NEOLITIK I ENEOLITIK

LEPENSKI VIR Kultura Lepenskog Vira je jedini primjerak protoneolitika na europskom području. Na Bliskom istoku je u odnosu na paleolitik u protoneolitiku prvenstveno promijenjena gospodarska osnova no u Lepenskom Viru je ona još uvijek lovno-sakupljačka. LOKALITETI, RASPROSTIRANJE, NASELJA Kultura Lepenskog Vira sastoji se od više lokaliteta na području Đerdapske klisure s obje strane Dunava. Područje kulture Lepenskog Vira počinje od Đerdapa i ide nizvodno, a neki smatraju da ide sve do Bačke Palanke i Dunavesce što bi značilo da se kultura širi do Matra gorja, Bakonjske šume, a možda i Transilvanije (Gura Bacului sa linearom A ili protostarčevom i tamošnjim oblicima). Lokaliteti su Alibeg, Padina, Lepenski Vir, Vlasac, Icoana, Razvrata, Ostrovul Bacului, Climente I i II, Kladovska Skela, Veterani terasa, Hajdučka vodenica i Ostrovul Corbului. Protolepenski Vir ima ognjišta, ali ne i kuće (kao i u epipaleolitiku). Kuće postupno dobivaju kamenu konstrukciju. Također se definira ognjište i žrtvenik. Uz ognjište su u prvim fazama ukopane ljudske čeljusti, a u kasnijim kamene pločice koje oblikuju čeljust. Sva su naselja na najnižim dunavskim terasama i imaju specifičan oblik naselja. Izvori pitke vode su nužni za smještaj, a u zaleđe su mogli putovati po pritocima. Naselja su se stalno obnavljala jer nisu imali prostora za širenje )s leđa je šuma i planina, a naprijed Dunav). Živjelo se u klasičnim naseljima, ali i u špiljama i abrijima posebno na rumunjskoj strani. Trajna naselja osim LV bili su i Icoana, Schela Cladoveci, Hajdučka i Padina. Na ovom prostoru postojala je mikroklima, tj. neke biljne kulture danas tu ne bi uspijevale. Ispod podnica i ognjišta mađeni su brojni ukopi. Nastambe su bile trapezaste sa zaobljenom prednjom stranom. Temelji su od nabijenog kamenja. Kuće su sasvim nadzemne, a kameni zid je u kanalu. Specifična boja poda dobiva se od vapnenca kojim bi se premazao pod od ilovača. Ulaz je okružen kamenim pločama i toj se osi nalazi ognjište. Imaju šatorastu dvoslivnu konstrukciju od trstike. Neke kuće su morale biti ukopane zbog zaravnavanja padine. U osnovi su sve kuće jednake – različite su u dimenzijama, ali iste u proporcijama. Sve su kuće orijentirane prema obali, ostavljen je prostor između za komunikaciju koja vodi na prazan prostor u sredini naselja uz rijeku koji je isto trapezastog oblika. Iznad svega dominira jedna veća kuća. Stračevačka naselja više nemaju takve stambene objekte nego zemunice i poluzemunice. U rani fazama ispred ognjišta se nalazilo vatrište, a u kasnijima se tu nalazi skulptura. Skulptura je mogla biti figuralna, anikonična ili apstraktna. Osebujna skulptura javčlja se isključivo u Lepenskom Viru. U Vlascu su nađene kosti domesticiranog psa. Na lokalitetima se nalazi još i cijepana litika, koštani artefakti (koji mogu biti ukrašeni) i glačani kamen. U starijoj fazi postoje i alatke od jelenskih kostiju. Na Vlascu su nađeni ostaci kultiviranih žitarica no kasnije tu živi neolitičko stanovništvo pa je možda od njih. Isto tako su i u Icoani nađeni dokazi o kultivaciji biljaka i žitarica. U Padini je nađena starčevačka keramika na podnici kuće kulture LV. Starčevačka keramika počinje već sa razvijenom tehnologijom keramičke proizvodnje. Teorija je da je lokalitet Lepenski Vir bilo svetište jer ognjišta nisu bila svakodnevna. Na ostalim lokalitetima je sve puno skromnije i upućuje na svakodnevni život. Negdje su ognjišta nađena i izvan kuće pa su možda takva ognjišta bila za svakodnevnu uporabu. U kulturi LV se vidi princip selektivnog lova što je korak prema domestikaciji. Starija epipaleolitička nalazišta na rumunjskoj strani imaju više kostiju divljači, ali ne i riba.

POGREBNI OBIČAJI Ne zna se koji se ukopi mogu vezati uz koje faze. Obično su koncentrirani ispod ognjišta ili ulaza, ali ih ima i izvan kuća. Na Vlascu je nađen najstariji paljevinski ukop. Pokojnici su obično u ispruženom položaju na boku ili na trbuhu, a mogu biti i položeni trapezasto kao kuće. Pokojnici su posipavani ribljim krljuštima ili kostima. KRONOLOGIJA (6300.-5300.) - Protolepenski Vir – Schela Cladovei I - Lepenski Vir I (a-e) – Schela Cladovei II - Lepenski Vir II – Schela Cladovei III - Lepenski Vir IIIa – Protostarčevo - Lepenski Vir IIIb – Starčevo I PROBLEMI KULTURE Postavlja se pitanje podrijetla kulture, kronološke i geološke granice te uloga kulture u procesu neolitizacije. Na Lepenskom Viru su nađeni epipaleolitički ostaci, a većina ovih lokaliteta pokazuje klasičnu starčevačku keramiku. Ipak najstariji starčevački lokaliteti nalaze se na sasvim drugom području, a i nema tradicije Lepenskog Vira u starčevu. Po nekima je kultura LV dosta geografski zatvorena na đerdapsko područje. Ako se kultura LV gleda kao izolirana pojava onda ne igra ulogu u procesu neolitizacije. Neki datumi danas ukazuju na istovremenost kulture LP i starčevačke. Kronološki prethodnici su finalni paleolitik tipa Cuina Turcului I (Ostrovul, terasa Veterani). Nasljednik je starčevo-protostarčevo (Lepenski Vir IVa, Alibeg). Kultura LV se definira kao epipaleolitička, protoneolitička, epipaleolitička u ranijoj fazi a protoneolitička u kasnijoj, mezolitička ili rana neolitička.

NEOLITIK GRČKE Pretkeramički Monokrom Protosesklo Predsesklo Sesklo Heroneja Predimini (Tsangli, Arapi) Dimini (Otzaki) ENEOLITIK GRČKE Larissa Rachmani

NEOLITIK i ENEOLITIK GRČKE – TESALIJA Neolitik pokazuje dosta autohton razvoj, ali ima prijelaz iz mezolitika u neolitik. Sarahinos špilja pokazuje predneolitičku umjetnost. MODELI NEOLITIZACIJE Autohtoni razvoj neolitika – npr. Franchthi. Na pokazuje srodnost s ostalim područjima, čovjek je sam došao do neolitizacije. Model mreže (kulturna difuzija) – širenje neolitika tako da su susjedne regije prisiljene komunicirati zajedno. Model kolonizacije (demografska difuzija) Akulturacijski model Insular model – jer je otočki neolitik bitno drukčiji od ostalih.

PREDKERAMIČKI NEOLITIK Pretkeramički neolitik je uglavnom zastupljen u pećinama. Najpoznatija je Franchthi koja ima sekvencu od gornjeg paleolitika do razvijene metalurgije (35 000-3 000 g. pr. K.). Predkeramički neolitik karakteriziraju stalna naselja, zemljoradnja i stočarstvo. Arhitektura Grčke u ovom peiodu daleko zaostaje za anatolskim predkeramičkim neolitikom. Khirokitia (Cipar) – ovdje su u najstarijem sloju nađeni neuspjeli pokušaji izrade posuđa. Tipične su kamene posude, javljaju se počeci urbane arhitekture. Ukopi su unutar ili uz kuće.

RANI NEOLITIK Najstarija keramika ovog prostora ima vrlo primitivne forme, debele stijenke te je slabo pečena ili nepečena (Sesklo). MONOKROM (6000.-5800.) Ovu fazu karakterizira rana tesalska neslikana keramika. Ova faza je paralelna sa starčevo monokrom stupnjem. Keramičke forme su zaobljene i kuglaste, keramika je pečena oksidacijski, površina posuda je crvenkasta. Može se pojaviti i politura ili premaz. U razvijenoj fazi javlja se plastična dekoracija, urezivanje, impresso i prva slikana keramika (linearni motivi), Korint – nađena je oksidacijski pečena keramika sa crnom ili tamnosmeđom prevlakom PREDSESKLO Keramika ne pozna slikanje nego urezivanje i barbotin. Pokazuje drukčiju populaciju koja je došla sa sjevera => starčevo. PROTOSESKLO (5800.-5300.) Ovo je faza rane slikane tesalske keramike i jednaka je Stačevu linear A. Slikanje je tamno na svijetloj podlozi, a rijeđe se javlja svijetlo slikanje na tamnoj podlozi Ispod oboda posude javljaju se horizontalne trake. Pojavljuju se i frizovi uspravnih i obrnutih trokuta, antropomorfni prikazi, plastični prikazi udova na posudama (što se javlja i kod starčeva). U ovoj fazi se javljaju pečatnjaci, antopomorfne i zoomorfne figurine. Lokaliteti: Nea Nikomedia (Makedonija), Sesklo, Otzaki, Pyrassos, Magulitsa

SREDNJI NEOLITIK Srednji neolitik protječe u znaku Sesklo kulture. Karakterističan je nagli porast slikane keramike (motivi su standardni) uz crvene monokromne posude. Prvi put se javljaju utvrđena naselja i akropole, arhitektura je naprednija (kameni zidovi, žbukanje glinom, drveni stupovi). Javljaju se kuće tipa megaron. SESKLO (5300.-4400.) Sesklo faza je istovremena s girlandoid i spiraloid A stupnjem starčeva. Keramika je oksidacijski pečena sa svijetlom krem prevlakom dok je slikani ukras crven. Starija faza – oblici: konične zdjele-tave oštrih profila (zadražavaju se i u mlađoj fazi), kareakteristični su šalice i vrčevi s trakastom drškom. – ukras: sličan je ranoneolitičkom posuđu, ali je bogatiji. To su cik-cak trake uokvireni sitnim zubima, gusti linearni cik-cak motivi na vrčićima Mlađa faza – oblici: karakteristične su zdjele za voće na visokoj širokoj nozi i zdjele S profilacije – ukras: uglavnom je boja crvena ili smeđa na svijetložutoj podlozi, ima velike ili gusto izdužene zube, cik-cak linije slične tkanju, rombaste nazubljene kompozicije te kombinaciju slikanja i žigosanja Za Tesaliju je karakterističan tzv. solid style. To su crveni stepeničasti motivi na svijetložutoj podlozi s trakastim drškama. U ovoj fazi se također javlja monokromna keramika, ponekad s vrlo tankim stijenkama i elegantnim oblicima. Prisutne su figurice s očima u obliku zrna žita te pečatnjaci. Podjela: faza I A – bijelo slikanje na crvenoj podlozi, cik-cak motivi, viseći trokuti faza I B – pojava stepeničastih motiva, tanke linije, mrežasti rombovi faza II A – solid style; posude za voće na visokoj nozi faza II B – pojava tulipanskog pehara, kruškolike posude, zupčasti motivi faza III A – S profilacija, vrhunac zupčastog stila faza III B – subsesklo HERONEJA KULTURA Heroneja kultura predstavlja srednji neolitik istočne centralne Grčke. Ova kultura je dosta konzervativna – ima jednostavne linearne ukrase. Srednji neolitik završava prekidom starijih tradicija i uvođenjem novih – mjestimično se može pratiti postepenost tog procesa dok su neka naselja pretrpjela razaranje (Sesklo je spaljen i napušten sljedećih 500g.) Elatea – jama s različitom keramikom, pripada prijelaznom periodu jer su zajedno nađena slikana keramika s kraja srednjeg neolitika, crna i siva keramika s poliranom dekoracijom i danilski riton.

KASNI NEOLITIK U Sesklu nedostaju rane faze. Keramike je tamna s urezanim ili linearnim ukrasom te je lošije kvalitete. Smjena se događa u vrijeme Vinča A-Karanovo III. U Tesaliji je Milojčić izdvojio rane faze Tsangli/Arapi koje slijede Otzaki (klasični Dimini), Larissa i na kraju Rachmani koji se genetski povezuju sa sjeverom (Balkanom). PREDIMINI (Tsangli/Arapi) (4300.-3800.) Tsangli Vuče porijeklo iz Anadolije, a paralelan je sa starčevo spiraloid A i viinčom A 1.

Keramika – novosti su crno polirana, redukcijski pečena keramika, bikonični oblici, pojava spiralnog ukrašavanja i politur-mustre – oblici – bikonične zdjele, šalice, pehari, ljevkasti pehari, zdjele na visokoj nozi, trbušasti vrčevi te amfore s visokim cilindričnim vratom i trakastim drškama – ukras – slikanje je tamno na mat bijeloj prevlaci ili bijelo slikanje na crnoj poliranoj podlozi (što je ponekad obrubljeno obodima), zupčaste bordure (kao i Sasklo), cikcak i lučni motivi, karakteristične su nepravilne vitice i valovite linije. Ukras teče u horizontalnom frizu podijeljenom na metope Arapi Paralelna je s vinčom A 2/B 1. Keramika – crno, smeđe i crveno polirana te politur-mustra – oblici – bikonične zdjele s tendencijom ka S profilaciji, zdjele s uvučenim obodom, kuglaste amfore, šitroke zdjele s 4 nasuprotna roščića na obodu, šalica s visoko izvijenom drškom – ukras – crno slikanje na bijeloj mat podlozi, polikromija (crveno i crno na bijelom), trake su ispunjene šrafurom, girlandoidni ukrasi, samostalna spirala, mrežasti ornamenti, red kružića povezanih tangentama.Prisutno je i crno ili bijelo slikanje na crvenoj podlozi. Karakteristični su čepasti izdanci na ručkama (kao Veselinovo) KLASIČNI DIMINI (Otzaki) (3800.-3300.) Ograničen je na istočnu Tesaliju. Prima utjecaje s raznih strana, a najviše sa sjevera. Keramika – oblici – zdjele s blago uvučenim obodom, «zdjele za voće» na visokoj nozi, amfore, trbušasti lonci, terine s 4 ušice, blaže zaobljeni profili – ukras – javlja se bijelo i čokoladno-smeđe slikanje na maslinastoj podlozi. Javlja se podjela posude na 2 ili 4 dijela s različito konipiranim uzorcima. Ima spiralne meandarske motive, zastavice, šahovnice. Uzorak je često u negativu (pozadina je šrafirana). Unutrašnjost je također ukrašena

ENEOLITIK LARISSA KULTURA Paralelna je s vinčom C. Poznata je s nekropole Soufli magoula koja ima paljevinske grobove. Platia magoula – pronađena je žara Larissa kulture zajedno s posudom Tsangli sloja Dimini kulture u zatvorenom grobu Keramika – crnopolirana keramika, vinčanski oblici – oblici – zdjele s cilindričnim vratom, bikonične duboke zdjele, vrčevi s ručkom (ručke su inače rijetke), težnja ka S-profilaciji – ukras – bijelo slikanje – linearni motivi (tanke linije, nizovi točaka), žlijebljenje, plitko kaneliranje, plastični bukli, urezani ukras su glačani RACHMANI KULTURA (3300.-2500.) Paralelna je s vinčom D, Tiszapolgarom i Maricom IV. Nastavlja se Dimini kultura, ali s utjecajima sa sjevera Keramika – spirale, krivocrtni motivi, crusted slikanje Javljaju se dvodijelne figurice s keramičkim tijelom i kamenom glavom

KARAKTERISTIKE Naseljavaju se u doline rijeka i potoka kao i kod nas, a voda mora biti u blizini naselja. Lokaliteti su naseljavani tokom cijele godine. Dug period života u istim neseljima rezultira telovima (tumbe, magule). Zasad se vidi veća gustoća naseljenosti i veća su naselja na sjeveru Grčke nego na Peloponezu i na otocima. Od početka je vidljiva jaka trgovina – kamen, školjke... Fale dokazi socijalne stratigrafije. Nema monumentalne arhitekture (grobne, ritualne). Iz Tesalije potječe 120 EN lokaliteta – 75% ih je naseljeno u MN. Međusobno su udaljeni oko 5 km. Za najraniju fazu ima pouzdanih dokaza domestikacije koze i ovce.

NEOLITIK ITALIJE SJEVERNA

JUŽNA I SREDNJA

RANI

Impresso

Stentinello (Sicilija i Lipari) Pratto don Michele Guadone Masseria la Quercia

SREDNJI

Fiorano A bocca quadrata Quinzano Lagozza

Matera (srednja Italija)

KASNI

Capri Ripoli Serra D'Alto ENEOLITIK ITALIJE Diana Remendello

NEOLITIK I ENEOLITIK ITALIJE STARIJI NEOLITIK Apulski rani neolitik – impresso kultura srodna s onom na istočnoj obali Jadrana – lagune uz obalu – najstarija naselja – Masseria Candelaro, Coppa Nevigata i Molfetta (kod Barija), Prato don Michele, Imula-Leopardi (lokalitet u unutrašnjosti – impresso bez cardiuma) – impresso – starija faza – impresso di tipo arcaico – Prato don Michele – razvijena faza – impresso evoluto – Guadone – zadnja faza – Masseria la Quercia – slikana keramika – paralelna s razvijenim impressom – banderosse – široke crvene trake, geometrijski uzorci (cik-cak, rombovi, viseći trokuti, ispunjeno crveno bojom) – bandestrette – tanke trake, fina sivo-smeđa podloga, motivi su smeđi, crveni ili bijeli, javlja se tremolo ukras Fiorano – istočna nizina rijeke Po A bocca Quadrata – zapadna nizina rijeke Po i Ligurija (veže se uz zapadni Mediteran) Lagozza – smjenjuje bocca quadrata Stentinello – Sicilija, dio Kalabrije, vjerojatno najstarija neolitička kultura na Siciliji Sjeverna Italija – oko Trsta – impresso kultura vezana uz Istru i Kvarner SREDNJI NEOLITIK Matera kultura – tamni impresso, urezana keramika KASNI NEOLITIK Capri Ripoli – slično danilu Sierra d' Alto

ENEOLITIK Diana – na Siciliji, Liparima i Malti. Naslijedila je Sierra d'Alto – potomak impressa

NEOLITIK BUGARSKE TRAKIJA

SZ BUGARSKA

SI BUGARSKA

Karanovo I (Starčevo)

Čavdar-Kremikovci

Ovčarovo

Gradešnica

CRNO MORE Čunevo Čunevo-Hatarski

Karanovo II Karanovo III (Veselinovo) Karanovo IV (Kalojanovec)

Čavdar-Kremikovci

Ovčarovo

Kurilo

Hotnica-Dudesti (iz Rumunjske)

Ussoe Hamangia

Ussoe II Hamngia II ENEOLITIK BUGARSKE TRAKIJA

SZ BUGARSKA

SI BUGARSKA

Karanovo V (Marica) Karanovo VI (Gumelnita)

Pasarel Gradešnica PredKrivodol Krivodol

Poljanica Gumelnita Cerna Voda

CRNO MORE Hamangia III Hamangia IV Varna

Karanovo Karanovo je veliki tel kod stare Zagore (Bugarska). To je ključni lokalitet za razumijevanje razvoja neolitika i eneolitika u Trakiji. Istraživali su ga: V. Mikov (1936), G.I Georgijev (1947-1957), S. Hiller i V. Nikolov (od 1981). U stratumu debljine 12,4m uočeno je 7 slojeva i to sa po nekoliko horizonta stanovanja. Iz dva najstarija sloja definirana je starije neolitička kultura trakije (karanovo kultura), iz sloja 3 mlađe neolitička kultura (Veselinovo kultura). U sloju 4 otkriveni su keramički proizvodi osebujnog oblika i ukrasa koji pripadaju posebnoj kulturi (Kalojanovec kultura). Prema sadržaju iz sloja 5 izdvojena je Marica kultura, a nalazi iz sloja 6 omogućuju pračenje razvoja Gumelnica kulture. Arheološka građa iz sloja 7 se veže za početke brončanog doba. Karanovokultura Najstarija neolitička manifestacija u dolini rijeke Marice. Naselja imaju izgled tela, a podizana su u plodnim ravnicama, na terenima zaštićenim od plavljenja. To su relativno mala sela, sa zbijenim jednoćelijskim kućama gotovo kvadratnih osnova, građenim od pruća i blata. U njihovoj unutrašnjosti otkrivene su glinene klupe, peći i ognjišta, kao i mjesta sa žrvnjevima namjenjena za drobljenje žitarica. Pojedina naselja su bila ograđena širokim jarkom i nekom vrstom nasipa sa drvenom palisadom. Uzgajali su žitarice, leću, grašak, a od domaćih životinja-ovcu, kozu, govedo, svinju i psa. O razvijenoj zemljoradnji svjedoči veliki broj žrvnjeva i tučkova, kao i tzv. karanovski tip srpova s koštanom drškom u koju su uglavljena sileksna sječiva. Na osnovi stratigrafije keramičkih posuda, Karanovo kultura je podjeljena u dve osnovne faze: stariju-Karanovo 1 i mlađu-Karanovo2. Za stariju fazu, osim monokromnecrveno i sivopečene keramike, karakteristične su slikane vaze, najčešće duboku pehari na niskoj nozi., ikrašeni prvolinijskim i krivolinijskim motivima izvedenim bijelom bojom na crvenoj podlozi. Izrađivane su i profilirane duboke zdjele, ponekad na kratkim nožicama, kao i trougaoni recipijenti na tri nožice (žrtvenici?) Antropomorfne figurine su nalažene u malom broju. Tokom faze Karanovo 2 slikane vaze nestaju, a sve su češće monokromne posude (lonci cilindričnog ili ljevkastog vrata, duboke jednouhe šalice, pehari na šupljoj nozi), od kojih su neke ukrašavane kanelurama. Karanovo kultura se razvija usporedno sa starčevačkom i Sesklo kulturom tijekom 6.tis. pr.Kr.

NEOLITIK RUMUNJSKE TRANSILVANIJA

OLTENIJA

MUNTENIJA

Stačevo-Cris

Starčevo-CircaStarčevo-Cris

Notenkompf Vinča A-B

Vinča Notenkompf (oltenijska varijanta) Boian I Dudesti Dudesti

Petresti Tisa I i II

Vadastra Protosalcuta

MOLDAVIJA Starčevo-Cris

Vadastra Boian II, III, IV

LKT- Notenkompf Predcucuteni Cucuteni

ENEOLITIK RUMUNJSKE TRANSILVANIJA Tisa III, IV Cotofeni

OLTENIJA Bubanj-Salcuta-Krivodol

MUNTENIJA Boian V Gumelnita Cotofeni

NEOLITIK RUMUNJSKE DOBRUDŽA

BANAT

Hamangia Hamngia Hamangia

Starčevo Vinča prodire Dudesti Potiska ENEOLITIK RUMUNJSKE

DOBRUDŽA

BANAT

Gumelnita

Cotofeni Vučedol

MOLDAVIJA Cucuteni-Tripolje-Ariusad

Dudeštikultura Srednjeneolitska kultura u donjem Podunavlju sa centrima u Munteniji (Rumunjska). Genetski je vezana za lokalnu starijeneolitsku kulturu, što pokazuje keramika iz njezine starije faze: posude grube fakture od nedovoljno pročišćene zemlje, ukrašene otiscima noktiju i reljefnim naljepcima. U mlađoj fazi su izrađivane posude fine fakture, ukrašene spiralama i meandrima koji su slobodno raspoređeni na svim vanjskim površinama. Radili su i antropomorfne figure ali u vrlo ograničenom broju. Malo se zna o strukturi naselja i o načinu sahrane. Bojankultura Mlađeneolitska i ranoeneolitska kultura u donjem Podunavlju. Temelji se na lokalnoj srednjeneolitskoj kulturi (Dudešti kultura). Na osnovi stratigrafije većeg broja istraženih naselja, razvoj Bojan kulture je podjeljen na 4 faze nazvane Bolentinijanu, Đulešti, Vidra i Petru Rareš tj, Spancov. Najstarija naselja su podizana u Munteniji, u blizini rijeka ili na riječnim terasama ili na riječnim adicama (Bojan, Vidra). Od faze Vidra, naselja su ograđivana rovovima i palisadama. Kuće su pravokutne osnove, od pletera i lijepa. Malih su dimenzija (Silv, nemoj molim te rec da se za nesto tako staro ne moze reci da je malo). U nekim naseljima kasne faze su otkrivena i svetista (npr.Kasčoarele- otočić na jezeru u Munteniji na kom je pronađena kultna građevina koja se sastoji od 2 prostorije. Jedna prostorija je dvobojno oslikana i u njoj su pronađena 2 glinena cilindrična stuba i skelet odrasle individue u zgrčenom položaju). Pogrebni ritual nije bio jednoobrazan. U fazi Bolentinijanu pokojnici su sahranjivani u ispruženom položaju, a na nekropolama kasnijih faza se javljaju zgrčeni ukopi sa malim brojem priloga. Iz naselja potječu velike količine keramičkog posuđa kao i kameno oruđe i oružje. Za Bolentinijanu fazu karakteristične su posude crnih ili sivih površina ukrašenih kanelurama ili urezanim motivima rapoređenim u metope, linijama presječeni ubodi i trougaoni zarezi. Izrađivali su kalupaste uglačane sjekire, a od sileksa mikrolitsko oruđe. U fazi Đulešti, uz prethodne vrste korištene su i posude ukrašene dubokim i širokim zarezima, ispunjeni bijelom inkrustacijom, grade razne krivolinijske i pravolinijske motive. Tijekom faze Vidra, linearna dekoracija ustupa mjesto udubljenim ornamentima ispunjenim bijelom ili crvenom masom, a javljaju se i posude oslikane pastoznom crvenom bojom. Omiljene su posude na šupljoj cilindričnoj nozi. Prvi put su upotrebljene kamene sjekire sa otvorom za nasad, a od nakita su zastupljene barene perle i igle. U fazi Petru Rareš posude su i dalje rađene na tradicionalni način, ali se za ukrašavanje koristi grafit koji se na površinu posude nanosi prije pečenja. Bojan kultura je tijesno povezana sa mlađeneolitskom i ranoeneolitskom kulturom Trakije i sjeverne Bugarske. Za vrijeme Bolentinijanu i Đulešti faze sa Marica kulturom, a tokom faze Vidra i Petru Rareš sa Gumelnica kulturom. Bojan kultura se razvija od kraja 5. tis. pr. Kr. do sredine 4. tis. pr. Kr.

Kukuteni Tripolje kultura To je veliki kulturni kompleks koji se formirao krajem neolitika i pocetkom eneolitika na sumskostepskim prostorima Moldavije i Ukrajine. Kompleks se sastoji od dva 'fenomena': kukutenski (sjeveroistocna Rumunjska i dolina Sereta) i tripoljski (oko gornjeg Dnjepra, Buga i Dnjestra). Razvoj se moze pratiti na osnovi stratigrafije nekoliko istrazenih naselja: Izvoare, Trajan, Kukuteni, Trušešti. Istocno od Karpata prvo nastaje kultura Prokukuteni 1-2 koja se temelji na mlađe neolitskim kulturama: Bojan kultura i moldavska varijanta linearne keramike. S vremenom se uspostavljaju veze sa zajednicama kasne bugo-dnjestrovske kulture i na prostorima od Sereta do srednjeg Buga je formirana kultura Prekukuteni 3 - Tripolje A. Kuce su od drveta i cerpica ali ima i poluukopanih koliba od pruca i zemlje. U nekim naseljima su kuce rasporedene polukruzno ili kruzno a u nekima su samo 'nabacane'. Privreda se sastoji od zemljoradnje, lova i uzgoja goveda. Keramicka proizvodnja se zasniva na Prokukutenu 2: posude tamnosivih uglacanih povrsina, bikonicni lonci i pehari na visokoj supljoj nozi. Ukras je izveden fino urezivanim linijama koje formiraju krivolinijske motive. Antropomorfne figure su plosnate u gornjem dijelu, konicnih glava i bez lica, a u donjem dijelu su siroke sa sastavljenim nogama i zaobljenim bedrima. Ukrasavane su spletom urezanih linija. Otkrivene su, zacudo, u neritualnom kontekstu, polomljene u otpadnim jamama. U juznoj Moldaviji su nadene posude sa tamnocrvenim uglacanim povrsinama na kojima su bijelom bojom prije pecenja izvedeni ukrasi tankih paralelnih linija (utjecaj iz donjeg Podunavlja). Na kulturi Prekukuteni 3 - Tripolje A se temelji ranoeneolitska Kukuteni - Tripolje kultura. Njezin razvoj je podjeljen na nekoliko etapa: Kukuteni A, AB, B , tj. Tripolje B i C. Naselja su im cesto okruzena jarcima i zemljanim nasipima a redovno se sastoje od veceg broja solidno gradenih kuca koje su lucno rasporedene oko 'manjeg trga' ili najvece kuce. Lokaliteti: Habašešti, Trajan, Kukuteni, Trušešti, Kolomijščina... Kuce su prvokutne i cesto imaju vise prostorija. Podovi su im od debelog sloja nabijene i zapecene gline a ponekad i na drvenoj podlozi (tzv. ploščadke). Zidovi su od pletera obljepljeni slojem gline ili lijepa sušenih na suncu. U kucama je bila zasvođena pec, klupica i četverolisni objekti crveno obojeni i ukraseni koncentricnim krugovima za koje se pretpostavlja da su zrtvenici. Nadeno je malo grobova sa skeletnim ukopom i bez priloga. U nekim naseljima su pronadene 'ritualne' jame sa ostacima pepela, ljudskih i zivotinjskih kostiju, i komadima keramike. Proizvođene su 3 keramicke vrste: 1) vece posude, najcesce kruskoliki lonci ukraseni urezanim linijama koje grade razlicite krivolinijske motive (faza Kukuteni A-Tripolje B1); 2) vaze slikane bijelom, crnom i crvenom (faza Kukuteni AB, B, Tripolje B1), a kasnije samo crnom bojom (Kukuteni B, Tripolje B2); 3) posude grublje frakture, mahom loptasti lonci sa kratkim cilindricnim vratom, ponekad ukraseni otiscima cesljastog instrumenta (Kukuteni C). Zadnja faza oznacava prve prodore stepske kulture u ranoeneolitske kulture jugoistocne Europe. Bakreni predmeti (šila) su nadeni vec u Prekukuteni 3- Tripolje A kulturi. U naseljima Kukuteni - Tripolje su otkriveni bakreni nakit i oružje (sjekire i cekici su karakteristicni za stariju fazu, a za mladu sjekire sa prekrizenim sječicama) Donja granica se stavlja 4000 g.pr. Kr, a gornja je sa nastankom srednjeeneolitskih kultura u Moldaviji i Ukrajini.

NEOLITIK MAĐARSKE ZAPADNA

ISTOČNA

Starčevo

Körös

L T K kom pleks

Starija LTK Keszthely Notenkompf Zseliz Sopot-Bicske (prethodnica lenđela)

LE NĐ EL

Lužianky (najstariji lenđel) Zengövarkony (klasični lenđel) Lengyel III

Satmar (najstarija LTK) Alföld (starija LTK) Tiszadob, Szilmeg, Estar, Bükk Saklhat (iza nje se razvija potiska) Potiska Gorsza Bodrogsdany Herpaly Csöszhalon

ENEOLITIK MAĐARSKE ZAPADNA LNĐL Ludanice Lasinja (Balaton III) Retz-Gajary Baden Vučedol-ZOH Vučedol-Mako

ISTOČNA Prototiszapolgar Tiszapolgar Bodrokerestur Kurgani Baden Kostolac Vučedol-Nyriseg

NEOLITIK SLOVAČKE ZAPADNA

ISTOČNA

L T K

Starija LTK Ačkovy Notenkompf Zselizovce/Šarka

Červeny rak-Košice Barca III/Kopčany Mihalovce-Hradok Domica Ia / Raškovce

LE NĐ EL

Bina-Bicske Lužianky Moravska slikana keramika

Gömer / Raškovce Tiszadob-Kapušany / Raškovce Bükk Potiska

ENEOLITIK SLOVAČKE

LEN ĐEL

ZAPADNA

ISTOČNA

Brodzany Nitra Ludanice

Tiszapolgar Lažnany

Baden Retz-Gajary Kostolac Vučedol

Bodrokerestur Baden (kasni) Kostolac Vučedol

NEOLITIK ČEŠKE L T K kompleks

Starija LTK Ačkovy Notenkompf Šarka

LENĐEL

Moravska slikana keramika Jordanovska (utjecaj badena na kasni lenđel) ENEOLITIK ČEŠKE Ludanice Baden Kostolac Vučedol

BALKANSKO-ANATOLSKI KULTURNI KOMPLEKS Starčevački kulturni kompleks sastoji se od starčevačke kulture, Körös-Kris kulture, Karanovo-Čavdar-Kremikovci, Anzabegovo, Protosesklo, Predsesklo-Magilitsa

STARČEVAČKA KULTURA Eponimni lokalitet je Grad u Starčevu. U sjevernoj Hrvatskoj nalazi se oko 100tinjak lokaliteta iako se većinom radi o rekognosciranju. U Vukovaru se ova kultura nalazi na lokalitetima Gradac, gimnazija i ciglana. Lokaliteti Bapska i Tomašica su problematični. RASPROSTRANJENOST - Vojvodina: Starčevo, Kozluk, Donja Branjevina u Bačkoj, Dobanovci u Srijemu - uža Srbija: Vinča, Grivac, Pavlovac kod Vranja, Divostin kod Kragujevca, Mala Kopašnica kod Leskovca, Bubanj kod Niša, Drnovac kod Ćuprije, Lepenski Vir, Padina, Hajdučke Vodenica, Vlasac - Oltenija: Circea [Kirča] - Transilvanija: Gura Bacului, Letz - Bosna: Gornja Tuzla Via, Vib, Obre I - Slavonija: Kneževi Vinogradi, Sarvaš, Erdut, Vukovar, Vučedol, Lipovac, Vinkovci, Podgorač, Našice, Galovo, Igrač, Gornja Vrba, Zadubravlje, Pepelana, Cernička Šagovina kod Nove Gradiške - sz Hrvatska: Ždralovi, Stara Rača, Kaniška Iva - južna Transdanubija (Mađarska) - najjužniji prodor – Crna Gora i Makedonija - jedan lokalitet u okolici Beča miješan s linearno-trakastom keramikom NASELJA Naselja su na riječnim terasama u ravničarskim područjima, uvijek su u blizini voda i na ocjeditim povišenim gredama. Tel u Vinkovcima je na obali Bosuta, to je dugotrajno starčevačko naselje, a s druge obale Bosuta je samo lokalitet Vinkovci-Pjeskana i nije pravo naselje. Naselja nikad nisu jako udaljena jedno od drugoga. Nema naselja s potpunom vertikalnom stratigrafijom koja pruža sliku cjelokupnog razvitka starčevačke kulture. Najčašće su mala, seoska naselja s najviše stotinjak stanovnika. NASTAMBE U ranoj fazi radi se o poluzemunicama i zemunicama (Lepenski Vir IIIa, Vinča, Crnokalačka Bara, Zadubravlje, Vinkovci). U Hrvatskoj se uglavnom nalaze jamski objekti dok se u ostalim prostorima u srednjem neolitiku već nalaze nadzemni stambeni objekti. Jedino se u Vinkovcima-Dugoj ulici nalazi klasičan nadzemni stambeni objekt (kućni ljep, kolci, nabijeni pod). Vidi se organizacija u unutrašnjosti naselja – stambena zona s pripadajućim jamskim objektima, prostor za skladištenje (žito, na kolcima povišeni prostor), radionički prostor, zajedničko ognjište, jama za otpatke.

POKAPANJE Pokapa se kosturno u jamama u naselju, zgrčenac na boku bez orijentacije i priloga. Vinkovci – dječji grob s jednom ranovinčanskom posudom i starčavačkom keramikom te privjeskom od spondilusa. Znači da je kasna starčavačka kultura suvremena s ranom vinčanskom. Očito se nije cijela populacija pokapala unutar naselja nego u neka groblja koja u Hrvatskoj nisu nađena ni u neolitiku ni u eneolitiku. (u Mađarskoj se tada već pojavljuju). KERAMIKA Dimitrijević dijeli kulturu na ranu, srednju i kasnu kulturu: - monokromni stupanj – hipotetički - linear A – motivi su strrogo linearni i napravljani bijelom bojom. No u Donjoj Branjevini i Gura Bacului javlja se kapljičasto slikanje - linear B – motivi su strogo linearni i napravljani tamnom bojom na prirodnoj podlzi ili premazu - girlandoid – počinju se javljati krivocrtni motivi - spiraloid A – pravilan motiv zaokružene spirale - spiraloid B – nepravilne spirale, javlja se meandar i polikromija (3 boje). I dalje ostaju prisutni stari motivi trokuta no sad se suzuju u liniju. Zato K. Minichriter uvodi linear C stupanj koji je istodoban sa spiraloidom B - finalna faza Osim fine postoji gruba keramika koja je ukrašena impresom i barbotinom: amorfnim, kaneliranim (pojavljuje se u linear B stupnju i ostaje do kraja) i dekorativnim (pojavljuje se u spiraloid B stupnju). Javlja se i traka s otiskom prsta. Najveći dio keramike ima crnu jezgru u prijelomu. Keramika često ima organsku primjesu – žitarice. FIGURALNA PLASTIKA Figurine imaju valjkasto tijelo, oči, nos (dvije takve u Hrvatskoj). Mogu biti i steatopigne – Crvenokosa boginja iz Donje Branjevine. Također postoje oranti na posudama (Sarvaš, Vinkovci), a to je tipično za Kereš kulturu koja može imati i urezane orante. Žrtvenici – zoomorfni žrtvenik iz Vučedola s tijelom životinje.

VELUŠKO-PORODINSKA GRUPA Početak V-P grupe pripada kraju ranog neolitika Balkana, a nastavlja se i u srednji neolitik. Veluško-porodinska grupa ograničena je na područje Pelagonije, prije svega okolice Bitolja. V-P grupa predstavlja usku regionalnu grupu nastalu u okviru balkansko-anatolskog kompleksa starijeg neolitika (na samom njegovoma kraju), a nastavlja se u srednji neolitik. Razlikujemo faze I-IV. Veluška Tumba ima početne faze (I, II), a Porodin klasične (III, IV). III i IV faza su otprilike paralelne s fazama Anzabegovo-Vršnik II i III Lokaliteti: Porodin i Veluška Tumba kod Bitolja, Grgur Tumbe u Bitolju, Optičarske Tumbe u Optičaru, Dobromirske Tumbe u selu Dobromiri NASELJA Naselja su višeslojna i pripadaju tipu tel naselja (tumbe). Naselja su ista kao i ona na području Tesalije, Trakije i Bliskog istoka. Kuće su trapezaste osnove, nadzemne, sagrađene od kolja premazanog kućnim ljepom ili od trske i drveta. KERAMIKA Gruba keramika – uglavnom je smeđe, crvene ili sive boje – oblici – za sve faze su karakteristične velike posude loptastog oblika sa cilindričnim višim ili nižim vratom. Dno je ravno sa slabom profilacijom. Drške su bradavičaste, dugmaste ili trakaste – ukras – karakterističan je grubi barbotin s naljepcima te arkadni barbotin. Manje je prisutan impresso i javlja se samo u I-III fazi. Fina i obična keramika – crvene, smeđe, sive i crne boje, dosta je zastupljena slikana keramika – oblici – loptasti oblici s niskim ili visokim vratom, poklopci koničnog ili kalotastog oblika. Javljaju se bikonične zdjele i posude na niskoj, koničnoj i šupljoj nozi – ukras – slikanje je uglavnom bijelom bojom na crvenoj, rjeđe tamnoj pozadini. U fazama I i II karakteristični su motivi trokuta i uglatih traka postavljenih bez nekog reda i organizacije. Javlja se motiv grčkog slova epsilon. U fazama III i IV karakteristični su motivi izduženih trokuta i kopljasti motivi u kombinaciji s raznim trakama i valovitim linijama te motivi girlanda i ornamenti u obliku pješčanog sata. U sve 4 faze se na rubu javljaju motivi bijelih kapljica ili vertikalni srpasti motivi Žrtvenici – od treće faze javljaju se žrtvenici na tri noge slični starčevačkim. Klasičnoj fazi pripadaju i žrtvenici sa stepenasto izrezanim nogama Plastika je razmjerno dobro zastupljena. U antropomorfnoj plastici javljaju se stojeće i sjedeće figurine s izduženim vratom, a prisutne su i životinjske figurine s dugim vratom. U klasičnoj fazi (III i IV) javljaju se modeli kuća Nosioci ove grupe bave se uzgojem pšenice, ovca, koza, goveda i svinje.

Porodin Selo oko 7 km južno od Bitolja. M. Grbić je tamo sa suradnicima istražio veliki tel. Debljnina kulturnog sloja je dosezala do 3.36 m. Utvrđen je pouzdano samo jedan horizont stanovanja, sa kućama i nizom nepravilnih dubokih jama većih dimenzija. Kuće su u osnovi bile trapezoidne a građene su od drveta, pletera i lijepa. Nađeni su i glineni modeli kuća. Pokretni materijal: keramičke posude, kameno oruđe, kultni predmeti (žrtvenici, antropomorfne i zoomorfne figure). Na temelju ovih nalaza definirana je posebna neolitička kultura u zapadnom dijelu Makedonije. Porodinska kultura U njenom razvoju uočene su 4 faze. Naselja su dugotrajna i često obnavljana i uslijed toga danas imaju izgled tela. U najstarijoj fazi zidovi kuća su građeni od drveta i trske, a u kasnijim fazama od jednog ili dva reda kolaca između kojih su vertikalno postavljene cijepane

gredice. Podovi su najprije samo premazivani lijepom, a kasnije imaju i drvene podnice. Glineni modeli kuća iz ranijih faza pokazuju da su imali krov na dvije vode i da se na njegovom središtu nalazio visoki cilindrični dimnjak ukrašen reljefom ljudskog lica. Od dimnjaka se radijalno spuštala užad opterećena na krajevima kamenjem, a služila je za učvrščenje krovnog pokrivača. U kućama su nalažena kružna ognjišta. Dokumentirani su nalazi pšenice, a među ostacima faune dominiraju kosti ovce, goveda i svinje. Kamena industrija: okresano sileksno oruđe koristilo se samo izuzetno, a od glačanog kamena izrađivane su jezičaste, kalupaste i trapezaste sjekire. Keramika je u tehničkom smislu jednoobrazna, a s vremeno se jedino mjenja postotak zastupljenosti pojedine vrste i načina ukrašavanja. U svim fazama, posude grube fakture su zastupljene u velikoj količini, a monokromna i slikana keramika u znatno manjem broju. Od oblika se javljaju loptaste posude cilindričnog vrata, bikonične zdjele različitih profilacija, pehari na prstenastoj nozi i konični poklopci. Gruba keramika je ukrašena impresso i barbotin tehnikom, a fina motivima slikanim bijelom a izuzetno i crnom bojom. U starijoj fazi, slikani motivi sastoje se od slobodno raspoređenih trokuta, kapljica ili kratkih uglastih traka. U mlađima fazama slikane vaze su dekorirane izduženim trokutima u kombinaciji sa valovnicama, girlandama i motivom pješčanog sata. Antropomorfne i zoomorfne figurine od pečene zemlje zastupljene su u svim fazama. Najčešće je prikazivana ljudska figura u stojećem stavu, s rukama povijenim u laktovima i šakama položenim na grudi ili na genitalije. Najvještije su oblikovani šuplji cilindri sa apliciranim ljudskim licem, iz treće i četvrte faze koji se najčešće vezuju za krov (dimnjak) modela kuća. Od pečene zemlje su izrađivani i plitki recipijenti na 4 nožice, katkad ukrašeni prikazom životinja vrlo izduženog vrata. Porodinsku kulturu se smješta u prvu polovicu 5. tis. pr. Kr., tj. u kulturnom pogledu za starčevačku i Anzabegovo kulturu, a u završnoj fazi za početak vinčanske i Dimini kulture

GRUPA ANZABEGOVO-VRŠNIK Grupa A-V koncentrirana je na Ovče polje i neposrednu blizinu (srednja Makedonija). Pripada balkansko-anatolskom kompleksu. Grupa pripada starijem i srednjem neolitiku i dijeli se na četiri stupnja s po više faza. Na nju utječu susjedne kulture (Starčevo, Sesklo, Dimini). U raznim fazama grupa poznate su peći kalotnog oblika. U svim fazama je nađeno vrlo malo oruđa. Lokaliteti: Barutnica u Anzabegovu, Rug-Bair u Rorubincima, Zelenikovo, Vršnik NASELJA I UKOPI Naselja su uglavnom smještena na riječnim terasama ili padinama potoka (nisu tel naselja). Nastambe su četvrtastog oblika i nadzemne, a ponekad građene od čerpića. Ukopi su skeletni, u zgrčenom položaju i unutar naselja KERAMIKA Osnovna karakteristika grupe je velika zastupljenost fine i obične keramike u odnosu na grubu. Fina keramika je rađena od dobro pročišćene gline koja može sadržavati sitna zrnca pijeska. U pravilu je dobro pečena dok je površina obrađena i polirana do sjaja, a ponekad i prevučena glatkom prevlakom. Osnovna vrsta keramike je crvena i smeđa monokromna keramika. Nijanse variraju od crvene do tamne, a od faze AV II je veća zastupljenost smeđe keramike. Gruba keramika je rađena od lošije pročišćene gline s primjesom kamenčića ili pljeve. Stijenke su deblje, ali je dobro pečena. Površina ponekad ostaje neobrađena ili je prekrivena barbotinom. Unutašnjost je uglačana ili presvučena prevlakom sive ili bjelkaste boje. Osnovna evolucija keramike sastoji se u porastu tamne keramike u odnosu na svijetlu. Osnovni oblici su malobrojni i isti kroz sve faze. to su loptaste i poluloptaste posude raznih dimenzija. Vrat može biti blago koničan, viši ili niži, cilindričan. Profilacija poluloptastih posuda je različita i ponekad vrlo blaga. Javljaju se i konične zdjele. Osnovni oblik drške, karakterističan samo za AV I, je tunelasta vertikalno bušena drška. Najveća raznolikost je u ornamentici po kojoj razlikujemo pojedine faze. Plastika je rijetka. To su uglavnom antopomorfne figure s predimenzioniranim vratom, ponekad u sjedećem položaju. Rijetko se javljaju antropomorfne vaze. FAZE Stupanj AV I – ova faza dijeli se na potfaze Ia-c. Dominira crvena i smeđa monokromna keramika, a u Ia fazi prisutna je i ružičasta keramika. Za cijeli prvi stupanj vezana je smeđa keramika debljih stijenki, svijetlosmeđa keramika od gline s primjesom pjeska i rjeđe žućkastobijela keramika s crno oivčenim obodom. Oblici – karakteristične su posude s više nogu u poliranoj monokromnoj tehnici, u Ib fazi javljaju se zdjele sa S-profilacijom, a u Ic fazi bikonične posude. Karakteristična za ovaj stupanj je prstensata noga nalijepljena na dno posude. Ukras – od početka je zastupljena impresso tehnika s otiscima prsta ili nokta, rjeđe cardiuma, a prisutan je i barbotin. Kod fine keramike javlja se slikanje bijelom bojom. Motivi – meandar, kasnije trokutasti, cik-cak i floralni motiv, ali osnovni motiv je trokut. U Ib fazi gubi se floralni motiv i meandar, a javljaju se valovite slikane linije (samo u Ib fazi). U Ic fazi prisutni su bijelo slikani kapljičasti motivi na rubu oboda i paralelni niz motiva u obliku zareza. Stupanj AV II – karakteristična je pojava tzv. vršničke fakture koja potiskuje crvenu i smeđi monokromnu keramiku. Keramika je od dobro pročišćene gline ponekad sa sitnim zrncima

pijeska. Stijenke su nešto deblje, ali dobro propečene. Površina je presvučena prevlakom, uglavnom sivomaslinastom, a rjeđe crvenkastom ili žućkastom koja joj daje glatkoću i sjaj. Nestaje svijetlosmeđa i žućkasta keramika te neujednačeno pečena keramika. Oblici – osnovni oblici su i dalje isti, ali nestaju posude na više nogu, a kao novi oblik (karakterističan za ovu kulturu) javljaju se blago loptaste ili bikonične posude s visokim ramenom i niskim cilindričnim vratom te boce s visokim cilindričnim vratom. Ukras – vertikalne i koso raspoređene paralelne rebraste kanelire. U gruboj i finoj keramici i dalje su prisutni motivi izvedeni u impresso ili barbotin tehnici. Javljaju se posude čiji je gornji dio uglačan, a donji ukrašen rebrastim (arkadnim) barbotinom. U slikanoj keramici se javlja tamno slikanje na svijetloj podlozi (crna ili tamnosmeđa boja na crvenoj ili svijetlooker podlozi). Javlja se slikani motiv slova Z. Uz ovaj se stupanj vežu i niske šuplje konične noge. Stupanj AV III – dolazi do opadanja zastupljenosti vršničke fakture i ponovo na prvo mjesto dolazicrvena i smeđa monokromna keramika, pri čemu je u porastu smeđa. I dalje se zadržava barbotin i impresso. Javljaju se slikani motiivi spirale (tamno slikana na svijetloj podlozi). Stupanj AV IV – još je veća zastupljenost tamne keramike koja postaje jednako brojna kao i crvena. Ponovo se javlja prstenasta noga iz Ib faze. Nađene su i noge žrtvenika s oštrim rubom. Opada impresso,a u borbotinu su česti nalijepljeni motivi te arkadni barbotin. Tamno slikani ornamenti imaju motive spirala i meandra, spirala sa završetkom u obliku kanđi te velikih spirala. Često se spiralni motiv povezuje s vertikalnim snopovima debljih i tanjih traka. Javljaju se i prvi primjerci vinčanske i korenovske keramike. Anzabegovo - Vršnik kultura Anzabegovo je lokalitet u Makedoniji (u centru Ovčeg polja). Poznat je i po nazivima Barutnica i Anza. Istražili su ga J. Korošec (1960), M. Garašanin i M. Gimbutas (1969/1970). Kulturni sloj ima debljinu od 4 m. Kultura je podjeljena na 4 faze (1-4), od kojih prva (sa 3 podfaze: 1a-c) pripada starijem neolitiku, a ostale 3 srednjem neolitiku. Naselja su podizana na riječnim terasama ili u njihovoj blizini. Nema podataka o njihovoj strukturi. Kuće su u svim fazama imale pravokutnu osnovu, ali su bile građene na različite načine: u fazi 1 zidovi su bili od ćerpića, a u fazama 2-4 od gusto zbijenih kolaca. Otkrivene su i peći. Dva manja pravokutna objekta iz horizonta 1b i 1c u Anzabegovu imala su pod od nabijene zemlje i zidove od gline (kultni objekti) Mrtvi su sahranjivani u naselju, u zgrčenom položaju, na lijevom ili desnom boku. Nađeni su grobovi koji su sadržavali ukope više individua. Djeca su ponekad sahranjivana u većim keramičkim posudama. Privreda se zasnivala na zemljoradnji (razne vrste pšenice, ječam, grašak...). Gajene su ovce, koze, goveda i svinje. Kosti divljači, ptica i riba su nalažene u malom broju. Od lokalnih sirovina, u ograničenoj mjeri, izrađivano je kameno oruđe: kalupaste, jezičaste i trapezaste sjekire od glačanog kamena i mali broj sileksnog oruđa. Od kosti su se izrađivale igle i šila. Keramička proizvodnja je bila vrlo razvijena. Posude fine, prelazne i grube fakture su se koristile u svim fazama, ali su pojedini oblici i načini ukrašavanja vezani za određenu fazu. Za fazu 1a karakteristične su slikane vaze na kojima su ukrasni motivi izvedeni bijelom bojom na crvenoj ili tamnojuglačanoj površini, i to su bili trokuti ili floralni motivi. Tokom faze 1b gube se floralni motivi. Trokuti se kombiniraju na razne načine a pojavljuju se i valovnice, dok su u fazi 1c omiljeni kapljičasti motivi i motivi u vidu zareza. U tim fazama izrađuju se i keramičke posude dobro uglačanih crvenih i crnih površina, kao i posude grube fakture ukrašene impresso ili barbotin tehnikom. Za fazu 2 karakteristične su slikane vaze na kojima su pravolinijski motivi (izduženi trokuti, mreža, vertikalne i horizontalne trake) izvedeni tamnom bojom na crvenoj ili svjetlosmeđoj (oker) osnovi. Nađene su i posude čija je površina prevučena dobro uglačanom sivomaslinastom, crnom ili žućkastom prevlakom. Za ovu fazu se vežu i vrlo stilizirane antropomorfne figurine. Tijekom faze 3 poznate su gotovo sve ranije keramičke vrste, s tim da se uvećava broj posuda pečenih u tamnim tonovima i što se izrađuju slikane vaze na kojima su tamnom bojom izvedeni spiraloidni motivi. Posljednja, 4. faza, okarakterizirana crvenom i crnom monokromnom keramikom i vazama na kojima su tamnom bojom slikane spirale sa račvastim krajevima. Tokom ove faze pojavljuje se i keramika Vinčaneske kulture. Anzabegovo-Vršnik kultura je lokalna varijanta protostarčevačke, odnosno starčevačke kulture, u kojoj su zastupljeni i neki elementi Protosesklo, Presesklo i Sesklo kulture.

KÖRÖS RASPROSTIRANJE Jugoistočna Mađarska (sjeverna granica – naselja postoje i sjeverno od Körös), veći dio Rumunjske (osim Dobrudže), sjeveroistočna, jugozapadna i srednja Bačka, Banat. Körös je regionalno raslojena i nejedinstvena pojava. Dijeli se na zapadni ili potiski tip (tj. klasični Körös) u istočnoj Mađarskoj, sjevernom Banatu i Bačkoj te Transilvaniji, južni ili oltensko-multenski tip i sjeveroistočni ili moldavski tip. NASELJA Uglavnom su jednoslojna, mala ili velika, na riječnim terasama. Na povišenom su zbog poplava pa su možda zato izdužena i prostrana jer su dijelovi bili poplavljeni. Bave se lovom, ribolovom i skupljanjem. Nastambe su poluzemuničke, ali i nadzemne četverokutne sa životinjskim lubanjama u zabatu. Uz nastambe su jame za zalihe. POKAPANJE Nema izoliranih grobalja. Nema pravila gdje se pokapa ni tko. Pokapa se u zgrčencima, djeca i odrasli. Malo je ukopa. Lubanje su premazane crvenim okerom. Postoje žrtvene jame (bothros). To su pravilne cilindrične jame sa žutim glinenim nabojem na dnu s keramikom. Zatim je nasipan ugljen pa keramika (cijele posude). Sve je to zasuto sa zemljom, kamenjem i ljepom. Takve jame su nađene u Laycsok, Circea, Starčevo, Öndred. Postoje i žrtveni rovovi. KERAMIKA U keramiku su urezane stilizirane životinje. Ukrašeno je bubuljičastim barbotinom. Javlja se impresso. Bute – male posude s dva para ručki. Imaju čepaste nožice. Nema ih u starčevu kao ni šalica. Nađena je četverokalotna posuda. Uglavnom nema slikanih posuda nego samo ako se radi o utjecaju starčeva. FIGURALNA PLASTIKA Slična je starčevačkoj, ali bogatija. Prikazuje i životinje. Pintadera – pojavljuje se u balkansko-anatolskom krugu Nađeno je glačano kameno oružje, a dosta ih ima mezolitičkih obilježja. APSOLUTNA KRONOLOGIJA Najstarije naselje 5140 Najmlađe naselje 4420 Endröd cal BC između 5800-5500 Petvaros cal BC između 6000-5500 Deszk 6000-5000 Szarvas 23 između 5850-5650 Maroslele Pana između 6000-5800

KOMPLEKS KULTURA LINEARNO-TRAKASTE KERAMIKE Bandkeramik – prapovijesna keramika ukrašena trakastim motivima za razliku od Schnurkeramik i megalitske keramike. Od definiranja (1884) bandkeramik je sinonim za prvu, izrazito neolitičku kulturu u srednjoj i dijelu zapadne Europe. Niz prapovijesničara u ovaj kompleks podrazumijeva kulture naseljene u blizini Dunava, urezanu spiralu te glačane kamene sjekire kalupastog tipa (ili klin koji se zabija u drvo jer imaju oštećenja na tjemenu što upućuje na tesarstvo). Naselja kultura ovog kompleksa bila su smještena na rubovima šuma koje su vjerojatno bile krčene za izgradnju naselja. Ove sjekire nisu svojstvene samo LTK nego i drugim kulturama (npr. starčevo, sopot, vinča). Poznata su groblja koja pripadaju ovom kompleksu. Postoje dva kruga LTK: 1. Istočni krug – istočna Mađarska, jugoistočna Slovačka, zapadni Erdelj, jugozapadna Ukrajina, sjeverni Banat. Još se zove i istočnokarpatska linearna keramika ili istočna linearna keramika 2. Zapadni krug – Nizozemska, Njemačka, Belgija, zapadna Francuska, Švicarska, Austrija, Češka, Moravska, Poljska, zapadna Mađarska, jugozapadna Slovačka, Ukrajina, Transilvanija, Moldavija, središnja Hrvatska Granica između istočnog i zapadnog kruga teče srednjom Slovačkom i južnije, pravcem između Dunava i Tise. Zajednička obilježja: tehnologija keramike (obrada gline, pečenje, tehnika ukrašavanja – linije), slični kuglasti oblici posuda, pogrebni ritus, razvitak kroz četiri stupnja što ukazuje na srodne početke. Stupnjevi: I. linearni II. klasični III. regionalne varijante U istočnom LTK krugu postoji još i predstupanj koji pokazuje poticanje iz Körös kulture. Razlike: oblici posuda, prisutnost/odsutnost slikanja, ukrasni motivi (u zapadnom LTK je krivocrtni, a u istočnom pravocrtni što je zapravo upitno). Vidi se razlika u razvoju, tipologiji i ukrašavanju. Istočni krug ima ukopane male objekte dok zapadni poznaje nadzemne velike kuće. U zapadnom krugu postoje velike nekropole s bogatim grobovima i nema protolinearnog stupnja. Za oba kruga karakteristično je izdvajanje regionalnih varijanti.

ZAPADNI KRUG Soudsky dijeli zapadni krug na tri stupnja (Češka): 1. Ačkovy tip – vezan samo uz prostore Češke i Slovačke – gruba keramika bez ukrasa ili ima urezane motive slova A ili ležećeg S oko ručke. Dno posude je zaobljeno, javljaju se i plastične izbočine 2. Notenkompf – klasični stupanj

– posuđe je ukrašeno inkrustiranim okruglim znakovima. U ranoj fazi su linije šire i pravocrtne, a kasnije postaju krivocrtne. Ispod oboda teku vodoravne linije, a ispod njih je glavni motiv – ovaj tip je karakterističan ne samo za Češku 3. Šarka tip – ima kombinacije urezanih i slikanih ukrasa. Osnovni motiv je urezan, a međuprostor se ispunjava. Koristi se crvena i žućkasta boja Zseliz kultura proizlazi iz Notenkompf. Umjesto udubljenih znakova ima zarez. Javljau se plastični detalji, a česte su glave životinja. Međuprostor se glača, a u kasnijoj fazi se premazuje crvenom bojom (crusted). Karakteristična je za Slovačku, zapadnu Mađarsku i istočnu Austriju. NASELJA Kuće u naseljima bile su dugačke i udaljene jedna od druge. Postoje pretpostavke da su bile kuće klanova, a ne obiteljske kuće. Za neke se kuće smatra da su imale dijelove za stoku. Imale su nabijenu podnicu, pleterne zidove, stupove i balvane. Često su imale tri broda i trijem. U naseljima je prisutna horizontalna stratigrafija. Köln-Lindenthal (zapadni krug) – nađeni su jamski objekti okruženi palisadam, a izvan nje nalazili su se nadzemni objekti s nekom vrstom tora. Danas se ova rekonstrukcija pobija. POGREBNI RITUS Flomborn kod Wormsa – LTK groblje, 85 skeletnih zgrčenaca na lijevom boku s prilozima (keramika, kalupasti klinovi, spondilus) KERAMIKA Može se uočiti razvoj urezivanja od prvotnih širokih i dubokih jednostavnih linija kojih je kasnije sve više, a postaju i sve tanje, pliće i finije. Također se vidi napredak u primjesama keramike. Najstarija LTK je karakteristična po miješanju gline s pljevom, posuđu debelih stijenk, ukrasu otiskivanjem nokta ili prsta, plastičnim ukrasima Körös tipa, kaneliranju, efektu glačanja i širokim žljebastim linijama. Urezani motivi s ubodima javljaju se u kasnijoj fazi, ali nisu česti. Mahom se javljaju kuglasti oblici, često bez dna, koji imaju ušice ili male ručke, a mogu imati i ljevkasti vrat. Bikonitet je rijedak, a ako se pojavi sugerira najmlađu fazu.

MAĐARSKA (istočni LTK krug) U Mađarskoj se redom javljaju: najstarija transdanubijska keramika, kesteljska grupa pa zatim Notenkompf i Zseliz. Najstarija linearna keramika javlja se na lokalitetu Bicske. Kesteljska keramika je vjerojatno suvremena korenovskoj. Javlja se na malom prostoru i statična je. Istodobno u raznim dijelovima Mađarske javlja se Kestelj, Korenovo, Zseliz i Notenkompf. U Zseliz grupi pojavljuje se primjena boje – crusted slikanje Szatmar – istočna Mađarska, najstariji (protolinearni) stupanj koji je istovremen s vinčom A i povezan s Körösem

– javljaju se tulipanski izduženi oblici, otisak nokta ili prsta i barbotin, a sve to može biti na istoj posudi. Često je urezana samo jedna linija – keramika je gruba s puno pljeva, crveno pečena, a ima i zoomorfnih posuda – javljaju se slikane linije, crno slikanje i mrežasti motivi (starčevački utjecaj) Alföld I – stariji LTK stupanj u mađarskoj raavnici od Tise na istoku i Marosa na sjeveru do Slovačke. Paralelan je s vinčom A 1 i Barca III stupnjem – keramika je siva, ukrašena urezivanjem polukrugova, lukova, valovnice, cik-cak linije. Javljaju se trokuti i meandri – linije su paralelne, dosta razmaknute, a između ureza se ispunjava crvenom bojom. Motivi tektonski slijede oblik posude – postoje ostaci supstratne kulture – barbotin, impresso i trake s otiskom prsta – oblici – konične zdjele na visokoj zvonastoj nozi, lončići s visokim vratom, polukuglaste šalice, posude s četvrtastom profilacijom oboda Szakalhat – južni dio istočne Mađarske na mjestu gdje je bila Körös kultura. Ima je u Banatu te kao import u Vinči B1. Starija je od potiske kulture koja je import u Vinči B2 i C. Szakalhat ima alföldski LTK supstrat, vinčanske utjecaje i utjecaje LTK iz Transdanubije – keramika je sivo-crna, tipične su spirale obično na donjem dijlu posude te M ukrasi i podjela na gornji i donji dio posude, javlja se i linearno-spiralno-cikcak urezivanje, meandri, krugovi i kvadrati (podsjećaju na potisku kulturu). Javlja se i crveno crusted slikanje (kao i u korenovskoj kulturi). Oslikava se prostor između motiva, a sam se motiv glača Esztar – južni dio srednjeg Alfölda – nema urezivanja, keramika je fine strukture, slika se prije pečenja. Ima precizne slikane linearne i lučne motive, široke i uže slikane crne (rjeđe crvene i bijele) trake praćene snopovima tankih linija. Motiv prati oblik posude (kao u Bükk). Slika se i unutrašnjost posude Szilmeg – sjeverni rub mađarske ravnice

ISTOČNA LINEARNA KERAMIKA Istočna linearna keramika se razlikuje od volutove LTK koja se rasprostire u većem dijelu srednje i zapadne Europe. Ograničena je na Alföld, jugoistočnu Slovačku, zapadnu Transilvaniju, mali dio Ukrajine i Vojvodinu. U istočnom krugu su u mlađim razdobljima su sve prisutnije nadzemne kuće, ali manjih dimenzija od onih na zapadu. Kultura koja je prthodila istočnom LTK je Körös kultura koja nije išla sjevernije od istoimene rijeke. Ona je utjecala na mezolitičku populaciju koja postepeno preuzima keramiku i poljodjelstvo.

SLOVAČKA Mihalovce-Hradok – protolinearni stupanj s uočljivim elementima prethodne Körös kulture – gruba keramika s primjesom pljeve, ukrašena impressom i barbotinom s dvobojnim presjekom – postupno dolazi urezivanje – mali široki urezi kombinirani s drugim tehnikama Međustupnjevi su Kopčany (najistočnija Slovačka, slikanje crnom bojom, linearni motivi) i Gemer koji je istodoban s Vinčom A, Alföld I i Ačkovy. Po Šški je to lokalna varijanta Tiszadob kulture, a ukras čine nizovi paralelnih širokih linija, meandar i cik-cak linije te koncentrični polukrugovi. Barca III – starija LTK oko Košica istodobna s Vinčom A – prevladavaju urezani motivi, dvije urezane linije (trake) Tiszadob – nizovi tanko urezanih paralelnih linija, složeniji motivi, girlande, viseći trokuti, zonalno ukrašavanje, visoke noge i četvrtasta profilacija posuda Raškovce grupa – najistočniji dio Slovačke – slonokosna podloga, tamno slikanje, nizovi paralelnih linija koje tvore lučne motive Bükk kultura – sjeverna Mađarska, jugoistočna Slovačka, okolica Bükk gorja (bogato opsidijanom) – istovremena je Vinči B1 i dijelom B2, a razvila se na Gemer supstratu – Bükk A – rijetko raspoređene trake, spirale, ispod oboda pasji skokovi – Bükk AB – polukružno zaobljeni lukovi, između glavnog motiva umeću se trokuti, tekuće spirale, dvosturke spirale (neke spojene leđima), ispod oboda je spiralni obrub ili rombičasta mrežica – Bükk B – urezivanje češljastim instrumentom – linije su guste i nepravilne, ukrasni trokuti, pleteničasti motivi, «gotički prozori», često ukrašena unutarnja strana oboda, javlja se i bijela inkrustacija – Bükk C – smanjeni teritorij oko Bomice, ukrašava se manji dio posude – veći dio ostaje slobodan, ukras tvori vertikalne elemente koji dijele posudu, javljaju se potiski elementi – nakon prestanke Bükk kulture na tom prostoru ne egzistira ništa U ovom krugu javljaju se posude na masivnim nogama, četvrtasto oblikovanje oboda i jajolike posude Karakteristično je duboko i široko urezivanje te kasnije tanko, kombiniranje slikanja i urezivanja. Javlja se i impresso te plastična traka s otiskom prsta.

KORENOVSKA KULTURA Korenovska kultura je najjužnija manifestacija LTK. Eponimni lokalitet je Malo Korenovo kod Bjelovara. Korenovsku kulturu definirao je Dimitrijević. RASPROSTIRANJE Granice ove kulture su dosta nedefinirane. Najčišći oblik ove kulture javlja se u moslavačkom području. Pojedinačni fragmenti mogu se naći i u Požeškoj kotlini, a vjerojatno se pojavljuje i južno od Save, u Bosni. U sklopu danilske kulture, u Smilčiću je nađena korenovske keramika. Može se podijeliti na tri područje: bjelovarsko, Moslavina i Turopolje. Lokaliteti: Staro Čiče, Kaniška Iva, Drljanovac kod Bjelovara, Tomašica kod Garešnice, Podgorač kod Garešnice, Dautan. Ostali lokaliteti su slučajni i površni. NASELJA Naselja korenovske kulture su na blago povišenim padinama, terasama potoka i rijeka te u močvarnim područjima. Sva naselja, osim Starog Čiča, imaju tanak naseobinski sloj. Za sada su poznati samo jamski objekti čime se (jamski objekti i tanki naseobinki slojevi) korenovska kultura približava istočnom LTK. Nije poznat nijedan ukop. KERAMIKA Gruba keramika – ima primjese kamenčića i pijeska (najizrazitije obilježje LTK). Najčešće je oksidacijski pečena što se vidi u svijetlim žučkastim i oker ili crvenkastim tonovima, a javljaju se i sive površine. Presjek je načešće svjetlije žućkaste ili oker boje. Površina je uglavnom hrapava ili malo zaglađena – oblici – jednostavne polukuglaste ili kuglaste zdjele s ravnim dnom ili na prstenastoj nozi, jednostavne kalotaste zdjele zaobljenog dna, plitke posude ravnih ili nakošenih stijenki, male konične posude na zvonastoj nozi, posude za zalihe –ukras – jednostavne bradavice i rogolike izbočine u funkciji drške no uglavnom je neukrašena. Vrpca s otiskom prsta, kratki zarezi pod obodom Fina keramika – vjerojatno je pečena kombinacijom oksidacije i redukcije. Jezgra je oker ili crvenksta, a na površini je siva. Neke posude su bile i polirane. Relativno je tanjih stijenki što ukazuje na razvijeniju fazu LTK. Korenovska keramika ima primjesa manje-više finijeg pijeska i nema pljeve – površina je ukrašena urezanim ornametnima i glačana nakon urezivanja – česta je pojava mrljasta pečena keramika zbog nevješte primjene novog načina pečenja – oblici – prisutne su posude na nogama te dosta bikoniteta što se vidi u zdjelama i lončićima. Zbog svega toga kultura dosta nalikuje na sopot, ali po ukrasu (dvostruke spiralne trake, slovo A) se vidi da pripada u LTK – zdjele u raznim varijantama – zaobljenih stijenki, kuglaste ili polukuglaste sa zaravljenim ili blago konkavnim dnom (vodeći oblik LTK), bikonične zdjele s niskim prstenastim vratom ili ravnim obodom (vjerojatno donešene posredestvom kasnog starčeva ili kereš), plitke konične kupe sa zaobljenim dnom, amfore, duboki konični lonci – ukras – obično ili dublje urezivanje, plastični ukrasi te mrljasti način pečenja Motivi su pravocrtni i krivocrtni, a mogu biti i girlande. Nalaz žrtvenika iz Tomašice možda svjedoči o poljoprivredi.

PODJELA (DIMITRIJEVIĆ) Stupanj A - plastične aplikacije, duboke bikonične zdjele s vjencem kružnih otisaka (perimuster), S profilacija, bombasti lonci - Kaniška Iva, Malo Korenovo - istovremen je s kasnom Vinčom A Stupanj B1 - klasična faza - S profilacija, bikonitet, bradavičaste aplikacije, kukaste spirale - Malo Korenovo, Drljanovac, Dautan, Tomašica, Pakrac - istovremen s vinčom B1 i ranom sopotskom (IA i IB) Treći, finalni, stupanj je hipotetički i predstavlja prijelaznu etapu prema brezovljanskom tipu sopotske kulture U Kaniškoj Ivi nađena je i starčevačka slikana keramika s korenovskom. Korenovska keramika ne pripada najstarijoj fazi LTK, a ovaj komad bi se mogao povezati s kasnim starčevom. Također je nađen žrtvenik koji nalikuje starčevačkima i ranoj vinči, ali pripada starčevačkoj kulturi. Kapelica je lokalitet sličan Kaniškoj Ivi sa starčevačkim i korenovskim materijalom. Korenovska kultura odudara od LTK jer nema nadzemnih nastambi, ima posuda na nozi i bikonitet koji inače pripada najstarijim fazama LTK.

Vinča

SOPOTSKA KULTURA Sopotska kultura predstavlja srednji neolitik u Hrvatskoj. Poznata je pod više naziva: slavonsko-srijemska (Milojčić), sopotska (Dimitrijević), bapsko-lenđelska te sopotskolenđelska. Sopotska kultura je rezultat kulturne simbioze između kasnostarčevačke i ranovinčanske kulture. Tri su vala utjecaja vinčanske kulture na međuriječje: 1. Vinča A - spiraloid B -> monokromni stupanj (odsutstvo slikanja i bikonuitet) 2. Vinča A-2/B-1 -> nestaje starčevačka kultura, stvara se sopotska (nema puno promjena u keramografskom smislu, najvažnija je posuda na nozi, redukcijsko pečenje) 3. Sopot I-B/II -> podunavska područja pod jakim vinčanskim utjecajem, pojava sopotskih gradina gdje je manji utjecaj vinče RASPROSTIRANJE U početku sopotska se kultura rasprostire na području međuriječja Save, Drave i Dunava. Sopot I-B/II faza predstavlja širenje sopotske kulture: • srednja i zapadna Slavonija (miješanje s korenovskom kulturom, stvara se brezovljanski tip sopotske kulture; 2. val sopotskog prodora donosi Sopot III) • zapadna Mađarska -> Sopot-Bicske horizont, sopotski elementi i elementi starosjedilačke Zseliz kulture stvaranju klasičnu lenđelsku kulturu • sjeverna Bosna NASELJA U ranoj fazi se topografski ne razlikuju od starčevačke kulture (prirodna uzvišenja uz blizinu vode). Nositelji sopotske kulture žive u nadzemnim kućama pravokutnog oblika i obično s jednom ili dvije prostorije u naseljima zbijenog seoskog tipa. Novija istraživanja pokazuju postojanje zemuničkih naselja otvorenog raštrkanog tipa što ukazuje na starčevačku tradiciju (Ervenica-Vinkovci) – rana faza. Većina sopotskih naselja je višeslojna, a u blizini njih mogu postojati i kratkotrajnija naselja (npr. “Marica” nedaleko Sopota). GROBOVI Sopotski grobovi nisu poznati no analogijama s vinčanskim i lenđelskim ukopima može se pretpostaviti da se radi o zgrčencima na boku.

KERAMIKA Karakteristike: duborez i rovašenje, redukcijsko pečenje (vinča), posude na nozi (vinča), zadebljani rameni pregib kod nekih bikoničnih posuda (vinča), bikonitet, poliranje Dijeli se na fino, grubo i prijelazno posuđe (lošije fakture no vjerojatno nije bilo za svakodnevnu uporabu kao grubo posuđe). Dimitrijević 1966. uvodi novu podjelu: • Sopot I-A – starija faza rane sopotske kulture (Vinča B-1) • Sopot I-B – razvijena faza rane sopotske kulture (Vinča B-2) • Sopot II – srednja faza sopotske kulture (Vinča C) • Sopot III – kasna faza sopotske kulture (Vinča D)

STUPANJ I A Jedino naselje ove faze je Klokočevik kod Klinovca. Finu keramiku odlikuju bradavičaste i rogolike aplikacije naslijeđene iz starčeva. Oblici su zdjele, terine, lončići, lonci, posude na nozi (i lošije fakture). Prijelaznu keramiku čine žrtvenici sa starčevačkim i vinčanskim karakteristikama te posude na nozi. Gruba keramika je najčešće neukrašena no ponekad ima traku s otiskom prsta. Oblici su trbušasti lonci i amfore s rogolikim drškama. STUPANJ I B Lokaliteti su Klokočevik, Bapska, Otok, Sarvaš, Samatovci dok su jednoslojni lokaliteti Ervenica-Trbušanci i Gornja Bebrina-Topolice. Fina keramika zadržava oblike, najčešće neukrašena i crnopolirana. Prvi put se javlja kaneliranje dok su ostali ukrasi rovašenje, zaglađivanje rovašenih ukrasa i ispunjavanje smeđom pastom. Krajem faze se javlja rovašeni cik-cak s kružnim udubljenjima (do kraja kulture). Javlja se S-profilacija posuda (i kod bikoničnih i kod zaobljenih posuda). Prisutan je vinčanski skifos u jednostavnijoj varijanti. Dva su oblika posude na nozi: zvonasta (prethodna faza) i izdužena stupasta noga. Glačani recipijenti se javljaju na prijelazu u sljedeću fazu. Žrtvenici u ovoj fazi gube na značenju. Gruba keramika uz zadržane oblike (amfore i lonce) dobiva novost – bute s rogolikim drškama. STUPANJ II U ovoj fazi prisutan je jak utjecaj vinčanske kulture, pa se na nekim lokalitetima se javlja vinčanski import. U keramici se javljaju prerađeni vinčanski oblici dok neki oblici pokazuju autohtoni razvoj. Zapadno od granice SB gotovo nema utjecaja vinčanske kulture pa se stupnjevi teško razlikuju. Najviše je lokaliteta u ovoj fazi: gradine u blizini Bosuta (Sopot, Orolik-Gradina, Privlaka, Otok-Gradina, Retkovci-Groblje), gradine u blizini Vuke (Gaboš, Ostrovo), gradina kod Drave (Hermanov vinograd) te ostali lokaliteti: Bapska, Klokočevik, Sarvaš, Samatovci, Bogdanovci, Gradac-Pašnjak kod Pleternice. Najzapadnija sopotska gradina je Naraj u Bedeniku kod Bjelovara (potok Račačak). U Bosni su lokaliteti Donji Klakar i Donja Mahala. Fina keramika ima oblike iz prethodnih faza te nove oblike koji pokazuju vinčanski ili autohtoni razvoj. Oblici iz prethodnih faza su posude na nozi sada u tri oblika: zvonaste, stupaste (mogu imati perforaciju) i šuplje cilindrične. Nose ukras kaneliranjem i žlijebljenjem Vinčanske utjecaje pokazuju piriformne posude s niskim prstenastim vratom s vinčanskim tipom ukrasa (trakasti), zdjele bikoničnog trbuha i niskog vrata, amfore s dvije trakaste drške (južna područja vinčanske kulture). Posude vinčanskog utjecaja ukrašene su kaneliranjem (javlja se na posudama na kojima se ne bi pojavilo u vinčanskoj kulturi). Autohtoni razvoj pokazuje posuda bikoničnog trbuha i niskog vrata koja može biti ukrašena crvenim slikanjem (lenđelska kultura). Ukras koji se javlja na finom posuđu je rovašeni cik-cak s kružnim udubljenjima, duborez te kružna udubljenja (pojedinačna, u grupi, u nizu). Prijelaznu keramiku čine lončići s ušicama na rubu usta i žrtvenici vinčanskog tipa koji su obično ukrašeni. Gruba keramika uz ranije oblike poznaje i bikonična buta s ušicom na ramenu i na rubu usta u istoj liniji, tunelaste drške, vjedro s kljunastim izljevom, plitke ovalne zdjele (često ima ukras s otiscima prsta ili poprečnim zarezima na gornjem dijelu ruba usta) te “kadionice” (cjedilo, često tokom II i III stupnja)

STUPANJ III U ovoj fazi slabi vinčanski utjecaj, a sopotska kultura razvija svoj stil. Zapostavlja se kaneliranje, sve je češće duborez i rovašenje. Vidi se protolenđelski karakter sopotske kulture. Najveći prostor rasprostiranja: Sopot, Otok, Samatovci, Tkalec, Hermanov vinograd, Letičani, Beketinec, Vukovar, Vučedol. Kod fine keramike je sve češće slikanje crvenom bojom nakon pečenja te i dalje dominiraju bikonični oblici dok se neke vinčanske forme gube. Javljaju se jezičaste aplikacije na zdjelama i posude s ušicama na prijelazu iz vrata u trbuh (protolasinjski karakter). Lenđelski oblici su lonci s bikoničnim trbuhom i cilindričnim vratom. Na lenđelskim oblicima je često kaneliranje. Prisutne su sopotske varijante lenđelskih kruškolikih vaza s uskim otvorom za usta. Posude na nozi opet dolaze u nekoliko oblika: šuplja, trbušasta i ovalno preforirana noga; stupasta i preforirana noga; standardna stupasta noga. U ovoj fazi je perforacija sve češća pojava. Prijelazna keramika je slična, ali nestaju žrtvenici. Gruba keramika je također slična, ali nestaju bute. Antropomorfne figurine nisu česte, a antropomorfni prikazi mogu se pojaviti i na posudama (Samatovci). Zoomorfne figurine mogu biti ukrašene rovašenjem što je autohtono obilježje. Amuleti su najzastupljeniji u Samatovcima, npr. adorant-amulet s trakom s ubodima.

BREZOVLJANSKI TIP SOPOTSKE KULTURE Eponimni lokalitet su Gornji Brezovljani kod Žabna blizu Križevaca. To je pojava koja nastavlja život u području korenovske kulture, a razvila se kao rezultat širenja sopotske kulture oko završetka Sopot I B faze. Lokaliteti: Gornji Brezovljani, Staro Čiče, Jasenica kod Nove Rače, Jasenas kod Virovitice. Možda ovaj tip postoji i u Sloveniji kao prijelazna etapa u formiranju lenđelskih kultura. Naslijeđe korenovske kulture vidljivo je u organizaciji naselja (horizontalna stratigrafija) i u jamsko-zemuničkim objektima (sopotska kultura ima nadzemne objekte). Oblici keramike su uglavnom sopotski (bikonitet, S-profilacija), a kao naslijeđe korenovske kulture prisutna je mrljasto pečena keramika. Na kontakte s lenđelskim kulturnim kompleksom ukazuje crveno slikanje te ukras izveden otiscima prsta ili nokta. Iako ova kultura nastaje na supstratu korenovske i sopotske kulture, ona ne preuzima njihov dekorativni sustav već stvara svoj vlastiti. Nakon korenovske kulture usljedila je njena transformacija u brezovljanski tip sopotske kulture, slično kao što se u područjima klasične LTK zapadnog kruga na supstratu kasne LTK tj. Zseliz kulture pod utjecajem Sopot-Bicske tipa razvija lenđelski kompleks.

Impresso

Danilo

TISZAPOLGAR I BODROKERESTUR Tiszapolgar i Bodrokerestur su starija i mlađa varijanta iste kulture. Tiszapolgar je prva prava metalna kultura. Iako se metalni predmeti javljaju još u vinči i ranoj Salcuti, uglavnom se tu radilo o nakitu dok bakar u okviru tiszapolgara odražava promjenu u ekonimiji društva, izaziva rudarstvo, lijevanje, preradu, razmjenu itd. RASPROSTIRANJE Radi se o centralnom prostoru u mađarskom Potisju. Periferija ovih kultura nalazi se u sjevernoj Srbiji. Granica na jugu je Dunav (od Beograda do Đerdapa) dok je ista rijeka i u Mađarskoj zapadna granica. Na istoku su granica Karpati, a na sjeveru Bodrog i Tisa. U Srbiji su nalazišta koncentrirana u Banatu, istočnom dijelu Bačke i istočnom dijelu Srijema. Najviše lokaliteta nalazi se u Potisju. Tri su uže geografske oblasti u Srbiji: Potisje (sjeverni Banat i jugoistočna Bačka), južni Banat te istočni Srijem. Tiszapolgar se u donjem Potisju (Vojvodina) javlja u autentičnom obliku, nakon potiske kulture. U Srijemu i jugoistočnoj Bačkoj tisapolgarski nalazi su rijeđi i dolaze nakon vinče i lenđela. Tiszapolgar očito tu nije stalno boravio. U najjužnijim prostorima u Srbiji Tiszapolgar se nalazi na lokalitetima mlađe vinče što je možda rezultat miješanja tih dviju kultura. Tiszapolgar u Vojvodini: Srpski Krstur, Čoka i Kamaraš kod Horgoša, Šančine (Belegiš), Grocka, Crna Bara. Bodrokerestur u Vojvodini: Batka (Senta) i Nosa (Subtica) NASELJA U Slovačkoj i Mađarskoj nađene su kuće i zemunice. Lokaliteti se koncentriraju oko Tise. Mali je broj poznatih i istraženih naselja u Srbiji. Kuće su građene od kolaca, prepleta i ljepa, peći se nalaze izvan kuća. U Gospođincima i Sirigu kuće su pravokutne i podsjećaju na lenđelske objekte. Jame se nalaze u naseljima i izvan njih gdje su obično izvan horizontalne stratigrafije, a u njih mogu biti ukopani bodrokerešturski grobovi. Naselja su ravničarska. Višesava kod Bajine Bašte je jedino naselje s gradinskim karakterom. Osim bodrokerestur keramike tu se nalazi i bubanj-salcuta. GROBLJA Tiszapolgar je prva kultura koja ima zasebne nekropole. U Srbiji su groblja česta, a grobovi se mogu naći i unutar naselja. Grobovi imaju dosta priloga: posude, kremeni noževi, sjekire, bakreni predmeti i predmeti od zlata. Groblja su: Srpski krstur, Batka kod Sente i Nosa kod Subotice. Nekropola Batka ima ustaljen način pokapanja: oko glave su manje posude (uglavnom kalotaste zdjele) dok su oko zdjelice veće (posude za mljieko). Radi se o kosteurnom zgrčencu na desnom boku i orijentaciji SI-JZ. Bodrokerestur uvodi i pravilo pokapanje muškaraca na desnom boku, a žena na lijevom. To se očituje u RBD populacijama na tom prostoru kao i Mustach ukras (plastične kraće trake) koji se tu javlja.

KERAMIKA Karakteristična je uniformnost oblika materijalne kulture na cijelom području rasprostiranja, od Slovačke do Srbije. Na posudama je primjetan nedostatak ukrašavanja, rožaste drške i dobra faktura.

TISZAPOLGAR KERAMIKA Neke posude su visoko polirane - imaju sjajnu uglačanu površinu. Najbogatije nalazište je Crna Bara (naselje i nekropola). Pehar na nozi je osnovni pokazatelj tiszapolgara i nema ga u bodrokerestur. To je lagano bikonična zdjela na visokoj šupljoj nozi. Zdjele mogu biti konične, bikonične, s raščlanjenim vratom, obodom, gornjim i donjim konusom… Uglavnom imaju rožaste drške, horizontalno probušene drške ili bradavičaste aplikacije. Loptaste posude su manjih dimenzija, a imaju bradavičaste ili rožaste drške. Javljaju se još amfore, duboki lonci i manji pehari (pehar s rožastim dršakama, kalotasti pehar, pehar s rožastm drškom na vratu). Poklopac iz Crne Bare – konični poklopci s dva rožasta dodatka i četiri horizontalno bušene bradavičaste aplikacije. BODROKERESTUR KERAMIKA Uz tiszapolgarske oblike ima i neke nove. Mijenja se faktura keramike: prevladavaju grube crveno pečene posude koje će krajem kulture potpuno istisnuti crnu poliranu keramiku. Nema više rožastih drški što je bila osnovna karakteristika tiszapolgara ni pehara na visokoj nozi. Osnovni oblik je posuda za mlijeko u raznim oblicima s izdiferanciranim dijelovima ili ne. Ima trakaste drške na rubu posude. Na jednoj se pojavio rožasti motiv u kombinaciji s točkastim ubodima (baden ili Cotofeni motiv). Karakteristični za obje kulture su dugački kremeni noževi. Oni se obično nalaze u grobovima koji se izdvajaju i po drugim nalazima. Vežu se uz prodiranje stepskih naroda. Ostava iz Kladova – nađena su 22 dugačka kremena nože i križna bakrena sjekira. Ostava se pripisuje Bubanj-Salkuta-Krivodol kompleksu. Bakreni nalazi: nalaz iz Čoke, ostava iz Kikinde, nalazi kod Subotice. Zlatni nalazi: nalaz iz Progara, grob u Subotici. Potrebom i razmjenom zlata i bakra ovih dviju te Körös i Salcuta IV kultura objašnjava se kontakt i sličnost nekih oblika. Dug i kontinuiran razvoj ovih dviju kultura ukazuje na zemljoradničku osnovu ekonomije. Tiszapolgar pokazuje autohton razvoj od potiske kulture sa ili bez prijelazne faze. Na područje Srbije Tiszapolgar dolazi već formirana. Bodrokerestur ima autohtone i strane elemente. Autohtoni elementi su jaki i pokazuju razvoj iz Tiszapolgara. To su način sahrane, orijentacija pokojnika, raspored i vrsta priloga, oblici posuda itd. Strani elementi ukazuju na Salcuta IV horizont koji se pomiče iz Oltenije i veže se uz nastajanje Hunyadi-Vajska grupe ili pojavu drški s pločastim donjim dijelom. Također to su i stepski elementi, vjerojatno rezultat pomicanja Cernavoda III kulture na zapad.

BUBANJ-SALCUTA-KRIVODOL To je jedinstveni kulturni kompleks s lokalnim karakteristikama. Eponimni lokaliteti su Priscul Cornisorului kod Salcute u Rumunjskoj i Krivodol u sjeverozapadnoj Bugarskoj. Salcuta se dijeli na stariju (I, II a-c) i mlađu (III, IV) fazu. RASPROSTIRANJE Cijeli kompleks se rasprostire od Transilvanije i Oltenije do Pelagonije i Albanije. Sjeverno područje rasprostiranja je Rumunjska (oko Moriša, Transilvanije i Podunavlje) i sjeverozapadna Bugarska. U bivšoj Jugoslaviji se može podijeliti na nekoliko područja: Istočna Srbija: Zlotska pećina, Krivelj kod Bora, Kovilo, Smedovac, Prhovo, Đerdap (jedini grob ovog kompleksa) i Veljkovo. Južna Srbija: Bubanj (Niš), Hum, Pločnik, Gradac kod Zlokućana. Kosovo: Hrisar kod Suve Reke, Gadimlje kod Lipljana i Gladnice kod Gračanice. Skopska kotlina i Pelagonija: Skopsko kale, Bakarno Gumno, Usie na Drim (sojeničko naselje), Karaman, Šuplevac, Crnobukije. Uz ova nalazišta vežu se i ona u Albaniji i sjevernoj Grčkoj (Malič). Prostor rasprostiranja Karpati-Pind indicira i danas poznati stočarsko-nomadski put. Južno od Dunava kompleks se pojavljuje u dva naseobinska horizinta i nema dva najstarija horizonta (Salcuta I i II). U sjevernom i središnjem prostoru rasprostiranja ovog kompleksa dolazi Cotofeni ili Cotofeni-Kostolac sloj. NASELJA Različiti su tipovi naselja: pećine, uzdignuti platoi iznad rijeka, tumbe (telovi) i sojenička naselja. Pećinska naselja su možda imale i rudarski karakter pa je tako u Zlotskoj pećini nađen velik broj bakrenih predmeta. Tumbe-naselja su vjerojatno bila zemljoradničke, a sojeničarska su bila ribarska. Naselja na platoima nalaze se na stočarskim putevima. KERAMIKA Česta je kvalitetna uglačana keramika, gotovo polirana. Podsjeća na vinčansku (autohtoni element) i Gumelnitu. Druga vrsta keramike je nekvalitetnija, grublje izrađena, a često se javljana nekim nalazištima u istočnoj Srbiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Nosioci ovog stila su: Pehari s dvije drške tj. kantarosi koji mogu imati kanelure. Zdjele u više varijanti: zdjele s unutra povijenim obodom koje mogu imati manju nisko postavljenu dršku ili kanelure na lučnom dijelu. Te zdjele su crno uglačane i kvalitetne. Zdjele s cilindričnim vratom i horizontalnim kanelurama koje isto mogu biti crnouglačane. Na zdjelama može biti prisutno grafitno slikanje. Plitki tanjuri su visok kvalitetni i javljaju se u nekoliko varijanti ovisno o obodu. Na unutarnjoj strani mogu imati plitke kanelure ili biti slikani crvenom, bijelom ili žutom bojom nakon pečenja. Kod nekih se javlja grafitno slikanje. Slični tanjuri nalaze se u mlađoj Vinči (gdje je zastupljeno kaneliranje iznutra) i Gumelniti (grafitno slikanje iznutra). Amfore mogu biti većih i manjih dimenzija sa cilindričnim vratom i donjim kruškastim ili bikoničnim dijelom. Mogu biti ukrašene impressom, aplikacijama ili pseudobarbotinom.

Četvrtaste cilindrične posude – obod im završava u obliku voluta. One su dosta rijetke i nalaze se u najmlađoj fazi u sjevernim područjima. Pehari na nozi, poklopci s ravnim tjemenom i žrtvenici s bukranijem. PLASTIKA Nije tako česta, ali formira poseban stil, pogotovo u južnom dijelu. Također se javljaju zoomorfne terakote. Dva su područja pojavljivanja plastike: istočna Srbija gdje su jače izraženi vinčanski utjecaji, a ukrašavanje spiralom je slično Gumelniti gdje je izvedeno slikanjem; te južna grupa sa specifičnim tipom u polusjedećem stavu. Nalazišta s puno bakra: Zlotska pećina, Hotilor kod Herculane. Ostava iz Pločnika pripada Vinči ili B-S-K kompleksu.

COTOFENI Cotofeni kultura javlja se krajem ranog eneolitika i traje do kraja eneolitika. Često se na nalazištima kocofenske kulture nalazi i kostolačka keramika te ornamentika brazdastog urezivanja (Furchenstich karakterističan za kostolac). Fazi formiranja Cotofeni kulture u Rumunjskoj pripadaju motivi karakteristični za badensku kulturu (urezane linije, motiv riblje kosti s točkastim ubodima na kraju) te motivi karakteristični za Cernavoda III fazu (cik-cak brazdasti motivi i plastična traka). Ovo se dovodi u vezu s kretanjima nosilaca Cernavoda III-Boleraz kulture. Cernavoda III-Boleraz stil prekida dug razvoj Salcuta (B-S-K) kulture i pritišče je prema jugu i sjeverozapadu. Tako se objašnjava pojava Salcuta IV elemenata na naseljima Bodrokerstur kulture i pojava Hunyadi-Vajska grupe. RASPROSTIRANJE Cotofeni kultura se rasprostire u Olteniji i Munteniji s Transilvanijom kao sjevernom granicom te u dijelu Banata. U Srbiji je to Homoljski masiv. Uz to postoji i nekoliko nalazište u sjeverozapadnoj Bugarskoj. NASELJA Rumunjska: Cotofeni, Ostrovul Corbului, Celnic, Ripa Rosie, Locusteni i Hotilor kod Herculane. Srbija: Zlotska pećina, Klokočevac, Crnajka i Krivelj. Četiri su tipa naselja: ravničarska naselja (dunavski otoci), naselja na terasama iznad rijeka (najčešća u Srbiji, javljaju se na položajima gdje je prije bio B-S-K kompleks), naselja na teško pristupačnim brdskim terenima (jednoslojna i kratkotrajna s isključivo materijalom ove kulture) i naselja u pećinama (češća u Rumunjskoj, vjerojatno privremena stočarska ili rudarska naselja). PODJELA U SRBIJI Starija faza – nalazišta s keramikom ukrašenom linearnim motivima, zarezima ili plastičnom trakom, ali bez keramike s Furchenstich ornamentikom. To su: Donje Butorke, Kapu Đaluluj kod Veljkova i Grabar-Svračar u Smedovcu. Mlađa faza – nalazišta s kocofenskom keramikom, ali i onom s Furchenstich ornamentikom. To su: Zlotska pećina, Krivelj, Klokočevac i Crnajka. GROBOVI U Srbiji nema gobova, a rijtki su i u Rumunjskoj gdje su najčešće bez priloga ili s netipičnim nalazima. Neki oker grobovi imaju kocofenske priloge. Spaljivanje pokojnika i pokop u urnama javlja se tek u mlađoj fazi. KERAMIKA Karakteristične za cotofeni kulturu su urezane linije i kuglaste aplikacije. Šalice se mogu podijeliti na tri vrste: šalice koničnog oblika koje lijevkasto završavaju trakastom drškom iznad oboda. loptaste šalice s ravnim obodom te loptaste šalice s koso zasječenim obodom. Zdjela kalotaste profilacije s unutra povijenim obodom je tipičan kotofeni oblik, a može biti ukrašena plastičnim trakama, zarezima i urezanim linijama. Posude za umak su dosta rijetke. Bakreni nalazi su rijeđi nego prije.

Baden

Retz-Gajary

Kostolac

Vučedol