Monica McCarty - Svetac

dasha&anna

~1~

Knjigoteka

dasha&anna

Svetac Roman iz serije Čuvari visočja

S engleskoga preveo JOSIP KOVAČEVIĆ

Mozaik knjiga

~2~

Knjigoteka

dasha&anna

„Riđa” kosa ne mora nužno sa sobom nositi nevolju. Zar ne, Maxine (moja kći, još malo pa tinejdžerica)?

~3~

Knjigoteka

dasha&anna

ZAHVALE

V

elika hvala mojoj urednici Kate Collins, čije bi ime trebalo biti sinonim za brzu povratnu informaciju. Od osam (!) knjiga na kojima smo surađivale, mislim da mi je u prosjeku davala povratne informacije za dva-tri dana. Prilično dojmljivo s obzirom na obujam njezina posla. Kao spisateljica, ne mogu vam opisati koliko je dobar osjećaj kad ne morate sjediti na iglama čekajući odgovor. I, kao i uvijek, hvala ti što si pomogla učiniti moje priče toliko boljima svojim pronicljivim i promišljenim primjedbama. Gdje bih bila bez Junesse Vilorie, veličanstvene „vratarke”? Hvala ti što si se pobrinula da sve teče tako glatko. Najbolja si! Hvala cijelom timu u Ballentineu koji je moj neuređen rukopis dotjerao i ubacio u prekrasne korice koje se trenutačno nalaze na svim policama. Posebno se zahvaljujem Lynn Andreozzi i odsjeku za umjetnost ne na jednoj, nego na dvjema naslovnicama! Cijenim to koliko ste svi radili kako biste završili tako brzo. Hvala vam. Mojim predivnim agentima, Annelise Robey i Andrei Cirillo, hvala na neprestanoj i čvrstoj potpori. Annelise, još se smijem kad se sjetim poruke koju si mi ostavila nakon što si pročitala knjigu. Da bar još uvijek imamo telefonske sekretarice da je mogu ponovno pustiti kad mi treba ohrabrenje! Emily Cotler, Estella Tse i cijeli tim u tvrtki Wax Creative, hvala vam što ste uredili moju internetsku stranicu i što je održavate. Sretna sam što imam velik krug prijatelja spisatelja koji su uvijek spremni na oluju mozgova, razgovor o poslu i ručak: Bella Andre, Barbara Freethy, Carol Grace, Anne Mallory, Tracy Grant, prijateljica i suputnica „Onica”, Veronica Wolff i Jami Alden, koja se trudi i više nego dovoljno u ulozi moje alfa (nikad beta) čitateljice. Naposljetku, hvala mojemu suprugu Daveu, koji je postao poprilično dobar u roštiljanju, a čak je znao i uskočiti kad je trebalo pomoći oko štednjaka. Nužnost je uistinu majka izuma. I hvala Reidu i Maxine koji su dokazali ovo: ako su dovoljno gladni, jest će.

~4~

Knjigoteka

dasha&anna

ČUVARI VISOČJA

Tor „Poglavar” MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac Erik „Sokol” MacSorley: pomorac i plivač Lachlan „Zmija” MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Arthur „Rendžer” Campbell: praćenje i izviđanje Gregor „Strijela” MacGregor: strijelac Magnus „Svetac” MacKay: vodič po planinama i kovač oružja William „Templar” Gordon: alkemija i eksplozivi Eoin „Udarac” MacLean: strateg ratovanja

u „gusarskom” načinu

Ewen „Lovac” Lamont: tragač i lovac na ljude Robert „Pljačkaš” Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Alex „Zmaj” Seton: bodež i borba izbliza

~5~

Knjigoteka

dasha&anna

PREDGOVOR

L

jeto Gospodnje tisuću tristo osmo. Nakon dvije i pol godine

ratovanja, Robert Bruce uspio je izvesti jedan od najvećih oporavaka u povijesti. S gotovo nepostojećim izgledima, uz pomoć svoje tajne skupine elitnih ratnika poznatih kao Čuvari Visočja, pobijedio je Engleze kod Glen Troola i Loundoun Hilla te moćne škotske barune koji su mu se suprotstavili - poglavito Cornyne, MacDowelle i MacDougalle. U kolovozu, grof od Rossa napokon je pokleknuo, predavši se Bruceu, koji sad upravlja Škotskom sjeverno od Taya. Dok je novi engleski kralj, Edward II., zauzet pokušajima da obuzda svoje problematične barune, a njegov brat Edward Bruce na oku drži problematični jug, kralj Robert uživa u zasluženu predahu od borbe. Ali Bruceovo vlasništvo nad škotskom krunom sve je samo ne sigurno, i u kraljevstvu prepunom poznatih i nepoznatih neprijatelja, mir je samo prividan. Uskoro, Bruce će se suočiti s do sada najvećom životnom prijetnjom te će još jednom u pomoć pozvati legendarne ratnike Čuvara Visočja.

~6~

Knjigoteka

dasha&anna

PROLOG

Dvorac Inverbreakie, Ross, Škotsko visočje, kolovoz 1305.

M

agnus MacKay zapazio je pokret krajičkom natečenog oka, ali već je bilo prekasno. Nije stigao postaviti štit da bi se obranio i bojni ga je čekić udario tolikom silom da je pao na zemlju. Opet. Ovaj put s bar nekoliko slomljenih, rebara. Uz svoj bolni jecaj, u pozadini je čuo uzdisaj publike praćen nervoznom tišinom dok su čekali njegov idući potez. Ako ga je uopće imao. Ogromna sjena nadvije se nad njim, zaklanjajući sunčevu svjetlost. Podigao je pogled prema prijetećem obrisu svog protivnika. - Je li ti dosta? - izazivao ga je sutherlandski borac. Svakom centimetru njegova tijela bilo je dovoljno. Magnusa je boljelo na mjestima za koja nije ni znao da ga mogu boljeti. Bio je prepun modrica i razbijen od udaraca čekića, ali nije se predavao. Ne ovaj put. Pet godina zaredom pobijedio ga je sutherlandski prvak Donald Munro. Ali ne i danas. Današnja nagrada bila je prevažna. Magnus ispljune blato iz usta, obriše krv i znoj iz očiju i stisne zube od bola dok se podizao na noge. Teturao je, ali uz pomoć snažne volje, stao je uspravno i razbistrio glavu. - Nikad. Publika skoči na noge. To jest, pola publike. Kao i ostatak Škotske, klanovi koji su se okupili kako bi gledali Visočke igre bili su podijeljeni. Danas se ljudi nisu podijelili između Roberta Brucea i Johna Comyna (iako su oba škotska pretendenta na krunu bila prisutna), nego između dviju strana čija je zavada trajala puno duže, MacKaya i Sutherlanda. - Tvrdoglavo pseto - reče drugi muškarac. Magnus se jednim dijelom slagao s tom izjavom. Podigao je štit u jednoj i čekić u drugoj ruci pa se pripremio za idući udarac. Doletio je, a odmah iza njega i sljedeći. Kao udarni ovan, Munro je bio neumoran. ~7~

Knjigoteka

dasha&anna Ali, ni Magnus se nije predavao. Svaki put kad ga je nemilosrdni ratnik srušio, on bi ponovno ustao. Odbijao je predati se. Nije mogao dopustiti hvalisavcu da opet pobijedi. Sutherlandski borac bio je trn u njegovu oku od prvih igara u kojima se Magnus natjecao prije pet godina. Tada još nije bio razvijen kao danas i pobijediti pet godina starijeg prvaka u najboljoj formi činilo se nemogućim zadatkom. Tada. Magnus sada više nije bio neiskusan mladić. Tijekom minule godine ojačao je i učvrstio svoje mišićavo tijelo. Također je premašio Munroovih sto osamdeset centimetara, što mu je donijelo znatnu prednost nad njim. Već je ostvario dobar uspjeh na ovim igrama pobijedivši u trčanju i mačevanju - iako se najbolji mačevalac u Visočju, Tor MacLeod, nije pojavio - i završivši među prva tri u drugim natjecanjima. Plivanje je bilo iznimka, što je i očekivao. Magnus je dolazio iz brda sjeverne Škotske, a otočani su dominirali u vodenim natjecanjima. Ali ovo je bio izazov u kojem je Magnus morao pobijediti. Borba čekićima pripadala je Munrou. Bio je najbolji u njoj već skoro deset godina. Ona je bila njegov ponos. Skinuti krunu s glave dugogodišnjeg protivnika i donijeti pobjedu MacKayevima upravo je zbog toga bilo još slađe. Mržnja između dvaju klanova bila je duboko ukorijenjena, ali zahvaljujući Munroovoj drskosti i oholosti, ova borba bila je na osobnoj razini. Ipak, jedna je stvar vodila Magnusa puno više od puke mržnje i klanovskoga ponosa. Bio je potpuno svjestan jednoga para očiju koje su tijekom cijele borbe bile usmjerene na njega. Para velikih, kristalno plavih očiju. Pripadao je Helen, djevojci - ne, ženi - koju je namjeravao oženiti. Sama pomisao na poraz pred njezinim očima... Nije to mogao dopustiti. Dovraga! Nije želio. Kako bi mogao tražiti da se uda za muškarca koji nije najbolji? Blokirao je štitom još jedan snažan udarac. Zanemarujući bol izazvan posljednjim udarcem i držeći punu protivnikovu težinu na svom štitu, uspio je zamahnuti čekićem, Munro se pokušao izmaknuti, ali ipak je zaprimio snažan udarac u rame. Načeo ga je. Bijes na Munroovu licu nije mogao prikriti njegovu frustraciju. Bio je iscrpljen. Žestoki napadi i silni udarci teškim oružjem uzeli su danak. ~8~

Knjigoteka

dasha&anna To je bilo to. Prilika koju je čekao. Magnus osjeti nešto što mu je u sekundi ublažilo sve bolove u tijelu: miris pobjede. S iznenadnim i neobjašnjivim naletom snage iz same srži svoje odlučnosti, krenuo je u napad. Mlateći čekićem i gurajući protivnika štitom, uhvatio ga je na prepad. Munro se spotakne i Magnus iskoristi priliku da podmetne nogu pod njegovu kako bi ga oborio na tlo. Klečeći na protivnikovim prsima i držeći štit pod njegovim vratom, podigne čekić visoko iznad glave. - Predaj se - izgovori kroz zube prekidajući muk koji je nastao u areni. Ovaj iznenadni preokret ostavio je publiku zatečenom. Munro se pokušao izvući, ali Magnus je kontrolirao situaciju. Jače pritisne štit na njegov vrat, prekidajući mu dotok kisika. - Predaj se - ponovi Magnus. Krv mu je proključala od bi jesa nakon takve brutalne borbe. Nagon da ga dovrši probudio se duboko u njemu, ali ovo su bile visočke, a ne gladijatorske igre u kojima se borilo do smrti. Ipak, još koji trenutak i zasigurno bi došlo do toga. Munro je odbijao predati se, a Magnus je odbijao pustiti ga. Mržnja između dvojice ponosnih gorštaka ozbiljno je zaprijetila privremenom primirju između klanova tijekom igara. Na sreću, pravo odluke o ishodu borbe oduzeto im je iz ruku. - Pobjeda za MacKaya - odjekne muški glas. Barun Innes. Vlasnik dvorca Inverbreakie i domaćin igara. Začuo se gromoglasan pljesak. Magnus spusti čekić, makne štit i pusti Munroa. Ustao je i podigao ruke u zrak pozdravljajući publiku i slaveći pobjedu. Uspio je. Pobijedio je. Helen. Gomila ljudi okupila se oko njega. Njegov otac, braća i sestre, prijatelji i popriličan broj ljepuškastih djevojaka. Ali nijedna od njih nije bila ona koju je želio vidjeti. Helen nije mogla doći do njega. I koliko god je želio vidjeti je u tom trenutku, nije se usudio potražiti je pogledom. Njegova Helen, djevojka koju je planirao oženiti, pripadala je obitelji Moray, naime, bila je kći njegova najvećeg neprijatelja, grofa od Sutherlanda. Hvala Bogu da je završilo! Helen ne bi mogla podnijeti još jednu minutu. Sjedila je ondje i gledala kako Magnusa tuku gotovo do smrti, a nije mogla učiniti baš ništa. Bilo je strašno. Biti prisiljena ~9~

Knjigoteka

dasha&anna prigušiti svaki uzdisaj, jecaj i molitvu dok ga je čovjek koji joj je bio poput brata mlatio svom snagom, za Helen je bila čisto mučenje. Magnus je bio prežilav za svoje dobro. Bio je uporni bik koji ne zna kada je vrijeme da odustane. Poželjela ga je i sama ubiti jer joj je ovo priredio. Znao je da ne voli nasilna natjecanja na Visočkim igrama - nije mogla dokučiti zašto su muškarci spremni toliko se mlatiti u ime sporta - ali iz nekog razloga natjerao ju je da obeća da će ga gledati. - Jesi li dobro? Helen na silu pokuša vratiti srce na mjesto, ali činilo se kao da se zaglavilo u grlu od stresa. Okrenula se prema bratu. Kennethov zabrinut pogled preletio je preko njezina lica do ruku koje su još uvijek čvrsto stiskale vunene nabore haljine. - Izgledaš potreseno. Na trenutak sam pomislio da ćeš se onesvijestiti. Puls joj ubrza. Predobro je zamjećivao stvari. Bila je potresena, ali nije se usudila ni pomisliti što bi se dogodilo da zna zbog čega. Njezin brat mrzio je MacKayeve, a najviše od svih Magnusa. Bili su vršnjaci, ali Magnus ga je oduvijek pobjeđivao u svim natjecanjima. Kad bi Kenneth doznao za njih... Nije mogao. Nije smio. Bila bi katastrofa kad bi doznao da se zbližila s neprijateljem. Sutherlandi su mrzili MacKayeve, MacKayevi su mrzili Sutherlande. Takvi su bili oduvijek. Ali ne i ona. - Nisam očekivala da će biti tako... napeto - reče, što je i bila istina. Naknadno se sjeti i odanosti svojoj obitelji. - I, naravno, razočarana sam. Kenneth je sumnjičavo odmjeri, kao da nije u potpunosti vjerovao da mu je sve rekla. Predobro ju je poznavao. Nije se usudila disati, ali onda je publika opet počela urlati i zaokupila mu pažnju. Lice mu je pocrvenjelo dok je promatrao veselje MacKayevih. - Ne mogu vjerovati da je pobijedio. - Razočarano odmahne glavom. Otac će biti bijesan. Helen se strese od iduće pomisli. - Možda bi bilo najbolje da mu ne kažemo? Barem ne odmah. Kenneth je pogleda smrtno ozbiljna lica. - Je li tako loše? - Oporavit će se - reče odlučno, uvjeravajući sebe koliko i njega. Naravno da hoće. To je bila jedina mogućnost koju je spremna razmotriti. - Ali ne želim ga ometati. Potrebna mu je sva snaga da pobijedi bolest.

~ 10 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali svaki put kad se upala pluća vratila, situacija je bila gora. Vjerojatno nije trebala biti ovdje, ali obećala je Magnusu. A pomisao na to da ga neće vidjeti još godinu dana s ratom na pomolu... Nije mogla ostati kod kuće. Neće biti uz oca samo tjedan dana. Bit će dobro bez nje. Dala je Beth, služavki koja joj je pomagala oko oca, točne upute, a Muriel je obećala da će ga obilaziti. Upravo je ona naučila Helen sve što zna o liječenju. Kennethu se u očima mogla vidjeti zabrinutost i strah koji je dijelio sa sestrom. - Možda si u pravu, najbolje da ga ne uznemirujemo. - Uhvati je za lakat i pokaže u smjeru njihova palog prvaka. - Dođi, trebaš se pobrinuti za Munroa. Iako se čini da je u borbi najviše stradao njegov ponos. - Usne mu se nakrive u blag osmijeh. - Možda će sad naučiti kako biti skroman. Helen nije čudilo što njezin brat nije u potpunosti razočaran Donaldovim porazom. Njihov ga je prvak porazio mnogo puta i volio ga je podsjećati na svaki od tih poraza. Doći će i Kennethov trenutak - baš kao što je došao Magnusov. Ali ona je znala koliko je teško njezinu ponosnom bratu koji je želio izaći iz njihovih sjena i dokazati se. Čim se brat okrenuo, Helen posljednji put pogledom potraži Magnusa. Ali bio je okružen gomilom obožavatelja, a kći njegova neprijatelja nesumnjivo je bila daleko od njegovih misli. Uzdahnula je. Uskoro će za njim trčati hrpa djevojaka kao za Gregorom MacGregorom i Robbiejem Boydom. Slavni strijelac apolonskog lica i najjači muškarac u Škotskoj stekli su božanski status na Igrama, a gomila zaluđenih djevojaka pratila je svaki njihov korak. Slijedila je brata i pravila se da je to ne muči. Ali mučilo ju je. Nije bila ljubomorna - doista nije. Zapravo, možda i jest, ali više na slobodu žena da razgovaraju s Magnusom u javnosti nego na same žene. Ipak, nije joj bilo svejedno što je bujna žena koja ga drži za ruku poprilično lijepa. Zašto je sve moralo biti tako komplicirano? Na početku uopće nije dvojila oko potajnog nalaženja s njim. Zavada između klanova nije ju zanimala. Razmišljala je samo o tome koliko joj se sviđa i kako je prvi put pronašla osobu koja ju je razumjela. ~ 11 ~

Knjigoteka

dasha&anna U njegovu se društvu osjećala posebnom, a ne drugačijom. Nije ga bilo briga što ne voli šiti ni svirati lutnju, što provodi više vremena u štaglju nego u crkvi ni to što ju je fasciniralo gledati kako se životinje kote. Bilo mu je smiješno kad je velečasnom Geraldu rekla da joj nije jasno kako puštanje krvi pomaže pacijentima s obzirom na to da su od toga samo blijedi i slabi. Nije mu smetalo što je više voljela nositi običnu vunenu tuniku (često povezanu između nogu) nego svečanu dvorsku haljinu. Čak joj se nije ni smijao kad je jednoga proljeća odlučila odrezati kosu jer joj je stalno padala na oči. Međutim, počela su joj smetati ograničenja nastala zavadom klanova. Nekoliko trenutaka nasamo koje bi uhvatili tijekom Visočkih igara i, ako su imali sreće, pokoji sastanak Vijeća godišnje nisu joj bili dovoljni. Željela je više. Željela je biti uz njega umjesto svih onih žena i da je gleda sa smiješkom od kojeg se topila. Kad bi joj glasić u glavi koji je zvučao poput njezina oca rekao: „Draga Helen, možda si o tome trebala prije razmišljati”, pravila bi se da ga ne čuje. Sve će biti u redu. Pronaći će način da budu zajedno. Ona je voljela njega i on je volio nju. Zagrizla je donju usnu. Bila je gotovo sigurna u to. Poljubio ju je, nije li? Nije bilo važno što su im se usnejedva dodirnule, od čega joj je srce poskočilo u grudima prije negoli ju je maknuo od sebe. Dio nje znao je da su njegovi osjećaji jednako duboki i strastveni kao i njezini. I unatoč opasnosti i činjenici da bi njezina obitelj njihovu ljubav smatrala izdajom, nije ga se mogla kloniti. Bilo je to blesavo - nemoguće. Ali također i uzbudljivo. Uz Magnusa, osjećala se slobodnije nego ikad prije. Kako bi uopće mogla samo ostaviti to što su imali? Kao što je poznati pjesnik antičkoga Rima Horacije rekao: Carpe diem, quam minimum credula postero. Iskoristi dan, ne vjeruj sljedećem. Možda i nije bila najbolja učenica kad joj je otac dovodio različite učitelje, ali to je zapamtila. Te su riječi odjekivale u njezinoj glavi. Činilo se da previjanje Donaldovih rana traje cijelu vječnost, ali prvom prilikom iskrala se i čekala da je Magnus pronađe. Nije mu trebalo dugo. Obično ga je iz zabave čekala na mjestima za koje se morao potruditi da je pronađe, ali ovaj ga je put toliko željela vidjeti da mu je taj dio olakšala. Pucanje grane bilo je jedino upozorenje koje je dobila prije nego što su je dvije velike ruke uhvatile s leđa oko struka i podigle u zrak s panja na kojem je stajala. ~ 12 ~

Knjigoteka

dasha&anna Uzdahnula je kad su joj leđa dodirnula njegova čvrsta prsa. Obrazi su joj se zarumenjeli. Tako je snažan! Njegovo nekad mladenačko tijelo sada je bilo puno čeličnih mišića. I sama je primijetila promjene na njegovu tijelu. Od njegova stiska trnci joj prođu kroz cijelo tijelo i zaustave se u donjem dijelu njezina trbuha. Srce joj ubrza. On je okrene prema sebi. - Mislio sam da smo se dogovorili da više nema penjanja na drveće? Dogovorili? To se više činilo kao naređenje. Ona se namršti. Ponekad se ponašao prezaštitnički, što ju je podsjećalo na braću. - Ah, Helen - znali su joj reći popustljivim tonom i promrsiti njezinu crvenu kosu kao da je ona glavni krivac za sve. - Što si ovaj put učinila? - Imali su dobre namjere, ali nikad je nisu razumjeli. Ne kao Magnus. Helen je ignorirala njegovo prigovaranje i uzdahnula dok je promatrala poznato lijepo lice. Bilo je puno modrica i izobličeno gotovo do neprepoznatljivosti. Okupao se i pokušao prikriti ozljede, ali nije mogao oprati veliku crveno-ljubičastu modricu koja mu je prekrivala vilicu, rasječenu usnu, slomljen nos i veliku posjekotinu pokraj oka. Prstima polako pređe preko posjekotine i vidi da se o tome već netko pobrinuo. - Boli li te jako? On odmahne glavom i uhvati je za ruku mičući je od posjekotine. - Ne. - Lažljivče. - Odgurne ga od sebe i začuje bolno stenjanje. Zaboravila je na njegova rebra. Ona stavi ruke na bokove. - Ništa drugo ni ne zaslužuješ nakon ovoga što si učinio. Magnus zbunjeno podigne obrve. - Pobijedio sam. - Nije me briga što si pobijedio, gotovo te ubio! Prekrižio je ruke na prsima, samouvjerena izraza lica. Pogled joj na trenutak zapne na njegovim napetim mišićima ruku. U posljednje vrijeme činilo se kao da takve stvari primjećuje u najnezgodnijim trenucima. To ju je zbunjivalo. On ju je zbunjivao. Bilo je to uznemirujuće jer se od prvog trenutka s njim osjećala ugodno. - Ali nije - reče. Bahatost u njegovu glasu vrati joj pažnju na njihov razgovor. Ona stisne oči. Muškarci i njihov ponos. Ne, gorštaci i njihov ponos. Oni su poseban spoj ponosa i tvrdoglavosti. - Ne moraš zvučati tako samouvjereno. ~ 13 ~

Knjigoteka

dasha&anna On se namršti. - Nije li ti drago zbog mene? Helen je već gotovo odustala od razgovora. - Naravno da jest. Još se više namrštio. - Zašto si onda toliko uzrujana? Jesu li svi muškarci tako tupi? - Zato što ne volim gledati kako ti netko nanosi bol. Nasmije se i uhvati je oko struka dok mu je pokušavala okrenuti leđa. Bio je to razigran pokret, nešto što je učinio puno puta prije, ali ovaj put bilo je drugačije kad ju je privukao uz svoje snažno tijelo. Nešto vruće i opasno pucketalo je u zraku između njih. Ona uzdahne osjetivši svaki centimetar njegovih čeličnih prsa i nogu priljubljenih uz njezine. Pogledao ju je svojim toplim, zlatno-smeđim očima. - Ali imam tebe da se brineš za mene, zar ne, m’aingeal? Trnci su joj opet prošli kroz tijelo od njegova gruba glasa. Moj anđele. Zvao ju je tako od prvoga dana, ali danas je to zvučalo drugačije. Pogledala ga je iznenađeno zbog promjene u njegovu ponašanju. Nikad nije tako razgovarao s njom. Bilo je to neobično, uzbuđujuće i zastrašujuće. On je bio muškarac. Ratnik. Prvak. Nije više bio samo obični visok momak kojeg je upoznala. I odjednom je toga postala svjesna. Nagnula je glavu unatrag i instinktivno razdvojila usne. Mogla je vidjeti žudnju u njegovim očima. Udahnula je u iščekivanju. Poljubit će je. Bože, on će je doista poljubiti. Napokon! Srce joj je udaralo u ušima dok je spuštao glavu prema njoj. Osjetila je njegove mišiće oko svoga tijela. Njegovo srce koje je udaralo uz njezino i strast koja je ključala u njemu. Izgubila je osjećaj u nogama dok je žudnja prolazila kroz njezino tijelo u valu vrućine. Uzdahnula je od užitka osjetivši njegove meke usne na svojima. Ošamutilaju je toplina i trag mirisa preplavivši njezina osjetila njegovim vrtoglavim okusom. Nježno ju je milovao svojim usnama. U potpunosti se prepustila njegovim poljupcima nesvjesno želeći još.

Pokaži mi koliko ti je stalo do mene. Željela je izljeve strasti.

Željela je iskrene izljeve ljubavi. Željela je sve.

Ispustio je bolan zvuk i na trenutak je pomislila da ga opet bole rebra. Ali potom ju je rukama stisnuo još jače. Njegovi poljupci ~ 14 ~

Knjigoteka

dasha&anna postali su grublji i puniji. Njegov okus postao je intenzivniji, što ju je uzbuđivalo. Mogla je osjetiti njegove napete mišiće i moć koja je tekla kroz njega, od čega joj se tijelo topilo u iščekivanju. A onda se iznenada trgnuo i odgurnuo je od sebe glasno opsovavši. Ispustio ju je tako naglo da je jedva zadržala ravnotežu. Nije imala snage u nogama, kao da joj nedostaju kosti. Razrogačila je oči od šoka i razočaranja. Je li nešto krivo učinila? Provukao je prste kroz svoju svilenkastu smeđu kosu. - Udaj se za mene. Zaprepašteno je zurila u njega. - Š-što? On je pogleda ravno u oči. - Želim da mi budeš žena. Njegova prosidba bila je toliko spontana da je prvo pomislila da se zasigurno šali, ali izraz njegova lica govorio je drugačije. Ozbiljan si? - Da. - Ali zašto? Namrštio se. To nije odgovor kojem se nadao. - Mislim da je to poprilično očito. Stalo mi je do tebe. Ne: „Volim te.” Ne: „Ne mogu živjeti bez tebe.” Ne: „Moram te imati.” Kao da ju je netko uštipnuo za srce. Rekla je sama sebi da se ponaša smiješno. Željela je to, nije li? Rekao joj je kako se osjeća, čak i ako to nije bilo dramatično koliko je priželjkivala. Bio je tako zbunjujuće smiren. Ne hladan i bezosjećajan, nego miran i staložen. Kao kamen, a ne kao vulkan. Ipak, ponekad je željela da erumpira. - Nije te valjda ovo iznenadilo? - dometnuo je, vidjevši da ništa ne govori. Zapravo jest. Zagrizla je usnu. - Nikad nismo razgovarali o budućnosti. - Možda zato što su oboje pokušavali ignorirati stvarnost.

Brak. Bila je to jedina opcija za ženu njezina položaja. Zašto joj je onda sama pomisao na to izazivala strah? Ali to je bio Magnus. On ju je razumio. Voljela ga je. Naravno da se željela udati za njega. Ipak, ono što je tražio od nje bilo je nemoguće. - Naši očevi to nikad ne bi dopustili. ~ 15 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Ne pitam naše obitelji, pitam tebe. Pobjegni sa mnom. Duboko je udahnula. Nedopušten brak? Sama ideja bila je šokantna, ali, morala je priznati, i neobično primamljiva i neporecivo romantična. Kamo bi uopće otišli? Možda nekamo na čvrsto tlo? Koliko bi tek uzbudljivo bilo da sami putuju po unutrašnjosti Europe! - Kamo bismo otišli? Čudno ju je pogledao. - Strathnavar. Moj će otac isprva biti ljut, naravno, ali moja će majka razumjeti. Poslije će se smiriti. Sjeverna Škotska, ne unutrašnjost kontinenta. Zemlja MacKayevih nalazila se u Caithnessu, koji je graničio s Sutherlandom. Svađe oko zemlje između susjednih klanova godinama su bile uzrok neslaganja. - A gdje bismo živjeli? - upita oprezno. - U dvorcu Varrich s mojom obitelji. Kada ga ja naslijedim, dvorac će biti tvoj. Naravno. Šašavo djevojče, kako je uopće mogla pomisliti na išta drugo? Njegova majka bila je savršena gospodarica dvorca. Jasno, ništa manje ne bi očekivao i od nje. Pluća kao da su joj se skupila, a srce ubrzalo. - Zašto sad? Zašto ne možemo pričekati i vidjeti... - Dosta mi je čekanja. Ništa se neće promijeniti. - Stisnuo je čeljust, a oči kao da su mu zabljesnule. Postajao je nestrpljiv. Ona na trenutak pomisli da bi mogao planuti. Ali Magnus nikad nije planuo. Ponekad se pitala je li uopće moguće da se takvo što dogodi. - Dosta mi je skrivanja. Želim biti s tobom pred drugim ljudima. Helen, sad imaš osamnaest godina. Što misliš, koliko će još vremena proći prije nego što ti otac nađe muža? Problijedjela je. Znala je da je u pravu. Uspijevala je izbjeći zaruke samo zato što joj je otac bio bolestan i trebao ju je. Srce joj je stalo. Bože, tko bi se brinuo o njezinu ocu? Bespomoćno ga je pogledala. Pred njom je bila ogromna odluka i zbog toga je oklijevala. Voljela ga je, ali voljela je i svoju obitelj. Kako bi mogla birati između njih? Zamijetio je njezino oklijevanje. - Zar ne vidiš da je to jedini način. Ono što mi imamo... - Ostane bez daha. - Ono što mi imamo... posebno je. Zar ne želiš biti sa mnom? - Naravno da želim, ali trebam vremena... - Nemamo vremena - grubo je prekine. Ali nije gledao u nju. Trenutak poslije znala je i zašto. ~ 16 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Makni se od nje! Želudac joj se stisnuo od straha. Okrenula se i ugledala brata kako trči prema njima. Magnus je vidio da je Helen problijedjela i želio ju je poštedjeti tog trenutka, ali bilo je nemoguće. Imali su sreće što su se toliko dugo uopće uspijevali sakriti. Iako, ako ih je već morao otkriti netko iz njezine obitelji, Magnusu bi bilo draže da to bude stariji brat William, nasljednik grofovije. On barem nije bio potpuna budala. Ako je ikoga mrzio više od Donalda Munroa, bio je to Kenneth Sutherland. Bio je razmetljiv i drzak kao Munro, a usto je imao i naglu narav. Magnus instinktivno stane ispred Helen kako bi je zaštitio. Znao je da su ona i Kenneth bliski, ali nije želio riskirati. U najboljem slučaju, bio je nepredvidljiv. Magnus uhvati muškarčevu šaku prije nego što ga je udarila u čeljust i odgurne ga. - Sutherlande, ovo te se ne tiče. Njezin brat opet bi ga napao, ali Helen stane između njih. Pokraj svoga ogromnog brata bila je sitna poput djeteta. Njezina glava bila je u visini njegovih prsa. Ali više nije bila dijete. Dvije duge godine, Magnus je čekao da napuni osamnaest. Želio ju je tako jako da nije mogao disati. To prokleto, vragolasto biće velikih plavih očiju, pjegava, prćasta nosića i neobuzdane crvene grive. Nije bila klasična ljepotica, ali njemu je oduzimala dah. - Molim te, Kennethe, nije ono što misliš. Sutherlandove oči zaiskre od bijesa. - Točno je ono što mislim. Znao sam da nešto nije u redu kad sam te vidio na natjecanju, ali nisam želio vjerovati u to. - Uhvativši sestrin pogled, malo se smiri. - Zaboga, Helen, zar MacKay? Najveći neprijatelj našega klana? Zar ti odanost ništa ne znači? Helen je počela kopkati savjest, a Magnus počne psovati. - Ne miješaj nju u ovo. Ako se želiš iskaliti na nekome, učini to na meni. Muškarčeve su oči zasjale. - Sa zadovoljstvom. - Izvukao je mač. - Uživat ću dok budeš umirao. - Hrabra izjava za nekoga tko me nikad nije pobijedio ni u čemu. Sutherland počne režati od bijesa. Helen vrisne i skoči na brata. Suze su joj se slijevale niz obraze. - Ne, molim te, ne čini to, j-ja ga volim.

~ 17 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus počne izvlačiti mač, ali njezine su ga riječi zaustavile. Srce mu je tuklo u prsima. Voli ga. Nikad to nije rekla, a nakon njihova posljednjeg razgovora više nije ni bio siguran u to. Obuzme ga toplina. Bio je u pravu. Suđeno im je biti zajedno. I ona je to osjetila. - Ah, Helen - reče njezin budalasti brat nježnije nego što je Magnus mislio da je moguće. Nježno je pomiluje po obrazu. Premlada si, draga. Ne znaš što pričaš. Naravno da misliš da ga voliš. Imaš osamnaest godina. To je ono što mlade djevojke rade, zaljubljuju se. Ona gorljivo odmahne glavom. - Nije tako. - Točno je tako - reče. Da ga Magnus nije vidio svojim očima, nikad ne bi pomislio da Kenneth Sutherland može biti tako - Bože sačuvaj! - nježan. Možda je Helen znala iz ljudi izvući nježniju stranu. Samo nikad ne bi rekao da Sutherland ima tu stranu. - Ti voliš voljeti - nastavi Sutherland. - Bog je s razlogom odabrao da tvoj rođendan bude prvoga dana svibnja. Tebi je svaki dan kao prvi svibnja. Ali koliko ga dobro poznaješ? - Zagrizla je usnu, a Sutherlandovo se lice smrknulo. - Koliko se već dugo ovako nalazite? Zarumenjela se gledajući u tlo. Magnusov bijes rastao je vidjevši da se osjeća krivom. - Upoznali smo se na igrama u Dunottaru - uskoči Magnus. Slučajno. Kenneth se opet okrene prema njoj. - Prije četiri godine? Opsovao je kad je Helen potvrdno kimnula glavom. - Tako mi svega, ako te okaljao, kastrirat ću ga... - Nije ništa učinio - prekine brata Helen pridržavajući ga rukom kako bi ga smirila. Nevjerojatno, ali činilo se da je upalilo. - Prema meni je uvijek bio savršeno pristojan i ljubazan. Magnus se namršti zamijetivši nešto neobično u njezinu glasu što je zvučalo gotovo poput razočaranja. - Sutherlande, pazi što govoriš. Imaš pravo ljutiti se, ali neću dopustiti da okaljaš moju čast ili čast svoje sestre. Iako je morao dati sve od sebe da se obuzda, Magnus nikad nije otišao dalje od poljupca. Ne bi je tako obeščastio. Teje stvari čuvao za brak. Sladak okus njezinih usana na njegovima još uvijek ga je progonio. Ali morao se maknuti od nje kako zbog brige za njezinu nevinost, tako i zbog manjka pouzdanja u vlastitu samokontrolu. ~ 18 ~

Knjigoteka

dasha&anna Sutherlandov izraz lica promijeni se kao da zna o čemu Magnus razmišlja. - Prije će se pakao smrznuti nego što ćeš dobiti takvu priliku! - Prostrijeli Magnusa pogledom punim mržnje i zaštitnički zagrli sestru. - Dođi, Helen, odlazimo. Helen odmakne glavom i pokuša se istrgnuti. - Ne, ja... Bespomoćno je pogledala Magnusa. Bijesno je stisnuo usne. Bila je dovoljna samo jedna riječ i odmah bi je istrgnuo iz Sutherlandovih ruku. Pobijedio je sutherlandskog prvaka - njezin brat nije se mogao mjeriti s njime. Sutherland prisloni obraz na njezinu glavu, obraćajući joj se kao da je dijete. - Što ti je bilo na pameti, draga? Vidim ti nadu u očima, ali ovo neće imati sretan završetak. Ne ovaj put. Nisi valjda mislila da će od ovoga biti nešto? Magnusu je prekipjelo. - Zaprosio sam je. Sutherlandovo lice u trenutku toliko pocrveni da je izgledalo kao da se guši. - Dovraga, ti mora da si lud! Prije bih je dao uličnom prosjaku nego MacKayu. Magnusova ruka čvrsto stisne dršku mača. Ništa im neće stati na put. - Tebe nisam ništa pitao. Oba muškarca okrenula su se prema Helen čije je lice bilo blijedo, a suze su joj i dalje tekle niz obraze. Helen nikad nije plakala; to je samo govorilo pod kolikim je stresom. Naizmjence je pogledavala jednoga pa drugoga. Magnus je znao da voli brata, ali voli i njega. Rekla je to maločas. Magnus stisne čeljust znajući koliko je ovo bilo teško za Helen. Znao je da puno traži od nje, ali morala je odlučiti. Moralo je doći do toga. Sutherland se nije toliko suzdržavao. - Ako se udaš za njega, ponovno ćeš započeti rat između naših klanova. - Ne mora biti tako - reče Magnus. Nije volio Sutherlanda ništa više nego što je on volio njega, ali bio je spreman zakopati ratnu sjekiru zbog Helen. Ali njegov otac... u to nije mogao biti siguran. Sutherland kao da nije čuo njegove riječi. - U stanju si okrenuti leđa svojoj obitelji? Svome ocu? On te treba. Njegov glas zvučao je tako sigurno. Tako prokleto razumno. Njezine oči pune suza kao da su još više narasle. Molećivo pogleda Magnusa i odmah je znao. Počelo ga je peći u prsima. - Žao mi je - reče. - Ne mogu... ~ 19 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pogledi su im se susreli. Nije želio vjerovati u to, ali njezine riječi već su bile izrečene. je...

Isuse. Utroba mu se preokrenula. Nije mogao vjerovati... Mislio

Ukočio se i naglo okrenuo, pokušavajući se suzdržati da ne učini nešto što bi ga osramotilo, primjerice da ne počne preklinjali. Najgore od svega bilo je što je iz sveg srca želio učiniti upravo to. Ali imao je ponos, dovraga. Bilo je dovoljno što je Sutherland svjedočio ovom trenutku. Sutherland čvrsto zagrh Helen i pomiluje ju po kosi. - Naravno da ne možeš, najdraža. MacKay nije mogao očekivati da ćeš pristati na to. Samo bi romantična budala pomislila da ćeš pristati pobjeći s njim. Magnus je čuo kako mu se Sutherland smije. Stisnuo je šake i jedva se suzdržao da tom prokletniku ne izbije osmijeh s lica. Je li doista očekivao da će pobjeći s njim? Budala kakva je bio, uistinu jest. Helen je bila drugačija. Nisu je sputavali običaji. Da ga je dovoljno voljela, ništa je ne bi moglo spriječiti. Najgore od svega bilo je što je toga bio svjestan. Svega bi se odrekao za nju da je samo zatražila to. Ali nikad to nije učinila. Sljedećeg jutra gledao je kako se sutherlandski šatori sklapaju. Odlazili su. Braća joj nisu željela pružiti šansu da se predomisli. Robert Bruce, grof od Carricka, prišao mu je zajedno s Neilom Campbellom upravo kad je Helen napuštala dvorac. Lice joj je bilo zakriveno tamnim ogrtačem, ali znao je da je to ona. Magnus jedva da je i slušao što mu ova dvojica govore. Načuo je tek nešto o tajnoj skupini elitnih ratnika koje je Bruce okupio kako bi mu pomogli pobijediti Engleze. Bio je previše zaokupljen Helen. Gledao je kako ga ostavlja.

Okreni se. Nije to učinila. Odvezli su se kroz vrata i nestali u

jutarnjoj magli. Nije se ni osvrnula. Promatrao ih je sve dok zadnji sutherlandski barjak nije nestao iz vidokruga. Bruce je i dalje govorio.

Želio je Magnusa u svojoj tajnoj vojsci. To je bilo sve što je trebao čuti. - Učinit ću to. Učinio bi bilo što da se makne odatle. ~ 20 ~

Knjigoteka

dasha&anna

1. POGLAVLJE

Dvorac Dunstaffnage, prosinac 1308.

M

ogao je to izdržati, dovraga. Magnus je mogao izdržati bilo koju vrstu fizičkog mučenja i bola. Za njega se govorilo da je tvrd orah. Sada se toga trebao sjetiti. Držao je pogled na dasci za rezanje ispred sebe i usredotočio se na svoj obrok, zanemarujući sve što se događalo oko njega. Šunka i sir koje si je namijenio za doručak zastali su mu u grlu. Samo je pivo teklo bez problema. Međutim, pivo nije bilo dovoljno jako da utiša unutarnji nemir koji ga je izjedao. Da nije bila zora, tražio bi viski. S obzirom na slavljeničko raspoloženje svih ostalih, sumnjao je da bi to itko uopće zamijetio. Svečarsko ozračje vladalo je cijelom dvoranom, od drvenih krovnih greda prekrivenih mirišljavim borovim granjem sve do kamenoga poda posutog trskom. Ogromna svečana dvorana dvorca Dunstaffnage svijetlila je kao Betlehem. Duž cijele dvorane bilo je upaljeno mnoštvo svijeća, a vatra je sukljala iz kamina iza Magnusa. Čak ni toplina prostorije nije uspjela zagrijati njegovo ledeno srce.

- Ako nastaviš izgledati kao da želiš nekoga ubiti, morat ćemo ti promijeniti ime. Magnus se okrene prema muškarcu koji je sjedio za stolom pokraj njega i prostrijeli ga pogledom. Bilo je gotovo jezovito s kolikom je lakoćom Lachlan MacRuairi mogao pronaći čovjekovu slabu točku. Kao zmija, što je bilo i njegovo ratno ime, napadao je s nevjerojatnom preciznošću. On je jedini od svih Čuvara Visočja otkrio Magnusovu tajnu i nikad nije propustio priliku podsjetiti ga na to. - Hej - reče MacRuairi odmahujući glavom. - Izgledaš poprilično nesvetački. Ne bi li ti trebao biti onaj koji je miran i razuman? Tijekom vježbi za Čuvara Visočja, Erik MacSorley, najveći moreplovac Zapadnog otočja, nazvao ga je Svecem u šali. Za razliku od ostatka skupine, Magnus nije provodio noći ispred vatre raspravljajući o tome koju ženu sljedeću želi imati. Nisu nikad vidjeli ~ 21 ~

Knjigoteka

dasha&anna ni da je planuo. Kad je došlo vrijeme da odaberu ratna imena kako bi zaštitili svoj identitet, ostao je Svetac. - Goni se, MacRuairi. Prokletnik se samo nastavio cerekati. - Nismo bili sigurni hoćeš li se vratiti. Magnus se dragovoljno javljao za sve zadatke samo da ne mora provoditi vrijeme u dvorcu, ali prije dva dana napustio je Edwarda Brucea, kraljeva brata i, po novom, gospodara Gallowaya, kako bi se pridružio ostalim Čuvarima Visočja u Dunstaffnageu na vjenčanju jednoga od njih. Njegov najbolji prijatelj i partner, William Gordon, ženio se za Helen Sutherland.

Moja Helen. Ne, ne njegova. Nikad mu nije pripadala. On je samo mislio dajest. Tri godine prije pridružio se Bruceovoj tajnoj skupini u nadi da će pobjeći od svoje prošlosti. Ali sudbina je bila okrutna. Nedugo nakon što je došao, doznao je da se njegov novi partner nedavno zaručio s Helen. Sutherland! nisu gubili vrijeme i odmah su se pobrinuli da se Helen ne predomisli u vezi s Magnusom. Očekivao je da će se brzo zaručiti, samo se nije nadao da će mu biti toliko blizu. Tri je godine znao da će ovaj trenutak doći. Pomirio se s tim. Da je to bio bilo tko drugi osim Gordona, Magnus bi pronašao ispriku da izbjegne vjenčanje. Sam je pristao na ovu patnju. - Gdje je gospođica Isabella? - upita on. Na MacRuairijevu licu pojavi se osmijeh. Još je uvijek bilo neobično vidjeti tog opakog prokletnika kako se smije, ali posljednjih nekoliko tjedana otkad se MacRuairi izborio za slobodu gospođice Isabelle MacDuff po drugi put - a čini se i za njezino srce - to se događalo učestalo. Ako je taj prokletnik MacRuairi uspio pronaći ljubav, bilo je nade za svakoga. Osim za njega. - Pomaže mladoj - odvrati MacRuairi. - Doći će uskoro. Mlada. To je zaboljelo. Trgne se iako je znao da ga MacRuairi gleda. MacRuairi se uozbilji. - Trebao si mu reći. Zaslužuje znati. Magnus ljutito pogleda muškarca kojega je doista bilo teško voljeti iako je Magnusu iz nekog čudnog razloga bio drag. - Odbij - reče tiho. Gordon nije morao znati ništa. Helen je odlučila prije njihovih zaruka. - Nemam mu što reći. ~ 22 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ne želeći više slušati kako ga MacRuairi podbada, odgurne klupu od stola kad primijeti skupinu muškaraca kako ulaze u dvoranu.

Dovraga. Opsuje shvativši da se sprema katastrofa koju nikako

nije mogao izbjeći.

Ugledavši ga, njegov partner i najbolji prijatelj William Gordon od srca se nasmije i krene ravno prema njemu. - Ipak si došao. Već sam se pitao hoćeš li uspjeti. Magnus mu nije stigao odgovoriti. Drugi muškarac kojeg je primijetio - onaj zbog kojega je opsovao - spriječio ga je. - Što, dovraga, on radi Sutherland.

ovdje? -

ljutito

upita Kenneth

Magnus je bio naizgled smiren, ali u njemu se rasplamsao svaki borbeni instinkt. Sutherlandova ruka krene prema maču zataknutom o njegov struk. Magnus je bio spreman na njegov potez. Osjetivši napetost u zraku, MacRuairi se također pripremio. - On je moj gost i moj prijatelj - reče Gordon svom budućem šogoru. Magnus nije mogao razumjeti što Gordon vidi u tom prokletniku. Dobroćudni Gordon nije često zvučao ljutito, ali njegov je glas ovoga puta zvučao upravo tako. Tvoj prijatelj? zbunjeno upita Kenneth. - Ali on... Shvativši da će reći nešto o Helen, Magnus skoči i udari vrčem o stol. Pustimo sada to. Što je bilo, bilo je. - Odmjeravao je svog neprijatelja i prisilno se pokušavao smiriti. - Svađa je stvar prošlosti, baš kao i nepromišljeni savezi - dometnuo je ne mogavši se oduprijeti želji da ga podbode. Sutherlandi su sklopili savez s grofom od Rossa i Engleskom protiv Roberta Brucea. Međutim, nakon Bruceove pobjede protiv MacDougalla u bitki kod prijevoja Brander u kolovozu, grof od Rossa morao se predati. Sutherlandi su nevoljko slijedili njegov primjer prije mjesec dana. Magnus je znao da se ponos Sutherlanda još nije oporavio. Sudeći po onome što mu je Gordon rekao, Sutherland se dokazao u borbi i smatrali su ga dobrim ratnikom - jednakim, ako ne i boljim od Donalda Munroa i svojega starijeg brata Williama koji je postao grof nakon očeve smrti dvije godine prije. Ali za Magnusa, Sutherland je imao jednu nepremostivu manu: svoju narav. I ako je bilo suditi po Sutherlandovu bijesnu izrazu lica, još uvijek bi naglo planuo. ~ 23 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Kopile - zareži Sutherland i krene na njega, ali Gordon ga spriječi u njegovu naumu. Slavljenička atmosfera iščeznula je iz dvorane, a napetost u zraku mogla se rezati nožem. Svi su muškarci u mislima već izvukli mačeve. Nastale su dvije strane. Sutherlandovi ljudi stali su iza njega, a Čuvari Visočja stali su uz MacKaya. Između njih stajao je Gordon. - Gordone, pusti ga mirno reče Magnus. - Možda je nešto naučio od Engleza. On i Sutherland bili su otprilike iste visine i slične građe, ali Magnus nije sumnjao u to da ga još uvijek može pobijediti u borbi mačevima - ili bilo kojim drugim oružjem. Cijelu je mladost proveo pokušavajući pobijediti Sutherlande. Ako to nije bio Munro, onda su to bila Helenina braća. Sutherland opsuje i pokuša se istrgnuti Gordonu. Možda bi i uspio da u dvoranu nije ušla nova skupina. Skupina koja je umjesto mačevima bila naoružana satenom i svilom. Usredotočen na prijetnju pred sobom, Magnus nije primijetio žene sve dok jedna od njih nije progovorila. - Kennethe, što se događa? Magnus se u trenutku skameni. Nije osjetio više ništa osim vatre koja je gorjela u njegovim prsima. Vatre koja se, činilo se, nikad neće ugasiti. Pred njim je stajala Helen. Jednako božanstvena kakvom ju je pamtio - a opet drugačija. Lice koje su nekad prekrivale pjegice sada je bilo čisto i savršeno. Njezina nekad divlja crvenkastosmeđa griva koja joj je padala preko ramena kad nije bila odrezana - sad je spletena u otmjen vijenac pletenica. Više nije izgledala vragolasto i bezbrižno kao nekada, sad se držala uspravno i mirno. Jedino su njezine oči - kristalno plave - i njezine usne - najcrvenije koje je ikada vidio - ostale potpuno iste. Ali nije ga privukla njezina ljepota, nego njezina iskrenost i neukrotiv duh koji ju je činio drugačijom od svih ostalih djevojaka. Bila je kao živahna vila koju je bilo nemoguće uhvatiti. U ženi koja je stajala pred njim nije bilo ni traga onoj staroj Helen, ali to nije utjecalo na njegovu reakciju. Osjećao se kao da mu je netko stavio srce u škrip. Dovraga, mislio je da je spreman. Da će se moći nositi s tim. Ali ništa ga nije moglo pripremiti za šok kad ju je ugledao prvi put ~ 24 ~

Knjigoteka

dasha&anna nakon tri duge godine. Tri godine rata i uništavanja. Tri godine tijekom kojih se svaki dan pitao hoće li doživjeti sutra. Tri godine koje je proveo uvjeravajući se da ju je prebolio. Tri godine u zabludi. Primijetivši da ga Gordon namršteno promatra, brzo se pribere i namjesti isprazan izraz lica. Ali unutarnji ga je mir napustio. Tada ga je ugledala. Uzdahne toliko glasno da su je svi mogli čuti. Raširi oči i lice joj u trenutku problijedi. Izraz njezina lica podsjetio ga je na izraze lica prestravljenih i uspaničenih muškaraca pogođenih u borbi. Instinktivno krene prema njoj, ali MacRuairi ga zadrži rukom. Gordon je već stajao pokraj nje. Gordon, njegov prijatelj. Gordon, njezin zaručnik. Gordon, muškarac koji će joj za nekoliko sati biti suprug. Kao da ga je netko probo nožem. - Sve je u redu, draga - reče Gordon i uhvati je za ruku. - Bio je to samo nesporazum. Vjerujem da si već upoznala moga prijatelja Magnusa MacKaya. Njegove riječi vratile su je u stvarnost. - Jesam, dragi. - Nije mogla izbjeći tu situaciju i okrenula se prema Magnusu. Nije mu promaklo kako je ispravila ramena, kao da se priprema za nešto. Pogledi im se susretnu u trenutku koji kao da je trajao cijelu vječnost. Od novog naleta boli u prsima, on ostane bez daha. Kimnula je glavom. - Gospodine. - Milostiva. - Pristojno se nakloni. Formalno, baš kakav je njihov odnos sada i trebao biti. To više nije bila Helen njegove mladosti, nego žena koja je pripadala drugom muškarcu. Gospođica Isabella prekinula je taj neugodni trenutak. Bila je u skupini žena koje su ušle u dvoranu s Helen i potrčala pozdraviti ga. - Magnuse, vratio si se! - Uhvativši ga za lakat, okrene ga natrag prema stolu. - Moraš mi reći što se sve događa na jugu. - Okrene glavu prema Lachlanu i ogorčeno podigne nos. - Ništa mi ne govori. MacRuairi podigne obrvu. - To je zato što ne želim da zgrabiš mač i pridružiš im se. Ona ispruži ruku i potapša ozloglašenog plaćenika po ramenu kao da je malo dijete. - To je smiješno. Ja nemam mač. - Namigne Magnusu i prošapće: - Imam luk i strijele. ~ 25 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Čuo sam to! - uzvikne MacRuairi. Magnus se nasmije, sretan što su mu odvukli pažnju. Ali to je kratko trajalo. Bio je u potpunosti svjestan dvoje ljudi koji su ruku pod ruku hodali prema podiju.

Kruh. Sažvaći. Sir. Sažvači. Nasmij se Williamu. Pristojno se nasmij kraljevoj šali. Ne gledaj na drugi kraj prostorije. Helen je sjedila između svoga zaručnika i škotskoga kralja i pokušavala se ponašati normalno. Pokušavala je umiriti oluju koju je osjećala iznutra. Pokušavala je disati. Ali osjećala se kao da joj je netko udarcem izbio zrak iz pluća. Magnus. Ovdje. Na dan njezina vjenčanja. Dragi Bože. Sok kad ga je vidjela nakon toliko vremena bio je kao eksplozija koja je u tisuću komadića razbila masku koju je tako pažljivo nosila. Baš kad se pomirila s brakom i uvjerila se da to može učiniti i odustala od nade da če ga više ikad vidjeti, on se pojavio i sve je palo u vodu. Na trenutak je pomislila da je došao spriječiti vjenčanje. „Šašavo djevojče”, gotovo je mogla čuti očev glas. Ako Magnus nije pao na koljena i molio je da pođe s njim prije toliko godina, kad je to željela, sada sigurno neće. Ponosni ratnici Visočja nisu molili. A on je bio upravo to. Krupan. Čvrst. Pravi moćni ratnik. Sada je imao dvadeset šest godina. Shvatila je koliko je već vremena prošlo i koliko se promijenio. Bio je na vrhuncu snage i to se vidjelo. Na licu se više nisu nazirale one mladenačke crte koje je pamtila; izgledao je grubo i opasno. Očvrsnuo je, kosa mu je bila tamnija i kraća, ten preplanuo od silnih sati provedenih na suncu, a od njegovih usta koja su se tako često znala iskriviti u širok osmijeh, sad je ostala samo ravna crta. Svi ti zbunjujući i uznemirujući osjećaji vratili su se u valu vrućine koja ju je obuzela. - Želite li još sira, gospođice Helen? Pitanje ju je trgnulo. Sir? U ovim trenucima? - Ne, hvala - uspije izgovoriti uz kratak osmijeh. William joj uzvrati osmijeh potpuno nesvjestan katastrofe koju proživljava. Što će učiniti? Za nekoliko sati bit će udana. ~ 26 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bio je to dan kojeg se užasavala od trenutka kad je njezin otac objavio zaruke. Poznavala je Wilhama Gordona samo preko priča svojega brata Kennetha. Upoznao ih je grof od Rossa i bili su poput braće. Štoviše, Kenneth je bio bliži s Williamom Gordonom nego s vlastitom braćom. Bezuspješno se bunila protiv tog saveza. Otac je čvrsto odlučio da će se udati za njega. Ali onda je došao rat i njezina je kazna nekim čudom odložena. William je otišao od svoje - i njezine - obitelji i pošao boriti se za Roberta Brucea. Kenneth je uvjerio oca da ne treba raskinuti zaruke i to im je išlo u korist. Otac je imao saveznika u Bruceovu taboru ako bi se rat okrenuo protiv njih, a ona je imala zaručnika bez ikakvih izgleda da će se ikad vjenčati. Jedno je vrijeme doista bila uvjerena da se vjenčanje nikada neće održati. Ali nakon Bruceove pobjede i predaje njezine obitelji, to se više nije moglo odgađati. Mislila je da će moći izdržati. William je bio predivan kao što joj je brat i obećao. Šarmantan, vedar, otmjen i vrlo ugodan oku. Ali vidjevši Magnusa... Njegova nazočnost morala je nešto značiti. Bog nije mogao biti tako okrutan. Nije ju mogao natjerati da se uda za drugoga pred očima muškarca kojeg voli. Nekako je preživjela jelo i, čim je zgrabila priliku, pobjegla u sigurnost svoje sobe koja se nalazila u tornju dvorca. Nažalost, nije bila sama. Otkad je tjedan prije došla u Dunstaffnage, gospodarica dvorca, Anna Campbell, dočekala ju je raširenih ruku zajedno sa svojim prijateljicama Christinom MacLeod, Ellie MacSorley (djevojački de Burgh - što ju je činilo sestrom Bruceove kraljice i kćeri Englezima odanoga grofa od Ulstera) i, začudo, s gospođicom Isabellom MacDuff (budućom MacRuairi), poznatom patriotkinjom koja je još uvijek trebala biti zatočena u engleskom samostanu. Bio im je dovoljan samo jedan pogled na sirotu djevojku bez majke i sestara i odmah su je primile pod svoje okrilje. Helen nije navikla na žensko društvo. Osim Muriel, u dvorcu Dunrobin nije baš bilo žena njezinih godina. Ali čak i kad se pružila prilika - primjerice, kad su dolazili gosti ili ljudi koji su putovali na Visočke igre - razgovori s drugim ženama uvijek su bili nezgrapni i neugodni. Imala je običaj nešto krivo reći ili učiniti i nikad se nije zanimala za iste stvari kao i one. U društvu ovih žena, njezine ~ 27 ~

Knjigoteka

dasha&anna pogrešne odluke nisu se činile tako strašnima. Bilo je lijepo ući u prostoriju i ne čuti šaputanje. Među tim ženama postojala je neobično jaka sloga koju nije razumjela, ali nije si mogla pomoći da se tomu ne divi - možda čak i malo zavidi. Obično joj nije smetalo njihovo društvo, ali danas su je njihov ugodan smijeh i razgovori sputavali u onome što je morala učiniti. Morala ga je vidjeti. Ovo je bila njezina šansa da ispravi najveću pogrešku u svom životu. Ironično, kad je imala priliku iskoristiti dan, posrnula je. To je bio jedini put u životu kad je pokušala postupiti ispravno. Umjesto da je slušala svoje srce, dopustila je da je brat uvjeri kako treba ispuniti dužnost prema svojoj obitelji i vratiti se s njim. Znala je da je Kenneth u tom trenutku mislio da je to ispravno, a možda je i bilo s obzirom na okolnosti. Gledajući racionalno. Ali ljubav nije racionalna. Ljubav ima svoja pravila, a ona je bila preslaba da bi ih slijedila. Bila je zbunjena. Nesigurna u Magnusove osjećaje prema njoj i, iskreno, u svoje prema njemu. U tom trenutku bila je to za nju prevelika odluka. Obitelj je bila tako uvjerljiva. Rekli su joj da je mlada i neiskusna. - Znaš kakva si, Helen, voliš voljeti. - Bila je zaluđena zabranjenom ljubavlju. Vidjet će. Trebalo je samo proći malo vremena. Zaboravit će ga. Nije joj trebalo dugo da shvati kako njezini osjećaji neće nestati. Da je ono što je osjećala prema Magnusu nešto posebno. Gledao ju je drugačije od svih ostalih i voljela ga je zbog toga. Nije više čeznula samo za strašću. Uzimala je njegovu mirnoću i sigurnost koju je pružao zdravo za gotovo. Molila je i preklinjala svoju obitelj da se predomisli, ali savez s MacKayevima koje su toliko mrzili bio je nezamisliv. A onda je bilo prekasno. Magnus je nestao, a otac ju je zaručio za Williama. Nije mislila da će to trajati zauvijek. Nadala se da će Magnus doći po nju. Ali nije došao. Izbio je rat i više ništa nije bilo isto. Ipak, možda nije bilo prekasno. Možda... - Helen, je li sve u redu? - Helen se okrene i ugleda gospođicu Isabellu. Ili Bellu, kako je ustrajala da je zovu. Ona se nasmije. - Ili ti ne odgovara češalj?

~ 28 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen spusti pogled i zarumeni se shvativši da već neko vrijeme odsutno zuri u češalj koji je držala u ruci. Odmahne glavom i odloži ga. - Mislim da nisam trebala jesti. Malo me boli trbuh. - Danas se udaješ - reče Bella. - Normalno je da osjetiš leptiriće u želucu. Možda će ti biti bolje ako se malo odmoriš? Helen odmahne glavom. Pronašla je savršen izgovor. Odjednom ustane. - Samo mi treba malo svježeg zraka. - Izaći ću s tobom - ponudi se gospođa Anna prisluškujući njihov razgovor. - Nemojte, molim vas - brzo se snađe Helen. - Nije potrebno, izaći ću samo nakratko. Bella joj priskoči u pomoć već drugi put toga jutra. - Anna, nisi li krenula po neke naušnice? Nedavno udana djevojka skoči na noge. Okrugao trbuščić nazirao se ispod nabora njezine haljine. - U pravu si. Hvala ti što si me podsjetila. Izvrsno će ti pristajati uz oči - reče obraćajući se Helen. - Haljina će biti spremna kad se vratiš - reče Christina široko se osmjehujući. Žena zastrašujućeg poglavara MacLeoda bila je jedna od najljepših žena koju je Helen ikad vidjela. Helen je prožeo osjećaj krivnje vidjevši koliko se svi vesele njezinu vjenčanju. Svi osim nje. Bella ju je otpratila do vrata. - Uvijek mi se sviđao šumski put do kapelice - reče. - Vjerujem da ćeš ondje naći ono što tražiš. Pogledi im se susretnu. Trag suosjećanja u njezinim očima odavao je da je pogodila barem djelić istine. - Volim ih obojicu - tiho reče bivša grofica od Buchana. Helen kimne glavom. Bez obzira na to što se dogodi, netko će biti povrijeđen. Potrčala je niz stube i van iz tornja u hladno zimsko jutro. Teški magleni pokrivač još se nije podigao i veliki dvor izgledao je kao more sivila. Na sreću, nitko nije pomislio da je čudno što mlada bježi kroz glavna vrata tek nekoliko sati prije vjenčanja. Trenutak poslije, Helen se već našla na malom kamenitom putu koji je kroz tamnu šumu vodio do kapelice. Nije trebalo puno hodati da bi se došlo do kapelice koja je služila za duhovne potrebe dvorca i obližnjeg sela. Kamena kućica nalazila

~ 29 ~

Knjigoteka

dasha&anna se na malom povišenju usred šume. U šumi je vladao muk. Jeziv muk. Duž kralježnice prošao joj je neobičan osjećaj straha. Usporila je, prvi puta razmišljajući o tome što radi. Braća će joj biti bijesna. Njezin zaručnik... ljutit? Nije ga poznavala dovoljno dobro da bi mogla reći kako će se osjećati. Otac, kojega nije bilo već dvije godine, uputio bi joj onaj svoj pogled kojim bi je gledao svaki put kad je učinila nešto što joj se činilo savršeno logičnim, a njemu u potpunosti nerazumljivim. Bio je to isti pogled koji je Will usavršio, obično popraćen komentarom o njezinoj kosi. Kao da je crvena kosa bila glavni krivac za sve. Ali to joj nije bilo važno. Znala je što radi. Slijedila je svoje srce. Činila je ono što je trebala prije toliko godina. Bila je udaljena samo nekoliko metara od kapelice kad ga je ugledala. Srce joj je skočilo u grlo. Bio joj je okrenut leđima. Sjedio je na kamenu nekoliko metara od ulaza u kapelicu zureći u nju kao da se nije mogao odlučiti hoće li ući. Od samog pogleda na njega ostala je bez zraka. Ako je postojala i najmanja šansa da zajedno budu sretni, morala ju je iskoristiti. - Magnuse. - Samo njegovo ime probudilo je previše osjećaja i ta jednostavna riječ jedva je izašla iz nje. Okrene se i trepne kao da nije bio siguran je li to stvarno ona. Stisak njegove čeljusti govorio joj je da se uvjerio. - Uranila si. Sarkazam i ravnodušnost u tonu njegova glasa uznemirili su je. Pokušala je u njemu pronaći muškarca kojeg je pamtila. Ali njegove oči više nisu bile tople i umirujuće. Bile su hladne i nepoznate. Zanemarivši njegov stav koji kao da je govorio da mu ne prilazi, ona napravi nekoliko koraka prema njemu. - Došla sam zbog tebe. Ustao je. - Zašto? Da oživimo stara sjećanja? - Odmahne glavom. - Nema smisla. Vrati se u dvorac, Helen. Pripadaš tamo. Upravo je u tome bila stvar. Nikome nije pripadala. Nikada i nije. Samo je s njim osjetila tu mogućnost. Helen je tražila i najmanji znak ljutnje, boli. Ali njegov ton nije odavao nikakve emocije osim maglovitog osjećaja umora koji je znala čuti u očevu glasu kad bi bila tvrdoglava. Tri je godine puno vremena. Možda više nije osjećao što i ona. Osjetila je dašak nesigurnosti, ali je to nije sputavalo. To je bio Magnus. Miran i nepokolebljiv. - Pogriješila sam - nježno reče. Magnus nije reagirao. ~ 30 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ona duboko udahne i nastavi: - Trebala sam otići s tobom. Željela sam, ali nisam mogla ostaviti obitelj. Otac mi je bio bolestan i trebao me. Sve se dogodilo tako brzo. - Pogleda ga u nadi da će razumjeti. - Bila sam iznenađena... uplašena. Nikad prije nisi spomenuo brak. Jedva si me i poljubio. Piljio je u nju, i dalje bez ikakva izraza na licu. - Zašto ovo radiš, Helen? To je stvar prošlosti. Ne moraš od mene tražiti oprost. Ništa mi ne duguješ. - Voljela sam te. On zastane. - Očito ne dovoljno. - Njegov kratak odgovor probode joj srce poput strijele. Bio je u pravu. Nije vjerovala svojim osjećajima. Onda. Imala je osamnaest godina. Nije znala što želi. Ali sada zna. U srcu je osjetila da je on muškarac koji joj je suđen. Imala je priliku za ljubav, a nije ju uspjela zgrabiti. - Još uvijek... - Dosta. - U nekoliko velikih koraka pređe razdaljinu između njih i zgrabi je za ruke. Njegove ruke ostavile su trag na njezinoj koži. Na trenutak, srce joj je poskočilo. Mislila je da je došao k sebi. Da je njegova ravnodušnost bila samo hinjena. Ali i dalje se činio potpuno smirenim dok ju je držao tako da je jedva prstima dodirivala tlo. - Što god si mi željela reći, prekasno je. - Potom je pusti i odmakne se jedan korak. - Zaboga, udaješ se za čovjeka koji mi je poput brata. Taj mali nagovještaj emocija samo ju je još više potaknuo. Ona mu priđe bliže - puno bliže - i prisloni dlan na njegovu ruku. Osjetila je trzaj u njegovim mišićima. Podigne glavu prema grubom licu koje je nekad sanjala i uhvati njegov pogled. - I to ti ništa ne znači? - Pomaknula je ruku na njegovo srce: ispod sloja snažnih mišića osjetila je snažne udarce. - Ne smeta ti ovdje. On je pogleda. Bio je potpuno miran i tih, a izraz njegova lica nije odavao ništa. Tražila je neki znak. Instinktivno je spustila pogled na maleni mišić ispod njegove vilice. Ali ispod njegove grube brade nije bilo trzaja koji bi ga odao. Savršeno se kontrolirao - kao i uvijek. Pažljivo se udalji od njezina dodira. - Sramotiš nas oboje, Helen. Ona duboko udahne i osjeti nož srama kako joj probada srce. - Ne osjećam ništa - reče pogledavši je u oči. Okrene se na peti i ostavi je da stoji i gleda kako njezina posljednja prilika za sreću polako odlazi. Ovoga puta nije se mogla zavaravati da će se vratiti po nju. ~ 31 ~

Knjigoteka

dasha&anna

2. POGLAVLJE

H

elen nije znala koliko je dugo stajala u šumi, promrzla i povrijeđena. Naravno da je bilo prekasno. Što je uopće mislila? Kad se vratila u dvorac, žene su već polako počele paničariti. Bella ju je samo pogledala i uzela stvari u svoje ruke. - Jesi li sigurna da to želiš učiniti? - tiho je upita. Helen je tupo zurila u nju. Ne. Da. Nije ju bilo briga. U čemu je razlika? Mora da je kimnula glavom jer je uskoro na sebi imala haljinu, parfem i zlatnu krunu te ponovno koračala istim putem kojim je hodala samo nekoliko sati prije. Samo je jednom zastala. Dok ju je brat Will, sada grof od Sutherlanda, vodio do kapelice ispred koje ju je čekao zaručnik, pogledom je preletjela preko ljudi koji su se okupili kako bi nazočili svečanosti. Tamo ispred kapelice, među ostalim ratnicima, ugledala je njega. Magnus joj je bio okrenut leđima. Ramena kojih se sjećala bila su šira i mišićavija nego prije, ali s lakoćom ga je prepoznala. ’ Razočaranje koje je osjetila bilo je poput teškog kamena koji je nosila. Njegova prisutnost otklonila je svaku sumnju koju je imala. Više mu nije ništa značila. - Helen, je li sve u redu? Pogledala je starijeg brata. - Zastala si - reče. - Ja... Svaki centimetar njezina tijela govorio je: Stani, nemoj to činiti. - Dobro je. - Priđe im Kenneth. - Pođimo, sestro, zaručnik te čeka. Iako je to rekao smireno, pogledom ju je upozorio da ne čini ništa „suludo”. Bilo je prekasno da se predomisli. Prvi puta slagao se s Magnusom. Potiskujući užarenu grudu kajanja koja se zaglavila u njezinim grudima, Helen kimne glavom. Krenula je zajedno s braćom. Ako joj se ruka tresla kad ju je brat predao zaručniku, nije to primijetila. Stajala je s Williamove hjeve strane u transu - dok su žene stajale s Adamove lijeve strane - i bila okrenuta prema vratima kapelice. Kao što je bila tradicija, prvi dio ceremonije održavao se vani, a završni blagoslov unutra pred oltarom. ~ 32 ~

Knjigoteka

dasha&anna Udala se za Williama Gordona na istome mjestu gdje je ranije toga dana napravila budalu od sebe i pokušala se baciti u naručje muškarcu koji je stajao nekoliko metara dalje. Bila je svjesna Magnusa sve vrijeme. Mogla je njegovu čvrstu i mračnu pojavu uhvatiti krajičkom oka dok je izgovarala zavjete kojima će se zauvijek vezati za drugog muškarca. Nije se micao, nije progovorio kad je svećenik pitao ima li netko razlog da se par ne vjenča (zar se doista nadala da hoće?) i nije ni jednom pogledao u njezinu smjeru. Sa zaručničkim prstenom na ruci, ušla je u kapelicu i kleknula pokraj Williama gdje je svećenik posvetio njihov brak pred Bogom. William ju je poljubio na kraju ceremonije. Usne su joj bile suhe. Uhvatio ju je pod ruku i izveo iz kapelice popraćen gromoglasnim pljeskom. Jedva da ga je i primijetila. Kao da uopće nije bila tamo. Blijeda i spokojna osoba kraj Williama nije bila ona. Osoba koja se sramežljivo smijala zahvaljujući se na silnim čestitkama nije bila ona. Ta žena bila je strankinja. Kao da je dio nje umro. Dio sa svim nadama i snovima. Dio koji je mislio da će na kraju sve biti u redu. Ostao je još samo trag žene koja je bila prije. Na njezino mjesto došla je žena koja je činila ono što se od nje očekuje. Žena koja je na vjenčanju satima sjedila pokraj supruga i pravila se da joj srce nije slomljeno. Koja je jela hranu uredno poslaganu na bezbroj velikih pladnjeva, pila najfinije vino i slavila s ostalim uzvanicima u svečanoj dvorani dvorca Dunstaffnage. Sve ih je zavarala. Vrijeme je. Helen se okrene prema kralju nakon što je progovorio. Kao i ranije toga dana, imala je čast sjediti mu zdesna. Robert Bruce, koji je svoju krunu osvojio na ratištu, izgledao je impresivno. Tamne kose i oštrih crta lica, bio bi vrlo privlačan čak i da nije kralj i jedan od najboljih vitezova kršćanskoga svijeta. - Vrijeme za što, Vaše Veličanstvo? On se osmjehne. - Vaše je vjenčanje vrlo lijepo, svi uživaju i zabavljaju se. William, kojije sjedio s njezine desne strane, mora da ga je čuo. Nagne se prema njima osmjehujući se. - Gorštaci se znaju boriti, ali još bolje znaju slaviti. ~ 33 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bruce se počne gromoglasno smijati. - To je istina. - Glavom odmahne prema obližnjem stolu. - Samo nikad nisam vidio tog gorštaka da slavi tako. Helen se smiješila dok se okretala prema stolu koji je kralj gledao. Osmijeh joj od užasa iščezne u sekundi. Osjetila je kako joj svaka kap krvi napušta lice, a vatrena oštrica probada srce i oduzima dah. Među plesačima i pijanim veseljacima, Magnus je sjedio s jednom od služavki u krilu. Jednu veliku ruku držao je na njezinu boku, pritišćući je čvrsto uz sebe, a drugom ju je držao za zatiljak. Ljubio ju je. Strastveno. Jednako strastveno kako je Helen priželjkivala da ljubi nju. Djevojčine ogromne grudi bile su zgnječene uz njegova snažna prsa. Helen nije mogla maknuti pogled s njezinih prstiju. Paralizirao ju je način na koji ih je zarila u njegova mišićava ramena, kao da ga se ne može zasititi. U vrelom naletu boli, osjećala se kao da joj netko skida meso s kostiju. Ne, to je bilo previše uredno. Bolje bila oštra i dugotrajna, kao da to netko čini nepažljivo i grubo. - Možda ćemo morati promijeniti njegovo ime, zar ne, Gordone? Kraljeve su je riječi trgnule iz tog stanja ošamućenosti. OČito nije primijetio njezinu reakciju. Okrenula se prema svome novom mužu. Možda ni on nije... Smrznula se. Pogledi im se susretnu. Izraz njegova lica govorio je da nije bila te sreće. Vidio je njezinu reakciju. Pogledom prostrijeli Magnusa. Usta su mu se naborala od bijesa. Oh, Bože, znao je. Ali, dok je odgovarao kralju, William prikrije svoju reakciju usiljenim osmijehom. - Mislim da ste u pravu. - Nije skidao pogled s nje. - Pitam se što je uzrokovalo ovakvu promjenu. Srce joj počne ubrzano lupati. Pokušala je pitanjem prikriti svoju nervozu. - Ime, Vaše Veličanstvo? - Glas joj je zadrhtao. Kralj se nasmije. - Bila je to samo šala - reče i potapša je po ruci. - To je sve. Naš prijatelj inače ne slavi baš... uh... toliko. Već sam počeo sumnjati da se jedan od templara uvukao u naše redove - reče namignuvši Williamu. Kružile su priče da je Bruce primio mnogo templara kad se red raspao i kad ih je papa izopćio - isti papa koji je izopćio Brucea ~ 34 ~

Knjigoteka

dasha&anna nakon što je ubio svoga suparnika Johna „Crvenog” Comyna ispred oltara u franjevačkom samostanu. - Uvijek sam mislio da postoji neka žena - reče William. Zurio je u Helen. Ja. Oh, Bože. Je li Magnus izbjegavao druge žene zbog mene? - Ako je i postojala - dometne Bruce - čini se da više ne postoji. - Zacerekao se i, na sreću, promijenio temu. Vidjevši da je William trenutačno zauzet milostivom Annom, još se jednom usudila pogledati u Magnusovu smjeru. Žena mu je i dalje sjedila u krilu, ali, na njezino olakšanje, više se nisu ljubili. Gledao ju je. Brzo je skrenuo pogled, ali uhvatila ga je na jedan trenutak. U toj sekundi povezanosti, u tom oštrom ubodu, shvatila je pravi užas današnjega dana. Ispod njegova oka zatitrao je mišić. To je vidjela samo jednom. Taj mali titraj izdao ga je i odmah je znala:

Još uvijek mu je stalo do mene. Lagao je. Ali bilo je prekasno.

Dragi Bože, što sam to učinila? Milostiva Isabella - Bella - spusti češalj na stolić pokraj kreveta. - Izgledaš prekrasno. - Tvoja je kosa predivna - dometne Anna. - Kao da upija svjetlo svijeće. Izgleda kao vatra koja ti pada preko leđa. Nisu joj pomagali čak ni rijetki komplimenti o njezinoj kosi. Magnus ju je volio, sjetila se. - William je najsretniji čovjek na svijetu - reče Christina široko se osmjehujući. Helen je sumnjala u to. Željela im se zahvaliti, ali bojala se da bi mogla samo zablejati poput janjeta pred klanje. Umjesto toga, kimne glavom i osmjehne se nadajući se da taj osmijeh izgleda sramežljivo, a ne uspaničeno. Djevojke su je otpratile do odaje koju je trebala dijeliti s Williamom kako bi je pripremile za prvu bračnu noć. Presvukla se iz svečane haljine u lanenu spavaćicu posebno izvezenu za tu prigodu, a njezinu su dugu crvenu kosu ispletenu u pletenice raspustile i češljale dok nije postala meka i sjajna. Zamijetila je Bellu kako razmjenjuje pogled s Christinom koja je kimnula glavom. Trenutak poslije, Bella sjedne na rub kreveta pokraj nje. - Majka ti je preminula dok si još bila dijete, zar ne? ~ 35 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen se začudi i podigne obrve. - Da, nedugo nakon mog prvog rođendana. Umrla je nakon što je rodila mrtvo dijete. - Mrzila je što je se ne sjeća. Njezin otac uvijek je govorio da je jako slična majci. Rastužila se. Prošlo je dvije godine od očeve smrti, ali tuga koju je osjećala nije jenjavala. Silno joj je nedostajao. Iako se oporavio od upale pluća koju je imao u trenutku kad ju je Magnus zaprosio, čak ga ni uz njezinu pomoć i Murielino široko znanje nisu mogle spasiti kad se opet razbolio šest mjeseci poslije. - Zašto? Bella zagrize usnu. - Koliko znaš o onome što će se večeras dogoditi? Helen problijedi. - Nemaš se čega bojati - brzo je utješi Anna. - Prva bračna noć s mužem može biti poprilično... - slatko se zarumeni - ugodna. Christina se naceri. - A može biti i poprilično zeznuta. Bella je prostrijeli pogledom koji je govorio da prestane odmagati. - Ono što želimo reći jest da je normalno da budeš nervozna. Ako imaš bilo kakvih pitanja... - Nemam - prekine je Helen ne mogavši više slušati o tome. Nije željela razmišljati o tome što će se dogoditi. Nije bila nervozna jer nije znala što će se dogoditi, nego upravo suprotno, bila je nervozna jer je to znala. Ako se ičega užasavala više od vjenčanja, bila je to prva bračna noć. A sad je imala još više razloga za strah. William je jedva progovorio s njom otkad je otkrio njezinu tajnu. Znala je da je ljutit, ali ne i kako će reagirati. Hoće li joj što reći ili će se praviti da se ništa nije dogodilo. - Znam što se događa između muškarca i žene. Bila je to jedna od tema koje nisu priličile djevojci, ali Muriel joj je sve objasnila još prije nekoliko godina. Bella kimne glavom. - Ponekad prvi put boli. - Kao da te netko jako uštipnuo - dometne Christina. Ali brzo prestane - utješi je Anna. Helen je znala da žele pomoći, ali od razgovora se samo još više uznemirila. Bella je to primijetila. Ustala je. - Ostavit ćemo te na miru. - Hvala vam - jedva progovori Helen. - Hvala vam svima. Vrlo ste... drage - glas joj zadrhti.

~ 36 ~

Knjigoteka

dasha&anna U drugim okolnostima - normalnim okolnostima - smijala bi se zajedno s njima i obasipala ih pitanjima na koja bi im vjerojatno bilo neugodno odgovoriti. Ali ovo nisu bile normalne okolnosti. Nekoliko trenutaka poslije, ostala je sama. Iako je to bilo zadnje mjesto na kojem želi biti, sklupčala se ispod pokrivača. Bio je običaj da prijatelji doprate mladoženju do spavaće sobe i Helen nije željela sjediti u sramotno tankoj spavaćici ako uistinu dođu. Prstima hladnim kao led zgrabila je plahtu i navukla je gotovo preko glave gledajući u vrata kao da će svakoga trenutka kroz njih iskočiti kakvo čudovište.

Buuu. Helen je znala da se ponaša smiješno, ali nije mogla umiriti divlje lupanje srca i osjećaj panike koji joj se širio žilama. Kako će to učiniti? Kako da mirna srca obavi svoju bračnu dužnost kad njezino srce pripada drugome muškarcu? Magnusu je stalo do nje. I dalje nije mogla vjerovati. Ali mišić ispod oka izdao ga je. Vidjela je to samo jednom prije toga. Bilo je to kad su se prvi put upoznali. Sjećala se kao da je bilo jučer. Igre su se te godine održavale u dvorcu Dunottar pokraj Aberdeena. S četrnaest godina, Helen ih je tada prvi put smjela gledati. Bio je to također prvi put da se družila s velikom skupinom djevojaka svojih godina, što joj je malo pokvarilo cijeli doživljaj te avanture. Činilo se da ih zanima samo tko je najzgodniji natjecatelj, tko je najbogatiji, a tko izgleda kao da traži ženu. Dok su se sve hihotale i motale oko Gregora MacGregora - Helen je morala priznati da je bio zgodan da ti srce stane - ona je zgrabila prvu priliku da se iskrade. Odlučivši na plaži potražiti školjke za svoju zbirku, prede preko uskog mosta koji je dijelio dvorac od kopna i krene putem sa svoje desne strane. Dvorac je bio izgrađen na uistinu nevjerojatnu mjestu. Podignut na malom komadu zemlje okruženom strmim liticama koje su iz mora stršile više od 50 metara, bio je praktički neosvojiv. Helen je uskoro otkrila da čak ni spustiti se niz litice ugaženim putem nije bio bezazlen pothvat. Kamenje je bilo sklisko i u nekoliko je navrata zamalo pala. Nakon jedne od tih nezgoda, pogledala je dolje i vidjela kako se nešto miče. Jedan je mladić klečao na obali s gomilom krzna u krilu. Bio je to pas, a po njihovu položaju shvatila je da nešto nije u redu. ~ 37 ~

Knjigoteka

dasha&anna Puls joj poskoči. Pas se sigurno poskliznuo i pao s litice. Helen je voljela životinje i srce joj se odmah stisnulo od straha. Nadala se dajadničak nije ozbiljno ozlijeđen i ubrzala je korak kako bi im priskočila u pomoć. Mladić - koji je imao više godina nego što je mislila, otprilike devetnaest kao i njezin brat Kenneth - bio je okrenut prema njoj, ali još je uvijek nije primijetio. Razmišljala je kako ga nije vidjela prije bio je dovoljno zgodan da bi ga zapamtila - kad je spazila srebrni odbljesak iznad njegove glave. Ne, ne srebrni. Bila je to čelična oštrica. Oh, Bože, on je namjeravao... - Neeeee! - vikne trčeći prema njemu. On podigne pogled i dalje držeći nož u ruci, a izraz čiste patnje i boli na njegovu licu zaprepastio ju je. Ali dok je pretrčala preostalu razdaljinu koja ih je dijelila, emocije nestanu s njegova lica. Izgledao je potpuno smireno, ali izdao ga je trzaj ispod oka. Činilo se kao da su silne emocije koje je pokušavao zadržati u sebi pronašle malu pukotinu na njegovu licu kroz koju su pokušavale pobjeći. Srce joj se rastopi. Ta mala doza ranjivosti u godinama kad je za muškarce bilo toliko važno da uopće ne budu ranjivi - a kamoli da to pokažu - ganula ju je. Nije joj bilo jasno zašto se od muškaraca očekivalo da nemaju osjećaje. Ali činilo se da su čvrstoća i otpornost preduvjeti da bi muškarac bio ratnik. Znala je da je ratnik po njegovoj veličini, širini ramena i odjeći. Naglo se zaustavi pred njim i smiri se vidjevši da je spustio ruku. - Djevojko, ne bi trebala biti ovdje. Staza je opasna. Bio je vrlo ljubazan, što ju je, s obzirom na okolnosti, iznenadilo. Ako je trebala dokaz za njegove riječi, bilo je dovoljno pogledati jadnu životinju u njegovu naručju čije joj je umorno i bolno cviljenje paralo srce. Ona klekne pokraj njega i spusti pogled na psa. Bio je to jelenski hrt i, sudeći po njegovu izgledu, netko se već puno godina brinuo o njemu. Imao je veliku posjekotinu sa strane, ali ona nije bila toliko strašna koliko njegova stražnja desna noga. Bila je savijena pod neprirodnim kutom, a kost je virila kroz sivo-crno krzno. Na pijesku oko psa bila je velika lokva krvi. Ali krv joj nikad nije smetala. Željela ga je pomilovati, ali znala je da s ozlijeđenim životinjama treba biti vrlo oprezan. Za razliku od smirenog mladića pokraj nje, životinja bi vjerojatno nasrnula na nju. ~ 38 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Je li pao? - upita podižući pogled prema mladom ratniku. On kimne glavom. - Idi sad, djevojko. Nema mu pomoći. Jako ga boli i ti... - Mladić ostane bez glasa. - Ne bi trebala vidjeti ovo. - Ti se brineš za njega? Kao da nije vjerovao da će uspjeti progovoriti, samo opet kimne glavom. - Imam ga od svoje sedme godine. Otac mi ga je poklonio reče nakon duge stanke. Pas još jednom bolno zacvili i on se tržne. Vidjela je da je opet rukom čvrsto stisnuo nož. Ispružila je ruku i uhvatila ga za zapešće pokušavajući ga zaustaviti, ali čvrsti mišići pod njezinim dlanom govorili su joj da će to izvesti vrlo teško. - Molim te, mislim da mogu pomoći. On odmahne glavom. - Repu nema pomoći. - Rep? Koje čudno ime za psa! - Prijelom je preozbiljan. Nema drugog izbora nego da mu skratim muke.

Ali što je s tvojim mukama? Helen je željela pitati. - Hoćeš li mi

dopustiti da barem pokušam?

Gledali su jedno drugoga i nešto je zaiskrilo između njih. Sigurno je osjetio njezinu iskrenu želju da pomogne jer je uskoro kimnuo glavom. Nakon što ga je natjerala da obeća kako neće ništa učiniti psu dok je nema i dala mu zadatak da skupi sve granje koje je voda izbacila na obalu, otrčala je u dvorac po ostale potrepštine. Vratila se za manje od pola sata. Laknulo joj je kad je vidjela momka kako čeka sa psom na istome mjestu gdje ih je ostavila. Nakon što mu je objasnila njegov zadatak, on stavi psu granu u usta da ne bi grizao i umiri ga da se ne bi bacao dok ona obavlja svoj dio posla. Samo je nekoliko puta u životu vidjela Muriel i oca kako to rade na ljudima, ali kao da je znala što joj je činiti. Radila je ono što je vidjela, slijedila svoje instinkte i nekako uspjela namjestiti kosti, imobilizirati nogu granjem i čvrsto je povezati trakama tkanine sa svoje potkošulje. Najteže od svega bilo je slušati jadnu životinju i držati je mirno. Ali Magnus - to je bilo ime mladoga ratnika, što je doznala u kratkoj razmjeni imena prije nego što je otrčala u dvorac - bio je jak. Gledao ju je u nevjerici dok je zbrinjavala psa. Nakon što mu je objasnila kako da se brine o njegovim ranama i od kojih biljaka da ~ 39 ~

Knjigoteka

dasha&anna napravi tinkturu od koje će pas biti uspavan dok mu noga ne zacijeli, pogledao ju je u čudu. - Kako?... Uspjela si. Gledao ju je s izrazom lica od kojeg joj je svaki djelić utrobe postao topao. - Dobro se držao. Rekao si da se zove Rep? Magnus kimne. - Moji su ga prijatelji tako počeli zvati jer me uvijek posvuda pratio. Bio je moj rep. Ja sam ga prvo zvao Skaut, ali ostao je Rep. - Ona se nasmije i iznenadi vidjevši da je uzvratio osmijehom. - Hvala ti - reče hrapavim glasom. Osjetila je kao dajoj se nešto pomaknulo u prsima od njegova pogleda. Bio je zapanjujuće zgodan momak zlatnosmeđe kose, toplih smeđih očiju i preplanule kože. Prvi je put razumjela blesavo ponašanje svih onih djevojaka u društvu momaka. Možda je mogao čuti njezine misli. - Djevojko, koliko imaš godina? Ona sjedne uspravno i pogleda ga u oči. Iz nekog joj je razloga bilo vrlo važno da je ne smatra djetetom. - Četrnaest - reče ponosno. Magnus se nasmije. Već? Ali pošto si premlada da budeš iscjeliteljica, sigurno si anđeo. Ona se zarumeni. Nije li vidio njezinu kosu? Naravno da jest. Mrzila je marame i „zaboravljala” ih kad god je mogla, - Reci mi, Helen, kako to da znaš toliko puno o liječenju? Sramežljivo slegne ramenima. - Ne znam. To me oduvijek zanimalo. Mislila je da će je smatrati čudnom, kao njezin otac i braća. Sramežljivo podigne pogled prema njemu. Nije ju uopće gledao kao da je čudna. Gledao ju je kao da je... Ostala je bez daha. Kao da je posebna. - I Rep i ja imali smo sreće što si naišla u pravom trenutku. Zasjala je. Nikada nije upoznala nekoga poput njega. Odmah je znala da je taj mladi ratnik brončana tena, toplih očiju i blistava osmijeha drugačiji od drugih. - Helen! Čula je kako je otac nestrpljivo doziva i shvatila da njezina odsutnost nije ostala nezamijećena. - Mislim da te netko traži - reče pomažući joj ustati. ~ 40 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ona pogleda u psa, i dalje sklupčana pokraj njegovih nogu. Hoćeš li moći odnijeti ga odavde? - upita. - Sve će biti u redu. Sad. - Helen! - opet poviče njezin otac. Opsovala je ispod glasa ne želeći još ostaviti Magnusa. Možda ni on još nije želio da se rastanu. Uhvativši njezinu ruku, naklonio se poput otmjena viteza. Srce joj je od sreće uzdrhtalo poput žica harfe. - Hvala vam, milostiva Helen. Veselim se našem idućem susretu. Gledali su se nekoliko trenutaka. Helen je u njegovu glasu osjetila iskrenost. To nije bio posljednji put da se vide. I vidjeli su se opet. Kad ga je ugledala sljedeći put šest mjeseci poslije, kad je doznala tko je na pregovorima između njihovih klanova - pas je bio uz njegovu nogu. Gotovo se u potpunosti oporavio od ozljede, samo je malo šepao. Za razliku od svojih obitelji, oni nikad nisu bili neprijatelji. Zbližili su se. Prvo prijateljski, a potom i više od toga. Nakon toga više nije vidjela taj trzaj ispod njegova oka. Sve do vjenčanja. Bože, zašto je nije zaustavio? Zašto je dopustio da se uda za drugog muškarca? Vrata se otvore. Uzdahnula je - zapravo, bojala se da je to zvučalo više poput cviljenja. William uleti u sobu i zatvori vrata. Sam. Barem nije morala proživljavati dodatne neugodnosti dok bi ga prijatelji gledali kako ulazi u krevet s njom. U tišini je gledao u nju, a potom skrenuo pogled na plahtu koju je navukla još više preko sebe. - Možeš se opustiti. Zasad se ne moraš brinuti za svoju čednost. - Smrtno se uozbiljio. - Ili je za to već prekasno? Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je shvatila što želi reći. Bila je svjesna da ima razloga sumnjati u nju, ali njegova optužba svejedno je zaboljela. - Moja je čednost netaknuta. Zurio je u nju i slegnuo ramenima. - Naravno da jest. On je prokleti svetac. Ogorčenost u njegovu glasu uzdrmala je njezinu savjest. ~ 41 ~

Knjigoteka

dasha&anna Odšetao je do stola gdje je stajala njezina čaša i natočio si piće. Namrštio se. Vino mu je bilo preslatko, ali svejedno ga je popio. Primijetila je da se nije presvukao za krevet. Na sebi je još uvijek imao svečanu tuniku i duge hlače s vjenčanja. Sjeo je na stolicu pokraj žeravnika i promatrao je preko ruba čaše. Malo se opustila. - Dakle, ti si žena za kojom čezne sve ove godine? - S gađenjem odmahne glavom. - Trebao sam znati. Kako to nisam vidio? Nije se činilo da očekuje odgovor. Nakon nekoliko trenutaka, ponovno ju je pogledao. - Što se dogodilo? Jesu li vam obitelji zabranile da se nalazite? - Jednim dijelom. - Objasnila mu je kako su se godinama potajno nalazili sve do kobnoga dana kad ju je Magnus pitao da pobjegne s njim, nakon čega ih je otkrio njezin brat. - Mogu misliti kako je to završilo - reče. - MacKayevi su tvome bratu uvijek bili trn u oku. Slagala se s njim. - Bila sam uplašena. Otac je bio bolestan i trebao je moju pomoć. Dopustila sam im da me uvjere kako je to bila samo mladenačka pogreška. Kad sam shvatila da sam pogriješila, Magnus je već otišao, a ti... - Zastala je. - I otac te zaručio za mene. - Da. - Više nije ležala u krevetu, sad je sjedila i rukama gužvala plahtu u krilu. - Nisi znala da će on biti ovdje? Odmahne glavom. - Nisam ga vidjela od toga dana. Nikad mi ga nisi spomenuo. - Voliš li ga? Mučilo ju je nešto u njegovu glasu. Komadić krivnje pronašao je put do njezine savjesti. Bila je toliko zaokupljena svojom patnjom da nije ni pomislila na Williamove osjećaje. Za razliku od Magnusa, on ih je znao pokazati. Naravno, bio je ljutit, ali znala je da je razočaran. - Ja... On podigne ruku i zaustavi je. - Ne moraš mi odgovoriti. Vidio sam ti izraz lica. - Prošao je prstima kroz kosu. - Nije mi jasno zašto ništa nisi kazala. Zašto si dopustila da dođe do ovoga. Toplina se popne u njezine obraze. - Nije se činilo važnim. Dugo ju je gledao. - Pokušala si razgovarati s njim. ~ 42 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kimnula je glavom, rumena od srama. - I to ti je rekao? Opet je potvrdila. Opsovao je. - Tvrdoglavi magarac. Suglasila se s njim. Opet se naslonio u stolicu i duboko zamišljen gledao svoju čašu. Nakon što je završio, podigao je pogled prema njoj. - I što ćemo sad učiniti? Ona ga pogleda u nevjerici. - Učiniti? - Što su uopće mogli učiniti? - Ovo je poprilično loše. - Tu si u pravu. - Za razliku od drugih, ja nisam svetac. Podigla je obrve. - Što želiš reći? On odmahne glavom i nasmije se. - Neću dijeliti svoju ženu. Uozbiljio se. - Niti želim ulaziti u krevet s mučenicom. Kad budem vodio ljubav sa svojom ženom, neće misliti na drugog muškarca. U njegovu glasu bilo je nešto mračno i obećavajuće od čega su joj niz kralježnicu prošli trnci. U nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu vjerojatno bi se željela udati za Williama Gordona. Nasmijao se kao da je znao u kojem smjeru razmišlja. Ostavio je piće na podu pokraj stolice i ustao. - Čini se da ti nudim izbor, draga moja. Uplašila se. - Izbor? - Da. Dođi u moj krevet dragovoljno ili nemoj doći uopće. - Ne razumijem. - Poprilično je jednostavno. Nismo konzumirali brak... još. Neću ti stajati na putu ako ga želiš proglasiti nevažećim. - Poništenje braka? - upita ona tek malo glasnijim šapatom. Potvrdio je. - Ili ćemo se rastati ako ne možemo poništiti brak. Neće biti lijepo, ali to je jedino rješenje. Nastao bi skandal. Njezina bi obitelj bila bijesna. Pogledala je Williama. Bio bi posramljen. A Magnus... William kao da je čuo njezine misli. - Nikad se neće predomisliti. - Bila je nepomična. - Udala si se za mene - reče mirno. Srce ju je zaboljelo. Bio je u pravu. Čak i da poništi brak, Magnus nikad neće biti njezin. Udala se za njegova najboljeg prijatelja. ~ 43 ~

Knjigoteka

dasha&anna Njegov ponos i odanost ne bi mu to dopustili. U njegovoj glavi pripadala je Williamu i bila je to crta koju nije bio spreman preći. Znala je to jednako kao i William. Zauvijek je izgubila Magnusa. - Vratit ću se za jedan sat i očekujem tvoj odgovor. - Zatvorio je vrata za sobom i ostavio je samu u bujici misli. Morao se maknuti s tog mjesta. Magnusu je bilo dovoljno teško gledati kako djevojke odvode Helen iz dvorane, ali da je morao gledati Gordona kako odlazi ili, ne daj Bože, otpratiti ga do kreveta i čekati da se uvuče u krevet s mladom, ubio bi nekoga. Vjerojatno MacRuairija koji ga je stalno gledao kao da je najveća budala na cijelom otoku, ili Kennetha Sutherlanda čiji mu je podrugljivi osmijeh govorio da točno zna koliko ga sve ovo muči. Magnus nije mogao vjerovati da je to stvarno učinila. Udala se za drugoga. I za jedan sat - možda i prije - ležat će u naručju drugoga muškarca i konzumirati brak. I to ne bilo kojeg drugog muškarca, nego njegova najbližeg prijatelja.

Isuse. Prsa su mu počela gorjeti dok je pokušavao izaći iz dvorane, uzevši pritom veliki vrč viskija iz ruku jedne od služavki. Nije mogao razmišljati o tome. Poludjet će ako bude razmišljao o tome. Jedva se kontrolirao dok je gledao kako se udaje za Gordona, ali sama pomisao na to kako se priprema za krevet... Kako raspušta svoju dugu, svilenu kosu... Skida odjeću... Čeka u krevetu velikih plavih očiju raširenih od uzbuđenja...

Trebala je biti moja. Opsovao je. Pomisao na to toliko ga je

fizički zaboljela da se uhvatio za trbuh. Popio je velik gutljaj viskija i oteturao u crnu maglovitu noć.

Krenuo je prema spremištu za brodove gdje su spavali on i ostali neoženjeni Čuvari Visočja. Nije htio da ga moraju daleko nositi kad se napije, što je namjeravao. Prvo žene, a sada piće. Danas je za njega počelo novo poglavlje. Popio je još jedan gutljaj. Živio pali Svetac. Mjesečina se probijala kroz daske i maleni prozor u veliku građevinu koja je bila izgrađena odmah pokraj ulaza u dvorac kako bi zaštitila birlinne 1 poglavara MacDougalla. Ali otkad je MacDougall 1

Vrsta veslačkoga broda s 12 do 18 vesala (nap. prev.). ~ 44 ~

Knjigoteka

dasha&anna izgubio u bitki kod Brandera nekoliko mjeseci prije, građevina je pripadala Bruceu. Gorjelo je nekoliko baklji, ali Magnusu se nije dalo pripremiti žeravnik. Pronašao je utjehu u hladnoći. Otupila mu je osjetila, baš kao i piće. - Ne osjećam ništa - rekao joj je. Bože, koliko je samo želio da je to istina! Djelić njega mislio je da to neće moći učiniti. Da se, unatoč svemu što je rekao, neće moći zauvijek vezati za nekoga drugog. Da ga je voljela dovoljno da postupi ispravno. Ali nije. Nije ga voljela tada kao ni sada. Sjeo je na svoj ležaj, naslonio se na zid nogu ispruženim ispred sebe i pio. Pio je da pronađe mir i dođe u stanje u kojem ga vlastite misli vise neće progoniti. Umjesto toga, pronašao je pakao. Crni pakao u kojem je vatra njegovih misli sukljala i palila sve pred sobom. Događa li se to sad? Je li sad u Gordonovu naručju i vodi ljubav s njim? Zadovoljava li je? Bolje postajala sve gora, a eksplicitne slike pojavljivale su mu se pred očima dok nije pomislio da će poludjeti. Nije znao koliko je vremena prošlo prije nego što su se vrata otvorila. Ušao je muškarac. Kad je vidio tko stoji na vratima, krv mu je uzavrela. - Goni se odavde, Sutherlande. Unatoč pijanstvu, u glasu mu se mogao čuti bijes. Prokleta budala ga je ignorirala. Bahato se šepurio po prostoriji. - Pitao sam se kamo si nestao. Gordon te tražio. Mislim da je želio da ga otpratiš do spavaće sobe. Ali otišao je bez tebe. Ništa nije moglo otupiti bol koja ga je obuzela u tom trenutku. To se upravo događa. Dragi Bože. Magarac se nasmijao. Magnusova ruka toliko je čvrsto stisnula vrč da ga je umalo zdrobio u tisuću komadića. Ali nije želio Sutherlandu pokazati koliko su ga zaboljele njegove riječi. Nije mu želio pružiti to zadovoljstvo. - Je li to sve što mi želiš reći? Muškarac se zaustavio nekoliko metara od njega. Iako je Sutherland to priželjkivao, Magnus se nije osjećao ugroženim. Nije bio u povoljnom položaju, ali mogao je brzo ustati da je to želio. Sutherland nije bio svjestan u kolikoj je opasnosti. Više nisu bili na ~ 45 ~

Knjigoteka

dasha&anna Visočkim igrama. Iza Magnusa su bile tri duge godine ratovanja rame uz rame s najboljim škotskim ratnicima. Sutherland se borio s Englezima. - Mislim da će biti poprilično sretni zajedno. Što ti misliš? Magnus stisne šaku. Koliko mu je samo želio maknuti taj podrugljivi osmijeh s lica. - A možda ti se njihovo vjenčanje uopće nije svidjelo? Možda si još uvijek zaljubljen u moju sestru? Možda zato Gordonu nikad nisi rekao za vašu malu zabranjenu romansu? - Pazi što govoriš, Sutherlande. Tvoj te prijatelj ovoga puta neće zaštititi. Sutherland ljutito stisne čeljust. - Pitam se hoće li on još uvijek biti tvoj prijatelj kad čuje istinu. Magnus je bio na nogama čvrsto stišćući Sutherlanda za vrat prije nego što je ovaj uspio reagirati. - Držat ćeš svoj prokleti jezik za zubima ako ne želiš nastradati. - Pritisnuo ga je o drveni zid. - S tim je gotovo. Pokretom koji bi Robbieja Boyda učinio ponosnim, Sutherland se rukom odgurne od zida, oslobodi Magnusova stiska i izmakne u stranu. - Naravno da je gotovo i više ništa ne možeš učiniti. Kladim se da je on upravo... Magnus je eksplodirao. Bijesno ga šakom raspali po licu. Čuo je zadovoljavajuće krckanje. Takav bi udarac oborio većinu muškaraca, ali Sutherland je uspio upiti udarac naglim pokretom vrata i udariti Magnusa u trbuh dovoljno jako da ovaj na trenutak ostane bez zraka. Ili je Sutherland postao puno bolji ratnik ili je piće uzelo danak na Magnusu više nego što je mislio. A možda se dogodilo oboje. Uslijedila je razmjena udaraca u kojoj mu je Sutherland pružio puno veći otpor nego što je to očekivao. Dugo se nije tukao koristeći samo šake kao oružje, ali nije mu trebalo puno da stekne prednost. Bombardirao je Sutherlanda udarcima toliko da bi ga vjerojatno ubio da ga netko nije zaustavio. - Prestani! Dovraga, MacKay, dosta! Netko ga je zgrabio za vrat s leđa. Instinktivno je reagirao i izvrnuo se s namjerom da iskoristi trenutak i baci drugog muškarca preko glave, ali prepoznao ga je u posljednjem času. Bio je to Gordon. Što je on, dovraga, radio tu? Sudeći po Sutherlandovu licu, i on se to pitao. ~ 46 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Što se ovdje događa? - Gordon je naizmjence pogledavao jednoga pa drugoga. Oči su mu se skupile u pogled od kojega Magnusu nije bilo svejedno. - Ili možda ne moram ni pitati? – Ako se želite poubijati, učinite to negdje drugdje. Sada nije ni vrijeme ni mjesto za to. Bio je u pravu. Magnus je bio posramljen jer je dopustio da ga magarac isprovocira. Nije pokušavao pronaći isprike. On i Sutherland razmijenili su poglede. Unatoč njegovim provokacijama, bilo je jasno da nije imao namjeru reći Gordonu za Helen. Njegova je namjera bila samo se Magnusu napiti krvi. Gordon ih je obojicu gledao s gađenjem. - Ostavi nas nasamo reče Sutherlandu. - MacKay i ja moramo razgovarati... sami. Magnus je znao da Gordonov zahtjev smeta Sutherlandu puno više nego što je pokazivao, ali poslušao ga je. Glavomje pozdravio Gordona, a Magnusa samo pogledao prijetećim pogledom koji je govorio da još nisu završili. Magnus je nalio hladnu vodu u posudu i umio se. Morao je isprati krv s lica i malo se otrijezniti. Pretpostavljao je da će mu trebati bistar um za nadolazeći razgovor. Obrisao je lice ručnikom i okrenuo se prema prijatelju. U trenutku se uznemirio. Sad kad su bih sami, vidio je bijes na Gordonovu inače smirenu i veselu licu. Magnus je znao o čemu je riječ prije nego što je ovaj progovorio. - Zašto mi nisi rekao? Nije se pravio da ne zna o čemu govori. - Nema se što za reći. Gordonove su oči gorjele od ljutnje. - Nisi mislio da bi me mogla zanimati činjenica da mi je najbolji prijatelj zaljubljen u zaručnicu? - Sve što je postojalo između mene i Helen završilo je prije nego što sam te upoznao. - Ma nemoj? - Gordon ga je izazivao. - Dakle, želiš mi reći da više ništa ne osjećaš prema njoj? Magnus je stisnuo zube tako čvrsto da ga je zaboljela čeljust. Želio mu je to reći, ali obojica su znali da to nije istina. Gordon je odmahnuo glavom. - Trebao si mi reći. Ne bih vam stajao na putu. - Udala bi se za nekoga drugog bez obzira na to. Njezina me obitelj mrzi. Zar ne vidiš koliko se dobro slažem s njezinim bratom? ~ 47 ~

Knjigoteka

dasha&anna Radije bih da je s nekim tko je zaslužuje. S nekim tko je može usrećiti. - Kako prokleto plemenito od tebe - reče Gordon ne skrivajući ogorčenost. - Ali kako si mislio da će se to dogoditi ako misli na drugog muškarca svaki put kad vodim ljubav s njom? Magnus se trznuo. Je li se to stvarno dogodilo? Je li Gordon tako otkrio istinu? Bože, nije mu bilo dobro. Gordon je krenuo nešto reći kad su se otvorila vrata. MacRuairi uleti u prostoriju. Pogledavao je jednog pa drugog očigledno se pitajući što se događa, ali dužnost je bila važnija od znatiželje. Spakiraj stvari - reče Magnusu. - Odlazimo. Ništa ga nije pitao: ako su morali otići usred slavlja, bilo je ozbiljno. Trgnuo se i odmah počeo pakirati stvari. - Što se dogodilo? - upita Gordon. - Novi gospodar Gallowaya je u nevolji. Gordon opsuje znajući da je situacija vrlo loša ako je kraljev ponosni brat Edward tražio pojačanje. - Tko sve ide? - Svi mi. Gordon kimne glavom. - Idem po stvari. - Ti ne ideš - ispravi se MacRuairi. - Nitko od tebe ne očekuje da ćeš ostaviti mladu na dan vjenčanja. - Znam - reče Gordon. - Ali svejedno idem. Možda vam bude potrebna pomoć. - Razmijenio je pogled s Magnusom. - Vjerojatno neću ni stići nedostajati svojoj mladoj.

~ 48 ~

Knjigoteka

dasha&anna

3. POGLAVLJE

O

tišli? - Helen zaprepašteno ponovi. Bella se namršti. - Da. Svi su muškarci jučer kasno navečer pozvani u pomoć kralju. Zar ti William nije rekao? Helen se pokušala kontrolirati da ne pocrveni, ali nije uspjela. Odmahnula je glavom. - Sigurno... Sigurno sam zaspala. Christina je njezinu reakciju pripisala djevojačkoj sramežljivosti. - Vjerojatno te nije htio buditi. Sigurno si bila iscrpljena nakon tako duga... dana. - Nasmijala se. - Zasigurno te samo nije htio ometati - složila se Bella, iako je očito bila zabrinuta. Helen je uzela još jedan komad kruha i debelo ga namazala maslacem pokušavajući prikriti sram koji je osjećala. Probdjela je veći dio noći nervozno čekajući da William otvori vrata zahtijevajući odgovor. Sigurno je zaspala jer je sljedeće čega se sjećala bilo buđenje u ledenoj sobi. Mladoj služavki zaduženoj za održavanje vatre u sobama sigurno je rečeno da ih ne ometa. To se ipak pokazalo nepotrebnim. Zašto se William nije vratio? Je li joj želio dati više vremena za odluku ili ga je nešto spriječilo? Helen nije željela napustiti sobu strahujući da je razlog njegova nedolaska imao veze s Magnusom. Ipak, glad i znatiželja pobijedili su njezine strahove pa se spustila u svečanu dvoranu na doručak. Moglo se vidjeti da je zabava bila dobra po broju gostiju koji su još spavali ispruženi na podu. Za razliku od njih, Bella i Christina bile su budne i - na Helenino iznenađenje - odmah su se počele ispričavati u ime muškaraca koji su morali žurno otići nakon vjenčanja. - Jesu li i vaši muževi otišli? - upita Helen. - Da - odgovori Bella. - Puno je muškaraca otišlo. Srce joj poskoči. Magnus? Je li i on otišao? Bella je sigurno znala o čemu razmišlja jer je potvrdno kimnula glavom. - Kamo su otišli? - upita. Žene su razmijenile poglede. - Nisam u potpunosti sigurna oprezno reče Christina. Preoprezno. Helen je mogla osjetiti da joj nešto prešućuju. ~ 49 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Nikad nam točno ne kažu kamo idu - užurbano dometne Bella. Helen se namrštila. - Bori li se William inače uz vaše muževe? - Ne uvijek - opet neodređeno odgovori Christina. Kad će se vratiti? - Za tjedan dana - reče Bella. - Možda više. Helen je znala da nije bilo u redu to što osjeća olakšanje. Williamov odlazak dao joj je dovoljno vremena da se pripremi za ono što slijedi. Nije se više zavaravala - ako prihvati Williamovu ponudu, njezine prijašnje - nestašne - odluke činit će se potpuno nevažnima u odnosu na ovu. - Vrlo je neobično što su pozvani usred slavlja - reče. Posebno mladoženja. Po Kennethovim pričama, znala je da je William bio vojnik svog ujaka sir Adama Gordona, vode klana Gordon. Nakon što su se posvađali, pridružio se Bruceu, tadašnjem grofu od Carricka, u njegovu ustanku. Sama činjenica da je kralj ustrajao da se vjenčanje održi u njegovu nedavno osvojenu dvorcu Dunstaffnage svjedočila je koliko se William isticao na ratištu. O njegovoj ulozi u Bruceovoj vojsci nije znala ništa osim toga. - Što točno William radi za kralja? Objema je ženama naočigled postalo neugodno zbog njezina pitanja, toliko da nisu ni skrivale nervozu. - Najbolje da ti to William sam objasni - reče Bella. Christina se nagnula prema njoj kao da ne želi da je itko drugi čuje. - Znam da imaš puno pitanja, ali pokušaj se strpjeti dok se William ne vrati. Tako je sigurnije. Pitanja ponekad dođu do krivih ušiju. Helen nije shvaćala zašto, ali znala je prepoznati upozorenje. Odlučila je to ostaviti po strani - zasad. Međutim, vrlo se brzo toga prisjetila kad su njezina braća i Donald Munro ušli u svečanu dvoranu. Strahujući od njihovih pitanja, pokušala ih je izbjeći prihvativši Bellinu ponudu da se pridruži ženama i djeci u odajama milostive Elyne - i njezin muž Erik MacSorley otišao je na zadatak - ali onda je primijetila bratovo lice. Dotrčala je do njih prije nego što su sjeli za jedan od stolova s pripremljenim doručkom. Rukom je krenula prema Kennethovu licu punom modrica. - Što se dogodilo?

~ 50 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bilo je očito da ga je netko udario - više puta. Imao je ogromnu modricu na lijevoj strani usta i vilice, rasječenu usnu, nateklo li jevo oko i veliku posjekotinu na obrazu. Odbijao je pogledati je. - Nije to ništa. - Tukao si se. - To nije bilo ništa neobično za njezina naglog brata. Vrlo se brzo znao uvrijediti i još brže reagirati. - Naravno da jest - odgovori njezin najstariji brat. Za razliku od Kennetha, nikad nije bila bliska s njim. Uvijek joj se činio kao stranac. Bio je deset godina stariji od nje i grof od Rossa uzeo ga je pod svoje okrilje kad se rodila. Kad se vratio u Dunrobin, više ga je zanimalo unapređivanje ratničkih vještina i učenje o dužnostima grofova nego njegova desetogodišnja sestrica koju uopće nije razumio. Nije bio bezobziran i hladan, samo je bio zauzet drugim stvarima. Strog i poprilično zastrašujući, preuzeo je ulogu grofa nakon očeve smrti s lakoćom čovjeka koji se za to pripremao od rođenja. - Čini se da mladi MacKay nije naučio ništa o disciplini u posljednjih nekoliko godina. Ali što se drugo može očekivati od takva pseta... mladog ili starog. Helen glasno izdahne prekrivajući usta rukom. - Magnus ti je to učinio? Will je promijenio izraz lica; nije volio da ga se podsjeća na njezino nedopušteno prijateljevanje s neprijateljem. - Da - reče Donald. - Napao je vašega brata bez razloga. To nije priličilo Magnusu. Kennethov mrk pogled usmjeren prema Donaldu sugerirao je da to nije bila cijela priča. Nadala se da to nije imalo veze s njom. Znala je da i Donald mrzi Magnusa posebno nakon što ga je porazio onoga kobnog dana. - Biti prisiljen trpjeti uzurpatora dovoljno je loše, ali MacKayevi? Tvoj novi muž sklapa loša prijateljstva - dometne Donald. Will ga je oštro ušutkao ispod glasa gledajući oko sebe kao da i zidovi imaju uši iako su bili poprilično udaljeni od svih ostalih u dvorani. - Pripazi što govoriš, Munro. Ne sviđa mi se to ništa više nego tebi, ali uzurpator je sada naš kralj. Donald se glasno bunio protiv predaje Bruceu, a njegovo nezadovoljstvo moglo mu se vidjeti i na licu. Ipak, stisnuo je čeljust i kimnuo glavom. Nakon smrti Willova oca, Donald je ostao vjeran njegovu sinu. Baš kao i njegov mač. Ostao je Williamov Gillecoise, vođina desna ruka. ~ 51 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Gdje je tvoj muž? - upita Kenneth pregledavajući prostoriju iza nje. - Mislio sam da ću ga pronaći ovdje s tobom. Zarumenjela se od tona njegova pitanja. - Morao je otići na nekoliko dana - reče prisjetivši se Christinina upozorenja. - Otići? - ponovi Will iznenadivši se, a zatečenost se iščitavala i s lica ostalih muškaraca. - Kako to misliš momo je otići? Nemarno je slegnula ramenima. - Kralj ga je trebao. - Dan nakon njegova vjenčanja? - Kenneth nije skrivao sumnju. Na silu se osmjehne. - Uskoro će se vratiti. - Kamo je otišao? - Will je zahtijevao odgovor. - Nije mi rekao, a ja nisam pitala - reče iskreno, prešutjevši činjenicu da nije ni imala priliku pitati ga. Donald je bio očito uvrijeđen u njezino ime. Uvijek se ponašao vrlo zaštitnički prema njoj. - Pitam se što je bilo tako važno da je mladoženja morao ustati iz kreveta i s tucetom ljudi usred noći isploviti birlinnom?. - upitao je. Kako je to mogao znati? Njezina braća imala su solar 2 u potkrovlju glavnoga tornja, daleko od spremišta za brodove i baraka. Vidjevši da se namrštila, objasnio je. - Učinilo mi se da sam vidio nešto na putu iz zahoda... pretpostavljam da su to bili on i drugi muškarci. - Možda biste trebali pitati kralja - predložila je. - Budi sigurna da hoću, sestro - reče Will. - Iako nisam siguran da je Bruce spreman povjeriti nam se. Bio je u pravu. Kralj je možda želio srdačno primiti grofove i moćne velikaše poput Sutherlanda i Rossa u interesu ujedinjenja kraljevstva, ali to nije značilo da im vjeruje. Sutherlandi su bili u nepovoljnom položaju i Helen se nadala kako njezina odluka da poništi brak to neće pogoršati. Will i Donald pridružili su se svojoj brojnoj pratnji za stolom. Helen se željela vratiti u sobu, ali Kenneth ju je zadržao. Plave oči, iste kao i njezine, piljile su u nju. Iako se i Kenneth, baš kao njegov stariji brat i otac, uvijek prema sestri odnosio s mješavinom privrženosti i strogoće, za razliku od njih, često je znao osjetiti kad nije govorila istinu. Bez obzira na to što bi vrlo rijetko planuo na nju, Privatna ili gornja prostorija u srednjovjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu (nap. prev.). ~ 52 ~

2

Knjigoteka

dasha&anna Kenneth nije pokazivao istu dozu strpljenja kao Will i njihov otac. Otac se prema njoj ponašao kao pastir koji je neumorno izvodio izgubljeno janje na pravi put. - Jesi li sigurna da si nam rekla sve, Helen? - Rekla sam vam sve što znam. Zurio je u nju dok joj nije postalo neugodno. Nakon očeve smrti, Kenneth je preuzeo ulogu pastira. Ali on nije bio njezin otac, iako je zasigurno tako zvučao. - Nadam se da ovo nema ništa s tim što sam vidio tvoga muža kako u spremištu za brodove traži MacKaya manje od sata nakon što je iz dvorane otišao k tebi. Iznenadila se i to se vidjelo na njezinu licu. Pustio je njezinu ruku i opsovao. - Što si učinila? Mrzila je vidjeti razočaranje na njegovu licu, ali najgore od svega bilo je to što je moglo biti samo gore. - Nisam ništa učinila. Planuo je. - Ne budi glupa, sestro. Gordon je dobar čovjek. Bit će dobar muž. MacKay zna za vaše zaruke već godinama. Da te želio, rekao bi mu. Ali nije. Znala je da je u pravu. Ali bez obzira na to što je Magnus rekao ili kako se osjećao, nije se trebala udati za Williama kad je voljela drugog čovjeka. Uvijek će voljeti Magnusa. Htio on nju ili ne. William je zaslužio ženu koja će ga voljeti. Ženu koja će leći s njim u krevet ne misleći na drugog muškarca. Ona mu to nikada neće moći pružiti. Nadala se da će joj jednoga dana obitelj moći oprostiti.

Suma Galloway, dvije noći poslije. - Ima li pitanja? - Tor MacLeod pogledom je prešao preko zamaskiranih lica muškaraca koji su ga okružili u tami. Pepeo im je, baš kao i tamni oklop i kacige, pomogao da se stope s okolinom. - Ne moram vam govoriti koliko je ovo važno. Ako niste u potpunosti sigurni što vam je činiti, sad je vrijeme da kažete. Nema prostora za pogreške. - Dovraga, da ima mjesta za pogreške, mislio bih da sam na pogrešnome mjestu - uletio je Erik MacSorley sa svojom dosjetkom. Drski moreplovac uvijek je znao podići raspoloženje. Što je opasnost bila veća, to se on više šalio. Zbijao je šale cijelu noć. Čuvari Visočja okupljeni su samo za najopasnije i naizgled nemoguće zadatke. Spašavanje kraljeva brata testirat će njihove ~ 53 ~

Knjigoteka

dasha&anna granice. Tisuću petsto engleskih vojnika stajalo je između njih i Edwarda Brucea. Zajedno s ljudima Jamesa Douglasa, njih je bilo ukupno pedesetak. Zastrašujući izgledi čak i za najelitniju skupinu škotskih ratnika. Ali najviše su se pokazivali kad su svi izgledi bili protiv njih. Nikad nisu ni razmišljali o neuspjehu. Vjera u to da će moći pobijediti u svakoj situaciji bila je zaslužna za njihove uspjehe. MacLeod, vođa Čuvara Visočja, obično je ignorirao MacSorleyja. Činjenica da ga ovaj put nije ignorirao najviše je govorila o ozbiljnosti situacije u kojoj su se nalazili. - Sokole, pokušaj ovoga puta ne oteti ni jednu djevojku. MacSorley se nasmije prisjetivši se „pogreške” zbog koje je morao pobjeći zajedno s gospođom Elyne de Burgh iz njezine kuće u Irskoj godinu prije. - Ne znam, Pljačkašu bi dobro došla žena. S njegovim izgledom, to bi mogao biti jedini način da je pronađe. - Odbij, Sokole - odgovori Robbie Boyd. - Možda ću jednostavno uzeti tvoju? Jadna te se djevojka dosad sigurno zasitila. Mi svakako jesmo. - Boydov preuveličan umoran uzdah izmamio je nekoliko osmijeha, a nekoliko prigušenih glasova složilo se s njim, od čega se napetost u zraku malo rasplinula. - Pripremite se - reče MacLeod. - Krećemo za jedan sat. Nakon što ih je raspustio, Magnus se počne udaljavati od njega kao i ostali, ali MacLeod ga zaustavi. - Sveče, Templaru, pričekajte trenutak. - Pričekao je da ostali muškarci odu prije nego što se okrenuo prema Magnusu i Gordonu i naizmjence ih stao odmjeravati nepokolebljivim pogledom kojemu ništa ne može promaknuti. Postoji li nešto zbog čega se trebam zabrinuti? Magnus se ispravi. Nije morao pogledati u Gordona da bi znao kako je i on postupio jednako. - Ne, Poglavaru - rekoše obojica u isti glas. Tor MacLeod bio je na glasu kao najstrašniji ratnik Visočja, a sada je tako i izgledao. Pažljivo je promatrao dvojicu muškaraca. Magnus je osjećao strahopoštovanje prema malo ljudi, a vođa Čuvara Visočja bio je jedan od njih. Svi su imali nešto vikinško u sebi, ali Tod MacLeod imao je više od ostalih. - Nesloga je pogibeljna za vojsku. Što god da se događa između vas dvojice, ostavite to po strani. MacLeod je otišao ne čekajući njihov odgovor. Nije morao pričekati; jasno su ga razumjeli.

~ 54 ~

Knjigoteka

dasha&anna Od trenutka kad je MacRuairi ušao u spremište za brodove s vijestima o problemima u kojima se našao Edward Bruce u Gallowayu, jedino što je bilo važno bio je njihov zadatak. On i Gordon imali su previše iskustva da bi dopustili da ih privatni problemi odvrate od zadatka pred njima. O tome su ovisili njihovi životi i životi ostalih Čuvara Visočja. Ali napetost je ipak postojala ispod površine. Nisu zaboravili na to. Obojica su bili posramljeni zbog Činjenice da je MacLeod to primijetio. Gordon je izgledao namrgođeno, a Magnus se tako osjećao. Dođi - reče. - Moramo nešto pojesti. Imam osjećaj da će nam trebati sva snaga koju imamo za noć pred nama. - I vjerojatno nekoliko čuda odgovori Magnus. Gordon se nasmijao i prvi put otkad je Magnus došao u Dunstaffnage na vjenčanje, Čvor koji ga je stezao u želucu malo je popustio. Već je izgubio Helen, nije mogao izgubiti i najboljeg prijatelja. Krenuli su natrag do tabora kako bi se pridružili ostalima i još jednom prošli kroz sve detalje hrabroga plana da spase kraljeva ponosna, uporna i ponekad nepromišljena brata. Čuvari Visočja nisu posebno voljeli Edwarda Brucea, ali bio je kraljev poručnik na problematičnom jugu i, što je još važnije, njegov jedini brat. Edwardova smrt ili zatočeništvo bili bi vrlo teški za kralja koji je već primio toliko udaraca otkad je počeo rat: tri pogubljena brata u manje od godine dana, žena, dvije sestre i kći zatočeni u Engleskoj jedna od njih u kavezu. Ako su morali proći kroz tisuću petsto Engleza da bi Edward izvukao živu glavu, to su bili spremni učiniti. Airson an Leòmhann. Za lava. Bio je to simbol Škotskoga Kraljevstva i bojni poklič Čuvara Visočja. Posljednja dva dana, jedanaest Čuvara Visočja radilo je zajedno s jednim ciljem: doći do Edwarda na vrijeme da izbjegnu katastrofu. Plovili su na jug čak do Ayra, potom jahali na istok kroz divlje i neukrotive šume i brežuljke Gallowaya. Iako su pobijedili u ratu na sjeveru, na jugu se još uvijek ratovalo. Englezi su kontrolirali granice velikim garnizonima smještenim u svakom od glavnih dvoraca, a u Gallowayu - drevnoj keltskoj provinciji na izoliranom jugozapadu Škotske - izbijali su mnogobrojni mali ustanci koje su predvodili ljudi odani prognanom ~ 55 ~

Knjigoteka

dasha&anna kralju Johnu Balliolu i njegovu rođaku, moćnom poglavaru klana, Dugaldu MacDowellu. Djelujući iz svojih sjedišta u beskrajnim i neprohodnim šumama, Edward Bruce je posljednjih nekoliko mjeseci proveo osvetnički gušeći te ustanke, a posebno je mrzio MacDowelle jer su bili odgovorni za smrt dvojice njegove braće tijekom katastrofalnog iskrcavanja na Loch Ryanu godinu prije. Mladi James Douglas, kojeg su Englezi istjerali s posjeda u obližnjem Douglasdaleu, iskazao se u Bruceovoj vojsci te su mu njegova crna kosa i zastrašujući ugled donijeli nadimak „Crni Douglas”. Većina je članova Čuvara Visočja s Bruceom provela neko vrijeme u Gallowayu u proteklih šest mjeseci - posebno Boyd, Seton, MacLean i Lamont kojima je to područje bilo važno. Magnus je napustio Galloway samo nekoliko dana prije kako bi stigao na vjenčanje. Ali ovo je bio prvi put da su svi Čuvari pozvani na dužnost. Situacija je to zahtijevala. Sudeći po glasniku kojeg je poslao Douglas, Edward Bruce dobio je informaciju da se njegov vječni neprijatelj Dugald MacDowell iz progonstva u Engleskoj vratio u Galloway. Krenuo je na njega s malom vojskom dok je Douglas bio na drugom zadatku. Vrativši se, Douglas je shvatio da Edwarda nema i pošao za njim, ali na putu mu se ispriječilo tisuću petsto engleskih vojnika. Izmamili su Edwarda iz šume ravno u zamku pa je bio prisiljen skloniti se u dvorac Threave koji je oteo Englezima samo nekoliko mjeseci prije. Zadnji vlasnik drevne utvrde gospodara Gallowaya bio je Dugald MacDowell, a ona se nalazila na otočiću usred rijeke Dee te ju je od močvare dijelio samo kameni nasip. Zbog povoljnoga smještaja, bilo je lako braniti dvorac, ali kao i William Wallace prije njega, Bruce iza sebe nije ostavljao ništa što bi njegovi neprijatelji mogli koristiti, što je uključivalo uništavanje dvoraca i zagađivanje svih bunara. To je značilo da se Edward Bruce branio iz ruševnoga dvorca bez izvora pitke vode. Prema informacijama Arthura Campbella, čuvenog izviđača Čuvara Visočja, engleska vojska podigla je tabor na istočnoj obali rijeke. Ali bez svježe vode, borba neće dugo trajati. Napad preko vode učinit će je još kraćom. ~ 56 ~

Knjigoteka

dasha&anna Dva sata prije zore, Magnus i ostali Čuvari Visočja okupili su se oko MacLeoda zajedno s ostatkom Douglasovih ljudi. - Jeste li spremni? - upita MacLeod. - Da - odvrate muškarci. MacLeod kimne glavom. - U tom slučaju, dajmo bardovima nešto o čemu će pjevati. Izašli su iz šume jašući prema dvorcu. Svaka je sekunda bila važna. Trebali su biti s boka engleskoj vojsci točno u zoru. Dok Edward Bruce i njegova vojska odvraćaju njihovu pažnju sprijeda, Čuvari Visočja i ostatak Douglasovih ljudi na prepad će ih napasti straga. Eoin MacLean ili Udarač, kako su ga zvali, stajao je iza hrabrih strategija i smjelih taktika po kojima su Čuvari Visočja bili poznati. Ali čak je i on držao gotovo nemogućim provesti ovaj plan. MacLeanov plan bio je iskoristiti svjetlo i maglu za žestok iznenadan napad i tako uzdrmati neprijatelja oduzimajući im brojčanu prednost te, najvažnije od svega, usaditi strah u njihovo srce. Prije im je to polazilo za rukom - iako nikad s toliko brojčano nadmoćnim neprijateljem. Pod okriljem guste magle koja je prekrivala dolinu rijeke Dee, zamaskirani Čuvari Visočja pojavit će se u zoru, iznenada, neopaženo i u nepoznatom broju poput fantomske bande pljačkaša kojom su ih neki smatrali. Nadali su se da će u nastalom košmaru Edward i njegovi ljudi uspjeti zgrabiti priliku za bijeg. Pratili su rijeku prema jugu otprilike sat prije nego što su došli do šumarka na sjevernoj obali točno nasuprot otoku. Odatle će MacSorley i MacRuairi iskoristiti svoje plivačke sposobnosti kako bi preplivali mutnu rijeku i ušuljali se u Bruceov tabor te ga upoznali s planom. Uz pretpostavku da će prije toga uspjeti neopaženo proći pokraj Edwardovib čuvara. - Pričekajte signal - reče MacLeod. - Na zapovijed - odgovori MacSorley okrenuvši se prema Gregoru MacGregoru vragolasto se osmjehuući. - Samo nemoj promašiti. - Poznati strijelac trebao je odapeti zapaljenu strijelu preko nasipa kad zrak bude čist. - Ciljat ću tvoju glavu - reče MacGregor. - To je dovoljno velika meta. MacSorley se nasmije. - Ako želiš veliku metu, ciljaj u moj kurac. ~ 57 ~

Knjigoteka

dasha&anna Svi su se muškarci nasmijali. - Ovo smrdi po govnima - reče MacRuairi nanoseći crnu tuljanovu mast na golu kožu. Spremili su oklope i oružja u torbe kako se ne bi smočili u rijeci. Tuljanova mast neće im samo pomoći da se stope s tamom, nego će ih zaštititi od ledene vode usred prosinca. - Bit ćeš zahvalan na njoj za nekoliko minuta - nasmije se MacSorley. - Otpast će ti jaja od hladnoće. - Barem ti nećeš imati problema s tim - hladno reče MacRuairi. - Dovraga, rođače, je li to bila šala? - MacSorley odmahne glavom. - Tko bi rekao. Završavajući s nanošenjem promrmljao ispod glasa.

masti,

MacRuairi

je

nešto

Prije polaska, MacLeod im je dao posljednje upute i pozdravio ih: - Bàs roimh Gèill. - Smrt prije predaje. Za gorštake nije bilo drugog izlaza. Ili će pobijediti ili umrijeti pokušavajući. Nisu se bojali smrti. Nije bilo časnije smrti od one na ratištu. Dvojica ratnika počela su plivati, a ostatak je krenuo na istok obilazeći englesku vojsku utaborenu na istočnoj obali kako bi blokirala nasip. Kad su došli do malenog šumovitog brežuljka mjesta gdje je nekad bila drevna prstenasta utvrda - MacLeod je signalizirao da stanu. Odatle će napasti. Između njih i dvorca okruženog rijekom prostirala se močvara čija je zemlja bila stvrdnuta, a trava uvenula od zimske studeni. Iako nije bilo moguće vidjeti Engleze zbog tame i magle, moglo ih se Čuti i osjetiti po smradu koji se širio kroz noć. Miris urina i izmeta tisuću petsto muškaraca ostavio je trag. Neprijatelj je bio blizu. Ne dalje od dvjesto metara. Ali svaki muškarac znao je koliko je važno držati jezik za zubima. Da bi im plan uspio, morali su imati element iznenađenja na svojoj strani. Gotovo pola sata svi su sjedili u potpunoj tišini čekajući zoru i MacLeodov signal. Srce je u Magnusovim prsima udaralo poput bubnja, a krv mu je ključala nestrpljivo čekajući početak. Napokon je stigao. S prvim zrakama sunca koje su se probile kroz tamu, MacLeod podigne ruku i pokaže naprijed. Magnus i ostali Čuvari Visočja zauzeli su položaje naprijed i polako krenuli nizbrdo koristeći gustu maglu kako bi prikrili svoj dolazak.

~ 58 ~

Knjigoteka

dasha&anna Englezi su se budili. Magnus je mogao Čuti glasove i zveket oklopa. Osjetio je već poznatu, potpunu smirenost. Um mu se razbistrio, puls usporio i sve kao da se odvijalo upola sporije. MacLeod im je signalizirao da stanu. Opet su čekali. Ovoga puta još nervozniji jer je dan postajao sve jasniji svakog trenutka. Još gore - najgore od svega magla koja se činila tako gustom samo nekoliko trenutaka prije, magla na koju su računali da će ostati gotovo do podneva, počela se dizati. Veo koji je trebao sakriti njihovu prisutnost nestajao je. Za nekoliko minuta bit će otkriveni. Njihov plan otišao je kvragu. Uskoro će postati meta za vježbanje stotinama engleskih vojnika. Magnus je po razmjeni pogleda između MacLeoda i MacLeana mogao vidjeti da i oni razmišljaju o istom: koliko još mogu Čekati da vide jesu li MacSorley i MacRuairi uspjeli? Napokon, čuli su iznenađene povike Engleza uznemirenih zbog strijela koje je Bruceova vojska počela ispaljivati na njih sprijeda. MacSorley i MacRuairi uspjeli su! Skrenuli su njihovu pažnju. Dok su Englezi trčali na položaje, napali su ih Čuvari Visočja. Ali bez magle koja ih je skrivala, morali su se osloniti na jedinu stvar koja im je ostala: stravu i užas. Uz gromoglasan bojni poklič koji bi sledio krv u žilama svakog smrtnika, divljački su nasrnuli na englesku vojsku uništavajući sve pred sobom. Uplašeni povici odjekivali su ledenim jutrom. Prije nego što su se Englezi snašli, Čuvari VisoČja napali su ponovno s Douglasovim ljudima iza sebe. Konjanici su jahali kroz pješaštvo i ubijali vojnike kopljima, razbijajući pritom pažljivo postavljenu englesku formaciju. Engleska je vojska bila razbijena. Kriste, MacLeanov je plan upalio! Magnus je mogao osjetiti miris pobjede vidjevši da je nasip nezaštićen. MacLeod povikne MacGregoru da pošalje signal i trenutak poslije zapaljena strijela poleti preko neba ostavljajući iza sebe vatreni luk. Čim im se pružila prilika, Čuvari Visočja stali su na poziciju pokraj nasipa štiteći Bruceove ljude od napada dok je Douglas sa svojim ljudima i dalje nastavio sa zastrašujućim napadima na Engleze u bijegu. Ali nešto nije bilo u redu. Nije bilo Bruceovih ljudi. Čuo je kako Gordon viče pokraj njega. - Rijeka! ~ 59 ~

Knjigoteka

dasha&anna Između udaraca i zamaha mačem, Magnus se okrene prema dvorcu.

Dovraga. Magla nije sakrila samo njihov napad: Englezi su napadali preko vode, čega su se i bojali. Tri... ne, četiri engleske galije približavale su se vodenim vratima obasipajući strijelama svakog muškarca koji je pokušao napustiti dvorac. Za nekoliko će se trenutaka engleski vojnici iskrcati iz galija i onemogućiti svaki Bruceov pokušaj. Usto, dodatnu opasnost predstavljala je mogućnost da engleski vojnici u bijegu shvate što se događa i okrenu se. U tom slučaju više ne bi mogli zastrašiti vojsku. - Poglavaru! - poviče Gordon, - Pogledajte! MacLeod je vidio isto što i oni. - Idite - reče Magnusu i Gordonu razumjevši njihov neizrečeni prijedlog. - Povedite Rendžera i Strijelu. Nisu oklijevali. Četiri muškarca pohitala su preko nasipa prema dvorcu koji se nalazio na drugoj strani otočića. Brodovi su se već počeli zaustavljati na pristaništu pokraj djelomično rastavljenih vodenih vrata. Ironično, Bruceovo uništavanje dvorca nekoliko mjeseci prije danas ga je stavilo u vrlo nepovoljan položaj. Nije se mogao braniti. Ali kak o su se vodena vrata nalazila na drugoj strani dvorca, engleske strijele sada nisu mogle dokučiti nasip, što im je pružilo priliku za bijeg. MacRuairi i MacSorley također su to primijetili. Magnus ih je vidio ispred sebe kako naređuju Edwardovim vojnicima da bježe. Ispred njih su se izdizali ostaci izgorena dvorca. Većina drvenih građevina izgorjelo je do temelja, uključujući i velik dio palisade koja je okruživala dvorište dvorca. Ostao je samo dio kamenog tornja. Englezi su počeli pristizati u dvorište sa strane vodenih vrata otežavajući pritom MacRuairijeve i MacSorleyjeve pokušaje da izvuku Edwardove ljude. - Toranj - reče Gordon. Zid će im zapriječiti put. Magnus je odmah shvatio što želi reći. Ako Gordon postavi barut ispod jednog od djelomično uništenih zidova, on će se srušiti točno na put Englezima. Čak i da im ne zapriječi put u potpunosti, dat će MacSorleyju i MacRuairiju dovoljno vremena da izbave ljude iz zamke u kojoj su se našli.

~ 60 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus je kimnuo i brzo objasnio Campbellu i MacGregoru što planiraju učiniti, dokje Gordon uzeo žar iz jednog od žeravnika i zapalio baklju. - Podrum! - poviče Gordon pokušavajući nadglasati buku oko njih dok su se probijali kroz skupinu Engleza. Potrčali su niz bladno i vlažno stubište. Bez krova, kamen je bio izložen vremenskim prilikama i stube kojima su se spuštali u podrum bile su mokre i skliske od mahovine. Magnus nije morao pitati što Gordon namjerava. To nije ništa što već nisu radih. Toliko su se dugo borili zajedno da im za komunikaciju nisu bile potrebne riječi. Gordon je otišao do zida koji se nalazio točno ispod nesigurno nakrivljenog zida tornja. - Vjerojatno će trebati više od jedne - reče vadeći nekoliko vrećica iz kožnate torbe prebačene preko ramena. Četiri je dodao Magnusu. - Nemamo puno vremena pa ih zapali sve u isto vrijeme. Ispod luka - reče pokazujući Magnusu mjesto pokraj stubišta. Bakljom je zapalio dvije malene svijeće koje je čuvao za takve situacije. - Na moj znak. Gordon ode do zida i postavi vrećice duž luka odmah ispod stropa. Magnus je na svojoj strani učinio isto. - Spreman? - upita Gordon. Magnus kimne. Gordon je postavio svijeću između vrećica i počeo trčati. - Sad! - poviče. Magnus je stavio svoju svijeću i potrčao. Trebali su imati dovoljno vremena da se popnu stubištem i istrče iz tornja prije prve eksplozije. Ali nešto je krenulo po zlu. Magnus je bio nekoliko metara od vrata - Gordon malo iza njega kad je prva eksplozija odjeknula ispod njih bacivši ga na pod. Zemlja se još tresla kad se začula druga eksplozija. Pokrio je uši i pokušao ustati. Eksplozije su bile preglasne. Prejake. Što se, dovraga, dogodilo? Ništa nije mogao čuti, ali nekako je znao da Gordon nešto govori. Okrenuo se i vidio kako viče: - Trči! - Ali bilo je prekasno. Zidovi su padali, a oni su bili zatočeni. Pokušao se probiti do ulaza izmičući se kamenju koje je padalo oko njega. Jedan veliki kamen pogodio ga je u rame, od čega mu je oštra bol prostrujala cijelom lijevom stranom. Zateturao je. U ušima mu je još uvijek zvonilo, ali čuo je Gordonov povik u pozadini i znao ~ 61 ~

Knjigoteka

dasha&anna je da je i on pogođen. Okrenuo se pokušavajući mu pomoći, ali u tom trenutku toranj se srušio na njih. Magnus je podigao ruku pokušavajući se zaštititi od kiše kamenja koja ga je nemilosrdno obasipala bacajući ga na tlo. Bio je siguran da će poginuti. Sve je utihnulo, tornja više nije bilo, ali on je nekako još uvijek bio živ. Izvukao se iz hrpe kamenja i pogledom potražio Gordona trudeći se zanemariti oštar miris baruta i oblak prašine i pepela u zraku. Kroz zvonjavu u ušima čuo je jauk. Gordon! Puzao je kroz gomilu kamenja slijedeći zvuk. Prvo ga nije mogao vidjeti, ali onda je pogledao dolje i želudac mu se okrenuo. Prijatelj mu je bio ispružen ispod hrpe ogromnog kamenja od kojeg je najveći - dio jednog od glomaznih stupova koji su podupirali strop podruma - pao na njegova prsa slomivši mu rebra i zdrobivši mu pluća. Magnus opsuje pokušavajući maknuti kamenje s njega. Ali znao je da nema koristi. Tek bi tri ili čak četiri muškarca snažna poput Robbieja Boyda podignula taj stup - a on je imao samo jednu ruku. Njegovu lijevu ruku natuklo je kamenje. Povikao je pokušavajući nekoga dozvati u pomoć, ali ostali su zacijelo već bili predaleko. Nije odustajao. - Stani - reče Gordon jedva dišući. - Nema koristi. Moraš ići. Magnus ga nije slušao. Stisnuo je zube i upro još jače nego prije objema rukama. - Uporan... - Gordon ostane bez daha. - Idi. Dolaze. Ne smiju te zarobiti. Iznenada, Magnus je postao svjestan glasova iza sebe koji su dolazili iz smjera vodenih vrata. Odšepao je do srušenog zida i pogledao preko. Englezi su se penjali preko njega. Zid ih je usporio, ali ne i zaustavio. Za minutu-dvije bit će ih puno dvorište. Opsovao je i vratio se prijatelju. - Pokušaj gurati dok ja vučem, Gordon odmahne glavom. - Ne mogu se pomaknuti. - Pogledao je Magnusa u oči. - Neću se izvući. Riječi mu je prekidao zvuk grgljanja. Krv mu je punila pluća. - Ne - bijesno reče Magnus. - Nemoj to govoriti. - Znaš što prikliještene.

trebaš

učiniti.

Ne

~ 62 ~

Knjigoteka

mogu

sam.

Ruke

su

mi

dasha&anna

Oh, Bože, ne. Odmahne glavom. - Ne možeš to tražiti od mene.

Gordon ga je ignorirao. - Helen - uzdahnuo je. - Obećaj mi da ćeš je čuvati. - Dovraga, Templaru - zareži Magnus. Oči su ga zapekle. - Obećaj mi. Magnus nije mogao progovoriti, ali je kimnuo.

Pogledali su se. - Ne možeš me prepustiti njima - reče Gordon. - Ne znam koliko će ovo trajati. Ne mogu riskirati da me netko identificira. Znaš koliko je toga na kocki. Čuvari. Moja obitelj. Svi će biti u opasnosti. Helen će biti u opasnosti. Gordon to nije morao reći. Malo je toga što Englezi nisu bili spremni učiniti da doznaju imena Čuvara Visočja. Zato su morali biti tako oprezni. Zato su koristili nadimke. MacRuairijev je identitet otkriven i cijena za njegovu glavu bila je tolika da ga je lovila cijela Engleska i pola Škotske. Magnus nije imao izbora. Učinio je što je morao.

~ 63 ~

Knjigoteka

dasha&anna

4. POGLAVLJE

H

elen nije dopustila da je težina njezine odluke dugo sputava. Bila je uvjerena da postupa ispravno raskidajući brak s Williamom prije nego što je počeo i da će na kraju sve dobro završiti. Ipak, doći do kraja bilo je teško. Neće dopustiti da je braća uvjere kako donosi krivu odluku - ne ovaj put. To je značilo da bi bilo najbolje da ih izbjegava dok se William ne vrati. To nije bilo lako. Dan nakon što su muškarci otišli, neobično jaka zimska oluja spustila se na Lorn zatrpavši dvorac i okolicu s gotovo pola metra snijega, što je odgodilo odlazak većine gostiju. Također, zbog snježne oluje, muškarci - uključujući i njezinu braću - nisu mogli vježbati, nego su bili zatočeni u svečanoj dvorani. Zbog toga je Helen većinu vremena provodila sa ženama i djecom u maloj sobi na drugom katu u kojoj su inače bili milostiva Anna i njezin muž Arthur Campbell, koji je imenovan čuvarom dvorca. Nakon što četiri dana nisu mogli raditi ništa osim siti (čega se Helen užasavala u svakom pogledu) i slušati Christinu MacLeod kako se iz petnih žila trudi učiniti Plinija zanimljivim (knjižnica dvorca bila je ograničena na samo nekoliko znanstvenih djela) dok pokušava svoju šestomjesečnu kćer Beatrix MacLeod zadržati podalje od žeravnika (upravo je naučila puzati) i utišati četveromjesečnog Duncana MacSorleya (koji je, čini se, plakao zbog svake sitnice), svi su već počeli ludjeti. Ponajviše Ellie. Mlada majka bila je na rubu suza dok je u rukama držala uplakano novorođenče. - Ne znam što mu je zastenje umorno. - Ne želi prestati. Njegov otac samo se smije kao lud, a ovo dijete samo plače. - Moja kći bila je ista takva - reče Bella. - Mislim da je vrištala dva mjeseca bez prestanka kad je bila stara kao on. Helen nije promaknula naznaka tuge u njezinu glasu. Bellina kći bila je u Engleskoj i živjela u progonstvu s očevom obitelji. Nije točno znala što se dogodilo, ali bilo je jasno da Belli silno nedostaje. ~ 64 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Čini se da stolisnik i menta malo pomažu - reče Ellie zahvalno pogledavši Helen. - Ali koliko samo želim da se Erik vrati! On je jedini koji može umiriti Duncana. - Vratit će se uskoro - mirno reče Bella. Žene su to pokušale sakriti od nje, ali Helen je mogla osjetiti njihovu zabrinutost. I ona je bila zabrinuta. Za Magnusa - i za Williama, naravno. Bilo je to žensko prokletstvo. Biti prisiljen čekati muškarce i brinuti se hoće li se vratiti živi i zdravi. Stvarnost njezine sudbine uznemirivala ju je. - Zašto ga malo ne bi dala meni? - ponudi Christina ispruživši ruke prema djetetu. - Čini se da je snijeg prestao... Prekinula ju je Bella skočivši na noge i istrčavši iz prostorije mučna izraza lica. Helen je ustala. - Možda bih trebala vidjeti treba li joj pomoć. Ovo je drugi put ovaj tjedan da se osjeća loše nakon doručka. Christina, Ellie i Anna razmijenile su osmijehe. - Bit će dobro reče Christina. - Pretpostavljam da će se za nekoliko mjeseci osjećati puno bolje. - Za nekoliko mjeseci? - upita Helen. Ellie mahne glavom s ljubavlju gledajući svog sina koji je nekim čudom zaspao u Christininu naručju. - Meni je bilo loše sve vrijeme. Mogla sam pretpostaviti da će biti problematičan. Ali mali vragolan je sladak. Anna, imaš sreće što si izbjegla mučninu. Anna nesvjesno protrlja trbuh. Upravo suprotno, želim samo jesti. Sanjam o hrani. Helen je napokon shvatila o čemu govore. - Očekuje dijete? Christina kimne glavom. Helen se zarumenjela shvativši da je Bella već sigurno prije nekoliko tjedana predvidjela predstojeći brak s Lachlanom MacRuairijem. - Idi - Christina reče Ellie. - Uhvati malo svježega zraka. Ja ću ga pripaziti. Ellie nesigurno zagrize usnu. Helen je suosjećala s njom. Christina je bila u pravu. Svima bi dobro došlo da malo izađu iz dvorca. I njoj. Od svih priča o braku i djeci, bila je nervozna. Zidovi kao da su se sve više približavali. Ali taj silni snijeg...

~ 65 ~

Knjigoteka

dasha&anna Iznenada je širok osmijeh obasjao Helenino lice. Sjetila se savršenog načina da iskoristi zimsko vrijeme i izmami osmijeh na Ellienu licu. - Imam bolju zamisao - reče. - Ali morat ćeš se toplo odjenuti. Ellie ju je promatrala u nevjerici i Helen je imala osjećaj kao da je opet predložila nešto blesavo. - Spustiti se niz brijeg na čemu? - upita Ellie. Ali sat poslije spuštala se niz brežuljak iza dvorca vrišteći od smijeha. Kći najmoćnijega grofa u Irskoj i sestra zatočene škotske kraljice veličanstveno se zaustavila odletjevši sa štita na meki snježni jastuk. Kad se napokon izvukla iz snijega koji su skupile da im ublaži pad, cijela joj je haljina bila bijela. Otresla se, rukom obrisala lice i istresla ostatak snijega iz kose. - Jesi li me vidjela? - upita uzbuđeno. - Išla sam tako brzo da sam se osjećala kao da letim. Bila si u pravu: utrljati vosak u štit sjajna je zamisao. - Oči joj zablistaju. - Iako sumnjam da će Arthur biti sretan kad vidi što smo učinile sa štitovima iz svečane dvorane. Helen zagrize usnu. Oh, ne, opet je to učinila. - Nisam mislila... Ellie se nasmije. - Zafrkavam se. Neće mu smetati. Ako i bude imao nešto protiv, vrijedilo je. - Izvukla je štit iz snijega. - Idemo opet? Najgori dio je popeti se natrag po ovom snijegu. Čizme su skliske. Helen se nasmije. - Naravno, ali mislim da ćemo ovoga puta imati društvo. Pokazala je prema ulazu u dvorac gdje se okupila skupina ljudi. Nisu to bila samo mala djeca, bilo je i nekoliko starijih. Uskoro je izgledalo kao da je cio dvorac izašao i spuštao se niz brijeg na štitovima. Helen je stajala pokraj Ellie na vrhu brijega i smijala se dok se dvoje djece pokušavalo spustiti najednom štitu kad se Ellie u trenutku smrznula. Njezin smijeh pretvorio se u zaprepašten uzdah, a crveni su joj obrazi problijedjeli. - Što je bilo? - upita Helen. Ellie odmahne glavom ne mičući pogled s obzora. - Nešto nije u redu. Helen se okrenula u smjeru njezina pogleda i shvatila što joj je zaokupilo pažnju. Birlinn je upravo obišao Rubha Garbh, kameniti rt

~ 66 ~

Knjigoteka

dasha&anna na kojem se nalazio dvorac, putujući brže od bilo kojeg broda koji je Helen do tada vidjela. - Je li to?... Ellie se okrene prema njoj, očiju ispunjenih strahom. - Da, to je Erikov brod. Ide prebrzo i vratili su se prerano. Potrčale su niz brijeg i došle do glavnih vrata upravo kad su muškarci pristali u dvorište kroz vodena vrata nasuprot njima. Prsa joj se stisnu od straha i panike vidjevši kako u dvorac unose muškarca kojemu je strijela virila iz vrata.

Nije Magnus! Izdahnula je s olakšanjem. Hvala Bogu. Ellie je ispustila vrisak od kojeg se Helen sledila krv u žilama prije nego što je potrčala mužu u naručje. - Jesi li dobro? - upita dovoljno glasno da je Helen čuje. Krupni Nordijac nije izgledao dobro. Izgledao je kao da je prošao sito i rešeto. Svi su, zapravo, bili takvi. Helen nije čekala njegov odgovor. Pogledom je preletjela preko skupine muškaraca, a srce joj je udaralo u grlu. Napokon ga je ugledala. Polako je od pristaništa koračao prema obali.

Oh, ne! Probolo ju je u srcu. Bio je ozlijeđen. Progurala se kroz ljude i dotrčala do Magnusa upravo kad je bio pred vratima dvorca. Bacila bi mu se u naručje kao što je to Ellie učinila svome mužu, ali lijeva ruka bila mu je povezana oko vrata. Bio je blatan, čađav i krvav. Ugledavši je, stao je. Oči su mu bile mračne i odbojne, zbog čega je Helen osjetila ledene trnce u žilama. - Ozlijeđen si - reče nježno. - Dobro sam. - Nisi dobro. - Polako ga je dodirnula rukom. - Tvoja ruka... Istrgnuo se stišćući zube kako bi izdržao nalet bola. Pusti me, Helen. Suze su joj navrle na oči. Što mu se dogodilo? Zašto se tako ponaša? - Je li slomljena? - Opet ga je dodirnula. Daj da vidim. Trgnuo se kao da ga je opekla. - Dovraga, Helen. Ne brineš li se nimalo? Helen ga u čudu pogleda, iznenađena bijesom u njegovu glasu. Strašću. Nikad ga nije čula da tako strastveno govori. - Naravno da se brinem. Bila sam toliko zabrinuta. Bila sam tako uplašena kad sam te vidjela... ~ 67 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Mene? - eksplodirao je. - Ne trebaš se brinuti za mene niti to želim. Što je s tvojim suprugom, milostiva Helen? Što je s čovjekom za kojeg si se udala prije manje od četiri dana? Ne brineš li se za njega? Helen zakorači unatrag od njegova neočekivana uzvika. - Za Williama? Krv joj se sledila u žilama. Njegove meke zlatnosmeđe oči poprimile su boju oniksa i prikovale je za mjesto na kojem je stajala. - Da, za Williama. Sjećaš li ga se? Tvoj muž. Moj prijatelj. Čovjek s kojim si spavala prije nekoliko večeri? - Nisam... - Mrtav je. Užasnuto je uzdahnula i razrogačila oči od šoka čuvši njegove neugodne riječi. Mrtav? Promrmljala je molitvu za njegovu dušu. Magnusov pogled bio je toliko pun mržnje i boli da ju je zapeklo u srcu. Okrenuo se, ali ne prije nego što je vidjela gađenje u njegovim očima. - Od tebeje zaslužio više od molitve. Ali nikad nisi bila u potpunosti predana ničemu, zar ne? Nalet krivnje i beznađa tako ju je probo da je od nje ostala samo ledena praznina i tama, kako izvana, tako i iznutra. Bio je u pravu. Posljednjih osamnaest sati - otkad se izvukao iz pakla srušenog tornja Magnus se nalazio u stanju potisnuta bijesa i patnje. Helen mu je zadala posljednji udarac. Puknuo je i iz sebe izbacio sve emocije koje se toliko trudio zadržati. Udala se za Gordona, dovraga. On je zaslužio njezino sažaljenje i brigu. Možda nije bilo pošteno, ali nije važno. Gordonova je smrt napokon raskinula vezu koja je postojala između njih. Nikad je više neće moći pogledati a da ne pomisli na svoga prijatelja. Svoga mrtvog prijatelja. Pripadala je Gordonu, a ne njemu. Magnus je svoj bijes ostavio po strani znajući da se mora usredotočiti i za MacGregora učiniti ono što za Gordona nije mogao: spasiti njegov život. ~ 68 ~

Knjigoteka

dasha&anna Iz potrebe, a možda i iz njegove naklonosti prema tome, Magnus je postao neka vrsta liječnika Čuvara Visočja. Poznavanje osnova liječenja u kombinaciji s „nježnim” rukama (smiješno, s obzirom na njihovu veličinu) dovelo ga je na taj položaj. Ali jedno je bilo pritisnuti malo mahovine na ranu i zamotati je, prokuhati nekoliko biljaka za tinkturu ili čak užarenim željezom zaustaviti krvarenje, a drugo izvaditi strijelu iz vrata čovjeka koji ju je primio da bi ti spasio život. Kad se Magnus izvukao iz srušenog tornja, shvatio je da su Englezi zauzeli dvorište. Ostali su samo MacRuairi, MacSorley, Campbell i MacGregor. Čekajući, činilo se, Gordona i njega.

Nikoga ne ostavljaj iza sebe. Jedna od zapovijedi Čuvara Visočja. Barem je bila - prije nego što je Magnus ostavio Gordona. Magnus se pokušao probiti do prijatelja, ali to mu je otežavala ozljeda ruke. Ne mogavši držati štit ili drugo oružje, nije se mogao braniti i lijeva mu je strana bila otvorena za napad. Kad su ga Englezi okružili, znao je da se neće moći dugo braniti. Vidjevši da je u nevolji, MacGregor i Campbell priskočili su mu u pomoć. Gotovo su se dokopali sigurnosti vrata kad je MacGregor posrnuo, ironično, pogođen strijelom. Magnus je vidio kako mu strijela prolazi kroz vrat i pomislio da je mrtav. Počeo je bi jesno urlati i luđački napadati Engleze koji su ga okružili. Čuo je mrmljanje o „Fantomskim Čuvarima” među neprijateljima, vidio strah u njihovim očima ispod kaciga i naposljetku njihova leđa kad su se okrenuli i počeli bježati. „Rep” je bio pogrdan naziv za Engleze - is pravom su ga dobili. Englezi su, shvativši da je njihov plijen već izgubljen (Edward Bruce je pobjegao), odlučili da zauzimanje ruševnog dvorca nije vrijedno umiranja. Otkad je Campbell shvatio da je MacGregor i dalje živ, Magnusov jedini cilj bio je odvesti ga na sigurno. Jahanje nije dolazilo u obzir. MacGregor je morao biti u što mirnijem položaju. Nekako su se dokopali malog čamca i s MacSorleyjem na čelu otplovili do svog broda, a potom do Dunstaffnagea. Edward Bruce bio je siguran, ali pod koju cijenu? Gordon, a sad i MacGregor? Magnus nije mogao izgubiti još jednog prijatelja tog dana. Činilo se neshvatljivim da je skupina uspjela netaknuta preživjeti gotovo dvije i pol godine ratovanja i velikih borbi tijekom kojih je umrlo na stotine ljudi, čak i ~ 69 ~

Knjigoteka

dasha&anna progonstvo, da bi na kraju dva ponajbolja ratnika u kršćanskom svijetu - dovraga, i u barbarskom svijetu - poginula u običnom sukobu. Svaki je ratnik znao da je smrt dio rata. Njihovim nordijskim precima to je bila najveća slava, filozofija koja se prenijela i na iduće generacije. Ali tijekom godina, boreći se rame uz rame s ostalim Čuvarima i vidjevši što mogu učiniti, a potom slušajući priče o njihovim pothvatima koji su bili gotovo epskih razmjera, Magnus je počeo vjerovati u legendu o njima. Gordonova smrt bila je bolan podsjetnik da nisu nepobjedivi. Čim su stigli u Dunstaffnage, Campbell je poslao ljude po iscjelitelja u obližnje selo. Magnus je znao da trebaju vješta kirurga nekoga koga bi teško pronašli čak i u gradu poput Berwicka, u kojem postoje cehovi. Većina kirurga bili su brijači - jednaka su izraza lica mogli rezati udove kao i uređivati bradu. Nisu imali službenu obuku, nego su ih pozivali po potrebi i učili su na principu pokušaja i pogreške. Strijela u njegovu vratu nije ostavljala prostora za pogrešku. Probila mu je kapuljaču i zabila se u grlo s prednje lijeve strane zaustavivši se u stražnjoj strani vrata. Vrh strijele bio je zaglavljen unutra. Magnus je uspio zaustaviti krvarenje, ali znao je da bi jedan pogrešan korak prilikom izvlačenja strijele mogao ubiti MacGregora. - Možeš li je izvući? Nakon iscrpnog proučavanja rane podigao je pogled prema Arthuru Campbellu. Stajao je zajedno s ostalim Čuvarima Visočja oko stola koji su iz svečane dvorane prenijeli u susjedni grofov solar. Osim njih, tu su bili samo kralj i Campbellova nevjesta koja se brinula o svježoj vodi, čistoj tkanini i svemu drugome što imje trebalo. - Ne znam. Nikad nisam vidio ovakvo što. Na opasnu je mjestu. Bojim se da će, ako je pokušam izvaditi... Nije morao završiti rečenicu. - Imamo li drugog izbora? - žalosno upita MacLeod. - Nemamo - priznao je Magnus. - Moramo je izvaditi. - Jedino nije bio siguran može li on to učiniti. - Možda će iscjelitelj imati neku drugu zamisao - dometne kralj. Ali starica koja je stigla nekoliko sati poslije nije bila ništa stručnija od njega. A nije bio ni svećenik koji je predložio da na ~ 70 ~

Knjigoteka

dasha&anna drugoj strani MacGregorova vrata puste krv kako bi ga oraspoložili, pomole se za njegovu dušu i potom ostalo prepuste Božjoj volji. Dovraga i Božja volja! Magnus nije mogao dopustiti da umre. - Postoji li ovdje još netko tko bi mu mogao pomoći? MacRuairi upita gospođu Annu. Campbellova supruga bila je MacDougallica i odrasla je u Dunstaffnageu. - Možda znate nekoga u okolici? Magnus ustane. - Ja znam nekoga.

Helen. Nije bila liječnica, ali posjedovala je neobičan dar za liječenje. Već je jednom vidio kako čini čudo. Sam Bog zna da je MacGregoru upravo trebalo jedno. Magnus je odlučio zanemariti ljutnju i rekao gospođi Anni da pošalje nekoga po nju. Nakon što se onako istresao na nju, znao je da nema pravo tražiti pomoć od nje. Svejedno je tražio i znao je da će mu pomoći. Prošlo je samo nekoliko minuta prije nego što je čuo kako se vrata otvaraju. Osjetio je ubod krivnje vidjevši njezine crvene oči i natečeno, uplakano lice. Ako je trebala patiti zbog njegova izljeva bijesa povezanog s Gordonovom smrću, upalilo je. Opet ga je nešto probolo, ali ovaj puta više u predjelu srca, vidjevši s kakvim se oprezom približavala. Stisnuo je čeljust i pogledao ju. - Milostiva, žao mi je što vas ometam dok tugujete, ali mislio sam... nadao sam se da možete pomoći. Izgledala je tako sićušno i mlado u prostoriji punoj velikih ratnika. Na trenutak, u njemu se probudila potreba da je zaštiti. Da je čvrsto zagrli i kaže kako će sve biti u redu, kao što je nekada činio. Ali neće. Neće više nikad. Iako joj je brada drhtala, odlučno ju je podigla i kimnula glavom. Sljedećih nekoliko minuta u prostoriji je vladao muk dok je pregledavala ozlijeđenog ratnika. - Nikada nisam vidjela išta slično ovomu - reče nakon što je završila. - Pravo je čudo što je još uvijek živ. - Možete li je izvaditi?

A da ga ne ubiješ. Pogledali su se; razumjeli su se bez ijedne

izgovorene riječi. - Ne znam, ali mogu pokušati.

Od daška odlučnosti u njezinu glasu, njegovi su istrošeni i umorni živci malo popustili. ~ 71 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ispravila se i s nevjerojatnom lakoćom u sebi potisnula onu blijedu, nesigurnu i ožalošćenu djevojku koja je bila tamo samo nekoliko trenutaka prije. I baš kao i kad ga je prvi put vidjela i hrabro ga spriječila u naumu da svome ranjenu psu oduzme život, bacila se na posao. Tvrdeći da je prostorija prenapučena, sve ih je poslala van - čak i kralja - osim gospođe Anne koju je poslala po stvari koje će joj trebati. Magnus je krenuo van za ostalim ratnicima, a ona ga zaustavi. Ti ne. Možda ću trebati tvoju pomoć. - Pogledala je njegovu ruku. Ali ako ovo učinim, moraš mi obećati da ćeš dopustiti da ti pregledam ruku. Umalo ju je refleksno odbio, ali znajući kako nije u položaju da to učini, kimne glavom. Oštro. Nije volio kad mu se nešto nametalo. Promrmljala je ispod glasa nešto što je zvučalo poput „tvrdoglavi magarac” i nastavila pripremati MacGregora. - Moraš mu podići kapuljaču da pogledam ulaznu ranu. Magnus je stao pokraj nje zanemarujući ugodan miris lavande po kojoj je mirisala njezina kosa. Primijetio je da se osušila. S broda je vidio kako se skupina djece spušta niz brijeg i odmah je znao da ona ima nešto s tim. To je nešto što bi ona radila. Njegova pretpostavka pokazala se ispravnom kad se u dvorištu pojavila puna snijega. Njezino veselje i radost u tom trenutku nisu mu se više činili toliko neprimjerenima. Nije znala. Svaki je dan prvi svibnja, prisjetio se riječi njezina brata. Ponekad joj je zavidio na tome. - Ulazna je rana mala i okrugla, to je sigurno obična zašiljena strijela. Kimnuo je vrativši se u stvarnost. - Da. To sam i ja mislio. Dugačka, tanka i zašiljena strijela najučinkovitija je za probijanje lančanog oklopa na tako maloj udaljenosti. Ravan i širok vrh strijele učinio bi puno više štete, posebice ako je imala kukice. - Imaš li žlicu za strijele? Odmahnuo je glavom. Vidio ih je ranije, ali nikad mu nisu bile potrebne. Bio je to tanak štap kraja nalik žlici koji je išao oko vrha strijele kako bi se iz rane mogla izvaditi u jednom komadu. - Onda ćemo se nadati da je engleski vojnik zalijepio vrh nečim jačim od voska. Ako pak nije, trebat će mi nešto da ga izvadim. - Imam nekoliko stvari. - Rastvorio je pred njom komad kože s našivenim džepovima i ispružio ga pred njom. ~ 72 ~

Knjigoteka

dasha&anna Izgledala je vrlo zadovoljno izborom i uzela dugačku tanku pincetu. - Ovo bi trebalo biti dovoljno. - Zastala je. - U redu, počnimo. Vidjevši kako joj je ruka zadrhtala kad je uhvatila strijelu, znao je da je puno nervoznija nego što se činila. Međutim, usredotočila se duboko poput ratnika u borbi i bez oklijevanja počela izvlačiti strijelu.

Ovo joj dobro ide, shvatio je. Imala je potrebno znanje i izgledala je kao da se u tom trenutku osjeća vrlo ugodno u svojoj koži. Izvadila je strijelu bez problema. Nažalost, vrh je ostao u vratu. Ali uklanjanje šipke nije uzrokovalo nikakvo dodatno krvarenje. Malo se namrštila zbog ove opasne komplikacije. - Inače bih proširila ranu da mogu vidjeti vrh, ali na ovom se mjestu bojim pokušati. - Uzela je pincetu. Pogledali su se. - Zatvori mu ranu tkaninom čim ga izvadim. Kimnuo je. Gurnula je pincetu u rupu koju je strijela načinila. MacGregor je zajaukao, ali Magnus nije morao nikoga zvati u pomoć. Ranjeni muškarac bio je toliko slab da ga je mogao držati jednom rukom. Pažljivo je gurala instrument u njegov vrat prateći put strijele. Magnus je Čuo dodir željeza o željezo. Vješto je stiskala pincetu pokušavajući uhvatiti vrh. Bilo je potrebno nekoliko pokušaja, ali napokon je uspjela. Polako ga je počela vaditi. Svaka sekunda bila je čista agonija. Svaki je tren očekivao potok krvi koji bi značio da je nešto pošlo po zlu, da je ozlijedila jednu od vena u njegovu vratu. Nije mogao vjerovati da je uspjela čak ni nakon što je vidio vrh. - Sad - reče. - Pritisni ranu na vratu. Oboje su zurili u MacGregora čekajući neki znak. - To je Gregor MacGregor - reče ona iznenada. Namrštio se. Znaš ga? Zbunjeno ga je pogledala. - S Visočkih igara. Ali svugdje bih ga prepoznala. Svaka djevojka koja ima više od pet godina čula je za njega. Magnus je dobro znao za njegovu reputaciju - koliko su ga samo podbadali zbog njegova ljepuškasta lica, ali nije bilo jednako zabavno čuti to od Helen. ~ 73 ~

Knjigoteka

dasha&anna Stisnuo je usta i okrenuo se usredotočivši se na prijatelja dok je Helen gospođi Anni objašnjavala kako da spravi melem. Dok su spravljale melem, krvarenjeje usporilo dovoljno da maknu tkaninu s rane. - Morat ćemo je spaliti željezom - reče. Pripremio je jedan od alata načinjenih točno za tu svrhu dugačak, tanak komad metala s drvenom ručkom na jednom kraju i plosnatim zadebljanjem na drugom kraju - i zagrijao ga u vatri. Čvrsto je držao MacGregora dok mu je Helen prislanjala užareni metal na ranu i spalila je. Ni smrad je nije omeo. Naposljetku ju je namazala melemom i prekrila čistom tkaninom, a potom se okrenula prema Magnusu. Uz Boydovu i MacRuairijevu pomoć - prokletnik je uživao gledajući kako se Magnus trudi zatomiti bol - namjestila mu je slomljene kosti. Rame u koje ga je udario prvi kamen nije bilo teško ozlijeđeno, ali podlaktica kojom se pokušao zaštititi od urušavajućih zidova gotovo je pukla na dva djela. Prema Heleninu mišljenju, jedina dobra stvar bila je ta što mu kost nije probila kožu. Završivši, Helen je Magnusovu podlakticu imobilizirala s dva komada drva, baš kao što je to učinila njegovu psu, i zamotala je platnenim zavojima umočenim u bjelanjak, brašno i životinjsku mast da se stvrdnu. Rame mu je također morala imobilizirati velikom maramom. Začudo, MacGregor je još uvijek bio živ. Helen je večeras spasila jednog od njegovih prijatelja. Ali nije se mogao veseliti, jer je drugog izgubio. Kad ga je Helen pogledala, okrenuo se. Smrt Williama Gordona zavila je cio dvorac crnim velom tuge i čak ih ni brzi MacGregorov oporavak nije mogao oraspoložiti. Gosti koji su samo tjedan prije bili na vjenčanju sada su slušali istog svećenika kako moli za njegovu besmrtnu dušu. Helen je sjedila na prvoj klupi u kapelici pokraj svoje braće slušajući kako svećenik drobi nešto na latinskom, još uvijek ne mogavši u potpunosti obuhvatiti taj strašni tijek događaja. Činilo se nezamislivim da tog zgodnog i vedrog mladog muškarca, koji je stajao pokraj nje u kapelici prošloga tjedna, više nema. Nije joj pripadalo počasno mjesto u prvom redu. Izjedala ju je činjenica da je namjeravala poništiti brak s muškarcem kojeg sada oplakuje. Njezina tuga za njim činila se nedovoljnom u usporedbi s ~ 74 ~

Knjigoteka

dasha&anna patnjom onih koji su ga uistinu voljeli. Magnus. Njezin brat. Čak je i milostiva Isabella bila shrvana. Trebala je osjećati nešto više, nije li? Željela je, ali kako je mogla žaliti za njim koliko je zaslužio kad ga je jedva poznavala? Držala je glavu pognutu i usredotočila pogled na ruke koje su se tresle u njezinu krilu strahujući da će svi vidjeti istinu. Bila je varalica i patila je zbog svoje sebične krivnje, a ne zbog umrlog čovjeka... Nije znala kako je umro. U napadu, rekli su. Njegovo tijelo nestalo je u moru. Iznenada, Helen osjeti kako je brat vuče za rukav pomažući joj ustati. Pogreb je završio. Kenneth ju je držao, podupirući je kao da je lutka dok ju je vodio iz mračne kapelice. Nije mogla pogledati u oči ljude koji su je sućutno gledali dok su prolazili pokraj njih. Nije to zaslužila. Magnus je bio u pravu: William je zaslužio više.

Magnus. Zaboljelo ju je srce. Nije ju mogao ni pogledati. Uspješno ju je izbjegavao od dana kad je izvukla strijelu iz MacGregorova vrata. Nije se ni zahvalio što je pomogla njegovu prijatelju i namjestila njegovu ruku. Stresla se prisjetivši se u kako je lošem stanju bila njegova ruka i kako je stoički podnosio nesnosnu bol. Da nije ustrajala na tome da mu pomogne, ostatak bi života vjerojatno bio bogalj. Bilo je tako iskrenuto da nije bila sigurna kako će kost zarasti. Zaputili su se prema dvorcu kroz snijeg stazom koju su dva sata prije ugazili mnogi ožalošćeni prijatelji koji su došli odati počast palom ratniku. U svečanoj dvorani za njih je pripravljen lagan obrok. Dok su prolazili pokraj grofova solara, izvukla se iz Kennethova naručja. Pridružit ću vam se za trenutak - reče. - Moram provjeriti MacGregora. Njezin se brat namršti. - Baš sada? Mislio sam da postoji sestra koja se brine o njemu. - Treba mi samo minuta. Otišla je prije nego što je uspio odgovoriti. Zavukla se u zamračenu prostoriju i izdahnula osjetivši olakšanje što je uspjela barem na trenutak pobjeći od tereta teškog dana.

~ 75 ~

Knjigoteka

dasha&anna Sestra je ustala čim je ušla u prostoriju. Djevojka iz sela bila je mlada, ali, uvjerila ju je milostiva Anna, vrlo sposobna. - Kako je on? - Spava, milostiva. Pristojno se osmjehnula. - To je ono što mu trenutačno najviše treba. - Došao je k svijesti, ali samo nekoliko minuta svaki dan. Bilo je to za očekivati, izgubio je puno krvi. Izgubio bi i puno više da nije ustrajala na tome da se svećeniku zabrani ispuštanje krvi. - Ima li vrućicu? Djevojka - Cait - odmahne glavom. - Natjerala sam ga da pojede malo goveđe juhe, kao što ste rekli. Helen se nasmije. - To je dobro. A lijek? Cait je nabrala nos. - Da, dobio je i lijek. Ali izgleda da mu baš ne paše. Od načina na koji je to rekla, Helen je prasnula u smijeh. To me ne iznenađuje. Poprilično je gorak. Mora da se osjeća puno bolje nego što smo mislile ako već tako dobro raspoznaje okuse. Djevojka joj je uzvratila osmijehom. - Nadam se, milostiva. Sramežljivo je pogledala muškarca ispruženog na stolu. Vrlo je privlačan. - Najzgodniji muškarac u Škotskoj, kažu - složi se Helen. - Prekidam li nešto? Helen se okrene začuvši Magnusov glas iza sebe. Nije ga čula kako ulazi. Zarumenjela se od srama što ju je zatekao kako se smije i zabavlja barem na trenutak. Baš sam ga provjeravala. Okrenula se prema djevojci. - Hvala ti, Cait, jako se dobro brineš o njemu. Djevojka se razveselila i malo poskočila od sreće. - Hvala vam, milostiva. Helen je izašla iz sobe iznenađena vidjevši da je Magnus još uvijek iza nje. Srce joj na trenutak poskoči nadajući se da se možda više ne ljuti na nju. Ali jedan pogled na njegovu ukočenu čeljust ubio je svaku nadu. Čeznula je za njim. Željela ga je utješiti, ali bilo je jasno da utjeha nije dobrodošla. Barem ne njezina. - Jesi li nešto trebao? - upita ona. ~ 76 ~

Knjigoteka

dasha&anna

Mene? Ponovno se usudila nadati. Podigao je pogled i dalje izbjegavajući njezine oči, kao da je čuo o čemu razmišlja. - Trebao sam ti se zahvaliti. Za ono što si učinila. Spasila si njegov život i pogledom pokaže na svoje zavoje - moju ruku. - Ne smiješ je micati... - Znam. Čuo sam te i prvi put. - Jedna strana njegovih usta nakrivila se. - Nisam mislio da znaš tako šefovati. Podigla je bradu zanemarujući toplinu koja joj se popela u obraze. Samo kad znam da će bolesnik biti tvrdoglav kao magarac i zanemariti moje upute prije nego što kosti u potpunosti zacijele. Osmjehnuo se. - Nisam rekao da si takva bez razloga. Pogledi su im se na trenutak susreli prije nego što je hitro pogledao u stranu. Ta kratka razmjena pogleda tako ju je podsjetila na njihovu prošlost da joj se od tuge raspuklo srce. Ipak, po neugodnoj tišini nakon toga bilo je jasno da stvari sada stoje drugačije. Nikada više neće biti isto. Jedva ju je mogao pogledati. Ako je udaja za Williama bila neoprostiva, kakve je šanse imala sad kad je bio mrtav? Za razliku od braka, smrt je veza koja se nikad ne može raskinuti. U Magnusovoj glavi, ona i William zauvijek će biti povezani, a njegova odanost prijatelju nikad mu neće dopustiti da to zaboravi. Nije mogao zaboraviti ni stvari zbog kojih je bio uvjeren da ona ne može biti odana. Prema njemu prije toliko godina i sada prema njegovu mrtvu prijatelju. Pročistio je grlo. - Odlaziš li? Umirila se. - Sutra.

Reci nešto. Pristojno je kimnuo glavom. - Sretan put. To je sve? Probolo ju je u prsima. Ali bilo je jasno da ne želi imati posla s njom. Magnuse, ja... Zaustavio ju je oštrim pogledom. Zbogom, Helen. Helen je od boli jedva došla do zraka. Poput kamena, njegove su riječi zdrobile svaku njezinu nadu. Izbacio ju je iz svoga života. Jedina osoba uz koju se osjećala kao da negdje pripada više je nije željela pokraj sebe. - Makni se od nje. ~ 77 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen uzdahne Čuvši bratov glas. Strepila je očekujući nadolazeći sukob. Kenneth nije tajio koga krivi za Williamovu smrt i ništa ga nije moglo uvjeriti u suprotno. Zgrabila je brata pokušavajući ga zadržati. Svjesna da se nalaze u hodniku gdje ih svatko može čuti, tiho reče: - Samo sam se pozdravljala s njim. Nemaš razloga brinuti se. Vidjevši bratovo crveno lice i oči koje su kipjele od bijesa, znala je da ga neće moći smiriti tako lako. Kenneth je želio odgovore, a do sada nije dobio ni jedan. - Gordon se još nije ni ohladio u grobu, a ti si već počeo trčati za mojom sestrom. Oh, gotovo sam zaboravio - reče sarkastično. Nema grob u kojem bi se ohladio. Pobrinuo si se za to. Iako Magnus nije odavao nikakav znak da su ga Kennethove riječi razljutile, Helen je osjetila njegovu napetost. - Što želiš reći, Sutherlande? - Ništa ne želim reći. Tvoji osjećaji prema mojoj sestri nisu tajna. Užasavajuća toplina uvuklajoj se u obraze. - Varaš se, Kennethe. Magnus ne osjeća... Znam točno što MacKay osjeća. - Uputio joj je jedan od onih zaštitničkih, bratskih pogleda i pomaknuo je u stranu odmjeravajući Magnusa. - Možda je tebe zavarao, ali mene ne može. Pomahnitao je one noći kad si se udavala za Gordona. Želi te. Još uvijek te želi. Jedino je pitanje koliko je daleko spreman ići zbog tebe. Helen je u šoku problijedjela od bratovih riječi. Magnus nikad ne bi mogao nauditi Williamu. Nije imao veze s njegovom smrću. Okrenula se prema njemu. Kao i ona, bio je blijed. Zastrašujuće blijed. Smrznula se od njegova smrtno ozbiljna pogleda. Skočila je pred brata očekujući da će ga Magnus svaki tren napasti. Ništa drugo nije ni zaslužio. Ali nikako nije očekivala da će se Magnus okrenuti i otići. Jutro nakon toga, Helen je otputovala zajedno s braćom, sigurna u to da ga više nikad neće vidjeti. Srce joj se slomilo drugi put. Htjela je poći za njim, ali znala je da ne može. Gotovo je. Prvi put osjetila je da je tom poglavlju uistinu došao kraj.

~ 78 ~

Knjigoteka

dasha&anna

5. POGLAVLJE

Dvorac Kildrummy, svibanj 1309.

S

unce je udaralo u Magnusovu golu glavu i torzo, a njegova prsa bila su znojna od napora. Primirje između škotskoga kralja Roberta i engleskoga kralja Edwarda II. sklopljeno u siječnju pružilo je privremeni odmor od rata, ali ne i od MacLeoda. „Mir” je za njega značio samo još više vježbe. Vođa Čuvara Visočja i poznati trener ratnika opet je nasrnuo na njega, zamahujući svojim ogromnim mačem koji je držao dvjema rukama kao da ne teži puno više od običnog štapa. Napadajući prvo zdesna visoko iznad Magnusove glave, a potom slijeva, MacLeod je prisiljavao Magnusa da pomiče ruku i rame u svim smjerovima da bi se obranio od njegovih moćnih udaraca. Boljelo je kao sam vrag, ali Magnus je stisnuo zube zanemarujući bol i braneći se od svakoga udarca. Nije lako boriti se protiv najboljeg mačevaoca u Škotskoj, posebice muškarcu koji je pretrpio težak prijelom ruke i ramena samo nekoliko mjeseci prije. Ali bio je dovoljno čvrst da podnese sve što je MacLeod imao u rukavu. Magnus je znao da treba biti zahvalan što mu je ruka tako dobro zacijeljela, ali tjedni prisilnog mirovanja bili su bolni na svoj način. Osam strašnih tjedana prošlo je prije nego što je mogao maknuti zavoje i drvene letvice. Još Četiri nakon toga nije smio ni pomisliti na mač. Imao je slabu ruku poput kakva prokleta Engleza! Posljednja je dva mjeseca neumorno i naporno vježbao ne bi li obnovio snagu. Bila je to njegova misao vodilja. Nije imao vremena razmišljati o... Zaustavio se, ljutit jer je umalo posustao. Usredotoči se. Sada kad mu je ruka zacijeljela, trebalo je samo izdržati bol koji je, čini se, MacLeod želio povećati što je više mogao. Poglavar opet nemilosrdno zamahne silinom koja bi oborila većinu muškaraca. Magnus zapriječi njegov udarac svojim mačem. Razarajući sudar mačeva odzvanjao je u zraku i cijeloj lijevoj strani njegova tijela. MacLeod ga je pritisnuo toliko jako da je mogao ~ 79 ~

Knjigoteka

dasha&anna pročitati natpis na njegovu maču: Bi Tren. Budi hrabar. Budi jak. Krilatica MacKayevih, vrlo prikladna za ovu situaciju. Bolje bio nepodnošljiv, ali odgurnuo je žestokog protivnika. - MacLeode, mislim da se umorio - reče MacGregor promatrajući ih iz gledališta. U ovom slučaju bila je to bala sijena, preokrenuti sanduci i stara bačva postavljeni pokraj dijela dvorišta u kojem su vježbali svakoga jutra. Okupilo se još nekoliko ratnika promatrajući dvoboj. Izuzev pokoje riječi ohrabrenja, promatrali su dvojicu ratnika u mrtvoj tišini. Osim MacGregora: on nije zatvarao usta. - Trebaš malo lakše s njim. Magnus ga prostrijeli prijetećim pogledom. - Idi dovraga, MacGregore. Nisam te vidio da si se dragovoljno prijavio. Ali MacGregor se navikao na njegovu lošu narav jer ju je podnosio posljednjih pet mjeseci. Kao i Magnus, MacGregor se u potpunosti oporavio od strijele namijenjene da ga ubije. Osim žarkocrvenog ožiljka na mjestu gdje je nekad bila rupa - koji će nakon nekog vremena izblijedjeti - nije imao drugih posljedica. Čak je uspio izbjeći i vrućicu. Zbog Helen.

Dovraga, nemoj misliti na nju. Magnus stisne čeljust potiskujući refleksni nalet emocija. Kad god je pomislio na Helen, sjetio se i Gordona. Njih dvoje zauvijek su bili povezani u njegovoj glavi. Šok nakon Gordonove smrti izblijedio je, ali ne i krivnja. Helen je bila dio te krivnje. Bio je zahvalan na svemu što je učinila za njega - i MacGregora - ali između njih više nije bilo ničega.

Pazi na nju. Proganjalo ga je obećanje koje je dao Gordonu. Nije se imao zbog čega osjećati krivim, dovraga. Nitko nije povezao Gordona s tada već čuvenim napadom Čuvara Visočja kod Threavea. Nije kršio obećanje. Nije bilo opasnosti. Barem ne prave opasnosti. A ne bi je uopće bilo da su njezina braća znala držati jezik za zubima. Grof i Kenneth Sutherland podigli su graju na prvoj sjednici parlamenta u St. Andrewsu prije nekoliko mjeseci postavljajući previše opasnih pitanja o okolnostima Gordonove smrti. Pitanja koja je počela postavljati i Gordonova, Englezima naklonjena obitelj na jugu.

~ 80 ~

Knjigoteka

dasha&anna Probleme je prouzročilo to što se vrijeme njihova zadatka poklapalo s vjenčanjem. Previše je ljudi znalo kad su točno otišli. Čuvari Visočja svoje su zadatke obično izvršavali u tajnosti pa je samo nekoliko ljudi znalo kada odlaze i dolaze. Priznati da su bili u Gallowayu bilo je previše rizično pa su se držali priče da su opsjedali dvorac u Forfaru koji je Bruce zauzeo. Što se tiče Gordonove smrti, na povratku kući napali su ih gusari i on je poginuo u napadu. Helen je bila savršeno sigurna. Ali Magnus nije. Nije bio usredotočen kad ga je MacLeod iznova napao i gotovo mu odsjekao glavu. - I on će doći na red - reče MacLeod misleći na MacGregora. Čim završim s tobom. Opet. Sljedećih trideset-četrdeset minuta činilo se kao vječnost. MacLeod ga je napadao toliko da su ga oči pekle od agonije, a svaki mišić njegova tijela tresao se od umora. Kao da ga je pokušavao natjerati da odustane. Kad je postalo jasno da se Magnus neće predati i da će se boriti dok ne posustane, MacLeod je napokon popustio. - Dosta. Spreman si. Pođi oprati se i nađimo se u kraljevu solaru za jedan sat. - Nasmijao se MacGregoru. Kad se Poglavar tako smijao, nije slutilo na dobro. - Tvoj red. - Zabavi se - Magnus reče MacGregoru hodajući prema barakama da se pripremi za pranje. Preko ramena pogleda MacLeoda. - Pazi na njegovo lice. Konobarice iz sela bile su uzrujane kad se zadnji put pojavio s modricama. Muškarci su prasnuli u smijeh. - Goni se, MacKay - reče MacGregor. - Šteta što strijela nije išla malo više - dometne Magnus. Možda bi čak i izgledao kao ratnik. Muškarac poznat po ljepuškastom licu zanemario je Magnusova podbadanja. Magnus se čak i nasmijao dok je odlazio, a to je u posljednje vrijeme bila prava rijetkost. MacGregora je bezgranično frustriralo što je samim time bio nepresušan izvor zabave za ostale Čuvare Visočja - što mu je lice bilo netaknuto bez obzira na silne borbe u kojima je sudjelovao.

~ 81 ~

Knjigoteka

dasha&anna Od ratnika se očekivalo da imaju ožiljke. Bila je to kao medalja Časti, posebno na licu. Ali činilo se da ga je majka naglavačke umočila u rijeku Stiks kao Ahileja: bez obzira na to koliko se trudio, njegovo je lice uvijek bilo netaknuto, bez traga borbi. Jadničak. Magnusu nije trebalo dugo da uzme stvari potrebne za kupanje i zaputi se prema rijeci iza dvorca. Iako je bio topao proljetni dan, rijeka otopljenog snijega s planina bila je zastrašujuće ledena. Hladna voda otupila je osjet u njegovim mišićima i otklonila bol gotovo jednako uspješno kao i napitak od mandragore, maka i octa koji mu je Helen ostavila. Pio ga je - isprva. Ali otupiti bol također je značilo usporiti rad mozga i mišića. Kad je nastavio trenirati, odvikao se od napitka neugodna okusa. Opuštao se u vodi, dopuštajući hladnoći da prodre u njegove bolne mišiće. Prošao je gotovo cio sat pa se užurbano počeo spremati i krenuo prema dvorcu. Shvatio je da ga MacLeod testira. I ako je „spreman si” išta značilo, u najmanju će ruku dopustiti Magnusu da se pridruži ostalima na zapadu. MacRuairi i MacSorley pazili su na Johna od Lorna, koji je opet izazivao probleme iz Irske. Seton, Boyd, MacLean i Lamont bili su na jugozapadu, održavajući mir u Gallowayu s Jamesom Douglasom i Edwardom Bruceom. Campbell je neko vrijeme bio s Magnusom, MacGregorom i MacLeodom, ali se vratio u Dunstaffnage prije mjesec dana jer mu se rodilo prvo dijete. Sin kojeg je nazvao William po njihovom poginulom prijatelju. Magnusu je bilo dosta mirovanja i žarko je želio pridružiti se ostalima. Trebala mu je akcija. Zadatak. Ovdje je imao previše vremena za razmišljanje. Bilo je puno teže pobjeći sjećanjima. Sjećanjima koja su se nadvila nad njega poput tamnog oblaka, bolnija od bilo koje slomljene kosti. Stražar ispred kraljeve prostorije sigurno ga je očekivao. Otvorio je vrata čim je vidio kako se Magnus približava. S vrata je čuo srdačan osmijeh. Kralj je sjedio u velikoj stolici nalik tronu ispred malenog ognjišta s peharom vina u ruci i širokim osmijehom na licu. Bruceu je odgovarao mir. Prvi put u više od tri godine otkako je ubio svoga vječnog neprijatelja Johna „Crvenog” Comyna ispred oltara u franjevačkom samostanu kralj je izgledao opušteno, a tragovi patnje i boli na njegovu ratom iscrpljenu licu bili su manje ~ 82 ~

Knjigoteka

dasha&anna zamjetni. Nakon svega što je prošao, sam Bog zna da je zaslužio odmor. - MacKay, tu si - reče. - Dođi, popij malo vina. MacLeod mi je upravo pričao o tvom današnjem treningu. Čini se da naš dobri prijatelj nije prošao tako dobro. - Kralj se zacereka. - Niti izgleda tako dobro. To ga ruje iznenadilo. Samo se šačica njih mogla nositi s MacLeodom. Iako je MacGregor bio vrlo vješt s mačem - svi su bili njegovo je oružje bio luk. MacLeod slegne ramenima, jedva primjetno se osmjehnuvši. Siguran sam da će se oporaviti. Muškarci se nasmijaše. Uz MacLeoda, pridružilo im se nekoliko kraljevih najbližih suradnika i nekoliko njemu najdražih članova pratnje. Među njima bili su uvaženi vitezovi sir Neil Campbell, sir William De la Hay i sir Alexander Fraser, MacLeodov mlađi šogor. - Šaljem MacLeoda na zapad. - Kralj se uozbiljio. - Grof od Lorna opet pravi probleme. MacSorley je rekao da okuplja flotu. Prokleti gad me izaziva čak i u progonstvu, a sad mu se pridružio i njegov izdajnički otac! - Kralj se vidno uzrujao. - Šest mjeseci nakon što se predao i manje od dva mjeseca nakon što je prisustvovao sjednici parlamenta, grof od Argylla pobjegao je u Irsku. Magnus je razumio zašto je kralj ljutit. Predaja poglavara MacDougalla bila je iznimno važna pobjeda, znak pomirenja neprijatelja na putu prema ujedinjenju Škotske. Brza predaja moćnoga klana koji je bio usko povezan s Comynima morao je unijeti nemir u Argyll. Arthur „Renđžer” Campbell imao je pune ruke posla u Dunstaffnageu. Najbolje bi bilo da se Campbell riješio Lorna kad je imao priliku. Magnus je znao zašto nije - ipak je oženio čovjekovu kćer - ali Lornu i njegovu ocu neće se pružiti druga prilika. Magnus je osjetio kao da se komadić tamnog oblaka odlomio nad njim i nestao. Nije mogao dočekati da se pridruži prijateljima. Imat će previše. Ali nekad se osjećao kao da bi bilo lakše zaboraviti disati. - Kad krećemo? MacLeod odmahne glavom. - Ti ne ideš. Magnus se ukoči. - Ali spreman sam... i sam si rekao. - Da, ali ti i MacGregor imate drugi zadatak. Čuvat ćete kralja. ~ 83 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Odlučio sam poći na putovanje duž Visočja i zahvaliti svim zapovjednicima koji su mi pružili utočište tijekom mračnih dana nakon Methvena. - Kralj Robert pognuo je glavu sjetivši se dana kad je bio izopćenik. Muškarci poput Williama Wisemana, Alexandera MacKenzieja od Eilean Donana i Duncana MacAulayja od Loch Brooma spasili su mu život. - A i pobrinuti se da ostali koji su mi nedavno prisegnuli ne požele slijediti primjer grofa od Argylla. Kralj nije želio još dezertera i morao je to osigurati. - Nema boljeg trenutka od ovog - ubaci se MacLeod - dok u zemlji traje primirje. Magnus osjeti gorak okus razočaranja. Mirovna šetnja Visočjem ne zvuči kao zadatak za čuvene Čuvare VisoČja. Kralj je već imao mnoštvo vitezova u pratnji. Čak i da se pojavi kakav problem, bio bi dobro zaštićen. Ne bi li Magnus bio više od koristi s MacLeodom na zapadu, gdje je pomoć bila potrebna? Zašto se osjećao kao da je taj zadatak dobio samo zbog svoje ozlijede? - Ti ćeš biti na ćelu - reče MacLeod. - Kralj će putovati na sjever kroz Ross i Cromatry, a potom na zapad kroz planine do obale. Magnusove planine. Odrastao je na tim brežuljcima. Ali činjenica da ga je MacLeod iz nekog razloga postavio za kraljeva tjelohranitelja - ili vodiča - nije umanjila osjećaj razočaranja. - U kolovozu ćemo doći u Dunstaffnage, gdje ćemo putovanje privesti kraju, pa ću održati prve Visočke igre u četiri godine - kralj oduševljeno dometne. - Ima li boljeg načina da proslavimo pobjede i mir u kraljevstvu? - Namigne Magnusu. - Možda tamo pronađemo pokojeg muškarca za našu vojsku. Magnus se ukočio. Kraljeva suptilna referencija na novačenje članova za Čuvare Visočja, koju nisu mogli razumjeti oni koji nisu bili upoznati s njihovim identitetom, nije mu promakla. MacLeod je tjednima pričao o pronalasku novog partnera za Magnusa. Ali njegov partner bio je mrtav. Nije trebao niti je želio drugoga. - Kada krećemo? - upita Magnus. - Nakon Pedesetnice - reče kralj. - Volio bih stići do dvorca Dunrobina do kraja mjeseca. Magnus se pokuša smiriti i ostati ravnodušan, ali svaki se centimetar njegova tijela bunio protiv te odluke. - Dunrobin?

Helenin dom.

~ 84 ~

Knjigoteka

dasha&anna Mogao je osjetiti kako ga MacLeod promatra, ali Bruce mu je odgovorio. - Da. S obzirom na to da su Sutherlandi najnoviji članovi naše zajednice, mislio sam da bi bilo najbolje započeti s njima. - Vjerujem da to neće biti problem? - upita MacLeod. Magnus stisne čeljust. Dvorac Dunrobin bio je zadnje mjesto koje je želio posjetiti, a Helen zadnja osoba koju je želio vidjeti. Njegovi osjećaji u vezi s njom još su uvijek bili posve zbrkani. Povrijeđenost. Ljutnja. Zahvalnost. Krivnja. Nakon svega što se dogodilo između njih - dovraga, udala se za njegova najboljeg prijatelja - još je nije mogao izbaciti iz glave. Gordon nije imao pojma što traži od njega. Ali dao je obećanje prijatelju na samrti. Obećanje koje do sada nije održao. Na ovom će mu se putovanju pružiti prilika za to. Nakon što se uvjeri da je na sigurnom, njegov će zadatak biti gotov. - To neće biti nikakav problem - odgovori. - Za mene. Ali bio je i te kako siguran da Sutherlandi neće biti sretni. Neće uživati glumeći dobre domaćine MacKayu. Nasmijao se. Možda će ipak vidjeti malo akcije na putovanju. Kao što je činila gotovo svako jutro otkad se vratila u Dunrobin, Helen je šetala travnatom obalom od dvorca do prijateljičine kolibe. Puno je puta ponudila Muriel da se preseli u sobu u dvorcu nakon što joj je umro otac, ali njezina ju je samostalna prijateljica odbila svaki put uz objašnjenje da uživa u svojoj privatnosti kad može - što nije bilo često. S obzirom na to da je bila najbolja iscjeliteljica u okolici, Muriel je rijetko bila sama. Uostalom, kako je isticala, bila je udaljena od dvorca manje od jednoga kilometra ako je ikome bila potrebna pomoć. Helen se divila njezinoj odlučnosti i hrabrosti. Mladoj ženi nije bilo jednostavno živjeti sama - posebno ne tako lijepoj i neudanoj. Ali njezinoj je prijateljici uspijevalo bez obzira na to što su drugi govorili. Helenje bila iznenađena što joj Will još nije pokušao pronaći muža. Činilo se neobičnim. Ali opet, kad je u pitanju Muriel, puno stvari koje je činio njezin brat bile su neobične. Nikad nije bio toliko strog prema nekome - čak ni prema njoj. Dašak vjetra podigao se iz pjenušavog zaljeva s njezine desne strane, razbarušivši joj kosu i puneći joj nos slankastim mirisom mora. ~ 85 ~

Knjigoteka

dasha&anna Dan je bio prekrasan, a sunce je već sjalo visoko na plavom nebu bez i jednog oblačka. Nakon hladnog i tmurnog svibnja, nagovještaj ljeta prvoga tjedna lipnja bio je pravo olakšanje. Maknula je seljanima pokraj kojih je prošla. Kamene kuće slamnatih krovova bile su raštrkane duž obale, a pripadale su uglavnom ribarima i starosjediocima tog područja. Većina članova klana živjela je bliže dvorcu ili na malim farmama u dolini gdje su pasla crna goveda karakteristična za taj dio Visočja. Nekolicina male djece, ne starije od tri godine, vrištalo je od smijeha dok su pokušavali uhvatiti leptira u stari komad mreže koji je bez sumnje nekada pripadao jednom od njihovih očeva, ne shvaćajući da su rupe na njoj prevelike. Smijala se zajedno s njima osjećajući se ugodno prvi put u nekoliko mjeseci. Polako se vraćala u život uživajući u malim stvarima koje je oduvijek voljela. Predivan proljetni dan. Dječji smijeh. Ugodan morski povjetarac. Ali bol i kajanje bili su joj stalni suputnici. Željela je... Bože, koliko je željela da je postupila drugačije. Da se udala za Magnusa prije toliko godina, ništa od ovoga ne bi se dogodilo. Ne bi bio ljutit na nju. Ne bi mrzio i samu njezinu pojavu. Gledao bi je kao nekad. S ljubavlju, iako je bila premlada i previše naivna da to shvati. Sad je bilo prekasno. Njezin je osmijeh iščeznuo. Nikad se nije trebala udati za Williama. Bila je to pogreška koju nikada neće moći poništiti. - Opet vi - začuje poznat glas. - Lijepo je opet vidjeti osmijeh na vašem licu. Helen podigne pogled. Nije bila iznenađena što vidi Donalda kako joj prilazi s nekoliko vojnika. Vidjeli su se barem nekoliko puta tjedno dok je ona šetala prema prijateljičinoj kolibi, a on se vraćao u dvorac iz ophodnje. Namrštila se. U posljednje vrijeme često je išao u ophodnju. Bilo je to i za očekivati s obzirom na kraljev dolazak. Will se želio pobrinuti da ništa ne pode po zlu tijekom kraljeva boravka u dvorcu. Bande razbojnika više se nisu pojavljivale tako često u posljednjih nekoliko mjeseci, ali i dalje se puno ljudi protivilo Robertu Bruceu i „izdajnicima” poput njezina brata koji su okrenuli leđa svojim zemljacima i prešli na njegovu stranu. A tu su uvijek bili i MacKayevi. Srce je zaboli. Činilo se kao da su uvijek imali problema s MacKayevima. Nesuglasice oko zemlje vrlo ~ 86 ~

Knjigoteka

dasha&anna su često izbijale između dvaju susjednih klanova. Potomci Moarmera od Caithnessa, MacKayevi, odbijali su odgovarati Sutherlandima za svoju zemlju. Kad su primili kraljevo pismo, njezino je naivno srce poskočilo od sreće pitajući se hoće li Magnus biti s njim. Naravno da neće. Nije ju mogao ni pogledati.

Nemoj misliti na njega. Usredotočiti se na liječenje za nju je bilo korisno iz više razloga. Na silu se nasmijala i pozdravila muškarce. - Rano si otišao jutros, nisam te vidjela na molitvi - reče Donaldu. Nasrmjavši se široko, bio je očigledno zadovoljan što je zapazila da ga nema. - Da, danas smo morali pokriti veliko područje jer uzurpator dolazi za koji dan. Prije nego što ga je uspjela podsjetiti da čovjeka kojemu se njezin brat pokušava svidjeti ne bi trebao nazivati uzurpatorom, jedan od muškaraca reče: - Kapetan je ustrajao da se vratimo na... - Dosta, Anguse. - Donald je sjahao. Ogromni, oklopljeni konji bili su rijetkost na ovim prostorima - i poprilično nezgodni za brdovito Visočje - ali njezina braća i Donald ozbiljno su shvaćali svoje viteške uloge. - Odvedite konje. Ja ću otpratiti damu ostatak puta. - Nema potrebe - pobunila se. Ali muškarci su već odjahali poslušavši njegovu zapovijed. - Inzistiram - namigne on. Helen se morala nasmijati. Donald je oduvijek bio zaštitnički nastrojen prema njoj, još otkad je bila djevojčica. Nije odobravao njezine šetnje bez pratnje. Na sreću, ocu, a sada i Willu, to nije smetalo dok god je bila u okolici dvorca. Nekoliko su minuta šetali u ugodnoj tišini prije nego što je opet progovorio. - Puno vremena provodite s Muriel. Primijetila je tračak negodovanja u njegovu glasu i uzdahnula. Doista se osjećala kao da ima još jednog brata. - Volim provoditi vrijeme s njom. Toliko učim od nje. Otkad se vratila iz Dunstaffnagea, Helen se trudila naučiti što više od svoje prijateljice. Nikada prije nije pokušala nešto opasnije od vađenja strijele iz vrata Gregora MacGregora. Možda je izgledala samouvjereno, ali zapravo je bila prestravljena. Ali kad je sve bilo gotovo, bila je vrlo ponosna na sebe. ~ 87 ~

Knjigoteka

dasha&anna Shvatila je da je dobra u tome. Uz Muriel, mogla je postati samo bolja. Njezin otac bio je školovan liječnik u Berwickupon-Tweedu i naučio je svoju kćer sve što je znao. Iako liječnički cehovi nisu primali žene, grof od Rossa ponudio joj je školarinu. Ali Muriel je odbila tu jedinstvenu priliku tvrdeći da joj je potrebno samo priznanje lokalnih ljudi o kojima se brinula. Helen je bila sretna što je odlučila ostati, ali pitala se postoji li možda nešto drugo što je drži ovdje. U svakom slučaju, uz Murielje imala što za raditi, što joj je pomagalo da odvrati misli od bolnih sjećanja. Vidjevši izraz na Donaldovu licu, znala je da ga njezin odgovor nije zadovoljio. Pokušala je na drugi način. - Nije li moja dužnost kao gospodarice dvorca brinuti se o našim gostima? Donald se namršti ne mogavši reći ista protiv toga. - Da, ali Muriel nije dobro društvo za neudanu damu... - Udovicu - podsjetila ga je Helen. - I to što je Muriel odlučila da se neće udati ne znači da je grešna. - Ta je djevojka mlada i lijepa. Trebala bi biti udana i sa šačicom djece iza sebe, a ne sama lutati ovim krajem. Način na koji je to rekao zvučao je kao da bi umjesto djece mogao poslužiti i čopor pasa. Helen je pokušala ostati mirna znajući da je Donald govorio ono što većina ljudi misli, ali razbjesnjela se jer su je ljudi smatrali nemoralnom zbog njezine odluke. - Ona je moja prijateljica - reče. Zapamti to i pripazi što govoriš. Helen nije imala mnogo prijatelja i iznimno ju je cijenila. Muriel je nikad nije osuđivala. Muriel nije mislila da je Čudna. Možda zato što je bila „nestašna” kao i Helen. A nije čak imala ni crvenu kosu koja bi joj poslužila kao isprika, pomislila je nasmijavši se. Donald je sigurno shvatio da je otišao predaleko. Uhvativši je za ruku, potapšao ju je kao da je dijete. - Naravno da jest. Prava je sretnica što ima ovako odanu prijateljicu. - Zaustavio se čim se njezina mala kamena koliba pojavila u vidokrugu. Iza kolibe nazirali su se ostaci okruglog tornja od suhozida. Okrenuo se i rukom joj podigao bradu. - Znate da vam želim samo najbolje, zar ne? Helen ga pogleda u oči razmišljajući o tome kako mu je glas hrapav. Možda se prehladio? Nesigurno je kimnula. - Da.

~ 88 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nasmijao se i maknuo ruku s njezine brade. - Dođite, nemojte se ljutiti na mene. - Prstom je pokazao na travu uz rub litice. Pogledajte, šafran! Prava rijetkost ovako kasno u godini. Helen se trgnula. Nježan, ljubičast cvijet karakterističan za sjevernu obalu Škotske probudio je okrutna sjećanja. Bilo je to godinu nakon što je upoznala Magnusa, Igre su se te godine održavale u dvorcu Freswick i plela je lančić od prekrasnog ljubičastog cvijeća koje je raslo samo uz sjevernu obalu Škotske kad ju je Magnus pronašao. Imala je tek petnaest godina, a Magnus je bio u dvadesetoj i upravo je doznao da će, na svoju nesreću, u prvoj borbi izazova s mačevima njegov protivnik biti legendarni Tor MacLeod. Helen je znala da to za mladog ratnika mora biti iznimno zastrašujuće i očajnički ga je željela nekako ohrabriti. Ubrala je veliki jaglac i zakačila ga za njegov cotun 3 jednom od pribadača sa svoje haljine. - Talisman - reče. - Za sreću. Malo se zacrvenio, ali Helen tada nije previše razmišljala o tome. Tek poslije, kada ga je ugledala u skupini mladih ratnika među kojima je bio i njezin brat Kenneth, shvatila je zašto je pocrvenio. Znao je kako će reagirati. - Što je to; MacKay? Dar neke djevojke? - reče jedan od mladića. - Sigurno je umislio da je vražji engleski vitez - dometne drugi. - A možda je to za njegov grob - ponovno se javi prvi mladić. MacLeod će ga ubiti. - Kako slatko - reče njezin brat. - Tvoj ženskasti izgled sada uistinu dolazi do izražaja. Svi su se muškarci smijali, a Magnus je samo stajao i slušao ih bez riječi. Znala je koliko je ponosan i vidjevši kako je prisiljen slušati njihove uvrede zbog nje... Željela je otrčati do njih i sama strgnuti taj prokleti cvijet s njegova cotuna. Ali ostavio ga je na sebi sve to vrijeme. Da bi mi ugodio, shvatila je. U tom je trenutku znala koliko je drugačiji poseban - i da se zaljubila. Želudac joj se okrenuo. Kako je mogla biti nesigurna u svoje osjećaje? Zašto si nije vjerovala? Kako je mogla biti tako slaba i ne iskoristiti priliku koja joj se pružila? 3

Podstavljeni, prošiveni ogrtač (nap. prev.). ~ 89 ~

Knjigoteka

dasha&anna Donald je pustio njezinu ruku kako bi se sagnuo i ubrao cvijet. Postalo joj je vruće kad je zataknuo cvijet iza njezina uha. Tako je željela da na njegovu mjestu stoji netko drugi. - Izgledate kao vila. Ne znajući što bi rekla, osjetila je olakšanje čuvši kako se otvaraju vrata. Vidjevši Muriel na dovratku, zahvalila mu se i požurila do nje. Muriel je tek nešto poslije, kad su se vraćale iz posjeta jednom od seljaka koji se spotaknuo na lopatu i, na sreću, samo iščašio gležanj, prokomentirala ono što je vidjela. - Pomoćnik tvoga brata često prolazi ovuda u posljednje vrijeme. - Donald? - Helen slegne ramenima. - Da, William mu je zapovjedio da obilazi sjeverne granice. Muriel je izgledala kao da pokušava sakriti osmijeh. - Nekako sumnjam da je iznenadni strah od pljačkaša sa sjevera razlog tomu. Podigla je obrve. - A što ti misliš? Muriel odmahne glavom, ovoga se puta ne mogavši suzdržati od smijanja. - Udvara ti se, Helen. Helen se naglo zaustavi. Od iznenađenja ustukne. - Udvara mi se? Ne budi smiješna. Ali dok je izgovarala te riječi, shvatila je da bi mogla biti pravu. Otkad je William Gordon umro, osjetila je promjenu Donaldovu ponašanju. Uvijek se ponašao tako zaštitnički, ali zadnje vrijeme kao da je to još više dolazilo do izražaja. Bilo osobnije. Intimnije.

u u u je

Muriel je promatrala promjenu na Heleninu licu. Užasnula se. - Oh, Bože, je li to istina? - Je li pomisao na to tako neugodna? Helen zagrize usnu. - Da... Ne... Samo ga nikad nisam gledala na takav način. Samo je o jednom muškarcu razmišljala na takav način. - Taj savez ne bi bio vrlo koristan, ali ne bi bio ni loš. Helen je osjetila refleksni nalet panike od pomisli na brak. Znala je da joj prijateljica samo pokušava pomoći, ali trenutačno nije mogla ni pomisliti na brak. A možda nikad i neće moći. - Sigurno si ga jako voljela - suosjećajno reče Muriel. - Ja... zaustavila se kimajući glavom. Voljela ga je jako, ali ne muškarca na kojeg je mislila njezina prijateljica. Iako su zajedno provodile gotovo svaki dan otkad se Helen vratila iz Dunstaffnagea, nije joj se ~ 90 ~

Knjigoteka

dasha&anna povjerila kakva je noćna mora bilo njezino vjenčanje. Muriel je pretpostavila da je Helen tužna zbog suprugove smrti. Previše se sramila reći joj istinu. Nastavile su hodati. Četvrtasta tvrđava smještena na rubu litice s pogledom na tjesnac nazirala se ispred njih. - Jesi li ikad požalila što se nisi udala? - Helen upita. Muriel odmahne glavom. - Volim ono što radim, a uz to ne bih imala puno vremena biti supruga. - Nijedan te muškarac nije doveo u iskušenje da pokušaš biti oboje? Njezina plava kosa i blijeda put nisu mogle u potpunosti prikriti crvenilo koje joj se podiglo u obraze. Iako je imala dvadeset pet godina, zbog krhka tijela i velikih plavih očiju nitko joj ne bi dao toliko. - Ne - mirno reče. - Nisam sigurna da je moguće imati dva života: jedan kao žena i jedan kao iscjeliteljica. I nitko mi nikad nije ponudio nešto zbog čega bih došla u napast da pokušam. Rekla je to na vrlo neobičan način, ali Helen se sjetila nečega drugog. - Što je s djecom? Vidjela sam koliko ih voliš. Ne želiš li imati svoju djecu? Na trenutak se u njezinim očima mogla vidjeti čista bol, ali nestala je tako brzo da se Helen pitala nije li to možda umislila. Muriel je gledala ravno pred sebe i odmahnula glavom. - Ne. Bog ima drugih planova za mene. Nikad neću imati djecu. U njezinu je glasu postojala odlučnost koju Helen nije razumjela. Muriel je rijetko govorila o svojoj prošlosti, ali Helen je pretpostavljala da se nešto dogodilo. Ona i njezin otac, poznati Nicholas de Corwenne, stigli su u Dunrobin prije desetak godina. Da takav uvažen liječnik pristane preseliti se iz Edinburgha u divljinu sjeverne Škotske, bio je pravi blagoslov - čak i ako je to učinio samo da bi bio grofov osobni liječnik. Ali Helen se pitala postoji li možda i neki drugi razlog. - A ti, Helen? Što ćeš ti učiniti? To ju je pitanje uplašilo. Zvučalo je kao da ima izbora. Ali dužnost žena u njezinu položaju bila je udati se zbog interesa klana. Jedini drugi „izbor” bio je samostan. Čak i da je znala što želi, nije to mogla učiniti. Željela je... sve.

~ 91 ~

Knjigoteka

dasha&anna Šašavo djevojče. Što nije u redu s njom? Zašto ne može biti zadovoljna onim što ima poput drugih žena u njezinu položaju? Imala je bogatstvo, dobar položaj, obitelj koja ju je voljela, čovjeka koji bi je oženio i s njom imao djecu... to bi trebalo biti dovoljno. Ali od te teme osjećala se uznemireno i zabrinuto. Slegnula je ramenima. - Ne znam. Ostati ovdje, pretpostavljam, dok se Will ne oženi. - Iako se njezin brat opasno približavao tridesetoj, još se nije oženio. Kao da je vidjela da se Muriel ukočila pokraj nje, ali okrenuvši se shvatila je da joj se učinilo. - A onda... ne znam. - Grof se planira oženiti? Nešto u njezinu glasu natjeralo je Helen da je pogleda. Je li joj lice bilo bijede nego inače? Namrštila se. - Ne, koliko ja znam, ali ne bi me čudilo da je to jedan od razloga kraljeva dolaska. Bračni savezi bili su jedan od načina na kojije kralj osiguravao potporu svojih baruna. Na sreću, imao je puno sestara. Bile su dovoljno blizu dvorca da čuju glas stražara na zidu. - Netko se približava! To je razjareni lav! Kralj! Helen se okrenula prema jugu i ugledala jahače koji su u daljini izgledali kao točke na obzoru. - Dođi - reče, zgrabivši prijateljicu za ruku. - Moramo poći unutra i propisno pozdraviti kralja. - Spustila je pogled na svoju običnu vunenu haljinu, naboranu i povezanu između nogu, i na brzinu je odvezala dok su trčale kroz vlažnu travu. Instinktivno je krenula rukama prema kosi. Neuredno ju je povezala u Čvor na vrhu glave, ali uskoro se raspao. Gospodarica ovog dvorca neće ostaviti bas dobar dojam. Njezin današnji izgled sigurno će potaknuti Willa da se oženi ako kralj to predloži. Muriel se pokušala izmotati. - Mislim da ću se ja vratiti... - Glupost - reče Helen zgrabivši njezinu ruku i vukući je za sobom. - Zar ne želiš vidjeti kralja? Nije joj pružila priliku da odgovori. Ušle su u barmkin 4 u trenutku kad su njezina braća i Donald jurili niz stubište. Will je prizvao Kennetha natrag iz Skelboa, utvrde na ušću Loch Fleeta petnaestak kilometara južno od dvorca, čim je zaprimio kraljevu poruku. Obrambena kula na vanjskom dijelu utvrde, karakteristična za sjever Engleske i Škotsku (nap. prev.). ~ 92 ~

4

Knjigoteka

dasha&anna Primijetila je da se Will ukočio čim ih je vidio. Mogla je vidjeti njegovo nezadovoljstvo njezinom razbarušenom pojavom, ali znala je da ga muči nešto drugo. Bila je to Muriel. Napetost u zraku mogla se rezati nožem kad god su bili u istoj prostoriji. Nije oduvijek bilo tako. Ali u posljednje vrijeme, Will je bio ukočen i hladan kad god je bila u blizini - čak i više nego inače. Znao je biti doista surov i nametljiv! Helen nije razumjela zašto osjeća takvu odbojnost prema njihovoj iscjeliteljici. Imali su sreću što je s njima i ako se tako nastavi ponašati, mogli bi je izgubiti. - Dragi Bože, Helen, gdje si to bila? - Potpuno je ignorirao Muriel. Helen podigne bradu, ne dopustivši oštrim bratovim riječima da dođu do nje. - Namještala sam iščašeni gležanj jednom od tvojih ljudi. Prostrijelio je Muriel pogledom kao da je ona glavni krivac. Molio bih te da zapamtiš kako moja sestra ima vlastitih dužnosti za obaviti. - Pogled mu je bio otrovan. - Jednog će dana biti gospodarica dvorca. Muriel je ustuknula kao da je pretrpjela nevidljivi udarac. Svjesna sam toga, gospodine lorde. Iako u njezinu glasu nije bilo traga nepoštovanja, Helen ga je svejedno osjetila. - To je dio moje dužnosti, kao što dobro znaš, Wille. Nemoj kriviti Muriel; ja sam ustrajala na tome da ostanem dok me ona požurivala kući. - Pusti je na miru, brate. Ne izgleda tako loše - reče Kenneth. Helen pretpostavi da se negdje u njegovim riječima krije kompliment. - Taj je cvijet lijep detalj. Helen je osjetila kako su joj obrazi porumenjeli, svjesna Donalda koji je stajao zdesna Willu, kao i inače. - Da, izgleda vrlo privlačno - reče Donald, osmjehujući se previše intimno. Helen zagrize usnu shvativši da je Muriel bila u pravu. - Stigli su - Muriel uzbuđeno prošapće vidjevši kako je prvi oklopljeni jahač prošao kroz vrata dvorca. Bila je to uistinu dojmljiva scena: blistavi oklopi vitezova i njihovi šareni, raskošni plaštevi te ostali kraljevi čuvari na ratnim konjima s barjacima, kopljima i različitim oružjem, praćeni kolima u kojima se nalazio kraljev pribor ~ 93 ~

Knjigoteka

dasha&anna za jelo i osobni sluge. Njezin je brat s pravom očekivao toliko ljudi: bilo ih je najmanje pedeset. Je li to Bruce? Muriel prošapće. Čak i da nije imao zlatnu krunu iskovanu na kacigi ili crvenog, razjarenog lava na žutom ogrtaču, Helen bi ga mogla prepoznati po kraljevskoj auri koja ga je okruživala. Kimnula je. Muškarci su počeli silaziti s konja i skidati kacige. Bila je toliko usredotočena na kralja da isprva nije primijetila tko stoji pokraj njega. Pobjegao joj je uzdah. - Što je bilo? - Muriel upita primijetivši njezinu reakciju. Ali Helen nije mogla odgovoriti. Srce joj je skočilo iz prsa u grlo. Magnus! Došao je! Što to znači? Je li moguće?... Je li Bog čuo njezine molitve? Je li joj oprostio?

~ 94 ~

Knjigoteka

dasha&anna

6. POGLAVLJE

H

elen je bila tako sretna što ga vidi da je zaboravila sve ostalo što se događalo oko nje. Ponovno je proživjela jedan od onih trenutaka kad se znala skrivati, a on bi je iznenadio pronašavši je. Srce joj je poskakivalo od uzbuđenja i gotovo je počela cičati poput curice. Nesvjesno zakorači prema njemu. - Došao si! Magnus se okrene čuvši njezin glas. Bio je dovoljan jedan pogled da shvati da je pogriješila. Osmijeh joj nestane s lica, a sve njezine nade zgažene su u sekundi. Iz kojega god razloga Magnus došao, to nije bila ona. Gledao je u nju prestravljeno kao da bi se radije nalazio bilo gdje drugdje na svijetu, kao da je učinila nešto što... Iznenada, pogledavši oko sebe, shvatila je da su svi prestali pričati i zurili u nju. Toplina joj se popela u obraze shvativši zašto svi gledaju. Osramotila ga je. Opet. Iako ovaj put više nije bila tako mlada da ne zna za bolje. Kralj joj priskoči u pomoć. Robert Bruce naklonio se kao da se ranije obraćala njemu. - Lijepo je biti ovdje nakon toliko vremena na putu. Hvala vam na ljubaznoj dobrodošlici, milostiva Helen. Nadam se da vam ne smetamo previše? Odmahnula je glavom kao da je blesava. Bilo joj je previše neugodno da bi uspjela progovoriti nešto više od: - Naravno da ne smetate.

Ali kralj je svojim junačkim pothvatom zaradio njezinu vječnu zahvalnost. Bila je oduševljena „Bruceom”, kako su ga zvali njegovi ljudi u Dunstaffnageu. Bilo je lako razumjeti zašto je toliko puno ljudi spremno riskirati sve da bi se ujedinili pod njegovim vodstvom. Veličanstveni vitez na vrhuncu zrelosti, zastrašujući ratnik i lukavi vojskovođa, Bruce je bio dobrodušan, šarmantan i karizmatičan. Njezina braća (i ostatak kršćanskoga svijeta) nisu vjerovala da je moguće pobijediti Edwarda od Engleske. Bruce im je pokazao da griješe. - Čast nam je primiti vas, sir - reče Will blagonaklono kako nikad nije mislila da može. Godinu prije, dvojica muškaraca sukobili su se na ratištu. Ali njezin je najstariji brat pragmatičan i neće dopustiti da njegov ponos stane na put odlukama najboljim za klan. ~ 95 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ako je to značilo prijateljevanje s bivšim neprijateljima, bio je spreman na to. Nevoljko. Barem što se tiče jednoga bivšeg neprijatelja. Njezina braća nisu skrivala gađenje ugledavši Magnusa. Will i Kenneth, kao i Donald, bili su spremni izvući mačeve. Magnusov izazivački pogled uopće nije pomagao. Bio je isti kao oni. Zavada između klanova duboko se ukorijenila. Bilo je teško ostaviti po strani godine mržnje, nepovjerenja i sumnje. Ali nadala se da će se i to jednom dogoditi. Nažalost, danas nije bio taj dan. Helen zakorači naprijed kako bi smirila situaciju, upoznajući Muriel s kraljem, nekoliko drugih vitezova u blizini i Magnusom. Ne mogavši to izbjeći, ukočeno je kimnuo pozdravljajući Muriel. - Milostiva. Njegova je pristojnost boljela. Pogledala ga je želeći od njega nešto čega više nije bilo. - Vaša ruka - reče. - Je li dobro zacijeljela? Pogledi im se susretnu i na trenutak je opet bio onaj stari Magnus. Gledao ju je svojim mekim karamelno smeđim očima punim nježnosti i ljubaznosti koju je uvijek uzimala zdravo za gotovo. - Da - oštro odgovori. - Kao nova je. - Ono što želi reći jest ,hvala’. - Prišao im je drugi muškarac. Iznenađeno je uzdahnula kad je skinuo kacigu. Gregor MacGregor uzme njezinu ruku i nakloni se. - Milostiva Helen, drago mi je što vas opet vidim. Helen je zurila u njega široko se osmjehujući. Gotovo je umro prije šest mjeseci. A sad je ovdje! I sve to zbog nje. - I meni je drago vidjeti vas. Jeste li bolje? Pogledao ju je s vragolastim osmijehom na licu koji bi s nogu oborio polovicu Škotske - žensku polovicu. Ni Helen nije bila otporna na njega pa joj je srce poskočilo od uzbuđenja. Gregor MacGregor bio je najzgodniji muškarac kojeg je vidjela u životu, brončane tamne kože, zlatnosmeđe kose, blještavo bijelih zuba, nebeski plavih očiju i božanski isklesana tijela na kojem bi mu pozavidio i Adonis. Visok, širokih ramena i mišićav, izgledao je spremno zauzeti njegovo mjesto na Olimpu.

~ 96 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Puno bolje, milostiva. Zahvaljujući vama. - Na trenutak se uozbilji. - Dugujem vam svoj život. Ako vam ikad budem mogao pomoći, sve što trebate jest pitati me. Helen se zarumeni u isto vrijeme sramežljivo i zadovoljno. Upoznala ga je s Muriel pokušavajući prikriti koliko joj je neugodno. - Milostiva Muriel najbolja je iscjeliteljica na sjeveru. Naučila me svemu što znam. Gregor uputi jedan od onih svojih prekrasnih osmijeha u smjeru njezine prijateljice koja je bila u nekoj vrsti transa. Helen je nije mogla kriviti. Gregor MacGregor tako je utjecao na žene. - Milostiva - reče naklonivši se. Naizmjence je gledao jednu pa drugu djevojku. - Da imam iscjeliteljice lijepe poput vas, uvijek bih bio bolestan. - Njegove veličanstvene plave oči uistinu su blistale dok se smijao. - Čak štoviše, namjeravam dobiti barem vrućicu dok sam ovdje. Helen se samo blesavo smijuljila, kao i njezina inače ozbiljna prijateljica. - Helen - oštro reče njezin brat Will, od čega se trgnula. Vidjevši njegovo ozbiljno lice, pomislila je da mu opet ide na živce. Ali gledao je Muriel. - Kralj je dugo putovao. Pocrvenjela je sjetivši se svoje dužnosti. - Naravno. Pokazat ću vam vaše odaje i poslati vino, kruh i sir prije večere. - To zvuči savršeno - reče kralj, već drugi put pokušavajući izgladiti neugodnu situaciju. Magnus, koji je iz nekog razloga također izgledao pomalo srdito, krene za kraljem skupa s nekoliko drugih muškaraca, ali Will stane ispred njih i zapriječi im put. Obratio se Bruceu, a ne Magnusu. - Munro će tvojim ljudima pokazati barake. Siguran sam da će im tamo biti posve udobno. - Siguran sam da hoće - Magnus mirno odvrati. - Ali mi idemo s kraljem. - Nije se trudio sakriti zadovoljstvo podižući obrvu s ne tako suptilnim podsmijehom. - Pretpostavljam da neće biti problema ako ostanem u tornju? Will, Kenneth i Donald u isti tren pogledaše u njezinu smjeru. Ni njihove reakcije nisu bile baš suptilne. Will je toliko stisnuo vilicu da je Helen bila iznenađena što uopće može govoriti. - Ne - jedva progovori. - Neće biti problema.

~ 97 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zašto je Helen bila uvjerena da će jedan od njih spavati pred njezinim vratima? - To mi je drago čuti - reče Magnus. - Veselim se što ću se osobno uvjeriti u nadaleko poznato sutherlandsko gostoprimstvo. Will ga pusti da prođe jedva se suzdržavajući da ne udari Magnusa nakon njegove sarkastične opaske. Helen uzdahne vodeći kralja i nekoliko njegovih ljudi uključujući i Magnusa - u toranj. Nije sumnjala u to da će kraljev boravak u dvorcu biti pun napetosti između njezine braće i Magnusa. Ali nije ju bilo briga. Neće dopustiti da joj se obitelj ponovno upleće u život. Ne ovaj put. Shvatila je zašto joj se budućnost činila neizvjesnom i mutnom kad je ranije razgovarala s Muriel. Nije mogla zamisliti nijedan scenarij bez Magnusa. On je jedina stvar koja je u njezinu životu ikad imala smisla. Tu je i namjeravala je učiniti sve u svojoj moći da napokon uspije ono što joj do sada nije polazilo za rukom: boriti se za njega. U kraljevu je pismu pisalo da planiraju ostati dva tjedna. Neće potratiti ni minutu tog vremena. Iskoristit će svaki dan. Usprkos tome što je ne može ni pogledati. Magnus je bio u ratu. Sa samim sobom. Usred proklete večere. Sa svog sjedišta nije mogao izbjeći pogled na par... Munro stavi dlan na Heleninu ruku, a Magnus umalo skoči s klupe. Snažan poriv da prokletniku šakom razbije vilicu bio je gotovo neodoljiv. Stisnuo je zube pokušavajući ne obazirati se na njih. Ali to je bilo nemoguće. Što vjerojatno nije bilo slučajno. Nema sumnje da je ovo grozno mjesto na kojem je sjedio bila Sutherlandova okrutna osveta. Magnus se možda i uspio izboriti za mjesto u tornju, ali Sutherlandi su ga posjeli što je dalje moguće od Helen. Kao kraljev osobni čuvar i pomoćnik, sjedio je na podiju, ali bio je na samom kraju stola, dok je Helen bila bliže sredini, između kralja i Munroa. Pružajući mu savršen pogled... Sutherlandov se pomoćnik nagnuo i došapnuo nešto na Helenino uko zbog čega se počela smijati. ~ 98 ~

Knjigoteka

dasha&anna Dovraga! Magnus je požar u sebi pokušao ugasiti velikim gutljajem piva. Jedan tjedan. Hvala Bogu, trebalo im je više nego što su očekivali da napuste Kildrummy tako da ovo neće morati trpjeti duže. Nije mu dugo trebalo da shvati što se događa. Munro je očito mislio da mu je Gordonova smrt pružila prokletu priliku zaprositi Helen. Bilo je teško ne primijetiti ironiju. Čovjek kojega je Magnus odlučio pobijediti prije nego što zaprosi Helen sad je pomišljao na to da je i sam zaprosi. Magnus stisne čeljust. Oh, kakve li ironije. Ali zašto je, dovraga, dopuštao da ga to dira? Trebalo bi mu biti drago zbog njih. Bez obzira na to što misli o Munrou, njegove se ratničke vještine ne mogu zanemariti. Munro bi je mogao zaštititi. Uz njega bi bila sigurna i Magnus ne bi imao razlog osjećati se krivim. Njezin bi ga novi muž odriješio njegova obećanja Gordonu. Vjerojatno nije ni bilo razloga za brigu. Gordonov tajni identitet kao člana Čuvara Visočja nije otkriven. Ali Munro, dovraga. Nije mogao podnijeti pomisao na njih... - Je li sve u redu, gospodine lorde?

Dovraga, nije! Magnus se zaustavi na vrijeme da misao ne postane riječ i okrene se prema ženi sa svoje lijeve strane. Shvativši da se mršti, usiljeno se nasmije. - Jest, hvala, milostiva Muriel. Sve je vrlo ukusno. Bila je to istina. Bez obzira na neugodnost nastalu prilikom njihova dolaska, Helen je danas ulogu gazdarice obavljala vrlo dobro. Gozba je bila veličanstvena i mladoj se gospodarici dvorca ništa nije moglo zamjeriti. Nije bio iznenađen. Njezino ushićenje i joie de vivre 5 bili su zarazni. Svaki je dan uz nju bio poput gozbe. Bila je to vrlo vrijedna osobina za gospodaricu dvorca. Ironično, ta je uloga nikad nije toliko zanimala. Ali sazrela je. Na neki način. Sjetio se jučerašnjega dana, kako joj se lice ozarilo kad ga je vidjela, kako je izvalila prve riječi koje su joj pale na pamet, točno je takva bila kao djevojka. Čak je i izgledala poput Helen koje se sjećao. Njezina vatrena, kestenjasta kosa neuredno povezana navrh glave, a haljina blatna i 5

Franc. živahnost, veselost, životna radost (nap. prev.). ~ 99 ~

Knjigoteka

dasha&anna izgužvana. Kvragu, čak je uočio i nekoliko pjegica razbacanih po njezinu nosu. I taj osmijeh... Ozario je cijelo njezino lice. Nešto ga je stegnuto u prsima. Dovraga! Mora li tako otvoreno pokazivati svoje osjećaje? Zašto bar jednom ne može imati obzira prema drugima? Ali to onda ne bi bila ona. Nikad i nije bila takva. Njezina otvorenost jedna je od stvari koje najviše voli... Prekinuo je tu misao. Koje je najviše volio kod nje. - Nemojte se obazirati na njega - MacGregor se oglasi sjedeći s druge strane milostive Muriel. - Mrzovoljan pogled dio je njegova šarma. - Naceri se. - Ja za to krivim njegovu ruku. Muriel se odmah zabrine. - Helen mi je pričala o vašoj ozlijedi. Kosti ruke, posebno blizu ramena, mogu dugo izazivati bol... - Dobro sam - reče Magnus, prodorno pogledavši MacGregora. - Kosti su dobro zarasle. Milostiva Helen odradila je odličan posao. Dobro ste podučili svoju učenicu. Ona odmahne glavom, usta iskrivljenih u osmijeh. - Helen mi pripisuje previše zasluga. Ona to ima u sebi... Njezin optimizam sjajan je dar za iscjeliteljicu, pomaže joj prebroditi teška vremena. Ima neobičnu sklonost prema onome što ja zovem krvoprolićem i masakriranjem: prema zanatu brijača-kirurga na bojnom polju. Moj bi otac bio oduševljen njome. Ja sam učila znatno sporije. dar.

Magnus ju je promatrao. - Da, vidio sam to na svoje oči. Ima

Mogao je vidjeti da ga je željela nastaviti ispitivati, ali nije iz pristojnosti. - Dat ću Helen nešto da vam utrlja u ruku nakon... Mili

Bože! - Ne!

Pomisao na Helenine ruke na njemu... Previše ga je boljelo da bi to primijetio kad ga je liječila, ali samo ga je sjećanje na to izluđivalo. Usred noći, kad nije imao kamo pobjeći od svojih misli. Kad mu je tijelo bilo čvrsto, vrelo i kruto. Kruto do bola. Milostiva Muriel razrogači oči od žestine njegova odgovora. Krv mu je nestala iz lica, ali brzo se vratila kad je shvatio koliko je glasno to rekao. Puno je očiju bilo upereno u njega, posebice onih na podiju. ~ 100 ~

Knjigoteka

dasha&anna MacGregor je zurio u njega praveći neobične izraze, kao da je shvatio upravo ono što Magnus nije želio da shvati. - Hvala vam, milostiva - reče pokušavajući ublažiti situaciju. To neće biti potrebno. Kimnula je oprezno ga odmjeravajući. Shvatio je da se uplašila. Osjećajući se kao magarac, želio ju je malo opustiti i smiriti, ali MacGregor je već privukao njezinu pažnju na sebe - gdje će, sudeći po prijašnjim iskustvima, i ostati. A kad bi se MacGregor počeo zanimati za djevojku, rijetko mu se nije vraćalo istom mjerom. Iscjeliteljica nije bila neodoljivo lijepa i mlada poput žena kojima se MacGregor inače udvarao, ali bila je lijepa na poseban način. Činilo se kao da uživa u njegovoj pažnji. Čuo je kako se glasno smije nečemu nesumnjivo besramnom što joj je MacGregor šapnuo. Ali Magnus je učinio pogrešku i, okrenuvši glavu, ugledao Munroa kako radi istu stvar s Helen. Njihova su se prokleta ramena dodirivala. Magnus šakom umalo zdrobi svoj pehar. Borio se protiv naleta bijesa i prisilio se skrenuti pogled, ali je pritom primijetio nekoga drugog. Kenneth Sutherland promatrao ga je i ako se moglo suditi po njegovu prodornu pogledu, nije mu promaknula Magnusova reakcija. Ali umjesto podrugljiva osmijeha koji je Magnus očekivao, Sutherland se činio iznenađenim, očito prvi put primijetivši ono za što je Magnusu trebalo samo nekoliko minuta: Munro je želio Helen. Sutherland nije izgledao sretno zbog toga. Magnus se prisjetio da on nije bio jedini kojem se Munro rugao i ponižavao ga. Činio je to i Sutherlandu, vjerojatno i više nego Magnusu, s obzirom na to da je on imao sreću vidjeti ga samo na Visočkim igrama. Možda se nisu slagali ni oko čega drugoga, ali on i Sutherland očito su dijelili mišljenje kad je u pitanju bio Donald Munro. Bilo je to vraški uznemirujuće. Nije volio pomišljati na to da on i Sutherland imaju nešto zajedničko. Iako, naravno, tu je bio Gordon. Sutherland mu je bio prijatelj dok su bili djeca, a Magnus kad su postali muškarci. Trudio se ne misliti na to.

~ 101 ~

Knjigoteka

dasha&anna Opet je usmjerio pažnju na razgovor koji se odvijao pokraj njega. Liječnica i njegov prijatelj razgovarali su o MacGregorovoj čudesnoj strijeli. Zbog tog su ratnog ožiljka slavnoga strijelca žene počele još više zamjećivati. Milostiva Muriel bila je, doduše, profinjenija od njegove uobičajene publike. Umjesto zadivljenih uzdaha i zaluđenih pogleda, kao da je svaka riječ iz njegovih usta suho zlato, rekla mu je da ima sreće što Englez nije tako dobar strijelac. - Koja je bila najopasnija operacija koju ste izveli? - upita MacGregor. Milostiva Muriel na trenutak se zaustavila, razmišljajući. Kad bi Helen to radila, obično bi zagrizla usnu. Opet je razmišljao o njoj, dovraga. - Bilo je to prije otprilike godinu dana, nakon bitke kod Barra Hilla. - Bili ste ondje? - iznenađeno upita Magnus. Iako nije bilo neobično vidjeti da šator ili dvorac u blizini ratišta služi za liječenje ranjenika, nikad ne bi pomislio da bi čovjek ugleda poput gospodina Nicholasa de Corwennea dopustio kćeri da bude tako blizu opasnosti. Barra Hill bila je jedna od najkrvavijih bitki tijekom Bruceova rata. Natjerao je u bijeg Johna Comyna, grofa od Buchana, i opustošio okolicu tako temeljito da se i dandanas pričalo o tome. Proći će još puno vremena prije nego što se zaboravi „razaranje Buchana”. Da, otac me obično vodio sa sobom kad je pomagao grofu. Vjerovao je da se najbolje uči iz iskustva. Bio je u pravu. - Pogled joj je sezao u daljinu, a sjetan smiješak iskrivio je njezina usta. Moglo se vidjeti da joj je otac ostao u lijepom sjećanju. Sigurno je umro tek nedavno, shvatio je. - Što se dogodilo? - upita MacGregor. Čovjek je zadobio udarac ratnim čekićem u glavu, od čega mu je napukla lubanja i krv se počela skupljati ispod. Morala sam izbušiti rupicu u njoj kako bih smanjila pritisak. - Preživio je? - upita MacGregor. Kimnula je glavom. - Vratio se svojoj ženi i petero djece s udubljenjem na glavi i dobrom pričom. Magnus je znao da su zdrobljene lubanje učestala ozljeda u borbi. Isto ih se tako često i bušilo da se smanji pritisak. Samo ta metoda nije bila tako često uspješna. ~ 102 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Vrlo lijepa gozba, milostiva Helen - reče kralj glasno, privukavši time njihovu pažnju prema sredini stola. - Tvoj brat ima sreće što mu sestra nije samo dobra iscjeliteljica, nego i vrhunska gospodarica dvorca. Helen se zadovoljno osmjehne čuvši kraljeve pohvale, a njezina je bijela koža poprimila ružičastu nijansu. - Hvala vam, Vaše Veličanstvo. Bruce joj uzvrati osmijehom. - Iako vaš brat možda neće još dugo koristiti vaše usluge. Magnus je znao o čemu Bruce govori, ali Munro nije. Pretpostavljajući da se radi o Heleninu braku, Sutherlandov pomoćnik uvrijeđeno se ukočio. Munro je to vješto sakrio, ali Magnus ga je pažljivo promatrao i vidio njegovu jedva prikrivenu mržnju usmjerenu prema kralju. Točno je znao koliko ponosni ratnik mrzi to što se mora pokloniti svome neprijatelju - i on bi to mrzio. - Milostiva je nedavno pretrpjela gubitak - zajedljivo reče Munro, zastitnički držeći Helen rukom koju je Magnus želio otkinuti. - Svjestan sam tog gubitka - oštro reče kralj. - Ali nisam govorio o milostivoj Helen. - Njegov pogled klizne prema grofu. William se nije činio iznenađenim zbog kraljeva komentara, ali usiljeni osmijeh na njegovu licu izražavao je njegovo nezadovoljstvo. Iz nekog razloga, grofov pogled skrene prema Magnusu. Ne, ne prema njemu, shvatio je, nego prema milostivoj Muriel. Ali ona to nije primijetila jer joj je glava bila spuštena, a pogled usmjeren na njezino krilo. Primijetio je napetost između grofa i iscjeliteljice tijekom njihova dolaska, ali pitao se postoji li tu nešto više. Sudeći po smrtnom pogledu kojim je grof strijeljao MacGregora, Magnus je vjerovao da postoji. - Imat ćemo dovoljno vremena raspravljati o tome sljedećega tjedna. - Posijavši sjeme sumnje, kralj promijeni temu. - Milostiva Helen, vjerujem da ste rekli kako će biti plesanja? Helen kinine glavom, izgledajući zabrinuto. - Da, Vaše Veličanstvo. Signalizirala je gajdašima i harfistu da se pripreme. Kako to mislite sljedećega tjedna? Mislila sam da u Dunrobinu ostajete dva tjedna. Magnus se pravio da ne primjećuje kako joj pogled uporno bježi prema njemu. ~ 103 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Da, to nam je bila prvotna namjera, ali zadržali smo se u Kildrummyju duže negoli smo planirali pa svoj ostanak ovdje moramo skratiti. Valja nam posjetiti još mnogo mjesta prije igara u Dunstaffnageu. Nadam se da ćete doći ove godine, sir Williame? Bila je to više zapovijed nego poziv. Grof kratko kimne glavom. Da, moji se ljudi vesele tom događaju. - Silno - dometne Munro. - Nakon četiri godine bez prvaka, muškarci nestrpljivo čekaju da osvoje titulu koja im pripada. Magnus nije reagirao na izazov koji mu je tako očito upućen. Munro je četiri godine živio s porazom; napast će Magnusa svime što ima. - Munro, to je poprilično hrabra izjava s obzirom na konkurenciju. - Magnus uhvati kraljev pogled: očito se zabavljao. Nadam se da su vaši muškarci spremni braniti vaše riječi? - I više nego spremni - reče Munro svojim uobičajeno drskim tonom. - Hoćete li se vi natjecati, gospodine lorde? - Helen upita. Magnus shvati da se obratila njemu. Bio je prisiljen pogledati je. Pogledi im se susretnu. Znao je točno o čemu razmišlja. O istoj stvari kao i on. O onome što se dogodilo zadnji put kad se natjecao. Kako je naivno mislio da želi istu stvar kao i on. Kako joj je ponudio svoje srce, a ona ga je bacila u blato.

Žao mi je, opet je čuo njezine riječi. Ne mogu... On stisne usne i odmahne glavom. - Neću, dužnost mi ove godine to neće dopustiti. Nitko od Čuvara Visočja neće se natjecati. Bruce i MacLeod smatrali su da bi to povuklo previše usporedbi i pitanja. - Oh - nježno reče Helen. - Žao mi je što to čujem. Munro ga je proždirao pogledom. Svoju je ruku opet prislonio na Heleninu. Činjenica da je ta posjednička gesta nije baš činila sretnom nije pomogla primiriti krv koja je pulsirala u Magnusovim sljepoočnicama. - Možda MacKay ne želi izgubiti krunu? - Munro reče. - Ako sad odustane, nikad neće biti prisiljen predati je nekom drugom. Takva je uvreda zahtijevala osvetu. Magnus je to znao baš kao i Munro. Želio je da ga Magnus izazove. A Magnus u tom trenutku ništa na svijetu nije želio više od toga. Ali Bruce mu je to branio. ~ 104 ~

Knjigoteka

dasha&anna Vjerujem da je Munro još uvijek osjetljiv kad se radi o njegovu zadnjem porazu, sir Williame - reče kralj smijući se naglas. - Ako se dobro sjećam, MacKay vas je uvjerljivo pobijedio, nije li? Munroovo je lice neprirodno pocrvenjelo. Prije nego što je uspio odgovoriti, Helen ustane. - Dođi, počinju svirati. Helen je jedva izbjegla katastrofu povukavši Donalda na ples. Na trenutak je pomislila da bi mogao izazvati i samoga kralja. Willu je toliko laknulo da joj je uputio zahvalan pogled. Ali ples još nije ni završio kad je kroz skupinu veselih gostiju požurila pronaći Magnusa. Jedan tjedan! Kako bi ga trebala osvojiti u tjedan dana? Činilo se nemogućim, posebno s obzirom na to kako ju je gledao tijekom večere. Kao da je učinila nešto loše. Kao da je opet pogriješila. Željela ga je zadiviti svojom privremenom ulogom gospodarice dvorca, ali umjesto toga osjećala se kao da je učinila nešto što ga je razljutilo. Mislila je da je sve prošlo u najboljem redu. Donald je bio malo dosadan, ali to nije bilo ništa s čim se nije mogla nositi. Vratila se do podija i pronašla prazan stol. Iskoristivši povišeni podij, pogledom je obišla prostoriju. Njezina braća stajala su s kraljem i nekolicinom njegovih vitezova pokraj ogromnog ognjišta gledajući plesače dok su im služavke punile pehare. Nestašni MacGregor nagovorio je Muriel da mu se pridruži na plesnom podiju, ali Magnusu nije bilo ni traga. Ponovno je pogledom preletjela prostoriju. Želudac joj se okrenuo kad ga je napokon pronašla. Bio je pokraj ulaza u dvoranu okrenut leđima i izgledao kao da se sprema otići. Ali na putu mu je stajao Donald. Nije morala čuti što govori da bi znala da neće dobro završiti. Svaki je mišić u Magnusovu tijelu bio napet i spreman za napad. Ispod glasa opsovala je poput Kennetha. Dragi Bože, ispustila ih je iz vida samo nekoliko minuta i već su ponovno bili spremni nasrnuti jedan na drugoga! Morat će se silno potruditi kako bi održala mir između Magnusa i svoje obitelji. Kako će uz to pronaći vremena i nagovoriti Magnusa dajoj pruži još jednu priliku? Da mu pokaže kako se promijenila? Dok je ona prehodala dvoranu, muškarci su već nestali. Vidjevši Donaldovu tamnu glavu kako se kroz gomilu probija do ognjišta, izletjela je iz dvorane u hodnik koji je spajao dvoranu s tornjem i ~ 105 ~

Knjigoteka

dasha&anna pogledom uhvatila Magnusa u trenutku kad se počeo uspinjati stubištem. - Magnuse! Srce joj se stisnulo kad se ukočio od njezina glasa. Okrenuo se vrlo polako, poput muškarca koji se priprema za borbu. Užurbano je krenula prema njemu pokušavajući smisliti što će reći. Posebice jer je izgledao tako... Zagrizla je usnu. Prijeteće. Puls joj poskoči, a tijelom joj prođu trnci. Veliki, strašni ratnik više nije bio onaj isti mladić kojeg se sjećala. Razlika je bila uznemirujuća i morala se podsjetiti da je to isti onaj mladi ratnik kojem je dala svoje srce - samo s puno više mišića i još nekoliko ožiljaka. Iznenada je stala pred njim, uspuhana od trčanja. Vidno uznemirena, rukom je petljala po haljini. - Je li sve u redu... ovaj, s kraljevim odajama? - Sve je u redu - naprasito odgovori. - Vrati se svojim gostima, Helen. Zurila je u njega ne znajući što učiniti, kako doprijeti do njega. Kako probiti taj ledeni zid koji je sagradio između njih. - Želiš li možda plesati? Uvijek je sanjala o plesu s njim, ali nikad to nisu mogli učiniti zbog zavade. Na njegovu licu pojavi se neobičan izraz. - Ne želim, ali siguran sam da ćeš s lakoćom pronaći nekoga tko želi. Ona se namršti, zbunjena takvim odgovorom. Stavi svoju ruku na njegovu, osjetivši kao da ju je netko uštipnuo za srce kad se trgnuo. - Ne sjećaš li se? Govorio si da ćeš jednoga dana ponosno zaplesati sa mnom i da te nitko neće moći spriječiti u tome. - Bio sam dječak - reče, maknuvši pritom njezinu ruku. - Rekao sam puno stvari koje nisam mislio. - Znakovito je pogleda. - Oboje smo... - Zašto se ovako ponašaš? Zašto glumiš da između nas nikad nije bilo ničega? - Zašto se ti ponašaš kao da nečega još uvijek ima? Ona ostane bez daha, kao da ju je udario ravno u prsa. Vidjevši koliko je zatečena, nešto ga je dirnulo. Napetost u njegovim krutim mišićima malo je popustila. ~ 106 ~

Knjigoteka

dasha&anna Prstima prođe kroz kosu kao i inače kad je bio živčan. Ne želim te povrijediti, Helen. Podigne pogled, a oči joj se napune suzama. - Zašto onda to činiš? - Zato što ono što želiš... način na koji me gledaš... to nije moguće. - Zašto? Helen! Tiho opsuje začuvši Willov glas iza sebe. Ali nije se okrenula; nastavila je promatrati kako se Magnusove usne čvrsto stišću. Moraš li pitati? Njezina obitelj? Je li mislio na to? - Helen! Razabravši oštrinu u njegovu glasu, frustrirano se okrene i ugleda Willovo bijesno lice. - Gdje je ona? Jesi li je vidjela? Trepnula je. - Koga? - Nebitno - reče i potrči u smjeru dvorišta. Helen je bilo žao djevojke, tko god ona bila. Njezin zastrašujući brat bio je spreman ubiti nekoga. Prvi puta to nije bio Magnus. Ali kad se okrenula natrag, shvatila je i zašto. Magnus više nije stajao ispred nje.

~ 107 ~

Knjigoteka

dasha&anna

7. POGLAVLJE

M

uriel je istrčala iz dvorane čim je ples završio. Oh, Bože, oh, Bože, oh, Bože! Očajnička molba odzvanjala joj je u glavi.

Oženjen?

Noge su joj se petljale dok joj je val boli razarao unutrašnjost i stvarao pritisak u njezinim očima prije nego što ga je uspjela potisnuti.

Ne! Neće plakati zbog njega. Nije zaslužio njezine suze. Ali oženjen? Naježila se od vlastitoga bolnog jecaja. Zašto toliko mora boljeti? Kako je mogla dopustiti da se ovo dogodi? Bila je pametnija od toga. Ona nije obično nevinašce koje vjeruje u bajke i sretne završetke. Vlastitim je očima davno vidjela pravo, okrutno i nepošteno lice svijeta u kojem živi. Nikada nije željela srce pokloniti muškarcu. Nije mislila da je to moguće. Odabrala je drugačiji put. Nije pošteno. Zar nije dovoljno patila? - Muriel! Bože, ne! Brže je potrčala. Kroz vrata. Izvan njegova dometa. Ali on se nikad nije znao kontrolirati. - Dovraga, Muriel. Zgrabi je za ruku, čvrsto je držeći da ne pobjegne. - Tako mi svega, slušat ćeš me. Ona se nakostriješi, a njezina se bol pretvori u bijes. Mrzila je kad se tako ponašao prema njoj. Kao hladni, bahati grof od Sutberlanda prema svojoj nevažnoj podanici. Kako je ovaj surovi, grubi muškarac uspio osvojiti njezino srce? Uspio je jer nije uvijek bio takav. U rijetkim trenucima kad je bio neoprezan, znao je biti smiješan, nježan, strastven...

Volim te, Muriel. Ali ne dovoljno. Trgnula se i došla k sebi. Više nije mogla dopustiti da joj glava bude visoko u oblacima. Podignuvši glavu, uhvatila je njegov pogled. Ne diraj me. Više mu nikad u životu neće dopustiti da je dira. Da je barem tako lako obrisati i sva sjećanja. ~ 108 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pustio ju je. Nešto je u njezinu tonu ipak doprlo do njega kroz sav taj bijes. On je bio jedina osoba na svijetu koja je točno znala zašto se toliko užasavala muškarčeva silovita dodira. Pokušavši zadržati dostojanstvo, oduprla se nagonu da ode bez riječi pa se okrenula prema njemu. - Trebaš li me nešto? Oči mu se skupe od njezina hladna, nezainteresirana tona. Nisam se bunio kad te moja sestra posjela na tron. - Pokušala je ne trznuti se, ali kao da ju je ubo okrutni podsjetnik na njihove različite statuse. Smrknuo se, nesvjestan ili nezainteresiran za bol koju joj je nanio. - Ali moja dvorana neće se pretvoriti u bordel. Bila je toliko šokirana da nije znala što da mu kaže. Mogla je samo zuriti u zgodno lice muškarca koji joj se sada činio kao izopačeni stranac. Ono što je pokušavao reći nije bilo moguće - ne za muškarca kojeg je znala. Kako je došlo do ovoga? Kako je nešto tako divno postalo tako uvrnuto? Zato što mu nije dala ono što želi? Morat ćeš mi oprostiti Muriel odgovori hladno, pokušavajući se držati za ostatke svoga dostojanstva. - Ne znam o čemu govoriš! Nagnuo se prema njoj, a njegove tamnoplave oči sijevnule su od opasnih osjećaja koje nije mogla prepoznati. - Govorim o načinu na koji si se ponašala s gostom u mojoj kući. Trebao joj je trenutak da shvati na što misli. - Misliš na Gregora MacGregora? - zaprepašteno uzvikne. Stisnuo je usta. Jedva se kontrolirala dok se u njoj budila neodoljiva želja da prasne u smijeh. Sama pomisao na to bila je smiješna. MacGregor je vrlo privlačan i bila je polaskana njegovom pažnjom, ali nikad joj nije palo na pamet... Uzdahnula je, njezina spoznaja udarila ju je poput munje. On je ljubomoran. Čovjek koji joj je slomio srce na tisuću komadića bio je ljubomoran. Zato se tako ponašao.

On je budala. Magarac i budala. Svu bol koju je prouzročio pretočila je u prezir. Nije više zaslužio ni jedan trenutak njezina vremena. Donio je svoju odluku i ona je donijela svoju. - Idući ću put biti opreznija. Ona se okrene ignorirajući ga i počne se udaljavati. Ali on je opet zaustavi rukom. - Nećeš to poreći? ~ 109 ~

Knjigoteka

dasha&anna Da nije bila tako ljutita, nasmijala bi se njegovoj dječačkoj nevjerici. Srce joj je tuklo u prsima, ali odbijala je spustiti pogled na ruku koja ju je čvrsto držala. Odbijala mu je pokazati koliko je to pogađa. Kako je mogla osjetiti da njegovi prsti ostavljaju trag na njezinoj koži. Kako su joj se dlake na ruci nakostriješile. Kako se svakim centimetrom svoga tijela željela sklupčati na njegovim moćnim prsima i još se jednom prepustiti njegovu zagrljaju. Kako su je usne pekle od sjećanja na njegov posljednji poljubac.

Volim te, Muriel. Opet je čula njegov glas u svojoj glavi, ali ga je

ušutkala.

- Ne moram ti sve objašnjavati. Ti nisi moj poglavar, moj otac ni... - Moj muž. Stegnulo ju je u prsima. Duboko je i teško udahnula. - Ne odgovaram tebi. Trebala je znati da nije pametno stavljati na kušnju moć moćna čovjeka. Sir William, grof od Sutherlanda, nije volio primati odbijenice. Njegove su oči opasno zaiskrile, slično kao što su znale zaiskriti njegovu bratu. - Dok boraviš na mojoj zemlji, odgovaraš meni. - Njegov je glas bio odlučan i čvrst poput čelika i nije ostavio mjesta za raspravu. - I što ćeš učiniti, podjarmiti me svojoj volji? Hoćeš li se osjećati bolje ako ti budem na dohvat ruke, gdje me možeš kontrolirati? Nisam ti željela dati što si htio i sad ćeš me zlostavljati i naređivati mi? - Isuse... - Pustio je njezinu ruku kao da ga je opekla. - Naravno da neću. Na trenutak mu se na licu ukazao tračak mržnje prema samome sebi, ali to je brzo opet prekrio hladnom i bahatom maskom. Zurili su jedno u drugo dok je dnevna svjetlost polako iščezavala. Moćni muškarac koji nije navikao na odbijanje i nevažna žena koja mu se usudila suprotstaviti. - Ne želim da provodiš toliko vremena s mojom sestrom - reče on trenutak poslije. - To je... - Zastane. - Mogla bi nešto krivo pomisliti. Kako ju je jednostavno mogao povrijediti. Nije se čak morao ni truditi. Nekoliko neopreznih riječi bilo je posve dovoljno. Kako bi je mogao voljeti ako je ne poštuje? Snaga ju je napustila. Ne mogavši se više boriti, posrnula je. Njezin je glas bio tek malo glasniji od šapata. - Samo zato što misliš da sam kurva, ne znači da je to istina. ~ 110 ~

Knjigoteka

dasha&anna Opsovao je, a njegova je ledena maska pukla poput površine smrznuta jezera u proljeće. - Dragi Bože, Muriel, ne mislim da si kurva. - Ne, samo si htio da budem tvoja ljubavnica. Dom, nakit, siguran život, nisi li to i sam rekao? Sve što mogu poželjeti. - Osim jedine stvari koja je bila važna. Opet ga je pogledala, ovaj put ne mogavši zaustaviti suze koje su joj potekle niz obraze. - Znaš što je ironija, Wille? Nisi me morao učiniti svojom kurvom, sve što želiš dala bih ti besplatno. Toliko ga je voljela. Doznao je ono najgore o njoj i, začudo, uzvratio tu ljubav. Nije mislila da je to moguće. Dala bi mu bilo što. Ali onda je to uništio. Ukočio se. - Ne bih te obeščastio... Nasmijala se. Muški razum za nju je bio nerješiva zagonetka. Uzeti ono što je svojom voljom nudila, bilo je nečasno, ali u redu je učiniti je svojom ljubavnicom? Zar ne vidi koliko ju je njegova ponuda pogodila? Dao je ime onome što su imali i uništio sve. - Dovraga, Muriel. Ja sam grof. Imam dužnost. - Izmučen izraz pojavio se na njegovu licu, tračak osjećaja koje je tako dobro skrivao. Tako dobro da je gotovo zaboravila da postoje. - Što drugo mogu učiniti?

Ne mogu te oženiti. Trebam sina. Te su neizgovorene riječi lebdjele u zraku između njih. Nije smjela željeti nešto što je bilo nemoguće. Znala je to. Ali nije se mogla suzdržati. - Ništa - reče. - Kao što si rekao, ti si grof, aja... - Glas joj pukne. Ja sam neispravna. Oštećena. Nije ga mogla opet pogledati. Činjenica da je to bilo nemoguće previše je boljela. Kad se ovaj put okrenula, nije ju zaustavio.

Ne mogu to učiniti, pomislila je. Ne mogu ostati ovdje i gledati ga kako ženi drugu. To će me ubiti. Muriel se vratila u kolibu koja joj je bila dom. Skrovište u koje je pobjegla iz dubine pakla. Skrovište u kojem se oporavila. Ali to mjesto više nije bilo skrovište. Morala je pobjeći prije nego što postane zatvor.

~ 111 ~

Knjigoteka

dasha&anna

8. POGLAVLJE

H

elen je bila uvjerena da je nije dobro čula. U nevjerici je zurila u Muriel. - Odlaziš? Ali zašto? Muriel na trenutak prestane pakirati stvari u drvenu škrinju i podigne glavu usta iskrivljenih u smiješak. - Mislila sam da ćeš me od svih ljudi bar ti razumjeti. Nisi li me ti poticala da prihvatim školarinu grofa od Rossa prošle godine?

Muriel je bila u pravu. Otkad je spomenula dajoj je Ross, uvjerivši se u njezine vještine, ponudio pomoć pri ulasku u liječnički ceh u Invernessu nakon bitke kod Barre, Helen ju je poticala da pokuša - unatoč neizbježnim teškoćama na koje će naići zbog toga što je žena. - Da, ali rekla si da ne trebaš odobrenje skupine starih muškaraca da bi bila bolja iscjeliteljica. Zbog čega si se predomislila? - Nikad nisam ni donijela konačnu odluku. - Muriel sjedne na klupu pokraj najvećeg prozora u kolibi i povuče Helen da sjedne kraj nje. Sunce je sjalo kroz otvoren zastor osvjetljavajući njezinu anđeoski plavu kosu. - Kad smo neki dan razgovarale shvatila sam da, strahujući od onoga što se može dogoditi, propuštam dobru priliku. Ali nikad neću doznati hoće li me primiti ako ne probam. Helen zagrize usnu vidjevši odlučnost na prijateljičinu licu i zamislivši samo neke od teškoća koje će se naći pred njom. - Budale su ako te ne prime širom otvorenih ruku. - Oči joj se napune suzama. - Divim ti se već godinama, Muriel, ali nikada više nego danas. S drhtavim osmijehom i suzama u očima, Muriel je uhvati za ruku. - Bila si mi dobra prijateljica, Helen. Nedostajat ćeš mi. Ustala je pokušavajući prikriti val emocija neprirodno širokim osmijehom. - Ali ako se ne spakiram na vrijeme, kola će mi otići. Helen baci pogled na dvije kožne torbe na madracu i veliku drvenu škrinju do vrha punu stvari. - Moraš li ići tako brzo? - Da, ako ne želim sve ovo sama nositi. Imam sreće što me stari Tom može ugurati među vunu koju vozi na tržnicu. - Sigurna sam da Will može poslati nekoliko stražara da te otprate kasnije...

~ 112 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Ne! - Muriel poviče. Shvativši pretjeranost svoje reakcije, reče: - Želim što prije početi. Uostalom, duga opraštanja nikad nisu bila moja jača strana. Bolje je ovako, vjeruj mi. Helen se namršti vidjevši koliko joj se prijateljica uzrujala. Nešto nije bilo u redu. Muriel je očito imala drugi razlog za pridruživanje liječničkom cehu. Željela je otići što prije, ali zašto? Helen je pravila društvo Muriel dok se nije spakirala, još uvijek zatečena iznenadnim razvojem događaja. U isto je vrijeme bila ponosna na svoju prijateljicu i sebično željela da ostane. - Što ćemo mi bez tebe? Muriel odmahne glavom, ovaj put s prirodnim smiješkom. Više me ne trebate, Helen. Već dugo. Ti si i više nego sposobna brinuti se o ljudima u dvorcu. Helen prožme val straha. - Doista to misliš? - Znam to. Unatoč prijateljičinoj samouvjerenosti, Helen nije bila tako sigurna. Nova uloga i odgovornost činili su se zastrašujućima. Ali, morala je priznati, zvučalo je uzbudljivo. Nešto je u tome bilo ispravno. Gotovo. - Will neće biti sretan. Ionako već misli da previše vremena provodim brinući se za ljude. Što je rekao kad si mu priopćila svoju odluku? Muriel joj je bila okrenuta leđima. Kad je progovorila, zvučala je neobično nervozno. - N... nisam mu rekla. Grof je zauzet kraljem i nisam se htjela miješati. Nadala sam se da ćeš mu ti reći umjesto mene? Helen je nije mogla kriviti. Nešto je već danima mučilo Willa otkad ga je vidjela u hodniku tijekom gozbe. I Helen bi pokušavala izbjegavati svog razdražljivog brata da nije htjela iskoristiti svaku priliku da vidi Magnusa. Iako, nije da je imala previše sreće što se toga tiče. Činilo se da su muškarci posljednja dva dana, osim tijekom objeda - kad se Magnus trudio izbjegavati je - zaključani u solaru njezina brata. Usredotočivši se na Magnusa i još malo vremena koje joj je preostalo, nije puno razmišljala o bratovu lošem raspoloženju. Ali pretpostavljala je da je takav zbog njihovih rasprava. - Will je uznemiren zbog svih tih razgovora o braku - reče Helen. Muriel se trgne. Njezina su uska ramena zadrhtala i prestala se pakirati. - Znači, donesena je konačna odluka? ~ 113 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen službeno. Christinu, Engleskoj. želi.

odmahne glavom pažljivo je promatrajući. - Nije Ali Kenneth kaže da je kralj ponudio svoju sestru koja je dvaput ostala udovica, kad izađe iz samostana u Savez koji bi moj brat vrlo teško mogao odbiti, čak i da to

- A zašto bi to želio... To nije bilo pitanje, nego izjava. Nešto u Murielinu sumornu glasu bilo je uznemirujuće. Na trenutak, Helen se zapitala... Ne. To nije moguće. Namršti se ne mogavši prestati misliti na to. - Sigurna sam da bi želio znati da odlaziš. Will ti puno duguje za sve što si učinila... svi ti dugujemo. Ali ja ću mu reći ako to uistinu želiš. Muriel se okrene prema njoj. Smiren i staložen izraz njezina lica malo je primirio Helenine strahove. - Hvala ti. Bila sam sretna ovdje, Helen. Nakon što mi je otac umro, ti i tvoja obitelj dali ste mi dom. Puno vam dugujem zbog toga. Nikada to neću zaboraviti. - Uvijek se možeš vratiti ovamo - reče Helen. - Obećaj mi da ćeš se vratiti ako ti se Inverness ne bude sviđao. Muriel se nasmije znajući na što je mislila. - Obećavam, ali mene nitko ne može lako preplašiti. Posebno ne skupina pakosnih staraca. Ali i ti meni moraš nešto obećati. Helen znatiželjno kimne glavom. - Ne daj da te itko prisili da ideš putem kojim ne želiš ići. Ako imaš priliku za sreću, zgrabi je. Bez obzira na to što drugi kažu. Helen se zbog njezina odabira riječi zapitala koliko je toga Muriel zapravo znala. Usta joj se iskrive u osmijeh. - Shvaćaš li da je ono što mi savjetuješ ravno krivovjerju. Kao žena, točnije, kao plemkinja... za mene nema drugog puta osim onog koji mi je nametnut. Dužnost ne pita za moju sreću. - Ali ne vjeruješ doista u to, zar ne? Helen odmahne glavom. To je možda bilo najgore. Tražila je životnu sreću u svijetu u kojem ona nema vrijednost. - Umalo sam zaboravila. - Muriel pređe kratku udaljenost između kreveta i kuhinje. Kamena je koliba bila topla i udobna, ali malena - možda tri sa šest metara. Krevet je bio ugrađen u jedan od zidova. U sredini je bio stol, klupa i stolica ispred žeravnika. Na ~ 114 ~

Knjigoteka

dasha&anna drugom kraju kolibe bila je malena kuhinja. Muriel rukom s jedne od otvorenih polica dokuči mali lonac. - Uzmi ovo - reče. Helen otklopi lonac i osjeti snažan miris kamfora. Iako se obično koristio za slatkiše, Murielin otac od starog je križara naučio da su ga nevjernici koristili za ublažavanje bolova. - Melem za mišiće? Muriel kimne glavom. - Mogao bi pomoći. MacGregor je spomenuo da MacKaya još uvijek boli ruka. Ja sam mu ga htjela odnijeti, ali mislila sam da bi ti to možda voljela učiniti umjesto mene? Helen je zurila u nju, znajući da je Muriel dosta toga točno pretpostavila. Uključujući i koliko je očajnički pokušavala pronaći način da ga vidi. - Što ako ga ne bude želio? Što ako ne bude želio mene? želi.

Muriel je znakovito pogleda. - Onda ćeš ga morati uvjeriti da Helen kimne glavom. Da je bar tako jednostavno.

Nakon što je dva duga dana proveo zaključan u prostoriji s trojicom muškaraca koje je po dužnosti morao prezirati od rođenja i koji su mu tu dužnost vraški olakšali - prokleto se dobro osjećao vani s mačem u rukama. Dva dana slušanja kako grof pokušava izbjeći sklapanje saveza na bezbroj načina, različitim diverzijama, isprikama i postavljanjem uvjeta, trpljenja nebrojenih pitanja iznenađujuće upornog Kennetha Sutherlanda o okolnostima Gordonove smrti i pretvaranja da ne čuje Munroove jedva prikrivene uvrede, uzeli su danak na njemu. Magnus je bio spreman ubiti nekoga. Kako to nije bilo moguće zbog sklopljena mira, zadovoljio se dobrom starom vježbom u dvorištu. Budući da je MacGregor čuvao kralja koji se, netipično za njega, povukao u svoje odaje odmoriti se umjesto da se pridružio sir Williamu i njegovim ljudima u sokolarenju, sir Neilu Campbellu Rendžerovu starijem bratu - preostalo je pomoći Magnusu razgibati mišiće i istjerati demone iz krvi. Istjerati jednoga određenog demona pokazalo se težim nego što je očekivao. Gledajući Helen svaki dan, makar samo preko stola tijekom objeda, u njemu su se probudila bolna sjećanja i podsjetila ga na osjećaje koje je želio zaboraviti, a kušnja pred njim bila je puno veća nego što je trebala biti. ~ 115 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nekad ju je volio cijelim svojim srcem. Iako je ta ljubav zgažena, još su uvijek ostali njezini tragovi. Osmijeh bi ga podsjetio na popodne provedeno sjedeći na travi i gledajući je kako bere cvijeće za vijenac: gotovo je mogao osjetiti miris njezine kose na svome ramenu, vragolast smiješak podsjetio bi ga kako mu se znala sakriti pretvarajući njihovo druženje u igru, zalutali pramen zataknut iza uha podsjetio bi ga na dan kad se pojavila podrezane kose kako joj više ne bi ulazila u oči. Moda i stil bili su nevažni kad je u pitanju bila praktičnost. Ako su joj se haljine vukle po blatu ili smetale dok se penjala, nevješto bi ih povezala bez razmišljanja. Kako da ne bude očaran? Sastali su se tek nešto više od deset puta, ali svaki je trenutak bio duboko urezan u njegovo pamćenje. Bez obzira na to koliko je puta ponovio da se promijenila i da više ne poznaje tu ženu koju je nekad tako dobro znao, nije se mogao uvjeriti u to. Sve ono u što se zaljubio - njezina otvorenost, oduševljenje životom i želja za srećom, njezina snaga i strast - još je uvijek bilo ondje. Ali ona više nije njegova. Nemilosrdno napadajući, u svaki je zamah mačem pretočio sav svoj bijes i frustraciju, zbog čega je uvaženi vitez zateturao unatrag. Iako je sir Neil bio jedan od Bruceovih najboljih vitezova, danas se vrlo teško nosio s Magnusom. Nakon jednoga posebno silovita nasrtaja, drugi muškarac spusti mač. - Dovraga, MacKay. Smiri se. Ja sam na tvojoj strani. Magnus spusti mač, a zadihanost i bol u ramenu točno su mu govorili koliko je žestoko napadao. Bože, kako dobar osjećaj! Nasmije se. - Omekšao si od ovog mira, starče. Možda bi ti trebali naći kakva Engleza s kojim ćeš vježbati? - Dovraga, pokazat ću ti tko je omekšao. Vitez nasrne na njega, umalo uspjevši odvratiti Magnusovu pažnju od problema, dok krajičkom oka nije zapazio izvor tih problema koji ga je omeo dovoljno da primi udarac u ruku - slabiju ruku. Opsovao je osjetivši težinu čelika na izloženom ramenu, zbog čega mu je mač ispao iz ruke.

~ 116 ~

Knjigoteka

dasha&anna Campbellje ostao zatečen. Magnus nije često protivnicima pružao ovakvu priliku i ta ga je pogreška iznenadila. - Kriste! Oprosti zbog toga. Jesam li ti ozlijedio rame? Magnus to nije mogao poreći držeći se za bolno rame. - Daj mi trenutak - reče bijesan na sebe. Ali samo se pogoršalo. Helen dotrči do njega i stavi ruku na njegovo rame, zbog čega su mu podivljali svi osjećaji koje se toliko trudio kontrolirati. - Oh, Magnuse, jesi li dobro? Tvoja ruka.... - Sve je u redu - lagao je, ozbiljno ozlijeđene ruke i povrijeđena ponosa. - Što želiš? Campbell se malo udaljio, ali Magnus je mogao osjetiti kako ih promatra s besramnim zanimanjem. - Nisam te željela omesti. Obrazi joj se zacrvene vidjevši da ništa ne odgovara, nego je i dalje samo mrko gleda. Iako će prvi dan ljeta biti tek za dva tjedna, ona je izgledala svježe i osunčano kao da je posljednji. S obzirom na njezinu blijedu kožu, plave oči i tamnocrvenu kosu, žuto joj ne bi trebalo dobro pristajati. Ali ta tamnija nijansa istaknula je toplinu njezine puti, zbog čega je pomislio na svježe ispečen kruh s ognjišta na koji je silno želio navaliti.

Dovraga. Očito je zarežao. Zakoračila je unatrag nesigurno ga odmjeravajući. - Muriel mi je dala melem za tvoju ruku. Rekla je da te možda još uvijek boli. I boljelo je, kao sam vrag. Za čovjeka poznatog po svojoj smirenoj naravi, trenutačno ju je vrlo teško kontrolirao. - Molim te, zahvali se milostivoj Muriel na brizi, ali... - Ako želiš - prekine ga - mogu ti namazati ruku kad završite. Ili nakon što se okupaš, ako ti to više odgovara?

Agonija, Taj su osjećaj probudile slike u njegovoj glavi. Da samo

zna kakav su kaos njezine bezazlene riječi izazvale u njegovu tijelu! Ali ne zna. Nitijoj ikad može dopustiti da dozna.

Čvrsto stisne zube. - Nema potrebe. Ruka mi je u redu. Dobro sam. Ne trebam... - Što se ovdje događa?

Savršeno. Magnus pogleda preko ramena vidjevši pritom da su

Sutherlandi i Munro odabrali točno taj trenutak da se vrate iz sokolarenja. Sir William ljutito je zurio u sestru. ~ 117 ~

Knjigoteka

dasha&anna Iznenađujuće, i Helen je ljutito zurila u njih. - Nije da vas se tiče, ali Muriel mi je dala melem za Magnusovu ruku. Magnus iznenađeno podigne obrve. Nikad nije čuo da tako odgovara svojoj braći. Usprkos tome, dometnuo je: - A ja sam baš govorio milostivoj Helen da mi melem nije potreban, Magnus je pokušao ne pokazati bol na licu vidjevši da je Munro skočio s konja i krenuo prema njima. - Kako pažljivo od tebe, Helen. U biti, i mene je tvoj brat jučer udario u ruku. Tu i tamo uspije me udariti. - Kenneth Sutherland žacnuo se od njegova komentara. - Možda bi mogla isprobati taj melem na meni? Magnus pogleda svog neprijatelja koji je stajao iznad nje. Na njegovu se licu vidjelo da uživa. Samo je Magnus mogao vidjeti kako je Helen stisnula usta i to je bio jedini znak da joj baš i nije po volji ova promjena pacijenata. Pretpostavio je da se po njegovu izrazu lica to vidi još jasnije. Helen pogleda Magnusa kao da ga moli da nešto kaže, ali on stisne čeljust, silom je držeći zatvorenom. Pravio se da ne vidi utučen izraz njezina lica, ali svejedno je osjetio probadanje u prsima. - Naravno - reče ljubazno. - Pođi sa mnom u dvoranu pa ću pogledati ozljedu. - Osvrnula se prema bratu. - Wille, ako imaš trenutak, morala bih razgovarati s tobom. - Grof se spremao izbjeći to, ali Helen ga preduhitri. - Radi se o Muriel. Iznenadan uznemiren bljesak na grofovu licu izdao ga je. - Je li dobro? I Helen je primijetila njegovu reakciju, što ju je zbunilo. - Dobro je. Barem mislim da jest. Grofovo se lice smrknulo, ali pošao je za sestrom i Munroom koji ju je uhvatio pod ruku, proklet bio! - u svečanu dvoranu. Magnus je ipak osjetio olakšanje znajući da će još jedna osoba biti prisutna dok Munrou bude nanosila melem, ali ništa od toga nije moglo ublažiti znatno jači osjećaj koji mu je prožimao cijelo tijelo.

~ 118 ~

Knjigoteka

dasha&anna

9. POGLAVLJE

P

olako se počela nazirati panika. Vremena je bilo sve manje, a Helen nikako nije uspijevala pronaći način kako uvjeriti Magnusa da joj pruži još jednu priliku. Prošla su tri dana otkad je Muriel otišla i između sastanaka, lova, sokolarenja i njegovih dužnosti prema kralju, jedva da je imala priliku razmijeniti nekoliko riječi s njim. Da stvar bude gora, kad god je imala priliku, Donald bi se niotkuda stvorio pokraj nje. To nije bila slučajnost. Sumnjala je da su braća i Donald skovali plan kako bi je držali što dalje od Magnusa. Međutim, ni oni ga se nisu mogli kloniti. Svaki put kad bi okrenula leđa, njih bi se trojica i Magnus posvađali ili barem razmijenili nekoliko ne tako suptilnih uvreda. Neprestana napetost između njezine obitelji i muškarca kojeg je voljela bila je iscrpljujuća. Helen je naivno mislila da će nedavno sklopljen savez i mir s Bruceom pozitivno utjecati na odnos njezine braće i Magnusa. Ali svaki put kad ih je vidjela zajedno, bila je sve sigurnija da se te dvije važne strane njezina srca nikad neće pomiriti. Bilo je očito da su mržnja i nepovjerenje između muškaraca duboko ukorijenjeni. Ali neće dopustiti da joj ta mržnja stane na put. Pokušala je poštovati svoju dužnost prema obitelji dopustivši im da je uvjere kako je loša zamisao udati se za Magnusa, ali više neće ponoviti tu pogrešku. Da bar muškarci u njezinu životu - svi muškarci u njezinu životu - nisu tako tvrdoglavi. Savez između dvaju susjednih klanova može samo biti od koristi, ali kako ih uvjeriti u to? Naravno, prvo valja uvjeriti Magnusa. Treba joj vrijeme nasamo s njim. Svoju je priliku ugledala nakon doručka kad su njezina braća i Donald otišli u lov s nekolicinom kraljevih ljudi. Sam se kralj u zadnji tren ispričao tvrdeći da mora napisati nekoliko pisama prije negoli nastavi putovanje za dva dana. Isprva se bojala da će Magnus sve vrijeme biti zaključan s njim u sobi. Ali kad su on i MacGregor krenuli prema dvorištu, znala je da je to prilika. Dovoljno ga je puta gledala da zna kako će nakon vježbanja otići do obale okupati se u ledenoj vodi Sjevernoga mora. Napućila je usne znajući da to ne radi samo iz higijenskih razloga, ~ 119 ~

Knjigoteka

dasha&anna nego i zbog bolova u ruci. Ipak, gordi ratnik bio je previše ponosan priznati to. Umjesto da ga pokuša pratiti - što bi uvijek s frustrirajućom lakoćom otkrio - odlučila ga je čekati na obali. Možda bi se trebala sakriti da je ne bi opazio i okrenuo se? Da nije tako očajna, vjerojatno bi držala ponižavajućim trčati za muškarcem koji je očito izbjegava. Ali ovaj je put bila odlučna u namjeri da ga ne pusti bez borbe. Sunce je još bilo visoko na nebu kad je Helen prošla barmkin, mahnula stražarima pred vratima dvorca i zaputila se stazom koja vodi do plaže. Dunrobin je bio strateški podignut s pogledom na more i bedemima postavljenim uzduž ruba litice. Dvorac je bilo lako braniti, ali se zato vrlo teško moglo spustiti do obale. Zbog toga se do nje dolazilo putem koji je vodio oko šumovite litice. Kad je skrenula s glavnoga puta, začula je iznenađen glas: Milostiva Helen! Ukipila se. Osvrnula se i spazila Donalda kako se stazom spušta prema njoj. Oboje su bili zatečeni iznenadnim susretom. Prisilno se nasmije pozdravljajući ga pa reče: - Donalde, mislila sam da si otišao u lov s ostalima. On odmahne glavom. - Predomislio sam se. Vjerojatnije je da je on i njezina braća nisu željela ostaviti samu s Magnusom. Ali zašto je krenuo prema obali? Pristanište za brodove nalazi se na drugoj strani dvorca. Na ovoj strani nalazila se samo duga pješčana plaža i nekoliko morskih spilja. - Kamo si pošao? - upita. Muškarci su rijetko zalazili na tu stranu. Nasmije se. - Ako ste se nadali da ćete me uhvatiti kako se kupam, zakasnili ste. Helen se sramežljivo zarumeni od same pomisli na to. - Ne bi trebao govoriti takve stvari. To nije... u redu. Koraknuo je prema njoj, a ona se naslonila na drvo. Okružio ju je miris mora. Nije joj bilo u potpunosti neugodno, ali nije ju obuzela ona ista neodoljiva toplina kao kad Magnus stane pokraj nje. Zapravo, malo je bila na oprezu. Cio život osjećala se ugodno u Donaldovoj blizini, ali prvi je put shvatila koliko je impozantan. Visok, čvrst, grubo isklesan i, morala je priznati, vrlo privlačan sa svojim tamnoplavim očima i gustom, valovitom, kestenjastom ~ 120 ~

Knjigoteka

dasha&anna kosom koja mu je sezala sve do bradom prekrivene vilice. Znala je da ima godina otprilike kao i Will. Stariji desetak godina od nje, ali još uvijek na vrhuncu. Namrštila se primijetivši da mu se kosa osušila poprilično brzo. - Zašto nije? - upita hrapavim glasom. - Siguran sam da i vi vidite kamo ovo vodi, zar ne, Helen? Ona razrogači oči. Usredotočeno je zurio u nju, a u njegovim očima vidjela je nešto što je u njezinu tijelu pozivalo na uzbunu. Žudnja, shvatila je. Želi me. Puls joj ubrza. Osjetila je kako joj se približava. Poput zeca koji predosjeća opasnost, tražila je izlaz, ali obje je ruke naslonio na stablo iza nje blokirajući joj put sa svake strane. - Donalde, molim te, ne želim... Ne mogavši dovršiti rečenicu, uzdahnula je. Toliko joj se približio da je mislila da će je poljubiti. Rukom ju je nježno uhvatio za bradu i podigao joj lice prema svome. - Možda ne sad, ali hoćete. - Palcem je prešao preko njezinih usana. - Mogu čekati. Ali nemojte me tjerati da Čekam predugo. Helen je mislila da će joj srce iskočiti iz grudi. Kako se ovo dogodilo? Htjela je osloboditi se, ali tijelom se naslonio na nju. Pokušala ga je odgurnuti od sebe, što je spriječio čvrsto je zagrlivši objema rukama. - Molim te, Donalde, plašiš me. On je pusti, kao da je tek tada shvatio da joj njegovi postupci ne gode. - Oprostite mi - reče i nakloni se. - Zakleo sam se da vas neću požurivati. Iznenada mu pažnju privuku zvukovi koji su dolazili s ceste. Na licu mu se pojavi neobičan izraz. - Najbolje da se vratimo. Vaša će se braća svaki tren vratiti iz lova. - Pogleda je ispod oka. - Što uopće radite ovdje sami? Njezin strah pretvorio se u ljutnju. - Berem cvijeće za sutrašnju gozbu. Ako smijem, naravno? Nasmijao se njezinu bezobraznu komentaru. - Samo sam zabrinut za vas. Dio ljutnje iščeznuo je. Vratio se zaštitnički Donald koji se ponašao poput brata. - Ne moraš se brinuti, znam se sama brinuti za sebe. ~ 121 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Ali ne morate. Gledali su se. Znala je što nudi - i bila je polaskana - ali kako mu objasniti da ga ne gleda na takav način? Gotovo kao da joj je pročitao misli, lice mu se smrkne. - Nije vas vrijedan. - Nije se pravila kao da ne zna o kome govori. Bijes koji mu je sijevnuo u očima sledio joj je krv u žilama. Ali tako je brzo nestao da je pomislila da joj se samo učinilo. - Dokazat ću vam to. Prije nego što ga je uspjela pitati što želi reći, odjurio je u dvorac. Helen je čekala dok nije nestao iz vidokruga i s olakšanjem duboko uzdahnula. Ovaj ju je događaj potresao više nego što je mislila. Bojala se da joj je uništio planove. Ako Donald putem sretne Magnusa, pomislit će... Želudac joj se okrene. Oh, Bože, što će učiniti? Odgodivši svoj plan, okrenula se s namjerom da se vrati u dvorac i pokuša izbjeći katastrofu. Dokazat ću vam to. Što će Donald učiniti? Napravila je tek nekoliko koraka kad je netko iskočio iza drveta i prepriječio joj put. - Magnuse! - viknula je preplašeno, ali i s olakšanjem. lica.

Njezino je olakšanje, doduše, brzo prošlo vidjevši izraz njegova

Nesvjesno je zakoračila unatrag. Oko vrata imao je ručnik, a znojni pramenovi kose padali su mu preko lica. Iako je skinuo oklop i nosio samo kratke hlače i lanenu tuniku, nikad ga nije vidjela bjesnijeg. Njegovi mišići - kojih je bilo gdje god je pogledala - bili su čvrsti i napeti. Oči su mu gorjele od bijesa, njegova usta bila su zatvorena u ravnu crtu, a vilica čvrsto stisnuta. Njegovo dječačko lice više uopće nije izgledalo dječački, nego mračno i prijeteće. - Ja... Ja... - Na vlastito zaprepaštenje, zamuckivala je. - Jesi li iznenađena što me vidiš? Teško da se to moglo reći, s obzirom na to da je upravo zbog njega i došla. Ali nije joj dao vremena da odgovori. - Nisam želio prekinuti tvoju malu... - gotovo je ispljunuo riječ - ... avanturu. Dragi Bože, što mu je? - Nije to bila avantura. Hodala sam prema obali... ~ 122 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Poštedi me svojih objašnjenja. Znam što sam vidio. Ona razrogači oči. - Što si vidio? Odjednom shvati da je bila naslonjena na drvo, a da su je Donaldova široka ramena zakrivala od pogleda, pa je s Magnusova položaja to izgledalo kao da se... Zarumenjela se. Izgledalo je kao da je Donald ljubi. Njezino je rumeno lice samo potvrdilo njegove sumnje. Problijedio je.

Moj Bože, on je ljubomoran! Ta ju je pomisao udarila poput

udarnog ovna.

Odlučila je ispitati svoju pretpostavku. Podigla je bradu i drsko ga pogleda u oči. - Želi me oženiti. Magnus skupi oči kao da se sprema nekoga napasti. - Je li tako? Da nije bila usredotočena na druge stvari, vjerojatno bi se uplašila njegova pogleda. Ali željela je vidjeti kohko ga može izazivati. Bilo je poprilično uzbudljivo vidjeti ga ljutita. Kimnula je i prijetvorno zadovoljno izdahnula. Stisnuo je šake. - To je ono što želiš? Zakoračila je prema njemu i toplina njegova tijela prešla je na nju baš kao nekada. Mirisao je na znoj, kožu i sunce. Ali nešto je u tome bilo vrlo uzbuđujuće, gotovo iskonsko. Tijelom joj prođe val topline. Uzdahnula je, uživajući kad su joj tijelo preplavili trnci ugode. - Što ja želim? Otkad je tebe briga za ono što ja želim? Jasno si mi dao do znanja kako se osjećaš. Što te briga koga ja ljubim? On ustukne i ona osjeti kako joj ženstvena moć prolazi cijelim tijelom. Toliko se nagnula prema njemu da su joj ukrućene bradavice dodirivale njegova prsa. Bolno je uzdahnuo. Osjetila je kako iz njega zrači napetost dok se pokušavao obuzdati. Bila je svjesna opasnosti, ali i opijena novom vrstom moći. - Kad me on ljubi, barem se osjećam kao žena, a ne kao časna sestra. - Mišić njegove vilice poskoči. - Tako je, u njegovu poljupcu nema ničega čednog - dometne za svoje zadovoljstvo. Tako se brzo pomaknuo da je jedva imala vremena shvatiti da je učinila nemoguće: pokidala je čvrste lance kojima se obuzdavao. Bila je u njegovim rukama, njezine grudi čvrsto pritisnute na njegova mišićava prsa, a bokovi zalijepljeni za njegove. I osjećaj je bio nevjerojatan! Od njihova dodira gorio joj je svaki centimetar tijela. ~ 123 ~

Knjigoteka

dasha&anna Njegove su usne prekrile njezine uz uzdah čistog, iskonskog zadovoljstva, zbog čegajoj je uzbuđenje prošlo tijelom sve do vrhova prstiju. Osjetila je kako pulsira kroz nju šireći se preko njezinih udova poput užarena vala. Usne su mu bile meke, ali Čvrste, a dah topao i mirisan. Rukom je čvrsto pritisnuo njezina leđa, posjednički je pritišćući uza se i savijajući joj tijelo u luk. Osjetila je da joj se posve predao. Njegovo se tijelo omotalo oko nje. Počeo ju je žešće ljubiti. Usnama je silovito prelazio preko njezinih, otvarajući ih.

Oh, Bože. Zadrhtala je. Srce joj je lepršalo poput leptirovih krila. Njegov je jezik bio u njezinim ustima, bacao se, nasrtao, kružio. Kao da se nije mogao zasititi njezina okusa. Osjećaj je bio nevjerojatan. Ona zastenje i rukama ga obgrli oko vrata želeći mu se još više približiti. Njegova su prsa bila tako vruća. Tako čvrsta. Topila su se od dodira. Osjetila je kako joj se tijelo opušta, a vlažna toplina između njezinih nogu počela je pulsirati. Eksplozija strasti bila je tako intenzivna, tako iznenadna, da je jedva stigla uživati u njoj prije nego što je nestala. Otrgnuo se od nje glasno psujući, odgurujućije pritom od sebe kao da je bolesna. Ali ono što ju je pogodilo bio je izraz gađenja na njegovu licu.

Još uvijek me krivi, shvatila je. Zato što se nisam udala za njega, nego za njegova prijatelja. A usto što krivi nju, krivio je i sebe. Mislio je da su njegovi osjećaji prema njoj izdaja najboljeg prijatelja. - Hoćeš li mi ikad oprostiti ono što se dogodilo? Pogriješila sam, Magnuse. Žao mi je. Da se mogu vratiti i postupiti drugačije, učinila bih to. Nisam te trebala odbiti. Nisam trebala pristati na zaruke s Williamom. Ali ti si otišao i nikad se nisi vratio. Niti si poslao pismo. Mislila sam da si me zaboravio. - Nervozno je rukama gužvala haljinu. - I onda na vjenčanju... - Podigne pogled prema njemu preklinjući ga da je pokuša razumjeti. - Rekao si da te nije briga. - I nije. Lice mu je imalo čvrst, tvrdoglav izraz zbog kojega je pobjesnjela. - Kako možeš to reći nakon ovoga što se upravo dogodilo? - Željeti nije isto što i voljeti, Helen. Siguran sam da i sama to znaš? ~ 124 ~

Knjigoteka

dasha&anna Užasnulo ju je otkriće da zapravo nije znala. Kako bi i mogla? Jedini muškarci koje je poljubila bili su on i William, ali nevin poljubac u crkvi baš se i ne može ubrojiti u to. Neće mu dopustiti da je zbuni. Možda je neiskusna, ali znala je kad je muškarcu stalo do nje. A vidjela je njegovo lice na vjenčanju. Izdao ga je trzaj. Podigla je bradu. - Ne vjerujem ti. On slegne ramenima. - Nikad mi se nije sviđao Munro, ali udaj se za njega ako je to ono što želiš. Srce je zaboli. - Ne misliš to. - Glas joj je bio suh. Nije valjda bio ljubomoran samo zbog svoga natjecateljskog duha? - On te može zaštititi. Kakve to veze ima i s čim? Što će joj zaštita? - Ali ne volim njega. Volim tebe. Magnus se ukipi ne dopustivši sebi da reagira na njezine riječi, ali odzvanjale su mu u glavi poput bubnja. Ne misli to. Čak i da misli, to nije dovoljno. Već se jednom opekao. Ne namjerava to opet učiniti. Odlučila je prije četiri godine. Tada ga nije voljela dovoljno. Ništa se nije promijenilo. Svaka šansa koju su imali umrla je onoga dana kad se udala za Gordona. Bio je bijesan na sebe što je izgubio kontrolu i poljubio je. Ali izludio je od ljubomore, a kad ga je počela izazivati svojim tijelom i riječima, nije se mogao obuzdati - što je u posljednje vrijeme bio sve veći problem. Iskušenje da uzme što mu nudi... Mora se maknuti odatle.

Volim te. Dovraga. Nije mogao izbaciti te riječi iz glave. Ne misli to. Njezin je brat bio u pravu. Voljela je sve oko sebe. Nije voljela njega. Da jest, nikad ga ne bi odbila, a zasigurno se ne bi udala za drugog muškarca. - Jesi li to shvatila prije ili nakon što si se udala za moga najboljeg prijatelja? Ustuknula je, što mu je vjerojatno i bila namjera. Znao je da ovaj ispad nije bio u redu. Ali iz nekog razloga želio je da osjeti istu bol koju je i on osjetio. Koju još uvijek osjeti. - To je bila pogreška. Nikad se nisam trebala udati za Williama. On je to znao kao i... ~ 125 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nije to želio slušati. - Nije ni važno. Spomen na prijatelja učvrstio je njegovu odlučnost i podsjetio ga zašto je uopće došao. Sada kad se uvjerio da nije u opasnosti, mogao je sve ovo ostaviti iza sebe. Mogao je ostaviti nju iza sebe.

Još jedan dan. Može izdržati još jedan dan. Barem je mislio da može. Ali onda je zakoračila prema njemu smanjujući udaljenost između njih koju je napravio. Bila je tako sitna i ženstvena. U njemu se probudila neodoljiva želja da je opet zgrabi u naručje. Njezin primamljiv miris izazivao ga je. Još je uvijek osjetio njezin okus na svojim ustima, njezine usne slatke poput ambrozije izgladnjelu čovjeku. Nikad nije tako izgubio kontrolu. Nikad. Želio ju je životinjski uzeti. Nasloniti je na stablo, omotati njezine noge oko svoga struka i učiniti joj ono o čemu je maštao već godinama. Više nije bila djevojčica ni čedna djevojka koju je planirao uzeti za ženu. - Što moram učiniti? Spustiti se na koljena i preklinjati za oprost?

Kvragu. Tako prljavih misli, onamo će sigurno otići. Pomisao

kako kleči na koljenima pred njim...

Nije razmišljao o tome kako ga preklinje, nego kako ga ljubi. Kako mu ruke uranjaju u meku svilu njezine kose dok ga stavlja duboko u svoja usta. Osjetio je toplinu u preponama i kurac mu se ukrutio. Dovraga, gubi razum. Njezina blizina bila je poput droge od koje je postao pohotan. Nema pojma što mu radi. Kako ga jedan pogled, jedan dodir, jedan uzdah s lakoćom baca u bezumni, požudom izazvan šok. Još jedan dan odjednom se činio kao vječnost. - Nemam ti što oprostiti. - Pogledi im se susretnu i, vidjevši njezin iskren izraz, njegovo srce malo omekša. - Više me ni ne poznaješ, Helen. Nisam onaj isti muškarac otprije četiri godine. To je bila istina. Nisu se mogli vratiti na staro čak i da je to želio. - Nisam ni ja. Jača sam. Više nikad ne bih dopustila da me obitelj uvjeri da idem protiv svoga srca. Zar meni, ‘nama’... ne možeš pružiti priliku? Njezine su ga riječi dovele u iskušenje više nego što je želio priznati. Ali krivnja je moćna stvar. Ona nije tvoja, dovraga. ~ 126 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zvuk koraka iza njega označio je prekid razgovora, što je dočekano s dobrodošlicom. Okrenuo se, iznenadivši se pritom što vidi MacGregora kako kroz drveće trči prema njima. Instinkti mu podivljaju znajući da nešto nije u redu. Posegnuo je za mačem. - Što je bilo? - upita MacGregora koji se jedva uspio zaustaviti pred njim pokušavajući doći do zraka, što je govorilo koliko je brzo trčao do njih. Magnus se, vidjevši izraz njegova lica, pripremio na najgore. Ali to nije bilo dovoljno. - U pitanju je kralj - reče. Pogled mu poleti prema Helen. Najbolje da i vi dođete, milostiva. Bolestan je. Jako bolestan.

~ 127 ~

Knjigoteka

dasha&anna

10. POGLAVLJE

H

elen nikada u životu nije bila toliko uplašena. Spoznaja da život škotskoga kralja leži u njezinim rukama bila je, u najmanju ruku, zastrašujuća. Poslali su glasnika po Muriel, ali situacija je bila preopasna da bi čekali. Robert Bruce je umirao. Neumorno je cijeli dan i noć radila sve u svojoj moći da bi zaustavila smrtonosnu bolest koja je zahvatila kralja. S visokom temperaturom, strašnim bolovima i ne mogavši pojesti ništa a da ne povrati, toliko se puta približio smrti da je prestala brojiti. Magnus je sve vrijeme bio uz nju. Rekao joj je za kraljevu bolest, vrlo sličnu ovoj, koja ga je gotovo ubila prije dvije zime. Od tada je u nekoliko navrata imao napadaje vrtoglavice, slabosti i bolova, ali ništa nalik ovakvom povraćanju i vrućici. Magnusov opis podudarao se s bolešću koja je često zahvaćala mornare i plemiće. Zemljoradnici i seljaci su, s druge strane, rijetko obolijevali od nje. Neki su vjerovah da je uzrok određena hrana siromašnije stanovništvo nije si moglo priuštiti toliko mesa pa se moralo zadovoljiti jeftinijom hranom poput voća, povrća, jaja i juhe. Tražila je od Magnusa da joj opiše kraljevu prehranu i otkrila da, poput većine plemića, voli meso, sir, ribu i kruh. Ali njezini pokušaji da izliječi bolest juhama, voćem i povrćem bili su uzaludni. To nije bilo iznenađujuće jer kralj ništa nije mogao zadržati u želucu. Djelić nje pitao se bi li uzrok ipak moglo biti nešto drugo. Kasno tijekom druge noći - ili rano tijekom trećega jutra - kralj je zapao u bunilo. Helen mu je stavljala obloge na čelo, ulijevala viski u usta i pokušavala ga smiriti, ali nije znala što da učini. Gubila ga je i pritom se osjećala bespomoćno kao nikada prije. Zurila je u Magnusa koji je stajao preko puta nje uz kraljevu postelju. Stres koji je izazvala cijela ta situacija konačno je izbio na površinu pa je umalo zaplakala od frustracije i iscrpljenosti. - Gdje je Muriel? Zašto nije ovdje? Magnus je primijetio da se njezino očajavanje polako počinje pretvarati u histeriju. Uhvatio ju je za ruku kao što je znao učiniti kad su bili mladi i stisnuo je, pokušavši je tako ohrabriti. Ruka mu je ~ 128 ~

Knjigoteka

dasha&anna bila čvrsta i snažna. Kraljeva bolest srušila je zid koji je Magnus podigao između njih - barem privremeno. - Kralj ne može čekati Muriel, Helen. Treba te. Znam da si umorna. Znam da si iscrpljena. I ja sam. Ali ti to možeš učiniti. Nešto u njegovu glasu malo je primirilo njezine istrošene živce. Takav je bio tijekom cijeloga ovog događaja. Kao da ga opasnost situacije, pritisak i stres uopće nisu dirali. Znao je da kralj umire, ali njegova vjera u nju nije popuštala ni trenutka. Bože, je li stvarno ikad pomislila da je previše temperamentan? Bio je čvrst - kamen. Sidro u olujnom moru. Kimne glavom. - U pravu si. U naletu obnovljene energije i odlučnosti, ponovno je zatražila da opiše kraljevu prošlu bolest misleći da joj je možda nešto promaknulo. Opisivao joj je kraljevo bljedilo i slabost, natečene oči, tešku mučninu i rane na koži. Sve su to bili učestali simptomi mornarske bolesti. Helen je mogla vidjeti ožiljke na kraljevim nogama gdje su bile rane. Ali nove se rane zasad nisu pojavljivale. - Jesu li mu možda udovi natekli? - upita. On odmahne glavom. - Možda i jesu, ne sjećam se. Znala je da je to također jedan od simptoma mornarske bolesti. - Što je bilo? - upita. Ona odmahne glavom. - Ništa. - Barem ništa što je mogla točno odrediti. Ali mučila ju je odsutnost rana i oteklina. Pomišljala je i na razne druge bolesti, ali mornarska bolest zvučala je najlogičnije. Jedini put kad je vidjela nešto slično ovome bilo je kad se jedan od seljana slučajno otrovao jedićem.

Otrov. Ovdje u Dunrobinu? Sama sumnja na to imala bi ozbiljne posljedice za njezinu obitelj zbog čije bi nedavne predaje u očima drugih njihova odanost bila upitna. Brzo je odbacila tu misao. - Mora postojati još nešto što možeš učiniti? Nešto što još nisi probala? - Vidjevši da oklijeva, odmah je skočio. - O čemu razmišljaš? Odmahne glavom. - Preopasno je. - Biljka nalik prstu, zvana naprstak, bila je otrovna u određenim količina i izazivala povraćanje slično onome koje je kralj trenutačno proživljavao. Osim što ~ 129 ~

Knjigoteka

dasha&anna ponekad, kako je rekla Muriel, može poslužiti i kao lijek. Problem je bio odrediti pravu količinu. Gledao je u nju ne odvraćajući pogled. - Mislim da više nemamo vremena biti oprezni, Helen. Ako postoji nešto što možeš učiniti, bilo što, učini to. Bio je u pravu. Selo pokraj Dunrobina bilo je premalo da bi imalo ljekarnu, ali Muriel je dobro opskrbila dvorac. - Nastavi mu davati viski i pokušaj iscijediti malo limuna - reče. Na sreću, s mirom su se ponovno otvorili i trgovački putevi prema istoku pa je bilo lakše nabaviti biljke koje nisu rasle u njihovim krajevima. - Vraćam se za trenutak. Vratila se za manje od četvrt sata s tinkturom od naprstka, octa i bijeloga vina. Njezina braća, Gregor MacGregor i ostali visoki članovi kraljeve pratnje koji su bdjeli u svečanoj dvorani i željeli znati ima li kakvih promjena zadržali su je nekoliko minuta. Magnus je strogo zapovjedio da se vijesti o kraljevoj bolesti ne smiju širiti Bruceov položaj na prijestolju i dalje je bio nesiguran. Netko bi to mogao iskoristiti. Među te je ljude nesumnjivo ubrajao i njezinu obitelj. Kad je vidjela kraljevo nepomično tijelo, pomislila je na najgore. - Je li?... Magnus odmahne glavom. - Živ je. - Jedva, čula je neizgovorenu riječ. - Ali iscrpljen - završi on. Bunilo ga je dodatno oslabilo. Helen je znala da nema drugog izbora. Nadajući se da nije stavila previše naprstka, ulila je lijek u šalicu. Ruka joj se tresla dok se približavala kraljevim ustima. Magnus podigne kraljevu glavu i ona mu ulije lijek između ispucalih usana. Lice mu je bilo sivo kao posmrtna maska. Nešto tekućine kliznulo je iz kuta njegovih usta, ali je većinu progutao. Ona i Magnus sjedili su u tišini nervozno čekajući nekakav znak. Helen je proganjala sumnja. Nije bila sigurna je li ispravno postupila. Jedno se vrijeme ništa nije događalo. Potom se kralj probudio i počeo izvijati. Njezin je strah porastao. Počeo se gubiti, zvatije „Elizabeth” - njegova kraljica koja jejoš uvijek bila zatočena u Engleskoj - i ispitivati zašto mu nije kupila marcipan za prošli rođendan. Obožavao je marcipan. Je li još bila ljutita na njega zbog žene? Ona mu nije ništa značila. Nijedna od njih nije.

~ 130 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus je držao kralja i pogledi su im se susreli. Upitno ju je pogledao. - Ponekad se od toga ljudima priviđaju stvari. - Time je objasnila kraljeva priviđanja ignorirajući privatni monolog koji su načuli. Ali kraljeva ljubav prema djevojkama bila je dobro poznata. Helen se i dalje nadala. Ali odmah nakon toga opet je počeo povraćati. Kralj je bio bolesniji nego prije. Kad je napokon prestao povraćati, dah mu je bio tako plitak da gotovo nije ni disao. Gledala je u Magnusa i odmahnula glavom. Suze su joj potekle niz lice. - Žao mi je - reče. Nije upalilo. Obišao je krevet i privukao je u svoje naručje. Oslonila se na njega dopuštajući da je omota toplinom i čvrstoćom svoga zagrljaja. - Pokušala si - nježno reče. - Učinila si sve što si mogla. - Na trenutak kao da je osjetila njegova usta na svojoj glavi, ali bila je toliko iscrpljena da je to vjerojatno umislila. Sjeo je na stolicu s koje je ona ustala trenutak prije i posjeo je u svoje krilo. Naslonila je glavu na njegovo rame kao što je znala dok su bili mladi. I baš kao i tad, njegova snaga ispunila ju je osjećajem zadovoljstva i toplinom. Osjećajem pripadnosti. To je zadnje čega se sjećala prije nego što ju je probudilo lagano gurkanje. Otvorila je oči i trznula se zbog jarke svjetlosti, odmah ih ponovno zatvorivši. - Helen - reče. - Pogledaj. Pokušavajući otjerati san s očiju, postala je svjesna Magnusa pokraj sebe. Više nije bila u njegovu krilu, nego na onoj istoj stolici ogrnuta prekrivačem. Iznenada je shvatila što joj Magnus pokušava reći. Bruce je i dalje bio bez svijesti, ali lice mu više nije bilo tako blijedo i dublje je disao. Izgledao je... bolje. - Što se dogodilo? On odmahne glavom. - Ne znam. Nastavio sam mu davati viski i limun. - Na licu mu se pojavio sram. - Mora da sam zadrijemao prije nekoliko sati. Probudio sam se i pronašao ga takvoga. Je li lijek za mornarsku bolest upalio? Njezina prva reakcija bila je osjećaj olakšanja. Hvala Bogu, nije

bio otrovan.

Nadala se. Ali tračak sumnje i dalje je postojao. Je li mu naprstak pomogao? Neki su smatrali da se naprstak može koristiti i kao protuotrov. Bilo je nemoguće znati sa sigurnošću. ~ 131 ~

Knjigoteka

dasha&anna Užurbano ga je počela pregledavati, stavljajući ruku na kraljevu glavu koja više nije bila tako znojna, potom na njegov trbuh koji se više nije uvijao i naposljetku na njegovo srce koje je kucalo posve normalno. - I? - Magnus znatiželjno upita. Ona odmahne glavom. - Ne znam, ali mislim... mislim... - Je li mu bolje? Duboko udahne i potom izdahne. - Jest. Naklonio se mrmljajući: - Hvala Bogu. - Podigao je pogled. - Uspjela si. Helen osjeti dašak ponosa, ali znala je da nije u pravu. - Ne, mi smo uspjeli. Samo na trenutak pogledala ga je u oči, a vrijeme je stalo. Vidjela je mladića u kojeg se zaljubila i tada je znala da je veza između njih jača nego ikad. Pod okriljem tame, birlinn se približio obali. Nervozno je čekao - željno - dok se John MacDougall, prognani gospodar Lorna, polako penjao uz stjenovitu obalu ponovno hodajući po čvrstom škotskom tlu. Bio je to trenutak za slavlje. Lorn je bio prisiljen pobjeći u Irsku nakon što su MacDougalli izgubili u bitki kod Brandera prošloga ljeta, ali nekad moćni poglavar nije priznao poraz. Otada je svakoga dana planirao osvetu protiv lažnoga kralja. Sad je bilo savršeno vrijeme za to. Robert Bruce se možda, nekim čudom, i uspio uzdići iz sramote i poraza, ali njegovoj će sreći uskoro doći kraj. Ironično, poginut će od svoga mača. Dva muškarca - saveznici sa zajedničkim ciljem da unište Brucea - rukovala su se u znak pozdrava. - Je li tim spreman? - Lorn upita. - Da, gospodine lorde. Deset najboljih ratnika iz Irske, Engleske i naših redova u Škotskoj čekaju vaš znak za napad. Lorn se osmjehne. - Savršen tim za ubijanje. Zahvalio bih se Bruceu na toj zamisli, ali ne vjerujem da ću imati priliku. Sljedeći put kad ga vidim, kopile će biti mrtvo. Nadam se da me nećete razočarati?

~ 132 ~

Knjigoteka

dasha&anna Lorn je prepoznao njegove vještine i odabrao ga da vodi tim za ubijanje. Neće ga razočarati. - Bruce možda ima svoje fantome, ali ja imam svoje kosce. Neće pobjeći mojoj kosi, gospodine lorde. Lorn se naglas nasmije. - Uistinu prikladno. Koji je vaš plan? - Pričekat ćemo s napadom dok ne krene u planine gdje mu nitko neće moći priskočiti u pomoć. - Koliko ga ljudi prati? - Šačica vitezova i nekoliko naoružanih vojnika. Ne više od pedesetak ratnika. S njima ne bismo trebali imati problema ako ih napadnemo na prepad. Opet će koristiti Bruceovu taktiku protiv njega. Bruce je već dokazao koliko su uspješne male jedinice u brzim, iznenadnim napadima izvedenim u mraku na pomno odabranim lokacijama. - A što je s njegovom fantomskom vojskom? Jeste li uspjeli identificirati ikoga od njih? U glavi mu se odmah pojavio MacKayev lik. Bio je gotovo siguran da je njegov stari smrtni neprijatelj dio te poznate skupine. Stisnuo je zube. - Sumnjam na nekoliko njih, ali mislim da većinu njih držite zauzetima na zapadu. Lorn se nasmije. - Što ću i nastaviti raditi. Kad ćete ovo uspjeti izvesti? - Bruce planira obići još nekoliko dvoraca prije nego što krene na zapad. Mislim da ćemo uspjeti krajem srpnja. Planira održati Visočke igre u kolovozu. Odlučio je prešutjeti da se igre trebaju održati u Dunstaffnageu, koji je nekad bio Lornov dvorac. Lorn se namršti ne trudeći se sakriti nestrpljenje. - Načuo sam da se Bruce ponovno razbolio u Dunrobinu, što je s tim? Glasine, gospodine - uvjeravao ga je, iznenađen što su glasine dospjele sve do Lorna na zapadu kad su se toliko trudili zadržati ih u užem krugu ljudi. Jedini problem bio je što se prevario s otrovom. Bila je to pogreška koja se neće ponoviti. Na sreću, Helen je bila puno bolja liječnica nego što je mislio. Da je Bruce umro u Dunrobinu, sve bi oči bile uprte u klan. To je bila zadnja stvar koju je želio. Ono što je učinio, učinio je za Sutherlande. Čast cijeloga klana pretrpjela je ozbiljan udarac kad su bili prisiljeni pokloniti se uzurpatoru, ali planirao ju je povratiti ~ 133 ~

Knjigoteka

dasha&anna na način da pobijedi Brucea i postavi Balliola na prijestolje. Willa je na primirje prisilio Ross, ali na kraju će mu biti zahvalan. Svjestan da je u velikoj opasnosti svakoga trenutka koji provodi na škotskom tlu, Lorn nije odugovlačio. - Onda u srpnju. - Rukovali su se i Lorn je krenuo prema birlinnu. Gotovo je došao do vode, kad se okrenuo. - Umalo sam zaboravio. Bili ste u pravu: nekoliko je ljudi prijavilo neobičnu eksploziju prošloga prosinca. Ukipio se. Gordon. - Ali ne u Forfaru - reče Lorn. U Threaveu, kad su Bruceovi fantomi navodno porazili dvije tisuće Engleza. To je bila potvrda koju je čekao. William Gordon bio je član Bruceovih poznatih čuvara, što je gotovo sigurno značilo da je među njima i MacKay. A tu je bila i Helen. Što ona zna o tome? To je namjeravao doznati.

~ 134 ~

Knjigoteka

dasha&anna

11. POGLAVLJE

V

eza nije dugo potrajala. Ako se Helen nadala da je zbližavanje tijekom onih dugih, očajnih sati dok su se brinuli za kralja označilo novi početak s Magnusom, razočarat će se. Sljedećih nekoliko dana, dok se kralj nastavio oporavljati, Magnus je pokazivao suzdržanost i hladan stav kojeg se tako dobro sjećala, I baš kao i prije, frustriralo ju je što ne može odgonetnuti njegove prave osjećaje. Bio je isuviše pristojan, ali hladan. Na njemu se nije mogla primijetiti neodoljiva čežnja i privlačnost koja bi se u njoj probudila s tolikim intenzitetom da bi ostajala bez zraka svaki put kad bi ga pogledala. Gotovo je mogla zamisliti da nije ni izgubio kontrolu i poljubio je - doista je poljubio. Uz njegove dužnosti prema kralju i njezine kao iscjeliteljice, prvi put otkad je stigao u dvorac Dunrobin nije ju mogao izbjeći, ali ugušio je svaki pokušaj osobnog razgovora prije nego što je išta uspjela reći. Kako se kraljevo stanje poboljšavalo, Magnus je sve manje bio njegov osobni čuvar, a sve više kapetan njegove straže. To je značilo da je sve rjeđe boravio uz kralja. Češće su se uz njega nalazili Gregor MacGregor, Neil Campbell ili Alexander Fraser. Ali Helen je znala da je kraljeva bolest odgodila njihov polazak i nije namjeravala potratiti novu priliku. Osjećala se kao da je izjavila ljubav zidu. Magnus joj očito nije vjerovao. Jednostavno će mu to morati dokazati. Bestidno ga je planirala staviti na kušnju jedinim oružjem koje joj je preostalo: požudom. Problem je bilo to što nije znala biti bestidna. S vrlo malo iskustva i savjeta još manje otkad je Muriel otišla - očijukanje i zavođenje nisu bili umijeće koje je usavršila. Počela je promatrati služavke. Ali ako nije namjeravala početi nositi haljine iz kojih bi joj ispadale grudi i uzeti vrč piva da se može nagnuti i uliti ga u pehar (servirajući pritom grudi na pladnju) dok je muškarci miluju po stražnjici, nije znala kako nastaviti. Ali on nije bio otporan na nju koliko je to želio biti. Onaj poljubac uvijek joj je bio negdje u mislima. Želio ju je. To je bio voljan priznati. Bio je to početak. Savršena prilika za napad. Ako je požuda bila mač koji bi mogao proći kroz njegov štit, namjeravala je učiniti sve što je potrebno da mu sruši obranu. ~ 135 ~

Knjigoteka

dasha&anna Budući da je Donald otišao, to je trebalo biti nešto lakše. Will ga je poslao u Inverness po Muriel nakon što se prvi glasnik vratio praznih ruku. Ali, naravno, još se uvijek morala boriti sa svojom braćom. Namrštila se. Znatno su joj otežavali planove. Will je bio vrlo loše raspoložen, za što je Kenneth krivio kraljevu bolest. Kad se nije brinula o kralju, njezin stariji brat, zastrašujući grof, izmislio bi joj neke poslove da ne bi imala vremena i za što drugo. Kenneth je bio još gori. Osim kad je dva prekrasna (i prekratka) dana otputovao u dvorac Skelbo, činilo se da je svaki put kad bi se okrenula njezin nepotrebni i neželjeni „zaštitnik” bio ondje. - Kamo si pošla u ovo predivno jutro, sestro? Ukočila se. Tako je pomno pratio svaki njezin korak da je imao sreće što mu nije nagazila na nos. I da jest, zaslužio je to. Njezin je brat bio zgodan gotovo poput Gregora MacGregora, ali puno bahatiji. Pažnja žena bila je jedna od stvari za koje se nikad nije morao boriti. Žene su se bacale pred njega, a on im je dopuštao da uživaju u pogledu. Helen stisne zube i pokuša se nasmijati. Planirala sam kod kuhara provjeriti je li stigla pošiljka limuna koju sam naručila. Kralj voli staviti malo limunova soka u pivo. Pitala se je li uopće čuo njezin odgovor. Kenneth je pogleda ispod obrva primijetivši haljinu koju je imala na sebi. - Zanimljiva haljina - reče usporeno. - Ali čini se kao da nedostaje jedan dio. Helen osjeti kako joj se toplina penje u obraze, ali zanemarila je njegov komentar - i očito neodobravanje. Rukama je uhvatila finu svilu i raširila haljinu blago se naklonivši radi boljeg efekta. Srebrnoružičaste niti blještale su na svjetlu što je dopiralo kroz visoke prozore svečane dvorane gdje ju je zatekao. - Nije li prekrasna? Najnovija moda iz Francuske, kažu. Milostiva Christina nosila je vrlo sličnu na vjenčanju. Helen je gornji dio spustila nekoliko centimetara, ali nije mu to namjeravala priznati. Koliku razliku može napraviti nekoliko centimetara? Vrlo veliku, čini se, ako se moglo suditi po izrazu lica njezina brata. - Milostiva Christina je udana žena s mužem koji bi ubio svakog čovjeka da se samo usudi pogledati je. ~ 136 ~

Knjigoteka

dasha&anna - A ja sam udovica - istakne ona. Visoko je podignula bradu, ne dopuštajući mu da je zastraši. - Nosit ću što god poželim, brate. Mogla je vidjeti da Kenneth nije znao treba li ga zabaviti ili naljutiti njezino iznenadno zauzimanje stava. Na trenutak je razmislio, a potom, očito, odlučio. Osmijeh mu nakrivi usta. - To neće upaliti, znaš. On se neće predomisliti. MacKay je jedan od najponosnijih i najtvrdoglavijih muškaraca koje znam i trenutačno sam prokleto sretan zbog toga. Odbila si ga i udala se za njegova prijatelja; trebat će ti više od spuštene haljine da se predomisli. Helen ga ljutito pogleda vidjevši da uživa. - Ne znam o čemu govoriš. - Ali toplina u obrazima pobila je njezinu tvrdnju: sramila se jer je njezin plan bio tako očit. Braća su je znala tako naljutiti. Posebice kad se samo nasmijao i uštipnuo je za nos kao da ima dvije godine. - Ah, Helen, još si uvijek tako nevina. - Lice mu je imalo onaj poznati izraz koji je značio „blesava Helen”, što ju je još više razljutilo. Ako je zagrli i razbaruši joj kosu, mogla bi ga udariti šakom u trbuh kao što je znala kad je bila mlađa. - Jedna noć provedena u braku ne čini te koketom. Nije bilo čak ni te jedne noći, ali nije mu to planirala reći. To bi samo išlo u prilog njegovim tvrdnjama, a njezino „udovištvo” omogućivalo joj je izvjesnu slobodu koje se nije htjela odreći. - Dovraga, taj je magarac toliko tvrdoglav da bi mu se vjerojatno mogla gola uvući u krevet, a on te ne bi primijetio. Kenneth se toliko smijao da nije vidio iskrice nade u njezinim raširenim očima. Gola se uvući u njegov krevet... dragi Bože!... Rade li to žene? Činilo se kao krajnost, ali u mislima je i tu mogućnost dodala na svoj popis oružja. Razmišljala je da se zahvali bratu na prijedlogu, ali njega ta ironija vjerojatno ne bi toliko zabavila. - Ako smo završili, idem vidjeti kako napreduje kraljev obrok. - Ah, Helen, ne moraš se odmah uvrijediti. Žao mi je što sam se smijao. - Pokušavao se suzdržati, ali njegove duboke plave oči, toliko slične njezinima, nisu mogle prikriti smijeh.

Braća! Usta joj se stisnu. Ponekad poželi da ponovno ima pet

godina samo da ga može udariti - nema veze što je dvaput krupniji od nje. Kao da je pročitao njezine misli, zakorači unatrag. Prekriži ruke, očito ne smatrajući da su još završili. - Jako se brineš o kraljevoj ~ 137 ~

Knjigoteka

dasha&anna hrani. Kuhar je spomenuo da ustraješ na osobnom provjeravanju njegovih obroka otkad je Carrick... mislim, kralj... opet počeo jesti. Helen je mislila da je uspješno prikrila svoju reakciju, ali Kenneth je oduvijek imao tako iritantno dobro zapažanje. Svi znakovi šale na njegovu licu nestali su. - Što je bilo? Ona slegne ramenima. - Kralj je umalo umro pod našim krovom. Nije naodmet biti na oprezu. Gledao je u nju dok nije poželjela nestati. Ponekad je znao biti nepopustljiv i zastrašujući poput Willa. - Ali to nije sve, zar ne? Odmahne glavom. Nije nikome rekla za svoje sumnje, ali imala je silnu potrebu povjeriti se komu. Grubo psujući, Kenneth pogleda oko sebe, čvrsto je uhvati za lakat i povuče u malu ostavu ispod stubišta koja je zaudarala po pivu i vinu. Iako u hodniku nije bilo ljudi, uvijek je postojala opasnost da netko čuje. - Reci mi - tiho reče. Ona zagrize usnu. - Vjerojatno nije ništa. Ali neki od simptoma kraljeve bolesti... podsjetile su me na jedić. Posljednju riječ nije izgovorila naglas, ali uzbuna u bratovim očima govorila je da je razumio. - Mislio sam da si rekla da je kralj bolovao od mornarske bolesti. - Jesam. I jest. Vjerojatno. Ali ne mogu biti sigurna. Opet je opsovao i počeo nervozno šetati po maloj prostoriji. Bojala se da će biti ljutit na nju, ali bilo joj je drago vidjeti da je toliko vjerovao njezinoj iscjeliteljskoj procjeni da je prihvatio njene sumnje bez dodatnih pitanja. Također se moglo vidjeti da je šokiran zbog čega je osjetila olakšanje više nego što je bila spremna priznati. Njezina braća ne bi se upuštala u nešto tako nisko i nečasno. Nije im bilo lako progutati ponos i podčiniti se Bruceu, ali kralj im se počeo sviđati... nije li? - Nikome ne smiješ reći ništa o ovome dok ne budemo bili sigurni. - Zgrabi je za ruku i prisili da ga pogleda u oči. - Čuješ li me, Helen? Nikome. Pogotovo ne MacKayu. Bez obzira na to što misliš o njemu i što on osjeća prema tebi, budi sigurna u jednu stvar: on odgovara kralju. Ako pomisli da je kralj u opasnosti, prvo će djelovati, a onda postavljati pitanja. Ionako nam ne vjeruju. Da ~ 138 ~

Knjigoteka

dasha&anna samo posumnjaju na nešto poput ovog, cijeli naš klan bio bi u opasnosti. Ovo je sigurno samo sumnja, zar ne? Ona kimne glavom. - Vjerojatno to nisam trebala ni spominjati. Kraljevo se stanje popravlja otkad je promijenio prehranu. Kenneth kimne. - Onda ćemo se nadati da će mu se stanje nastaviti poboljšavati. Ali obećaj mi da nikome nećeš reći za ovo. - Obećavam. - Dobro. Ja ću reći Willu. On će odlučiti hoće li o tome obavijestiti meinie - ratnike najbliže njezinu bratu koji su činili njegovu pratnju. - Ali sumnjam da će riskirati. Što manje ljudi zna, to bolje. Kenneth je otišao pronaći Willa, a Helen se spustila u kuhinju provjeriti kraljev obrok. Vjerojatno ništa nije trebala reći, ali opet, pod ovim je okolnostima vjerojatno bolje puhati i na hladno. Robert Bruce bio je kralj, sviđalo se to njezinoj braći ili ne. Osvojio je srca puka pobijedivši Engleze kod Glen Troola i Loundoun Hilla, a bio je na dobru putu da pridobije i većinu škotskih baruna. Da mu se nešto dogodi dok se oni brinu o njemu, bilo bi gadnih posljedica. Ali, trenutačno ju je više mučio drugi problem. Kenneth je bio u pravu. Ta zamisao s haljinom bila je šašava. Magnus nije tip muškarca kojeg bi nešto tako očito dovelo u iskušenje. Odlučila se presvući prije ručka. A onda... Uzdahne. Onda će morati smisliti nešto drugo. *

*

*

Magnus se opuštao na obali. Sjedeći na kamenu pokraj mora, gledao je kako se valovi razbijaju o tamne stijene ispod dvorca bacajući vodu visoko u zrak. Nekoliko bluna letjelo je iznad i zaranjalo u vodu pokušavajući uhvatiti novi obrok. Uživao je u rijetkim trenucima mira. Ali blještavilo sunčevih zraka visoko na nebu podsjetilo ga je da bi trebao poći u dvorac ako planira stići na ručak. Gdje će vidjeti Helen.

Volim te. Prigušio je riječi u svojoj glavi i skočio s kamena. To nije važno, dovraga! Nije li to govorila i prije? I gle kako je završio zbog toga ~ 139 ~

Knjigoteka

dasha&anna tri i pol godine jada. Ostavila ga je da stoji ondje kao budala dok je odlazila sa svojom prokletom braćom, a nakon toga još stavila sol na ranu udavši se za njegova najboljeg prijatelja. Ali te su riječi na njega imale veći utjecaj nego što je bio spreman priznati. Nakon gotovo tri tjedna u Dunrobinu, od toga dva provedena uz nju dok se brinula o kralju, gotovo da je mogao povjerovati da je to doista mislila - da je požalila zbog svoje odluke i da to želi ispraviti. Ali nikad to neće moći ispraviti. Precrtati njezino ime na svojemu srcu već ga je koštalo previše. Bez obzira na to koliko je njegovo tijelo željelo sve zaboraviti, planuo bi poput pastuha pokraj kobile kad god je bila u njegovoj blizini. Postalo mu je nemoguće skrivati reakcije u kraljevoj malenoj odaji. Na sreću, zbog Bruceova brza oporavka mogao je više vremena provoditi dalje od njegove postelje - i od Helen. Na nesreću, to je značilo da mora više vremena provoditi s njezinom braćom u dvorištu. Namršti se. Kenneth Sutherland pokazao se iritantno upornim. Odbijao je preći preko Gordonove smrti. Njegova su pitanja bila sve opasnija i sve bliže istini. Jedini način da ga ušutka bio je, čini se, da mu odvrati pažnju u dvorištu. Namrštio se, ne mogavši poreći da je Sutherland postao puno vještiji nego što je očekivao. Imajući na umu kraljevo upozorenje da ne privlače previše pažnje na svoje vještine, Magnus se držao mačevanja i borio se s pola snage. Ali postajalo je sve teže i teže izbjegavati prave izazove. Svim je srcem želio jednom zauvijek ušutkati Sutherlanda. Postojala je i jedna svijetla strana. Barem nije bio prisiljen podnositi Munroovo napadno udvaranje Helen. Sutherlandova desna ruka već je duže od tjedna bila u potrazi za iscjeliteljicom. Ako se uskoro ne vrati, Magnus i kraljeva pratnja već će napustiti dvorac. Kralj se doista brzo oporavljao uz Heleninu pomoć. Bruce je rekao da se osjeća bolje nego u posljednjih nekoliko godina i samo su ga još Helenine prijetnje držale u krevetu. Magnus nije baš volio povrće, ali dovraga, možda ipak ima nešto u tom seljačkom načinu prehrane na koji je Helen prisilila kralja. Izgledao je bolje nego ikad. Krenuo je natrag prema dvorcu. Nažalost, put ga je odveo točno do mjesta gdje je naišao na Helen i Munroa. Vidjevši drvo pod kojim ~ 140 ~

Knjigoteka

dasha&anna ju je Munro ljubio, tijelom mu je prošao snažan val bijesa. Trebao bi posjeći tu prokletu stvar. Ali podsjetnik na njegovu slabost samo ga je još više razbjesnio. Nije ju trebao poljubiti. Mora priznati da je bio ljubomoran. Zaslijepljen ljubomorom. Nije bio pri zdravoj pameti. Nije bio toliko naivan da vjeruje kako se neće ponovno udati. To je samo Munro, rekao si je. Nije mogao gledati kako je zavodi čovjek koji ga je toliko puta ponizio dok je bio mlad - i nikad nije propustio priliku podsjetiti ga na to. Nisu se natjecali. Ali vraški se osjećao kao da gubi. Muškarac poznat po svojoj mirnoj naravi bio je loše raspoložen kad je došao do dvorca. Njegovo je raspoloženje dodatno splasnulo kad je ušao u toranj i vidio Helen kako stoji pokraj stubišta. Nije bila sama. Munro, kurvin sin... vratio se. Ali događalo se nešto loše - ili dobro, ovisno o kutu gledanja: Sutherlandov pomoćnik imao je bijesan izraz lica i činilo se kao da se bori sam sa sobom. - Ne budi blesav - reče Helen. - Savršeno sam sposobna sama nositi pladanj... - Ustrajem - reče Munro uzimajući joj iz ruku kraljev obrok. Trebali biste se vratiti u svoju sobu i malo se odmoriti. Izgledate iscrpljeno. Helen je zvučala kao da se trudi ne izgubiti strpljenje. - Nisam umorna. Rekla sam ti da sam dobro. Moram obići kralja. - Je li sve u redu? - Magnus reče obznanjujući svoju prisutnost. Zaškrguće zubima; očito su bili prezauzeti da bi ga primijetili. Helen se okrene čuvši njegov glas i uzdahne. Vidjevši je, i on je umalo uzdahnuo.

Isuse! Zaprimio je udarce čekićem u prsa koji su ga manje

zaboljeli.

Sve što je vidio bila su dva slasna brežuljka kremastobijela mesa koji su virili iz uskoga steznika. Nikad nije primijetio koliko su velike... Nikad nije zamišljao da su tako savršene... Kako je i mogao? Haljine koje je nosila bile su otmjene, kako je i priličilo dami njezina statusa, ali nikada nije nosila ovakvu odjeću. Ova joj je haljina pristajala kao salivena i istaknula obline za koje nije ni znao da postoje. ~ 141 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali sad je znao. Točno je znao njihov oblik i veličinu. Znao je da bi se meka koža prelijevala preko njegovih velikih dlanova kad bi uhvatio njezine grudi i prinio ih svojim usnama. Znao je dubinu tog slatkog proreza između njih i da se njezine male, osjetljive bradavice kriju samo centimetar od ruba tkanine. A sve je to znao jer je njezina ružičasta, svilena haljina vrlo malo toga prepuštala mašti. Usta su mu se osušila. Odjednom je razlog Munroova bijesa postao kristalno jasan. Vena za koju Magnus nije znao da postoji pokraj sljepoočnice počela mu je pulsirati. Nije tvoja, morao se podsjetiti. Ali, dovraga, da jest, odnio bi je u sobu i rukama rasporio tu prokletu haljinu. Pod kontrolom ga je držala samo sumnja da je haljina namještena tako upravo s ciljem da u njemu probudi takvu reakciju. - Ja ću ga uzeti - reče. - Ionako sam krenuo vidjeti kako je kralj. - Nema potrebe... - započne Munro. - Ustrajem - Magnus reče s tragom oštrine u glasu. - Kralj ne prima posjetitelje. Munrou to nije promaknulo. Usiljeno se nasmije. - Naravno. - Predao je pladanj Magnusu. Ali muškarci su se mogli složiti oko jedne stvari: nijedan od njih nije želio da itko drugi vidi Helen tako odjevenu, a zbog svojih razloga nisu željeli da ona to zna. - Munro je u pravu - reče. - Možda bi trebala poći u svoju sobu odmoriti se. - I presvući tu

prokletu haljinu.

Pokušavajući ne buljiti u njezino poprsje, gledao ju je izravno u lice i spazio mali nabor između njenih vilinskih obrva. Tanki i blago zakrivljeni, baršunasti, tamnosmeđi snopići iznad očiju samo su u tragovima bih kestenjasti poput djevojčine kose. - Nisam umorna. Budite uvjereni da sam spavala dovoljno dugo. - Naizmjence je pogledavala jednoga pa drugoga kao da osjeti da je u pitanju nešto drugo. - Odmorit ću se poslijepodne. Nakon što obiđem kralja i objedujem. Magnus stisne čeljust, baš kao i Munro. Ne pruživši im priliku da se dalje bune, malo je podigla svoju neprimjerenu haljinu i odmarširala stubištem. Magnus razmijeni pogled s Munroom i krene za njom. Bit će to vrlo dug obrok ~ 142 ~

Knjigoteka

dasha&anna

12. POGLAVLJE

oš piva, Vaše Veličanstvo? - Da, hvala vam, milostiva Helen Jnestrpljivo reče kralj. Helen se nagne preko polegnutog kralja kako bi natočila pivo u pehar. Kralj se zahvalno nasmije, a ona se okrene prema bezizražajnom muškarcu pokraj njega. Držeći vrč ispred svojih grudi, upita: - Magnuse? - Ne. - Mislila je da mu je pukao glas, ali onda je pristojno dometnuo: - Hvala. Tražila je na njemu neki znak da je primijetio haljinu i njezine bujne grudi koje su prijetile iskočiti svaki put kad se nagnula, ali lice mu je bilo savršeno ravnodušno. Njezin je brat bio u pravu vjerojatno ne bi primijetio ni da se skine gola. Haljina je bila blesav gubitak vremena. Osjećala se pomalo nervozno noseći je - otkrivala je puno više njezina poprsja nego što je pokazala ikad prije - ali očito nije bilo razloga za brigu. Magnus nije pridavao pažnju njezinoj odjeći, pa je mogla obući i redovničku haljinu. A nije pridavao pažnju ni njoj. Dolazila je u iskušenje da mu istrese taj prokleti vrč piva na glavu. Možda bi to primijetio! Napućenih usana spustila je vrč natrag na pladanj. Uzimajući tanjur, udahnula je bogat miris putra. Ali zatezanje tkanine na poprsju prekinulo je njezin dubok udah. Šašavica, ta je blesava haljina bila preuska da bi duboko udahnula! - Kolač? - upita ispruživši tanjur. - Molim vas - reče kralj izgledajući kao da pokušava zadržati osmijeh. Helen se namršti i okrene prema Magnusu. On odmahne glavom, zakašlje se i promeškolji na klupi. Nabrala je nos zbog njegova sažeta odgovora i uzela jedan od kolača s tanjura. Mirisali su božanstveno. Sjela je na klupu pokraj Magnusa i zarila zube u pahuljasti kolač od jagode zastenjavši pritom od čistog zadovoljstva. - Ovi su kolači predivni. - Kratkim pokretom jezika spriječila je kapljicu soka od jagode prije nego što joj je kapnula niz bradu. ~ 143 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bruce se nasmije. - Mislim da će mi odgovarati sva nova hrana na kojoj ustrajete ako bude imala okus kao ovi kolači. - Napravi grimasu. - Sramota je da kralj mora jesti mrkve i ciklu. Ona mu uzvrati osmijehom pa se okrene prema Magnusu zabrinuto se namrštivši nakon što je primijetila da se opet meškolji. - Što nije u redu? Njegovo lice bilo je savršeno spokojno. - Sve je u redu, zašto pitaš? - Stalno se meškoljiš. - Nabor između njezinih obrva povećao se kad je shvatila što bi mogao biti uzrok tomu. - Trebaš li jastuk? Znam da si puno vremena proveo pokraj kraljeva kreveta. - Obrazi joj se zarumene. - Nije neobično da ti natekne... - Šuljevi? Mili Bože! - Da Helen nije ostala zatečena žestinom njegove reakcije, vjerojatno bi joj šokirani izraz njegova lica bio komičan. - Ne treba mi prokleti jastuk! I vraški sam siguran da mi nigdje ništa nije nateklo. Kralj je zvučao kao da se guši, što je odmah privuklo njezinu pozornost. Skočila je na noge i zabrinuto se nagnula prema njemu. Jeste li dobro? Prestao je kašljati i bila je sigurna da ovaj put pokušava zadržati smijeh. Dobro sam - reče nakon nekoliko trenutaka. Helen je zbunjeno pogledavala naizmjence jednog pa drugog muškarca, ali nijedan nije izgledao kao da joj želi otkriti o čemu se radi. - Sjednite - reče kralj. - Pojedite kolač. Helen ga posluša. Mogla je osjetiti kraljev pogled na sebi dok je jela. - MacKay kaže da se znate otkad ste bili djeca? Helen krajičkom oka krišom pogleda Magnusa, iznenađena što je to uopće spomenuo, ali ne i što tome nije pridao posebno značenje. Više se nije meškoljio, nego je sjedio mirno i nepomično poput menhira. - Da - oprezno reče. - Iako nismo bili djeca. Magnus je imao devetnaest kad smo se upoznali. - Hmm - reče kralj, - Pretpostavljam da vaša braća nisu bila presretna kad su doznala za vaše, uh... prijateljstvo. Ovog se puta nije usudila pogledati Magnusa strahujući od njegovog okrivljujućeg pogleda. Točno se sjećala kako je njezin brat reagirao. I kako je ona reagirala: odbila je Magnusovu prosidbu.

~ 144 ~

Knjigoteka

dasha&anna Odmahne glavom, osjetivši pritom bol u prsima. - Nisu, Vaše Veličanstvo. Zavada je u njihovim glavama još uvijek bila previše svježa. Magnus nije rekao ništa, njegova tišina bila je kao svojevrsna osuda.

Danas bih postupila drugačije! željela je povikati. Samo mi pruži priliku. Ali nije ju želio pogledati. Bruce je promijenio temu, možda osjetivši njezinu nelagodu. Ali stare su zavade i savezi stvar prošlosti. - Nasmije se. - S obzirom na to da sam osuđen na boravak u sobi, neko sam vrijeme proveo na prozoru gledajući kako muškarci vježbaju. Vaš je brat Kenneth vrlo vješt vitez. Mogla je osjetiti da je Magnus napet pokraj nje. Znala je da su on i Kenneth nekoliko posljednjih tjedana bili najveći suparnici, ali usprkos tome, bila je zadovoljna kraljevim opažanjem, ponosna na braću i klan. Kimne glavom. - Da, jest. Kod Barra Hilla, Kenneth je uspio zadržati tisuću pobunjenika s dvije stotine ljudi postavljajući strijelce na... - Glas joj iznenada utihne shvativši što je govorila. Tako je jako željela pohvaliti Kennetha da je zaboravila da su „pobunjenici” bili Bruceovi ljudi. Kralj spazi izraz njezina lica i nasmije se, nježno je pogladivši po ruci. - Sve je u redu. Nisam se uvrijedio. I trebaš biti ponosna na brata. Dobro se sjećam te bitke, iako nisam znao da im je zapovijedao tvoj brat. Da su svi Buchanovi ljudi koristili takvu taktiku, ne bismo se dobro proveli toga dana. Helen s olakšanjem opusti ramena. - Odgojio ga je Ross? - upita kralj. Čudila se kraljevom iznenadnom zanimanju za njezina brata. Da, i njega i Williama, kako je tradicija u našemu klanu. - I tako ste upoznali Williama Gordona? Ukipila se, nervozno pogledavajući Magnusa. Ali on nije pokazao nikakvu reakciju na kraljevo pitanje. - Da. Kenneth i William upoznali su se ondje. Ja ga nisam poznavala... samo sam slušala o njemu. Kenneth je uvijek dolazio s hrpom priča o njihovim vragolijama. - Nesvjesno se nasmije prisjetivši se toga. - Iako sam sigurna da sam čula tek djelić tih priča. Od samog su početka bili poput braće. Naši su se djedovi zajedno borili u posljednjem križarskom ratu i ta se povezanost nastavila među nadolazećim ~ 145 ~

Knjigoteka

dasha&anna generacijama. Iako nisam sigurna da je drugima ta veza uvijek odgovarala. Grof od Rossa bio je bijesan kad su izazvali požar u njegovoj staji isprobavajući neki recept iz jednog od dnevnika moga djeda... smatrao se nekom vrstom alkemičara. Oba su se muškarca ukočila kao da je rekla nešto važno. Recept? - oprezno upita kralj. Ona slegne ramenima. - Saracenski prah, ali ništa nisu uspjeli napraviti. Dnevnik je izgubljen u požaru i Ross ih je natjerao da obećaju kako se više nikad neće baviti ‘čarobnjaštvom’. - Ona namigne. - Ali nisam sigurna da su ga poslušali. Kralj razmijeni kratak pogled s Magnusom, a Helen shvati da je prošlo već puno vremena. Ručak je već počeo, a ona se još nije presvukla. Will će opet biti ljutit na nju, ovog puta s razlogom. Ustala je. - Trebala bih krenuti. Kralj je zaustavi. - A što je sa sutrašnjim danom? Usta joj se trznu. - Niste valjda mislili da ću zaboraviti. - Nipošto odgovori nezainteresirano. Ispitivao ju je svaki dan već gotovo cio tjedan. - Sutra malo možete izaći van. Jedan sat... ne duže od toga. Bruce se nasmije. - Mislim da bi mi bilo bolje da se vrati onaj stari svećenik. On je bio puno manji tiranin. Helen se slatko nasmije. - On jedva čeka da vam opet pusti krv. Ako želite, ja ću... - Ne! Jedan sat, ne više od toga, obećavam. Vaš će se pomoćnik pobrinuti za to. - Okrene se prema Magnusu. - Iako mi se čini da si prisegnuo meni. Magnus nije ni trepnuo. - Moram se pobrinuti da slušate Helenine upute inače neću imati kome držati prisegu. Kralj odmahne glavom. - Vas ste dvoje dobar par. - Želudac joj se okrene. Bili su. Zašto on to ne vidi? - Znam prepoznati kad sam nadjačan. - Kralj je pogleda. - Ali neću odustati. Godinama se nisam osjećao ovako dobro i do kraja tjedna namjeravam se maknuti iz ovoga kreveta. Predugo odgađamo odlazak i već smo pretjerali s iskorištavanjem vašega gostoprimstva. Bol se u njezinim prsima pojača. Ne smiju otići. Ne dok ne uvjeri Magnusa da joj pruži još jednu priliku. ~ 146 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali možda ga nikad neće uspjeti uvjeriti. Možda se zavarava sve ovo vrijeme. Možda je strast koju je osjetila iza ravnodušnog zida kojim se ogradio samo njezina pusta želja. Možda je bila u pravu prije toliko godina. Možda uopće ništa ne osjeća prema njoj. Srce joj se stisne. Je li to sve? Zar mu više nije stalo do nje?

Ne. Magnus je bio najnepopustljiviji muškarac kojeg je znala - i najtvrdoglaviji. Suzdržavao se zbog njezine obitelji i njezina braka s Williamom. Kako da mu pokaže da ljubav prema njoj nije izdaja muškarca kojeg je jedva poznavala? Svejedno obeshrabrena, Helen ih pozdravi ispod glasa i izađe iz sobe. Zatvorila je vrata za sobom i prešla nekoliko stuba kad je čula kako se opet otvaraju. - Helen, čekaj. Srce joj zastane od njegova glasa. Okrenula se. Magnusov ogroman lik nadvio se nad nju s vrha stubišta zaprečujući svjetlost. Zrak je odjednom postao težak i vruć. Zauzeo je cijelo stubište. Bila je u potpunosti svjesna tog uskog prostora. Da se nagnula nekoliko centimetara naprijed, njezine bi grudi dotaknule njegov... Zarumeni se. Kao da je pročitao njezine misli, zakorači unatrag i povuče je u mali hodnik. - Hvala ti - reče. - Za sve što si učinila za kralja. Lijekovi, obroci, pivo - reče, podižući pehar koji nije primijetila do sada. Njezina su osjetila bila zaokupljena drugim stvarima: nos toplim muškim mirisom, oči grubom bradom na njegovu licu i širokim, mišićavim prsima koja su bila pred njom, okus sjećanjem na njegov poljubac, a uši oštrinom njezina daha. - Nemaš mi se za što zahvaljivati - reče usporeno. - Kralj je pod našim krovom, moja je dužnost brinuti se za njega. - Oboje znamo da si učinila puno više nego što nalaže tvoja dužnost. Primijetio sam da si se osobno pobrinula za njegove obroke. Nisi to morala raditi. Vjerovao joj je. Helen osjeti nalet grižnje savjesti za koju se pokušala uvjeriti da nema temelja. Promjena u načinu prehrane pomagala je. Nema razloga sumnjati na nešto drugo. - Bruce nije izgledao ovako zdravo godinama - dometne. Osmijeh joj iskrivi usta. - Nisam sigurna da mi je i kralj toliko zahvalan. Povrće mu baš ne prija. ~ 147 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus se naceri i njoj poskoči srce. Bio je tako zgodan. Osjetila je kao da je vuče nevidljivo uže. Bili su sami i tako ga je očajnički željela. Nagne se prema njemu i grudi okrznu njegov kožnati cotun. Bio je tako topao. Sjetila se kako je bilo dobro osjetiti njegove ruke oko sebe i poželjela da je opet zagrli. - Magnuse, ja... On se trzne, mišići mu se ukoče, hladni i tvrdi kao kamen. Ona instinktivno ustukne. Ovo odbijanje bez ijedne riječi zaboljelo je.

Ne želi me. - Žao mi je - reče bezbojnim glasom, ne mogavši ga pritom pogledati u oči. - Moram ići. Već me čekaju. Naglo se okrene i udari ga u ruku. Barem je mislila da ga je udarila. Iznenada vrisne shvativši da je prolio cio pehar piva na nju. - Oh, ne! - Ruke joj polete prema prednjem dijelu steznika čija je lijeva strana sad bila natopljena pićem s okusom limuna. - Moja haljina! - Dovraga. Nešto u njegovu glasu natjeralo ju je da ga pogleda u lice. Brzo se okrenuo, ali uspjela je vidjeti. Glad. Sirovu glad. Gledao je u njezine grudi. Ona spusti pogled. Što god da je haljina skrivala do tog trenutka, sada je bilo potpuno otkriveno. Tkanina joj se od vode pripila uz tijelo poput druge kože. Činilo se da je na kraju ipak završila gola. Udahnula je, a njezinim je tijelom prošao val topline znajući da ga je privuklo to što vidi. - Uništena je - reče. Uspio se obuzdati. - Je li? - Nije se činio previše zabrinutim. Zapravo, izgledao je poprilično zadovoljno. - Kakva šteta. Ona se namršti. Gotovo kao da je... to učinio namjerno. - Ovo je nova haljina. Nije ništa rekao. Isprsila se i rukama raširila tkaninu. - Ne sviđa ti se? Pogledom je preletio preko nje trudeći se ne pogledati u njezino poprsje. Prljava je. - Moram se presvući. - Neću te zadržavati.

Bilo mu je drago. Ali zašto bi učinio takvo što? Postojalo je samo jedno logično objašnjenje. ~ 148 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Izvoli - reče skinuvši deku sa svojih ramena i omotavši je oko nje. - Ne treba ti prehlada. Na tom malom stubištu? Njezina je soba bila točno ispod kraljeve. Omotao ju je kao da su u Norveškoj usred zime. Vrlo zanimljivo. Uistinu vrlo zanimljivo. Čini se da je njezin brat ipak bio u krivu. Ne samo da je primijetio nego nije htio da nosi tu haljinu. Magnus je izgledao tako zadovoljan sobom da se nije mogla oduprijeti malo ga podbosti. - Sreća je što sam uz ovu naručila još nekoliko novih haljina. On se ukoči, a Helen u tijelu osjeti val čistog zadovoljstva. Dragi Bože, doista nije mislila da je to moguće! Zapravo je izgledao uplašeno. - Jesi? - jedva progovori. Ona se nevino osmjehne širom otvorenih očiju. - Da, iako me je ipak bilo malo sram odjenuti ih. - Zašto? - Glas mu je postao kreštav. Zločesto se nacerila. - Nisu ni približno pristojne kao što je ova. Bila je nagrađena bijelim crtama oko njegovih usta i neznatnim trzajem mišića ispod njegove vilice. Kad je Helen krenula dolje, stisnuo je šake, a ona... Veselo je poskakivala dok je hodala. Sumnje otprije nekoliko trenutaka nestale su. Želio ju je, i to jako, ako se moglo suditi po njegovoj reakciji. Sve će na kraju ipak dobro završiti - jednostavno je to znala. Mora ga još malo bockati i bit će njezin. Magnus je promatrao kako se šepuri niz stubište znajući da ga je vješto nadmudrila. Da stvari budu gore, dogodilo se to njegovom prokletom krivicom. Bio je zaluđen požudom dok ju je gledao kako služi kralja. Morao se iz petnih žila truditi da ona to ne primijeti. Čak mu je i pošlo za rukom - ako zanemari meškoljenje. Šuljevi, pobogu! Odmahne glavom s gađenjem. Nešto mu je, doduše, nateklo. Njegova je erekcija bila kruta poput čelika. A Bruce - prokletnik - uživao je u svakom trenutku dok se on patio. I to previše. Magnus je primijetio kako se kraljev pogled često zadržava na mesnatim brežuljcima koji su željeli iskočiti iz haljine. ~ 149 ~

Knjigoteka

dasha&anna Znao je da mora učiniti nešto ako ne želi cio svoj boravak u njihovu dvorcu provesti suzdržavajući se da nekoga razbije. Mislio je da mu je ideja s pivom tako pametna. Ali prevario se. Gadno. Nije predvidio što će se dogoditi s mokrom tkaninom. Isuse, njegova su se usta osušila od same pomisli na to. Ta veličina. Oblik. Blijedi, maleni rub oko njezine savršene, ukrućene bradavice. Poželio je nježno prstom preći preko nje. Spustiti glavu, usnama dotaknuti osjetljivi vrh, polizati i zadnju kap piva s njezine kože. Kurac mu je nabreknuo i pulsirao dok je razmišljao o njezinim grudima. Dovraga, leći će u krevet s tim savršenim grudima duboko urezanim u njegovo sjećanje. I znao je da će, kao i mnogo noći prije toga, rukom pokušati smanjiti napetost i opustiti se. Ali napetost se samo pogoršala tijekom sljedećih nekoliko dana. Ruka mu nije puno pomogla. Nije mu pomoglo ni naporno vježbanje u dvorištu. Ništa nije moglo pomoći. Helen je otkrila njegovu slabost i iskorištavala svaku priliku da ga stavi na kušnju. Okrznula bi ga tijelom. Ispuštala bi stvari iz ruku pod njegove noge kako bi se mogla sagnuti i pokupiti ih. Posezala je za svime za čim je mogla na visokim policama. Nije mislio da je ikad bila zainteresirana za šivanje, ali činilo se kao da joj je svaka haljina spuštena i sužena nekoliko centimetara. Bile su toliko uske da ga je iznenadilo što uopće može disati. Ali nije ga samo odjeća - ili nedostatak odjeće - dovodila do ludila. Puno je opasnija bila otvorena, iskrena požuda koju je vidio u njezinim očima. Dovraga, zar nije mogla barem pokušati sakriti je? Pokazati malo pristojnosti, za promjenu? Ali Helen nije nikoga mogla zavarati. Nikad. Željela ga je i mogao je to vidjeti u njezinim očima svaki put kad bi ga pogledala. Otišao je do krajnjih granica opirući se tome. Hvala Bogu, kraj se polako nazirao. Kralj se oporavio, Magnus je održao svoju riječ Gordonu i Helen nije bila ni u kakvoj opasnosti. Mogao je otići čiste savjesti. Ali njegova savjest nije bila čista. Nešto ga je mučilo. Nekakav nemir koji je pripisao tako dugom ostanku pod neprijateljskim krovom. ~ 150 ~

Knjigoteka

dasha&anna Teško je mogao biti objektivan kad su u pitanju Sutherlandi, ali nije im vjerovao. Bruce ih je možda smatrao odanim podanicima, ali Magnusa se nije moglo tako lako uvjeriti. Progutati ponos nije bilo u gorštačkoj krvi. Osveta. Kazna. Oko za oko. To su bile istinske vrijednosti gorštačkih ratnika. Ipak, sumnja i dugogodišnja mržnja nisu bili dovoljni da bi ugrozio probni savez sa Sutherlandima za koji se Bruce tako naporno borio. Zaruke između kraljeve sestre i grofa samo što nisu bile dogovorene. Magnus je posljednjih nekoliko godina preživio zahvaljujući instinktu i nije mu bilo po volji što ga mora ostaviti sa strane. Tako je svakoga dana svoje frustracije iskaljivao u dvorištu na nizu protivnika, uključujući i Munroa. Ne mogavši propisno utišati Munroovo zadirkivanje na način da ga razbije, Magnus je bio loše raspoložen kad je kralj najavio kraj „vježbi”. Suzdržavajući se - bilo na vježbalištu ili svaki put kad ga je Helen pogledala onim pogledom koji je govorio „uzmi me u naručje i pocijepaj me”-osjećao se poput lava u premalom kavezu. Zadnje što mu je trebalo bilo je da Kenneth Sutherland dolije ulje na vatru njegovu nezadovoljstvu. Da nije bila tako opasna, Magnus bi se zapravo divio njegovoj upornosti. Upravo je spremao oružje u oružarnicu, kad ga je Helenin brat stjerao u kut. - Munro ti je pružio priliku da ga napadneš, zašto nisi? Magnus se polako okrene. - Napao bih ga da sam primijetio na vrijeme. Sutherland odmahne glavom. - Povukao si se. Vidio sam te. Magnus slegne ramenima. - Lijepo je znati da imam takvog obožavatelja među Sutherlandima. Polaskan sam time što cijeniš moje vještine. Ako želiš, mogu ti sutra dati nekoliko savjeta. Zadovoljavajući nalet ljutnje popeo se na lice drugog muškarca. - Možeš se pošteno boriti sa mnom. - Zar nisi čuo? - Magnus reče podigavši obrvu. - Sad smo prijatelji. - Ti i ja nikad nećemo biti prijatelji. Gledali su se u oči. - Možemo se suglasiti u vezi s time. Nije imao pojma što je Gordon vidio u tom bahatom magarcu kratka fitilja. Magnus je mrzio Sutherlande otkad pamti, a njihova trenutačna blizina zasigurno mu nije promijenila mišljenje. ~ 151 ~

Knjigoteka

dasha&anna Sutherland zakorači naprijed, učinkovito - zahvaljujući njegovoj veličini i malenoj prostoriji - ispriječivši se Magnusu na putu do vrata. Magnus, leđima naslonjen na zid, nije ničim pokazao da taj pokret smatra prijetnjom. Ali mišići mu se spremno napnu. - Želim čuti prokletu istinu o tome što se dogodilo Gordonu. Magnus je pokušao zadržati strpljenje, ali mogao je osjetiti kako ga polako gubi. - Čuo si je. Bili smo napadnuti. Pogođen je strijelom u prsa i s palube je pao u vodu prije nego što ga je itko od nas stigao uhvatiti. Oklop ga je povukao na dno. Sutherland mu ne bi povjerovao čak ni da je to doista bila istina. - Znači, puka je slučajnost što sam načuo nešto o borbi u Gallowayu točno u vrijeme kad ste otišli. O borbi u kojoj su Bruceovi fantomski ratnici pobijedili tisuće engleskih vojnika i spasili Edwarda Brucea iz dvorca Threave? Magnus se nasmije, iako mu u tom trenutku nije bilo do smijeha. - Vjeruješ li i u duhove i gobline? Teško je za povjerovati da su ti fantomi učinili samo pola stvari koje im se pripisuju. Ali vjeruj u što želiš, to neće promijeniti istinu. Jesi li dobio informaciju i da je dvorac Forfar pao u isto vrijeme? - Jesam, ali dogodilo se nešto neobično tijekom, kraljeva oslobađanja: eksplozija. - Magnus osjeti kako ga drugi muškarac promatra i odmah je znao da mu se neće svidjeti njegova sljedeća rečenica. - Je li slučajnost to što je Gordon kao mladić uvijek prčkao oko baruta? Puknuo je čuvši njegove opasne i neoprezno birane riječi. Prije nego što je Sutherland uspio reagirati, Magnus ga rukom ščepa za vrat i pribije uza zid. Ali umjesto da se uplaši, Sutherland se nasmije kao da je to bilo upravo ono što je želio. - Vjeruj u bapske priče ako želiš, nije me briga Magnus prosikće. - Ali ugrozit ćeš sestrinu sigurnost zbog svojih ludih pretpostavki. Drugi se muškarac uozbilji. - Jesi li ikad pomislio što bi joj se moglo dogoditi ako netko doista povjeruje tvojim glupostima? Svoje proklete maštarije zadrži za sebe ili će Helen platiti. - Pusti mene da se brinem za svoju sestru. Drži se podalje od nje. Ja znam o čemu razmišljaš čak i ako ona toga nije svjesna. Ti si bolestan, pokvaren... dovraga, bila je žena tvoga prijatelja! Čovjek bi pomislio da čak i MacKayevi imaju toliko časti... ~ 152 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus stisne ruku oko njegova vrata da ga ušutka. Ali riječi njegova neprijatelja bile su jeka njegovih misli. Vjerojatno bi ga nastavio gušiti da se vrata nisu otvorila. Magnus ga pusti vidjevši da MacGregor i nekoliko drugih muškaraca ulazi u prostoriju. Sutherland je izgledao iznenađujuće zadovoljno usprkos činjenici da je Magnusu trebalo još samo nekoliko trenutaka da ga ubije. - Nešto kriješ - promrmlja prolazeći pokraj njega. Namjeravam doznati što. Magnus ga pusti da prođe, ali bio je dobrano svjestan prijetnje koju je predstavljao. Spremio je posljednje oružje na policu i krenuo van. - Čuvaj se, Sveče, prije nego što učiniš nešto zbog čega ćeš požaliti. Magnus pogleda oko sebe shvativši pritom da su on i MacGregor ostali sami. Nije ga iznenadilo što ga ostali muškarci izbjegavaju s obzirom na njegovo raspoloženje proteklih dana. Vidjevši da Magnus ništa ne odgovara, MacGregor dometne: Dopuštaš mu da dopre do tebe. On čeka da načiniš pogrešan korak. A ako se može suditi po onome što sam upravo vidio, vrlo si blizu tome. Počeo je postavljati puno pitanja o tebi.

Dovraga. Očito je Sutherland proširio istragu. Ionako je već bio

preblizu prokletoj istini. - Kakvih pitanja?

- Zanima ga kuda si se kretao posljednjih godina, a posebno nekoliko posljednjih mjeseci. - Neka ispituje koliko god želi, samo šačica ljudi zna odgovor na to pitanje i nitko od njih neće odgovoriti na njega. - Da, ali to nije sve. Čuo sam kako jednom od Fraserovih ljudi spominje da je iznenađen što Bruce ima toliko puno gorštaka u pratnji, uključujući i toliko mnogo prvaka Visočkih igara. Mnogo je ljudi počelo nagađati o identitetu Bruceovih fantomskih ratnika zbog njihova ugleda, ali do sada ih još nitko nije povezao s igrama. MacLeod, MacGregor i Boyd bili su u najvećoj opasnosti - njihov ugled bio je nadaleko poznat - ali ni Magnus nije bio u potpunosti siguran. Magnus se smrkne i usta mu se stisnu u ravnu crtu. Sutherland je prokleti davež.

~ 153 ~

Knjigoteka

dasha&anna

- Opasan davež. I ima vrlo dobro zapažanje. To mu se ne može

poreći. - Magnus ga prostrijeli pogledom. Bilo je dovoljno što je kralj zamijetio Sutherlanda, a sada i MacGregor? - I on i Munro pažljivo te promatraju... moraš ih se nekako riješiti. - Poznati ga strijelac pažljivo pogleda. - Rekao bih ti da namjerno izgubiš kad bih mislio da si spreman učiniti to. Magnus stisne čeljust. Radije bi da njegova glava bude na cijeni, što će se i dogoditi ako netko otkrije njegov identitet. - Bolje ti je da učiniš nešto u vezi s time - reče MacGregor. Baš su te svi Sutherlandi uzeli na pik - dometne. Magnus je znao da MacGregor može pretpostaviti o čemu se radi: žudio je za udovicom njihova mrtvog prijatelja. Činjenica daju je volio prvi nije umanjivala njegov sram. - Je li znao? - MacGregor upita. Magnus se ukoči znajući točno na koga MacGregor misli. Nakon nekoliko trenutaka odmahne glavom. - Nije prije vjenčanja. Za razliku od MacRuairija, MacGregor nije naglas izrazio svoje neodobravanje, ali Magnus mu ga je mogao vidjeti na licu. Trebao je ranije reći Gordonu. Ali bio je previše tvrdoglav. Previše siguran da svoje osjećaje može držati pod kontrolom. Sad je bilo prekasno. Dovraga, nedostajao mu je. Svima je nedostajao. Gordonova smrt među Čuvarima je ostavila prazninu koju nitko neće moći popuniti. MacGregor ga je dugo promatrao. Iako Magnus nikome od Čuvara Visočja nije rekao što se zapravo dogodilo onoga dana kad je Gordon umro, pitao se znaju li neki od njih istinu. Poznati strijelac nije gubio vrijeme na pitanja, odmah je prešao na stvar. - Ili si nađi ženu ili se prestani kažnjavati i uzmi onu koju želiš... nije me briga koju, ali učini nešto. Da se prestane kažnjavati s Helen? Možda se i kažnjavao. Ali nije bilo moguće riješiti se nekih krivnji. Čak i da je mogao zaboraviti, ne bi mogao ugroziti njezinu sigurnost. Njen brat činio je to i bez njega. Sutherland ga je svojim pitanjima već podsjetio koliko je toga na kocki. Kad bi je povezali s još jednim Čuvarom Visočja, bilo bi samo još gore. Zbog više od jednog razloga, Helen je za njega zauvijek bila izgubljena. - Pobrinut ću se za to - reče. ~ 154 ~

Knjigoteka

dasha&anna

13. POGLAVLJE

to on to radi?

ŠHelen je sjedila srca stisnuta u škripac između boli i ljubomore ne

mogavši vjerovati što vidi svojim očima. Kratki trzaji u prsima koji su počeli na početku večere kad je vidjela kako se Magnus smije jednoj od služavki - Joanni, gostioničarkinoj kćeri, koja je bila poznata po svom slobodnom duhu - postali su oštriji kako je večera odmicala, a njegove namjere sve jasnije. Očijukao je s njom. Pokazivao je Joanni da je želi na način o kojem je Helen mogla samo sanjati. Ne mogavši okrenuti glavu, Helen je vidjela kako se Joanna naginje - previše - kako bi mu napunila pehar. Krenula je unatrag, ali on je zaustavi uhvativši je za ruku i okrene je leđima prema sebi. Umalo mu je završila u krilu. Potom joj je šapnuo na uho nešto zbog čega se počela hihotati kao da ima šesnaest, a ne barem dvostruko više godina. Dobro, možda ne baš dvostruko više, morala je priznati. Ali definitivno je bila prestara da bi se tako hihotala. Helen do tada nije primjećivala koliko je druga žena lijepa, duge, tamne kose i ženstvenih crta lica. Muriel je nikad nije voljela, a Helen se sada pitala je li to možda imalo veze s njezinim bratom. Joanna je spavala s Willom prije puno godina. Još je više bila uvjerena da postoji nešto između njezina brata i Muriel nakon što se Donald vratio s vijestima da je pronašao Muriel, ali čuvši da kralj više nije u opasnosti, odbila je vratiti se; ako je Will treba, neka sam dođe po nju. Will je ljutito psovao i nazivao je nezahvalnom, a njegov je bijes bio posve neprimjeren situaciji. Ali bratovi problemi trenutačno je nisu zanimali. Gledajući Magnusa, Helen se osjećala kao da joj kiselina nagriza utrobu. Posegnula je za peharom, podigla ga prema ustima i iskapila njegov sadržaj u očajnom pokušaju da zadrži iluziju kontrole. Trebala je nešto da podupre svoju utvrdu koja se raspadala. Nešto da zagrije krv u ledenim žilama. Nešto što će je spriječiti da otrči onamo i upita ga zašto to radi. Osjećala se jednako kao na vjenčanju...

Nije to ništa, reče samoj sebi. Malo bezopasnog očijukanja. ~ 155 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali uopće nije bilo bezopasno. Boljelo je. Helen uzdahne, a tijelo joj se izvije kao da je upravo primila udarac u trbuh kad je Magnus spustio ruku s Joannina zapešća na struk, a potom na stražnjicu, raširivši prste kako bi je bolje obuhvatio. Nastavio je ondje držati ruku. Posjednički. Intimno. Njegovo je milovanje bilo obećanje, nagovještaj onoga što će se dogoditi. Helen bi vjerojatno u tom trenutku odjurila do njih da je kralj nije spriječio. - Milostiva Helen, moram pohvaliti ovu gozbu. Bojim se da ćemo moji ljudi i ja isprazniti vašu smočnicu. Helen se nevoljko okrene prema kralju shvativši da cijelu večer zanemaruje svoje dužnosti. Je li primijetio? Ako i jest, bio je dovoljno dobar da to ne pokaže. Pokušala se nasmijati, ali podsjetnik na to da će kralj za samo nekoliko dana napustiti dvorac sa svojom pratnjom izazvao je u njoj novi napadaj panike. - Možete ostati koliko god vam srce želi, Vaše Veličanstvo. Naša je smočnica dobro opremljena i spremna za još puno gozbi. Jeste li sigurni da je mudro otići tako brzo? Bruce mahne služavki pokazujući joj da su njegov i Helenin pehar prazni. Nakon što joj je dodao vino, nasloni se natrag u svoju stolicu. - Ovdje smo već gotovo mjesec dana. Moram obići još puno mjesta prije igara sljedeći mjesec. - Nasmije se. - Mislio sam da sam i službeno izliječen? Ona se namršti. - Rekla sam da se činite zdravim. Ali to ne znači... On je zaustavi zamahom ruke i nasmije se. - Čuo sam vaše upute i prvi put. Helen podigne obrvu i pogledom pokaže na njegov tanjur. - A svejedno na vašem tanjuru uopće ne vidim kelj koji je kuhar pripravio posebno za vas. Kralj napravi grimasu. - Postoje određene stvari koje ne planiram jesti ni pod koju cijenu. Već sam pojeo ciklu. Helen opet podigne obrvu. On se nasmije. - Dobro, možda samo komadić cikle. Ima okus po zemlji bez obzira na to koliko je začinili, ~ 156 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen odmahne glavom. Kad se radilo o hrani koju nije želio jesti, kralj je znao biti svojeglav poput petogodišnjaka. - Što ću ja kad više ne budete uz mene da me pazite? - upita, prenaglašeno uzdahnuvši. - Pretpostavljam da ćete jesti znatno manje povrća - Helen mu u šali odgovori. Kralj se i dalje smijao kad ga je Will pokušao uključiti u neki drugi razgovor. Helen popije još jedan dobar gutljaj vina - uživajući u osjećaju topline koji je izazivalo u njoj - prije nego što se opet okrenula prema Magnusu. Na njezino olakšanje, služavka više nije bila ondje, a on se smijao s MacGregorom i ostalim muškarcima za stolom. Izgledao je vrlo opušteno. Nije ga godinama vidjela sretnijeg. Odakle odjednom ta promjena u njemu? Je li krivo piće? Pivo je zasigurno teklo u potocima na tom kraju stola. Prevelikim potocima. Uvijek dostupna Joanna opet je kružila prostorijom i išla u njegovu smjeru. Vidjevši da jedva čeka da dođe do Magnusa sa smiješkom na licu, Helen se okrene želudac. Osjećala se izloženom - ranjivom - znajući da će boljeti što god da se dogodi u tom trenutku. Boljelo je. Joanna se protrlja o njega dok se naginjala da mu napuni pehar. Njezine su se bujne grudi njihale pred njegovim očima poput dviju zrelih lubenica spremnih da ih ubere. Poziv nije mogao biti jasniji. Helen zadrži dah. Reci joj ne. Molim te, reci joj ne. Magnus se nagne i šapne joj nešto na uho. Nešto zbog čega je Joanna uzbuđeno kimnula. Nož probode Helenina prsa. Njegov je odgovor bio jasan i nije bio ne.

Nemoj to činiti. Ali njezine tihe molbe nisu imale učinka. Nekoliko trenutaka poslije, Magnus je popio velik gutljaj piva, udario peharom o stol i odmaknuo svoju stolicu. Ustao je, rekao prijateljima nešto zbog čega su se počeli smijati i krenuo van iz dvorane s jasnim ciljem - ili namjerom. Svakim korakom kao da joj je nagazio na srce i zdrobio bilo kakvu nadu koju je imala. ~ 157 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zašto to čini? Pokušava li joj pokazati koliko mu malo znači? Pokušava li je obeshrabriti? Je li ga previše izazivala? Helen nije imala pojma. Samo je znala da mu ne smije dopustiti da to učini. Nije bila toliko naivna da pomisli kako u njegovoj prošlosti nije bilo drugih žena. Ali ovo nije bila prošlost, ovo je bilo sad. Morala ga je spriječiti prije nego što učini nešto... Nešto što će joj zauvijek slomiti srce. Čekala je koliko god je mogla. Ali vidjevši Joannu kako napušta dvoranu, znala je da više ne može čekati. *

*

*

Malo poslije, Helen je imala sve potrebne informacije i krenula prema pivnici - točnije, prema malom skladištu u pivnici. Poput mnogo većih i modernijih dvoraca, i Dunrobin je u dvorištu imao pivnicu. Malena drvena građevina bila je spojena s kuhinjama i oba su objekta imala podrume koji su služili kao skladište. Magnus je čekao u jednom od tih skladišta. Helen napući usta pripremajući se za ono što će zasigurno biti već drugi neugodan razgovor ove večeri. Joanna joj nije tako lako htjela odati informacije. Helen zagrize usnu osjećajući se mrvicu krivom zbog laži koje je bila prisiljena izreći. Ali „neobičan osip na njegovim preponama” mogao bi biti u potpunosti bezopasan, što je rekla i njoj. Njezina se usta trznu. Biti iscjeliteljica u dvorcu nosilo je sa sobom određene prednosti. U svakom slučaju, nije se bojala da će Magnus više odlaziti na ljubavne sastanke, barem ne dok je u Dunrobinu. Opor miris kvasca zapahne je čim je ušla u pivnicu. U žeravniku je pucketala vatra, a na velikom stolu gorjela je svijeća, ali kako su svi bih u dvorani, prostorija je bila prazna. Budući da joj pivnica nije bila poznata, trebao joj je trenutak da pronađe skladište. Ali čim je gurnula vrata skladišta, ruka izleti iz tame, obuhvati je oko struka i povuče unutra. Iznenađeno uzdahne. Vještim pokretom ruke okrene je tako da su njezina leđa bila na njegovim prsima pa je nabije na vrata zatvarajući ih.

~ 158 ~

Knjigoteka

dasha&anna U prostoriji je bio gotovo potpun mrak - kroz daske na vratima tek se naziralo svjetlo svijeće u drugoj prostoriji. Snažan miris kvasca uvukao joj se u nos ubijajući sve ostale mirise. Njezina su osjetila na trenutak bila potpuno obamrla, nije bila svjesna ničega osim mišićavog tijela iza sebe. Bio je topao i čvrst. Po svakom centimetru njegovih mišića tvrdih poput čelika znala je da je to on. Bio je isklesan i na vrhuncu snage od godina ratovanja i vježbanja. Stisnuvši ruke, još je više priljubi uza se dok je usnama prelazio preko njezina uha, zbog čega su joj kralježnicom prošli trnci. - Čekao sam te - reče promuklim, opijenim glasom. Helen razrogači oči. On ne zna da sam to ja - nesretnik! Ona otvori usta kako bi mu otkrila tko je, ali odjednom zaboravi govoriti kad je donji dio svoga tijela protrljao o njezinu stražnjicu. Opet je duboko udahnula; mogla je osjetiti kako raste i ukrućuje se od dodira.

Bože! Zadivljeno raširi oči. Znajući da u njemu može izazvati nešto takvo, osjećala se nekako jače - moćnije. Pomaknuo je debelu batinu niže namještajući se između njezinih nogu. Njegov tupi vrh bockao je njezin ulaz.

Dragi Bože. Drhtala je. Dokaz njegove uzbuđenosti u njezinu je tijelu izazvao val topline. Prolazili su je trnci sve do vrhova prstiju. Osjećala se življom nego ikada prije.

Trebala bih mu reći... Ali svaka pomisao na to nestala je iz njezine glave kad je usnama pronašao njezin vrat i rukom je uhvatio za dojku. Zastenjao je grubo je stišćući i ljubeći joj vrat. Nikad ga nije zamišljala takvim. Grubim. Zahtjevnim. Drsko pohotnim. Proždirao ju je kao da je se ne može zasititi i ostavljao mokre i vrele poljupce po cijelom vratu, sve do zatiljka. Grebanje njegove grube brade o njezinu osjetljivu kožu peklo je poput žara. Koljena su joj bila slaba, a u tijelu kao da više nije imala kosti od uzbuđenja. Strast o kojoj je uvijek sanjala bila je na dohvat ruke. Nije to željela propustiti. Njegovo se tijelo kretalo uz njezino u grešnom plesu koji je zahtijevao da mu odgovori. Ali ona nije znala korake. Kad se protrljao o njezinu stražnjicu, morala se još više nabiti na njega ~ 159 ~

Knjigoteka

dasha&anna pojačavajući trenje. Što joj je grublje ljubio vrat, što je jače stiskao njezine grudi, što se brže trljao o nju, to je ona hrabrije reagirala. Izvila je leđa, kružila bokovima i dopustila uzdasima zadovoljstva da joj se skotrljaju kroz usne. Njezino tijelo više nije pripadalo njoj. Bilo je njegovo. Uvijek je i bilo njegovo. Magnus je ovo trebao učiniti prije mnogo vremena. Što je, dovraga, čekao? Krv je u iščekivanju kolala njegovim venama. Njegovo je srce tuklo. Nije mogao dočekati da uđe u nju. Osjećao se kao da je težak teret podignut s njegovih leđa. Unatoč tome što mislila njegova braća, nije živio poput sveca sve ove godine otkad ga je Helen odbila. Ali prije ga je uvijek mučio osjećaj krivnje. Večeras će biti slobodan, mogao je to osjetiti. Bio je poprilično pijan, ali nije ga bilo briga. Nije mogao vjerovati koliko ga ova djevojka uzbuđuje svojim kratkim uzdasima. Obožavao je način na koji se svojom malom, čvrstom stražnjicom trljala o njega izazivajući ga. Izluđivala ga je želja da se nabije u nju. Volio je njezinu meku, svilenu kožu koja je imala okus meda i velike, bujne grudi od kojih je gotovo zaboravio na velike, bujne grudi koje su ga mučile proteklih dana. Te proklete haljine!

Nemoj misliti na nju. Pažnju je skrenuo na njezino poprsje - Joanna, podsjetio se - i stisnuo ga malo jače, uživajući u njegovoj težini, a nos je zabio u njezinu kosu, pohotno stenjući dok mu je tijelo gorjelo od požude. Ako su svilena mekoća i blag miris lavande u njemu i probudili poznata sjećanja, brzo ih je uspio izbaciti iz glave. Potom je, kako bi dokazao da ga sjećanje vara, uvukao ruku ispod tkanine njezine haljine i rukom joj stisnuo golu dojku. Svidio mu se način na koji je uzdahnula. Toliko mu se svidio da ju je odlučio još malo izazivati. Prstom je prešao preko napetog, malenog vrha i milovao ga dok se nije ukrutio. Potom ju je lagano uštipnuo za bradavicu. Za nagradu je dobio još jedan uzdah. Svidjelo joj se to, nije li? Trenutak se borio protiv poriva da okrene malenu bludnicu i zatomi njezin uzdah svojim ustima. Ali nije želio intimu. Nije ju želio poljubiti, želio je općiti s njom, i to tako jako da nije bio siguran koliko će još moći čekati. Helenina osjetila preplavila je ugoda. Šok koji je osjetila kad je njegova velika ruka puna žuljeva dotaknula njezinu golu dojku ~ 160 ~

Knjigoteka

dasha&anna pretvorio se u znatiželju kad ju je počeo milovati, a potom u glasno stenjanje kako je njegov dodir postajao sve grublji. Imala je osjećaj da su joj dojke silno teške u njegovim rukama. Bradavice su joj bile toliko tvrde i napete da su pulsirale. A kad ih je počeo štipkati, osjetila je iglice zadovoljstva u cijelome tijelu sve do vrhova nožnih prstiju. Osjećala se tako čudno. Tako nemirno i vrelo. Nikad nije mogla zamisliti da može biti tako strastven. U njegovu dodiru nije bilo ničega pristojnog i čednog. Želio ju je i točno joj je pokazivao koliko. - Bože, prošlo je toliko vremena - zastenje. Na uhu je osjetila njegov topao dah.

Koliko? htjela je pitati, ali nije se usudila progovoriti kako ne bi

shvatio tko je i prestao. Nije željela da prestane. Njezino tijelo žudjelo je za nečim što nije razumjela. Svako mjesto koje je dotaknuo bilo je vrelo, a svako koje nije vapilo je za dodirom.

- Ne mogu još dugo čekati, želim ući u tebe. Nadam se da voliš straga. - Opet se počeo trljati o nju, sporije i senzualnije - kakav je bio i njegov glas - pokazujući joj točno što želi. Od same prljave pomisli na to, sva se naježila.

Zašto sa mnom nikada nije ovako razgovarao? Ovu njegovu

stranu nije vidjela nikada prije. Nepoznatu. Pomalo sirovu. I vise nego uzbudljivu. Strastvenu, putenu stranu koju je tako dobro krio od nje. Zbog njegovih riječi, žudnja joj je preplavila međunožje. Bila je vlažna. Vrela. Trebala ga je. Ali to je bilo ništa u usporedbi s onim što se dogodilo kad je rukom dotaknuo to toplo mjesto željno dodira. Čvrsto ju je uhvatio i pritisnuo uza se. - Voliš li? - izazivao je glatkim, baršunastim glasom koji ju je obarao s nogu. Helen nije mogla disati. Bilo joj je drago što u tom trenutku nije mogao vidjeti njezine širom otvorene oči. Ubrzano je kimnula glavom ne znajući zapravo na što pristaje. Znala je samo da želi što god joj je on planirao učiniti. - Zločesta djevojko - nasmije se i podigne joj haljinu. Osjetila je nalet hladna zraka na stražnjici. Zastao je i pomilovao joj guzu prije nego što mu je ruka sprijeda kliznula između njezinih nogu.

Bože... Srce joj poskoči, a koljena počnu klecati čim ju je dotaknuo. Nije znala što želi dok je nije dotaknuo, dok nije osjetila pritisak njegove ruke na svom brežuljku. Dok nije osjetila kako njegov veliki, jaki prst ~ 161 ~

Knjigoteka

dasha&anna uranja u nju. Milovao ju je i nježno prodirao, zbog čega joj se donji dio trbuha počeo izvijati i pulsirati. Divljački. Pritisnula je njegovu ruku želeći da ga gura brže. Dublje. Jače. Zastenjala je osjetivši kako se zadovoljstvo nakuplja. Bilo je onako kako je oduvijek sanjala. I još puno bolje od toga. - Bože, tako si vlažna i uska. Tako sam krut da se osjećam kao da ću eksplodirati. Jedva čekam da svršim u tebe, Joanna.

Joanna. Helen se ukoči. Ime druge žene izgovoreno njegovim glasom bilo je kao hladan tuš. Sva ta strast nije bila namijenjena njoj, nego Joanni. Odjednom je postala nezadovoljna činjenicom da je mislio kako to radi s drugom ženom. Željela je da zna da je to ona. - Magnuse, ja... Prekinula ju je naglost njegove reakcije. Maknuo je ruku i odgurnuo je od sebe kao da ga je opekla. Možda i jest. Maknuvši je od vrata, širom ih je otvorio. Blijeda zraka svjetla svijeće obasjala je sobu. Opsovao je, a izraz gađenja na njegovu licu zabolio ju je kao da ju je netko ubo nožem. Nakon što ju je ispustio iz ruku, zateturala je, i dalje bez osjećaja u nogama, a dodatno ju je pogodio njegov surov izraz. - Ti! - Ta jedna jedina optužujuća riječ probola joj je srce. Helen zakorači prema njemu. Tijelo joj je još uvijek uzbuđeno pulsiralo. Da, ja. - Ispruži ruku kako bi ga dotaknula, ali on se trzne od njezina dodira. - Nemoj - procijedi kroz zube. - Zašto ne? Želim te dodirnuti. Prije nekoliko trenutaka rekao si da ne možeš čekati... On je zgrabi za ruku i povuče prema sebi crven od bijesa. Znam što sam rekao, dovraga. Znam točno što sam rekao. Ali to nije bilo namijenjeno tebi. Ništa od ovoga nije bilo namijenjeno tebi! Helen se trzne od njegove brutalne iskrenosti. Grlo joj se stegnulo. Ali odbila je dopustiti njegovim riječima da je povrijede. - Ali to jesam bila ja. Mene želiš. - Podigla je pogled prema tom zgodnom licu prožetom bijesom i sramom i izazvala ga da to porekne. - Još uvijek osjetim tvoje ruke na svom tijelu. U svom tijelu - reče nježno. - Još uvijek žudim za tobom. - Spustila je pogled i ~ 162 ~

Knjigoteka

dasha&anna zadržala ga na velikoj kvrgi između njegovih nogu. - A mislim da i ti žudiš za mnom. Piće ju je ohrabrilo. Sad nije bilo vrijeme za pristojno suzdržavanje. Iskoristi dan. Prije nego što je shvatio što će učiniti, rukom je posegnula i uhvatila ga za međunožje. Nikada prije nije dotaknula muškarca. Osjetivši ga kako pulsira u njezinoj ruci, tvrd i debeo, u njoj se probudila još veća znatiželja. Znala je što bi se trebalo dogoditi, ali činio se prevelikim da ude u nju. Iz njegovih čvrsto zatvorenih usta začuo se zvuk sličan siktanju. Ali to je bila jedina reakcija koju je dobila. Ako je njezin dodir imao ikakva utjecaja na njega, nije planirao učiniti ništa povodom toga. Razljutila ju je njegova samokontrola. Tijelo joj je vapilo za njegovim dodirom. - Hoćeš li reći da me ne želiš? - Naslonila se na njega, a njezine grudi stisnule su se uz njegova prsa. Primijetila je da mu se ispod vilice trznuo mišić. Želio ju je, ali bio je odlučan u namjeri poreći to. Bez trunke opreza, podigla se na prste i prislonila usne na to mjesto. Koža mu je bila topla i gruba. Osjetila je okus sapuna i soli. Stavila je ruku na njegova prsa pokušavajući uhvatiti ravnotežu i osjetila kako mu je srce na trenutak zastalo. Ali onda je počelo ponovno udarati. Snažno i srdito. Ljutito ju je odgurnuo od sebe, a svaki njegov mišić bio je napet od bijesa. - Znam što radiš i to ti neće upaliti. Neću se predomisliti. Helen je zurila u njega ne shvaćajući zašto je odlučio držati se prošlosti i sjećanja na prijatelja. Oči su je počele peći od frustracije. Kako se samo lako mogao povući s ruba litice dok je ona padala! - Bi li bilo tako grozno da se predomisliš? Njegovo ledeno lice samo se trenutak smekšalo i u očima mu je mogla vidjeti da čezne jednako kao i ona. - Postoje stvari koje ne znaš - reče promuklo. - Onda mi ih reci. Gledao ju je u oči, neobična izraza lica. Krivnja? Sram? Ali onda je opet navukao masku i okrenuo se. - To neće učiniti nikakvu razliku. Ništa se neće promijeniti. Ne mogu ovo činiti. Oko njega kao da se spustila čelična zavjesa i znala je da nema smisla raspravljati s njim, ali nije si mogla pomoći. Morala je pokušati. - Ne možeš ili ne želiš? - Ništa nije rekao, ali njegov ~ 163 ~

Knjigoteka

dasha&anna pogled sažaljenja bio je puno gori od bilo kojih riječi. Poželjela je udarati po njegovim prsima i moliti ga da je pusti unutra. Nije bila sama u svemu ovome. Nije. - A nisi imao problema s tim kad si mislio da sam neka druga? Skrenuo je pogled da je ne mora gledati u oči. - Ne dugujem ti objašnjenje, Helen. Mogu spavati s kim poželim. Ostala je bez daha nakon novoga bolnog udarca. Zurila je u njega napokon shvativši poražavajuću istinu u njegovim riječima. Ništa joj nije dugovao. Jedina veza između njih postojala je u njezinu srcu. Stala je točno pred njega natjeravši ga da je još jednom pogleda u oči. - Osim sa mnom. Pogledi im se sudare. - Osim s tobom. Izgovorivši to, okrenuo se na peti i otišao.. Helen ga je pustila opirući se potrebi da krene za njim. Znala je da se u tom trenutku neće predomisliti. Bio je previše ljutit. Želio ju je, ali odlučio je oduprijeti se tome. Zašto je tako tvrdoglav? Zašto se toliko trudi natjerati je da odustane? Razrogači oči. Je li to sve? Je li želio da odustane? Je li ovo neka vrsta testa da provjeri je h i dalje slaba i neodlučna kao nekada? Helen se ispravi i sve obeshrabrujuće misli ostavi po strani. Neće odustati. Borit će se za njega koliko god to bude potrbno. Ako zavođenje nije upalilo, pokušat će ga pridobiti na neki drugi način. I ona može biti tvrdoglava. Ali kako da mu to pokaže kad on odlazi, a ona ostaje u... Zastala je prisjetivši se nečega što je kralj spomenuo. Licem joj se razlije osmijeh. Što ću ja kad više ne budete uz mene? Možda to neće morati doznati.

~ 164 ~

Knjigoteka

dasha&anna

14. POGLAVLJE

N

e dolazi u obzir. Kralj podigne obrvu čuvši Magnusovu odvažnu odluku. Magnus stisne zube i ispravi se. - Mislim, nisam siguran da je to baš dobra ideja, Vaše Veličanstvo. Naše zadržavanje u Dunrobinu znači da ćemo morati pokriti veliko područje i posjetiti mnogo mjesta. To neće biti tempo za jednu damu. - Posebno ne za tu damu. - Usto, ne izgledate kao da vam je potrebna iscjeliteljica. Pa i sami ste rekli da se godinama niste osjećali tako dobro. Kralj se nasmije. - Za sve to zaslužna je milostiva Helen. Seljačka hrana možda i jest bljutava, ali ne može se reći da ne djeluje. Velikodušno se ponudila da ostane moja iscjeliteljica tijekom našega putovanja. Jako velikodušno - ta podmukla, mala vještica. Magnus bi je najradije zadavio. Kad ga je kralj pozvao u svoje odaje nakon doručka da se dogovore oko puta, nije očekivao da će se morati baviti još jednom od Heleninih smicalica. Još je uvijek bio bijesan zbog njezine jučerašnje psine. Kad se samo sjeti što joj je sve rekao... Vrućina od koje mu je postalo loše popela se u njegovo lice. Nikad ne bi rekao tako nešto da je znao da je to Helen. Dovraga, nikad ne bi učinio ništa od onoga da je to znao. Kad samo pomisli kako ju je dirao... Dovraga, nije mogao prestati misliti na to kako ju je dirao. Još je uvijek mogao osjetiti težinu njezinih bujnih grudi u svojoj ruci i okus medene kože na svojim usnama. U ušima je mogao čuti jeku njezinih divljih uzdaha dok ju je dirao. Bila je tako meka i vlažna, a njeno tijelo toplo i spremno za njega. Sve o čemu je mogao razmišljati jest kako bi bilo dobro ući u tu usku rukavicu i... Neka mala napasnica ide kvragu, da je prošlo još nekoliko trenutaka, naskočio bi na nju straga poput bijesna psa! Morao je uložiti izniman napor da se makne od nje u trenutku kad je bio napaljen do bola. A onda ga je još počela izazivati dirajući ga. Njezini fini prsti na njegovu kurcu probudili su u njemu životinjske instinkte. Za dlaku se predao svojim porivima. Njoj.

Isuse. Izjedao ga je sram. Kako nije primijetio da je to ona? Soba je bila mračna i osjetio se samo jak miris piva. Bio je pijan. Ali nije bio ~ 165 ~

Knjigoteka

dasha&anna

toliko pijan. Trebao je znati. Možda je i znao. Možda je na nekoj

podsvjesnoj razini sve vrijeme znao.

Pomisao na posljedice koje bi to nosilo bila je prestrašna. Mislio je da se oslobodio nje, ali što ako nikad neće moći biti slobodan? A sad, kad ju je dodirnuo i osjetio kako njezino tijelo reagira na njega, osjećao se još gore. Bila mu je u krvi. Pustio je svoju strast s lanca i nije bilo povratka. Dovraga, za sve je ona kriva. I sa željom da im se pridruži na putovanju, sad se pokušavala još više uvući u ovaj živući pakao njegove svijesti. Preplavio ga je novi val bijesa. - Vaše Veličanstvo, ako želite da nam se netko pridruži, mogu poslati po kraljevskog liječnika u Edinburgh. Kralj se uozbilji. - Ne želim kraljevskog liječnika, želim milostivu Helen. Nijedan od napitaka koje me je gospodin Oliver natjerao da popijem nije mi pomogao ni približno kao lijekovi milostive Helen. Magnus primijeti da je kralj sve sigurniji u svoju odluku i odluči promijeniti taktiku. Možda treba igrati na njegovu kavalirsku prirodu? - Pobrinut ću se da se izvršavaju upute milostive Helen. Nije potrebno stavljati je u takvu opasnost. Možda trenutačno vlada mir, ali ceste i dalje nisu mjesto za damu. Bruce odmahne rukom. - Žene su obično dio kraljeve pratnje. Štoviše, da mi žena i kći nisu u Engleskoj, sad bi bile ovdje sa mnom. Milostiva će biti sigurna uz tebe i brata. Magnus se ukipi. Stisnuo je šake pokušavajući zadržati bijes. Ali gubio je tu bitku. - Sutherland? - frkne. - Nemojte se šaliti! U kraljevim tamnim očima zabljesne prva iskra ljutnje. Podnosio je Magnusa više nego ostale, ali nikome nije dopuštao da preispituje njegove odluke. - Prilično sam ozbiljan - hladno odgovori. Sutherland me se doista dojmio. Dobro će nam doći muškarci poput njega. Magnus pregrize jezik da ne bi požalio zbog nepromišljena odgovora, ali osjetio je kako mu krv ključa u sljepoočnicama. Sutherland je opasan. Ne vjerujem mu. - Nikome od njih, kad smo već kod toga. Kralj ga pogleda ispod oka. - Imaš li kakav opravdan razlog da mu ne vjeruješ?

~ 166 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Samo moja dosadašnja iskustva s njim. - Znajući da to neće biti dovoljno, dometnuo je: - Kao što sam vam rekao, shvatio je da je Gordon jedan od Čuvara, a sumnja i na mene. Pokušao sam mu objasniti da bi zbog svojih sumnji mogao dovesti obitelj u opasnost, ali nikad nije znao držati jezik za zubima. Bruce se namršti razmišljajući o njegovu odgovoru. - Postoji stara saracenska izreka: drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže. Ako je tako kako ti kažeš, bolje da nam je u blizini gdje ga možemo držati na oku i pobrinuti se da ne dođe u napast svoje sumnje iznijeti drugima. Magnus ga je pokušao razuvjeriti, ali kralj ga preduhitri. - O čemu se zapravo radi? Postoji li neki drugi razlog koji mi prešućuješ, a zbog kojeg ne želiš da nam se milostiva Helen pridruži? Misbo sam da ste vas dvoje već dugo prijatelji. Od djetinjstva, nisi li to i sam rekao? Magnus stisne usta. - Možda sam ublažio prirodu našeg odnosa. - I mislio sam da jesi. Primijetio sam koliko se djevojka trudi da je zapaziš posljednjih nekoliko tjedana. Pretpostavljam da nisi baš zainteresiran obnoviti staru vezu? Magnus odmahne glavom. - Zbog Templara? - kralj tiho upita. Bruce je bio jedan od nekoliko ljudi koji su znali istinu. Magnus kimne. - Da. Kralj ga je promatrao još nekoliko trenutaka. Činjenica da mu više nije postavio ni jedno pitanje ukazivala je na to da je razumio Magnusov problem i možda se čak složio s njim. - U redu. Preživjet ću i bez Helenine pomne kontrole mojih obroka na ovom putovanju. Ne mogu reći da mi neće nedostajati, ali možda je najbolje da ne ugrožavamo njezinu sigurnost. Imamo sreće što Gordonov identitet kao člana mojih ‘fantomskih’ čuvara nije otkriven. Ne bih želio djevojku dovoditi u opasnost. Kraljeve su riječi bile ironično proročanske. Magnus se tek opustio znajući da ga Helen ipak neće moći tjednima mučiti, kad se pojavila nova nevolja u obliku glasnika s vijestima koje su sve promijenile. Sunce je bilo visoko na nebu kad je jahač protutnjao kroz vrata dvorca. Magnus je u tom trenutku vježbao s drugim muškarcima i nije mu pridao previše pozornosti. Kralju su stalno dolazili glasnici. ~ 167 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ipak, posumnjao je da nešto nije u redu kad je kralj hitno pozvao njega i MacGregora u grofov solar. Još su bili blatnjavi i znojni kad su ušli u malu prostoriju pokraj svečane dvorane. Grof je sobu prepustio kralju na korištenje tijekom njegova boravka u dvorcu i obično je bila puna ljudi iz Bruceove velike pratnje. Ovaj put u sobi nije bilo nikoga osim Brucea i sir Neila Campbella. Po njihovim potištenim licima mogao je zaključiti da vijesti nisu dobre. - Stigle su vijesti iz Engleske - reče kralj. Magnus prvo pomisli da se vijesti tiču kraljeve obitelji koju je jos uvijek držao kralj Edward. Ali sudeći po tome tko se nalazio u sobi, shvatio je da vjerojatno ima veze s Čuvarima. Imalo je. - Ispod ruševina u Threaveu pronađeno je tijelo. Magnus se uznemiri. - Neće ga moći identificirati. Kralj ga ožalošćeno pogleda. - Bojim se da već jesu. Magnus odmahne glavom. - To je nemoguće. - Poslali smo sir Adama Gordona u Roxburgh da osobno potvrdi. Magnus sjedne odjednom izgubivši tlo pod nogama. - Kako? reče tiho. - Pobrinuo sam se... - Ne mogavši izgovoriti riječi, nije završio rečenicu. Bilo je dovoljno strašno samo misliti o njima. Pročistio je grlo, ali njegov je glas još uvijek bio zategnut. - Nitko od nas na zadatke ne nosi ništa po čemu bi nas mogli identificirati. Gordon je bio oprezan. Ne bi učinio takvu pogrešku. - Nije - odgovori sir Neil. - Ali je li itko od vas svjestan da je od rođenja imao mrlju na koži?

Dovraga. Postalo mu je muka. - Da - ožalošćeno reče MacGregor. - Nalazila mu se na gležnju. Sir Neil kimne. - Navodno je to poprilično česta mrlja u njegovoj obitelji. Imao ju je njegov djed... kao i njegov ujak, sir Adam. Mučnina se pogoršala. Magnus nije želio vjerovati da je sve što je učinio bilo uzalud. Njegove noćne more postale su stvarnost. Ako znaju istinu, zašto nismo čuli ni riječi o tome? Bruce podigne pismo. - Moj izvor kaže da to zasada drže u tajnosti dok se ne pruži prilika da najbolje iskoriste informaciju. Imali smo sreće što smo uopće doznali za to. - Kako ste uopće doznali? ~ 168 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bruce slegne ramenima. - Nije važno, ali ne sumnjam u istinitost te informacije. To nije bio prvi put da je kralj dobio poruku od tajnog izvora. Špijun je doista morao biti povjerljiv i važan ako kralj njegov identitet nije htio podijeliti s Čuvarima. Magnus i još neki članovi pretpostavljali su da je u pitanju De Monthermer koji je kralju pomogao još na početku vladavine. Na kraju krajeva, identitet špijuna nije ni bio važan. Važno je bilo samo da je kralj vjerovao njegovim informacijama. Bože, istina je! Otkriven je Gordonov tajni identitet. Ako su Englezi znali za Gordona, neće trebati dugo da ih ta informacija odvede do Helen. Potencijalna opasnost koja je prijetila od trenutka Gordonove smrti upravo je postala stvarnom. Sve što je Magnus učinio da je zaštiti nije bilo dovoljno. Svejedno je bila u opasnosti. Kralj ga je gledao sa suosjećanjem. - Vjerojatno se nemamo zašto brinuti. Ali s obzirom na nove informacije, moramo poduzeti mjere opreza. Magnus doista nije želio da Helen ide s njima, ali znao je da to nije dovoljno. Nije imao izbora. - Milostiva Helen morat će nam se pridružiti na putovanju. Nije mogao drugačije postupiti. Sve se promijenilo u trenutku. Ne bi je mogao samo tako ostaviti. Obećao je da će je štititi. Više i od čega želio je da je to sve što postoji između njih. Ali Magnus je znao da njegovo obećanje Gordonu ima vrlo malo veze s vatrenim osjećajima koji ga trenutačno prožimaju. Potreba da je zaštiti, strah od pomisli da bi mogla biti u opasnosti - ti su osjećaji proizlazili iz njegova srca. Shvativši da je Helen u opasnosti, srušili su se svi zidovi zablude koje je tako pažljivo izgradio i bio je prisiljen priznati istinu. Njegovi osjećaji nisu bili tako mrtvi kako je priželjkivao. Njegovi osjećaji uopće nisu bili mrtvi. Možda je nije želio voljeti i znao je da to nije u redu, ali, tako mu Bog pomogao, volio ju je. Bilo je kasno kad se Helen vratila u dvorac. Iako su ljetni dani bili dugi, zadnji tračak svjetlosti probijao se na obzoru.

~ 169 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ostala je duže nego što je planirala. Nakon što je sinu lokalnog proizvođača lukova i strijela namjestila ruku koju je slomio pavši s drveta, obitelj je bila toliko zahvalna da su ustrajali na tome da ostane i pojede nešto s njima. Uz petogodišnjeg penjača Tommyja, čovjek je imao još sedmero djece dobi od deset mjeseci do četrnaest godina. Kad je strah zbog toga što im je „gospodarica” u kući malo splasnuo, zasuli su je pitanjima i očarali svojim pjesmama. Izgubila je pojam o vremenu. Da se barem sjetila tražiti baklju prije nego što je otišla. Požurila je kroz šumu pitajući se je li kralj već odlučio. Helen mu je toga jutra predložila da im se pridruži kao njegova osobna iscjeliteljica. Njegova prvotna reakcija ohrabrila ju je - činio se poprilično zagrijanim za njezin prijedlog - ali znala je da će se barem jedan od njegovih ljudi buniti. Zagrize usnu znajući da bi izbjegavanje tog određenog gorštaka moglo imati nešto s time što se toliko zadržala na terenu. Ali predugo se zadržala. Što se više mračilo, to joj je srce brže kucalo. Šuma nije bila njezino omiljeno mjesto noću. Trepne kao da će joj to pomoći da bolje vidi. Bilo je mnoštvo sjena. Poskočila je čuvši šuškanje lišća iza sebe. I mnoštvo zvukova. Bila je šašava. Nije se imala čega bojati... Vrisnula je kad je nešto iskočilo na stazu ispred nje. Vjeverica. Barem se nadala da je to vjeverica, a ne štakor. Boze. Dlanovima je protrljala ruke, koža joj se naježila. Pružila je korak, nezgodno stala na kamen i spotaknula se. Poletjela je vrisnuvši kad su joj ruke grubo udarile o šumsko tlo. Trenutak poslije udarila je i bradom. Bila je zatečena, a udarac joj je izbio zrak iz pluća. Trebao joj je trenutak da shvati kako je sve u redu. Očistivši se najbolje što je mogla, ustala je. Malo je uganula gležanj, ali, na sreću, mogla je hodati. Osjećajući se posramljeno, nastavila je dalje puno opreznijim korakom i trudila se zanemariti jezivo okruženje u kojem se nalazila. Ipak, njezino je srce i dalje nenormalno udaralo dok se dvorac nije počeo nazirati u daljini. Namrštila se primijetivši neobično mnogo baklji i, sudeći prema glasovima koji su dopirali iz dvorišta, neobično mnogo ljudi. ~ 170 ~

Knjigoteka

dasha&anna Malo se uplašila čuvši glasan povik kad se pojavila na vidiku. Količina straha koju je osjećala naglo je porasla kad je kroz vrata izletjela šačica muškaraca. Nije bila iznenađena što vidi svoju braću, ali bila je iznenađena što na čelu vidi Magnusa. Dugogodišnji neprijatelji naizgled su se prvi put ujedinili. Da ona nije bila uzrok tom jedinstvu, uživala bi u trenutku jer se već pomirila s tim da ga nikad neće doživjeti. Zagrize usnu spazivši izraz Magnusova lica obasjana bakljom. Bila je uvjerena da ga jedino prisutnost njezine braće sprječava da je zgrabi za ramena i... Nije se mogla odlučiti. Izgledao je dovoljno ljutito da je prodrma i dovoljno zabrinuto da je povuče u naručje. - Gdje si, dovraga, bila? - upita oštro. Činjenica da nitko od braće nije reagirao na Magnusovo pitanje nije bila dobar znak. Štoviše, Will je izgledao kao da mu to ni najmanje ne smeta. Pobogu, Helen, baš smo se spremali poslati nekoliko ljudi u potragu za tobom. - Potragu? Nije li to malo previše? Ovo nije prvi put da me nema nekoliko sati dok pomažem mještanima. Will stisne usne. - Da, ali uvijek si bila s Muriel. Pogledala ga je kao da će ga pitati: A čijom krivicom više ne mogu ići s njom? - MacKay je ustrajao. Mislio je da bi mogla biti u opasnosti dometne Kenneth. Helen pogleda Magnusa, zadovoljna što je pretjerana reakcija potekla upravo od njega. Je li se zabrinuo za nju? Mora da je znao o čemu razmišlja kad ju je opasno pogledao ispod oka. Smiješak joj u trenutku nestane s lica. - Bila sam kod proizvođača strijela. Sin mu je pao s drveta i slomio ruku - objasnila je. Vidjevši Magnusov pogled koji ju je podsjećao na „zalutalo janje”, pogled koji su njezina braća usavršila, zauzela je obrambeni stav. - Proizvođač strijela? - prestravljeno se uplete Donald. - On živi barem sedam kilometara odavde! Okrene se prema Willu. Upozorio sam vas da ovo nije dobra zamisao. Will pogleda pomoćnika ispod oka. Donald je prekoračio ovlasti. Grof nije trpio kritike podanika. - Munro, vrati se u dvorac. Obavijesti kralja da smo pronašli milostivu Helen. Pridružit ćemo mu se u dvorani za nekoliko trenutaka. ~ 171 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nakon postavljenog pitanja, Magnus je ostao neobično tih dok je razgovarala s bratom. - Kralj te želi vidjeti. Nakon što te nismo uspjeli pronaći, zabrinuli smo se. Žene ne bi trebale same hodati okolicom dvorca. Zar nikome nisi rekla kamo ideš? Helen malo razmisli i shvati da doista nije. Bila je u vrtu kad je čovjek došao po nju i jednostavno otišla u sobu po nekoliko stvari koje je trebala prije polaska. Nije mislila... - Žao mi je. Bila sam u žurbi. Nisam mislila... - Ozlijeđena si! - prekine je Magnus. - Što ti se, dovraga, dogodilo s bradom? - Prisutnost njezine braće nije ga spriječila da je dotakne. Prstom joj je prešao preko vilice i podigao joj glavu prema svjetlu. - Nije to ništa. - Sramila se dok ju je pregledavao. - Malo sam se spotaknula, to je sve. Nadala se da mu je lice crveno od svjetlosti koju je bacala baklja, ali vidjevši njegovu stisnutu čeljust, znala je da je opet ljutit. Je li doista još uvijek željela da joj Magnus pokaže svoje osjećaje? Počeo joj je nedostajati onaj stari, mirni Magnus. Pažljivo je sakrila ruke u svoju haljinu, ali spustio je pogled na njezine šake kao da zna da joj ogrebotina na bradi nije jedina ozljeda. Tako ju je pomno pregledavao da je postala nervozna pa se okrenula prema braći. - Treba mi trenutak da se osvježim. Molim vas, recite kralju da ću mu se pridružiti za nekoliko minuta. Okrenula se prije nego što su stigli odgovoriti. Ali zaboravila je na svoj gležanj. Od naglog pokreta noga ju je toliko zaboljela da je vrisnula. Opet bi pala da je Magnus nije uhvatio. Uzdahnula je od njegova dodira. Pogledi im se susretnu. Na trenutak su je preplavila sjećanja na prethodnu noć. Njegov čvrst stisak govorio joj je da se i on dobro sjeća. - Dovraga, Helen. To nije bila baš najromantičnija izjava koju je čula, ali njegov pogled i hrapav glas bili su sasvim dovoljni. Bio je zabrinut. Ipak mu je stalo do nje. Oklop kojim se pokušao zaštititi od nje napukao je na još jednome mjestu. Osjećaji su joj navrli u prsa. Njezin brat je, nažalost, spriječio da uživa u tom trenutku. Kenneth joj je umalo iskrenuo drugi gležanj pokušavajući je istrgnuti iz Magnusova naručja. - Makni ruke s nje! ~ 172 ~

Knjigoteka

dasha&anna Trenutak njihova jedinstva očito je završio. Helen je već prekipjelo od stalnog upletanja braće. Okrenula se prema Kennethu i odbrusila: - Samo mi je pomagao. Pala bih da me nije uhvatio. Ne znam jesi li primijetio, ali uganula sam gležanj. A sad idem u svoje odaje ako ste završili s borbom oko mene. Da nije bila toliko ljutita, zbunjeni pogledi obojice muškaraca zasigurno bi je nasmijali. Zbog ozlijeđena gležnja nije mogla demonstrativno odmarširati, ali to se podrazumijevalo. Za manje od pola sata, Helen se umila i oprala ruke od blata, previla gležanj, presvukla haljinu i spustila se u svečanu dvoranu. Osjetila je nervozu u trbuhu još uvijek ne znajući što je kralj odlučio. Zbog okolnosti svojega povratka u dvorac, nije uspjela proučiti Magnusovu reakciju. Stolovi su bili izneseni iz svečane dvorane da muškarci mogu spavati u njoj pa je nije iznenadilo što su je otpratili do bratova solara. Ipak, iznenadila se vidjevši tko je ondje čeka. Stajao je na vratima. Malo se uplašila vidjevši kako se naslonio na dovratak ruku prekriženih na prsima. Njegov naizgled opušten stav nije ju prevario. Bio je bijesan. Ali zbog čega: zbog prošle noći, njezina pridruživanja kraljevoj pratnji ili zbog kasnog povratka u dvorac? Izgledao je kao da je uopće nije primijetio dok nije pokušala proći pokraj njega, a on se pomaknuo da joj zapriječi put. Inače bi uživala u osjećajima koje bi u njoj probudila blizina njegovih širokih prsa, ali byes koji je zračio iz njega pozivao je na uzbunu. Podigla je glavu i pogledala ga ispod obrva. Zagrizla je usnu. Nije dobro. Uopće nije dobro. - Ispričavam se - reče poprilično veselo pokušavajući prikriti nervozu. - Kralj me očekuje. Nije ga zavarala. Nagnuo se bliže pokušavši je zastrašiti svojom veličinom. Bilo je to nevjerojatno učinkovito. Nadvio se nad njom, a bio je i barem dvostruko teži od nje. Postalo je jasno da neće proći osim ako on to bude želio. - Da, ali nismo završili razgovor o tvojoj današnjoj avanturici.

Kasni povratak. Barem je znala koji ga je od njezinih brojnih prijestupa razljutio ovaj put.

~ 173 ~

Knjigoteka

dasha&anna Podigne bradu ne dopustivši da je zlostavlja još jedan prezaštitnički nastrojen muškarac. - Ispričavam se ako sam te dovela u nezgodnu situaciju, ali uvjeravam te da nije bilo razloga za brigu. Usto, ne vidim baš što bi se to ticalo tebe. On stisne usta. - Nemoj me zezati, Helen. Nisam raspoložen za igre. Od sada nećeš ići nikamo bez pratnje. Je li to jasno? Ne želim da se dovodiš u opasnost. Definitivno joj se nije svidio njegov ton. - Opasnost? Ne misliš li da možda malo pretjeruješ? Uostalom, ti nisi moj brat ni moj muž, nemaš pravo naređivati mi. Progurala bi se pokraj njega, ali on je uhvati za ruku. Kroz rukav je mogla osjetiti toplinu njegovih prstiju. Ponašao se kao da je nije čuo. - Moraš mi to obećati, Helen. Nikamo nećeš ići sama. Bio je dovoljan jedan pogled da zna kako ga neće moći tako lako odbiti. Zurila je u njegovu neprobojnu masku pitajući se o čemu se zapravo radi. Je li se toliko brinuo o njoj? - To ti je toliko važno? - Jest. Više nije imala volje svađati se. Nije joj se sviđao ton kojim je izdavao naredbe, ali ganula ju je njegova briga za nju. - U redu. Obećavam. On kimne glavom i makne joj se s puta da može ući u prostoriju. Čekao je da prođe pokraj njega prije nego što je šapnuo: - I, Helen, još uvijek moramo porazgovarati o onom osipu. Gotovo se spotaknula. Ustuknula je i posramljeno se zarumenjela. Doznao je za to. Nije ju zavarao njegov blagi ton. Znala je da će poslije platiti zbog svojih laži. Rad je ušla, u sobi je zavladao muk, ali po izrazima lica muškaraca znala je da je ušla usred oštre rasprave. Will je izgledao posebno bijesno iako se trudio to ne pokazati. - Ah, milostiva Helen. - Kralj ustane pozdraviti je. Bio je pravi kavalir. - Čuo sam za vašu malu nezgodu... nadam se da ste dobro? Magnus zatvori vrata iza nje i zauzme položaj pokraj kralja. - Izvrsno sam, Vaše Veličanstvo. Ne bih se baš mogla nazivati dobrom iscjeliteljicom kad ne bih znala izliječiti nekoliko ogrebotina i obično uganuće. Dala mu je priliku da započne temu nadajući se da će je prihvatiti i on je to učinio široko se osmjehujući. - Razgovarali smo ~ 174 ~

Knjigoteka

dasha&anna o vašim iscjeliteljskim sposobnostima. Upravo sam vašemu bratu izrazio želju da nam se pridružite na putovanju Visočjem. Bojim se da sam postao sramotno ovisan o vašoj brizi. - Čast mi je, Vaše Veličanstvo. - Helen zasja od sreće. Upalilo je! Njezin je plan upalio! Pogledala je Magnusa, ali njegovo ukočeno držanje nije odavalo što misli o ovoj temi. Nije mogla vjerovati da je doista pristao na to. Nije baš tajio koliko je se želi riješiti. Willovo mišljenje bilo je puno očitije dok joj se obraćao. Uistinu nam je čast, ali kao tvoj brat i grof, zabrinut sam za tvoju sigurnost. - Okrene se prema kralju. - Helen nije iscjeliteljica, ona je pristojno odgojena dama koja je ljubazno pristala pomoći našem klanu dok ne pronađemo drugu iscjeliteljicu. Kralj se nasmije. - Neće biti dvojbe oko položaja vaše sestre. Ona će biti moja gošća, a ne moja služavka. Jasno mi je da se brinete, ali budite sigurni da će biti zaštićena kao da je dio moje obitelji, što se nadam da će uskoro i postati. Will skrene pogled na Magnusa i stisne usta kao da je točno znao tko će je štititi. - Naravno - dopusti kralj - razumjet ću ako želite poslati i nekoliko svojih ljudi kao njezinu pratnju. Možda bi nam se i vaš brat želio pridružiti na putovanju? Helenin pogled poleti prema Magnusu, ali po nedostatku njegove reakcije pretpostavila je da otprije zna za kraljev plan da na putovanje pozove i Kennetha. Nezadovoljno se namrštila zbog ove nove prepreke na putu. To što će Kenneth ići s njima nije bilo idealno, ali u tom je trenutku bila važna jedino činjenica da će putovati s Magnusom. Usto, nije si mogla pomoći, bila je ponosna na brata koji je bio tako očito zadovoljan što ga je kralj zapazio. Ali Willa su stjerali u kut i to mu se nije svidjelo. Bilo je jasno da je ne želi pustiti, ali nije mogao ni izravno odbiti kralja kojemu je tek nedavno prisegnuo vjernost. Morao je dobro paziti što će reći. Manje bih se brinuo kad bi uz nju bilo još nekoliko mojih ljudi. - Bila bi mi čast štititi milostivu Helen - dragovoljno se javi Donald. Ovoga puta Magnus nije mogao u potpunosti prikriti svoju reakciju. Njegova se čeljust stisnula kao da je škrgutao zubima - jako škrgutao zubima. I Helen se tako osjećala. Kenneth i Donald, neka joj Bog pomogne! ~ 175 ~

Knjigoteka

dasha&anna Will odmahne glavom. Helen je poznavala taj pogled. Osjetila je kako joj prilika prolazi kroz prste. Njezin tvrdoglavi brat uništit će sve i ugroziti svoje odnose s kraljem. - Bojim se da ne mogu... - Vaše Veličanstvo, dopustite mi da razgovaram s bratom - reče Helen prekidajući ga prije nego što je uspio završiti rečenicu. - Naravno - reče kralj listajući sa stolice. - Već je kasno. Vjerujem da ću se sada povući u svoje odaje, a vaš odgovor očekujem ujutro - reče Willu. - Ali, sir Williame, kad biste pristali na moj zahtjev, smatrao bih to osobnom uslugom. S tim ne tako suptilnim komentarom, kralj napusti solar, a za njim i njegovi ljudi. Helen zadrži dah dok je Magnus prolazio pogledavši je. Obrazi joj se zarumene od nervoze. Po izrazu njegova lica znala je da ih obračun tek očekuje. Kennethu nisu promakli njihovi pogledi. Okrene se prema Willu. - Moraš pronaći neki izgovor. Ne možeš je pustiti. Ne s njim... Helen ga prekine. - Namjeravam otići s njim, Kennethe. Bez razloga se brineš za Magnusa. Ne želi imati sa mnom baš ništa. - A ja se namjeravam pobrinuti da tako i ostane - reče on. - Kad bi na jedan blaženi trenutak mogao zaboraviti glupu zavadu, vidio bi da se nemaš zbog čega brinuti. Okrene se prema Willu. - Wille, nadam se da imam tvoj blagoslov. - Ali otići ćeš i bez njega? Nije željela potkopavati njegov autoritet ako ne mora. Nije imala moć. Oboje su to znali. Baš kao što su oboje znali da stvari između njih više nikad neće biti iste ako je na to podsjeti. - Ne možeš odbiti kralja, Wille. Sigurna sam da to i sam znaš? - Djevojka je u pravu - reče Donald. - Bruce vam nije ostavio previše izbora. Ako ga odbijete, smatrat će to osobnom uvredom. U najboljem je interesu našega klana da je pustite. Možete to iskoristiti da poboljšate položaj klana u njegovoj novoj vladi. Helen je bila iznenađena - i zahvalna - što je Donald priskočio u njezinu obranu. Will je u očima imao ratoboran pogled muškarca koji zna da je poražen, ali ne želi to priznati. - Ako odeš, ostat ćemo bez iscjeliteljice. - Imat ćeš iscjeliteljicu ako to budeš želio, Wille. Muriel će se vratiti ako je zamoliš. ~ 176 ~

Knjigoteka

dasha&anna Na licu mu se pojavi neobičan izraz. Čežnja? Kajanje? Ljutnja? Helen nije znala, ali bila je sigurna da je točno pogodila: ima nešto između Willa i Muriel. Ili je barem bilo. Usta mu se stisnu. - Cijena njezina povratka previsoka je. Helen se tužno nasmije. Pretpostavljala je što je uzrok njihove prepirke i možda jedina zapravo razumjela bratove muke. Ljubav i dužnost rijetko su išli jedno uz drugo. - Čini se da onda moraš odlučiti koliko je jako trebaš.

~ 177 ~

Knjigoteka

dasha&anna

15. POGLAVLJE

M

uriel navuče kapuljaču preko glave i požuri uskim ulicama i prolazima Invernessa. Dok je sunce nestajalo ispod obzora, vlažna magla spustila se na kraljevski gradić prekrivši brežuljke i krovove mračnim velom. Inače je kratka šetnja od ceha do male prostorije koju je grof od Rossa iznajmio za nju iznad postolarove trgovine bio ugodan način da protegne noge nakon duga dana. Ali ove sablasne večeri poželjela je da je ipak išla s lordom Henryjem koji se ponudio otpratiti je. Lord Henry bio je novi glavni liječnik i bila je vrlo zahvalna na njegovu prijateljstvu s obzirom na to da nije stekla puno prijatelja otkako je stigla u Inverness. Malo je reći da je liječnici u cehu nisu dočekali s oduševljenjem. Ali lord Henry nije želio samo prijateljstvo i znala je da ne bi bilo u redu davati mu lažne nade. Njezin cilj trenutačno je bio prijeći sve prepreke koje su joj cijenjeni liječnici postavili na putu i ne griješiti tijekom školovanja. Nije im željela dati ikakav povod da je se riješe. Dosad je, na vlastito iznenađenje, a vjerovala je i na njihovo, uspijevala u svom naumu - i pritom možda čak pridobila nekoliko pristaša. Doduše, posao nije jedini razlog zašto lordu Henryju nije željela davati lažne nade. Prsa su joj se stegnula. Jednog će dana zaboraviti grofa od Sutherlanda. Ali taj dan još nije došao. No doći će. Tako joj svega, doći će. Kad je čula da je Will traži, prvo je naivno pomislila da je želi natrag. Ne vjerujući si da je dovoljno jaka odbiti ga, izbjegavala je njegove glasnike. Istinu je pak doznala tek kad ju je Donald stjerao u kut nakon što je jedan dan izašla iz ceha: Will je uopće nije želio natrag. Kralj je bio taj koji ju je trebao. Povrijeđena, poslala je odgovor znajući da Will nikad neće prihvatiti taj mali izazov i doći po nju. William Sutherland od Moraya, ponosni grof od Sutherlanda, neće se spustiti tako nisko da trči za nekim. Čak ni za ženom kojoj je izrazio ljubav. Ne nakon što je odbacila tu ljubav - ili, bolje rečeno, njegovu „ponudu”.

~ 178 ~

Knjigoteka

dasha&anna Usporila je skrenuvši iza ugla na glavnu ulicu. Ulica je bila dobro osvijetljena i prometna, puna trgovaca, pivnica, a bilo je čak i jedno prenoćište. Buka je bik neobično umirujuća. Njezina se soba nalazila malo dalje uz cestu. Prolazeći pokraj jedne od pivnica, već je mogla vidjeti baklju koju joj je postolar ostavio upaljenu ispred kuće. Povici i zvuk razbijanja stakla nisu bili tako neobični. Ali trenutak poslije, muškarac je izletio - točnije, bio je izbačen iz pivnice - ravno pred nju. Ne mogavši izbjeći sudar, zabila se u njega i jedva uhvatila ravnotežu da ne padne. - Ispričavam se - promrmlja, nagonski se pokušavši maknuti od njega. Ali on je uhvati oko struka i povuče natrag prema sebi. - Što je ovo? - reče nerazgovijetno. Dah mu je zaudarao po pivu. Bio je krupan muškarac, težak i tupava izgleda. Vojnik. Krv joj se sledila u žilama. Rukom je jače stisne oko struka i unese joj se u lice. - Zgodna si, mala. Helen ustukne od pogleda u njegovim očima. Panika je stegne u vratu. Ne, ne, ne! Ne opet! Nije mogla ponovno prolaziti kroz sve to. - Pusti me! - reče prigušeno pokušavajući se istrgnuti. On se nasmije. - Kamo žuriš, slatkice? Tek smo se upoznali. Protrljao se o njezino tijelo. Osjetivši njegov krut ud na sebi, doživjela je novi napadaj panike. Pala je u trans, počela ga udarati i uprla iz sve snage kako bi se iščupala iz njegova stiska znajući da mora pobjeći. - Koji k... - Netko ga grubo prekine. Crna sjena iskoči ispred njih i odjednom je bila slobodna. Čula je pucanje kosti kad je šaka tresnula u vilicu prostaka u čijem je naručju bila trenutak prije. Zateturao je unatrag i pao na kamenje ispred nje. Pod njegovim vratom bljesnula je čelična oštrica mača obasjana svjetlom baklje. - Daj mi jedan razlog da te ne ubijem - reče njezin spasitelj. Muriel uzdahne. - Will! Tamna, sjenovita figura okrene se prema njoj. Sudare se pogledima i ona zatetura. Opsuje skočivši prema njoj kako bi je uhvatio prije nego što padne. Jednom ju je rukom privio na svoja prsa i ona klone na njega, dok je drugom rukom još uvijek držao mač. - Sve je u redu - reče nježno podižući je. - Na sigurnom si.

~ 179 ~

Knjigoteka

dasha&anna Will. Doista je došao! Kao da su joj se ostvarili svi snovi kad je čula njegov umirujući glas. Muškarac na zemlji iskoristio je priliku da pobjegne. Will krene za njim, ali Muriel se zalijepila za njega. - Pusti ga - zajeca, a strah koji ju je stisnuo pretvori se u suze. - Nemoj me ostavljati. Čvrsto ju je zagrlio dok su hodali ulicom do njezine sobe u postolarovoj kući. Sigurno ju je čekao kad je vidio kako je onaj muškarac napada. Čekao ju je. Znači li to?... Usudila se nadati. On otvori vrata i uvede je u trgovinu. Nakon što je zapalio svijeću, posjeo ju je u stolicu i otišao u drugu prostoriju. Rovao je po stvarima kao da nešto traži. Trenutak poslije, vratio se k njoj držeći šalicu. - Izvoli, jedino sam to uspio pronaći. Nos joj se nabora od mirisa, ali popila je žestoko piće odvratna mirisa bez prigovora. Viski ju je zapekao u grlu i ugnjao njezinu ledenu krv. Kad se malo smirila, pogleda ga u nevjerici. - Došao si. Njegovo se zgodno lice uozbilji. - I dobro da jesam. Dovraga, Muriel, što ti je bilo na pameti? Znaš da navečer ne smiješ hodati sama. Zar ne znaš... Zastane i na licu mu se pojavi sram. Trgnula se. - Da, znam što se moglo dogoditi. - Nisam mislio... Nasmijala se vidjevši koliko mu je neugodno. - Podsjetiti me? Bože, Wille, zar misliš da bih to ikada mogla zaboraviti? Misliš da nisam u njegovim očima vidjela muškarce koji su me silovali? Da u glavi nisam proživjela svaki trenutak toga dana? - Ispružio je ruku prema njoj, ali okrenula je glavu. Nije željela njegovo sažaljenje. Misliš li da mogu zaboraviti koliko me koštalo to što su mi učinili ti muškarci? Imala je četrnaest godina. Rat je stigao do Berwickupon-Tweeda i ljudi kralja Edwarda preplavili su grad. Njezin se otac u bolnici brinuo za ranjene kad su došli vojnici. Njih osmorica. Svaki od njih silovao ju je prije nego što su je izbacili na ulicu poput smeća. Jedan od susjeda pronašao ju je izmučenu i krvavu. Netko je otišao po njezina oca. Uspio joj je spasiti život, ali nije mogao u potpunosti zaliječiti njezine rane. ~ 180 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zbog toga što su joj ti muškarci učinili, nikad neće Willu moći roditi sina i nasljednika. Ne može učiniti ništa da to promijeni. Nisu se smjeli zaljubiti, nasljednik grofa i liječnikova kći. Prvih nekoliko godina njezina boravka u Dunrobinu jedva ju je i primjećivao. Ili je možda samo bila previše zaokupljena svojom boli da bi to zamijetila. Polako su postali prijatelji, slučajno, mislila je. On bi šetao obalom u isto vrijeme kad i ona ili bi naletjela na njega kad se vraćala s liječničke intervencije. U početku je bila vrlo nervozna - zapravo, uplašena - u blizini mladog, zgodnog nasljednika grofovije. Ali nakon nekog vremena, njezin je oprez lagano popustio. Počela mu je vjerovati. Počeo joj se sviđati. Bio je puno ljubazniji nego što je mislila. I duhovitiji. S lakoćom ju je vratio u svijet živih. Počela je sanjati. I, začudo, činilo se kao da su joj se snovi ostvarili. Kad mu je napokon ispričala istinu o svojoj prošlosti, držao ju je u naručju i tješio. A onda ju je poljubio - tako nježno - i rekao joj da je voli. Nikad neće zaboraviti kako se osjećala u tom trenutku. Nikada nije ni sanjala o nečemu takvom. Činilo se kao da je i on bio iznenađen. U njezinim novootkrivenim osjećajima - u njezinoj probuđenoj strasti - uživali su mjesecima. Dok je nije zaprosio. Bio je spreman zanemariti svoju dužnost da se oženi u korist klana i vjenčati se sa siromašnom ženom. Ali onda mu je rekla da mu nikad neće moći roditi sina. Bila je to dužnost koju ipak nije mogao zanemariti. Gotovo dvije godine živjeli su svjesni neizbježnog prokletstva i jadni zbog bezizlazne situacije u kojoj su se nalazili. Ali nije ga ostavila sve dok nije iznio svoju „ponudu”. Odbijao je to prihvatiti i u ljutnji se pretvorio u onoga hladnog, drskog grofa kakvog su ga svi poznavali. Ali sad je došao k njoj. Hvala Bogu, došao je u pravo vrijeme. Progutala je knedlu u grlu i podigla pogled prema njemu. Nisam bila oprezna. Nije daleko do ceha i navikla sam hodati sama. Idući ću put pripaziti. - Neće biti idućeg puta. Njegov zapovjedili ton trebao ju je upozoriti, ali nije mogla zanemariti onaj tračak nade. Je li se predomislio? Je li odlučio svoju dužnost ostaviti po strani i oženiti je? Nije vjerovala u to. Ne uistinu. Ali u njoj je i dalje postojala nada. ~ 181 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Zašto si ovdje, Wille? - upita tiho. On se nakostriješi. - Osobno sam došao po tebe, kako si i zapovjedila. - Ali zašto? - Pogledi im se susretnu, ali on okrene glavu. - Potrebna si. - Ne: Trebam te. Ne: Ne mogu živjeti bez tebe. Ne: Volim te. - Helen se odlučila pridružiti kralju na putovanju. Kako je moguće da još uvijek može osjetiti razočaranje? Duboko uzdahne. - Znači, došao si jer trebaš iscjeliteljicu? On se trgne od praznine u njezinu glasu. Je li ga možda uspjela ubosti u tu neuhvatljivu savjest? - Da.

Glupa sam. Ništa se nije promijenilo. Nije ga mogla kriviti što je

neće oženiti. Razumjela je njegovu dužnost. Ali krivila ga je jer je nije želio pustiti. Ona odmahne glavom. - Žao mi je. Trenutačno ne mogu otići. Usred sam...

- Razgovarat ću s njima. Bit će ti dopušteno da se vratiš kad poželiš. Njegovo omalovažavanje njezina rada i uvjerenost da će se ljudi pokloniti velikom grofu od Sutherlanda razbjesnilo ju je. - Ne, Wille. Rekla sam ne! Njegove oči opasno zaiskre. Bože, koliko je samo mrzio kad ga odbiju. - Dovraga, Muriel. - Prije nego što je shvatila što namjerava učiniti, on je zgrabi za ruku, povuče prema sebi i prekrije joj usta svojima. Njezino izdajničko srce rastopilo se od dodira. Od njegova poznata okusa prožete su je toplina i sreća. Osjećaji koje je pokušavala ugušiti oslobodili su se u trenu. Od njegovih poljubaca ostajale su joj modrice, a njegove usne topile su svaki milimetar koji bi dotaknuo. Willova strastvenost oduvijek je bila njezina slaba točka. Nikad je nije ljubio poput oštećene robe, nego poput žene koja je mogla osjetiti strast. I sam Bog zna da ju je osjetila. Jezikom je prelazila preko njegova i ljubila ga jednako pohotno i očajnički. Silno ga je voljela i željela svaki centimetar njegova tijela. Zarila je prste u čelične mišiće njegovih leđa i stisnula se jače uz njega. Obožavala je osjetiti njegovo tijelo uz svoje. Čvrsto i jako. Toplo i sigurno. ~ 182 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zastenjao je i prstima joj prošao kroz kosu uhvativši je za glavu pa njezina usta čvršće stisnuo uz svoja. Otvorio ih je više i dublje gurnuo jezik, milujući je sve jače i jače. Gubio je kontrolu. Osjetila je kako se grofova čvrsta maska počinje raspadati, a topao, strastven muškarac u kojeg se zaljubila počinje provirivati iza nje. Ali onda se trgnuo. Žestoko je zastenjao i otrgnuo se. Promatrala je kako mu se disanje usporava dok je dolazio k sebi. - Oprosti. Nisam mislio... Njegov pogled zastane na njezinim očima. - Nisam to trebao učiniti. Nisam došao zbog toga. Muriel je mislila da joj se srce već slomilo, ali on ga je upravo kidao na komadiće. Sjetio se svoje dužnosti. Vratio se ukočeni, zastrašujući grof. Muškarac kojeg se ne odbija. Muškarac čija bi je ljubav pretvorila u kurvu. - Ne moraš ostati dugo. Samo dok ne pronađemo zamjenu. Zapeče je u prsima. Suprugu. Ženu koja će zauzeti njezino mjesto. Oh, Bože. Nije to mogla podnijeti. Ponovno bi ga odbila, ali znao je njezinu slabu točku. - Duguješ mi, Muriel. Duguješ mojoj obitelji. Njegove su je riječi zaprepastile. Precizno je nožem probo njezino srce. Bio je u pravu. Dugovala mu je. Njegova ju je obitelj primila i pružila joj mjesto za oporavak. Kad joj je otac umro, Will je nije prisilio da se uda kao što bi to učinio bilo tko drugi. Nema veze što su njegovi razlozi bili sebični. Ali mrzila ga je zbog toga što koristi njezinu zahvalnost protiv nje. Dao joj je slobodu, a sad je oduzima. Natjerala se pogledati ga iako se od bola u prsima osjećala kao da joj je netko istisnuo zrak iz pluća. - Vratit ću se mjesec dana. Ali nakon toga, dug koji imam prema tebi i tvojoj obitelji bit će isplaćen u potpunosti. Njegove se hladne, bahate oči sretnu s njezinima. Kimne glavom. - U redu. Mjesec dana. Mislio je da će je moći nagovoriti da ostane duže. Ali neće. Njegovom zaslugom, dogodilo se ono za što nije mislila da je moguće: zamrzila ga je.

~ 183 ~

Knjigoteka

dasha&anna

16. POGLAVLJE

Utvrda Dingwall, Cromarty

V

eć su nekoliko dana boravili u utvrdi Dingwall koja je pripadala grofu od Rossa prije nego što je Magnus uhvatio priliku nasamo porazgovarati s Helen. Njegove dužnosti na putu i razdvojenost otkad su došli, a da ne spominje svoga brata i Munroa, prisilili su Magnusa da je drži na oku iz daljine. Bilo mu je gotovo - gotovo drago zbog prisutnosti ove dvojice. Uz Sutherlanda i Munroa na oprezu, bila je dodatno zaštićena. Naravno, oni su mislili da je on prijetnja. Vraški se nadao da su u pravu. Ali nije se mogao opustiti dok... Nije bio siguran hoće li se ikada moći opustiti. Opasnost je postojala dok god je bilo ljudi koji su željeli otkriti identitet Bruceovih fantomskih ratnika. Helen je bila povezana s Čuvarima, htjela to ona ih ne. Magnus se neočekivano razbjesni na svoga mrtvog prijatelja. Je li Gordon ikad pomislio kolikoj će je opasnosti izložiti ako se vjenčaju? Potencijalna opasnost bila je sve o čemu je Magnus mogao razmišljati. Ako njihovi neprijatelji pomisle da bi Helen nešto mogla znati... Dovraga, nije želio ni pomisliti što su sve spremni učiniti da izvuku informacije iz nje. Dovoljno je o tome razmišljao one večeri kad se kasno vratila u dvorac. Nikad nije paničario. Nikad. Bez obzira na to koliko je situacija bila opasna, uvijek je znao što mu je činiti. Čak i među opuštenim i nepokolebljivim Čuvarima Visočja, Magnus je bio poznat po svojim čeličnim živcima i razboritu razmišljanju u žaru borbe. Ali na jedan grozan trenutak osjetio je kako ga obuzima zatupljujući strah i ostavlja ga bespomoćnim. Da joj se nešto dogodilo... Bio je potpuno izbezumljen. Osvrnuvši se na taj trenutak, isuviše je burno reagirao, ali jedino na što je tada mogao misliti bilo je kako je Helen u rukama nekoga gada čija je namjera izvući informacije iz nje. ~ 184 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kralj je bio u pravu. Vjerojatno nije bilo razloga za brigu. Ali on se neće moći opustiti dok ne bude vraški siguran u to. Naravno, uz pomno praćenje Helen, također je imao i dužnosti prema kralju. Poput Sutherlanda, Ross je nedavno poprilično nevoljko prisegnuo odanost kralju. Iako je Bruce primio Rossa natrag za dobrobit kraljevstva, na umu im je uvijek bilo da je upravo on čovjek koji je oskvrnuo sigurnost crkve u kojoj su se nalazile Bruceova supruga, njegove sestre, kći i grofica od Buchana kako bi ih predao Englezima. Razumljivo, napetost u svečanoj dvorani mogla se rezati nožem, a mogućnost izdaje nije bila isključena. Ali kao i sa Sutherlandima, Bruce je želio učvrstiti odnose s Rossom sklapanjem saveza, ovaj put između Rossova nasljednika, sir Hugha, i kraljeve sestre Maud. Slavili su pristanak na zaruke u svečanoj dvorani kad je Magnus primijetio da se Helen iskrala van. Otkad su stigli u Dingwall, ponašala se čudno. Posebno u okruženju drugih dama, činila se neobično tihom i sramežljivom. Prisjetio se da je tako izgledala i kad ju je prvi put vidio u Dunstaffnageu - kao da nešto nedostaje. Nije mogao pronaći manu njezinu izgledu. Nikad nije vidio njenu kosu tako dotjeranu i opet je počela nositi pristojnije haljine - hvala Bogu! - ali znao je da nešto nije u redu. Nakon što je MacGregoru kratkim pogledom poručio da pripazi na kralja, Magnus se iskrade van za njom. Bila je to njegova dužnost. Nije se iskrao zato što je bio zabrinut za nju. Tako je nebo bilo vedro, puhao je vjetar, a s obzirom na to da su bili toliko blizu moru, bilo je poprilično hladno za ljetni dan. Dingwall, stara vikinška utvrda koja je Englezima služila kao garnizon, a nedavno je dana Rossu na uzdržavanje, nalazila se na velikoj gradini opasanoj kamenim bedemima i okruženoj trideset metara dubokim jarkom. Okrugli toranj izgrađen je naknadno i trenutačno je dvorac bio najveći sjeverno od Stirlinga. Magnus pogleda oko sebe, ali nije ju uspio odmah uočiti. Vani je bilo puno ljudi: sluge su trčale iz kuhinja u dvoranu i natrag, a vojnici su šetali zidinama i čuvali vrata. Stisne čeljust i pokuša primiriti srce - dovraga, neće paničariti pa sustavno pogledom opet počne pregledavati dvorište. Gotovo mu je promaknula. Bila je gotovo zaklonjena zidom koji se pružao iznad bedema, otkrila ju je samo bujna kestenjasta kosa koja se vijorila na vjetru. ~ 185 ~

Knjigoteka

dasha&anna Duboko uzdahnuvši od olakšanja, krenuo je prema njoj. Kad je shvatio koliko brzo hoda, namrštio se. U Dunrobinu se iz petnih žila - bezuspješno - trudio izbjeći je. Ali nakon gotovo tjedan dana promatranja izdaleka i razgovora s njom samo u društvu drugih ljudi, da nije znao bolje, pomislio bi da je nervozan što je vidi. Da mu je nedostajala.

Dovraga. Znao je da se opet gubi i nije mogao učiniti ništa u vezi s tim. Bili su zajedno, želio on to ili ne. Može barem iskoristiti to što je bolje moguće. Očarana pogledom na morski zaljev ispod sebe, nije ga čula kako se približava. - Mislio sam da voliš plesati? Skočila je čuvši njegov glas i uplašeno se okrenula. Ali shvativši da je to on, na licu joj se pojavi smiješak. Njezino veselje nakon što ga je ugledala ne bi ga trebalo činiti toliko sretnim - ali jest. Taj je smiješak zastao negdje u blizini njegova srca. Osjećao se kao da je udahnuo sunčevu zraku. - Magnuse, iznenadio si me! Osmijeh mu iskrivi usta. - Vidim, Izgledala si izgubljeno u mislima. - Zurili su jedno u drugo. - Smišljaš li možda neke nove lijekove za osipe? Njezini osunčani obrazi poprime nježnu, ružičastu boju. Nesigurno ga je pogledala ispod dugih, tamnih obrva. - Jesi li jako ljutit? Dugo su se gledali u tišini dok su sjećanja na događaj između njih dvoje zagrijavala zrak oko njih. Prisjetivši se toga, osjetio je promjene u međunožju. Ljutit? Trebao bi biti. Ali nije bio. Dirao ju je. Stavio je ruke na mjesta o kojima je prije mogao samo sanjati. Osjetio je kako se njezino tijelo trlja o njegovo. Okusio je strast kakvu nije mogao ni zamisliti. Na prijevaru ga je nagovorila da učini ono što mu čast nikada ne bi dopustila. Dala mu je izgovor. Nije bio dovoljno licemjeran požaliti to. Ali nije ju htio ohrabrivati. Nije bio siguran da će idući put biti dovoljno snažan oduprijeti se. - Bio sam. - Ali više nisi? Pogledala ga je očiju tako punih nade da je jedva zadržao strog izraz lica. - Možda bih ti mogao oprostiti ako mi daš riječ da vise nikad nećeš učiniti nešto slično. ~ 186 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nezadovoljno je napućila usne. - Izazivao si me. I nije moja krivica što je ona donijela pogrešne zaključke. ‘Neobičan osip’ može značiti bilo što. Prkosna bezobraznica. - Helen... Sudeći po načinu na koji je podigla bradu, pretpostavio je da joj se ne sviđa njegov ton. - U redu, ali samo ako i ti obećaš da nećeš učiniti nešto takvo. Lice joj se rastužilo i nestala je sva ona hrabrost kojom se razmetala samo trenutak prije. - Nije bilo u redu što si mi to radio pred očima. - Nisi bila jedina koja se osjećala kao da je izazivaju. - Pogleda njezinu haljinu. - Primijetio sam da vise ne nosiš one ‘pristojne’ haljine, Zarumenjela se i okrenula glavu. Zadovoljan što može jednostavno stajati pokraj nje, i on se okrenuo i gledao ribarske brodove kako uplovljavaju u luku ispod njih i isplovljavaju iz nje. Ona naposljetku prekine tišinu. - Treba li me kralj? On se namršti. - Ne, zašto pitaš? Podigne obrvu. - Pretpostavila sam da imaš razlog zašto si došao za mnom. Mučio ga je njezin ton. Osjetio je kako ga probada krivnja. Ali više je nije mogao izbjegavati, čak i da je želio, a shvatio je da ne želi. - Mislio sam da nešto nije u redu. Nisi izgledala kao da se zabavljaš tijekom objeda i otišla si prije nego što je uopće počeo ples. Munro nije izgledao zadovoljno vidjevši kako odlaziš. Namrštio se razmišljajući o tome kako ju je požudno gledao drugi muškarac. Da ga Sutherland nije spriječio, Munro bi vjerojatno izašao za njom. Dovraga, to mu ne bi trebalo toliko smetati. Nagnula je glavu zamišljeno ga proučavajući. - Nisam znala da me tako pažljivo promatraš. - Nije reagirao, a ona se snuždeno osmjehne. - Morala sam udahnuti malo svježeg zraka. - Vidio sam te s Rossovim sestrama. Sigurno je lijepo imati dame tvojih godina s kojima možeš razgovarati. - Jest. Opet se namršti shvativši da mu nije rekla sve. - Ali... Slegne ramenima. - Nekad jednostavno ne znam što bih rekla. - Ti? Nisam znao da ti možeš ostati bez riječi. Nasmijala se. Zvučao si kao da bi želio da je drugačije. Usta mu zatrzaju. - Znao ~ 187 ~

Knjigoteka

dasha&anna sam sjediti slušajući te i pitati se kako tako mlada djevojka možda imati toliko toga za reći. Zaspao sam na suncu više odjednog puta slušajući te. Zaigrano ga gurne. - Trebao si pecati. - Kako sam mogao kad je tvoje lupetanje otjeralo sve ribe? - Nikad nisam lupetala - reče srdito. Ruku na bokovima, kosom koja se na suncu vijorila oko nje poput plamena i velikim plavim očima koje su na tom vilinskom licu zurile u njega, podsjetila ga je na stare dane. Čežnja za tim trenucima udarila ga je ravno u prsa. Želio se vratiti. Želio ju je zagrliti i nikad je ne ispustiti iz naručja. Kako je mogao pomisliti da je može zaboraviti? Ona je dio njega. To je bila njegova prokleta tragedija. - Magnuse? - Nabrala je obrve. Trgne se iz sjećanja i plaho se nasmije. - Da, jesi, ali nije mi smetalo. Volio sam te slušati. Kako to da ti je odjednom ponestalo stvari za razgovor? Slegne ramenima. - S tobom je uvijek bilo drugačije. Nikad se nisam osjećala kao da govorim krivu stvar. Uvijek sam se osjećala ugodno. Ne baš uvijek, ali to je bilo tek poslije. Nije shvatio što želi reći, ali znao je da govori o nečemu važnom. Vidjela je zbunjen izraz njegova lica i pokušala objasniti. - Nije mi ponestalo stvari za razgovor, samo uvijek kažem krivu stvar. Kad ju je pogledao u nevjerici, blago se nasmijala. - Danas sam bila u solaru s ostalim ženama i one su razgovarale o prasetu koje su pekle za obrok. Ne znam kako, ali počela sam pričati o prvom putu kad sam vidjela kako se krmača prasi i koliko je to nevjerojatno izgledalo... ne moram ni napomenuti da to nije bila stvar o kojoj su željele slušati prije obroka. - Uperila je prstom u veliki kamen na samom rubu obale. - Ja sam poput one male blune na kamenu... vidiš li onu crnu usred svih žutih?... malo neobična. Namrštio se. - Glupost. Ali kad je malo bolje promislio, shvatio je da je vrlo rijetko razgovarala s drugim mladim djevojkama tijekom igara. - Što je s Muriel? - Muriel je drugačija. Imamo zajedničkih stvari. - Zar nemaš zajedničkih stvari s drugim djevojkama? ~ 188 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Neke stvari imam. - Slegne ramenima. - Ne znam, teško je objasniti. Želim stvari koje one ne žele. - Poput čega? Minutu je šutjela razmišljajući i jednostavno rekla: - Više. Helen je po njegovu izrazu vidjela da ne razumije, što nije bilo iznenađujuće s obzirom na to da nije znala riječima objasniti svoj „zalutali” dio koji je želio da prati svoje srce i nejasan osjećaj krivnje i nelagode koji je osjetila slušajući druge žene koje su sretno i bez pogovora činile stvari koje se od njih očekuju. - Zaboravi - reče odjednom posramljeno. - Pričam gluposti. Uhvatio ju je za ruku i okrenuo prema sebi. - Ne. Reci mi. Želim razumjeti. Upravo to uvijek ga je činilo posebnim: spremnost da pokuša. - Želim živjeti život izvan dvorca. Želim imati ono što ti imaš. - Što je to? - Sloboda. Izbor. Mogućnost da izađeš kroz vrata dvorca, a da netko ne pošalje ljude u potragu za tobom. Oštro je pogleda, ali se potom ožalošćeno nasmije shvativši što želi reći. - Helen, sve nas sputavaju običaji. Ja imam dužnost prema kralju... i prema svome klanu. - Ali ti voliš ono što radiš i sigurno si zadovoljan jer si dobar u tome. Bi li možda prije bio biskup ili naučnik nego ratnik? - Mili Bože, ne! Izraz njegova lica nasmijao ju je. A što bi da pred tobom stoji samo jedan put? Samo jedna cesta kojom možeš ići? Ponekad, dok slušam druge žene, počnem osjećati kako me taj teret pritišće i postanem toliko nemirna da se moram maknuti, moram nešto

učiniti.

Pažljivo ju je promatrao, vidjevši je možda jasnije nego što se sama vidjela. - Biti kraljevska iscjeliteljica je nešto. Nasmijala se. - Teško je reći iscjeliteljica kad se samo brinem da jede dovoljno povrća. I ti i ja znamo da sam ovdje samo kao mjera opreza. Ne znam što želim, ali znam da želim više od života iza tri metra debelog zida poput ovog. - Jedan kraj njezinih usta nakrivi se. - I definitivno želim više nego što bi žena na mom položaju trebala željeti. - Zapeckao ju je sram zbog vlastite sebičnosti. - Dobro mi je u životu, trebala bih biti zadovoljna time. ~ 189 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Jesi li me zato odbila? - on upita tiho. Ona se trgne, iznenađena ne samo zbog toga što je započeo tu temu nego zato što to nikada prije nije povezala. - Možda jednim dijelom - prizna. - Tvoja majka... Brinula sam se da nikad neću moći biti poput nje i nisam te željela razočarati. Nisam bila sigurna da sam spremna. Osjetila je njegov pogled na sebi. - Možda ćeš se osjećati drugačije kad se udaš i rodiš djecu. To je trebala željeti. I jest. Ali... Što ako to ne bude dovoljno? Tužno ga je pogledala. - To su rekla i moja braća. Ali nije ispalo dobro prvi put. Bila je pogreška udati se za muškarca kojeg nisam voljela. Na trenutak su zurili jedno u drugo prije nego što je okrenuo glavu. Dala bi sve na svijetu da može znati o čemu je mislio u tom trenutku. Ali nije joj to dopustio i mogla je osjetiti kako se povlači. Požalila je što je spomenula brak s Williamom, ali kako su mogli preći preko toga ako je on odbijao razgovarati o tome? Ako se dub njegova prijatelja i dalje nalazio između njih? Odmaknuo se od zida. - Trebali bismo krenuti natrag. Tvoja će te vojska uskoro početi tražiti. Ona napravi grimasu. Vojska je bila jedan od razloga zbog kojih se osjećala kao da se guši i da joj treba zraka. - Valjda si u pravu. - Ne mogu vjerovati da si to napokon shvatila. Oštro ga pogleda. - Isti si kao i oni. Da niste toliko zauzeti međusobnom mržnjom, mislim da biste ti i Kenneth bili dobri prijatelji. Imate toliko toga zajedničkog. Bilo joj je drago da ništa nije jeo u tom trenutku jer bi se vjerojatno ugušio. Čula je kako mrmlja nešto o smrzavanju pakla prije nego što je rekao: - Pretpostavljam da izbjegavaš Munroa? Oči mu opasno zabljesnu. - Je li učinio nešto... - Želi plesati sa mnom - reče neraspoloženo. Izgledao je zbunjeno. Koliko god da mrzim prok... - zaustavio se - ... čovjeka, plesanje teško može biti razlog za izbjegavanje. - On ne želi samo plesati. Mislim da će me zaprositi. - Zastala je. - To je sve što bih mogla poželjeti, zar ne?

~ 190 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ukipio se od njezina suptilna zadirkivanja. Ali njegova stisnuta usta i najmanji trzaj mišića ispod njegove vilice izdali su ga i puls joj se ubrzao. - I nisi sigurna što ćeš mu odgovoriti? - Bio je napet. Prenapet za čovjeka kojeg nije bilo briga. - Ne, znam što ću mu odgovoriti. Ne veselim se njegovoj reakciji. Nije se trudio sakriti olakšanje. Bilo je blesavo toliko analizirati njegov uzdah, ali ono što je rekao nakon toga u Helen je probudilo novu nadu. - Znam kako ćemo skrenuti njegovu pažnju. - Kako? - Pleši sa mnom? Srce kao da joj je poraslo. Oduvijek je sanjala kako je vrti u punoj dvorani, kako je drži i dira pred svima. I doista, kad ju je malo poslije preko kamenog poda krcate dvorane dvorca Dingwall odveo na ples pred očima njezina namrštena brata, veselog kralja i bijesnog Donalda, bilo je to ostvarenje njezinih snova. Prvi put nakon puno godina, sreća koju je tražila - to nedostižno „više” - činila se malo bliže. Ushićenje nakon plesa držalo je Helen ostatak dana i cijelo sljedeće jutro. Njezin je plan upalio! Otkad su napustili Dunrobin, osjetila je suptilnu promjenu u Magnusovu ponašanju. Umjesto da je izbjegava kao Što je to činio prije, činilo se kao da traži načine da joj bude bliže. Osjetila je kako je gleda. A nakon jučerašnjeg razgovora i plesa, bila je sigurna da se napokon malo smekšao. Njihov joj je razgovor pomogao. Shvatila je da je jednim dijelom njegovu prosidbu prije toliko godina odbila jer se bojala da će ga razočarati. Da nikad neće biti gospodarica dvorca kao njegova majka. Da se nikad neće moći uklopiti u život koji se od nje tražio. Zbog toga se nakon doručka zbilja potrudila provoditi više vremena s ostalim ženama. Ali nakon što je tri sata sjedila okružena tapiserijom u malom solaru grofice od Rossa, šivajući i raspravljajući o svakom detalju zaruka dok se trudila ne reći ni jednu krivu stvar (umalo joj je izletjelo kako je jedini put kad je uživala u šivanju bio kad je morala zašiti ranu), debeli kameni zidovi male prostorije opet su je počeli gušiti. ~ 191 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ručak je bio savršena prilika za bijeg iako je bila razočarana što Magnus nije u dvorani. Nažalost, sjedila je na postolju pokraj grofice od Rossa. Pričalo se da je mrka Engleskinja prije trideset godina, kad je osvojila srce škotskoga grofa, bila prava ljepotica, ali od te ljepotice ostala je samo siva, bezlična žena koja ju je pažljivo promatrala kao da može vidjeti svaku Heleninu manu. Čak i da nije bila sklona uvijek izgovoriti krivu stvar, Helen je sumnjala da je moguće izgovoriti pravu stvar pred zastrašujućom groficom. Nije željela ni otvoriti usta. Osjetila je grofičin pogled na sebi. - Hoćete li se poslijepodne pridružiti mojoj kćeri u sokolarenju, milostiva Helen? Problijedjela je. Začudo, Helen nije uživala ni u ovom popularnom načinu zabave koji su jednako voljeli i muškarci i žene. Voljela je gledati grabljivice kako uzlijeću i strmoglavo se spuštaju na tlo izdaleka, ali izbliza... Naježila se. Užasavala se ptica. Pokušala je prikriti svoju reakciju, ali strahovala je da je druga žena to primijetila. - Bojim se da neću. Prije nego što je uspjela smisliti neki drugi izgovor, grofica reče: - Dobro. Veselim se što ćete mi u tom slučaju moći pomoći s tapiserijom nakon obroka. Očito ste malo ispali iz forme, ali kad se usredotočite, vaši su šavovi sasvim u redu. - Helen je njezine riječi shvatila kao veliku pohvalu. - Možete li mi reći kako to da je kći Sutherlanda završila u pratnji kralja Kapu... - Zaustavila se shvativši da je čovjek kojeg je umalo nazvala kralj Kapuljača sjedio dva metra dalje. - Kralja Roberta - na silu se nasmijala ne mogavši u potpunosti prikriti mržnju. Neki su bili uvjereni da je grof od Rossa pružao stalan otpor Robertu Bruceu upravo zbog svoje engleske žene. U toj je glasini nesumnjivo bilo i nešto istine. Helen je ovo teško padalo. Ptice grabežljivice ili nekoliko sati nasamo s ovom engleskom grabežljivicom - nije znala što je gore. Otvorila je usta pokušavši smisliti neki izgovor da se izvuče iz neprilike, ali brzo ih je ponovno zatvorila kad je shvatila da zamuckuje. Odjednom osjeti da netko stoji iza nje. Okrenula se, iznenađena što vidi Magnusa. Pogledi im se sretnu i Helen je odmah po iskrici ~ 192 ~

Knjigoteka

dasha&anna suosjećanja u njegovim očima znala da je čuo dovoljno da može shvatiti u kakvim se problemima nalazi. - Milostiva Helen, ispričavam se što vas prekidam tijekom obroka, ali potrebni ste nam u barakama. Grofica od Rossa pogleda ga ispod oka. - Što se događa? Zašto je milostiva Helen... - Bojim se da je razlog povjerljive prirode, milostiva - reče, zbog čega se dalo naslutiti da se tiče kralja. - Milostiva Helen? Ispružio je ruku koju je ona spremno uhvatila. Velik i topao, njegov jaki dlan zaštitnički je progutao njezine sićušne prste dok joj je pomagao da ustane od stola i otpratio je van iz bučne dvorane. Pogledala je iza sebe očekujući da će njezin brat ili Donald dotrčati za njima zahtijevajući objašnjenje, ali je shvatila da je Gregor MacGregor razgovorom zaokupio oba muškarca tako da nisu ni gledali prema vratima. - Tvoje maslo? - upitala je pogledavajući u njihovu smjeru. Nasmijao se i slegnuo ramenima s vragolastim pogledom u očima. - Možda. Nasmijala se radosno i slobodno, prvi put nakon dugo vremena osjećajući se poput zločeste djevojke koja se znala iskrasti s Visočkih igara kako bi se našla sa svojim tajnim ljubavnikom. Usporila je korak čim su iz dvorane izašli u suncem obasjano dvorište. - Hvala ti što si me spasio - reče duboko udahnuvši. Moram priznati da se baš i nisam veselila cijelom popodnevu s milostivom Euphemijom. On napravi grimasu. - Ne krivim te. Ta je žena strašna. Ali dođi, moramo požuriti. Poveo ju je preko dvorišta prema barakama. Iznenađena, Helen se odmah uplašila. - Bio si ozbiljan? Mislila sam da je to bila samo smicalica. Što se dogodilo? - Treba nam tvoja pomoć - jednostavno reče. Od njegovih riječi neočekivano je obuzme toplina. Umjesto da otvori vrata barake, ogromnu drvenu strukturu ugrađenu u dio zida, Magnus je povuče u uski prostor sa strane koji je zgradu dijelio od staje. Htjela ga je pitati zašto su došli tu, ali tada spazi kako malo dalje uza zid kleči dijete. ~ 193 ~

Knjigoteka

dasha&anna Malena se djevojčica, koja nije imala više od sedam ih osam godina, okrene čuvši da joj prilaze. Čak i iz daljine, Helen je mogla primijetiti da plače. Uplašivši se da je dijete ozlijeđeno, ona potrči i klekne pokraj nje. Pogledom je preletjela preko nje, ali nije bilo nikakvih vidljivih ozljeda. - Gdje te boli, djevojčice? Djevojčica je bez riječi odmahnula glavom zureći u Helen kao da je duh. Izgledala je smiješno, njezina je smeđa kosa bila poput slame i padala joj je u oči, a na njezinu prljavom licu suze su ostavile čist trag na kojem se nazirala pjegava koža. Magnus klekne pokraj nje u potpunosti zapriječivši uski prolaz svojim velikim tijelom. - Milostiva Helen - reče. - Volio bih da upoznate gospođicu Elizabeth, kuharovu najmlađu kćer. Djevojčica je šmrcala. - Tata me zove Beth. - Drago mi je, Beth. U čemu je probi... Plahi mijauk koji se začuo ispod stražnjeg kuta zgrade prekinuo je njezino pitanje. Između tla i drvenog poda zgrade postojao je uski prostor u koji se mačka očito zavukla. - To je mačić - objasni Magnus. - Odlutao je od ostatka legla u kuhinji i podletio pod noge jednom od kuhara koji mu je stao na nogu. Djevojčica opet počne plakati. Njezino se maleno lice opet snuždilo. - Moj t-tata kaže d-da ne možemo n-ništa i da će uumrijeti - jecala je. Helen ju je pokušala umiriti gledajući u Magnusa. - Naletio sam na gospođicu Beth na putu do dvorane i rekao joj da znam nekoga tko možda može pomoći. Pogledaju jedno u drugo. Oboje se prisjete dana koji ih je tako davno spojio. Zadržala je dah kad je ispružio ruku i stavio joj pramen kose iza uha. Srce joj poskoči. Uživala je u nježnom dodiru iako je trajao samo sekundu prije nego što je Magnus došao k sebi. Maknuo je ruku. - Što ti treba? - Pomozi mi da ga... - To je curica - zacvili djevojčica. - Pomozi mi da je izvadimo van ispravi se Helen - pa ćemo vidjeti. Sljedeća dva sata, Helen je marljivo radila na krznenoj loptici zdrobljene noge. Magnus je sve vrijeme bio uz nju. Pomogao je kad ~ 194 ~

Knjigoteka

dasha&anna je trebalo i sastrugao nekoliko komadića drva za nogu dok je Beth otrčala po stvari koje je Helen trebala za imobiliziranje kostiju i napitak od kojeg će jadnica zaspati. Helen je nije odjednom poslala po sve stvari znajući da neće plakati ako je zaokupi s više zadataka. Bio je to osjetljiv posao i Helen je strahovala da ne bi malenom biću dala previše lijeka, ali kad je završila, njezinu su nožicu držali komadići drva povezani tankim lanenim trakicama umočenim u jaja i brašno, a ona je spokojno spavala u drvenoj kutiji koju je Beth pažljivo odnijela natrag u kuhinju. Helen si nije mogla pomoći i nasmijala se vidjevši je kako odnosi kutiju. Magnus joj pomogne ustati. Izgubila je osjećaj u nogama nakon toliko klečanja pa ju je rukom uhvatio oko struka da ne klone. Nasmijao se. - Danas si zaradila nečiju vječnu zahvalnost. - Drago mi je da si me se sjetio pronaći. Hvala ti. Pogledala ga je u oči. Na trenutak, nitko od njih nije govorio. - Trebali bismo se vratiti. Razočarano kimne glavom ne želeći ga previše gnjaviti. U tišini su hodali natrag do tornja. Njezina je haljina bila prljava i prašnjava od klečanja; morala se presvući prije večere. - Ovdje te napuštam - reče on. Krenuo je, ali ona ga zaustavi. - Magnuse. - On se okrene. Neću odustati. Rekla je to tiho, ali čuo ju je. Samo je nagnuo glavu i potom otišao.

~ 195 ~

Knjigoteka

dasha&anna

17. POGLAVLJE

Dvorac Dunraith, Wester Ross li vidjeli milostivu, gospodine lorde? Magnus podigne pogled s Jeste drška koji je radio od tise i pred sobom ugleda dječaka od kojih

četrnaest godina. Jedan od sinova koje je Macraith udomio, pretpostavio je po dječakovoj odjeći. Nosio je podstavljeni cotun i čeličnu kacigu za vježbanje. Macraith, jedan od MacKenziejevih poglavara, bio je među gorštacima koji su Bruceu pružili sklonište tijekom njegova bijega kroz Visočje.

Magnus nije morao pitati na koju je milostivu dječak mislio. Od dana kad je Helen izvela svoje posljednje čudo na mačiću, glas o njezinim vještinama proširila se i „milostiva” je bila tražena gotovo stalno ostatak njihova boravka u Dingwallu, a nije bilo drugačije ni na njihovu sljedećem odredištu, Macraithovu dvorcu nekoliko kilometara zapadno, sagrađenom na drevnoj vikinškoj utvrdi. Znao je da je on dijelom odgovoran za to jer je već više ljudi poslao k njoj. Ali promatrajući je onaj dan, nije mogao vjerovati koliko se živom činila, baš kao i kad je pomagala MacGregoru i kralju. Ne, „živa” nije prava riječ. Možda bi bilo bolje reći da je uživala. Isto je tako izgledao Sokol dok je čvrsto držao užad svojih jedara: kao da je na svom terenu i zna što radi. Kao da je to upravo ono što bi trebala raditi. To ju je očito činilo sretnom, a on je volio vidjeti je sretnu. Magnus nije morao okrenuti glavu i pogledati kroz stražnja vrata prema rijeci da uhvati odbljesak njezine kestenjaste kose na suncu kako bi dječaku mogao odgovoriti na pitanje. Sjeo je na balu sijena pokraj vježbališta s razlogom. Većinu vremena posljednja tri tjedna, od dana kad je u Dunrobin stigla vijest da je Gordonovo tijelo otkriveno (dana nakon što ju je gotovo uzeo u pivnici), bio je i te kako svjestan gdje se točno nalazi „milostiva”. Uloga opreznog zaštitnika uzela je danak na njemu i barijera koju je sagradio između njih dvoje pala je poput pješčanog zida pred valovima. Svaki put kad su joj oči zablistale kad bi ga vidjela, svaki put kad je njezina ruka dotaknula njegovu kao da tamo pripada, ~ 196 ~

Knjigoteka

dasha&anna svaki put kad ga je tražila za pomoć, bilo mu je gore. Znao je da se ne bi smio tako osjećati, ali nije si mogao pomoći. Trebalo bi mu biti drago što će sutra započeti posljednji dio svog puta kroz planine. Za nekoliko dana bit će u MacAulayjevu dvorcu Dun Lagaidh na sjevernoj obali Loch Brooma. Ondje će se ukrcati na birlinn i vrlo brzo doploviti do posljednje postaje, dvorca Dunstaffnagea gdje će se održati Visočke igre. Njegova stražarska dužnost prema kralju bit će obavljena. Ali što je s Helen? Kad će završiti njegova dužnost prema njoj?

Proklet bio, Gordone. Imaš li pojma što si mi učinio? Otjerao je sjećanja. - Dolje je pokraj rijeke, uči djevojčice pecati. Dječak je izgledao kao da mu je Magnus upravo rekao da je Zemlja okrugla. - Djevojke ne mogu pecati! Previše pričaju. Magnus se jedva suzdržao od smijanja. Helen je oduvijek bila jako loša u pecanju, ali nije mislio da će to ikada shvatiti. To je također nije spriječilo da nekolicini djevojčica ponudi lijek protiv dosade na ovaj topao i sunčan ljetni dan. Koliko je mogao vidjeti, Macraithova kći bila je puno bolja. Nije bila slučajnost činjenica da je bila vrlo stidljiva i rijetko kad bi progovorila koju riječ. - Što nije u redu? - upitao je. Dječak se prestao mrštiti sjetivši se zašto je došao. - Malcolm je bio neoprezan dok je čistio grofov mač, posjekao se po ruci i jako krvari. Malcolm je vjerojatno bio jedan od Macraithovih udomljenih sinova. - Onda bolje požuri, mladiću. Milostiva će se pobrinuti za to. Nekoliko minuta poslije vidio je kako Helen zajedno s dječakom trči kroz vrata. Zauzela je svoj borbeni stav i bila toliko usredotočena na zadatak koji je čeka da je protrčala pokraj njega ni ne primijetivši ga, a potom je nestala u oružarnici. Bavila se dječakom otprilike jedan sat dok je mnoštvo ljudi izlazilo i ulazilo u oružarnicu donoseći tkaninu, vodu, hrpu teglica s raznim mastima i lijekovima te posebnu torbu s alatima koje je skupila (više od pola ,,posudila”je od Magnusa), a koju je dao izraditi kod kožara. Izraz na njezinu licu kad joj je darovao tu torbu...

Dovraga, nemoj razmišljati o tome. Ali prsa su mu se svejedno

stegnula.

~ 197 ~

Knjigoteka

dasha&anna Upravo je završavao posao kojim se bavio kad je čuo kako se otvaraju vrata. Nekoliko trenutaka poslije, nad njim se nadvila sjena. - Jesi li sjedio ovdje sve ovo vrijeme? Pripremio se i pogledao gore. Nije pomoglo. Val čežnje tako ga je jako udario da je ostao bez daha. Bi li to bilo tako pogrešno? - Da. Kako je mladi Malcolm? Obrve joj se od brige gotovo spoje. - Nisam sigurna. Porezotina je bila toliko duboka da je gotovo odrezao desni palac i nisam mogla zaustaviti krvarenje. - Izdržljiv je on dečko. Nisam čuo da plače kad si mu zatvarala ranu željezom. Ugurala se na balu sijena pokraj njega. Naježio se osjetivši je stisnutu uz sebe. Srce mu je tuklo poput bubnja. Trudio se ne disati, ali njezin nježan, ženstven parfem prodro je u njegovu kožu opivši ga mirisom za koji je mislio da je lavanda. Morao se okrenuti kad je zagrizla usnu. Ali osjetio je trzaj u preponama. Žudio je za njom. Bila je pogreška dirati je. Okusio je njezinu strast, osjetio kako se njezino tijelo trlja o njegovo, čuo je kako stenje i nije mogao prestati misliti o tome. - Nisam spalila ranu. - Zašto ne? - Bio je to najčešći način zatvaranja rana. - Pitao me hoće li mu ožiljak smetati za rukovanje mačem i rekla sam da bi mogao. Šivanje rane ostavlja tanji ožiljak. - Ali češće može dovesti do infekcije. Kimnula je. - Da. Odlučio je riskirati. Magnus ga je razumio. Malcolm je vježbao da postane ratnik. Mlad bi momak bio shrvan da ne može normalno držati mač. - Vidim da imaš dovoljno posla da ti zaokupi pažnju? Razumjela je o čemu govori. Nasmijala se gotovo sramežljivo prisjetivši se njihova razgovora. - Da, hvala ti. Isprva ga je razgovor na bedemima Dingwalla uznemirio. Bilo je neobično shvatiti da je ne poznaje tako dobro kao što je mislio. Bila je tako prirodno opuštena s njim, da nikad nije primijetio kako nije takva pred svima niti je imao pojma koliko ju je pomisao na preuzimanje uloge gospodarice dvorca činila nervoznom. Ali što je više razmišljao o tome, to je bolje razumio. Svladala je vještinu koju je htjela iskoristiti. Voljela je izazove i uzbuđenje jednako kao i on. ~ 198 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen spusti pogled na drveni alat u njegovoj ruci. - Je li to žlica za strijele? Jedan kraj njegovih usta se podigne. - To je trebalo biti iznenađenje. Oči su joj zasjale dok je gledala u njegovu ruku kao da drži žezlo ukrašeno draguljima. - Za mene je? Nasmijao se i dao joj žlicu. - Da, jednom si je zgodom spomenula, a nakon što je jedan od Fraserovih ljudi umalo pogođen strijelom u lovu prošli tjedan, pomislio sam da bi ti mogla dobro doći. Helen je podigne prema svjetlu proučavajući je sa svib strana. Savršena je. Nisam znala da si tako spretan s rukama. - Opet osjeti trzaj u preponama. Ovaj je trajao malo duže. Njegovo tijelo nije marilo za to što su njezine riječi bile nevine. - Ti si čovjek s iznenađujuće puno dara, Magnuse MacKayu. Gregor mi je rekao da si iskovao i neka zanimljiva oružja. MacGregor bi trebao držati svoj prokleti jezik za zubima. I zašto je uopće razgovarala s MacGregorom? Pretrpio je ubod osjećaja za koji je sumnjao da je ljubomora i slegnuo ramenima. - To je samo bobi. Nisam posebno vješt kovač. - Zapravo je volio eksperimentirati s oružjem i prilagođavati ga da bi bolje služilo svojoj svrsi: ubijanju. - I ja sam razmišljala o nekim stvarima... Sljedećih dvadeset minuta Helen se nije gasila dok je uzbuđeno pričala o načinima na koje bi se mogli prilagoditi neki od alata koje joj je dao kako bi bili učinkovitiji. Toliko se uživio u njezinu priču da nije ni primijetio koliko je kasno dok sjene nisu počele padati preko njezina lica i dok kroz vrata dvorca nije čuo topot kopita. - Vidjet ću što se može učiniti s tvojim alatima, ali tek kada dođemo do Loch Brooma. - Nevoljko ustane i pruži ruku kako bi joj pomogao. - Muškarci su se vratili. Helen se namršti. - Pretpostavljam da to znači da moraš ići. - Kralj će željeti izvještaj. Podmuklo ga pogleda. - Čini se kao da moj brat i Donald provode puno vremena izviđajući i loveći otkad smo napustili Dingwall. Vilica mu se stisne, lako se nije bunio što ili nema, to nije bilo zahvaljujući njemu. Sutherland je želio Munroa držati što dalje od

~ 199 ~

Knjigoteka

dasha&anna svoje sestre jednako kao i Magnus. Gotovo da mu je bio zahvalan na tome. Gotovo. Je li se predomislila? - Želiš li mi se to požaliti? Pogledala ga je kao da je blesav; točno se tako i osjećao. Naravno da ne želim. Napokon mogu malo disati bez njih za vratom. Samo sam se pitala postoji li neki razlog. Pravio se da ne vidi kako ga gleda s iskrom nade u očima. Sutra krećemo u planine... to je najteži dio našeg putovanja. - Ali ujedno i najuzbudljiviji! Nije volio smirivati njezino uzbuđenje, ali morao ju je upozoriti: - Nemoj dopustiti da te ljepota planina zavara, one mogu biti vrlo opasne, smrtno opasne. Moraš biti na oprezu i ne smiješ odlutati predaleko od tabora ili previše skrenuti s puta. Putovat ćemo sporo zbog kola i konja. Put je naporan sam po sebi, a palo je i puno snijega prošle godine pa je puno toga poplavljeno. Tvoj se brat dragovoljno javio da izvidi put s MacGregorom. Nije skrivala razočaranje. - Dakle, nisi ih ti poslao? - Bojim se da nisam. Gledali su se netremice.

Neću odustati. U ušima mu je još uvijek odzvanjalo kako je

bacila tu rukavicu. Je li to istina ili će se opet povući? Nije znao koji ga odgovor više plaši.

- Ah - reče opirući se razočaranju zbog činjenice da on nije imao ništa s držanjem njezina potencijalnog prosca podalje od nje. Možda se predomislio. Ali jedan pogled preko njezina ramena na muškarce koji su se upravo pojavili u dvorištu govorio je drugačije. Vidjevši Magnusa i Helen zajedno, Munroovo lice opasno se smrknulo. Magnus pogleda Helen usta iskrivljenih u blag osmijeh. - Ne bih se kladio u to, m’aingeal. *

*

*

Helen se nije mogla sjetiti kad je zadnji put bila ovako sretna. Nije znala je li to zbog ponovnog zbližavanja s Magnusom (činilo se kao da je ne ispušta iz vida!), zbog ponosa poradi svojih iscjeliteljskih sposobnosti (na kojima je marljivo radila) ili zbog veličanstvenih prizora oko njih i slobode koju je osjećala sa svakim kilometrom putovanja kroz šume i planine Wester Rossa, ali znala je kako ne želi da tomu ikada dođe kraj. ~ 200 ~

Knjigoteka

dasha&anna Napustili su Macraithov dvorac nakon molitve i doručka pa uz kamenitu obalu rijeke Blackwater krenuli prema šumama i blago zaobljenim brjegovima Strathgravea. S konjima, kolima, dugačkom kolonom vitezova, stražara i ostalom pratnjom, putovah su sporo baš kako je Magnus predvidio. - Četiri dana, možda pet - reče dok joj je pomagao uzjahati ponija. Ti snažni konji kratkih nogu potjecali su iz Irske i bili su idealni za Visočje. - Samo toliko? - Nije mogla sakriti razočaranje. On i Gregor MacGregor, koji je stajao u blizini, pogledali su se kao da je luda. - Samo toliko? - To je samo šezdesetak kilometara, milostiva reče Gregor. - Ne bi trebalo trajati više od dva dana. - Znao sam pretrčati više u jednom danu - dometne Magnus. - Mogao bih biti ondje do mraka. Helen se nasmije njegovu hvalisanju. Gregor podigne obrvu. - Do mraka? Magnus slegne ramenima. - Uzbrdica je. Helen je naizmjence pogledavala jednog pa drugog. Oni se šale, zar ne? Nije znala, ali kako je dan odmicao, a ona uživala i naslađivala se u svakoj minuti prekrasnog krajolika, Magnus je umirao zbog brzine kojom su putovali. Dodatno ih je usporilo to što se nije moglo prijeći preko mosta kod Garvea pa su Black water morali prijeći dalje uzvodno. Kad su podigli tabor uz obalu rijeke, okruženi borovom šumom i s planinom Ben Wyvis na vidiku, Helen je odlučila ljenčariti pokraj rijeke i pojesti obrok s dva stražara na kojima je ustrajao njezin brat te gledati veličanstven zalazak sunca. Zadovoljno je uzdahnula i ustala od stola postavljenog u njihovu šatoru. Iako nisu uživali u raskoši, nije se moglo reći da im je bilo neudobno. Za razliku od Bruceova putovanja Visočjem prije tri godine, kad je bježao s nešto stvari na leđima i mačem u ruci, kraljeva su kola bila puna posuda i namještaja. U velikim platnenim šatorima nalazili su se fino istkani prekrivači za pod doneseni iz križarskih ratova, zajedno sa stolovima, stolicama i ležajima. Pili su iz srebrnih pehara, jeli iz kositrenih tanjura i osvjetljavah prostorije uljnim svjetiljkama i svijećama u skupocjenim svijećnjacima.

~ 201 ~

Knjigoteka

dasha&anna Stražari ustanu za njom, ali ona odmahne rukom. - Sjednite. Vratit ću se za trenutak. - Zgrabila je vrč postavljen na malenom stolu s velikom zdjelom. - Samo idem po vodu. Ellen, žena koja ju je posluživala od rođenja, bila je zaprepaštena - iako je trebala znati bolje nakon dvadeset dvije godine. - Dopustite meni, milostiva. - Glupost - reče Helen izlazeći iz šatora. Dobro će mi doći da malo protegnem noge. Ako se dogodi da Magnus bude u blizini, bit će to čista slučajnost. Nasmijala se znajući da će to biti sve osim slučajnosti. Već se poprilično navikla - a možda čak i previše - da Magnus pazi na nju. Srce joj je uzbuđeno udaralo u iščekivanju. Ali iznenađujuće, na njezino razočaranje, nije se pojavio. Zaputila se prema velikim stijenama na obali rijeke. Nakon što je oprala ruke i napunila vrč, vratila se nekoliko metara i sjela na suhi dio jedne stijene pa promatrala kako sunce zamiče iza planina i svjetlost nestaje s obzora. Duboko je udahnula. Božanstveno! Kako je samo voljela miris borova. Do sada je sve na ovom putovanju bilo božanstveno. Magnusova pažnja morala je nešto značiti. M’aingeal. Moj anđele. Je li uopće bio svjestan da joj je tepao kao nekad? Ako joj još nije oprostio, bila je uvjerena da uskoro hoće. Iako je zasad bila zadovoljna njihovim prijateljstvom, iz glave nije mogla izbrisati događaje koji su se zbili između njih. Sjetila ih se svaki put kad bi pogledala njegove ruke. Zarumenjela se i zasjala od topline. Na kraju će sve završiti dobro, znala je to. Postavši odjednom svjesna da je netko iza nje, uzbuđeno se okrenula. Ali to nije bio Magnus - bio je to Donald. Razočaranje joj se sigurno vidjelo na licu. Pogleda je ispod oka. Jeste li nekoga očekivali? Helen odmahne glavom i ustane posegnuvši pritom za vrčem. Samo sam išla po malo vode. Zapriječio joj je put svojim tijelom. - Nadao sam se da ćete imati trenutak. Pokušavam vas uhvatiti nasamo već tjedan dana. Da vas ne znam, pomislio bih da me izbjegavate.

~ 202 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nadala se da je mrak koji se spuštao uspio sakriti krivnju na njezinu licu. Nije zapravo željela izbjeći Donalda, nego neugodnost razgovora kojeg se bojala. - Zbilja bih trebala poći - reče gledajući prema taboru iza njega i nadajući se da će joj netko priskočiti u pomoć. Ne, ne netko: Magnus. - Nije ovdje. MacKay i još nekoliko vojnika otišli su izvidjeti put. - On stisne usta. Predvidio je njezinu sljedeću misao. - Vaš je brat s kraljem. Rekao je to s podsmijehom, ali nije ga namjeravala koriti. Barem je rekao „kralj”, a ne „kapuljača” ili „uzurpator”. Vidjevši da nema drugog izbora, duboko je udahnula i stala pred njega. - U redu. O čemu si želio razgovarati? - Mislim da je to očito. Ja sam strpljiv čovjek, ali dugo sam bio strpljiv. Treba mi vaš odgovor. Helen podigne obrve. Njegova bahatost išla joj je na živce. Nisam znala da ti dugujem ikakav odgovor. On je zgrabi za ruku i povuče prema sebi snažno i grubo, što joj se nije svidjelo. Voda je prsnula iz vrča po njezinoj haljini. - Nemojte se igrati sa mnom, djevojko. Želim da mi budete žena. Hoćete li se udati za mene ili nećete? Helen osjeti kako ljutnja u njoj raste do te mjere da je nadvladala njegove osjećaje. Istrgnula je ruku iz njegova stiska. Zbog našega dugogodišnjeg prijateljstva, možemo zanemariti tvoj bezobrazluk, ali to ti ne daje pravo da me diraš ili razgovaraš tako sa mnom. Nisam učinila ništa što bi opravdalo tvoju ljutnju. Nikad ti nisam dala povoda za prosidbu ili razlog da pomisliš kako ću je prihvatiti. Bijes na njegovu licu sledio joj je krv u žilama. Sa zakašnjenjem je shvatila gdje je pogriješila. Njezina ljutnja pogodila ga je gdje najviše boli: u njegov ponos. - Nisam vas želio uvrijediti, milostiva. Držao je čeljust zatvorenom, ali njegov se pogled tako urezao u nju da je odmah mogla osjetiti peckanje savjesti. - Žao mi je, Donalde. Ne želim te povrijediti. - Stavila je ruku na njegovu, ali ustuknuo je. - To nema veze s tobom. Trenutačno se ne želim udati ni za koga.

~ 203 ~

Knjigoteka

dasha&anna Iako izrečeno s najboljom namjerom, to nije bila istina i on je to znao. - Možda jesam budala, ali nisam slijep. Zar mislite da ne vidim kako skačete oko MacKaya? Ne znam zašto vam je odjednom odlučio pokloniti toliko pažnje, ali ako mislite da će vas oženiti, vi ste naivniji od mene. - Je li sve u redu? Magnus! Sam Bog zna koliko joj je bilo drago što ga vidi. Dvojica muškaraca okrenuli su se jedan prema drugom, obasjani mjesečinom. Na trenutak se uplašila da bi se mogli potući. Jednako tvrdoglavi i ponosni, ni jedan od njih nije bio tip muškarca koji će pobjeći pred izazovom. Ali, na njezino iznenađenje, Donald se pomakne u stranu. - Ne, završili smo, zar ne, milostiva? Helen je bila tako sretna što se neće potući da je samo žustro kimnula glavom. - Da. Hvala ti, Donalde. Žao mi je... Zastala je ne znajući što kazati. Nije ga željela još više osramotiti. Vidjela je da se opet smrknuo. Usiljeno se nasmije. - Želim vam ugodnu noć. Nakloni se i odmaršira natrag u tabor. Magnus stavi ruku na njezinu. Iznenadilo ju je koliko je bila uznemirena zbog toga što se dogodilo i njegova snažna ruka umirila ju je. - Jesi h dobro? Duboko je udahnula. - Jesam. Prstom joj je podigao bradu natjeravši je da ga pogleda u oči. Helen... Topila se od zabrinutosti u njegovim toplim smeđim očima. Osmijeh joj nakrivi usta. - Doista, dobro sam.

Sada kad si ti tu. I bila je. Uz njega se uvijek osjećala dobro. Bože, koliko ga je voljela. - Je li bilo neugodno koliko si se bojala da će biti? - Gotovo je - odlučno reče. Nije se mogao odlučiti želi li postaviti dodatna pitanja, ali nakon nekoliko trenutaka, pustio je njezinu ruku. - Kasno je. Trebala bi poći na spavanje. Sutra nas čeka naporan dan. Zadnju rečenicu izgovorio je toliko uplašeno da ga je morala malo podbosti. - Nadam se da sutra nećemo putovati tako brzo? ~ 204 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nasmijao se. - Bezobraznice. - Potapšao ju je po leđima i gurnuo prema taboru. Bez obzira na to što ga je Helen uvjeravala da je dobro, Magnus se sljedećega dana i dalje brinuo. Munro ju je uzrujao. Tko zna što vidi u tom magarcu, ali očito ga je smatrala prijateljem i njihov ju je razgovor potresao - nepotrebno. Ako je njezino oduševljenje, dok su teškom mukom prelazili preko blatnjavih brežuljaka i šuma, malo splasnulo od jučer, Magnus je točno znao tko je glavni krivac za to. A kopile uopće nije pomagalo jedva skrivajući svoj bijes. Kad Magnus nije jahao ispred kolone, pomagao izvlačiti kola iz blata (nadao se da će se kretati brže kada dođu do kamenitog tla Shgurr Mora i Beinn Dearga) ili radio nešto treće kako bi se kretali što brže mogu, pokušavao joj je skrenuti pozornost govoreći joj imena šuma i planina pokraj kojih su prolazili: Ben ”Wyvis, Garbat, Carn Mor, Bein nan Eun i Strath Rannoch s njihove desne strane, a Corriemoillie, Carn na Dubh Choille i Inchbae s njihove lijeve strane. Ali tek kad su stali prenoćiti na obali Loch Glascarnocha, vratio se onaj vilinski osmijeh koji joj je obasjavao cijelo lice. Prišla mu je upravo kad je završio s nadgledanjem podizanja kraljeva šatora, držeći jednu ruku iza leđa. - Pogodi što je pronašao moj brat. - Neku drugu pratnju s kojom će putovati? Zakolutala je očima i ispružila ruku polako otvarajući šaku. Močvarne jagode! Magnus se nasmije. Englezi su ih zvali drugačije, ali bez obzira na ime, blijedocrvene i narančaste bobice bile su slasne. Prije nego što je uspjela izmaknuti ruku, ukrao je jednu i strpao je u usta. Pomiješani okusi naranče, jabuke i meda bili su božanstveni. - Hej! - pobunila se izmaknuvši ruku. - Hvala što si ih podijelila sa mnom - reče, namignuvši. - Kad sam bio mlad, jeo bib ih dok mi ne postane mučno, ako sam ih uspio pronaći. Vrlo rijetko uspijevaju u ovim krajevima. Pojela je posljednju bobicu prije nego što je i nju uspio ukrasti o čemu je razmišljao.

~ 205 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Hoćeš li me odvesti da pronađem još? Voljela bih iznenaditi kralja. Mislim da će mu se svidjeti više od graška koji je kuhar skuhao za večeru. On napravi grimasu. - Može. Gdje ih je pronašao tvoj brat? Nekoliko kilometara odavde... Da se barem sjetio reći mi prije. Ali kako je grm bio pokraj ceste, rekao je da ih je ostalo vrlo malo. Postoji li neko drugo mjesto gdje ih možemo potražiti? Magnus se zamislio. - Rastu u močvarama i šumama oko Ben Wyvisa, ali postoji bliže mjesto gdje možemo pogledati. Ipak, bojim se da će tvoje iznenađenje, ako ga uspijemo pronaći, morati pričekati dok ne prođe večera. Trenutačno se ne mogu iskrasti. Namrštila se primijetivši kako ih njezin brat promatra s drugog kraja kraljeva šatora. - Dobro, iskrast ćemo se kasnije. Možda bi mogao poslati mog brata i Donalda na dug izviđački zadatak? Možda do Irske? Nasmijao se. - Vidjet ću što mogu učiniti. Ali, ako se dobro sjećam, uvijek si ih poprilično uspješno izbjegavala. Njezina se usta vragolasto trznu. - Čini mi se da počinjem osjećati jaku glavobolju. Na sreću, nije bilo potrebe za glavoboljom. Sutherland i Munro javili su se za izviđačku dužnost i, nakon što je obavio svoje zadatke i ostavio MacGregora da pazi na kralja, Magnus je pronašao Helen s napornim ženama pokraj jezera. Na brzinu je slagala da je kralj treba i odjurila prije nego što su je jadne žene uspjele zaustaviti. - Žao mi ih je jer odgovaraju tebi. Nacerila se ne pokazujući znakove kajanja. - Ne brini se, navikle su na to. Nisi li primijetio svu sijedu kosu ispod njihovih vela? On odmahne glavom. Bila je zaslužna i za njegove dvije-tri sijede dlake na glavi. Neka od mjesta na kojima se znala skrivati... Stresao se, sretan što su ti dani iza njega. Bilo je ljeto i dani su bili dugi pa im je ostalo još sat ili dva dnevnoga svjetla i Magnus ju je odveo iz tabora u šumu u podnožju Beinn Liath Mhora. Kao što je bilo uobičajeno, ona je pričala, a on je slušao. To ga je tako podsjetilo na prošlost da se jedva suzdržao da je uhvati za ruku, sjetivši se da nije isto kao nekada - i nikada neće biti.

~ 206 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali ako ju je malo duže držao za ruku dok joj je pomagao da prede preko blata i grbave zemlje, uvjeravao se da je njegova dužnost čuvati je da ne padne. Hodali su otprilike kilometar i pol prije nego što su na brežuljku ispred sebe pronašli prvi narančasti grm. Njezin radostan vrisak kao da ga je udario u prsa. Srce mu je tako poskočilo da ga je jedva smirio. Bio je u nevolji i znao je to. Previše se opustio. Povukla ga je njezina blizina. Ali poput Ikara, ni on se nije znao maknuti. Nakon što su se prejeli i kad je napunila svoj veo (od kojeg je napravila improviziranu košaricu) s desecima velikih i sočnih bobica, nevoljko joj je rekao da je vrijeme za polazak. Uskoro će pasti mrak, šuma je već bila tamna. - Moramo li ići? - Ako ti se to više sviđa, možemo pričekati da tvoj brat dođe po tebe. Pogledala ga je velikim plavim očima u kojima se nazirao tračak izazova. - Ne bi mi smetalo. - Koliko god bio u iskušenju da tvom bratu napravim još jednu kvrgu na nosu, volio bih da ovaj dan završi u ugodnu tonu. Ona zagrize usnu sa sjajem u očima. - Bilo je lijepo, zar ne? - Da. - Sve je teže i teže bilo oduprijeti se iskušenju. Ta nada u njezinu pogledu... Natjerao se svrnuti pogled s nje i krenuo natrag kroz šumu. Nije

tvoja...

Ali bila je, dovraga. U posljednjih nekoliko dana - tjedana - sve mu se vratilo. Mogla bi opet biti. Usta mu se stisnu. To jest, kad bi njezina obitelj nestala i kad bi mogao zaboraviti... Neće ići. - Podsjeća li te ovo na nešto? - upita hodajući za njim uskim putem. U njezinu je glasu čuo da se zabavlja, ali nije mu smetalo. Osvrnuo se preko ramena. - Rekao bih da izgleda kao većina šuma ovdje. Znala je da se namjerno pravi glup. Sjetila se svih onih vremena, baš kao i on - s kakvom su samo lakoćom ponovno postali prijatelji kao nekad. Da se okrenuo, ne bi ga iznenadilo vidjeti kako na brzinu ~ 207 ~

Knjigoteka

dasha&anna zatvara usta skrivajući jezik za koji je pretpostavljao da mu ga je upravo isplazila. Ali nije to bilo samo prijateljstvo, uvijek je bilo više od toga. A uzburkati sjećanja koja je najbolje zaboraviti bilo je opasno. Dotaknuo ju je, dovraga. Na način koji nikad neće zaboraviti. Umrijet će sa sjećanjem na to svileno, vlažno meso, kako je bila uska i bokovima miješala prislonjena uz njega te kako je uzdisala dok ju je milovao. Kriste, digao mu se od same pomisli na to. - Podsjeća me na vremena kad sam se iskradala kako bih se našla s tobom - reče, ne prihvativši njegov odgovor. Ovaj put nije se okrenuo. Strahovao je da će učiniti nešto nepromišljeno ako opet vidi taj pogled pun nade i iščekivanja. Recimo, povući je u naručje i poljubiti kako se nikada ne bi usudio prije toliko godina. Nakon nekoliko trenutaka tišine, znao je da nešto nije u redu. Bila je pretiha. Okrenuo se i istoga se trena ukočio. Srce mu je skočilo u grlo, a puls podivljao. Pogledom je preletio područje oko sebe, ali već je znao: Helen je nestala.

~ 208 ~

Knjigoteka

dasha&anna

18. POGLAVLJE

H

elen nije željela da dan završi. Njezina je duga opsada zidina koje je Magnus podigao između njih upalila i bio je vrlo blizu predaje. Sjećanja su ih ponovno zbližavala. Zbog toga je, vidjevši gomilu stijena pokraj koje su prolazili i maleni prorez između njih, ušla unutra. Ona bi se sakrila, a on bi je pronašao. Tako su se uvijek igrah. Sve je počelo kad je rekla da se uvijek mogla sakriti svome bratu, a Magnus je rekao da se njemu nikad neće moći sakriti. Odlučila mu je pokazati da griješi, ali on je pokazao nevjerojatnu vještinu u njezinu pronalaženju - bezveznjak! Na njezino iznenađenje, stijene koje je primijetila bile su ulaz u malenu spilju. Premišljala se zamijetivši tamu i osjetivši vlagu u zraku, ali nije osjetila nikakav miris koji bi mogao odati zvijer koju ne bi bilo pametno ometati pa je oprezno zakoračila unutra. Čuvši Magnusov glas nekoliko trenutaka poslije, zašla je dublje u spilju. Treptala je pokušavajući naviknuti oči na tamu, ali oko nje je bio samo mrkli mrak crno ništavilo. Spilja je sigurno bila duboka. Naježila se odlučivši ne ići dalje. Ionako je najbolji dio igre bio kad je Magnus pronađe. Spilja nije samo progutala svjetlo, progutala je i zvukove. Magnusovi povici bili su sve tiši. Srce joj počne ubrzano lupati. Možda ju je počeo tražiti u drugom smjeru? Odjednom počne osjećati nelagodu. Vratilo joj se to što nije slušala njegova upozorenja o planinama. Tada se sjetila i obećanja da nikamo neće ići sama. Možda ovo i nije bila najpametnija zamisao.

Pucketanje. Puls joj podivlja od zvuka koji je dolazio iz smjera ulaza. - M... Magnuse? Zašto je nije dozivao? Ako ju je pokušavao uplašiti, upalilo mu je. Boreći se protiv nagona da zađe dublje u spilju, zakoračila je prema zvuku. Nije smiješno. - Malo je glasnije povikala: - Magnuse!

~ 209 ~

Knjigoteka

dasha&anna Srce joj zastane. Od straha joj se sledi krv u žilama. Netko je bio tamo. Točno pokraj ulaza. Mogla je osjetiti težinu u zraku. - Ma... Grlo joj se stegne i ostane bez glasa. Ali onda se zrak promijenio i taj je osjećaj nestao. Sigurno je sve samo umislila. - Helen! Preplavilo ju je olakšanje, Magnus je bio blizu. - Ovdje sam! - poviče izlazeći iza kamenja. Bio je udaljen oko pet metara od nje, ali kad ju je vidio, kao da je prešao tu daljinu u jednom koraku. Uhvatio ju je za ramena i dugo gledao da se uvjeri kako je i dalje u jednom komadu, a potom ju je zagrlio tako čvrsto da je jedva disala. - Hvala Bogu - promrmlja u njezinu kosu. Čvrsto pritisnuta uz njega, mogla je osjetiti kako mu srce prestaje mahnito lupati. Obično je bio toliko miran i pribran da joj je trebao trenutak kako bi shvatila što to čuje. Obrazom se priljubila uz meku, pahuljastu vunu ogrtača kojim je bio zaogrnut dok joj je toplina njegova tijela polako zagrijavala sleđenu krv. Međutim, jednako iznenada kako ju je zagrlio, tako ju je i maknuo od sebe držeći ruke na njezinim ramenima. - Dovraga, Helen, što ti je bilo na pameti? Ostala je zapanjena gnjevom u njegovim riječima. Nesigurno trepne gledajući ga. - Vidjela sam otvor između stijena i pomislila kako bi bilo smiješno sakriti se da me moraš tražiti kao kad smo... Pretresao ju je svom silinom. Ako su oči mogle zabljesnuti, u njegovima je trenutačno bila oluja. Dovraga, ovo nije igra. Upozorio sam te da može biti opasno. Možda to nije bila njezina najpametnija zamisao, ali nije ni zaslužila ovakvu reakciju. Očito je zaboravila koliko je bila uplašena nekoliko trenutaka prije i nakostriješila se. - Ne znam što je opasno u skrivanju nekoliko metara od staze... - Zaustavila se kad mu se lice smrknulo. Nešto nije bilo u redu. Njegova je reakcija bila pretjerana. Helen nije bila poznata po vrhunskom opažanju, ali čak je i ona mogla vidjeti da nešto skriva. - Što se događa? Što mi ne govoriš? Nikad te nisam vidjela toliko nervoznog. Čvrsto stisne usta i pusti je. Ali nije željela da je pusti. Zakoračila je prema njemu i stavila ruku na njegova prsa. Vidjela je napetost na njegovoj vilici ~ 210 ~

Knjigoteka

dasha&anna prekrivenoj dvodnevnom bradom. Brada mu je samo isticala grubu muževnost. Poznavala ga je tako dobro da je ponekad zaboravila koliko je zgodan. Onaj mladić ljepuškasta izgleda savršeno je sazrio u grubog i muževnog muškarca. Zrak između njih postao je vruć. Ali on je stajao savršeno mirno - nepopustljivo. Silno ga je voljela i očajnički željela. Zašto mora biti tako tvrdoglav? - Radili smo ovo sve vrijeme i nikada ti nije smetalo. Vilica mu se stisne. - Nije isto, Helen. Nikad neće moći biti isto. Prestani se pretvarati da može. Njegove su je hladne riječi zaboljele. Mislila je... Mislila je da je posljednjih nekoliko tjedana nešto značilo. Mislila je da joj je počeo opraštati. Ali zapravo je on bio taj koji je još uvijek živio u prošlosti. Odmaknula se od njega. Tjednima mu pokušava dokazati svoju ljubav, dokazati da se promijenila, ali on to ne dopušta.

. - Nisam ja ta koja se tvrdoglavo drži prošlosti. Namjeravaš li me zauvijek kažnjavati zbog pogrešaka koje sam počinila u mladosti? Žao mi je zbog svega što se dogodilo. Žao mi je što nisam iskoristila pet minuta koje si mi dao da odlučim o ostatku svoga života, zauvijek se odcijepim od svoje obitelji, napustim dom te pobjegnem s tobom i prihvatim tvoju prosidbu. Ali dosta mi je preuzimanja odgovornosti za sve. Nisam samo ja kriva. Da si mi dao priliku promisliti... - Optužujući ga, podigla je pogled prema njegovu šokiranom licu. Da si mi i na koji način pokazao da prema meni osjećaš išta više od privrženosti, možda bi mi pet minuta bilo dovoljno. O čemu govoriš? Znala si kako se osjećam. - Jesam li? Kako sam mogla znati kad nikad nisi ništa rekao? Nikad mi nisi rekao da me voliš. Jesam li trebala pogoditi što osjećaš? Izgledao je potpuno zatečeno. - Kako si mogla ne znati? Poljubio sam te. Oštro otpuhne. - Prislonio si usne na moje i toliko brzo ustuknuo da sam se uplašila da imam kugu. ~ 211 ~

Knjigoteka

dasha&anna Njezin sarkazam iživcirao ga je. Ukočio se. - Odao sam ti počast i pokazao poštovanje. - Nisam željela počast i poštovanje, željela sam strast. Bila sam mlada djevojka i sanjala o ljubavi, a ne o samostanu. Željela sam misliti da me voliš. Ali kad nisi došao po mene i pružio mi drugu priliku, uplašila sam se da griješim. Čekala sam te, Magnuse. Svaku sam noć gledala kroz prozor, zurila u sjene i pitala se jesi li tamo. Mjesecima sam tražila izgovore da bih šetala šumom. - Srce joj se stisne i suze je zapeku u očima. - Ali nisi došao. Tvoj je ponos bio jači od bilo kojih osjećaja koje si imao prema meni. Magnus je počeo oklijevati. Bože, zar je moguće da joj nije pokazao kako se osjeća? Pokušao je sagledati situaciju njezinim očima i shvatio da je to bilo ne samo moguće nego vrlo vjerojatno. Nikad joj nije rekao da je voli. Nikad joj čak nije rekao ni koliko mu je stalo do nje. Pretpostavljao je da su njegova djela dovoljna. Ali čak je i njih pogrešno protumačila. Nije osjećao strast prema njoj? Nije imala pojma. Prstima je prošao kroz kosu. Kriste, kakvi problemi! Oprosti, mislio sam da znaš što osjećam. Nisi samo ti bila mlada. - Mrzio je što je njezin brat, zakleti neprijatelj, svjedočio njegovu porazu. Ponos me spriječio da se vratim. Kad sam shvatio da sam pogriješio, bilo je prekasno. Bila si zaručena za moga prijatelja... i onda si se udala za njega. - Mogao si me spriječiti. Ali lagao si mi. Bio si previše tvrdoglav priznati koliko ti je još uvijek stalo do mene. Usta mu se stisnu. U trbuhu je još uvijek osjećao ogorčenost. Nisam mislio da ćeš se doista udati za njega. - Bila sam povrijeđena, Magnuse... zbunjena. Ako uopće nisam bila sigurna u tvoje osjećaje, jesam li trebala biti sigurna u njih tri godine poslije? Pokušala sam, ali rekao si mi da ti više nije stalo do mene. Doznala sam da nije tako tek na svadbenoj gozbi kad sam ti vidjela lice. Tada sam znala da sam pogriješila. I William je to shvatio... Nešto je počela pričati, ali on je prekine. Gordon je bio zadnja stvar o kojoj je želio razgovarati s njom. Sam spomen njegova imena bio je bolan podsjetnik. Shvatio je da se nalaze u bezizlaznoj situaciji. - Nema veze. Oboje smo griješili. Ali ne pokušavam te kazniti. Već te dugo ne krivim za ono što se dogodilo. ~ 212 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Zašto onda još ovo radiš? Znam da ti je stalo do mene. Nije se trudio poreći to. Ali ljubav nije uvijek dovoljna. - Jesi li zaboravila na svoju obitelj? - Naravno da nisam. Rekla sam ti da im neću dopustiti da nam opet stanu na put. - Približila mu se. Dokazat ću ti to. Samo mi pruži priliku. Je li svjesna u koliko ga je iskušenje dovela? Dokazat ću ti. Bože, ubijala ga je. Želio ju je svakim milimetrom svoga tijela. Želio je dodirnuti te grešne, crvene usne svojima i pokazati joj svu strast koju je toliko dugo čuvao. Ali nudila mu je jedinu stvar koju nije zaslužio: sreću. Okrenuo je glavu. - Postoje stvari koje ne znaš. Približila se i ponovno stavila svoju malenu ruku na njegova prsa. Od dodira su ga prošli trnci. - Reci mi. - Ne mogu. - Čuvari. Gordon. Nije smio pričati o tome. Usta joj se stisnu. - Tiče se Williama, zar ne? Smatraš svoje osjećaje prema meni izdajom. Ali nikad nisam pripadala Williamu. Jedva sam ga poznavala. Stavljaš sjećanje na prijatelja, duh svoga prijatelja, ispred žene od krvi i mesa koja te voli. Da mu dokaže svoju tvrdnju, ovije mu ruke oko vrata, podigne se na prste i privije se uz njega svojim mekim tijelom.

Isuse. Stresao se od dodira. Osjećao se kao da će iskočiti iz vlastite kože. Instinktivno je rukom uhvati oko struka pritisnuvši je uza se. Njezine meke, ženstvene obline savršeno su pristajale uz njegovo tijelo. - Ti si najtvrdoglaviji muškarac kojeg znam. Ali reći ću ti nešto: i ja mogu biti tvrdoglava. Želim te, Magnuse, i namjeravam se boriti za tebe. Njihove se oči sretnu u polutami. Bila je to pogreška. Osjetio je kako ga vuče. Neodoljivo iskušenje. Spustio je glavu. Samo jedan poljubac. Samo će je okusiti. Je li previše tražiti to? Na trenutak je spustio usne na njezine. Ali čak je i taj kratkotrajni dodir bio dovoljan da dođe u napast. Osjetila su mu eksplodirala. Njezine su usne bile tako meke i slatke. Mirisala je na strast i žudnju koju je predugo čuvala u sebi. Srce mu je tuklo od želje da je jače ljubi. Ali znao je da se mora maknuti jer uskoro to više neće biti moguće. ~ 213 ~

Knjigoteka

dasha&anna Međutim, nije se mogao prisiliti prekinuti njihov dodir morajući upiti još samo malo njezine slatkoće... Odjednom osjeti udarac malene šake na svojim prsima. Odlijepila se od njega vičući: - Stani! Proklet bio, stani! Pobogu, što je? Magnus je zurio u ljutite plave oči koje su još blistale od neisplakanih suza. - Što nije u redu? Mislio sam da želiš da te poljubim. - Želim, dovraga. Ali jesi li čuo išta što sam rekla? Zašto se suzdržavaš? Želim da me poljubiš onako kako si počeo u šumi. Želim da me poljubiš kao onu ženu na vjenčanju. Želim da me diraš. Da mi pričaš. Reci mi što mi sve želiš raditi kao što si govorio kad si mislio da sam Joanna. Želim da se prema meni prestaneš odnositi kao da sam... - Djevica? Magnus eksplodira. Zgrabi joj ruku sa svojih prsa i stavi je iza njezinih leđa privukavši je uza se. Znao je da ne bi smio zavidjeti svojemu mrtvom prijatelju na onome što je s pravom njegovo, ali jest. Trebala je biti moja. Napokon je to pretočio u riječi. Neka gori u paklu zbog toga. Ona raširi oči. - Htjela sam reći časna sestra. - Časna sestra. Djevica. U čemu je razlika? - Samo jednom - preklinjala ga je. Možeš li me samo jednom poljubiti... dodirnuti... kao što si njih? Ili prema meni to ne osjećaš? Nesigurno, ali izazovno pogleda ga u oči. Bilo mu je dosta te nesigurnosti. Dovraga. Nije ga više bilo briga. Sva požuda, sva pohota koju je držao u sebi eksplodirala je. Bio je muškarac, a ne svetac. Ako je željela sirovost i grubost, to će joj i dati. Čak i ako nakon toga završi u paklu. Spustio je ruku i zgrabio je za stražnjicu pa povukao prema sebi. Uzdahnula je od siline njegovih pokreta. - Osjećaš li moju strast, Helen? Nije nimalo nalik onome što sam osjećao prema njima. Bože, imaš li pojma koliko te očajnički želim? - Ona raširi oči, ali nije ga bilo briga. Sama je to tražila nema odustajanja. Uzeo je njezinu ruku i stavio je na sebe omotavajući njezinim prstima svoj kruti ud. Usprkos bijesu, zastenjao je od ugode i počeo još jače pulsirati. - Mogao bih eksplodirati od samo jednog pokreta tvoje nježne ruke. Ali koliko god dobro zvučalo, to nije ono što uistinu želim. ~ 214 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pribio ju je uz stijenu iza koje se prije nekoliko trenutaka skrivala i pritisnuo je svojim tijelom. Nije ju poljubio. Još nije. Umjesto toga, njegove usne i jezik pronašli su baršunasto meku kožu na njezinu vratu i grlu. Gutao ju je - proždirao, a snažno podrhtavanje njezina srca još ga je više navodilo na to. Dah joj je zastao kad je rukom prešao preko cijeloga njezina tijela. Uhvati je za dojku, a njegova usta bila su odmah pokraj njezina uha. - Znaš što doista želim? Uzeo je njezinu bradavicu među prste i lagano je uštipnuo. Odmahnula je glavom ubrzavši disanje. Bio je vruć, napaljen i više se nije mogao suzdržati. Njegovu se strast više nije moglo obuzdati. Više ga ništa ne drži. Ustima je zaronio niže sve do ruba njezina steznika. Pomaknuo je tkaninu u stranu dovoljno da jezikom može liznuti ukrućenu bradavicu. Zadrhtala je, ali njezin se uzdah iznenađenja pretvorio u uzbuđeno stenjanje kad ju je stavio između zuba i počeo sisati. Izvijala se i toliko pritiskala uz njega da je gotovo zaboravio svoje pitanje. Njezine su grudi bile nevjerojatne. Velike, meke i idealne težine. Bradavice su joj bile čvrste i ružičaste. Jezikom je još jednom okružio slatki mali vrh prije nego što je maknuo usta. - Želim svršiti u tebe. Želim da me ta uska, mala rukavica između tvojih nogu obuhvati. Želim te vlažnu i vrelu. Želim da drhtiš. Da vrištiš moje ime dok sam duboko u tebi. Zadržavala je dah dok je čekala njegov sljedeći potez. Možda ga je čak i mogla predvidjeti. On spusti ruku do njezina struka, niz nogu i ispod ruba haljine. Zastenjao je kad joj je dotaknuo golu kožu noge. Rastvori usne. Oči joj se zamagle. Dah joj je zastajao. Žudnja. Bila je opijena njome. Želio je to produljiti. Još je malo izazivati. Želio je da ga preklinje za još jedan dodir. Ali nije mogao čekati. Krv je ključala u njegovim žilama, a blag miris njezine ženstvene potrebe bio je neodoljiv afrodizijak. Željela je da joj priča? Pričat će joj dok ga ne počne moliti da prestane. - Jesi h vlažna, Helen? - upita hrapavim glasom. Osmjehnuo se vidjevši kako se zarumenjela. ~ 215 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Shvatit ću to kao potvrdu. Ona kimne. Rukom preleti preko kože na unutarnjoj strani njezina bedra, neodoljivo blizu izvora vlažnosti. - Reci mi što želiš. Opet joj poljubi grlo, ostavljajući trag poljubaca sve do usta. Osjetio je koliko je nemirna, koliko joj tijelo drhti od potrebe za njegovim dodirom. - Diraj me - uzdahnula je. - Želim da me diraš. Dao joj je što želi i prstima prešao preko svilenkasta mesa. Cijelo mu se tijelo naježilo. Bila je tako topla i vlažna da nije mogao dočekati ući u nju. Ali ne još. - Je li to sve što želiš? Frustrirana od žudnje, Helen ga prostrijeli pogledom i odmahne glavom. Nasmijao se i zavukao prst u njezinu usku, vlažnu toplinu. Uzdahnula je, protresavši ga do već nabrekla međunožja. Zatvorio je oči i dopustio da ga ponese val ugode. Uživao je u trenutku. Opet je zaronio u nju, ovoga puta dublje, nježno je šireći prstima. - Tako si uska - jedva je procijedio kroz stisnute zube. - Ali osjećaj je tako dobar. Ponovno je uronio i ona tiho zastenje od užitka. Oči su joj treperile, napola zatvorene. Obrazi su joj bili ružičasti od ugode, a usne... Bože, nije vise mogao čekati ni minute da okusi te jarkocrvene usne. Kad ju je ponovno pomilovao, prigušio je njezino stenjanje svojim usnama. Helenino srce počelo je luđački tući kad je usnama konačno prekrio njezine. Žestoko. Očajnički. Zahtijevajući njezinu reakciju. Milovao ju je dok joj je gurao jezik u usta, uranjajući hotimice i duboko, istražujući svaki njihov kutak. Osjetila je kao da joj se srce vinulo u nebesa. Strast nagoviještena prije toliko godina u šumi napokon je postala stvarnost. Strast o kojoj je oduvijek sanjala. Ljubio ju je kao da je se ne može zasititi. Kao da će umrijeti ako ne bude njegova. Uzvratila je jezikom i jače otvorila usta, odgovorivši na njegov bludni poziv. ~ 216 ~

Knjigoteka

dasha&anna Milovanje između njezinih nogu postalo je intenzivnije, a njegovi prsti uranjali su u nju brže, jače, dublje. Oh, Bože... Pritisak koji nije razumjela počeo joj se nakupljati nisko u trbuhu. Zgrabila ga je za ruke. Za ramena. Osjetila je kako čvrsti, ukočeni mišići gore pod vrhovima njezinih prstiju. Željela mu je biti bliže. Trljati se o čvrsti zid njegovih mišića. Željela je kožu. Željela je osjetiti njegovu snagu i toplinu pod svojim dlanovima. Zavukla je ruke pod platno i kožu njegova cotuna. Zasiktao je od vreline njezina dodira. Stisnula ga je čvršće dok se približavala vrhuncu. Prestao ju je ljubiti i, ubrzano dišući, približio se njezinu uhu. Želim te vidjeti kako svršavaš, ljubavi.

Ljubavi. Nazvao ju je ljubavi. Srce joj se raspuklo od užitka kad je nesvjesno počela kružiti bokovima tražeći pritisak njegove ruke. - To je to - nježno ju je bodrio. - Godi li ti? Osjetim kako počinješ drhtati. Bože, tako si slatka. Sljedeći put okusit ću te. Stavit ću svoj jezik točno tu. Bila je previše u transu da bi je šokirale njegove riječi. Umjesto toga, drhtala je u grešnom iščekivanju. Pomaknuo je prst na mjesto... Na mjesto od kojega joj se maternica stisnula. Vrisnula je i zarila prste u čelične mišiće njegovih leđa dok su je potresali pulsirajući grčevi. Dok se njezinim tijelom poput poplave širio intenzivan užitak. - To je to, ljubavi - šapne. - Svrši za mene. Bože, prelijepa si! Magnus nije mogao čekati vise ni trenutka. Vidjevši kako svršava, nije se mogao suzdržati. Nikada u životu nije bio toliko uzbuđen. Mogao je razmišljati samo o tome kako će biti njegova. Bio je tako krut i toliko je pulsirao nadomak eksploziji da je znao kako neće dugo izdržati. Petljao je po uzicama hlača i pomaknuo gaće dovoljno da ga izvadi, a nalet hladnog zraka na vreloj, zategnutoj koži bio je dobrodošlo osvježenje. Helen još nije došla k sebi i cijelim je tijelom bila prislonjena uz stijene. Ali ustala je shvativši što radi kad je zadigao njezinu haljinu. ~ 217 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pogled joj se zadržao na dijelu njegova tijela za koji je mislio da ne može biti kraći. Ali njezina znatiželja pokazala mu je da griješi. Stisnuo je zube, a trbuh mu se zgrčio kad je ispružila ruku i dotaknula ga. - Tako si... - Pogledala ga je oklijevajući, a potom omotala prste oko njega kako joj je ranije pokazao. - Velik. Iako je boljelo, postajao je sve veći. - Mek i tvrd u isto vrijeme.

Isuse. Možda pričanje nije bila dobra zamisao. Ali nije ni gledanje. Kad je spustio pogled i vidio te nježne kremastobijele prste omotane oko sebe, umalo joj je svršio u ruku. Sanjao je o tom trenutku otkad je bio mladić, nije mogao vjerovati da se to zapravo događa. Pulsirao je i ona raširi oči. - To ja radim? Krv mu je toliko ključala da na trenutak nije mogao govoriti. Oči su mu žestoko zasjale. - Da. Opasan smiješak pojavi se na njezinu licu. Bio je to smiješak žene koja je upravo otkrila izvor moći. - Na što si mislio kad si govorio o pokretu ruke? Mala, zločesta bludnica. Zastenjao je kad je počela micati ruku gore-dolje. - Na ovo? - Prelazila je rukom od vrha do korijena, a njezin je stisak bio čvrst i jak. Osjećaj je bio toliko dobar da nije mogao ni kimnuti. Svaki mu je mišić bio napregnut. - Volim te dirati - rekla je. - Osjetiti te kako pulsiraš u mojoj ruci. Pričanje definitivno nije bila dobra zamisao. Zgrčio se pokušavajući zadržati nalet koji je prijetio oslobađanjem. Ali pobjegla je kremastobijela kapljica. - Reci mi što želiš, Magnuse. Stisnula ga je snažnije i počela ga musti jače. Poslije će biti ljutit na malu pohotnicu jer je okrenula njegove riječi protiv njega, ali sad se osjećao tako dobro. Želio je svršiti. U njezinu ruku. U njezina usta. Ali najviše od svega, duboko u nju. Zgrčio se. Osjetio je kako mu se trbušni mišići stežu dok se pritisak nakupljao i spuštao do dna kralježnice. Dok je pulsiranje postajalo intenzivnije. Stala je. - Reci mi. ~ 218 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Želim... čuo.

Odjednom se ukoči. Ledeni trnci prođu mu kroz zatiljak. Nešto je

Helenina se ruka umiri, osjetivši promjenu na njemu. - Što nije u redu? Već je popravljao hlače i oblačio se, što nije bilo lako s obzirom na to da je bio nadomak orgazmu. Nema sumnje da su mu jaja trenutačno plave nijanse, ali zanemario je bol. Proželi su ga ratnički instinkti. - Netko je vani.

~ 219 ~

Knjigoteka

dasha&anna

19. POGLAVLJE

G

otovo je bila njegova u spilji. Još nekoliko trenutaka,još nekoliko koraka i Donald bi je imao u šaci. Ali nije si mogao dopustiti pogrešku, ne kad su bili tako blizu da maknu lažnoga kralja s prijestolja. Samo je čekao pravi trenutak. Bilo bi savršeno da je mogao uhvatiti Helen. Ne samo da bi mogao otkriti sve što je znala o Bruceovoj vojsci nego bi i odvukao MacKaya od kralja. Ali bez obzira na to koliko sve zvučalo primamljivo, nije mogao djelovati nepromišljeno. Nije mogao riskirati da MacKay otkrije njega ili skupinu za ubijanje prije nego što budu spremni za napad. Kao i Bruceovim ratnicima, faktor iznenađenja bio je važan dio njihove taktike. Zbog toga je dopustio da mu promakne kroz prste. Ali, Bože, koliko ju je želio. Iako ga je odbila. Možda još više upravo zbog toga. Volio je izazove. Činili su pobjedu još slađom. I nikad nije sumnjao da će ih oboje pobijediti: ženu koja ga je odbila i muškarca koji je od njega napravio budalu na ratištu. Kad se MacKay približio, Donald se maknuo od spilje i promatrao iz daljine. Sve je vidio. Isprva je bio zadovoljan onim što se pred njim događa. Činilo se da se svađaju. Budalasta se djevojka nabacivala MacKayu, a on ju je, iz tko zna kojeg razloga, uporno odbijao. Ali kad ju je MacKay poljubio, sve se promijenilo. Nije mogao vjerovati što vidi. Ljutnja mu je nagrizala prsa poput kiseline. Krv mu je počela ključati i bio je sve bjesniji. Kako može? Kako može tako od sebe praviti kurvu? Nudila mu se. MacKay je držao usta na njezinoj savršenoj dojci i ruku između njezinih nogu. Dirao ju je. Žena koju je Donald planirao oženiti dahtala je poput kuje na suncu. Tijelo o kojem je sanjao uvijalo se od dodira drugoga muškarca. Gotovo je mogao osjetiti kako ga njezin užitak omotava, izaziva, ponižava i istiskuje ljubav iz njegova srca. A kad je čuo uzdahe nekoliko trenutaka poslije, htio ih je ubiti oboje. Bodež u MacKayev vrat, a potom u Helenino izdajničko srce. MacKay je zadignuo njezinu haljinu. Nikad neće biti ranjiviji nego kad je bude jebao. ~ 220 ~

Knjigoteka

dasha&anna

Jebao moju ženu. Neka ide kvragu, imala je priliku. Izvukao je bodež, ali zbog nestrpljivosti, oštrica je slučajno kvrcnula o metal na njegovu remenu. Opsovao je. Vidio je kako se MacKay ukočio i znao je da je čuo taj zvuk. Donald je znao da je pogriješio. Morao je upozoriti ostale. Izmaglica užitka pretvorila se u val panike. Toplina na Heleninoj koži postala je ledeni pokrivač. Osvrtala se oko sebe u mrklome mraku koji se prije nekoliko trenutaka činio tako romantičnim, a sada tako prijetećim i neprohodnim. Da Magnus nije bio s njom, bila bi prestravljena. Ali njegova prisutnost smirila ju je. Neće dopustiti da im se išta dogodi. Izvukao je mač i branio je svojim tijelom dok je pregledavao prostor oko njih. - Gdje? - šapnula je. - U onom gustišu na drugoj strani staze. Ali mislim da su otišli. - Odveo ju je natrag do ulaza u spilju i stavio joj bodež u ruku. Ostani ovdje. Bila je uvjerena da je oči razrogačila koliko je god mogla. Ostavljaš me? Rukom dotakne njezin obraz i nježno se nasmije. - Samo trenutak. Želim biti siguran da su otišli. Održao je svoju riječ i nije ju ispuštao iz vida te se vratio samo nekoliko trenutaka poslije zabrinuta lica. - Jesi li pronašao što? - upita ona. Magnus odmahne glavom. - Nisam, ali siguran sam da je netko bio ondje. Helen zadrhti. Mislila sam da sam čula nekoga prije. - Što? - vikne na nju neugodno iznenađen. - Kad? Ona zagrize usnu. - Kad sam bila u spilji. Mislila sam da čujem nekoga na ulazu. Mislila sam da si to ti i da me pokušavaš uplašiti. Stisne zube kao da se trudi ostati smiren, ali ne uspijeva. - Zašto mi nisi rekla? Helen se zarumeni. - Mislila sam da mi se pričinja. Lice mu se smrkne. - Dovraga, Helen. Rekao sam ti da se ne udaljavaš. Opasno je. Moraš biti oprezna. Bio je bijesan, ali nije razumjela zašto. - Što je bilo? Što mi ne govoriš? Zašto bi nas netko promatrao? ~ 221 ~

Knjigoteka

dasha&anna Toliko je snažno stisnuo čeljust da su mu usne pobijeljele. Gledao ju je u oči doimljući se kao da se oko nečega bori sam sa sobom. Šutnja je ipak odnijela pobjedu. - Hajde - reče uhvativši je za ruku. - Moraš se vratiti u tabor. Nisam te ni trebao dovesti ovamo. Ovo je bila pogreška. - Kako to misliš ‘pogreška’? Magnuse, što nije u redu? - Nije valjda požalio zbog onoga što se dogodilo između njih? Bilo je jasno da trenutačno ne želi podijeliti svoje misli s njom. Brzo ju je odvukao do tabora kao da im je sam vrag za petama. Znajući da hodaju tako brzo jer je zabrinut za njezinu sigurnost, čekala je dok se na vidiku ne pojave baklje i svjetlost vatre u taboru prije nego što ga je prisilila da stanu. - Želim znati o čemu se radi. - To namjeravam doznati kad te vratim u tabor. Ona raširi oči. - Ići ćeš za njima? - Stavi ruku na njegovu. - Jesi li siguran da je to pametno? Mislila sam da si rekao kako bi moglo biti opasno. Zaigrana iskrica bljesnula mu je na licu. - Znam se brinuti za sebe, Helen. Više me brine tvoja sigurnost. - Moja? Zašto bih ja bila... - Helen! Zastenjala je čuvši bratov glas. Nije dolazio iz tabora ispred njih, nego iz tame s njihove desne strane. Mili Bože, ne sad! - Gdje si bila? - upitao je Kenneth. Možda bismo mi tebe trebali upitati istu stvar - ubaci se Magnus. - Što radiš sam izvan tabora? Bilo je jasno na što smjera i Helen se to nije svidjelo. Njezin ih brat nije pratio... ili jest? Ne. Da ih je špijunirao, ne bi ostao tih. Ustuknula je od same pomisli na to. - Tražim sestru. Kad sam se vratio sa zadatka i nisam te mogao pronaći, zabrinuo sam se. Trebao sam znati da će MacKay iskoristiti moju odsutnost. - Gledao ju je netremice. - Gdje ste bili? I zašto si bila sama s njim? Što ste radili? - Pitala sam Magnusa da mi pomogne nabrati šumske jagode za kralja. Kenneth pogleda njezine prazne ruke i ona tužno zagrize donju usnu shvativši da je jagode ostavila u spilji. Ali nije ga brinulo to što nije imala ni jednu jedinu jagodu. Promatrao joj je kosu, lice, usta i, naposljetku, zgužvanu odjeću. ~ 222 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen spusti pogled. Oh, ne! Bila je užasnuta i boja joj je napustila lice. Uzice potkošulje virile su joj iz haljine. Kennethove oči divlje sijevnu prema Magnusu. - Kopile! Tako mi svega, ubit ću te. Posegne za mačem. Helen nije razmišljala. Prepoznala je taj pogled u njegovim očima - njegovu divlju narav koju je nemoguće urazumiti - i znala je što će se dogoditi. Čula je kako izvlači mač iz korica i reagirala. - Nemoj! - povikala je skočivši ispred Magnusa da spriječi brata. Ali pogrešno je procijenila Kennethovu brzinu: bio je puno brži nego što je mislila. Magnus vikne uznemirenim tonom koji Helen nije čula nikad prije. - Bože, Helen, ne! Dogodilo se tako brzo, a činilo se kao da traje cijelu vječnost. Mogla je vidjeti kako joj se čelična oštrica približava. Vidjeti bratov mučenički izraz lica kad je shvatio što će se dogoditi i pokušao zaustaviti mač koji je već bio na silaznoj putanji. Čula je Magnusov bijesan urlik dok je pokušavao isukati mač i skočiti ispred nje kako bi je zaštitio na vrijeme. Užasnuto raširi oči shvativši da se ništa od toga neće dogoditi na vrijeme. Iščekivala je bol i nadala se da neće predugo trajati. Magnus je u posljednji tren saplete i štiteći je svojim tijelom, okrene je ispod sebe dok su padali na tlo. Nikad neće zaboraviti zvuk mača koji joj je prozujao pokraj uha i uz udarac završio na zemlji nekoliko centimetara od glave. Nekoliko trenutaka zavladala je mrtvačka tišina. Mučan glas njezina brata uskoro ju je prekinuo. - O, Bože, Helen. Žao mi je. Klekne pokraj nje. - Jesi li dobro? Magnus je zurio u nju s jezivom mirnoćom. Srce mu je udaralo neprirodno sporo, kobno. - Jesi li dobro? Iznutra se tresla, ali uspjela je mirno odgovoriti: - Dobro sam. Maknuo se s nje i mirno joj pomogao ustati, ali nije ju uspio zavarati - osjetila je kako iz njega isparava vatreni bijes kao iz kovačnice. Mornari su znali pričati o jezivom zatišju prije nego što se otvore sama vrata pakla. Osjećala se kao da upravo proživljava to zatišje i čeka neizbježnu katastrofu. Njezin brat nije imao pojma što će ga snaći. - Hvala Bogu - reče Kenneth. ~ 223 ~

Knjigoteka

dasha&anna Počeo je ustajati, ali Magnus ga zgrabi za vrat i pritisne o najbliže drvo. - Ti nepromišljena, prokleta budalo! Zamalo si je ubio! - Stisnuo ga je jače prekidajući mu dotok zraka. - Trebao bih te ubiti. Činilo se kao da upravo to i namjerava. Kenneth ga je vukao za ruke pokušavajući se osloboditi, ali Magnusa je obuzela nadnaravna snaga. Ruka mu je bila poput čelične šipke, njezin krupni, mišićavi brat nije ju mogao pomaknuti ni milimetar. Zgrabila je Magnusa za ruku pokušavajući ga povući. Magnuse, molim te, pusti ga. Ozlijedit ćeš ga. Njegove su oči bile crne i pune hladnog bijesa. Na trenutak je pomislila da je ne čuje. - Gotovo te ubio. - Nije to htio - reče nježno kao da pokušava smiriti ljutim zvijer. - Dogodilo se slučajno. Slučajno? Ne može kontrolirati svoju prokletu narav. Nediscipliniran je, nagao i predstavlja opasnost svima oko sebe. Kako ga možeš braniti? Oči joj se ispune suzama. - Ne branim ga. Ali on mi je brat i volim ga. Magnuse, molim te... Pogledi im se sretnu i mogla je vidjeti kako njegov bijes polako kopni. Popustio je stisak, ali je još jednom dobro protresao Kennetha prije nego što ga je pustio. - Ako još jednom izvučeš mač u njezinoj blizini, ubit ću te. Na opće iznenađenje, Kenneth nije ništa rekao. Prvi put u životu činilo se da je njegova narav utišana. Dva su se muškarca gledala u tami i razmjenjivala optužbe bez riječi. Između njih se događalo nešto što Helen nije shvaćala. - Jesi li je obeščastio? - Kenneth progovori još uvijek promuklim glasom. Magnus se ukipi, ali prije nego što je uspio odgovoriti, Helen napadne brata. - Sad je dosta, Kennethe! Ti si mi brat, a ne otac. Dosta mi je tvojega upletanja i više to neću trpjeti. Jednom sam učinila ono što si tražio od mene, ali neću to učiniti opet. Volim ga. Ništa što Magnus učini ne može me obeščastiti. Brat ju je ignorirao. Piljio je u Magnusa. - Jesi li? - prosikće. - Ja sam njezin čuvar na ovom putovanju, imam pravo znati. Magnus stisne usta. Jasno se vidjelo da ga želi poslati kvragu, ali jednako je jasno bilo i da priznaje Kennethov autoritet. - Nisam. ~ 224 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Da barem jest - reče Helen. Obojica su se okrenuli prema njoj u isto vrijeme i rekli: - Helen, ušuti! Ili je možda samo Kenneth rekao, a Magnus je izgledao kao da Želi, ali svejedno je ostala zaprepaštena. Možda bi joj trebalo biti drago što se mrze; ako se ikad odluče udružiti protiv nje, mogla bi biti u nevolji. - Kloni je se - Kenneth reče tihim glasom. - Zašto bi je dovodio u još veću opasnost? To je bio vrhunac. Helen je eksplodirala. - Dragi Bože, zar i ti? Kakva je to navodna opasnost o kojoj ja ništa ne znam? Magnusova su usta bila bijela dok su se on i njezin brat strijeljali pogledima. - Da, zašto joj ne kažeš, MacKay? - Kenneth ga je izazivao. Magnus je izgledao kao da je ozbiljno požalio što je maknuo ruku s njegova vrata. Već sam te upozorio. Drži. Jezik. Za. Zubima. - Neću ako ti nećeš držati ruke dalje od nje. Zaslužuje znati u što se upušta. - Kenneth se okrene prema njoj. - Hajde, pitaj ga. Pitaj ga o tajnama koje krije. Pitaj ga o Gordonu. Pitaj ga za glasine o tome kako su Bruceovi fantomski ratnici napali dvorac Threave nekoliko dana nakon vašega vjenčanja. Helen raširi oči. Svi su čuli priče o nevjerojatnim pothvatima male skupine naizgled nepobjedivih ratnika koji su poput fantoma iskakali iz sjene i ponovno nestajali u njoj. Pričalo se da ih nitko ne može pobijediti. Uživala je slušajući priče o njima kao i svi drugi, ali nikad nije previše razmišljala o tome tko bi oni mogli biti. Bili oni stvarni ili ne, nitko nije znao tko su. Ali prožeo ju je jeziv predosjećaj. - Bruceovi fantomi? Kakve to veze ima s Williamom? Magnus zakorači prema Kennethu, ali Helen mu stane na put. Reci mi, Magnuse. O čemu on govori? Magnus spusti pogled na nju. Vidjelo se da je bijesan, ali pažljivo je birao riječi. - Priča o stvarima o kojima nema pojma. Kenneth pak nije odustajao. - Pitaj ga o neobičnoj eksploziji koja je srušila dio zida u Threaveu, Helen. Podsjeća li te to na neke od priča koje sam ti ja pričao? Uzdahnula je i pogledom prostrijelila Magnusa. Bila je zapanjujuća rijetkost da netko zna rukovati saracenskim barutom. -

~ 225 ~

Knjigoteka

dasha&anna Je li to istina? Je li ono što moj brat govori istina? Je li William bio član njegove fantomske vojske? Ali nije ni morala pitati. Bio je dovoljan njegov užareni pogled pun patnje. Zakoračila je unatrag prekrivši usta u šoku. - Dragi Bože! Činilo se nevjerojatnim da bi William mogao biti dio nečega što je gotovo zvučalo poput mita. Koliko ga je slabo poznavala! Na njezino iznenađenje, i Kenneth je bio jednako zatečen kao i ona. - Dovraga - promrmlja njezin brat. - Istina je. - Ako ti je imalo stalo do sigurnosti svoje sestre, nikad to više nećeš spomenuti. Kenneth namrgođeno stisne usta. Pogledavala je naizmjence jednoga pa drugoga. - Kakve to veze ima s mojom sigurnošću? Muškarci razmjene poglede; bilo je jasno da joj nijedan od njih to ne želi objašnjavati. Nakon duge stanke, Magnus razbije tišinu. Postoji puno ljudi koji su voljni platiti da doznaju identitet takozvane fantomske vojske. U opasnosti su svi koji imaju veze s njima. - Ali ja ne znam ništa o tome. - Da, ali to nitko ne zna - istakne njezin brat. Bože, bio je u pravu. Helen je zurila u Magnusa. - Jesam li u opasnosti? - Ne znam. - Ali imaš razlog vjerovati da bih mogla biti. On kimne glavom. - Zato si bio tako zabrinut u šumi. - Što se dogodilo u šumi? - upita Kenneth. Magnus je izgledao kao da se želi maknuti što dalje od Kennetha, ali nakon nekog vremena reče: - Mislio sam da nas netko uhodi. Kenneth opsuje. - Zašto nisi pošao za njima? On stisne usta čuvši njegovo pitanje. - Zato što sam želio odvesti tvoju sestru na sigurno. Nisam je mogao povesti sa sobom. Krenuo sam organizirati izviđački tim kad si me ti u tome spriječio. - Idem s tobom. - Prije nego što je Magnus uspio prigovoriti, dometnuo je: - Ona je moja sestra. Ako je u opasnosti, zaštitit ću je. - Okrene se prema njoj. - Dođi, Helen. Odvest ću te natrag u tabor. ~ 226 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ona odmahne glavom. - Magnus će me odvesti. - Promatrala je kako se Kennethu lice smrknulo. - Trajat će samo nekoliko minuta i možeš me vidjeti iz tabora. Imam mu nešto reći. - Ako trebaš pomoć pri pronalaženju pravih riječi, ja imam nekoliko prijedloga. Helen ga je ignorirala jer nije trebala biti jako maštovita da bi pretpostavila koje bi to riječi mogle biti. - Idi po MacGregora i Frascra - reče mu Magnus. - Ne želim iz tabora odvesti više ljudi od toga. Krećemo čim završim. Kennethu se to nije sviđalo, ali ostavio ih je nasamo. Posljedice Williamove upletenosti u tajanstvene ratnike bile su zapanjujuće, ali jedna se stvar motala Helen po glavi. Razmišljala je o promjenama na Magnusu. O njegovoj bliskosti s Williamom. O čvrstoj vezi koju je očito imao s kraljem. - A što je s tobom, Magnuse? Što ti imaš s Bruceovom fantomskom vojskom? - Kralj nije potvrdio postojanje takve vojske. - I zbog toga što nije službena, to znači da ne postoji? Ti si isto dio te vojske, zar ne? Gledao ju je u oči izraza lica koji nije mogla pročitati. - Ne postavljaj mi pitanja na koja ti ne mogu odgovoriti. Ali nije morala pitati. Znala je. I on je bio dio skupine. Njezin je brat također sumnjao u to. Bio je to jedan od razloga zašto je želio da je se Magnus kloni. Je h to ijedna od stvari koje su sprječavale Magnusa da joj prizna da je voli? Je li je pokušavao zaštititi? Srce joj se rastopilo. Prišla mu je toliko blizu da su im se tijela gotovo dodirivala. Ne želim da me štitiš, Magnuse. Želim da me voliš. Lice mu je na mjesečini izgledalo bijesno, gotovo kao da ga ona čini nervoznim. U njegovoj se glavi odvijao rat koji nije shvaćala. Pokušao je se riješiti. - Ne. Obećao sam da ću te štititi i, dovraga, hoću. Srce joj zastane. Ukipila se. Obećao? Imala je neki strašan predosjećaj. - Kome si to obećao? Činilo se kao da je shvatio svoju pogrešku i poželio povući izgovorene riječi, ali bilo je prekasno. Vidjela je ispriku na njegovu licu. - Gordonu. Zakleo sam mu se da ću te štititi.

~ 227 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen je izdahnula vrlo polako osjetivši vreli škripac koji joj je pritiskao prsa. - Jesam li zato na ovom putovanju? Da me možeš držati na oku? Pokušao je izbjeći njezin pogled, ali zurila je u njega dok im se oči nisu susrele. - Jesi. Ona kimne glavom. - Razumijem. - I jest razumjela. Jasno. Više nije bila zaslijepljena iluzijama. Bio je dobar prema njoj zbog svoje dužnosti, a ne zato što se smekšao. Žalosna, povrijeđena i vrlo ljutita, počela je hodati, ali on je uhvati za ruku spriječivši je. - Helen, čekaj. Nije kao što se čini. Oči su joj postale mutne. Vrele suze stisnule su joj grlo. - Ma nemoj... A kako je? Jesi li ti ovdje... jesam li ja ovdje... zato što me voliš ih zato što me želiš zaštititi? Njegova šutnja dala joj je odgovor koji je trebala. Bila je to duga noć. Magnus, MacGregor, Sutherland i Fraser satima su jahali šumom u okolici tabora na istočnoj strani Loch Glascarnocha pokušavajući pronaći bilo kakav trag uljeza. Ali tko god on bio, nestao je bez traga. Vrlo je malo stanovnika živjelo na tom prostoru - bilo je tek nekoliko kućeraka i koliba - i do sada nitko od mještana koje su pitali nije čuo ni vidio ikoga nakon što je prošla kraljeva povorka. Nije bilo sumnjivih ljudi, jahača, naoružanih ratnika, razbojnika, ničega. Naravno, bilo bi im znatno lakše da su znali koga točno traže. Vraćali su se prema svojim konjima nakon što su nekog nesretnog seljaka i njegovu ženu izvukli iz kreveta kad je Kenneth prišao Magnusu. Magnus se napne, a mišići vrata i leđa iskoče mu u iščekivanju. - Jesi li siguran da je netko bio ondje? - upita Sutherland. Možda je bila kakva životinja. Zaškrgutao je zubima. Da ga je to upitao bilo tko osim Sutherlanda, ne bi se toliko uzrujao. Ali nije mogao pogledati kopile bez prisjećanja na njegov prokleti mač i zastrašujući trenutak kad nije bio siguran hoće li na vrijeme uspjeti maknuti Helen s njegove putanje. Sutherlandova nesmotrenost i divlja narav umalo su koštale života njegovu sestru. Samo činjenica da je kopile imalo razlog za ~ 228 ~

Knjigoteka

dasha&anna ljutnju - i Magnusova krivnja zbog onoga što je umalo učinio s Helen - spriječila ga je da u potpunosti požali odluku da ga pusti. Ali samo je čekao ispriku da prolije malo te prevrele krvi i nije sumnjao u to da će mu je Sutherland pružiti. - Nije bila životinja. Netko je bio ondje. Čuo sam kako metal udara o metal. - Možda je bio netko iz tabora. Fraser je načuo Sutherlandovo pitanje. - Ali zašto im se onda ne bi otkrili? Magnus i Sutherland u tami su razmijenili ljutite poglede, obojica misleći na istu stvar: možda je osobi bilo previše neugodno prekinuti ono što se događalo. - Nije bio nitko iz tabora - Magnus reče samouvjereno. Nije znao kako bi to opisao osim da je u zraku osjetio zlobu koja je bila usmjerena prema njemu - ih prema njima, nije bio siguran. Bilo je to šesto čulo. Primitivni nagon koji je otkrivao opasnost i uzbuđivao sve živce u tijelu. Imao je osjećaj da je netko ondje i da im ta osoba predstavlja prijetnju. A njegovi su mu nagoni pomogli da preživi previše puta da bi ih ignorirao. Ne možemo riskirati - reče MacGregor nadovezavši se na Fraserovo pitanje. - Ali nisi siguran da je moja sestra u opasnosti? Magnusova se usta skupe. Znao je da Sutherland nije zadovoljan s malo informacija koje mu je rekao o kraljevoj poruci - samo da su postojale glasine o Gordonovoj upletenosti u tajnu vojsku - ali to je bilo sve što je trebao znati. Dovraga, već je ionako znao previše. Uz Gordonovo i MacRuairijevo razotkrivanje te Sutherlandove i Helenine sumnje u vezi s njim i MacGregorom, identitet Čuvara Visočja brzo je postao jedna od najlošije čuvanih tajni u Škotskoj. Nisam siguran ni u što. - Treba razmišljati i o kraljevoj sigurnosti - istakne MacGregor. Sutherland odmahne glavom. - Dakle, imamo nedefiniranu metu koja predstavlja nedefiniranu prijetnju. Magnus stisne šake koje je očajnički želio spojiti s vilicom drugog muškarca. Suzdržavajući se da ne udari Sutherlanda, uistinu je zaradio svoje ratno ime. - Želio si večeras poći s nama. Ako ne želiš biti ovdje, možeš se vratiti u bilo kojem trenutku. Pridruži se svom prijatelju Munrou na straži. Ali ja se namjeravam uvjeriti da su tvoja sestra, kralj i sva ostala pratnja na sigurnom. ~ 229 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Imaš dužnost prema kralju; ja ću se brinuti o svojoj sestri. Magnus je primijetio kako su mu oči zabljesnule i čuo njegov neizgovoreni izazov: hoće li položiti pravo na Helen? Bože, toliko je to želio. Htio je to svakim milimetrom svoga bića, ne vodeći računa o tomu koliko je uistinu pogrešno. Umalo da nije ni imao izbora. Razmišljao je o onome što se dogodilo. Kako se rastopila u njegovu naručju. Koliko je bila spremna za njega. Njezini su odgovori bili tako iskreni. Tako slatki i nevini - ne, neiskusni. Nije bila nevina, dovraga. Njegovo obećanje Gordonu zasigurno nije obuhvaćalo i ono što se dogodilo niti ga je strah za Helen oslobodila dužnosti prema kralju. Magarac od njezina brata podsjetio ga je na to i spriječio da učini veliku pogrešku. Poželio je da nije doznala istinu. Još je uvijek u glavi vidio izraz njezina lica kad mu je izletjelo obećanje koje je dao Gordonu. Izgledala je poput djevojčice koja je upravo otkrila da njezina omiljena bajka nije stvarna. A onda, kada ga je pokušala natjerati da se očituje... Htio joj je reći oboje - bilo je to zbog ljubavi i njegova obećanja - ali znao je da je bolje pustiti je. Usta mu se stisnu dopustivši da se njegova ljutnja na samoga sebe - na cijelu prokletu situaciju - usmjeri na novu metu: Sutherlanda. - Ne trebam te da me podsjećaš na moju dužnost. - Drago mi je što to čujem. Magnus ga je htio poslati kvragu, ali time bi izazvao tučnjavu koja im je visjela nad glavama, a trenutačno se morao usredotočiti na pronalazak izvora opasnosti. Nakon što su se vratili do tabora provjeriti je li sve u redu sa stražarima koje je postavio, pošli su lovačkim putevima uz riječnu terasu - široku riječnu dolinu - sjeverno do Loch Vaicha. Šuma u Stratvaichu bila je poznata po jelenima pa je svuda bilo lovačkih puteva. Odjahali su tek nekoliko kilometara od tabora kad su naišli na ribara koji je na obali jezera pripremao čamac. Nakon što su se pozdravili, Magnus reče: - Malo ste uranili, zar ne? - Da - odgovori muškarac. Bio je mlad i veseo, skromno odjeven. - Što veći mrak, to veća pastrva. Magnus se nasmije poznatoj ribarskoj uzrečici i objasni mu zašto su tu. ~ 230 ~

Knjigoteka

dasha&anna Muškarčevo se veselo lice u sekundi promijeni. - Nisam siguran jesu li to ljudi koje tražite, ali prekjučer sam pecao s klincem na drugoj strani jezera i vidio skupinu ratnika među drvećem na zapadnoj obali. Koža mu se naježi. - Koliko ih je bilo? Čovjek slegne ramenima. - Osam, možda devet. Nisam se dugo zadržao ondje. - Zašto? - upita MacGregor. Čovjek zadrhti. - Čim su nas vidjeli, navukli su kacige i podigli mačeve. Mislio sam da će skočiti u vodu i krenuti za nama. Počeo sam veslati što sam brže mogao u drugom smjeru. Ali jako su uplašili mog sina. - Nasmijao se kao da mu je neugodno. - S crnim kacigama na glavama i tamnom odjećom, u tami su mu izgledali poput fantoma. Bruceovih fantoma - rekao je. Znajući da ga Sutherland promatra, Magnus se nije usudio pogledati MacGregora. - Ali meni su izgledali poput običnih razbojnika. Nakon što su točno utvrdili gdje je ribar vidio razbojnike, Magnus mu se zahvali i oni odjašu do mjesta koje im je čovjek opisao, malo dalje od kilometra uz zapadnu obalu jezera. Nije bilo teško pronaći mjesto na kojem su muškarci prenoćili. - Tko god bili, otišli su nedavno - reče MacGregor kleknuvši pokraj hrpe granja prekrivenog zemljom. - Žar je još uvijek topao. Pretražili su mjesto i, iako se ratnici nisu potrudili sakriti tabor, nisu bili dovoljno velikodušni ostaviti ikakav trag koji bi pomogao da ih se identificira. - Misliš li da su to bili isti ljudi? - upita Fraser. Magnus mrko kimne. - Sve se dogodilo vremenskom razmaku da bi bila slučajnost.

u

premalom

- Tko god to bio, čini se da si ih otjerao - Sutherland reče pokazujući tragove kopita na zemlji koji su kroz šumu vodili sjeverno. Nadao se, ali to mu se nije svidjelo. Da su bih razbojnici ili pljačkaši, bilo bi logičnije postaviti tabor bliže putu. A ako nisi bili razbojnici, tko su onda, dovraga? Magnus i ostali pratili su tragove zapadnom obalom jezera dok nisu došli do glavnog puta prema Dingwallu, a potom su se vratili u tabor. Tko god ti ratnici bili, činilo se da su nestali. ~ 231 ~

Knjigoteka

dasha&anna Prve zrake sunca probile su se kroz maglu na jezeru i tabor se već počeo komešati. Imali su možda sat ili dva za odmor prije nego što je trebalo pripremiti kola za cjelodnevno putovanje. Ali Magnusu san nije dolazio na oči. Nije se mogao riješiti nelagode, osjećaja da nešto nije u redu. Nekoliko sati poslije, dok se kraljeva povorka približavala kraju puta uz Loch Glascarnoch, Magnus je dobio potvrdu. Sa svoga izviđačkog mjesta visoko na vrhu brijega Beinn Liath Mhora, vidio je kako je metal zabljesnuo na suncu. Vješto i prikriveno, s dovoljno velike udaljenosti da ih se ne može otkriti, netko ih je pratio.

~ 232 ~

Knjigoteka

dasha&anna

20. POGLAVLJE

W

illiam Sutherland od Moraya bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Škotskoj. Otkada pamti, ljudi su skakali na svaku njegovu naredbu. Bio je poglavar, dovraga. Grof. Glava jedne od najstarijih pokrajina. Zastrašujući i veliki ratnik. Ali na svakom je koraku nailazio na otpor žene koja bi mu trebala biti beznačajna. Da bar nikad nije primijetio lijepu liječnikovu kćer. Na početku i nije. Muriel je bila poput duha kad je došla u Dunrobin, a s dvadesetjednom godinom, bio je premlad i ponosan da bi primijetio djetešce šest godina mlade od sebe. Ali ona ga je izbjegavala i to je zasmetalo njegovu ponosu i probudilo znatiželju. Kad je pogledao malo bliže, nije vidio duha, nego ranjenu, izmučenu djevojku koja je ukrala njegovo srce i nikad ga nije vratila. Bila je tako prokleto ranjiva. Na početku nije znao što želi. Pomoći joj, možda? Malo je oraspoložiti? Ali nikad neće zaboraviti trenutak kad mu je dovoljno vjerovala da mu oda svoju tajnu. Slušajući o njezinu užasnom silovanju... To je u njemu oslobodilo nešto. Osjećaje koje se više nikad neće moći obuzdati. Dao bi sve kad bi je mogao osloboditi te boli. Želio ju je utješiti, zaštititi i ubiti za nju. Ali više od svega, htio ju je zauvijek imati uza se. Grofovi se ne zaljubljuju, dovraga. On je imao svoju dužnost. Šetao je malim solarom boreći se protiv nevidljivih okova. Prolio je vino koje mu je donio netko iz jata njegovih sluga i umjesto njega posegnuo za uisge beathom 6 Nakon što je velik dio vrča ispraznio u svoju čašu, stao je ispred vatre i zurio u plamen odbijajući otići do prozora i vidjeti hoće li se odazvati na njegov poziv - ovaj put. Nagnuo je čašu iskapivši žestoko piće boje jantara kao da je razvodnjeno pivo. Bio je na rubu živaca, ljutit i frustriran da bi se obazirao na to. Što je, dovraga, željela od njega? Nije ju razumio. Otkad se prije nekoliko tjedana vratila, pokušao je učiniti sve što mu je palo na pamet kako bi je nagovorio da ostane s njim. Obasipao ju je darovima - draguljima, svilom, skupocjenim

6

Škotski naziv za viski (nap. prev.). ~ 233 ~

Knjigoteka

dasha&anna priborom za jelo - kraljevskim bogatstvima s kojima je mogla raskošno živjeti do kraja života. Ali sve ih je redom odbila. Mislio je da će, ako je dovede natrag u Dunrobin, shvatiti koliko mu je nedostajala - i koliko joj je nedostajao. Kako je jedino važno da su zajedno. Ali izbjegavala ga je, odbijala približiti se dvorcu i stalno bila zatvorena u toj svojoj prokletoj straćari. Želio ju je spaliti do temelja. Onda bi morala doći k njemu. Ponos mu nije bio toliko povrijeđen čak ni kad je bio prisiljen pokloniti se Bruceu. Došao je po nju u Inverness, zaboga. Nije to želio ponoviti. Zbog toga joj je prije nekoliko dana zapovjedio da dođe u dvoranu na gozbu. Udovoljila mu je, ali jedva da ga je i pogledala cijelu večer. Kad bi je prisilio da razgovara s njim, odgovarala je učtivo i ubijala ga obraćajući mu se s poštovanjem te se općenito prema njemu odnosila kao da joj ništa ne znači. Bijesan, pokušao ju je učiniti ljubomornom tako što je očijukao s Joannom, služavkom s kojom je, nažalost, spavao prije puno godina. Ali počeo je paničariti vidjevši da je Muriel ostala ravnodušna. Kasnije te večeri poslao je po nju - tvrdeći da ima glavobolju - a ona mu je poslala napitak od toplog mlijeka i vina... po Joanni. Muriel je zaslužila da odvede tu djevojku u krevet. I ona je to željela. Ali ne bi mogao povrijediti Muriel na takav način, bez obzira na to koliko zaslužila takvo što zbog svoga prkosnog ponašanja. Will je odbijao pomisliti da joj više nije stalo do njega. Da je možda bila pogreška prisiliti je da se vrati. Jednostavno je bila tvrdoglava, to je sve. Ali ostaje još samo tjedan dana. Ponestalo mu je vremena i ideja. Ukipio se kad je netko pokucao na vrata. - Uđi - reče pripremajući se. Kad su se vrata otvorila, umalo je glasno izdahnuo od olakšanja. Očekivao je da će opet poslati Joannu, ali ovaj put ušla je Muriel. Bože, kako je bila divna. Tako krhka izgleda, ali okružena moćnom aurom koja ga je oduvijek privlačila. Duge, valovite plave kose, porculanske kože, blijedoplavih očiju i profinjenih crta lica koje su bile savršeno usklađene... i ravnodušne. Osjetio je neobičan trzaj u prsima ne samo zbog čežnje nego i od straha. Želudac mu se uvijao poput užeta, postajao sve čvršći i čvršći dok nije gotovo puknuo od napetosti. Ne može biti toliko ravnodušna prema njemu, neće to dopustiti. ~ 234 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pogledala je vrč u njegovoj ruci - što se dovraga dogodilo s njegovom čašom? U njezinu pogledu nije bilo neodobravanja, ali on ga je svejedno osjetio. Odjednom se osjećao golo i izloženo. Kao da je skinula uvaženoga grofa i vidjela nesigurnost i očaj koje je pokušavao utopiti u piću. Gadila mu se vlastita slabost, a vrč je ostavio sa strane. Bio je jači od nje, dovraga. Ona je trebala njega. - Željeli ste me vidjeti, gospodine lorde? - Dovraga, Muriel, prestani me oslovljavati s ‘gospodine lorde’. Isprazno ga je pogledala. - Kako biste željeli da vas zovem? Prešao je prostoriju i zalupio vrata iza nje stisnuvši šake od bijesa. - Kako si me zvala godinama, Will. William... - Ljubavi. Uznemirio se poput broda u oluji, ali ona je jednostavno slegnula ramenima kao da joj to ništa ne znači. - U redu. Zašto ste poslali po mene, Williame? Hladan, bezličan ton njegovim je žilama odaslao novi val panike. Zgrabio ju je za ruku i natjerao da ga pogleda boreći se protiv poriva da je strese kako bi došla k sebi. - Prestani, Muriel. Zašto to radiš? Zašto si toliko tvrdoglava? Na njezinim usnama pojavio se podrugljiv osmijeh. - Što si mislio, da ću se predomisliti ako me vratiš ovamo? Da ćeš me moći podrediti svojoj volji? Zdrobiti me svojom željeznom šakom kao što činiš svima koji ti se suprotstave? - Ne, dovraga. - Ali upravo je to mislio. Pustio ju je i prošao prstima kroz kosu. - Želim te uz sebe. Volim te, Muriel. Da te mogu oženiti, učinio bih to. Samo pokušavam izvući najbolje iz grozne situacije. Nikad ti ništa neće nedostajati. Ophodit ću se prema tebi kao prema kraljici. Brinut ću se za tebe kao da si mi žena. - Osim što neću biti tvoja žena - odgovori hladno, ignorirajući osjećaje koje on, čini se, nije mogao zadržati. - Da me uistinu voliš, Williame, ne bi to tražio od mene. Mogu ti oprostiti zbog onoga što moraš učiniti... zar mi ne možeš pokazati jednako poštovanje? - Nije ništa rekao. Nije ni mogao. - Što misliš, kako ću se osjećati kad se oženiš i dovedeš svoju ženu ovamo? Osjetio je iskru nade. - Zar te to muči? Nikad ti to ne bih učinio. Nikad je nećeš morati vidjeti. Poslat ću je u drugi dvorac. - Razumijem. - Pravila se da uistinu razmišlja o njegovim riječima. - Vrlo si ljubazan. Kako si to samo sve lijepo isplanirao! Mislio si na sve. To je vrlo lijepa ponuda i sigurna sam da ću požaliti ~ 235 ~

Knjigoteka

dasha&anna što ću je odbiti. Ali namjeravam se vratiti u Inverness za tjedan dana i ništa što kažeš ni sve zlato svijeta neće promijeniti moje mišljenje. Vjerovao joj je. Prokleta bila, vjerovao joj je. Poludio je od bijesa koji je kolao njegovom krvlju. Pogledaj je! Krhka i osjetljiva žena. Mogao bi je zdrobiti jednom rukom. Nije bila snažnija od njega, dovraga, nije. Usta mu se rašire u okrutni, hinjeni smiješak. - Što ako budeš imala čemu vratiti u Invernessu? Što onda, Muriel? Dovoljna je jedna moja riječ da Ross prekine svoje pokroviteljstvo. Što misliš, koliko će te gospoda liječnici u Invernessu trpjeti u svom cehu bez njega? Nije ni trepnula na njegovu okrutnu prijetnju. Njezine duge, guste, nježne trepavice, koje su bile meke poput pera, kao krila leptira, stajale su nepomično. Sjetio se kako su se znale svinuti na njezinim obrazima kad bi je držao u naručju. - Pretpostavljam da neće dugo - tiho reče. - Ali neću se predomisliti. Uvijek će postojati mjesto koje treba iscjeliteljicu, mjesto koje će biti izvan dosega moćnoga grofa od Sutherlanda. Čak i ako budem morala otići u Englesku, pronaći ću mjesto za novi početak. Prezirala je Englesku otkad su je vojnici silovali. Kad je doznao što joj se dogodilo, zadao si je zadatak osobno uhvatiti svakoga od njih. Samo mu je jedan umakao - pao je u borbi prije nego što ga je pronašao. Pomisao da bi prije otišla u Englesku nego bila s njim... - Ne misliš to. - Ali bojao se da misli. Osjećao je da gubi kontrolu, kao da se svijet - njegov svijet - raspada i on ne može učiniti ništa kako bi to spriječi. Stjerao ju je uz vrata. - Neću te pustiti. Pogledi im se sudare. Nije mogao razmišljati o načinu na koji ga je gledala. Nije tome želio dati ime jer se bojao kako će to značiti daju je izgubio. Ali kako su plave oči mogle toliko potamnjeti? Mrzio se zbog toga što je radio - stjerao ju je u kut i upotrijebio svoj izniman stas kako bi je zastrašio - ali otišao je predaleko da bi stao. Bila je to borba koju neće - ne može - izgubiti. Ona je to vidjela. U dugom pogledu koji ga je potresao jače od udarca bilo kojeg mača, zamijetio je trenutak odobravanja i prihvaćanja. Pobijedio je... mili Bože, pobijedio je.

~ 236 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali onda se na njezinu licu pojavio neobičan izraz. Izraz od kojeg je u njemu zatreperila nelagoda. - U redu, Wille. Dat ću ti što želiš. Polako je zakoračio unatrag, oprezno, kao da gleda zmiju koja je bila sklupčana i pravila se da spava. - Ostat ćeš? Nasmijala se sa sažaljenjem. - Zar to želiš? Bila sam uvjerena da od mene želiš nešto drugo. Otkopčala je ogrtač koji je nosila na ramenima i pustila da padne na zemlju. Počela je odvezivati vezice svoje haljine. Bio je toliko zatečen da nije shvatio što se događa sve dok joj haljina nije završila na podu pokraj ogrtača. Srce mu je tuklo. Usta mu se iznenada osuše vidjevši kako stoji pred njim samo u tajicama, potkošulji i mekim kožnatim papučama. Oh, Bože... - Muriel... - Njegov je glas bio hrapav, a ona je podigla rub potkošulje kako bi spustila tajice i skinula papuče, otkrivši pritom zavodnički duge, kremasto glatke, vitke noge. Podigla je obrvu na svojem inače ravnodušnom licu, izazivajući ga. - Ne želiš li ovo, Wille? Nije li to ponuda koju si mi dao? Dat ću ti svoje tijelo, a ti ćeš mi dati sve što mogu poželjeti, zar ne? Počnimo odmah. Pokaži mi. Možda me uspiješ uvjeriti da će tvoje nevjerojatne ljubavničke vještine biti dovoljne? Osjetio je kako se sve oko njega njiše kao kad je sišao s broda nakon mnogo vremena provedenog na moru. Nemirno. Neobično. Kao da nešto nije u redu. Nešto nije bilo u redu, ali bio je previše slijep da bi to vidio. Sve što je mogao vidjeti bilo je kako žena koju voli stoji pred njim polugola i nudi mu se. Krv mu je počela ključati u venama. Tako je dugo želio ovo. Zakoračila je prema njemu. Rukama ga je obgrlila oko vrata, a njezine su grudi dotaknule njegova prsa. - Morat ćeš mi oprostiti. Prošlo je puno vremena otkad sam ovo radila. Probolo ga je u prsima. Zapekao ga je okrutni podsjetnik na ono što joj se dogodilo. Ne bi to trebao raditi. Nije u redu. - Nemoj, Muriel. - Rukama ju je uhvatio za struk kako bi je odgurnuo. Bio je tako uzak da ga je gotovo mogao obuhvatiti dvjema rukama. Ali nije mu dopuštala stati. - Zašto ne? - Spustila je ruku preko njegovih prsa i napetih trbušnih mišića do izbočine koja mu se ~ 237 ~

Knjigoteka

dasha&anna pojavila između nogu. Polako je zastenjao kad je osjetio težinu njezine ruke na sebi. Osjećaj je bio toliko dobar da je htio zajecati od užitka. Ponovno se stisnula uz njega trljajući svoje zamamne obline uz njegovo tijelo. Gorio je iznutra, a vlastita koža odjednom mu je postala preuska. - Želiš me. Možeš me imati. Dajem ti se. Bez obveza, bez uvjeta, baš kako želiš. Nije se mogao oduprijeti nježnoj, zavodničkoj ponudi. Zdrobio ju je svojim zagrljajem, prekrivši joj usta svojima i upijajući svaki njezin slatki milimetar. Osjetio je pokrete njezina jezika na svojemu i rekao si da je sve u redu. Ali blag osjećaj nelagode probio se kroz izmaglicu požude. Odgovarala mu je, ali ne jednakim intenzitetom i nametljivošću kao prije. Uvijek ga je ljubila kao da ga se ne može zasititi. Ali ovo je bilo... ovo je bilo drugačije. Rukom joj je prošao kroz kosu i pritisnuo glavu približivši je još više k sebi, produbivši poljubac. Odlučio je pobrinuti se da ga želi koliko i on nju. Sve će biti u redu. Znao je da će je zadovoljiti. Rukama je klizio po njezinim leđima, bokovima, stražnjici. Ali čak je i tanki komad odjeće koji ih je razdvajao bio previše. Želio ju je dodirnuti. Osjetiti njezinu kožu na svojoj. Čuti je kako uzdiše za njega. Ali nije uzdisala. Nije nježno i kratko uzdisala. Nije se topila u njegovu zagrljaju, stiskala mišiće na njegovim rukama ni zarila prste u njega kao da joj život ovisi o tome. Frustriran, zgrabio ju je za stražnjicu, pritisnuo još jače uz sebe i počeo se njihati. U početku polako, a potom sve brže kako je žudnja rasla u njemu, osjetivši da je njezino tijelo počelo uzvraćati. Priljubljena uz njega, kružila je bokovima u savršenu ritmu. Iz iskustva je znao da može učiniti da ga želi. Sjetio se koliko je samo puta u prošlosti svršila dok se trljao o nju. I kako ga je znala uzeti u ruku i riješiti ga napetosti. Ali uvijek bi stali. Nikad nisu otišli do zadnjeg koraka. Godinama je živio poput prokletog redovnika, dovraga. Napokon je čuo uzdahe za kojima je čeznuo. Grublje ju je poljubio osjetivši kako se predaje vrtlogu strasti između njih. ~ 238 ~

Knjigoteka

dasha&anna Uhvativši je za dojku, osjetio je kako joj se bradavica ukrutila među njegovim prstima i iz grla zastenjao od zadovoljstva kad mu se izvila u rukama. Cijelo mu je tijelo pulsiralo. Još se više ukrutio znajući da će uskoro biti spremna za njega. Znajući da će za nekoliko minuta biti u njoj. Istrgnuo se gledajućije u oči dok ju je nježno naslanjao na stol i počeo zadizati rub njezine potkošulje. Ovaj ga put neće spriječiti. Izgledala je točno kako je zamišljao da će izgledati u tom trenutku. Rumenih obraza, natečenih i lagano razdvojenih usana, blago razbarušene kose. Ali nešto nije bilo u redu. Njezine oči... Njezine oči...

Oh, Isuse. Predala mu se, ali nije ga željela. Nije joj se čak ni svidio. Ono što je osjećala nije bila ljubav, nego požuda. Shvativši to, kao da je netko rukom rastjerao strastvenu izmaglicu oko njih. Ništa se neće promijeniti bude li vodio ljubav s njom. Neće dokazati da su suđeni jedno drugome. I ona se neće predomisliti. Samo će ga još više mrziti. Bila je u pravu. Pokušavao ju je slomiti - podvrgnuti svojoj volji. Ali bila je jača od njega. Ta žena koja je prošla toliko toga. Odgurnuo ju je klonuvši kao da je dobio udarac u trbuh. U tom trenutku znao je da to što mu je upravo davala uopće nije ono što želi. A ono što je želio, izgubio je. Želio ju je natrag. Djevojku koja ga je gledala s ljubavlju u očima. S kojom se osjećao kao da joj je najvažnija osoba na svijetu. Koja mu je dovoljno vjerovala da mu pokloni svoje srce i tijelo koje nikad više nije trebalo željeti muški dodir. Kako joj je to mogao učiniti? Volio ju je. Bilo je vrijeme da se tako počne ponašati. - Idi - reče promuklim glasom i stisnuta grla od gađenja prema samome sebi zbog toga što je učinio. - Vrati se u Inverness. Nikad te nisam trebao dovesti natrag. Ja... Bože, žao mi je. Nije ga ni pogledala. Pokupila je odjeću s poda, na brzinu se odjenula i otišla ne okrenuvši se. Volio ju je dovoljno da je pusti.

~ 239 ~

Knjigoteka

dasha&anna

21. POGLAVLJE

H

elen je imala dovoljno vremena za razmišljanje o svemu što se dogodilo. Tijekom duge, uglavnom besane noći, dok je čekala da se Magnus i Kenneth sigurno vrate (iako nijedan od njih nije zaslužio da se brine za njih) i još dužeg i puno napornijeg dana putovanja, teško da je mogla razmišljati o nečemu drugom. To obično bude tako kad se nekom slomi srce. Mislila je da bi ona i Magnus mogli imati šansu. Da se smekšao prema njoj - prema njima - ali to je bilo samo zbog obećanja Williamu. Ili možda nije? Kad se malo smirila nakon bolne izjave, počela se pitati je li to uistinu sve što postoji između njih. Možda je tako započelo, ali što je s događajem u šumi? Magnus je možda želio misliti da je samo štiti, ali njegovo obećanje Williamu nije imalo ništa sa strašću koja je eksplodirala između njih. I pogled u njegovim očima nakon što ju je mač njezina brata umalo prepolovio... Stalo mu je do nje. Bila je sigurna u to. Ali nešto ga je sprječavalo. Nije znala je li to zbog njegove upletenosti u Bruceovu fantomsku vojsku (i dalje nije mogla vjerovati da je momak koji ju je nekad lovio po šumi sad jedan od najstrašnijih ratnika u kršćanskom svijetu), zbog njezine obitelji i zavade, njezina braka s Williamom i njegove odanosti prema prijatelju ili zbog svega toga skupa. Ali namjeravala je doznati. Nijedna prepreka nije bila nepremostiva. Ne ako su se doista voljeli. Samo je trebala u to uvjeriti tvrdoglavog magarca. Što je bilo lakše reći nego učiniti. Nije ju izbjegavao, ali što je dan više odmicao, postajalo je jasnije da ga muči nešto više od bolno sporog tempa kojim su putovali. U njemu je postojala žestina opreznost - koju nikad prije nije vidjela. Prvi put vidjela ga je u punoj ratnoj spremi: žestok, čvrst, hladan i u potpunosti usredotočen na svoju dužnost. Bilo je neobično vidjeti njegovu stranu s kojom nije imala veze. Bilo je kasno poslijepodne kad su on i Gregor MacGregor žustro dojahali do mjesta gdje se kraljeva povorka nakratko zaustavila uz ~ 240 ~

Knjigoteka

dasha&anna Loch Glascarnoch. Odmah je znala da nešto nije u redu. Dva su muškarca žustro povukla kralja i neke od najviših članova njegove pratnje, uključujući njezina brata i Donalda, u stranu na, kako se činilo, žustru raspravu. Po načinu na koji se kralj smrknuo, mogla je vidjeti da vijesti koje nose nisu dobre. A kad je njezin brat pogledom poletio prema njoj dok je sjedila na obali jezera i jela komadić kruha i sira, uplašila se da bi moglo imati veze s njom. Poželjela je čuti o čemu razgovaraju. Bilo je jasno da je došlo do nekih nesuglasica, što nije čudilo, uzimajući u obzir Donalda i njezina brata na jednoj strani i Magnusa na drugoj. Strpljenje nije bilo jedna od njezinih vrlina. Upravo se planirala suptilno prišuljati muškarcima kad se skupina razišla, a Magnus krupnim koracima došao do nje. Oči im se sretnu i, iako je znala da to pokušava sakriti, mogla je vidjeti da je zabrinut. Srce joj se stisne. Koliko god da ju je jučer povrijedio - bez obzira na to koliko je željela razgovarati o svemu što se dogodilo bilo je jasno da će to morati pričekati. Krenula mu je u susret i stavila ruku na njegovu kao da će ga time malo utješiti. Dodirivati ga, tražiti tu nagonsku vezu, činilo se kao najprirodnija stvar na svijetu. Oduvijek. - Što je bilo? - upita. - Prate nas? Ukipila se. - Tko? Zabrinuto odmahne glavom. - Ne znam, ali namjeravam doznati. Strahovala je da joj se odgovor na sljedeće pitanje neće svidjeti, ali svejedno ga je postavila. - Što ćete učiniti? Usta mu se polako iskrive u smiješak. - Dočekat ćemo ih. - Kako to misliš, dočekat ćete ih? I zašto izgledaš kao da to jedva čekaš? Na licu mu se pojavi nepokolebljiv izraz. - Jedva čekam. Ne volim kad ljudi prijete nekome koga... - Zaustavio se i potom dometnuo: - Nekome za koga sam odgovoran. Progutala je knedlu. Je li gotovo rekao „volim”? - Znači li to da žele mene? - Ne znam. Možda se radi o običnoj skupini razbojnika, ali neću riskirati s tobom i nekim drugim. Večeras ćemo im postaviti zamku. ~ 241 ~

Knjigoteka

dasha&anna Postoji savršeno mjesto na drugom kraju jezera. Prirodna vododerina gdje se put sužava s planinama i šumom na jednoj strani i jezerom na drugoj. Čim udu unutra, okružit ćemo ih. Zvučalo je opasno bez obzira na to koliko se trudio da zvuči jednostavno i lako. - Ali koliko ih je? Koliko ćete vi muškaraca imati? Što ako nešto pode po zlu? - Ne moraš se brinuti za to. Ti i kralj bit ćete savršeno sigurni... - Ja? Ne brinem se za sebe, nego za tebe. On odmahne glavom, bilo je jasno da ga to zabavlja. - Znam što radim, Helen. Radio sam to već puno puta. - Ne bi li bilo bolje tražiti pomoć? - Pogledaj oko sebe... pomoć je kilometrima daleko. - Opet se uozbilji. - Za njih mogu reći jednu stvar. Tko god da jesu, dobro su odabrali mjesto. Još smo uvijek predaleko od Loch Brooma da bismo otišli po pomoć i predaleko od Dunraitha da bismo se pokušali vratiti. Ili dobro poznaju ove planine ili vraški imaju sreće. - Zar te to ne zabrinjava? - Da, zato sam i oprezan. - Postaviti zamku u kojoj namjeravate izvesti iznenadni napad na nepoznat broj ratnika nazivaš oprezom? - Helen problijedi. Možda je bolje da ne znam što je onda ‘normalno’. Njegovo se lice promijeni. - Možda nije bila dobra zamisao povesti te. Da sam znao... - Ostane bez glasa. - Mislio sam da ćeš biti sigurnija sa mnom nego u Dunrobinu. - Jesam - reče jasno. - Ako žele mene, bolje bih bila ovdje s tobom nego kod kuće. Moj me brat ne bi mogao držati zatvorenu zauvijek. - Zašto ne? Mili Bože, bio je ozbiljan. - Život u zatočeništvu nije život, Magnuse, čak i ako sam na sigurnom. Gledali su se u oči. Nakon nekoliko trenutaka, on kimne. - Tvoj brat i Munro ostat će s još nekolicinom ljudi i paziti na tebe i ostatak povorke. Od šezdesetak ljudi u skupini koja je pratila kralja, bilo je možda dvanaest vitezova i otprilike tri puta više vojnika, a ostatak su činili pratnja i sluge. Imali su sreće. Inače se u kraljevoj pratnji nalazilo puno više ovih potonjih, ali ovaj su put putovali s mnogo ratnika. - A što je s kraljem? - upita ona. ~ 242 ~

Knjigoteka

dasha&anna - On ostaje s vama. Helen pogleda Brucea i zamijeti izraz na njegovu licu vrlo sličan Magnusovu otprije nekoliko trenutaka. - Zna li on to? Magnus napravi grimasu. - Još ne zna. - Pogleda u nju s nadom u očima. - Možda ti možeš smisliti neki razlog? Ha! - oštro se nasmije. - Bojim se da si prepušten sam sebi. - Zapamtit ću to - reče, prekriživši ruke na prsima. Duboko je udahnula, ne mogavši skrenuti pogled s njegovih dojmljivih mišića. Odjednom se u zraku između njih počne osjećati napetost. Toliko je stvari ostalo nedorečeno. Toliko je stvari ostalo nedovršeno. - Čuvaj se - reče nježno. Želio ju je poljubiti. Vidjela je da jest. Možda i bi da nisu stajali nasred tabora. Ali sve što je mogao bilo je maknuti ruke s prsa i kimnuti. - Hoću. Već je odlazio od nje kad je zastao i okrenuo se. - Budi spremna, Helen. Možda će nam trebati tvoja pomoć. Shvativši što želi reći, zagrize usnu. Moglo bi biti ranjenih. Kimnula je i ponovila njegove riječi: - Hoću. Pustit će ga da obavlja svoju dužnost, a kada dođe vrijeme, ona će obaviti svoju. Ali molim te, molim te, čuvaj ga. - Ne sviđa mi se ovo - MacGregor reče tiho. - Ni meni - odgovori Magnus. Dvojica su muškaraca puzala naprijed koliko god su mogli mračnom padinom s koje su planirali napasti. Ispod njih nalazila se pošumljena vododerina koja je dijelila planinu od jezera i na koju se nastavljao prolaz Dirrie More, gdje ih je čekao ostatak kraljeve pratnje. Magnus je pametno odabrao mjesto za napad, iskoristivši dobro poznavanje terena kako bi desetorica muškaraca koje je poveo sa sobom bila u prednosti čak i ako neprijatelj bude brojno nadmoćan. Ali ako je Fraser dobro izvidio situaciju, bit će ih podjednak broj. Cesta je na tom dijelu bila uska; jednom kad neprijatelji udu, Magnusovi će ih muškarci s lakoćom okružiti s padine pa će im jedino mjesto za bijeg biti jezero. Ali gdje su? ~ 243 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Već su trebali biti ovdje. Fraser je rekao da su samo nekoliko kilometara iza nas. - Ne vidim prst pred nosom - reče MacGregor. - Magla je gusta poput tijesta. Vraški bih se bolje osjećao da je Rendžer s nama. Arthurt „Rendžer” Campbell nije bio poznat samo po svojim izviđačkim sposobnostima, nego i po tajanstvenim, jezovitim osjetilima koja su mu pomogla izbjeći više od jedne kobne situacije. A ovo je zasigurno bila jedna od njih. Magnus je Helen ublažio situaciju, ali ako je postojalo mjesto na njihovu putovanju gdje ne bi želio da ga zaskoče s više od pedeset ljudi koje treba zaštititi, to je bio ovaj dio puta. Kilometrima daleko od pomoći, duboko u srcu planinskog krajolika, moglo ih se uhvatiti s lakoćom kojom se on nadao uhvatiti muškarce koji su ih pratili. - Ja bih se vraški bolje osjećao da je cijeli tim s nama - složi se Magnus. Iako je pomno odabrao ljude za ovaj zadatak, oni nisu bili Čuvari Visočja. Nisu čak bili ni deset najboljih u kraljevoj pratnji. Nije mogao riskirati i ostaviti Helen i ostatak pratnje nedovoljno zaštićene. Tim je argumentom napokon uvjerio kralja - jednog od najboljih vitezova kršćanskoga svijeta - da ostane sa Sutherlandom i Munroom. Inače bi Magnusu dobro došao Bruceov mač. Ali Bruce je sad bio kralj i valjalo ga je zaštititi. Njegova se uloga promijenila, ali Bruce je predugo imao mač u rukama da bi ga spremno odložio - čak ni u korist kraljevstva. A s kraljicom i jedinim potomkom u engleskom zatvoru, morao je biti na oprezu. Magnus nije želio razdvajati svoje ljude, čak ni na malu udaljenost, ali nije imao izbora. Ovo im je bila najbolja prilika da riješe situaciju sa što manje štete. Ironično, upravo ono što je Čuvarima Visočja davalo prednost nad Englezima, trenutačno se koristilo protiv njega: veličina i nemogućnost kraljeve pratnje da se brzo kreće. Nije sumnjao da bi pobijedili u slučaju borbe, ali bilo bi puno teže zaštititi Helen i kralja. Ovako će se uvjeriti da su na sigurnom. - Nešto nije u redu - reče, zureći u gotovo neprohodnu tamu i maglu. - Trebamo provjeriti... Divlji urlik probije se kroz tihu noć. Magnus opsuje. Skočivši na noge, posegne za bojnim čekićem. MacGregor je sličnim pokretom posegnuo za mačem - luk mu ne bi ~ 244 ~

Knjigoteka

dasha&anna bio od velike koristi u bliskoj borbi - shvativši, kao i Magnus, da je njihov iznenadni napad upravo propao. Oni su bih napadnuti - s leđa. On i MacGregor požure natrag do mjesta gdje su ih čekali ostali ljudi. Borba je već bila u punom jeku. Na prvi pogled, Magnus nije bio previše zabrinut, izbrojivši tek šačicu ljudi. Ali to je bilo prije nego što je primijetio četiri svoja vojnika na zemlji. Kakvu god brojčanu prednost imah, nestala je u prvim trenucima napada. I dalje, nisu ga zabrinjavali brojevi. On i MacGregor odradit će posao posrnulih vojnika. Prije su se znali boriti i protiv dva puta - četiri puta - više ljudi. Ali kad je još jedan od njegovih ljudi - ovaj put vitez - pao, Magnus je znao da neće biti tako lako. - Što, dovraga? - reče MacGregor, ne trošeći vrijeme na gledanje u njegovu smjeru i skočivši ravno u žarište borbe. Iste su riječi i Magnusu prolazile kroz glavu. Čak i prije negoli se uhvatio ukoštac s prvim protivnikom, znao je da su ovi ratnici razbojnici - drugačiji, tko god oni bili. Bih su posve odjeveni u crno. Iako su nosili lančane oklope, a ne

cotune kao Čuvari Visočja, oklop je bio crn, baš kao i kacige koje su

im skrivale cijelo lice. Poput Čuvara, baratali su nizom oružja, od mačeva do ratnih sjekira, bojnih čekića i koplja. Magnus bi volio reći da su to bile jedine sličnosti, ali nije mogao. Nakon prvog zamaha protivničkog mača, znao je da nije obični mačevalac. Čovjek se znao boriti. Dobro. U žaru iznenađujuće teške borbe, uz zveket oružja svuda uokolo, Magnusu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako se buka nije čula samo oko njega. Dolazila je i sa zapada, gdje je čekao ostatak pratnje.

Kralj. Helen. Dovraga, napadnuti su! Morao je nekako doći do

njih. Ali napadači su bili postavljeni tako da su mu zapriječili put. Savršeno postavljeni. Kao da su točno znah gdje će biti.

Krv mu je proključala i toplina se proširila njegovim venama u oštrom naletu. Nemilosrdnim udarcima čekića, natjerao je protivnika da se povuče. Koristeći zakrivljeni šiljak koji je skovao na drugom kraju, zakvačio je rub njegova štita i istrgnuo mu ga iz ruke. Bez štita kojim će se braniti, Magnus je bio u prednosti. Čekao je obrambeni zamah mača, izmaknuo se u stranu i punom snagom zabio čekić u njegovu glavu. Muškarac je zateturao i potom pao. Iako ~ 245 ~

Knjigoteka

dasha&anna ga je udarac vjerojatno ubio, Magnus je zabio nož kroz lančanu kapuljaču ispod njegove kacige da bude siguran u to. Jedan je pao, još četvorica. MacGregor, Fraser i De la Hay uspjeli su se nositi sa svojima, ali posljednji vojnik - jedan od Fraserovih ljudi - bio je očito nadjačan. Magnus je bio iznenađen što je toliko dugo izdržao. Potrčao mu je u pomoć, ali prije nego što je uspio doći do njega, napadačeva mu je oštrica skinula glavu s ramena. Magnus trenutak poslije zamahne čekićem prema napadačevoj glavi, ali blokirao ga je svojim mačem, pritom ga odgurnuvši od sebe. Proklet bio, čovjek je bio velik gotovo poput Robbieja Boyda i, koliko vidi, rukovao je mačem dvoručnjakom dovoljno vješto da može parirati MacLeodu, Magnus nije uspijevao pronaći priliku za napad. Morao se braniti da duga oštrica ne bi i njega skratila za glavu. Magnus se nije često nalazio u nepovoljnijem položaju, ali kratki čekić pokazao se neučinkovitim protiv duge oštrice. Nije mu se mogao približiti dovoljno da ga dotakne. Odakle je ovaj čovjek? Između udaraca, krajičkom oka vidio je kako se MacGregor napokon riješio svog protivnika i priskočio u pomoć Fraseru, koji je izgledao kao da ima teškoća. Magnus je s olakšanjem izdahnuo, ne želeći MacLeodu objašnjavati kako je njegov mladi šogor uspio poginuti na lijepom, „mirnom” putovanju kroz Visočje. Magnus se obično volio boriti čekićem, ali trenutačno mu je trebao mač koji je nosio na leđima. Kad je treći napadač posrnuo pred Fraserovom oštricom, a Magnusov protivnik bacio pogled na njega, imao je priliku. Izvukao je mač iz korica na leđima, ali prije nego što je njime uspio zamahnuti prema protivnikovoj glavi, čovjek oštro zazviždi. U sljedećem trenutku, on i njegov jedini preostali suborac bježali su natrag u tamu šume. Fraser je krenuo za njima, ali Magnus ga zaustavi. - Pusti ih... moramo doći do kralja. - Već su se ionako predugo zadržali. - Ne čuješ li, prijatelju? De la Hay reče Fraseru. - Kralj i ostali su napadnuti. Bili su udaljeni oko pola kilometra od mjesta gdje se nalazila kraljeva povorka, ali dvije minute, koliko im je trebalo da stignu do njih, trajale su cijelu vječnost. ~ 246 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Kako su, dovraga, znali? - upita MacGregor, trčeći kroz šumu pokraj njega. Magnus ga nakratko pogleda, pitajući se istu stvar. - Ili vraški imaju sreće ili... - Ili nas je netko izdao - završi MacGregor. Da, ali tko? Magnus nije imao vremena razmišljati o tome. Brinuo se jedino da stigne do kralja i Helen prije nego što... Nije si dopustio da završi. Ali krv mu se počela lediti u žilama. Kad su stigli, dočekao ih je potpuni kaos. Kola su bila prevrnuta. Ljudi su bili raštrkani, neki skriveni, nekoliko njih u žaru borbe, a najmanje ih je desetero ležalo na travnatom tlu. Promatrao je tamu oko sebe, ali nije vidio ni Helen ni kralja. Nadao se da su oboje dovoljno pametni da se negdje sakriju. Ali poznavao je kralja. Robert Bruce sigurno je vodio napad.

Dakle, gdje je? Magnus je pomogao jednom od svojih ljudi odbiti napadača prije nego što je napokon ugledao Sutherlanda. - Gdje su? - povikne, ne morajući imenovati koga traži. Sutherland mu nije stigao odgovoriti. Jedan od napadača prišao mu je iz mrtvog kuta s ratnom sjekirom. Sutherland ga je jedva uspio blokirati štitom, ali zbog jačine udarca nije stigao doći k sebi. Napadač podigne sjekiru visoko iznad njegove glave. Magnus nije oklijevao. Izvukao je bodež zataknut za pojas i svom ga snagom bacio prema muškarčevoj podignutoj ruci. Pogodio ga je uz tupi zvuk i probio lančani oklop, zbog čega je napadač spustio ruku i zaurlao od bolova. Razbojnik je opsovao na galskom jeziku - irskom galskom. Sutherland iskoristi prednost i zabije mač duboko u muškarčevu podstavljenu, ali ne i oklopljenu nogu. Sudeći po količini krvi koja je počela špricati, Magnus je znao da je to bio smrtni udarac i prije nego što se Irac svalio na pod. - Koliko? - upita Magnus. - Samo šačica. Ali vješti su. Primijetio je. Bilo je to nešto za razmišljanje nakon što pomogne ostalim vojnicima u borbi protiv preostalih napadača. Ali kao što je učinila i prva skupina napadača, preostali su se razbojnici razbježali na zvuk glasnog zvižduka. ~ 247 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus pogleda MacGregora i kinine. MacGregor je na brzinu skupio šačicu muškaraca koji su pošli za njima, uključujući Frasera, De la Haya, Sutherlanda i Munroa. Magnus je već počeo tražiti Brucea i Helen. Ali minute su prolazile, a agonija se povećavala svake sekunde.

Gdje su, dovraga? Tražio ih je očajno i divljački, kao da je

opsjednut.

Osjetio je paniku u petama. Pokušao ju je suzbiti. Tu su. Moraju biti negdje u ovom kaosu i maglovitoj tami. Naredio je da se zapale baklje, a potom pretražio tijela koja su ležala na šumskom tlu i svuda uokolo. Ali krv mu se sledila u žilama tek kad je vidio sir Neila Campbella kako tetura među drvećem, a krv mu se slijeva niz lice. Čuveni vitez nikad ne bi svojevoljno napustio kralja. - Gdje su? - upita Magnus, užasavajući se odgovora. Sir Neil ošamućeno odmahne glavom. - Ne znam. Tako mi svega, ne znam. Sve se dogodilo tako brzo da se Helen nije ni stigla uplašiti. U jednom je trenutku čekala - molila se - da se Magnus i ostali sigurno vrate, a u idućem su bili napadnuti. - Skloni se! - povikne Bruce. - Povedi ih i skloni se. Ali nije bilo potrebe za kraljevom naredbom. Nakon što ju je početni šok - kad je prvi razbojnik iskočio iz šume i jednim zamahom mača oborio dvojicu nesretnih stražara - prošao, Helen je skočila na noge. Skupila je svoje dvije prestravljene žene i sluge koji ne bi znali što s oružjem da im ga netko stavi u ruke i šapnula im da je prate. Nije znala kamo idu, nego samo da se moraju skloniti s puta kako bi ratnici mogli obaviti svoj posao. Bilo bi previše tražiti sigurno sklonište, ali magla i tama djelomično su ih sakrili. U pustom krajoliku Dirrie Morea, bilo je vrlo malo prirodnih skrovišta. Nekoliko borova moralo je poslužiti. Helen i ostali promatrali su borbu skrivajući se iza drveća. Isprva je osjetila olakšanje. Izbrojila je samo šačicu napadača, dok je kralj imao možda četiri puta više na svojoj strani. Iznenadni napad zatekao je kraljeve ljude, ali nisu bili nespremni. Trebalo im je samo nekoliko sekundi da u ruke uzmu oružje koje je spremno čekalo i počnu se braniti. ~ 248 ~

Knjigoteka

dasha&anna Ali vidjevši kako kraljevi ljudi padaju, uhvatila ju je jeza. Izgubila je brata i Donalda iz vida, ali kralj i sir Neil Campbell stali su u obrambeni položaj ispred nje i ostalih. Jedan se muškarac probijao prema njima i kosio sve ljude na svom putu. Sir Neil krenuo je na njega kad se odjednom pojavio još jedan napadač. Izgubila je sir Neila u maglovitoj tami, ali i dalje je mogla raspoznati kraljevu oklopljenu figuru i čeličnu kacigu sa zlatnom krunom dok se njegov mač sudarao s razbojnikovim. Helenino je srce poskakivalo na svaki zastrašujući udarac čelika. Iako je znala da je kralj jedan od najvećih vitezova u kršćanskom svijetu, nije joj trebalo dugo da shvati kako čovjek koji mu se suprotstavio nije običan razbojnik. Baratao je mačem snagom jednakom kraljevoj - ako ne i većom. Činilo se kao da borba između dvojice muškaraca traje cijelu vječnost. Ali gdje su ostali? Zašto mu nitko ne priskače u pomoć? Užasnuta, shvatila je da je razbojnik namjerno gurao kralja prema borovima gdje su bili skriveni, dalje od žarišta borbe. Što su se više približavali, to je napetost u malenoj skupini rasla. Prstom je ostalima pokazala da ostanu tiho, ali vidjevši širom otvorene, prestravljene oči žena, bojala se da neće dugo izdržati. Mogli su čuti teško disanje muškaraca dok su razmjenjivali udarac za udarcem kad je, naposljetku, kraljev mač udario u protivnikov tolikom silinom da mu je ispao iz ruku. Helen je gotovo uzdahnula od olakšanja. Kralj podigne mač da bi mu zadao smrtni udarac, ali drugi se muškarac nije želio predati bez borbe. Nekako je odnekud uspio izvući ratnu sjekiru. Dok je Bruceov mač parao zrak, razbojnik je uspio jednom rukom zamahnuti i pogoditi kralja u glavu. Jak zamah odradio je svoje - razbojnikov vrat bio je gotovo presječen na dva dijela - ali Bruce je zateturao oštrice sjekire zabijene u kacigu. Pao je na koljena i ispružio obje ruke kako bi se dočekao. Helen nije razmišljala. Torbe koju joj je Magnus dao načiniti zabačene preko ramena, zapovjedila je ostatku skupine da se ne miče i potrčala u pomoć kralju.

~ 249 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kad je stigla do njega, pala je na koljena. Bio je mrak, ali mjesečina ga je dovoljno obasjavala kroz maglu da vidi kako mu se krv slijeva niz lice. Bio je to sablastan prizor. Oštrica sjekire probila mu je čeličnu kacigu i zabila se iznad oka.

Dragi Bože, samo da nije duboko. - Veličanstvo - reče tiho. - Dopustite da vam pomognem. Njihao se sjedne strane na drugu, očigledno ošamućen. - Moja glava promrmlja. Umirila ga je najbolje što je mogla, pridržavajući ga dok nije sjeo na tlo. Naježila se od pomisli kako mora skinuti kacigu i njezin odvratni dodatak - strahujući od onoga što je čeka - ali morala je vidjeti koliko je duboka rana i zaustaviti krvarenje. - Moram skinuti vašu kacigu - nježno reče. - Možete li mi pomoći? Pokušao je kimnuti glavom, ali se trznuo od bola. Helen zadrži dah i polako mu počne povlačiti kacigu s glave. U jednom groznom trenutku činilo se da se kaciga neće moći skinuti da je sjekira zabijena preduboko u njegovo čelo ali uspjela ju je maknuti s glave grubljim trzajem. Kaciga i sjekira pale su na tlo dok se Helen svim snagama trudila zaustaviti krv koja se slijevala iz kraljeve obrve lanenom krpicom koju je držala u torbi. Ali maleni komad tkanine uskoro je bio posve natopljen krvlju. Da bar nije toliki mrak. Bilo je teško vidjeti kakva je ozljeda. Ali osim zvonjave u glavi koju je kralj zasigurno čuo od udarca, činilo se kao da je okomita posjekotina koja mu je prepolovila lijevu obrvu i dio čela bila duboka, ali ne nužno smrtonosna. Ako uspije zaustaviti krvarenje. Kralj je malo došao k sebi nakon što je skinula kacigu i sjekiru. - Ne bi smjeli biti ovdje, milostiva Helen. Rekao sam vam da se sakrijete. - Hoću. Čim vam previjem ranu. Boli li vas jako? Blesavo pitanje za ratnika. Iz njezina iskustva, nikad ih ništa nije boljelo.

~ 250 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Ne - reče kralj kao po obrascu. - Gdje mi je mač? - Helen pogleda prema tijelu posrnulog muškarca gdje je mač završio nakon što je zadobio udarac. Kralj posegne za njim, ali Helen ga je morala pridržati kad se umalo prevrnuo od vrtoglavice. - Gubite puno krvi. Moram nečim previti ranu. Uspio je pridržavati komadić tkanine na glavi dok je ona škarama iz torbe od svoje podhaljine odrezala veći komad i jedan uži kojim će ga povezati. Znala je da to neće dugo držati, ali trebala je nešto dok ne nabavi melem... čuo.

Iznenada, čula je kako im se muškarci približavaju. I kralj ih je

- Kapuljača - čula je jednog od muškaraca. Kralj se ukoči, zamijetivši isto što i ona: Englezi. A onda, trenutak poslije, začuju prigušen glas: - Pronađite djevojku. Kralj je već počeo ustajati i posegnuo za mačem. Činilo se kako se čistom snagom volje odupire vrtoglavici. - Idite - reče. - Ja ću ih zadržati. Helenino srce zastane, shvativši da se sam namjerava boriti protiv njih. Ali bio je preslab. Brzo razmišljajući, reče: - Molim vas, veličanstvo. Ne možete me ostaviti. Što ako jedan od njih pođe za mnom? Kavalir kakav je bio, morao je priznati da je u pravu. - Istina, moram vas odvesti na sigurnije mjesto. Gotovo je krenula natrag prema borovima gdje su bili skriveni ostali, kad je shvatila u kakvu bi ih opasnost mogla dovesti. Ionako se činilo kao da kralj ima drugi plan. Uhvatio ju je za ruku i počeo je odvlačiti od borbe u maglu i tamu. Kad su iza sebe čuli povik, počeli su trčati.

~ 251 ~

Knjigoteka

dasha&anna

22. POGLAVLJE

H

elen je trčala dok se tlo nije počelo uzdizati, a kralj usporio. Pluća su joj gotovo eksplodirala. Uzevši u obzir koliko je kralj izgubio krvi, sigurno mu je bilo vrlo teško. - Jesu li nas vidjeli? upita. Osluškivao je nekoliko trenutaka. - Ne znam. Stajali su jedno pokraj drugoga u mrklom mraku i duboko disali. Iako je malo toga mogla vidjeti oko sebe, nezgrapne sjene planina nadvile su se nad njih. Prekrasne danju, ali noću su izgledale opako. - Znate li gdje smo? Kralj odmakne glavom. - Nekoliko kilometara sjeverno od jezera. Ali ne poznajem ove planine poput... - Zastane. - Poput Magnusa - završila je. On kimne. Nijedno od njih nije htjelo naglas postaviti pitanje koje ih je mučilo: gdje je on? Ako su oni bili napadnuti, je li to značilo da su napadači već pregazili Magnusa? Protrnula je i nagonski se stisnula od same pomisli. Kralj je pogleda sa suosjećanjem. - Ne odustajte, milostiva Helen. MacKay je jedan od mojih najboljih ljudi. Potrebno je više od nekolicine razbojnika da ga svladaju. Ona kimne glavom, ali oboje su znali da to nisu bili obični razbojnici. - Tko su oni, što mislite? Bruce odmahne glavom i zanjiše se, a Helen ga natjera da sjedne na obližnji kamen. - Ne znam. Ali najmanje jedan od njih bio je Englez i znali su da napadaju kraljevu pratnju. - Znali su i za mene - ona reče tiho. Bruce kimne. - Da, čini se. Helen se namršti, primijetivši kako krv kapa kroz zavoj na kraljevoj glavi. Približila se kako bi pogledala ranu. Trebalo joj je nešto čime će bolje previti posjekotinu... ali što? - Još uvijek krvari? Ona kimne. - Da. Pretpostavljam da ne možemo zapaliti vatru? Bio bi to najsigurniji način da je zatvorimo. - Ne dok ne budemo sigurni da su otišli. ~ 252 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Da sam se barem sjetila uzeti svoju košaricu za šivanje. Izvezena bi tkanina bila dobra. - Možda da pokušate previti čvršće? Upravo se spremala odvezati komad tkanine kad je čula zvuk u daljini. Glas? Koraci? I kralj ga je čuo. Bez ijedne riječi, potrčali su, ne imajući izbora nego pobjeći više u neprohodne planine. Sjetila se Magnusova upozorenja. Znala je koliko je opasno hodati po ovom nesigurnom terenu, posebno u tami. Ali uskoro je postalo jasno da neće daleko dogurati po strmoj planini niti će biti brži od svojih napadača. Kralj je gubio snagu. Počeo se spoticati, očigledno se boreći protiv vrtoglavice izazvane gubitkom nevjerojatne količine krvi.

Krv! shvatila je. Sigurno ih tako uspijevaju pratiti. - Pričekajte - reče, prisilivši kralja da se zaustavi. - Imam ideju. Ne trudeći se ovaj put izvaditi škare, otkinula je velik komad tkanine sa svoje podhaljine. Vuna haljine sada joj je dodirivala bedro. Složila je tkaninu i njome zamijenila krvavi zavoj s kraljeve glave. Imali su sreće što su s vrijeska i močvarne trave na tlu oko jezera polako prešli na kameniti teren kako su se uspinjali brdom. Ali što bi samo dala za šumu ili... Zurila je u tamu i nesumnjivo čula zvuk vode kako se prelijeva preko kamenja. Potok! Nakon što mu je objasnila što namjerava, kralj je čekao dok se ona pažljivo popela više na brdo i cijedila kapi krvi iz tkanine kako se penjala. Popela se koliko se usudila - dovoljno blizu vrba, nadala se i potom krenula natrag, pazeći da iza sebe ne ostavi otiske stopala iako je sumnjala da bi ih mogli vidjeti u tami. Došavši do kralja, krenuli su u suprotnom smjeru prema vodi, hodajući po golom kamenu kad god su mogli. Hodali su polako, ali nakon nekog vremena, došli su do rijeke. Počeli su se kretati brže slijedeći stjenovitu obalu dok nije pronašla ono što je tražila: veliki prorez među stijenama. Nije bio dovoljno velik da se u potpunosti zavuku, ali imali su barem djelomično sklonište dok se brinula o ranjenom kralju iščekujući dan i - molila se pomoć. Magnus je izgubio njihov trag nešto prije zore. ~ 253 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nakon što je od služavki i ostale Helenine pratnje koja se sakrila u šumi čuo različite priče, nije gubio vrijeme pa je pošao za njima. Sudeći prema ženama, samo je jedan od napadača slijedio Helen i kralja. Znajući da će biti brži sam i s vrlo malo slobodnih ljudi (MacGregor je većinu najboljih boraca poveo za napadačima), Magnus je sir Neilu prepustio brigu za ranjene, poslao jednog od preostalih vitezova na zapad, jednog na istok, pa krenuo na sjever prateći tragove. Kakav kaos! Poginulo je barem dvadeset ljudi, a ostatak se razbježao. Kralj je bio teško, možda smrtno ranjen, a Helen... Negdje tamo među mračnim, opasnim planinama, Helen ih je oboje pokušavala držati na životu. Ali koliko će dugo uspijevati zavarati svoje progonitelje? I tko su, dovraga, oni? Razbojnici? Plaćenici? Ako i jesu, bili su jedni od najboljih na koje je naišao. Napad je bio pomno isplaniran, dobro izveden i umalo koban. Srce mu se stegne. Samo se nadao da će ih pronaći na vrijeme. Nije želio prihvatiti ništa drugo. Trebao ih je čuvati, dovraga. Prisilno se usredotočio na svoj zadatak, znajući da će poludjeti ako bude razmišljao o svim stvarima koje mogu poći po zlu. Ne samo ako ih pronađu napadači nego i što bi se moglo dogoditi na. nemilosrdnom i opasnom planinskom terenu. Jedan pogrešan korak...

Nemoj razmišljati o tome. Ne može je izgubiti. Ne opet. Pogled je držao uperen u tlo, ali uz slabašnu mjesečinu koja se probijala kroz maglu, bilo je vrlo teško pratiti tragove. Da je barem Lovac s njim. Ewen Lamont mogao je pratiti duha u snježnoj oluji. Baklja bi pomogla, ali Magnus nije mogao riskirati da otkrije svoj položaj. Otprilike tristo metara od tabora, vidio je prve kapi krvi. Ako su priče žena o onome što se dogodilo bile istinite, pretpostavljao je da pripada Bruceu. Sjekirom u glavu? Proklet bio. Magnus ubrza kad je trag postalo lako pratiti. Prelako. Želudac mu se okrenuo od užasa kad su se mjestimične kapljice pretvorile u duge crte. Što god da je Helen učinila s ranom, nije pomoglo. Još gore, znao je da, ako on može pratiti trag, može i bilo tko drugi. Zora se počela nazirati na istočnom obzoru kad je trag krvi iznenada nestao kod planinskog lanca Meall Leacachain.

~ 254 ~

Knjigoteka

dasha&anna Srce mu je zastalo. Padina je bila prilično strma na drugoj strani i u mraku bi bilo lako okliznuti se na stijenama... Zadržao je dah dok je gledao preko ruba planine. Pregledao je tlo koje je u rano jutro još uvijek bilo obavljeno velom tame i polako uzdahnuo kad nije spazio ništa drugo osim kamenja. Ali njegovo olakšanje nije dugo potrajalo. Gdje su, dovraga? Pogledao je oko sebe poželjevši da iskoče odnekuda iz ove beskrajne divljine oko njega. Bio je okružen planinama od kojih je najveća, Beinn Dearg, zastrašujuće stršala sjeverno od njega. Ispod je uskim klancem tekla rijeka, a s desne strane iza sebe mogao je raspoznati samo šumu i jezero pokraj kojeg je ostavio ostatak kraljeve pratilje. Kvragu, kamo su mogli otići? Iznenada, zastrašujući zvuk probije se kroz jutarnji zrak. Srce mu se sledi, prepoznavši udarce čelika. Dolazili su odozdola. Znajući da neće stići na vrijeme ako bude pratio stazu koja je vijugala niz planinu, pogledao je preko strmog, kamenitog ruba i shvatio da je to jedini put. Bez trenutka oklijevanja, spustio se preko ruba planine i prisjetio se svih svojih penjačkih sposobnosti. Trebat će mu. Jedan pogrešan korak i bit će mrtav. Helen je znala da ne mogu ostati tu gdje jesu. Kako se crno noćno nebo počelo razdanjivati netom prije izlaska prvih zraka sunca, postalo je jasno da ih prorez u stijenama neće dugo skrivati. U klancu između planina, gdje su se nalazili, bit će vrlo lako vidjeti ih odozgor. Morala je pronaći bolje skrovište, mjesto gdje će se moći pobrinuti za kraljevu ranu. Činilo se kao da je za sada zaustavila krvarenje, ali izgubio je previše krvi i svaki put kad se probudio, sve je manje mogao ostati budan. Njegova je koža bila blijeda i hladna na dodir, što se može pripisati hladnom noćnom zraku, ali bojala se da nije to u pitanju. Ozljede glave uvijek su opasne, ali ozljede koje se ne mogu vidjeti obično su bile najsmrtonosnije. Otprilike sat prije zore, znala je da više ne mogu čekati. Zgurani između stijena, nije bila sigurna treba li biti sretna ili zabrinuta što njezino komešanje nije probudilo kralja.

~ 255 ~

Knjigoteka

dasha&anna Oprezno se izvukla iz usjeka i zagledala preko obale rijeke. Gusta magla nije se u potpunosti podigla, ali raščistila se dovoljno da može razaznati okolinu. Planine. Puno njih. S mnogo vrijeska, stijena i prijetećih kamenitih litica, ali, nažalost, bez drveća i drugih mjesta za skrivanje. Rijeka se u oba smjera protezala dokle joj je pogled sezao, bez mostova i prirodnih prijelaza. Ali jugoistočno, u smjeru odakle su došli, vidjela je kako se rijeka širi u jezerce. Uz malo sreće, u blizini će pronaći šumarak u kojem bi se mogli sakriti. Bila joj je to jedina mogućnost. Nije bila toliko glupa da se s ozlijeđenim kraljem i Magnusovim upozorenjem u glavi pokuša uspeti u planine s nadom da će pronaći spilju.

Magnus. Dragi Bože, gdje je on? Bilo joj je hladno i bila je uplašena, poprilično zastrašena pustim, neprijateljskim okruženjem i opterećena brigom za njihove živote. Što bi sve dala za njegovu čvrstu, smirujuću prisutnost. Ali sve je ovisilo o njoj. Dovela ih je ovamo. Sve što je morala učiniti bilo je pronaći neko sigurno mjesto, a Magnus će već doći. Mora. Kako je okrilje noći ubrzano nestajalo, Helen je morala probuditi kralja. Veličanstvo. - Nježno ga prodrma, a potom jače, vidjevši da se samo opijeno uskomešao. - Veličanstvo... Otvorio je oči, ali trebalo mu je nekoliko trenutaka da se usredotoči. - Milostiva Helen. - Stavi ruku na glavu. - Tako mi svega, glava mi puca! Ohrabrujuće se nasmije. - Da, i mislila sam. Žao mi je, ali ne možemo ostati ovdje. Ako nas netko traži, vidjet će nas čim izađe sunce. Počeo je kimati, ali zaustavio se uz bolan trzaj. S teškim naporom, uspjeli su ga izvući iz stijena. Pokreti su mu bili tromi i nestabilni. Ali Robert Bruce bio je borac i još je jednom to dokazao. Cistom snagom volje i odlučnosti, ustao je, ispruživši mač u ruci. Bilo joj je drago što su oboje nosili tamne ogrtače na ramenima, ne samo zbog topline toga hladnog i vlažnog jutra - što su se više uspinjali, to se više činilo kao da je prosinac, a ne kraj srpnja - nego i zbog toga što je kraljev oklop bio zakriven. Ali prešli su tek stotinjak metara kad ju je kralj zaustavio. - Što je bilo? - prošapće ona. ~ 256 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pokazao je prema planinama instinktivno je povukavši iza sebe. - Nešto se pomaknulo. Tamo. Na padini iza kamenja... U idućem trenutku i Helen je mogla vidjeti kako dva muškarca ustaju iza hrpe kamenja. Ostala je bez daha. Panično se počela okretati tražeći kamo će pobjeći, ali bilo je kasno. Vidjeli su ih. Dva ratnika sablasna izgleda i lica prekrivenih kacigama krenula su prema njima. Izgledali su kao dva ratna stroja spremna uništiti sve što im se nađe na putu. Ali Robert Bruce nije postao kralj sjedeći na prijestolju; osvojio je svoj položaj mačem. Nije imao namjeru predati se bez borbe, a nije ni ona. Kad je kralj podigao mač ususret napadu dvojice ratnika, Helen je izvukla nožić koji je skrivala među naborima haljine. Dvojica muškaraca bili su toliko usredotočeni na kralja da uopće nisu obraćali pozornost na nju. Odjeknuli su zastrašujući zvuci sudara mačeva. Mačevi su im se kretali tako brzo. Nije imala pojma kako se kralj uspijeva braniti. - Tko ste vi? - upita Bruce između udaraca, teško dišući od naprezanja. Muškarci se pogledaše kroz proreze na kacigama i nasmiju se. - Kosci - reče jedan od njih s jakim irskim naglaskom. Shvatila je da ipak nisu svi bili Englezi. Baš kao i kralj. - Što želite? - upita Bruce između još jednog žestokog niza udaraca. - Smrt - reče isti muškarac. - Što još? Kralju je nestajalo snage. Muškarci su to znali, kao i Helen. Znala je da ne može još dugo čekati. Ali, s obzirom na oklop, bilo je vrlo malo mjesta gdje je mogla zabiti svoj mali nož. Napokon, muškarac koji je bio tih okrenuo joj se leđima. Nije oklijevala. Skočivši prema njemu s jednim ciljem, zabila je nož duboko kroz kožu njegovih hlača. Zacvilio je od iznenadnoga bola dok mu je oštrica ulazila u stražnju stranu bedra. Kralj je iskoristio trenutak i zabio tešku oštricu mača ravno u njegov trbuh. Drugi muškarac bijesno zaurla. Vidjevši kakvom je silinom nasrnuo na kralja, Helen je shvatila da su se dvojica muškaraca ~ 257 ~

Knjigoteka

dasha&anna poigravala s njima i odugovlačili borbu. Ali više nije bilo tako. Muškarac je imao namjeru ubiti. Napadač je izgurao Brucea prema rijeci. Helen je povikala, pokušavši ga upozoriti, ali bilo je prekasno. Kralj se spotaknuo o kamen i pao na leđa. Helen se zaletjela prema njemu kad je pao uz tup udarac. Nije se micao. Ratnik podigne mač objema rukama visoko iznad njegove glave. - Ne! - poviče. - Nemoj! Skočila je na njega, gurnuvši ga iz sve snage. Ali nije bilo dovoljno. Kao da se zabila u kameni zid, jedva da se i pomaknuo. Okrenuo je glavu prema njoj. - I ti ćeš doći na red... Zastao je, primijetivši nešto iza nje. Nagonski se okrenula, prepoznavši ga i prije nego što je u njezinim ušima zabrujao bojni poklič. - Airson an Leòmhann! - Za lava! Magnus! Umalo je zaplakala od sreće. Možda i bi, da je kralj nije trebao. Prišla mu je, pokušavajući ga osvijestiti, jednim promatrajući borbu koja se odvijala nekoliko metara dalje.

okom

Da u pitanju nije bio Magnus i da joj srce nije zastalo u grlu, vjerojatno bi bila zadivljena. Koliko god da su se napadači činili vještima i nepobjedivima, Magnus se činio još vještijim. Ali bila je previše zabrinuta za njega da bi primijetila koliko se brzo kretao. Kolikom se silom njegov mač sudarao s protivnikovim. Kako su njegova široka prsa i moćne ruke bili kao isklesani za rukovanje teškim čelikom. Kasnije će mu se diviti. Sad je samo željela da to što prije završi. Ispunio joj je želju. Muškarac padne na koljena od Magnusova moćna udarca. Okrenula je glavu, ne želeći gledati onaj smrtonosni. Zatvorila je oči, boreći se protiv vala osjećaja koji joj je prijetio. Ali kad ih je opet otvorila, Magnus je stajao pred njom. Oči im se sretnu. Srce joj se trzne. Ovi se osjećaji nisu mogli obuzdati. Kadje raširio ruke, potrčala mu je u zagrljaj. Magnus ju je držao kao da je nikad neće pustiti. Kad je pomislio na ono što je vidio i koliko je bio blizu ponovno je izgubiti, sumnjao je da će i moći. ~ 258 ~

Knjigoteka

dasha&anna Dodirnuo joj je bradu, podigao lice prema svome i uputivši joj pogled koji je govorio ravno iz njegova srca, poljubio je. Srce mu se stisnulo od meke slatkoće njezinih usana. Bože, kako ju je volio. Više se nije mogao boriti protiv toga. Jezikom je prešao preko njezina, pribivši je uza se i na jedan se divan trenutak prepustio divljim osjećajima koji su mu tijelo parali na komadiće. Uzvratila mu je poljubac jednako strastveno. Jednako očajnički. Ali stenjanje ga je vratilo u stvarnost. Ne Helenino, nego kraljevo. Nevoljko ju je ispustio. Gledali su se tek koliko traje otkucaj srca i tim pogledom rekli su si sve što je bilo bitno. Oči joj se napune suzama radosnicama. I, Bože, bez obzira na to koliko pogrešno bilo, i on je to osjetio. Nakon što je kralj još jednom zastenjao, pala je na koljena pokraj njega. - Oprezno - reče nježno kad se Bruce počeo pridizati. Udarili ste glavom kad ste pali. Kralj zareži. - Opet? Što se dogodilo? Okrene se i, prvi put, primijeti Magnusa. - Sveče, dugo ti je trebalo da nas pronađeš. - Svetac? - Helen ga pogleda, iznenađena. - Ti? Magnus se suzdrži od smijeha, pomažući kralju ustati. Poslije će joj objasniti. - Ispričavam se na kašnjenju, Veličanstvo. Netko me uspio prevariti sakrivši svoj trag. Kralj se zacereka i okrene prema Helen. - Čini se da je vaš plan upalio. Brzo ste se snašli, milostiva. Baš kao i s nožem. Zarumenjela se na njegovu pohvalu. Magnus je izgubio nekoliko godina života kad je vidio kako je zabila nož u ratnika. Ali želio je znati sve. - Što se dogodilo? Kralj je na brzinu objasnio kako su morali pobjeći dublje u planine, da je slab zbog rane, kako je Helen ostavila lažni trag i potom ih odvela niz planinu potražiti zaklon. Kad je završio s pričom, nije samo on bio zadivljen. Helen je oduvijek smatrao krhkom - kao da je treba njegovati i štititi. Ali bila je žilavija nego što je mislio. I bila je puno borbenija i odlučnija nego što se činilo. - Kako si se uopće snašla u planini po mraku? Kad ga je Helen zbunjeno pogledala, pokazao je na planinu iza sebe. Problijedjela je vidjevši što je učinila. Iako se nisu s vrha spustili poput njega, „put” je svejedno bio opasan. ~ 259 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Nije se činilo tako strmo u tami. Polako smo hodali. Magnus je zurio u nju. Pokušao se suzdržati od misli na sve što se moglo dogoditi, ali nije mu polazilo za rukom. Opet je došao u napast da je zagrli, ali to će morati pričekati. - Moramo se vratiti među ostale. Možda ih ima još u blizini. Možete li hodati, Veličanstvo? Unatoč njegovu blijedu, krvavu licu, Bruce je izgledao uvrijeđeno. - Naravno da mogu hodati. - Pokušavši se ispraviti, zateturao je. Pao bi da ga Magnus nije pridržao. - Dovraga! Helen je dojurila do njih i provjerila zavoj na njegovu čelu. Opet je počeo krvariti. Nije dovoljno čvrsto stegnuto. Moram zatvoriti ranu. Magnus primijeti da na ramenu nosi torbu koju joj je dao izraditi. - Ali nisi mogla zapaliti vatru? Ona kimne. - Učinit ćemo to čim dođemo u tabor. Ja ću pomoći kralju. Ne želim ostati ovdje... Naglo zašuti i opsuje. - Što je bilo? - upita Helen. I Bruce je vidio isto što i on. - Jahači. - Glavom je mahnuo prema planinskom lancu s kojeg su se svi spustili. - Trojica. Helen razrogači oči. - I nisu... - glas joj se prekine. - Ne - reče Magnus. - Nisu naši. Pogledaju se. - Što ćemo učiniti? Zabrinuto stisne usta. Da je sam ili da kralj nije na izmaku snage, ostao bi i borio se. Ali kako je naučio od Brucea, treba znati birati svoje borbe. Sad nije bio jedan od tih trenutaka. Njegova prvotna dužnost bila je zaštititi Helen i kralja. Ali neće uspjeti doći do tabora. Pogledao je prema litici s druge strane rijeke. Izgubit će ih u planinama, njegovim planinama. - Ići ćemo putem koji vodi ravno prema Loch Broomu. Kad je Helen shvatila što planira, problijedjela je, ali ga je pogledala s takvim povjerenjem da su mu se prsa stisnula. - Nadam se da ne planiraš trčati? On se nasmije. - Ne ovaj put.

~ 260 ~

Knjigoteka

dasha&anna

23. POGLAVLJE

H

elen su boljela pluća, a mišići nogu gorjeli su joj kad je Magnus napokon stao, dopustivši im da se odmore dok u mijeh natoči vodu iz jezerca nasred prostranog cirka. Pokušala je doći do zraka duboko udišući, ali mogla je samo dahtati. Dragi Bože, tek su se počeli penjati, a već se osjećala kao da je pretrčala nekoliko kilometara! U nevjerici je pogledala Magnusa. Uopće nije izgledao umorno. Što nije u redu s njim? Ali koliko god bila umorna, kralj je izgledao puno gore - unatoč činjenici da je Magnus pola njegove težine nosio preko ramena po neravnom, kamenitom terenu. Nije prošao ni sat otkad su prešli rijeku i zaputili se u neprijateljske planine. Magnusu je trebalo samo nekoliko minuta da pronađe naizgled nevidljiv put preko kamenja kroz brzu rijeku. Beinn Dearg, Crvena planina na galskom (ako je boja kamena bila povod za takav naziv, činilo joj se da bi ružičasta više odgovaralo), bio je najviši od četiriju vrbova među mnoštvom cirkova, klanaca i jezeraca, ako se moglo vjerovati Magnusu na riječ. Trenutačno je ljepota krajolika bila okupana strahom i opasnošću a da ne spominje tamni sloj oblaka i vjetar. Što su se više uspinjali, postajalo je sve hladnije i mračnije. Magnus je rekao da nije neobično u tim predjelima usred ljeta vidjeti dijelove prekrivene snijegom. Nije sumnjala u to. Bila je zahvalna na dodatnom ogrtaču, ali vjetar se probijao kroz slojeve vune kao da je najfinija svila. Nakon što je napunio mjehove, dao je jedan kralju, a jedan njoj. - Pijte. Ona odmahne glavom, zanemarivši zalutale pramenove kose koji su joj letjeli preko lica poput crvenih resica. Odustala je od pokušaja da ih obuzda. Vjetar je prejako puhao. Istog trena kad bi ih stavila iza uha, oni bi jednostavno opet poletjeli. - Nisam žedna. - Zato trebaš piti. Jedna od najvećih opasnosti u ovim planinama jest ne piti dovoljno vode. Shvativši da nije stručna na tom području, poslušala je njegov savjet. Na sreću, Magnus je ponio nešto govedine i zobenih keksa. Nije jela od večeri prije i nasrnula je na njih s većim zanosom nego što je ta bezukusna hrana zaslužila. Kralj je pojeo nekoliko zalogaja i ~ 261 ~

Knjigoteka

dasha&anna odgurnuo je od sebe. Ona se zabrinuto namršti. Gubitak teka nije dobar znak. Vidjela je kako Magnus motri put iza njih i osjetila kako joj puls nervozno ubrzava. - Jesmo li im umakli? Slegnuo je ramenima, ne mičući pogled. - Ako i nismo, usporili smo ih. Trebat će im neko vrijeme da pređu rijeku, a njihovi konji neće biti od velike koristi u planinama. Morat će ih ostaviti. - Ne brinite se, milostiva Helen - iscrpljeno se ubaci kralj s kamena na koji ga je Magnus posjeo. - Imamo najboljeg vodiča u okolici. Nitko ne poznaje ove planine poput MacKaya. Neće ga uhvatiti. Helen nije sumnjala u Magnusove sposobnosti, brinula se za svoje i kraljeve. Usporavali su ga. Voljela je lutati prirodom kad je bila mlađa, ali ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Namrštila se, vidjevši kako se svježa krv slijeva niz kraljevo lice. - Zašto mi niste rekli da je rana opet počela krvariti? Bruce podigne ruku i opipa čelo. - Je li? Nisam ni primijetio. Helen pogleda Magnusa. - Moramo nešto učiniti. Nije više ništa morala reći. Kralj je već bio slab od gubitka krvi. Činjenica da je dogurao ovako daleko - čak i uz Magnusovu pomoć a da se nije onesvijestio, bila je poprilično zapanjujuća. - Ne možemo zapaliti vatru dok. ne budem siguran da nas ne prate. - Zaustavi se. - Dovraga, trebao sam se sjetiti prije. - Što? Posegne u torbicu i izvuče komad tkanine. Odmotavši ga, pokaže joj grančice s lišćem omotanim oko krajeva. - Borova smola - reče, odmatajući lišće s grančica i otkrivajući pritom žućkastu, ljepljivu tvar. - Još je uvijek svježa, ali kad se stvrdne, koristim je za paljenje vatre kad je vlažno. Može poslužiti kao dobro ljepilo ako je pomiješaš s pepelom, a može se koristiti i za zatvaranje rana. - Savršeno - reče ona, rukom uhvativši jednu od grančica za čistu stranu. - Dovoljno mi je puta završila na rukama da znam koliko ljepljiva može biti. On podigne obrvu, a ona se zločesto nasmiješi, znajući da se sjetio sveg onog drveća na koje se znala sakriti. Pogledaju se i osjećaji joj preplave tijelo. Opet je to osjetila. Tu istu sigurnost koju je oćutjela kad ga je ujutro pogledala nakon što se riješio drugog napadača. Voli me. ~ 262 ~

Knjigoteka

dasha&anna Uspjela je. Nekako je probila njegovu obranu. Da je od iscrpljenosti nije boljela svaka kost u tijelu, da ih nisu lovila trojica krvožednih razbojnika i da škotski kralj nije bio gotovo na samrti od udarca sjekirom u glavu, mogla bi uživati s njim u prirodi. Nije bilo muškarca kojeg bi u ovim trenucima radije imala uz sebe. Ne samo zbog svojih osjećaja prema njemu nego i zato što je uvijek izgledalo kao da zna što treba učiniti. Helen je znala u koliko se neizvjesnoj situaciji nalaze, ali s Magnusom se nije tako osjećala. Činio se stvorenim za ovakvo okruženje. Surov, žilav, snalažljiv i izbrušen do vrhunca fizičke izdržljivosti, bio je sposoban preživjeti sve što priroda može postaviti pred njega. Izvući će ih iz ovoga. Oprezno je odvezala trakice tkanine s kraljeve glave. S obzirom na to kakve je sve rane vidjela, bila je uvjerena da joj se želudac već navikao. Ali okrenuo se kad je prvi put na dnevnom svjetlu vidjela duboku posjekotinu. Spazila je nešto bijelo na njegovoj obrvi i odmah znala da je to kost. Nije ni čudo da mu je krv i dalje curila. Dok je Magnus rukama stisnuo dva ruba posjekotine, ona je na otvorenu ranu grančicom nanijela smolu. Prije nego što je odmotao lišće s iduće grančice, zagrijao ju je u rukama i još ju je lakše nanijela. Htjela je ranu povezati još jednim komadom tkanine, ali on je zaustavi. - Nećeš je moći skinuti. Smola bi trebala biti dovoljna. Bio je u pravu. Nakon nekoliko minuta, postalo je jasno da se krv neće moći probiti kroz debelu smolu. Nije bilo lijepo za vidjeti, ali upalilo je. Kralj je, međutim, izgledao kao da je došao do kraja puta. Nije mogao još dugo izdržati. Helen uhvati Magnusov pogled i vidi da je i on toga bio svjestan. - Malo iznad postoji mjesto gdje bi moglo biti sigurno da se nakratko odmorimo.

Iznad? Helen pogleda strminu planine sa svoje lijeve strane i suzdrži se da ne zajauče. Nije valjda namjeravao... Da, jest. Kad se kralj nije pokušao usprotiviti Magnusovoj zamisli, shvatila je koliko mu loše mora biti. Helen se vukla uz šljunkom prekriven nagib iza dvojice muškaraca. Sa svakim korakom, vjetar je postajao jači. Morala je

~ 263 ~

Knjigoteka

dasha&anna rukama pridržavati rubove ogrtača da ga ne bi otpuhao. Nekoliko je puta od snažnog naleta gotovo izgubila ravnotežu na kamenitom tlu. Magnus je bio u pravu. Ovo nije bilo mjesto za neiskusne ljude. Jedan pogrešan korak i mogla bi završiti... Osjetila je kako joj se želudac okreće i brzo pogled vratila na put.

Nemoj gledati dolje.

Sa suncem skrivenim iza oblaka, bilo je teško procijeniti koliko je sati. Ali pretpostavljala je da je blizu podneva kad su napokon došli do Magnusova mjesta „malo” iznad. - Ovdje se možete nakratko odmoriti - reče, pomažući kralju da sjedne na prirodno oblikovano sjedište u stijeni. Mjesto je bilo malo zakriveno i, pretpostavljala je, skriveno od pogleda iz svih smjerova. Magnus joj doda jedan od mjehova i još nekoliko komadića zobenog keksa i govedine. Također joj je dao bodež. Ona ga pogleda iznenadivši se. - Ako ti zatreba. Bit će učinkovitiji od tvog nožića. Toplina joj se popne u obraze, a potom problijedi kad je shvatila što planira. Kamo ideš? - Uvjeriti se da nas ne prate. - Ali... - Nije željela da ode. Zasigurno je umoran? - Ne moraš li se prvo odmoriti? Ispružio je ruku i stražnjom stranom prsta pomaknuo zalutali pramen kose s njezina lica. - Dobro sam, Helen. Odmorit ću se kada dođemo do Loch Brooma. Mislila je kako je kralj previše iscrpljen da bi mogao govoriti, ali nasmijao se. - MacKay je izdržljiv poput bika. MacLeod je rekao da u oklopu može trčati kilometrima a da ne prolije kapljicu znoja. Helen nije sumnjala u to. Bio je i tvrdoglav poput bika. Ali to joj ovaj put nije smetalo. Ta odlučnost i upornost pomoći će im da se izvuku. - MacLeod? - upita ona. - Poglavar Zapadnog visočja? Magnus pogledom prostrijeli kralja, ali Bruce je već spustio glavu kao da se bori protiv vrtoglavice. - Ma ništa - reče Magnus. Ali znala je da sigurno ima neke veze s tajnom vojskom. - Koliko te dugo neće biti?

~ 264 ~

Knjigoteka

dasha&anna Poljubio ju je u čelo. Od nježnosti njegove geste, toplina joj se proširi ledenom kožom. - Neću ti ni stići nedostajati. Ali bio je u krivu. Počeo joj je nedostajati istog trenutka kad je otišao. Stjenovito mjesto za odmor na planini odjednom je postalo hladnije i vjetrovitije, a dan mračniji. Helen je bilo drago kad je kralj zatvorio oči, želeći da i ona može učiniti isto. Ali morala je biti na oprezu - barem dok se Magnus ne vrati. Stisnula je držak bodeža u ruci i budno motrila pustoš oko sebe. Minute su prolazile sporo, a nervoza je rasla. Činilo se kao da ga nema cijelu vječnost, ali vjerojatno je prošlo samo tri četvrt sata prije nego što se na padini iznad nje pojavila figura. S olakšanjem je otpuhnula, odmah prepoznavši Magnusa. Ali bio je dovoljan jedan pogled da joj se srce smrzne. Bio je hladan. Miran. Savršeno suzdržan. Znala je što to znači. Njegove su riječi potvrdile njezine sumnje. - Moramo krenuti. Odmah su iza nas. Kako su ih, dovraga, tako brzo pronašli? Magnus je poznavao ove planine bolje i od koga. Ali tko god da ih je slijedio, kretao se brzo - dovraga, i bolje od toga. Kad je vidio dvije figure zavijene u crno kako žure uz strminu, došao je u napast da ih iznenadi. Unatoč vještini muškaraca koji su ih napali, bio je uvjeren da ih može svladati. Dvojicu. Suzdržao se jer nije znao gdje se nalazi treći muškarac. Nadao se da je otišao, ali nije mogao računati na to. Da se morao brinuti samo o sebi, ne bi razmišljao ni sekunde. Magnusu je teško padalo što mora biti na oprezu, ali njegova dužnost prema kralju i Helen bila je na prvome mjestu. Koliko god da je želio ubiti dvojicu muškaraca, još je više želio Helen i Brucea sigurno dovesti do Loch Brooma. Bio je uvjeren da će moći umaknuti progoniteljima u planinama. Helen je obavila izvrstan posao i održala ih na životu do ovog trenutka, ali neće moći sama nositi kralja s ovih planina ako Magnus bude ozlijeđen. Visok oko metar i osamdeset, prepun mišića i s oklopom na sebi, Robert Bruce nije bio zanemariv teret. Magnus je bio umorniji nego što je pokazivao. Ali nosit će kralja do pakla i natrag ako bude potrebno. ~ 265 ~

Knjigoteka

dasha&anna A činilo se kao da bi i moglo doći do toga. Nakon što je pomogao Helen, pokušao je podići kralja. Ali Bruce se ponašao kao da je popio bačvu viskija. Trebalo mu je dugo da se probudi, mumljao je i jedva mogao stajati na nogama. Magnus ga je držao uspravno prebacivši mu ruku preko svog ramena i pridržavajući ga rukom oko struka. Nakon što je upozorio Helen da se ne udaljava i da pazi kuda hoda, poveo ih je uz planinu. Nije imao izbora. Kroz ove planine postojao je samo jedan put i... To je bilo to. Oznake. Počeo je hodati brže, praktički vukući kralja uz strminu. Uz svu njegovu vježbu, nije mu dugo trebalo da se počne umarati. - Žao mi je, Sveče - reče Bruce, jedva se osmjehnuvši. - Bojim se da nisam od pomoći. To što mu je opet izletjelo njegovo ratno ime brinulo ga je puno manje od kraljeva sivog lica i staklenih očiju. Helen mu nije morala govoriti u koliko je lošem stanju. - Dobro se držite, Veličanstvo. - Osjećam se kao da mi je netko rastvorio glavu sjekirom promrmljao je, a potom prisebnije rekao: - Dovraga, netko i jest. Magnus se nasmije. Helen ih je sigurno načula, zato što im se i ona pridružila otraga. Moći se smijati u teškim okolnostima bilo je svojstveno ratnicima. Nije ga iznenadilo što je i Helen dijelila tu osobinu. Napokon, ugledao je ono što je tražio: hrpu bijeloga kamenja. Stao je i kad je Bruce uhvatio ravnotežu, prionuo na posao. - Što radiš? - upita Helen, gledajući ga kako teško kamenje podiže golim rukama. Bilo je neobično vidjeti bijelo među silnim crvenim kamenjem na Beinn Deargu i ono je služilo kao oznaka na putu. Hrpe kamenja često su služile kao putokazi u Visočju, baš kao i za označavanje vrhova. - Kamenje je oznaka. Pokušat ću ih skrenuti s puta. - I ako budu imali sreće, s planine. - Ovdje se staza račva. Pomaknut ću kamenje na drugi put. - Kamo vodi taj put? Magnus je pogleda. - To je najkraći put dolje. Malo raširi oči, shvativši što želi reći. - Ali što ako netko drugi... ~ 266 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Vratit ću ih natrag prvom prilikom. Trebalo mu je samo nekoliko minuta da pomakne hrpicu kamenja. Ako njihove progonitelje ne pošalje ravno preko ruba litice, barem će ih usporiti. Posebno među gustim oblacima. Bilo je lako okrenuti se i izgubiti orijentaciju. Spremala se oluja, ali tu je informaciju odlučio zadržati za sebe. Helen se držala iznenađujuće dobro, ali bio je svjestan svake crte iscrpljenosti na njezinu licu - bez obzira na to koliko je pokušavala sakriti. I ona i kralj trebali su odmor. Mrzio je što je prisiljava na ovo, ali odmor će morati pričekati dok se ne uvjeri da je njegov trik upalio. Za sada su morali povećati udaljenost između sebe i ljudi koji su ih progonili što je više moguće. Kad se popnu na vrh, put će ih odvesti niz zapadnu stranu planine prema uskom klancu. Odatle bi, prateći klanac, mogli doći do prostrane doline, a potom do šume koja bi ih odvela ravno do Loch Brooma. Ali Magnus je namjeravao ići zaobilaznim putem preko još jednog vrha i u planini se skloniti u spilji za koju je znao prije nego što nastave put sjeverno prema Loch Broomu. Prvi je put bio kraći i iziskivao je znatno manje napora, ali bili bi izloženi napadu. Na njemu se nije moglo nigdje sakriti. Njegovo poznavanje planina bila im je najveća prednost i namjeravao je to iskoristiti. Ako ih napadnu, to će se dogoditi na terenu po njegovu izboru. Ali prvo ih je morao dovesti do toga mjesta. Sljedećih nekoliko sati, Magnus ih je vodio preko nekih od najopasnijih predjela u Visočju. Kralj je svake minute bio sve slabiji. Dok su došli do vrha, klonuo je. Magnusa je iznenadilo što je uopće toliko izdržao. Podigao je kralja preko ramenâ, što mu je omogućilo da njegovu težinu ravnomjerno rasporedi. Helen mu priđe sa strane kad je shvatila što namjerava. - Ne misliš ga doista tako nositi? - Odavde idemo nizbrdo - reče bezbrižno. Neko vrijeme. - Ali... - On ne može nastaviti, a ne smijemo stati. Ona zagrize usnu. Vidio je zabrinutost u njezinim očima dok ga je promatrala. Najviše bi na svijetu volio da može odagnati tu zabrinutost, ali to će morati pričekati. - Što je s tvojim ramenom? ~ 267 ~

Knjigoteka

dasha&anna Boljet će kao sam vrag kad sve ovo bude gotovo. - Sve će biti u redu s mojim ramenom. - Cereći se i zadirkujući je, reče: - Možda ću ti dopustiti da mi utrljaš kremu? Znao je kako je njegov pokušaj da joj odvrati pozornost upalio kad se zarumenjela. Ali odmah je nakon toga i on osjetio toplinu u obrazima kad mu je uzvratila: - Držat ću te za riječ. Bilo je teško skrenuti pogled s njezinih očiju čak i s teretom od dobrih devedeset kilograma na leđima. Put niz planinu nije bio toliko fizički naporan, ali bio je još opasniji. S teškoćom su se kretali po kamenju i dok su došli do podnožja planine, koljena su mu gorjela. Ali stisnuo je zube, prešao klanac i pronašao put koji će ih odvesti na sljedeći vrh. S vremena na vrijeme pogledavao je iza sebe, ne samo da provjeri kako je Helen nego i da se uvjeri da ih nitko ne prati. Osmjehnuo se ohrabrujući je iako se sve ovo vrijeme nije požalila nijednom riječju. Svaki je dan kao prvi svibnja. Čak je i iz ovih groznih okolnosti pokušala izvući najbolje. - Nemamo još puno. Obrazi su joj bili rumeni od vjetra i naprezanja. - Mislim da si to već jednom rekao - reče uz blag osmijeh. - Žao mi je, Helen. Znam da si umorna. Ona mu odbrusi, odlučno stisnuvši čeljust: - Ako ti možeš izdržati s kraljem na ramenima, mogu i ja bez njega. Nasmije se. To je moja djevojka. Oči im se sretnu. - I za to ću te držati. - Helen... Što joj je mogao reći? Da je istina? Da će uvijek biti njegova? Da će pokušati? Ali zašto ju je jedan njegov dio htio upozoriti? Možda je osjetila što ga muči. - Planiraš li nastaviti dangubiti cijeli dan? Mislila sam da nas čeka još jedna planina. Nasmije se, zahvalan na privremenoj odgodi, i zaigrano zastenje. - Podsjeti me da te upoznam s MacLeodom. Imate puno toga zajedničkog. - Je li on vaš voda? Zaboravio je koliko je puno znala. Nastavio je hodati, ne odgovorivši joj odmah. - Što manje znaš, to bolje. Mislio je da će prestati ispitivati, ali nakon nekoliko trenutaka reče: - Pa, nije tako teško pretpostaviti zašto te kralj želio u svojoj tajnoj vojsci. ~ 268 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kratko je pogleda između teških uzdaha i podigne obrvu. - Snalaziš se na ovom terenu bolje i od koga. Usta mu se trznu. - Je li to jedini razlog koji ti pada na pamet? Duboko udahne i makne dugi pramen svilenkaste crvene kose s lica. - Previše si tvrdoglav da bi izgubio. - On se naglas nasmije, ali ona još nije bila završila. - I dobro se boriš. Pogleda je ispod oka. Definitivno je poput MacLeoda. Od oboje je bilo teško izvući kompliment. - Samo dobro? - Muškarce koji su ga mogli pobijediti u borbi mogao je nabrojiti na prste jedne ruke. Sveukupno uzevši, vjerojatno je bio najbolji ratnik među Čuvarima Visočja u različitim disciplinama, od mača do čekića, sjekire, koplja i borbe prsa o prsa. - Tebe je doista teško zadiviti. Usprkos umoru, u očima joj zabljesne vragolast sjaj. - Da sam znala da me pokušavaš zadiviti, više bih obratila pozornost. A sad, Gregor MacGregor, on je sjajan... - Helen... - Pogled mu se zamrači. Znao je da ga podbada, ali, dovraga, nije želio slušati kako hvali MacGregora. Nasmijala se tako slatko da se njegova ljutnja gotovo isplatila. Ona odmahne glavom. - Za nekoga tako žilavog, prilično si osjetljiv. - Osjetljiv! - Tako se brzo ispravio da mu je kralj gotovo ispao. Nisam prokleto osjetljiv! Kad se počela smijati, znao je da to opet radi. - Jesam li spomenula ponosan? - reče široko se osmjehujući. Usta mu se trznu. - Mislim da nisi. Gledali su se i nešto nevjerojatno slatko bilo je u zraku između njih. - Zaboravila sam najvažniju stvar. Nije bio siguran želi li znati. - Koju to? U njezinu glasu nije se više moglo čuti podbadanje. - Ne odustaješ - reče tiho. Njezine su ga riječi zaprepastile. Nije imala pojma što je rekla. Bàs roimh Gèill. Smrt prije predaje. Bio je to moto Čuvara Visočja. Jedna stvar koja im je bila zajednička. Da, tu si u pravu, djevojko. Preživjet ćemo mi ovo. Kimnula je sa suzama u očima. - Znam. ~ 269 ~

Knjigoteka

dasha&anna Tolika uvjerenost ispunila ga je toplinom. Neko su vrijeme hodali u tišini, a vjetar je puhao toliko snažno da se više nije moglo čuti ni njihovo teško disanje. - Čini se kao da bi mogla pasti kiša - primijetila je. Da, čekao ih je prolom oblaka. - Spilja će biti dovoljno suha. Pretpostavljam da si gladna? Zastenjala je. - Nemoj spominjati hranu. Mislim da više u životu ne želim vidjeti osušenu govedinu ni zobene kekse. Osmjehnuo se, prebacivši teret kralja na svoje jače rame. Postalo je nemoguće ignorirati bol; sad ju je samo mogao trpjeti. Kratke stanke za odmor postale su sve učestalije. - Iako ima puno divljači, sumnjam da će ti se svidjeti sirovo meso. Ona načini grimasu. - Onda se bojim da ćemo morati pričekati s gozbom dok ne stignemo u dvorac Dun Lagaidh. - Što misliš, kad će to biti? - Provest ćemo noć u spilji. Ako nas nisu slijedili, do sutra u podne. - A ako jesu? Čelo mu se smrkne. Onda će se vjerojatno morati sukobiti s njima. Ali povećat će si izglede odabirom savršenog mjesta. - Brinut ćemo se o tome ako dođe do toga. Dok su došli do spilje, Helen je bila potpuno iscrpljena. Nije mogla shvatiti kako je Magnus izdržao. Uspon je bio dovoljno naporan bez dodatne kraljeve težine. Uporan i žilav. Bruce se nekoliko puta uskomešao tijekom uspona, ali mogla se uvjeriti da mu se stanje nije pogoršalo tek kad ga je Magnus posjeo u spilji i dao joj priliku da ga pregleda. Onesvijestio se od iscrpljenosti i gubitka krvi. Nadala se da će mu biti bolje nakon što se malo odmori sad kad je rana zatvorena. Uspio je popiti malo vode i gricnuti nekoliko komadića zobenog keksa prije negoli je ponovno utonuo u ljekovit san. - Kako je? - upita Magnus. Kiša je počela nedugo nakon što su došli do spilje i mogla je čuti kako kapi udaraju o kameno tlo. - Slabo reče. Ali njegova rana ne izgleda lošije i nema znakova vrućice. - Čvršće je umotala ~ 270 ~

Knjigoteka

dasha&anna uspavanog kralja ogrtačem. - Da nismo u spilji na planini usred oluje, mislim da bi mu zapravo bilo poprilično udobno. - Hvala ti - reče on. Ona nakrene glavu. - Što si ga održala na životu. Tvoje su mi žene rekle kako si napustila skrovište da bi mu pomogla. Zarumeni se. - Morala sam. Pogledao ju je kao da misli da bi se o tome još dalo raspravljati. Nakon što se pobrinuo da je njoj i kralju dovoljno ugodno, opet joj je dao bodež. - Ideš ih potražiti? On kimne. - Da. Neću se vratiti do zore. Srce joj se stisne od straha. Željela se objesiti o njega i preklinjati ga da ne ide, ali znala je da nema izbora. Nakon svega što je učinio za njihovu sigurnost, morala je biti hrabra za njega. - Budi oprezan. Srce joj se trznulo od bolno poznatog dječačkog osmijeha. Uvijek. Usto, imam nešto što će me štititi. - Izvukao je stakalce iz torbice i stavio ga na ispružen dlan. - Nisam znao kako ga drugačije sačuvati. Ona duboko udahne. Zelenkaste boje, bilo je veličine novčića, a na sredini su se nalazile osušene latice ružičastog cvijeta. Njezina cvijeta. Onog koji mu je dala prije toliko godina. Osjećaji su joj stegnuli grlo. Pogledala ga je sa suzama u očima. Doista ju je volio. Sve ovo vrijeme. Taj veliki, snažni ratnik ponosan, plemenit i tvrdoglav do boli - dao joj je svoje srce i nikad ga nije uzeo natrag. Nepokolebljiv. - Tako mi je žao - prošapće ona. Gledali su se u oči, a svi duhovi prošlosti prolazili su između njih. Ispružio je ruku i pomilovao joj obraz s bolnim izrazom kajanja na licu. - I meni, m’aingeal. Helen je promatrala kako odlazi i osjećala se kao da njezino srce odlazi zajedno s njim. Vratit će joj se. Molim te, vrati mi se.

~ 271 ~

Knjigoteka

dasha&anna

24. POGLAVLJE

M

agnus se uspeo još više na planinu, krećući se iznimno oprezno. Rame mu je gorjelo, a svaki mišić njegova tijela bio je istrošen. Naravno, oluja je dodatno zakomplicirala stvari i sve je bilo sklisko. Trebalo mu je dvostruko duže nego inače da dođe do ruba planine gdje će moći stražariti tijekom noći. Za dugih ljetnih dana, sunce je trebalo sjati još nekoliko sati, ali zbog oblaka bilo je mračno kao da je ponoć. Za vedra vremena, s ovog bi mjesta na litici mogao vidjeti kilometrima daleko - do Loch Brooma na zapadu, planina Assynta na sjeveru, An Teallacha i Sgurr Mora na jugu i Loch Glascarnocha, odakle su došli, na istoku. Zbog oluje, međutim, nije mogao vidjeti dalje od stotinjak metara. Ali tih stotinjak metara bilo je posve dovoljno ako se netko približi. Najuži dio puta nalazio se točno ispod njega, a s druge je strane bio oštro odsječen. Bilo je to savršeno mjesto za iznenadni napad. Pripremio se za dugu noć. Pojeo je komadić hrane i popio malo vode koju je natočio iz potoka prije nego što su se počeli uspinjati. Naslonivši se na kamen, ispružio je noge pred sebe da odmori svoje iscrpljeno tijelo. Sati su prolazili polako. Tijekom noći, kiša je prestala padati, ali već je bilo prekasno - s obzirom na to da je bio tek djelomično natkriven, bio je mokar do kože. Kako se više nije morao brinuti o tome da ih odvede na sigurno, misli su mu skrenule na Helen. Čvrsto je odlučio ostaviti prošlost iza sebe i pružiti im novu priliku. On to može, dovraga. Je li tako loše od njega što želi malo sreće? Ali tijekom dugih noćnih sati, Helenino lice nije bilo jedino koje je vidio. Vratile su se noćne more. Hoće li ikada zaboraviti? Činilo se kao da je prošla cijela vječnost prije nego što je došlo jutro i rastjeralo duhove. Usredotočio se na put, čekajući bilo kakav znak da ih netko prati. Već je počeo misliti da su se izvukli kad je zamijetio kretnje. ~ 272 ~

Knjigoteka

dasha&anna

Dovraga. Dva muškarca. Jedan je šepao i imao nešto omotano

oko noge. Zadovoljan osmijeh iskrivi mu usta. Nije poginuo, ali pretpostavljao je da je bio blizu tomu.

Iznenadila ga je upornost dvojice muškaraca. Previše su se trudili zbog jedne žene koja bi mogla znati nešto o Čuvarima Visočja. Više se činilo kao da su tu zbog kralja. Ali nije mogao biti siguran. Bruce mu je rekao da su muškarci izričito spomenuli „djevojku”. Je li ih izdao netko njihov? Činilo se tako. Ali tko? Vjerovao je svima osim... Sutherlandima. Ali oni ne bi dovodili Helen u opasnost, zar ne?

Djevojka. Je li moguće da su je pokušavali zaštititi?

Pogledao je uokolo, ne vidjevši traga trećem muškarcu. Kamo je on nestao? Njegova ga je odsutnost mučila. Kao i činjenica da su ih muškarci uspjeli pronaći. Kao da je netko pogađao svaki njegov potez. Ipak, ovaj neće uspjeti pogoditi. Magnus se pripremio i kamenitim rubom prošao do mjesta gdje će ih pričekati. U žilama je osjetio uzbuđenje pred borbu. Oprez nije upalio. Došlo je vrijeme da završi s tim na drugi način. Naoštrio je osjetila i usredotočio se na tlo ispod sebe, čekajući prvi zvuk. Taj će dio moći preći samo jedan iza drugoga. Ako sve bude išlo po planu, prvog će muškarca uhvatiti nespremnog i riješiti ga se prije nego što drugi uopće shvati što se događa. Nažalost, nije prošlo kako se nadao. Prvi od njih pojavio se iza prijevoja. Bio je to ozlijeđeni muškarac. Magnusu bi više odgovaralo da je element iznenađenja iskoristio na onom drugom. Ali s obzirom na to da nije imao izbora, skočio je pred ozlijeđenog ratnika uz žestok bojni poklič od kojeg je čovjek umalo pao s litice. Magnus mu je pomogao snažnim udarcem mačem u rame i još jednim udarcem nogom u trbuh. Muškarčev vrisak prekinut je tupim udarcem nekoliko trenutaka poslije. Drugi je muškarac, međutim, reagirao brže nego što je očekivao. Žestoko je nasrnuo na Magnusa, zamahnuvši mačem prema njegovoj glavi. Magnus je u zadnji tren uspio zaustaviti udarac svojim mačem. Bijesan jer se jedva izmaknuo, osvetnički ga je napao, prisilivši muškarca da se povuče udarcima tako moćnim da su ga trebali zdrobiti. Ali branio se vještinom gotovo jednakom njegovoj. Gotovo. ~ 273 ~

Knjigoteka

dasha&anna Jer, Magnus ga je izmorio. Kroz prorez na njegovoj kacigi, Magnus je mogao vidjeti da je i sam svjestan toga. Reagirao je sporije. Obrana mu je bila sve klimavija kako su mu mišići ruku slabjeli. Teško je disao kroz rupice na čeličnoj kacigi. Između udaraca pogledavao je oko sebe gotovo kao da nekoga očekuje. Magnusa prođu trnci od same pomisli. Je li treći muškarac tu negdje? Ako je i bio, nije mu dolazio u pomoć. Magnus je dopustio da protivnik nasrne na njega i obranio se od udarca izmaknuvši se pritom ulijevo. Podmetnuvši mu nogu, srušio ga je na tlo potezom koji bi Robbieja Boyda učinio ponosnim. Objema rukama, snažno je zabio mač u muškarčev trbuh, probivši oklop i rasporivši mu utrobu. Snažnim ga je udarcem poslao za zemljakom. Magnus je držao mač i spremno čekao, pomno motreći. Okretao se, promatrajući prostor oko sebe i osluškujući ne bi li čuo kakvo kretanje. Netko je bio tu i Magnus ga je izazivao da izađe. Ali tko god to bio, očito je bio pametniji od toga. Osjećaj da ga netko gleda rasplinuo se poput magle na suncu. Dok je došao do daha, nestao je. Helen je nervozno čekala da se Magnus vrati. Kralj je cijelu noć mirno spavao, a u zoru se probudio s „probadajućom” glavoboljom, ali jači i puno prisebniji nego prethodnoga dana. Borova smola djelovala je bolje nego što je mislila. Iako je rana izgledala grozno i krvavo, nije bilo traga infekciji ni vrućici. Za razliku od kralja, Helen je uspjela uhvatiti samo nekoliko dragocjenih trenutaka sna. Bila je previše zabrinuta za Magnusa. Oluja i tmurni oblaci od jučer činili su se kao daleka prošlost s dolaskom novoga sunčanog i svijetlog dana.

Gdje je on? Napokon, otprilike sat nakon izlaska sunca, ugledala ga je. Nalet olakšanja pretvorio se u užas kad se približio i kad je ugledala njegov cotun zamrljan blatom i krvlju. Borio se. Bez razmišljanja je potrčala prema njemu i bacila mu se u naručje. Stisnuo ju je i čvrsto držao bez rijeci dok se nije smirila. Nije ni shvatila da plače dok je nije uhvatio za bradu i podigao joj glavu prema svojoj. - Što nije u redu, maingeal?. Zašto plačeš? ~ 274 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Bila sam zabrinuta - reče, šmrcajući. - I to s razlogom: borio si se! On se nasmije. - Da, ali tu sam, zar ne? - Iznenada se namršti. - Zar si mislila da neću pobijediti? Kako je u jednom trenutku mogla baciti ruke oko njegova vrata, a u drugom ga tako uvrijediti? Kao da proživljava istu scenu prije toliko godina, kad se pojavio modar i izudaran nakon što je pobijedio Donalda na Visočkim igrama. - Naravno da nisam sumnjala u tebe. Ali nisi neranjiv. Bez obzira na to koliko si dobar. Njegove se oči bolno smrknu. - Da, nikad ne znaš što se može dogoditi. - Helen se trzne, shvativši da razmišlja o Williamu. - Ali još nije došao moj red. Ne danas. Osjetivši kako se u njemu komešaju mračni osjećaji i svjesna činjenice da William još uvijek stoji između njih, znala je da će u nekom trenutku morati razgovarati o njemu. Ali ne sad. Poželjevši da nije ni započela taj razgovor, obriše suze i upita: - Što se dogodilo? Kralj je izašao iz spilje kako bi ga pozdravio - nije znala koliko je njihova razgovora načuo - a potom je Magnus ispričao kako se riješio njihovih progonitelja. Barem dvojice njih. - I uopće nisi vidio trećeg muškarca? - upita kralj. - Ne od jučer ujutro na rijeci, ali znam da je bio ondje. Kralj prihvati njegove riječi bez pitanja. Nadajmo se da je odustao. Ako su MacGregor i ostali imali uspjeha u lovu, neće imati puno pomoći. - Kralj je rukom zašiljio svoju tamnu bradu. - Imaš li pojma tko bi mogao biti odgovoran za ovo? - Nemam. - Ali malo sam razmišljao. - Najbolje bi bilo da porazgovaramo kad stignemo do Loch Brooma. - Magnus nije morao ni pogledati u Heleninu smjeru. Očito je da o tome nije htio razgovarati pred njom. - Osjećate li se dovoljno snažno? - Ne - prizna Bruce u jednom od rijetkih trenutaka ratničke iskrenosti. - Ali preživjet ću. Već predugo uživamo u gostoprimstvu ovih planina. Život u divljini više me ne privlači nakon Methvena. Bojim se da sam se poprilično navikao na raskoš koja dolazi s krunom. Poput kuhane hrane, postelje i tople kupke. ~ 275 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zvučalo je tako dobro da je Helen umalo zastenjala od tuge. Ali Magnus kao da je svejedno čuo. Nasmijao se. - Idemo, Nećete se ni okrenuti, a već ćemo biti ondje. Možda ne baš toliko brzo, ali u usporedbi s jučerašnjim naporima i nevoljama, dug put po planinama, kroz dolinu, a potom uz južnu obalu Loch Brooma do dvorca poglavara MacAulayja, Dun Lagaidha, činio se kao ugodna šetnjica. Bez traga ikakvim progoniteljima, mogli su malo prilagoditi brzinu kretanja. Stigli su rano predvečer, prije večernjih zvona, prljavi i iscrpljeni, ali sigurni. Zahvaljujući Magnusu. Željela mu se zahvaliti, ali izgubila ga je u gomili ljudi koji su preplavili dvorište i dvoranu po njihovu dolasku. Kako ih je jahač iz kraljeve pratnje obavijestio o svemu što se dogodilo, dvorcem je vladala uzbuna. Ostatak pratnje još nije stigao, ali trebali su prispjeti svakoga trena. Helen se smirila čuvši da je njezin brat muškarac koji je prvi dojahao s vijestima. Magnus nije bio oduševljen poput nje kad je čuo da je Kenneth dobro. Helen, Magnus i kralj odmah su dobili spavaonice (kralj je bio u grofovoj sobi, Magnus u maloj stražarskoj sobi, a Helen, pretpostavljala je, u sobi grofove djece), hranu i dovoljno tople vode. Nakon što se okupala, Helen je pošla u potragu za kraljem. Sretna što ga je našla kako se odmara, ostavila je MacAulayjevoj gospodarici upute za spravljanje napitka, a potom se srušila na krevet i utonula u dubok san. Kad se probudila, bilo je mračno i tiho. Na vrhovima prstiju prošla je pokraj služavke - koja je sigurno poslana da pazi na nju, ali je zaspala u stolici uz žeravnik - i izašla iz svoje odaje pa se stubištem zaputila ponovno posjetiti kralja. Čuvar koji je stajao pred vratima brzo se izmaknuo u stranu, dopuštajući joj da ude. Helen se iznenadi vidjevši da gospodarica osobno sjedi uz kraljev krevet. Prigušenim šapatom uvjerila je Helen da se kralj probudio dovoljno dugo da pojede obilan obrok - bez povrća - i popije „ogavni napitak” koji mu je Helen dala pripraviti. Obećavši joj da će poslati po nju ako to bude potrebno, zastrašujuća poglavarova žena potjerala ju je iz sobe poput djeteta i zapovjedila joj da se odmori. Helen je upravo to i namjeravala. Nakon što vidi Magnusa. Iako joj je laknulo što su napokon na sigurnom, otkad su stigli, prema njima se postupalo kao da su heroji koji su se vratili iz mrtvih ~ 276 ~

Knjigoteka

dasha&anna pa su svakoga odvukli na svoju stranu. Morala ga je vidjeti. Uvjeriti se da ono što se dogodilo na putu nije bila samo njezina mašta. Osjetila je da ratuje sam sa sobom i nije mu željela pružiti priliku da se predomisli. Odjednom joj sine zamisao. Možda je bilo vrijeme da posluša bratov savjet. Zaustavivši se ispred njegovih vrata, pogleda oko sebe kako bi se uvjerila da je nitko nije vidio i tiho se uvuče u njegovu zamračenu prostoriju. Oprezno zatvarajući vrata, ukipila se, dopuštajući očima da se naviknu na mrak i slušajući zvuk njegova ujednačena disanja. Polako se počela skidati, dopustivši da joj spavaćica i potkošulja padnu na pod pokraj nogu. Izuvši se, zakoračila je hladnim podnim daskama gola i bosa. Kad je došla do ruba kreveta, duboko je udahnula. Prije nego što se predomislila, podigla je plahtu i uvukla se u krevet pokraj njega.

~ 277 ~

Knjigoteka

dasha&anna

25. POGLAVLJE

M

agnus je sanjao. Uz njegova leđa bilo je pritisnuto nešto toplo i meko... Prestao je, naglo se probudivši.

Bio je mrak i nije mogao ništa vidjeti, ali ostala osjetila bila su mu prožeta mirisom sapuna, cvijeća i tople, meke žene. Bio je svjestan dviju stvari odjednom: to je Helen i gola je. Potpuno gola. Svaki centimetar njezine svilenkaste, meke kože bio je pritisnut uz njega. Jedna mala ruka bila je prebačena preko njegova struka kako bi ga držala čvrsto uz sebe, njezine prepone bile su prislonjene uz njegovu stražnjicu, a u leđa su ga bola dva kruta, mala vrška. Njezine bradavice. Tijelo mu je u trenutku reagiralo te se ispunilo toplinom i ukrutilo od uzbuđenja. Ne, ne od uzbuđenja. Od gladi. Potrebe. Iskonske žudnje muškarca koji je želio uzeti svoju družicu. Pohota mu je preplavila tijelo u vatrenoj eksploziji koju je bilo nemoguće obuzdati. Nije mogao disati. Mogao je samo željeti - ne, žudjeti - cijelim svojim bićem. Odsutno, njezini prsti meki poput pera prešli su mu preko trbušnih mišića. Zgrčio se, a tijelo mu se ukočilo. Srce mu je tuklo u ušima. Preuzeo ga je nagon da je okrene na leđa i uđe duboko u nju. Želio je omotati njezine noge oko svoga struka i uroniti u nju tako duboko i snažno da ih se nikad ne može razdvojiti. Želio ju je čuti kako uzdiše dok se zabija iznova i iznova. Čuti kako trzaji njezina daha postaju vriskovi dok je zadovoljava. Želio je čuti kako izvikuje njegovo ime dok svršava cijelim tijelom. A potom je on htio svršiti. Duboko, vrelo i jako. Želio je osjetiti zadovoljstvo koje mu je uvijek nekako promicalo kroz prste. - Magnuse. - Nagnula se i šapnula mu u uho. - Jesi li budan? Što je, dovraga, mislila? Svaki mišić njegova tijela bio je budan. Erekcija mu se propela do rebara. A njezini prsti... Bože, njezini su prsti plesali bolno blizu njegova pulsirajućeg vrha. Dodirni me. Okusi me. Uzmi me u svoja usta i lizi me. U njemu je probudila sve proste misli. ~ 278 ~

Knjigoteka

dasha&anna Borio se da uspije progovoriti. - Da - reče grubim šaptom. - Što radiš ovdje, Helen? Nasmijala se zavodnički poput sirene. - Mislim da je to poprilično očito. Zavodim te. Spustila je ruku i - oh, Isuse! - uhvatila ga. Nije se mogao suzdržati da se ne trzne naprijed u njezinoj ruci. Tako je godilo. Ti mali, baršunasti prsti omotani oko njega, stišću, gnječe, miluju. To je u njemu izazvalo kakofoniju osjećaja koja je bučila poput tisuću uzastopnih eksplozija. Zatvorio je oči i zastenjao. Ubijao ga je nevini dodir. - Zašto? - uspije izgovoriti promuklim glasom. Ukipila se i popustila stisak. - Mislila sam... - Samouvjerenost sirene nestala je. - Mislila sam da bi želio završiti s onim što smo započeli u šumi. Mislila sam da me želiš? Slomila ga je nesigurnost u njezinu glasu. Želio ju je. Želio ju je duže nego što je vjerojatno bilo u redu. I, dovraga, imat će je.

Moja. Ta se pomisao uzdigla u njemu sa sigurnošću koju nije mogao zanemariti. Dosta se opirao. Uvijek mu je pripadala, kao što je i on pripadao njoj. Kako bi ovo moglo biti pogrešno? Okrenuo se i popeo na nju. Uzdahnula je od dodira. U tami je mogao vidjeti samo sjenku njezina lica ispod sebe. Usne su joj se razdvojile u poziv presladak da bi mu se odupro. Prekrio ih je svojim, kliznuvši jezikom duboko u njezina usta snažnim, pohotnim i posjedničkim poljupcem. Bio je to silovit, vreo poljubac koji nije ostavio mjesta sumnji u njegove namjere. Kad je napokon prestao, oboje su bili vreli, teško dišući. - Je li ovo dovoljno dobar odgovor na tvoje pitanje? Da, želim te. Želio sam te svake minute, svakoga dana otkad... - Zastao je nasmiješivši se. Otkad si imala šesnaest godina i bila premlada da bih poduzeo nešto u vezi s tim. Nasmijala se i rukom mu pomilovala lice. Njene suze radosnice blistale su u tami. - Oh, Magnuse. To je tako slatko. - Slatko? - Dovraga. Spustio je kukove i namjestio se između njezinih nogu, dopustivši da ga osjeti. Jedan kratak pokret i bio bi u njoj. Čelo mu se oznojilo od suzdržavanja. - Nisam sladak i možeš biti sigurna da ništa što ti trenutačno želim učiniti nije slatko. ~ 279 ~

Knjigoteka

dasha&anna Čuo je kako je oštro uzdahnula i mogao se zakleti da su joj oči zabljesnule u iščekivanju. - Na primjer? Nasmijao se i opet je poljubio. - Mogao bih ti reći, ali mislim da će biti puno zabavnije ako ti pokažem. A možda će učiniti oboje. Skotrljao se s nje i sišao s kreveta. - Kamo ideš? Zvučala je tako razočarano da se zacerekao. - Čekao sam predugo da bih ovo doživio u mraku. - Posegnuo je za svijećom pokraj kreveta i upalio je na plamenu žeravnika. Vraćajući se u krevet, zaustavi se usred koraka i umalo se spotakne. Zapravo se njegovo srce spotaknulo. Sjedila je na krevetu umotana u plahtu i izgledala tako predivno da je poželio kleknuti pred nju. Veličanstvena kosa neuredno joj je padala preko ramena, usne su joj bile crvene i natečene od njegova poljupca, a u širom otvorenim očima vidio je... djevojački, čedan pogled. Naceri se. - Nemaš pravo stidjeti se. Upravo si mi se gola uvukla u krevet. Ona se namršti. - Zašto ne bih imala? Što ako ti se... - Zagrize usnu. - Što ako ti se ne svidi ono što vidiš? Nasmijao se. Nije si mogao pomoći, nasmijao se. Spustio je svijeću natrag na stolić pokraj kreveta i uvukao se pod pokrivač, uzevši je u naručje. Nakostrtješila se. - Ne mislim da je to smiješno. Rukama je prešao preko njezina gola tijela, milujući svaki centimetar baršunaste kože dok nije postala topla i podatna. - Da samo znaš koliko si mi lijepa, i ti bi mislila da je smiješno. Odmahne glavom. - Muškarci vole vidjeti golu ženu. A ti... Rukom joj je kliznuo niz vitak, zaobljen bok, preko čvrste stražnjice pa uz glatki trbuh sve do grudi koje je nježno stisnuo. Tvoje je tijelo nevjerojatno. Opet ju je poljubio, ali i dalje je osjetio njezinu nervozu. Praveći se da je razočaran, odmahne glavom. - Mislio sam da me zavodiš. - Da, ali nikad ovo nisam radila. On se namršti i u njegovoj glavi, kroz izmaglicu, počnu navirati pitanja. Sigurno misli na zavođenje. Bila je neiskusna, ali ne i nevina. Morao je prestati razmišljati o tome. Nije si smio to dopustiti.

Ostavi to iza sebe. ~ 280 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zbog toga ju je ljubio i ljubio dok mu na pameti nije bio samo sladak okus njezinih usana i nevjerojatan osjećaj njezina tijela pod njegovim. Koža na koži. Prestao ju je ljubiti, povukao se na koljena ispred nje i polako, centimetar po centimetar, maknuo plahtu s njezina tijela. Klečao je pred njom, upijajući svaki centimetar kremaste kože.

Isuse. Usta mu se osuše. Zamišljao je ovo - dovraga, čak je

pokušao u glavi sastaviti sliku od dijelova koje je ranije uspio uhvatiti letimičnim pogledima - ali ništa, ništa ga nije moglo pripremiti za prizor koji mu se našao pred očima. Grudi su joj bile velike i zaobljene, a na vrhovima nalazile su se male bradavice boje maline. Jednu je uhvatio prstima jer su bile previše primamljive da ih ne bi dodirnuo. Prstima je masirao kruti vrh, nježno je milujući gotovo do vrhunca. Svidjelo mu se kako joj dah počinje zastajati. Spustio je pogled na njezin trbuh, vitak struk i nježno zaobljene bokove. Na žensko mjesto između nogu. Na duge, čvrste noge i izvijena stopala. - Bože, predivna si - procijedi kroz grlo stisnuto od čežnje. Oči im se sretnu i mogao je vidjeti da se napokon opustila. Da je napokon ispustila zrak koji je zadržavala. - I ti si - reče, očima istražujući njegova široka prsa, ruke, noge i naposljetku - Bože, smiluj se! - njegovu muškost. Toplina joj preplavi obraze i podigne pogled natrag prema njegovim očima, postavši svjesna da je zurila u njega. - Sviđa mi se kad me gledaš, ljubavi - reče hrapavo. Helen raširi oči. - Ozbiljno? On samo kimne jer nije mogao govoriti. Hrabro ga ponovno upije pogledom i potom ga dotakne, jednako kao i on nju. Rukom je prelazila preko mišića njegovih ramena i ruku, istražujući ga nježnim stiskom. Napeo se pod vrhovima njezinih prstiju. Tvoje su ruke čvrste poput kamena. Puno si mišićaviji nego prije. On se nasmije. - Nadam se. Iza mene su četiri godine borbe, - Što je ovo? Njezini prsti pratili su obilježje na njegovoj ruci. Isto obilježje koje su imali svi Čuvari Visočja. Razjareni lav, simbol Škotskoga ~ 281 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kraljevstva, i paučina ovijena oko ruke. Pauk u spilji koji je podsjetio kralja da ne smije odustati kad je bio na samome dnu. - Ništa. - Maknuo joj je ruke zgrabivši je za zapešća i pribivši ih na postelju s obiju strana njezine glave. Uzdahnula je, uplašena. Nadvio se nad nju i pogledao je u oči. - Želiš li postavljati pitanja, Helen, ili želiš da vodim ljubav s tobom? Nije čekao odgovor - željan bljesak u njezinim očima rekao mu je sve što je htio znati. Helen je zurila u muškarca nagnutog nad njom. Bila je iznenađena njegovom grubom, tjelesnom stranom. Uvijek je bio tako pristojan i nježan, plemenit i suzdržan. Ali trenutačno nije bilo ni traga toj plemenitosti i suzdržanosti. Izgledao je divlje i opasno, a njegovo se zgodno lice u sjeni činilo grešnim. Ruku prikliještenih s obiju strana glave, bila mu je prepuštena na milost i nemilost. Nije se mogla pomaknuti ni da je željela. Ali nije imala namjeru ići nikamo. Svidio joj se ovakav. Tjelesan. Dominantan. Pomalo grub. Svidjela joj se težina njegova tijela na njezinu, voljela je kako su mu se mišići na širokim prsima i velikim rukama napinjali i mreškali obasjani svjetlom svijeće i voljela je osjetiti njegovu snagu. Nije izgledao prijeteće, čak štoviše, osjećala se sigurnom i zaštićenom. Znala je da je nikad ne bi povrijedio. Zagrize usnu. Barem se nadala. Morala je priznati da je bila malo nervozna zbog prvog puta. Bio je krupan muškarac i ona... nije bila sigurna koliko će odgovarati jedno drugome. Ali uvjerila se da će se, ako žene mogu roditi dijete, i njezino tijelo moći prilagoditi. Sada vjerojatno nije bio dobar trenutak da se prisjeti vrištanja koje je pratilo porođaje. Na sreću, Magnus joj je odvratio pažnju puno ugodnijim mislima. Ljubio joj je usne, vrat, grlo. Jezikom i drhtavim usnama ostavljao je trag sve do njezinih dojki.

O, da. Osjetila je treptaj iščekivanja između nogu. Stisnuo joj je grudi velikim rukama, trljajući vrhove čvrstim palčevima. Od nježnih dodira, cijelim joj se tijelom proširila ugoda. ~ 282 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Tvoje su grudi predivne. - Skrenuo je pogled s njih dovoljno dugo da je pogleda u oči. - Tako su meke i oble. - Svoje riječi podupro je nježnim stiskom, na što je ona pritisnula bokove na njegove. - Besprijekorna, bijela koža s dvjema malim, zrelim bobicama, - Razrogačio je oči dok ih je gladno promatrao. Osjetila je nalet vlažnosti između nogu. - Ne mogu dočekati da ih okusim. Odjednom joj postane drago što je upalio svijeću, što može vidjeti koliko je želi. Od samog pogleda na njega, postala je vrela i nestrpljiva. Zrak je bio tako gust i živ, težak od iščekivanja. Nagonski izvije leđa. Tih vapaj pobjegne joj kroz usne. Nasmijao se poput lisice. - Da, prvo ću ti ljubiti grudi. - Spustio je usta i stavio jedan nabujali vrh među zube. Sisao ga je toplo i vlažno, ali samo trenutak prije nego što ju je pustio. Jednu je ruku spustio preko njezina trbuha. - A onda ću te ljubiti točno ovdje. Duboko je udahnula kad je prstom prešao preko tople, vlažne spilje njezine ženstvenosti. Kako je ikada mogla pomisliti da nije strastven? On je bio sirova strast. Senzualan i muževan do boli. - A onda, nakon što svršiš od mojih poljubaca, stavit ću kurac u tebe i opet ćeš svršiti.

Oh, Bože. Od zločestih riječi, počela je nestrpljivo drhtati. Grešno obećanje u njegovu glasu slalo je val za valom toplog zadovoljstva. Usta su mu bila na njezinoj dojci, kružio je jezikom i sisao, dok u maternici nije osjetila oštre iglice užitka. Ali u glavi je već bila na njegovu idućem obećanju. Mjesto između njezinih nogu trzalo se, vlažilo i čekalo. Nije mogla misliti ni na što drugo. Njegova usta dolje. Ne. Da. Sad. Magnus je mogao osjetiti kako joj se tijelo trese od užitka. Kako joj požuda kola žilama. Poticali su ga njezini tihi, nestrpljivi uzdasi. A svaki put kad bi ga pritisnula bokovima znao je kamo točno treba ići. Helenina sirova putenost i povjerenje koje je imala u njega uzbuđivali su ga, istodobno ga čineći pokornim. Kliznuo joj je niz tijelo, ostavljajući trag poljubaca od njezinih grudi, preko mekog trbuha do bokova i napokon do kože s unutarnje strane bedara, meke kao u dojenčeta. Uhvativši je za stražnjicu, smjestio joj se točno između nogu i podigao pogled. ~ 283 ~

Knjigoteka

dasha&anna Gledala ga je bludničkom kombinacijom nesigurnosti i nestrpljivosti. Kao da je mislila da bi se trebala ponašati čednije, ali nije željela. Bilo mu je drago Što je tako. Volio je njezinu iskrenu strast. Volio je što joj se to svidjelo koliko i njemu. - Sanjao sam da ti ovo radim - reče hrapavim, glasom. - Jesi li? On kimne. - Ne mogu dočekati da te okusim. Posljednji tragovi njezine nesigurnosti izblijedjeli su kad je nježno poljubio svilenkasto ružičasto meso. Mmm promrmlja, nježno kružeći jezikom. - Slatka poput meda. Njegova usta - njegov jezik - na njoj nisu bili nalik ičemu što je Helen mogla zamisliti. Toplina ju je oblila u požudnom valu potrebe. Bila je tako vrela. Tako vlažna. Tako divlje putena. Bio je to najerotičniji trenutak njezina života. Vidjeti ga ovakvog. Dopustiti mu da joj to čini. Njezino se tijelo počelo tresti. Dahtala je. Podigla je bokove i u tišini ga preklinjala da nastavi. I nastavio je. Ljubio ju je jače, dublje, pritisnuo je ustima, jezikom kružio u njoj, bradom je grebao po unutarnjoj strani bedara... Bilo je to previše. Izvijala se prisjetivši se onoga što će doći. Osjetila je nagomilan užitak i slasno iščekivanje nisko u trbuhu. Ovaj je put znala što želi. Prepustila se putenoj strasti i dopustila joj da je dovede do samog vrhunca... Tijelo joj se ukoči. Drhtanje između njezinih nogu prestalo je jedan trenutak i srce joj je stalo. A tada se sve razlomilo u vrelom, dugom, grčevitom valu. Vrisnula je, svršavajući, dok joj je užitak obuzimao tijelo. Magnus više nije mogao čekati. Izludio je od njezina vriska. Podigao se i namjestio točno između njezinih nogu. Još je uvijek drhtala od užitka. Oči su joj bile zatvorene, usne razdvojene, a obrazi rumeni. Bila je topla, meka i vlažna - slasno vlažna za njega.

Moja. Oduvijek je bila njegova. Bože, volio ju je. Zatvorio je oči, zabacio glavu i zabio se u nju jednim snažnim pokretom. Usko! Kriste, usko. I... Otpor? Od šoka je otvorio oči kad je vrisnula. Ovoga puta ne od užitka, nego od bola. Što, dovraga?

~ 284 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kao da je predosjetila što će učiniti, omotala je noge oko njega i podigla kukove, sprječavajući ga da se makne. - Nemoj prestati prošapće. - Molim te, nemoj stati. Dobro sam. Gledali su se u oči. Nije razumio. U glavi je imao toliko pitanja, ali nije mogao zanemariti žeđ svoga tijela. Bio je blizu orgazma, nije mogao stati ni da je želio. Ne kad je bio u njoj. Duboko u njoj. Njegov kurac pulsirao je okružen uskom, vlažnom toplinom. Spustio je prsa na njezine grudi i zabio se. Ovaj put nježno, kružeći bokovima. Uzdahnula je i raširila oči. Da, bilo je dobro. Vrlo dobro. Njezino ga je tijelo stiskalo poput šake. Vrele, mokre šake. I muzlo ga do besvijesti. Užitak je prijeteći gorio njegovim tijelom, preuzevši ga gotovo u potpunosti. Borio se protiv toga, želeći da potraje što duže. Iskoristit će svaku sekundu koju može. Opet je počeo nabijati, kružiti, gurati dublje i dublje sa svakim pokretom. - Tako si dobra - zastenjao je. I bila je. Nikada prije nije osjetio takvo što. Strast koju je osjećao prema njoj nije dolazila samo iz njegova tijela, nego i iz srca. Pojela ga je. Osjetio je to svaki put kad bi je pogledao. Kad bi im se oči spojile. Tijela spojila. Jedno. - Toliko te volim. - I ja tebe volim. Oduvijek sam te voljela. Na trenutak, dok ju je držao čvrsto uz sebe i gledao je u oči, osjetio je pravu sreću. Pritisak se nakupljao na dnu njegove kralježnice i znao je da neće moći još dugo izdržati. Njezina ljubavna izjava odzvanjala mu je u ušima. Stisnuo je čeljust, boreći se protiv poriva da svrši. Njegovi su se trbušni mišići napeli. Njegovo se nabijanje ubrzalo. Ali trebalo mu je da i ona svrši s njim. Počela se trljati o njega i znao je da će uskoro dobiti ono što želi. Bila je blizu.

Ljubav. Rekao je da je voli! Helen je osjetila kako se užitak opet

penje u njoj dok je silovito nabijao svoje tijelo u nju. Osjetiti ga u sebi kako je puni, voli - bilo je to posjedovanje u svom najprimitivnijem obliku. Polaganje prava. Veza. Intimnost koju nije mogla ni zamisliti.

~ 285 ~

Knjigoteka

dasha&anna I bilo je tako dobro. Od oštroga bola ostalo je samo daleko sjećanje dok joj se tijelo zagrijavalo i smekšavalo kako bi mu se prilagodilo. Sa svakim ubodom vodio ju je bliže rubu litice. Osjetila je kako joj se puls ubrzava. Kako joj tijelo željno iščekuje taj trenutak. Pogledaju se u oči. Izgledao je tako divlje i moćno, a svaki mišić njegova tijela bio je napet kao da se borio za nešto. Za nju, shvatila je. Čekao je nju. Osjetila je ljubav iz dubine srca. Nalet emocija gurnuo ju je preko ruba. Toliko ga je voljela. I ovo što je osjećala bio je vrhunac te ljubavi. Bio je to trenutak koji je toliko dugo čekala. Vrisnula je kad ju je užitak iznova preuzeo. To je bilo sve što je trebao. Osjetila je žestoku bujicu koja je prolazila kroz njegovo tijelo. Neodoljivu silu njegove ljubavi kako se zabija u nju. Osjetila je nalet topline koja je eksplodirala u njoj dok se njihova strast spojila u božanstvenoj bujici. Na trenutak se osjećala kao da lebdi. Kao da je dodirnula komadić neba. Zvijezdu. Sunce. Mjesto izvan ovoga svijeta. Svršavao je u sporim, napetim naletima, pa zabivši se posljednji put i kao da je iscijedio zadnju kap svoje energije, klone na nju. Njegova toplina i težina tijela jedva su doprli do nje prije nego što se prevalio u stranu. Helen je još bila preplavljena užitkom, dirnuta zbog onoga što se upravo dogodilo i previše iscrpljena da bi shvatila kako nešto nije u redu. Ali kad je na toploj koži osjetila hladan zrak, kad joj se disanje usporilo i kad je zadnji trag užitka ispario, postala je bolno svjesna tišine. Krišom ga je pogledala ispod obrva. Ležao je na leđima i zurio u strop. Njegovo bezizražajno lice odgovaralo je tišini. Na trenutak, strepnja je zapeckala njezinu golu kožu. Trebao bi nešto reći, zar ne? Držati je u naručju i govoriti joj koliko mu je bilo lijepo. Koliko je voli. Zašto onda nije? Magnus se pokušavao uvjeriti da nema veze, ali imalo je. Bila je nevina. Djevica. - Zašto mi nisi rekla? ~ 286 ~

Knjigoteka

dasha&anna Helen se nalakti i pogleda ga, a između obrva pojavi joj se bora. - Pokušala sam nekoliko puta. Ali dao si mi do znanja da ne želiš razgovarati o Wi... Zaustavi se. - O mom braku. Znao je da je u pravu, ali to ga nije spriječio da ogorčeno odgovori: - A ti si se baš jako potrudila. Ona ustukne. - Možda i nisam. Ali što sam trebala učiniti, tijekom večere izvaliti: Usput, ja sam djevica? - Promatrala je njegovo lice. - Nisam znala da ti je to toliko važno. - Toliko važno? - Oštro se podsmjehne. Je li stvarno toliko naivna? Očito jest, ako se može suditi po zbunjenu pogledu u njezinim očima. - Nisi mislila da bi mi moglo biti važno to što ti i Gordon niste konzumirali brak? Obrazi joj se zarumene. - Mislila sam da sam ti ja važna, a ne moje djevičanstvo. Ja tebe nisam ispitivala o ženama koje si vodio u krevet. Da je u tom trenutku bio razuman, shvatio bi da je u pravu. Ali nije bio. Negdje u pozadini svog uma, Magnus je znao da nije pošten, ali nije se mogao zaustaviti. - Nije isto. Podigne obrvu. - Nije? Ako išta, pomislila sam da ćeš biti sretan zbog toga. On stisne usne. Dio njega primitivni muškarac u njemu - bio je sretan. Sva ta strast bila je za njega, njezine nevine reakcije bile su prirodan i nagonski odraz njezinih osjećaja prema njemu. Ali bio je to i grub podsjetnik na sve što je oduzeo svome prijatelju: njegov život, a sada i njegovu ženu. Vjerojatno osjetivši Magnusovu krivnju, pokušala je objasniti. Kad je William došao u moju sobu one večeri, pogodio je da nešto osjećam prema tebi. Ponudio mi je da legnem u krevet s njim, a da ne mislim na drugog muškarca ili da tražim poništenje... ih, ako se to ne bude moglo, rastavu.

Dovraga. Magnus osjeti oštar ubod u trbuhu. Pokušavajući ublažiti njegovu krivnju, samo je pogoršavala situaciju. Njegov je prijatelj bio spreman odreći se žene zbog njega... Bože! Magnus je bio ljutit tog dana. Je li ga ljutnja učinila aljkavim? Je li on kriv za ono što se dogodilo? Zakopan u najmračnijem kutku njegove svijesti - nešto što si ni sam nikad nije rekao - bio je duboko ukorijenjen strah da se obistinilo MacLeodovo upozorenje i da je nekako mogao učiniti nešto kako bi to spriječio. ~ 287 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Znala sam da će to razljutiti moju obitelj, znala sam da to vjerojatno neće promijeniti tvoje mišljenje, ali sam također znala da nije pošteno prema Williamu: nikad ga ne bih mogla voljeti koliko je zaslužio. Zato sam odlučila tražiti poništenje. Ali prije nego što sam mu uspjela odgovoriti, otišao je. A poslije... - Tužno zastane. Poslije se nije činilo važnim. Možda nije bilo u redu od mene pretvarati se, ali bi li imalo smisla u tom trenutku napraviti skandal? Ne bi. Ali i dalje mu je trebala reći. - Bi li ti to išta značilo, Magnuse? Bi li svoje osjećaje prema meni smatrao išta manjom izdajom da si znao jesam li konzumirala brak? Čvrsto je i ljutito stisnuo čeljust, znajući da je u pravu. Nije ga progonio njezin i Gordonov brak, nego ono što je učinio da bi ga okončao. Krivnja je uštipne za obraze. - Moram priznati da mi se svidjela sloboda koju sam dobila nakon što sam postala udovica. Znaš moju braću. Zaškrguće zubima. Nažalost, znao je. Zurio je u nju, pokušavajući kontrolirati zveket različitih osjećaja koji su gorjeli u njemu. Možda ju je i razumio, ali to nije zaustavilo njegov bijes, osjećaj da mu je nešto tajila. Na njezinu je licu vidio njegovo.

Čuvaj je... Nije mogao disati. Morao je izaći prije nego što kaže nešto što će požaliti. Prije nego što se u ljutnji iskali na njoj zbog nečega što nije razumjela. Naravno da nije razumjela, kako bi i mogla? Nije joj mogao reći istinu. Ne bi mogao podnijeti užas i gađenje u njezinim očima. Mislio je da je spreman za ovo. Ali možda je bio budala što je uopće pokušao. Nikad neće moći ostaviti prošlost iza sebe. Ne s onim što je učinio. A toliko ju je volio. Bože, nije mogao jasno razmišljati! Škripa vrata na vanjskim zidinama dvorca bila je pravo olakšanje. Prebacio je noge preko ruba kreveta i počeo navlačiti odjeću. - Kamo ideš? ~ 288 ~

Knjigoteka

dasha&anna Doza panike u njezinu glasu samo je pojačala njegovu krivnju. Sad bi je trebao držati u naručju, opijen ljubavnim blaženstvom. Ne osjećati strašnu potrebu za bijegom. - To su vrata i, ako se ne varam, ostatak naše povorke. Ona razrogači oči. - Moj brat? Kimnuo je i otišao na drugi kraj sobe po njezinu odjeću. Dodavši je njoj, reče: - Bolje je da se obučeš i vratiš u svoju sobu. Zadnja stvar koja mu je trebala bila je da Sutherland još više zakomplicira stvari. Već su bile dovoljno komplicirane.

~ 289 ~

Knjigoteka

dasha&anna

26. POGLAVLJE

W

illiamu Sutherlandu trebao je cio tjedan da prihvati istinu, ali samo nekoliko dana da odluci što će učiniti. Muriel može biti sretna bez njega, ali on nikad neće moći biti sretan bez nje. Nije trebao mariti za sreću i možda bi doista bilo tako da je nikad nije upoznao. Ali jest. I sada je poznavao sreću, ali i onu drugu, lošiju stranu, nesreću. Mogao bi živjeti bez ove prve, ali ne bi mogao izdržati u neprestanom stanju ove druge. Pomisao da mu je ona najvažnija stvar na svijetu i da je uspio učiniti da ga zamrzi postidjela ga je - i užasnula. Bio je tako zaslijepljen mišlju kako je ne želi izgubiti da nije ni primijetio što čini. Prisiljava je, Isuse! Mislio je kako je jedino važno da su zajedno. Da je mrvica ljubavi bolja ni od čega. Ali bio je u pravu. Zaslužila je više od polovičnog života, od dijela njega koji joj je bio voljan dati. Bila je u pravu. Ljubav bez poštovanja nije ljubav. Da ju je učinio svojom priležnicom, mislila bi da nije dovoljno dobra. Kao da je manjkava zbog štete koju su joj nanijeli oni muškarci. Kako to nije mogao vidjeti? Volio ju je dovoljno da je ne pusti, ali je li je volio dovoljno da je vrati? U mračnim dubinama svog očaja, tražio je odgovor. Kako je mogao obavljati svoju dužnost i imati ženu koju voli? Možda je to od samoga početka bilo pogrešno pitanje. Možda je pitanje koje je trebao postaviti bilo kako bi mogao obavljati svoju dužnost, a da ona nije uz njega? Ali hoće li ga i dalje željeti? *

*

*

Vjetar je večeras oštar, pomisli Muriel dok je hodala kroz uske uličice Invernessa. Noć je pala prije jednoga sata i sablasni veo magle koji se spustio s njom postajao je sve gušći. Bila je to noć od koje bi se i najhrabriji naježili. Opasna noć za ženu koja je sama. Ali ona nije bila sama. Otkad se vratila u Inverness prije vise od tjedan dana, čvrsta prisutnost lorda Henryja ~ 290 ~

Knjigoteka

dasha&anna postala je uobičajena tijekom noćnih šetnji do kuće. Ne, ne do kuće. Malena soba iznad postolarove radnje nikad neće biti dom. Zanemarila je val tuge i zaustavila se pokraj svoga suputnika. - Stigli smo - reče veselo. - Cijeli. Muriel pogleda njegovo dobroćudno lice, osvijetljeno blagom svjetlošću baklje koju joj je postolar ostavio. Lord Henry bio je dobar čovjek. Pametna, oku ugodna i vrlo vješta liječnika čekala je svijetla budućnost. Bio je tip muškarca koji bi ostatak života proveo pokušavajući joj udovoljiti. Bila bi glupa kad mu ne bi dopustila da pokuša. - Hvala vam - reče. - Znam da vam nije usput. Odmahne rukom. - To je samo nekoliko dodatnih minuta, ništa više. Usto, osjećam se bolje znajući da ste na sigurnom. - Oči im se sretnu i Muriel je znala što će je pitati. Znala je koliko mu je stalo do nje. Koliko ga boli. Osmijeh mu nestane s lica. - Jeste li sigurni da se nećete predomisliti? Možda su stari, mrzovoljni i tvrdoglavi, ali doista napredujete ovdje. U Francuskoj vam neće biti ništa lakše. U Francuskoj će biti puno lakše. U Francuskoj se neće morati sprječavati da mu se vrati. U Francuskoj neće biti nade. U Francuskoj će se moći zaštititi od same sebe. U Francuskoj će moći nestati. Odmahne glavom. - Oduvijek sam željela vidjeti kontinent. - Tu je laž izgovorila s takvom lakoćom, gotovo sama povjerovavši u nju. - Ali ako ste se predomislili oko pisma preporuke svom prijatelju u Parizu, shvatit ću. - Naravno da nisam. Bit će im drago primiti vas. - Ispružio je ruku i uhvatio je za bradu, podignuvši njezino lice prema svom. Njegove su ruke bile tople i snažne, ali njegov dodir nije probudio... ništa. - Nisam odustao, Muriel. Namjeravam sljedećih nekoliko dana provesti pokušavajući vas uvjeriti da se predomislite. Prepoznala je pogled u njegovim očima i na trenutak pomislila da će je poljubiti. Ali čini se da je bio pametniji od toga pa se nije morala izmaknuti. Pustio ju je. - Bonne nuit, Muriel. - Laku noć - reče, otvorivši vrata i ušuljavši se unutra. Leđima se naslonila na zatvorena vrata, s olakšanjem, zahvalna što je opet sama. Ali nije bila sama. ~ 291 ~

Knjigoteka

dasha&anna Krajičkom oka uhvatila je sjenu u sobi obasjanoj svijećom. Zadrhtala je - uzdahnula - dok ga nije prepoznala. Veselje je ugušilo paniku. Izdajničko veselje. Srce joj je zapravo poskočilo prije nego što ga je smirila i ugurala natrag u čvrsti, ledeni oklop. - Što radiš ovdje, Wille? Tko te pustio?... Zastane. Naravno, postolar ga je pustio. Tko bi ikad odbio grofa od Sutherlanda? Osim nje. A čak je i ona željela prihvatiti vražju ponudu. Svaku noć mučila su je sjećanja. Zar bi to doista bilo toliko loše? Bili bi zajedno i... Zaustavi se. Bilo bi užasno. Zamrzila bi sebe jednako koliko mrzi njega. - Tko je bio taj čovjek? - Izašao je iz sjene. Srce joj je zabrujalo. Izgledao je grozno. Kao da nije jeo ni spavao već danima. Kao da ga je posljednjih nekoliko tjedana razorilo kao i nju. - Tko ti je on? upitao je. Nakostriješi se od njegova tona. Podsjetio ju je na to tko je on. Veliki grof. Čovjek kojega se nije smjelo odbiti. Očekivala je ljutnju. Očekivala je da je zgrabi i na silu iz nje izvuče odgovor. Nye očekivala da će potonuti, proći prstima kroz razbarušenu kosu i pogledati je kao da mu je upravo rekla kako mu je umro najbolji prijatelj. - Bože, reci mi da nije prekasno. O čemu on priča? Prekasno za što? - Prekasno da te uvjerim da se vratiš sa mnom. Tijelo joj se ukoči, uvrijeđeno od njegovih riječi. Vidjevši njezinu reakciju, opsuje. - Zaboga, užasan sam u ovome. - Opet je prošao prstima kroz kosu. Ona osjeti tračak zabrinutosti jer ga nikad nije vidjela tako nesigurnog u sebe, ali brzo je prođe. - Činiš me nervoznim dok stojiš. - Will, nervozan? Muriel razrogači oči. Mili Bože, što nije u redu s njim? Rukom je pokazao na stolicu pokraj ugasla žeravnika. - Hoćeš li, molim te, sjesti? Pošto se i sama osjećala malo nestabilnom, nije oklijevala. Zbunjeno je promatrala kako nekoliko puta prelazi sobu uzduž i poprijeko prije nego što je opet stao pred nju. - Ne mogu te izgubiti, Muriel. Ti si najbolja stvar koja mi se ikad dogodila. Ti si mi najvažnija osoba na svijetu. Volim te.

~ 292 ~

Knjigoteka

dasha&anna Pokušava li je mučiti? Bez obzira na to koliko lijepe bile njegove riječi, nije si mogla dopustiti da ga sluša. Ali led oko njezina srca želio se raspuknuti. - Što želiš, Wille? - Pogledala ga je u oči, ali to je bila pogreška. Osjetila je kako je vuče i oštro okrenula glavu. Znala je što želi. Hladnim glasom dometne: - Molim te, reci ono što imaš za reći i odlazi. Opet se preplašila kad je pao na koljena ispred nje. Uhvativši je za ruku, prisilio ju je da ga pogleda u oči. - Mogu obavljati svoju dužnost ili te oženiti. - Zaustavi se. - Ili mogu oboje. Ukipila se, ne usudivši se disati. - O čemu govoriš, Wille? - Ne treba mi nasljednik, već ga imam. Na koga misli? Ima li izvanbračno dijete? - Moj brat - reče, vjerojatno pogodivši u kojem su smjeru otišle njezine misli. - Kenneth mi je nasljednik i nema razloga da tako ne ostane. On će imati djecu. A ako i ne bude, imat će ih Helen. Napravi grimasu. - Iako se vraški nadam da će je Munro uspjeti uvjeriti da se uda za njega. Prije će se pakao smrznuti nego što će MacKay... - Zaustavi se, skrušeno se nasmijavši. - Poslije ćemo o tome. Ono što pokušavam reći jest da želim da dođeš kući sa mnom. Želim da mi budeš Žena. Ništa nije moglo spriječiti njezino srce da se ovaj put stisne. Bez riječi je zurila u njega. Je li ovo okrutna šala? Misli li on to uistinu? Stisnuo joj je ruku, vidjevši koliko je nesigurna. - Molim te, Muriel, znam da imaš opravdan razlog mrziti me. Ono što sam učinio bilo je neprihvatljivo. Posebice zato što te volim. Nikad te nisam trebao prisiliti da se vratiš ni da... - Zaustavi se, posramljen. Zar se ovo doista događalo? Je li grof od Sutherlanda klečao pred njom i zaprosio je? - Pohota nije ono što želim od tebe... nije sve što želim od tebe. Ako sam ikad zvučao kao da želim, žao mi je. Volim te. Želim da budeš uz mene, ne samo u spavaonici nego i u mom životu. Znam da to ne zaslužujem, ali svejedno sam te morao pitati. - Duboko je uzdahnuo. - Molim te, oprosti mi i bila bi mi velika čast kad bi mi postala ženom. Muriel se borila protiv divljih valova osjećaja tijekom njegova strastvena govora. Otkad ga zna, rekao joj je samo nekoliko nježnih riječi; čuti ih toliko puno odjednom bilo je previše za nju. Koliko god mu je željela vjerovati, zbog boli koju joj je prouzročio u posljednjih ~ 293 ~

Knjigoteka

dasha&anna nekoliko mjeseci bila je na oprezu. - Što je s kraljem? Mislila sam da ćeš oženiti njegovu sestru. - Nikad nisam službeno prihvatio savez. - Zna li to krah? Trznuo se. - Nisam siguran. Ali nije ni važno. Učinit ću što god bude potrebno da mu se odužim... osim oženiti njegovu sestru. Možda bih mogao uvjeriti brata da zauzme moje mjesto. Muriel ga pogleda kao da u to vjeruje jednako malo kao i on. Ako i postoji netko kome manje treba žena od Kennetha Sutherlanda, nije mogla zamisliti tu osobu. - Što je s mojim poslom? - tiho reče. - Neću odustati. - Ne tražim da odustaneš. - Progutao je knedlu i znala je da mu je bilo vrlo teško izgovoriti sljedeće riječi. - Ako želiš ostati ovdje i završiti školovanje, čekat ću te. Doći ću ti u posjet koliko god često budem mogao. A poslije... - Zastao je. - Do toga ćemo doći kad bude vrijeme. Zurila je u njega u čudu. Mislio je to. Moj Bože, doista je to mislio! Činjenica da je bio spreman učiniti to za nju govorila joj je da je voli više od ičega drugog. - Nikad nisam ovo željela, Wille. Došla sam ovamo samo zato što nisam mogla ostati u Dunrobinu i gledati... - Glas joj se stisne. Nisam mogla gledati kako ženiš neku drugu. - Suze koje je zadržavala zamutile su joj pogled. - Dobra sam u onome što radim, ne treba mi ceh da bih to znala. Ionako sam planirala otići krajem tjedna. Oštro frkne, silno iznenađen. - Otići? Kimne glavom. - U Francusku. Užasnuto je zurio u nju. - Bože, Muriel, žao mi je. Ona odmahne glavom, a suze joj poteku niz obraze. - Nisam znala hoću li biti dovoljno jaka. On se uozbilji. - Ti si i više nego dovoljno jaka. Bila si dovoljno jaka za oboje. Ne znam zašto mi je toliko trebalo da napokon vidim istinu. - Obrisao je suzu s njezina obraza nježnim pokretom palca. Srce joj se stisne od nježnog dodira. - Nisi mi odgovorila. Ona kimne. - Da, Wille. Da, udat ću se za tebe. Ustao je povukavši je za sobom i uzeo je u naručje. - Hvala Bogu. Hvala Bogu. ~ 294 ~

Knjigoteka

dasha&anna Osjećaji u njegovu glasu bili su snažni kao i njezini. Na trenutak su samo stajali, svjesni koliko su bili blizu da zauvijek izgube jedno drugoga. Ali onda je blizina njihovih tijela počela pobuđivati neke druge reakcije. Osjetila je kako se ukrutio. Osjetila je kako mu srce počinje brže kucati. Kako se između njih nakuplja toplina. Poljubio ju je. Isprva nježno. Usnama je meko dodirnuo njezine. Osjetila je slan okus svojih suza kad ju je opet poljubio. Ovoga je puta zastenjao i pokrio njezina usta svojima. Otvorila mu se i pustila ga unutra. Dopustila je da jezikom pređe preko njezina. Da se zasiti, utaži žeđ njezinom potpunom predajom. Dublje. Vlažnije. Brže. Njegova su usta nježno harala njezinima. Zgrabila ga je za ramena, primirivši se i privukavši mu se bliže jer mu je morala biti blizu koliko god je to moguće. Svaki centimetar njegova čvrstog, mišićavog tijela bio je stopljen s njezinim. Osjetila je kako se sve više naginje na nju, stisnuvši bokove uz njezine, pritišćući joj dojke na svoja prsa. Željela ga je. Pokazala mu je točno koliko trljajući se o njega i stenjući dok su im jezici vodili žestok rat. - Ne! - Odmakne svoja usta i odlučno je udalji od sebe. - Ne dok se ne vjenčamo. Toliko sam čekao. Još uvijek teško dišući, Muriel podigne obrvu. Zvučao je kao da pokušava uvjeriti sam sebe. - Što ako ja ne želim čekati? Sjećanje na ono što joj se dogodilo uvijek će biti tu, ali s Willom je bila spremna za novi početak. Nikad je ne bi povrijedio. Pogledao ju je kao da nije baš zadovoljan njezinim komentarom. - Uopće mi ovo ne olakšavaš gledajući me tako. Ali neću se predomisliti. Ona opet podigne obrvu izazivajući ga. To će još vidjeti. Ali za sada ga je odlučila pustiti da vjeruje u to. Jadničkov ponos nije mogao pretrpjeti više udaraca u jednom danu. Jadničak. Nasmijala se. Grof od Sutherlanda. Tko bi rekao? Pogleda je ispod oka. - Zašto se smiješ? Usta joj se trznu. Ne želeći mu reći istinu, improvizirala je. Voljela bih vidjeti izraz lica tvoga brata kad mu priopćiš novosti. Osmjehnuo se. Bože, bio je tako zgodan kad se smijao. - Možda i hoćeš. Začuđeno ga je pogledala. ~ 295 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Došao sam brodom. Volio bih obavijestiti kralja o, uh... promjeni planova što je prije moguće. - Lice mu se smrkne. - I nedavno sam čuo neke glasine o mužu svoje sestre koje će Kenneth željeti čuti. - Iznenađena sam što si dopustio Helen da pođe s... Uozbilji se. - MacKayem? Da, nisam baš imao izbora. Kralj je ustrajao. Ako ništa drugo, i Munro je otišao s njima. Nadam se da ju je uspio uvjeriti da se uda za njega. Namrštila se prije nego što se uspjela zaustaviti. - Što nije u redu? Muriel je znala koliko je nerazuman - svi Sutherlandi su takvi u vezi s MacKayem, ali nije joj se sviđao Donald Munro. - Jesi li siguran da je Donald Munro najbolji muškarac za tvoju sestru? Oprezno ju je promatrao. - Kenneth je rekao nešto slično prije nego što je otišao. Ne sviđa ti se? Ona slegne ramenima. - Težak je čovjek. - Previše ponosan, ali to Williamu neće značiti baš ništa. - Da je po njegovu, bio bi u Irskoj sa svojim prijatelj em Johnom MacDougallom. Will kimne. - Bio je protiv predaje Bruceu. Ali to nije razlog da ti se ne sviđa. - Helen ga ne voli. Oboje su znali koga voli. Will je pogleda u oči. Hoće li svojoj sestri prešutjeti što su pronašli? Nakon nekoliko trenutaka, uzdahne. - Nikad nisam razumio svoju sestru. Nikad nije mogla učiniti ono što se od nje očekuje. - Odmahne glavom. - Nikad nismo uspjeli shvatiti odakle joj crvena kosa. - Nemam pojma. - Muriel prikrije smiješak dok je svjetlost svijeće obasjavala njegove blistave crvenkastosmeđe pramenove na tamnosmeđoj kosi. Nije mogla učiniti ono što se od nje očekuje? Brat i sestra bili su puno sličniji nego što je želio priznati.

~ 296 ~

Knjigoteka

dasha&anna

27. POGLAVLJE

M

agnus je ovo previše odgađao. Učinio bi to i prije, ali u tri dana otkako su se MacGregor i ostali spustili u Dun Lagaidh obavljao je svoje dužnosti i bio zauzet privatnim sastancima s kraljem i MacGregorom pokušavajući otkriti tko ih je izdao. Netko ih je morao izdati. Napadači nisu mogli imati toliko sreće. Ali kralj je odbijao donijeti odluku bez dokaza. Magnus je bio uvjeren da se izdajnik krije u Sutherlandovim redovima. Napadači su poznavali teren i to je moralo doći od nekoga tko je povezan s tim područjem. Ali nije znao je li to bio Sutherland, Munro ili netko od njihovih ljudi. Sve su ih držali na oku. MacGregor je uspio uhvatiti ostale napadače i doista ih je bilo deset, koliko je Fraser isprva izbrojio. Magnus je s nekoliko izviđača otišao namjestiti kamenje koje je pomaknuo i pročešljati brdoviti krajolik. Ali tajanstveni treći ratnik je nestao. Sličnosti između skupine ratnika koji su ih napali i Čuvara Visočja nisu se mogle zanemariti. Činilo se kao da imaju imitatore. Kralj je imao gadan ožiljak, ali se, osim toga, već gotovo u potpunosti oporavio od rane. Štoviše, upravo je imao prvi obrok u svečanoj dvorani u privatnom društvu grofa od Sutherlanda koji je neočekivano stigao nešto ranije s milostivom Muriel. Ostavivši Frasera i MacGregora da čuvaju kralja, Magnus je iskoristio priliku učiniti ono što je trebao još prije nekoliko dana. Uzeo je Heleninu nevinost, čast je nalagala da je oženi. Što to, dovraga, govori? Možda se osjećao manje krivim ako to kaže na takav način, ali istina je bila da je samo tražio prokletu ispriku. Želio ju je oženiti. S demonima ili bez njih. Možda nije zaslužio sreću, ali odlučio ju je imati. Napustio je dvoranu i pošao tražitije. Tako je brzo nestala nakon jela da nije imao priliku odvući je na stranu. Namršti se. Znao je da nije bio pošten one večeri. Pretjerao je i osjećao se loše zbog načina na koji se ponio prema njoj. Ako se moglo suditi po njoj tih nekoliko puta kad su se vidjeli u prolazu, povrijedio ju je.

~ 297 ~

Knjigoteka

dasha&anna Imao je grižnju savjesti. Nadoknadit će joj to. Osmjehnuo se. Ima ostatak života da joj nadoknadi. Sada kad je odlučio, nije mu palo na pamet da bi ga mogla odbiti. Helen je sjedila uz vodu, bosih nogu podmetnutih ispod haljine. Igrajući se sa šljunkom među nožnim prstima, bacala je kamenje u vodu. - Nikad ih nisi znala baciti tako da odskoče. Preplašio ju je glas muškarca o kojem je upravo razmišljala. Okrenula se i vidjela Magnusa kako stoji iza nje. Blago se nasmijao i sjeo pokraj nje pa bez truda bacio kamen u vodu. Odskočio je jednom, dvaput, triput, četiri puta prije nego što je napokon nestao ispod namreškane površine vode. Nije ništa rekla. Nije se našalila o tome kako je oduvijek mrzila što to može. Nije spomenula bezbrojne pokušaje da je nauči. Prvi put, sjećanja nisu bila dovoljna. Više nije željela živjeti u prošlosti. Bila je zbunjena i, više od ičega, povrijeđena. Nije mogla razumjeti zašto se onako ponašao one večeri ni zašto ju je izbjegavao veći dio protekla tri dana. Hvala Bogu, imala je svoj posao koji joj je, ako ništa drugo, zaokupio misli. Glas o njezinim iscjeliteljskim sposobnostima brzo se proširio i, kad se nije bavila kraljem, bila je vrlo tražena. Nije razumjela njegovu reakciju - bolje rečeno, pretjeranu reakciju - nakon što je otkrio da je djevica. Nije imalo smisla. Ako išta, mislila je da će mu biti lakše prestati je gledati kao ženu drugoga muškarca. Ali postajalo je svejasnije i jasnije da ga sprječava nešto veće od njezine obitelji i braka s Williamom. Mučilo ga je nešto što nije razumjela, ali mogla je osjetiti kako vreba ispod površine. Mračni bijes koji je ključao i povremeno bio usmjeren prema njoj. - Žao mi je - reče. - Moji su postupci one noći bili neoprostivi, ali nadam se da ćeš ipak moći prijeći preko toga. - Koji postupci, Magnuse? To što si vodio ljubav sa mnom ili to što si se iskalio na meni jer sam te ‘prevarila’ u vezi sa svojom nevinosti i potom proveo tri dana ponašajući se kao da ne postojim? ~ 298 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Oštro se nasmije. - Ne bi li trebalo biti suprotno? Ne bi li trebao biti ljutit da si doznao kako nisam djevica? Stisnuo je usta i to je bio jedini znak koji je ukazivao na to da ga ne zabavlja njezin sarkazam. Zurio joj je u oči. - Nije mi žao što sam vodio ljubav s tobom. Gledali su se u oči dok su sjećanja navirala između njih. Ali neće dopustiti da pobijedi njezina žudnja, ne ovaj put. - Jesi li siguran u to? Zasigurno se činilo kao da si to požalio iste večeri. - Helen, ponašao sam se kao magarac te večeri. Pokušavam ti se ispričati, ako dopuštaš. - Ne želim ispriku, nego objašnjenje. Zašto ti je to toliko značilo, Magnuse? I zašto si se uzrujao kad si doznao da sam namjeravala poništiti brak? Preko njegovih očiju pala je teška čelična zavjesa. Grubo se okrene i stisne čeljust. - Ne želim razgovarati o tome, Helen. Nikad ne želim razgovarati o tome. Ako želimo imati ikakvu priliku... - Ali zar ne vidiš? Ako želimo imati ikakvu priliku, moramo razgovarati o tome. Ako mi ne kažeš što te muči, to će uvijek biti između nas... on će uvijek biti između nas. Zavjesa se na trenutak podigla i mogla je vidjeti dubinu patnje koja kipi u njemu. Ali onda je odmahnuo glavom. - Ne mogu. Helen ustane i otrese pijesak s haljine pokušavajući primiriti val boli i razočaranja koji joj se motao po grlu. Tri je dana suzbijala suze, ali bujica je prijetila svakoga trena. - Čekaj - reče ispruživši ruku kako bi je uhvatio. - Kamo ideš? Nisam završio. Helen ga pogleda trepnuvši da joj ne bi potekla suza. Kako može biti tako glup? Zar ne vidi koliko su je njegove riječi povrijedile? Što mi još imaš za reći? Ustao je i stao pred nju. - Dosta toga. Pokušavam ovo ispraviti, Helen. Uzeo sam ti nevinost. - Duboko je udahnuo. - Želim te oženiti, Helen. Želim da mi budeš žena. Srce joj se stisne. Dio nje poželio je plakati od sreće jer je napokon izgovorio riječi za kojima je žudjela. Drugi dio nje, međutim, poželio je zajecati od tuge znajući što ga je potaknulo na to. Predobro ga je znala. - Naravno, to je jedina časna stvar koju možemo učiniti u ovim okolnostima.

~ 299 ~

Knjigoteka

dasha&anna On se namršti, nesigurno je gledajući - kao da ga uvlači u stupicu. Možda i jest tako. Nakon svih tih godina, napokon je imala ono što želi, ali to nije bilo dovoljno. Željela je više. Ipak, možda je to razumio i bolje nego što je mislila. Zgrabio ju je za ramena i natjerao da ga pogleda. - Da, to je jedina časna stvar, ali nije i jedini razlog zbog kojeg sam te zaprosio. Volim te, Helen. Oduvijek sam te volio. Ti si jedina žena koju sam ikada želio oženiti. Helen ga pogleda u oči i zamijeti istinu. Srce joj se stegne. Dio njezine nesigurnosti počeo je blijedjeti. Uspjet će preći preko toga. Uspjet će... Iznenada, oboje se okrenu čuvši zvuk koji se jedino mogao opisati kao bijesan urlik. - Ti prokleti ubojice, ne diraj je! Helenin se želudac okrene dok je njezin brat Kenneth jurio prema njima. Vidjevši kako spremno drži podignutu šaku, nagonski je stala ispred Magnusa. - Stani, Kennethe, ne razumiješ. Zaprosio me. Ali Magnusu je bilo dosta njezine „zaštite”. S lakoćom ju je maknuo u stranu i stao ispred nje kad je Kenneth skočio pred njega. - Zaprosio? - Kenneth se podrugljivo nasmije. - Samo preko mene mrtva. Zamahnuo je šakom prema Magnusovu licu. Magnus zaustavi njegov udarac. Ali kad je Helen pokušala skočiti između njih, omela je Magnusa i Kennethov je drugi udarac pronašao metu. Magnus je odgurne. - Ne miješaj se u ovo, Helen. Dvojica su muškaraca razmijenila još nekoliko udaraca. Nikad nije vidjela brata tako bijesnoga. Bio je poznat po svojoj nagloj naravi, ali ovo je bilo nešto više. Bio je to bijes i mržnja kakvu još nije vidjela. Izgledao je kao da želi ubiti Magnusa. Ovaj put u pitanju nije bila samo zavada između klanova. - Stani! - vikne na svog brata. - Stani. Zašto to radiš? Magnus udari Kennetha u trbuh i ovaj se savije. Ili se barem pretvarao, jer je u idućem trenutku šakom zamahnuo ispod Magnusove vilice, zabacivši mu glavu unatrag. - Reci joj - prosikće Kenneth izazivajući Magnusa pogledom. Reci joj kako si ubio njezina muža. Helen je bila toliko šokirana bratovom izjavom da joj je trebalo nekoliko trenutaka kako bi primijetila da je Magnus problijedio ~ 300 ~

Knjigoteka

dasha&anna poput duha. Također se prestao braniti od udaraca njezina brata. Kennethove šake udarale su po njegovoj vilici i licu poput čekića. Mlatio ga je na mrtvo ime, a Magnus mu je to dopuštao. - Uzvrati mi, kopile! - Kenneth vikne udarajući ga na tlu. Ali Magnus mu nije uzvratio. Helen opet potrči prema njima, ovaj put uhvativši brata za ruku. - Kennethe, stani! Ubit ćeš ga. Kenneth se zapjenio i disao glasno poput ljutita zmaja. - Ni ne zaslužuje više. - Iza bijesa, mogla je vidjeti patnju u bratovim očima. - Pronašli su ga, Helen. Pronašli su Gordona. U prizemlju tornja u Threaveu, prikliještena kamenjem, prerezana grla i izobličena lica. Ubio ga je jedan od njegovih ljudi. Helen osjeti kako joj se užas penje u grlo. - Sigurno je došlo do nesporazuma. - Pogledala je Magnusa. Uspio je ustati, ali nije ju mogao pogledati. - Reci mu, Magnuse. Reci mu da to nije istina. - Ne mogu to učiniti - reče ukočeno. Helen užasnuto uzdahne shvativši da govori istinu. To je bila njegova mračna tajna. To je skrivao od nje. Kenneth je glasno opsovao i ponovno bi nasrnuo na Magnusa da mu se Helen nije objesila za ruku. - Stani! - poviče. - Neću ti dopustiti da ga ubiješ bez obzira na to što je učinio. - Opet je pogledala Magnusa znajući da to nije sve. Zašto? Zašto bi učinio takvo što? William mu je bio prijatelj. Morao je postojati razlog. - Zato što te želio - reče Kenneth. - Oduvijek te želio. Helen se bijesno okrene prema Kennethu. - Znaš da to nije istina. William mu je bio prijatelj isto kao i tebi. Želim da odeš, Kennethe. Počinio si dovoljno štete za jedan dan. - Nisam napravio ni približno dovoljno štete. Još je uvijek na nogama. Neću otići dok ne čujem objašnjenje. - Goni se, Sutherlande. Ništa ti ne dugujem. Kenneth zamahne, spreman opet nasrnuti na Magnusa, ali ona ga zaustavi. - Molim te. Molim te, idi. Dopusti da razgovaram s njim. Brat je pogleda u oči, čvrsto stisnutih usta, ali usliša njezinu molbu. - Ako se udaš za njega, Helen, za mene si mrtva. - Još je jednom ljutito pogledao Magnusa. - Ovo nije gotovo, MacKay. Rekao sam bratu da ovo ne može funkcionirati. Neću provesti još jedan dan pod istim krovom s tobom. ~ 301 ~

Knjigoteka

dasha&anna Još jednom opomenuvši Helen pogledom, Kenneth odjuri s obale. Pogledala je u Magnusovo lice puno modrica i rekla: - Dođi. Moram se pobrinuti za tvoje lice. Njegov je pogled bio zastrašujuće prazan. - Helen... Ona ga prekine. - Prvo tvoje lice, a potom ćemo razgovarati. Trebao joj je trenutak da se smiri. Ali dio nje strahovao je da će, ako sada razgovaraju, briga za posjekotine na njegovu licu biti zadnja stvar o kojoj će voditi računa. Pratio ju je do kuhinje. U maloj ostavi iza nalazila se ljekarna. Oprala je krv s njegova lica krpom namočenom u kanti vode koju je iz bunara donijela jedna od služavki i potom namazala posjekotine i ogrebotine melemom. Nije se trznuo niti je pomaknuo ijedan mišić čak ni kad je dotaknula najgoru i najdublju posjekotinu na njegovu obrazu, ali imao je duboke posjekotine i modrice i duž vilice. Kao da je obamro. - Ako ne prestane krvariti, morat ću je zasiti. Ravnodušno kimne glavom. Napokon, Helen obriše ruke o lanenu pregaču koju je nosila i okrene se prema njemu. Više to nije mogla odgađati. - Zašto, Magnuse? Morao si imati razlog. Međutim, njezina nepokolebljiva vjera u njega kao da ga je još više ljutila. Shvatila je da ga izjeda krivnja. U tome je bio problem. - Nisam imao izbora. - Hladnim, bezizražajnim glasom objasnio joj je što se dogodilo. Kako je Williama prikliještilo kamenje. Kako su im Englezi bili za petama. Kako ga je pokušao osloboditi, ali nije mogao. Kako je William bio na samrti, ali morao mu je oduzeti život da bi spriječio neprijatelje da ga zatoče ili identificiraju i kako to na kraju ništa nije značilo zbog njegova madeža. Nije ju zgrozilo to što je Magnus rekao, nego ono što nije rekao. Učinio je to da bi zaštitio Williamove suborce, ali i da bi zaštitio nju. Posrnula je, napokon shvativši težinu onoga što se nalazilo između njih. U pitanju nije bila samo njezina obitelj ni to što se udala za Williama, a ni njegova odanost prijatelju. Bilo je puno gore. Bio je prisiljen učiniti nezamislivo jednim dijelom zbog nje. I dio njega krivio ju je za to.

~ 302 ~

Knjigoteka

dasha&anna Mislila je da je važna samo ljubav. Naivno je mislila da ništa nije nesavladivo ako se vole. Ali nije imala pravo. Čak i ako ju je volio, krivnja, savjest i Williamov duh uvijek će biti između njih. Nikad si neće oprostiti i nikad joj neće oprostiti. Ipak, čak i dok joj se srce slamalo, pokušala mu je s leđa skinuti teret koji je očito toliko dugo nosio. - Nisi imao izbora - reče, stavivši dlan na njegovu ruku. - Učinio si što si morao. S toliko krvi u plućima... - Odmahne glavom. - Nitko tu ne bi mogao ništa učiniti. Već je bio mrtav. Izmaknuo je ruku. - Znam to, Helen. Ne treba mi tvoje odrješenje. Znala je da se samo iskalio na njoj zbog boli, ali njegove su riječi svejedno zapekle. - Što onda još trebaš od mene, Magnuse? Čini mi se da, što god ja napravila, nikad neće biti dovoljno. Oči im se sretnu i na trenutak je pomislila kako su njezine riječi možda prodrle kroz krivnju i bijes i da možda postoji šansa. Ali samo je vidjela ono što želi vidjeti. U hladnom odjeku njegove tišine, znala je ono što je on znao prije toliko mjeseci, ali što je ona odbijala shvatiti. Smrt Williama Gordona uvijek će biti između njih. Magnus ju je možda i volio, ali krivnja bi ih spriječila da ikad pronađu istinsku sreću. Je li se mogla udati za njega znajući to? Prsa joj se stisnu od pomisli na odgovor. Ali u tom ju je trenutku spasila zaglušujuća grmljavina praćena glasnom eksplozijom koja se probila kroz zrak. Bez razmišljanja bacila se na njegova prsa pokušavajući prigušiti zastrašujući zvuk. Grmljavina? Shvatila je da to ne može biti grmljavina. Vani je sjalo sunce. - Što je to bilo? - reče, podigavši pogled prema Magnusu. Taj zvuk nije bio nalik ičemu što je do tada čula. Ali Magnus očito jest. Stisne usta. - Barut. - Buka još nije ni utihnula kad ju je počeo kroz kuhinju vući van prema barmkinu. Ljudi su u panici letjeli kao muhe bez glave. Nepoznat, oštar dim proširio se zrakom i, trenutak poslije, njezinim plućima. Pogledali su gore i ugledali noviji od dvaju tornjeva u plamenu. Ne samo toranj, shvatila je dok ju je prožimala jeza. - Kralj! - poviče.

~ 303 ~

Knjigoteka

dasha&anna

28. POGLAVLJE

D

a je to signaliziralo bilo što drugo osim da je kralj u opasnosti, Magnus bi vjerojatno bio zahvalan na smetnji. Njegova prošnja nije prošla kako je planirao, a sad je znala i njegovu tajnu... Prokleti Sutherland i njegovo upletanje! Nije želio da ikada dozna. Nikada nije želio vidjeti taj pogled pun užasa i gađenja na njezinu licu kad shvati što je učinio. Ali uopće ga nije tako gledala. Dovraga, možda su suosjećanje i razumijevanje bili još gori. Ostavio je te misli po strani dok je trčao prema tornju u plamenu. Osjetivši Helen iza sebe, okrene se i poviče da ne ide za njim. To mu je puno pomoglo. Ona odmahne glavom. - Možda ćeš me trebati. Stisne usta. Dovraga, bila je u pravu. Ali nije bio sretan zbog toga. Ona bi trebala trčati što dalje od opasnosti, a ne prema njoj. Nekoliko trenutaka gledali su se u tišini u oči. - Ne ideš u toranj, čekat ćeš vani... gdje ti ja kažem. Ne pruživši joj priliku da mu odgovori, povukao ju je kroz gomilu preko dvorišta prema tornju u plamenu. Kao što je uvijek bilo u kritičnim trenucima - osim ako to nije imalo kakve veze s određenom djevojkom - obuzela ga je neobična mirnoća. Um mu se ispraznio i ostali su samo zadaci koji su se nalazili pred njim, a poslagao ih je u niz jednostavnih radnji: pronaći kralja, ustanoviti i procijeniti štetu, odlučiti kako to popraviti. Nije si punio glavu različitim scenarijima i hipotetskim katastrofama, usredotočio se samo na ono što treba učiniti. Ako je kralj bio u tornju, on će ga pronaći i izvući van. MacGregor je planirao otpratiti kralja do njegove odaje nakon druženja s grofom od Sutherlanda. Kako je od toga prošlo dosta vremena, Magnus je znao da su najvjerojatnije ondje. Ali nisu bili. On i Helen gotovo su stigli do tornja kad je ugledao kralja, MacGregora i nekoliko vitezova koje je Magnus postavio da ga štite kako stoje pokraj vanjskih vrata. Grof od Sutherlanda i MacAulay istrčali su iz svečane dvorane koja se nalazila između

~ 304 ~

Knjigoteka

dasha&anna dvaju tornjeva i ugledali kralja otprilike u isto vrijeme kad i Magnus. Svi su potrčali prema kralju. Ali nitko nije mogao prići Bruceu: MacGregor je naredio da ga se okruži. S kraljem na sigurnom, Magnusova hladna smirenost pretvorila se u bijes. - Što se, dovraga, dogodilo? MacGregor uhvati njegov ljutit pogled. Čuvari Visočja nisu voljeli iznenađenja, a još jedan napad na kralja pod njihovom stražom zasigurno se mogao smatrati takvim. - Trebali smo biti unutra, to se dogodilo - reče MacGregor. Već smo gotovo stigli do kraljeva solara kad je počeo ustrajati na tome da odemo do baraka i pozdravimo ranjene vojnike. Bili smo u prizemlju kad se začula prva eksplozija. Kralj se progura kroz zid muškaraca ispred sebe. - Još mi uvijek zvoni u ušima - reče ljutito. - Tako mi svega, ovo je bilo vraški blizu! - Jeste li što vidjeli? - Magnus upita. MacGregor odmahne glavom. - U glavi mi je jedino bilo odvesti kralja na sigurno. Bilo je kao u paklu. Ako je itko bio unutra, sumnjam da je preživio. I Magnus je mislio jednako tako. Tko god da je to učinio, više nije bio ondje ili je bio mrtav. Ali morao se uvjeriti u to. Sljedećih nekoliko sati pokušavao je uvesti red. Kraljevo osiguranje bilo je na prvome mjestu. Bruce je u starom tornju dobio novu odaju. Magnus je dao pretražiti i raščistiti cijelu građevinu prije nego što je postavio stražare na jedini ulaz kako bi ga mogao nadzirati. MacGregor se primio organiziranja pokušaja da se ugasi požar u dvorcu. Ali uzalud. Drveni podovi u gornjim odajama i drveni krov planuli su poput ivera. Ostao je samo kostur zgrade koji se dimio. Na sreću, kako se sve odvilo usred dana, činilo se da u tornju nije bilo nikoga osim kralja i još nekolicine ljudi koji su svi u zadnji tren izbjegli katastrofu. Sudeći po mjestu na kojem je postavljen barut, nije bilo sumnje tko je bio meta. MacGregor je bio uvjeren da je zvuk došao iz odaje ispod kraljeve. Nakon što je osigurao kralja, Magnus se usredotočio samo na jednu stvar: tko bi mogao biti odgovoran. Nije mu dugo trebalo da ~ 305 ~

Knjigoteka

dasha&anna shvati tko nedostaje. Skupina vitezova odjahala je točno prije eksplozije; među njima su bili Sutherland i Munro. Ali samo se jedan od njih znao služiti barutom. On i MacGregor stajali su u dvorištu koje je - unatoč njihovim naporima - još uvijek bilo prilično kaotično. Uz pojačanu stražu u dvorcu, MacGregor je imao tim muškaraca koji su pazili da se vatra u tornju ponovno ne razbukta. I, naravno, postojali su ljudi koji se nisu mogli kloniti tornja. - Kamo su otišli? - upita Magnus misleći na izviđačku skupinu. - Dobili smo izvještaj da su razbojnici napali skupinu hodočasnika na putu kući iz Ione sjeverno odavde. Otišli su to istražiti. - MacGregor stisne usta. - Sutherland nije trebao ići. Pridružio im se u zadnji tren. Magnus opsuje. - Idi po konje. Nije me briga koliku prednost ima, idemo za njim. MacGregor se nije bunio. Magnus je otišao obavijestiti kralja koji se, prvi put, slagao u vezi sa Sutherlandom. Uporaba baruta upućivala je na njega. Magnus zatvori vrata kraljeve sobe i umalo se zabije u Helen na hodniku, lako mu je bilo drago što je vidi - otišla je s MacAulayjevom ženom pomoći smiriti ljude koji su mislili da je eksplozija znak Božjega gnjeva - poželio je da se nisu sreli baš u tom trenutku. Pogledala ga je širom otvorenih očiju. - Griješiš. Moj brat nije imao ništa s tim.

Dovraga. - Prisluškuješ iza zatvorenih vrata, Helen? - Htjela sam pokucati kad sam te čula. Nisi baš šaptao. - Ne mogu sad razgovarati o tome. - Počeo je hodati niz stubište nimalo iznenađen što iza sebe čuje korake. Ubrzao je, ali ona nije imala namjeru samo ga tako pustiti. - Čekaj! - Sustigla ga je i uhvatila za ruku kad je izašao na dvorište. Vidio je da ga MacGregor čeka s konjima blizu vrata. Nestrpljivo se okrenuo. - Razgovarat ćemo kad se vratim. - Kenneth nije učinio ono što misliš. Borio se da smiri svoju narav, ali bio je prokleto umoran od upletanja njezine obitelji između njih. - Tko je onda? Sama si rekla ~ 306 ~

Knjigoteka

dasha&anna da tvoj brat zna rukovati barutom baš kao i Gordon. To nije nešto što ljudi obično znaju. U svakom centimetru njezina tijela odjekivalo je poricanje. - Ali zašto? Zašto bi učinio takvo što? - Nije baš bio sretan što se mora predati kralju. Napućila je usne i tvrdoglavo odmahnula glavom. - Možda ne isprva, ali moja su braća počela vjerovati u kralja koliko i ti. Kenneth ne bi učinio takvo što. Ne bi bio tako nagao. - Dovraga, sve što tvoj brat čini jest naglo. Vidjela si koliko je ranije bio ljutit. Obrazi joj se zarumene. - Na tebe, ne na kralja. - Jesi li sigurna u to? Možda mu je to sve vrijeme i bila namjera. ili...

- Ne misliš valjda da bi mogao imati nešto s muškarcima u šumi Iznenada stane. - Što je? Ona odmahne glavom. - Ništa.

Ali uhvatio je nešto u njezinu pogledu: bljesak krivnje. Uhvatio ju je za ruku i natjerao da ga pogleda. - Reci mi. Nervozno je zagrizla usnu, ali nije dopustio da ga to omete. - Ako nešto znaš... - Nisam bila sigurna. Još uvijek nisam sigurna. Ali mislila sam... mislila sam da postoji mogućnost da kralj nije imao mornarsku bolest. Pustio je njezinu ruku zakoračivši unatrag kao da ga je opekla. Otrov? Moj Bože, mislila si da je kralj otrovan i ništa mi nisi rekla? Nakostriješila se na optužbu u njegovu glasu. - Zato što sam znala da ćeš reagirati točno ovako kako sad reagiraš. Znala sam da ćeš okriviti moju obitelj. Oštro se i podrugljivo nasmijao. - Zašto bih to, dovraga, učinio? Možda zato što su krivi? Kako joj je samo mogao vjerovati. Uopće nije sumnjao u njezinu dijagnozu, nego je to prihvatio bez razmišljanja. Da je znao, bio bi na oprezu. Događaj u planinama mogao se izbjeći. - Žao mi je - reče. - Trebala sam nešto reći, ali... - Ali nisi mi vjerovala. ~ 307 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Nisi baš razuman kad su u pitanju moja braća. A i nisam bila jedina koja je nešto tajila. Zanemario je komentar o Čuvarima Visočja, opravdan ili ne. Pobogu, još ih uvijek braniš? Sudare se pogledima. Stajao je tamo dok mu je krv ključala u žilama, pokušavajući obuzdati svoju narav i ne reći nešto što će kasnije požaliti. Ali nije bilo potrebno. Mogla je to vidjeti. Vidio je kako je oštro uzdahnula. - Još mi uvijek nisi oprostio. Ni za što. Za to što sam izabrala njih umjesto tebe. Za to što sam se udala za Williama. Za to što si učinio ono što si morao kako bi me zaštitio. - Ne sad, Helen - prosiktao je kroz stisnute zube. Trudio se, dovraga. - Ne želim sad razgovarati o tome. - U tome je problem. Nikad ne želiš razgovarati o tome. Nikad nećeš ni željeti. Oči mu se skupe od konačnosti u njezinu glasu. - Kako to misliš? Imamo dovoljno vremena za razgovor. Zaboga, zaprosio sam te, što još želiš? Na trenutak ga je pogledala u oči prije nego što se okrenula. Oh, Bože. Srce mu se stisne od nevjerice... od sjećanja. Žao mi je,

ne mogu.

Znao je što će reći prije nego što je progovorila. - Volim te, Magnuse, ali ne mogu se udati za tebe. Ne ovako. Nije si mogao pomoći. Bio je toliko ljutit da ju je zgrabio. Kako to može učiniti? Kako ga opet može odbiti nakon svega što su prošli? Srce mu je tuklo. - Kako to misliš, ne ovako? - Neću provesti ostatak života stojeći na putu između tebe i svoje braće. - Suze joj poteknu niz lice. - Niti ću ga provesti s duhom. Nije bila sigurna je li je pustio ili se istrgnula, ali u sljedećem je trenutku odlazila od njega. Kao i prošli put, nije pošao za njom. Stajao je ondje dok mu je kiselina nagrizala prsa ostavljajući ga s prazninom za koju je mislio da je više nikad neće osjetiti. Nije ga voljela dovoljno. Nije onda. Nije ni sada. *

* ~ 308 ~

*

Knjigoteka

dasha&anna

Helen je znala da čini ispravnu stvar, ali to nije spriječilo njezino srce da se raspukne na dva djela. Polako. Uvijajući se i stišćući se usput. Odbiti Magnusa bila je najteža stvar koju je ikada morala učiniti. Toliko ga je dugo voljela da je mislila kako je ništa ne bi usrećilo više od udaje. To se mjesecima činilo kao nešto nemoguće, a jedini joj je cilj bio osvojiti ga natrag. Osjećala se neobično shvativši da sad, kad je dobila što je željela, to više nije bilo dovoljno. Voljela ga je svim srcem. Ali nije mogla živjeti u stalnom strahu da će reći krivu stvar ih probuditi krivo sjećanje. Neće živjeti s duhom krivnje između njih. Dok ne oprosti sebi, neće moći oprostiti njoj. Nadala se da to neće dugo potrajati, ali nije planirala udarati glavom u kameni zid i čekati nešto što se možda nikada neće dogoditi. Bilo je vrijeme da preuzme kontrolu nad svojom srećom. Da slijedi vlastiti put. Carpe diem. Prošlih nekoliko mjeseci dalo joj je smjernice kako će to učiniti. S budućnošću u svojim rukama, otišla je pronaći kralja. Magnus nije prozborio ni riječi prešavši dvorište i pridruživši se MacGregoru. Njegov je prijatelj bio dovoljno mudar i šutio je dok se već nisu udaljili od dvorca u smjeru sjevera, gdje su stražari vidjeli izviđačku skupinu. Osjećao se kao da mu prsa gore. Srce mu je udaralo u ušima. Grlo mu je bilo suho i skupljeno kao da tjednima nije ništa popio. Nije mogao vjerovati. Opet ga je odbila, i drugi put ga nije zaboljelo ništa manje nego prvi put. Dio njega govorio je da ne treba vjerovati u to. Bila je ljutita, predomislit će se. Ali drugi dio njega znao je da je stajala iza svake svoje riječi. Doznala je istinu o Gordonu i razumjela. Puno bolje nego što je želio. Kako je mogao dopustiti da se ovo opet dogodi? Kako je mogao dopustiti povjerovati da postoji šansa za njih? Bio je budala. Kako je mogao misliti da će pronaći sreću po cijenu prijateljeva života? Jahali su otprilike pola sata prije nego što je MacGregor razbio tišinu. - Pretpostavljam da djevojka nije bila sretna kad je čula da ideš za njezinim bratom. ~ 309 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus ga prazno pogleda. - Moglo bi se reći. - Moraš se diviti njezinoj odanosti. Magnus nije ništa rekao, ali usta su mu se stisnula. Poželio je da tu odanost samo jednom pokaže prema njemu. - Voli te. - Poznati se strijelac nasmije. - Vidio sam dovoljno zaljubljenih žena da mogu prepoznati taj pogled. Njegove bi riječi inače izazvale osmijeh ili pošalicu o tome kako to i nije neko iznenađenje s obzirom na „ljepuškasto” lice, ali Magnus nije bio raspoložen za šalu. - Nema veze. Pokušao je, ali to nije bilo dovoljno. Odbila ga je, dovraga. Bol ga je stegnula u prsima. Nemoj razmišljati o tome. Usredotoči se. Pokušavši to ostaviti po strani, promatrao je stazu ispred sebe. Mislim da nešto vidim. Udario je petama i konj je požurio naprijed. - To su oni! - povikao je trenutak poslije. Magnus nije bio iznenađen što su neki od izviđača pojahali njima u susret - pomislio je da će Sutherland tu priliku iskoristiti za bijeg. Međutim, iznenadio se kad je vidio da je jedan od dvojice muškaraca upravo onaj kojeg je tražio. Drugi je bio MacLeodov mladi šogor. Magnus osjeti tračak nesigurnosti. On i MacGregor povukli su konje i zaustavili se na cesti ispred njih. Sutherland ga pogleda ispod oka. - Toliko si željan završiti ono što smo započeli? Magnus je shvatio da je isuviše miran. Sutherland se nije ponašao poput nekoga tko je upravo pokušao ubiti kralja. On i MacGregor razmijene poglede i Magnus je znao da misle na istu stvar. Magnus je zanemario ponudu, iako je zvučala prokleto primamljivo. - Gdje je ostatak ljudi? - Razdvojili smo se prije nekoliko kilometara. Što nije u redu? reče zabrinuto. - Je li se nešto dogodilo Helen? - Sestra ti je dobro - odgovori MacGregor. - Ali netko je pokušao ubiti kralja. Oba su muškarca izgledala istinski zaprepašteno. - Opet? upita Sutherland. ~ 310 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Kako? - Fraser upita u isto vrijeme. - Jesi li čuo za saracenski barut?.- upita Magnus, a mladi vitez kimne. Sutherland pogledom prostrijeli Magnusa. Stisne usta. - Pa si, naravno, pomislio da sam to bio ja? - Znaš li ikoga drugoga tko zna rukovati barutom? - Da, ali ti si ga ubio. Magnus se trzne znajući da je to i bila Sutherlandova namjera. Ali, iznenada, mržnju sa Sutherlandova lica zamijeni nešto drugo. Užas. - Dovraga - reče. - Što je bilo? - Magnus upita. - Munro - reče Sutherland. - Moramo se vratiti. - Nije s vama? - reče Magnus. Sutherland odmahne glavom. - Krenuo je s nama, ali se nekoliko minuta poslije okrenuo uz neki izgovor. Upozorio sam brata da bi mogao učiniti nešto ovakvo. Bio je bijesan kad je Will pristao predati se Bruceu. Ali Will takve stvari obično zanemari kad je on u pitanju. - Kako bi on mogao znati koristiti se barutom? - Ne znam - reče Sutherland. - Ja mu zasigurno nikad nisam pokazao što znam, a ne znam ni upola koliko je Gordon znao. Gledaj, nije me briga vjeruješ li mi ili ne vjeruješ. Ali ako je to bio Munro i ako je živ, budi siguran da nije odustao. Magnus više ništa nije želio čuti. On i Sutherland počeli su se slagati uznemirujuće često. Žustro su odjahali natrag prema dvorcu.

~ 311 ~

Knjigoteka

dasha&anna

29. POGLAVLJE

N

ije upalilo. Kad je Donald vidio kako kralj i MacGregor istrčavaju iz gorućeg tornja trenutak prije negoli je iz zahoda skočio u more kako bi izbjegao divlji požar, umalo je vrisnuo od bijesa. Bio je u agoniji, ne samo zbog još jednog neuspjeha nego i zbog zapaljene grede koja ga je gotovo ubila. Krivo je procijenio koliko će trebati da se vrećice zapale. Prva je eksplodirala dok je pokušavao zapaliti četvrtu, nakon čega mu je greda u plamenu sa stropa pala na glavu. Kaciga ga nije u potpunosti zaštitila od vreline. Bolje bio nepodnošljiv. Još je uvijek bio nepodnošljiv. Ali izdržavao je koristeći ga kao motivaciju za zadatak što se nalazio pred njim. Donald je znao da je ovo njegova zadnja prilika. Bio je uvjeren da će eksplozija upaliti. Da će četiri vrećice koje je ukrao prije toliko mjeseci završiti posao. U noći vjenčanja u Dunstaffnageu otišao je na najsretnije pišanje u svom životu. Vidio je Gordona kako hoda dvorištem i pratio ga ne do bračne odaje gdje je trebao biti, nego do oružarnice. Vidjevši kako Gordon uzima nekoliko platnenih vrećica iz velike kutije i stavlja ih u torbicu, u njemu se probudila znatiželja. Čekao je da Gordon ode, a potom otišao istražiti što je to. Iako u to vrijeme nije bio siguran je li to pravi barut, bio je dovoljno pametan da nekoliko vrećica spremi za kasnije. Kad je čuo za eksploziju, njegove su se sumnje potvrdile. Mislio je da će vrećice bici njegov spas. Sredstvo kojim će vratiti slavu i čast svome klanu. Sve što je činio, činio je za Sutherlande. Will će doći k sebi, uvjeravao se. Kad lažni kralj bude mrtav, a ustanak ugušen jednom za svagda. I dalje nije mogao vjerovati da napad u šumi nije upalio. Prokleti bili i MacKay i Helen! Kako su uspjeli svladati neke od najboljih ratnika u kršćanskom svijetu? Bijes mu je potekao venama u vrućoj bujici. Ali ne i njega... Njega neće pobijediti. ~ 312 ~

Knjigoteka

dasha&anna Deset je ljudi izgubljeno. Nakon toliko vježbe. Nakon toliko potrošenog novca. MacDougall je bio bijesan. Još gore, gubio je vjeru. Sve što je Donaldu poslao za posljednji pokušaj bila su dva muškarca. MacKay je već bio sumnjičav i držao ga na oku. Ponestajalo mu je vremena. Pogledao je dvojicu muškaraca koji su stajali pokraj ruba jezera. - Jeste li spremni? Nije vidio izraze njihovih lica ispod zatamnjenih kaciga, ali kimnuli su. - Da, gospodine lorde. Munro pogleda prema starom tornju. Je li Bruce ondje? Nadao se da je točno pretpostavio. Helen klekne pred kralja i uhvati ga za ruku. - Hvala vam, Veličanstvo. Nećete požaliti. - Već jesam. - Kralj se nasmije. - Imam osjećaj da jedan gorštak neće biti sretan zbog naših planova. Helen mu nije proturječila. Magnus će biti bijesan. Ali svejedno će to učiniti. Slegnula je ramenima. - S vremenom će se smiriti. Kralj je bio previše pristojan da bi se prepirao s njom. - Jesi li sigurna da želiš otići tako brzo? - Moj brat i Muriel sutra isplovljavaju u Dunstaffnage. Želim početi. Kralj ju je gledao u oči još nekoliko trenutaka. Strahovala je da će se predomisliti, ali umjesto toga, nakon duge stanke, kimne glavom. - U redu. Sretan put. Dobit ćeš moje pismo prije nego što kreneš. Znaš li kome ga trebaš dati? - Ona kimne. - Onda se čuvaj. - Hoću. - Helen izađe iz kraljeva solara prije nego što se predomisli. Zagrize usnu osjetivši tračak straha. Ono što je smislila nije bilo samo opasno, nego i neuobičajeno - blago rečeno. Ali bilo je uzbudljivo i, više od svega, važno. Iskoristit će svoje iscjeliteljske sposobnosti. Najbolje što može. Upravo je zakoračila na stubište kad je čula niz prigušenih zvukova praćenih glasnim zveketom iz prostorije pokraj pristaništa. Iz zahoda, shvatila je. Iako je njezin prvi nagon bio da se zarumeni i brzo udalji, shvatila je da zvukovi nisu bili uobičajeni za nekoga tko se olakšava. I što je netko uopće radio tu? U tornju nije trebalo biti nikoga osim kralja i stražara koji su čuvali ulaz. ~ 313 ~

Knjigoteka

dasha&anna Smrznula se čuvši sljedeći zvuk. Šapat i najmanje dva glasa. Zahvalna na tami koja se nadvila nad dvorcem i nebom posljednjega sata, priljubila se uza zid i polako približila malenoj sobi. Vrata su bila zatvorena, ali između dviju dasaka bio je dovoljno velik prorez da vidi kako su se dvije tamne, sjenovite figure nagnule nad rupu u kamenu i gledale dolje. Helen duboko udahne shvativši što rade. Toalet se nalazio uz vanjski zid tornja kako bi se mogao prazniti ravno u jezero. Ti su muškarci nekako otkrili način da se popnu kroz njega. Iako je nagonski prvo poželjela vrisnuti i pokušati upozoriti stražare, nije bila sigurna da će je čuti. Imali bi dovoljno vremena ubiti kralja i nju prije nego što stražari stignu do njih. Ne, najbolje što je mogla učiniti jest upozoriti kralja i pokušati proći pokraj njih prije nego... Prekasno. Vrata se počnu otvarati. Nestala je u sjeni i povukla se uz stubište i niz mračan hodnik prema kraljevoj odaji. Muškarci su koračali odmah iza nje. Srce joj je tuklo u prsima. Otvorila je vrata, provukla se kroz uzak otvor i brzo ih zatvorila iza sebe. - Milostiva Helen! - kralj uzvikne, iznenađen što je opet vidi. Što je bilo? Helen je pogledavala po sobi moleći se za čudo i u isto vrijeme odgovorila: - Muškarci, Veličanstvo. Barem trojica, dolaze. Ugasite svijeće. Nemamo puno vremena... neće im dugo trebati da pronađu vašu sobu. Bio je to mali toranj sa samo nekoliko solara na svakom od tri kata. I mogli su pretpostaviti da će kralj biti negdje na katu. Bruce je već zgrabio mač, ali oboje su znali da su osuđeni na smrt ako dođe do toga. Tri su muškarca bila previše za još uvijek slaba kralja. A uvijek je postojala mogućnost da ih je više. - Pokušaj dovesti pomoć - reče Bruce. - Ja ću ih zadržati. Ali Helen je imala drugi plan. Magnus i ostali projurili su kroz vrata u trenutku kad se začuo prvi vrisak. Potrčali su prema tornju gdje se kralj preselio nakon požara.

~ 314 ~

Knjigoteka

dasha&anna Zid stražara koje je ostavio da čuvaju toranj bio je u rasulu. Bez zaustavljanja i pitanja probio se kroz njih i potrčao uz stubište s MacGregorom, Sutherlandom i Fraserom za petama. Čuo je udarce mačeva iznad sebe, a potom tup udarac tijela o drveni pod. Došavši do trećega kata, izašao je sa stubišta u hodnik s tri odaje - najveća na kraju služila je kao kraljev privremeni solar. Tijelo jednog od njegovih ljudi bilo je na podu, a muškarac u crnom stajao je nad njim. Nepodnošljiv zadah koji se širio zrakom govorio mu je kako su ušli. Magnus zaurla, izvuče oštar bodež zataknut za pojas - prostor je bio premalen da bi mač ili čekić bili učinkoviti i napadne. Ali uplašio se da je već prekasno kad je primijetio još dvojicu muškaraca kako iz kraljeve odaje izlaze u hodnik. Prostor nije bio dovoljno velik za toliko ljudi. Ali nije mu dugo trebalo da ih prorijedi za jednog čovjeka. Nakon što je prvi muškarac pao, Magnus nasrne na drugoga s lijeve strane, kojeg je prepoznao unatoč kacigi, a MacGregor skoči na onoga desno. Bili su spremni, s bodežima u rukama. - Želio si drugu priliku, Munro - reče Magnus. - Evo ti je. - Shvatio si, zar ne? - Munro se nasmije i skine kacigu koja bi mu u tako bliskoj borbi samo smetala. Magnus se trzne vidjevši spaljenu kožu na lijevoj strani njegova lica. Većina kose s te strane također mu je bila spaljena. - Zahvatila te eksplozija? Izgleda bolno. - Kopile. - Munro nasrne na njega. Bilo je vrlo malo prostora za pomicanje i oba su muškarca znala da sve ovisi o prvih nekoliko udaraca. Munro je promašio. Magnus nije. Munroova slabost bile su njegova bahatost i agresivnost. Kako je Magnus predvidio, drugi je muškarac odlučio odmah napasti. Čekao je. Kad mu se oštrica približila, pomaknuo se u stranu u zadnji tren. Okrenuvši se, nabio je lakat u Munroov nos. Da je Munro imao prostora povući se, to ne bi bila tako smrtna pogreška. Ali nije imao kamo. Magnus je iskoristio njegovu smušenost i zabio oštricu ravno kroz njegov oklop u trbuh. Munro u šoku padne na njega. Magnus ga je pridržavao dok mu se tijelo nije opustilo. Odgurnuvši ga na stranu, vidio je kako MacGregor čini isto sa svojim muškarcem pa potrčao za Sutherlandom, koji je bio ispred njih, u kraljevu odaju. Bio je mrak. ~ 315 ~

Knjigoteka

dasha&anna Strahujući od najgoreg, rastvorio mjesečini da se razlije po prostoriji.

je

zastore,

dopustivši

Pogledom je prešao preko odaje. Nema tijela. Ništa. Što, dovraga? - Gdje je? - MacGregor upita, uzevši Magnusu riječi iz usta. Odjednom začuje glasan udarac i ugleda kako je netko pao iz kamina. - Ovdje - reče Bruce. Okrenuo se i pomogao nekome spustiti se. Magnusu se želudac okrene kad je prepoznao svijetloplavu haljinu. Svijetloplavu haljinu koju je Helen nosila ranije toga dana.

Oh, Isuse. - Helen? - Njegov je glas bio pun mučne nevjerice koja mu se vrtložila u želucu. - Helen? - Sutherland ponovi pokraj njega. - Dovraga, što radiš ovdje? - upita Magnus. Kralj ga oštro pogleda. - Spašava me. Opet - dometne, namignuvši Helen. Ona se zarumeni. Dok mu je srce udaralo u ušima, Magnus je slušao kralja kako objašnjava - s nekoliko Heleninih pojašnjenja - kako se Helen vraćala u svoju odaju i čula muškarce u zahodu. Vratila se upozoriti kralja, ali ne želeći napadačima otkriti njihov položaj, na pamet joj je sinulo da pobačaju stvari kroz kraljev prozor kako bi obavijestili stražare. Potom su, kako bi dobili na vremenu, ugasili sve svijeće, pokušali sakriti sve kraljeve tragove u prostoriji i pronašli mjesto za skrivanje u kaminu. Nije izgledao dovoljno velik da u njega uđe jedna osoba, posebice ne dvije. - Pametno od nje, zar ne? - kralj reče i ponovno se nasmiješi. Nikad se toga ne bih sjetio. Magnus bi možda i cijenio ironiju što je njihova igra bila od tolike koristi, možda bi bio zadivljen i možda bi bio ponosan na nju da je pred očima mogao vidjeti išta drugo osim crvene izmaglice. Od same pomisli na opasnost... koliko je blizu bila... Bespomoćnost. Bijes. Panika. Opet je želio ubiti nekoga. Pokušao je obuzdati svoju narav, ali ponestalo mu je strpljenja. Već drugi treći? - put u jednom tjednu, umalo ju je izgubio. Nagonski ju je poželio zagrliti i nikada ne pustiti. Zakoračio je prema njoj, ali se zaustavio, sjetivši se. Čekaj. On ju je izgubio. Odbila ga je.

~ 316 ~

Knjigoteka

dasha&anna Oči im se sretnu. Divlja bujica osjećaja prošla je između njih, ali bila je previše zapetljana i zbunjujuća da bi je mogao protumačiti. Od toga mu je rupa u prsima postala samo dublja i zapekla još jače. Okrenula se natrag prema kralju. - Vjerujem da ću sada otići. Imam puno toga za obaviti prije sutrašnjega dana. Dobro je to skrivala, ali Magnus je znao da nije smirena kao što se činila. Ruka joj je drhtala uz tijelo prije nego što ju je primirila stisnuvši haljinu. - Čekaj, otpratit ću te - ponudi. - To neće biti potrebno. Stisne usta. - Vani ima ljudi. - Zastane. - Jedan od njih je Munro. Ona razrogači oči. - Oh - reče. - Razumijem. - Ja ću te odvesti - reče Sutherland. Helen kao da ga je tek sad prvi put primijetila. Njezine jarkocrvene usne stisnule su se u ravnu crtu, a plave oči ljutito su zabljesnule. - Ja sam mrtva za tebe, zar si zaboravio? Sutherland mrkim pogledom prostrijeli Magnusa. - Znači li to da si se odlučila udati za njega? Magnus se ukipi. Ali nije ni pogledala u njegovu smjeru. - Ne reče tihim glasom. Sutherland se odmah razvedri i počne nešto govoriti, ali ona ga prekine. - U svakom sam slučaju odlučila ozbiljno shvatiti tvoju prijetnju. Dosta mi je tvojega upletanja. - Pogledavala je naizmjence jednoga pa drugog. - Vas se dvojica možete poubijati međusobno ako želite. Ja vas više neću sprječavati. - Ja ću vas otpratiti do sobe, milostiva - reče MacGregor. Helen ga zahvalno pogleda. - Hvala. Željela bih o nečemu razgovarati s vama. Što je time mislila? Magnus je gledao kako odlaze želeći poći za njom, ali... Ali što? Odbila ga je. Pripremio se za Sutherlandovu dosjetku, ali odmah se trgnuo i usredotočio na situaciju u kojoj se nalaze, kad su MacAulay, sir Neil i još nekoliko visokih članova kraljeve pratnje upali u odaju. Magnus je sljedećih nekoliko sati ponovno pokušavao dovesti stvari u red. Ljudi su obaviješteni o svemu što se dogodilo, tijela su sklonjena, šokirani grof od Sutherlanda ispitan je o Munrou i, ~ 317 ~

Knjigoteka

dasha&anna napokon, kralj je sigurno otpraćen u krevet. Toliko o njegovu „mirovnom” zadatku. Završivši sa svojim obvezama, Magnus je natočio viski u vrč i, kako se činilo, prvi put u posljednjih nekoliko dana sjeo na klupu uz ognjište u svečanoj dvorani. Stolovi su bili izneseni van i neki od muškaraca - najviši članovi kraljeve pratnje nalazili su se u svečanoj dvorani, a ostatak ljudi spavao je u barakama - već su spavali. Ali trenutačno je bio pod prevelikim stresom da bi razmišljao o snu. Nije mogao vjerovati. Iznova je čuo njezine riječi: Volim te, Magnuse, ali neću se udati za tebe. Ne ovako. Previše ga je pogodilo njezino odbijanje da bi shvatio što je mislila, ali sad mu je bilo jasno. Ali kako je mogao učiniti ono što je željela? Sam Bog zna da je uistinu pokušao sve ostaviti iza sebe. Međutim, kako si je mogao oprostiti? A mogao je ili to ili je izgubiti. Sutherland ude u dvoranu. Pogledom je preletio preko velike prostorije i, vidjevši Magnusa, krenuo prema njemu. Magnus prstima stisne vrč. - Ne sad, Sutherlandc - upozorio ga je. - Završit ćemo s tim, samo ne sad. Zanemarivši njegove riječi, Sutherland se baci na klupu pokraj njega. Magnus se ukipi. - Mislio sam da mi se možda želiš ispričati - reče Sutherland. - Za što, dovraga? - Ne znam, možda jer si me optužio da sam pokušao raznijeli kralja? Magnus stisne usta. - Nije bilo bez razloga. Sutherland je samo zamišljeno zurio u njega. - Više si nalik Munrou nego što želiš priznati. Magnus sočno opsuje. - Bio je previše uporan i ponosan da bi vidio ono što mu je bilo pred očima. - Tvoja me sestra odbila, zar nisi čuo taj dio? - Čuo sam. Ali da mi je stalo do nekoga kao što je tebi očito stalo do moje sestre, učinio bih sve što je potrebno da se predomisli. - Zvuči ironično kad ti to kažeš. Koliko sam čuo, nikad te nije bilo briga ni za jednu ženu u životu. - Magnus ga sumnjičavo pogleda. - Zašto ovo radiš? Godinama si pokušavao učiniti sve u svojoj moći da to spriječiš. ~ 318 ~

Knjigoteka

dasha&anna - Da, ali razlika između nas dvojice je što ja mogu priznati kad sam pogriješio. Mislio sam da lažeš u vezi s Gordonom. - I jesam. - Ali ne iz razloga iz kojih sam ja mislio. Helen mi je rekla što se dogodilo... zapravo, rekla je Willu, s obzirom na to da ne razgovara sa mnom. Reći ću ovo samo jednom pa dobro naćuli uši. Učinio si nešto što se nitko nikad ne nada da će morati učiniti, ali nešto što se može dogoditi svima nama. To je dio rata, ružni dio, ali i dalje je tu. I ja bih učinio istu stvar na tvome mjestu, kao i Gordon. Magnus nije ništa rekao. Žar mu se iz prsa popeo u grlo. - Ne bi želio da nosiš ovaj teret niti bi od tebe tražio da se kaješ cijeli život. Magnus je sjedio ne znajući što bi rekao. Sutherland je bio zadnja osoba na svijetu od koje je očekivao ovakve riječi. - Bolje joj je bez mene - reče napokon. - Jesi li zaboravio na opasnost u kojoj bi se nalazila? - Kako ja to vidim, već je u opasnosti otkad je počelo kružiti Gordonovo ime. Ti je možeš čuvati. - Zločesto se nasmijao. - Možeš je paziti neko vrijeme. Ali Magnus je predugo poznavao Sutherlanda. - Zašto to doista činiš? Ne vjerujem da samo želiš vidjeti sestru sretnu. Sutherland stisne usne. - Ti si jedan sumnjičavi magarac. Što god mislio o meni, stalo mi je do sestre. Ali u redu. Postoji nešto. Kako ja to vidim, ja stojim na putu do nečega što ti želiš, a ti stojiš na putu do nečega što ja želim. Predlažem da obojica progutamo ponos i pomaknemo se u stranu. Magnus stisne oči pretpostavljajući koji je odgovor na njegovo sljedeće pitanje. - A što ti želiš? Sutherland ga ozbiljno pogleda. - Biti dio tajne vojske. Dokaz njegove čudesne samokontrole bio je taj što Magnus nije eksplodirao od bijesa kao što je želio. Preko mene mrtva. - Nadam se da neće doći do toga, ali namjeravam ustrajati u svome naumu stao ti sa strane ili ne. Iako, moram priznati, bilo bi lakše kad mi ne bi pravio probleme. - Prvo ćeš me morati pobijediti u borbi. Trebaš biti najbolji u nečemu, a ne broji se to što si najbolji u gubljenju strpljenja. - Da, radim i na tome. Mogao sam je ubiti. ~ 319 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnus žanje prste u metalnu gravuru na vrču sjetivši se koliko se oštrica približila Helen. - Jesi li razgovarao s kraljem o ovome? Sutherland slegne ramenima. Vjerojatno osjetivši da je Magnusa već dovoljno naljutio za večeras, ustane. - Samo razmisli o onome što sam rekao. Ali vjerojatno ne želiš čekati predugo. - Zašto? - Helen se pakira. Ujutro odlazi s Willom i Muriel. Magnus se smrzne. Odlazi? Ošamućen, jedva je i primijetio da je Sutherland otišao. Kako ga može ovako ostaviti? Sve je isto kao i prošli put, kad je gledao kako sljedećega jutra odlazi s obitelji. Ponos ga je spriječio da tada pode za njom. Sjetio se Sutherlandovih riječi. Ali, dovraga, on nije bio nimalo nalik Munrou... Previše tvrdoglav. Previše ponosan. Ne vidi ono što mu je pred očima. Munroovo tvrdoglavo neprihvaćanje Brucea kao kralja koštalo ga je svega. Činjenica da si Magnus tvrdoglavo ne želi oprostiti jednako će koštati i njega.

Dovraga.

~ 320 ~

Knjigoteka

dasha&anna

30. POGLAVLJE

H

elen je upravo navukla potkošulju preko mokre glave kad su se vrata otvorila. Nalet hladna zraka istjerao je oblak pare nakon kupke ravno kroz vrata. Srce joj uspaničeno poskoči prije nego što se polako smiri vidjevši Magnusa kako stoji na dovratku. Ušao je u prostoriju i zatvorio vrata za sobom. Pogledao je u bačvu za kupanje punu vrele vode, a potom njezinu mokru kosu i jedva pokriveno tijelo. Podigne obrvu. - Čini se da sam zakasnio nekoliko minuta. Obrazi joj se zarumene od njegova zavodljiva tona, ali nije mogla dopustiti da je oslabi požuda. - Što radiš ovdje, Magnuse? Bacio je pogled na hrpicu stvari koju je pripremila na krevetu kako bi ih ujutro stavila u Murielinu škrinju. Većina stvari bila je njezina. - Čuo sam da me opet ostavljaš, ali nisam želio vjerovati da ćeš tako lako odustati. Lako? - promrmljala je. Kako se samo usudi! Mjesecima se borila da tvrdoglavi magarac promijeni mišljenje. - Ne nosiš mnogo stvari - istakne, zanemarivši njezin bijesan pogled. - Stvari su mi bile u drugom tornju. U onom koji je izgorio podsjetila ga je. Pogleda ga ispod oka. - Zašto se smiješ? - Baš sam razmišljao o tome kolika je nesreća što si izgubila sve one moderne nove haljine. Nesretnik! Helen prekriži ruke. - Jednostavno ću morati naručiti nove. Nije ništa rekao, ali pogled koji joj je uputio definitivno je govorio: „To ćemo još vidjeti.” Zašto se ponašao kao da je njegovo vlasništvo? Kao da je njegova riječ jača od njezine. Nije li čuo da ga je odbila? Očito nije. Helen u šoku razrogači oči kad je počeo skidati cotun. Bacio ga je na stolicu, a potom skinuo i lanenu majicu koju je nosio ispod. ~ 321 ~

Knjigoteka

dasha&anna Idućeg trenutka zurila je u njegova gola prsa. U ustima joj se počela skupljati slina, a noge su joj drhtale. Preplanula, široka, isklesana u slojeve dobro razvijenih mišića koji su se presijavali na svjetlu svijeće, doista su bila veličanstvena. I prostak je to znao. Točno je znao što je učinio pokazavši joj svoje golo poprsje. Borio se prljavo. Ona ga pogleda ispod oka. - Što to radiš? - Kupka izgleda dobro. Bila bi šteta ne iskoristiti toplu vodu. - Mislila sam da voliš hladna jezera. On se nasmije. - Pretpostavljam da mi ona više neće biti potrebna tako često. Nije razumjela što želi reći. - Nisi li čuo što sam rekla? Odbila sam tvoju prosidbu. Prostrijelio ju je nervoznim pogledom. - O, čuo sam te. Što god da je htjela reći, zaboravila je kad je otpustio hlače, a potom i gaće. Pale su na pod uz mukao udarac od kojeg joj je proključala krv. Potpuno, savršeno i slatko gol, zakoračio je u kadu i uronio u toplu vodu uzdišući tako da je osjetila požudne trnce u nožnim prstima. - Bože, kako je ovo dobro. Zaronio je pod vodu i trenutak potom izronio kose zalizane otraga. Stavio je ruke na rub bačve za kupanje i naslonio se promatrajući je. Osjećala se kao da je on gospodar dvorca, a ona je igrala ulogu njegove služavke. Vjerojatno će tražiti da mu opere leđa! - Ne možeš to raditi. - Pogledala je prema vratima. - Ne bi trebao biti ovdje. - Ako čekaš da tvoj brat uleti kroz vrata i opet nas prekine, nemaš se zašto brinuti. On je bio taj koji mi je rekao da odlaziš. Zaprepašteno je zurila u njega kao da mu je narasla još jedna glava. - Je li disao kad ste se razišli? Magnus se osmjehne. - Zasad. Ne mogu obećati koliko će to dugo trajati, ali uspjeli smo se dogovoriti. Njezine već oslabljene noge predale su se u potpunosti i sjela je na krevet iza sebe. - Dogovorili? - Pa, nemoj još početi slaviti. Nismo prijatelji... više smo saveznici u nuždi. - Saveznici u vezi s čim? ~ 322 ~

Knjigoteka

dasha&anna - S tobom. - Osmijeh mu je nestao s lica i uozbiljio se. Oči im se sretnu. - Zaključio sam da, ako mi najgori neprijatelj može oprostiti, mogu i ja. Duboko je udahnula shvativši na što misli. - William? On kimne. - Tko bi, dovraga, pomislio da bi tvoj brat mogao reći nešto vrijedno spomena, a kamoli nešto pametno? - Pažljivo ju je promatrao i uozbiljio se. - Više od ičega želim da se to nikad nije dogodilo, ali jest. Učinio sam ono što sam morao i opet bih da je potrebno. Baš kao što bi i Gordon to učinio za mene. Zurila je u njega. U čovjeka koji je toliko dugo držao njezino srce. Istražila je svaki kutak njegovih očiju i lica u potrazi za tragom krivnje ili ljutnje. Znala je koliko dobro može skrivati osjećaje praviti se da je hladan, smiren i samouvjeren. Ali nije bilo traga ničemu osim olakšanju, kao da mu je pao kamen sa srca. - Pitaj me što god želiš, Helen. Ako želiš da ti pričam o njemu, hoću. Helen odmahne glavom dok su joj osjećaji navirali u oči i grlo. Nikad se nije radilo o Williamu, nego o njegovu duhu. O mračnoj tuzi koja je lebdjela oko Magnusa i koju nikad nije razumjela. Ali sad jest. Nekim čudom, dio te tuge iščeznuo je. Pogledaju se u oči. - Hoćemo li nastaviti ponavljati iste pogreške? Udaj se za mene, Helen. Koliko me god puta odbila, ja ću nastaviti pitati dok ne dobijem pravi odgovor. Helenina prsa nabujaju od sreće. Toliko je godina čeznula za ovim trenutkom... činilo se nemogućim da je sve što je ikad željela napokon bilo na dohvat ruke. Dobro, ne baš sve. Morali su razgovarati o još jednoj stvari prije nego što pristane. Zagrize usnu, očekujući njegovu reakciju. - Nisam imala namjeru odustati, znaš. On se namršti. - Nisi planirala otići? Umjesto odgovora, posegnula je za pismom koje se nalazilo na vrhu hrpe stvari i pružila mu ga. - Na ovome je kraljev pečat - reče, proučavajući ga. - Pročitaj ga. Ako bude potrebno, pitat ću ga da stavi novi pečat. Razlomivši grumen stvrdnuta voska brzim pokretom, Magnus je razmotao pergament i pročitao poruku. Kao poglavarov nasljednik, morao je učiti. Znao je čitati dovoljno da može pročitati kratku poruku na galskom jeziku naslovljenu na Tora MacLeoda. ~ 323 ~

Knjigoteka

dasha&anna Magnusovo se lice smrkne dok je čitao. Kad je završio, pogledao ju je tako bijesna lica da bi se manje uporna žena od nje vjerojatno predomislila. Hladnim, konačnim glasom koji nije dao mjesta raspravi, reče (ili poviče): - Nema šanse! Magnus iziđe iz bačve i zgrabi vlažan ručnik kojim se ona obrisala. Omotavši ga oko struka, uhvati je za ruku, podigavši je s kreveta pred sebe. Je li ona izvan pameti? Je li kralj potpuno poludio? - Neću to dopustiti. Nagnula je vilinsko lice prema njemu. Da je bio išta manje bijesan, vidjevši njezina napućena usta i blistave oči, možda bi i bio spreman na razgovor. - S obzirom na to da nemaš pravo glasa, bojim se da je nevažno što ćeš ti dopustiti, a što nećeš. Zarežao je, doista zarežao. - Ako misliš da ću ti dopustiti da postaneš dio ovoga, nisi normalna. Ne želim te nigdje u blizini naših zadataka. Nemaš pojma koliko je opasno... - Naravno da znam koliko je opasno! Zato sam i odlučila biti iscjeliteljica vašoj tajnoj vojsci. Kako vas ono kralj zove, ‘Čuvari Visočja’? Da, to je to. A i nije da planiram uzeti oružje i pojuriti u borbu s vama. Samo ću biti u blizini ako ikome bude potrebna pomoć. - Ah, koje olakšanje - sarkastično reče kroz zube. Ljutito ga pogleda ispod obrva. - Nije tako neobično da liječnik bude u blizini mjesta borbe kako bi se poslije mogao pobrinuti za ranjene. Puno žena ide u borbu za svojim muškarcima. Njezina bezbrižnost samo je razbuktala vatru koja mu je već tinjala u venama. - Ne i moja žena. - Ja nisam tvoja žena - mirno ga podsjeti. - Nisam rekla da ću se udati za tebe. Privukao ju je k sebi, stopio njezino tijelo sa svojim, a tanka tkanina koja ih je dijelila postala je beznačajna zapreka toplini koja je eksplodirala između njih. - Udat ćeš se za mene. Ako te budem morao silom odvući u crkvu, udat ćeš se za mene. Potom ju je poljubio kako bi to dokazao. Žestoko. Tako divljački posjednički, da više nije mogla sumnjati u njegove riječi. Bila je njegova. ~ 324 ~

Knjigoteka

dasha&anna Jezikom je prelazio preko njezina, istražujući joj topla usta. Vreo dah hranio je divlju bujicu osjećaja koja ga je preplavila. Tijelo joj se topilo uz njegovo. Grudi. Bokovi. Isprepletene noge i ruke. Zarila je prste u njega i privukla ga bliže. Zastenjao je kad je omotala jezik oko njegova jednako pomahnitalo i očajnički. Iznenada, otrgnuo se oštro uzdahnuvši. Duboko je disala, natečenih usana i očiju zamagljenih od strasti, - To ti neće upaliti, Magnuse. Neću se predomisliti na ovaj način. Nisi jedini koji može biti tvrdoglav. Odlučnost u njezinu glasu samo je povećala njegovu. Gledao ju je u oči gorljivim pogledom i izazivao. To ćemo još vidjeti. Jednim glatkim pokretom zgrabio je prorez njezine potkošulje na vratu i rastrgao tanku tkaninu na dva djela. Uvrijeđeno je uzdahnula pokušavajući se zakriti poderanim krajevima, ali on to nije dopustio. Odmotavši ručnik, gurnuo ju je natrag na krevet. U goloj zbrci udova i poderane tkanine, pritisnuo ju je svojim tijelom. Pogledao ju je u oči. U lice koje ga je progonilo otkad je bio mladić. Volio ju je toliko da ga je boljelo. - Ti si moja, Helen. Moja. Glas mu pukne, ne od strasti, nego od ljubavi. Posegnula je sićušnom rukom i pomilovala mu lice. - Znam. Oči su joj blistale od suza radosnica. Opet ju je poljubio. Ovaj put znatno nježnije dok su mu ljubav i nježnost erumpirale u prsima. Otvorila mu se. Usta. Tijelo. Stisnuvši je čvrsto, kliznuo je u nju. Polako. Želio je osjetiti svaki centimetar njezina tijela kako ga prima, svaki centimetar povezanosti, svaki centimetar njegove ljubavi prema njoj. Kad je došao do najdubljeg dijela, ukipio se, držeći je uz sebe i gledajući je ravno u oči. Potom se nabio još dublje. Bio je to najslađi uzdah koji je čuo. Uzdah koji će pamtiti zauvijek. - Volim te, m’aingeal - reče tiho. Osmijeh koji joj je obasjao lice nije bio nalik ičemu što je dotad vidio. - I ja tebe volim. Gledao ju je u oči i počeo pomicati bokove. Isprva polako, kratkim kružnim pokretima. ~ 325 ~

Knjigoteka

dasha&anna Stegnula je noge oko njegovih. Disanje joj se ubrzalo, pogled zamaglio, a obrazi se zarumenjeli. - Oh, Bože... - Zastenjala je. Njegovi su bokovi kružili brže. Jače. Povećavajući pritisak. Počela je uzdisati. Grudi su joj bile pritisnute uz njegova prsa, a noge su čvršće omotale njegovu stražnjicu, gurajući ga dublje. Bilo je tako dobro. Užitak ga je preplavio u toplom naletu, skupljajući mu se u preponama i kovitlajući se na dnu kralježnice. Srce mu je tuklo u ušima. Zgrčio se. Mišići mu se stisnu dok se borio izdržati još nekoliko trenutaka. Vrisnula je i on se opustio. Zastenjavši iz dubine duše, svršio je u toplim, grčevitim valovima, dajući joj sve što je imao za dati. Čak i kad je posljednji val oslabio, držao ju je uz sebe, ne želeći je pustiti. Poželio je ostati tako zauvijek, ali bojao se da će je zdrobiti. Otkotrljavši se na stranu, omotao je ruku oko nje i privio je čvrsto uza se. Naslonila je obraz na njegova prsa i vrhovima prstiju šarala mu po trbuhu. Znao je zašto je toliko tiha. Ljutnja je iščeznula, ali puno važniji osjećaj - strah - još je uvijek bio tamo. - Ozbiljna si u vezi s ovim, zar ne? Umirila je ruku na njegovim prsima i naslonila bradu na nju gledajući ga. - Jesam. Moram to učiniti, Magnuse. Ti me trebaš. Tvoji me prijatelji trebaju. Ako postoji šansa da ću spasiti tebe ili nekoga od njih, moram riskirati. To mi je suđeno, sigurna sam. Tu pripadam. Uz tebe u svim situacijama. - Nasmijala se. - Usto, treba ti netko tko će te štititi. Zastenjao je osjećajući se kao da se bori protiv neizbježnog. Dobro, ali tko će štititi tebe? Oči joj zločesto zabljesnu. - Sjećaš se kako mi je MacGregor rekao da samo moram pitati ako postoji ikakav način da mi se oduži? Pa, obećao je da će paziti na mene. - MacGregor? - zagrcnuo se.

~ 326 ~

Knjigoteka

dasha&anna Nabrala je nos. - Znam koliko si osjetljiv u vezi s njim. Odvraća pažnju svojom pojavom, tim licem i svim ostalim, ali možda postoji netko ne toliko zgodan tko bi mogao paziti na mene? Iako, koliko sam vidjela, bojim se da je svaki muškarac zgodniji od drugog. Pretpostavljam da, ako ništa drugo, uvijek postoji moj brat. Znao je da ga zadirkuje, ali to nije spriječilo vatru koja je zaiskrila u njemu. - Nisam osjetljiv u vezi s MacGregorom, dovraga. Osjetljiv sam u vezi s tobom. A ako misliš da ću dopustiti da te pazi tvoj pomahnitali brat, jedina osoba koja će paziti na tebe sam ja. Nije mogao vjerovati da pristaje na to. Protivio se tome svakom koščicom u tijelu. Ali Helenina jedinstvenost - taj njezin divlji duh bila je upravo ono što ga je privuklo njoj. Znao je da će, ako to pokuša ugušiti, ako je bude držao zaključanu u kakvu dvorcu samo da bi bila na sigurnom, ubiti njezinu srž. Osmijeh koji joj se razlio licem ukrao mu je srce. - Znači li to da pristaješ? - Uz nekoliko uvjeta. Pogledala ga je uz zamjetnu i dobro utemeljenu sumnju. Kakvih uvjeta? - Popis je dugačak. - Podigao joj je bradu sa svojih prsa i povukao je bliže k sebi. - Ali onaj prvi je najvažniji. Ako ću imati novog ‘partnera’, to će biti moja žena. Udaj se za mene, Helen. I napokon mu je dala odgovor koji je čekao: - Da. Da, udat ću se za tebe. Tek je puno kasnije čula ostatak njegovih uvjeta. Do tada je već bila prezadovoljna da bi mu proturječila.

~ 327 ~

Knjigoteka

dasha&anna

EPILOG

Šest mjeseci poslije

H

elen se okrene prema mužu koji je namrgođen jahao uz nju. Ne slučajno, na obzoru ispred njih upravo se pojavio dvorac Dunrobin. Ona se nasmije. - Neće biti tako strašno. To je samo nekoliko dana. Promrmljao je nešto što je zvučalo poput „nekoliko dana pod vodom”. Ona odmahne glavom. - Nisam vidjela Muriel i Willa otkad smo se vjenčali. Opet je nešto progunđao. - Ne razumijem u čemu je problem... Will ti nikad nije smetao koliko Kenneth, a ti i Kenneth sada ste praktički braća - uspjela je reći suzdržavši se da ne prasne u smijeh. Prostrijelio ju je ubojitim pogledom. - Tvoj je brat magarac. - Rekao si to već nekoliko puta odvrati cereći se. U vezi s nekim stvarima, još je uvijek bio tvrdoglav kao i uvijek. A u vezi s drugima... Pomislila je na posljednjih šest mjeseci otkad je preuzela ulogu iscjeliteljice tajne vojske poznate pod nazivom Čuvari Visočja. Vidjevši da dobro funkcionira, Magnus je s vremenom popustio s nekim od svojih smiješnih „uvjeta”. Kao da mu je mogla obećati da ga nikad neće uplašiti ili zaraditi „ijednu modricu”!? Što se tiče drugih, radila je na njima. Savršeno je dobro znala pratiti zapovijedi - pod određenim okolnostima. Nasmijala se. Svetac i Anđeo. MacSorley je jednom prilikom načuo kako je Magnus zove m’aingeal i nije se mogao suzdržati od zadirkivanja „svetoga” para. Nije bilo iznenađujuće što su je i drugi čuvari počeli zvati Anđelom. Ali prisjetivši se kako ju je uspavao prošle noći i probudio ovoga jutra... možda bi Grešnik i Bludnica bili prikladniji nazivi? ~ 328 ~

Knjigoteka

dasha&anna Do sada nije baš bilo opasnosti. Ali kralj Edward opet je kretao na Škotsku. Uskoro će izbiti rat. Ali prije toga, kralj im je dao nekoliko dana kako bi posjetili njezinu obitelj i namjeravala je uživati u svakoj minuti, bio joj muž mrzovoljan ili ne. Muriel i Will bili su u barmkinu i čekali da ih pozdrave kad stignu. Nakon što je zagrlila brata i nevjestu, bacila je pogled na znatiželjni par očiju koji je virio iza Murieline haljine. Srce joj se stisnulo. Muriel joj je na vjenčanju rekla za tragediju iz svoje prošlosti. Znala je koliko im znači dijete koje je tako nenadano došlo u njihov život. Sagnula se. - A tko je ovo? Nježno, Muriel pogurne maleno riđokoso dijete iza sebe. - To je Meggie. Meggie, pozdravi tetu i tetka. Njezin se brat zagrcne prisjetivši se Magnusova novog mjesta u njihovoj obitelji, a Helen ga oštro prostrijeli pogledom prije nego što se opet posvetila sramežljivom djetetu. Djevojčica je imala tri godine i ostala je siroče kad su joj oba roditelja umrla od groznice. I ona je gotovo umrla, ali Muriel joj je pomogla ozdraviti. Bez rođaka koji bi se brinuli o njoj, Muriel i Will primili su je u svoj dom i svoja srca. Njezin strogi, zastrašujući brat... tko bi pomislio? - Tvoja je kosa ista kao moja - reče djevojčica, posegnuvši rukom i uhvativši pramen svojim bucmastim prstima. Will opet zastenje, a Magnus se, na svoju štetu, nasmije previše uživajući. Zanemarivši obojicu, Helen se nasmije djevojčici i potajno joj namigne. - Samo najsretnije curice imaju crvenu kosu, znaš. To znači da su te vile blagoslovile. - Jesu li blagoslovile i vas, milostiva? Helen podigne pogled prema mužu koji ju je promatrao. Da, jako. Imala je sve što je željela. Pronašla je svoje više. SVRŠETAK

~ 329 ~

Knjigoteka

dasha&anna

AUTORIČINA BILJEŠKA

N

ajranija svjedočanstva o velikoj, dugoj zavadi između MacKaya i Sutherlanda potječu s kraja četrnaestog stoljeća kad je, navodno, jedan sutherlandski poglavar ubio dvojicu MacKayevih poglavara u dvorcu Dingwallu. Ali uzevši u obzir da se zemlja dvaju klanova dodirivala - i sukobe koje je to uvijek uzrokovalo - ne čini se nerazumnim vjerovati da je započela još prije. Magnus, poglavar MacKaya za kojeg se vjeruje da se borio uz Brucea kod Bannockburna 1314., bio je sin Martina, ubijenog kod Keanloch-Eylka u Lochaberu. Nije zabilježeno tko ga je ubio i kada. Jedna od stranica klana MacKay (www.mackaycountry.com) spominje da su MacKayevi „rasa planinskih ljudi”, zbog čega mi je bilo vrlo lako odlučiti koje su njegove vještine u mojim Čuvarima Visočja. Pravi je Bruce sigurno imao velik broj izviđača i vodiča uz sebe koji su mu pomagali kretati se teškim i opasnim terenima Škotskoga visočja. Meni se svidjela pomisao na ponosnoga, žilavoga, tipičnoga gorštaka. Magnus je imao dva sina, Morgana i Farquhara, ali ime njegove žene nije zabilježeno. Helen je izmišljena kći Williama, drugoga grofa od Sutherlanda. Njezina su braća William i Kenneth, međutim, utemeljena na trećem i četvrtom grofu. Kenneth je postao poglavar nakon smrti svoga brata Williama 1333., koji je umro bez nasljednika - nadahnuće za Williamovu i Murielinu izmišljenu vezu. Kennethov sin, također (šokantno!) imena William, oženio je Bruceovu kćer Margaret. Njihov sin John kratko je imao ulogu nasljednika svoga ujaka kralja Davida II. od Škotske, ali, nažalost, umro je od kuge. Tema koja se ponavlja kroz moje autoričine bilješke jest problem s imenima - imenima koja se ponavljaju, s izborom imena i tako dalje. S obzirom na to da prezimena i imena klanova u tom razdoblju još nisu bila čvrsto utemeljena, često je teško odlučiti kako nazvati lika. Da bih si to olakšala, obično koristim suvremena imena klanova umjesto očeva imena (Magnus ,,mac” – sin - Martina) ili imena po mjestu podrijetla (William od Moraya/ iz Moravske). Postoje dokazi da se Sutherland („south land”) vjerojatno koristilo kao prezime u to vrijeme. Čini se da je, kad su se dva ogranka Sutherlanda odvojila sredinom trinaestog stoljeća, sjeverni (stariji) ogranak uzeo naziv Sutherland, a drugi je postao Murray (od ~ 330 ~

Knjigoteka

dasha&anna Moravske/Moraya, što se, na moje iznenađenje, izgovara ,,Murray”). U nekom trenutku, grofovi od Sutherlanda prestali su koristiti naziv „od Moraya” i „iz Moravske” vjerojatno s Williamovim i Kennethovim djedom, ali ne zna se točno kad se to dogodilo. Premišljala sam se i na kraju odlučila koristiti Kenneth Sutherland od Moraya i Helen Sutherland od Moraya kako bi bilo manje zbunjujuće. Sutherlandi su prešli na Bruceovu stranu tijekom 1309. godine. S obzirom na njihove veze s grofom od Rossa - bili su saveznici u to vrijeme i William Sutherland navodno je bio njegov štićenik - imalo je smisla povezati to s Rossovom predajom. William Gordon izmišljeni je nećak sir Adama Gordona, koji je doista imao ujaka Williama koji se borio u Osmom križarskom ratu (1270.) nadahnuće za „Templarov” barut. Sir Adam bio je odan prognanom kralju Johnu Balliolu i zbog toga se pridružio Englezima protiv Brucea sve do 1313. Borba u kojoj moj William umire spoj je nekoliko događaja. Edward Bruce doista je zaslužan (zajedno s Jamesom Douglasom, Robertom Boydom i hebridskom vojskom Angusa MacDonalda) za napad pod okriljem magle. S vojskom od otprilike pedeset ljudi, Edward Bruce planirao je iskoristiti maglu kako bi iznenada napao vojsku od tisuću petsto engleskih vojnika pod vodstvom Aymera St. Johna. Kad se magla iznenada digla, Edwardova je malena vojska otkrivena. Umjesto povlačenja, hrabro je s boka napao englesku konjicu i izazvao toliko iznenađenje i pomutnju da se engleska vojska raspala. To je jedna od onih velikih apokrifnih priča o Davidu i Golijatu koja se proširila Bruceovim kultom. Na vama je da odlučite je li ona istinita ili nije. Na tom su se području u to vrijeme zapravo odvile dvije bitke između Edwarda Brucea i Engleza. Prva je bila uz obalu rijeke Dee, tijekom koje su Englezi pobjegli i sklonili se u dvorac Threave, koji je Edward nakon nekog vremena zauzeo i uništio (u to vrijeme, dvorac je vjerojatno bio drven, a ne kamen, kako sam ja opisala). Druga borba odvila se uz rijeku Cree kad su Englezi pobjegli u dvorac Buittle, koji Edward u tom trenutku nije mogao zauzeti. Vjeruje se da se parlament Roberta Brucea prvi put sastao u St. Andrewsu, 6. ožujka 1309. Međutim, neki izvori tvrde da je Bruce ranije sazvao vijeće ili održao sastanak u samostanu Ardchattan, za koji se vjeruje da je bio zadnji škotski parlament na galskom jeziku. ~ 331 ~

Knjigoteka

dasha&anna Bruce je doista otišao na kraljevsko putovanje kako bi se zahvalio poglavarima Škotskoga visočja koji su mu pomogli tijekom mračnih dana nakon Methvena. Činilo mi se smislenim da je to putovanje također iskoristio kako bi provjerio neke od svojih novih saveznika. Putovanje se vjerojatno dogodilo idućeg proljeća (ožujak 1310.), ali pošto je Bruce bio u Loch Broomu oko kolovoza 1309., možda se dogodilo i ranije. Duncan MacAulay čuvao je često fotografiran dvorac Eileen Donan za poglavara MacKenzieja. Ime njegova dvorca na Loch Broomu, međutim, nije navedeno. Mislila sam da je utvrda Dun Lagaidh, koja se nalazila na ključnom obrambenom položaju i nadgledala jezero, realna mogućnost. Vjeruje se da je drevna utvrda tijekom srednjega vijeka pretvorena u dvorac (vidi: http://www. rcahms.gov.uk/). Iako je „tim za ubijanje” koji je poslan za Bruceom moja izmišljotina, u to je vrijeme vjerojatno bilo puno neprijatelja i otpora Bruceovoj vlasti - čak i u djelu Škotske koji je kontrolirao, sjeverno od Taya. Skupine su se odvajale i krvne osvete vodile su se godinama, a pristaše MacDougalla i Comyna ne bi odustale tako lako. Štoviše, kao što sam i spomenula u knjizi, John od Lorna i dalje je stvarao probleme na zapadu i pokušavao se vratiti u Škotsku. Nadahnuće za Bruceovu ozljedu nakon udarca sjekirom u glavu bila je udubina iznad lijeve obrve koja se može vidjeti na kalupu za koji se vjeruje da je kalup njegove lubanje. Je li učestala bolest koja je prvotno zahvatila Brucea tijekom zime 1307. na njegovu pohodu na sjever bila skorbut, guba ili nešto drugo (ima spomena i o sifilisu), samo su pretpostavke. Ali postoje neki dokazi da bi mogla biti guba - koju je možda dobio kasnije - a to su nepravilnosti na lubanji. Nadahnuće za strijelu Gregora MacGregora bio je Henrik V, za kojeg se priča da mu je sa šesnaest godina vjerojatno vrlo vješt srednjovjekovni kirurg izvadio vrh strijele točno ispod oka na dubini od petnaest (!) centimetara. Izvor izreke „drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže” nepoznat je, iako se nekad pripisuje drevnoj Kini. Nekoliko manjih bilješki: Dun Raith je izmišljeni naziv za neimenovanu drevnu vikinšku strukturu koja je prethodila današnjem dvorcu Leod, a jezero Glascarnoch, gdje je kraljevska pratnja imala tabor, zapravo je jezero koje je tek kasnije umjetno iskopano. ~ 332 ~

Knjigoteka

dasha&anna Kao i uvijek, molim vas, posjetite www.monicamccarty.com, gdje ćete pronaći fotografije nekih mjesta koje sam spomenula u ovoj knjizi, proširene autoričine bilješke i još toga.

~ 333 ~

Knjigoteka