Narodni Humor i Mudrost Muslimana BiH

NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLl'MANA

Glavni urednik

Marijan Sinkovic

t

Ii

NARODN HUMOR

USLIMANA

I MUDROST

Za izdavaea

Pero Majstorovic

Likovna oprema

IZ NARODNOG' BLAGA MUSLIMANA

BOSNE I HERCEGOVINE

Svetozar Domic

Odabrao i priredio

NASKO FRNDIC

STVARNOST ZAGREB 1972

/t

f

SADRzAJ

Predgovor Price i zgode Kadije, hodZe i hadZije

Tisak: Stamparski zavod »OGNJEN PRICAc, Zagreb

VII

1

87

Humor i IDUdrost u pjesmi

135

Legende, bajke i basne

217

Poslovice, pitalice, zagonetke

305

Sarajevo i SarajIije

363

BibIiografija

403

Rjeenik

405

PREDGOVOR Izdvajanjem Humora i mudrosti Muslimana u Bosni i Herce­ govini u zasebnu knjigu nikako ne lelim tvrditi da je to narodno blago nastalo kao cardak ni na nebu ni zemlji, izolirano od narod­ nih umotvorina drugih jugoslavenskih naroda. Naprotiv, povijesna je cinjenica da su Muslimani Bosne i Hercegovine, tokom pet po­ slednjih burnih stoljeca, sa svojom braeom sunarodnicima na ovom zajednickom tlu, prozivljavali identicne historijske trenutke, dijeleci zajednicku sudbinu na ovoj vjetrometini Balkana. Ali snaga naroda pokazala se jaeom od bilo kakve site, i u naj­ tetim razdobljima naS narod je na usta svojih nepoznatih stvarala­ ca iz ojadenog a nekad i obijesnog srca izvlacio zlatnu nit pjesme i price, humora i mudrosti, dosjetke i poslovice, potvrdujuei svoju neuniStivost i vitalnost na rodnoj grudi koja mu je domovina viSe od hiljadu godina. 2ive6i na istom tlu, govoreci istim jezikom Muslimani su uz Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini stvarali u duhu svog etnickog mentaliteta gotovo istovjetne narodne pjesme i pripovijetke. Ima posebno u junaekim pjesmama identienih mo­ tiva u kojima u muslimanskoj varijanli pobjeduju »turski« junaci, a u krScanskoj - krScanski. To je najbolji dokaz da su te pjesme nastale jedne uz druge kao dva bliska izdanka istoga tla, kao dvije, odnosno tri refleksije povijesnih dogadaja koji su u toku burnih vjekova jednakim intenzitetom Zivjeli u duSama Muslima­ na, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. I dalje, da prosirimo ovu tvrdnju: ne radi se ovdje sarno 0 podrueju Bosne i Hercegovine nego 0 djelom teritoriju Jugoslavije, !to najbolje potvrduje pri­ mjer opjevanog lika Kraljevica Marka koji je junak ne samo Srba nego i Hrvata, pa i Muslimana, i dalje Crnogoraca, Makedonaca i Bugara. Takva podudarnost, medutim, ne iskljucuje Cinjenicu da svaki od jugoslavenskih naroda ima autohtona obiljezja u svom naro­ dnom stvaralaStvu, i to je ono sto daje posebnu ljepotu knjiZevnoj baStini naSih narada. Tako su i priCe i pjesme, sale i poslovice Muslimana u Bosni i Hercegovini obojene vlastitim mentalitetom i etnickim duhom, Ie sa vrlo zanimljiv specifikum u stvaralaSlvu jugoslavenskih naroda. U samoj Bosni i Hercegovini u gradovima i mjestima, pa i mnogim selima kao sto se vet na prvi pogled zapata specifiCna arhitektura muslimanskih ku6a i mahala, dla­ mija, turbeta i groblja, isto tako se u samorodnoj knjizevnoj baStini jugoslavenskih naroda s lakocom prepoznaju one umotvo­ rine koje su nastale u muslimanskoj sredini, jer im je ta sredina dala svoj govor i boju, svoj duh i mentalitel, svoj izraz i sadrZaj. VII

.,i. 11

1"

II

II II

,

'1

\

i rt If

,-I

,I.

110

..,

'k

I

II

Isti motivobradio je Shakespeare u poznatoj tragediji "Otelo«, u kojoj hrabri i vjerni crnac udavi svoju voljenu Dezdemonu zbog sumnje da ga vara a s dokazom svilene marame' koja intrigom dvorjanina Jaga dospiieva u ruke lijepog i mladog vojskovode Kasija. los bi se viSe naSlo primjera gotovo identicnih motiva

narodnog stvaralaStva Muslimana s istima na Istoku. Meautim, naglaSavanjem tog momenta zelim utvrditi cinjenicu da je narodno blago Muslimana u Bosni i Hercegovini svojim vitalnim nitima tokom stoljeca bilo otvoreno prema udaljenim krajevima svijeta i na Istoku i na Zapadu, a sto je pridonijelo njegavoj sirini i obu­ hvatnosti u temama i sadrzajima. Najveci dio muslimanskog narodnog blaga nastao je izravno u svojoj sredini, rodio se kao vlastiti izraz duhovnog kretanja i poimanja kao vlastiti pogled na etiku zivota i opstanka, kao originalni, samosvojni gavor na svome flu kako u leksickom profilu, tako i u motivskoj obradi. Pa ipak, Citalac ove specificne antologije susrest ce se na mnogim stranicama s pojmovima Turcin, turski kao sinonimima za Musliman, musIimanski, a to moze neupucenima biti zaprekom da shvate njihovu pravu sustinu. Gotovo pet stotina godina stanovni­ stvo Bosne i Hercegovine bilo podijeljeno na tursko, to jest muslimansko i na krscansko. U to vrijeme i sva Evropa je tretirala prisustvo Turaka na Balkanskom poluotoku kao sukob polumjeseca i kriZa. Meautim, bili bismo u punoj zabludi kada bismo Musli­ mane Bosne i Hercegovine i u samo tursko doba identificirali s Turcima kojih je u naSim krajevima i tada bilo vrlo malo. Histo­ rija je dokazala da je velik broj bosansko-hercegovackih Musli­ mana nastao od Bogumila koje su Turd zatekli u tim krajevima. Drugi dio Muslimana potjece od hrvatskih plemica koji su Xl vrijeme prodora Turaka u XV stoljecu vladali Bosnom i Hercego­ vinom pa su priman}em islama sacuvali svoje feudalne privilegije i odmah postali turski dostojanstvenici, age i begovi. Iz povijesti, kao i narodnih pjesama i prica poznato je da su Turci iz osvojenih krajeva odvodili djecu svojih podanika na skolovanje u Carigrad. Tako su postale brojne turske paSe i veziri srpskog iii hrvatskog porijekla iz Bosne i Hercegovine. Mada pokorena i raznim pogodnostima pridobijena, Bosna je nekoliko stoljeca bila vrlo teiak kamen Porti u Stambolu. las ad Kulina bana ta svojeglava zemlja (»Kome Bosna - tome dosta!«, narodna poslovica) osjecala se vise vezanom za svoje tlo nego za daleku tursku carevinu. Ona joj je bila tuaa kao i njen nerazumljivi jezik kojeg. su mali samo malobrojni skolovani ljudi. Prave Turke doseljenike Muslimani su u Bosni zvali pogrdnim imenom - Turku!e. A da nisu Muslimani u Bosni bili zadovoljni s turskom vlaScu, dokaz su bune i ustanci koje su domoroci, bosanske age i begovi potpomognuti narodom, dizali u Sarajevu, Travniku, Banjaluci, Visokom, Mostaru, Krupi, Bihacu, Novom Pazaru, Bijeljini. Bilo je za turske vladavine u Bosni preko 40' pobuna i krvavih borbi bosansko-hercegovackih aga i begova protiv turskih paSa i vezira. U poznatom romanu »Zmaj od Bosne« hrvatski knjizevnik losip Eugen Tomic u epskom sjaju prikazao je lik muslimanskog junaka Huseina Kapetana GradaScevica koji je 1831. godine digao vojsku protiv centralne turske vlasti, a za samostalnu autonomnu Bosnu. Ovi dogadaji otpora, sukoba i stalnih nesporazuma Muslimana Bosne i Hercegovine nasuprot tutske vlasti, nisu prosli bez spe­ cificnog odraza u muslimanskoj narodnoj priCi i pjesmi. Izmedu

VIII

IX

Sastavljae ovog izbora to zeli potkrijepiti najljepsim primjerima iz obilnog narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine, iz saljivih i ozbiljnih prica i pripovijedaka, zgoda i anegdota, pjesama i pitalica, poslovica i zagonetki, bajki, legendi i basni. Na kraju sam dodao krace ulomke iz putopisa Evlije celebije (XVII st) i dijelove memoarskih zapisa Mula Mustafe BaSeskije (XVIII st) ­ da budu barem fragmentarni tumac vremena i sredine, ljudi i zbi­ vanja u kojima se stvaralo i s generacije na generaciju prenosilo muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini. Samorodnost i autohtonost ovog narodnog stvaralaStva, me­ dutim, ne govori 0 njegovoj iskljucivosti, 0 njegovoj zatvorenosti u stroge regionalne okvire. Naprotiv, u muslimanskom blagu ima pravih dragulja koji su ocito nastali kao refleksi poznatih tema u pricama i pjesmama istocnih i zapadnih naroda. Takva je na primjer izuzetno privlacna novelisticko-anegdotska prica "Dram jezika« u kojoj se na vrlo impresivan nacin iznosi sudbina raspu­ snog aSiklije Omera iz Sarajeva, koji kada ostane bez roditelja i imetka, u neimastini od Zidova I sakara posutluje trideset kesa dukata, da bi mogao ozeniti lijepu Mejru i dohraniti njene rodi­ telje baveci se trgovinom. Ali Omer uzimajuci zajam pristaje i na muCnu pogodbu - ako za sedam godina ne vrati dug, da mu zidov ima pravo odrezati dram jezika. Istu temu obratluje veliki engleski dramaticar William Shakespeare (XVI st) u »Mletackom trgovcu« Umjesto Omera tamo je trgovac Bosanio, a lihvar zidov Shylock ako hoce naplatiti svoj dug, smije duzniku odrezati samo tocno pogoaenu kolicinu, kao u muslimanskoj priCi dram jezika, funtu mesa u Shakespeareovoj tragikomediji. I metlu muslimanskim pjesmama ima primjera velike slicnosti sa Shakespeareovim motivima, sto nas uvjerava da ima mnogo zajednickih, ponekad istovjetnih sadrzaja u narodnom i umjet­ nickom stvaralaStvu, a koji su nastali u davnoj proslosti, a kao rezultat kulturnih strujanja i u davnini za koju smo ponekad skloni vjerovati da je bila barbarska. U desetak muslimanskih pjesama, obraaena je tema jagluka (marame) koju poklanja milo­ snica svome dragom: Zavadi se i m!ilo i drago: Mlad Orner-beg 5 OmerbegoV'icom, U po no6i u rneIru duseIru, Da kroza Sto, ne bi DIi zalili, Vee !Zoog jednog vezenog jagluka, Zlatorn 'VeZeal, u dulsiji bjeljeal, Da od njega bi~e1 dvor mime, I halvatJi gdje Orner-beg spava, Da su mu ga milosnice dale. (Svada zbog jagluka)

Pa ipak u ve6ini prica i pjesama turske paSe, sultani pa i carevi prikazani su kao ljudi puni humanog razumijevanja kaji iznad svega cijene hrabrost i pamet. U prici »:lena acu majka« car je nekag akrivljenag covjeka osudia na smrt i to glal1u. Nije dopustio da mu itko iSta donosi u tamnicu. K6er osutlenoga namolila je cara da svaki dan ulazi svome ocu u tamnicu kako bi mu olakSala posljednje trenutke iivota, ali ni ona nije smjela niSta od hrane unijeti osul1eniku. Mel1utim, i pored toga osul1enik je zivio 40 dana i to veoma zacudi cara, pa pozove tu zenu i kaze joj, ako mu otkrije tajnu kako oca hrani, da ce joj pokloniti njegov zivot. Tada ova zena kate da rotlenog oca hrani svojim mlijekom, jer je upravo bila rodila i prsa su joj bila puna. Car se zadivi mudrosti i hrabrosti te dovitljive zene i pusti na slobodu njenog oca. U muslimanskim priCama, pjesmama, poslovicama kao i baj­ kama, basnama i zagonetkama prikazane su sve ljudske eticke i so­ cijalne vrijednosti, citava skala pozitivnih i negativnih osobina ljudi raznih staleza i vjerskih pripadnosti. Velik broj tema odnosi se na vezire i paSe, age i begove, hodte i hadiije. Mnogo je prica u kojima se govori 0 kadijama, tim muslimanskim sucima koji »umi­ ju na Svakw(, testo sebi u korist ali ima i divnih primjera u kojima kadije iskazuju duboku mudrost i objektivnost u zamrsenim slu­ cajevima kada samo svojom dovitljivoscu mogu razrijeSiti sporove a da pred sobom nemaju jasne dokaze tka je kriv a tko prav. Tako je poznata prica 0 kadiji koji sudi nekom kmetu sto tvrdi da je posudio dukate i agi koji negira da je zajam primio. Kad su dosli u mescemu (sudnicu) kadija je naredio da ih se obojicu izmjeri na kantar i zatim ih otpustio s tim da se jave za mjesec dana. Kad su ponovo dosH kadija je kantarom ustanovio da je aga odebljao, a kmet smrsao, te je prema tome zakljuCio da je za proteklih mjesec dana aga samozadovoljno uiivao sto je primio dukate a za to nema dokaza pa ih ne mora vratiti, a kmet se izjedao sto ne moze dokazati da je dukate zaista posudio. Tada je kadija naredio da agu stave pod batinu, naSto je ovaj odmah priznao dug i vratio primljene dukate. Ne bi se mogla sastaviti ova zbirka humora i mudrosti bez prica 0 narodnom saljivdZiji Nasrudin-hodf.i. Mada je poznato da je domiSljati efendija, zivio i umro u Turskoj, njegove su doga­ dovstine preplavile Bosnu i Hercegovinu i nitka vise ne moze vje­

rovati da Nasrudin-hodia nije iivio u naSim krajevima i u mnogim trenucima govorio iz dwe naSega narada 0 njegovim teSkocama i teinjama, patnjama i radostima. Tako su mnoge zanimljive aneg­ dote i mudri odgovori koji su plod uma i osjecanja naSeg covjeka pripisani Nasrudin-hodZi.1 od njega narod traii pom06 kada treba rijesiti neku zamrsenu situaciju. Tako je Nasrudinu dosao neki cjepar i njegov poznanik koji je tratio dio zarade od cjepara, jer je on, dok je cjepar udarao sjekirom po cjepanicama vikao »heh« i time, veli, pomagao cjeparu u radu. Nasrudin-hodza je uzeo metalni novae koji je dobio cjepar, bacio ga u zrak i kad je novae pri padu na plocu zazveeao, upitao je cjeparova pom06nika, da li je CUO zvek, a kad je to ovaj potvrdio, Nasrudin mu je rekao, neka on uzme taj zvek, jer to njemu pripada za njegovo vikanje »heh«, a novae pripada onome tko je stvarno radio. Mel1utim, ne sarno hwnoc i smijeh, a koji su obiljezje samo naroda visoke kulture, nego jos jedna znaeajna kvaliteta stalno je prisutna u muslimanskoj raznolikoj narodnoj prozi i poeziji, a to je mudrost kao duboko zivotno iskustvo zasnovano na sto­ ljetnim spoznajama dobra i zla, nevolje i radosti, trijumfa srca i odmjerenog meditiranja ljudskog uma. Humor i mudrost susre6u se u simbiozi narodnoga duha kao bitno obiljezje njegova stvara­ laStva. Muslimanski humor sadr!i u sebi i notu poznate sporosti u razrjeSavanju fabule, a to je zapravo vrijeme misaonog procesa koje traje od apsurdne situacije do njenog uoblicenja u poantu, mudru pouku, iznenal1ujuCi finale koji priguSuje smijeh, a dwu ispunja sjajem ljudskog uma. Kad je beogradskom paSaluku jednom zakasnila pla6a dosjeti se neki Husein, obuCe se u srpske haljine te ode u petak pred dzarniju i rece da se h06e poturciti. Muslimani po obiCaju da pomognu onoga koji stupa u islam, odmah skupe nekoliko stotina grosa. Kad su mu htjeli nadjenuti ime ispostavi se da je on Husein i kad ga prisutni stanu karati sto zbija salu sa svetinjom, Husein im reee: »Aka do drugog petka ne dol1e pla6a, onda ce i delibaSa doCi da vam se poturCi« U svom izboru ograniCio sam se na narodne price i pjesme, bajke i basne, zagonetke i poslovice, uueCice i pitalice. Ne smatram da su te sve oblasti ovom zbirkom iscrpljene. Naprotiv, uvjeren sam da tog blaga jos dosta ima rasutog na mnogo strana, pa i nezabiljezenog, te ako moja knjiga nekoga potakne da nastavi ovaj rad, ili mi pomogne u dopuni, moj trud ce uroditi pravim re­ zultatom. U prenosenju tekstova drzao sam se izvora i sarno u krajnjem sluCaju pogreSaka ili oCito krivo transkribiranih rijeci i pojmova vrsio sam ispravke. Zbog dosljednog prenosenja iz raz[icitih izvor­ nika dogodilo se u ovom zborniku kao neizbjezno da su neki prilozi u ikavskom, neki ijekavskom, odnosno jekavskom govoru, a to je bilo potrebno ostaviti i zbog razliCitosti stedina u kojima je nastajalo to narodno blago Muslimana Bosne i Hercegovine. Strucni Citalae 6e otkriti da su neki prilozi pretrpjeli i redakciju prvih sabiraea kao i kasnijih prirellivaea, pa je i to dokaz utjecaja vremena i prilika i na oblik govora i leksicke obojenosti narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine. RijeCima kojima nedostaje

x

XI

mnogih navest cu samo jedan kraCi dtat iz pjesme »Sestra oslo­ batJa brata", u kojoj turski paSa uhapsi Bosanca Kopci6 Diafer­ -bega, ali za njim paSi dotrci njegova sestra i odresitim govorom prisili turskog generala da joj vrati brata kojeg su ve6 bili poveli dzelati da ga pogube. Karakteristicne su rijeCi pase kojima se obraca domalocas osul1eniku na smrt: 0, eujes Ii, KopOic DZafer-beze,

Da mi hoces poklomti seku,

Ja bib tebi poklonio gIavu.

Kakva ti. je mudra d !raztmllla -

Umjela hi cam dZevap dati,

Umjela bi BOSillom okreeati.

1 ,

glas »h«, a koji je oojvjerojatnije postojao u narodnom govoru, dodavao sam taj glas, jer mi se Cinito opravdanim da se takva pogreska ranijeg prireaivaca sada ispravi. U ovaj izbor bezimenog narodnog stvaralaStva uvrstio sam i tri autorska priloga. To su dva spjeva - »Abdiju« Jusuf-bega CengiCa iz Foee (1886) i »Duvanjski arzuhal« (1806), nepoznatog age koji pise u stihovima Bosanskoj vladi u Travnik molbenicu da njega i njegovu cetu premjeste u neki drugi kraj. Dodao sam tim spjevovima i »Poziw: lusuf-bega Filipovica »00 nauk« (Saraje­ vo, 1880), budnicku pjesmu u narodnim osmercima sa poukom da se namd prosvjecuje skolovanjem, sto je nekada bio krupan pro­ blem mellu Muslimanima, jer su se bojali da im se djeca u svje­ tovnim skolama odbiju od islama. Sva tri autorska priloga imaju izrazitih osobina muslimanske narodne poezije jednostavnog kazi­ vanja i upravo zbog toga su meau Muslimanima poznati te su s generacije na generaciju prenoseni kao dio autohtonog narodnog blaga. To se posebno odnosi na spjev »Abdiju«, koji je na prvi pogled religiozno-didakticnog karaktera, meautim, danas »Abdija« gubi svoje prvotno obiljetje, pa nam je viSe zanimljiv kao eticka i socijalna stika muslimanskog doba i ljudi u Bosni i Hercegovini proslog stoljeca. Pojedine dijelove »Abdije« vrijeme je dovelo na rub humora, mada u cjelini ovaj spjev privlaci naJu patnju kao oblik narodnog razmiSljanja 0 zivotu i sudbini covjeka. Mada je muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini nastalo prije viSe stoljeca, cUalac ce otkriti mnogo suvremenog u njegovu humoru i mudrosti. U ovoj zbirci moglo bi se naci u pricama i pjesmama, anegdotama i poslovicama velik broj suvre­ menih tema i pouka s dosta knjitevne ljepote i zanimljivih filo­ zofskih gledanja. Ovaj predgovor, mellutim, telim zavrSiti s dva krajnje bizarna primjera koji nam govore da je narodni stvaralac Muslimana Bosne i Hercegovine imao maJtu najsuvremenijeg izu­ mitelja. U pripovijetci s elementima basne »Agina s6i« izmellu osta­ log stoji: » ••• posaljimo ga k jenidunjal-divojki sehsadi po ogle­ dalo u kom se vas dunjaluk vidL« Zar to nije naJ danaJnji televizor? - Na istu asocijaciju navela me priCa »Cudestva Hadzi­ -DerviSa« u kojoj stoji: »Krava kad zine, otvore joj se u ustima straJne planine, brda i ledine, a po njima se igraju ona zvjerad i jedno drugo ne jede.« Moglo bi se jos dosta naci slikovitih detalja koji potvrlluju maJtovitu vidovitost muslimanskog pripovjedaCa i pjesnika, mellutim to nije predmet ovoga uvoda. I nije cilj sastavljaea ovog izbora da citaoca upu6uje u traga­ laeko otkrivanje raznolikih vrijednosti prezentiranog narodnog blaga Muslimana u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je ako danaJnji citalac uvidl da u tim pricama i pjesmama, bajkama i poslovicama ima dosta svjezih Ijudskih istina kao da nisu kazane prije nekoliko stoljeca nego upravo danas. Osim toga ova ce knjiga sebe potvrditi ako citaocu prutl jos jedan argumenat da su Mislimani uBi H odavno formirani kao jasno izrazena etni6ka cjelina koja danas u socijalistickoj lugoslaviji dotivljava svoju afirmaciju i slobodan razvoj u zajeanici naroda Bosne i Hercegovine.

Nasko

XII

Frome

PRICE I ·ZGODE

ALIPASINA NAREDBA AliipaSa RizvanbegoVlic jedanput dade naredbu da niko po noCi bez fenjera ne hoda. Uskoro jedne noCi uhvati karakol jednog ihtijaTa bez fenjell"a pa ga upitaju: - Zar ti ne 2lnas za Alipasanu naredbu da 'se noeu ne smije bez fenjera hodati? - Znam - odgovori ilitijar. - Ba kamo fenjer? Eve ga - d ,])okarla im fenjer, alii bez svijece. - A kamo svijeea? - 0 sV'ijeCi nije niSta reeeno, vee 'SarnO' da valja s fenjeror:n hodati. Oni ga ti rakije, vtina i drugo sve sto opija, jer tikG pije Gpice se, a pi:jan ce sVaSta uraditi, i tako pijana nevjesta 5e TadG siJjka sa djeveroVdma).

··PI~~l;nj~~~-~~ (Mlada zena kad prvi put ,ratia).

'­

/ /

PO' cirpiji kao Bubiea saramsak. (Bubic je preZime jednog Muslimana kGji stanuje u Mosta,ru. Pdpovjeda se da je on sadiG sararnsak (bijeli IlJJk) po kOIllOU, pa zato takG se Teikne, kada je 8tO pravilno poredano i u red stavljenG).

PO'd janjeoom korom mnogG puta vuk lezi. Podloznu glavu sablja ne sijece. Pokraj suha drveta i sirovO' izgori. Polet10 kaO' baba na kahar.

Ozeg za hiIjadu. (Ovo se kaZe karla tkG umre a iza smrti ostavi mnogo duga pa dodu vjeroVlllici te l'azvuku sve 8to je Gstalo).

(Kabar - Zailost, ogo.rCenje, IliIlZda. Ova se poslovica euje po najvecma u gomjGj HercegGvini; Gndje i dan danas kada tko umre, idu babe na ZaIlost, pa obicavaju jaditkovati i 'P1akati).

326

327

Po malo, MUjo, sutra ces suho.

Sarna ljubav brzo iScezne.

Posljednja pamet macku pod rep.

Potok huci, a cijeka muci.

Pozlatio mu dIan.

(Ovo se ka.ze kada tko koga lijepo daruje, dade mu baklliS, osobito onda, ako darovan novae u zlatu bude).

::Ii

l/\::.

(Ovo se kaie pri kakvo1 zenidbi, gdje se ne pari na ka:kvi imeta:k ili novae, vee sarno se traZi Ijubav i J.jepma. Zaista ova je posloviea oeirto 'Vjerojama, jer kad nije sto da se potroSi, bao prva zelja isplavi; ovome slieno vidi gdje pita mladozenja SNOjU zaruOniclt prvJ dan: jesi Ii mi lijepa, drugi dan: jes~ Ii dobra i mirna, a treci dan: ll,to si mi dorujela.) Sa svojim jedi i pij, a alis veriSa ne eini.

Prije ce slagati sijeda brada, nego gnojena njiva. (Alis veris -

kupoprodaja).

(Kada se njJva dobro nagrnojd, ltZore, uskopa i posije, nmavno je da rodi i lijep plod dade, a moze i sijed covjek sto prevariti). Sa zanatom junak je od ziata, bez zanata reseto krusaka. Prionuo kao gladna macka za dzigericu.

Prom se starog berbera i mladog hecima.

Selam ces Aliji u vojsku.

Promece se kao Nasrudin-hodza kroz mutap.

(Ovo se rekne onomu, koji sto neizvjesno ka.ze i govori).

(Mutap -

Sestra bratu kao grad, a brat sestri kao VJ1ag.

pokrovae od kostrijeti).

Puno se hoce, a malo se moze.

Siromahu je uhar i lijepa rijee

Pusci, konju i zeni ne treba vjerovati.

(Uhar -

dobro dosla).

Razumi se kao magarac u kantar.

Sirota je i na piru bez kasike.

Razvrlji pa prievrlji.

(Ova posloVliea jednaka je onoj laltinskoj »Div.ite et impera«. t.j. lI'azvrlj~ pa Jcraljuj).

Sila i pravda ne idu zajedno. Sina zeni kad hoces, a kcerku udaji kada moZes. Sita gosta tesko je eastiti.

Red jednu ali vrijednu.

Rijeci su 2Ja zene, a djela za mtiSke glave. \"'./

(Kada je covjek sit, mucno mu je pribaviti jelo koje bi on begeni:soo, ovome je protirvna poslovica: Gladan kruha ne dopice ili Zedan konj mume vode ne rambi:ra).

Riba s glave smrdi.

Rodu na 'gIas, "tebi na cast.

Ruku koju ne moreS odsjeci, a ti je poljubi.

Sadi 10m iz temelja, zeni sina iz plem.ena.

Sam je junak reseto dukata,

s rodom junak reseto kruSaka.

S jaOim se ne bij, sa sigurnijim se ne nosi. S kim se bijem, s tim vino ne pijem. SlroCila Pliva u Vrbas, pa izgubila svoj glas. Skupio se kao ljubuski dufnik.

(Ova se posWvdca najviSe euje u Sara.jevu, gdje gospode zele imaroi mub koji nejma mnogo porodiee). 328

Slade je svoje zelje nego tuda halva. 329

J

Slobodnu kDZU brzD vuk pojede.

S velikim Covjekom nije lahko tresnje jesti.

SmeD se kao Kurtusa kad je darove dijelila.

~Kmrtusa je ime jedne Muslimanke lroja je nekoe medu ro­ aacima darove dijelila, pak jOlj n'iJje doteklo koHko bi joj trebalo, te se je mdi toga smela).

!

Star bDluje, mlad mu ne vjeruje.

v"

StarD drvD mucnD je ispraviti.

(Ova je poslovica postala od tog vremena: kaiu da je njekoc jedain BoSnjaik u T["aVllliku s bosansklim veziJro:m zajedno ruCao, kad je boo te >su jeli 'tresnje, ovaj Bosnjaik iz tresanja mnage koStice nagomila pred sobmn, na sto ,se verlru zgarldlo, te mu zapD­ vjedi da mora sve kostice progut;;.N, sto je dakako i uCinio, jer mace otiSla bi glava. Po turskmn obi6aju karla se jedu oceSnje ne bacaju se kostice na Isofru vee se skirov1to OSlta'Vlljaju u ruku, ostave se na mjesto za to odreaeno).

Sve mi se vrti pOi glavi kao poDtegloj djevojci udaja.

l

Stoji graja kaD u Cifutskoj havri.

StDji mu na vDlju kaD sokcu PDst a vlahu molitva.

(Otegla djevojka, rece se onoj, koja se za nmogo vremena ne uda vee sjedi kad roditelja). '- /'

Su obje ruke cupa luk kaD hadiJija.

Iii, ,~

l'

Svezi konja gdje ti gospodar rekne. (Pripovjeda se tako je neki seljak zatekao u svojoj basci jednoga covjeka, 'koji mu je luk oupao; opazivsi ga dovikne mu: HadZija, nemoj mi luk cupati! - HadZija se okrene, pogleda selja­ ka, pa mu rece: - Oklen ti mas da sarrn ja hadzi~a? - Na sto mu sel}aik odgovori: - Eto wdim da objerucke eupas luk, a to je hadii!j,ski obieaj. - Ova je recenica potekla od tuda: Poznato je, da svakJi hadZi'ja iIi hodoeasnik, dok ode na Meku i dDk se natrag povrati, potrosi mnogo novaca. Nakon svoga povratka nastoji, da potrOiSeni novae nadoknadi, pa se zbog toga hadiijama pripisuje neka neopravdana stednja i lakomost).

Svacije kudi tko svoga nejma.

Svadile se zene za tude tele.

\.