Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, knjiga 1 [Kosta Hörmann, 1976.]

I 1

.1 1

BIBLlOTEKA KULTURNO NASLJEDE BOSNE I HERCEGOVINE

Uredjvseki odbor: MIDHAT BEGIe VANCe BOSKOV B ORIS ComC BRANKO MlLANOVIC MUHS IN RIZVlC

Urednik RISTO TRlFKOVIC

Nacd za kodce DRAGAN DIMITRIJEVIC

NARODNE PJESME MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI SABRAO KOSTA HORMANN 1888-1889.

prircdiln fJENANA BUTUROVlC

,.SVJETLOST " IZDAVACKO PREDUZECE, SARAJEVO 1976.

ISPRAVCl

Str. XlV, red 4 odO;Gdo Stl'. XVIII, red 2 odozdo 5tl'. 7, red 5 odozgo, broj s1iha 5tr. 36, sUh 441 Str. 80, sUh 288 Str. 87, 5tih 162 5tr. 89, stib 234 5tr. 94, stlih 461 Str. 102, stili 170 Str. 104, stih 253 Str. 107, stih 6 Str. 11 8, sUh 147 Str. 123, stih 363 Slr. 140, stih 37 Str. 140, 5tih 55 Str. 152, slib 270 5tr. 171, stih 56 Str. 174, sUb 35 Str. 178, sUb 198 Str. 185, stili 473 Str. 185, stib 486 5tr. 227, still 88 Str . 248, stih 100 Str. 302, sti h 284 Sir. 314, stih 191 Str. 332, stih 140 Str. 343, stib 57 Sir. 348, stib 25 1 Str. 352, stili 381 Str. 332, slih 392 Str. 352, stili 430 Str. 361, stih 219

Stoji:

Treba:

pejsne

pjesne

Bege

beg.

130 carskieh vukove Bonj§aclm' Boinjacim' trideset povedoce harmabo.!a vadba

150 carskih Vukove Bo§njaclm' Bo!injaclm' trld est povedo§e haramba§a svadba

""t

~eset

tece d otrcalie da j e . Ormo? Kojc

,ilnJ snjlgu Jelab l l!i~e

das'

liest hadJ' p ijanijth Celebino ad lahe cetr'cs't cetr'es't eetr'cs't

vrata, MoUrn mu

ta'rD'la.nn . ...,JlUlik lIt'nl:l.ij l b ,Iad~ sa BoInn i Il'·r ~"s.""'~\l.

PRISTU P

III

Za ovo deset godina, kako boravim u Bosni i Hercegovini, mnogo mi se pula de~avala prilika da udem u domove 00lifnib na~jh muhamedovs ldh domorodaca. Mnogi sam ugodni ~sak proven s njima u u gOOnu razgovoru i prijateljskoj zabavi. Na mnogom sljelu vidlo sam, kako je toj junackoj na~oj braCi prava radost, kad 1m zagude javor-gusle, pa kad uz n jlh iz pjeval:eva zvonka grin zaor; tanko glasovito pjesna:

100 junaatvu i () dobrim konj'ma.« Vldjeh, kako se nalBm begovima J. agama zasvijeUe o~l. kad 1m pjevae zapjeva !ita ru slavu i !itare junake, kad spomene vlte§kog Muslaj-bega: Lickog, hrabrog bul jugba1iu Muja i njegovog brala gojenog H a lila, Osmana Arnaula, begs Ljuboviea i tanke bajraktare Qrlanovlca, Dullea, Vrsica i druge. Uvjerih se brzo, da me(1u ovim pjesnama lima odisLa plemenila blaga, koje bi vIlijedno bilo iznijeti Iz zabltl , neka se sav na red njime n nsln(1uje i diei. Sladoh prijateljima kazivati , kakva se to krasota krlje po nj ihovim konacima, kako bi trebalo taj blser sabrat i, da ne propane, a s njime do. ne propane uspomena na staru slavu i stare junake, ns dj edove njibove. Ponudlb sc, da 1m to cvijeee ukitim u §ar enu. kitu, neka mi ga sarno pomognu pribrati. Velc da lijepa besjeda 1 gvozdena vrata otvara; prihvatise mOj u ponudu i marljivo po~smo raditi, jer se medu bracom Muhamedovcima pojavlla ZiV8 Zelja, da se saberu I iznesu pred nas narod njibove narodne pej sne. T u je zelju i u javnosti o(:itovao moj (:estitl prijatelj Mehmed-beg Kapetanovic u uvodu svoje pjesne 0 boju pod Banjom Lukom rekavsi: ~Za to od Boga l!cemo.i. srcem zelimo, e da bi se nabo

XIV

IV

knkav nal!ln, da se sve te nalje pjesne saberu, pa fa s prlje Atampaju, /ito bl svakoga na8ega rodoijuba vr]o obradovalo.« Stade mi dowiti sa svih krajeva tog mirisavog cv.ijeea, a mnogi beg stade mi i sam kazivati pjesnu, koju jc upamtio III mi kazs, gdje bih mogao steei kakvu drugu lijepu i zgodnu. Eno imena onih dlfnlh sokolova, koji se odazvase mojoj molhi, te mi u pomoe priskfiSe, a evo ovdje nekollko pribranih pjcsana, pa bude U narodu draga ta moja prva ponuda, darovaeu ga 1;8 malo dana i drugom kilicom, koja je vee slozona, pa sarno l!eka, da je u svijet posaljem. Dosad se naslo dosta wsluznih muieva, koji su pribraU ovakoga blaga, te ga rasturili me(!u narod, pa njime zadivUi i svu proovljcl:cnu Evropu, Ali Bve, soo su slnvni Vuk S1efanovic-Karadfic, Petranovic, Simo Milutinovic i drugi revnici do sada prlbrali, malim je ,Izuzetkom niklo mec.1u krslenlm dijelom nasega naroda . Lijepe njihove zblrke ovakih tvorlna narodnog duha poznate s u dogo i siroko. Naprotiv ostadose junal!ke i druge pjesne na§ih Muhamedovaca· doseJc skrivcne u zabltl. Veoma malen - da pravo kaiem neznatan boo] - ovih pjcsana dojako je iznescn na javnost, pa vet: i Z8 to mislim, da cu fitalafku publiku obradovatj , kada pred n ju dznesem ovo sareno cvijece, kooje je dosele 58sma skromno i u zabitt cvjetalo. Mufno j e do sada bilo doC! do toga blaga , sto se kIilo mcdu Muhamedovcima u zabiti, kao Ijubifica u tray!: DC bijase cuprije Da Savl , a tvrdl kordun Da suhoj mec.1i ne dade bcz velike muke n l tamo ni amo_ Uz to je od vjekova kruti led oklopio bio srca i tamo i amo, 1 nije dao, da se lijepa rijef i divna pjesna prelije iz jednog srca u drogo, Ja bih rekao, da su ovi odnosaji bill krivi, te se u prijasnje vnijemc niko ne prihvati sabiranja pjesana muhamedovskog naroda, Dve pjesne De Z80StajU ni najmanje iza svojib drugarica, koje zivu mec.1u kdtenim naroclom, zanimace pale, - kako se nadam - svakoga, jer su ni.kle usred onog va!nog dijela naseg naroda, koji ispovijcda vjeru Muhamcdovu, i jer se u lij em pjesnama vdde obi~ajl, jundtva, lire tui i nesretni dogadaji., jednom l'ijefi: fitav ~ivot brace • Ostavila ovaj pojam velikim s!ovom, prema HOrmannu.

xv

Muhamedovaea. - Hvala bogu, sto se vee u nasem narodu muhamedovskom pocelo osjeeati , da treba narodne umotvorine njegove iznijeti na vridjelo. Sto je dosad camilo u tami, to sad izlazi na svjetlost. d a cvjeta i mirise. U prvom redu ide dika plemenitog naseg Mehmed-bega Kapetanovica, koji je bistrom pameeu razumio duh vremena, pa narodll darovao lINarodno blago« u posiovicama, )jjepim recenicama i pjesnicama. Bas se u dobri cas pojavio na d ivanu ; evo mu sa svih s trana, ko iz jedne duse dovikuj u: .. Ejvala beze, svijetao tl obraz na obadva 5vijeta!« - I dokle se god bude zborilo nasirn jezikom, casno ce se sporninjati i njcgovo posteno ime, koji je prvi u veo i m uhamedovsku braeu u kolo nasih n arodnih knjizevnika. Radujem se, sto meni bje sudeno, da na sunee iznesem bogata cislo od druge ruke ovakog narodnog blaga, koje je dosad uljepsavalo sast anke i sijela po konacima; neka sad svemu narodu srce veseli. To je e to ova kitica narodnih pjesana. Pa kakve su to pjesne i sta lma u njima? Na kakvom su Uu nikle, onake i jesu. Muhamedovci bosanski i hercegovacki, - k ako se zna, gospodovali su u ovim zemljama vijekovima. To njihovo gospoerzelez Alija: ne smijerno do Stambola siei, 8

190

200

210

220

murtati ce naske opanjkatLo: Moli mu se Derzelez Alija: lt O, tureine, Gazi Husrev-beze, nemoj pase rezil uciniti, vee mu skupi kitu i svatove, da podemo paSi u svatove, jer se pasa u te pouzdao. o: Moli mu se, pa se umolio. Ode beze kupiti svatove, sakuplja ih dvades't i dva dana. Kad se svati iskupili bili, nema ata, na kom nema rahta, n ema momka, na kom nema toka, ni junaka sto celenke nema. Oprema se Gazi Husrev-beze, na jabuci alem dragi kamen i pedeset opremi jedeka: pa Gazija na avliju sade. Zakroeio ata doratasta, spored njime Derzelez Alija, spored njime ide na doratu, za njim ide pedeset jedeka. Udaraju zurne i svirale, bubnji biju na eetiri strane: iz avlije konje istjerase. Kada beze do svatova dade, svatovi rou stall na selamu, beg svatima turski selam viknu. Otlen krenu Gazi Husrev-beze i za begom kita i svatovi. Sade beze na Glasinac ravni pod bijele Sahin-palle dvore. Po polju su svati posjedali. Beze ode u MuSke konake, pa on pita Hajdar-alajbega: »Zar ti nije dow Ljubovicu? « A veli rnu Hajdar-alajbeze: »Joste nema mojega daidze.« Malo vr'jeme al' dugo ne hilo, niz Dikalje1 puske zapucase,

230

240

250

260

9

pa pogleda Gazi Husrev-heze. Etc polj em bega Ljubovica, vas u srmi i u cistu zla tu. Pritisle ga careve celenke, > OJ, cujes Ii, Soko Mehmed -pa~a.

150

J esi cudan hair nacinio, aI' si nesto malo okvario, s to 51 na njoj dumruk postavio.« Ka d to CUD Sako Mehmed-paSa, on d obavi onog kiridziju.

»Deder, more, zapjevaj mi pjesnu, zapjevaj mi pjesnu otojicnu. « On ne smije pj esne zapjevati,

on se boji da ga ne pos'jece. Opet njemu pa.sa gavorio: »De zapjevaj pj esmu otojicnu.o: A zapj eva oni kiridZija: )} OJ, l:uj es Ii, Soko Mehmed-pasa, jesi cudan hair nacinio, naNnio na Drini cupriju, aI' si malo pasa okvario, !ito si na njoj dumruk postavio, na pj esaka dva b 'jela dinara, na konjika cetiri dinara ; a ko nema cetiri dinara, skidaju mu sa konja pokrovce.« Kad to cuo Soko Mehmed-paSa, on je pravo t1umruk oborio. 72

160

170

IV flERZELEZ ALIJA I VUK JAJCANIN (Gacko)

Dvorbu hajduk Huseine dvori, u b ijelu seher-Sarajevu, Jakub-paSu, bosanskog vezira. Obdan paSu na kapiji dvori,

a po noei paSinicu Ijubi. Vidjela ih Kumrija robinja, pa je eto pasi U odaju: »Da vi's, paSo, d ugo jadan bio! U zo cas ga Husa n abavio, tebi mladu pa.sinicu Ijubi.« A vell joj Jakub-pasa stari: »0, robinja, je Ii to istina?« »15tina je, vjera t i je tvrda.« »Sut' robinj a, nemoj nikom kazat: ja eu Husu posijeci glavu,

10

pasinicu konj'ma na repave; tije m eu ih mukam' urnoriti,

a tebe ell uzet za Ij ubovcu ti ces biti pasinica mlada.« Mnidijahu, niko ne cujase; pasllica bjde pred vratima, pa se natrag ispred vrata vrnu U odaju hajduk-Huseina: ltDa vi's, Huso, zalosna ti majka,

20

vid'la nas je pasina robinja,

ena pasi u odaji kaza. Bjezi, Huso, po svijetu s glavom!« A veli joj hajduk Huseine: »Kud eu pobjee, moja pa.sinice? U paSe je careva fermana,

30 73

od svaklen me more dobaviti.« Huseine, draga moja duSo, ja sam tula, kazali mi Ijudi, nasred Bosne Jajca b ijeloga i u njemu Jajcamna Vuka, osobit je u njeg ovu Jajcu. Pravo bjezi Jajcaninu Vuku, Vuk ce tebe dobra zakloniti, tu ti more glava ostanuti. Ja ell pasi vakat uhvatiti, pa ell tebi knjigu n aciniti. Sta ti knjiga sarovita kaze, onako ces, Huso, uciniti i vise te necu svj etovati.l< Onda Huso na noge skocio, pasinici stade govoriti: ) Pasinice, ako bora znades, ja haljina za ponosa nemam, a ja konja za jahan ja nem am, ja oruzja za obraza nemam.« »Huseine, moj ocinji vide, ti ces doci u sedam sabata, Huseine u pasinu tavlu, tu ces mene pasinicu naci. Dacu tebi pasina putalja, a dacu ti pasine haljine, a dacu ti pasino oruzje, i dacu ti hiljadu dukata.« Pa se mlada u odaju vrnu. Danak prode, mrka nocca dade. Mrke noei polovina bila eta Huso na noge skoCio, pa ga eto u pasinu tavIu. U podrumu pasinicu nade, u ruci joj muma u fenjeru, a krajem nje Mitar Latinine seizbasa bosanskog vezira. Izvedose pasina putaIja, dade n jemu paSine haljine, a dade mu pasino oruzje

74

40

50

i dade mu hil jadu dukata.

Sad Husein uzjaha putalja, iz sehera pobjegnuo Huso, pasinica ode na konake. Kud god ide haj duk Huseine, dok on dode J ajcu bijelome, tanko j kuli Jaj~anina Vuka. Na avliju konj a n a tjerao, pa razjaha p asina putalja. MIad i nj emu konja prihvatise, a on Vuku na bijelu kulu. Ka d je bio u odaju Vuku, al' kod Vuka niko ne bijase, sjem Vukove sestre Anaelije; ona bratu rakiju dOdava. Husein im »dobro jutro« viknu , oboje mu zdravl je prihvatili, HuseiJla sjeli na odaiu. Vu ce Husu hasaeldiju vice, pitaju se za m ir i za zdravl je; pa mu dade kahvu i rakiju, pa ga pita Jajcanine Vuce: »0, t urcine, oklen te imamo?« On mu, sto je i kako je, kaze. Kad zacuo J ajcanine Vuce, zagrlio, pa ga poljubio, pa rekose, te se pobratise, krstaS mu je bajrak poklanio. Tu su bili za godinu dana. Jedno jutro dobra uranili, dok zakuca halka n a a vliji. Tad Husein na noge skocio, pa ga eta na avliju side, n a avliji otvorio vrata. A ul jeze Mitar Latinine, poletio, polj ubio Husa: »Pozdrav ti je p a.sinica, Huso! « Izvadi mu knjigu sarovit u. Kad Husein kn jigu prihvatio, dade njemu dvades't maclzarija.

80

90'

100

110

75

Ode Mitar natrag Sarajevu, a Husein Vuku na ~ardake. Rasklopise knjigu sarovitu, a kad mlada pasinica pise: »Selam Husu, a pozdravlje Vuku. Kad vi knjiga Sarovita dOlle, podignite silovitu vojsku, pa vi hajte seher-Sarajevu, Turcima sam vakat uhvatila, u Turke je balest udarila, evo pase, hasta u konaku; ovdje nema Derzelez-Alije. vee atisi) Sumadiji ravnoj, kula mu je i avUja sarna i na kuli lijepa djevojka. Porobite seher Sarajevo, zakoljite Jakub-pasu starog. Ti ees mene, Huso, prihvatiti, nosi mene, ozeni se mnome; Vuku Ajka, sestra Derzeleska, nek' je vodi, nek' 5' ozeni njorne.ex Tada Huso Vuku govorase: »Molim Vuce, da dignemo voj s\cu. « Tomu Vuce kajil ne bijase: »Prod' se, Huso, vraga i belaja, da nikoga od Bosnjaka nema do Alije Derzeleza sarna, ne da 5voje sestre brez belaja. lzginuee regulana vojska, otece nam bojali topove, mi marerno pogubiti glave.« A kad zacu hajduk-Huseine, moli Vuka, dok ga umalio. Obadva su na noge skocila, pa stadose siguravat vojsku, vojske bojne teterest hiljada i ad boja dvanaest topova. Povedose silovitu vo jsku, kalauz je hajduk Huseine, a komandar Jajcanine Vuce. 76

120

130

140

150

Dan po danak pute m putovali, a uz Bosnu zajavili vojsku, dok dodose seher-Sarajevu. Udarise, seher porobise, do konaka pasina stigose, R uso zakla Jakub-pasu starog. Uhvati fiU vjerenicu Ijubu, uzjaha je na putalja za se. Vojska paSin konak porobila, do kule je Derzeleske dosIa, muhaser u ucinise kulu. Tvrda tanka Alagin a kula, sve je s pol ja biju topovima, be ne m ogu da obore kule. Ajkuna se sa tardaka brani, ona bije oko kule vojsku. Dok joj teee na kuli fiSeka, ne dade im uljec u cardake: stotinu im ubi konjanika, branila se za nedjeIju dana. Kad nestade u cure fiseka, tad zaplaka cura na pendzer u , pa zavika sto je grIo daje: »Sunce zarko, na visoko ti si, moj Alij a, na daleko ti si! Sunce zarko, popusti se nize, a, moj brate, primakni se bliie! Da je tebi sestru seiriti, u k oje je jade zapanuIa, i bijela u seheru kula. AI' ne cujes, ai' habera nemaS? « Pa je taku knjigu n acinila. Evo muke, knjigonoSe nema; dok doletje ptica na pendzere, a!' to soko, ptica Alagina. Kad vidjela pticu na pendzeru, na grio joj knj igu objesila, pa zamoli pticu na pendfer u, da je nosi Sumadiji ravnoj, na Avalu do Porcine kule:

160

170

180

190 77

:o Tu ces naci mag bra ta Aliju, podaj knjigu mom bratu u ruke, neka vidi sta mu knjiga piSe.« Ptica prhnu sa bijele kule, cura side na mermer-avliju. na avliji otvorila vrata, a vojnici dodose na vrata. Uhvatise Derzelesku seku. poklonise Jajcaninu Vuku. Scadijahu paTohiti kulu, Alaginu pogaziti majku, aI' ne dade Jajcanine Vu~e : »Kad junaka dama ne imade, sramota je porohiti kulu, a grehota pogazit mu majku, j er je dobra rodita junaka.« Otalen je povrnuo vojsku, pa niz Bosnu udario s nj ome.

200

210

Eto ptice Sumadij i dode, tankoj kuli na Avalu Portio U lij epo doba dolazila: tamam zarko ogrijalo sunce. I Aliju oa avliji nade, gdje j' siguro debela dorata, jer Alija sanak opazio: gdje je magia sehe r pritisnula, a u magli grakcll gavranovi u konaku Jakuh-pase starog ; iz nebesa udarila munja, po temelju konak odnijela. Otalen se promolila guja na bijelu Alaginu kulu. . Svu mu butun kulu opasala, na avliju nanij ela gIavu. Aj kuna je srete na avliji, birden natrag povrnula guju ; n e dade joj prozdrijeti kulu . Tom se sanku odmah osjetio,

78

220

230

i u tome sigura dorata; pa je pticu svoj u opazio i u ptice knjigu prihvatio. Kad vidio sta mu knjiga piSe, on zaplaka kako zenska glava, pa uzjaha d ebela dorata. A veli mu od Avale Porea: »Haj'r inSalah , bogom pobratime?! . Ne pitaj me, bogom pobratime, Vuk Jajeanin doro Sarajevu, porobio seher Sarajevo i posjeka Jakub-pasu starog. I moj oj su dolazili kuli , i moju su porobili kulu, i odveli milu sestru moj u.« To on r ece, otiste dorata, i za njime hrti i ogari. Kud god ide, Drini vodi side. Drina dosla mutna i krvava: izginuH Sarajlije turci, kiSa pade, krvcu sapirala. Broda nije, a cuprije n ema, daleko mu na Vi§egrad siCi; velike ga pritisnule misli. Sada sto eu ad zivota svoga, kako Ii eu Drinu pregaziti?« U toj misH, u kojoj bijaSe, poletje.se dva hrta Alin a, preskoei~ Drinu vodu hladnu. Kad vidio Derzelez Alija jer bijaSe u Alije adet, gdje mu skacu hrti tankoviti, tu mu more dorat preskoCiti pa izmace debela dorata, a zavika grlom bijelijem : . Ha, dorate, moje jan je drago, preskoci mi Drinu vodu hladnu!« PreskoCi mu Drinu vodu hladnu, u plocu mu nogom udario, d o koljena n oge utonuSe,

240

250

260

270 79

cetiri rou plo~e ostadose, a n e vidje Derzelez Alija. Pa atalen natjera dar ata, pa on seher-Sarajevu dade i pred kulom svoj u maj ku n ade. Dna place, a spomin je sina. Njoj Alija bozji selam viknu : »Moja mati, ko odvede Ajku?« »Sine d ragi, Jajcanin e Vuce.« »Jesu l' davno, majko, pobjegnuli?« »Ima, sinko, tri hijeJ a dana. « Majci r ete m omak : »Ej dovale.« Kud god ide f>erze lez Ali ja, on u 'l'ravnik u Klokote dade. U Klokotim' Jajcanina vojska; isturili karaule ceste. Pred Alij om hrti doljegose, pa vukove kolju n obeci je. Trkorn tree, Jaj caninu kazu : »Da vi's, Vuce, aka boga znades, sarene nam vaSke uda rise, poklase ti umorne vojnike. « Tada Vuce Husu govorase: lI Huseine, dragi pobratime, eij' ce biti hrti sarovi ti, imaju li oni gospodara?« A veli rou hajduk Huseine: ,»A, bogami, Jajcanine Vuce, to su hrti Derzelez-Alije, Alija je blizu na dorinu.« To rekoSe, na noge skocise, pa na dobre konje uzjahase, a kadune kon j'ma u te rkij e, pa kr oz vojsku aba pabjegose. AI' kroz vojsku udari Alija, procvilje.se Vukovi vajnici: »0, turcine, Derzelez Alija, n em oj sjeci umorene vajske, pobjeze ti vojsci komandare, odnese ti sestru u terkiji,

80

280.

29(}

30()'

31()

i za njime haj duk Husein e.« Kad zacuo Derzelez Alija, on kroz vojsku protj era dorata, pa dostize hajduk-Huseina. StiZe Husa, sabljom udari ga, presijece hajduk-Huseina. PaSi nicu malo zahva tio, od pol e j oj dvi je n a6nio. Jos bijaSe p asinica trudna , u njoj musko presijece cedo. Ode gonit Jajcanina Vuka; kad sustize Vuka J ajcanina, misli : »Sahljom udarit s dorata, ohrezacu sestru na sapima; da ja s jajnom kuburlijom gadam, mogu sestru ubit n a sapima. « Isprijeka protjera dorata, pa poteze topuz sa unka.sa, isprij eka ode gadat V uka. On iz ruke topuz ispustio, a za brezu Vuce zaminuo. Kroz brezu rou topuz proletio, mrku Vuku dohvatio ruku, tada Vuce ustavi paripa. Onda VuCe 'vako govorase : »0, Alija, careva gazija, pokloni mi zivot na mejdanu, kriv nij esam, ocinjeg mi vida, a dzaha ti tvoja mila seja.« Pa rou curu sa terkije baei. P okloni rou fi vot na mej danu , sestru uze na sapi doratu, pa se natrag povrnuo d ~ad om. Kad natjera u Klokote r ayn e, prsla vo jsk a na cetiri strane. Tad Allja protjera dorata, pa za Travnik njega razjahao; sestra Ajka vodase dorina, a Alija u travi sj edase, pa on svojoj sestri govorase : G Nurodne pJelim e Mu.slimana 1

320

330

340

350 81

. 0, Ajkuna, mila moja seko, ja ne vidjeh Jaj~anina Vuka: kakve slike bje.se i prilike, daj mi pravo, napretka ti, kazi.« . Hoell, brate, Zivota mi tvoga! BjeSe tvoja slika i prilika, na te bjese dobro nalikov6; ~ini mi se, moj brate Alija, boljeg srca od tvoga bijase. « To Aliji vrlo zao bilo, pa poteze svoju oslrll cordu: zakla sestru kako janje malo. Pa prihvati nadZak sa dorata, pa raskopa crnu zemlj u njime. tu ukopa lijepu djevojku; pa donese dvij e glavnje erne, a udari turski abdest na se, pa on 'vako tiho govoraSe: lt Dok ja klanjo turskoga namaza: ako sestra prava srea bila,

dvije glavnje, dvije breze bile, grane dale, a list razavile; ako sestra kriva srca bila, erne bile ka sto no su sade.« Pa on sjede klanjati namaZ8. Kad Allja namaz saklanjao, kada breze obje primile se : grane dale, a list razavile. Posto vidje Derzelez Alija, plahovito iz svog srca jeknu: »Avaj meni, moja mila majko, u ijedu posjekoh djevojku! «

82

360

370

380

v DOLAZAK BOSANSKOG VEZlRA CUPRILICA U TRAVNIK (Gacko)

Car cestiti divan ucinio, u Stambolu svome Carigradu, sve mu lale stale na w vanu. Cara dvari ceterest v€zira, a avlije ba~e i spahije , a kad cara sjcde dva vezira: s desne strane pasa Cuprilicu, a s lij eve pasa Sokolija. Car cestiti gleda po divanu i vas mu svijet rahat na divanu, do sakala Cuprilic-vezira, a ta j vezir dertli i kaharli, g rozne suze od oeiju valja. Kad ga care seir ucinio, tada cafe divan raspustio, onda care Cuprilica pita: )t Lalo moja, Cuprilic-vezire, da te pitam, pravo da m i kaze§. Kupih divan za nedj e Jju dana, vas mi svijet rahat Da divanu, a ti grozne suze prolijev3s; kakva ti je nliZda i nevolja, d a j ti svome padisahu k afi. « Onda zade Cuprilic-vezire: ,. Padisahu, ogrijano s unce, ja sam tebi hizmet ucinio. Jednom "oJzeh u tebe ferman a,

'"

10

20

83

da sam vezir u Bosni ponosnoj, pa ja Bosni i Travniku sidoh, v€zijerstvo drZah u Bosnjaka za puni jeh sedam godin' dana. Sve ja kupih grose i harace i miriju, stc se Bosne tice. Nijesam ti u haznu sipao, vee kovao od zlata cel enke, te davao Bosnjacim' junacim', Bosnjacima i Hercegovcima, a dava im curke i kalpake, sto ti Bosnu od kraljeva brane; Bosna ti je sorguc carevini. Ja sam skora haber prihvatio, da se tvoja B osna zabunila, na tarafe u Bosni Bosnjaci. Ako bude jos godina dana, Bosnu ce ti prihvatit kralj evi. pa medu se Bosnu izdijelit. Ne daj , care, Bosne kraljevima, jer karl pustis Bosnu na cenaru , nece vele vakta prolaziti, otic' ce ti i Urumenlija to Bli kljuci od Stambola tvoga. Ko t i llzme svu Urumenliju, uzece ti Stambol Carigrada, ti ces prtljat Meki i Medini. Pa mi zao tvoga Carigrada, zao mi je Bosne na cenaru, Bosne ravne i Urumenlije. « A kad care zacu Cuprilica, grozne suze od obraza valja : »Cuprilicu, moja lalo prava, j a habera ni pismena nemam, da se moja Bosna zabunila. A li, laID, Cuprilie-vezire, vjerujem ti sto ti meni kazes. Hajde, lal0, do konaka sidi, pa se, lalo, na konaku spremaj, a ja eu ti ferman naciniti, 84

3(}

4()

5()

6C1

ja ti novo vezij ers tvo davarn. Pa ti hajde Bosni kalovitoj, te ti vidi sto se u njoj radi ko je moju Bosnu zamutio, Ato se moja Bosna zabunila. Uzmi hazne koliko ti drago, .5ta ui:iniS, ni ja pitat necu.o: Tad Cuprilic na noge skoi:io, te pod carom poljubi serdZadu . .ode vezir do konaka svoga, a sultan mu sjede fe rman gradit. PaSa sprema sebe na konaku. Na Stambolu pucaju topovi; jer je taki adet od starina kad car salje na mansub vezira. A kad osmo ju tro osvanulo, .eto ti li careva kavaza: It Cuprilicu, padisah te vice.« ~ llpr Uic u na noge skocio, pa ga eto caru u odaju. Selam dade, na nogama stade, a care roll sclam prihvatio, s pendiera mu tur u-ferman dade. Cuprilic se natrag povratio, o de vezir do konaka svoga, pa sigura edbll i ii:-age. Uzjahalo stotinu k avaza , na stotinu arapskijeh ata; u svakoga diida u rukama. lzvedose dvanaest jedeka, uzja' vezir na alata svoga i velika edba i daira, j podoSe iz Stambola grada, A izaSla fakir i fuka ra, selam dava desno i lijevo. Okrece se vezir sa alata, pa dozivlj e svoga haznadara: baca pare pjacom i sokakom, Et' vezira na Stambol-kapiju, a otalen poljem zclenij em,

70

80

90

100

85

sto je dzada od Urumenlije. Kud god ide, u J edrenu side. Tu je pa.sa na konak panuo. Na Jedrenu pukose topovi. A ujutru jutro osvanulo, pa zavika tatarina ca rskog: »Hodi arno, sine tatarine, na ti ovu bujruntiju moju, pa uzja.si konja menzilskoga, pa ti hajde niz Urumenliju , pravo B05ni hajde i Travniku. Kad t i dades bijelu Travniku, preda moj ces konak razjahati. Meti, peri , a kl aci odaje, a prostiri dibu i kadifu ti raspremaj konak Cuprilicu, tatarine, za nedjelju dana. Kada petak, tu rska dzuma dode, kada padu u dZamiju turci, i ti, sine, u dzamiju pacti. Kad klanjate u dzamiju podne ti izadi pr vi iz dzamije, pa zas tavi pred dzamijom narod , dok ulema najpos}' je izade i muftija Omer -efendija alima ga do Stambola nema, vee 'ko· mene Cuprilic-vezira. Podaj nj emu m oju bujruntiju, pa ti h ajde u konake svoje nek ' on uN i n arodu kaie, sta im moja bujruntija p i~.« Kad tatarin bujruntiju primi, a uzjaha konja menzilskoga, ode tatar niz Urumenliju. Kud god ide, B osni silazio, do bijela grada do Travnika. Pred vezirski konak razjahao i vezirski konak otvorio.

- • -I U -ovom

lW

120

• 130

14{)

kao i u H onnanovom prvom izdanju ovaj oblik je prema originalu. U drugom izdanju stoji: k'o (kao)_

86

Mete, pere i klal:i odaje, a pros tire dibu i kadifu. Osam zdravo dana prolazilo, dok podose u dzamiju turci . Petak bjese, podne ucij a.se i tatarin u dzamij u pode. Molili se bogu po zakonu, iz dzamije ht jeli izlaziti, a najprvi carski tatarine. Pred dzamijom oarod ustavio, dok najposl'je hodze i hadzije i muftija Omer-e.fendija. Tatar dode, pa mu dade namu ode talar do konaka svoga, a muftija namu prihvatio, asicare, pa je proucio, pa BonjSacim' 'vako govorase: »Braco moja, od Bosne junaci, Bosnu nam je ogrijalo sunce, sueur bogu, kad car za nj u znade. Eta nama novoga vezira Cuprilica, starog prijatelja. Vee me cujte, od Bosne junaci, ko je glavar, n ek ' se sigurava, neka ide Novome Pazaru, neka srete Cupriliea ondie ko mu hoce poljubiti ruku. A ja h ocu knjige naciniti, niz svu Bosnu i Hercegovinu i svakome ha ber uciniti, nek' glavari idu do Pazara, neka sretu Cuprilica andje, n eka dodu s njime do Travnika.« Na to turd sueur uCinise. Da je kome stati pogledati, kako idu bosanski glavari pravo dZadom do Novog P azara na atima i bedevijama. Kad su dosli Novome Pazaru, tu sjahali, pa se izbrojili.

150

160

170

180

87

Trista Seset i sedam glavara po kahvama i po hanovima. Tu su bili i dva i tri dana, hala nema Cuprilic-vezira, jer prostrano niz Urumenlij u, jer on gleda kako stoji narod: imaju Ii zulum od zabita. Kad je jedno jutro osvanulo. a!' se jedna magia otisnula od bijele seher Mitrovice, dok ispade stotinu kavaza. na s totinu arapskijeh ata. Svaki diidu nosi pred vezir om , a za njima Cuprilic-vezire, na alatu atu velikome, na glavi mu tri nisana carska tak'ijeh ih nl u koga nema. Kad glavari vidje.se vezira u konje se jagmu uCiniSe, pa na dobre konje uzjahase, pred vezira u pelje sidose, pa mu dvije sure nacinise. Kad naljeze stotinu kavaza, protjerase konje od mejdana, a naljeze Cuprilic-vezrre. Bosnjacirna bozji selam viknu, pa ustavi ata od mejdana. Tad Bosnjaci njemu dolazahu, svaki nj ega u skut poljubio; on ih pl jesce po pleCima rukom. Tada vezir Bosnjacima zat1e: lt Kako ste mi, moj a djeco draga, sta se tamo u s voj Bosni radi? Rada li vi Ij eto i godina, kako nosi jeeam i psenica? Blizne Ii se s jaganjcima ovce, roj e li se peele uljanikom ? Klanjaju Ii turd dzematile, uee li vi djeca u mejtefe? Pazi Ii se medu sobom narod?« 88

190

200

210

220

Svak sutjase, jedan govora.se: »Dobro nam je ljeto i godina, ralla nama jecam i psenica, blizne nam se s jaganjcima ovce, roje nam se ptele uljanikom, svi klanjamo dobro d zematile, ute nama djeca u m ej tefe; d obro, paSa, u carevu zdravlju. « Tada vezir govori Boznjacim': ltDete, djeco, konje u zjaSite, pa bosansku igru zametnite, a n apun'te sjajne kuburlije, prahom samim bez o lova teska, pa n agon'te jedan n a drugoga, a gadajte jedan u drugoga, a ja eu vas seir utiniti, dok dodemo bijelu pazaru. « Sad Bosnjaci konje uzjahaSe, napuniSe sjajne kuburlije, napunise prahom bez olova, pa bosansku igru zametnuse kant ti dobri konji u Bosnjaka. To veziru vrlo milo bilo, od veselja grozne suze valja veliku im dovu u ~inio. Dok su bili bijelu Pazaru, tu razjaha Cuprilic-vezire, na Pazaru pukose topovi; senluk cin e Cuprilic-veziru. A Bosnjaci u svoje konake. Tu su oni konak ucinili, a ujutru jutro osvanulo, dok zavika telal u carsij i: »Ko je Bosnjak, Cuprilic ga vice! « K ad Bosnjaci dosli Cuprilicu, svaki njega u skut poljuhio; svakog pasa sjede u odaju; cibuk, kahvu, icram utini im. Pa zavika haznadara svoga, a haznadar hurce unosio.

230

240

250

260

89

Stade vadit curke i kalpake, a vaditi od zlata sahate, te darivat Bosnjake junake; sve darova sto je tujer bilo. Ondar vezir Bosnjacima kaze: :D Hajte, djeco, u svoje konake, s hanlLalo moja, momak serhatlijo, okle jesi, od koga s1 grada, kako Ii se po imenu vices, koga li si soja i plemena?« A momak mu serhatlija kaze: »Odonud sam, sil' Osman- beg gazi, jesi l' cuo zemlju Bosou ravnu , zemlju Bosnu i Hercegovinu i siroko polje n evesinj sko, s Nevesinja bega Ljubovica po imenu beg Ahmed- beg gazi; babo mi je beg Ali-beg start I nek' mi je babo ostario, ja se hocu kurban uCiniti.« A vell mu sil' Osman-beg gazi: »Hej , neka te, beze LjuboviCu, Lj ubovicu, hairli ti h ilo! Ako tebi vaktl sahat dade, te pagines: n a polju Podravlju, te ostane sil' Osman-beg gazi, ja eu t ebe, sine, ukopati , vise tebe turbe naciniti, u turbe eu m etnut hizmedzije. « Tada momak pritiste dorata, hodze su mu "dovu izucile I ~·

480

490

50('

510 211

i malena djeca iz mejtefa,

aminkuju lijepe djevojke: »)Amin hoze, i sreea od boga, da nam beze Ljubovicu prode, da pronese mahzar do B udima, da nam indat od Budima dode.« Pred gazijom otvorise vrata, beg Ahmed-beg istjera dorata, a vlaska ga vatra docekala, a za njim se zatvorise vrata, pa u vlaSki loger zamaknuo. Kad ga loger vlaSki docekao, grmi, s'jeva, a krvca se l'jeva. Kud god beze nagoni dorata, po troja hi kola prolazila, jera ooze krvav sokak gradi. A sve Turci rahmet nazivahu, u sahatu po deset rahmeta. Sve ga silan gleda Osman-beze, sa Os'jeka sa bijela grada, hoce }' beze Ljubovicu proci i pronijet mahzar do Budima. Kad ispade sHan Ljubovicu pod zelena Juga Mahnatoga, nema na njem' ruha ni haljina, ni na konju grive ni perCina, vee sve vlaska vatra odnijela. Ode beze, sHan Ljubovicu; a kad beze u Muhaca side, taman udri liZ polje Muhaca, na Muhaca na vodu Sitnieu, na Sitnicu na cekme-cupriju. Od Budima otvori s' kapija, na kapiju konjik ispanuo vas u crnu, a na konju vranu, a sve gani vranca ad mejdana, a sve pjeva tanka glasovito: »A da bog da, da Os'jeku sidem, nasec mahzar janockome banu, da ban primi Os'jek na cenaru.

212

520

530

540

550

Da mi bog da i sreea od boga, da uhvatim bega Ljubovica, Ahmed-bega silna Ljubovica, da ga darim banu janockome!« Gleda n jega beg Ahmed-beg mali sa dorata konja od mejdana, pozna beze silna kaurina, Savu raju s Nevesinja ravna, ista sluga bega Ljuboviea; pa zavika beze Ljubovicu: »Stani, Sava, rodUa te svinja, ja sam mHo da si poginuo na Podravlju, polju pod Os'jekom, meder n 'jesi, svinjo, poginuo, meder si se, Sava, odmetnuo, ostavio bega Ljubovica, prihitio bana janotkoga, sada jesi knjigonosa banev.« Pa mu sinu paklena kandzija, a pobjeze Sava na vranciCu do Budim a, do gradskijeh vrata, a za njime beze na doratu, pa on bije i Savu i vranea, natjera ga gradu na kapiju. Stoji eika Save raje mladog, na kapiji dva carska imama oba brata, oba Cekrklica, sve se cude momku i doratu, jaSto hije silnog knjigonosu. Natjer a ga kroz b'jela Budima, sve se Sava krivi sa vrantica: »Aman, pasa, earska u Nuglijo, pos'jete me beze Ljubovicu?« Momci taman pali pod begluke, pod begluke uCtugli-vezira. Sinu corda bega Ljubovica, a sa Save poletjela glava, pod beglucim' budimskog vezira. Tuka beze odsjede dorata, brez testira pade pred vezira,

560

570

580

590 213

pa veziru turski selaro viknu, a vezir rou selaro prihi tio, Ljuhovic rou mahzar pokucio. Nut vezira murtatina earskog, mahzar sebi turi pod serdzadu. A kad beze vidje Ljubovicu, sa bedre mu poIetjeIa corda: »Uci mahzar, murtatine earski! « J a kad vidje vezir ad Budima, gdje ce s njega poletj eti giava, sjede ucit krvava mahzara. Kad on vidje sta mu mahzar pise, progovara budimski vezire: »Ljubovitu, vesela ti majka! Zar su nama viasi udarili i Os'jek n am gotov' prihvatiti? « »Zar ne cujes murtatine earski, gdje su nama viasi udarili; eva ima dje] mjesec dana, otkad ernu prol'jevamo krveu pod Os'jekom u polju Podravlju. Vee na noge, budimski vezire, ti sakupi silovitu vojsku, da idemo Tureim' u indata!« Tada vezir, pa na noge sinu; kad padose pod earske begluke, beze dobra pritiste dorata, a pred sohorn potje ra vezira, sve ga goni niz b 'jela Budima, a cude se age od Budima. Kad padose gradu na kapij u, onda vezir na topcije viknu, mahom puce stotinu topova na Budimu, na earevu gr adu. Tad zaculo sed am pasaluka, je ra znade sedam pasaluka, da su viasi davno udarili na gaziju silu od OS'jeka. Nu da vidis budimskog vezira, vezir pus ta cetiri telala; 214

600

610

620

630

kad viknuSe cetiri telala, da se ide na serhat na vojsku. Kad izisla tri bijela dana, vezir sj edi s begom Lj ubovicem, na kapiji od b'jela Budima, dok s' bajraci bojni zanj ihase, a sj edose Turci ispadati 1z Muhaca polja sirokoga, kupili se d va bijela dana. Kad rekose da se iskupise, i na tefter vojsku udarise, i car evi topi ispuca..se, tada vezir s Ljubovicem pode ; od Budima pokrenuse vojsku i idoSe dva bijela dana, a i treee n oei prihitiSe. Kad i trece noci prihitise, a sve vezir Ljubovica pita: »Hocemo Ii, lal0, pocinuti , nasa se j e umorila vojska? « A beze mu L jubovicu kaze: . Carska lalo, budimski vezire, nocas ce nam vojska poNnuti krajem Drave, pod poljem Podravljem. « Krajem vod e noccu zanocili, gdjeno jesu cesti mezarluci; za basluke konje povezase. Sve jednako grmi na Os'jeku, a sve sluSa beze Ljubovicu. Kad je tamo po jaciji bilo, eto bega pasi pod cadora, skrinu zubom, a corda mu sinu, beg posjece budimskog vezira, pa ga pokri kumasli jorganom. Eto bega niz ordiju side, sve on vice grlom bijelijem niz ordij e cetr'est hilj ada : »'vaki nam je emer od vezira: kad nam zora od istoka cikne, n a se turski abdest udarite,

640

650

660

670 215

pod abdestom zoru pricekajte, pa klanjajte turskoga sabaha, udricemo silnom Janoklicu .« Kad im zora od istoka ciknu, svi klanjase ranoga sabaha, a sve beze Ljubovicu vice: »Izgrl'te se, pa se halalite! « Izgrlise, pa se halalise, halaknuse, boga spomenuSe, a po jednu pusku isturise, a za ostro gvozde prihitiSe, na janockog bana udariSe, a logori vlaSki docekaSe. Kad :t.agrrnlj e sa ~et1ri strane, sil' Osman-beg od Os'jeka riknu: »Ha n a noge, braco Os'jecani, udrio je beze Ljubovicu, a sa njime sva Underovina. Ovnovi se za kurban a hrane, a junaci za ovak'ih dana, dzenetu se otvorila vrata iziSle su dZenetske hurije iznijele krzli pestemalje, a da krvcu kupe od sehita.« Pa cetiri otvori kapije, pa iz grada vlasim' udariSe, udarise, kavgu zarn etnuSe. Gr mi, s'jeva, a kr vca se ljeva od dnev' do dnev' za dva b'jela dana. Puska puca, a topovi ricu, mili boze, nemila sastanka! Pala tama od neba do tala, ni brat brata poznat ne moga.se, ranjen jeci, a zdravi ga gnjeci, pade krvea k onju do kicica. Sil' Osman-beg odsio goluba, pa je dulbe-dovu izuCio: »Daj mi boze vihar vecerasnji, da mi v jetar sa planina puhne, da rastavi po P odravlju tamu, 216

680

690

700

710

pa da vidi sil' Osman-beg gazi, ko li gine, ko li zadobiva.« U boga fiU dova magbul bila, pa rou diie sa P odravlja tarnu. Onda rece silan Osman-beie: »Alah raburn, na svemu ti hvala!{( Koliko je polje od Os'jeka a sve pusH lesi pritisnuli. A sve beze od Os'jeka pita, a sve gleda bega Ljubovica. Kad on nade Kajser-generala, generalu tiho besjedase: »Ko ti sveza naopako ruke? « A Kajser rou generale kaze: »Vrag nanese jednog na daratu na topove bana janockoga, na topovim' isjece topCije i posjece bana janockoga. pa posjece bana Kolosvara, meni b'jele zavezao ruke. Pa natjera svojega dorata, n a didiju Hajvaz-generala. Doceka ga Hajvaz-generale, pa posjece momka sa dorata.« Onda beze posjede goluba. kad on svoga Ljubovica nade, posjecena krajem vade Drave, mrtvu rusu prihitio glavu: »Mrtva glava bega Ljubovica, dasta ti si caru navaljala i vlMkijeh glava pogubila!« Odnese ga gradu pred kapiju, pa ukopa bega Ljubovica. Vise njega turbe naCinio, u turbetu metn6 hizmed~ije i ostale pokopa sehite.

720

730

740

217

XVIII ZENIDBA AGE HASAN-AGE

(Gracanica)

Vina pije duski kapetan e i s n jim pobro aga Hasan-aga,

a pred !)usom na rosnoj livadi. Kad se pobre vinca ponapile, pa im vince udrilo u lice,

a rakij a eglen otvorila, onda pace duski kapetane: »0, moj pobro, aga Hasan-aga, da se n'j esi junak ozenio, ja bih tebi sestru poklonio, l'jepu seku, mladu Andeliju.

10

I aka si, aga Hasan-aga,

opet ell ti sestr u pokloniti, jere turci po tri zene dde; tebi zakon to podnij et moze.«

Kad to cuo aga Hasan-aga, pr sten daje, svadbu ugovara, i ta svadba do petnaest dana. Jos rou veli du ski kapetane: »0, bogati, aga Hasan-aga, kupi svata koUka ti drago, aI' ne vodi dva sestrica mlada,

20

na pivu su cudne ispindzij e, a n a k avgi cudne k avgadzije,

napice se, zametnuce kavgu, pa svatovim' tad valjati nece.« Ode aga svom bijelom dvoru, pa on kupi kitu i svatove, al' ne zove uva sestrica mlada. Skupio je hiljadu svatova,

218

30

pa podiZe kitu i svatove, sve krij uci ad svojih sestrica uz livadu mile sestre svoje. Gledala ih sestra sa pendzera, uz koljena dva nejalca sina: miad Ali-beg od petn'est godina i Ahmed-beg od devet godina. Pa pitaju svoju mi lu majku : »1\111a majko, Omer-begovice, ciji svati, otkIen je d jevojka? « Njima majka na to odgovara: »Svatovi su daje Hasan-age, a cura je duskog kapetana. « Vele njojzi dva nejaka sina: »Sto nas dajo u svate ne zovnu ?« »A, bogami, dva nejaka sina, tako ga je sura naputio, hoce dajo izgubiti glavu. Vee skocite na noge lagane, obucite bugarsko od'jelo, ogrnite bugar-kabanice, dobre konje tebdil ucinite, pa hajdete za njim u svatove, morete mu valjat u nevolji. « Kad to d jeca cuIa, razumjeIa, onda djeca na noge skocila, obukose bugar-odijelo, pripasa.se sHah i oruzje, ogrnuse bugar-kabanice, dobre kon je tebdil uCinise, na avliji konje pojahase, sage.se se, majku poljubise: »Halali nam, nasa mila majko, jer odosmo u dusmanske r uke. « Mila majka njima halalila. Tad odose poljem stranputice, te stigose svatc pod planinom. Kad opazi aga Hasan-aga, kad opazi dvoje Bugarcadi, tad je sm'jesno drustvu govorio:

40

50

60

70

219

»Mili baze, euda golemoga, kud je poslo dvoje Bugarcadi, za korieu hljeba bijeloga i casieu vina crvenoga!« Scadijase djecu povratiti, dok zavika svatski starjesina: })Sjedi, aga, ne sjelo ti meso, neka svasta u svatovim' ima.« Kad su dasH kiceni svatovi kad su dasH pred Dus na kapiju,

a!' od grada zatvorena vrata. Podvikuje aga Hasan-aga: »Otvor' vrata, duski kapetane, da uvedem kitu i svatove.« Odvikuje duski kapetane sa bedena od bijela grada:

)}Stani; stani, aga Hasan-aga, tude ces ti noteu prenociti, sjutra ce ti jutro osvanutl, spremicll ti lagana soldata,

s njime ces se igre poigrati. Aka njega igre ne nadigras, n it' ces otic, nl odvest djevojku.« Tud' Sll svati noccu prenocili. Kad ujutru jutro osvanulo, osvanulo i sunce granulo, tad se Dusu otvorise vrata, a pred vrata tanano soldace. Blizu dode kiti i svatov'ma, zabi koplje u zelenu travu, a na koplje od zlata jabuku, na jabuku casu od fildisa, ona puna vina crvenoga. Fa on viknu agu Hasan-agu: »Hajd' ovamo, aga Hasan-aga. pa preskoci koplje od mejdana i uhvati casu na jabuci. Ako toga ucinit ne mozes, neces otic, ni odvest djevojku, nit' izvesti ni jednoga druga.«

220

Kad to cuo aga Hasan -aga, on zavika: »Do boga miloga! Da su meni dva sestrica mlada, sad bi oni koplj e preskocili i daji bi glavu ucuvali. « AI' se nj emu ino ne mogase, vece pusca po drustvu telala, da on zove u kitu s vatove, ne bi Ii se koji junak naSo, da preskoci koplje ubojito, stee' ce baksis od stotin' dukata. Telal vi~e , al' fajde nejmade, niko mu se naci ne mogase. Dok zavika mladahno Bugar~e: »J e Ii izun , aga Hasan-aga, da preskocim koplje od mejdana? « »Izun tebi, sine Bugarine. « Tad zaskaka mrki Bugarine, te preskoCi koplje od mejdana i ujagmi caSu na jabuci. Nju ispio, na zemlju padnuo, sa zemlje je na noge skocio i soldata mlada pog ubio. Dok se Dusu zatvorise vrata, a povika duski kapetane: »J05 ces, aga, noccu prenoCiti i sjutra ces novu igru igrat. « I tu noecu svati prenoeise. Kad ujutru jutro osvanulo, tad se Dusu otvoriSe vrata, a na vrata seiz izlazio i cetiri konja dovodio, na cetvrtom sedl0 od junaka. Pa on vice agu Hasan-agu: »Hajd' ovamo, aga Hasan-aga, preskoCi mi do tri dobra konja i cetvrtom na sedlu ostani. Ako toga uNnit ne mognes, nit's' uteko, ni glave odnio, nit's' izveo druga ni jednoga. «

120

130

140

150

221

Opet aga u svatovim' pita, ko ce nj emu konj e preskoCiti, dace njemu sto zutih dukata . Niko mu se naci ne mogaSe. Dok zavika rorki Bugarine: »J e Ii izun, aga Hasan-aga? Ja ell dobre konje preskoCiti.« Odgovar a aga Hasan-aga: »Izun ti je, sine Bugarine.« Tad zaskaka mrki Bugarine, t e preskoci do t ri konja dobra i cetvrtom na sedio uskoei. U tom skoei n a noge junacke i pogubi seiz momce mlado. Dok zavika duski kapetane: »Cu li men e, aga Hasan-aga, i opet ces noccu prenociti, i trecu ces igru ogledati. Ak' nadigras, tvoja je djevojka.« Opet aga noecu prenocio. Kad mu sjutra b'jeli dan osvanu, tad se Dusu otvorise vrata, a na vrata tanahno soldace, Dna vodi devet djevojaka i desetu l 'jepu Andeliju. Ja kakve SU, vesela im majka, bi r ekao i bi se zakleo, da ih j edna majka izrodila jednako je u svih odijelo, ni mile ih ne b' poznale majke, ja kamoli momak jaban

Ko to Sffil]e pjevat uz planinu! Bacih casu u zelenu travu, pa ja skocih od zerolje na noge , pa sam drustvu govorio svome: - Sjed'te tude , moji KrajiSnici, id.em dolje u bogaze saeL J a ell stati za tanku jeliku, pa ell vidjet ko je uz planinu. Pa ja sadoh dolje niz planinu, te ja stadoh za tanahnu jeIu, pa pogledah svoj ijem oeima: eto ozd6 Vida bajraktara na da ratu , konju kosnatome. N a daratu noge prekrstio, u rukam' rnu teska topuzina, a sve topuz baca pod oblake. Koliko ga baca pod oblake, sa jelika sve oblamlja grane. On pod topuz podgoni dorata, u b'jele ga docekuje ruke. Ja pobjegoh hrclu uz planinu. Kad sam do svog dru.stva doiazio, n a drustvo sam viku ucinio: - Ha, na noge, moji sokolovi, eto ozd6 Vida bajraktara, d a padnemo njemu u busij u! Pa sam drustvu goYorio morne: - Braco draga, m oji Kraj iSnici, da medu se Vida upu.scam o, nemojte se koji prevariti, da ga kogod prije mene gada. U to doba Vide bajraktare. Mi medu se njega upuStismo, ja ga zgadah puskom od oeiju. Vidio sam s u dva oka svoja, gdje ga zgodih u prsa jun acka, pa od Vida zrna o'skociSe, i padose u zelenu travu. Zatim puce t r ideset p USaka, puskari su sva drlclina moja, 444

640

650

6{i0

670

nikakva ga puska ne razminu. Jedne puske biju bajraktara, druge pod njim njegova dorata, nejma Iajde sto puske pucaju, sve od Vjda zrna oskakahu. Neee puska Vida ni dorata. Na Vidu je pancijer-kosulja, na doratu mnoge hamajlije, ima Vide dreva svecevoga, nije fajda krili mu junastvo. VlaSCe vrisnu, a boga spomenu, a poteie sahlju od pojasa. Medu naske natjera dorata. Hitar Vide da mu kraja nema. Dok bi majka sina prihvatila, i b'jeloj ga sisi prinijela, posjece mi trijest Krajisnika! Jedva moga ugrabill dogata, ja pobjegoh kroz planinu pustu. Kada bJizu dodoh do bunara, nesto tutnji za mnom kroz planinu. Okrenuh se sa dogata moga, a!' mi bjeze dva sestrica mlada, dva sestrica, do dva Kurtagica. Al' ih tj era Vide bajraktare. Dostiie ih medu borovima, obadva ih Vide posijece. Vide viknu grlom bijelijem: - Kopilane, trbusati Mujo, a sta si se, bolan, prepanuo, a ad sarna Vida bajraktara? Pa me, brate, izjede sramota, ja mojega povratih dogata, pa se sretoh s Vidom bajraktarom, pritjerasmo konje vitezove, pritjerasmo jedan blizu drugog, potegosmo puske iza pasa, obojice puske su puknule, puske moje obje pogodise, pogodise Vida bajraktara,

680

690

700

710 445

aI' od njega zrna oskociSe. Kad pukose puske Vidakove, obje puske mene obranise, raruse me iznad pasa maga. Potegosmo sablje od pojasa, stadosmo se sabljam' udaratL Kud udarah Vida bajraktara, sve anuda vatra posipaSe. Vatra pada po zelenoj travi, vatra przi djetelinu travu. Kuda mene Vide udarase, po pO litre odrezuje mesa, Blazevicu, od tijela maga. V'oma me je sabJjom izgrdio, po dogatu krvea pokapala. Kad mi dogat krvcu opazio, uze dogat dema na zubove, pobjeze mi dogat niz planinu. Brh dogat od konja dorata, ranjena me dogat iznosio. Kazah tebi jade, Blazevicu.« Ode mislit Blazevic-Omere: »Bih Ii daD knjigu Andelinu, 81' ell sakrit knjigu sarovitu? Bogami je, beli, sakrit necu,

720

730

jer sam trista uzo madzarija. « Pa zarovi ruke u dzepove, izvadio knjigu iz diepova, opruzi je Muju ranjenome: »Maj ti, Mujo, knjigu poslanicu. « Ne bi kader ruke podignuti, da prihvati knjigu sarovitu, vee govori Blazevic-Omeru: »Turi knjigu kraj mene, Omere.« Pokraj Muja knjigu ostavio, Mujo viknu Ajkunu djevojku: ltAjde, seko, k meni dodi bde!« Dode cura Muju u odaju, a Mujo joj ode besjediti: ~ Der preda me padni na koljena. «

446

740

750

Ajka pade pred serdara Muja, a veli joj ranj en Mustafaga: »Ajko sestro, taka ti imana, der prihvati knjigu sarovitu, pa pogledni knjizi niz jaziju, pravo kaZi sto mi knj iga kaze.Hoces mem, care, oprostiti, oprostiti svake lakrdije ?« lD Hoeu, lalo, radi cega necu! o; Pa Cuprilic nn noge skocio, eara ljubi u skut i u ruku, pa pred eara na divan stanuo. Car veziru stade besjediti: . Sto ces sada, Cuprilic-vezire?« A vell mu vezir lakrdiju: »Sad ti smijem, care, govoriti, govoricu ~ to je meni drago, sve si meni danas oprostio. Ja nijesam, care , posj ekao. posjekao Muja nit' Halila, vee nj ihove nasa sam prilike, dva sam brata druga posjekao, iz Krbave dva Ferizovica. « Kad to car e zacu U odaji, Ijubi deda medu oei erne: »Sad 8to cerna, Cuprilic-vezire, kako bismo jednog dobavili, jali Muja, jaJi pak Halil a, da n am sade do Stambola grada, da ga sp remim do Prilipa grada, na junacki mejdan Madzarinu? « A veli mu Cuprilic-vezire: lI Ti nacini turali-ferma na, da spremimo ferman do KladuSe, sve ces n jima, care, oprostiti, sto su dosad br aca uradila. « Pa sjedoSe, ferman naCiniSe, dobaviSe Idris-ta tarina. Car Idrisu ode besjediti: »Maj ti ferman, Idris-tatarine. nosi ferman Bosni k alovitoj, pravo ferman nosi u Krajinu, podaj ferman Muju od KladtiSe.«

464

520

53O'

540

550

Idris tatar caru progovara: »Ja se, care, ni maknuti neell, kad ell mrijet, dolje na Krajini, a ja volim ti me posijeci, jer sam triput iso u Krajinu i snosio turali-fermana, sva tri puta u Kladusu ravnu, pa je meni Muja govorio: - Kopilane, Idris-tatarine, aka jos ti do Kladuse sades,

560

Muja l!e ti posijeci glavu! t; A 5to veli Cuprilic-vezire: »Daj doved'te B ecir-tatarina.«

DovedoSe Becir-tatarina, pa mu veli Cuprilic-vezire : »Maj ti ferman, Becir-tatari ne. nasi ferman dolje u Kra jinu, pa ga podaj od Kladuse Muju .« A sto vell Becir-tatarine : »Cujes mene, Cuprilic-vezire. ja nijesam nikad u svom v'jeku salazio Bosni ponositoj, vee ja nosim careve fermane. Cuprilicll, niz morske limane.« A veli mu Cuprilic-vezire: »Maj ti ferman, hajde Bosni ravnoj .• Nije care, prihvati ferman a. Tatar krenu iz Stambola ravna, tatar vrisnu, surudZija pisnu, tatarova pucase kandzija. Ode tatar zemljom i cenarom, lako konak po konaku gradi. Kud god. iso, do Travnika dow, tatar ide bosanskom veziru. U Travniku tatar zanocio, a ujutru ranG podranio, pa se dere carski tata rine po konaku tra vnickog vezira: »A cuj es me, travrucki vezire, da mi vr'jedna surudziju nades, 30 Narodne p jesme Musli man a I

570

580

590

465

r da me svede Biscu kamenome.« Pa mu vezir surudiiju nade. Otten carey tatarine pode. Kud god ide, Biscu salazio, pa u Bihac tatar dolazio, a k turcinu Bihac-kape tanu. Ked njega je konak uNnio, a ujutru rano podranio, pa zavika carski tatarine: » Vrij edna mi surudziju nad'te, koji ce me svesti do Kladuse.« Surudzij u odmah nalazili. Otlen ode carski tatarine, preko Une vodu pregazio ; tatar pade poljem kladu.skijem, pa u polju vidje cobanina, vas u srmi i u cistu zlatu, mlado momce od dvaest godina; pritisle ga careve celenke. pa mu pala pera od celenki, zlatna pera na aba ramena, oka nj ega hilj ada ovaca, u rukam' mu od srrne svirala, pa on sviri, ide pred ovcama, n a ramenu vezena sesana. Kad ugleda tatar-cobanina, zacudi se BeCir-tatarine odijelu ovcar-cobanina, pa je tatar bio pomislio: »Vid', kakvi su po Bosni cobani, ja k akvi su njih'vi agalari?« Surudziji tatar progovara: »J a se jednom bijah potrefio u odaji cara cestitoga, Bosnjaci m u bjehu u odaji, pa plakahu caru cestitome: - Aman, care, iza gore sunce, u n as nigdje nista ne im ade. duseci nam zelena travica, a jastuci studeno kamenje. -

466

600

610

620

630

A vidis Ii, bolan, surudzija, kakvi su yam po Bosni cobani!« Osmjehnu se h itri surudzija, pa tataru tiho besjedio : ,. J05 nij esi ti nista vidio. « U to doba dosH k cobaninu. Tatar svoga konja ustavio, cobaninu turski selam viknu, cobance mu Ijepse prihvatilo, a veli mu carey tatarine: ,. Cujes mene, ovcar-cobanine, cije s' ovce, a cije cobance?« Pa ga tatar turski zapituje, cobanin mu turski odgovo.r o.: ~ Cuj es mene, carev tatarine, avo ovce sa Kladuse Muja, avo Orner sa Kladuse Muja. Babo mi je serdar-aga Muj o.« A veli mu tatar lakrdiju: »Otkud tebi takvo odijelo? « A veli m u Mujagin Ome re: ,.Hajd' n e luduj, carey tatarine, u mog baba, sa KladuSe Muja, jos boljije h im ade h aljina.« Pa mu tatar s konja progovara: lOCujes mene, Muj agin Omere, k oje vasa kula od kamena?« A vell mu Mujagin Omer e: »Vidis, bolan, deset dvan'est kul a, m edu njima ponajtanja kula, sve je kul e kula nadhvatila, one kula baba Mustafage.« Tada tatar konja protjerao, pa eto ga kuli serdarovoj. Pred kapijom konja ustavio, ugleda ga Mujo sa pendzera, na Halila viku ucinio: »Sid', Halile, pred dem ir-kapiju, te ti sreti carskog tata rina.« Halil sade dolje pred kapiju,

640

650

660

670 467

pa on srete carskog tatarina. izvede ga Muju U odaju. Kad je ta tar ugledao Muja, pa kad vidje njeg've erne brke, kol'ko se je tawr prepadnuo, n' umjede mu nazvati selama. Tadaj Mujo na noge skocio, pa prihvati carskog tatarina, pa ga sjede sebi uz kolj eno, pa mu Mujo hosdeldiju daje. P itali se za junacko zdravlje. Kad se tatar malo odmorio, ondar tatar na noge skoCio, pa izvadi turali-fermana. Kad je Mujo ferman ugledao, Mujo odmah na noge skocio, s nogu Mujo fe rman prihvatio, triput caru llcini temena i jos vise carevu ferman u . poljubi ga, na cela ga tura, pa on sjede na mehka silteta. Mujo uti careva fermana, ferman llci, suze prolijeva, zalostan je ferman nacinio. Posta Mujo ferman prollcio, na tatara okrenuo glavu: »Tatarine, lijepog ti dina, sto te pitam, da mi pravo kazes! « Ode t atar Muji govoriti: »Sta god znadem, kazacu ti pravo, kunem ti se, a vjeru ti da jem, sto ne znaa, ni kazati necu. « Veli njemu sa Kladuse Mujo: »Tatarine, lijepog ti dina, je Ii daM Cuprilic-vezire? Care ga je surg un ucinio, tamam dvades't i dvije gadine. J a bih rek6 i bih se zaklea, da je ferman Cuprilic gradio.« A veli mu carev tatarine:

468

680

690

701}

711}

»Vj eruj mem , serdar-aga Mujo, j este do§O Cuprilic-vezire, car mu muhur teslim ucinio i vladaee c'jelom carevinom. « Mujo veli carskom tatarinu : »Kada tamo do Stambola dades, ti ces selam Cuprilic-veziru, ja ne smijem do Stambola doCi, g rdno su me caru opanjkali, nevjeru ce meni u ciniti, murtati mi posij eei glavu.t( Tadaj tatar na Doge skoeio: »E dovaler sa Kladuse Muja!«( A veli mu Mujo lakrdij u : »Sjedi , barem noeas da nocimo. « »Putnik jesam, noeiti ne mogu.« Tatar sade dolje n a avliju , a za njime Mujagin Halile, da isprati carskog tatar ina. Pametan je Mujagin Halile, p a zavuce ruku u d zepave, p a je zlatan jagluk izvadio, u j agluku stotinu dukata, pn mu veli Muj agin Halile : »Maj to tebi, ca rey tatar ine, jer si meni dose iznenada, b olje bi te Halil darivaa.« Tatar zlatan jagluk dohvatio, ostavi ga sebi u dzepove, pa mu Halil opet progovara: »Cujes mene, carski tatarine, nernoj slusat pj ana Mustafage, jer je Mujo prih vatio p iva, n ije znaa sto je govario. Kad ti tamo do Starn bola clodes, ti ces selam Cuprilic-veziru. Ako bogda i rneni pomogne, ja cu, beli, do Stambola sici i Filipu na mejdan atici. « Otlen ode carey tatarine.

720

730

740

750

469

Take proslo nekoliko dana, to se cuda po Krajini culo, gdje je Muju ferman dopanuo, i CUD je beg Mustaj-beg Licki, Stc j' gospode turske u Krajini, gospoda se v'oma prepanula, a da care ne pogubi Muja. Gospoda se sva butun sastala na hijelu serdarevu kulu: sedamdeset i dva agalara i dvanaest turskih alajbega. Svi su redom sjeli U odaji,

medu njima beg Mustaj-beg Licki, do njeg' sio od Orasca Tale. Ode Tal e gavoriti Muju: »Kamo, Muja, ferman od Stambola? Podaj ferman nasem Mustaj -begu, nek' prouCi careva fermana. « Muja ferman begu opruzio, pa Mustaj-beg ferman prihvatio. Beg Mustaj-beg ddase fermana, ferman drii u bijeloj ruci, aI' gledase prema sebi Muja. Ode beze gavoriti Muju: »Tako meni dina i imana, vece meni, Muja, dojadise iz Stambola carevi fermani. V'oma smo se tebi prepanuli, ako bide katul ferman Mujo. « P a se beze dinom kunijase: »Sa carom eu sefer otvoriti, ja te beli upusCiti necu. « To mu rece beg Mustaj -beg Licki, pa on stade uciti fermana. Ferman uci, suze prolijeva. Sve Mustaj-beg age rasplakao, rasplakao age i begove. Kad je beze ferman prootio, ondar Muju ode besjediti: »Hajde, Mujo, do Stambola sadi, 470

76()

770

780

790

ti poslu§aj cara iz Starn bola.

Evo varna u fermanu pise, sto ste dosad zaradili bili, sve je varna sultan oprostio.« Ode Mujo begu besj ecliti: ;pJa se, beie, ni maknuti neell, nit' Cll ici caru do Stambola.« Kad to zacu Mujagin Halile, pa zaplaka bas k6 malo d 'jete, Muju bratu poletio ruci, pa se Halil zamolio Muju: »Daj ti meni tvojega 110gata. ja cu, Mujo, do Stambola saei i vidjeti cara u Stambolu, pa za eara na mejdan izaci azginome Filip-Madiarinu. Ako bog da i roeni porooie, posjeci eu Filip-Madzarina, donij et rou do Starobola glavu.« A veli rou brate Mustafaga: l)Sjed', Halile, budalasta glavo! Da ti vidis Filip-Madiarina, tresla bi te troljetna groznica! A Filip je, brate, zatvorio, zatvorio pola carevine, ni je lasno mejdan pod'jeliti. Gdje je care cuo za junaka, za junaka u svojemu earstvu. spremio ga na roejdan junacki, svakoga je Filip posjekao. « Moli rou se dijetc Halile, umoll se jedva za dogata. Kad mu Mujo pokloni dogata, pita njega beg Mustaj -beg Licki: ;pO, HaIile, hoces polaziti sjutra rano, ako mill bog da! t: Tu su oni noecu zanoeili, a ujutru ranD podranili. Ode Halil u tople podrume pa uzgrnu uz ruke rukave,

800

810

820

830

471

ode svoga timariti doga mlakom vodom i raki-safunom. Dobro doga timar llcinio, u sum1er mu vodu pokupio, previ tebe, a sedlo rou baei. Udario rahta na dagata, niz Tabt mu je 800 i dvades't kita, svaka kita od suhoga zlata. Pa ga pokri puli-abaijom, a baija zlatom izvezena, na unkasu bjehu mjesecovi, od suhoga nacinjeni zlata, zauzda ga demom studenijem, na glavu mu Tp.?imu udario, od suhoga ispletenu zlata. Iz resme su kite opruzene, zlatne kite niz obraza dagu, na prsim' mu Danica zvijezda, a na celu sjajna mjeseCina, u mjesecu alem-kamenovi. Kada Halil opremi dagata, pa izvede doga n a avlij u, pogJedaSe age i begovi sa hijele serdareve kule. Avlija se butun razasjala od zineta, sto je na dogatu. Fa da virus Mujova Hallia, na avliji ostavi dagata, pa istrca uz bijelu kulu. Halil dode u zensku odaju, tudi sestru u odaj i nade, svoju sestru Aj kunu djcvojku. Ode Halil sestri govoriti: »Donesi mi hoscu 5 haljinama.« Ajkuna mu boscu donijela, pred Halila boscu razdrijesi, pa izad'e iz odaje Ajka. Pa se stade Halil ohlaciti. Najnapreda gace i kosulju. pa obuCe dzemadana zlatna. 472

840

850

860

870

na prsim' mu bjehu upleteni, upleteni almas-kamenovi; pa obuce t ri decerme zlatne, zlatna puca s obadvi je strane, od zlata su puca iZljevena; pa obuce crvene caksire, na caksiram' od srme su kovce. Kake su mu crvene cakSire ! Kuda svovi, tud gajtani zlatni, krpz kovce mu oplelene guje, sve su guje od suhoga zlata, na koljenim' glave sastavile : kada kroCi Mujagin Halile, zijevaju na koljenim' guje; bi ti rek6 i bi se zakleo, da su guje na kolj enim' zive: terzija ih tako nacinio. Pa obuce crvenu d olamu od crvene mljetacke kadife, kuda svovi, tud gajtani zIatni; bi ti reko i bi se zakleo, da to nije crvena dolama, pa da nije pus La od kadife, vee bi r ek6 i bi se zakleo, sva od zlata da je ispletena; uz prsi mu opletene guje, zlatne guje 5 obadvije strane; pod grlom mu glave sastavile: kada Halil makne ramenima, pod grlom mu zijevaju guje; bi ti reko i bi se zakleo, d a ee guj e zaklati Halila, da mu piju ispod grla krvcu. Svilenim se pasom opasao, pa po pasu bensilah opasa, za bensilah puske zadj enuo. Kak'e su mu puske u silahu? Nit' kovate nit' t ekicovate, sam' od suha zlata izljevate, pa od gvozda nigdje niSta nema,

880

890

900

910 473

osim c'jevi i plamnih tabana,

ostalo je sve od suha ziata, u dva cv'jeta dva kamena draga. Otkud Ii je puske nabavio? Skovo mu ih Cuprilic- vezire,

pa Halilu puske pokionio pa na pleci toke oblacio, same toke od cetiri oke ; sve su toke od suhoga zlata, na dva rama dva kanata zlatna,

920

u kanatim' almas-kamenov i ;

obje strane puca na tokama, svako puce jedna litra zlata, a sto mu jc puce pod grla.scc, u njemu je do tri litre zlata; S

puce visi n a sindziru zlatnu ;

to se puce na burmu otvara: kada Halil pri nevolji dade, ispod gria puce on odvrce, iz nj eg' pije lozovinu pivo. Pa pripasa sablju dimiskiju,

930

sve joj kare u zlato zalite, uz kare mu opletena guja ,

na bal cak mu naslonila glavu, zinula je, bas k6 da je ziva. Pa na glavu kalpak nataknuo, na kalpaku dva direka zlatna: na jednome bijase direku. bij a.se mu ptica prepelica, ad zlata je ptica iil jevena; na drugome siv-zelen sokole. saka pjev a. ptica otpijeva. Pa na kalpak udari celenke. sve celenke ad suhoga zlata; pa Halila pera pritisnula. pritisnula pera ad celenki, zlatna pera s abadvije str ane. Pa on uze pusku d zeferdara od dva grla. ad cetiri zrna; niz pusku mu dvanaest karika. 474

940

950

svaka pafta od suhoga zlata. Pa dohvati k oplj e s eiviluka; ja kakvo je koplje kostolamnol Do pol koplja u krv ogreznulo, od pola je kozom opsivena, a koZa je ad ljutoga vuka, nasred koplja utegnuto zlatom; navrh koplja od mededa glava: kopljem roakne, a glava rou z'jevne, baS bi rek6 da je ziva glava. I dobra se Halil opremio, pa izade Halil iz odaj e. Sve su age na avliju sasle i begovi sa~li na avliju, pa cekaju Mujova Halila. Svaki svoga konja opremio, jeT Halila hoce ispratiti, pa im Halil na avliju sade, pa agama bozji selam viknu, age su rou IjepSe prihvatile. Haill Muju poletio ruci, poljubi ga u bijelu ruku, i poljubi Lickog Mustaj-bega i poljuhi Ibrahima Tala. Tu rou turci dovu uciniSe, na avliji konje pojahase, iz kapij e konje istjeraSe, pa adose p oljem zelenijem. Kad su bili na dno polja ravna. tu su turci konje ustavili, s Halilom se turci halalili. A da vidiS Licanina Tala: do HallIa pritjera kula.s8, sa kulasa bisag' otvorio, iz bisaga bostu izvadio, puna bosea bijase haljina; pa Halilu Tale govoraSe: ~ Maj, Halile, boseu s haljinama. « Dogatu je u bisage bact Hali1 boscu od Tal a prihvati,

960

970

980

990

475

u bisag' j e boseu ostavio. Ode Tale svjetovat Halila: :.Cujes Ii me, Mujagin Halile, kada bides poljem stambolskijem, na dna polja u stavi dogata; pa ces svoga k onja odjahati pa ces moju boseu izvaditi, pa ces moje obuN haljine, a tvoj e ces skinuti haljine, pa ih turi u kome bisage. Freda te ce izlazit Stamboici, izlazice p a.se i veziri, da gledaju tebe i dagata. A moje su, Halile, haljine b aS pobolje negoJi su tvoje; a nemoj se prevarit, Hallie, da haljine m oj e ne obuces! Hajde mudra, ne pog ini ludo.1I: Svi se turci s njime halalili ; otale se oni rastanuSe. Ode Halll lako puwvati, lako k onak po konaku gradi. Kud god id:e Muj agin Halile, k ad j e bio do Stambola blizu, Cuprilicu haber opravio: »Daj mustuluk, Cuprilic-vezire, eta tebi Mujova HahIa. « Pa Cuprilic mustuluke daje. Vezir caru ide u odaju, pa Cuprilic caru govora.se : »Eto nama Mujova Halila! Cuj es m ene, care od Stambola, hoces li mi izun pokloniti, po Stambolu da puscim telale, da izadu Stambolije mlade, da gledaj u Mujova Halila, jer ce sju tra H alil dolaziti?« A vell mu care u odaji: »Hajd', vezire, ti pusci telala. « Pa Cuprilic ode u carSiju, 476

1000

1010

1020

1030

sve telale vezir iskupio: »Cujete l' me, vi laki telaH, hajd' viknite sada po Stambolu, n ek' izadu sjutra Stambolije, da gled.aju od Bosne Bosnjaka.« Po Stambolu viknuse teiali. Tu su tamnu noecu zanocili. Kad ujutru jutra docekali, Stambolska se zatvori cadija, mnogi n arod na polje izade; izasli su svi car ski veziri, da gledaju oct Bosne HaWa. Kad je Hali! poljem nastupio, pa je mnogi narod ugledao, na urn pade Mujovu HaWu, sto je njernu govorio Tale. On svojega ustavi dogata, pa je njega Halil odjahao, pa je Halil b isag' otvorio, izvadio Talove h aljine, pa se svlaci, te se preoblaci; pa on skide svoje odijelo i Talovu boscu razdrijesi. Kad pogleda u bosl:i h aljine, pa se Halil bio zacudio: »Nuta IoSa ovog odij ela!«: Ode Halil misli premisljati: »Bih l' obuk6 Talove halj ine! Da 'Obucem. bicu sraman 'varno. « Nije care, obue ih valjade. Najnapreda d~emadan obuce. dzernadan je od bijela sukna, svakojakom cohorn iskrpljen je; oa dZernadan obuce decerme, tri decerrne od bijelog sukna, svakojakom cohorn iskrpljene. Pa Talove obuce caksire, caksire su od bijela sukna, kroz cakSire propaia koljena. Pa obuce bijelu dolamu,

1040

1050

1060

1070

477

dalarna je od bijela sukna, svakojakom cohom iskrpljena. Pa je Talov pajas opasao, bi jel pajas od bijela sukna. Pa je Talov sHah opasao, sve od njega visahu komadi. Pa u basei dvije puske nade, a na njima gvozden e jabuke, pa ih Halil za pajas zadjede, pa na glavu culah n ataknuo. Pogleda se Mujagin Halile, p a sam zbori, a sam odgovara: »Pljuvace me Stambolije mlade!«

1080

Pa je Halil bio pomi::;lio:

»Kad obukoh 'vako odijelo, sto ce 'vaki takum na dogatu?« Pa od zemlje na noge skocio, i on dade do svoga dagata, pa vas takum skida sa dogina, pa sve skide sa dogata svoga.

1090

Na dogatu nista ne ostavi, sam' ostade gala tegeltija, pa vas takum u bisage baei. Pa Talovu uzdu nahodio, od Heine uzda nacinjena, pa zauzda svojega dagata, od lieine uzendij e gradi. Kada Halil namjesti dogata, »Alah«, rece i posjede d oga. Ode Halil besjedit doginu: »Ej, dogate, janje razbludeno, hrarnl ji meni u tri n oge, dogo!« H ajvan dogat zborit n e umije , a!' Halilu rijec razumije, svacemu je naucio doga. Pod Halilom dogat nahrom lj uj e. H alil ode poljem stambolskijem, pa udari izmedu naroda. Gledaju ga Stambolije mlade, gledali ga, pa su besjedili:

478

1100

1110

"Nuto naSeg cara iz Stambola! Na cern mu je oko ostanulo! Na bosansko nekakvo oobance! Ondje stasa ni sureta nema, da izade na mejdan junacki azginome Filip-Madzarinu! « HaW njima turski selam viknu ; stari njemu selam prihvatise, a miadina n jega popljuvala. Halil prode izmedu naroda, pa u Stambol Halil ul jegnuo, pa on ide kroz sitne sokake. Do avlije carske dolazio, u avlij u uvede dogata, icindija bjese preturila. U avliji ostavi d.ogata, Halil ode na saraje carske. A kad dode pred carsku odaju, tude rnnoge pase n alazio, gole sabije dde pred vratima, jer su pase carske nobecij e, pa HaIila paSe prihvatise, uvedose caru u odaju. Kada Halil U odaju dode, tu je carski mediUs posjedao, sve bijahu pase i veziri. Halil njima turski selam viknu, niko ne htje selam prihvatiti. Halil pode caro uz odaju, ne dadu mu prilazit veziri. Pa veziri caru besjedahu: »Vidi, care, ad Bosne junakal « A vell im care iz kafaza: Vidim dobra od Bosne junaka.« Pa besjede pa.se i veziri: »Sultan-care, iza gore sunce, a na nije bosanski junace, vee nekakvo bosansko cobance; spremili ga ad Bosne Bosnjaci, hoee tebe rezil uciniti.«

1120

1130

1140

7}

1150

479

Pa RalHu pase besjedahu: »Cu Ii naske, bosansko eobance, ti nijesi junak za mejdana. Posto ces se u nas pogoditi. da nam guske oka mora cuvas? Pa Haliia pru;e istjerase, istjerase n jega iz odaje. Halil dolje na avliju sade, p a on pride do kenja dogina , pa za d izgin doga prihvatio. Halli ode iz avlije carske, ode Halil po Stambolu hodat, konak sebi i dogatu trati. Handiije mu kanabt ne dadu, a ne dadu mejhandzije klete. Stambolije govore RaIilu: »Hajde oUen, droljavi Bosnjace!« Niko nj emu nociti ne dade, p a zanoci Halil na sokaku. Lj etno se je doba dogodilo, noc je kratka, svud se naCit moze. Pa ne spava Halil na sokaku, vee on sjedi i drzi dogata do sabaha cetiri sahata, pa pogleda u saraje carske. U odajam' svijece gorahu. Podranio sultan od Stambola, pa sjedase u svojoj odaji, a kod cara nigdje niko nema, vece stari muhur-sahibija. Kad je Halil sv'jecu ugledao, pa je Halil bio pomislio: »Bas je one care podranio. « Pa je Halil opet pomislio: »Ja eu skinut Talove haljine, obuci eu moje odijelo.« BrZe-bolje na noge skocio, pa on pride do dogata svoga, iz bisaga izvadi haljine, pa se svlaci, te se preoblaci. vljene od mek ane koie, s tankim ~onom] meteriz, [pers.] r. barikada [rov, .sa nae) mezar , ar. r. grob fmezarluk (ar.-tur.) groblje] {mezet (ar .) draiba] mihrab , ar. r. mjesto u diamiji, gdj e imam stojl [minder (tur.) !Hljte koje se stere po seti ji] mintan, [pers.] r. haljina (do pasa i sa dugim uskim r ukav~ma]

mir az, ar. r.

ba~tina

[nasljed-

stvo) m i rija, a r . r. [amir ,.zapovjed-

nike + ar. pers. adj . suf. - iJ ddava, drzavno imanje Mis i r , [jevr.] r . Egipat, Misraim [mizdrak, m izrak (a r.) vrsta koplja) [mor (tur.) modarJ (muwvin, (ar.) pomocnik) muftija. a r. r . sudac koji fetve daje [muslimanski svestenik, najst ariji po rangu, u jednom okr ugu] muhafeza, a r. r. ellVanje, odbrana, domohranstvo [podrueje koje se euva i brani) muhasera, ar. r. opsada muhfmat, ar. r. prtljaga [oprerna, narocito voj na oprema] muhlet, ar. r. rok muhur, [pers.] r. petal muhzur, ar. r. dobavljac [sudski cinovnik] mukadem, ar. r. prcdnji, vrsta svilenog tkiva [vr sta muskog pojasa) mukajet ar. r. oprezan pazlj iv. biljeznik [zainteresovan ; ne znaCi biljel nik, kako je do-

624

nio Hormann, nego znaei: biljeska, uknjiibaj mula, ar. r. gospodin s udac [uten eovj ek, teolog) mulut, ar. r. mn. od [molikl. kralj mum, (pers.] r. svijeca munara, ar. r . kula za osvjetljenje [toran j na dzamiji sa kojeg mujezin poziva musHm ane na molitvu] munasi b, a r. r. pravo, pristojno [umjesno, zgodnol mUTasela, ar. r. poslanica, naredba [sluzbeno pismo kadlje, pozivnica Hi nalogJ mUTecef, ar. r. [mudikkab], mastilo mur tat, ar. r. izdaj ica, reneguL museUm, ar. r . zapovjednik, predstojnik [zastupnik pa~e u sandZaku] mus/oman, ar. [- pers.] r. privrfenik islam a [tur . musH· man < pers. musl imun, pers. pI. cd ar. muslim ] [muse'l'TUt (ar.) avo!!:teno platno. gumirano platno] musir, ar. r. zapovjednik [marsal] [musket (kod nas vjerovatno od tal. moschetto] mu§teri;a, ar. r. kupac mu§tuluk, ad p. r. mulde, plata, nagrada, mazda [+ t ur. suf'. luk1 [mutvak (ar.) kuhin ja] N

[tur.] hojna sjekira {dio starinske bojne opreme] nafuka, ar. r . hrana [1. jeto, pice; 2. ono sto je covjeku ad boga odre