Monica McCarty - Poglavar

Poglavar ROMAN IZ SERIJE ČUVAR) V)SOČJA

2 janja|balkandownload

Pomno pretraživši najmračnije zakutke Visočja i Zapadnog Otočja, Robert Bruce sam je odabrao desetoricu ratnika koji će mu pomoći osloboditi Škotsku od engleske vlasti. Oni su najbolji od najboljih, izabrani zbog svoje nadmoćne vještine u posebnim disciplinama ratovanja. Za vođu svoje tajne Garde (ighlandera, izabrao je najvećeg ratnika od svih. Vrhunski ratni vođa s Visočja i mačevalac bez premca, Tor MacLeod ne kani biti uvučen u rat Škotske protiv Engleza. Posvećen svome klanu, ovaj poglavar žestoko brani svoju neovisnost i ne odgovara nikome — a pogotovo svojoj privlačnoj, novoj nevjesti stečenoj u pregovorima koji su osigurali njegovo zapovjedništvo nad najsmrtonosnijom ratničkom silom koju je svijet vidio. Prijetvorna djevojka našla je put do Torove postelje i možda je osvojila njegovu ruku, no nikad mu neće osvojiti srce. Unatoč reputaciji svojega muža koja je silovita poput njegova ponašanja, Christina Fraser vjeruje da se ispod tog brutalnog oklopa krije nešto mekše. No toplinu dijele samo u postelji, u veličanstvenim trenutcima užarene žudnje koji nestaju sa zorom. Kad Christinin nesmotreni trud da zasluži muževljevu ljubav pođe po zlu te ih dovede do ruba rata, Tor će se suočiti s konačnom bitkom: mora spasiti svoju ženu i otvoriti svoje srce prije nego što bude prekasno.

3 janja|balkandownload

Knjigu posvećujem Jami i Nyree. Njima sam prije skoro osam godina prvima ispričala svoju zamisao o knjizi, a one su mi pomogle naći mjesto gdje ću je napisati. (vala vam za vašu mudrost, ohrabrenje i prijateljstvo. 5to bih ja bez vas osim što bih provela manje vremena na telefonu ? Naprijed Cardinalsi i SSRW !

4 janja|balkandownload

Zahvale Posebna hvala uobičajenim sumnjivcima za njihovu pomoć u lansiranju ove serije. To su: Kate Collins (moja divna urednica), Andrea Cirillo i Annelise Robey moje jednako divne agentice , cijeli tim nakladničke kuće Ballantine, te Eimily Cotler i Claire Anderson iz Wax Creativea. Za ovu knjigu ne moram zahvaliti nijednom liječniku možda ću morati Nori i Seanu za sljedeću , ali želim zahvaliti škotskoj povjesničarki i kolegici spisateljici Sharron Gunn za pomoć s nekim prijevodima s keltskog. I konačno, na redu su Dave, Reid i Maxine: Vaša mi podrška izuzetno mnogo znači iako je povremeno dajete nevoljko . ) samo da se zna, kad vam povremeno kažem da ne smetate mamici jer ima puno posla, ono što zapravo mislim jest: Volim vas.

5 janja|balkandownload

Predgovor Ljeto Gospodnje tisuću tristo peto. Nakon devet godina krvavog rata, Škotska je pala u engleske ruke. Edward Plantagenet, najokrutniji i najmoćniji čovjek u kršćanskom svijetu, zasjeo je na prijestolje, a William Wallace, najveći škotski borac za slobodu, čami u engleskoj tamnici. Čini se da je sve izgubljeno. Moćni Malj za Škote grubo je ušutkao glasove pobune. Ali u najmračnijem času za Škote, baklja škotske slobode još će se jednom zapaliti. Unatoč naoko nepremostivo slabim izgledima, Robert Bruce, grof od Carricka i gospodar Annandalea, pokušat će se domoći prijestolja. Ali to neće učiniti sam. )zgubljena u magli vremena, zaboravljena od svih osim od šačice ljudi, živi legenda o tajnom savezu elitnih ratnika koje je u najmračnijim kutovima Visočja i Zapadnog Otočja izabrao sam Bruce kako bi stvorio ubojitu ratničku silu kakvu svijet još nije vidio. U vrijeme kad je veo između života i smrti bio tek sjenka, Bruceove Čuvare Visočja ništa neće zaustaviti u borbi za slobodu od engleske vlasti. Ovo su priče o onima koji su se odazvali zovu slobode i tako pomogli stvoriti jednu naciju.

6 janja|balkandownload

Prolog Od dana današnjeg pa do svršetka svijeta A da se s njima mi ne spomenemo Nas malo, nas malo sretnih, mi šačica braće Jer onaj koji danas sa mnom prolije krv Bit će moj brat1 — WILLIAM SHAKESPEARE, HENRIK V, 4. Č)N, 3. SCENA

Dvorac Lochmaben, Dumfries i Galloway, 5kotska . kolovoza, .

W

illiam Wallace je mrtav. Robert Bruce, grof od Carricka, gospodar Annandalea, svojevremeni namjesnik cijele Škotske, jedan čas nije mogao govoriti. )ako je od Wallaceva uhićenja prije nekoliko tjedana njegova smrt bila neizbježna, očekivanje nije ublažilo strahovit udarac konačnog ishoda. Nada koju je Wallace, taj ratnik hrabra srca, rasplamsao u njegovom srcu — i u srcu svakog Škota koji se gušio pod jarmom engleske čizme — još je tinjala. Najveći je škotski sin mrtav. Baklju će naslijediti Bruce — ako je odluči prihvatiti. Bio je to težak teret, a kako je Wallaceova smrt dokazala, i smrtonosan. On je imao sve za izgubiti. Bruce odagna zalutale misli i potvrdi biskupovu objavu smrknuto kimnuvši glavom. Pozove prijatelja sjesti na drvenu klupu kako bi se ogrijao kraj kamina. William Lamberton, biskup Sv. Andrije, bio je mokar do kože i izgledao je kao da će se svaki čas srušiti od iscrpljenosti, kao da je on sam danonoćno jahao iz Londona kako bi donio tu vijest. Bruce natoči pehar crnog vina iz bokala na pokrajnjem stoliću i sjedne kraj njega. — Evo, popij ovo. Mislim da ti treba. Trebalo im je obojici.

1

Prijevod Mate Maras

7 janja|balkandownload

Lamberton prihvati čašu promrmljavši zahvalu i ispije dugačak gutljaj. Bruce učini isto, no opori voćni okus vina ostavi mu kiseli okus u ustima. Stišavši glas, on se pripremi na ostatak priče. — Kako? Lambertonov je pogled vrludao. Sa svojim okruglim dječačkim licem i hladnim, zacrvenjelim nosom, izgledao je poput zeca koji sluti opasnost. Poput debeljuškastoga zeca. No Bruce se nije dao zavarati biskupovim bezopasnim izgledom. Ispod te nesretne maske vrebao je okretan, pronicljiv um, lukav poput uma samog kralja Edwarda. — Je li sigurno? — upita biskup. Bruce kimne. — Jest. — Lamberton je mudro znao da mora biti oprezan. Oni su bili sami u Bruceovoj privatnoj odaji, ali dvorac Lochmaben sada je pripadao Edwardu, a Bruce je bio pod prismotrom. )ako ga je kralj Engleske možda zvao prijateljem, nije mu vjerovao. Edward je bio tiranin, i to lukav tiranin. — Nitko nas ne može čuti — uvjeravao je biskupa. — Pobrinuo sam se za to. Reci mi. Lamberton ga pogleda svojim tamnim očima, a praznina u njima nagovijestila je užas onoga što će izreći. — Stigla ga je izdajnička smrt. Bruce se trzne. To znači da je Wallace patio. On ukruti bradu i kimne drugom muškarcu neka nastavi. — Vukli su ga za konjem kroz ulice Londona pet kilometara, do Smithfield Elmsa. Objesili su ga, razapeli i raščetvorili, ali prvo su mu odrezali muškost, izvadili utrobu i spalili pred njegovim očima. Glava mu stoji nabijena na kolac na vrhu London Bridgea. Bruceove se oči zažare od bijesa. — Ponos je Edwarda učinio budalom. Lamberton se ponovno ogleda oko sebe, ali jedini pokret u prostoriji bilo je treperenje svijeća koje je bacalo sjenu na kamene zidove obložene tapiserijama. Njegov je strah bio razumljiv: i za bezazlenije riječi ljudi su završavali u tamnici. Kad se uvjerio da nijedan vojnik nije upao u prostoriju, ipak se malo opustio. — Točno. Edwardova je osveta učinila od Wallacea moćnog mučenika. Wallaceov će ga duh proganjati više nego sam Wallace. Ne priliči Edwardu činiti ovakve pogreške. — On je Plantagenet. Lamberton kimne. Time je dovoljno rečeno. Engleska kraljevska obitelj bila je poznata po strahovitim izljevima bijesa. Bruce je više puta na svojoj koži iskusio taj bijes. Dosad je uspio preživjeti, ali znao je da sljedećeg puta neće biti takve sreće. Čitajući mu misli, Lamberton upita: — Nisi se predomislio? )ščekivanje u njegovu pogledu obori Brucea paralizirajućom snagom. Sve što je imao izgubiti bljesne mu pred očima: svoje zemlje, svoje titule, svoj život. Pomislio je na nezamislivu Wallaceovu patnju. Bol je zasigurno bila strahovita, neizmjerna, pa je s olakšanjem dočekao sjekiru koja mu je odrubila glavu. Nastavi li Bruce tim putem, velika je vjerojatnost da i njega dočeka ista sudbina. U tom se trenutku Bruce pokolebao. On je, na kraju krajeva, ipak bio samo čovjek. Nije još bio kralj, iako je kruna pripadala njemu. U toj je spoznaji, i tom uvjerenju, koje je prožimalo svaki komadić njegova bića, Robert Bruce pronašao snagu i odlučnost. On, a ne Edward, bio je zakoniti kralj Škotske. Kraljevstvo ga je trebalo. 8 janja|balkandownload

On će preuzeti Wallaceovu baklju slobode bez obzira na cijenu. — Ne, nisam se predomislio — reče, a čelična odlučnost u njegovu glasu nije dala naslutiti ni časka oklijevanja. Prije pet mjeseci on i Lamberton osnovali su tajni savez — savezništvo protiv svih protivnika, uključujući najmoćnijeg čovjeka kršćanskog svijeta, Edwarda Plantageneta, ali i ostale škotske pretendente na prijestolje. Oslobođenje od Edwardove tiranije bit će samo pola dobivene bitke; ujedinjenje njegovih sunarodnjaka pod jednim, njegovim, barjakom bit će jednako teško. Upravo su duboke podjele među Škotima i krvave bitke među klanovima omogućile Edwardu pobjedu nad Bruceovim sunarodnjacima. To Što je Lamberton bio na njegovoj strani bilo je ključno za bilo kakvu nadu u uspjeh. Unatoč svojoj mladosti — Lamberton je bio godinu dana mlađi od Brucea, koji je navršio trideset i jednu — biskup Sv. Andrije bio je glava najimućnije biskupije i jedan od najvažnijih i najcjenjenijih ljudi u Škotskoj. Čak je i Edward to priznao, imenovavši ga nedavno općim namjesnikom Škotske. — Dobro — reče Lamberton, ne potrudivši se sakriti olakšanje. — Moramo biti spremni. — Zar se kraljevo zdravlje pogoršalo? — Bruce nije uspio sakriti nadu u svom glasu. — Ne. Ponovno je ustao iz mrtvih. To čudo je bez sumnje dovelo do Wallacovog uhićenja. Bruce uzdahne. Bilo se naivno nadati da bi Edward bio tako milostiv da umre u bolesničkoj postelji. Princ od Walesa nije bio nemilosrdna osoba čelične volje poput svoga oca. — Za što se onda spremamo? — Wallaceova smrt ponovno će zapaliti plamen buntovništva — reče Lamberton. — Moramo se pobrinuti da se taj plamen proširi u našem smjeru. Mržnja, znatno gora od one koju je osjećao prema Edwardu, prokola njegovim venama. — Zar si čuo glasine? Zar Comyn nešto smjera? — John Crveni Comyn, gospodar Badenocha, bio je njegov najgori neprijatelj i glavni rival u borbi za krunu. Lamberton slegne ramenima. — Nisam čuo nikakve glasine, ali bilo bi se mudro pripremiti. Bruce stisne svoj pehar tako snažno da su mu se rezbarije s oboda urezale u dlan. Da, nije bilo pitanje hoće li njegov neprijatelj udariti, već kad će. Razgovarali su još neko vrijeme, prebrojavajući tko bi mogao dostići Bruceove standarde, a tko ne bi. Edwardova strahovlada posljednjih godina nije bila neuspješna. Neće biti lako uvjeriti Škote da podignu bodeže i koplja protiv daleko nadmoćnijih engleskih snaga, koje imaju dobro naoružane vitezove s punom ratnom opremom. Seljaci i ribari protiv cvijeća konjice. Je li bila ludost pomisliti da imaju ikakvu šansu? Wallace je pokušao, ali kamo ga je to odvelo? Glava mu je na kolcu, a tijelo raščetvoreno i poslano u sve kutove Engleske. Bruceovo se srce stisne od očaja cijele situacije — ne samo zbog gubitka života tolikih velikih ljudi, već i zbog očajničke situacije u njegovoj zemlji. 9 janja|balkandownload

Ali on može učiti od Wallaceovih pogrešaka. Wallace je dokazao da su Englezi ranjivi kad se vodi nekonvencionalni rat. Gusarskom taktikom. Bruce zadrhti, ta mu zamisao nije dobro sjela. Ustao je i počeo koračati ispred kamina, pokušavajući probaviti ono što je planirao predložiti. To je bilo protivno svemu u što je vjerovao. Ali morao je naći načina da izjednači šanse. Konačno stane i okrene se svome prijatelju koji ga je šutke promatrao s klupe. — Ne možemo pobijediti — reče, frustriran neupitnom istinom. — Ne možemo pobijediti u pozicionoj bitki, vojska protiv vojske. Engleske snage su veće, bolje organizirane i daleko bolje opremljene. Lamberton kimne, složivši se. Obojica su to već znali. — Moramo promijeniti način pristupa ovom ratu — nastavi Bruce. — Nema više pozicionih bitki, dugih opsada, nema više bitki konjice. Moramo pronaći načine kako okrenuti njihovu snagu protiv njih. — Biskup ga je promatrao s iščekivanjem. — Moramo voditi naš rat pod našim uvjetima. — Misliš na gusarsku taktiku? — upita Lamberton. Jedna mu se obrva podigne od iznenađenja. — To nije viteški. Lambertonova je reakcija bila razumljiva. Bruce je jedva mogao povjerovati da on sam predlaže takvu taktiku. On je bio jedan od najvećih vitezova kršćanskog svijeta, a viteštvo je prožimalo svaki djelić njegova bića. Boriti se poput gusara protivilo se svemu u što je vjerovao: a to su bila pravila, kodeks, čast. — Budemo li se borili kao vitezovi, izgubit ćemo — reče odlučno Bruce. — U borbi vojske protiv vojske Englezi su previše nadmoćni. Ali Wallace je pokazao kako se može do pobjede — primjenom gusarske taktike na zemlju. — Wallace nije uspio — istakne Lamberton. — Ali mi ćemo imati nešto što Wallace nije imao. — Bruce zastane, izvadivši savijeni komad papira iz svoje torbice. Lamberton ga uzme i pregleda popis od desetak imena. — Što je to? — Moja tajna vojska. Lamberton podigne obrvu, zapitavši se šali li se Bruce. — Od desetak ljudi? — On ponovno pregleda popis. — ) kako vidim, među njima je jedan jedini vitez. — Ja već imam vitezove; ono što nemam su ljudi koji se znaju boriti poput gusara. — Gorštaci — reče Lamberton; bez sumnje, neka su imena na popisu odjednom imala smisla. — Ako tražiš gusare, nema boljih od nordijskih gorštaka sa Zapadnog Otočja. — Točno — reče Bruce. — Broj muškaraca odgovara njihovom načinu borbe — to su brzi, tajni, krvavi napadi u malim skupinama, oni koji računaju na čimbenik iznenađenja kako bi utjerali neprijatelju strah u kosti. — Ali zašto tajni? — Strah može biti moćno oružje, a tajnovitost će samo povećati strah u srcima neprijatelja. Postoje li oni uistinu ili su mit? Teže će ih biti zaustaviti ne bude li neprijatelj znao koga traži. Lamberton ponovno prouči papir, potapšavši bradu prstom dok je Bruce čekao. Biskupovo mišljenje bilo mu je važno i bilo je naznaka mišljenja koje će čuti od svojih suboraca. Ali Bruce se nije samozavaravao; uvjeriti svoju braću po 10 janja|balkandownload

oružju — svoje viteško bratstvo — neće biti lako. Konačno, Lamberton reče: — Moram priznati, to je intrigantna zamisao. Uvidjevši da Lamberton nije sasvim uvjeren, Bruce doda: — )ma još. Ne radi se samo o gusarskoj družini. Pred tobom su imena najboljih škotskih ratnika u pojedinom načinu ratovanja — od oružja, borbe na moru, izviđanja, ekstrakcije i infiltracije. Samo zamisli: što god budemo trebali, s kakvom god se naoko nemogućom misijom suočimo, imat ćemo na raspolaganju najbolje ljude. Prisjeti se što ti ljudi mogu učiniti sami, a zatim ih zamisli zajedno. Lambertonove se oči ozare i on se nasmiješi. Lukav i beskrupulozan izraz njegova lica bio je u velikom nerazmjeru s njegovim mladenačkim izgledom i svećeničkom haljom. — Ti si vizonar. — On s divljenjem pogleda Brucea. — Revolucionarna zamisao za revoluciju. — Točno tako. — Bruce se nasmiješi, zadovoljan prijateljevom reakcijom. Vlastoručno izabrati najbolje ratnike koji će se boriti u maloj skupini, u kojoj nema obiteljskih ili klanskih veza — tako nešto još nitko nikad nije učinio. Na popisu je bilo više od jednog para neprijatelja. Ali uspije li se to ostvariti... mogućnosti su zapanjujuće. — Neće biti lako — reče Lamberton, čitajući mu misli. — Bit će skoro nemoguće ujediniti te ljude. — Slično kao ujediniti Škotsku pod mojim barjakom. Lamberton nagne glavu, složivši se s prijateljem. Ništa od toga neće biti lako, ali slabi izgledi ih ne smiju zaustaviti. — Tko će zapovijedati tom tajnom vojskom? Bruce klizne prstom do imena na vrhu popisa. — Tko drugi nego čovjek kojeg slave kao najvećeg ratnika u Zapadnom Otočju: Tormod MacLeod, glava klana MacLeod. Nitko ga ne može poraziti u mačevanju. Poput Wallacea, on je nevjerojatno krupan čovjek koji s lakoćom barata ogromnim mačem. Priča se kako je jednom porazio dvadesetoricu napadača koji su ga okružili. Jedan kut biskupovih usta se nakrivi. — Nije li to pretjerivanje? — Bez sumnje — složi se Bruce, uzvrativši prijatelju ironičan osmijeh. — Ali mit može biti jednako moćan kao i istina. Pjesnici su već opjevali MacLeoda, uspoređujući ga s Finnom MacCoolom. Poput legendarnog irskog heroja, njega slave ne samo zbog vlastita ratničkog umijeća, već i umijeća njegovih ljudi. Biskup pogleda Brucea. U galskim zemljama nije bilo većeg junaka od Finna MacCoola, vođe legendarne skupine ratnika poznate kao Fianna. Ako su MacLeoda usporedili s MacCoolom, to je bila velika čast. Bruce se nasmiješi, zadovoljan što je njegov prijatelj shvatio MacLeodov značaj. — Da, MacLeod se obogatio uvježbavši svoje ljude koji su se borili kao pješadijski plaćenici u )rskoj. — To znači da ga se može kupiti? — Možda. — Brace slegne ramenima namrštivši se. — Ti dobro poznaješ vođe klanova s Otočja. U najboljem su slučaju nepredvidivi, u najgorem, otvoreno iskazuju neprijateljstvo. — Kako su bili pod škotskom krunom tek nekoliko desetljeća, tvrdoglavi poglavari s Otočja još su se uvijek smatrali neovisnim vladarima, kraljevima mora , koji su vladali prostranim, izoliranim teritorijem. 11 janja|balkandownload

Izostanak odanosti ljutio je Brucea, no za razliku od svojih prethodnika, on je znao da samo uz podršku Visočja i Otočja može poraziti Engleze i osvojiti krunu. Zapadna obala bila je ključna ne samo za pristup, već i za trgovinu i logistiku. Bruce pogladi bradu, čije su tamne dlake već prilično stršale. — Jednostavno ću mu morati dati ponudu koju neće moći odbiti. Lamberton je djelovao sumnjičavo. — Jesi li siguran da je to mudro, gospodaru? Ti poglavari ne vole nikakvu prisilu. Bruce se naceri. — Nemam ga nikakvu namjeru prisiljavati. To neće biti potrebno. Novac, zemlja, prelijepa žena — svaki čovjek ima svoju cijenu. Samo moramo otkriti koja je njegova. Lamberton kimne, iako još nije djelovao uvjereno. — To znači da si odlučio? Bruce zastane. Može li uistinu sasvim napustiti svoje nekadašnje viteške ideale i krenuti u sasvim novu vrstu rata? U onu vrstu koja je oprečna svemu čemu su ga učili od djetinjstva? Želi li pobijediti, mora. U svakom slučaju, mora biti spreman. A nimalo nije sumnjao da će s takvom vojskom biti bolje pripremljen. — Jesam. Neće biti lako okupiti te ljude, ali učini sve što moraš da se to dogodi. Možda ću ih trebati ranije nego što očekujemo. Lamberton ga pogleda u oči. Obojicu je otrijeznio dugi put koji se pružao pred njima. Cestom ovijenom maglom. Cestom s neizvjesnim krajem. Prođe ga jeza. — Oblaci se skupljaju, gospodaru. — Vidim — reče Bruce mrko. Došli su do mjesta s kojeg nema povratka. On se prisjeti Cezarovih riječi prije početka građanskog rata protiv Pompeja i reče: — Alea iacta est. Lamberton ponovi riječi istim rezigniranim tonom, prevodeći Bruceovu rečenicu: — Kocka je bačena. Bože, spasi nas.

12 janja|balkandownload

1. Poglavlje Najveći junak svoga naroda. — I. F. GRANT O TORMODU MACLEODU

Dvorac Dunvegan, Otok Skye Michaelmas, 1305. n će ga ubiti. Polako. Tajac je zavladao dvoranom dok je pisar čitao poruku, poput napete tišine u iščekivanju grmljavine nakon bljeska munje. Dvadesetak ratnika okupljenih u velikoj dvorani dvorca Dunvegan stajalo je mirno kao ukopano, čekajući njegov odgovor. Na njihovim je žestokim licima vidio zgranutost i šok koji je i on dijelio s njima, no uspio ga je zamaskirati kamenim izrazom lica. Sjedeći sam na podiju, Tormod MacLeod, poglavar klana MacLeoda, nagnuo se naprijed u sjedištu, strijeljajući pogledom nesretnika koji je stajao pred njim. — On je učinio, što? — (ladna mirnoća njegovog glasa nije nimalo pomogla razbiti napetost. Pisar se trzne, ispustivši nekakav zvuk koji se samo može opisati kao cviljenje. Poruka mu odleti iz ruke i zaleprša po zadimljenom zraku te sleti na pod prekriven ugaženom slamom. Tor bijesno zgazi uvredljivi komad papira. Kad se sagnuo kako bi ga pokupio, pod petom je mogao samo razaznati da se radi o poznatom rukopisu. Bio je to rukopis Torquila MacLeoda, njegova dvije minute mlađeg brata blizanca. Tek su se ugasile vatre od nedavnog napada na selo, a sada je njegov brat ovo učinio? Polako, ponovno se zavjetovao, zgužvavši bijesno poruku. Pisar je uspio nekako progovoriti, iako mu je glas drhtao dok je odgovarao na Torovo pitanje. — V-vaš b-brat tvrdi da ne prihvaća odbijanje poglavara Nicolsonovih da mu dade ruku svoje kćeri pa je zato prisiljen uzeti stvar u svoje ruke. — Mladi pisar zastane, obrisavši znoj s čela nadlanicom. — On ka-kaže da njegova ljubav...

O

13 janja|balkandownload

— Dosta! — Torova šaka sletjela je uz tresak na naslon izrezbarenog drvenog prijestolja. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka kad je gubio živce. Oči su mu se zakrvavile dok mu je venama kolao strahovit bijes. — Čuo. Sam. Dovoljno. Ljubav. Najgluplje opravdanje za idiotsko ponašanje. Bilo bi mu draže da je Torquilov izgovor bio da je Margaret Nicolson bogata nasljednica — što je ona i bila — i da ju je oteo radi dobrobiti klana. Tada bi Tor možda mogao pokušati shvatiti ovu nečuvenu pogrešku u prosudbi. Jednim nepromišljenim činom Torquil će uzrokovati rat, ugroziti sve za što se Tor izborio tijekom posljednjih dvadeset godina. Prije dvadeset godina, njegov je klan bio na rubu propasti. Za to je bio kriv masakr koji je odnio živote mnogih njegovih sudrugova iz klana, uključujući i njegove roditelje, a zatim je stigla i glad. Ali teškim radom i odlučnošću on je uspio spasiti klan te ga ojačati i učiniti od njega obećavajuću silu. Nikako nije želio da mu taj silan trud sada upropasti novi rat. Bila je to čudna tvrdnja za nekoga tko nije poznavao ništa osim rata — koji se proslavio i obogatio baš u ratu — ali njegov je klan zaslužio mir i on mu ga je namjeravao dati. Nedavni val napada bio je već dovoljno štetan. Dvaput su ih u posljednjih godinu dana napali noću, oteli im stoku, opustošili nasade i zapalili polja. To je bio baš onakav kukavički čin kakvim su se MacRuairijevi često služili. Ako su prekršili primirje, Tor će se pobrinuti da za to plate. Ali prvo se morao pozabaviti neposrednijom prijetnjom. Nekako mora pronaći načina da smiri Nicolsona i spriječi rat. Usta mu se stisnu u mrku crtu. Bio je u iskušenju da sam odvuče svoga brata Nicolsonu u lancima. To bi ga moglo smiriti. Ali neka bude proklet ako odigra ulogu Hektora Torquilovom zaljubljenom Parisu i dopusti da njegov klan doživi strašnu sudbinu Trojanaca. Postoji mnogo razloga za rat, ali žena ne može biti jedan od tih razloga. On i njegov brat bili su vrlo slični — ili je to on barem tako mislio. Gdje je, zaboga, nestao Torquilov osjećaj za dužnost i njegova vjernost svome klanu? Tor zgroženo uzdahne. Na to je brat, bez sumnje, zaboravio dok mu je krv jurila prema međunožju. Tor se natjera smiriti. On nije bio čovjek koji je gubio kontrolu, iako se to ne bi moglo zaključiti prema drhtanju očito prestravljenih ljudi koji su stajali pred njim. Tor pogleda mladog svećenika ispod oka, pod teškim teretom svoga čela. John, tako mu je valjda bilo ime. Glasnik nije bio od one vrste ljudi koji bi ostavili snažan dojam. Bio je srednje visine i krhke građe, s ravnom smeđom kosom odrezanom u luk oko glatkog lica bez ožiljaka i pravilnih, neuglednih crta lica. )zgledao je kao osoba kojoj je savršeno odgovaralo njegovo zvanje. Mršave su mu ruke bile građene za podizanje pera, a ne mača. Tor je sačuvao svoj ratnički gnjev za dostojne protivnike na bojnom polju. Torquil će ga osjetiti, a ne ovaj slabić. Nema zadovoljstva u gaženju miša. Muškarci koji tuku slabije od sebe — bez obzira na to radi li se o slugama, djeci ili ženama — samo se sramote. 14 janja|balkandownload

Kako je pisar bio nov, Tor će mu oprostiti uvredu. Ovaj put. — Čovječe, prestanite drhtati — obrecne se na njega. — Neću vam prerezati grkljan zato što donosite loše vijesti. No umjesto da se ohrabri, pisarova boja lica poprimi još bolesniju nijansu sive. Crkvenjaci, pomisli Tor s gađenjem. Bez obzira na svu silnu učenost, oni su bili nježna bića. Ali on nije imao strpljenja za suptilnost. Ovom bi čovjeku bilo bolje da očvrsne. Ne pribere li se, lako će ga biti zamijeniti. — Gdje je moj brat sada? Pisar odmahne glavom, a ispupčena mu adamova jabučica poskoči. — Ne znam, poglavaru. Glasnik je otišao prije nego što ga je bilo tko mogao ispitati. Ako Torquil ima imalo pameti, odveo je svoju ukradenu nevjestu i otišao u pakao — koje je bilo jedino mjesto u koje ga Tor neće slijediti. Murdoch, njegov pobočnik i satnik njegove straže, istupi jedan korak. On je bio prvi od Torovih ljudi koji je progovorio. Nije strah bio razlog zašto su stražari ostali nijemi, već poštovanje prema Torovoj prosudbi. A prosudbe je uvijek donosio sam. — Ja ću ga pronaći, ri tuath. Vjerojatno je otišao u )rsku ili na otok Man. Tor je sam došao do istog zaključka. Njegov brat — baš kao i većina njih — proveo je velik dio posljednjih dvadeset godina kao plaćenik u )rskoj. Slanje boraca u )rsku bio je jedan od načina koji je omogućio Toru da povrati bogatstvo svome klanu. On i njegovi ljudi poznavali su )rsku skoro jednako dobro kao što su poznavali Skye. Tor kimne. — Povedi ljudi koliko god trebaš. — On znakovito pogleda Murdocha. — Moj će brat imati sreće ako ga ti pronađeš prije Nicolsona. — Što ako se usprotivi povratku? — upita Murdoch bez uvijanja. Nitko ga neće pozvati na red ako odobri silu — unatoč činjenici da je Torquil bio omiljen među pripadnicima klana. Poglavareva riječ bila je zakon. Tor stisne usne u iskušenju da naredi baš to. No kao i uvijek, zadržao je svoje misli za sebe. — Reci mu da je to izravna zapovijed njegova poglavara. — To je bilo nešto što ni njegov tvrdoglavi brat neće smjeti odbiti. Najradije bi ga prognao. Nakon nevolja koje je uzrokovala otmica njihove sestre Muriel, pretpostavljao je da će Torquil biti mudriji. Ali trebao je očekivati bratovu reakciju kad su pregovori propali te je Nicolson najavio zaruke između njegove kćeri i MacDougallovog sina. K vragu. MacDougalla će trebati obeštetiti, a Tor je dobro znao da će ga taj gramzljivi gad skupo koštati. Tor baci zgužvani papir u kamin nasred dvorane i otpusti pisara kratkim pokretom ruke. )ako je svećenik izgledao željan pobjeći u sigurnost svojih knjiga i spisa, nije se pomaknuo. Samo se zaljuljao nervozno na petama. Pisareva je nesigurnost počela jenjavati. — Ako imate nešto drugo za reći, recite ili se vratite svojim dužnostima. — Da, poglavaru. Žao mi je, poglavaru. — Pisar izvadi presavijen list papira iz torbice koju je nosio zavezanu oko svoje smeđe vunene halje. — Ovo je stiglo prije nekoliko trenutaka. — On ga uruči Toru. 15 janja|balkandownload

Tor promotri voštani pečat i odmah prepozna simbol četvorice muškaraca u škotskoj galiji. Angus Og MacDonald, Ri Innse Gall. Znatiželjno promotri pismo. Ovo bi moglo biti zabavno. MacDonald je bio hrabar, rabeći staru titulu Kralj Otočja umjesto Gospodar )slaya. To je bila titula s kojom se kralj Edward vjerojatno ne bi složio. Što li Kralj Otočja želi od njega? Razlomio je pečat, pregledao pismo i vratio ga mladom svećeniku. )ako je razumio ponešto galskog jezika, nije bio u njemu tako vješt kao pisari. Poput većine poglavara Zapadnog Visočja, imao je ljude koji su za njega obavljali takve poslove. Pisar počne čitati. Trebalo mu je neko vrijeme da pročita sve titule kojim ga je MacDonald oslovio, a bilo ih je mnogo — Tormod, sin Tormoda, sin Leoda, sin Olafa Crnog, kralj Mana, sin (aralda (ardrada, kralja Norveške — ali na kraju je postalo jasno da MacDonald poziva poglavare otoka na vijeće u Finlaggan, njegovo uporište na )slayu. Nije bilo jasno zašto je pozvao Tora. On ne odgovara MacDonaldu. Skye nikad nije bio pod MacDonaldovom vlašću. Torovim je venama tekla jednako kraljevska krv kao i MacDonaldovima. Još od vladavine njegova ujaka Magnusa, zadnjeg kralja Mana, MacLeodovi se nikome nisu klanjali. Dovraga, Innse Gall — Zapadno Otočje — bilo je dijelom Škotske tek četrdeset godina. Zapravo, on je dugovao vjernost Edwardu kao kralju Škotske, ali ta vjernost od njega još nije zatražena. Niti bi je on dao. Pa zašto ga onda MacDonald zove? Sumnjao je da to ima neke veze s rastućim nemirima u Škotskoj pod sve čvršćom stegom kralja Edwarda. Zadnje što je Toru trebalo bilo je uplitanje u čarke sa škotskim kraljevima. On je vrlo pažljivo izbjegavao stati na bilo čiju stranu — ne samo kad su u pitanju engleski i škotski kraljevi, već i MacDonaldovi i MacDougallovi. Na Zapadnom su Otočju borbe za vlast između te dvije grane Somerledovih potomaka dominirale političkom scenom. Pisar zastane i namršti se. — Na dnu je dodatna poruka pisana drukčijim rukopisom. Piše: )mam prijedlog za tebe, priliku koju nećeš htjeti propustiti. Tor se nije uhvatio na mamac. Ako je MacDonald mislio da će ga zavesti nekakvim hirovima, prevario se. Kakav god prijedlog Angus Og imao za njega, Tora to nije zanimalo. )mao je on preča posla. Kao prvo, morao je riješiti problem s Nicolsonom. Otvorio je usta da uputi pisara neka napiše ljubazan, ali jasan, niječan odgovor, kad mu sine: Nicolson će biti ondje. Za razliku od MacLeodovih, klan Nicolsonovih, s njihovim prostranim posjedima u Assyntu, bio je pod vlašću kralja Otočja. Poglavar klana Nicolson odazvat će se na poziv u Finlaggan, a to će dati Toru priliku da razriješi ovu zbrku i spriječi rat koji bi ga skupo stajao. )ako mu je nagon govorio da se mora boriti, kao poglavar bio je dužan dati svome klanu priliku da izbjegne rat. Opustio se na svom prijestolju i promotrio znakovito svoje ljude. — Pripremite galije za sutra. — Jedan mu se kut usta podigne u ironičan smiješak. — Čini se da sam pozvan na raport. 16 janja|balkandownload

Pisar ga zapanjeno pogleda, ali se stražari zasmijulje, shvativši njegovu ironiju. Budu li putovali u Finlaggan, njegovi su ljudi dobro znali da to neće biti zbog poziva na raport. Nitko nije mogao natjerati poglavara klana MacLeod ni na što, a pogotovo ne na ono što on sam nije želio.

*** Touchfaser, Stirlingshire Christina se zagrcne, zamalo se ugušivši ušećerenom šljivom koju je žvakala. Pogledom preleti preko stranice, ali nije mogla dovoljno brzo čitati da smiri srce koje je ubrzano lupalo. Lancelot i kraljica Guinevere upravo su dogovorili sastanak za kasnije te noći. Kako bi došao do svoje ljubavi, Lancelot grabi željezne rešetke koje štite prozor, savija ih, a zatim ih čupa iz ležišta kako bi se popeo kroz prozor. Željezne rešetke! Kako je zadivljujuće snažan! Ona ubaci još jednu šljivu u usta, ni na trenutak ne prekinuvši koncentraciju. Žmarci su joj prolazili cijelim tijelom od iščekivanja, znajući što će se sljedeće dogoditi: bit će to randevu. Kraljica pruži ruke prema njemu, zagrli ga, pritisne ga čvrsto uz svoje poprsje, vukući ga u krevet kraj sebe, pružajući mu svako moguće zadovoljstvo; njezina ljubav i njezino srce idu k njemu. Ljubav je tjera na takvo ponašanje prema njemu, a ako ona njega silno voli, on nju voli još sto tisuća puta više. Jer nema ljubavi u svim srcima svijeta poput one u njegovom srcu; ljubav u njegovom srcu toliko je duboka da je ljubav u drugim srcima, u usporedbi s njegovom, sasvim beznačajna. Sada Lancelot posjeduje sve što mu srce želi, sada kad kraljica svojevoljno traži njegovo društvo i ljubav, sada kad ju ima u svome zagrljaju, sada kada ona njega grli. Njihov je ples tako ljubak i dražestan, dok se ljube i maze, da ih je uistinu obuzela takva predivna radost za kakvu nitko nikad nije čuo niti je vidio. Zajapurenih obraza Christina polako zatvori knjigu, nasloni se na drveni sanduk smješten u podnožju svoje postelje i zagrli knjigu na grudima duboko uzdahnuvši. Znala je da bi ona tu knjigu trebala smatrati strahovito nepriličnom, ali nije. Bila je previše romantična. Mogla bi čitati Chrétienovog Le Chevalier de la Charrette, Viteza u kolima sto puta zaredom i nikad joj ne bi dosadio. Pomislite samo da jedan muškarac može tako voljeti! A Lancelot nije bio običan čovjek. On je bio najveći vitez u kraljevini, bio je hrabar, velikodušan, naočit i spreman učiniti sve za ženu koju voli, čak i zaboraviti na svoje viteštvo — na svoju čast i ponos — prihvativši patuljkovu ponudu da se vozi u kolima kako bi izbavio svoju djevu iz zlih kandži 17 janja|balkandownload

Meleaganta. Voziti se u kolima, jednom je vitezu bilo strahovito poniženje. Kako Guinevere ne bi voljela čovjeka koji se ne samo tako ponizio, već je vodio bitke zbog nje i dvaput je već spasio? Christina ga je mogla zamisliti kako sjedi na svom snažnom ratnom konju, njegovo visoko, mišićavo ratničko tijelo prekriveno sjajnim lančanim oklopom koji svjetluca na suncu, azurno plavu boju njegova prsluka, savršeno usklađenu s prodorno plavom bojom njegovih očiju koje su jedva bile vidljive pod čeličnim vizirom njegove kacige, njegovu zlaćanu kosu prekrivenu kacigom, osim jedne nestašne kovrče koja se nadvila nad njegovo jako, naočito lice, dok jaše po bojnom polju, s lakoćom drži u ruci teški mač kako bi skršio bilo čiju namjeru da naudi njegovoj bajnoj djevi. Ona ponovno uzdahne, a oči joj postanu sanjive dok joj se smiješak pojavljivao na usnama. )ako se takav prizor nije odigrao u knjizi koju je čitala, stalno joj se odigravao u glavi. Možda jednog dana... Povik odozdo naglo je prene iz sanjarenja. Romantične žudnje koje su joj ispunjavale grudi zamijeni ledeni strah. Otac. Zasigurno je prerano za njega? Pogleda kroz prozorčić u maloj odaji u kuli i ugleda kroz otvorene kapke nježno žutu i ružičastu boju zalazećeg sunca. Zatim se ukoči. Dovraga! Kako je dopustila da joj dan samo tako prođe? Znala je koliki je rizik. S velikim poštovanjem pritisne dlan na drvene korice uvezane u tamnosmeđu kožu, osigurane metalnim kutnicima obojanim tako da su izgledale poput obojanog stakla. Ta je knjiga bila njezina najdragocjenija imovina. A ako je otac ulovi, i najopasnija imovina. Sjećanje na očev gnjev bilo je bolno svježe. Prsti joj polete na osjetljiv dio obraza gdje joj je koža koju joj je razderao njegov pečatnjak upravo počela zacjeljivati. No osjećaj bespomoćnosti nije zacijelio. Christina je s tako velikim uzbuđenjem bila čekala priopćiti mu kako marljivo uči, sjećajući se kako je bio ponosan na njezinu braću. No umjesto da bude zadivljen, čovjek koji joj je postao takav stranac, razbjesnio se kad je čuo da je tijekom tri godine, koje je po naredbi kralja Edwarda čamio u engleskoj tamnici, svećenik u seoskoj crkvi naučio nju i njezinu sestru čitati. Čitanje će im samo napuniti glave čudnim zamislima i odvratiti ih od njihovih dužnosti. Naobrazba je bila rezervirana za muškarce i opatice. To što su željele postati opatice i pobjeći u mir opatije, bilo je ono čime su zaslužile batine. Batine koje su njezinu sestru umalo stajale glave. Beatrix je već bila izuzetno krhka. Bolest koja ju je mučila kao malu djevojčicu ostavila je na njoj traga. On ju je zamalo ubio kad im je zabranio odlazak u opatiju. Samo je Christinino obećanje da će pronaći neki izlaz spriječilo da se njezina sestra prepusti beznađu i očaju. Njezina je sestra sanjala samo o životu posvećenom Bogu. Spokoj opatovine privlačio je i Christinu, ali na drukčiji način. Obećavajući joj sigurnost. Nije mogla suzbiti drhtaje od straha. Otkrije li njezin otac da ona čita, tko zna što će učiniti. 18 janja|balkandownload

Postao je sasvim nepredvidiv, raspoloženje mu se mijenjalo od hladnog prezira do gotovo pomahnitalog bijesa zbog naizgled beznačajnih stvari. Andrewa Frasera, bivšeg šerifa od Stirlingshirea, potomka ugledne domoljubne obitelji, nekoć ponosnog i poštovanog viteza, mržnja je pretvorila u okrutnu osobu. Njegovo strastveno domoljublje pretvorilo se u silan bijes usmjeren na Edwardovo uništenje. Bilo se jako teško prisjetiti čovjeka kakav je nekad bio pa se pitala je li čovjek, nekad brz na osmijehu, samo plod njezine mašte koji je sada zaboravljen ispod hirovite maske. Posljednjih šest mjeseci od njegova povratka Christina se osjećala kao da živi na rubu, u stalnom strahu. Strahu da će izreći nešto pogrešno ili se pojaviti negdje u pogrešno vrijeme. Naučila se šuljati predvorjima, skrivati se u sjeni, izbjegavati privlačiti pozornost na sebe. S mukom se natjerala smiriti. On nikad nije dolazio u tu malu sobu u tornju koju je dijelila sa sestrom i njihovim sluškinjama. )pak, silan oprez natjerao ju je da požuri. Okrenula se na koljenima i unatoč mahnitom udaranju srca, polako omotala dragocjenu knjigu u platneni ovitak boje slonovače. Ta je knjiga bila dar koji joj je na rastanku darovao otac Stephen. Uvjeravao ju je da unatoč njezinoj vrijednosti, ta knjiga nikome neće nedostajati. Chrétienove romanse o požudnom preljubu, koji su počinili Lancelot i Arthurova kraljica, bile su u nemilosti i zamijenjene su junačkim odama o Arthuru. Te su priče bile više u skladu s crkvenim naukom. Silno će joj nedostajati otac Stephen. On joj je otvorio čitav jedan novi svijet. — Dijete, jednog će dana netko primijetiti kako si ti posebna. — Prisjetila se njegovih riječi na rastanku. Ona mu je očajnički željela vjerovati, ali sve se teže i teže bilo suočiti s očevim okrutnim zanemarivanjem. Po prvi put u životu u nečemu je bila dobra. Nije znala pjevati ni svirati lutnju, svaki goblen koji bi izradila bio je grozan. Sve su to bile vještine koje je njezina sestra rabila s lakoćom — ali otac Stephen nikada nije vidio nekoga tko je tako brzo naučio čitati i pisati. ) to ne samo latinski, već i galski i francuski. Rekao joj je da ima dar koji se ne smije potratiti. Dao joj je nešto što nikada prije nije imala: svrhu. Poklopac drvene škrinje zacvilio je kad ga je podigla kako bi vratila knjigu u njezino skrovište ispod debelog sloja lanenih ručnika i rezervne posteljine. Prije nego što ga je stigla zatvoriti, prene je zaglušujući zvuk silovitog otvaranja vrata njezine sobe. Andrew Fraser, prljav i još uvijek smrdljiv od dnevnog treninga u dvorištu, stajao je na vratima. )ako nije bio visok čovjek, bio je krupne građe, a u šest mjeseci otkad se vratio, njegova slijepa odlučnost da krene u borbu povratila je većinu mišića koje je izgubio dok je čamio u tamnici. No ostale promjene koje je donio boravak u tamnici nije bilo tako lako popraviti. Lice mu je ostarjelo tako da je izgledao znatno stariji od četrdeset pet godina, a sijede su vlasti isprale nekadašnju smeđu boju njegove kose. Slomljene kosti i ožiljci na licu zarađeni u bitkama koje je ona nekad smatrala plemenitima, sada su samo naglašavali hladnoću u njegovim očima. 19 janja|balkandownload

Bile su to oči koje su je upravo strijeljale sumnjičavim pogledom. Željela se zavući pod krevet ili nestati u drvenariji, ali nije se imala kamo sakriti. — Što to radiš? — upita je. Ne smije pronaći knjigu. (ladni potočić znoja uzrokovan strahom klizio joj je niz kralježnicu, ali prisili se smiriti. Poput svakog grabežljivca, on će namirisati strah. Zato polako ustane i protrese suknje izrazito nehajno, iako su joj koljena drhtala. Prisili se pogledati ga u oči. — Odlažem neku odjeću koja je upravo oprana i složena. Trebaš me nešto? — Ona se prekori u sebi. Čak joj je i glas postao slab i pokoran. — Gdje ti je sestra? Srce joj poskoči. — Beatrix? — zacvili. Taj visoki cvilež posve je izbrisao svaki pokušaj da djeluje nehajno. Na licu mu izbiju crvene mrlje od bijesa. On joj priđe korak bliže, a ona se instinktivno povuče. — Da, Beatrix, naravno, glupačo. Zar imaš još neku sestru? Christina prokune svoju blijedu kožu. Osjetila je kako joj se vrućina panike diže prema obrazima. — S-sigurna s-sam da je u kuhinji — promuca. Molim te, ne daj da je ondje gdje mislim da jest. Beatrix je to pokušala sakriti od nje, ali Christina je sumnjala da se njezina sestra iskradala u opatiju kad god je imala priliku. Božji poziv bio je jači od stvarnosti čelične šake njezina oca. On joj priđe još jedan korak. )zraz lica nije mu više bio samo ljutit, već prijeteći. — Lažeš — zareži, zgrabivši je za ruku. Njegovi je snažni prsti stisnu poput čelične štipaljke. Srce joj mahnito zalupa. Od straha joj se stisne grlo. Krajičkom oka vidjela je kako on podiže drugu ruku. Zgrči joj se utroba. Pokuša se otrgnuti. — Molim te, nemoj... — Gdje je ona? — zahtijevao je, divljački je prodrmavši. Zadnje zrake zalazećeg sunca bijesnu na zlatnom prstenu njegove podignute ruke. Ne! Ona okrene lice od njega, očekujući udarac. Suze joj zamagle oči. — Ne znam — jecala je, mrzeći taj osjećaj bespomoćnosti. Mrzeći to što ju je čovjek kojega je nekada cijenila u času sveo na dršćuću bijednicu. — Evo je, oče. Glas njezina brata ispuni je olakšanjem. S osamnaest godina, tri godine mlađi od nje, Alex je već pokazao da izuzetno obećava na bojnom polju. On je također bio jedina svijetla točka u sumornom životu njezina oca. Ostala trojica braće bila su još premlada, još uvijek su živjeli kod udomitelja, ali u Alexu je on vidio nešto posebno. — Beatrix je dolje u kuhinji, pomaže pripremiti večeru — reče Alex, opuštenim, nehajnim glasom kojem je bila namjera ublažiti očevo nasilno raspoloženje. Alex se vratio doma tek prije nekoliko tjedana, ali Christina je znala da su pronašle saveznika. On će ih štititi koliko god bude mogao. Da barem nije tako mlad. Otac joj pusti ruku pa je Christina uspjela vidjeti Beatrix koja se provukla kraj Alexa i ušla u prostoriju. Christina zamalo glasno odahne vidjevši ju. 20 janja|balkandownload

Njezina sestra stajala je pred ocem poput neke pokajnice, ruku prekriženih pred sobom i glave spuštene iza dugog svijetloplavog vela koji je bio pričvršćen zlatnom tijarom. Visoka i tanka poput perca, imala je nježne crte lica koje su izgledale kao isklesane od najskupljeg mramora — osim žućkasto smeđih sjena koje su joj nagrđivale obraz. Primijetivši ih, Christina se razbjesni. Kako ju je mogao udariti? Kako bilo tko može udariti nekog tko je tako divan? Nije se radilo samo o sestrinom anđeoskom licu, već o njezinoj unutrašnjoj ljepoti. Ona je bila nevina. Čista. ) bolno krhka. — Oče, želio si me vidjeti? — upita Beatrix ne podižući pogled. Čak je i njezin glas zvučao anđeoski, nježan i muzikalan, s eteričnim ozračjem. Ali činilo se da je sestrina dražesnost samo još više razbjesnila njezina oca, koji kao da nije mogao vjerovati da je proizveo nešto tako slabašno. — Spakiraj svoje stvari. — Zatim pogleda Christinu. Činilo se u prvi mah da mu je misao koju će izreći tek sada pala na pamet. — ) ti svoje. Sutra krećemo. — Krećemo? — ponovi Christina zaprepašteno. — A kamo idemo? Otac smrknutim pogledom poprati ovu Christininu drskost. One su morale slijediti naredbe bez pogovora. Zato ju je iznenadilo kad joj je odgovorio. — Zamak Finlaggan na Islayu. Bila bi manje zapanjena da je rekao da idu u London. Čak je i Alex bio iznenađen. — Na Zapadnom Otočju? Zapadno Otočje bilo je neki sasvim drugi svijet. Barbarska zemlja puna... eto, baš barbara. Divljih ratnika i gusara nordijske krvi koji su vladali zapadnom obalom s gotovo neograničenom vlašću. Vjerojatno je šok bio zaslužan za to što je Christina imala hrabrosti upitati: — Ali zašto? Otac je pogleda ispod oka svojim mrkim, otvrdnulim, prijetećim pogledom, kao da ona nije vrjednija od blata na njegovim čizmama. Pa je zato, kad se nasmiješio umjesto da je udari, znala da će odgovor biti strašan. Užasno strašan. — Kako bismo sklopili savez. — Ali zašto ti trebamo mi? — Christinu iznenadi čuti sestrin glas. Beatrix je rijetko skupila hrabrost izravno se obratiti ocu. — A što ti misliš? — izazove je. — Jedna od vas će se udati za njega. Dvije sestre i brat uglas zgroženo uzdahnu. Brak? S nekim brutalnim ratničkim vođom? Bože, smiluj se! Boja nestane s Christinina lica. Nijemo odmahne glavom; ona to ne može. Njezin se otac nadvije nad njom kao da joj kani reći da je njegova riječ zakon, no očito se predomislio. — To će vjerojatno biti Beatrix, ona je ipak starija. Preplavi je val olakšanja. Hvala Bogu. Zatim pogleda svoju sestru. — Ne — prošapće Beatrix, glasom prigušenim od strave. Skljokala bi se u nesvijest da je Alex nije obuhvatio oko vitkog struka i pridržao je uza se. Nešto se zgrčilo u Christininim prsima kad ih je vidjela takve — svoju krhku, nevinu sestru kako visi na velikom ratniku u oklopu. )ako je još bio mlad, Alex je bio tamnokos kao i Christina, ali visok i širokih ramena. Kraj njega je Beatrix izgledala bolno ranjivo. Poput leptira u željeznoj šaci. 21 janja|balkandownload

Beatrix će umrijeti pod nekom nemilosrdnom zvijeri. Christina je sa sigurnošću znala da se to ne može izbjeći. Bez razmišljanja, Christina iskorači naprijed. Želudac joj se okretao, ali uspjela je odagnati paniku. — Ne, oče. Ja ću to učiniti. Ja ću se udati za njega. Otac ih je mjerkao pogledom, čas jednu, čas drugu, kao da su one dva konja na tržnici. Konačno se činilo da je zadovoljan onim što vidi. — Obje ćete poći, a on će izabrati onu koja mu bude draža. Zatim se bez riječi okrene na peti i izađe iz prostorije, ostavivši za sobom dvije zgranute djevojke. Christina se pridrži za drveno uzglavlje kreveta. Koljena su joj klecala. Beatrix je još bila zalijepljena za brata poput mlohave krpene lutke. Alex ju je milovao po kosi dok mu je ona tiho jecala pritisnuvši glavu o njegovo rame. Christina susretne bratov sućutni pogled preko sestrine glave skrivene velom. Oboje su znali da ništa ne može spriječiti njihova oca. Sestre nisu dosad bile zaručene samo zato što je njihov otac bio u zatvoru i kralj Edward ih se još nije dočepao. Brak je bio ono što se očekivalo od njih. Ona je to znala. Možda je to bila ignorirala, ali bila je svjesna da će taj dan doći. Vizija Lancelota pojavi joj se u mislima prije nego što je brzo odagna. To je bio samo san. Ali ni u najružnijim snovima nije sanjala ovo što se upravo dogodilo. — Možda neće htjeti nijednu od nas? — pokuša se utješiti puna nade. Pogled na Alexovom licu postane još sućutniji. On odmahne glavom kao da joj želi poručiti da je u velikoj zabludi. — Iskreno sumnjam u to, sestro. Ti i Beatrix, ovaj... — on s nelagodom zastane. — Vi ste izuzetno lijepe. Na drukčiji način, možda, ali jednako ste posebne. Beatrix izgleda poput anđela, a ti... — Obrazi mu se zarumene. — A ti ne. Reći tako nešto bilo je vrlo zločesto, ali iz njegovih je usta ta rečenica zvučala upravo obrnuto. Ona namršti čelo. — Ne shvaćam. Alex napravi bolnu grimasu. )zgledao je kao da bi radije radio bilo što osim razgovarao o ovome. — Radi se o tvojim ustima i očima. — Što nije u redu s njima? — Njezine su oči bile možda malo nakošene, a usta možda mrvicu prevelika, ali nije mislila da bi to bilo tako strašno loše. On nestrpljivo uzdahne. — Ništa. Samo se radi o tome da sam čuo muškarce kako govore da ih tjeraju da pomisle na grijeh. Ona razrogači oči i nesvjesno pokrije dlanom usta. — Uistinu? Pa to je užasno! On ozbiljno kimne. — Bojim se da jest. )zmeđu vas dvije, čovjeku će biti jako teško izabrati. Beatrixino tiho cviljenje bio je jedini zvuk koji se čuo u beznadnoj tišini koja je uslijedila. Strah od neminovnosti onoga što slijedi preplavio je Christinu, ali ona je znala što mora učiniti. Beatrix je možda bila godinu starija od nje, ali Christina se oduvijek brinula o njoj i tako će biti i dalje. Ona proguta knedlu koji joj se od straha stvorila u grlu. Mora se samo pobrinuti da, kad dođe vrijeme, strašni grubijan izabere nju.

22 janja|balkandownload

2. Poglavlje Dvorac Finlaggan, Otok Islay e zanima me. — Tor se zavali u stolac, promatrajući šačicu muškaraca smještenih za velikim okruglim stolom u vijećnici dvorca Finlaggan — MacDonaldovom uporištu na )slayu i drevnom središtu Otočke Kraljevine. Okrugli stol nije bila demokratska aluzija na slavnog britanskog junaka, već praktično rješenje koje je najbolje iskoristilo oblik prostorije u kojoj su se nalazili. Umjesto da uživaju u luksuzu MacDonaldovog novog zamka, oni su se okupili u drevnoj okrugloj kući kraj njega. Tamna kamena zgrada puna propuha navodno je bila izgrađena prije vremena Somerleda — slavnog kralja od kojeg su potekle obitelji MacDonald, MacDougall, MacSorley i MacRuairi — a stoljećima su je rabili kraljevi otočja. Njihov je domaćin jako dobro znao kolika je moć tradicije. U Finlagganu, bio stol okrugao ili ne, vladao je Angus Og MacDonald, potomak moćnog Somerleda. Da se radilo o tipičnom ratnom vijeću, prostorija bi bila prepuna poglavara, glava obitelji i njihove brojne svite. Ali ne danas. Uz domaćina, bila su prisutna samo četvorica muškaraca. William Lamberton, biskup Sv. Andrije, sir Andrew Fraser, škotski plemić kojeg je poznavao po imenu, ali ne osobno, Erik MacSorley, rođak Angusa Oga i njegov Gille-coise, pobočnik, za kojeg se pričalo da je najbolji pomorac na otočju, te sir Neil Campbell, MacDonaldov stric i Bruceov rođak iz sve moćnijeg klana čije su se zemlje prostrirale u blizini Loch Awea. Edward je tako pomno pratio svaki korak Roberta Brucea, čovjeka koji je stajao iza prijedloga, da on nije mogao osobno nazočiti vijeću. Lamberton i MacDonald razmijene poglede nakon Torove objave, a biskup ga očito odluči pokušati uvjeriti. — Možda ne razumijete... — Ja sve jako dobro razumijem — reče Tor, odrezavši biskupa, koji je namjeravao sve objašnjavati nadugačko i naširoko. — Vi želite da ja obučim i vodim tajnu, visoko specijaliziranu skupinu ubojica kako bih pomogao Bruceovoj izdajničkoj pobuni protiv Edwarda. Biskup se s nelagodom promeškolji u stolcu. — Ja to ne bih baš tako rekao. Skupina će se rabiti za razne svrhe — izviđanja, špijunažu, strategiju i posebne misije. — Aha, one najopasnije — reče ironično Tor kojem je biskupovo okolišanje bilo zabavno. — Ali ne shvaćate na što ja imam primjedbu. Ubijanje ili opasnost

N

23 janja|balkandownload

nije ono što me sprječava prihvatiti vašu ponudu — njega je baš to proslavilo i znao je da ga zato zovu — već zato što to nije moj rat i nemam nikakva interesa da to postane moj rat. Da to nije tako, možda bi došao u iskušenje. Zamisao je bila jednostavno dovoljno nevjerojatna da ga zaintrigira. Najelitniji ratnici Visočja i Otočja u jednoj jedinici? Ništa ih ne bi moglo zaustaviti. Bili bi gotovo nepobjedivi. — Ali to jest vaš rat — uporan je bio Lamberton. — Otočje je sada dio Škotske i vi ste škotski podanici, bez obzira na to što pojedini od vas žele misliti. — Biskupova lukava primjedba bila je popraćena smijuljenjem za stolom. Većina lokalnih ljudi osjećala se jednako kao i Tor — on je bio Otočanin, a ne Škot. Lamberton ga znakovito pogleda. — Na kraju ćete morati izabrati stranu. Tor ga pogleda ispod oka. — Dok vi i Bruce mijenjate strane tako često da vas je teško pratiti. Biskup se trzne, a okruglo mu se lice zajapuri od ogorčenja. — Ja se borim za Škotsku. — Da, a Bruce se bori za bilo koga osim za onog na čijoj je strani Comyn, a MacDonald se bori na onoj na kojoj se ne bori MacDougall, koja god to bila. Ja dovoljno dobro razumijem zamršenu škotsku politiku. Ono što ne razumijem jest što time dobiva moj klan ili razlog zašto bih sada morao izabrati stranu. Niti je jasno — unatoč vašoj tajnoj vojsci — da vaša strana neće biti gubitnička. — Ignorirao je ljutite prosvjede koji su uslijedili. Kako se ovi ljudi planiraju otisnuti na izdajničko putovanje, netko im mora reći istinu. — Ja ne volim ni engleskog kralja, ni Johna MacDougalla, ali oni su moćni neprijatelji. — Točno — složi se MacDonald. — ) svakom su minutom sve moćniji. — On se nagne prema Toru, spustivši pehar na stol uz tresak. — Ostani po strani i vrlo ćeš brzo osjetiti čelični stisak Edwardove šake, čak i na Skyeu. Edward je možda daleko, ali njegov novi podanik MacDougall nije. — Još bolji razlog zašto ga ne treba ljutiti. — Iako je Tor simpatizirao Angusa Oga MacDonalda, pažljivo je izbjegavao zauzeti stranu u čarkama između rođaka. Nije mu trebalo da mu John MacDougall puše za vrat; imao je on preča posla. Ali nažalost, Nicolson još nije stigao. — Mi ćemo ti se odužiti — uporan je bio Lamberton, mijenjajući taktiku kako bi pokušao ublažiti rastuću napetost. — Evo, Fraser je doveo dvije neudate kćeri. Obje su izuzetno lijepe i dolaze s bogatim mirazom u zemlji. — Koja neće vrijediti ništa ako izgubite — reče Tor otvoreno. — Edward će sve one koji se budu borili protiv njega lišiti zemlje i titula — a prvo će ih lišiti glava. A ja sam prilično vezan za svoju glavu. — Dobro ti kaže — reče MacSorley dobrohotno se nasmijavši. — Edward ima sve veću zbirku škotskih ukrasa na vratima svojih zamaka. MacDonald prostrijeli pogledom svog pobočnika, no MacSorley samo slegne ramenima i nepopravljivo se naceri. Bračna ponuda nije Toru bila primamljiva. On je već bio oženjen i nije mu se žurilo ponovno oženiti. )mao je sinove. Žena mu je umrla prije skoro osam godina dok je rađala drugog sina. Murdoch i Malcolm živjeli su kod udomitelja na otoku Lewis. 24 janja|balkandownload

Ako se bude ponovno oženio, učinit će to kako bi sklopio savezništvo sa zapadnom obalom — s Irskom ili s otokom Manom — kako bi povećao moć svog klana i njegov ugled. Za to mu brak s kćeri škotskog plemića ne bi koristio. No ne želeći nikoga uvrijediti, obrati se Fraseru: — Hvala vam na ponudi. Siguran sam da su vaše kćeri izuzetno lijepe — kao što su bile sve dame plemićkoga roda u bračnim pregovorima — ali ja se ne planiram oženiti. Fraser kimne, međutim, Tor je vidio da je njegovo nehajno odbijanje naljutilo ponosnog plemića. Nešto mu je smetalo kod tog starog ratnika. U prostoriji punoj okorjelih ratnika, Fraserov je pogled bio previše žestok. Takvi su osjećaji opasni. Njemu nije bilo mjesto na bojnom polju, ni u vijećnici. Značajke mudrog vođe i ratnika su hladnoća i samokontrola. MacDonald se zavali u stolac i pogleda Tora lukavim pogledom. Činilo se da ga cijela situacija zabavlja i da je njegova prijašnja ljutnja pomalo izblijedjela. — Možda ćeš se predomisliti kad ih upoznaš? Tor odmahne glavom. — Ja sam svoju odluku donio. — Za razliku od svoga brata, nijedna žena, bez obzira na to kako bila lijepa, neće stati na put njegovoj dužnosti. — Morat ćete pronaći nekog drugog tko će voditi vašu tajnu družinu gorštaka.

*** Tijekom dugog putovanja od Stirlingshirea do Islaya, Christina se skoro uspjela uvjeriti da to neće biti tako strašno. Možda Tormod MacLeod — saznala je ime otočkog poglavara za kojeg ju je otac namjeravao udati — uopće nije bio grubijan, već ljubazan i galantan vitez. No čim je stigla u Finlaggan, shvatila je da ju je mašta ponovno prevarila. Bilo je još gore nego što je isprva strahovala da će biti. Mnogo gore. Nikad u životu nije na jednom mjestu vidjela toliko ljudi zastrašujućeg izgleda. Ne, ne ljudi, već ratnika. Ovi su Otočani izgledali kao da ne rade ništa drugo nego ratuju. Bilo im je to u krvi, usađeno u kostima — vidjelo se to u svemu, od njihovih zastrašujućih lica izranjavanih u borbi, koja su se vječito mrštila, do njihove nevjerojatne veličine. Ovo potonje se pokazalo uistinu zabrinjavajućim. Čak i bez lančanih oklopa — nosili su šokantno malo oklopa — ljudi s Otočja činili su se višim i širim od njihovih kolega iz nizine. Kamo god je pogledala, vidjela je muškarce znatno više od metar osamdeset, prekrivene slojevima i slojevima glomaznih mišića. Posebno njihove ruke — debele i napete od kao kamen tvrdih mišića — činile su se građenima za mahanje zastrašujućim mačevima, ratničkim maljevima, sjekirama i ostalim instrumentima rata koje su nosili obješene na tijelima. A nije se radilo samo o muškarcima, i žene su im također bile visoke i jake. Bila je to prava rasa divova, barem se njoj tako činilo. Za razliku od svoje visoke i vitke sestre, Christina bi tek popevši se na prste možda dosegla nešto više od metar i šezdeset. Nju bi oni vjerojatno utopili odmah po rođenju. 25 janja|balkandownload

Ovi su ljudi nosili kosu do ramena, neki su imali pletenice na čelu, a nerazmjerno velik broj njih bio je svjetlokos. Vjerojatno se radilo o svoj toj vikinškoj krvi, pomislila je zadrhtavši te osjetila snažnu i bolnu sućut prema svojim precima. Kako im je samo moralo biti strašno kad su se na obzoru pojavili vikinški brodovi s tim okrutnim barbarima koji su navalili na njih i donijeli kaos i uništenje ostavljajući za sobom pustoš. Christina se osjećala jednako bespomoćnom i preplavio ju je jednak osjećaj neizbježne, nadolazeće propasti. Znala je da mora zaštititi sestru, ali njezin plan da privuče glavu klana MacLeod da izabere nju, a ne njezinu sestru, činio joj se znatno strašnijim sad kad se našla ovdje. Na zadnjoj dionici puta morem, međutim, sinula joj je još jedna mogućnost. Shvatila je kako se brže putuje morem nego kopnom. Uz povoljne vjetrove, duge je razdaljine moguće prijeći za nekoliko sati, umjesto za nekoliko dana. Kad je jedan veslač spomenuo da je nedavno stigao sa svetog otoka )one, njoj padne na pamet zamisao: ona i Beatrix bi mogle pobjeći na )onu i naći utočište u poznatom samostanu. Bio je to ludi plan — pun opasnosti na svakom koraku — ali je ipak bio nekakav plan. Ovog jutra nakon doručka, ona i Beatrix uputile su se u selo kako bi se malo raspitale, ali Christina će se morati vratiti kasnije uvečer da pokuša osigurati prijevoz. (odočašće na sveti otok sv. Kolumbine neće se nikome učiniti neuobičajenim, pod uvjetom da nitko ne otkrije tko su. Dok su se vraćale u zamak, vjetar je fijukao kroz trstiku koja je rasla uz kameni mostić. Jezivi je zvuk vjetra bio sasvim u skladu sa stravičnim ozračjem tog drevnog uporišta i nije nimalo pridonio smirivanju njezinih napetih živaca. Beatrix je zasigurno osjetila njezinu nelagodu. Primivši Christinu pod ruku, povukla ju je bliže dok su hodale. — Jesi li ti sigurna u to, Chrissi? Otkrije li otac što namjeravamo... — Neće otkriti — uvjeravala ju je Christina odglumivši samouvjerenost. Užasavala ju je zamisao da će prkositi ocu. — Ne radimo ništa neuobičajeno. On nema nikakvog razloga za sumnju. Tek kasnije te noći, kad se uputi srediti prijevoz, naći će se u pravoj opasnosti. Ali nije se usudila podijeliti sa sestrom svoje strahove. Naime, Beatrix je bila osoba kojoj je obmana bila sasvim strana; a dodati još i njezin strah u svu tu zbrku, bilo bi katastrofalno. Ne smiju učiniti ništa što bi navelo oca da posumnja u njih. — Ali ako nešto pođe po zlu... — Ništa neće poći po zlu — reče Christina odlučno. — Nadala se da je tako. Bio je to jednostavan plan, ali nijedna od njih nikada prije nije pokušala učiniti nešto slično, a nisu smjele riskirati i uvući još nekoga. Da je Alex doputovao s njima, možda bi njega zamolile za pomoć, ali on je poslan njihovom bratiću Simonu, jednom od najbližih suradnika Roberta Brucea. Ona pogleda sestrino zabrinuto lice. — Ti želiš ići u )onu, zar ne? Beatrixino se držanje sasvim promijeni, cijelo joj se lice ozari nebeskom svjetlošću od koje je Christina ostala bez daha. — Naravno da želim. To je 26 janja|balkandownload

odgovor na moje molitve, samo ja ni sanjala nisam da bi to ikad bilo moguće. — Beatrix uzdahne. — Samo zamisli, samostan u Ioni. To je zacijelo najsvetije mjesto u cijeloj Škotskoj. — Otkrit ćemo je li tako — reče Christina osmjehnuvši se sestri. )ako nije dijelila sestrin religiozni zanos, bilo je nemoguće ne osjetiti silno uzbuđenje. One će biti sigurne. To je jedino bilo važno. Dvije mlade žene imale su tako malo mogućnosti. Ako je trebalo birati između braka s barbarom i samostana, odluku je lako donijeti. Ali ipak, ona se bar malo zapitala... — Jesi li sigurna da ti to želiš, Chrissi? — Sestrine svijetloplave oči promotre Christinino lice. — To je moj san, a ne tvoj. Ja se ne želim udati, ali možeš li ti to reći za sebe? — Christina čvrsto zatvori usta. Ponekad joj se činilo da Beatrix ima nevjerojatnu sposobnost čitanja njezinih misli. — Što je s tvojim vitezovima? — doda obzirno. Christina nije skretala pogled sa staze pred sobom. Počastila je sestru s previše romantičnih pripovijesti da bi se usudila glumiti kako ne zna što joj Beatrix želi reći. — To su priče, Bea. Samo priče. Nikad nisam pomišljala da bi mi se to ostvarilo. — Sanjarenje se nije računalo. — Brak za žene našeg položaja služi kako bi se osiguralo savezništvo, a ne ljubav. Ja bih radije provela čitav život čitajući o ljubavi nego bila zarobljena u braku s čovjekom... — Christinin glas utihne. — Poput našeg oca — Beatrix tiho završi njezinu misao. Christina kimne. Da, za čovjeka koji je neće smatrati boljom od psa, kojeg bi najradije šutnuo. Mrzila je strah koji joj je otac usadio. Strah koji nije bio samo posljedica boli, već i nemoći. Nikad dosad nije osjećala koliko je okrutna sudbina biti ženom. Ako je njezin otac — ili njezin muž — želi prebiti na mrtvo, nitko se tome neće usprotiviti i reći da on nema pravo na to. Osvijestivši to, još je bila sigurnija da čine pravu stvar. Ona ne može samo stajati i gledati kako ih otac nudi kao dva sočna janjeta za klanje. Postoji li ikakva šansa da izbjegne takvu sudbinu koja je bila namijenjena njoj i njezinoj sestri, ona će tu šansu iskoristiti. — Ja znam da ti to radiš samo zato što me želiš zaštititi. Ali ja sam starija — ja bih trebala štititi tebe. — Beatrix uspravi svoja vitka ramena. — Ja sam jača nego što djelujem. Ja bih mogla... — Ona s mukom odagna suze nesigurnim smiješkom. — Možda to ne bi bilo tako strašno. Christina se ukopa na mjestu, uhvati sestru za ramena kako bi je okrenula prema sebi, pazeći da je prečvrsto ne stisne. Beatrix su lako ostajale masnice, lako kao na ružinom pupoljku. Njezina je sestra možda bila viša od nje petnaestak centimetara, ali se zbog nježne građe činila mnogo nižom. U suprotnosti s Beatrixinom vitkošću, Christina je cijela bila zaobljena. Unatoč vedrom nebu, crna sjenka nadvije se nad nju kad je pogledala svoju sestru. Blijedu, eteričnu, krhku. Nepodnošljivo krhku. Ne samo po izgledu, već po životnoj snazi. Ponekad se činilo da je Beatrix jednom nogom već na nebu — da je svaki trenutak proveden s njom dragocjen dar koji će joj svakog časa biti oduzet. 27 janja|balkandownload

Na pomisao na to da će izgubiti sestru Christinu zaboli srce. Otkad joj sjećanje seže, uvijek su bile samo njih dvije. Majka im je umrla nedugo po rođenju najmlađeg brata, a braću su poslali od kuće kad su bili vrlo mali. Beatrix je bila jedina koga je imala i Christina će učiniti sve da ju zaštiti. Grlo joj se stisnulo od emocija, znajući da bi njezina sestra učinila to isto za nju. Mogla je samo zamisliti koliko su je stajale te hrabre riječi. — Ja to ne činim samo za sebe, već za nas obje. — Pročitala je nesigurnost u sestrinu pogledu. Shvativši da bi joj možda pomoglo izreći svoje strahove na glas, ona gutne i nježno reče: — Bea, mene je strah jednako kao i tebe. Ja se ne želim udati za jednog od tih muškaraca baš kao ni ti. — Jesi li sigurna? — upita Beatrix s oklijevanjem. Christina kimne uz smiješak. — Sasvim sam sigurna. — Ona se podigne na prste i poljubi sestru u obraz. — A sada, želimo li se presvući prije večere, bolje da požurimo. Nastavile su hodati, uputivši se klizavom kamenom stazom prema velikom otoku. Finlagganov je položaj bio uistinu jedinstven. Protezao se preko dva mala otoka na unutrašnjem jezeru, povezan s kopnom kamenim mostićem. Nalazio se petnaestak metara od obale, okružen visokim drvenim utvrdama. Na Eilean Moru, velikom otoku, nalazila se većina zgrada dvorca, kapela sv. Findlugana i oružarnica, kovačnica i vojarne. Na udaljenom kraju Eilean Mora nalazio se još jedan kameni most. Taj je bio mnogo duži, vjerojatno stotinjak metara, i spajao je veliki otok s malim crannogom — umjetnim otokom koji je sagradila ljudska ruka — na kojem je bila smještena vijećnica i novi MacDonaldov dvorac. Magla koja je zaogrnula jutro polako se razilazila, iako se još uvijek zadržavala pri tlu. Ali Christina je uspjela razaznati impresivnu utvrdu u daljini. Morala je priznati da unatoč zastrašujućem izgledu muškaraca, Finlaggan nije bio nimalo sirov ili barbarski. Sam dvorac i njegove vanjske građevine bile su lijepe poput onih koje su se mogle naći u nizinama. Velika vijećnica imala je zidove ožbukane vapnom, nadsvođene prozore i prelijepo ukrašene stropove koji su se mogli mjeriti s nedavno renoviranom velikom vijećnicom dvorca Stirling. Uistinu golemi kamin bio je najveći koji je vidjela u životu, a lica na kamenim gredama izgledala su tako živopisno da ih je mogao isklesati samo vrhunski umjetnik. (rana je također bila iznenađenje. Bila se bojala da će možda jesti samo haringe i zobeni kruh, pa ju je zadivila raznolikost i vještina pripreme obroka u kojem su uživale sinoć po dolasku. Uz ribu, na stolu je bila raznovrsna divljač, pirjane paklare, korjenasto povrće, suho voće — uključujući njezine omiljene i vrlo skupe) smokve — topli, smeđi kruh s hladnim maslacem, egzotični ljuti umaci, marcipan, zaslađeno bademovo mlijeko, a sve se to jelo s kositrenih tanjura. Čak je i njezin otac bio prilično zadivljen francuskim vinom koje je obilno točeno iz velikih keramičkih vrčeva i raspitivao se kod domaćina za ime trgovca koji mu ga je prodao. Ako je to sve bilo za laganu večeru, gozba za podnevni objed bit će uistinu raskošna. Želudac joj oštro zakrulji od iščekivanja. 28 janja|balkandownload

Christina se namršti, prisjetivši se još jedne neočekivane pojave. Za kulturu očito obilježenu ratom, Otočani su također duboko poštovali glazbu. Kad je ogromni sjedokosi ratnik sjeo svirati clarsach, keltsku harfu, šokirala ju je slatkoća zvukova koji su se, dok je prebirao po žicama, stvarali pod njegovim ratom izranjavanim prstima. Doista, slavili su pjesnika koji je spjevao stihove — Otočani su ga zvali fildih — a također i sanachaidh, barda koji ih je izvodio, klanskog gajdaša i harfistu, a to je bilo vidljivo iz njihovog smještaja za stolom. Sjedili su najbliže poglavaru. Samo je poglavarov pobočnik imao prednost pred njima. Zapitala se skriva li se u tim ljudima nešto više. Ali tek što je počela o tome razmišljati, već joj je dokazano suprotno. Dok su prilazile velikoj vijećnici, primijetila je skupinu ratnika okupljenu kraj ulaza. Srce joj počne ubrzano lupati. Ako je to uopće bilo moguće, ovi su ljudi izgledali još strašnije od onih koje je ranije susrela. Dvojica su stajala u središtu. Nije im vidjela lica, ali obojica su bili visoki i izrazito mišićavi. To je, međutim, bila jedina sličnost među njima. )ako je jedan imao zlatnu kosu, a drugi tako tamnu da se činila gotovo crnom, nije ih toliko razlikovala boja kose koliko način držanja. Zlatnokosi čovjek je stajao ponosno kao kralj, s mirnoćom grabežljivca, držeći se ukočeno. Za razliku od njega, držanje tamnokosog muškarca bilo je lijeno — gotovo podrugljivo — ali jednako prijeteće. Nešto u vezi s tom situacijom zvonilo je na uzbunu. Christini se nakostriješe dlačice na rukama. Ponovno se pojavi nagon da šmugne u pozadinu, koji je stekla otkad se otac vratio. Ona obgrli Beatrix oko ramena, privukavši je k sebi. — Drži glavu dolje i ubrzaj korak. — Panika u njezinu glasu morala je upozoriti sestru na opasnost. Beatrix je pogleda razrogačenih očiju. — Što je? — Nešto se ondje zbiva i ne sviđa mi se kako to izgleda. Nažalost, morale su proći kraj velike vijećnice kako bi stigle do drugog mostića koji će ih odvesti do dvorca, no ipak se nadala da bi se mogle provući tako da ih nitko ne opazi. Kad su se približile, osjetila se još jača napetost u zraku. Sa svakim korakom, srce joj je kucalo sve brže. ) njezina je sestra to osjetila. ) Beatrixin se dah ubrzavao jednakim ritmom kao i njezin. Krajičkom oka vidjela je te muškarce ni deset koraka od njih. Borila se da ne zadrhti, otkrivši koliko su veći i još strašniji ovako izbliza. Moramo se izgubiti odavde. Mostić sada nije bio više daleko. Dvadesetak koraka i bit će na sigurnom. Odjednom začuje ružnu psovku jednog od muškaraca, popraćenu jezivim udarcem čelika o čelik. Prije nego što je uspjela reagirati, nađu se u gužvi koja im je presjekla put. Bile su u zamci. )sprva se Christina bojala da će se naći usred opće tučnjave, ali tada je shvatila da se samo dvojica muškaraca bore — ista ona dva ratnika koja je ranije primijetila. 29 janja|balkandownload

Bitka mačevima usred dvorišta? Bože dragi, zar se ovi barbari baš svugdje bore? Ona i Beatrix užasnuto su promatrale kako jedan drugog napadaju s takvim bijesom koji je mogao značiti samo jedno — bit će to borba do smrti. To je bilo strašno. Nasilno. Njihov divlji, brutalni način borbe nije bio nimalo nalik civiliziranoj vježbi na koju je navikla na vojnoj obuci ili turnirima koje je gledala kad je bila mala. Nijedan od njih nije nosio žičani oklop, samo halju koja se nazivala leine, i podstavljen kožni kaput, cotun, ojačan zakovicama. Bila je to bijedna i nedostatna zaštita od uboda čeličnih oštrica njihovih mačeva. Obojica su na nogama imala meke kožne čizme koje su sezale do koljena, ostavljajući komad izložene gole noge do donjeg dijela bedra. Zlatokosi joj je ratnik bio okrenut leđima, ali vidjela je kako mu se mišići na leđima napinju dok je mahao ogromnim mačem koji je držao s dvije ruke i vitlao njime iznad glave, zamahnuvši prema dolje strahovitom snagom. Činilo se da je taj mač dio njegova tijela, kao da je rođen s njime u ruci. Tamnokosi je ratnik blokirao udarac jednim od svoja dva kratka mača. Zaglušujući zveket metala o metal razbio je mirnoću dana, a njoj je od njega zvonilo u ušima i zubi su joj počeli cvokotati. On spusti oštricu jednog mača na tlo, a zatim zavitla drugi iznad glave kako bi uzvratio udarac. Ratnici su izmjenjivali smrtonosne udarce jedan za drugim. Nijedan nije pokazivao znakove umora, vitlajući ogromnim oštricama takvom lakoćom kao da su napravljene od drveta, a ne od čelika. Zemlja je podrhtavala od svakog zastrašujućeg udarca. Ona bi trebala skrenuti pogled, pokušati pobjeći. Ali Christina je bila jednako očarana kao i prestravljena brutalnim divljaštvom spektakla koji se odvijao pred njom. Jesu li se Rimljani tako osjećali kad su gledah gladijatore? Da ratnici nisu tako očito pokušavah usmrtiti jedan drugoga, u njihovim bi pokretima bilo nešto što bi se moglo nazvati lijepim. Unatoč snažnoj građi, kretali su se lavovskom gracioznošću. Odnekud joj se pojavi misao da bi se te muškarce moglo smatrati naočitima kad ne bi izgledali tako zastrašujuće. Također, nije mogla ignorirati činjenicu da je bilo nešto napadno muževno i privlačno u takvoj brutalnoj snazi. Ali ta je pomisao brzo bila zaboravljena u žaru i buci bitke, zveketu metala pomiješanom sa stenjanjem ratnika, zapanjenom šutnjom i povremenim glasnim žamorom okupljenih promatrača. Isprva je pomislila da su ravnopravni protivnici, ali kako je bitka odmicala, prepoznala je nadmoćnu vještinu zlatokosog muškarca. Njegov je mač snažnije udarao, njegove su reakcije bile brže, a pokreti precizniji. On je kontrolirao svaki aspekt bitke. Njezin je pogled bio prikovan uz njega. Kad je postalo jasno da ona i Beatrix nisu u opasnosti, promatrala ga je sve odvažnije, primjećujući oštre linije njegove brade, njegova široka usta i prijeteće čelo. ) plemeniti rod koji se osjećao u zraku koji je širio oko sebe. Kako je borba počela bez upozorenja, nije imao kacigu kojom bi zaštitio glavu. Kosa mu je 30 janja|balkandownload

zapravo bila više smeđa nego plava, kao što je isprva pomislila, ali sunčeve su zrake naglašavale sve zlatne vlasi pa je djelovala mnogo svjetlije. Bila je očarana načinom na koji su mu se mišići napinjali i svijali sa svakim udarcem mača. Gledajući ga, zamisao kako Lancelot savija čelične šipke nije joj se više činila tako nevjerojatnom. Takva bi ju snaga u normalnom slučaju užasnula, ali gledajući ga ovakvog, osjetila je kako ju je preplavila neka čudna toplina. Jedva je imala vremena probaviti tu svoju čudnu reakciju, a tijek bitke se promijenio i postao znatno zlokobniji. Promjena je bila suptilna, ali ipak jasna. Zlatni ratnik navalio je hladnokrvnom odlučnošću i preciznošću te se ona zapitala je li dosad samo kupovao vrijeme. Pogledala je lice tamnog ratnika i osjetila tako ledenu hladnoću da joj se krv sledila u žilama. )za njegovog prkosnog držanja, oči su mu bile prazne. Bez duše. A sa sigurnošću je znala da se to ne može protumačiti time što ga nije briga hoće li preživjeti ili umrijeti. Zastenjala je kad je zlatni ratnik probo nadlakticu svoga protivnika i raskrvario je, natjeravši ga time da ispusti jedan od svojih mačeva. Želudac joj se okrenuo kad su se pod njegovim cotunom i haljom pojavile mrlje tamnocrvene boje. Beatrix je zarila glavu u njezino rame i jecala, ali Christina nije mogla odvratiti pogled, ne mogavši vjerovati u ono što će se sljedeće dogoditi. Bitka je sada bila još žešća. Brža. Svakim se novim udarcem sve više približavala fatalnom kraju. Povjetarac je donio miris izmorenih tijela. Napetost i uzbuđenje preplavili su okupljenu svjetinu. Nitko neće ništa učiniti da to zaustavi. Svakim novim žestokim udarcem zlatokosi je ratnik tjerao svog protivnika na uzmak. Tamnokosi ratnik neće još dugo izdržati. Christinino je srce tako snažno lupalo da nije mogla disati. Ponovno je zastenjala kad je tamni ratnik posrnuo i pao na tlo. Njezina je strava postala još veća kad su mu se usta iskrivila u osmijeh. Zlatni ratnik podigne mač iznad glave, spreman za konačni udarac. — Ne! — vrisne jedan glas. Njegov pogled naglo skrene prema njoj i prikuje je za tlo najprodornijim ledeno plavim očima koje je vidjela u svome životu. Bile su to oči koje su zurile u nju intenzitetom koji nikad ranije nije doživjela. Oči koje su bile opake, hladne i sasvim bez milosti. Ona problijedi shvativši sav užas situacije: Ona je bila ta koja je vrisnula. Pogledi su im se zadržali jedan na drugom tek na trenutak prije nego što on otresito skrene svoj. Preplavi je silno razočaranje. Kako je mogla očekivati milost od takvog čovjeka. Unatoč čudnoj očaranosti njime, on nije bio vitez, već okrutni barbarski gospodar rata. Nije to više mogla gledati. Okrenuvši glavu, pripremila se na uzdah gomile dok zlatni ratnik bude završavao posao. Začula je fijuk mača kroz zrak i njegovo spuštanje uz glasan tupi udarac koji ju je uzdrmao do kosti. 31 janja|balkandownload

Ali uzdaha gomile nije bilo. Kad je skupila dovoljno hrabrosti da ponovno pogleda tamo, zlatni ratnik se već okrenuo i odlazio, a tamnom je ratniku jedan od njegovih ljudi pomagao ustati. Dvoručni mač zlatnog ratnika bio je zabijen duboko u tlo kraj mjesta gdje je bio ležao tamni ratnik, a njegov ga je sudrug s mukom pokušavao izvući iz zemlje. Čula je šaputanje i osjetila znatiželjne poglede gomile na sebi, no bila je previše zapanjena da bi marila za to. Što se to upravo dogodilo? Nevjerica se miješala s čuđenjem. Zar je on uvažio njezinu molbu? Odjednom je netko zgrabi za ruku i grubo je okrene. — Glupačo jedna. Ona se ukoči, a želudac joj se preokrene od užasa. — Oče. Prsti su mu se zarivali u njezino rame. — Što si to učinila? — Ja... — Ostala je bez riječi, ne znajući kako objasniti. — On ga je kanio ubiti. On je privuče bliže i zareži: — A ti si se odlučila umiješati u borbu dvojice muškarca? — Lice mu je bilo tek nekoliko centimetara od njezinog. Osjetila je na svom obrazu njegov dah koji je mirisao po vinu. — Budalo! Znaš li ti tko je to? Ona odmahne glavom. Srce joj je mahnito lupalo, znajući da je silno pogriješila. — Tor MacLeod — prasne otac. — Čovjek za kojeg se jedna od vas treba udati. Christina prestravljeno zastenje. Udati se za njega? Tog mišićavog diva? Vidjela je kamenje koje je bilo osjećajnije od njega. Dragi Bože, on je izgledao kao divlji Viking, koji skuplja glave na ogrlici i žrtvuje djevice iz zabave. Na trenutak pomisli da bi se mogla onesvijestiti. Ali to je učinila Beatrix umjesto nje.

*** Tor je bio svjestan da se MacDonald sjajno zabavlja promatrajući ga tijekom obroka. Očito je njegov domaćin smatrao Torov nekarakterističan iskaz milosti smiješnim. Bilo mu je jasno zašto mu je to smiješno. Ali MacDonald je bio u zabludi. Nije to imalo nikakve veze s onom djevojkom — barem ne onako kako je MacDonald to mislio. Vapaj za milošću pretpostavljao je da u njemu ima milosrđa. Njezin krik jednostavno ga je na trenutak prenuo iz bunila, dovoljno dugo da promisli o tome što radi. Nije za to bio zaslužan pogled pun strave u djevojčinim velikim očima. Nije taj pogled zaustavio njegovu ruku, već je u tom trenutku shvatio da ga kane namamiti u zamku. 32 janja|balkandownload

Ništa mu ne bi bilo draže nego probosti oštricom Lachlana MacRuairija, ali neka ga vrag odnese ako dopusti biti oruđem u Lachlanovoj suludoj želji za smrću. MacRuairijeva vulgarna opaska o Torovoj sestri bila je proračunata, imala je samo jedan cilj. On ga ranije nije uočio samo zato što je bio zatečen iznenadnom pojavom svoga neprijatelja. Otkinuo je komad mesa s rebara zubima i polako žvakao, ispirući ga dugim gutljajem cuirma 2 , prije nego što se okrenuo prema svome domaćinu. — Pretpostavljam da si čuo što se danas dogodilo. Stariji čovjek pronicljivo zaškilji. Plave mu se oči smrknu dok je Tora strijeljao pogledom. )ako se približavao petom desetljeću života, MacDonald je još uvijek bio zastrašujući ratnik i mnogi su ga smatrali kraljem. — Da, ti i ono kopile od mog rođaka ignorirali ste primirje i prekršili ga. Tor se nije usprotivio. MacDonald je rekao istinu. Poziv poglavarima klanova odaslan je uz zavjet primirja. Ratnici nižeg statusa mogli su zbog takvog prekršaja biti bačeni u lance. MacDonald je imao svako pravo tražiti odmazdu od obojice — prvenstveno od Tora koji je zadao prvi udarac. — )maš sreće što te djevojka spriječila da učiniš nešto što ja ne bih mogao previdjeti — reče MacDonald. — Lachlan je bezobrazni gad koji namjerno provocira, ali on je ipak moj bratić. Njegova bi mi sestra odrezala muda da si ga ubio. Bilo je teško povjerovati da okrutni gad poput Lachlana i Tina MacRuairi, Gospodarica Otočja, imaju istog oca — oca koji je za sobom ostavio tri muška kopileta i samo jednu djevojku kao svoju zakonitu nasljednicu. MacDonaldova je iznenadna lojalnost bila čudna uzevši u obzir Lachlanovu povijest. Ne tako davno MacRuairi je bio saveznik MacDougalla, MacDonaldovog neprijatelja. — Djevojka me nije spriječila ni u čemu — reče Tor. — Ako tvoj bratić želi umrijeti, morat će naći nekog drugog da ga ubije. Siguran sam da neće morati dugo tražiti. U MacDonaldovom se pogledu vidjelo da mu, što se tiče djevojke, ne vjeruje, ali očito je odlučio ne inzistirati na tome. On slegne ramenima. — Samo možemo nagađati što se zbiva u tom opakom umu. Lachlan je oduvijek bio zagonetka. Priznajem da izazivanje najboljeg mačevaoca na Otočju nije bio jedan od njegovih svjetlijih trenutaka, ali ti baš nisi poznat po tome da lako gubiš živce. — MacDonald se nasmiješi na tu svoju uvijenu rečenicu, za zatim upita: — Što ti je bio rekao? — Nešto što nisam mogao ignorirati. — Šteta što nemaš još sestara. Moj se brat izgleda ne može zasititi svoje nevjeste, a mom bi maču koristilo dobro podmazivanje. Vulgarna opaska o Torovoj sestri koja puši Lachlanovom bratu, bila je zadnja kap koja je prelila već žestoku svađu. Cuirm — vrsta jakog piva koje se radilo od ječma, neki smatraju da se zapravo radi o viskiju, (op. prev.) 2

33 janja|balkandownload

Lachlanov je brat Ranald prije skoro tri godine oteo Torovu sestru Muriel tijekom jedne pljačke. On nikad nije saznao je li njegova sestra dragovoljno otišla s njim. Ona je doduše to tvrdila, ali to je bilo zato što si je umislila da je zaljubljena. Zaljubljivost je očito bila čest nedostatak kod njegove braće i sestara. Nije mogao zamisliti da bi on sam imao vremena ili sklonosti za takve gluposti. U svijetu u kojem je samo smrt bila nešto što se događalo svakodnevno — u kojem su muškarci umirali u bitci, žene u porodu, a djeca od bolesti ili su u najmlađoj dobi poslana u udomiteljske obitelji — bilo je mudro previše se ne vezati. Kako bi bio sposoban donositi odluke pod pritiskom, ratnik je morao naučiti kontrolirati svoje osjećaje i ne razmišljati o ubijanju ili umiranju. Kao poglavar klana, imao je istu odgovornost i prema svojim ljudima. Muriel je bila ta na čiji je poticaj došlo do primirja. On je drage volje pristao na kraj ratovanja zbog dobrobiti svoga klana, ali MacRuairijevi su mu još uvijek bili neprijatelji. MacDonald se okrene Lambertonu koji mu je sjedio s druge strane, a Tor shvati kako mu je pogled skrenuo na onu djevojku. To nije bilo prvi put. Sjedila je kraj neke druge djevojke, one svjetlokose anđeoskog izgleda s kojom ju je ranije vidio — za stolom blizu podiju, što je značilo da je morala iz nekog razloga biti važna. Možda je bila rođakinja MacDonaldovih? Nije joj mogao dobro vidjeti lice unatoč njezinoj nervoznoj navici da stalno miče kosu iza uha. Svaki put kad bi je pogledao njezina bi tamnokosa glava bila okrenuta od njega, no ipak se dobro sjećao kako izgleda. Bila je prelijepa. Ne na klasična način, poput plavokose ljepotice kraj nje, već na znatno iskonskiji način, na onaj od kojeg bi mu se muškost ukrutila. Nije se samo radilo o njezinom bujnom, lijepo zaobljenom tijelu, koje se jasno vidjelo čak i ispod skromne halje od zelene svile koju je odjenula, nego i o njezinim bujnim, crvenim usnama i egzotično blago nakošenim tamnim očima. On se namršti. Ali ona je tako sitna i mlada. Unatoč zavodljivoj ljepoti, očito je bila nevina — imala je širom otvoreni, iznenađeni pogled djevojke odrasle u samostanu, koju su prvi put izveli u svijet. Vjerojatno bi zadrhtala od straha kad bi joj samo šapnuo buu . Nije to bila vrsta žena koje bi mu obično bile zanimljive. ) zato ga je iznenadila, no težina i punina žudnje koja mu se skupljala u međunožju bila je dovoljan dokaz. Njegova je reakcija bila razumljiva. )ako je imao dragu koja se brinula za njegove potrebe, prošlo je dosta vremena otkad je poželio spavati s njom. Sad je bilo jasno da se radilo o očitom previdu. Mora učiniti nešto u vezi s tim. Skrene pogled s djevojke i odmah primijeti kako ga njegov domaćin ponovno promatra. — Obje su izuzetno lijepe, zar ne? — upita MacDonald, ne očekujući odgovor. — Ali mislim da je ovaj slatki tamnokosi kolačić taj u kojeg si se zagledao. — Stariji čovjek odmahne glavom. — Nemam primjedbi na tvoj ukus, nevjerojatno je zanosna. — Tko je ona? MacDonald ga upitno pogleda. — To je ta koja se umiješala u borbu, je li? 34 janja|balkandownload

— Aha. — MacDonaldov mu je smiješak već počeo vraški ići na živce. — I tebi je to zabavno. MacDonald se nasmije i odmahne glavom. — A ne, to nije ono što mi je zabavno. Bilo mu je se sve teže i teže imati na umu da je on MacDonaldov gost. Tor je uvijek poštovao starije ratnike, ali ponekad je Angus Og znao provocirati baš kao i ono kopile od njegova bratića. Bilo mu je dosta njegovih igrica. — Onda, o čemu se radi? MacDonald slegne ramenima. — Ako ju želiš, može biti tvoja. Tor se namršti. Zar je ona bludnica? Zar je moguće da nije nevina kao što izgleda? Pogled mu ponovno polako skrene na nju. Ma ne, mora se raditi o nečem drugom. Odjednom mu sine zašto je njegovom domaćinu cijela priča tako zabavna. Naglo se uozbilji. — Fraserove kćeri? MacDonald kimne. — Mislio sam da bi mogao ponovno razmisliti o ponudi. — On utiša glas. — Samo reci riječ i ona će biti u tvojoj postelji prije kraja tjedna. — Tor stisne čeljust. Tijelo mu je odgovorilo na tu pomisao na koju mu glava nije mogla odgovoriti. — Ta djevojka je pravi zgoditak — požuri se MacDonald. — Nije samo prelijepa, već je i bogata zemljom, a otac joj je važni plemić. Neće ti biti lako pronaći bolju priliku. Torova se čeljust još više ukruti. Nije bio ljut samo zato što je dopustio da se vidi njegovo zanimanje za djevojku, već i zato što je tako pružio MacDonaldu priliku da pomisli kako ga može uvjeriti. Ali MacDonald ga uopće ne poznaje ako misli da se Tora može tako lako natjerati da promijeni mišljenje. — Osim što dolazi uz preveliku cijenu. — On se zapilji u svog domaćina. — Već sam ti rekao, neću se dati uvući u škotski rat, imam i sam dovoljno problema. Ako si mislio da će me prelijepa djevojka pokolebati, silno si pogriješio. Da mi je stalo do djevojke u mojoj postelji, svaka mi je dobra. Ne moram ugroziti svoj klan da bih imao baš ovu. MacDonald se zavali u stolcu, prekriživši ruke preko svojih ogromnih bačvastih prsa, a smiješak mu izblijedi iza dugačke sijede brade. — )znenađuješ me, MacLeode. )skreno, pomislio sam da ćeš bez razmišljanja iskoristiti priliku — ne zbog djevojke, već zbog izazova. Ništa slično ovome dosad nije začeto. Samo pomisli što bi ovi ljudi mogli učiniti kad bi ih uvježbao pravi vođa. To bi bila najbolja skupina ratnika na svijetu. Bolja i od Fin MacCoolove Fianne. )stina, to ga je zaintrigiralo baš iz tih razloga, ali njegova dužnost bila je jasna. Ustanak protiv Edwarda neće donijeti njegovom klanu nikakvu dobrobit. Vjerojatnije je bilo da će izdajnički ustanak dovesti do strašne odmazde. — Ja sam svoju odluku donio. MacDonald rezignirano uzdahne. Torov nekompromisni ton nije ostavio mjesta raspravi. — Bruce će biti razočaran, ali ako ti ne pristaneš, netko drugi će pristati. Ta bi djevojka dovela na kušnju samoga vraga. Zbog nečeg u MacDonaldovom izrazu proradi Torov instinkt. On poprati smjer MacDonaldova pogleda i cijelo mu se tijelo ukoči. 35 janja|balkandownload

Djevojka je podigla glavu i konačno joj je mogao vidjeti lice. Nježno ružičasto rumenilo razlilo joj se preko svijetlih obraza, a stidljiv smiješak zaigrao joj je na bujnim crvenim usnama. Ali zbog čovjeka koji je stajao kraj nje, Toru proključa krv od bijesa. Da, bio je to vrag glavom i bradom: Lachlan MacRuairi. Tor je dugo zurio u njih, a njegovo kameno lice nije davalo naznaka o snažnoj reakciji na pomisao da bi njegov neprijatelj mogao osvojiti takav zgoditak. Ali ništa na svijetu ga ne može natjerati da promijeni mišljenje. Njegova je volja bila čelična, tvrda i nesalomljiva. Kad je zadnji put skrenuo pogled s djevojke, nije se više osvrnuo.

36 janja|balkandownload

3. Poglavlje hristina se čvršće zaogrne haljom oko prsiju nastojeći se obraniti od iznenadne studeni, ali gusta vuna doimala se poput prozračnog lana u magli koja je prodirala u kosti. Pogledavši gore u nebo koje se mračilo, ona zadrhti i ubrza korak. )skrala se iz sela nakon gozbe, a iako su jesenski dani još bili dugi, njezin je zadatak potrajao dulje nego je očekivala. Ne požuri li, zakasnit će na večeru, a još se mora i preodjenuti. Nakon što je darovala svojoj sluškinji skoro novu haljinu koju je izvadila iz svog kovčega, u tajnosti je posudila djevojčinu staru halju koja je ipak bila finija od odjeće koje su nosile ovdašnje sluškinje, no iznošena i dovoljno neupadljiva da ne izazove nepotrebnu sumnju. Nasreću, većina gostiju, uključujući i njezina oca, bili su smješteni u staroj vijećnici i vojarnama na glavnom otoku. Samo je nekolicina odsjela u MacDonaldovom novom dvorcu pa rizik, da će naići netko tko bi ju mogao prepoznati, nije bio velik. Hodala je drugim mostićem prema manjem otoku dok se nad nju nadvijala sjena dvorca. Bilo joj je nelagodno zbog sve veće tame, ali to joj nije sasvim uništilo dobro raspoloženje. Smiješak joj ukrasi usne kad osjeti slatkoću uspjeha: Učinila je to. Njezin suludi plan možda ipak uspije. Zapravo, uvjeriti nekoga da ih poveze, bilo je lakše nego što je očekivala. Možda samo zato što je bio sasvim nezainteresiran ili zbog zlatne ogrlice koju je ponudila zauzvrat, kapetan je vrlo radosno prihvatio prevesti ih u Ionu bez pitanja. On je preksutra kretao za Mull i rado će ih iskrcati puteni. Christina se nije zavaravala. Njihov je plan bio pun opasnosti. Čak i ako uspiju pobjeći, otac će zasigurno krenuti za njima, a postojala je također šansa da im samostan neće ponuditi utočište, no sada nije smjela o tome razmišljati. Morale su iskoristiti priliku. Nakon onoga što se dogodilo ranije toga dana, znala je da nema vremena za gubljenje. )ako je pazila da ne pogleda poglavara klana MacLeod u oči, bila je izuzetno svjesna da je on mrko promatra tijekom obroka — pogotovo kad joj je prišao Lachlan MacRuairi i predstavio se te joj zahvalio na pravovremenoj upadici. Tamnokosi ratnik zelenih očiju bio je još naočitiji izbliza — unatoč ožiljku koji mu se protezao jagodičnom kosti — ali nije u njoj izazvao iste osjećaje kao drugi ratnik. Ovaj ju je plašio. Osjetila je u njemu nešto duboko mračno.

C

37 janja|balkandownload

Najbolji mačevalac na otočju, to su govorili o Toru MacLeodu. Ona se snažno strese kad se prisjetila žara MacLeodova pogleda. Poput njezina oca, on je vjerojatno bio bijesan na nju zato što je prekinula borbu. Ali zašto se zaustavio? Bio je to čin baš onakav kakav bi Lancelot učinio za Guinevere. Nasmijala se shvativši kako je to bila glupa usporedba. Ovaj zastrašujući polunorvežanin, poluškot, Gall-Gaedhil gospodar rata, nije bio ni nalik njezinom Lancelotu. Zamislila je Lancelota na konju, njegove predivne ledeno plave oči, naočiti lik i zlatnu kosu koja je sjajila na suncu kao kod nekog veličanstvenog boga sunca... Ona se ugrize za usnu. Zapravo, poglavar klana MacLeod prilično je odgovarao njezinoj slici, osim što je bio mnogo viši i mišićaviji od zamišljenog Lancelota. Lancelot bi izgubio. Ona prekrije usta dlanom, kao da bi joj ta nepozvana misao nekako mogla izletjeti iz usta. To je bila gotovo hereza. Lancelot je bio najveći vitez kršćanskog svijeta. Nije ga se smjelo ni s kim uspoređivati. )li jest? Što ako su MacLeoda viteški nagoni naveli da poštedi život onog čovjeka? Je li se možda zaustavio zbog nje? Ona odmahne glavom. Evo je opet, zanosi se. Je li površna sličnost vitezu iz njezinih snova bila kriva što je zaboravila na hladnu okrutnost u njegovu ledenom pogledu? Pogledao ju je samo na čas i njegov se izraz lica nije nimalo promijenio. Neće ona pronaći ljubaznost i viteštvo u otočkom ratničkom vođi. Malo je zadrhtala samo od pomisli na to. Milostivi Bože, umrla bi od straha kad bi mu trebala reći samo dvije riječi! Sišavši s dugog mosta, preplavi je olakšanje jer je zamalo stigla na cilj. Christina je mrzila biti sama u mraku. Ono što je za nekog slugu bila svakidašnja stvar, za damu je bila velika rijetkost. Bila je oko tri metra od prilaznih stuba koje su vodile do ulaznih vrata dvorca, kad začuje glasove iznad sebe. Podigne pogled i srce joj stane. Otac! S MacDonaldom i još barem šestoricom drugih. )zišli su iz kule i krenuli niz stube. Što ću reći? Kako ću im objasniti? Znajući da je na rubu katastrofe, ona se ogleda oko sebe kako bi pronašla neko mjesto kamo bi se sakrila. )mala je samo djelić sekunde za reakciju pa je učinila jedino što je mogla, čučnula pod drvene stube. Priljubivši leđa uz hladni kamen dvorca, ukipila se na mjestu. Ni dah joj nije izašao iz usta dok su muškarci koračah niz stube iznad njezine glave. Smijali su se i šalili kao da su pili cijelo vrijeme od gozbe — što je vjerojatno bila istina. Srce joj je luđački tuklo. Molim vas, nemojte pogledati dolje. Usudila se izdahnuti tek kad je zadnji muškarac sišao sa stuba i kad su bučni glasovi utihnuli odmaknuvši od dvorca. Prisilila se čekati dok ne nastupi potpuna tišina pa da tada iziđe iz sjenke. Čitavo joj tijelo odahne od olakšanja. Trenutak prerano. Netko je s leđa zgrabi za ruku i okrene je. Ona zastenje kad joj se tijelo sudari s ogromnim prsima. 38 janja|balkandownload

— Što mi to tu imamo? — upita je čovjek. Jezik mu se pleo od pića koje se osjećalo u njegovom dahu. Christina pogleda gore u crne oči ratnika koji je izgledao kao pravi grubijan. Bio je viši od nje barem trideset centimetara. Stražar, barem je tako izgledao. Bio je krupan kao medvjed, izražajnih i grubih crta lica i guste zamršene crne kose koja se protezala od tjemena do brade i kratkog vrata u čupavoj neurednoj masi. Ona instinktivno ustukne, utonuvši u nabore svog ogrtača s kapuljačom kako bi joj sjena sakrila lice. — Otkud si se ti stvorila? — nacerio se, otkrivajući otkrhnut prednji zub. Na trenutak je Christina bila previše zaprepaštena da bi odgovorila. Unatoč tome kako se njezin otac odnedavno odnosio prema njoj, ovakva je grubost ipak za nju bila veliki šok. Vitezovi ne nasrću na dame. Ali ona nije bila odjevena kao dama. A on nije bio vitez. Pozvat će ona njega na red. — Kako se usuđuješ! — reče ona najoholijim glasom. — Pusti me. — Ona se pokuša istrgnuti, ali njegova je ruka stisne poput škripca. Njezin ga stav nije obeshrabrio, već ga je samo još više razbjesnio. — Ti si jedna arogantna kuja, je li? — On je povuče malo bliže, dovoljno blizu da je vidjela pljuvačku u kutu njegovih usta koja mu je vlažila bradu. Želudac joj se okrene. — Nisam te dosad vidio. Ti si sigurno s onim škotskim damama — reče podrugljivo. Ona nije smatrala da je mudro sada istaknuti kako je Otočje također dio Škotske. On je bio pijan, jako pijan. Uhvati je silna panika, no nije mu to smjela pokazati. Bilo je jasno da se ovaj čovjek neće dati urazumjeti, pogotovo ne u njegovom trenutnom stanju. Ništa se više nije moglo učiniti. Čak i bude li to značilo da će morati objasniti ocu što je radila vani odjevena poput sluškinje, morat će otkriti svoj identitet. Kad ovaj grubijan čuje istinu, morat će je pustiti. Christina teatralno skine kapuljaču. — Nisam sluškinja škotskih dama, ja sam lady Christina Fraser, kći sira Andrewa Frasera. Dok je očekivala da će joj pustiti ruku, ono što je on sljedeće učinio bio je pravi šok. Zgrabio ju je grubo za kosu i okrenuo joj lice prema slabom svjetlu baklje koja je sjala iznad ulaznih vrata. Vrisnula je od boli. Njegove su oči bile staklene i neusredotočene dok joj je pregledavao lice, ali bilo je jasno iz njegova osmijeha da mu se sviđa ono što je uspio vidjeti. — Prava dama, je li? Onda sam ja engleski kralj, stari Dugonogi, glavom i bradom. — On se nasmije vlastitoj šali. — Bože, vidi samo ta usta. Nadam se da ih znaš lijepo koristiti. Krv joj je nestala s lica kad joj se strah i bijes pretvorio u ledenu paniku. On mi ne vjeruje. Ta mogućnost joj uopće nije pala na pamet. Christinu preplavi porazni osjećaj da će joj njezina naivnost i neiskustvo upravo doći glave. 39 janja|balkandownload

Odjednom joj se njezin kratki izlazak činio nepromišljenim, budalastim i opasnim, jako opasnim. Ogledala se oko sebe ne bi li ugledala nekoga tko bi joj pomogao, ali mjesto je izgledalo pusto. Gdje su stražari? (oće li itko čuti njezine krikove? (oće li ikoga biti briga? Od njegova pakosnog cerenja naježila joj se koža. Mogla je pretpostaviti kakve su mu namjere. — Pusti me, odvratna zvijeri! — povikala je. Pokušala je podignuti ruku i ogrepsti ga, ali on je nanjušio njezin pokret i sputao joj ruke, čvrsto je privukavši k sebi. Otimala se, ali njezini pokušaji da se istrgne samo su ga još više razbjesnili. — Vražja mačketino! — reče joj bijesno. — Vidim da voliš grublje. — Povukao ju je prema kuli, dublje u sjenu i gurnuo je na zid dvorca tako snažno da joj je izbio sav zrak iz pluća. Držao je jednu ruku na njezinoj glavi, drugom joj je oko struka sputavao ruke, pritišćući je svojim tijelom na zid tako da je jedva mogla disati, a kamoli se pomaknuti. Osokolili su je zvukovi muških glasova. — U pomoć! — uspjela je povikati prije nego što joj je dlanom začepio usta. Ali oni su je čuli. — Ej, ti tamo! Napadač se ukipi. To su zacijelo dvorski stražari. Suze su joj tekle niz obraze od olakšanja što će se ova noćna mora uskoro okončati. — Daj požuri! — reče jedan od muškaraca. — Cura je preglasna, a u blizini ima dama. Njezin se napadač zasmijulji. — Aha, baš je prava vrištalica. Drugi muškarci se nasmiju i krenu dalje, ostavivši je u šoku. Kako ju mogu samo tako ostaviti? Nije ih bilo briga. Ona je za njih bila nitko i ništa. Sve je ovisilo o njoj samoj. Nitko joj neće pomoći. Maknuvši ruku s njezinih usta, on je čvršće povuče za kosu i okrene joj lice prema sebi, nastavljajući ondje gdje je stao prije nego što su ga prekinuli. Usta mu se spuste i ona zavapi: — Ne! — Pokušala ga je izbjeći okrećući glavu, dok nije zaplakala od bola, ne mareći za to što će joj iščupati svu kosu. Ali što se jače otimala, on ju je sve čvršće držao. Zubi su im se sudarili, a nos ju je užasno zabolio kad je nasrnuo ustima na nju. Zapljusnuo ju je jedak miris pokvarena piva. Skoro se ugušila od smrada, grlo joj se stisnulo od gađenja, a želudac joj se okrenuo prijeteći da će povraćati. Pokušao je silom ugurati jezik u usta, ali ona je čvrsto stisnula vilicu. Frustrirano je zagunđao i počeo trljati tijelom o njezino još čvršće, pritišćući slinave usne na njezinu bradu. Kad joj je pustio glavu, ona je pomislila da je pobijedila, ali pobjeda je bila kratkog daha. Osjetila je kako joj rukom privlači vrat prema sebi, njegove ispucale nokte na svojoj goloj koži kad joj je zgrabio haljinu na vratu i povukao je dolje. Čula je zvuk kidanja tkanine trenutak prije nego što joj je hladan vjetar zapljusnuo golu dojku. On je zastenjao, stavio joj ruku na dojku i zgnječio je — snažno. Ona vrisne užasnuta brutalnim napadom. 40 janja|balkandownload

— Bože, vidi ti ove sise! — Zvučao je kao čovjek koji je upravo pronašao vreću zlata. — Velike i okrugle, baš kakve volim. Od silnog gađenja prema odvratnom dodiru njegovih odurnih ruku skupila je svu snagu i zaurlala: — Ne diraj me! — Bila je na rubu histerije. Batrgajući se kao divljakinja, uspjela je osloboditi jednu ruku dovoljno dugo da mu zarije nokte u obraz. On zaurla od bola i instinktivno ustukne. Ali šok i nevjerica ubrzo su izblijedjeli i njegov se mračni pogled s ubojitom namjerom ponovno usredotoči na nju. On prisloni dlan na lice i kad ga makne opazi da je krvav. — Ubit ću te zbog ovoga, kujo jedna. Ponovno nasrne na nju i ona se baci udesno, pokušavajući ga izbjeći. Ali on je bio prebrz. Uhvatio ju je za ogrtač i počeo je privlačiti k sebi. Srce joj je mahnito lupalo dok je pokušavala učiniti sve kako bi se istrgnula, izvijala se, udarala šakama, nogama. Ali ovoga puta bio je spreman na udarce. Borila se protiv osjećaja bespomoćnosti koji je prijetio da će je ugušiti, odbijajući izgubiti nadu. Odgurnula ga je još jednom, zapanjeno primijetivši da je odletio u zrak. Svaka pomisao da je ona odgovorna za to brzo je ugašena kad je podigla pogled i vidjela kako stražara, koji ju je napao, poput psića drži iznad tla drugi čovjek, ščepavši ga za vrat. Bilo je premračno da bi vidjela došljakovo lice, ali on je bio visok i krupan — još viši i krupniji od njezina napadača. Po prvi put u životu bilo joj je drago da je netko jak i mišićav. — Mislim da djevojka nije zainteresirana — reče on hladno. Glas mu je bio dubok i oštar poput britve s nepogrešivom crtom autoritativnosti. Koža joj se naježila od tona toga glasa. — Otkud ti pravo, dovraga — procijedi njezin napadač. — Djevojka je voljna, a čak i da nije, što to tebe briga. — Stražar koji je njoj djelovao jak kao bik, s mukom se pokušavao osloboditi muškarčeva stiska, ali došljak ga je stisnuo za vrat još jače, prekinuvši mu dovod zraka. Njezin spasitelj okrene glavu stenjućeg čovjeka prema sebi. — Upravo me postalo briga. — Bacio je napadača na zid, skoro jednakom lakoćom kao što je malo ranije nju bacio napadač. Glava mu je udarila u zid uz mučni udarac, praćen zvukom cvokotanja zuba. Pritisnut za vrat, njezin napadač opsuje, razrogačivši oči od straha. — Ti si jedan od MacRuairijevih ljudi? — upita njezin spasitelj. Napadač pokuša kimnuti, ali nije mogao dovoljno pomaknuti glavu. — Prepoznao sam te. A ako samo čujem da si opet dirao neku ženu protiv njezine volje, moje će lice biti posljednje koje ćeš vidjeti u životu. — On šmrcne kao da je upravo namirisao nešto jako smrdljivo. — Nije me briga koliko si pijan. Je li ti jasno? Napadač nijemo kimne, očito previše ustrašen da bi prozborio i riječ. )zgledao je kao da je vidio duha — ili čak sablasnog kosaca glavom i bradom. Stražar, koji je njoj izgledao tako nadmoćnim, zbrisao je poput uplašenog miša. Kad se njezin spasitelj okrenuo i maknuo lice iz sjene da bi je pogledao, 41 janja|balkandownload

Christina rukom priguši zapanjeni uzdah, shvaćajući zašto je njezin napadač prestravljen utekao.

*** Kako se Nicolson još nije pojavio, Tor je odlučio potražiti MacDonalda pa je krenuo je prema kuli, kad je čuo stenjanje i krajičkom oka ugledao likove u sjeni kraj zida. Iako se on osobno nije volio razmetati na javnom mjestu, privatnost je bila privilegija koju si je malo ljudi moglo priuštiti, pa nije bilo neuobičajeno vidjeti stražare kako se prepuštaju uživanju s djevojkama gdje god je to bilo moguće. On bi ih, kao i obično, ignorirao da nije čuo vrisak. )zoštri pogled i tek tada shvati da se radi o borbi koju letimičnim pogledom nije mogao uočiti. Obuzme ga silan bijes. Loše postupanje prema ženama ionako mu je bilo mrsko, no posebno se grozio silovanja otkad je saznao kakvu je sudbinu doživjela njegova majka. Ljudi pod njegovim zapovjedništvom znali su da on nikako ne tolerira zlostavljanje žena na tako bezobziran način. Kazna će biti brza i strašna. Djevojka se zadivljujuće hrabro borila, ali ovo nije bilo natjecanje i ta ga je činjenica još jače razbjesnila. Zgrabivši čovjeka za vrat, odvukao ga je s nje, bacio ga na tvrdi kamen i zakucao ga o zid. Bio je svjestan trenutka kad ga je čovjek prepoznao i tada je znao da se napadač neće opirati. Šteta. Dobro bi mu došao izgovor. Njegovo već mračno raspoloženje postalo je crno. Kad je stražar nestao u mraku, Tor se okrenuo djevojci. Ona se odmaknula tijekom njegove rasprave sa stražarom i stajala je izvan dosega baklje, sklupčana u mraku. Bila je sićušna i njega opet obuzme bijes kad pomisli na veličinu njezinog napadača. — Jesi li dobro? — upitao ju je. — D-dobro sam — promuca ona. Činilo se da se s mukom trudi prestati drhtati. Šok. Vidio je dovoljno ljudi koji su tako reagirali nakon bitke. — Hvala vam — rekla je, pribravši se. — Ne znam kako da vam zahvalim. On se namršti. Nešto nije bilo u redu. Njezin glas. Mek i sladak, nježno moduliranih tonova, koji nisu bili karakteristični za ovaj dio Škotske, bili su nepogrešivo profinjeni. Sluškinja koja govori kao dama? Zurio je u dršćući lik skriven u sjeni, uspjevši razaznati tek dovoljno da se u njega ušuljao neki nemir od kojeg je osjetio žmarce na vratu. — Dođi — reče, ispruživši ruku. — Neću ti nauditi. Ona je oklijevala, a zatim ga ipak primi za ruku. Šokirao ga je neki čudan, neobjašnjiv osjećaj. Prsti su joj bili hladni kao led, ali meki. Previše meki, pomisli i obuzme ga neka neracionalna ljutnja. Tako mu Torovog čekića, to ne može biti istina. Međutim, i prije nego što ju je povukao na svjetlo, znao je. Ona podigne svoje nježno ovalno lice prema njemu. Sjenke su joj milovale dražesne crte lica, a on se ponovno šokirao prepoznavši je. Te su oči bile 42 janja|balkandownload

nezaboravne — tamne i nakošene, uokvirene crnom crtom savršeno zavijenih obrva i dugačkim, gustim trepavicama. Fraserova kći. On joj pusti ruku. Jedan pogled bio je dovoljan da shvati kako ona zapravo sada izgleda. Raščupana kosa, usta stvorena za grijeh, natečena i izranjavana, glatka koža boje bjelokosti izgrebena bradom onog čovjeka. Zamračilo mu se pred očima. Silan nalet bijesa koji ga je preplavio gotovo je bilo nemoguće kontrolirati. Trebao sam ga ubiti. Zatim mu pogled padne niže, i on se ukipi. Ogrtač joj je skliznuo oko ramena, otkrivajući ispod razderanu opravu. On stisne usne tako čvrsto da su mu mišići u čeljusti poskočili. Nije to bilo sve što je poskočilo kad je njegovo tijelo reagiralo primitivnom snagom. Oči su ga zapekle od pogleda na jednu izuzetno veliku, izuzetno lijepu i izuzetno golu dojku. Pun i okrugao, predivan komad mesa boje slonovače, ukrašen na vrhu ružičastom bradavicom ukrućenom od studeni. Pogled mu se zadržao samo na trenutak, ali nije bio neprimijećen. Ona zastenje te omota čvrsto ogrtač oko prsiju da se pokrije. Mozak mu je prestao raditi, a pogled mu se ponovno digne na njezino lice. I u tami je uspio vidjeti da su joj se obrazi zažarili od stida. )li je to možda bila vrućina koja je zračila iz njega dok mu se tinjajuća ljutnja pretvarala u bijesnu oluju. — Što radite ovdje vani? — zareži na nju. — Ovako odjeveni. — Nije bilo teško shvatiti zašto bi je netko zamijenio za sluškinju. Ona razrogači oči na njegov ton, ali on je bio previše bijesan da bi se obuzdao. Priđe joj korak bliže, nadvivši se nad nju. Nježan, cvjetni miris proširi se zrakom i on se s mukom morao oduprijeti iznenadnom nagonu da udahne. Mirisala je predivno, svježe i nevino. Zato je ono što se upravo zamalo dogodilo bilo još užasnije. Stisnuo je šake pokušavajući se oduprijeti nagonu da je protrese i dovede pameti, koja joj je očito nedostajala. — Shvaćate li vi u kakvoj ste bili opasnosti. Znate li što se moglo dogoditi? Ona počne mahnito kimati glavom. Činilo se da se sva skupila u namjeri da pobjegne od njega. K vragu. On je plaši. Koji je njemu bio vrag? Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put izgubio živce zbog neke žene. Čak ni zbog svoje sestre Muriel, te tvrdoglave svađalice koja bi i jednog sveca dovela na rub živaca — a on je bio daleko od sveca. Tor ustukne, provuče ruku kroz kosu, pokušavajući obuzdati bijes. Bijes koji nije imao smisla. Ova cura nije njegova briga. Smirio se, natjeravši se djelovati uobičajeno hladnokrvno. — Vi znate tko sam ja? — upita je znatno ravnodušnijim tonom. Ona kimne i ohrabri se na trenutak pogledati ga još jednom ispod tih dugačkih trepavica. Bila je to stidljiva, ženstvena gesta koja se činila još zavodljivijom jer je bila sasvim nevina. Ona se još jače zarumeni. 43 janja|balkandownload

— Zašto ste vani sami? — ponovi on. — Gdje vam je pratnja? — Ona bi njega mogla isto to pitati. Jedan je poglavar rijetko bio bez svoje brojne pratnje, no Tor je ostavio svoje ljude u vijećnici kako bi otišao potražiti MacDonalda. — Ja... morala sam nešto obaviti. — Nervozno je lomila ruke. — Potrajalo je dulje nego što sam očekivala. Lagala je. — Ovako odjeveni? — Tor se nije baš razumio u žensku modu, ali čak je i on znao razliku između otmjene odjeće koju je odjenula ranije i onoga što je sada imala na sebi. Skinula je i tijaru s draguljima koju je nosila na gozbi, kao i skupe biserne naušnice i ogrlicu. Očito se namjeravala prerušiti. Pitanje je bilo zašto. — Nisam željela uprljati svoju finu odjeću. — Pokaže na mokri rub oprave ispod koje je virio vrh nježna stopala umazana blatom. — Očekujete da povjerujem u to? — On prekriži ruke i prodorno se zapilji u nju, čekajući. Vidjelo se po njezinu držanju da je muči grižnja savijesti, no služilo joj je na čast to što nije zadrhtala. Susreo je muškarce koji bi se slomili pred njim i zbog beznačajnijih problema. Čini se da je zaboravila na strah koji joj se ranije vidio na licu. — Kakav to posao u selu može biti tako važan? — upita je, primijetivši na opravi pijesak koji je bio pomiješam s blatom. Ona je izbjegavala njegov pogled kršeći ruke. Cura uistinu nije znala lagati. — Molim vas — preklinjala ga je — stvar je osobna. Proučavao ju je još malo, želeći je još ispitivati. Nešto je smjerala, a on je bio znatiželjan, previše znatiželjan. Ali, podsjetio se, to nije bila njegova briga i nije se želio miješati. Njezino ponašanje ove noći dokazalo je ono što je on već znao: takve su djevojke prava nevolja. Naivna i ranjiva unatoč svom zavodljivom izgledu. Bila je od one vrste žena na koje čovjek mora stalno paziti. Bilo mu je drago što nije odgovoran za nju, ali netko bi morao bolje paziti na nju. — Zna li vaš otac da ste vani? Ona problijedi. Strah se ponovno vrati na njezino nježno lice. — Molim vas. — )znenadilo ga je što je stavila ruku na njegovu nadlakticu. — Preklinjem vas da ne kažete ništa. )zgledala je vrlo mlado, vrlo nevino i vrlo uplašeno. Bila je to iznenađujuće moćna kombinacija. Pogledao je dolje u te nježne molećive oči i osjetio čudnu nelagodu kraj pluća zbog koje se zapitao je li na gozbi previše pojeo. — Molim vas — zamolila je ponovno, nježno mu stisnuvši ruku. On se ukočio, svaki mišić, svaki završetak živca reagirao je na taj njezin nježan dodir. Oštricu mača na svojoj koži nikad dosad nije osjetio s takvim intenzitetom kao ovo. A zatim, kao da je upravo shvatila što radi, ona naglo privuče ruku k sebi i spusti pogled prema svojim nožnim prstima. Očito ju je bilo stid što ga je tako prisno dodirivala. Zapravo, on nije znao kako bi to protumačio. Nakašljao se i rekao: — Vaš otac će se pobrinuti da taj čovjek bude kažnjen za ono što je pokušao učiniti. 44 janja|balkandownload

Ja bih ga ubio. — Ne, molim vas. — Čuo je paniku u njezinu glasom. — Ja samo želim zaboraviti da se to dogodilo. Kažete li nešto mome ocu, on će se samo razbjesniti. — Uistinu je mislila to što je rekla. A pomisao na to očito ju je prestravila. Lice mu se smrači jer je pogodio zašto. Zar Fraser iskaljuje bijes na svojim kćerima? Sve se u njegovu tijelu zgrozi se na tu pomisao. — Zar vas tuče? — Ne — reče ona brzo. Prebrzo. Nije ju trebao to pitati. Podigne u mislima zid između nje i sebe. To nije tvoja briga. Ova djevojka nije za njega. A on joj nije trebao još pogoršavati probleme. — Neću odati našu tajnu samo ako mi date riječ da nikad više nećete napustiti dvorac bez pratnje. Skoro se predomislio kad je vidio izraz njezina lica. Gledala ga je kao da je upravo ubio zmaja. Tamne su joj oči sjajile od zahvalnosti, a njezina nevjerojatna usta razvukla su se u širok osmijeh. Učinak koji je time postigla bio je zapanjujuć. Ona nije bila samo lijepa, ona je zračila ljepotom. Ali od tog pogleda u njezinim očima njemu postane nelagodno. — Uistinu to mislite? — reče ona. — Nećete ništa reći? — Neću, ako se složite. — O, slažem se, slažem se, uistinu. — A zatim, ne shvaćajući što radi, ona mu se baci u zagrljaj poput djeteta, pritisnuvši svoj nježni obraz na plašt koji je nosio oko ramena. — (vala vam. Kunem se da nikada više neću učiniti ništa slično ovome. Tor se osjećao kao da ga je netko udario maljem. Ta njezina spontana gesta sasvim ga je razoružala. Bio je to nepoznat osjećaj za čovjeka kojeg nitko nikad nije porazio u borbi. Privukao ju je k sebi, instinktivno je rukom obuhvativši oko struka. Udahnuo je. K vragu, ona tako divno miriši. Čuo je kako je glasno usisala zrak, a kad ga je pogledala u oči, nije znao tko je od njih dvoje više iznenađen. Preplavljena silnim osjećajem zahvalnosti, ne samo zato što ju je spasio tog užasnog čovjeka, već i zato što je pristao čuvati njezinu tajnu, Christina je reagirala bez razmišljanja, zagrlivši ga onako kako bi zagrlila svoju sestru. No bilo je potpuno jasno da on nije njezina sestra. Na trenutak se prestravi. Tijelo mu je bilo krupno i tvrdo i podatno poput granita. Osjećala se kao da se glavom zaletjela u kameni zid. Topli kameni zid koji nije mirisao na Beatrixinu ružinu vodicu već na nešto mračno, žestoko i svakako muževno. Toplina i opojni miris preplave joj osjetila. Nije mogla disati izgubljena u dubinama najčudesnijih plavih očiju koje je vidjela u svom životu. Strah je nestao dok joj je tijelo preplavljivala vrućina i svjesnost. Svjesnost o tome kako se osjeća sitnom u njegovim rukama i svjesnost o tome kako ju drži blizu sebe. Svjesnost o tome kako joj se koža na dojkama naježila pritisnuta o tvrdoću njegovih prsa. Svjesnost golemih mišića na njegovim rukama, tvrdih 45 janja|balkandownload

poput kamena, i snage njegova velikog dlana na njezinom struku. Mogao bi je bez razmišljanja zgnječiti, a ipak ju je grlio iznenađujuće nježno. Činio se jednako zaprepaštenim kao i ona, isprva, ali zatim mu se pogled izoštri — zažari — na način koji bi ju trebao uznemiriti. Osjećala je taj pogled tako intenzivno kao da joj pali kožu. Nije ga mogla prestati gledati. Povezanost je bila tako jaka. Činilo se kao da ju je uhvatila morska struja i vukla ju prema otvorenom moru. Moru duboke tamnoplave boje, okružene tamnim trepavicama ukrašenim zlatom, smještenom na licu koje je bilo naočitije nego što je isprva pomislila. Brutalno naočito, poput lica nekog brončanog nordijskog boga rata — čvrsto, zastrašujuće i stvoreno za destrukciju. Nije samo njegova izuzetna visina i mišićavo tijelo djelovalo kao isklesano iz kamena, već i njegovo koščato lice. Bilo je to uistinu jako čudno. Unatoč njegovoj strašnoj pojavi, ona je imala silnu želju ispružiti ruku i prstom pomilovati tvrde linije njegova obraza i brade. Lice mu je bilo tako vješto isklesano da gotovo nije izgledalo stvarno. Nije bilo ništa profinjeno ili klasično lijepo u njegovom licu — od duboko usađenih očiju pod sjenom gustih tamnih obrva, izraženog nosa proširenog na mjestu gdje je zacijelo bio slomljen, do visokih jagodica koje su se spuštale u oštrom kutu prema četvrtastoj bradi i nježno oblikovanih širokih usta — a ipak je učinak svega toga zajedno bilo sirovo, muževno savršenstvo. No to je očito bilo lice ratnika. )zbliza su se vidjeli tragovi bitaka. Tanki ožiljak presijecao mu je desnu obrvu, a jedan se dulji spuštao od obraza do gornjeg ruba usne. Pomislila je da ima još jedan na bradi, ali tu mu je udubinu napravio prst božji, a ne oružje. Koža mu je bila potamnjela od sunca, osim tankih bijelih crta smještenih oko očiju i usta. Bio je prilično dobro obrijan, a tamna sjena jednodnevne brade naglašavala je čvrstu, neumoljivu čeljust, te kosa, koja je bila kraća od kose većine muškaraca, padala je u mekim, neravnomjernim valovima do brade. Trebala bi biti smeđa da je sunce nije izblijedjelo. Bio je predivan. Taj je čovjek imao najveličanstvenije tijelo koje je vidjela u svom životu. A pročitala je previše knjiga da ju pojava naočitog viteza ne bi dirnula. Očito nije samo ona uronila u misli. Pogled mu se spusti na njezina usta. Usne joj se razdvoje dok je tiho uzdahnula. On će je poljubiti. Ona je čekala, srce joj je treperilo silnom brzinom, poput krila ptice koja mahnito želi pobjeći iz kaveza. Bojala se, ali nije bila uplašena — tijelo joj je bilo u nesuglasju s umom. Zar ona uistinu želi da je on poljubi? Nikad je nitko u životu nije poljubio, ali njegova su usta izgledala tako meko u usporedbi s ostatkom njega. To je bilo sve o čemu je mogla razmišljati. Nagne se nesvjesno bliže, a zbog iščekivanja, trnci joj prođu niz kralježnicu. Bradavice joj se ukrute u kuglice pritisnute o njegova prsa. Oči su mu se smračile i u njihovu je pogledu bilo nečeg što ona nije prepoznala. Imala je dojam da je on pojačao stisak na trenutak prije nego što se umirio, a zatim je tako brzo pustio da se zapitala je li si to zapravo umislila. — Vratite se u svoju sobu — reče on osorno. — Za večeras nam je dosta nevolja. 46 janja|balkandownload

Odjednom je shvatila što je učinila. Lice joj se zažari od užasnog srama. Ona je bila zagrlila ne samo stranca već opakog ratničkog vođu. Kako se mogla tako zaboraviti nakon onoga što se upravo dogodilo. Po svim pravilima, ovog se čovjeka trebala znatno više bojati od onog koji ju je napao. Bio je veći, jači, a nakon one borbe mačevima, uvjerila se da je bio i znatno opasniji. Od samo jednog pogleda na njegovo lice, njezin je napadač uplašen umakao. Zašto ju onda nije bilo strah? )sprva ju je bilo, kad je bio onako ljutit, ali čim je nanjušio njezin strah, s takvom je lakoćom kontrolirao ljutnju da je ona znala kako nije u opasnosti. Bilo je to sasvim različito od nepredvidivosti njezina oca. )ako je to bilo nevjerojatno, s obzirom na ono što je znala o ratnicima s Otočja, osjećala se sigurno s njim. Ne samo zato što ju je spasio — iako se radilo i o tome. Radilo se o nečem u njegovu glasu i plemićkom držanju. U dubokim, muževnim tonovima i smirenom autoritetu koji se osjećao u svakoj njegovoj riječi i u njegovu kraljevski ponosnom držanju. Instinktivno, na nekoj primitivnoj razini, ona mu je vjerovala. Kako bi drukčije mogla objasniti ovo što je upravo učinila? A činilo se da je njezino povjerenje bilo opravdano. On ju je želio poljubiti, ali ju je pustio. Bio je previše častan da bi je iskoristio. Ali što on sada misli o njoj? Ona je bila ovdje kako bi mu je predstavili kao moguću nevjestu. Bi li on želio tako slobodnu ženu za suprugu? A zašto je to nju uopće bilo briga kad nije imala nikakvu namjeru udati se za njega? — Oprostite mi — reče ona užasnuto. — Ne znam što me spopalo. Ja sam vam samo silno zahvalna na tome što ste me prije spasili... — Ništa za to — reče on odrješito. Ništa? Zapanji je njegovo spremno odbacivanje svake zasluge. Ali on ju je uistinu spasio. Baš poput vitezova u njezinim pričama. Christina nagne glavu na stranu, zbunjena. Na trenutak je zvučalo kao da ju upozorava, ali zatim njoj sine o čemu se tu zapravo radi. Prepoznala je vitešku gestu. Naravno! On je samo bio skroman. — Meni je to bila velika stvar — reče ona stidljivo se osmjehnuvši. Da nije počeo tako užasno, ovo bi se možda moglo nazvati najromantičnijim događajem u njezinom životu. Ne spašavaju nju svaki dan naočiti vitezovi iz kandži zla. Lice mu se uozbilji. — Idite — reče ukočeno. Ne shvaćajući u potpunosti njegovu otresitost, ona mu se još jednom stidljivo osmjehne prije nego što požuri uza stube. Kad je stigla do vrha, okrene se kako bi mu ponovno zahvalila. — Ja... Ali glas joj se izgubi u praznini tame. On je već otišao. Tek je kasnije shvatila zašto.

47 janja|balkandownload

4. Poglavlje

C

hristina je primijetila da je poglavar klana MacLeod bio odsutan tijekom večernjeg obroka, ali nije tome pridavala nikakvu važnost sve dok njezin otac nije bijesno uletio u njihovu sobu kad su se ona i Beatrix pripremale za počinak. Presvukle su se iz oprava, a sluškinja je upravo završila s četkanjem Beatrixine kose i počinjala četkati njezinu. Otac istrgne četku iz ruku sirote djevojke i naredi joj da se izgubi van iz sobe. Christina poželi da i ona može pobjeći za njom. Nešto se dogodilo. Srce joj se smrzlo. Nebesa, pomozite mi, zar je čuo? Zar je poglavar klana MacLeod prekršio svoje obećanje? — On odlazi — prosikće on. — A mi moramo učiniti nešto da ga spriječimo. Skrivajući olakšanje što otac nije čuo za napad, pokušala je održati glas ravnodušnim i ne usredotočiti pozornost na tešku srebrnu četku koju je otac držao u ruci. — Tko odlazi? — Poglavar MacLeod, glupačo. Ona se trzne kad je tresnuo četku na stol pred njom, od čega su zazveckale tanke staklene posudice s njezinim parfemima i drvene kutije u kojima je držala nakit. Kad joj je srce ponovno zakucalo, shvatila je što je otac bio rekao. Ona se namršti. Odlazi? — Na koliko dugo? Otac ju je pogledao kao da je maloumna. — Zauvijek. Odbio je vas obje — reče on s gađenjem, kao da su za to očito one krive. Odbio? Ona uhvati sestrin pogled i pročita u njima olakšanje, ali i iznenađenje. Kad se Christina ranije vratila u sobu u raščupanom i neurednom staju, nije imala izbora no povjeriti se Beatrix i ispričati joj većinu onoga što se dogodilo, izostavivši uznemirujuće pojedinosti. Beatrix je bila užasnuta, kriveći sebe što nije išla s njom, a to je bilo blesavo jer je upravo Christina inzistirala na tome da ide sama. Ako je nekoga trebalo kriviti za ono što se dogodilo, to je bila ona. No vidjevši sada sestrin izraz lica, Christina shvati da je možda malo pretjerala u opisima plemenitosti i kavalirštine njezina spasitelja. Možda je pretjerivala i u svojim mislima. Trebalo bi joj laknuti što ih je odbio, no umjesto toga, odjednom je nešto stisne u prsima što se bolje moglo protumačiti kao razočaranje. Prijašnji strah i predrasude, shvatila je, bili su neutemeljeni. U tajnosti se pitala... je li on možda zalutali vitez njezinih snova. On ju je spasio, uvažio njezinu molbu za milost, držao je u svojim rukama i zamalo je poljubio. 48 janja|balkandownload

Ali nije ju poljubio. Smatrala je da ga je u tome spriječio osjećaj časti. Je li iščitavala iz njegovih poteza viteške značajke, a zapravo se radilo o tome da ga uopće nije zanimala? Je li ga odbila njezina otvorenost? Je li ona jednostavno umislila da osjeća povezanost s njim? Uistinu, ništa u njegovu izrazu lica nije joj dalo naslutiti da ju on smatra bilo čime drugim osim budalastom djevojkom koju su zbog vlastite gluposti skoro silovali. Zapravo, prisjetivši se malo, shvatila je da je on nju promatrao istim pogledom lišenim emocija, baš kao što je promatrao i svakog drugog. Opaku, neumoljivu fasadu nije bilo moguće pročitati, ali na trenutak je pomislila... Nije bilo važno što je pomislila. Uvjeravala se da su očeve vijesti svakako odlične. On se nije želio oženiti njome. Ona i Beatrix su sigurne — barem trenutno. Neće morati riskirati i u posljednji trenutak pobjeći na )onu. Njezina će sestra biti razočarana, ali bit će bolje ako budu imale više vremena. Njihov je plan rođen iz očaja, nikako nije bio racionalan i dobro promišljen. Tako je najbolje. Ali nije mogla suzdržati da ne upita: — Zašto? Lice njezina oca zgrči se u bijesnu grimasu. — Sigurno si ga naljutila svojim uplitanjem. Kakve sad veze ima zašto? Odbio je, a to za nas ne dolazi u obzir. Mi ga trebamo. Treba nam to savezništvo. — Ali zašto je poglavar klana MacLeod tako važan? — U Finlagganu je doslovno sve kipjelo od poglavara s Otočja, no to nije značilo da je željela potaknuti oca da razmisli o njezinoj udaji za bilo kojeg od njih. On je pogleda ispod oka. — On jest važan; ne moraš znati ništa više od toga. Njezin otac možda misli da je ona glupa, ali znala je da razlog zašto su ovdje ima nekakve veze s ratom protiv Engleske. U korijenu svih očevih djela ležala je očeva želja za osiguranjem škotske slobode od krvožednog engleskog kujinog sina . Domoljublje njezine obitelji bilo je svima dobro poznato, no njezin je otac bio zaražen bijesnim fanatizmom. Ponekad se pitala postoji li uopće nešto što njezin otac ne bi učinio da protjera Edwarda iz Škotske. Za razliku od većine plemstva koje je iz političkih razloga mijenjalo strane — poput Bruceovih i Comynovih, koji su se izgleda uvijek borili na protivničkoj strani, koja god to bila — Fraserovi su uvijek bili na škotskoj strani. Borili su se rame uz rame s Wallacom, Balliolom, Comynom, a sada, ako je odanost njezina rođaka Simona bila neki pokazatelj, kao saveznici Roberta Brucea. Pretpostavila je da nazočnost biskupa od sv. Andrije znači da je i on odlučio postati Bruceovim saveznikom. Očito, njezin je otac s Lambertonom kovao neku zavjeru i odlučili su da im je potrebna podrška poglavara Otočja, pogotovo Tormoda MacLeoda. Najboljeg mačevaoca na Otočju. Je li se radilo o tome? Zar su toliko smioni da razmišljaju o novom ustanku? Nadala se da nisu. Bila je to opasna zamisao. Priča o sudbini koja je zatekla Williama Wallaca proširila se cijelom Škotskom poput požara. Koliko god se bojala svoga oca, Christina nije željela vidjeti njegovu glavu nabijenu na kolac na nekom engleskom zamku. 49 janja|balkandownload

Otac ju je promatrao kao da očekuje da ona nešto prozbori. Ali poglavar klana MacLeod je odbio savezništvo. Što bi drugo sada mogli učiniti? — Možda bi mogao pronaći neki drugi način kako ga pridobiti — pokuša ona. Njegov pogled klizne prema Beatrix koja se silno trudila utopiti u valovite zavjese baldahina i zamalo u tome uspjela. Sa svojom dugom, zlatnom kosom koja joj je padala preko ramena i odjevena samo u lanenu podhaljinu, izgledala je eterično poput anđela. — A, ne. Ja nisam odustao — reče njezin otac prepredeno se osmjehnuvši. — Samo mu ne smijemo dati izbora. Od tona njegova glasa naježile su se sitne dlačice na Christininim rukama. — Što ti to znači? — MacLeod je djelovao kao čovjek koji sve odluke donosi sam; nije mogla zamisliti da bi ga bilo tko mogao natjerati na nešto. — Otkriju li Beatrix u njegovoj postelji, čast će ga obvezati da se oženi njome. Christini je trebalo neko vrijeme da shvati što otac predlaže. Beatrix je problijedjela tako da joj je lice poprimilo boju jednaku podhaljini. — U njegovoj postelji? — ona ponovi užasnutim šaptom. — Ti to zacijelo ne misliš ozbiljno — reče Christina u nevjerici, toliko zapanjena da se sasvim zaboravila. On bi upropastio svoju kćer da natjera jednog čovjeka da se oženi njome? Njezin se otac okrene prema njoj, očiju mrkih i nemilosrdnih poput dva crna kamena. — Uvjeravam te da sam sasvim ozbiljan. — On nehajno odmahne rukom. — Ništa se neće dogoditi. Treba nam samo nekoliko minuta. Beatrix se samo mora ušuljati u postelju kraj njega dok on spava. Ja ću je pronaći nakon nekoliko minuta. Krjepost će joj biti sačuvana. Christina nije mogla vjerovati što čuje. Zar se njezin otac sasvim odrekao časti. — Ali to je prijevara — reče ona zgranuto. — To je nečasno. On stisne šaku, a ona se na trenutak uplaši da je pretjerala. Trzne se, ali njegova stisnuta šaka se ne pomakne. — Glupačo jedna, kako se usuđuješ meni govoriti o časti? Što je nekoliko minuta u usporedbi s tri godine koliko sam u Edwardovim tamnicama proveo za Škotsku. Čast? Što ti znaš o ratu i žrtvi? — Lice mu se zajapurilo, bio je tako bijesan da se činilo da će eksplodirati. Zgrabio ju je za ruku i grubo je okrenuo kako bi ga pogledala u lice. — Ne želim više čuti ni jednu od tvojih glupih primjedbi. Tako ćemo postići svoj cilj i samo je to važno. — Pustio ju je, odgurnuvši je, kao da nema povjerenja u sebe da joj neće nauditi. — Beatrix će mu biti dobra žena. On će to brzo shvatiti i bit će mi zahvalan. Činilo se da je dobila odgovor na svoje pitanje: Njezin otac neće prezati ni pred čim da postigne svoj cilj. Beatrix se sklupčala u loptu, drhteći. — Ja to ne mogu — reče glasom zagušenim suzama. — Ja to neću učiniti. Christinu obuzme silan ponos zbog sestrina prkosa dok ne uoči kako otac prilazi krevetu. — Učinit ćeš to — zaprijeti joj, podižući ruku. — )li nećeš osjetiti samo moju ruku. Ovoga puta ću te bičem. 50 janja|balkandownload

Prije nego što je uspio udariti njezinu sestru, Christina ga zgrabi za ruku. — Ja ću to učiniti — reče. — Molim te, nemoj joj nauditi. Ja ću to učiniti. On se okrene prema njoj, a ona mu pusti ruku. Laknulo joj je kad ju je spustio. — Ma ne, tvoja sestra je bolji izbor. Beatrix nije napravila budalu od sebe umiješavši se u njegovu borbu. — Ali on je stao — izlane Christina. Morala se domisliti kako ga uvjeriti. — I mene je gledao tijekom gozbe. Morao si to vidjeti. Otac se zapiljio u nju. — Jesi li sigurna? Osjetila je kako joj se obrazi žare zbog pretjerivanja. Da, on nju jest gledao, no u njegovu nemilosrdnom pogledu nije bilo ni tračka zanimanja — zapravo, kad je MacRuairi stao kraj nje, on je izgledao bijesno. — Djevojka uvijek zna kad se sviđa nekom muškarcu. — Na tu se laž zacrvenjela kao rak nadajući se da će to njezin otac pripisati skromnosti. Pomislila je da je osjetila neku vezu s njim, iako s obzirom na to kako ju je odbio, nije mogla biti ni u što sigurna. No Beatrix nikako ne bi mogla učiniti ono što je otac zahtijevao, a Christina neće moći podnijeti posljedice sestrina odbijanja. Pomisao na udarce bičem po sestrinim krhkim leđima ispunila ju je ledenom stravom. Usput, tješila se, ona nikad neće morati provesti taj plan i ušuljati se u njegovu sobu. Činilo se da moraju ostvariti njihov očajnički plan. One će ipak završiti na brodu za )onu, prije nego što će Christina biti prisiljena poslušati očevu nečasnu zapovijed. Možda se ranije zanosila maštarijama, ali MacLeodovo odbijanje ju je lišilo svih drugih mogućnosti. — Onda dobro — reče otac, kao da joj čini veliku uslugu — možeš ti. — Nasmiješio se, a ona je shvatila da je on cijelo vrijeme računao da će to tako ispasti. Uopće nije namjeravao prisiliti Beatrix, već je znao da će to biti Christina. Vješto ju je izigrao. Beatrix zastenje. Zvučalo je to kao da se kani usprotiviti, ali Christina je pogledom zaustavi, šutke joj davši do znanja da će sve biti u redu. One će ići na )onu. Očev plan se nikad neće ostvariti. — Spremi se — reče njezin otac. — Doći ću po tebe nekoliko sati nakon što se on povuče na počinak. Christini srce stane. Večeras? Brod polazi tek za dva dana! — A-ali — zamucala je — mislila sam da ću imati nekoliko dana za pripremu. Njezin otac odmahne glavom. — To mora biti večeras. Ne možemo gubiti vrijeme. Nicolson ne dolazi i MacLeoda ništa ne zadržava ovdje. Ona nije imala pojma tko je Nicolson, ali to i nije bilo važno. — Ne mogu — reče ona, pokušavajući pronaći razlog za odgodu. — Ne mogu večeras. Nisam spremna. On je pogleda ispod oka kao da nešto sumnja, iako je znala da je to nemoguće. — Rekao sam, večeras. Nema potrebe za ikakvu pripremu. — On pokaže na njezinu podhaljinu. — Ovo što imaš na sebi bit će dovoljno. Ne budeš li spremna kad se vratim, tvoja će sestra platiti za tvoj neposluh. — Ali što ako se probudi? — upita ona očajnički, grozničavo razmišljajući što učiniti. (oće li joj nauditi? 51 janja|balkandownload

Njezin otac slegne ramenima. — Pronađi načina da mu odvučeš pozornost. — On je odmjeri od glave do pete. — Siguran sam da u nekoliko minuta možeš nešto smisliti. Krv joj nestane s lica kad je shvatila što on želi reći. Mogla je samo u stravi i očaju gledati kako otac zatvara vrata za sobom. On je pobijedio. )ako to nikad nije bila nekakva bitka. Od samog je početka znao da će ona učiniti sve kako bi zaštitila svoju sestru. Čak i nešto tako nečasno poput prijevarom natjerati na brak čovjeka koji ju ne želi. Christina zadrhti. Njezin otac nimalo ne mari za vlastitu čast, zašto bi onda mario za čast jedne beznačajne kćeri? — Joj, Chrissi — reče Beatrix, bacivši joj se u zagrljaj. — Što ćemo učiniti? Sklupčavši se kraj sestre na postelji, Christina ju je milovala po glavi dok je Beatrix plakala pritisnuvši lice u sestrino rame. Tek kad je šok zamijenila tupost, Christina odgovori. — Ono što traži. Zar imamo ikakav izbor? Želudac joj se okretao i osjećala je u grlu kako joj ide na povraćanje od same pomisli na ono što mora učiniti. Svaka stanica u njezinu tijelu odbijala je učiniti nešto tako nečasno. Taj ju je čovjek spasio, a ona će mu se ovako odužiti za njegovu ljubaznost? — Otac je poludio od mržnje — reče Beatrix. — Pogrešno je natjerati čovjeka na brak na ovaj način. Takav će brak biti osuđen na propast. Beatrix je imala pravo. Poglavar klana MacLeod će ju prezirati — i to s punim pravom. ) kao da sama pomisao na to da se mora uvući kriomice u njegovu spavaću sobu nije bila već dovoljno užasna, morala se plašiti i njegove reakcije. Ali neće biti trajne štete. Do braka neće doći. Christina odmahne glavom. — Ja ću večeras učiniti ono što otac traži, ali nas dvije ćemo preksutra pobjeći baš kao što smo planirale. — Najgore što će se poglavaru klana MacLeod dogoditi bit će odgoda povratka iz Finlaggana. Ali neće ga nitko natjerati na brak. To joj mora dati hrabrost.

*** Tor odbaci krzneni pokrivač, spusti noge s kreveta i krene za srebrnim tragom mjesečine koja se probijala kroz drvena sjenila do pokrajnjeg stolića. Sa zadovoljstvom je dočekao udar hladnog noćnog zraka na svojoj koži. Bilo mu je vruće. ) bio je nemiran. Osjećao se kao da će iskočiti iz svoje vražje kože. Nije sad bilo prvi put da je požalio što je odbio MacDonaldovu ponudu da mu pošalje neku djevojku s kojom će večeras dijeliti postelju. Koji mu je vrag bio? Čeljust mu se ukruti kad spozna odgovor na to pitanje. Svaka žena je jednako dobra, podsjeti se. Posegnuvši za vrčem uisge-beathe3, šutke zahvali MacDonaldu na njegovoj predvidljivoj gostoljubivosti i ispije dug gutljaj ne mareći natočiti piće u čašu. 3

Keltski naziv za viski, doslovno znači voda života op. prev.)

52 janja|balkandownload

Moćni viski ostavio je vatreni trag u njegovu grlu i prsima, a nakon nekoliko trenutaka, proširio mu se udovima poput toplog pokrivača, umrtvivši oštricu nervoze. Kad je vrč postao značajno lakši, on provuče prst kroz malu dršku na njegovu vratu i odnese ga do noćnog ormarića. Bacivši se ponovno na krevet, odmakne kosu s lica, zgrožen sam sobom. Zaboga, koji mu je vrag? Volio je viski — baš kao i svaki Otočanin — ali nije ga obično rabio kako bi umrtvio osjećaje. No zid koji je podigao u svojim mislima pokazao se zbunjujuće slabim. Bio je vraški blizu da poljubi onu curu, i znao je to dobro. Za čovjeka koji se ponosio samokontrolom, takav propust bio je nezamisliv. On bi trebao sve svoje misli usredotočiti na Nicolsona. MacDonald mu je rekao da se Nicolson neće odazvati pozivu u Finlaggan. )spričao se, rekavši da ima bitnog posla koji treba obaviti. Aha, pomisli Tor, hitnog posla poput pripremanja napada na MacLeodove. MacDonald je poslao Nicolsonu još jednog glasnika, zahtijevajući njegovu hitnu nazočnost, ali Tor se nije usudio čekati. Morao se odmah vratiti u Skye i započeti pripreme za rat. No nije mu vjerojatnost rata opsjedala misli, ukrućivala muškost i natjerala ga da se osjeća poput lava zarobljenog u veoma malom kavezu. Pozornost mu je odvlačilo nešto drugo. Jedna žena, od svih stvari na svijetu. On odmahne glavom. Nije se radilo o tome da nije uživao u društvu žena. Ali osim neobaveznog razgovora tijekom obroka, najbolje je s njima općio u postelji. Tada ih je jako dobro razumio. No iskreno, ni o jednoj ženi nikad nije previše razmišljao. Nije imao vremena ni pozornosti za to. Otkad su mu roditelji umrli kad je imao deset godina, bio je usredotočen na samo jedan cilj — dobrobit i napredak svojega klana. Veći dio posljednjih dvadeset godina proveo je na bojištu, vraćajući se na Skye kad bi to bilo moguće. Svoju ženu Floru, kćer jednog irskog kralja, upoznao je tek nekoliko dana prije njihova vjenčanja, a kad se sad prisjeti tog vremena, vjerojatno je tijekom njihova braka s njom proveo tek mjesec-dva. Dovoljno dugo da mu podari dva krasna sina, ali malo što drugo. On se bavio svojim dužnostima, a ona svojim. Taj brak mu je savršeno odgovarao. Namrštio se, razmišljajući je li takav brak i njoj odgovarao jednako dobro kao njemu. Pripisavši tu čudnu pomisao viskiju koji je popio, on odloži vrč, legne na hladne plahte, zatvori oči i pusti neka tama i piće ublaže napetost njegovih prenapregnutih mišića. No piće nije pomoglo. Slike koje su mu zažarile um nije bilo tako lako zanemariti. Čim je zatvorio oči, sve su se vratile. Njezino lijepo lice. Njezine egzotično nakošene oči. Njezina usta vrijedna grijeha, samo nekoliko centimetara od njegovih. I njezina gola dojka. 53 janja|balkandownload

Zastenjao je, a kita mu snažno poskoči kad taj prizor oživi punom snagom. Velika kugla meke, bijele, nedirnute kože ukrašena na vrhu čvrstom ružičastom bradavicom veličine bisera. Bila je to najspektakularnija dojka koju je vidio u svom životu, stvorena za muškarčev užitak. Savršena mješavina istovremene nevinosti i erotike — baš kao i sama djevojka. Bio je tvrd kao kovačev čekić. Znajući da u ovakvom stanju neće moći zaspati, on ga obuhvati rukom i prepusti se slikama — njezinih dojki, njezina lica, tih širokih bludnih usta kako sišu... A zatim oslobodi svoju frustraciju u ručnik. Bilo je to za jednog ratnika praktično rješenje, iako ne baš posebno zadovoljavajuće. Konačno zaspi nemirnim snom. No jutro nikako da dođe.

*** Christina nije mogla prestati drhtati. Tresla se nekontrolirano, ali ne od hladnoće, nego od straha. Vukla se niz hodnik i uz stube, zastajkujući sa svakim korakom, kao da joj otac drži mač uperen u leđa. Nije mogla vjerovati da čini ono što čini. Jedino što ju je tjeralo naprijed bila je pomisao na očev bijes i spoznaja što će se dogoditi i njoj i Beatrix ne učini li ono što joj je otac zapovjedio. Što je više razmišljala o tome, očev joj je plan djelovao sve opterećeniji mogućnostima da mnogo toga krene po zlu, ali što je drugo mogla? Moliti se. Otac se sagne i šapne joj na uho. — Hodaj naprijed i prestani se, dovraga, tresti. Probudit ćeš ga čim mu se uvučeš u postelju. Očevo upozorenje zaustavilo je njezino drhtanje jer se smrznula od strave. Kako da učini nešto tako grozno? Željela je pobjeći i sakriti se, ali bilo je prekasno. — Evo, tu — šapne njezin otac, pokazavši na mala vrata s desne strane. Stigli su do najvišeg kata kule u dvorcu. (vala Bogu, poglavaru klana MacLeod dali su jednu od nekoliko privatnih odaja u dvorcu. Samo je njegov status uvaženog gosta spriječio da se ova farsa odigra u glavnoj vijećnici ili vojarni, u kojoj bi bili okruženi posteljama na kojima spavaju drugi ratnici. — Požuri — reče njezin otac nestrpljivo. — Daj mi svoj ogrtač. Ona stisne nabore vune tako silovito da su joj zglobovi na prstima pobijelili. Nije ga željela skinuti. — Ja... — Odmah — reče otac. Željela ga je preklinjati da ponovno promisli, ali jedan pogled u te crne oči koje su svjetlucale na svjetlosti svijeća bio je dovoljan da shvati da od toga ne bi bilo nikakve koristi. Drhtavim prstima odveže vezicu na ogrtaču i uruči mu ga. Ovije ruke oko sebe. Osjećala se golo, iako je na sebi imala lanenu podhaljinu. — Idi — naredi joj. — Ti nećeš otići? — reče ona glasom koji je zvučao jadno poput glasa nekog djeteta koje su samo ostavili u mraku. 54 janja|balkandownload

— Moram napraviti predstavu za ostale, odglumiti da te tražim, no nakon što natjeram tvoju sestru da mi kaže kamo si otišla, vratit ću se. Sve je on dobro promislio. — Za nekoliko minuta — reče ona. — Za nekoliko minuta — uvjeravao ju je. — Nećeš se ni snaći, a sve će biti gotovo. — On je gurne prema vratima. — Budi tiho i on neće imati pojma da si tamo. Christina stavi ruku na kvaku i duboko udahne, moleći se za snagu. Bože, oprosti mi, promrmlja i otvori vrata. Prije nego što je izgubila hrabrost, uvuče se unutra i zatvori za sobom vrata. Ukipivši se, osluškivala je hoće li čuti zvukove nekog komešanja, no čula je samo mahnito bubnjanje vlastitoga srca u ušima. Nakon nekoliko trenutaka uspjela je razaznati samo svoje tihe udisaje i izdisaje. Odahnula je od olakšanja. U sobi je bio mrkli mrak i njezinim je očima trebalo malo vremena da se naviknu na nj. No čak i tada je bilo teško razaznati bilo što drugo osim sjenki. Međutim, prepoznala je veliku sjenku nasuprot vratima — postelju. A na postelji, okrenutog na bok, čovjeka kako spava, što je bila sretna okolnost jer, iako je postelja bila velika, visoki, krupni ratnik zauzimao je njezin veći dio. Jedva će biti mjesta da se ona ugura kraj njega. Želudac joj se stisnuo, a njezini već napeti živci bili su pred pucanjem. Sve će biti gotovo za nekoliko minuta. Bila je to slaba utjeha u ovim okolnostima. Natjeravši stopalo naprijed, ona se dovuče do postelje, skoro nečujnih koraka. Bio je to talent koji je usavršila otkad se otac vratio iz zatvora. )ako se silno trudila ne gledati u lik na postelji, sa svakim novim korakom sve je više bila svjesna njegove nazočnosti, sve dok od pritiska nije zamalo eksplodirala. Kad bi je sad netko dotaknuo, ona bi zasigurno počela vrištati kao banshee4. Soba se činila toplom, skoro zagušljivom, zrak je bio težak od viskija i njegovog mračnog, muževnog mirisa, koji je prepoznala. Tijelo joj je odgovorilo na taj miris na nekoj nagonskoj razini koju ona nije razumjela — čisti, začinjeni miris izbijao joj je kroz pore, zagrijavši nešto onog leda od kojeg joj se ledila krv u žilama. Ona stigne do ruba postelje. Zadržavši dah, odvaži se pogledati uspavanu figuru, dobivši više nego što je očekivala. Bilo je mračno, no ne toliko mračno da ne vidi da on leži iznad pokrivača, i ne samo to, već da leži bez ikakve odjeće — gol golcat. Bio je okrenut od nje — hvala Bogu barem na tome! — i mogla je vidjeti čvrste linije njegovih jakih leđa i širokih ramena, izbočene mišiće na rukama, tvrde poput kamena i jake, izuzetno mišićave noge, i lijepo zavijenu udubinu njegovih guzova, koji su bili tvrdi poput ostatka njegova tijela. Bože milostivi, on je bio veličanstven. Njegovo dugo, vitko, mišićavo tijelo bilo je građeno tako da ga se štuje poput kipa nekog grčkog božanstva u svetištu. Apolona, možda.

4

Duh iz škotskih legendi koji navješćuje smrt vrištanjem, op. prev.)

55 janja|balkandownload

Ona udahne zrak kroz zube, a tijelo joj preplavi toplina. Šokirana i posramljena, ali također i još nešto. Znatiželjna? Ma ne, onaj čudni, topli, treperavi osjećaj u njezinim grudima i između nogu govorio joj je da se radi o nečem većem od toga. On je nju privlačio — svojom je golotinjom potakao u njoj žudnju. Ona brzo skrene pogled, posramljena reakcijom svoga tijela. Koji joj je vrag? Svi ti mišići, sva ta sirova snaga, to bi ju trebalo užasavati. Bila bi bespomoćna protiv tolike snage. Mora ovo obaviti. Koliko je prošlo? Minuta? Dvije? Nije ostalo još mnogo vremena. Ona zatvori oči, izmoli još jednu molitvu za ohrabrenje i pažljivo se popne na postelju kraj njega. Madrac se uleknuo od njezine težine, a njoj srce zastane zbog toga. Osluškivala je njegovo ravnomjerno disanje, ali srce joj je tako snažno lupalo da je to bilo jedino što je čula. Ali on se nije pomaknuo; što je bilo dobro. Pokušala se sklupčati u što manju loptu, okrenuvši se na stranu na rubu kreveta tako da između njih bude što više mjesta. )ako se nisu dodirivali, osjećala ga je. Bio je velik i topao — činilo se da njegovo tijelo zrači vrućinom kao vatra. Nadajući se da će njezin otac požuriti, ona počne brojati u glavi. Jedna minuta. Dvije. Gdje je otac? Odjednom postelja zaškripi jer se on pomaknuo. Ona zastenje kad se njegova velika ruka ovila oko njezina struka, točno ispod dojki, i privukla je prema svojem čvrstom tijelu. Ona se ukipi poput srne na strijelčevom nišanu. Šok i svjesnost preplave joj sva osjetila. Najviše je bila svjesna vrućine koja ju je obavila. )skonske snage velikog, čvrstog tijela iza nje. Što da sad učini? Nije se mogla pomaknuti čak i da je to željela. Osjećala se kao da ju je netko obložio tekućim željezom, tako je bilo ukočeno i nemilosrdno njegovo veliko, ratničko tijelo, no neobjašnjivo ugodno. Dragi Bože, kako su mu ruke bile jake. Osjećala je latentnu sirovu snagu u tim velikim mišićima koji su bili savijeni oko njezina struka i grudi. Sjetila se kako je mahao mačem smrtonosnom preciznošću i pokušala se othrvati panici. A ta je zadaća postala nemoguća kad je postala svjesna još nečega: on trenutno nije spavao.

56 janja|balkandownload

5. Poglavlje a trenutak Tor pomisli da sanja. Osjetio je ženu kraj sebe, njezin nježan, ženstveni miris napravio je kaos u njegovom umu. Nije mogao razumno razmišljati; imao je dojam da mu je glava ispunjena vunom. K vragu, mora da je popio više nego što je toga bio svjestan. Odavno mu se nitko nije ovako prikrao. Ali nalet ljutnje brzo je zaboravljen kad je njegovo tijelo reagiralo na njezinu nazočnost. )tekako je reagiralo. Svaki mu je mišić vibrirao od svjesnosti. Ovo je baš bilo ono što je trebao. Meka, voljna žena koja će mu odvući misli od druge. Očito je MacDonald ignorirao njegove želje i ipak mu poslao jednu djevojku. On se lijeno nasmiješi. Morat će sutra ujutro zahvaliti svom domaćinu. Povukao je djevojku k sebi i osjetio kako se njezina mekoća rastapa o njegovo tijelo. Bila je sitna, ali bilo je iznenađujuće ugodno držati je u zagrljaju, onakvu bujnu i meku, s mnogo ženstvenih oblina. ) Bože, kakav miris. Udahnuo je, uronivši nos u meku svilu njezine kose. Nevjerojatno. Od načina na koji je tiho zastenjala, dahnuvši kad su njegova usta dotakla njezino uho, munja požude bljesne ravno do glave njegova kurca. Osjetio je kako mu se ukrućuje o slatku oblinu njezine pozadine i znao je istog časa da ga čeka vožnja puna užitka. Ona zastenje i on osjeti kako joj se tijelo ukočilo od šoka. Bila je to reakcija na koju je bio navikao. On se zasmijulji. Da, da, bio je on dobro obdaren. — Ne brini, mala — promrmlja joj u uho, usnama joj milujući baršunastu kožu vrata sve do osjetljivog spoja ramena i potiljka. — Bit ću nježan. No nije bio siguran da može održati to obećanje. Slatki ukus njezine kože dovodio ga je do ludila. Bila je tako vraški meka i slatka. On se temeljito prihvati njezina vrata i ramena, ljubeći je, sišući je, kušajući je. Nije je se mogao zasititi, glad za njom bila je neutaživa. Njezina duga kosa padala je oko njega poput svilenog vela, škakljajući mu gola prsa. Želio ju je golu, pritisnutu o sebe, kožu o kožu, ali mislio je da ne može čekati. Žudnja ga je svladala. Njezini su ga meki, neravnomjerni uzdasi dovodili do ludila. Izigrava nevinašce, je li? On obično nije uživao u takvim igricama, ali sada ga to nije smetalo. Požuda mu je ispunila međunožje teškom, rastapajućom vrućinom. Osjećao se kao da mu koža gori. Već je bio krut kao vražji bodež. Obično nije bio tako nestrpljiv, ali sada nije mogao razmišljati ni o čemu već o tome kako će utonuti u nju odostraga i gurati sve dok se oboje ne oduzmu do kraja. Trljao se o njezinu pozadinu malo grublje, a zamisao o tome što će raditi sve mu se više sviđala. Kurac mu je bolno pulsirao. Nije se mogao sjetiti kad je

N

57 janja|balkandownload

zadnji put bio ovako uzbuđen. Tijelo mu je odgovorilo na nju na najprimitivniji način, čistom, sirovom žudnjom. MacDonald je s ovom nadmašio sam sebe. Osjetio je nježnu izbočinu njezinih bokova i okruglu oblinu njezine lijepe pozadine. Ona je možda bila sitna, ali bila je čvrsta. Savršeno građena za ono što je on imao na umu. Rukom klizne od njezina struka do dojke i obuhvati je dlanom. Zastenjao je osjetivši kako mu je ispunila dlan, a mozak mu je odmah zamišljao prizor one dojke koju je ranije bio vidio. Ova je cura imala za pokazati dovoljno da ga natjera da to zaboravi. On ispuni ruku čitavom, teškom puninom njezine dojke, trljajući njezinu bradavicu prstom i palcem sve dok se nije učvrstila u tvrdi vršak, onako kako je bio želio dodirnuti onu drugu. Ona na to zastenje glasno, a bokovi joj se protrljaju o njega. O da, ona to silno želi. Osjetio je kako joj srce mahnito udara pod njegovim dlanom. On joj usiše meku ušnu resicu zubima. — Sviđa ti se to, je li? — šapne joj promuklo. Ona ne odgovori. Nije ni trebala. Tako je bilo bolje. Ovo se radilo o čistoj, bezumnoj požudi. Nije čak ni želio znati kako ona izgleda. U mraku, ona može biti bilo tko.

*** Sviđa? Christina nije mogla disati — prvo od šoka, a zatim od vrućih valova snažnih osjećaja koji su je prepravili po cijelom tijelu. Bilo je to nevjerojatno. Kao da tekuća vrućina kola kroz njezine vene. Srce joj je kucalo brzo poput zečjeg. No činilo se da on to nije primijetio. Ako nije bio pijan, bio je barem pripit. Osjetila je viski u njegovu dahu i čula ga u njegovu glasu — tim tamnim, muževnim tonovima koji su postali duboki i promukli. Tko bi pomislio da jedan tako opaki ratnik može zvučati tako zavodljivo. Ali ako je piće otupilo njegovu žestinu, ono je također dovoljno otupjelo i njegov razum, kad je njezinu šokiranu reakciju protumačio kao nešto drugo. On je mislio da ona želi... ovo. Mora se priznati da je to bila razumljiva pogreška s obzirom na to da mu se nalazila u postelji. Treba li sad vikati? Reći mu tko je? Barem je zasad bila sigurna. Dok god je on iza nje, njezina čednost je sigurna. Nije ona bila baš takvo nevinašce da nije znala kako muškarac i žena vode ljubav. Ali gdje je njezin otac? A zatim ju je počeo dirati i ona je zaboravila na to kako ju je strah, zaboravila je na očev plan i zaboravila na sve osim na ono što joj je on upravo radio. Mogla je razmišljati samo o tvrdoj batini pritisnutoj o njezinu stražnjicu, njegovim ustima na njezinom vratu i ušima, vrućini njegova daha od kojeg su joj krenuli 58 janja|balkandownload

žmarci niz kralježnicu i nevjerojatnom osjećaju njegovih velikih ruku koje su obuhvatile njezine dojke, stiskale ih i častile se njezinim bradavicama dok nisu počele pulsirati od užitka. Nije mogla ni zamisliti da bi muškarčev dodir mogao biti ovakav. Težak, opojan, takav da se osjećala kao da njezino tijelo nije njezino. Bilo je to čak i bolje od opisa u njezinoj knjizi! Gorjela je od vrućine, sve ju je nekako čudno boljelo i pulsiralo, osjećala je žmarce na mjestima na kojima to nikada nije mogla zamisliti. Dojke su joj bile pune i teške, a neka čudna vlažnost skupljala joj se među nogama. Bilo bi je sram reakcije njezina tijela, ali previše se zanijela od užitka da bi o tome razmišljala. Njegove su ruke na njezinu tijelu bile nevjerojatno ugodne. Velike, posesivne, vruće. Predivan pritisak. Ona je nakon njih žudjela za... ne, trebala je još. Zastenjala je, izvivši se u njegovu ruku kad su osjećaji koje je izazvao milovanjem njezinih grudi postali nepodnošljivi. Kad ta silna žudnja nije mogla biti utažena. Njezin je nevini odgovor snažno djelovao na njega. Pokreti su mu postali zahtjevniji. Poljupci su mu postali grublji, ustima i bockavim brkovima pustošio joj je nježnu kožu na vratu. Teško je disao, mišići na njegovim rukama i prsima napeli su se i ukrutili, a njegova je strast bila žestoka kao i on sam. A njoj se to sviđalo. — Bože, nevjerojatna si — zastenjao joj je u uho. — Nadam se da si spremna. — Ruka mu je klizila duž njezinog tijela, od dojke do boka i niže, a zatim ponovno gore, no ovoga put bez podhaljine između njih. Spremna za što? Ona zastenje kad joj njegova gruba, žuljevita ruka dotakne golu kožu. Osjećaj je bio nevjerojatan. Koža joj je gorjela pod njegovim zločestim dodirom. Ruka mu se spustila između njezinih nogu, prstima je milovao nježnu kožu duž unutrašnje strane njezina bedra. Ona se ukoči od straha. Dragi Bože. On sad kani... Jedan veliki vršak prsta očešao je osjetljivo područje gdje je bila vlažna. Ona zadrhti — od šoka ili žudnje, nije znala. Tijelo joj je drhtalo, ali sanjiva izmaglica koja ju je okruživala počela se dizati. — Aha — zastenjao je. — Spremna si. — Jedva čekam da te natjeram da svršiš — šapne joj. Ona opet zadrhti, reagirajući na zločesti ton njegova glasa, ako već ne na značenje. Rukama joj zgrabi bokove, i povuče ih prema sebi. Mozak joj se naglo razbistri od spoznaje. Nešto nije bilo kako treba. Zar on sad može...? — Molim te, nemoj... — Počela se migoljiti, no ukipila se kad joj se stražnjica očešala o debeli stup njegove muškosti. — Stani. — O, ne, neću — reče on promuklim glasom napetim od žudnje. On joj snažnije stisne bokove. Osjetila je debelu glavu njegove erekcije kako je pritišće u intimnom području i panično se trznula. — Ne! — zavapi. No bilo je prekasno. Jednim snažnim potiskom, uronio je duboko u nju, razderavši joj djevičnjak. Ona vrisne, osjećajući se kao da ju je upravo rastrgao na dva dijela. 59 janja|balkandownload

On se ukoči iza nje i opsuje — užasnom psovkom koja je značila da je ono što su upravo učinili dobilo neko sasvim novo značenje. Još uvijek je držeći za bokove, on je grubo odgurne od sebe i skoči s kreveta kao da se upravo opekao. I opekao se. Oboje su se opekli.

*** Tor se osjećao kao da je upravo uronio u ledeno jezero. Ošamućenost pićem i požudom nestala je u času. Koji se vrag zbiva? Ta cura je bila vražja djevica! Žustrim korakom prišao je prozoru i otvorio sjenila. Drvo je udarilo o kamen tako snažno da je zvuk udarca odjekivao prostorijom. Mjesečina preplavi svojom svjetlošću prostoriju punu sjena. On pogleda uplakane oči žene na krevetu i osjeti kako mu krv nestaje iz tijela. Učinak viskija nije sasvim nestao i trebao mu je trenutak da se dovoljno pribere kako bi se uvjerio da ona nije plod njegove mašte. Ali ne, bila je stvarna. Žena kojoj je upravo oduzeo nevinost bila je Fraserova prelijepa, tamnokosa kći. Ona je sjedila na krevetu, rukama obgrlivši noge kao da se pokušava sklupčati u loptu i nestati. Crna joj je kosa padala poput svilenog vela oko ramena, raščupana od njegovih nasrtaja. )zgledala je mlado, nevino i vrlo uplašeno, gledajući ga tim svojim krupnim očima dok su joj suze tekle niz lijepe obraze. Kad je pomislio na to što joj je učinio — kako ju je ljubio, kako ju je dirao i kako joj je oduzeo nevinost od pozadi — želudac mu se zgrčio; bilo mu je mučno. Priđe joj korak bliže i zaustavi se. Nije joj dugovao utjehu; ako je netko nekome nešto dugovao, to je bila ona. Dugovala mu je objašnjenje. — Što radiš ovdje? — zahtijevao je čuti. — Zašto si mi se uvukla u postelju? Lice joj problijedi, a tamne joj oči zabljesne panika. — Ja... Odjednom se vrata širom otvore i Andrew Fraser uđe u prostoriju, svjetlost svijeća otjera sjenke tako da se istina nije mogla sakriti. Jedna sluškinja i jedan čovjek stajali su iza njega. Stariji čovjek baci pogled na svoju kćer, koja je izgledala temeljito oskvrnuta, a zatim na Tora čije golo izdanje nije ništa prepuštalo mašti. Ne samo da mu je sva krv nestala iz tijela, već mu je erekcija bila jasno vidljiva — kao i tamnocrveni premaz po cijeloj njezinoj dužini. Ako to nije bio dovoljan dokaz, mrlje od krvi na pokrivaču bile su neosporne. On joj je oduzeo nevinost. No od bljeska zadovoljstva u Fraserovom pogledu Toru se smrzne krv u žilama. )stina ga je teško pogodila. Prevarili su ga. On ponovno naglo skrene pogled na djevojku, ne želeći povjerovati da je odigrala ulogu u takvoj izdaji. Ona zadrhti od žestine njegova pogleda, a zatim skrene pogled. No on je jasno u njezinim očima vidio krivnju.

*** 60 janja|balkandownload

Christina je zanijemila, ali ne od šoka. Šok je prošao. Užas je prošao. Osjećala se samo izgubljeno. Kao da trči kroz tamni labirint noćne more i ne može pronaći izlaz. Ali ovo nije bio san; probadajuća bol među njezinim nogama dokazivala je da je sve ovo bila stvarnost i ništa drugo. Kako se to moglo dogoditi? U jednom trenu bila je preplavljena strašću, našla se u žaru najčudesnijih osjećaja, a zatim je sve pošlo po zlu. Ušao je u nju tako brzo da je shvatila njegovu namjeru kad je već bilo prekasno. Ona nije znala da muškarac i žena mogu voditi ljubav — obrazi su joj se zažarili — na taj način. Kad je njezin otac ušao u prostoriju, sve je postalo još puno užasnije. Sluškinja, koju je doveo da posvjedoči njezinoj sramoti, brzo je odvratila pogled. Ali onaj stražar je stoički stajao iza njega, promatrajući cijeli prizor. — Što si učinio mojoj kćeri? — zahtijevao je njezin otac zvučeći uzrujano. Ona se usudi pogledati poglavara klana MacLeod. Njegov izraz lica bio je žešći nego što je dosad vidjela. Strijeljao je njezina oca pogledom punim bijesa i hladnoće. — Baš ono što bi bilo koji muškarac učinio kad mu pošalju kurvu u postelju. Christina zastenje na vulgarnu opasku. Od šoka nije mogla disati. Kako je mogao reći tako nešto? Prije samo nekoliko trenutaka dirao ju je kao da je se ne može zasititi, kao da je za njom žudio više nego za bilo čime na svijetu. Kao da je bila posebna. Tijelo joj je još bridjelo na mjestima gdje su joj njegove ruke milovale dojke, gdje su njegovi prsti štipali njezine bradavice, gdje su njegova usta i brada obilježile njezin vrat. Stražareva ruka jurne prema maču zataknutom za pojas, no njezin otac ga zaustavi mahnuvši rukom. — Kako se usuđuješ! — poviče njezin otac koji ovoga puta nije morao glumiti bijes. — Moja kći je bila nevina djevojka. Ti upravo nosiš dokaz njezine nevinosti na sebi. Christina je pažljivo izbjegavala pogled na njegovu golotinju, no oči su joj same od sebe poletjele — a zatim se razrogačile. )suse! Nije čudno što je tako jako boljelo. Zažarenih obraza, ona brzo skrene pogled. No ne prije nego što joj se slika njegova nevjerojatnog tijela urezala u pamćenje. Sluškinja ga je, međutim, odvažno promatrala, pogledavajući Christinu pogledom punim ženskog poštovanja, koje ona nije sasvim razumjela. — Ja sam samo uzeo ono što mi je dano — reče hladno poglavar klana MacLeod, s neporecivim bijesom u glasu. Mislio je da je ona to željela. Da ga je namjeravala zavesti. Ali samo je kanila leći kraj njega. On se nije trebao probuditi. — A sada ćeš za to platiti — reče njezin otac nonšalantno. Tako nonšalantno da se njoj konačno sve razbistrilo. Kako to nije ranije shvatila? )zdaja ju je pogodila istom snagom kao da ju je snažno udario u prsa. On je baš to isplanirao. Nitko njega nije slučajno zadržao. Njezin otac uopće nije namjeravao doći i pronaći je nakon nekoliko minuta; on se nadao da će ju MacLeod otkriti i uništiti. Odbijanje ženidbe sada više nikako nije dolazilo u obzir. Bez obzira na to kako je do toga došlo, jedino je takav ishod bio častan. 61 janja|balkandownload

Preplavi je silan sram. Kako je bila glupa što nije prozrela očeve namjere. Kako joj je to mogao učiniti? Kako ju je mogao tako prevariti? Želja za postizanjem cilja zaslijepila je sve ostalo. — Ja neću platiti za ono što mi je ponuđeno besplatno — odgovori poglavar MacLeodovih. Christina ga pogleda. On zacijelo nije mislio...? No jest. On se nije želio oženiti njome bez obzira na to što joj je oduzeo nevinost. Ni nakon svega što se dogodilo među njima. )zraz lica bio mu je tvrd i nepopustljiv. Nije ju želio ni pogledati. On misli da sam ja sudjelovala u ovome. Sudjelovala jest, ali nikad nije namjeravala ići tako daleko. — Što ti to znači? — zahtijevao je njezin otac, lica crvena od bijesa. — Kažem da je vaša kći dobila točno ono što je zaslužila kad ste ju poslali u moju sobu. Christina nije mogla dopustiti da on tako misli o njoj. — Ali ja nisam mislila... — Sad je dosta — prekine je njezin otac. Okrene se prema njoj i prostrijeli je bijesnim pogledom. — Učinila si dovoljno. — On pokaže rukom na sluškinju i stražara. — Otpratite ju u njezinu sobu. — Ponovno se obrati Christini: — S tobom ću sutra razgovarati kad se ovo sredi. Ona pogleda MacLeoda, tražeći u njemu ohrabrenje, ali njegovo je lice bilo hladno poput leda, bez trunčice sućuti, a tik u njegovoj ukrućenoj čeljusti bila je jedina naznaka njegova bijesa. No osjetila je kako zrači iz njega, iz svakog moćnog mišića tog nevjerojatnog bogovskog tijela. Njegova mu golotinja izgleda nije nimalo smetala. Stajao je visok i ponosan kao da je ratnik u punom ratnom oklopu. Nepobjediv. S obzirom na građu njegova tijela, bilo je jasno zašto je to tako. Ona siđe s kreveta. Osjećala se kao da je u posljednjem satu ostarjela stotinu godina. Zanjiše se, zamalo izgubivši ravnotežu kad je ugledala prokazivačku krvavu mrlju na pokrivaču. Brzo odvrati pogled, a obrazi joj se zažare od srama. Ignorirajući oca, ponovno se okrene poglavaru klana MacLeod. Činilo joj se životno važnim da on sazna istinu. — Molim vas — preklinjala ga je za razumijevanje — nije tako kao što mislite. Ja nisam znala. Ovo je bila pogreška. — Da, bila je — reče on kratko. (ladno. Ona je znala da je on ljutit — imao je svako pravo biti ljutit — ali ova hladnoća ju je zaboljela. On ju je bio dodirivao na najintimniji način, posjedovao ju svojim tijelom, i ona je željela vjerovati da to nešto znači. Unatoč užasnom nedjelu njezina oca, to je njemu moralo nešto značiti. Zurila je u njega, izazivajući ga da pogleda u njezinom smjeru, da joj pruži malo utjehe — koliko god beznačajne — ali on nije skretao pogled s njezina oca, sasvim zaboravivši na nju. Beznačajna. Zaboljelo ju je srce u grudima. Ona je bila samo pijun u muškim igricama. Jednog je dana ona željela nekome nešto značiti. No možda je bilo budalasto da žena nešto želi. Christina spusti glavu i krene za sluškinjom i stražarom iz sobe, osjećajući kako joj je grlo zadebljalo od vrućih suza. 62 janja|balkandownload

Nije znala što je gore: to što više nije djevica — što je uništena u očima mnogih — ili to što on nije mario što je bio taj koji ju je učinio takvom.

*** Tor ju je ispratio pogledom, odbivši si dozvoliti da ga poljuljaju njezine bijedne molbe. Mala je prevarantica dobila baš ono što je zaslužila. Neće njega nitko prevarom natjerati na brak koji ne želi. Ako se bude ponovno oženio, to će biti radi dobrobiti njegova klana. Oženit će se ženom koja ga neće prevarom natjerati da joj oduzme nevinost. Sjećanja mu se nepozvana vratiše. Sjećanja na to kako je držao njezine bujne grudi u svojim rukama, na njezinu stražnjicu pritisnutu o njegov kurac. Na milovanje medene baršunaste kože usnama dok je veo njezine svilene kose padao po njemu, na tihe, male uzdahe užitka, na njezine drhtaje kad je dodirnuo glatko središte njezina bića, na eksplozivnu strast koja ga je obuzela kad je uronio u nju. Proklinjući reakciju svoga tijela, on zgrabi svoju halju i prebaci je preko glave. Nikad nije bio takav. Lud od žudnje. Gotovo bez kontrole. Sigurno mu je piće pomutilo um. Natjerao se potisnuti sjećanja. Neprirodno žestoka reakcija neće promijeniti njegovu prvotnu odluku. Neće stupiti u savezništvo s uglednom, domoljubnom obitelji Fraser jer to bi istog časa dovelo u pitanje njegovu neutralnost i istog ga trenutka zavadilo i s Edwardom i s MacDougallom. Požuda je bila jednako nebulozan razlog za vjenčanje kao i ljubav. Fraser je pričekao da njegova kći i ostali odu prije nego što ga je presreo. — Nemoj misliti da to možeš izbjeći. Priča o tome što se ovdje dogodilo proširit će se do jutra cijelim dvorcem. — Vidim da si se ti pobrinuo za to — reče Tor, misleći na sluškinju i stražara koje je Fraser doveo da posvjedoče ovoj farsi. — No griješiš ako misliš da to meni bilo što znači. — Ti si ju upropastio — reče Fraser u nevjerici. — Čast te obvezuje da se oženiš njome. — Bez obzira na okolnosti, ostalo je neizrečeno. — Uistinu? — nasmiješi se Tor. — Ti pretpostavljaš da ja igram po istim pravilima. Došao si mi s ponudom koju sam odbio — iz valjanih razloga. Neće mene nitko natjerati na brak prevarom. Nije ovdje ugrožena moja čast, već tvoja i čast tvoje kćeri. Sama spoznaja da ga Tor može ubiti golim rukama natjerala je Frasera da obuzda bijes. — Nitko te nije ni na što natjerao — reče. — Zar ti sad tvrdiš da te moja kći zavela? Moja nevina kći? — Meni se činila dovoljno voljnom. — Torovo lice nije odavalo nikakve osjećaje, no Fraserove su ga riječi ubole. Prevrtio je scenu u glavi i koliko god je to želio, znao je da ne može tvrditi da je ona njega zavela. Čudne reakcije pripisao je igranju igara, shvatio je s užasom, imale su smisla s obzirom na to da se radilo o nevinoj djevojci — a on je bio toliko opsjednut žudnjom da to nije 63 janja|balkandownload

primijetio. No ona je odgovorila na njegovu žudnju. Tor odmah sagradi zid u mislima da ne bi morao razmišljati o tome. Nije se potrudila prekinuti ga, ne, dok nije bilo prekasno. — Pretpostavljam da si točno znao što će se dogoditi kad si je poslao u moju postelju. Činjenica da se to dogodilo, tvoj je problem. Činilo se da je Fraser konačno počeo shvaćati da je sam sebe izigrao. — Nitko je neće htjeti kad se otkrije što se ovdje zbilo. Djevojka je znala što riskira. Ali što ako nije znala? Tor odagna to pitanje. Neće se on osjećati krivim zato što je prevaren. Svoju je odluku donio za dobrobit svoga klana i ništa se u tome nije promijenilo. — Tada ti savjetujem da spriječiš svoje ljude da šire glas o tome prije nego što dođe do još veće štete. — On prijeteći zakorači prema Fraseru. — A sada je vrijeme da odeš prije nego što odlučim ignorirati primirje i dadem ti točno ono što zaslužuješ za ono što si pokušao večeras. Fraser ga je trebao samo pogledati da bi znao da se ne radi o jalovoj prijetnji. On usredotoči svoj crni pogled na Tora. — Ovo nije kraj — reče glasom koji je prštao od prezira i bijesa. Ali obojica su znala da jest. Fraser se bio kockao s kćerinom krijepošću i izgubio je.

*** Čim je Christina ugledala svoju sestru, suze koje je zadržavala eksplodirale su u bujicu jecaja koji su joj potresali cijelo tijelo. Beatrix nije rekla ni riječ, već ju je zagrlila i pružila joj utjehu za kojom je Christina tako vapila nakon emocionalnog košmara koji je iskusila te noći. Otputovala je iz raja u pakao u roku od nekoliko strašnih minuta. Polako, jedva dolazeći do daha, protisnula je priču. Možda ne najintimnije pojedinosti, no dovoljno da i nevinašce poput Beatrix razumije što se dogodilo. A to je iskustvo bilo tako strahovito da ga Christina nikako nije mogla objasniti svojoj sestri. No nakon njega ona je nepovratno promijenjena, jer sada zna kako je iskusiti muškarčev dodir. Znala je da može postati slaba od strasti i žudnje. Znala je točno kako se intimno muškarac i žena mogu spojiti. Beatrix nije rekla ni riječ, samo joj je na uho mrmljala umirujuće zvukove, milovala je po glavi i pustila Christinu da se isplače dok joj podhaljina nije bila mokra od suza. Kad su suze konačno presušile, Christina duboko udahne i pogleda svoju stariju sestru kroz natečene, suzne oči. — Što ću ja sada? Beatrix nježno prstom otpetlja pramen kose koji je zapeo u Christininim trepavicama. — Ono što se večeras dogodilo ne mora ništa promijeniti — reče ona tiho. — Neće biti prvi put da je djevojka pokušala izbjeći brak potraživši utočište u samostanu. Krijepost nije uvjet za ulazak u samostan, ona se traži samo nakon toga. — Sestra se nasmiješi. — Ako je to uistinu ono što želiš. — Naravno da to želim. 64 janja|balkandownload

Beatrix je zabrinuto pogleda. — Možda je to što se dogodilo i najbolje. Christina se odmakne u šoku. — Kako to smiješ reći? — Zato što ne mislim da je život posvećen Bogu ono što bi ti izabrala da imaš drugih mogućnosti. Bijeg, mir, čitav život u samoći — ja shvaćam razloge zašto ti želiš u samostan — no koliko će vremena trebati da zidove svog utočišta počneš doživljavati kao zatvor? Ja želim da se ti udaš, Chrissi. Pobjegni s njim; on će te zaštititi. U riječima njezine sestre bilo je više istine nego što je to Christina željela priznati. Ruho časne sestre će je zaštititi, ali kad izrekne svoje zavjete, neće ih moći opovrgnuti. )mat će mir i mogućnost da učini nešto korisno sa svojim znanjem, ali neće imati slobodu. Niti će ikad više iskusiti prisnost s muškarcem koju je danas doživjela. On nije bio dobar za nju... zar ne? Osjećaji bi je preplavili kad bi pomislila na bilo što u vezi s tim okorjelim ratničkim vođom. On je bio previše zastrašujuć. Previše žestok. Previše... sve. Ali bio je i častan, sabran, i — nije si mogla pomoći da ne primijeti — dovoljno naočit da joj koljena zaklecaju u njegovoj nazočnosti. No ništa od toga nije bilo važno. Beatrix je zaboravila nešto jako važno. — Rekla sam ti što je rekao. On se ne želi oženiti mnome. Beatrix obuhvati sestrino lice dlanovima i dobrohotno se osmjehne sestri, djelujući više kao majka nego sestra. — On je ljutit. Daj mu vremena da razmisli. Uvidjet će da ti nisi imala ništa s očevom smicalicom i učiniti ono što treba. S obzirom na sve što si mi rekla, na sve što znaš o njemu, zar vjeruješ da on to neće učiniti? Ne, ako ga je dobro procijenila. No Beatrix nije vidjela njegovo lice. Christina zadrhti prisjetivši ga se jer se nikada u životu nije suočila s takvom gorčinom. — Što ako nemam pravo? — Što ako on nije bio galantni vitez kakvim ga je zamišljala već brutalan ratnički vođa kakvim ga je doživjela kad ga je prvi put vidjela? — Zar ti misliš da nemaš pravo? — upita je sestra. Misli li, uistinu? Što ona zapravo zna o njemu? Bilo je to čudno pitanje o čovjeku koji ju je tako intimno dodirivao, probudio u njoj žudnju i oduzeo joj nevinost jednim opakim pokretom. Znala je da govori autoritativno i drži se ponosno kao neki kralj, da je čuveni ratnik nevjerojatne vještine, da je sposoban biti milostiv, i da bi spasio sluškinju silovanja kad su svi drugi na to zažmirili. Sve što je znala o njemu upućivalo je na to da je častan čovjek. Ona pogleda Beatrix i odmahne glavom. U dubini duše znala je da u vezi s njim ne griješi. — Onda je pitanje što ti uistinu želiš — reče Beatrix tiho. — No ja mislim da ti već znaš odgovor. Christini se zgrče prsa, znajući da njezina sestra govori istinu. — Što ako nemam pravo? — upita promuklim glasom. — Samostan uvijek ostaje kao mogućnost, ali ovo ti može biti jedina prilika da pronađeš sreću. Što ako je taj čovjek tvoj Lancelot? Što ako je on čovjek kojeg ti je sudbina namijenila voljeti? 65 janja|balkandownload

Christina se uspije ironično osmjehnuti. — Mislila sam da sam ja ona koja ovdje ima neobuzdanu maštu. Ali Beatrix je samo naglas izgovorila njezine najdublje djevojačke snove. Alternativa, čitav život ispunjen pitanjem što bi bilo kad bi bilo , djelovala joj je kao cesta bez kraja. Kao beskrajna zvonjava zvona Časoslova od jutarnje do večernje molitve. Njezina je sestra imala pravo. Bilo je to vrijedno rizika. Neće ona biti prva nevjesta koja je potražila utočište u samostanu kako bi izbjegla užasan brak. Obrnuto pak, nije bilo moguće. Ako stavi veo, nema više povratka. No iskreno rečeno, nakon onog što je noćas iskusila, nije bila sigurna da bi krjepostan život za nju više bio moguć. Probuđena joj je žudnja. Ona više nije bila nevina. ) iako je bilo zločesto tako razmišljati, to joj je bilo drago. Svidjelo joj se kako se osjećala kad ju je dodirivao. Christina se ugrize za usnu. Da, osim onoga kad je ušao u nju. Međutim, bol se očekivala prvi put. Barem je tako bila čula. Nešto ju je u vezi s Tormodom MacLeodom privlačilo na način na koji nikako ne bi očekivala od tako žestokog i zastrašujućeg ratnika. Osjetila je to prvi put kad ga je pogledala u oči — tu čudnu struju svjesnosti koja je prostrujala njome. A kad je odgurnuo onog čovjeka s nje poput nekog mračnog anđela osvetnika, činilo se to kao prst sudbine — kao da je sišao sa stranica njezinih priča. Ona ga je željela. Ali je li on želio nju?

66 janja|balkandownload

6. Poglavlje or je čekao do zore prije nego što se spustio stubama kako bi pripremio svoje ljude za polazak. Nije se okoristio počinkom, jer san mu je izmakao pa tako nije otupio njegovu ljutnju te je jedva čekao otići. Nije mu se sviđao osjećaj koji ga je uznemiravao. Otprilike jedan sat prije zore razlučio je o čemu se radi: o krivnji. No, tako mu krvi )susove, oni su njega prevarili. On se nije imao razloga osjećati krivim. Sasvim očekivano, njegov ga je domaćin čekao. — Rano si ustao reče MacDonald. — S obzirom na ono što sam čuo, noć je bila duga. Očito Fraser nije gubio vrijeme da se požali MacDonaldu. Što ne znači da to ima ikakve veze. Kralj Otočja nije imao nikakvu vlast nad njim. — Otplovit ću s plimom — odgovori Tor, ignorirajući aluziju na ono što se zbilo. — Onda imaš još nekoliko sati. Pridruži mi se u mom solaru5. Mislim da možemo srediti situaciju tako da svi budu zadovoljni. — Već je sređena. Čupava obrva starog ratnika zatitra. — Je li? Tor je pogledao svog sugovornika u oči, stisnuo bradu i krenuo za njim u malu prostoriju kraj Velike vijećnice. Njegov je domaćin zaslužio objašnjenje. Pretpostavio je da neslužbeno ozračje solara, za razliku od vijećnice, služi MacDonaldu da se izbjegne pomisao kako netko nekoga prosuđuje. Tora nije iznenadilo vidjeti da su ostali ljudi već zasjeli oko malog stola. Bila je to ista skupina koja ga je pokušala uvjeriti da se priključi Bruceu: Lamberton, Campbell, MacSorley i, naravno, Fraser. — U svijetlu nedavnih događaja — započne MacDonald kad je sjeo — nadam se da ćeš ponovno razmisliti o našoj prvotnoj ponudi. Tor uputi hladan izazivački pogled Fraseru. — Nije se dogodilo ništa zbog čega bih se predomislio. Fraser se silom trudio obuzdati bijes. — Ništa osim što si upropastio moju kćer — promucao je. Lamberton se namršti. — Je li to istina? )ako je Tor znao da se pod ovim okolnostima očekuje objašnjenje, nije navikao da ga ispituju, niti da se mora braniti. Bila je to situacija koja mu se nimalo nije sviđala. — Uzeo sam joj nevinost. Ali njezin otac je, međutim, taj koji ju je upropastio. Fraser se zarumeni od bijesa.

T

5

Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kući ili dvorcu op. prev.)

67 janja|balkandownload

Campbell upitno pogleda Frasera. — Što on to govori? Kad Fraser nije odgovorio, Tor reče: — Zašto ga ne pitaš kako se njegova kći našla u mojoj sobi? — Njega je samog zanimalo čuti odgovor na to pitanje. Lamberton pogleda Frasera ispod oka. — Što on time želi reći, sire Andrew? Zar si ti poslao svoju kćer u njegovu sobu? Svi su pogledi sada bili upereni u Frasera, a bilo je jasno da se to njemu ne sviđa. — Nije važno kako je moja kći dospjela u njegovu sobu. Svi su vidjeli da on želi tu curu. Ja sam mu samo dao priliku, nisam ga prisilio da je siluje. Ostali muškarci zurili su u Frasera s različitim razinama gađenja u pogledu, ali Lamberton je bio izvan sebe od bijesa. On je bio svećenik, ne samo po zvanju, već i po uvjerenju, a to nije uvijek bio slučaj. — Vlastitu kćer? Kako si mogao tako iskoristiti djevojku? Jadnica je zasigurno bila prestravljena. Toru se to nije svidjelo čuti nimalo više nego Fraseru. — Ništa od toga nije važno — reče Fraser ljutito. — Da on ima časti, ponudio bi joj brak, prihvatio savezništvo i udružio se s nama. Pravi bi vitez... Tor se nagne naprijed i zgrabi čovjeka za vrat. Dosta mu je bilo sira Andrewa Frasera. — Ja nisam vražji vitez — reče smrtonosnim glasom. — To je jedini razlog zašto želite da vodim vašu skupinu. Ja ne igram po vašim pravilima. Ja činim ono što treba da pobijedim. Ubij ili budi ubijen — to je moje pravilo. Držao je dugo tako Frasera, a zatim ga odbacio zarežavši s gađenjem. Samo je zvuk Fraserova mucanja prekinuo tišinu. To što je Tor rekao bila je istina, i svi su to znali. Nakon nekog vremena, MacDonald se okrene drugom čovjeku i reče: — Ostavi nas. Fraser je izgledao kao da se želi usprotiviti, no Lamberton ga zaustavi. — Mislim da si dovoljno rekao. Kad su u prostoriji ostala samo njih dvojica, MacDonald pogleda Tora pogledom punim divljenja, a zatim mu se lukavo osmjehne. — Ti, naravno, imaš pravo. Iako stanovnici nizina nisu navikli na takve otvorene riječi. Razlog zašto su došli k nama nije samo taj što nema boljih ratnika u kršćanskom svijetu, već i zato što se mi borimo na manje viteški način. Ali samo zato što se borimo kao divlji gusari ne znači da mi to i jesmo. Mi možda ne živimo po viteškim pravilima, no čast nije rezervirana samo za vitezove. — On se zasmijulji. — Čak i gorštaci imaju čast, a iako se to tebi vjerojatno ne sviđa, ti znaš da si se upravo ponio suprotno svojoj časti. Tor pogleda MacDonalda u oči, no ne reče ništa. Njegov izraz lica nije odavao nikakvu naznaku njegovih misli. MacDonald je imao pravo, vrag ga odnio. Koliko god to Toru bilo mrsko, nije mogao pobjeći osjećaju da mu se omča steže oko vrata. U teoriji je znao da ima pravo odbaciti savezništvo, ali to mu nije olakšalo savjest. On ju je uzeo, prokletstvo — i to ju je uzeo strahovito grubo. Tako je i zaslužila. No zašto je onda izgledala tako nevjerojatno ranjivo? Čeljust mu se stisne kad ga preplave prizori njezina lica. Molećivog. Uplašenog. Prestravljenog kad je shvatila da joj nema namjeru ponuditi brak.

68 janja|balkandownload

Obuzmu ga bijes i ogorčenje. Prokleta bila što ga je stavila u ovaj položaj. Neka vrag nosi onaj viski koji je bio popio. Prokleta bila i njegova bezumna reakcija na nju. — Ne mogu Fraseru oprostiti metode — reče MacDonald — no on ima pravo, nitko te nije natjerao prihvatiti njegov mali darak. — Nisam znao tko je ona. Mislio sam da si mi ti poslao neku ženu. — Nije ovo izrekao kao ispriku, već kao objašnjenje. MacDonald kimne. — Ah, baš sam se to pitao. A djevojka nije ništa rekla? Tor odmahne glavom. Barem nije dok nije bilo prekasno. On ustane i počne koračati prostorijom znajući, da kad bi ostao sjediti još samo sekundu, zacijelo bi nešto slomio. Gubitak pribranosti samo ga je još više razbjesnio. Konačno, okrene se i pogleda starijeg čovjeka u oči. — Neka me vrag odnese ako budem prijevarom prisiljen na brak koji ne nosi nikakvu korist mom klanu. — Ako se odbiješ oženiti djevojkom, napravit ćeš neprijatelje od Frasera i njegove obitelji. — Želiš reći i od Brucea, također. — Biranje strana, upravo ono što je pokušavao izbjeći. MacDonald slegne ramenima. — Znaš kakvi su ljudi iz nizinskih područja. )maju svoj kod časti. Pravila. Ti si djevojci oduzeo nevinost, čast te obvezuje da se oženiš njome. Razgovor završen. — MacDonald se nagne naprijed. — No ja mislim da imam rješenje koje će riješiti sve tvoje potrebe. Tor prekriži ruke na prsima. — Slušam. — Nevoljko. — Fraser je možda bio pretjerano revnostan, ali svi mi želimo isto: da ti uvježbaš i povedeš tu skupinu elitnih ratnika. Ja predlažem kompromis. Provedi nekoliko mjeseci uvježbavajući te ljude, a netko drugi ih može voditi. To možeš učiniti u tajnosti i nitko ne mora znati da si uključen u to. )zvana će izgledati da si neutralan i nećeš na sebe navući bijes ili pozornost kralja Edwarda i MacDougalla. — Osim ako netko ne otkrije što radim. Zašto bih ja to želio riskirati? MacDonald se nasmiješi. — Zato što će od toga tvoj klan imati koristi. Ako pristaneš uvježbati stražu, ja ću udobrovoljiti Nicolsona. Tor se ukipi. MacDonald je konačno pridobio njegovu pozornost. — Kako? — Moj najmlađi sin treba nevjestu. Pobrinut ću se da se zaruči za Nicolsonovu drugu kćer. Tor ga pogleda ispod oka. MacDonald ga očito želi više nego što je isprva mislio kad želi Nicolsonu dati priliku za takav dragocjeni savez. To bi moglo proći. Nicolson bi morao pristati. Tor je došao ovamo spriječiti rat s Nicolsonom, a MacDonald mu je to omogućio. No to nije bilo dovoljno — tako će samo zamijeniti jedan problem drugim. — Ono što ti predlažeš rješava samo pola mog problema. Ako se oženim Fraserovom kćeri, bit će jasno da sam se udružio s tom obitelji — i s Bruceom. MacDonald se naceri. — Zapravo, s obzirom na Fraserovu prijevaru, bit će baš suprotno. — Kako to? 69 janja|balkandownload

— Već su krenule glasine da si oskvrnuo djevojku. Kad se vjenčate, time ćeš samo potvrditi te glasine. Fraser će razumljivo biti bijesan i izgledat će da ste vas dvojica neprijatelji. Što neće biti teško, pretpostavljam. — On se zasmijulji. — To neće izgledati kao savezništvo i nitko neće posumnjati da radiš za Brucea. )zvana će djelovati da je on još uvijek neutralan. — Nisam baš poznat kao netko tko uništava nevine djevojke — reče Tor ironično. MacDonald se naceri. — Mi ćemo razglasiti da si bio očaran njome. Da si se zaljubio i kad te djevojčin otac odbio, ti si preuzeo stvar u svoje ruke. — MacDonaldove se oči zacakle od veselja i bilo je jasno kako mu zamisao da će Tor djelovati kao zaljubljena budala zvuči primamljivo. — Zar tvoj brat nije nedavno učinio to isto? Tor se namršti. — Nitko tko me poznaje neće u to povjerovati. — Djevojka je izuzetna, a ljubav od svakog čovjeka može napraviti budalu. Od mene ne. No ako uspije izdržati poniženje, ovaj ludi plan bio je baš toliko lud da bi mogao djelovati. — Nisam očekivao da ću od tebe čuti ovakve budalaštine. U pogledu starog ratnika pojavi se na trenutak neka bol. — Baš kao što sam rekao, od svakog čovjeka. — On otjera čudnu tugu koja mu se uvukla u glas. — Dakle, što kažeš na naš dogovor? Ja ću se pobrinuti za Nicolsona i omogućiti ti mir koji želiš, a ti ćeš pristati uvježbati ljude. Nakon tri mjeseca možeš otići ako to budeš želio. Svi će biti sretni. Pogotovo Fraser. Unatoč očitoj koristi od te ponude, svaki djelić Torova tijela usprotivio se dati Fraseru ono što želi. Tor opet sjedne na stolac, pažljivo proučavajući drugog čovjeka. — Savezništvo nije nužno. Brak s tom djevojkom ne mora biti dio pogodbe. Ti ćeš dobiti ono što želiš — moj pristanak da uvježbam ljude — samo tako što ćeš spriječiti rat s Nicolsonom. — To bi možda bilo tako prije prošle noći — reče stariji čovjek. Tor je čekao da nastavi, ali je znao što kani reći. — Ti si djevojci oduzeo nevinost — bez obzira na okolnosti. Fraser će pronaći mnogo njih koji će se složiti da te čast obvezuje oženiti se njome. Bruceu treba Fraserova podrška i zato je potrebno da Fraser bude sretan. Savezništvo mora biti dio pogodbe. Trebao bi to odbiti. Savezništvo će mu samo donijeti probleme. Ne upuštaj se u to. No, neka ga vrag odnese, ne može to pustiti. MacDonald mu je dao ponudu koju ne može odbiti, ali to ne znači da ne može preokrenuti situaciju u svoju korist. — Opozovi svoje pse. MacDonald se zbunjeno namršti. — Pse? — Svoje rođake plaćenike, MacRuairijeve. — Ah... — Dugački, polagani smiješak raširi se MacDonaldovim licem. — Tebi je to zabavno? — upita Tor. — Nisi me uopće pitao tko će biti ti ratnici koji će činiti tajnu gardu. MacDonald izrecitira popis od deset imena. Tor se namršti na neka od njih, no kad MacDonald stigne do posljednjeg imena, Tor mu uzvrati smiješak mnogo opakijim osmijehom. Lachlan MacRuairi. — Zašto mi to nisi odmah rekao? — 70 janja|balkandownload

Dogovor bi mu se isplatio već samo zato što će držati MacRuairija pod svojom čizmom. — Koja je njegova posebna vještina, rezanje grla svojim protivnicima? MacDonald se nasmije. — Nešto slično. — A ti njemu vjeruješ? — MacRuairijeva odanost bila je u najboljem slučaju sumnjiva, u najgorem nepostojeća. — Kako mogu biti siguran da on prvom prilikom neće prebjeći k Edwardu ili MacDougallu? MacDonald kimne. — Neće. Moraš mi vjerovati da neće. Ovim je mnogo tražio od njega. Tor je poznavao tu hulju. Nakon duge stanke, ipak kimne. — To znači da se slažeš? Tor promisli na trenutak. )ako je sve što je MacDonald rekao imalo smisla, nešto u vezi sa ženidbom s tom djevojkom još ga je brinulo. Ali brinulo ga je i prepustiti ju nesigurnoj sudbini. — Slažem se, što god ti to značilo. No mislim da bi se ono što tražiš od mene moglo pokazati nemogućim. Ti ljudi su više neprijatelji nego borbena sila. K vragu, među tim imenima bio je čak i jedan vražji Englez. — Oni će te slijediti — reče MacDonald samouvjereno. — Tvoj je ugled naširoko poznat, čak i na granicama. Ljudi u redu čekaju za priliku da se bore s tobom unatoč spoznaji da će samo nekolicina najčvršćih preživjeti... kako se to ono zove... pakao? — Tor kimne. Razveselilo ga je čuti ime koje je nadjenuo dvotjednom napornom treningu koji moraju proći svi koji žele u njegovu postrojbu... to jest, koji većina najčešće ne prođe. — Što ono govore o tebi? Da si ti čovjek koji može pretvoriti skupinu desetogodišnjakinja u okorjele ratnike. — On se nasmije na šalu. — Što misliš, zašto te mi tako očajnički želimo? Jedan se kut Torovih usana podigne. S desetogodišnjim bi djevojčicama bilo lakše nego s ovom bandom. — Ja znam kako uvježbati ratnike, ali ne izvodim čuda. MacDonald prasne u smijeh i udari ga po leđima. — Kažu da za sve postoji prvi put. — On ustane i priđe stolu, natočivši čašu uisge-beathe obojici. Doda jednu čašu Toru, a svoju podigne. — Za novo savezništvo. Tor uzvrati istom gestom i ispije čašu. No ona nije ugrijala hladnoću koja mu se uvukla pod kožu. Zasad je bilo vrijedno rizika skinuti s vrata Nicolsonove i MacRuairijeve, ali se nadao da neće doći dan kad će požaliti svoju odluku. Znao je jako dobro što sve stavlja na kocku otkrije li se njegova veza s Bruceom. On je upravo kupio mir, no po kojoj cijeni?

71 janja|balkandownload

7. Poglavlje hristini je naređeno da se pojavi u MacDonaldovom solaru prije podnevnog obroka. Nije znala kakva ju sudbina čeka, pa je dotad već bila na rubu živaca. Stojeći ispred vrata, nervozno je zagladila nepostojeće nabore na suknji svoje svilene halje boje safira, duboko udahnula i pokucala. Čuvši povik da uđe, uspravila je ramena i — pokušavajući hrabro držati glavu gore — ušla u prostoriju. Njezino je razmetanje hrabrošću brzo poljuljano, a napeti su joj se živci još jače napeli. Prostorija je bila skučena i mračna. Jedva je djelovala dovoljno velikom za jednog čovjeka, a kamoli za četiri krupna ratnika i jednog biskupa, okupljenih oko stola, koji su je sa zanimanjem promatrali. Ona pogleda svoga oca, ali njegov mračni, sumoran izraz lica nije dao naslutiti što joj se sprema. Uspjela se suzdržati da ne posrne i ne zadrhti, no nije bilo moguće ne osjećati se zastrašeno. Osjećala se poput djeteta kojeg su doveli ocu da ga kazni, no to je dijete umjesto jednog suca, zateklo čitavu porotu. A nije se radilo o običnoj kazni za manji prijestup, već je čitava njezina budućnost ovisila o onome što će čuti. Osim svoga oca, prepoznala je MacDonalda, njegova pobočnika koji je izgledao poput gusara, biskupa i, naravno, poglavara klana MacLeod. Nije znala je li njegova nazočnost dobar ili loš znak. )ako je pažljivo izbjegavala njegov pogled, bila je neugodno svjesna da je promatra pod povećalom. Obično nije bila tašta, no sada joj je taština ipak bila poljuljana jer je bila svjesna da izgleda užasno. Unatoč hladnoj vodi u koju je jutros uronila lice, silne suze ostavile su ružan trag na njezinu licu koje je bilo natečeno, oči su joj bile crvene i podbuhle, a koža žućkasto blijeda. To što nije bila u najboljem izdanju, lišilo ju je toliko potrebnog samopouzdanja. Mrtvačka tišina u prostoriji također nije nimalo pomagala. Ne znajući kamo treba gledati, čvrsto je usredotočila pogled na svoje nožne palce. Prvi je progovorio MacDonald. On je sjedio na duljoj strani stola kraj Lambertona, a plavokosi div od pobočnika stajao je točno iza njega, kao da čuva stražu. )mala je dojam da mora biti zahvalna što prostorija nije dovoljno velika da se u njoj smjesti veći broj poglavara s Otočja. ) MacDonald i MacLeod imali su barem dvanaestoricu ljudi koji su činili njihovu osobnu gardu. Nije ju iznenadilo što su njezin otac i MacLeod sjedili na suprotnim krajevima stola, kako bi osigurali da između njih bude najveća moguća udaljenost.

C

72 janja|balkandownload

— Bez sumnje dobro znaš zašto si ovdje — reče on. Ona kimne, a srce joj zatitra od iščekivanja, znajući da je došao taj trenutak. Nije mogla ni disati, a kamoli govoriti, pa je čekala da MacDonald nastavi. — Tvoj otac i MacLeod dogovorili su se, i u ovim okolnostima mi smatramo da su kratke zaruke najbolje rješenje. Zaruke. Ona uvuče zrak u pluća. On se pristao oženiti njome. Val olakšanja koji ju je preplavio bio je iznenađujuće jak — ona je to željela više nego što je toga bila svjesna. Beatrix je imala pravo. A ona sama je imala pravo u vezi s njim. Čak i uz očevu prijevaru, prevladala je čast. Možda je iza te hladne fasade kucalo srce galantnog viteza. Možda on nije bio tako ravnodušan prema njoj kao što je djelovao. Srce joj malo poskoči. No zatim se odvaži pogledati prema njemu i njegov izraz lica odmah zaustavi njezinu divlju maštu. Vitezovi iz njezinih knjiga zračili su šarmom i predanošću svojim damama, a u ovom žestokom barbarskom ratnom vođi i u njegovom prodornom plavom pogledu nije bilo ništa šarmantno, a nikako ni bilo što slično predanosti. )zraz lica bio mu je tvrd i nedokučiv, kao i obično. Njegove misli o tom braku bilo je nemoguće dokučiti. Ako se nadala barem malom znaku ohrabrenja, kod njega ga neće pronaći. Spustivši se na zemlju, ona vrati pogled na MacDonalda. — Shvaćam — reče nesigurno. Sada joj ipak biskup uputi ohrabrujući smiješak. Ona se uhvati za tu malu ljubaznu gestu kao za sidro. — Ja ću se pobrinuti za potrebnu administraciju — reče — jer ne želimo čekati više od tri tjedna za čitanje zavjeta. — Ugovor će se potpisati, a obred se može obaviti neposredno nakon potpisa — doda MacDonald. — Sutra — reče poglavar klana MacLeod ravnodušno. Bile su tu prve riječi koje je izgovorio otkad je ona ušla u prostoriju. — Ja se moram vratiti u Dunvegan što prije. Već sam se predugo zadržao. Odlazimo odmah nakon obreda. Ona problijedi. — Sutra? Ali, ja... — no glas je izda. Christina počne kršiti ruke. Ovo se sve događalo tako brzo. Prebrzo. — Sve je dogovoreno — reče njezin otac otresito. Njegova ljutnja zbog njezine reakcije bila je jasno vidljiva. — Ti ne moraš ništa učiniti. Lamberton ga oštro pogleda, a zatim se zavali u svoj stolac. — U čemu je problem, dijete? Ti si u ovom slučaju ispala žrtvom protiv svoje volje, i unatoč onome što se danas ovdje odlučilo, ja ne želim da te se natjera na brak. — Ona će učiniti ono što joj se kaže — reče ljutito njezin otac. — Dosta je bilo — zagrmi MacLeod. — Pustite djevojku da govori. Ona smije govoriti za sebe. Christina nije znala treba li biti zahvalna na tome ili ne. Njegov je pogled bio posve nedokučiv pa je usmjerila svu pozornost na ljubazno biskupovo lice. Nikad nije očekivala da bi njezina riječ nešto mogla značiti u ovoj situaciji, pa je 73 janja|balkandownload

ta neočekivana prilika iznjedrila nepromišljenu zamisao. Način na koji će se zaštititi ako griješi. Ona glasno gutne. — Da, udat ću se za njega. Prisutni se očigledno opuste. Duboko udahnuvši, ona se okrene poglavaru MacLeodovih. — Ali ja bih željela nešto od vas zauzvrat. On kimne neka nastavi. Ne usudivši se ni disati kako ne bi izgubila hrabrost, Christina izlane: — Ja bih vas zamolila da mi dopustite da se povučem u samostan ako to poželim. Prostorijom se proširi tišina od općeg zaprepaštenja. Njoj srce stane, zapitavši se je li upravo učinila strašnu pogrešku. Muškarčev ponos bio je osjetljiva stvar. Je li upravo povrijedila njegov ponos? U pogledu mu prepozna tračak iznenađenja — i možda još nečeg. Divljenja. Ona shvati da ga je njezin mali čin pobune nehotice zadivio. — Kakve to gluposti govoriš, djevojko — zaurla njezin otac. — Naravno da se on neće složiti s nečim takvim. Poglavar klana MacLeod ga je ignorirao. — Ako ikad poželiš otići, nitko te u tome neće spriječiti. Dajem ti svoju riječ. Čim stignemo, obavijestit ću o tome svoje ljude. On se složio. Ona to nije mogla vjerovati. Nije zapravo mislila da će se složiti — pogotovo ne tako spremno. Shvaća li on uopće kakav joj je dar dao? Bio je to mali izraz poštovanja. )zjava da ona nije njegova imovina. Pogledi su im se sreli i ona je znala da je razumio. Nešto se dogodilo među njima. Nešto što je upalilo vatru nade u njezinim grudima. Bila je to ista ona snažna povezanost koju je već jednom osjetila. A znala je da ju je ispod te njegove hladne fasade i on osjetio. — Hvala vam — reče ona, ne prekinuvši tu povezanost. Još ju je neko vrijeme gledao u oči, kimnuo, a zatim brzo skrenuo pogled. (ladan. Odsutan. A ona se ipak nadala nečem višem. Njezina je budućnost odlučena. Sad se samo treba još pobrinuti za Beatrix.

*** Tor je proveo ostatak dana zatvoren s MacDonaldom i Lambertonom, finalizirajući pojedinosti oko uvježbavanja ljudi. Kako mu brata nije bilo, nije dolazilo u obzir da napusti Skye — barem dok ne bude siguran da su racije prestale. On nikako neće ostaviti svoj klan nezaštićen. Zato je dogovoreno da će ratnici doći u Skye i tamo vježbati u napuštenoj utvrdi u blizini dvorca. Tajnost je izuzetno važna. Njegova prividna neutralnost ovisi o njoj. ) zato će samo nekoliko pripadnika njegova klana, oni kojima se može vjerovati, znati o njihovoj nazočnosti. Fraser mu je objasnio da njegova kći ne zna ništa o razlozima njihova savezništva, a Tor je smatrao da to treba tako ostati. Njegovi poslovi s Bruceom 74 janja|balkandownload

nemaju s njom ništa, a bilo je i sigurnije za nju da ne sazna ništa o tome. Povjeriti se bilo kome — a pogotovo ženi — nije bilo nešto što bi on obično učinio ako to nije bilo baš nužno. )zdaja, koja je dovela do smrti njegovih roditelja, naučila ga je koliko je važno vjerovati samo sebi. Dobrobit njegova klana počivala je na njegovim leđima i samo na njima. Osim nužne tajnosti, ovo će biti baš kao i svaki drugi trening za novake kakve je već mnogo puta vodio. No, morao je priznati da ga raduje dodatni izazov uvježbavanja tako elitne, mada raznolike, skupine ratnika. Tri mjeseca bilo je lako uložiti kako bi se platio mir. Nakon tog razdoblja, družina će dalje nastaviti sama i više neće biti rizika da njegovo sudjelovanje u Bruceovoj pobuni bude otkriveno. On će obaviti svoj dio posla. Zauzvrat, skinut će si Nicolsona s vrata, MacRuairi će biti pod njegovom paskom, a dobit će savezništvo s obitelji koju može iskoristiti ili odbaciti, kako mu bude odgovaralo. Uspije li Bruceova pobuna, veza s Fraserovima bit će od koristi, no ako ne uspije, imat će određenu zaštitu pod krinkom neprijateljstva s Fraserovima. Sve u svemu, nije loše prošao — osim izdajničkih okolnosti u kojima je cijela priča skovana. Bilo mu je grozno što je Fraser dobio ono što je želio. Činjenicu da je izmanipuliran bilo je teško progutati. S veseljem bi ubio Frasera zbog onoga što je učinio. Njegova ljutnja prema ženi koja će mu biti suprugom nije bila tako žestoka, no nije mogao ni ignorirati njezinu ulogu u onome što se dogodilo. Kad se prvobitni bijes stišao, posumnjao je da je bila natjerana na to. Nije mu promakao strah u njezinim očima kad bi pogledala svoga oca — ili izdaja. Neće donijeti konačni sud o njoj dok ne čuje njezinu priču, ali ona mora naučiti da on ne tolerira nikakvu vrstu obmane. Ljutnju mu je ublažila i spoznaja da je ona također platila za svoje postupke. Bez obzira na prijevaru, čast mu nije dopuštala da sasvim zanemari činjenicu da joj je oduzeo nevinost na grub način, koji je odgovarao nekoj ofucanoj kurvi, a ne nevinoj djevojci. Ovaj će brak, što se toga tiče, barem malo umiriti njegovu savjest. )ako to nije bilo savezništvo koje je želio, on će se potruditi da ono ispadne što bolje. No nije sasvim mogao otjerati glasić koji mu je šaptao da je dobio i više nego što je želio. Nešto u vezi s Christinom Fraser dovodilo ga je do ruba živaca. Njegova žudnja za njom bila je... ekstremna. Imao ju je priliku malo okusiti, a to je samo raspirilo njegov apetit. Ako je njezina sinoćnja reakcija bila bilo kakav pokazatelj, ona je baš onako strastvena kako izgleda. Gorio je od sjećanja na to cijelo vrijeme dok je stajala pred njim u MacDonaldovom solaru. Kad je pomislio na nju u svojoj postelji... )ščekivanje je bila preblaga riječ za to što ga je obuzelo. )ntenzivna požuda bila je bolja riječ, i odvlačila mu je pozornost, no to ga nije zabrinjavalo. Nije on bio neki zeleni mladac. Znao je dobro kontrolirati osnovne nagone, a požudu ostaviti tamo gdje joj je mjesto — u spavaćoj sobi. Nema sumnje da je tako snažno reagirao na nju samo zato što mu je bila izvan dosega. Kad mu bude ženom, spavat će s njom kad to poželi. Kad zadovolji 75 janja|balkandownload

požudu, ona će se ublažiti i njih dvoje će ući u ugodan suživot kakav je dijelio sa svojom prvom ženom. On će imati svoje dužnosti, a ona svoje, i one će se rijetko preklapati. Ona će imati zaštitu njegovog dvorca i imena, lijepe oprave, kućanstvo koje treba voditi, dovoljno hrane, toplu postelju i možda nekoliko djece u naručju. Sve što jedna žena može poželjeti. Usput, bilo kakva grižnja savjesti, koju je osjećao prema njoj, činila se beznačajnom u svjetlu neposredne koristi za njegov klan. Ona je, na kraju krajeva, ipak bila samo djevojka. ) to prilično sitna. Kakvu štetu ona može napraviti? Ustao je rano sljedećeg jutra, željan ostaviti taj dan za sobom. Sad kad je ušao u savezništvo, želio je završiti s tim — i sa svim formalnostima — tako da se može usredotočiti na zadatak koji ga čeka. Što ranije to obavi, to se ranije može vratiti u Dunvegan i početi pripreme za obuku ljudi. Bit će previše zaposlen da bi razmišljao o bilo čemu — ili bilo kome. Kako njegov tajnik nije došao s njim, uposlio je jednog od MacDonaldovih službenika da pregleda bračni ugovor. MacDonald i Lamberton nisu pretjerivali. Miraz Christine Fraser bio je velikodušan. Tor je upravo dobio značajan komad zemlje u Stirlingshireu i jedan manji uz granicu — pod pretpostavkom da ih Edward ne konfiscira nakon onog što su isplanirali Bruce i njegovi suradnici. Namrštio se kad je Fraser sam ušao u prostoriju. )ako nije bilo nužno da Christina potpiše ugovor, Tor je pretpostavio da će biti nazočna. Nije ju vidio od jučerašnjeg sastanka na istom mjestu. Nije se radilo o tome da je bio nestrpljiv vidjeti je, već se samo želio uvjeriti da je otac nije kaznio zbog uvjeta koji mu je postavila. Njezina jučerašnja predstava, u kojoj je pokazala srčanost, bila je neočekivano iznenađenje. Pokazala je njezinu snagu i hrabrost. Možda se u toj djevojci skriva više nego što je isprva izgledalo. On je njezinu nevinost pogrešno protumačio kao plašljivost. Pogodio je što je motiviralo njezin odvažan zahtjev i to ga je razbjesnilo. Ona će uskoro uvidjeti da je on sasvim drukčiji od njezina oca. Pristavši na djevojčin zahtjev, činilo mu se malom cijenom za ublažavanje njezina straha — pogotovo zato što je bio uvjeren da do potrebe za takvim zahtjevom nikada neće doći. Ona nikad neće imati razloga da ga napusti. Bit će njegovom ženom. Bez obzira na to kako je do toga došlo ili je li to on želio ili ne — Tor je štitio ono što je njegovo. Uvijek. — Gdje ti je kći? — upita. Fraser nehajno odmahne rukom i sjedne za stol kako bi potpisao ugovore. — Priprema se za obred. Znaš žene... — reče s prezirom. — One nemaju smisla za posao. Previše je zaokupljena uređivanjem kose i rekla je da ćemo se naći u kapelici. Nešto mu je zasmetalo kod te izjave. Primjedba o tome kako je površna nije mu se činila prikladnom za nju. No s druge strane, vjerojatno ju nije dobro poznavao. 76 janja|balkandownload

Sat vremena kasnije, kad je ušao u kapelicu i ugledao je kako stoji ispred oltara, shvatio je da je vrijedilo čekati. Od njezine je ljepote ostao bez daha. Na trenutak je stao kao ukopan, upijajući predivnu viziju koja je stajala pred njim. Zlatna tijara optočena draguljima krasila joj je glavu. Tamna joj je kosa bila spletena u pletenice i omotana u dva kruga na sljepoočnicama, osigurana zlatnim kopčama. Običan zlatni veo prekrivao joj je potiljak i spuštao se do struka. On obično nije previše mario za ženske oprave, ali ova je bila izuzetna. Uski prsluk i rukavi halje grlili su joj ženstvene obline na svim pravim mjestima. Imala je bujne obline koje su stvorene samo zajedno. Velike grudi, uzak struk, lijepo oblikovane bokove i slatku, okruglu stražnjicu stvorenu za to da je muškarac obuhvati dlanovima. Već mu je i mašta bila dovoljno prljava, no njegovo se tijelo također hrvalo s veoma prozaičnim sjećanjima. Bože, zar ju je uistinu onako dodirivao. Zar se ona uistinu rastapala i privijala uz njega. Trljala svoju stražnjicu o njegovu kitu? K vragu. Bijesan zbog svoje slabosti i svjestan da zuri u nju, grubo se natjerao nabaciti ravnodušnu grimasu te krenuo prema oltaru središnjim prolazom. No kad joj se približio, samokontrola mu se poljuljala. Primijetio je kako tamnozelena boja njezine haljine naglašava predivnu boju bjelokosti njezine kože i mrlje zelene boje u njezinim tamnim svjetlucavim očima. Očima koje su ga pogledale punom žestinom, utapajući ga u sebe. Nije mogao skrenuti pogled čak ni da je to želio. Svi tragovi suza su nestali, a pogled koji ga je susreo, iako oklijevajući, bio je baš onoliko egzotičan i zamaman kao što se sjećao. Požuda ga obori kao da je dobio šakom u želudac. Te oči. Ta senzualna usta. Ona su bila opasnost za zdrav razum. Čak i u svetom hramu tijelo mu je preplavio tjelesni zov grijeha. Moja. Oblije ga primitivan nalet vrućine. Nije mogao dočekati da ju ima. Duboko i žestoko. Opet i opet, sve dok ne protjera slabost iz svoga međunožja. — Gdje ti je sestra? — zahtijevao je Fraser, probudivši Tora iz transa. Uznemiren svojom reakcijom, Tora obuzme čudan poriv da zahvali njezinom ocu na prekidu. Koji mu je vrag? Kao da nikad prije nije vidio prelijepu ženu. )ako se nije mogao sjetiti da je ikad u životu neku ženu promatrao tako mukotrpno detaljno. Tek sada primijeti da žena koja stoji kraj nje nije njezina sestra, nego sluškinja. — Ne osjeća se dobro — odgovori Christina ravnodušno. — Doći će nas ispratiti na mol. Da je nije promatrao tako pozorno, ne bi primijetio blagi trzaj u njezinom pogledu kad je govorila. Laže. Fraser je pogleda ispod oka. Možda je i on primijetio taj trzaj ili je za to postojao neki drugi razlog, no i njezin je otac znao da laže. — Pošaljite po nju — naredi. — Ona mora biti nazočna. 77 janja|balkandownload

Instinktivno, Tor stane kraj Christine. — Djevojka je bolesna, ostavite je na miru. — Zatim reče Lambertonu: — Plima neće čekati. — On je uzme za ruku. Njezini meki prsti nestali su u njegovom velikom dlanu, žuljevitom od mača. — Molim, počnite. MacSorley se nasmiješi, a oči mu zločesto zasjaju. — Požurite, biskupe. Vjerujem da MacLeod jedva čeka odvesti svoju novu nevjestu doma. — Pogled mu s odobravanjem klizne duž Christinina tijela. S prevelikim odobravanjem, pomisli Tor pogledavši ga mrko. — Što ne znači da mu se to može zamjeriti, moja gospo; vašoj ljepoti danas nema ravne. Christina se dražesno zarumeni. Djelovala je pretjerano sretna zbog tog budalastog komplimenta. Ja sam joj ga trebao udijeliti, ljutito shvati Tor. No djevojka je morala znati da je strahovito lijepa... zar ne? Jedva se odupro najčudnijem porivu da šakom skine pretjerano šarmantni osmijeh s MacSorleyjeva lica. U pobočnikovu se pogledu vidjelo da mu je cijela situacija postala još zabavnija, kao da je točno znao o čemu sad Tor razmišlja. No Tor se ipak zadnji smijao kad je MacSorleyja pogledao pogledom koji je obećavao odmazdu. Plaćat će on njemu ovo tri mjeseca, a zavjetovao se da će mu zapapriti baš svaki od tih devedeset dana. MacDonaldovom će pobočniku krvlju, znojem i boli izbrisati taj gizdavi smiješak s usana. S mnogo krvi, znoja i boli. ) MacSorley je toga bio svjestan. Čovjek, koji je poznat kao najslavniji moreplovac u zemlji čiji su stanovnici bili potomci gusara, nikad ne bi pokazao strah, no zadirkujući mu je osmijeh naglo nestao s lica.

*** Christina nije shvaćala ovu svađu bez riječi u kojoj su sudjelovala dva muškarca, ali bila je zahvalna da može malo predahnuti. Svjesno ili nesvjesno, poglavar klana MacLeod ponovno ju je spasio, spriječivši njezina oca da pošalje po Beatrix i otkrije da je nema. Iako je njezina sestra otplovila u zoru, Christina joj je željela dati dovoljno vremena da ode što dalje. Svaka je minuta vodila Beatrix bliže sigurnom utočištu. Ona proguta knedlu. Oprostiti se jutros sa sestrom i znati da je možda nikada više neće vidjeti, bilo je strašno. Ali to se moralo učiniti. Bila je zahvalna na toplom, stalnom pritisku MacLeodovih snažnih prstiju. Oni su joj dali toliko potrebnu injekciju hrabrosti. On spusti pogled na nju. — Jesi li spremna? Ona se zagleda u njegove prodorne ledenoplave oči i na trenutak pomisli kako je u njima prepoznala tračak zabrinutosti, a možda čak i nježnosti. No taj je tračak ubrzo nestao i ona se pitala je li to bio samo plod njezine mašte. Ona kimne. — Jesam. Nadam se. 78 janja|balkandownload

Zajedno se okrenu prema biskupu. Kratak je obred proletio kao u magli. Ipak, tijekom cijelog vjenčanja, poput vatrenog svjetionika u magli ili stijene u uzburkanom moru, ona je bila svjesna moćnog čovjeka koji stoji kraj nje. Njegove vrućine. Njegova snažnog, muževnog mirisa koji ju je obgrlio u mračnom zagrljaju, bio je viši od nje barem trideset centimetara, a teži barem dvostruko, čeličnih mišića, i činio se u svakom pogledu poput ratnog vođe otvrdnutog bitkama, no umjesto da ga doživi kao prijetnju, ona se osjećala sigurno. Zaštićeno. S njim uza se, nitko joj se neće usuditi nauditi. On možda nije bio šarmantni, galantni vitez kakvog je sanjala — poput MacDonaldovog vragolastog pobočnika, pomisli uz smiješak. Taj je na svom zastrašujućem licu imao smiješak koji je davao do znanja da je uvijek spreman na svakakve psine. Ne, poglavar klana MacLeod bio je previše žestok i nadmen za to. Ali ona nije sumnjala u to da se u njegovoj duši skriva čast i plemenitost kao i u samog Lancelota. A bio je i fatalno zgodan. Obrazi su joj se zažarili kad je postala svjesna kako je zurila u njega kad je ušao u kapelicu. )zgledao je nestvarno. Poput nekog brončanog Boga Sunca. Zastrašujući izraz lica i moć njegova ratničkog tijela često su njegovu nazočnost bacale u drugi plan — ali ne danas. Prekrižili su desne ruke, svezali vunenu vrpcu oko zapešća i izrekli zavjete. Vrpca je bila istog nježno plavog kariranog uzorka od kojeg je izrađen plašt koji je nosio oko ramena pričvršćen velikim srebrnim brošem. (vala Bogu, ostavio je svoj ogromni mač na ulazu, no i na dan svog vjenčanja odjenuo je svoj ratnički kaput. Cotun s metalnim zakovicama blještao je poput oklopa na suncu, koje se probijalo kroz prozor na stropu, a ista je ta svjetlost obasjala sjajne zlaćane pramenove njegove svilenkaste kose. Brončane kovrče malo su se jače uvijale oko njegova uha, pa je izgledao kao da je oprao kosu, a ona je žudjela da je dotakne i ovije pramenove oko svoga prsta. Zarumenjela se zbog zabludjelih misli kad mu je biskup uručio pehar s vinom. On ispije gutljaj i doda ga njoj. Bilo je skoro gotovo. Osim... On se sagne, spustivši usta prema njezinima. )nstinktivno, ona usiše zrak u sebe. Sigurno ju je čuo jer ju na to pogleda ravno u oči. Oklijevao je neko vrijeme, a jasne su mu se plave oči smračile. Namirisala je blagi trag mente u njegovu dahu i osjetila kako joj nježna toplina preplavljuje obraze. Koža joj je bridjela od svjesnosti. Od iščekivanja. Čula je kako joj srce lupa u grlu. (oće li njegova usta biti tako meka kao što izgledaju? Ona zatvori oči i razdvoji usne čekajući pritisak njegovih usana na njezinim. Njihov prvi poljubac. No lagani dodir njegovih usana teško bi se mogao opisati kao poljubac. Usne su im se jedva dodirnule. Bilo je to brzo. Čestito. Površno. Ona naglo otvori oči, ali on se već okrenuo od nje. Preplavi je silno razočaranje. Nije znala zašto, ali očekivala je... više. Ne ovu službenu, nestrpljivu gestu koja se činila kao da je jedva čekao da završi s tim. A zatim je uistinu sve završilo i ona je bila udana. 79 janja|balkandownload

Dok je primala čestitke od muškaraca koji su se okupili kako bi svjedočili obredu, nije mogla ne osjetiti tračak tuge. Kad je sanjala ovaj dan, uvijek je mislila da će biti drukčiji. Romantičan. A ne ovako kratak i poslovan. Ona je bila sanjala o ljubavi. No što je mogla očekivati u ovakvim okolnostima? Njihovo je udvaranje bilo protkano izdajom. Nije to bio baš obećavajući početak. Sjetila se Beatrixina predosjećaja. Takav bi brak bio osuđen na propast. No prije nego što je odagnala to mračno proročanstvo, jedan od očevih stražara doleti do njega, otjeravši sve ostale misli iz njezine glave. — Nestala? — reče glasno njezin otac. — Kako to misliš, nestala? Ajoj! Vrijeme joj je isteklo. Christina nesvjesno pogledom potraži svog novog muža, ali on se udubio u razgovor s Lambertonom i MacDonaldom u stražnjem dijelu kapelice, među ostalim stražarima koji su sačinjavali njegovu veliku svitu. Onaj stražar promrmlja nešto njezinu ocu, što ona nije mogla čuti. — Otkrit ću ja što je posrijedi — reče njezin otac, prilazeći joj. Zgrabi je za lakat i grubo je okrene prema sebi. — Sestra ti je nestala. Znaš li ti nešto o tome? Ona osjeti kako ju je preplavio poznati strah, no prisili se pogledati oca u oči. — Beatrix je otišla — reče tiho. — Otišla? — On je problijedio od ljutnje, zarivši prste u njezinu ruku. — Što to znači, otišla? Kamo? — Na sigurno. Oči su mu se smračile od bijesa. On podigne ruku. — Reci mi kamo je otišla ili ću... Odjednom se njezin muž stvori kraj nje. Zgrabi njezina oca i iskrene mu ruku na leđa takvom snagom da je čula kako mu zglobovi krckaju. Njezin otac zastenje od boli. — Dotakni je još jednom i ubit ću te. Tvoja kći sada pripada meni. Razumiješ li? Bilo je teško ne razumjeti ono što je izgovoreno tako smrtonosnim glasom. On je gledao u njezina oca kao da bi mu bilo jako drago dokazati svoju prijetnju. Christina je zurila u njega sa strahopoštovanjem, zapanjena žestinom kojom ju je branio. Nitko se nikada nije tako založio za nju. Njegova je reakcija bila tako žestoka da se pitala je li možda... Je li moguće da je njemu stalo do nje? Njezin otac šutke kimne, lica zgrčenog od agonije. Tor ga odgurne zarežavši, a njezin otac se uhvati za ruku koja je neprirodno visjela s ramena. — Moja kći, Beatrix — reče glasom izobličenim od boli. — Nestala je, a ova ovdje zna nešto o tome. Tor se okrene prema njoj, čekajući objašnjenje — baš kao i ostali okupljeni. Uzbuđenje i radost zbog njegove žestoke obrane izblijedi. Ona nervozno proguta slinu, znajući da budućnost njezine sestre lako može ovisiti o sljedećih nekoliko minuta. (oće li ti ljudi imati razumijevanja ili će stati na stranu njezina oca? (oće li je pokušati natjerati da im kaže kamo je Beatrix otišla? Ona se ugrize za usnu, shvativši da je trebala odglumiti da nema pojma o tome što se dogodilo. — Beatrix je na sigurnom mjestu. To je sve što mogu reći. 80 janja|balkandownload

— Ti si imala nešto s tim? — upita Tor. )z njegova ravnodušnog tona bilo je nemoguće pogoditi što on sada misli — a ona je pomislila da će to biti čest slučaj u njezinoj budućnosti. (oće li je kazniti zbog prkošenja ocu i pomaganja sestri da pobjegne? Ona duboko udahne za hrabrost i kimne. On se namršti, a ona se uznemiri. — Otišla je sama? — upita. Nije zvučao ljutito. Ona oprezno ponovno kimne. Umiješa se njezin otac. — Glupačo jedna. Zar ne shvaćaš u kakvoj je ona opasnosti? Prelijepo nevinašce poput tvoje sestre? To je kao da pošalješ janje čoporu gladnih vukova. Ti ćeš biti kriva ako joj se nešto dogodi. — Tvoj otac ima pravo, djevojko — složi se MacDonald, znatno smirenijim tonom. — Visočje nije mjesto za samu ženu. Možda je u opasnosti. Opasnost... Ne! Christina se nije željela dati uplašiti. Ona nije bila sama. Bilo je na tom brodu još mnogo drugih putnica, zajedno s kapetanom. Beatrix neće nitko nauditi. S povoljnim vjetrovima bit će na svome odredištu prije nego što padne noć. Ona se usudi pogledati svog novog muža. On ju je promatrao znatiželjnim izrazom lica. — Ti si bila svjesna rizika? — upita. Ona kimne, moleći ga očima za razumijevanje. — Nismo imale izbora. Beatrix... — Christina počne kršiti ruke, tražeći način kako objasniti. — Znate, ona nije jaka. Za nju je znatno opasnije da ostane. — Ovo joj je možda bila jedina prilika za bijeg. Njezin muž kratko kimne, kao da je zadovoljan objašnjenjem. Ona to nije mogla vjerovati. On neće zahtijevati da mu ispriča sve što zna. Nikad nije ni sanjala da će joj netko tako iskazati povjerenje. No njezina je radost bila kratkog daha. — Kako se usuđuješ! — zaurlao je njezin otac. Unatoč iščašenom ramenu, izgledao je kao da će ponovno nasrnuti na nju. — Ti nisi imala pravo donositi takve odluke. — Zatim se obrati svome stražaru. — Nije mogla daleko odmaći. Provjerite u luci je li koji brod isplovio i ispitajte stražare je li netko viđen kako napušta dvorac. Ona ne poznaje nikoga u ovom području... — Odjednom, otac ušuti. Oči mu zabljesnu čeličnim bljeskom. On se okrene prema Lambertonu. — Gdje je najbliži samostan? Christina problijedi. Dragi Bože, kako je to uspio tako brzo pogoditi? On je bolje poznavao Beatrix nego što je pretpostavljala. (oće li časne sestre zaštititi njezinu sestru od ljutita oca koji će zahtijevati njezin povratak? Lamberton se namršti. — Zar imaš razloga vjerovati da bi potražila utočište u crkvi? — Imam — reče njezin otac. — Budalasta se djevojka željela zarediti. Zamislite kakva je to glupost! Ona, koja sa svojom ljepotom može dobiti čitavo kraljevstvo. — Primijetivši biskupov smrknuti izraz lica, on se brzo ispravi. — To je samo glupi djevojački hir, ništa više. 81 janja|balkandownload

— Nije to nikakav hir — usprotivi se Christina žestoko, razbjesnivši se zbog očeve laži. — Beatrix samo o tome sanja. — Ona se okrene Lambertonu, sjetivši se kako je bio ljubazan prema njoj. On je bio biskup, crkveni čovjek — zasigurno će shvatiti duhovni zov. — U mojoj sestri ima nešto posebno. Nešto čisto i sveto. Ona je oduvijek željela svoj život posvetiti Bogu. Brak... — Suze joj jurnu na oči. — Brak bi je ubio. — Ona osjeti smirujući Torov dlan na ruci. Neočekivana utješna gesta od koje joj se srce stisnulo. — Ne mogu dopustiti da se to dogodi — reče šaptom. Tor znakovito pogleda Lambertona. — Mislim da je u ovim okolnostima razumljiv njezin strah od braka. Biskup je shvatio što Tor želi reći, a izraz lica mu je davao do znanja da se sasvim slaže s njim. Zapiljivši se u Christinina oca, reče: — Nakon načina na koji si osigurao zaruke jednoj kćeri, ja mislim da ćeš se darovanjem druge kćeri crkvi iskupiti na odgovarajući način, slažeš li se? MacDonald priguši smijeh kašljem. Usta njezina oca tako se stisnu da su mu vene na debelom vratu iskočile i poprimile vatreno crvenu boju. — Tražiš previše od mene — procijedi kroz stisnute zube. — To će me stajati pravo malo bogatstvo. Ne samo u gubitku savezništva. Od žena iz dobre obitelji koje odlaze u samostan očekivao se izdašan miraz. — Smatraj da mi time činiš uslugu — reče Tor ravnodušnim tonom, no prijetnja je bila jasna. Njezin otac se lako izvukao. Bio je satjeran u kut i to je dobro znao. Beatrix je za njega izgubljena. Christina to nije mogla vjerovati. Njezina sestra je sigurna. Uistinu sigurna. Neočekivani dar njezina supruga više je nego nadoknadio razočaranje njihovim obredom vjenčanja. )grajući ulogu dobrog domaćina, MacDonald priđe njezinu ocu kako bi mu spasio obraz. — Dođi, Fraseru, pridruži mi se u mome solaru. Pronaći ćemo nešto cuirma i piti u naše zdravlje. )mamo danas mnogo razloga za slavlje. To ne smijemo zaboraviti. — A zatim doda Toru: — Jesi li siguran da nećeš ostati na gozbi? On odmahne glavom. — Već sam se predugo zadržao. S obzirom na količinu hrane koju sam vidio kako tovare na birlinn6, mislim da ćemo pola gozbe ponijeti sa sobom. Odlazimo čim djevojka bude spremna. — On je pogleda s iščekivanjem. — Ja imam samo nekoliko kovčega — reče ona. — Po ostatak će trebati poslati. — A tvoji sluge? Christina pokaže rukom na jednu sluškinju koja je promatrala događanje sa sigurne udaljenosti. — Mhairi je pristala poći sa mnom. — Jadnica je bila presretna što će se maknuti od Christinina oca. Christina je bila zahvalna što će sa sobom povesti poznato lice.

6

Vrsta male galije s 12 do 18 vesala i jedrima, (op. prev.)

82 janja|balkandownload

Njezin otac i MacDonald krenu iz kapelice, a za njima i Lamberton. Njezin je otac sve ovo dobro podnio — predobro. Zasigurno je previše želio njihovo savezništvo da bi se tako lako pokolebao. Oni su nešto smjerali; u to je bila sigurna. Tor zaustavi MacDonaldovog pobočnika prije nego što je ovaj krenuo za njima. — MacSorley, pričekaj malo. — On se okrene prema noj. — Ako mi kažeš kamo je tvoja sestra otišla, ja ću se pobrinuti da sretno stigne. — Christina je oklijevala, a činilo se da on pretpostavlja zašto. — Tvoj će otac održati svoju riječ. Ja ću se pobrinuti za to. Čelična sigurnost u njegovu glasu odagna njezine sumnje. Bilo je malo toga što taj čovjek ne može učiniti, pomislila je. On je njoj sad djelovao još veličanstvenije od junaka iz njezinih knjiga. Odjednom joj se trenutak oklijevanja učini nelojalnim. Koji je njoj vrag? Trebala bi biti zahvalna na njegovoj pažljivosti. Bili su vjenčani tek nekoliko minuta, a on joj je već nudio pomoć. Usput, ona se silno željela uvjeriti da je Beatrix sigurno stigla na odredište. — Oprosti, naravno da ću ti reći. (vala ti, za sve. Beatrix je otišla u samostan na Ioni. On podigne obrvu, očito zadivljen. Bilo je mnogo drugih, znatno bližih mjesta kamo je mogla otići. Pogleda je upitno, kao da je odjednom nešto shvatio. — Ti si dogovorila prijevoz brodom? Ona kimne. Gledao ju je u oči još neko vrijeme prije nego što se obratio MacSorleyju. — Ulovi ih i pobrini se da dama sigurno stigne. Reci joj da se nema čega bojati. MacSorley kratko kimne i okrene se da ode. Christina nije znala što ju je više iznenadilo — to što je Tor naređivao MacDonaldovom pobočniku ili to što je ovaj slušao njegove naredbe. — Ali brod je isplovio u zoru — reče ona. — Nikad ih nećete dostići. Dvojica se muškaraca pogledaju, a u očima im se vidjelo da im je smiješno to što čuju. Zatim joj veliki gusar uputi samouvjeren osmijeh. — Smatrajte to obavljenim, moja gospo. Želite li da joj nešto kažem kad je vidim? Christina se divila njegovoj drskoj samouvjerenosti, koliko god se ona činila ludošću. Ona malo promisli o tome što želi poručiti sestri. Njihov se odlazak toga jutra odvijao u velikoj žurbi i bio je pomućen strahom da će ih otkriti. Baš kao što se Christina bojala ispratiti Beatrix na put, znala je da se njezina sestra brine zato što ju je ostavila za sobom. No Christina je sada bila još sigurnija da je donijela ispravnu odluku. Ne samo da je njezin muž mirno saslušao njezino objašnjenje i zauzeo se za nju, već se pobrinuo i za sestrinu sigurnost i sreću. — Recite joj... — Oklijevala je, zureći u te prodorne plave oči. Srce joj se rastapalo od divljenja tom naočitom muškarcu koji je uletio u njezin život baš kad ga je najviše trebala. — Recite joj da vjerujem da je prvi put imala pravo. Možda je ono što se dogodilo bilo najbolje rješenje. Ona je održala zavjet koji je dala sestri, riješila se svoga oca i pronašla viteza časnog i galantnog poput Lancelota. Njezina je budućnost sada uistinu izgledala obećavajuće. 83 janja|balkandownload

84 janja|balkandownload

8. Poglavlje točani su se osjećali kao doma i na moru i na kopnu, a Tor nije bio iznimka. (ladan, ledeni vjetar koji je puhao iznad valova osnaživao je njegovu krv jednakom snagom kojom je punio jedra. Uprjevši se široko razmaknutim nogama, rukovao je užadi i jedrima kao uzdama konja, osjećajući pogonsku snagu vjetra u svojim rukama i dlanovima. Ništa se nije moglo usporediti s tim, i nije bilo mjesta na svijetu gdje bi radije bio osim na birlinnu sa svojim ljudima, dok mu vjetar mrsi kosu, a miris mora ispunjava nosnice, s okusom soli na usnama, a oko njega nema ništa osim plavetnila dokle mu pogled seže. A danas taj pogled nije bio vrlo dalek. Kad je svjetlost izblijedjela, oblaci su postali gusti i spustila se magla. Ostalo je još oko jedan sat dnevnog svjetla te se vidljivost smanjila na manje od osamstotinjak metara. Već se neko vrijeme nije mogla vidjeti obala, ali ona mu nije bila potrebna za navigaciju. On bi se i slijep znao vratiti na Skye. Bili su prilično brzi. Vjetar im je puhao u leđa većinu puta. Nastave li tako, stići će u dvorac Dunvegan za manje od sata. Pogled mu odluta na ženu sklupčanu na pramcu broda. Njegovu ženu. Po ispruženom položaju osobe kraj nje, pretpostavio je da je njezina sluškinja zaspala. Nakon toliko vremena koje je provela glavom pognutom preko ruba broda, to ga nije iznenadilo. Bilo mu je drago što njegova nova nevjesta ne pati od morske bolesti. Možda nije bila tako neprikladna za njegov način života kao što se plašio. Preplavi ga neki neželjeni osjećaj. Nije mogao zanemariti činjenicu da je izgledala usamljeno. Više nego jednom uhvatio ju je kako ga gleda. Doslovno ju je progutala teška halja koju je odjenula i mogao je vidjeti samo dva velika oka koja su ga gledala s iščekivanjem — nestrpljenjem. Očito se nadala da će joj se pridružiti. Ali bilo mu je nelagodno zbog načina na koji ga je gledala. Kao da je mislila da je on nekakav junak. Možda je to bilo razumljivo s obzirom na njezina oca. Ali on nije bio vitez na bijelom konju. On se oženio njome zato što je to bilo korisno, a ne zato što ga je proganjalo njezino lice kad se odbio oženiti njome. Nije se radilo o tome da u njemu nije bilo sućuti; jednostavno nije želio da ona ima nerealna očekivanja ili da živi u iluzijama. On je pripadao svojem klanu, a ne jednoj ženi.

O

85 janja|balkandownload

No savjest mu nije dala mira. Ovo je bio dan njezina vjenčanja, a umjesto da joj se pridruži na svečanoj gozbi, on ju je ukrcao na birlinn i poveo na dugi, neudoban put. A ona je to podnijela bez ijedne riječi prigovora. Neće naškoditi ako provjeri je li joj dovoljno toplo. Uzdahnuvši rezignirano, uruči užad jednom od svojih ljudi i krene prema središtu broda gdje je ona sjedila. Ona se okrene, i pročitavši njegovu namjeru, blistavi joj osmijeh ukrasi lice te on stane ukopan na mjestu. K vragu. Možda to baš nije bila dobra zamisao. Ali bilo je prekasno da se sad okrene. Odveže krznom podstavljen ogrtač kojim je zagrnuo ramena i pruži ga njoj. — Evo, uzmi ovo. Sigurno se smrzavaš. Nije navikao imati žene na brodu jer bi se inače toga prije sjetio. Ona je bila tako sitna i malo toga ju je štitilo od vjetra. Vidio je kako joj je hladno po ružičastim, vjetrom išibanim obrazima. Ona s oklijevanjem pogleda ogrtač. — Zar tebi neće biti zima? Ti imaš samo cotun. On odmahne glavom. — Ja sam navikao na to. Uostalom, imam još jedan vuneni ogrtač, ako mi bude potreban. — On ga spusti njoj na ramena. — Uzmi. Ona mu se nasmiješi, a njega nešto oštro probode između rebara. — Hvala ti — reče, a obrazi joj se nježno zarumene. — To je jako pažljivo od tebe. On je zurio u nju još malo, ne mogavši natjerati noge da se pokrenu. Konačno skrene pogled, nakašljavši se s nelagodom. K vragu, ovo je izgledalo kao da se zbunio! On je bio okorjeli ratnik star trideset jednu godinu, a ne neki mladac od osamnaest. — Da, ovaj, nemamo još dugo. Trebali bismo stići za jedan sat. — On se okrene da ode. — Čekaj! — žustro reče ona. — Možeš li sjesti na trenutak? Njezini mali, bijeli zubi zagrizli su u mekani jastučić bujne ružičaste usne. Njega još nešto probode, ovoga puta mnogo niže. Kurac mu se trzne, pomislivši na noć koja je pred njima. Brzo skrene pogled, uzrujan zbog novog propusta. Osjećajući da će on odbiti sjesti, ona doda: — Molim te, moram ti nešto reći. — Zar to ne može čekati dok ne stignemo? — upita je, iako joj ono što je s njom namjeravao raditi kad stignu neće ostaviti mnogo vremena za razgovor. Ona smeteno zatakne zalutali pramen tamne kose iza uha. To uho bilo je nježno i malo kao i ostatak nje — oblikovano kao savršena ružičasta školjka. — Možda je to glupo, ali ja bih željela stići u Dun... vegan? — On kimne. — Željela bih to reći prije dolaska. Ostaviti sve neugodne stvari za nama. — Ona se skrušeno osmjehne. — Uostalom, ako to sada ne kažem, možda ću izgubiti hrabrost. Kako je sjedište na klupi iza nje zauzela njezina sluškinja, koja je hrkala, on se pomakne i sjedne nasuprot nje, leđima okrenut pramcu broda. — Dobro, što mi želiš reći? Ona duboko udahne i progovori tiho, kao da ne želi da je čuju veslači za obližnjim veslima. — Željela bih se ispričati za svoju ulogu u onom što se odigralo one noći. — On se nagonski ukoči od ljutnje kad je spomenula tu temu, 86 janja|balkandownload

pa ona brzo doda: — Molim te, moraš mi vjerovati kad kažem da nisam znala što moj otac uistinu kani učiniti. Zakleo mi se da će to potrajati minutu ili dvije. Ja nisam znala... — Ona spusti pogled. Čak i u polumraku dobro je vidio kako su joj se obrazi zažarili. — Nisam shvaćala što se događa dok nije bilo prekasno. Ali ja se jesam ušuljala u tvoju sobu, znajući da te moj otac želi prisiliti da se oženiš mnome, i zbog toga mi je žao. To nije bilo nešto čega se želio prisjetiti. Ponos mu je ipak bio povrijeđen jer se uspjela prikrasti unatoč njegovim brojnim stražarima. On odagna bijes i upita ravnodušnim glasom: — Zašto si to učinila? Ona skrene pogled od njega. Bilo ju je sram. — Da nisam učinila ono što mi je otac naredio... Nije mogla izreći te riječi pa on završi umjesto nje. — On bi te istukao. — Bilo je to baš tako kao što je mislio: bila je prisiljena. No koliko god je mrzio muškarce koji zlostavljaju žene, i mogao suosjećati s njezinim strahom, to nije promijenilo činjenicu da je odigrala ulogu u očevoj izdaji i tako ga stjerala u kut. — Tebi nije palo na pamet da odbiješ? Možda je čula latentnu optužbu u njegovom pitanju jer je nakratko ponos zamijenio dio njezine posramljenosti. Ona promotri njegove ruke i ramena te spusti pogled niz njegovo tijelo na takav način da mu je krv uzavrela. — Nisu svi visoki kao planina i prepuni mišica tvrdih kao kamen. Dakle, primijetila je njegovo tijelo, je li? Uzavrela krv još mu se jače zagrije. — Kladim se da je prošlo mnogo vremena otkad te netko jači od tebe gledao s visoka. Možda nisam hrabra ni odvažna kao ti, no izdržala bih njegove batine da se radilo samo o meni. Ali ne bih samo ja patila da sam odbila učiniti ono što je tražio od mene. — Ti si štitila svoju sestru. — Ta spoznaja učinkovito ubije svaku ljutnju i prezir koji je možda osjećao prema djevojci zbog njezine uloge u očevoj izdaji. Nije ju mogao kriviti zato što je branila svoju sestru. Ona se skrušeno nasmiješi. — Bilo me strah, također. Ali ono što sam ranije rekla o Beatrix je istina — ona je bila bolesna u djetinjstvu i nikad nije bila jaka. — On začuje kako joj se glas napinje od osjećaja. Christina obriše jednu suzu u kutu oka. — Ja sam je zadnji put zamalo izgubila. Nisam smjela riskirati. Znam da je to što sam učinila bilo pogrešno i užasno, to sam mu i rekla. Ali u to sam vrijeme mislila da neće biti velike štete. Moj otac nas je trebao pronaći nakon nekoliko minuta i pokušati iznuditi zaruke, ali mislila sam da nećeš biti natjeran na brak. On je već pogodio što je ona mislila. — Ti si planirala pobjeći sa svojom sestrom? Ona kimne, izbjegavši ga pogledati u oči. — Da. Sve dok joj nije oduzeo nevinost, nakon čega se predomislila. To bi bilo savršeno rješenje. Nakon onoga što se dogodilo, još uvijek je mogla otići, pa zašto onda nije? On nije bio siguran da želi znati odgovor na to pitanje. No mora da je otkrio o čemu razmišlja jer ona stidljivo doda: — Nisam sigurna da sam stvorena za časnu sestru. 87 janja|balkandownload

Crvenilo koje je umrljalo njezine obraze pošalje munju vrućine u njegovo međunožje. Od spoznaje da je možda probudio njezinu strast — da je možda uživala u njegovu dodiru — krv mu je zamalo eksplodirala u venama. Ona je bila nevina djevojka, no što ako je strastvena onoliko koliko izgleda? Muda mu se stisnu. Od same pomisli na sve one erotske stvari koje bi joj želio raditi, podivljao je od žudnje. Kad bi ih ona uistinu učinila...? On žustro promijeni temu. — One noći kad sam te pronašao kako lutaš sama naokolo, a ti mi nisi željela reći što smjeraš — to je imalo nekakve veze s vašim planom da pobjegnete na Ionu, zar ne? On je već to povezao kad mu je priznala da je umiješana u sestrin nestanak. Morao je priznati da njegov prvi dojam o djevojci nije bio pravedan. Ono što je pripisao nepromišljenosti i gluposti, zapravo je bio očajnički čin djevojke koja je pokušavala zaštititi svoju sestru. Sviđalo mu se što je uzela stvar u svoje ruke. Ona kimne, zadrhtavši kad se prisjetila toga svega. — Otišla sam u selo srediti prijevoz brodom. Nisam se usudila nikoga povesti sa sobom jer nisam željela da bilo tko bude kažnjen ako otac otkrije što planiramo. No potrajalo je dulje nego što sam očekivala. Žene se slobodno kreću Touchfraserom, a sluga ima još više. Nisam pretpostavila da se nešto takvo može dogoditi usred napućenog dvorca. Ona nije budalasta, shvatio je, već zaštićena od vanjskog svijeta. — To se može dogoditi bilo gdje — reče on ravnodušno, ne želeći da ona pomisli kako je silovanje žena ograničeno na barbarske otoke — iako je shvaćao da je njihov način života malo grublji nego onaj u nizinama. — Bit ćeš prilično sigurna u Dunveganu, ali nikad ne smiješ napuštati dvorac bez bar jednog stražara. — Pomisao da bi joj se nešto moglo dogoditi... — Obećaj mi — reče on žestoko... prežestoko. Razrogačivši oči, ona ponovno kimne. Pogrešno je protumačila izvor njegova bijesa. — Ja znam da se ti nisi imao želju oženiti mnome te da si to učinio zato što te prijevara moga oca na to obvezala da sačuvaš svoju čast, ali kunem ti se da ti neću nikad više praviti nikakve probleme. — On se želio nasmijati na ovo. Da je samo znala kako je to nemoguće. No njegov je smijeh zamro kad je dodala: — Trudit ću se zadovoljiti te. On prestane disati. Njezina tiha molba izazvala je provalu opasnih slika u njegovim mislima. Poput one u kojoj ona kleči pred njim i uzima ga duboko u usta. Bože, skoro je mogao zamisliti vruće milovanje njezina jezika. Bio je tvrd kao kamen. Ta djevojka nije imala pojma kakav kaos su njezine nevine riječi izazvale u njegovim najiskonskijim strastima. Ona će ga zadovoljiti. Savršeno. No nije ona na to mislila. — To nije imalo nikakve veze s tobom — objasni joj. — Ja jednostavno nisam smatrao da bi to savezništvo donijelo dobrobit mome klanu. Djelovala je zbunjeno. — Ali obitelj Fraser je stara i vrlo moćna. — Aha, vrlo stara i moćna škotska obitelj. — Pitao se koliko ona zna o planovima svoga oca. — Ja se najradije ne bih miješao u škotsku politiku i ratove. — Ali kako je to moguće? Ti jesi Škot. 88 janja|balkandownload

— Ja sam Otočanin — reče on, kao da je sasvim jasno da su to dva različita pojma. — Ali ipak si škotski podanik. — Ona ga pogleda s užasom u očima koji je rastao svake sekunde. — Valjda ne podržavaš Edwarda? Čuvena domoljubna krv Fraserovih očito je tekla u njezinim venama. — Ja podržavam svoj klan. Činim ono što je za njih najbolje. To je bilo sve što je namjeravao reći o toj temi, ali ona ga opet )znenadi. — A ženidba sa mnom, članicom obitelji Fraser, svrstat će te protiv Edwarda, dođe li do nove pobune. Pogleda je ispod oka, a zatim utiša glas. — Što ti znaš o pobuni? Ona je odmah djelovala skrušeno, shvativši da ne bi smjela tako slobodno govoriti o izdaji. — Ništa. Samo moj otac ne taji svoju mržnju prema Edwardu, a zbog Lambertonove nazočnosti i činjenice koliko silno žele ovo savezništvo, pretpostavila sam da zbog nečeg trebaju tvoju ratničku vještinu. Nije mogao vjerovati koliko je bila blizu istini. Shvatio je da će morati biti oprezan s njom. Cura je bila vraški prepametna za vlastito dobro. Nije se mogao sjetiti da je ikad u životu vodio ovakav razgovor s nekom ženom. Dovraga, on je rijetko ovoliko razgovarao i sa svojim ljudima. Pomalo uzdrman tom činjenicom, reče kratko: — Što je učinjeno, učinjeno je. Jednostavno ćemo morati izvući najbolje iz toga. Ona se snuždi; djelovala je poraženo naglom promjenom njegova tona. — Meni je iskreno žao zbog moje uloge u onome što se dogodilo. — Ona podigne pogled prema njemu. — Nadam se da ćeš mi moći oprostiti. Krvi mu Isusove, evo nje opet. Tog slatkog, ranjivog pogleda koji ga je ispunjavao željom da je privuče u zagrljaj te preokrene nebo i zemlju kako bi ga natjerao da nestane. — Tvoj bi otac trebao tražiti oprost, a ne ti — reče kratko. Usta su mu se stisnula u ravnu liniju. — Trebalo bi ga izbičevati zato što je poslao nevinu djevojku u sobu samo tako, znajući jako dobro da ću ja pomisliti da si ti potpuno drukčija vrsta žene. — Vrućina joj jurne u obraze od srama, ali on ju je i dalje gledao u oči. — Zato sam ti nanio bol i žao mi je zbog toga. — Glas mu se produbi. — Sljedeći put neće biti tako. Večeras. Čitavo mu tijelo zatitra od iščekivanja, ukruti se i postane vruće. Nije to mogao dočekati. Ona je bila poput svrbeža koji treba počešati, a on je jedva čekao da se olakša. )ako je očekivao da će stidljivo spustiti pogled, ona umjesto toga kimne, očiju punih povjerenja. Po prvi se put u životu pitao hoće li uopće biti sposoban zaslužiti to povjerenje. Teško mu je bilo kontrolirati tijelo već kad bi je samo pogledao; što će se dogoditi kad je bude imao pod sobom, kad ona ovije noge oko njega dok on bude gurao u njezinu usku, mokru vrućinu? (oće li stenjati? Kružiti bokovima pod njim? On ustane. — Moram se vratiti svojim ljudima. Uskoro stižemo u Little Minch. 89 janja|balkandownload

— O — reče ona. Nije propustio primijetiti tračak razočaranja na njezinu licu. Posljednje zrake sunčeve svjetlosti probijale su se kroz maglu, okupavši njezino lijepo lice eteričnom svjetlošću. Koža joj je izgledala tako meko — gotovo prozirno. Bolno je žudio dodirnuti je. Pomilovati prstima oblinu njezina obraza i obuhvatiti svu tu baršunastu mekoću dlanom. On se trzne i odmakne. Otkud je to došlo? Obuhvati lice dlanom? Nikad u životu nije imao potrebu učiniti nešto slično tome. Zapiljio se u nju. Pitao se što to ima u toj djevojci da je u njemu izazvalo tako čudne nagone. ) što će, dovraga, učiniti u vezi s tim?

*** Christina nije željela da on ode. Nakon što je cijeli dan čekala da razgovara s njim, nadala se da će joj udijeliti više od nekoliko kratkih minuta prije nego što se pridruži svojim ljudima. )spričati se bilo je lakše nego što je očekivala. Unatoč njegovom strašnom izgledu, njegovo hladno, kontrolirano držanje dalo joj je hrabrost da otvoreno govori, bez straha od odmazde. Bilo je divno što nije morala paziti na svaku riječ u strahu da će njezin otac pobjesniti. Nije joj bilo lako načeti neugodnu temu očeve prijevare, ali bila je svjesna da mu duguje objašnjenje. )ako ju je isprva zaboljelo njegovo priznanje da se nije želio njome oženiti, on je promijenio mišljenje, a to mora nešto značiti. Štoviše, činilo joj se da je vrlo dobrohotno i praktično prihvatio njezinu ispriku pa je zaključila da nju ne krivi za ono što se dogodilo, a to je bilo ogromno olakšanje. )ako je rekla sve što je kanila reći, nije željela da on ode. Bilo joj Je ugodno razgovarati s njim. On ju je slušao, odgovarao na njezina pitanja umjesto da ih zanemari te se činio iskreno zainteresiran za ono što ona ima reći. Od same njegove blizine njoj je srce počelo luđački udarati. Činilo joj se kao da njezino tijelo reagira na neku nevidljivu silu, kao da joj živčani završetci gore, a osjetila su joj pojačana. Njegova blizina joj je također dala mogućnost da ga promatra, a nadala se dobiti još jednu priliku proviriti iza te čelične zavjese. Mnogo ss još toga skrivalo u tom hladnom, zastrašujućem ratniku — u to je bila sigurna. )mala je pred sobom čitav život da ga upozna, ali nije željela čekati da intimnost dođe s vremenom. Željela je samo sjediti kraj njega i razgovarati dok ne sazna sve što se može saznati o Toru MacLeodu. On je bio njezin muž, a ona zapravo ništa nije znala o njemu. Otac joj je bio rekao da je udovac i da ima dva mala sina, koja su kod udomitelja, no ništa više nije rekao o njegovoj obitelji. Je li imao braće i sestara? Kako je on bio poglavar, otac mu je sigurno umro, ali što je s majkom? Što je volio raditi kad nije uništavao neprijatelje na bojnom polju ili spašavao djeve od zmajeva, velikih ili malih? 90 janja|balkandownload

Je li radije pio pivo ili vino? Je li volio slanu ili slatku hranu? Je li neuredan ili uredan? Što ga može natjerati na smijeh? Ugrize se za usnicu. Smije li se on uopće? Naravno da se smije, pomisli nervozno. )ako je bilo teško zamisliti da se njegovo ozbiljno lice ikad dovoljno opusti, da se prepusti trenutku, ipak se svi ljudi na svijetu smiju. Nije znala ni koliko ima godina — vjerojatno je u srednjim tridesetima. On ustane da bi krenuo natrag, a ona grozničavo počne smišljati razlog da ga zadrži. Odjednom, parajući oblake pred njima nadesno, čudesno izrone oštre litice kamene obale. — Čekaj — reče, zaustavivši ga. Ona pokaže preko njegova ramena. — Je li to tô? On odgovori ne okrenuvši se. — Aha, to je Skye. Po njegovu glasu, koji se gotovo neprimjetno smekšao, shvatila je da je nešto upravo saznala — on je očito volio svoj dom. — (oću li uskoro moći vidjeti Dunvegan? — Vrlo brzo. Ovo je zapadna strana otoka. Odjedrit ćemo na sjever oko Duirnisha u morsko jezero i tada ćeš moći vidjeti dvorac. Pogled joj skrene na muškarce za jedrima. Smatrala je da bi se trebala osjećati krivom što ga zadržava, ali nije. Nije, ako je to značilo da će ostati s njom. — (oćeš li mi ispričati malo više o njemu? On sjedne, ispustivši neki zvuk koji je mogao biti uzdah. — Što bi željela znati? On prekriži ruke na prsima, a od mišića koji su se napeli od tog pokreta sve smislene misli odlete iz njezine glave. Usta joj se osuše, a od tog napadnog pokazivanja muške snage prođu je žmarci po tijelu. Tako joj svega, bio je nevjerojatan. Predobro se ona sjećala tih njegovih glatkih, tvrdih, golih prsa. Shvativši da zuri, pribere se i upita: — Je li sličan Finlagganu? — A ne, odmah ćeš primijetiti razliku. Dunvegan je obrambena utvrda, doslovno neosvojiva. — On se dugo zapilji u nju. — Bit ćeš tamo sigurna. Ona se zarumeni. Nije to bilo zato što se brinula, već joj je bilo drago što je predvidio njezin strah. — Dvorac je sagrađen na stijeni, poput Edinburgha i Stirlinga — nastavi on. — Može mu se pristupiti samo s mora kroz morska vrata. Sagrađen je na ruševinama stare utvrde. Moj djed se oženio nasljednicom jednog danskog viteza po imenu MacRaild i preuzeo tu utvrdu. Iskoristio je kamen s utvrde i sagradio visoki zid i novu dvoranu koja je zamijenila nastambe. Nadam se da ću uskoro sagraditi i kuću s tornjem. Christina se namršti. — Zar svi tvoji ljudi žive u tom dvorcu? A ako postoje samo morska vrata, kako premještate konje? On se nasmiješi, a od snage njegova smiješka njoj srce mahnito zakuca. Nježna krivulja njegovih velikih usta nekako je obasjala cijelo njegovo lice pa je izgledao mnogo mlađi. Zubi mu bijesnu bjelinom u mraku koji se spustio, a oči mu zablistaju, ali ne od tvrdoće, već od radosti. No najdivnija od svega bila je duboka jamica na njegovom lijevom obrazu. 91 janja|balkandownload

Ako ga je ranije smatrala naočitim, to nije bilo ništa prema razornoj ljepoti ovoga divnog čovjeka koji je sjedio kraj nje. Zavrtjelo joj se u glavi već od samog pogleda na njega. Zar je ona uistinu udana za ovog čovjeka? No preobrazba je bila još značajnija. Učinila ga je manje zastrašujućim — gotovo pristupačnim. Nije više toliko djelovao kao ubojiti ratni stroj, već više kao običan smrtnik. Ako bi zanemarila zastrašujuće oružje kojim se opasao, gledajući njegovu kosu prošaranu brončanim pramenovima od sunca koja je vijorila na vjetru i opušteno moćno tijelo, imala je dojam da joj je pružena prilika na jedan časak vidjeti sasvim drukčijeg čovjeka. Čovjeka neopterećenog ratom i dužnostima. Čovjeka sposobnog za nježnost i osjećaje. Ovo je bio vitez njezinih snova. Željela je da on uvijek ovako izgleda. — Dvorac jest velik, ali nije baš tako velik — odgovori, prekinuvši njezinu sanjivu obamrlost. Ona naglo zatvori usta, shvativši da opet zuri u njega širom otvorenih usta. — Ima jedno selo u blizini koje je povezano s dvorcem stalnom brodskom linijom. Na otočju baš nema velike potrebe za konjima; mi putujemo morskim putovima. Oni su mnogo učinkovitiji i brži. Ali imam malu ergelu konja koju držim u selu u slučaju potrebe. — Je li to opasno? On odmahne glavom. — Napadi na moru su rijetkost. Gusari putuju morem, ali obično napadaju na kopnu. Kad se navikneš na to, shvatit ćeš. Mi lako u danu prevalimo udaljenost za koju kopnenim putem trebaju tjedni. Christina shvati kako se radi o sasvim drukčijem načinu života. Onom o kojem je ona znala vrlo malo. Samopouzdanje joj se malo pokoleba jer ga nije željela razočarati. Nekako joj je postalo jako važno dokazati se. Željela mu se svidjeti. Nije željela da požali što se oženio njome — pogotovo s obzirom na sve što je učinio za nju. No čak i da isprva nije želio savezništvo, podsjetila se, on se ipak predomislio. Za čovjeka kojem je izvrdavanje sasvim strano, to je moralo nešto značiti. Mora mu barem malo biti stalo do nje. Željela mu je biti dobrom ženom. Ali njezino se iskustvo u tom pitanju u najboljem slučaju moglo smatrati vrlo ograničenim. Kad joj je otac završio u zatvoru, poslali su je da živi s tetom koja je bila udovica. Teta ju je, naravno, bila pripremala za dužnosti gospodarice dvorca, ali kako je oko njih bjesnio rat, a većina je muškaraca bila na bojištu, imala je malo prilika promatrati svakodnevni život oženjenih ljudi. No iz svojih je knjiga naučila sve o ljubavi. Nešto joj padne na pamet. — (oće li nas tvoja obitelj dočekati? Svi znakovi njegova dobrog raspoloženja naglo nestanu. Ponovno se spusti čelična zavjesa takvom snagom da se mogla zakleti da ju je čula. U sebi opsuje, shvativši da je pogriješila. Poželjela je da može povući pitanje. — Ne — reče on odrješito. — )ako će nam se moj brat uskoro pridružiti. Zbog načina na koji je to rekao, poželjela je odmah promijeniti temu. — A tvoji sinovi? Rado bih ih upoznala. Sad je očito rekla pravu stvar. )ako mu se osmijeh nije vratio na lice, prepoznala je lagano smekšavanje bora oko njegovih očiju. — Malcolm i Murdoch su kod mog ujaka na Lewisu. Obojica imaju predispozicije da postanu 92 janja|balkandownload

veliki ratnici. Bili su prošlog mjeseca u Dunveganu na putu za )rsku gdje će posjetiti majčinu obitelj za Božić i Sv. tri kralja. — On je pogleda sa smijehom u očima. — Malcolm još nema trinaest godina, a mislim da je već viši od tebe. On ju je zadirkivao. Christina to nije mogla vjerovati. Odglumivši uvrijeđenost, teatralnim uzdahom reče: — Bojim se da će to biti u ovim krajevima česta pojava. No, vjerovao ili ne, u nekim područjima moja se visina smatra sasvim prosječnom za ženu. On podigne obrvu, promotrivši je tako da joj je unatoč debelom vunenom ogrtaču cijelo tijelo počelo bridjeti od svjesnosti. — Ma nemoj — otegne on. Ona kimne. — Aha, a u tim područjima čak postoje i muškarci niži od metar i osamdeset. Očaravajući smiješak se ponovno vrati uz smijuljenje. — Mislim da mi imamo jednog ili dvojicu takvih na otočju, ali skrivamo ih. — Bolje da ih skrivate nego da ih bacate s litice ili utapate — reče ona jetko. — Nismo mi barbari — našali se. — Prestali smo ih bacati s litice prije nekoliko godina. Ona zakoluta očima. — Kakvog li olakšanja, neću morati noću zaključavati vrata svoje sobe. Smješkali su je jedno drugom u tami koja se spustila. Christinu oblije val topline. Otkriće da on ima smisla za humor i ironiju uzbudilo ju je poput otkrića zakopanog blaga. Možda je djelovao hladno i odsutno, ali znala je da se pod tom kamenom fasadom krije toplina. Samo je trebala pronaći način kako je otključati. On ju je još malo proučavao, kao da ga je iznenadila pa nije znao kako to protumačiti. Ovaj put je ustao s malo manje žurbe — možda čak i pomalo nevoljko. — Moram pripremiti brod za pristanak; ušli smo u jezero. — On se okrene i pokaže prstom u tamu. — Budeš li gledala naprijed, kad zađemo s druge strane otočića, uskoro ćeš vidjeti dvorac. — Gledat ću. — Ona se nasmiješi, ovaj put začudno stidljivim smiješkom. — Hvala ti. On kimne i ode prema središtu krme na svoj položaj za jedrima. Nije ga mogla prestati gledati. Primjećivati kako njegove snažne noge koračaju dugačkim, svrhovitim koracima, kako se s lakoćom kreće po ljuljajućem brodu. Bio je u punoj komandi i punoj kontroli, s jednakom lakoćom i na moru i na kopnu. Nikad u životu nije upoznala takvog čovjeka. A on je pripadao njoj. Sjajila je od topline njihova razgovora. Sve je više i više bila uvjerena da bi unatoč njihovom grbavom početku, brak s Torom MacLeodom mogao biti ostvarenje sna. On je bio žestoko agresivan muškarac. Oštrih rubova i grubog ponašanja. No kad se smiješio i zadirkivao je, dobila je uvid u nešto više. Nešto što bi ona mogla izvući na površinu. Ušuškala se dublje u krzno, uživajući ne samo u toplini već u snažnom muževnom mirisu muškarca koji ga je ranije nosio. Zamišljala je duge noći pred 93 janja|balkandownload

kaminom, kako udobno smješteni u utočištu njihove utvrde, samo njih dvoje, razgovaraju ili igraju partiju jamba ili šaha. )li bi ona možda čitala, a on bi se okrenuo prema njoj i osmjehnuo. Bio bi to tajanstven smiješak namijenjen samo njoj. Nije skidala pogled sa smjera koji joj je bio pokazao. Uzbuđenje je raslo. Sad je bilo mračno, tamna voda jezera bešavno se miješala s noći, ali uspijevala je vidjeti aureole baklji u daljini koje su stvarale široki svjetlosni zid. A onda ga je ugledala. Zastenje kad se magla razdvojila poput zavjese koja nestaje. Oštre konture masivne stijene i jednostavnih vanjskih zidova uzdizale su se pred njom poput ovna, probijajući maglu brutalnom nadmoćnošću. Neosvojiv, svakako, no on nije spomenuo da je i zastrašujuć. Reći da dvorac nije bio onakav kakav je očekivala bilo bi ublažavanje istine. U dvorcu Dunvegan nije bilo ništa ni približno toplog i šarmantnog. To je bila utvrda jednog ratničkog vođe, sagrađena za obranu od neprijatelja. Bilo je u njemu nešto hladno i pusto, ali također i prijeteće. Donekle slično njegovu vlasniku, pomisli uz drhtaj. Sjetivši se ponosa s kojim je govorio o svome domu, ona okrene lice od svoga muža, kako ne bi vidio njezinu reakciju. Nekoliko je puta duboko udahnula, ne želeći se prepustiti mašti. To mjesto ipak ne može biti baš tako strašno. No što su mu se više približavali, nije mogla spriječiti osjećaj da joj se ledi krv u žilama. Nije mogla zamisliti negostoljubivije mjesto na svijetu. A izgledalo je da će biti još gore. Čim se pred njima pojavio dvorac, čula je komešanje iza sebe. Energija se na brodu dramatično promijenila kad su muškarci krenuli u akciju. Nešto nije bilo u redu. Tor je počeo izdavati naredbe, režeći napetim, odrješitim glasom. Pokuša uhvatiti njegov pogled, ali on nije ni pogledao u njezinom smjeru. Ratnički vođa se vratio. Nikad ga nije vidjela ovakvog — čak i kad se borio s Lachlanom MacRuairijem nije bio ovako ubojito žestok. )zgledao je kao divljak, odlučan, sasvim nemilosrdan. Zalila je onoga tko je bio uzrok tome. Ona se okrene jednom od stražara koji je sjedio kraj vesla. Mislila je da se zove Aonghus. On je bio jedan od brojnih stražara u osobnoj pratnji njezina muža. Njegov Am Fear Braitaich, pomislila je, njegov stjegonoša. — Što je? — upita s oklijevanjem. — Što nije u redu? Izraz lica bio mu je mrk i ljutit. — Napad, moja gospo. — On pokaže prema području iza dvorca. Uspjela je samo vidjeti tamne oblake dima koje je pogreškom zamijenila za maglu. — U selu. Napad? Problijedila je, a grlo joj se stisnulo od straha. Sljedećih nekoliko minuta prošlo je u magli povika i dobro organiziranim aktivnostima. Opuštena atmosfera s njihova putovanja sasvim je zaboravljena kad su se muškarci primili akcije, radeći kao jedan. Pristali su uz gat ispod dvorca, a Tor je iskočio na drveni mol među brojnu skupinu stražara koji su ga došli dočekati. Christina je pokušala razabrati o čemu razgovaraju u kratkim zagonetnim frazama koje su izvikivali, no činilo se da razgovaraju u nekakvim šiframa. 94 janja|balkandownload

Mhairi se probudila i Christina se trudila učiniti sve što može kako bi ju smirila. Jedan se mladi stražar odjednom pojavio pred njima i pomogao im se iskrcati s broda. — Ne brinite, milostiva — reče ljubazno, primijetivši njihova užasnuta lica. — Bit ćete ovdje sigurne. Nitko ne može zauzeti Dunvegan. Pogledavši uz strme stube uklesane u stijenu koje su vodile do morskih vrata, bilo joj je jasno zašto je to rekao. Jedini ulaz u masivnom zidu bio je kroz jedna željezna vrata u malom nadsvođenom ulazu. Bio je dobro zaštićen malom stražarskom kućicom sagrađenom točno iznad njega i dugim kamenim zidom izbušenim u svim smjerovima uskim prorezima za strijelce. Pokušaj zauzimanja strmih, klizavih stuba, koje su vodile do ulaza, bio bi nepromišljen i glup potez. Onaj tko bi se na to odvažio vjerojatno bi pao i razbio se o stijene. Unatoč užasnim okolnostima, na licu joj se pojavi lagani smiješak. S obzirom na ove stube, nije bilo vjerojatno da će je njezin muž na prvu bračnu noć prenijeti preko praga. )ako, ako bi to netko uopće mogao, bio bi to njezin impresivni muž. Ona se okrene prema njemu i oblije ju hladan znoj. Prsa su joj se stegnula. Njezin muž je... odlazio. Vidjela je samo pramen zlatne kose ispod njegove čelične kacige kako vijori na vjetru, i široke crte mišićavih ramena i leđa dok je brod isplovljavao s mola. Usne joj se razdvoje, ali iz njih ne izađe nikakav zvuk dok ga je promatrala kako nestaje u crnoj, gustoj magli. Osjeti silno razočaranje u grudima. Nije joj čak rekao ni zbogom. Nije se ni osvrnuo. Bilo joj je teško uvjeriti se u to da nije sasvim zaboravio na nju. Jedan je čovjek stajao na kruništu i gledao kako brodovi pristaju i ponovno odlaze. MacLeod se vratio. Poglavar je zakasnio, ali čovjek svejedno zadrhti. )ako ga nije bilo strah da će ga otkriti — ipak je bilo zastrašujuće izdati čovjeka poput poglavara MacLeoda. Ako ga otkriju, najbolje čemu se može nadati jest brza smrt. No okrutni bi mu ratnik vjerojatno odrubio glavu i nahranio njime svoje pse za užinu. Lice mu problijedi dok mu se žuč penjala uz grlo. Unatoč hladnom vjetru, obriše kapljice znoja s čela. Dragi Bože, nije on stvoren za ovo. Što je bilo njegovu ujaku da mu je povjerio taj zadatak? Utješio se da barem za sada, poglavar klana MacLeod traži krivca na drugom mjestu. Najveći mačevalac otočja , tako su ga zvali. Sve veća moć poglavara MacLeoda na otočju nije prošla neprimijećeno te je stekao mnoge neprijatelje. Neprijatelje koji su jedva čekali njegov pad. No prvo mora pronaći dokaz.

95 janja|balkandownload

9. Poglavlje

P

rvi dan bio je najgori. Nikad se u životu nije osjećala tako samom. Njezin ju je novi muž napustio na vratima dvorca prepustivši je pripadnicima svoga klana, zaprepaštenim viješću o iznenadnoj ženidbi njihova poglavara. Christina se osjećala kao da ju je netko bacio na drugi kraj

svijeta. MacLeodovi sa Skyea govorili su istim jezikom i nosili istu odjeću, jeli istu hranu i živjeli u sličnim nastambama kao i ona, ali sve je bilo drukčije. Suptilne razlike čak su i poznate stvari učinile stranim i novim. Dva dana koja su uslijedila bila su tek neznatno bolja, vjerojatno je zato odlučila uložiti trud i vrijeme kako bi Velika vijećnica izgledala gostoljubivije. Zgrada nije bila toliko primitivna kako je Christina isprva strahovala, ali nije imala nikakav dodatni šarm, ni mali dodir luksuza na koji je bila navikla. U Velikoj je vijećnici Dunvegana, glavnom zdanju dvorca sve bilo oskudno, praktično i nesumnjivo muževno, i njezina građa, i namještaj i ukrasi. )zgledom je savršeno odgovaralo svojoj svrsi — bilo je to sklonište za ratnike kad nisu na bojištu. Ni slično udobnom utočištu koje je zamišljala. )sprva se bojala da će morati spavati sa svima kraj vatre, no s olakšanjem je otkrila da se iza dugog zida vijećnice kriju tri odvojene privatne odaje. Nju su odveli u srednju — malu sobu s posteljom, stolom, stolcem i ormarićem za spremanje odjeće. Stajala je sada ispred najveće od triju odaja. Christina tiho pokuca na vrata gospodarevog — ili kraljevskog, kako su ga ovdje zvali — solara i uđe kad su je pozvali. Ri tuath. Kralj plemena. Tako su zvali njezina muža. )sprva je pomislila da je krivo čula, ali ako je nešto naučila otkad je ovdje, bila je to činjenica da su ovi ljudi silno poštovali svog ratničkog vođu. Njima je Tor bio ono što je bio prije nego što je Škotska anektirala Skye: kralj otoka. Činjenica da ga smatraju najvećim ratnikom današnjice samo je pridonosila ponosu klana. Poeme koje su recitirali pripovjedači za obrocima djelovali su gotovo kao mitovi u svom veličanju njihova poglavara. Nije moguće da je njezin muž uistinu sam pobijedio dvadesetoricu neprijatelja koji su ga okružili. Rhuairi, smrtno ozbiljni senešal 7, pogleda je sa svog mjesta za stolom. Mladi pisar u svećeničkoj odori koji je sjedio kraj njega pozdravi je sa smiješkom, koji ona zahvalno uzvrati. Većina poznatih lica Torove osobne straže doplovila je 7

Senešal — francuski naziv za upravitelja kraljevskog dvora, imanja i ceremonijala. (op. prev.)

96 janja|balkandownload

zajedno s njezinim mužem, a taj je pisar bio jedino prijateljsko lice u moru suzdržanosti. Ako se Christina nekad pitala otkud njezinom mužu to njegovo hladno, odsutno držanje, to su joj pitanje razjasnila lica članova njegova klana. Imala je neugodan dojam da je to osobina ljudi s ovog otoka. — Dobar dan, milostiva gospođo — reče pisar. — Rano ste jutros ustali. Ona mu uzvrati smiješak. — Da, brate John, imam danas nekoliko zadaća koje bih željela obaviti. )ako nije rekao ni riječ, učini joj se da je senešal zastenjao. Christina zatakne kosu iza uha i uspravi ramena. Nije se željela dati smesti. Ona je bila gospodarica dvorca, a ako je željela neke stvari promijeniti, na to je imala pravo. )ako je bila u iskušenju da se sakrije u svoju sobu i čita dok joj se muž ne vrati, čvrsto je odlučila dokazati da mu može biti dobrom ženom. Znala je da je on smatra mladom i neiskusnom. Njemu je ona bila budalasta djevojka koja je učinila pogrešku i dovela se u opasnost da bude silovana, ili kukavica koja ga je prijevarom natjerala na brak umjesto da se suoči s bijesom svoga oca. No ona je bila bolja osoba i željela je da on to vidi. Da vidi nju. — Naravno, što god želite, gospodarice, ja sam vam na raspolaganju — reče senešal. — (vala vam. Mislila sam da bih danas mogla početi sa zidovima. — Prethodna je dva dana sređivala hitnije stvari, uključujući pranje posteljine koju je pronašla u jednom kovčegu bilo je jasno da nitko nije boravio u njezinoj sobi već neko vrijeme , zamjenu biljaka u predvorju, zamjenu kvrgavog madraca u svojoj spavaćoj sobi — njihovoj spavaćoj sobi, ispravila se, a rumenilo joj preplavi obraze. Stalno je razmišljala o intimnoj strani njihova braka. Odgoda prve bračne noći dala joj je mnogo vremena za razmišljanje o tome. (oće li biti drukčije sada kad zna što može očekivati, kad on bude znao da je to ona? Obojica muškaraca izgledala su pomalo šokirano. — Zidovima? — prvi se odvažio upitati senešal. — Da. — Sa samo uskim prorezima u debelom zidu i rupi u središtu drvena stropa koja je služila za odvod dima iz kamina, reći da je zdanje bilo mračno i sumorno bilo je ublažavanje istine. Ona je dodala nekoliko svijećnjaka na stolove, ali trebalo bi potrošiti čitavo malo bogatstvo na svijeće da bi se stanje bitno popravilo. — Dok sam čistila ormar, primijetila sam hrpu starih tapiserija. Mislim da bi ih mogli odnijeti van isprašiti, a zatim ih objesiti na zidove. — Christinine se obrve skupe. — Znate li možda čije su to tapiserije? Senešal odmahne glavom. — Ne znam, gospodarice. Odavno nitko nije rabio tu sobu. Možda su pripadale lady Flori. Torovoj prvoj ženi. I Christina je to pomislila. Lady Flora je bila Irkinja, a mnoge od tih tapiserija sadržavale su irske motive i folklor. Christina nije željela evocirati bolna sjećanja na njegovu prvu ženu, no njezin se muž nije činio nimalo sentimentalnom osobom. Bez obzira na to otkud dolaze, tapiserije su bile preživopisne i prelijepe da bi ih se skrivalo u ormaru. 97 janja|balkandownload

— Trebate li još nešto? — upita ju glasom koji je davao do znanja kako se nada da je to bilo sve. — Ne, to je sve. — Ona krene prema izlazu, pretvarajući se da se upravo nečeg sjetila, iako je to zapravo bio pravi razlog njezina dolaska. — Je li slučajno stigao kakav glas? Nije pogriješila rekavši za mene nakon što ju je senešal upitno pogledao kad je to prvi put pitala. Zašto bi njezin muž njoj poslao poruku? Ali nije ih zavarao njezin trud da djeluje nonšalantno. Pisar spusti pogled zapiljivši se u papir pred sobom, a senešal je s nelagodom pogleda u oči. — Ne, gospodarice. Ni glasa. — Ah, dobro — reče ona dobrohotno. — Sigurna sam da će se brzo vratiti. — Ali njezina lažna vedrina nije sasvim prikrila razočaranje, čak je i sama to čula. Christina ostavi ljude neka se bave svojim poslovima, želeći izbjeći njihove sažalne poglede. Žalili su je na način koji ju je natjerao da pomisli kako je propustila uvidjeti nešto bitno. Počela se pitati hoće li se Tor uopće vratiti. Odlučna da ne bude povrijeđena, uvjeravala se da on ima važne dužnosti... bez obzira na to što je zbog njih propustio njihovu prvu bračnu noć. Ako se već udala za ratnika, mora se na to naviknuti. No bez obzira na to što je to razumjela, bilo je mnogo teže ne biti razočarana. Otišao je bez pozdrava. Zato se osjećala beznačajnom — a taj je osjećaj željela što brže zaboraviti. Ostatak jutra pobrinula se da bude zaposlena, nadgledala je čišćenje i vješanje tapiserija dok je pokušavala spriječiti poglavarove pse da ne unište njezine nove biljke. Ali tri ogromna škotska jelenska hrta bila su preslatka, a nakon što su je nekoliko puta polizali i počeli cviljeti, ona odustane i naredi da se okupaju. Dječak zadužen za pse pogledao ju je kao da je poludjela, no učinio je kako mu je rekla. Polako se navikavala na poglede jednake onom kakvim ju je pogledao taj dječak. Ljudi u dvorcu nisu bili neprijateljski raspoloženi, no ni prijateljski, već negdje između te dvije krajnosti. Zapravo, bili su uljudni i zbunjeni. Osim jedne osobe. Njezin je pogled bio sasvim drukčiji. U dvorcu je bilo iznenađujuće malo žena. Osim nekoliko mladih djevojaka u kuhinji, većina posluge sastojala se od muškaraca. Možda je zato Christina odmah primijetila tu ženu. Stršala je. Kad je Christina prve večeri ušla pod ruku s senešalom u Veliku vijećnicu kako bi je predstavili njezinim ljudima, u masovnom uzdahu iznenađenja na objavu kako je ona njihova nova gospodarica, jedan je uzdah posebno privukao njezinu pažnju. Žena je bila visoka i stasita — bujnih grudi, plavokosa i izuzetno lijepa. Bila je starija, imala je vjerojatno desetak godina više od Christinine dvadeset jedne godine, ali vidjelo se da je s godinama postala sve ljepša. Kosa joj je bila spletena u pletenicu, podignutu navrh glave, i jedino je ona od svih žena nosila bogatu opravu od baršuna, a ne običnu halju i plašt. Pogledi su im se sreli. Bio je dovoljan taj jedan pogled da se Christina uvjeri kako je ta žena bila netko. Sumnjala je da to ima veze s njezinim mužem. Potresenija tim susretom nego što je željela priznati, Christina je pažljivo 98 janja|balkandownload

izbjegavala ponovno pogledati tu ženu. Od te noći, plavokosa je žena izbjegavala Vijećnicu, što je samo povećalo Christinine sumnje. No bila je prevelika kukavica da bi se raspitala o njoj pa se primila posla kako bi odvratila misli od nje. Kad je objesila tapiserije u dvorani, odlučila je nešto učiniti sa stolovima. U hrpi posteljine pronašla je i nekoliko stolnjaka vedrih boja i izvezene tabletiće koje je oprala, osušila i ukrasila njima stolove. Uz nekoliko vaza sa svježim cvijećem, ulaštenih svijećnjaka i nekoliko grančica lavande razbacanih među lončanicama, mračna, sumorna prostorija postala je skoro neprepoznatljiva. Zadovoljna onim što je otkrila u ormarima, uputila se u kuhinju, koja se nalazila u susjednoj prostoriji, pitajući se što bi sve mogla pronaći u spremištima. Kuhinja je bila prostrana, smještena u dugoj pravokutnoj kamenoj zgradi s niskim stropom i drvenim gredama. Jedino svjetlo dopiralo je iz otvorenih ulaznih vrata. Crna čađa prekrila je zidove, a prostorija je bila puna dima. Za razliku od zidova u Velikoj vijećnici, ovi su bili grubo napravljeni pa se pitala je li ovo zapravo bila originalna nordijska nastamba koju joj je spomenuo njezin muž. Usprkos vrućini koja je dolazila iz peći, Christina zadrhti. U usporedbi s ovom prostorijom, Velika je vijećnica odjednom izgledala poput palače. Kuhar, muškarac u kasnim pedesetima, kojem je nedostajala većina zuba, nije djelovao sretan što je vidi. No Christina je znala da ako se sada ne nametne, nikad neće dobiti drugu priliku pa je morala skupiti svu svoju hrabrost da ne ustukne. — Nešto ste željeli, gospodarice? — upita je. Iza njega vidjela je dva momka i jednu djevojku — vjerojatno nekoliko godina mlađu od nje — kako je sumnjičavo promatraju. — Mislila sam pogledati spremišta i provjeriti kako stojimo sa zimskim zalihama. Kuhar se nije potrudio prikriti nezadovoljstvo, ali je ipak sljedećih pola sata proveo s njom, pregledavao zalihe i odgovarao na njezina pitanja. U spremištu je bilo manje dima, ali pluća su je još uvijek pekla. Dolje, u prednjem dijelu kuhinje, čula je druge sluge kako kašlju. Nažalost, nije se činilo da ima starih kovčega sa skrivenim zlatnim pladnjevima i peharima. Dok ju je kuhar vodio natrag prema pećima, Christina odjednom spazi razlog zašto tu ima toliko dima. Pokaže na debeli sloj pepela i masnoće u pećnici. — Kad je ovo zadnji put očišćeno i oprano? On slegne ramenima. — Lakše je održavati vatru. Ovdje zna biti jako hladno. Uostalom, poglavar voli topli kruh. Christina začepi nos i usta dok je još jedan veliki oblak dima preplavio prostoriju. — Sigurno je odvod začepljen — reče, kašljući. Nije ni čudo što ima toliko dima. Kako ovi ljudi uopće mogu raditi cijeli dan u ovakvim uvjetima? Udisanje tolikog dima ne može biti dobro za zdravlje. — Ugasite peći — naredi. — Bit će ovdje mnogo hladnije bez krova. — Vidjela je jednom kad je bila mala kako izgleda požar u kuhinji, a to nije bilo sjećanje koje će brzo zaboraviti. 99 janja|balkandownload

— Ali što će biti s večerom? Trebat će jako dugo da se peći toliko ohlade da ih se može očistiti te da se ponovno zagriju. — (ladna večera nas neće ubiti. Ostaci mesa i kruha od ranije bit će dovoljni. — )onako poglavar nije bio tu da bi mogao prigovarati. Kuhar slegne ramenima i reče jednom od momaka: — Učini što ti je milostiva rekla. Podižući vjedro vode, dječak je izlije na vatru. Para se digne s vrućeg kamena. Trebalo je još jedno puno vjedro da se vatra sasvim ugasi. Bez topline vatre, nije dugo trebalo da se prostorija primjetno ohladi. Kuhar je pogleda u nadi da se ona sprema otići, ali Christina odluči ostati i nadgledati čišćenje. To je bila dobra odluka jer kad je došlo vrijeme čišćenja dimnjaka, jedino je ona bila dovoljno sitna da se provuče kroz uski otvor. Uz pomoć štapa gurnula je mješavinu čađe, pepela i lišća i oslobodila otvor. Nažalost, nije se dovoljno brzo izmaknula pa je poprilična količina toga pala na nju. Poslije tišine koja je uslijedila nakon prvobitnog zaprepaštenja, Christina primijeti kako je jedna mlada sluškinja promatra užasnutim izrazom lica i prasne u smijeh, shvativši kako sada zasigurno grozno izgleda. Nakon opreznog smiješka, djevojka joj se pridruži u smijehu. — Sad trebamo požuriti i ponovno upaliti vatru — reče ona. — Čini mi se da mi treba kupka. Kad su završili, čak se i stari kuhar smijao.

*** Već je skoro bio sumrak kad je birlinn pristao uz mol u Dunveganu. Tor je bio mračno raspoložen jer je njegov lov na napadače završio neuspjehom, a takav je ishod bio rijetkost. Kad su stigli u selo, požar je samo tinjao, gaseći se. Napad je počeo u gluho doba noći. Kao i prije, razbojnici su ukrali nešto stoke i zapalili usjeve. Tor sumorno stisne usta. Ali ovaj su put dvojica njegovih ljudi poginula. Jedan od njih bio je dječak, ne mnogo stariji od Murdocha. Stojeći iznad krvavih tijela pripadnika svoga klana, kiptio je od silnog bijesa. Da je stigao samo jedan dan ranije, bio bi ovdje i spriječio bi to. Da ga nisu zadržali u Finlagganu, vratio bi se na vrijeme. Ovaj brak nije baš imao obećavajući početak. On i njegovi ljudi dali su se u potjeru, skoro uhvativši napadače kraj otoka Lewis, no izgubili su ih tijekom oluje. Nije bilo mnogo ljudi koji bi ga nadmašili u manevriranju brodom. MacSorley je bio jedan, a možda i MacRuairijevi, kad bi vražji gusari imali sreće. Onda, tko su bili napadači? Možda su bili Nicolsonovi, ali da su ih oni odlučili napasti, Tor je sumnjao da bi to učinili noću i da bi odveli stoku. Napad je bio izveden na način na koji bi to učinili MacRuairijevi, ali zašto bi oni napali Dunvegan kad je Lachlan upravo pristao boriti se pod njegovim vodstvom? To nije imalo smisla. 100 janja|balkandownload

Koliko god ih želio dalje ganjati, znao je da se mora vratiti. Ratnici Bruceove tajne straže uskoro će stići u Dunvegan. Tor se uspne uz stube morskih vrata, pozdravljajući usput pripadnike svoga klana. Bio je umoran i gladan, ali također i svjestan — bolno svjestan — nevjeste koja ga čeka. Sa svakom minutom na povratku iz Finlaggana, činilo mu se da mu srce malo snažnije udara, a da mu krv kola tijelom malo žustrije dok je s iščekivanjem razmišljao o užitku koji ga čeka. Odgoda je samo povećala njegovu glad za njom. Sad kad je bio doma, jedva ju je čekao vidjeti. Namršti se, znajući da to baš nije istina. Nije to bilo samo zato što je stigao doma. Začudo, razmišljao je o njoj i kad ga tu nije bilo. Bilo mu je žao što je morao tako iznenada otići, ali vrijeme se nije smjelo gubiti. Svaka je minuta bila dragocjena. Znajući da će ona biti sigurna u Dunveganu, razmišljao je samo o tome kako što brže stići u selo. Prišavši glavnom zdanju, poslao je svoga An Leincchneasa, osobnog savjetnika, Fergusa, da je obavijesti o njegovu dolasku. Kako je sam sebi užasno smrdio od putovanja, odlučio je skrenuti prema kuhinji na umirujuću, toplu kupku. Topli gulaš i kruh jako će mu popraviti mračno raspoloženje prije nego što pozdravi svoju nevjestu. )ako je imala više duha nego što je Tor isprva pomislio, ipak ga je podsjećala na uplašenu ptičicu. No nježnost i obzirnost nije bila prirodna za čovjeka koji je većinu života proveo okružen užasnom brutalnošću bojišta. To je bio jedan od razloga zašto je na početku odbio savezništvo; nije mislio da će si njih dvoje odgovarati. Ona je trebala nekoga tko će je tješiti i brinuti se za nju. On je bio čovjek otvrdnut ratom i smrću koji je znao samo za dužnost prema svome klanu. Zastavši pred kuhinjom, čuo je smijanje i namrštio se. Nije se mogao sjetiti da je ikad čuo Cormaca, starog kuhara kako se smije, pa ga taj duboki, veseli zvuk osupne. Nitko ga nije primijetio kad je ušao u mračnu zgradu. Shvatio je zašto je ostao neprimijećen ugledavši pet ljudi kako čuče, glava gurnutih u peć, pozadina dignutih u zrak. S obzirom na količinu smijeha, oni su se očito sjajno zabavljali. Ne želeći ih prekidati, pogled mu klizne preko njih dok je pokušavao otkriti što je tako vraški smiješno. Odjednom se ukipi. Nije ju razotkrila oprava, već nešto mnogo iskonskije. Čitavo mu tijelo poskoči od svjesnosti kad je prepoznao jednu od tih uzdignutih pozadina. Oblije ga vrućina. Pogled mu se izoštri, proždirući svaki centimetar te okrugle, slatko zaobljene stražnjice. Sjetio se mekoće i bujnosti kad je bila gola pritisnuta o njega, dok je njezina baršunasta koža pritiskala njegovu debelu erekciju. Tijelo mu se napne i svaki mu se mišić zgrči, znajući kako će biti lako — kako ima svako pravo — prići joj, podignuti joj suknje i dlanovima pomilovati svaki centimetar te bijele kože i uroniti u nju sa stražnje strane. Želio je gledati kako joj grudi poskakuju dok bude gurao u nju, isprva polako, a zatim brže i žešće. Želio ju je obuhvatiti i dražiti je prstima dok se ne slomi, pripijena uz njega. 101 janja|balkandownload

Muškost mu poskoči, znajući kako će to biti dobro. Znajući da će ga njezino tijelo stisnuti poput čvrste, tople šake. Znajući kako se od njegova milovanja može ovlažiti. On ukruti čeljust, uznemiren silinom požude za njom. Ono što je želio raditi, nije smio pomišljati da radi svojoj nevinoj ženi, bez obzira na to što je imala tijelo građeno za muškarčev užitak. Nikad nije ni o jednoj ženi ovako maštao. Ali dugi dani i noći na moru, razmišljanje o njegovoj novoj nevjesti koja ga čeka, učinili su od njega zvijer. Kuhar ga primijeti. — Ri tuath — reče, iznenadivši se. — Vratili ste se. Ostali se okrenu na zvuk kuharova glasa, a Tor se morao suzdržati da ne prasne u smijeh. Njegova nevjesta nosila je bijelu kapu spuštenu preko čela, ali ostatak njezina tijela bio je od glave do pete prekriven pepelom i čađom. Očito je pokušala obrisati lice, no uspjela ga je tek ukrasiti prugom od gustog sloja čađe. Samo su ga njezine bjeloočnice prestravljeno gledale iz mračnog kuta kuhinje. On se instinktivno pribere kako bi prikrio koliko mu je sve to zabavno. Nekako nije mislio da bi njegovoj novoj ženi bilo drago vidjeti kako on uživa u činjenici da ju je zatekao u ovakvom stanju. — Vratio si se! — poviče ustajući. Priđe mu korak bliže, a on na trenutak pomisli da će mu se baciti u zagrljaj. On se namršti — više od iznenađenja nego zbog nekog drugog razloga — i ona se zaustavi. Što bi učinio da mu se bacila u zagrljaj? Bi li stajao ukočeno ili je privukao k sebi. Tor nije bio naviknut na ovakvo otvoreno iskazivanje emocija, no njegovoj su se mladoj ženi svi osjećaji vidjeli na licu jer je prirodno bila puna entuzijazma. Bilo je to istovremeno i osvježavajuće i uznemiravajuće. — Aha — odgovori. — Upravo smo se vratili. Poslao sam po tebe u Vijećnicu. — On ih dobro promotri. — Ali čini mi se da sam nešto prekinuo? Zakleo se da vidi kako joj rumenilo izbija ispod crnih, čađom umazanih obraza. Tor primijeti kako je to dobra maska koja bi mogla biti jako korisna kod skrivanja u mraku te pomisli kako to mora zapamtiti. Ona se pokušala nekako upristojiti, pretresavši suknje i obrisavši pepeo s njih rukama. — Samo sam pregledavala spremišta s kuharom i onda, ovaj, bilo je toliko dima da sam shvatila da je dimnjak zacijelo zakrčen pa sam odlučila da ga treba očistiti prije nego što dođe do požara. On je iznenađeno pogleda. — ) ti si dragovoljno odlučila da ćeš obaviti taj posao? Ona se ugrize za usnicu. — Bojim se da sa sam ja jedina tako sitna da sam se mogla provući. No očito nisam baš brza — reče ironično. — Očito nisi — složi se on. On se zatim nasmiješi; nije si mogao pomoći i iznenadi se kad mu ona uzvrati smiješak. Sviđalo mu se što se bez srama zna smijati samoj sebi. Bio je to znak da nije tašta, a to je bilo osvježavajuće. Kuhar je počeo odrješitim glasom izvikivati naredbe onoj nekolicini slugu koji su stajali i gledali u Tora razjapljenih usta. — ) vi i vaši ljudi sigurno biste željeli nešto pojesti — reče. — Da, i kupku — doda Tor, sjetivši se razloga zašto je uopće došao u kuhinju. 102 janja|balkandownload

Kuhar i Christina pogledaju jedno drugo. On pomisli da je ona malo zadrhtala, a kad se ponovno okrenula prema njemu, opet je grizla usnicu. — Što se tiče kupke — oklijevala je. — Bojim se da bi to u ovom trenutku mogao biti problem. — Ona počne kršiti ruke. — Vidiš, ja nisam znala da se vraćate, a morali smo ugasiti vatru kako bismo očistili peć. Pokušavali smo je ponovno upaliti kad si ti ušao, ali čini se da se sve jako smočilo. — Vidim — reče on ravnodušnim glasom. Dakle, ništa od tople kupke. — A što je s obrokom? Kuhar je pogleda pogledom koji je govorio rekao sam ti . Ona skrušeno pogleda Tora ispod svojih dugačkih trepavica. — Rekla sam Cormacu da večeras možemo imati hladnu večeru. Kad se on na to namrštio, ona se malo uspravi i pogleda ga u oči. — Možda bi sljedeći put trebao poslati glas da dolaziš pa ćemo se bolje pripremiti. Kuhar razrogači oči od strave. Nesvjesno, nadvije se nad Christinu kao da je želi zaštititi od Torova nezadovoljstva. Tor iznenađeno podigne obrve, začudivši se i Cormacovim zaštitničkim ispadom i Christininim riječima. Njegova ga je sitna ženica upravo pozvala na red, i još si je k tome pronašla neočekivanog zaštitnika. On pomisli da bi je vjerojatno trebao ukoriti, kao što je to Cormac očito očekivao, ali nije si mogao pomoći da mu cijela situacija ne bude zabavna. On je bio poglavar. Njega nitko nije kritizirao, osim povremeno njegov brat i sestra. A sad i ova sitna djevojka. Navikao je da žene budu barem malo u strahu, ako već ne mnogo. Sviđalo mu se što to nije bio slučaj s njom. Pustit će ju ovaj put da se izvuče. Ali sljedeći će je put ispraviti. — Zapamtit ću to — reče ironično, gledajući je u oči. Ponovno osjeti ono. Onu čudnu povezanost. )ntenzivnu žudnju za posjedovanjem. To nije bila postupna reakcija, već snažna i iskonska. Unatoč sloju čađe i prljavštine koja ju je prekrila, on ju je poželio podići na ruke i odnijeti je u postelju. Usred bijela dana, za Boga miloga! Kako joj to uspijeva? Kako mu ona zapali čitavo tijelo žudnjom samo jednim pogledom u oči? Bio je vraški gladan za njom i nije mu se to sviđalo. Nije bio navikao na to da mu misli lutaju — k vragu, da budu tako zaokupljene da ne mogu kontrolirati reakciju njegova tijela. )šao mu je na živce taj nedostatak discipline, no s tim će uskoro biti gotovo. Kad je konačno poševi, sve će se vratiti u normalu. On naglo skrene pogled, obrativši se kuharu. — Moji ljudi su gladni. Što god uspijete pripremiti, bit će u redu. On se okrene da ode. — Čekaj — reče ona. — Kamo ideš? — U jezero — odgovori on na putu van. Hladna kupka odjednom mu se učinila sjajnom zamisli.

103 janja|balkandownload

10. Poglavlje a trenutak, užasni trenutak, Christina pomisli da bi on ponovno mogao otići. No kad kuhar naredi jednom od dječaka neka krene za njim sa sapunom i ručnikom, ona odahne. On se samo kanio okupati. Bojala se da ga je naljutila njezina razdražljivost. Nije ga namjeravala pozvati na red, ali možda ju je činjenica da je otišao bez pozdrava povrijedila više nego što je isprva mislila. Baš je bila pravi pehist. Vratio se u trenutku kad je bila na sve četiri, sva čađava i prljava od pepela. Mora da je izgledala grozno. Smiješno grozno. Usta joj se iskrive, sjetivši se njegova izraza lica kad ju je ugledao. Pokušavao se suzdržati da ne prasne u smijeh, vidjela mu je to u očima. Ništa od toga kako će ga zavesti svojim ženskim čarima kad se vrati; nije mogla zamisliti nezavodljiviju dobrodošlicu. Požurila je u solar srediti se koliko je to moguće dok se ne ugrije dovoljno vode za kupanje. Jedva je čekala vidjeti što misli o njezinom trudu koji je uložila u uljepšavanje Velike vijećnice, željela je biti ondje i promatrati njegovu reakciju kad prvi put vidi djelo njezinih ruku. Mhairi joj je pomogla svući prljavu opravu i obrisala čađu i pepeo mokrom krpom i sapunom s Christinina lica i ruku. Hvala Bogu, kapa joj je relativno dobro zaštitila kosu od pepela. Za tren, Mhairi ju je otpravila u Vijećnicu raspuštene kose koja joj je padala niz leđa u opuštenim kovrčama, odjevenu u čistu halju smaragdno zelene boje. Uspjela je stići u zadnji čas. Samo pet minuta nakon što je ušla u Veliku vijećnicu iz malog hodnika koji je vodio u spavaće sobe, njezin je muž ušao na glavni ulaz nasuprot podiju. Odmah su ga okružili pripadnici njegova klana da bi mu iskazali dobrodošlicu, uključujući Rhuairija koji ga je vodio prema podiju. )ako još nije bilo vrijeme večernjeg obroka, glas o povratku brzo se proširio, a nekoliko desetaka pripadnika klana došlo je u Vijećnicu pozdraviti Tora i njegove ljude dok su jeli na brzinu pripremljen obrok. Hladni obrok, pomisli ona ražalostivši se. Obuzdavajući uzbuđeni smiješak, s iščekivanjem je promatrala Torovo lice, čekajući trenutak kad će primijetiti sve promjene koje je unijela. Bila je sretna što mu se na licu vidjelo kako je isprao u jezeru ponešto umora i iznurenosti. Kad ga je ugledala u kuhinji, prvo je pomislila — nakon što se užasnula zato što ju je pronašao u onakvom stanju — da izgleda kao da nije spavao četiri dana otkad ju je ostavio na onom molu. Vjerojatno i nije. Bar nije mnogo.

N

104 janja|balkandownload

Skupi obrve, namrštivši se lagano, dok je Tor hodao prema njoj. Sporo je napredovao jer su ga pripadnici njegova klana, očito sretni što ga vide, zaustavljali na svakom koraku. Zurili su u njega mješavinom strahopoštovanja i divljenja — a to su bili osjećaji koje je ona jako dobro razumjela. )zgledao je veličanstveno. Vlažna mu je kosa bila počešljana od lica i malo se kovrčala oko ušiju. Obrijao je četiri dana staru bradu i brkove, otkrivajući ponosnu liniju čeljusti. Umjesto kožnog ratnog kaputa, odjenuo je lijepo izvezeni leine i sivo-plavi ogrtač pričvršćen na vratu velikom kopčom s draguljem. Nikad ga nije vidjela tako opuštenog. Ovdje u svojem dvorcu, među svojim ljudima, konačno nije morao stalno biti na oprezu pa se uspio opustiti. Uzbuđenje joj se malo smanjilo, ali nije sasvim nestalo dok mu oči nisu zasvjetlucale prema njoj. Dugo ju je gledao u oči prije nego što je konačno primijetio što je učinila. Podigne pogled prema velikoj tapiseriji koju je objesila iza podija. On se umiri. Izgledao je kao da je vidio duha. Boja mu je nestala s lica, a bljesak akutne boli pojavi mu se u očima prije nego što mu izraz lica ne postane sasvim prazan. Ali znala je da je ljutit. Vidjela je to u tankim, bijelim linijama koje su mu se urezale oko stisnutih usta i smrknutim očima kad ju je ponovno pogledao. Christina problijedi, a svako je uzbuđenje napusti. Nije mogla disati. Zar je on više volio svoju ženu nego što je mislila? Naravno da jest, a njezin neobazriv pokušaj oživljavanja sumorne dvorane i želja da mu pokaže kako mu može biti dobrom ženom, samo je izvukao na površinu njegova bolna sjećanja. Proklinjala je svoju glupost, a zatim je postalo još gore. Psi su joj ležali pod nogama, ali kad se njihov gospodar primaknuo, oni skoče kako bi mu poželjeli dobrodošlicu. Najveći od trojice, Bran, skoči na njega. Tor ga pogleda, šmrcne i ponovno pogleda Christinu. U dva dugačka koraka našao se kraj nje, šireći oko sebe ledeni bijes. — Što si učinila mojim psima? Glas mu je bio tih i miran, ali nije ju zavarao. Bio je bijesan. Christina se silno trudila da ne zaplače. Brada joj je drhtala dok je gledala njegovo razbješnjelo lice, svjesna da više od jedne osobe sa zanimanjem promatra njihov razgovor. Ona je samo željela pomoći. — O-okupala sam ih. — U ružinoj vodici? — zahtijevao je stisnutih zuba. Ona zadrhti, zagrizavši usnu. Smatrala je da će to biti lijepo. — Rabili smo vodu koja je ostala nakon moje kupke. Vidjela je tik ispod njegove čeljusti pulsiranje koje joj je dalo do znanja da s mukom obuzdava bijes. Zbog pranja njegovih pasa? Ne, shvatila je. Nije on bio ljutit zbog pasa, već zbog tapiserija. Ljutnja se stišala jednako brzo kao što je planula. — Ubuduće meni prepusti kupanje mojih pasa. On sjedne kraj nje, a graja prisutnih glasova prekrije neugodan razgovor gospodara i gospodarice. Činilo se kao da su svi shvatili, baš kao i ona, da je ovdje nešto drugo posrijedi. 105 janja|balkandownload

Bolno svjesna čovjeka kraj sebe, Christina je grickala hrskavi komad kruha, pokušavajući prikriti kako se neizmjerno jadno osjeća. Umjesto da ga oduševi, sve je zabrljala. On nije primijetio ništa od onog što je učinila — osim da je objesila uvredljive tapiserije. Ona je, s druge strane, primijetila baš sve. Čim je sjeo, njegov snažni, muževni miris preplavi je sjećanjima. Čisti, svježi miris sapuna podsjeti je na njegove ruke koje je grle, drže, dodiruju, uzbuđuju. Erotska sjećanja na onu noć snažno je, iskonski, uzdrmaju. Svaki put kad bi se njegovo široko rame ili mišićavo bedro očešalo o nju, bilo bi još gore. Čak i od najkraćeg tjelesnog dodira koža joj je bridjela, a završeci živaca bi joj se zapalili. Željela je više dodira. Željela je opet osjetiti vrućinu njegova tijela. Željela je da je opet dodiruje na sve one zločeste načine. Zasigurno je bio grijeh željeti takve stvari. Ali sada joj se činilo da je iščekivanje njihove prve bračne noći, koje je raslo od vjenčanja, konačno došlo do točke ključanja. Tijelo joj je bilo tako osjetljivo da je svaki njegov dodir osjećala poput šoka od kojeg su joj sva osjetila eksplodirala. Bilo je pravo mučenje biti tako blizu njemu. Ali on se činio blaženo nesvjestan njezine muke. Zapravo, činio se je jedva svjestan da ona postoji. Nije željela da se on naljuti na nju. — Žao mi je — reče kad je završio razgovor s Gelisom, njegovim Sennachieom 8 koji mu je sjedio slijeva. — Nisam se namjeravala nametati. Željela sam te iznenaditi. On je mrko pogleda. Njezino srce još malo potone. Bilo je jasno da nema pojma o čemu ona govori. Christina prijeđe pogledom po sobi. — Svijećnjaci, stolnjaci, cvijeće, novo bilje. — Ona zastane. — Tapiserije. On se jedva primjetno ukoči, ali zatim poprati njezin pogled svojim, po prvi put primjećujući promjene koje je napravila. Shvativši da nešto mora reći, on reče ravnodušnim tonom: — Izgleda lijepo. Lijepo. Njezina se ramena malo skupe. Ovo nikako nije bila oduševljena reakcija kojoj se nadala. Možda naslutivši njezino razočaranje, on doda: — Jako lijepo. Christina napući usne, naljutivši se. Prvo ju je ostavio bez pozdrava, a sada je jedva primijetio sav taj njezin silan trud tijekom njegova izbivanja. Prethodno nepoznata crta sarkazma začuje joj se u glasu. — Ako hoćeš, mogu izvesti pse van i pustiti ih da se valjaju u blatu koliko žele. — Ona mu se slatko osmjehne. — Smrdjet će isto kao i prije. Njemu se trzne usna. — Mislim da to neće biti potrebno. — On se nagne naprijed kako bi počešao Brana po glavi, promrsivši svojim lakim prstima, punim ožiljaka od borbi meku, čistu dlaku svoga psa. — Bio sam zaboravio koje su boje. Ruke su mu bile velike i snažne, baš kao i on sam. Sjećala se osjećaja kako njegovi žuljeviti dlanovi miluju njezinu golu kožu. Njegovih ruku na njezinim

8

Sennachie — pripovjedač priča ili legendi, pogotovo keltskih op. prev.)

106 janja|balkandownload

dojkama, prstiju kako draškaju njezine bradavice. Vrućina joj jurne u obraze i ona skrene pogled. Koji je njoj vrag? Zar ne može razmišljati ni o čemu drugom? On je pogleda s odobravanjem preko svog pehara i dok je ispijao dugačak gutljaj piva, vrućina zasja u tamno plavim dubinama. Ona se promeškolji na stolcu, pitajući se može li joj on čitati misli. — Nisam siguran da te to pametno pitati, ali osim čišćenja peći i uljepšavanje moje dvorane, kako si kratila vrijeme dok me nije bilo? Usta joj se razvuku u mali smiješak. Bila mu je zahvalna što joj je skrenuo pozornost na nešto drugo. — Bojim se da je to sve. Radi se o samo nekoliko dana. On se nasmije. — To znači da bi mi trebalo biti drago što nisam dulje izbivao. Njezin se glas uozbilji. — Čula sam što se dogodilo u selu. Jeste li uspjeli pronaći napadače? On odmahne glavom. — Nismo, a ja sam se morao vratiti u Dunvegan. Ali neće se oni dovijeka moći skrivati. Pronaći ću ja njih, a kad ih pronađem, platit će za ono što su učinili. Rekao je to takvom odlučnošću da nije bilo sumnje kako će učiniti ono što je rekao. Gotovo je žalila te ljude zbog sudbine koja ih čeka kad ih Tor uhvati. Promislila je o nečemu što je rekao. — Zašto si se morao vratiti? — Nije se usudila nadati da je to bilo zato što se želio vratiti njoj. — Imam nekog posla — odmahne nehajno rukom. — Ništa važno. — Ona ponovno osjeti njegov pogled na svom tijelu. — Jesu li se dobro brinuli za tebe dok me nije bilo? Ona kimne. — Aha, Rhuairi je učinio sve što si mu rekao. On je pogleda kao da zna da mu je nešto namjerno propustila reći. — Nisi imala dobrodošlicu kakvu sam želio. Ona podigne pogled. — Ni pozdrav na odlasku. — Nije to namjeravala reći; riječi su joj jednostavno izletjele. On se namršti. Bio je to izraz tipično muške zbunjenosti. — Nije bilo vremena. — Za običan pozdrav? — Sve ih je teže bilo uhvatiti sa svakom sekundom odgađanja potjere. Jednostavno sam odmah morao poći. — Shvaćam — reče ona, proučavajući stolnjak. Osjećala se odjednom budalasto jer je nenamjerno otkrila koliko je bila povrijeđena. Pogleda ga iskosa ispod dugačkih trepavica i primijeti da se mršti. — Tebi je tako bitno pozdraviti se? — upita je. Ona kimne. — Onda ću se to potruditi zapamtiti ubuduće i uvijek ti reći kad odlazim. Ona mu se vedro osmjehne. — Hvala ti. — Ohrabrena načinom na koji se razvijao razgovor, odlučila se ispričati. — Žao mi je što sam pretjerala kod tih tapiserija. — On se naglo uozbilji pa se ona požuri objasniti. — Pronašla sam ih u jednom kovčegu i pomislila kako su prelijepe da bi ležale pospremljene. Mogu ih skinuti ako želiš. 107 janja|balkandownload

On spusti pogled. — Meni je sasvim svejedno kako ćeš ukrasiti dvorac. Učini kako te volja. Držao se kao da ga nije briga, ali ona je znala da on pati zbog nečega. — Bilo je nepromišljeno od mene ne pretpostaviti da ću ti tim činom vratiti bolne uspomene. Sigurno si jako volio svoju ženu. — Ženu? — On odmahne glavom. — Te tapiserije nisu pripadale mojoj ženi, već mojoj majci. Ona zastane, probavljajući ovu informaciju. Tako je malo znala o njegovoj obitelji. — Tvoja majka... ona je umrla? — Davno. S mojim ocem u napadu na Skye. Rekao je to bez ikakve naznake emocija. Kao da govori o vremenu. Ali ona je znala da on nešto prešućuje. Nešto se strašno bilo dogodilo. — Koliko ti je bilo godina? Prsti mu se stisnu oko pehara, a zatim mu se u očima pojavi sjetni pogled. — Deset. Bio je još dijete. Ona se sažali nad njim. Željela mu se samo baciti u zagrljaj i utješiti dječaka kojemu još uvijek nedostaje majka. Bilo je jasno da on ne želi o tome razgovarati, no nije si mogla pomoći da ne kaže: — Sigurno si ju jako volio. No njezin je nježan ton bio pogreška. Ovaj žestoki, otočki ratni vođa nije želio njezinu utjehu. Bio je poput velikog, bijesnog lava s trnom u šapi. On je pogleda u oči, hladnim i neprobojnim pogledom. — Jedva je se sjećam — reče ravnodušno. — )mao sam sedam godina kad sam otišao u udomiteljsku obitelj. Ali Christinu nije zavarao njegov oštar odgovor. Navikavala se na njegove izravne i nagle odgovore — to je jednostavno bio njegov način. On možda misli da nema osjećaja, ali ona je znala da oni postoje, zakopani duboko u njemu. Vidjela je njegovu reakciju na tapiserije. On je uistinu volio svoju majku. A ako je volio jednom, moći će opet voljeti. Njemu samo treba netko tko će ga podsjetiti kako je to voljeti, nekoga kome je stalo do njega. Ispod tog tvrdog, ledenog oklopa skrivala se nježnost, a ona je odlučila biti ta koja će je otkriti.

*** Evo ga opet, pomisli Tor. Tog pogleda punog iščekivanja koji bi ga sasvim razoružao. On je bio navikao da ga ljudi gledaju kao da žele nešto od njega, ali s njom je bilo drukčije. Christina Fraser bila je jedina zbog koje se osjećao loše zato što joj ne pruža ono što želi. Nikad se nije osjećao dužan nikome, ali ova sitna djevojka bila je kriva što se osjećao kao gad zato što je nije pozdravio na odlasku ili zato što nije primijetio promjene koje je učinila u dvorani. Ono prvo mu uopće nije palo na pamet, a ono drugo nije bilo nešto oko čega bi se zabrinjavao — jednom ratniku nije bilo važno je li soba svijetla, čista i miriše li svježe. 108 janja|balkandownload

Osim tih tapiserija. To što je vidio majčine dragocjene tapiserije, one s prikazom djetinjstva Finna MacCoola, šokiralo ga je kao sam vrag, prizvavši sjećanja koja je smatrao davno zaboravljenima. Na majku koju je obožavao, koju su silovali, a zatim ubili sljedbenici grofa od Rossa — njezina rođaka. On suzbije nagonski val mržnje. Prije trideset godina, kad je Otočje postalo dijelom Škotske, Skye je stavljen pod jurisdikciju grofa od Rossa. Nakon deset godina Ross je naredio napad na MacLeodove i u tom su napadu izgubili život njegovi roditelji i još toliko mnogo drugih ljudi. Ni djeca nisu pošteđena. On, njegova sestra i braća, bili su doma za božićne i novogodišnje praznike, a izbjegli su smrt sakrivši se u kripti crkve. To je bila davna prošlost. Tor se nije zamarao onim što ne može promijeniti, ali vidjevši tapiserije, podsjetio se na lekciju koju je naučio kad su mu roditelji ubijeni; istinitost poslovice uzdaj se u se i u svoje kljuse . Sigurnost njegova klana počivala je isključivo na njegovim leđima. Nije mu se sviđalo da ga ispituju, a njegova mlađa žena morat će potražiti nekog drugog kome će se povjeravati. Pozdravi, ženstveni dodiri, pitanja. Njegova ga prva žena nije gnjavila takvim očekivanjima. Znao je on kamo to ide i baš se toga bojao. Nije imao vremena niti sklonosti probijati se kroz mračni labirint ranjivih osjećaja zaštićenih mladih žena. On se morao brinuti za druge stvari, poput one tko stoji iza napada i kako održati riječ te početi uvježbavati Bruceovu tajnu vojsku tako da to ne ugrozi njegov klan ili ne dovede do njegova uhićenja zbog izdaje. Nije imao želje povrijediti Christinu, ali nije želio ni ohrabrivati njezine maštarije o njemu. Prvo ga je smatrala junakom koji ju je spasio, a sada nježnim i obzirnim mužem. On je bio ratnički vođa — čovjek koji vodi svoj klan i u ratu i u miru, i ništa više. — )spričaj me sad — reče, ustavši. — Moji ljudi me čekaju. Lice joj se snuždi. — Ali tek si se vratio. Ja sam mislila... Ona spusti pogled, a dugačke, kao ugljen crne trepavice zatrepću iznad blijedih oblina njezina obraza. Krhka. Osjetljiva. Zavodljiva preko svake mjere. Suzdržao se od snažnog poriva da joj kaže nešto utješno. Znao je on što ona želi. Ali on nije bio čovjek koji će plesati oko svoje žene i bilo je bolje da ona odmah nauči kako će to biti s njima. On je imao dužnosti i odgovornosti, a one su upravo sada uključivale pripremu za dolazak ratnika, koji se svakog trenutka mogu pojaviti. — Imam posla koji moram obaviti. — Naravno — reče ona uz skrušeni smiješak, a on se zbog toga još više osjećao kao gad. — Shvaćam. (oću li te vidjeti za večerom? Gledala je u njega s iščekivanjem u svojim tamnim, zavodljivim očima, a on je osjetio snagu njezine molbe u svojem međunožju. U jednom času, koji je trajao tek koliko dug otkucaj srca, u kojem mu je krv proključala u venama, zamalo se predomislio. Poriv da udovolji jednoj ženi tako lako može nadvladati osjećaj dužnosti, a zbog toga mu se uzavrela krv zamalo smrznula. Čovjek bi pomislio da je to bilo od straha, no to je bilo smiješno. On je bio neustrašiv. Ali ova je djevojka u jednom zavodljivom pogledu imala više moći od cijele vojske na bojišnici. 109 janja|balkandownload

— Ne znam — reče on, okrenuvši se od nje prije nego što u njezinim očima uoči razočaranje. Ona posegne za njegovom rukom. Tor je imao osjećaj kao da mu je vatrena lopta eksplodirala u prsima. Nježan pritisak njezinih prstiju oslobodio je svaki životinjski instinkt u njemu. Poželio je osjetiti njezine ruke po cijelom svojem tijelu. — A kasnije? — reče ona tiho. Zov sirene. Kurac i muda ukrute mu se pritisnuvši se o njegovo tijelo. Udar strasti preplavio mu je sva osjetila. — Aha — reče grubo, prodorno je pogledavši u oči. — Vidjet ćemo se večeras. On će je učiniti svojom. Neće joj davati nikakva druga obećanja, ali na to neka, dovraga, svakako računa.

110 janja|balkandownload

11. Poglavlje alo je toga, dok ga je čekala, mogla raditi u spavaćoj sobi kako bi prikratila vrijeme. Christina je bila u iskušenju da izvuče knjigu iz skrovišta u kovčegu, ali nije znala kako će njezin muž reagirati na spoznaju da je obrazovana. Očeva joj je reakcija na to još bila svježa, a i brak joj je još bio previše nov. )ako nije mislila da bi se on naljutio, njezinog je muža bilo bolno teško pročitati. Tek kad bi pomislila da je prodrla do njegovog pravog bića skrivenog iza maske neustrašivog ratničkog vođe, uz strašan bi se tresak ponovno spustila čelična zavjesa. Pokušala je malo vesti. No nakon nekoliko uboda iglom, shvatila je da njezina živčana energija nije baš pogodna za izradu goblena, pa ga je odložila. Da je imala komadić krede i pločicu — a nije — mogla je crtati. Da je bila više nalik svojoj sestri, molila bi se. )ako nije znala za što. Za strpljivost? Djevojačku čednost? Obje te karakteristike bile bi poželjne u ovom trenutku. Bojala se da je previše željna ove noći, a možda je ta njezina očita silna želja bila neprilična. Ona je bila nevina djevojka; trebala bi se tresti od straha, a ne osjećati žmarce od uzbuđenja na mjestima o kojima ne bi smjela ni razmišljati. Skoro je zažalila što je tako rano poslala Mhairi na spavanje, no nije očekivala da će morati čekati do pola noći. Sada je već zacijelo bila skoro ponoć. Međutim, zažalila je što je odbila bocu slatkog vina koju joj je ponudila jedna mudra sluškinja. Uistinu joj je trebalo nešto da umiri živce. Umorna od gledanja sjena od plamena svijeće, koje su treperile na stropu, Christina odbaci pokrivače i skoči s kreveta. Šok od hladnog zraka na koži i dodir ledenog kamenog poda na stopalima bio je začudno umirujuć. (odala je u krug po sobi dok svijeća nije sasvim dogorjela. Sve dok u cijelom dvorcu nije zavladala bolna tišina. On na kraju uopće neće doći. Uvjeravala je samu sebe da to ne znači ništa, da nema nikakvog razloga za stezanje u prsima, pa se natjerala leći u krevet. No suze je bilo teže zaustaviti. Što nije u redu s njom? Zar je njezin suprug ne želi? Teško se uljuljkivala u san, činio joj se kao oaza koja je nadomak ruke, a opet nedostižna. Gotovo je uspjela zaspati, kad se vrata otvore. Zvuk ju je prenuo i odmah se sasvim razbudila. Instinktivno je posegnula za pokrivačem i pokrila si prsa. U mraku je vidjela samo sjenu njegova krupna tijela na vratima. Stajao je ukopan poput kipa. )ako još nije ušao u prostoriju, činilo se da ju je ispunila njegova nazočnost. — Još si budna — reče on.

M

111 janja|balkandownload

Od napetosti u njegovu glasu nakostriješile su joj se dlačice na rukama. — Aha — reče tiho. On je bio najstrašniji čovjek kojeg je vidjela u svom životu, ali nikad dosad nije tako snažno osjetila opasnost zbog njegove blizine. Djelovao je poput čovjeka koji se sprema na bitku, a ne poput muškarca koji se sprema voditi ljubav sa svojom nevjestom. Aura žestine ga je okružila. Njegovi dugi, mišićavi udovi djelovali su čvrsto i napeto. Odjednom ju je postalo malo strah. Neće joj valjda nauditi. Zatvarajući vrata za sobom, u potpunom je mraku krenuo prima njoj. Samo su nježne zrake mjesečine, koje su se probijale kroz drvene daske kapaka, ublažavale tamu. Sva osjetila su joj se napela. Otkucaji srca su se ubrzali. Nakon dana i dana nagađanja, čekanja, konačno je stigao taj čas. Njih dvoje bili su sami. A za razliku od prvi put, oboje su bili svjesni onoga što slijedi. To je lebdjelo u zraku između njih. Sad kad je on bio ovdje, nju je malo bilo strah onoga što će se dogoditi, ali još ju je više bilo strah da će ga nekako razočarati. Oči su joj se prilagođavale na mrak pa je uspjela vidjeti kako otkopčava veliku kopču oko vrata i skida plašt s ramena. Skinuo je ostatak odjeće opušteno, poput osobe koja je sama u sobi, a ne poput one kojoj svaki korak secira vrlo nervozna nevjesta razrogačenih očiju i plitkog disanja. Posao. Dužnost. Te su joj riječi spontano pale na pamet. Je li ona to bila njemu? pomisli ražalostivši se na tren. Željela je učiniti sve da njemu bude dobro. Glasno je gutnula kad se okrenuo i prišao krevetu, a nježne konture njegovih mišića koje su otkrivale sjene jasno su davale do znanja da je gol. Ona bi se zarumenila, ali bila je previše uzdrmana silnim osjećajima. Moć. Snaga. Vitalnost. Njegovo je tijelo bilo tvrđava. Sirova muškost u najimpresivnijem obliku. Vrlo nečedna misao padne joj na pamet: Šteta što je svijeća dogorjela. Vjerojatno je čuo kako ona plitko diše jer kad je skliznuo kraj nje na krevet, reče: — Nemaš se čega bojati. Bit ću nježan. Neće biti ni slično kao prvi put. Ona nije znala je li to dobro ili loše. Zadnji put je bilo prilično nevjerojatno — do određenog trenutka. Postelja se uleknula pod njegovom težinom. Srce joj više nije luđački lupalo već je naglo stalo. On je nije dodirnuo, ali bio je dovoljno blizu da osjeti kako hladnoća isijava iz njegove kože. (ladnoća i vjetar. — Bio si vani? — upita iznenađeno. Ona je mislila da je bio sa svojim ljudima u solaru. On se ukipi. — Aha. — Gdje si bio? Zar nešto nije u redu? Osjetila je kako je gleda, režući tamu pogledom. — Tebe to ne treba zabrinjavati — reče on. Ona se namršti na njegov odgovor koji nije bio odgovor. Ako se nešto ticalo njega, ticalo se i nje. On je uistinu bio najprkosniji čovjek kojeg je poznavala. Ali prije nego što mu je uspjela postaviti novo pitanje, nagnuo se dolje kako bi se ispružio kraj nje, te tako sasvim izbrisao sve misli iz njezine glave. 112 janja|balkandownload

Nježno je podignuo pokrivače koje je ona još uvijek stiskala uza se i odbacio ih sa strane. Osjetila je težinu njegova tijela kako se pritišće o njezin bok. Čak i kroz podhaljinu, koža joj se zapalila od njegova dodira. — Sada želim da razmišljaš samo o jednom. — Glas mu je bio dubok i promukao, pun obećanja nestašluka koji slijede. Ona je zadrhtala osjetivši kako on prstom klizi preko obrisa njezine dojke, perolakim dodirom od kojeg se naježila. Srce joj je snažno lupalo u grlu. — Što je to? — uspjela je prozboriti, nježno dahnuvši. Tvrdi jastučić njegova prsta pronašao je ukrućeni vrh njezine bradavice, kružeći po njemu preko tanke tkanine njezine podhaljine. Ona je zastenjala od iznenađenja kad su mu usta zamijenila prst. Nježna, vlažna toplina njegova poljupca rasprsnula se na njezinim dojkama i razlila prema nogama. Bože, to je bilo nevjerojatno! Osjećaji su bili kao prasak toplog užitka koji je padao po njoj poput pjenušave kiše. No kad je počeo sisati ukrućenu bradavicu, njezin se uzdah pretvorio u glasno stenjanje. On se zasmijulji. — Ovo je jedino o čemu želim da razmišljaš. — Ponovno ju je sisao, kružeći jezikom po vršku koji je pulsirao. — Želim sisati tvoje divne bradavice dok ti tijelo ne zajeca od žudnje. — On povuče prste niz ravninu njezina trbuha i dlanom obuhvati njezin brežuljak. Učinio je to nježno svojom velikom, snažnom rukom. Bez oklijevanja. Postojala je samo sirova seksualna energija. Ta njegova posesivna gesta ispuni je jakim osjećajem da se ovdje radi o sudbini — ovo je moralo biti tako. — Želim te dodirivati ovdje — prst mu okrzne prorez njezine ženskosti kroz tkaninu — sve dok ne postaneš vlažna i spremna za mene. — Njezino tijelo odgovori naletom vrućine i vlage baš na mjestu koje je pomilovao. — A zatim — on se nagne kako bi je poljubio u vrat i šapne joj na uho — zatim želim biti u tebi i učiniti da se raspadneš. — Ona se izvije od njegovih zločestih riječi, zadrhtavši kad su mu jezik i usne pronašle osjetljiv dio vrata ispod uha. On podigne glavu i pogleda je u oči. Naočite, oštre crte njegova lica izgledale su u sjeni još opasnije. — Plaši li te to? Ona odmahne glavom. — Ne. — Straha je nestalo čim ju je noćas prvi put dotaknuo. Srce joj je treperilo poput krila kolibrića dok je s mukom pokušavala pronaći prave riječi. — ) želim to. Sviđa mi se kako se osjećam kad me dodiruješ. On se ukipi. Ona bi se zaklela da može osjetiti kako mu je pogled postao vrući, intenzivniji. Zarumenila se, pitajući se je li rekla nešto pogrešno. Ali zatim ju je ponovno dodirivao i ona je zaboravila na sve osim na pritisak njegovih usta na njezinoj dojki i vrućeg trenja njegovih ruku koje su joj milovale tijelo.

*** Tor se stalno morao podsjećati da je strastvena žena koja se izvija u njegovoj postelji zapravo bila djevica. Ali kad je stenjala i izvijala se pod njegovim ustima i rukama, nijemo ga preklinjući da joj još žešće ljubi dojke, to je bilo izuzetno lako zaboraviti. 113 janja|balkandownload

Uspješno ju je omeo prostotama, skrenuvši joj pozornost s novih pitanja — bio je vani zato što se nekoliko njegovih ljudi rano vratilo, pa su morali usred noći otići do utvrde — ali ona je bila ta koja će se zadnja smijati jer je njezin odgovor omeo njega. Sviđa mi se kako se osjećam kad me dodiruješ. Kriste, kako da ne reagira na to? Nevina iskrenost njezinih riječi samo je povećala njegovu glad za njom. On je čak bio posumnjao da je možda samo umislio njezinu reakciju na njega one noći. Ne, nije. Zapravo, on je podcijenio njezinu senzualnu draž. Djevica, podsjetio se, pokušavajući usporiti pulsiranje krvi, utišati taj primitivni zov na koji je žudio odgovoriti. Želio ju je poševiti istog časa kad ju je prvi put ugledao. Ali nakon grubosti koju joj je prvi put priuštio, zakleo se da će se ovoga puta pobrinuti da joj bude dobro. Jako dobro. Polako i nježno. Strasno, ali kontrolirano. Ovo je bilo ono što je podrazumijevao pod tim. Muškarac i žena. Ništa osim strasti — primitivne i sirove. Znao je kako učiniti da žena žudi za njegovim dodirom. Kako je natjerati da stenje. Kako učiniti da klone od užitka. Znao je što ona treba i kako će joj to pružiti. Ništa više. Ništa manje. Zadovoljavanje osnovnih potreba. U postelji, Christina Fraser nije bila drukčija od bilo koje žene. Samo je njegova žudnja za njom bila strasnija. Možda žešća. Ali požuda je bila samo požuda, a to nije bilo nešto što on ne može kontrolirati. On je strastven muškarac. Ona je strastvena žena. To je bilo baš tako jednostavno. Strast u bračnoj postelji bila je nešto na čemu treba biti zahvalan — njegova prva žena nije bila baš tako voljna. Njega ovo stanje nije trebalo zabrinjavati. Ali nije mogao prestati zuriti u njezina usta. Čak i u mraku, izazivala ga je silna senzualnost njezinih bujnih ružičastih usana. Pobunio se protiv takve intimnosti — on obično nije bio sklon ljubljenju. Ali mogao bi kušati neki drugi njezin dio. Odvezao je vezice na njezinoj podhaljini, ne želeći nikakvih prepreka između svojih usana i njezine kože. Nevjerojatno je mirisala. Toplo i cvjetno. On duboko udahne i njezin ga nježni miris obuhvati u slatkom zagrljaju. Ona vikne na prvi dodir njegovih usta na svojoj goloj koži, a njegova erekcija, koja je već bila tvrda poput kamena, još se više ukruti. Na prvi oprezni dodir njezinih ruku, on se ukočio. Kad su joj prsti postali zahtjevniji, mijeseći napete mišiće njegovih nadlaktica i ramena, on je pomislio da će iskočiti iz svoje vražje kože. Sviđalo joj se dodirivati ga. Preplavi ga silna strast koja mu je na jedan tren pomutila vid. Kontrola. Pokušao je smiriti uzavrelu krv dok je hvatao njezine prekrasne grudi svojim dlanovima, prinosio ih svojim ustima, proždirući ih naizmjence. Kurac mu je pulsirao pritisnut o trbuh, a on mu olakša položaj, trljajući se nježno o njezin bok dok je sisao, a to nježno trenje samo je raspirilo vatru u njemu. Ja to mogu. No nikad se u životu nije osjećao tako uzbuđeno. Njezini nevini odgovori bili su erotičniji od iskusnih pokreta žena s kojima je obično spavao. 114 janja|balkandownload

On joj poliže bradavicu, uživajući u medenom, slatkom okusu ambrozije. Bradom je grebao po njezinoj osjetljivoj koži dok ju je žešće ljubio. Sisao je i uvijao jezik oko čvrste male bradavice dok joj se bokovi nisu počeli podizati prema njemu. Ruke su mu bile po cijelom njezinom tijelu. Nije ju mogao prestati dodirivati. Koža joj je bila tako meka, a tijelo tako bujno i slatko i ženstveno. Zastenjao je. Bože, ona je nevjerojatna. Tako prirodna i slobodna u iskazivanju strasti. No bilo mu je sve teže obuzdavati instinkte, ignorirati glad i žudnju koja je bujala u njemu. Bilo je sve teže biti racionalan dok ga je preplavljivala crvena izmaglica požude. Dlanovima je pomilovao njezine bokove i krenuo dolje do nogu kako bi podigao rub podhaljine. Čuo je kratki trzaj u njezinu dahu dok je prstima klizio po baršunastoj mekoći unutrašnjeg dijela njezinih bedara. Prsti su joj se zaboli u njegove ruke. Bila je napeta, spremna na njegov dodir. Zbog spoznaje koliko to ona želi, osjećao se nevjerojatno. Bio je to osjećaj koji je znatno nadilazio osjećaj muževnog zadovoljstva ili ponosa. )spunio ga je teškom toplinom koja je sezala duboko u njega i vukla ga. U tom trenutku ništa mu nije bilo važnije na svijetu od njezinog zadovoljstva koje joj je kanio priuštiti. Ali ne još. Jedino što je želio više od sladostrašća bilo je pobrinuti se da užitak traje što dulje. Namjerno je odugovlačio, osjećajući kako joj tijelo titra dok joj je milovao kožu, meku poput dječje, tamo kraj njezina središta, kružeći perolakim pokretima vrškova prstiju, približavajući se, a zatim se odmičući. Privikavao ju je ne samo na njegov dodir, već i na njezinu žudnju. Želio je da zna prepoznati što joj tijelo želi. Što mu treba. Oponašao je pokrete svojih prstiju jezikom na njezinoj dojci. Milovao ju jezikom, zatim zastao, puštajući svoj topli dah neka puše preko vlažnog, osjetljivog vrška. Ona je stenjala i izvijala se, a sa svakim se zvukom on sve teže uspijevao usredotočiti dok mu je krv pulsirala u svakom centimetru tijela. Koža joj je bila vruća. Znao je da kad bi joj mogao vidjeti lice, obrazi bi joj bili zarumenjeli od užitka, a njezine bujne, senzualne usne erotski razdvojene. Bila je tako vraški uzbuđena. Cijelo joj je tijelo drhtalo. Bože, ona će se raspasti čim ju prvi put dotakne. Kurac mu je pulsirao od silnog nestrpljenja. Trebala je silna snaga volje da ne omota njezine noge oko svojih bokova i gurne ga u nju dok ga njezin uski, vrući prolaz ne ižmiče do zaborava. Svaki mu se mišić napeo dok se borio za samokontrolu, silno se trudeći da ne svrši. Bio je tako vraški blizu rubu. — Reci mi što želiš — reče kroz stisnute zube, milujući prstom područje bolno blizu njezinog vrućeg središta. — Ne znam — zavapila je. — Možda ovo? — reče, kliznuvši prstom duž njezina vlažna proreza. Tijelo joj se zgrči od užitka koji je prostrujao njime. — Da — dahne. — Molim te. — Christina, sad ću te dovesti do vrhunca. 115 janja|balkandownload

Christina nije znala što mu to znači, ali nije ni marila za to. Samo je željela da nestane ovaj nemir, ovaj stalni osjećaj da joj nešto nedostaje. Cijelo joj je tijelo preplavila žudnja, koja je rasla i rasla i nije imala kamo otići. Pritisak je sad već bio tako snažan da ga nije mogla podnijeti. Osjećala se kao da je upravo na rubu nečeg kataklizmičkog. Kako joj može biti tako dobro, a istovremeno je tako napeta? Svaki potez njegove ruke, svako milovanje osjećala je istovremeno kao mučenje i kao nešto najdivnije na svijetu. Sve njezine misli, sva njezina energija, bili su koncentrirani na mjesto između njezinih nogu. Sa svakim dražećim potezom njegova prsta, agonija je rasla. Bila je topla i vlažna, mišići su joj bili napeti od želje, stezali se i pulsirali u frustriranom neznanju. )nstinktivno je znala da joj nešto treba, ali nije znala kako to dobiti. On ju je dražio dok to više nije mogla podnijeti. Dok nije pomislila da će eksplodirati. Nije mogla zamisliti da će je ove velike, snažne ruke, koje su ubojitom snagom vitlale mačem, ovako nježno dodirivati. Ali željela je osjetiti njihovu snagu, njihovu moć u sebi. A zatim je to osjetila. Ustima je usisao njezinu bradavicu u svoja topla, mokra usta točno u trenutku kad je prstom ušao u nju, kružeći, milujući, pritišćući. Tijelo joj je vrisnulo od olakšanja na pritisak za kojim je žudjela, pritisak koji joj je tako dugo bio uskraćen. Osjećaji su se sudarali u njoj — sisanje njegovih usta na njezinoj dojci, milovanje njegovih prstiju, trenje venerina brijega njegovim dlanom kojim ju je obuhvatio. Sve se to skupilo zajedno, pojačavalo se, a zatim se napelo na trenutak i zatim se raspalo, rasprsnuvši se u tisuću smjerova. Vrisnula je dok je val za valom osjećaja pulsirao kroz nju, kad su se grčevi užitka oslobodili svog čvrstog stiska. Osjećala se kao da je umrla i otišla u nebo. Vidjela je samo svjetlost i ljepotu, poput mora svjetlucavih zvijezda koje su se rasule pred njom u velikom bujnom valu. Osjetila su joj se izoštrila, a tijelo joj se oslobodilo. Nikad nije zamišljala da bi nešto moglo biti ovako nevjerojatno divno. Bilo je to previše. Tor je izgubio svaki djelić samokontrole, gledajući kako joj se tijelo napinje, a zatim raspada, slušajući erotske vriskove njezina sladostrašća. To više nije mogao podnijeti. Nikad nije osjetio ovakvu žudnju. Žudnju koja je nadilazila požudu koja mu se skupila u međunožju i ukrutila mu muškost. Uhvatila ga je za utrobu, povukla k sebi i nije ga puštala. Biti u njoj. Navesti je da ponovno svrši. Samo je to sada bilo važno. On se nadvije nad nju, smjestivši se između njezinih nogu. )zvlačeći prstom iz nje zadnje grčeve njezina vrhunca, Tor procijedi: — Moram biti u tebi. Ona sanjivo uzdahne, popustivši, a njemu je bilo drago što je mrak. Bilo mu je drago što ne može vidjeti njezino sanjivo lice i nježno ružičasto rumenilo ekstaze na njezinu licu. Zato što je znao da neće moći prestati dodirivati svojim ustima njezina. A tada će ona uistinu biti drukčija. 116 janja|balkandownload

Nježno joj je podigao bokove, raširio širom noge kako bi se smjestio između njih. Dlanove je postavio sa svake strane njezinih ramena, pridržavajući se da je ne bi zgnječio težinom svojih prsa. Kapljice znoja pojavile su mu se na čelu dok se mučio da ide sporo. To nije bilo lako. Klizio je debelim, osjetljivim vrhom svoje muškosti duž njezina ulaza dok nije bio ljepljiv od vlažnosti — njezine i svoje. Ona zastenje kad ga je gurnuo unutra. Tijelo joj se refleksno zgrči. — Opusti se — umirivao ju je dok mu se svaki mišić napinjao suprotstavljajući se primitivnom nagonu. — Ali prevelik si — izlane ona. A ti si tako nevjerojatno uska. — Psst — šapne joj. — Pusti da ti se tijelo prilagodi meni. — Prstom je pronašao osjetljivu točku ponad njezina središta i milovao je dok se nije smekšala. Polako, Christina se opustila, a užitak ju je ponovno preplavio. Nagon da počne gurati bio je gotovo neodoljiv. Ali on se nije žurio, ulazio je u nju centimetar po blagoslovljeni centimetar — do balčaka. Kad je konačno bio duboko u njoj, jedva je mogao disati, od napora da se suzdrži isparila mu je sva koncentracija. Morao je svršiti. Potreba da svrši bila je tolika da je bila bolna. — Kako ti je ovo? — uspije prozboriti. Trebalo joj je neko vrijeme da odgovori. — Ispunjeno — šapne promuklo. — Ali predivno ispunjeno. To je bio savršen odgovor — i sav poticaj koji mu je trebao. Bokovi mu se počnu pomicati, gurajući unutra i van, isprva polako, zatim brže dok se njezino tijelo treslo pod njim. Ona je zastenjala sa svakim potiskom, a ti su ga njezini tihi erotski zvukovi sasvim izluđivali. Mišići su ga pekli od napetosti dok se pridržavao nad njom. Pritisak je rastao i rastao. On se nikada nije ovako osjećao. Baš nikada. Cijelo mu je tijelo bilo obuzeto osjećajima koji su ga preplavili. Njezino ga je tijelo držalo, cijedeći ga svakim dugim potiskom. Nije mogao više dugo izdržati. — O... Bože — zastenjala je. To je bilo to. To je bio trenutak na koji je čekao. On zaroni u nju. Brže. Jače. Našao je savršen ritam da ona... Ona vrisne i on se pusti, uronivši duboko u nju još jednom, zabacivši glavu uz primitivni krik užitka. Krv mu je pulsirala u ušima dok je silina njegova sladostrašća eksplodirala u oluji osjeta, pulsirajući i pulsirajući dok svaka trunka užitka nije bila isisana iz njega. Na trenutak se sasvim oduzeo od presnažne ekstaze. Kad se zadnja kap užitka iscijedila iz njega, on se srušio kraj nje, sasvim iscrpljen. Nikad se nije osjećao tako ispražnjeno. S mukom je dolazio do zraka. Osjećao se slabo, kao da su mu se udovi pretvorili u kašu. Što mu je to učinila? 117 janja|balkandownload

No očito nije samo njega preplavila ta maglovita letargija. Christina je disala jednako teško i neravnomjerno kao i on. Bio je zahvalan na tišini. Po prvi put u svom životu Tor nije znao što reći ili što misliti. Ta ga je zbunjenost pogodila. Zurio je u mrak, uvjeravajući se da to nije ništa. Upravo se prestao uvjeravati da pretjeruje, da preuveličava i umišlja sve te osjećaje, kad se ona privije uz njega, ušuškavši se. On se ukipi kad ga je dodirnula. Ostao je bez zraka. Na trenutak je oklijevao. Znao je da mora držati distancu, ali instinkt mu je govorio suprotno. No instinkt je na trenutak ipak pobijedio. Neće biti velike štete ako mu se samo jednom prepusti. Zagrlio ju je i pokušavao ne misliti kako je divan osjećaj imati je kraj sebe. Svu tu meku, toplu kožu koja se rastapala kraj njega. Svilenu kosu koja se razlijevala preko njegovih prsa. Njezin nježni dlan koji je stavila na njegovo srce. Čekao je da čuje tihe, ravnomjerne zvukove sna, a zatim se izvukao iz kreveta. Brzo i tiho navukao je odjeću. Pogledavši još jednom sklupčani lik na postelji, odlučno zatvori vrata za sobom.

118 janja|balkandownload

12. Poglavlje hristinu je iz dubokog sna prenula hladnoća na leđima. Instinktivno se privila prema toplini svoga muža, no umjesto nje, dočekala ju je praznina i hladna posteljina. Ledene plahte otkrivale su da ga već dulje nema. Ona se namršti. Možda je spavala dulje nego što je mislila? No kad je s mukom otvorila oči, uvidjela je da gleda u sivu svjetlost rane zore koja se probijala kroz pukotine u drvenim kapcima. Kako se jedva mogla pomaknuti, zapitala se što je to natjeralo njezina muža da tako rano ustane. Da jutro nije bilo tako ledeno, Christina bi mogla spavati još nekoliko sati. Ali dolazila je zima, a na Sjeveru je ona bila posebno oštra. Eilean a Cheo, Otok Magle, galsko ime za Skye, nije slutilo na dobro. Nebo će vjerojatno nekoliko dugih mjeseci biti obojano samo u nijanse sive boje. Ona se lijeno rastegne, ali i za to je trebao određen napor. Svaki mišić na tijelu bio joj je ukočen i slab od umora. Toplina joj preplavi lice kad se prisjetila zašto je tako umorna. Nikad nije mogla zamisliti da će se tako raskalašeno ponašati. Ali zapravo joj se to činilo najprirodnijom — i jedinom — stvari na svijetu koju je mogla učiniti. Njezino je tijelo odgovorilo samo od sebe, kao da njime upravlja neki drugi mozak. On je točno znao kako je treba dodirivati. Kako je natjerati da drhti od užitka dok se diže u senzualni zaborav. To je bilo toliko bolje od onoga što je pročitala u svojim knjigama! Zadovoljni joj se smiješak pojavi na usnama. Bez obzira na njegovo hladno i ravnodušno držanje, strast njezina muža nije bila lažna. Sinoć je vidjela njegovu drukčiju stranu — divlju, strastvenu stranu, onu koja je istovremeno bila i nježna i obzirna. On nije samo tražio užitak za sebe, već ga je pružio i njoj. Njemu je bilo stalo do nje — moralo mu je biti stalo. Osjetila je to u nježnosti njegova dodira, u zvukovima njegova užitka i u mahnitom lupanju njegova srca. A kad su se oboje srušili u opojnom blaženstvu, on je bio jednako iscrpljen kao i ona — znala je koliko je vođenje ljubavi utjecalo na njega po njegovim mlitavim udovima i teškom disanju. One duge noći kraj kamina, koje je zamišljala, sada su se činile mnogo realnijima. Ali kamo je otišao?

C

119 janja|balkandownload

Odgurne pokrivače i skoči s postelje, jedva primjećujući studen od silne želje da ga što prije pronađe. Prošla je noć srušila barikadu između njih dvoje i ona ga je jedva čekala vidjeti, razgovarati s njim. Svanuo je novi dan u njihovom braku. Ona pozove Mhairi, koja je spavala u susjednoj sobi, i brzo se opere i odjene. Prolazeći kraj gospodareva solara na putu prema Velikoj vijećnici, primijeti kako su vrata malo odškrinuta. Nadajući se da će unutra pronaći Tora, nježno ih gurne i proviri unutra. No želju da bude tiha pokvarila je škripa željeznih šarki na vratima. Pisar se prene, ispustivši iznenađeno hrpu pergamenata koju je listao. Gospodarice! — uzvikne, odmičući se od stola za kojim je stajao. Christina se nasmiješi, pomislivši kako je njegov glas zacvilio glasnije od vrata. — Dobro jutro, brate John — reče veselim glasom. — Jutros ste rano ustali. Činilo se da se pribrao, jer se nasmiješio i on njoj. — Kao i svakog dana. Zornica, znate. Ona kimne, ne mogavši suzbiti val olakšanja koji ju je preplavio kad se prisjetila kako je za dlaku izbjegla tako monoton život. Nadala se da je Beatrix sretna. Prvog dana po dolasku u Dunvegan, stigao je glas da je njezina sestra sretno doputovala na )onu. MacDonaldova šarmantna bitanga od pobočnika održala je svoju riječ. MacSorley je nekako uspio sustići putnike i otpratiti Beatrix ostatak puta do samostana. Otočani su bili na glasu kao odlični moreplovci, zahvaljujući svojim vikinškim precima. Njezin je muž svakako bio dokaz da je to tako, no MacSorleyjev izuzetni podvig činio se nevjerojatnim čak i za jednog Otočanina. — Željeli ste nešto, moja gospo? — upita pisar. Christina odmahne glavom, sagnuvši se kako bi pokupila list pergamenta koji joj je sletio pod noge. Ona ga pogleda i, uočivši da se radi o pismu, uruči ga pisaru. — Nadala sam se da ću pronaći svoga muža. Jeste li ga jutros možda vidjeli? — Nisam, ali on je vjerojatno u Velikoj vijećnici sa svojim ljudima. Doručkuju. — On počne pospremati dokumente. — I ja sam upravo kanio krenuti onamo. Možda bih vas mogao otpratiti? — Bilo bi mi drago — reče ona. — Ali ne želim vam smetati ako imate posla. On odmahne glavom, a njegova dugačka ravna kosa odrezana polukružno oko lica brzo se vrati na svoje mjesto. — Nije ništa hitno. Samo neka pisma, to je sve. Zajedno su se uputili prema Vijećnici, ćaskajući o pogoršanju vremena i dugoj zimi koja je pred njima. Mladi je pisar, ispalo je, stigao u Dunvegan nedugo prije nje, a Christina je s oduševljenjem otkrila da je proveo mnogo vremena u samostanu u blizini njezina doma u Storlingshireu. Možda je nije trebalo iznenaditi otkriće da je jedina osoba koja se prema njoj ponašala prijateljski bila stranac na Otočju baš kao i ona. — )mat ćemo toliko tema za razgovor — reče ona. — Svakako. — A zatim, kao da joj je uspio pročitati misli, nastavi: — Nadam se da smijem reći da mi je drago što ste ovdje, moja gospo. Vaš smiješak je prvi koji sam vidio nakon dugog vremena. Poglavarov je brak jako iznenadio njegov klan, ali lako je vidjeti zašto se zaljubio u vas. 120 janja|balkandownload

Christina se ukipi, zastavši nekoliko koraka od ulaza u Vijećnicu. — Molim? — zakriješti. Činilo joj se da joj je dah zastao u grlu. Pisar se okrene crven kao prezrela repa. — Žao mi je, nisam smio iznositi govorkanja posluge. Christini to nije nimalo zasmetalo. Pokušavajući djelovati ravnodušno, počne vrtjeti debelu zlatnu narukvicu na zapešću i upita lijeno: — A što to točno oni govore? Pisar se provrpolji od nelagode i zapilji se u nožne prste. — Da je poglavar već na prvi pogled odlučio da vas mora imati. Jedan od momaka je to čuo od poglavarova osobnog savjetnika glavom i bradom. Christina se zarumeni do korijena kose od zadovoljstva. Znala je da u toj priči ne može biti istine, čak i ako je došla od osobe od najvećeg povjerenja njezina muža... može li? — )ma toliko špekulacija zato što se to dogodilo tako iznenada — objasni on. — A poglavar ničim nije nagovijestio da se namjerava ponovno oženiti. Savezništvo s obitelji Fraser još je manje očekivano, s obzirom na trenutnu klimu. Christinu ovo zbuni. — Kako to mislite? On utiša glas. — S obzirom na rat. Christina srce stane. — Zar ste nešto čuli? On odmahne glavom. — Nisam, ali ima glasina da se širom Škotske širi pobuna nakon Wallaceova uhićenja. Poglavar je dosad pažljivo održavao neutralnost. Ali vaša je obitelj širom poznata kao izuzetno domoljubna. Brak s članicom obitelji Fraser... Nije morao završiti. Brak s njom doveo je u pitanje tu neutralnost. To je bilo ono na što je njezin muž aludirao na brodu — to je bio razlog zašto je isprva odbio oženiti se njome. — Naš brak nema nikakve veze s politikom — reče ona odlučno. — Savezništvo s mojim ocem je posljednja stvar koju je želio. — Nije uspjela sakriti ironični prizvuk u glasu. — Svi koji misle drukčije u krivu su. Jako su u krivu — naglasi ona. Ali mali glasić u glavi se pitao ima li možda trunka istine u tim pričama da je njemu stalo do nje. Tor MacLeod nije bio čovjek kojeg bi bilo tko mogao natjerati na nešto što on ne želi. Tako se on ne bi oženio njome da to nije želio, pogotovo s obzirom na politički značaj toga braka. Zabrinulo ju je s kakvom lakoćom mladi pisar govori o izdaji. )ako nije osobno poznavala engleskog kralja Edwarda, dobro je znala koliko mu se opasno usprotiviti. — Opasno je ovako razgovarati o ratu. Skye je daleko od Londona, ali kralj Edward ima uši svugdje. Nadam se da ćete zaustaviti ovakve glasine ako ih ponovno čujete. Ne želim da naš brak mome mužu donese nepotrebne probleme. On kimne s razumijevanjem. — Svakako, gospodarice. Vi ste mudri baš koliko ste lijepi.

121 janja|balkandownload

Christina prihvati kompliment uz smiješak, odbivši da joj crni oblak rata i politike pokvari dan. Prošla noć bila je ostvarenje sna — noć na temelju koje treba graditi budućnost — i ništa ne smije pokvariti sreću u njezinu srcu. Ili je bar tako mislila. Pisar i Christina neprimijećeni uđu u Vijećnicu. S obzirom na to kako je bilo rano, iznenadi je broj ljudi koji se motao naokolo. Pogled joj nagonski skrene prema stolcu velikom poput prijestolja koji je stajao na podiju, i ona se smrzne. Sreća koja ju je opila nestane poput vode koju je progutao slivnik. Kraj njezina muža na prijestolju, na sjedištu koje je pripadalo njoj, sjedila je ona prelijepa žena koju je Christina primijetila prve noći kad je stigla u dvorac. Nagnuli su glave jedno prema drugom, a ramena su im se dodirivala. Prema njihovom ležernom odnosu, jasno se vidjelo da su veoma bliski. — Zar nešto nije u redu, gospodarice? Znajući da joj je na licu previše lako iščitati osjećaje, Christina prokune svoj svijetli ten i natjera boju natrag u obraze. Ali morala je znati. — Ona žena — reče, ne pogledavši prema njoj — koja sjedi kraj mojeg muža. Tko je ona? Pisar pogleda u smjeru podija i lice mu se ponovno zacrveni kao prije. Kao i njoj, i njemu su se na licu lako mogli iščitati osjećaji, a upravo sada se jasno vidjelo kako mu je neugodno. — Lady Janet MacKinnon, gospodarice. Udovica poglavareva bivšeg pobočnika. Udovica. Srce ju još jače zaboli. — Jesu li bliski? — upita ona, šapnuvši. Ljubazni se mladi pisar nije pretvarao da ne razumije što ga Christina pita. A nije ju želio ni poniziti lažima. — Da, vjerujem da su bili. Christinino se novostečeno samopouzdanje razbije na stotinu komadića. Grlo joj se stezalo od očaja. Ta je žena bila njegova ljubavnica. No je li to još uvijek?

*** Tor je upravo završio s izlaganjem o tome što očekuje od nje, kad se Janet odjednom uspravi. — Bolje da pođem — reče, kimnuvši prema ulazu. On se okrene i ugleda Christinu kako prilazi podiju. Jane je imala pravo. Nije želio da njegova žena čuje o čemu razgovaraju — činilo se da ima sklonost postavljanju neželjenih pitanja. On se namršti, primijetivši ukočenost na Christininu licu i žarku boju na njezinim obrazima. )zgledala je uzrujano u vezi s nečim. On brzo pogledom prijeđe po prostoriji kako bi provjerio je li se pojavilo nešto novo za što je zaslužna ženska ruka, nešto što je on trebao primijetiti. Ne ugledavši ništa, okrene se ponovno prema Janet koja je već ustala. — Kasnije ćemo završiti razgovor — reče tiho. Ona kimne i žurno ode. Trenutak kasnije, njegova žena zauzme sjedište koje je Janet upravo oslobodila. )zgledala je prelijepo i kraljevski u svojoj plavoj baršunastoj halji, ali također i neuobičajeno rezervirano. Ona sjedne ne izgovorivši ni riječ. — Dobro jutro — reče on. — Vjerujem da si dobro spavala? 122 janja|balkandownload

)ako nije bilo ništa provokativno u njegovom glasu, njoj se obrazi odmah zarumene. Pogleda ga ispod trepavica. — Da, jako dobro. — Zatim podigne pogled prema njemu. — A ti? — Ona nagne glavu. — Jako si rano otišao. Nadam se da nije neko zlo posrijedi? Bio je oprezan zbog zabrinutosti u njezinu pogledu, kao i u onome što je implicirala. Očito je bila očekivala da će on spavati s njom u postelji. Nije ju želio razočarati, ali za to nije bilo nikakve šanse. — Sve je u redu — reče. — Spavao sam u Vijećnici sa svojim klanom, kao i svake noći. — Tamo gdje pripada. Pripremio se na njezinu reakciju, ali to nije bilo dovoljno. Povrijeđenost u njezinu pogledu probola je njegovu teško izvojevanu obranu. — Shvaćam — reče. Ona spusti pogled na svoj tanjur kako bi izbjegla njegov pogled, a njemu je zbog toga bilo drago. Ali to nije ublažilo neugodu u njegovim prsima ili grižnju savjesti jer je znao da je povrijedio njezine krhke osjećaje. Ona si nije mogla pomoći — žene su bile emocionalna stvorenja. Osjetio je najčudniji nagon da je primi za ruku i utješno je stisne. Ali otjerao je tu čudnu pomisao znajući da nema nikakvog razloga osjećati se krivim. On je uvijek spavao u velikoj dvorani sa svojim ljudima — to nije imalo nikakve veze s njom. Njegov je klan njemu bio na prvom mjestu. Ona, naravno, nije imala pravo postavljati mu takve zahtjeve. Ali ona se tek udala. Naučit će. Bilo je jasno kako ima neke iluzije u vezi s ovim brakom, a što prije shvati da to neće biti kao u nekoj romantičnoj bardovoj priči, to bolje. On je bio poglavar Visočja, a ne neki zaljubljeni vitez vješt u umjetnosti udvaranja i ljubavi. On nikako neće izgubiti glavu zbog neke cure. Tor ispije posljednji gutljaj piva i odmakne se od stola. Danas će stići još ljudi, a on je želio biti nazočan kad stignu. — Ti odlaziš? — upita ga ona. On pokuša zanemariti razočaranje u njezinom glasu. — Aha. — Prisjetivši se svog obećanja, doda: — Neće me biti nekoliko noći, pa te pozdravljam do tada. Ona se snuždi. — Ali tek si se vratio! Kamo ideš? Želio joj je reći da žena ne bi smjela ispitivati svoga muža, ali ona je izgledala poput mačića kojeg je netko šutnuo nogom. A on se osjećao kao užasan gad. Ponovno se javi ona nelagoda u prsima, ovoga puta još jača. Nije joj želio lagati, ali nije joj mogao ni reći istinu. — Ima mnogo stvari koje moram obaviti. Mene često nema, posjećujem svoja imanja. — U to se ubrajala i utvrda na Waternishu, iako ju je navodio na pogrešan trag. — Naravno, žao mi je. Ovo je sve meni tako novo. — Ona ga pogleda s iščekivanjem. — Zbogom. Usne joj se razdvoje u nevinom pozivu. On se zapilji u njezina ružičasta sočna usta, mučeći se sa strahovitim iskušenjem. Progunđa nešto što je bilo napola psovka, napola jauk, skrene pogled u stranu i stisne čeljust. — Zbogom — reče i ode prije nego što bi učinio nešto glupo, na primjer zagrlio je i ljubio dok ne nestane tog grča u prsima. 123 janja|balkandownload

*** Najbolji od najboljih okupili su se na Skyeu. Do kasnog popodneva sva desetorica ratnika stigla su u ruševnu drevnu utvrdu Dun Hallin Broch. Smješteni na udaljenom području poluotoka Waternish, komadu zemljišta koji se naslanjao na Dunvegan, kružna utvrda i obližnje naselje napušteni su davno prije nego što su se Torovi nordijski preci naselili na Skyeu. Utvrda je bila kružna, sagrađena od kamena. Imala je promjer od otprilike šest metara i tri metra debele zidove, a smjestila se na maloj uzvisini u stjenovitoj vrištini. Nekoć su zidovi bili visoki desetak metara, ali gornji dio kule i krovište odavno su propali. )pak, s nešto drveta za novi krov i treseta za vatru, bit će to prikladan zaklon od zimskog vjetra i kiše. Ni u kom pogledu neće biti udoban, no s obzirom na ono što ove ljude čeka u narednim mjesecima, bit će to luksuzan smještaj. Položaj je bio savršen. Kula se nalazila u blizini Dunvegana, ali područje je bilo nepristupačno i slabo naseljeno. Poput čudnog, velikog samostojećeg kamenja i stijena, kojima je krajolik bio posut, drevne su kule Otočani izbjegavali smatrajući da su naseljene vilama i duhovima. Praznovjerje će biti ovdje od koristi jer će ili štititi od neželjenih pogleda. )ako nije bilo velike šanse da ih netko ovdje otkrije, Tor će biti izuzetno oprezan. Previše je toga bilo na kocki. A s obzirom na nedavne napade na Dunvegan, sve dok ne otkrije tko je za njih odgovoran, ne smije ništa riskirati. On ne bi oklijevao povjeriti svoj život bilo kome od pripadnika svoje osobne straže — a to je i učinio više nego jednom — no ipak se držao svog običaja da suradnicima govori samo ono što mora. U ovom trenutku, s obzirom na to da mu je pobočnik još uvijek bio u potjeri za bratom, ti njegovi najbliži suradnici bili su Fergus, njegov osobni savjetnik i njegov an gille mor, štitonoša Colyne. Od sutra će Colyne pratiti Janet iz dvorca i u dvorac kako bi donijeli hranu i potrepštine za njegove ratnike. Ako je postojala žena kojoj je mogao vjerovati, bila je to Janet. Poznavali su se od djetinjstva. On je plesao na njezinom vjenčanju za njegova usvojenog brata i pobočnika, a nekoliko je godina kasnije zajedno s njom oplakivao njegovu smrt. Njihova je zajednička tuga dovela do neočekivanog, ali dobrodošlog, okreta kad su postali ljubavnicima. Takav je odnos odgovarao i njemu i njoj, a da se on nije nedavno oženio, vjerojatno bi se nastavio u nedogled. Ona je bila ugodna i nije ništa od njega zahtijevala. No takav je odnos došao kraju, znao je on to, iako nije želio istraživati zašto. Nije morao završiti zbog braka jer nije bilo ništa neuobičajeno imati ljubavnicu. Janet je prihvatila ovu promjenu okolnosti jednakom praktičnošću koja ih je i zbližila. Ako je žalila zbog kraja njihove veze, nije to pokazala. Kad bi barem njegova žena naučila tako lako skrivati osjećaje. Njegov odnos s Janet i ranije se s lakoćom promijenio, pa je tako bilo i sada — ponovno su bili samo prijatelji. 124 janja|balkandownload

Kako je dolazio svaki od deset ratnika, Tor im je dao zadatak da skupljaju drvo za popravak krova i ogrjev. To je bila neka vrsta kušnje. Fizički rad nije trebao poniziti, već staviti svakog elitnog ratnika u isti položaj i navesti ih da rade zajedno kao jedinica — kao tim. On je neke od tih ljudi dobro poznavao, a neke dosad nije uopće nikada vidio, no već je znao da će oni biti ekipa kakvu svijet još nije vidio. Tor je bio navikao raditi sam i uzdati se samo u sebe. Ovi ljudi nisu. Mnogi su bili poglavice ili vođe sami po sebi, navikli izdavati, a ne primati naređenja i imati oko sebe brojnu svitu. Nije znao što ih je motiviralo da pristanu na obuku pod njegovim zapovjedništvom. No pretpostavljao je da svaki od njih ima svoj razlog zašto je ovdje. Znao je da su neki vrlo bliski s Bruceom, a njima je bez sumnje zamisao o radu u timu bio jednako intrigantan kao i njemu. Vjerojatno je dio zasluge pripadao i njegovu ugledu osobe koja vrhunski uvježbava svoje ratnike. Međutim, slušanje zapovjedi za neke od njih bit će veliki izazov. Pretpostavljao je da Lachlan MacRuairi već odavno nije zamahnuo lopatom da iskopa zemlju ili sjekirom da sasiječe drvo umjesto čovjeka , ali taj ponosni poglavica — koji bi mogao izazvati svog bratića MacDonalda i postati nasljednikom drevne Otočke Kraljevine, da nije rođen kao kopile — nije ni trepnuo okom na naredbu. No MacRuarijeva poslušnost nije zavarala Tora. Znao je da na njega treba budno paziti. )znenadila ga je činjenica da se samo jedan ratnik suprotstavio naredbi. No nije ga iznenadio identitet tog ratnika. Sir Alex Seton bio je mlađi brat bliskog Bruceovog suradnika i šogora Dobrog Sira Christophera , ali kad je Tor posljednji put gledao na kartu, Yorkshire — otkud su dolazili Setonovi — još uvijek je bio dio Engleske. I bez obzira na kojoj je strani granice upravo boravio, Alex Seton nosio je na sebi sva obilježja svojih sunarodnjaka, od finog žičanog oklopa, kacige s perjanicom, do elegantno izvezene halje i nadmenog držanja. No barem je taj arogantni Englez brzo učio. Ako je mislio da je cijepanje drva ponižavajuće za njega, sakrio je svoj prijezir kad mu je Tor naredio da umjesto toga iskopa rupe za poljski zahod. Napola očekujući da će Seton uskočiti u brod i odjedriti preko granice, Tora je iznenadilo pronaći ga kako sat vremena kasnije još uvijek kopa, uredno složivši kraj sebe na hrpu žičani oklop, bogato izvezenu halju i štit s tri polumjeseca s dvostrukim kraljevskim grbom. — Nećeš od ovoga tu imati mnogo koristi — reče Tor, zabivši svoju lopatu u zemlju metar dalje, kako bi počeo kopati drugu rupu. — Ja sam vitez — odgovori ponosno Seton. — Pa ću i izgledati kao vitez. Kako Seton nije mogao biti mnogo stariji od dvadeset jednu godinu, Tor se mogao kladiti da je tek nedavno zaradio vitešku titulu. — Ti si bio vitez. Ovdje si samo jedan od mojih ljudi — nedokazan dok se ne dokaže suprotno. — Tvom viteškom kodeksu ovdje nema mjesta. — Tor ga prostrijeli pogledom. — Shvaćaš li što se traži od tebe? Čemu si se priključio? Usta mlađeg čovjeka stisnu se dok mu usne nisu pobijelile, ali ipak kimne. Mogao je reći da , ali iz svake mu je pore isijavalo neodobravanje. 125 janja|balkandownload

— Odijevaj se kako želiš — reče Tor, odmahnuvši rukom — ali vidjet ćeš da će ti oklop biti nezgodan i pretežak za vrstu obuke i borbe koja nam predstoji. — Također je sumnjao da će momku biti teško dokazati se ostalima, ne samo zbog njegove engleske krvi već i zbog mladosti. MacGregor i MacLean su također bili mladi, ali barem pet godina stariji od Setona. Ostali ratnici bili su blizu njegovim godinama, trideset jednoj. Kopali su šutke jedan kraj drugog, ali Tor je uspio dokazati ono što je želio: on neće od svojih ljudi tražiti ono što on sam ne želi raditi. Kad su završili, Tor ponudi Setonu pivo iz kožne čuturice koju je nosio preko prsa. Seton je sa zahvalnošću uzme, obrisavši znoj s čela prije nego što ispije dugačak gutljaj. Tor ga pažljivo promotri. Bio je visok i mladenački mršav. Nosio je običan viteški mač i jedan bodež. — Onda, u čemu si ti vješt? — upita Tor. Kod većine drugih to je bilo jasno. Ako već ne iz njihova ugleda, onda prema izboru oružja ili izgledu. Trebalo je samo baciti pogled na Robbiea Boyda i shvatiti zašto ga bi je glas najjačeg čovjeka u Škotskoj i stručnjaka za borbu jedan na jedan. Čovjek je izgledao kao da je napravljen od čelika. Setonovo se lice zarumeni. — Dobar sam s mačem. Tor se namršti. Dobar? Svi vitezovi su bili dobri s mačem. — A ipak si ovdje? — Da naučim. Moj brat je kanio doći, ali Bruce nije želio ni čuti za to. Sir Christopher je bio oženjen Bruceovom sestrom, pa je tako Alex bio Bruceov brat po ženidbi. — Zato je Bruce umjesto njega poslao tebe. — Toru je skoro bilo žao mladića. Seton će se uistinu morati jako dokazivati. Englez je, mlad je, a nema ni neku nadmoćnu vještinu kojom bi utišao prigovore. — Ja ti neću progledati kroz prste bez obzira na to tko te poslao. Ponovno se pojavi arogantni izraz kad mladi vitez ukruti čeljust. — Ja to znam. Ništa drugo ne dolazi u obzir. — Ostali će se truditi da ti otežaju položaj. Mlađi čovjek ga pogleda u oči snažnom odlučnošću. — I to znam. Tor kimne i ostavi ga da obavi zadaću znajući da će mladićeva odlučnost doći na kušnju. Krenuo je dalje po kampu nadgledati svoje ljude. Većina ga je impresionirala. Cjepanice su bile uredno posložene kako bi se osušile, a ratnici su brzo sjekli drvo za grede koje će poslužiti za izradu krovišta. MacSorleyeve morske vještine nisu bile ograničene na plovidbu i plivanje. On je također znao sagraditi brod i rukovati sjekirom — a to su bile vještine koje će dobro doći pri tesanju drva u daske i grede za krov. Unatoč obećavajućem početku, Toru nije dugo trebalo da uvidi koliki će izazov biti posao kojeg se uhvatio. Naime, u dvorištu iza kule izbila je tučnjava. Ova skupina muškaraca nije bila nimalo slična ijednoj drugoj koju je uvježbavao. Baš ono što je većinu njegovih ratnika spajalo — krvna veza i pripadnost istom klanu — ove je ljude razdvajalo. Od neprijatelja napraviti složnu braću bit će Torov najteži izazov u životu. Zatekao je dvojicu ljudi kako se bezumno mlate. U ovom su se trenutku tukli samo šakama, ali Tor je znao da treba malo da potegnu oružje. 126 janja|balkandownload

Smatrao je da im je po njihovom dolasku jasno dao do znanja da neće tolerirati nikakve čarke među svojim ljudima. Očito ih je trebalo na to podsjetiti. Bijesan, ne samo zbog njihove nediscipline nego i zbog kršenja njegova autoriteta, Tor zgrabi kantu ledeno hladne vode koju su napunili na obližnjem potoku i izlije ju na dvojicu ratnika koji su se tukli. Bilo ih je potrebno trenutno šokirati. Oba su muškarca bila krupna i jaka, ali on je obuhvatio MacGregora s leđa i odgurnuo ga od Campbella kao da je ovaj tek dječak. Bio je u iskušenju da ih obojicu baci u potok da se ohlade, ali sjetio se mnogo učinkovitije kazne — iako se nadao da će tu kaznu na kraju shvatiti kao lekciju. Odbacio je slavnog strijelca od sebe. MacGregor strese vodu s kose i pogleda Campbella kao da kani nastaviti gdje su stali. — Ne bih ti to savjetovao — upozori ga Tor ledenim glasom. — On će nam trebati u narednim mjesecima. — Oni to još nisu znali, ali MacGregor i Campbell su upravo postali partneri. MacGregor pljune i obriše krv s ozlijeđenog nosa i usta. — Prije će se pakao ohladiti nego što će neki MacGregor imati bilo što s primitivcima poput Campbellovih. — MacGregorovi su bili ponosan drevni klan kraljevske loze. Glas mu je bio ponosan i nadmen. Najmlađi brat Neila Campbella skoči na noge. Athur je bio najbolji izviđač u Visočju, no nažalost, sve do nedavno, svoju je vještinu stavio u službu Engleza jer se posvađao sa svojom obitelji. Kao i MacRuairija, i na njega će trebati budno paziti. Sve dosad Tor ga je smatrao tihom i povučenom osobom. — Primitivcima? — reče Campbell. — A što ste vi? Ponosni klan Gregor, potomci kraljeva, ali bez ikakva utjecaja. Na kakve ste niske grane spali. Ali ako se ispričaš i obećaš da ćeš biti jako dobar, možda ti koji put dobacim kost. — Usne mu se ukoče. — )li se previše bojiš da bih ti mogao još malo nagrditi tu tvoju lijepu facu? Osim što je bio najbolji strijelac Visočja, Gregor MacGregor bio je jednako poznat među djevojkama po svojem naočitom licu. Tor se sažali nad jadnikom. Za ratnika, takva smiješna reputacija zacijelo je bila veliko prokletstvo. MacGregor zareži i priđe mu korak bliže, ali ga Tor zgrabi za rub halje i odgurne ga od sebe. — Dosta je bilo — reče, a zatim pogleda Campbella. — Kažem to obojici. — Ledeni ton njegova glasa jasno je davao do znanja da je izuzetno nezadovoljan situacijom. Tor se ogleda oko sebe i uoči da su se ostali ratnici okupili i da promatraju svađu. Odlično. Ono što ima reći tiče se svih njih. — Upozorio sam vas, neću tolerirati tučnjavu. — Zatim se okrene ostalima. — Bilo kome. Nije me briga mrze li se vaše obitelji godinama, je li tvoj otac ubio njegova — ništa od toga nije važno. Sva zla krv među vama sada prestaje. MacRuairi zabije lopatu u zemlju uz glasan zveket. Tamne su mu oči bile pune zlobe i izazivanja. — Vrijedi li to i za tebe, poglavaru? Tor nije propustio čuti sarkazam u MacRuairijevom glasu i suzdrži se da ga ne mlatne šakom u nadmenu bradu. On nije bio njihov poglavar i nikada to neće biti. No samo je MacSorley znao da Tor neće voditi skupinu kad je uvježba, i bilo bi najbolje da tako i ostane. )ako neće biti njihov vođa u budućnosti, on će to 127 janja|balkandownload

biti sljedećih nekoliko mjeseci. A dotad, važe ista pravila. Koliko god to bilo užasno, MacRuairi mu je sada brat. Kad sve bude gotovo, opet mogu postati neprijateljima. — Vrijedi — reče Tor, pogledavši ga ravno u oči. — S obzirom na ono što kanimo učiniti, ne može biti drukčije. Uspijemo li, ovo će biti najmoćnija vojska koju je svijet vidio. Udružit će ono najbolje što Škotska ima u jednu ratnu jedinicu. Nitko nikad nije pokušao nešto slično. — On pogleda svakog od njih. — Svaki od vas je najbolji u svome području, ali vaša snaga i vještina u borbi ima ograničenja. Sami možete poraziti dvadesetak, možda tridesetak ljudi. Budete li se borili rame uz rame, porazit ćete čitave vojske — stotine, možda i tisuće ljudi. Sami za sebe ste najbolji; ali zajedno ćete postati legenda. No neće biti osobnih priznanja. Čast je u služenju zajedno, kao dijelu družine. — Uspjeh ove garde, naši životi i životi svih oko nas, sigurni su onoliko koliko ste sigurni u svog prvog suborca. — Tor pogleda prvo MacGregora, a zatim Campbella. — Vi više niste MacGregor i Campbell. Ova garda je vaš novi klan. Ovi ljudi su vaša braća. Pričekao je da im sjednu njegove riječi. Bilo je jasno da nisu prihvaćali ono što im govori, no to nije ni očekivao. Ratnici s Visočja bili su oprezni. Ali prihvatit će. To je bio jedini način da ovakva skupina ljudi uspije zajedno raditi. — Ja radim sam — reče MacRuairi. — Više ne. Ne radiš sam ako želiš ostati ovdje. — Tor zašuti na čas kako bi prijetnja bila uvjerljivija, ali MacRuairi, nažalost, ne zagrize udicu. No pogledao je Tora pogledom koji je odavao sve samo ne slaganje. Tor oštro promotri svakog od prisutnih. — Od ovog časa vi ćete sve podrediti ovome timu. Na prvom mjestu mora vam biti odanost meni i ovoj gardi. — Zar nisi nekog zaboravio? — reče Seton. — A što je s Bruceom, našim gospodarom i zakonitim kraljem? — Pustite me da se ja brinem o Bruceu — odgovori Tor. Da bi ovakva skupina uspješno djelovala, vođa mora imati svu vlast, no o tome će se drugi put raspravljati. Zapravo, prepustit će tu raspravu MacSorleyju. — U ovom trenutku mi ne postojimo — čak bi se i Bruce s tim složio. — Tajnost je ključna. Naša imena. Naš cilj. Sve. Nikome ne smijete ispričati što smjeramo. To uključuje i vaše obitelji i žene, ako ste oženjeni. U ono malo informacija koje je dobio od MacDonalda i Lambertona prije polaska, nije bilo spomena o ženama. Znao je da je MacRuairi nedavno postao udovac — a takvim ga je učinio MacDougall glavom i bradom. Nadao se da ih je malo oženjenih; tako je bilo jednostavnije. Muškarci su bili namršteni i tihi, razmišljajući o onome što je Tor upravo rekao, pitajući se jesu li pogriješili. — Ako bilo tko od vas želi odustati, neka to kaže sada. — Nije očekivao da će itko progovoriti — barem još ne — a nitko i nije. — Dobro, sada se odmorite — reče. — Potrebno vam je. Sutra počinjemo. Skupina se polako razišla. MacGregor i Campbell su krenuli za ostalima, MacGregor sam, a Campbell se priključio većoj skupini. — Čekajte — reče Tor, zaustavivši ih. — Nisam završio s vama dvojicom. — On priđe kožnoj torbi s namirnicama koju je donio sa sobom i izvadi iz nje 128 janja|balkandownload

metar dugačak željezni lanac. Na oba kraja lanca bili su okovi. Iako se nadao da mu neće trebati već prvog dana, došao je spreman. Naprava se dokazala učinkovitom kod povremenog nesklada među njegovim vojnicima, a ovdje će se pokazati neprocjenjivom. Sljedećih nekoliko dana ovi će ljudi biti vezani jedan za drugoga, željeli to ili ne. Nadao se da vole trčati jer ih se spremao povesti u širi obilazak Waternishom. Obojica su ga sumnjičavo promatrala dok im je prilazio, zveckajući lancem u hodu. No MacGregor je bio taj koji je pitao: — Što je to? Tor se osmjehne, sjetivši se ranijih MacGregorovih riječi. — Pakao se upravo ohladio.

129 janja|balkandownload

13. Poglavlje

C

hristina je promatrala kako se Tor odijeva u mraku. Ti brzi, precizni pokreti, koji su joj u posljednja dva tjedna postali tako bolno poznati, sada su bili malo sporiji i neodlučniji. Pogled joj odluta prema prozoru i ona pokuša odrediti koji je sat. Možda nekoliko sati iza ponoći? Je li se to ona zavaravala ili je on svaki put ostao malo dulje? Odlazak na nekoliko dana postao je redovita pojava. Jako je rijetko viđala svoga muža — osim noću, ovijenog u veo tame. Od njihove zakašnjele prve bračne noći, Tor je proveo tek nekoliko noći u Dunveganu. Kad je bio u dvorcu, svaki je put posjetio njezinu postelju — uvijek jako kasno — ali nikad nije zaspao kraj nje. Željela je da on ostane s njom. Da mu zaspi u zagrljaju. Da razgovaraju. Zapravo joj je još uvijek bio stranac, a očajnički ga je željela bolje upoznati. No bez obzira na silnu strast koja je buktjela među njima, kad je sve bilo gotovo, on se uvijek vraćao svojim ljudima u Veliku vijećnicu. ) bez obzira na to koliko si je puta rekla da to nije važno, bilo joj je važno. No noćas nije dopustila da razočaranje zasjeni sjaj njihovog vođenja ljubavi. Još uvijek je osjećala toplinu njegovih dlanova na svom tijelu. Njegovu punoću između svojih nogu. Njegovu težinu na njoj dok ga je gurao u nju. Njegov je snažan, muževni miris još lebdio u zraku, u njezinu nosu, na njezinoj koži. Udovi su joj bili slabi od siline njegova sladostrašća. Obećanje njihove prve bračne noći bilo je više nego ispunjeno. Strast koja je plamtjela među njima bila je divnija od one u njezinim snovima. Zasad, to je bilo dovoljno. Ona zatvori oči, želeći zadržati taj osjećaj zadovoljstva. Ako ga pogleda, zna da se neće moći suzdržati i reći će nešto što će upropastiti blaženstvo ovoga trenutka. Ove ga noći neće ispitivati o sutrašnjim planovima ili ga pitati kad će se vratiti, pa neće biti ni njegovih sve kraćih odgovora, koji bi pokvarili njezinu sreću. Očekivala je čuti zvuk vrata koja se zatvaraju. No umjesto toga, začuje korake kako se približavaju postelji. S mukom je održavala disanje ravnomjernim i suzdržavala se ne otvoriti oči da vidi što on radi. Činilo joj se kao da osjeća težinu njegova pogleda na sebi. Stajao je tu vrlo dugo. Dala bi sve na svijetu da može znati o čemu on sada razmišlja. Nešto se pomaklo u zraku. Njegov mračan, muževan miris postao je jači. Čula je ravnomjeran zvuk njegova disanja kad se nagnuo nad nju. Srce joj je mahnito zakucalo. Trebala je silna snaga volje da ne poskoči kad su njegove usne nježno okrznule vrh njezine glave. 130

janja|balkandownload

Zbog nježnosti kojom je to učinio, ono što je uslijedilo bilo joj je pomalo smiješno. On je pošao — ma ne, zgroženo pobjegao — prema vratima. Tek kad je čula kako su se vrata zatvorila za njim, dopustila je sebi samozadovoljan smiješak. Njemu se to možda ne bi sviđalo, ali njezin muž nije bio tako ravnodušan prema njoj kako se pretvarao. A njoj je trebalo samo malo strpljenja.

*** Christina se nakon doručka još smješkala. Tor joj se nije pridružio — pretpostavila je da je otišao onamo kamo je stalno išao, gdje god to bilo — ali njoj danas nije nedostajalo društvo. Činilo se da je i ona zaradila vlastitu svitu. Otkad ih je prije nekoliko dana uhvatila kako zure u nju iz kuhinjskog spremišta, pratili su je poput čopora pasa. Upravo su je promatrali kako aranžira posljednje jesensko cvijeće u keramičku vazu na čelu stola na podiju. Silno su se trudili biti strpljivi što im je očito bila velika muka i ne smetati joj što je bilo nemoguće s obzirom na to da su joj praktički bili stalno za petama . Kad je završila s cvijećem, Deidre se više nije mogla suzdržavati. — Učinili smo kako ste nam rekli, milostiva — reče mala djevojčica znatiželjno. Christina pogleda dolje u tri molećiva lica, od kojih su sva bila uprljana posebnim pekmezom od malina koji im je kuhar pripremio, pa se nasmiješi njihovim znatiželjnim lišcima. Kuharova je kći došla u posjet s otoka (arris i dovela sa sobom svoje troje djece — osmogodišnjeg Ewana, sedmogodišnju Deidre i Annu koja je upravo navršila pet godina. — Oprali ste ruke i lice? Sve tri plavokose glave kimnu. — Da, milostiva. Ona napući usne kako se ne bi nasmiješila. — Majka kaže da vas ne smijemo gnjaviti — reče Deidre. Uhvatila je rub donje usne svojim sićušnim zubićima, a zatim se okrenula prema njoj, zabrinuta lišca. — Mi vas ne gnjavimo, zar ne? — Naravno da je ne gnjavimo — reče Ewan ogorčeno. — Gospodarica je rekla da je možemo promatrati, a zatim, kad završi s jutarnjim poslovima, ona će nam reći što je dalje bilo. Je li tako, gospodarice? — Tako je, Ewane. On se okrene sestri, prekriži ručice na prsima i pogleda sestru s visoka, kimnuvši. — A jeste li konačno gotovi? — upita mala Anna. Christina se nasmiješi i obriše ruke o pregaču. — Upravo sam završila — slaže im, zanemarivši vosak koji je još trebalo ostrugati sa stolnjaka, svijeće koje je trebalo zamijeniti i srebrni svijećnjak koji je trebalo polirati. Sve to može pričekati. Uostalom, Tor to ionako neće primijetiti. 131 janja|balkandownload

Treba biti strpljiva, podsjetila se. Ako je zapušteno stanje Vijećnice koje je zatekla pri dolasku bilo nekakav pokazatelj, odavno se nitko nije pobrinuo za Torovu udobnost. On će jednom konačno ipak primijetiti koliko se ona trudi stvoriti ugodan dom, mjesto u kojem će on željeti boraviti i vraćati mu se s veseljem. Ponovno se usredotočivši na djecu, Christina reče: — Onda, gdje smo stali? — Zli Meleagant je ukrao Arthuru kraljicu i odveo je u svoj užasni dvorac u... — Gorreu — završi Christina. — Zašto su Lancelot, sir Kay i sir Gawan krenuli u potragu za kraljicom umjesto kralja Arthura? — upita Deidre. Dobro pitanje, pomisli Christina. Ali kako reći da je Guinevereinu nevjeru opravdavala činjenica da se kralj Arthur nije želio boriti za svoju ženu? No od nezgodne situacije spasilo ju je novo Deidreino pitanje. — (oće li Lancelot ubiti Meleaganta i spasiti kraljicu Guinevere? Ewan zastenje. — Naravno da hoće, šašavice. Lancelot je najveći ratnik svog vremena — baš kao i ri tuath. Poglavar nikad nikome ne bi dopustio da vas ukrade, zar ne, milostiva? Christina se nasmiješi. — Mislim da ne bi, Ewane. Ali ako si toliko siguran u Lancelotovu pobjedu, možda vam ne treba ispričati ostatak priče. Oni su doslovno skočili na nju, vičući glasno ne . Kad su se utišali, Christina pokupi svijećnjak i nastavi s pričom gdje je jučer stala.

*** Tor je ostavio senešala i njegova pisara u solani. Pisma i računi oduzeli su mu više vremena nego što je očekivao. Nadao se da će već ranije biti u kuli i jedva je čekao vratiti se svojim ljudima. Obuka je napredovala — u nekim područjima išla je bolje nego u drugima. Trebat će vremena da se sruše barijere među njegovim ratnicima. Vremena koje on nema. Bude li morao, sljedećeg će ih tjedna sve zajedno zavezati lancima. Protrljao je bradu, pokušavajući ublažiti ukočenost koja se širila prema leđima. Bože, kakva grozna noć. Nije se uopće uspio opustiti. Nije bilo teško pogoditi zašto. U usporedbi s mekim, svilenkastim plahtama i toplim krznom koje je ostavio za sobom, grubi pokrivač i sijeno na drvenom podu bili su dobrodošli poput kamene postelje. Christinini kovčezi su stigli, a s njima i raskoš kakvu prije nikad nije vidio. Plahte meke poput svilenih, a vjerojatno najprimamljiviji od svega bili su... pernati jastuci. Prvi put kad je položio glavu na taj jastuk, pomislio je da je umro i da je u raju. Trebala je silna snaga volje da bi se netko svake noći lišio takvog komfora. Ali k vragu, ratnici ne spavaju u posteljama. Glupost, koga on to zavarava? Nisu jastuci i meka posteljina zaslužni za to što je on nevoljko odlazio iz Dunvegana. Bila je to njegova previše primamljiva žena. 132 janja|balkandownload

Ali njegova glad za njom bila je očekivana, razmišljao je. Kad brak više ne bude tako nov, ta neutaživa požuda ubrzo će se smiriti. Začuo je glasan smijeh i pljesak koji su dopirali iz Velike vijećnice. Pitajući se o čemu se radi, on zađe za uglom do vrata i stane kao ukopan. Nije znao što je očekivao, ali to zasigurno nije bio prizor u kojem njegova žena stoji na stolu, vitlajući kao mačem nečim što je nalikovalo na svijećnjak. On glasno uvuče dah. Bože, kako je lijepa. Kosa joj je padala niz leđa, odmaknuta od lica običnom vrpcom, njezine velike, tamne oči sjajile su poput mjeseca nad morem, a baršunasto meki obrazi bili su rumeni od uzbuđenja. )zgledala je sretno, bezbrižno i mlado. Vrlo mlado. Tor se nije mogao sjetiti da je ikad bio tako mlad. )li da je bio tako sretan i bezbrižan. Ona je bila dašak svježeg proljetnog zraka u vlažnoj i hladnoj zimi. Ali što je dovraga radila? Gledao ju je kako se kreće po stolu. Kako se činilo, bila je to nekakva predstava. Oko nje se izgleda okupila većina posluge i troje male djece koja su je ushićeno gledala. Nitko ga uopće nije primijetio — sva je pozornost bila usmjerena na sitnu djevojku koja je izvodila strastvenu predstavu. Na trenutak je iz dubine podsvijesti izvukao sliku živahnog majčina lica dok im je pričala priče za laku noć. Obuzme ga silna čežnja za nestalim vremenima i na trenutak pomisli kako je njegov život mogao biti drukčiji da su mu roditelji poživjeli. Brzo odagna takve misli, posramljen svojom slabošću. Christina je mahala svijećnjakom prema dječaku koji je stajao ispod nje. — Ovoga puta nećeš pobjeći kazni, Maleagante — rekla je pretjerano dubokim glasom. — Ukaljao si ugled moje gospodarice i ja, Lancelot, najveći vitez u kraljevstvu, ću je obraniti. Platit ćeš za ovo životom! — Ona napravi pokret nalik na ubadanje komadom srebrnine u ruci. — Umri, strašni zlikovce! Dječačić krikne i dramatično umre, na veliku radost njegovih sestara i okupljenih koji počaste izvođače još jednim pljeskom nakon što još jednom teatralno dugo trzne nogama. — Ovo je bilo divno, Ewane — reče Christina, odlažući svijećnjak kako bi se pridružila aplauzu. — Bit ćeš sjajan vitez. — Ali ja ne želim biti vitez, milostiva. Ona je izgledala šokirano. — Ja sam mislila da svi dječaci žele biti vitezovi. On napuše svoja mala prsa poput purana. — Želim biti strašni ratnik s Visočja poput ri tuatha. Pametan dečko, pomisli Tor nasmiješivši se. — O, moja gospo — reče starija od djevojčica — što se dalje dogodilo? Kako je kraljica nagradila Lancelota za njegovu odanost? Rumenilo naglo preplavi Christinine obraze. Odjednom im se pogledi sretnu. )z njezinih se lagano razmaknutih usana otme uzdah, a obrazi su joj se još jače zažarili. — Gospodaru! Došli ste! Shvativši da su ih uhvatili u dokolici, sluge se požure djelovati zaposleno i brzo se raziđu. Stariji dječak i djevojčica zgrabe svoju mlađu sestru, koja je protestirala, i upute se za slugama. 133 janja|balkandownload

Mala se djevojčica pokušala oteti. — Ali želim čuti... — Šuti, Anna — reče dječak, žurno hodajući prema vratima. Zatim se sjeti i dobaci preko ramena: — Hvala vam, gospodarice. — Koliko vidim, publika te napustila — reče Tor, prišavši joj u nekoliko velikih koraka. Ona se ironično nasmiješi. — )zgleda da jest. Prilično neljubazno od njih, zar ne? On joj nehajno uzvrati smiješak. — )spričao bih se što sam vas prekinuo, ali mislim da je to bilo u pravi čas. )mam li pravo da je kraljica zahvalila vitezu na način koji nije za dječje uši? Ona se opet zacrveni i kimne, pogledavši ga u oči. — Mislim da je Deidre pogodila da ja malo prilagođavam romantičniji dio priče. Ona počne silaziti sa stola, ali on je zaustavi i obuhvati je oko struka. Nije skidala svoje tamne oči s njega. Koža mu se zažarila od njezina pogleda. Sjećanja na sinoćnje vođenje ljubavi još su mu bila svježa. A bila su svježa i na njegovu tijelu. — Pusti mene — reče promuklim glasom. Podigao ju je kao da uopće nema težine i privukao je k sebi, polako je spuštajući na tlo uživajući u trenutku povezanosti dok joj je tijelo klizilo niz njegovo. Preplavi ga vrućina. Bila je tako meka i tako je slatko mirisala. Od same njezine blizine on se ukruti. — Dakle, kako je kraljica iskazala svoju zahvalnost? — upita tiho, ne mogavši odoljeti. Obrazi bi joj mogli ostati trajno tamno ružičasti ako je ne prestane zadirkivati. Ali dovraga, to je bilo tako slatko. — Ja... ja... — zamucala je. On se suzdržavao da ne prasne u smijeh. Ona možda više nije bila djevica, ali još je uvijek bila očaravajuće nevina. Tako drukčija od svih koje je dosad upoznao. Držao ju je malo dulje nego što je nužno, u velikom iskušenju da je odnese u njihovu sobu. Zatim je pusti. — Moram ići — reče odlučno, kako bi sam sebe podsjetio na to. — Dužnost me zove. Rekao je to oštro, a ona je to shvatila kao kritiku, iako mu to nije bila namjera. Lice joj se snuždi. — Sigurno misliš da si se oženio nemarnom i lijenom ženom. Upravo sam se spremala ulaštiti srebrninu, ali... — Umjesto toga si odlučila vježbati mačevanje? Ovoga puta njegovo zadirkivanje nije djelovalo. — Djeca — reče ona kršeći ruke — ona su bila tako željna čuti ostatak priče. Bojim se da sam se zanijela. Odmah ću se vratiti svojim dužnostima. Izgledala je tako slomljeno da ju je on spontano primio za ruku kako bi je ohrabrio. — Ja uopće ne mislim da si ti lijena. Smatram da dobro obavljaš posao gospodarice dvorca. Ona ga pogleda razrogačenih očiju. — Zaista to misliš? Uistinu? Bilo je očito da je njoj jako stalo do njegova mišljenja. — Da, uistinu. On tada shvati da je to istina. Ona je taj posao uistinu dobro obavljala. Christina je ovdje bila vrlo kratko, ali s lakoćom je preuzela ulogu gospodarice dvorca. Tek je sada shvatio koliko joj je to teško moralo biti. Bila je mlada, neiskusna i okružena strancima. No imala je dovoljno autoriteta da zasluži 134 janja|balkandownload

poštovanje članova njegova klana. Morala ga je imati, jer u protivnom oni ne bi radili ono što ona želi. Sad kad se sjetio, onih nekoliko puta dok su zajedno jeli, sluge bi prvo donijele njoj pladnjeve s hranom na ogled, a kad bi ih ona odobrila, sjali bi od sreće. Oni je nisu samo poštovali, oni su je voljeli. A to nije bilo sve. Otkad je stigla, dvorac je izgledao nekako drukčije. Nije samo objesila tapiserije i napravila promjene koje mu je pokazala, već se radilo o još nečemu što nije mogao objasniti. U dvorcu se osjećala neka toplina. On se namršti, pitajući se loži li se po njezinom nalogu previše drva. — Zar nešto nije u redu? — upita ona. On odmahne glavom, još uvijek se mršteći. Nije ju želio povrijediti, ali morat će provjeriti kod senešala kakvo je stanje s drvima za ogrjev. — Ne, moram ići. Čekali su ga njegovi ljudi. No iz nekog razloga nije bio tako željan vratiti se obuci kao što je bio prije nekoliko minuta. Okrenuo se da ode, a nju preplavi očaj. Ovo je bila prva prilika za razgovor s njim tijekom dana otkad se vratio i pronašao je u kuhinji prekrivenu pepelom. Očito je postalo uobičajeno da je pronalazi u nezgodnim okolnostima. Ali nije ju bilo briga. Silno je željela saznati više o njemu i nije htjela propustiti priliku. — Čekaj! — On se okrene, a na licu mu je bio tako šokiran izraz da se osjećala kao budala. Obraze joj oblije vrućina. Rukama je nervozno savijala tkaninu suknje. — Ja... — Što je kanila reći? — Ne znam što voliš — izlane. — Što volim? — Jesti — objasni, osjećajući se glupo. Nije uspijevala izreći smislenu rečenicu u njegovoj blizini. Zacrvenjela bi se i mucala i ponašala se kao zaljubljena djevojčica. Čim bi on ušao u prostoriju, pretvorila se baš u to. — Željela bih znati što voliš kad s kuharom planiram tjedne obroke. — Cormac ti dopušta da mu naređuješ što kuhati? — Zvučao je zapanjeno. Ona se namršti. — Zar ne bi trebao? — Trebao bi, ali on je tvrdoglavi stari jarac. On priprema ono do mu je volja i ne sluša nikoga. Ona se dražesno osmjehne. — Osim mene. On je pogleda ispod oka i reče nakon dulje stanke: — Koliko te to koštalo? Ona stavi ruku na srce i odglumi povrijeđenost. — Strašno sam uvrijeđena. Njemu se trzne jedna obrva. Njoj se trznu usta. — Je li ti netko nekad rekao da si pretjerano sumnjičav? On prekriži ruke na prsima, a od toga mu iskoče veličanstveni mišići. Nikad joj neće dosaditi gledati ga. — Stalno mi to govore — reče. — To mi je posao. Činilo se da će Tor ovdje stajati vječno pa se ona nakašlje i reče: — Ah, dobro. Otkrila sam da je mnogo razumniji nakon velikog vrča cuirma. Tor se zasmijulji, a duboki zvuk njegova smijeha ispuni je toplinom. Zubi su mu bili tako bijeli u kontrastu s brončanim tenom, a bore na obrazima produbile bi mu se kad bi se nasmijao. — Čini mi se da sam se oženio prijetvornom djevojkom. 135 janja|balkandownload

Na trenutak se ona zapita govori li on o onome što se dogodilo u Finlagganu, ali s olakšanjem opazi sjaj u njegovim očima koji joj je jasno davao do znanja da je zadirkuje. Ona mu se drsko nasmiješi. — Ja to radije nazivam spretnošću. — Kako god si to učinila, ja sam zadivljen. Unatoč nehajnosti kojom je izrekao taj kompliment, on ju je nevjerojatno razdragao. Možda je ipak primjećivao njezin trud više nego je mislila? Ta je pomisao ohrabri. — Znam da imaš jako puno posla, ali mi smo se vjenčali prije skoro tri tjedna, a imali smo tako malo prilike za razgovor. Imam dojam da te slabo poznajem. — Smiješak mu nestane s lica, ali ona se nije obazirala na to upozorenje. Zanijelo ju je uzbuđenje zbog toga što su prvi put normalno razgovarali kao muž i žena i nije željela da to završi. — Skoro je vrijeme podnevnog obroka, a ima toliko toga što bih željela raspraviti s tobom. — Grozničavo je razmišljala. Je li primijetio nove jastuke? Također, željela je njegovo mišljenje o boji novih zavjesa na baldahinu. Toliko ga je toga željela pitati! — Možda bi mogao ostati? — A zatim joj padne na pamet još bolja zamisao. — )li bih ja mogla poći s tobom. Ne pada kiša, možda bi piknik.. — To je nemoguće. — On se ponovno sakrije iza fasade poglavara, a ona shvati koliko je pogriješila, osjećajući se kao da se glavom zaletjela u kameni zid. Silnom je mukom pokušala sakriti razočaranje ne želeći upropastiti taj trenutak, ali plašeći se da je njezina silna želja učinila upravo to. — Možda neki drugi put — reče vedro. Pokušavajući se pribrati, brzo doda: — Ali još mi nisi rekao što voliš. On odmahne rukom. — Što god odlučiš, meni je dobro. — U redu — reče ona tiho. Trenutak je nestao. Zašto je morala navaljivati? Zašto jednostavno nije uzela od njega ono što je bio voljan dati? On je zacijelo primijetio njezin pokunjen izraz lica. — Ciklu — teče. Ona ga pogleda. — Molim? — Ne volim ciklu. Ni pastrnjak, zapravo. Ona se razvedri. — Ni ja. Još nešto? — Slatke umake uz meso. Šećeru je mjesto u slasticama. — On je veselo pogleda. — I u suhim smokvama. Ona se zarumeni, shvativši da je zasigurno primijetio koliko voli slatkiše. — Vino ili pivo? — upita ga. — Viski, a zatim pivo. — Zatim se namršti. — Ali ne onaj slatki sirup koji ti piješ. Dakle, primijetio je i njezinu ljubav prema desertnom vinu? Činilo se da je primjećivao znatno više nego što je bila svjesna. (tjela ga je pitati o još stotinu stvari, ali osjetila je da on jedva čeka otići pa ga nije željela dalje zadržavati. — Hvala ti. On kimne i krene, ali zastane. — Neće me biti... — Nekoliko dana — završi ona glasom u kojem se nije nazirao ni tračak razočaranja. On je oštro pogleda i ona se zabrine da ga je ipak vidio. — Da, nekoliko dana. Ona se natjera osmjehnuti poput prave nezahtjevne žene. — Vidimo se kad se vratiš. 136 janja|balkandownload

Dugo ju je gledao i činilo se kao da nešto želi reći, no zatim se okrene na peti i izađe iz prostorije bez riječi. Gledala ga je s prozora kako hoda dvorištem, pitajući se što je to što ga na tako dugo odvlači od nje. Spremala se okrenuti, kad se ukoči na mjestu. Osjećala se kao da je netko na nju izlio vjedro ledeno hladne vode. Lady Janet je išla prema njemu s velikom košarom u ruci. Onakvom košarom u kakvoj se nosi hrana za piknik. )zgledalo je kao da ga je čekala. Tor je nešto rekao, a zatim su zajedno sišli po morskim stubama. Christinino je srce tako silovito lupalo da nije mogla disati. Bila je sigurna da to ne znači ništa. Ali zašto on odlazi s lady Janet, a ne s njom?

137 janja|balkandownload

14. Poglavlje ima je pokazala zube donoseći niske temperature, ledene vjetrove, kratke i beskrvne dane magle i oblaka. Dok je sunce spavalo, nebo se otvorilo. Došao je i prošao dan Svih Svetih, a zatim i dan sv. Martina. Uskoro će Christina početi s pripremana za Božić i Novu godinu. Kuharevi su unuci otišli. Bilo je malo veselja između tih sumornih kamenih zidova, ali ona je namjeravala učiniti sve da to promijeni. Bila je obeshrabrena, ali ne i poražena. Strpljenja, podsjetila se. Vjetar je zavijao, a kiša je udarala po uskim kapcima Vijećnice. Kakva užasna noć! Završila je s uređenjem paprati — jedine biljke koja je osim vrijesa u izobilju rasla u okolici dvorca — i zastala kako bi se divila različitim nijansama narančaste i sive. Brzo se ogledala po prostoriji, zadovoljna što je sve spremno za večernji obrok i uputila se u svoju odaju kako bi se presvukla. Nikad se ne zna kad će joj se Tor pridružiti pa se zato trudila izgledati najbolje što može u rijetkim prilikama kad bi došao na večeru. Dani su prolazili određenim ritmom. Obično bi on napustio dvorac u zoru i vraćao se kad je mrak već odavno pao, a ponekad se uopće ne bi vratio. Ali uvijek bi održao obećanje i rekao joj kad ga neće biti nekoliko dana. Više ga nije ispitivala kamo ide, znajući da će joj odgovoriti isto kao i uvijek — da obavlja poslove za dobrobit klana — a kako se činilo, sve te poslove obavljao je on sam. Nije mogla ne primijetiti da je i lady Janet često bila odsutna. Nije željela misliti da to nije samo slučajnost. Ali sve joj se teže bilo uvjeravati u to da njezin muž možda gaji posebne osjećaje prema njoj. Zapravo, nije znala što misliti. Nije se nikako radilo o tome da nešto nije bilo u redu... Nije se ona imala na što žaliti. Ali njezin brak nije napredovao kako se nadala, a nije znala što učiniti u vezi s tim. Već je više od mjesec dana živjela u Dunveganu, a svog muža na mnogo razina nije poznavala ništa bolje nego kad je tek stigla u dvorac. Saznala je što voli jesti i piti, to da ga njegov klan smatra živom legendom, smatrajući da je on ujedno i kraljevsko božanstvo i ratni junak; da svoje kućanstvo drži u redu vojničkom preciznošću; da se rijetko opusti; da osim brata ima i sestru to je saznala od pisara i da se, poželi li on to, ona može raspasti od njegova dodira. Poznavala je vrući osjećaj njegove kože na svojoj, način na koji miris bora od njegova sapuna postaje jači kad mu se tijelo zagrije od strasti, znala je kakav je osjećaj kad neobrijanom bradom pomiluje njezinu kožu, zatim one svilene meke

Z

138 janja|balkandownload

dlake u obliku slova V na njegovim prsima, pritisak njegovih usana na njezinoj dojci i predivan osjećaj njegovih dlanova koji joj pokrivaju tijelo. Zakoračila je u svoju odaju, pogledavši odmah prema krevetu — jedinom mjestu na kojem su se povezali. Preplavi je vrućina od sjećanja na tu njihovu iskonsku strast koju su dijelili. Znala je kako mu se mišići na rukama i ramenima napinju kad se pridržava nad njom kako bi gurao unutra. Znala je kako su tvrdi ti ispupčeni mišići pod njezinim milovanjima. Znala je kolika je njegova težina kad leži na njoj, punina kad je duboko u njoj, ritam njegova vođenja ljubavi kad se pomicao, ulazeći i izlazeći iz nje. Znala je kako mu se mišići na trbuhu stišću u tvrde pločice trenutak prije nego što će vrisnuti uhvaćen u vrtlog sladostrašća. Znala je zvuk njegova sladostrašća — oštro stenjanje, a zatim duboko režanje koje je odjekivalo u njezinim ušima dugo nakon što bi otišao. A otišao bi svaki put, bez obzira na to koliko se ona nadala da će ostati. Da će se barem jednom probuditi u njegovu naručuju... Nešto je stisne u grudima i ona se okrene od postelje. Znala je kako on vodi ljubav, ali o njemu samome ništa nije znala. On je držao svoje misli za sebe. Bez obzira na to koliko se silno trudila razbiti zid koji je podigao oko sebe, ništa nije djelovalo. Možda bi trebala zamoliti kralja Edwarda da joj posudi svoj zloglasni stroj za opsade Warwolf , pomisli žalosno. Tor je bio tako navikao biti sam, držati sve u sebi, da je smatrala kako on uopće ne zna što propušta. )li da je ona povrijeđena zato što se on trudi poštedjeti je svega. U onim rijetkim prilikama kad bi joj se pridružio za obrokom, njezini pokušaji za intimnijim razgovorima bili su uljudno, ali vrlo odlučno, odbijeni. Njezin trud da uljepša i oživi sumornu Vijećnicu bio je besmislen. Ona je pokušala biti od pomoći. Raditi nešto lijepo za njega, poput, nagovoriti kuhara da pripremi njegovu omiljenu hranu ili brinuti se da mu odjeća bude besprijekorno čista i svježe oprana. Ali on je bio previše zauzet da bi to primijetio. Počela se osjećati kao jedan od njegovih pasa. Štene, koje ga obožava i prati u stopu, tražeći bilo kakav znak ljubavi. Nježan dodir. Pogled. Nešto što će pokazati da mu je stalo, bilo što. Čak i samo još jedan poljubac u tjeme vratio bi joj nadu. Nije se radilo o tome da je on bio okrutan. Da bi netko bio okrutan, potrebne su snažne emocije. Možda bi to bilo lakše. Tada bi barem znala na čemu je. Bila je pomislila da je osjetila nešto posebno među njima, ali što ako griješi? Što ako nikada neće biti udobnih noći ispred kamina? Što ako je to sve? Izgledalo je kao da Tor ima dvije emocije kad se radilo o njoj: ljubazna ravnodušnost tijekom dana i strast tijekom noći. Ovo drugo davalo joj je nadu. Strast među njima bila je sve veća, a želje njezina tijela postupno su bile sve ugodnije te se počela opuštati. Barem je s njom bilo tako. Željela je da je to obostrano, no opet, nije to mogla ni s čim usporediti. Ne na način na koji je on to mogao. No čak i u krevetu imala je dojam kako nešto nije u redu. Da se on suzdržava. Osjetila je oštru bol u prsima, strahujući da je smatra razočaranjem. Sigurno nešto krivo radim. 139 janja|balkandownload

Očajnički ga je željela zadovoljiti. Ali kako? Bilo je jasno da ga nikako nije impresionirala svojom vještinom kao supruga. On ju je naučio strasti, on ju je naučio kako osjetiti žudnju vlastitog ti jela, ali o njegovoj je ona još uvijek znala tako malo. Što on voli? Uvijek je djelovao tako sabrano, osim... To je to! Onaj prvi put. Bilo je nečeg sirovog i stvarnog u onom trenutku kad su prvi put bili zajedno. Možda je on volio baš tako? Obrazi su joj se zažarili na razvratno sjećanje na to kako je ušao u nju odostraga. Oblije je vrućina nisko u trbuhu. )mala je plan. Taj plan zahtijevao je smjelost, ali čednost je neće odvratiti od nauma. Da bi srušila zid nepovjerenja i izoliranosti koji je sagradio oko sebe, morat će odlučno udariti. Warwolf nije bio ništa prema ono me što je ona planirala.

*** Val se srušio na Tora, vukući ga prema dnu i držeći ga pod vodom dovoljno dugo da bi se većina muškaraca uspaničila. Pluća su ga pekla dok se probijao gore prema površini, uvlačeći zrak velikim udisajima. — Je li netko odlučio odustati? — povikao je, glasa prigušenog hukom vjetra i glasnim udaranjem kišnih kapi o površinu. Pitanje je dočekano zborskim odgovorom iscrpljenih, ali odlučnih muškaraca: — Ne, kapetane. Nakon više od jednog sata u ledenim vodama jezera tijekom najgore oluje koja je te godine pogodila Skye, čak je i MacSorley počeo pokazivati znakove slabosti. Samo bi luđak ušao u jezero u noći poput večerašnje. Ali on je baš ovakvu noć čekao. Nije mogao smisliti izazovnije uvjete ni da je sam prizvao tu oluju. )zgledalo je kao da je Tor oslobodio svoju žudnju za osvetom u moćnoj bujici. Voda je udarala o kršne stijene koje su okruživale jezero u velikim, glasnim valovima. Otplivali su do ušća rijeke u jezero, otprilike četiristo metara od obale, po metar i pol visokim valovima i struji koja ih je vraćala natrag. Probijajući se dalje čamcem, trudili su se ostati na njemu, okruženi crnim morem i susnježicom koja je nemilosrdno padala po njima. Ljeti, za mirnog dana bez vjetra, on bi mogao ostati tamo vani zauvijek. Ali ledena zimska voda i opako more u trenu bi čovjeku oduzeli svu snagu. Zubi su mu prestali cvokotati, a ruke i noge su ga prestale peći već odavno. Nije osjećao ništa. Znao je prepoznati znakove opasnosti, ali nastavio je dalje, probijao se kroz bol i strah koji bi porazili sve osim najelitnijih ratnika. Snaga. )zdržljivost. Nikad se ne predaj. Žilavost tijela i duha bilo je ono što je njegove ljude učinilo najboljima. Dok bi drugi ljudi stajali na obali i drhtali, njegovi su skakali u jezero. 140 janja|balkandownload

S obzirom na to da je on bio jedan od najboljih plivača u skupini — dobar kao i MacRuairi, iako ne baš tako nadljudski jak poput MacSorleyja — mogao je zamisliti kako silno pate ostali njegovi ratnici. Ali odustajanje nije dolazilo u obzir. Nikako. Bolje da odmah shvate što ih čeka, sada kad još može riskirati jednog ratnika, a ne čitavu ekipu. Većina su bili dobri plivači, ali Seton i MacKay nisu se baš tako ugodno osjećali u vodi kao ostali — Seton, zato što je bio Englez, a MacKay zato što je dolazio iz planinskog područja duboko u Visočju. No svaki je tim jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika. A ova vježba, kao i mnoge druge kojima ih je podvrgnuo proteklih nekoliko tjedana, trebala je pokazati važnost zajedničkog rada, kao i potrebu da budu pripremljeni na svako okruženje koje zateknu — i tjelesno i psihički. Da bi se pobijedila mnogobrojnija i bolje opremljena vojska, moraju biti brži, pametniji, jači i moraju se znati kretati po najnegostoljubivijem terenu s lakoćom, a takav teren je i voda. — Prozivka — naredi. Bilo je premračno i uzburkano da bi vidio sve svoje ljude, pa se morao pouzdati u povremene provjere kako bi se uvjerio da su svi na broju. Prvog ih je dana rasporedio u parove i uputio ih da nikada ne odlutaju daleko od svog partnera — a u vodi je to značilo da se ne smiju udaljavati više od duljine ruke. Oni neće uvijek djelovati u timovima — velikim ili malim — ali morali su biti spremni za to. — Tim broj jedan spreman, kapetane. MacSorley i MacRuairi. Pomorac i gusar. Oba rođaka i potomka moćnog Somerleda bila su odlični plivači, ali MacRuairijeva posebna vještina bila je izvlačenje. Pričalo se da se taj može izvući i uvući bilo kamo. To je bila korisna vještina ne samo u izvlačenju, već i u klanju ljudi. On je bio pravi ubojica — to je Tor jasno vidio. Spario je dobroćudnog MacSorleyja s njegovim mračnim bratićem hladna srca, kako bi pazio na njega. Činjenica da je MacSorleyjevo stalno podbadanje živciralo MacRuairija bila je slučajnost, ali bilo je to i korisno. Naviknut da radi sam, MacRuairi je bio užasnut radom u paru — a i to je bilo korisno. — Tim broj dva, spreman. Campbell i MacGregor. )zviđač i strijelac. Campbell je također bio izuzetno vješt u bacanju koplja, a njih su se dvojica stalno nadmetali u gađanju, trudeći se, kako su dani odmicali, biti bolji jedan od drugog. Nakon što su proveli tjedan dana zavezani lancem, antagonizam između dvojice neprijatelja samo je narastao, ali naučili su raditi zajedno i obaviti zadatak koji im je zadan. To je zasad bilo dovoljno. Sparivanje njih dvojice bilo je prikladnije nego što je isprva mislio. Obojica su izbjegavala grupne razgovore. MacGregor je bio samotnjak, a Campbell promatrač, zadovoljan položajem na rubu događanja — no njihovi slični temperamenti nisu smanjili neprijateljstvo među njima. — Tim broj tri, spreman, kapetane. 141 janja|balkandownload

MacKay i Gordon. Još jedan prikladan par. (rabri, otvrdnuli gorštak i mršavi alkemičar djelovali su izvana jako različito, no ispalo je da je MacKay također i nekakav izumitelj, koji se bavio raznovrsnim pokusima. Za razliku od čudnog crnog praška koji Gordon rabi za stvaranje gromova i vatre, MacKay je eksperimentirao s oružjem, kovao zastrašujuće instrumente jezivih naziva, poput kopač očiju ili drobitelj lubanje . — Tim broj četiri, spreman, kapetane. Lamont i MacLean. Lovac i napadač. Lamont je bio poznat kao lovac na ljude — sposoban pronaći i pratiti svaki trag, bez obzira kako slab. MacLean je bio zastrašujuće vješt s ogromnom sjekirom kojom je vitlao i pričalo se da je bio vođa niza smjelih napada na Engleze u Carricku. Lamontovi su također bili u dugoj zavadi s Boydovima. Da je Tor to ranije znao, možda bi drukčije odredio parove. Boyd i Seton. Najjači i najslabiji. Englez je bio najslabija karika u lancu, a to ga je strahovito ljutilo. Nije se radilo o tome je li prosudba da on zaslužuje biti ovdje bila pogrešna, već je on samo plaćao danak svojoj mladosti i neiskustvu. Zapravo, Seton je prilično podcijenio svoju vještinu s nožem. Bacao je bodež nevjerojatno precizno. Ali nije bio Torov posao reći mu da zaslužuje biti ovdje; Seton je to trebao sam shvatiti. Tor se pokušao namrštiti, ali lice mu je bilo ukočeno. Ako obuka ne ubije Setona, lako bi ga mogao ubiti Boyd. Unatoč očitoj razlici u snazi, Seton se odbijao povući. Kad god bi ga Boyd izazvao, Seton bi dopustio da ga to pogodi. To ga je proždiralo, a Tor je samo čekao kad će se Seton puknuti. Njegova bi ga oholost i engleski ponos lako mogli doći glave. Tor je možda pogriješio u ovom sparivanju jer je podcijenio Boydovu mržnju prema Englezima. Zavađeni pripadnici istog klana, Boyd i Lamont, možda bi bili bolji izbor. U ovoj skupini neslaganje je bilo uobičajena pojava. Još ga jedan val povuče pod površinu. Dosta je bilo. Vrijeme je za povratak. On izda naredbu i osjeti olakšanje među redovima, ali njegovi su ljudi bili previše iscrpljeni i promrzli da bi klicali od veselja. On je bio ponosan na njih. Obično bi ovaj test sačuvao za kasniju obuku, ali oluja je bila previše primamljiva da bi čekao. Ovoga puta su plivali niz struju i valove pa su stigli na obalu znatno lakše nego kad su plivali u suprotnom smjeru. Kad su se svi ljudi izvukli iz vode, Tor bi se najradije srušio gol na stjenovitu obalu. Sagnuvši se da bi došao do daha, primijetio je da nekolicina radi upravo to. — Dobro je bilo — reče kad je došao do daha, udijelivši svojim ljudima jednu od rijetkih pohvala. Vjetar i susnježica posustali su tek toliko da je uspio razaznati obrise u mraku. Dlake su mu se nakostriješile na potiljku, ali ne od studeni. Devet obrisa. )zbrojao ih je ne razmišljajući — to je bilo nešto što je radio instinktivno. Morao je znati jesu li svi njegovi ljudi na broju. Tor opsuje i pogleda Boyda. — Gdje je Seton? Boyd se prene i brzo se ogleda oko sebe. — Bio je točno iza mene... 142 janja|balkandownload

Tor nije gubio vrijeme. Skočio je u vodu, osnažen silnim bijesom. Ubit će Boyda vlastitim rukama, bez obzira na to što ga smatraju najjačim od svih. Bilo je užasno izgubiti nekog od svojih iz bilo kojeg razloga. Bilo je neoprostivo ne paziti na svog partnera. Nije imao namjeru objašnjavati Bruceu kako je dopustio njegovom mladom šogoru da se utopi. MacSorley dopliva do njega. — Vidiš li ga? — Ne — odgovori Tor. Bilo je mračno kao u paklu. Okrenuo se i ugledao ostatak svojih ljudi iza sebe. — Raspršite se. Gledajte ravno naprijed i čekajte da se valovi... — Evo! — MacRuairi pokaže oko pet metara pred sobom. Njegovoj sposobnosti da vidi u mraku nije bilo premca. Tor je uspio vidjeti samo bljesak svjetlosti iznad vode. Sva sreća što je Seton bio svjetlokos. Tor se samo nadao da nisu zakasnili. MacSorley je prvi stigao do njega. Priče o njegovoj brzini u vodi nisu bile pretjerane. Tor nikada nikog nije vidio da tako brzo pliva. Uz Torovu pomoć MacSorley je izvukao Setona na obalu i odvukao njegovo mlohavo tijelo na kamenu plažu. Obojica su se nagnuli nad tijelo mladića. — Ne diše — reče MacSorley. Tor opsuje. Ne oklijevajući, okrene momka i mlatne ga dlanom po leđima. Bez rezultata. Ponovi postupak, udarivši ga ovaj puta malo jače. Djelovalo je. Voda mu izleti iz pluća i on se nakašlje dok mu se tijelo grčilo u napadu kašlja. Tor osjeti kako mu se opušta napetost u leđima i ramenima. Nakon nekoliko minuta, kad se Setonovo tijelo iščistilo od vode, on pokuša sjesti. Ali MacSorley ga zadrži dolje. — Bolje je da legneš. Malo si večeras previše popio. Seton se uspije osmjehnuti, ali se ubrzo ponovno zadrži. — Jesam li završio izazov? — upita, pogledavši Tora. Tor kimne. — Da, momče, završio si. — Bijes koji ga je obuzeo prema Boydu vrati se punom snagom. Boyd nije rekao ni riječ, već je stajao sa strane dok su drugi pokušavali oživjeti njegova partnera. Po sumornom izrazu njegova lica, Tor je znao da Boyd shvaća kako je pogriješio, ali bilo je prokleto prekasno. On obuhvati dlanom Boydov debeli vrat, tresući se od silnog bijesa. — Tražio sam da poštujete jedno jedino pravilo, koje to? Boyd ga pogleda u oči ne trznuvši. — Ostani sa svojim partnerom. Tor stisne dlan, privukavši Boyda bliže. Licem u lice, kroz zube procijedi svaku riječ. — Ovi ljudi računaju na tebe da ćeš ih podržati, obaviti svoj dio posla, biti članom tima, a ti si upravo sve nas iznevjerio. Ako budeš morao nositi nekoga kroz najdublji krug pakla, to ćeš i učiniti jer će oni to učiniti za tebe. Shvaćaš li? Neumoljivi se ratnik posrami i kimne. — Pogriješio sam. To se neće ponoviti. Tor ga odgurne od sebe. — Ne, neće, dovraga. — Samo zato što je ono što se dogodilo djelomično bila i njegova krivnja, Tor nije Boyda otjerao s obuke. Nije se radilo o tome da je mislio kako je pretjerao u težini zadataka koje je dao svojim ljudima — da bi netko postao elitni ratnik, on mora moći prijeći krajnje 143 janja|balkandownload

granice izdržljivosti, nadmašiti samog sebe. Netko to ima u sebi, a netko nema. To možda zvuči okrutno, ali Tor je odgovarao skupini, a ne jednom čovjeku. On je točno znao koliko daleko može ići i to je bila jedna od stvari koja ga je činila odličnim vođom. No, bez obzira na tamu, ovi su ljudi bili njegova odgovornost. On je trebao primijetiti da Seton nedostaje. — Učini još jednom nešto slično, i letiš van. Nije me briga koliko si jak ili poseban. Ovo je ekipa. Ako želiš ratovati sam, idi doma. Muškarci su nakon toga bili pokunjeni. Vratili su se u kulu kako bi pojeli obrok koji im je Janet pripremila. Razgovaralo se manje nego obično, iako MacSorley nije mogao odoljeti da ne podbode nekoliko puta Setona, upitavši ga bi li radije umjesto cuirma popio čašu morske vode, s obzirom na veliku ljubav koju je pokazao prema njoj te se ponudio da mu je donese. Nije bilo onako kao što se Tor nadao, ali imao je dojam da se večeras nešto promijenilo. ) to ne zato što je Seton skoro umro. Ovi se ljudi nisu bojali smrti. Jednom je gorštaku smrt u bitci bila vrhunska nagrada — što je možda objašnjavalo zašto je njihov divlji stil ratovanja, u kojem ništa nije bilo zabranjeno, izazivao stravu u srcima njihovih neprijatelja. Promjena je bila u tome što ljudi više nisu samo slušali njegove riječi o tome koliko je važno da zajedno djeluju, već su im te riječi i konačno sjele. Neće se sve promijeniti u samo jednoj noći — oni su ipak bili previše naviknuti boriti se sami za osobnu slavu — ali do promjene će doći. Nakon tjedana teškog rada, razjedinjena garda okrenula je novu stranicu, i po prvi put, uspjeh je izgledao moguć. Možda ih ipak neće morati lancima vezivati jednog za drugog. Ostavio ih je neka tiho razgovaraju kraj vatre dok je on krenuo prema Dunveganu. Oluja je posustala, ali Tor se znao kretati po klizavim kamenim stubama na morskim vratima i bez maglovitog sjaja mjesečine. Stražari koji su stajali uza zid, pozdraviše ga kad je ušao unutar zidina. Nije bilo prvi put da je prokleo obećanje koje je dao svojoj ženi. Promrzao do kostiju i iscrpljen, bio je u iskušenju da provede noć u kuli, ali nije joj javio da se noćas neće vratiti doma. Nije bio naviknut na to da je bilo kome dužan javljati i objašnjavati svoje postupke i to mu je išlo na živce. Zašto joj je dopuštao da mu odvraća pozornost od dužnosti? On bi trebao biti sa svojim ljudima, opijati se i slušati neprestano MacSorleyjevo hvalisanje i podbadanje, Gordonove priče o podvizima njegova djeda u posljednjem križarskom ratu, gdje se borio rame uz rame s vitezovima templarima, Boydove primjedbe o nepravdama koje čine Englezi duž granica, ili o najomiljenijoj temi među ratnicima koji se nalaze daleko od doma: ženama. Ali jedan dio njega — dio koji je svakim danom bio sve veći — nije ju želio razočarati. Christina je radila svoj dio, brinula se o dvorcu i svojim dužnostima na način na koji on nije imao primjedbi. No zbog načina na koji ga je gledala, Tora bi zapekla savjest. On joj je nanosio bol i to ga je brinulo. Ona je imala očekivanja od njega koja nikako ne može ispuniti. Njezina slika braka bila je romantična priča kakvu su 144 janja|balkandownload

ispjevali bardovi — poput one o vitezu koji je bio odan svojoj dami, koju je pričala onoj dječici, a on je to slučajno čuo. On će joj osigurati odjeću, zaklon i zaštitu — dat će svoj život za nju bez razmišljanja — ali bliskost koju je ona željela od njega, za njega nije bila moguća. Čak i da nije imao dužnost prema svome klanu, on jednostavno nije bio sposoban za takve emocije. Predugo je bio poglavar i ratnik. Okružen smrću i užasom većinu života, vidio je stvari od kojih bi joj se koža naježila. Rano je naučio da se ne treba vezati ni za koga. Vidio je previše ljudi kako umiru; svoje roditelje, prijatelje — k vragu, čak i svoju prvu ženu. Odsutnost mu je pružala prednost koju je njegov klan trebao kako bi preživio i napredovao, kako bi mogao donositi odluke koje se tiču života i smrti, kako bi postigao pobjedu na bojišnici. On si ne može priuštiti da bude bilo kako drukčije. On je bio ono što su od njega napravili rat i dužnost — hladan i nemilosrdan. Dok je prilazio, još se vidjela svjetlost koja je sjajila u Vijećnici, iako je večernji obrok zacijelo završio već odavno. On uzrujano opsuje kroz zube. Čak i polumrtav od iscrpljenosti, ipak je osjetio nepogrešivo komešanje u međunožnju, znajući da će ju uskoro vidjeti. Njegov novi brak nije se nimalo izlizao. On se počeo pitati hoće li je se ikada zasititi. Noć po noć, nije se mogao suzdržati. Čak i kad se na nekoliko noći prisilio spavati u kuli — dokazujući sam sebi da on to može — mislio je na nju. Ona je uzurpirala njegove misli, njegove snove, čak i njegov razum u najneprikladnijim trenutcima. Jučer, usred mačevanja s MacRuairijem, kad je podigao ruku da bi zamahnuo mačem, ulovio je dašak njezina cvjetnog mirisa na svojoj koži. Za taj je propust bio kažnjen udarcem u rame. Ništa nije djelovalo. Bez obzira na to koliko ju je puta uzeo, njegova požuda za vlastitom ženom nije jenjavala. Samo je postajala sve žešća. Sve intenzivnija. Vukla ga je k njoj, bez obzira na to s kolikom se snagom odupirao. Ali ne večeras. Večeras je jednostavno bio užasno umoran. Bez obzira na to koliko će očaravajuće izgledati sklupčana na postelji, tamne kose razasute oko ramena i mekog obraza pritisnutog na jastuk, on će joj poželjeti laku noć i otići na spavanje sa svojim ljudima, kraj vatre. Tamo kamo pripada. Ušao je u Vijećnicu, udišući bogati, snažni miris pomiješan s mirisom cjepanica iz kamina. Klinčić i muškatni oraščić, prepoznao je. Oblije ga neka toplina. Unatoč iscrpljenosti, osjeti kako mu se tijelo opušta. )zroni sjećanje zakopano u najdubljem kutku njegova uma. Na njegovu majku. Na neko drugo vrijeme. Što je to bilo u toj njegovoj mladoj ženi, čime je ona budila ta čudna sjećanja? )ako ga je Rhuairi uvjeravao da Christina nije naredila da se loži više drva za ogrjev, ipak je imao dojam da je u dvorcu toplije. Nije mogao točno reći o čemu se radi, ali u Dunveganu je bilo drukčije. Zrak je bio mekši, ozračje udobnije. Sa svakim povratkom to je sve više primjećivao. Bojao se da mu se dvorac počeo previše sviđati. Većina ostalih pripadnika njegova klana još je uživala u piću, ali nekoliko ih je već odmotalo prostirke i leglo na počinak. Rhuairi mu priđe kako bi ga 145 janja|balkandownload

obavijestio o današnjim zbivanjima u dvorcu, uključujući i nove probleme s rentom. Kad je Tor izašao iz prostorije, bio je još umorniji, iscrpljen problemima na dva fronta, koji su zahtijevah dvostruku odgovornost. Obuka ljudi na određeni je način poremetila dužnosti koje je imao prema svome klanu. Ali nije se zavaravao. On je volio uvježbavati te ljude. Oni su se razlikovali od svake druge postrojbe koju je u životu obučavao. Obično se osjećao razdor između kapetana i vojnika, ali ovi su ljudi bih jednaki jedan drugom. Ne samo glede čina, već i vještine. On se osjećao kao dio nečeg značajnog. Vidjevši srebrnu zraku svjetla kako se probija ispod vrata, Tor pokuca. Čuo je stenjanje i komešanje prije nego što ih je otvorio. Christina je bila na koljenima, spremala nešto u kovčeg u trenutku kad je ušao. Zatvorivši poklopac kovčega, okrenula se prema njemu s nepogrešivo zarumenjelim obrazima osobe koja je nešto skrivila. Vidio je prazan tanjur kraj njezina kreveta, primijetivši ostatak nečeg slatkog. Što je to radila? Spremala u kovčeg smokve za zimu? One su bile prilično skupe. )pak, kad je primijetio koliko ona voli suhe šljive i smokve, rekao je Rhuairiju da kupi dodatnu količinu za Božić. Možda će joj to donijeti smiješak na lice. Volio je kad se smiješila. — Došao si! — uzviknula je, skočivši na noge i požurivši mu u susret. Koliko god mu se sviđao takav oduševljen doček, imao je osjećaj da mu želi odvratiti pozornost od nečeg. On pogleda škrinju, a zatim ponovno nju. — Omeo sam te u nečem? Ona odmahne glavom. — Ne, samo sam spremala neke halje koje treba zakrpati. On je pogleda ispod oka. — Dok si jela smokve? Obrazi joj se dražesno zarumene, a njemu se opet vrati poznati osjećaj u grudima. Crna joj je kosa bila raspuštena i padala joj je preko lica kao gusti, svileni veo. Nesvjesno ispruži ruku i nježno joj zatakne kosu iza uha. Često je vidio kako ona to radi. Ona uvuče dah i pogleda ga u oči. Nije znao tko je od njih više iznenađen njegovom gestom. Bilo je to baš kao i onda kad ju je poljubio u tjeme. Nažalost, ovoga puta nije spavala. On brzo spusti ruku i skrene pogled. Razoružali su ga čudni osjećaji prema njegovoj mladoj ženi. On nikad nije upoznao nekog nalik njoj — dražesnog, ljubaznog, pažljivog, i tako strašno željnog ugoditi. Ona ga je stalno dodirivala — lagano bi mu dodirnula ruku, nježno je stisnula. Otkad mu je majka umrla, nitko ga nije tako slobodno dodirivao. Nešto u vezi s njom pozivalo je na bliskost. On bi trebao biti u kuli s Bruceovom gardom, a ne u ovoj sobi sam s njom, ne želeći ništa tako silno kao zagrliti ju, priljubiti njezinu meku, golu kožu o svoju i udisati njezin svježi miris kao da je to ambrozija za umirućeg čovjeka. Shvaćao je seksualnu žudnju. Ali ovu žudnju da joj bude blizu nije, pogotovo kad je štetila njegovim dužnostima. Smekšao se i bolje bi bilo da učini nešto u vezi s tim. Ona se snuždi. — Zar nisi... On zanemari bolno stezanje u grudima. — )mao sam težak dan. 146 janja|balkandownload

)zgledala je kao da joj je upravo zgazio omiljenog psića. — Ah — reče, kršeći ruke. — Ja sam samo... Christina spusti pogled izbjegavajući njegov, ali vidio je kako su joj se obrazi nježno zarumenjeli. Tako je lijepa, pomisli, a stezanje u grudima preseli mu se u grlo. Nekad je bilo bolno samo gledati ju. Njezina slatka ranjivost privlačila ga je na način koji nikada prije nije iskusio. Ruka mu se podigne da bi joj dodirnula obraz, ali brzo se spusti. On se natjera odvratiti pogled od nje. Ovo je ludo. Mora se sabrati. Ona je odvlačenje pozornosti koje si ne može priuštiti. Planirao je izreći kako joj želi laku noć, ali njezine ga riječi naglo prekinu u namjeri. — Nadala sam se da bismo večeras mogli probati nešto novo — izleti joj. On je pogleda, a tijelo mu odmah naglo oživi. — Novo? — jedva je uspio izustiti. Uvjeravao je sam sebe da ona ne misli ono na što je on pomislio. Ona nije znala kako to što je izrekla zvuči provokativno. )li je znala? Naslutio je kako se ona silno bori u sebi. Njezina prirodna strastvena radoznalost sukobila se s duboko usađenom djevojačkom čednosti. Njegova mlada nevjesta postavila je sve smjelija. Neka mu Bog pomogne kad Christina konačno oslobodi svoju strastvenost. Ona mu se približi, dovoljno blizu da su joj se zrele obline dojki očešale o tkaninu njegove košulje. Skoro je iskočio iz kože kad su ga uboli ukrućeni vršci njezinih bradavica. Položila je dlanove na njegova prsa, nagnuvši glavu kako bi ga pogledala u oči. Senzualnost u tim njezinim tamnim, egzotičnim očima jasno je davala do znanja što ona želi. Težina u njegovom međunožju se pojača. Krv mu uzavre kad ga preplavi njezin nježni ženstveni miris. Ona nema pojma što mu radi. Koliko je gladan za njom. Kako su njezine bestidne želje samo pojačale tu silnu glad. — Razmišljala sam bismo li mogli... On pričeka. Srce mu je mahnito udaralo pod njezinim dlanom. Vidio je da ne zna kako izreći ono što želi. — O čemu se radi, djevojko? — reče promuklim glasom, ne mogavši se suzdržati od milovanja baršunaste obline njezina obraza. Cijelo mu je tijelo bridjelo od svjesnosti, baš kao i svaki put kad bi je dodirnuo. — Reci što to želiš. — Razmišljala sam bismo li mogli pokušati onako kao... kao one prve noći... On se ukoči. Ali krv, krv mu je uzavrela kao u paklu. Nitko nikad nije takvom silinom pokušao skinuti lance uljuđenosti. Svaki životinjski instinkt u njemu probudi se poput lava spremnog da se oslobodi kaveza. Kurac mu se ukruti, tvrd kao kamen i bolan. Ona ne može tražiti od njega... Ali tražila je baš to. On je pogleda u oči. — Odzada.

147 janja|balkandownload

15. Poglavlje hristina se strahovito zarumeni, pitajući se je li pogriješila. Jedan dugi, mučni trenutak, on se nije pomaknuo, nije rekao ni riječ. Činilo se kao da mu je svaki mišić napet do krajnjih granica. Prostorijom je odjekivala bolna tišina. Ona ga nije mogla pogledati, posramljena vlastitom odvažnošću. Koji joj je vrag bio? Što li on sad misli o njezinom razvratnom zahtjevu? Ovo je zasigurno bio najsramotniji trenutak u njezinu životu. — Žao mi je — promrmlja ona, odmaknuvši se korak od njega. — Ti si želio otići. Zaboravi... Od dubokog zvuka koji je stigao iz njegova grla, njoj krenu žmarci niz kralježnicu. Bio je to zvuk kakav bi on ispustio trenutak prije... Izgledalo je da se prenuo iz sanjarenja. — Vraga ću zaboraviti — reče on, zgrabivši je za zapešće i povukavši je grubo prema svojim prsima. Ona zastenje, a od dodira njihovih tijela svaki živčani završetak zatitra joj od svjesnosti. Ona ga pogleda u lice, otkrivši kako dosad na njemu nikad nije vidjela tako žestok izraz. Trzanje mišića ispod njegove vilice pulsiralo je snažno i brzo. Ona se nesvjesno pokuša odmaknuti, pomalo uplašena onim što je možda nehotice oslobodila. On je u ovom trenutku bio zastrašujući ratnik od glave do pete — mnogo više barbar nego vitez. No on je nije kanio pustiti. Njegov prodorni pogled uhvatio ju je u svoju vatrenu zamku. — Nikamo ja ne idem, a ni ti. Ne nakon ovakvog zahtjeva. — On je podigne u naručje i odnese nekoliko koraka do postelje. Christinino je srce mahnito lupalo od uzbuđenja i nervoze. Osjetila je kako napetost bjesni u njemu, kako njegova žudnja za njom zrači na razini koju dosad nije iskusila. Djelovao je kao čovjek gurnut do ruba, koji se grčevito drži za posljednje niti samokontrole. Bilo je to divlje, opasno i uzbudljivo — jako uzbudljivo. On ju spusti na pokrivače iznenađujućom nježnošću s obzirom na žestinu pokreta kad je počeo svlačiti svoju odjeću. Grubo je strgnuo plašt s ramena, zatim čizme, a potom cotun optočen zakovicama. Ali kad se nagnuo kako bi ugasio svijeću, ona ga zaustavi. — Molim te, nemoj. — Nije željela još tame među njima. — Ne bi li je ostavio? Pogledi im se sretnu, a on je prostrijeli svojim tamnim safirnim očima. On to ne želi? Ali zašto?

C

148 janja|balkandownload

Ona pomisli da će odbiti njezin zahtjev, ali on kratko kimne i reče: — Kako želiš. On svuče svoj leine, a ona glasno uvuče zrak. Nebesa, bio je veličanstven! Baš onako spektakularan kako se sjećala da jest. Tvrđava muževne ljepote i snage. Svaki centimetar tijela bio je napet od čvrstih, tvrdih mišića. Trbuh mu je bio izbrazdan nizovima čeličnih pločica. Zašto joj se on činio čak veći i širi bez odjeće i oklopa? Nije znala kamo želi prvo položiti ruke. Ali prizor njegove istaknute erekcije bio je zaslužan za tople žmarce koje je osjetila između nogu. Jasni ju je dokaz njegove žudnje oduševio. Debeo i dugačak, s nabreklom širokom okruglom glavom. Tako brutalno, neosporno, muževan. Podizao mu se prema trbuhu, rastući pred njezinim požudnim pogledom. Koža mu se tako silno napela da je izgledalo kao da sjaji poput mramora. Sada je točno znala kamo želi staviti ruke. — Polako, djevojko — upozori je mračnim glasom koji je istovremeno bio i opasan i zavodljiv. — Nastavi me gledati ovako i dobit ćeš više nego što si planirala. Bljesak užitka projuri kroz nju kad je shvatila kako ga njezino divljenje uzbuđuje. — Smijem li te dodirnuti? — izleti joj, pitajući ga ono što se nikad dosad nije usudila. Mišići na trbuhu mu se zgrče. Spustivši šake sa strane, kimne: — Da. Ona se okrene na koljena tako da je klečala pred njim. Oprezno ispruži ruku i nježno vršcima prstiju okrzne tvrde brežuljke njegova trbuha. On zasikće, a mišići mu poskoče na njezin perolaki dodir. Ona se ugrize za usnicu kako bi se prestala smiješiti, diveći se sposobnosti da potakne takvu reakciju jednim jednostavnim dodirom. Još nježnije prijeđe prstom uzduž njegove dugačke muškosti. Usne joj se razdvoje od iznenađenja. Koža na tom dijelu bila je tako meka. Poput baršuna. Ali ispod nje, kruta palica bila je tvrda poput čelika, baš kao i ostatak njegova tijela. )straživala je prstima, a zatim, odvaživši se, i rukom, okruživši ga dlanom, iako ga nije mogla sasvim obuhvatiti. On bi zastenjao na svaki njezin dodir. Činilo se da je u agoniji. Ona ga pusti i pogleda ga u oči s oklijevanjem. — Zar radim nešto pogrešno? On odmahne glavom. Vidjela je kako mu iskaču i napinju se mišići na vratu i ramenima. — Bože, ne — reče odlučno. — Samo nastavi s tim što radiš. — On položi svoj dlan na njezin i pokaže joj kako da ga drži. Pogledao ju je u oči, puštajući je da vidi dubinu žudnje u njegovim očima. — Ah, to je to, Tina, miluj me tako. Tina. To joj se sviđalo. Bilo je to gotovo kao nježnost izgovorena od milja. Ne odvajajući pogled od njegovog, ona učini to što je rekao. Nešto se dogodilo između njih. Nešto što je nadilazilo erotsku senzualnost tog trenutka, što se povećavalo sa svakim dodirom, sa svakim pokretom. 149 janja|balkandownload

Promatrala je kako užitak preplavljuje njegovo lice kad ga je obuhvatila čvršće i pumpala. )sprva polako, a zatim brže dok je silna strast postajala sve vidljivija na njegovu licu. Obuzme je neki čudan osjećaj moći od spoznaje da mu je ona sposobna to učiniti. To je zasigurno nešto značilo. To je zasigurno bilo nešto posebno. Bio je vruć i pulsirao je pod njezinim dlanom. Osjetila je krv kako kola, sve dok nije napipala snažan puls. On joj makne ruku glasno zarežavši. Biserna kap pojavi mu se na vrbu. Ona osjeti neki neobično čudan poriv da se sagne i poliže ga. Da ga u potpunosti okusi. — Ne više. Moram biti u tebi. Glas mu je bio napet i hitan. Nikad ga nije vidjela ovakvog. I prije je njegova strast bila žestoka i vruća, ali uvijek kontrolirana. Ali sada je osjetila da se ta kontrola gubi, osjetila je neki sukob duboko u njemu. On je bio tako blizu da se pusti. Još jedan poticaj. Tad će se možda srušiti barijera između njih. Smjelost je već jednom imala učinka. Čedno se odmaknuvši, ona polako podigne podhaljinu preko glave i baci je sa strane. Odupirući se porivu da se pokrije rukama, ona gola klekne pred njim. — Onda me uzmi.

*** Tor se borio sa samokontrolom, ali ona ga je sa svojom nevinom voljnošću gurala sve bliže i bliže rubu. Toliko je davala. Nikad nije upoznao ženu koja je toliko davala. Odzada. K vragu. Čak i s najiskusnijim partnericama u postelji to nije bio užitak u koji se obično upuštao, a svakako ga se nije usudio zamisliti — unatoč njihovu prvom susretu — sa svojom krhkom nevjestom. Ali ona ga je opet i opet iznenadila. Od prvog zločestog zahtjeva da je uzme odzada, do vrućine njezina erotičnog pogleda na njegovoj kiti, pa sve do blaženog užitka koji ga je preplavio kad ga je muzla svojom slatkom ručicom, on se grčevito borio za kontrolu. Borio se da je ne baci na postelju i dade joj baš ono što je tražila — baš onako grubo i odlučno kao što je to volio. Ali kad je skinula podhaljinu preko vrata, otkrivajući svaki centimetar svoje snježnobijele meke kože, on se sasvim izgubio. Svako pretvaranje da ima situaciju pod kontrolom otpalo je, sletjevši na pod zajedno s njezinom opravom. Sjećanja na njezino bujno tijelo dražila su ga u mraku, ali ta se sjećanja nisu mogla usporediti s onim što je vidio pred sobom, s posjedovanjem svakog veličanstvenog centimetara te kože meke poput djetetove, koju je otkrivao topli sjaj svijeće. Zapanjujuće. Zavodljivo. Ljepša nego što bi ijedna žena trebala biti. Nimfa s dugom tamnom kosom koja joj pada preko ramena u veličanstvenim valovima dok kleči pred njim, punih i bujnih dojki, ukrašenih najslasnijim bradavicama 150 janja|balkandownload

koje je ikad kušao. U kontrastu s njezinom bijelom kremastom kožom, ta nježna ružičasta izgledala je još slasnije i primamljivije. Na svjetlosti svijeća nije mu mogla promaknuti ljepota njezina tijela, a pogotovo njezinih očiju. One su ga držale u zamci i nisu ga puštale. Tamne i sjajne, pune nježnosti i emocija koje nije želio vidjeti. Onda me uzmi. Ako ga je namjeravala izludjeti od žudnje, uspjela je. Tako mu )susovih rana, uzet će on nju. Odzada, odozgo, odozdo, sa strane — na bilo koji i na svaki način na koji je može imati. Sada. Obuhvativši joj struk rukama, podigao ju je s postelje i snažno je pritisnuo uz svoja prsa, trznuvši se kad je zaiskrila svjesnost u trenutku dodira kože o kožu. Zario je lice u njezinu kosu, gladan od želje da ju kuša. Ustima i jezikom proždirao je kao med slatku kožu njezina vrata, dok su mu ruke kliznule niz njezina leđa kako bi obuhvatile oblinu njezine stražnjice. Zastenjao je kad su ga preplavili poznati osjećaji. On bi je prepoznao bilo gdje. Mislio je da će mu u tami djelovati poput bilo koje druge, ali bilo je upravo suprotno. Mrak je pojačao njegova ostala čula te je bio još svjesniji nje. Kože meke poput dječje, njezina cvjetnog mirisa, okusa slatkog poput meda — sve je to bilo duboko usađeno u njegovu svijest. Mrak mu je služio kao zaklon, kao štit od nečega što je znao da ne može poraziti. Ali nije djelovalo. Tijela su im skliznula jedno uz drugo kao da su napravljena da budu zajedno. Nikad u životu nije osjetio nešto slično. Bilo je završeno s opiranjem, ta strast među njima bila je prejaka. Bokovi su joj uporno kružili pritisnuti o njega, trljajući se o njegovu palicu koja je već bila tvrda kao kamen. Bilo je to tako dobro. Tako ispravno. Uživao je u načinu na koji se kretala uz njega — mijeseći bokovima, trljajući se, rastapajući se u mračnom, zavodljivom plesu. Njezin odgovor prepun žudnje i želje bio je previše za njega. On je okrene, obuhvativši jednom rukom bujnu okruglu dojku, a drugom klizne preko njezina trbuha i zaustavi je između njezinih nogu. Ona zadrhti i tiho zastenje od užitka kad je njegov prst pronašao svilenu vlažnost njezina uzbuđenja. Tako slasno mokra. Prst mu je kliznuo u nju, dražeći je, rastežući je. Disanje joj se ubrzalo, postalo isprekidano, a zatim se pretvorilo u tihi jecaj. Znao je da je ona blizu vrhunca. — Reci mi da to želiš — upozorio ju je, šapćući joj u kosu. Dio njega želio je da ga odbije, želio ju je uplašiti. Ali ona ga je dočekala u punoj snazi. Odgovorila mu svojim tijelom. )zvila se o njega, stisnuvši mu dojku čvršće o dlan, pritisnuvši odlučno stražnjicu o njegov nabujali ud. Bože, on će eksplodirati. Nema više suzdržavanja, a to vrijedi za oboje. Ono više ne dolazi u obzir. — Sagni se naprijed — naredi joj, pokušavajući kontrolirati požudu koja je žarila njegovim tijelom. — Stavi ruke na postelju. Ona bez oklijevanja učini to što je tražio, podižući svoju slatku, okruglu stražnjicu do savršenog kuta. On je pomiluje po besprijekornoj, nježnoj koži, uživajući u trenutku sirove senzualnosti Tako meka. Nije mogao vjerovati da to 151 janja|balkandownload

radi. Ne s njom. Nevinom mladom djevojkom koju je silno poželio već na prvi pogled, ali je bio siguran da je nikada neće imati. Kliznuo je svojom erekcijom među njezine noge, dražeći je svojom dužinom, klizeći natrag i naprijed duž njezina nabora dok nije bio mokar od nje. A zatim, obuhvativši joj rukama bokove, smjestio je osjetljivu glavu i gurnuo unutra. Um mu se smračio. Morao je zatvoriti oči od silne divote koja ga je preplavila. Polako je uronio, izvlačeći svaki nevjerojatni trenutak, svaki osjećaj užitka od kojeg mu je mozak eksplodirao. Tako toplo. Tako usko. Tako prokleto dobro. Kad to više nije mogao podnijeti, gurnuo ga je do kraja. Ona vrisne od silnog užitka koji ju je preplavio. — Sviđa li ti se to, slatka Tina? — upita je, mijeseći bokovima o nju. — Je li to ono što si željela? On ponovno gurne, povukavši joj bokove k sebi kako bi uronio još dublje — najdublje što može. — Da — stenjala je, podižući bokove prema njemu. — Molim te. Želim sve. )spod izmaglice požude, njezine su riječi odjekivale nečim dubljim. Osjetio ih je u svojim prsima, u njihovom stezanju i grčenju. ) on se pusti. Oslobodi strast iz njihovih okova i počne joj davati sve što ima. Puštati je da vidi koliko ju silno želi u svoj svojoj primitivnoj žestini. Ona se pridržavala za postelju dok je on gurao u nju, opet i opet, a njegovo se režanje miješalo s njezinim tihim jecajima u kakofoniji požude i užitka. Tijelo mu se zažarilo od osjećaja koji su se skupljali u vruću, zapetljanu masu u donjem dijelu kralježnice. Svaki mu se mišić napinjao od silne želje za vrhuncem. Čeljust mu se stisnula dok se usredotočio na taj osjećaj, na razbludnost onoga što rade. Oči su mu se gostile senzualnom izložbom koje se prostrla pred njim. Njezinom tamnom kosom koja se razlijevala preko blijede kože njezinih vitkih leđa. Sjaja njezine vlažnosti na njemu dok je klizio u nju i iz nje. Njezine stražnjice koja se podizala u susret svakom njegovom potisku. Promatrao je kako se Christinine pune, teške dojke miču sa svakim pokretom, kako joj svijetloružičasti vršci nalikuju na dva bisera. Bože, je li išta na svijetu erotičnije od ovoga? Njegove su se maštarije ostvarile. Ovo je njemu bio vrhunac strasti... zar ne? A zašto se onda osjećao kao da nešto nedostaje? On ubrza ritam, pokušavajući to pronaći. Čuo je kako oštro uzima zrak, a zatim tihe krikove njezina sladostrašća kad je zadrhtala i stisnula se oko njega. On se ukipi. Odjednom ga obuzme nerazumni gnjev. Osjećao se kao da je prevaren. Kao da mu je uskraćeno zadovoljstvo koje je najviše želio. Vidjeti joj lice. On se izvuče iz nje. Zanemarivši udar hladnog zraka na svom vlažnom udu, on je okrene i nagne ju na leđa, povukavši joj stražnjicu na rub postelje. Prizor njezinih zajapurenih obraza i poluzatvorenih očiju sasvim ga je razbjesnio, rugajući mu se zbog toga što je propustio. — Što nije u redu? — upita ona, naslutivši promjenu u njemu. 152 janja|balkandownload

— Sve je u redu — procijedi on kroz stisnute zube. Sasvim je bio izgubio kontrolu, a također, nikada u životu nije bio ovako napaljen. )mao je osjećaj da će eksplodirati dok mu se tijelo napinjalo od pritiska strasti koju je ona upalila u njemu. Ali trebalo mu je više od toga. Dovraga, morao ju je gledati u oči. Smjestio se između njezinih nogu, podižući ih kako bi ih omotao oko svoga struka. Zgrabivši je za stražnjicu, silovito ga je gurnuo u nju, zastenjavši od olakšanja ponovnog uranjanja u tu usku, vlažnu vrućinu. Ona ga je morala zagrliti oko vrata da održi ravnotežu od siline njegova potiska, a on je pritom osjetio erotski ubod njezinih bradavica o svoja prsa. Lica su im bila tek nekoliko centimetara jedno od drugog. Svjetlost svijeća bila je dovoljna da vidi sve, svaku sitnu promjenu u njezinim zjenicama, svako rumenilo, svaki djelić njezinih usana dok je dolazila do daha. Nije mogao skrenuti pogled, očaran znakovima zadovoljstva na njezinom licu. Kad ga je pogledala, on nije mogao disati. Prsa su mu bila tako stisnuta, tako puna... nečega. To je bilo to. To je bilo ono što je on nesvjesno tražio. Obrazi joj se zarumene, a pogled joj postane težak dok su joj se vjeđe nevoljko spuštale. Krv mu je proključala. Osjetio je pritisak koji se skupljao u dnu kralježnice, grčio se i rastao sa svakim uzdahom koji je stigao iz tih dražesnih poluotvorenih usana. Tor osjeti napetost u mošnjama, vruć i snažan pritisak sladostrašća koje se spremalo izbiti na površinu. Ali suzdržao se, posegnuo rukom ispod njega i pronašao prstom onu njezinu osjetljivu točku dok je bio zariven duboko u nju. Najdublje što je mogao. Stražnjica mu se stisne. Tijelo joj se počne grčiti. — Pogledaj me — naredi joj odlučno. Ona otvori oči. Pogledi im se susretnu i svijet stane. Jedan dugi trenutak, onoliko koliko traje otkucaj srca, on je vidio samo nju. Preplavi ga euforija kakvu dosad nije poznavao. Osjećao se oduzeto, kao da je izašao iz svoga tijela i bio podignut do samog vrhunca sreće. A zatim je odletio preko ruba i svijet se rasprsnuo u eksploziji osjeta i svjetlosti. Zajedno su doživjeli vrhunac, dok im je tijela preplavio val drhtaja. On ju je čvršće zagrlio, osjećajući mahnitu jurnjavu njezina srca koje je tuklo priljubljeno uz njegovo, zario lice u toplu mekoću njezine kose i udisao njezin nježni, ženstveni miris. Ostao je tako dugo nakon što je bilo gotovo, ne želeći prekinuti povezanost. Ne želeći otići. Ne želeći razmišljati. Tek kad se njegovo disanje smirilo, a noge su mu se počele tresti, Tor se odmakne. Toplo područje gdje su bili spojeni odjednom se ohladi od iznenadnog naleta hladnog noćnog zraka. Ona zastenje protestirajući i posegne za njim. )nstinktivno. S povjerenjem koje ga je posramilo. Obuzme ga silan zaštitnički osjećaj i on je podigne na ruke, spusti na postelju i privije se kraj nje. Samo na trenutak, uvjeravao je sam sebe. 153 janja|balkandownload

Ugrijat će je svojim tijelom. Ali ona je bila ta koja je njega ugrijala, pružajući mu osjećaj silnog zadovoljstva kakvo nije smatrao mogućim za muškarca poput sebe. Odgovornost za svoj klan i sumornost bojišnice činili su se jako, jako dalekima. Zagladivši joj kosu od lica, milovao joj je meki obraz gornjim dijelom prsta sve dok nije utonula u miran san. Ovo je bilo drukčije. Ona je bila drukčija. On je sebe smatrao osobom nesposobnom za osjećaje, ali ona ga je natjerala da osjeća nešto. Ona je dodirnula dio njega koji je tako dugo bio zakopan, a njemu je to smetalo. Osjećao se kao čovjek koji se bezuspješno bori protiv nevidljive vojske i ne zna kako se obraniti. Ali jedno je znao. On joj se previše približio. Bliskost nije bila za muškarca poput njega. Emocija je bila slabost koju si nije smio priuštiti. Previše ljudi računa na njega. Priberi se. Ovo mora prestati.

*** Christina je zaspala snom zadovoljene osobe, zaštićena suprugovim zagrljajem, sigurna da se upravo dogodilo nešto značajno. Konačno je došlo do pomaka! Nijedan muškarac ne može ženu tako gledati dok vode ljubav, a ne osjećati nešto za nju. Ali činilo se da je tek zatvorila oči kad ju je iz sna prenuo Tor koji se pomaknuo na krevetu. Trenutno dezorijentirana, okrenula se i otvorila oči ugledavši svjetlost svijeća. Nije bilo jutro. Tor je sjedio na rubu kreveta, okrenut leđima Christini. Zid mišića i mesa, ali učinkovit kao štit poput stijene. Već je nabacio svoj leine i činilo se da pokušava zavezati vezice mekih kožnih cipela. On odlazi. Opet. Uvjeravala je samu sebe da ne treba praviti od muhe slona, ali želudac joj se zgrčio od razočaranja. — Ti odlaziš — reče bezizražajno. On se okrene i pogleda je kratko preko ramena. — Spavaj, Christina. Christina. A ne Tina. Opet su postali ljubazni stranci. Povrijeđenost se pretvori u bijes. Očito je on to tako želio, osim kad su u postelji. No ne želeći ispasti zahtjevnom nevjestom, ona priguši bijes i proguta ponos. — Nadala sam se da ćeš ostati. On je na trenutak bio sasvim miran, a zatim bez odgovora nastavi raditi ono što je radio. Srce joj je silovito udaralo u tami. Je li uistinu bio tako bezosjećajan ili je samo bio tup? Zar ne shvaća da bi ona mogla željeti nešto više od igrica u postelji? Željela je u njegov život donijeti malo mekoće i topline. Prošle su godine otkad je imao nekoga tko ga je volio. Ali sam se trudio da to bude nemoguće. Kad je završio s cipelama, ustane i okrene se da je pogleda. Ništa u njegovu ledeno-plavom pogledu nije naslućivalo bliskost koju su upravo dijelili. On se ponašao strogo poslovno. Od glave do pete bio je pravi zastrašujući ratni vođa i ponosni poglavar. 154 janja|balkandownload

— Neće me biti nekoliko dana. Christini se zgrči želudac. Zapekla ju je hladnoća njegova tona. Nemoj, govorila si je, ali vruće suze koje su je gušile pojave se ipak na očima. Zašto se on mora tako ponašati? Zar mu je preteško barem ju jednom nježno pogledati? )li joj uputiti koju lijepu riječ koja bi joj dala nadu? Zašto se uvijek mora tako distancirati? Da, bio je on veliki poglavar, slavni ratnik, ali što je s čovjekom? — Kamo ideš? Čeljust mu se ukruti, a usta stisnu. — Christina, ne volim kad me ispituju. Kao što sam ti već rekao, radim za dobrobit moga klana. Ti se nemaš što zabrinjavati. To je bilo to? To je bilo sve objašnjenje koje joj je namjeravao dati? Znala je da on ne voli zabadanje u svoje poslove, ali njoj je bilo već dosta njegove tajnovitosti. Ona sjedne povukavši plahtu kako bi pokrila svoju golotinju. Oči mu skrenu u stranu, zadržavši se na trenutak na okrugloj uzvisini koja je bila vidljiva pod plahtom. Ali sada ju je njegov nalet požude samo razbjesnio. Ona je željela više. Stisne šake pod plahtom. — Nećeš mi ni reći kamo ideš? Zar žena nema pravo znati kamo joj odlazi muž kad je bez objašnjenja ostavlja danima samu? — Ne, nema — odgovori on grubo. Ona od šoka razrogači oči, po prvi se put osobno uvjerivši u hladnu bezobzirnost koja ga je učinila poštovanim poglavarom i zastrašujućim ratnikom. — Radiš od buhe slona — reče joj s visoka, kao da razgovara s djetetom. — Nema se što reći. Upravo je nadmenost u njegovu tonu bila ono što ju je najviše zaboljelo. Ona je bila igračka, nedostojna njegova povjerenja. Očito odlučivši da je završio s njom, on se okrene da ode, tvrdo i nepopustljivo okrenuvši joj leđa. Povrijeđena, ljutita i zbunjena, nije se mogla suzdržati da ne izlane prodorno visokim glasom: — Ide li i lady Janet? On se naglo zaustavi, a zatim se polako okrene prema njoj, strijeljajući je pogledom. — Zašto to pitaš? Užarenih obraza, osjećajući se kao blato pod njegovim cipelama, trudila se ne skrenuti pogled i ne raspasti se na mjestu. — Znam tko je ona — reče odvažno, podižući bradu i izazivajući ga da to zaniječe. — Nisam mogla ne primijetiti kako ona često odlazi nekamo. On je pogleda ispod oka. Nije ju gledao kao da je blato, već buba ispod stijene. Glupa, budalasta, nevažna buba. — Za što ti to mene optužuješ, Christina? — Glas mu je bio tih i ravan, ali ona se nije zavaravala. Bio je bijesan. Ovo nije bila tema koju bi supruga smjela počinjati. Trebala bi ignorirati takve situacije. Pretvarati se da ne postoje. Pretvarati se da ne mari. Ali ona je marila, i ubijala ju je pomisao na to da je on s nekom drugom. — To nije optužba — reče. Glas joj je drhtao od emocija koje su joj stezale grlo. — Ja sam to samo primijetila. — Ne brini — reče, klizeći dugim pogledom niz njezino tijelo. Od žara u njegovim očima zapalila se tanka lanena plahta kojom je pokrila golotinju. Njezina se izdajnička koža zarumeni od svjetlosti, a bradavice joj se ukrute. — 155 janja|balkandownload

Još mi nije palo na pamet potražiti društvo druge žene u postelji. — Još. Srce joj zadrhti, zgrčivši se od boli. — Dosad sam što se toga tiče prilično zadovoljan. — Zar bi me to trebalo ohrabriti? Usta mu se stisnu. — Nije te potrebno ohrabrivati. Christina uvuče zrak. On ju je odlučno stavio na svoje mjesto. Trebala je biti pametnija. Ne može ga natjerati da izjavi ono što ona želi. Žena nije imala pravo tražiti muževljevu vjernost. Ako je želio ljubavnicu, on će je imati, a ona to nikako ne može spriječiti. Ne može ona njega ni na što natjerati. Njegova je volja bila neumoljiva. Što je više inzistirala, to se on hladnije i jače opirao. Ali ako ne bude inzistirala, kako će doprijeti do njega? — Ali... — Janet nije tvoja briga. Ništa od ovoga nije tvoja briga. — Čelična hladnoća njegova glasa odrezala ju je odlučno kao oštrica mača kojim je vitlao takvom sirovom snagom. — Ne miješaj se u to, Christina. Ozbiljno ti to kažem. — Pogled mu se malo smekša. — Ne želim te povrijediti, ali neću tolerirati nikakve smetnje. Obavljaj svoje dužnosti, a moje ostavi meni i sve će biti u redu. Budeš li se miješala, stvorit ćeš probleme i meni i sebi. ) dok joj je to zlokobno upozorenje odzvanjalo u ušima, on se okrene na peti i ode.

156 janja|balkandownload

16. Poglavlje ri dana kasnije suze su presahnule, ali Christina je još zdvajala nad tim kako ju je muž osorno spustio na zemlju. Nepravda ju je razbjesnila. Kako je mogao biti tako grub? Nakon svega što je učinila da bi mu udovoljila otkad je stigla u dvorac, nakon što se čak ponašala kao bludnica kako bi ga zadovoljila u krevetu. U Jednom su času dijelili najsenzualnije iskustvo u njezinom životu, upuštali se u erotske, razvratne igre kakve si dotad nije mogla ni zamisliti. U tim trenutcima nikad se ni s kim nije osjećala tako bliskom. A već joj je sljedećeg časa odlučno pokazao gdje joj je mjesto. Distancirao se. )sključio je. Učinio da se osjeća poput besramne bludnice zato što ga je pokušala pridobiti svojim tijelom. Zar je strast bila jedino što će od njega dobiti? Svakako se tako činilo. Ona je sanjala o toliko mnogo više od toga. Kad bi se on barem malo otvorio, njima bi moglo biti divno. On je bio tako sam; trebalo mu je malo topline u životu. Ali bilo je to kao da pokušava odlomiti komad stijene iglom — iscrpljujuće i osuđeno na propast. Neka se nosi k vragu. )znenadi je siloviti nalet bijesa. Ali ako će to biti tako — ako strast bude jedino što će joj dati — ona će je uzeti i pronaći načina da iz toga ušićari malo sreće za sebe. A to nije značilo dijeliti ga s lady Janet. Unatoč njegovu upozorenju, Christina mu to nije mogla zaboraviti. On ju je smatrao ljubomornom, šašavom djevojkom, što je bilo prikladno jer se baš tako osjećala. A ljubomora joj je rasla sa svakim danom njegova odsustva. Naravno da nije pomoglo ni to što je i lady Janet bila odsutna. Što je onda drugo mogla pomisliti, vrag ga odnio! Da nije bilo brata Johna, ona bi poludjela. Činilo se da se mladi pisar voli družiti s njom, baš kao i ona s njim, pa su ujutro, kad bi to vrijeme dopuštalo, imali običaj šetati oko barmkina9; a često, kao danas, kad je Rhuairi imao nekog drugog posla, ona bi mu se pridružila u solaru dok je ispisivao naizgled beskonačna pisma i račune. Bez obzira na to koliko se trudila, senešal njezina muža nije joj s vremenom postao drag. Zbog nečeg neobjašnjivog, u njegovom se društvu osjećala neugodno. Bio joj je jasno dao do znanja da njoj nije mjesto u solaru njezina muža.

T

9

Obrambena kula na vanjskom dijelu utvrde, karakteristična za sjever Engleske i Škotsku, (op. prev.)

157 janja|balkandownload

Da je znao kako ona zna čitati, još bi se više zgrozio. )z čitanja u tajnosti, saznala je da nema pojma kolikom je količinom posla opterećen poglavar nekog velikog klana. Od običnih prizemnih poslova, poput popravka krova koji prokišnjava u kolibu nekog seljana i skupljanja rente za njegova velika imanja, do dijeljenja pravde kad je morao rješavati svađe među pripadnicima klana ili suditi za mnogo ozbiljnije zločine — sve je to bio posao njezina muža. Nije ni čudno da je tako silno zaposlen. )ako si nije mogla pomoći da ne bude ponosna, bilo je to previše posla za jednu osobu i ona je još čvršće odlučila da mu pomogne. Kad bi on barem mogao shvatiti da je život više od rata i dužnosti. Nadala se da će joj se njezin muž sam željeti povjeravati, ali kako to nije bilo tako, radovalo ju je naučiti što više o njemu na bilo koji mogući način. Bila je u iskušenju priznati bratu Johnu da zna čitati i pisati njemu bi svakako koristila njezina pomoć — ali većina tih dokumenata bila je povjerljiva, pa se bojala da bi joj, kad bi saznao, mogao zabraniti da mu pravi društvo. Uostalom, prvo je to željela reći svome mužu. Skoro je to učinila one noći kad ju je uhvatio kako jede smokve i čita knjigu, ali iz nekog je razloga oklijevala. Nije se radilo o tome da je smatrala kako će on reagirati poput njezina oca, ali on je bio ponosan čovjek i nije znala hoće li mu smetati to što ima ženu koja je obrazovanija od njega. )pak, počela se pitati bi li mu neke od njezinih neuobičajenih vještina na neki način mogle pomoći. Možda bi pomoglo da je on vidi na drukčiji način — kao nešto više od obične družice u postelji. Pisar završi svoju priču i Christina se nasmije na njegov apsurdni opis. — Sigurna sam da to nije bilo baš tako strašno — reče ljubazno, dodajući mu novo pero koje je upravo naoštrila. — Uvjeravam vas da je bilo još gore — reče on, uzevši pero i kimnuvši iz zahvalnosti. — Tako sam se uplašio da sam otrčao u spavaonicu bez komada odjeće na sebi. Kad je tutor sljedećeg jutra otvorio vrata, hajdemo reći da mu to nije bilo nimalo smiješno. — Jesu li i ostali dječaci bili u nevolji? )zgledao je uvrijeđeno. — Naravno da nisu. Zakleo sam se da sam mjesečario i da su se vrata nekako zaključala za mnom. Tutor mi je rekao da ubuduće spavam odjeven, za slučaj da se to ponovno dogodi. — To je bilo vrlo velikodušno od vas. Ti dječaci su bili baš grozni što su vas tako plašili u snu. Pogled mu padne na komad pergamenta na kojem je radio. — Nije bilo velikodušno — reče. Činilo se da mu je neugodno. — Bio sam kukavica. Plašio sam se onoga što bi mi učinili da sam ih tužio. — Usta mu se iskrive. — Iako moja šutnja nije imala neku snagu. Christina se sažali nad njim. ) ona je razumjela sramotu koju osjeća kukavica. Razumjela je i osjećaj bespomoćnosti kad se suočiš sa znatno jačim neprijateljem. Ona i brat John imali su mnogo zajedničkog. Položi dlan na njegov i utješno ga stisne. — Ponekad je najhrabrije preživjeti. — (ladna sjena, od koje joj se koža naježila, preleti Christini iza leđa. Okrenula se, no iza nje nije bilo nikoga. 158 janja|balkandownload

On dugo nije skidao pogled s nje. Upravo kad joj je postajalo nelagodno, on se skrušeno osmjehne. — Znate li da se nisam želio zarediti? — Uistinu? — Ona makne ruku. On odmahne glavom. — Imao sam tri starija brata. Ona kimne, shvativši što on želi reći. Četvrti sin nije imao mnogo izbora. — Što ste željeli biti? On je nesigurno pogleda. — Slavni vitez. — Obrazi mu se zarumene. — Poput Lancelota. Ona ga iznenađeno pogleda. — Znate Chrétiena? — Njegove su mi priče najomiljenije. Licem joj se raširi smiješak. — I meni. Ponovno su se nasmijali i proveli sljedeći sat zabavljajući jedno drugo podvizima Arturova najslavnijeg viteza, zastavši tek kad je ona shvatila da je odavno prošlo vrijeme doručka. Christina se vrati u svoju sobu kako bi se na trenutak osvježila i sama otišla u Vijećnicu. Kasnije joj je bilo drago da nije bilo nikoga tko bi svjedočio njezinu šoku. Bratu Johnu, to je već znala, bilo je žao što je muž ignorira, a ona ne bi mogla sakriti buru emocija. Na drugom kraju Vijećnice, blizu glavnog ulaza, primijetila je lady Janet okruženu velikom svitom muškaraca. Christinino olakšanje, koje ju je preplavilo kad je pomislila kako se ta žena vratila sama, bilo je kratko. Skupina muškaraca se pomakla, otkrivajući zastrašujući lik njezina muža. Srce joj je poskočilo onako kako joj uvijek poskoči kad ga ugleda. Nesvjesno, priđe korak bliže. Zar se upravo vratio? Ona se ukopa na mjestu. Ako je to istina, izgledao je kao da odlazi, upravo okupan i odjeven u čist leine koji je ona pokrpala jučer. Srce joj se stegne od tuge kad shvati da se sinoć vratio i nije joj se uopće javio. A sad je namjeravao opet otići bez pozdrava. Oči joj zasuze, ne samo od povrijeđenosti, već i od bijesa. Više ju nije bilo briga ni za što. Kanila mu je odlučno prići i zahtijevati objašnjenje, kad predivna plava Amazonka stavi ruku na njegovo rame. Tor prekrije njezin dlan svojim. Krivac za to što se Christina osjećala kao da joj je netko bodežom izrezao i iščupao srce nije bio dodir, već pogled koji joj je uputio. Nježan. Ljubazan. Mali znak privrženosti koji je ona tražila tjednima tako je nehajno darovao drugoj. Bože, kako to boli! Pluća su je tako pekla da joj je bilo teško disati. Gledala ih je kako odlaze, stojeći ondje kao maloumna, šokirana glupača. Tako nije propustila primijetiti čežnju u očima lady Janet dok ga je ispraćala pogledom. Čežnju koja je bila jednaka kao i njezina. No empatiji u ovim okolnostima uistinu nije bilo mjesta. Ako je dosad sumnjala, sada je sve bilo jasno: ta veza nije bila prošlost — barem za jedno od njih. Ne osjećajući više glad, Christina ustukne, kaneći se vratiti u svoju sobu. Pobjeći. A ne. Ona stane i pričeka malo da se sabere. Neće podvinuti rep i uteći. Ovaj put neće. Neće to učiniti i prepustiti drugoj ženi svog muža. Bila je svjesna 159 janja|balkandownload

da osjećaju strast Jedno prema drugom, no čak i da je to sve što joj je namjeravao dati, neće ga predati bez borbe. Što to ona ima, a ja nemam? Uspravivši ramena prije bitke, Christina umaršira u Vijećnicu i zauzme svoje mjesto na čelu stola. Zalijepivši na lice šarmantni smiješak, odglumila je profinjenu gospodaricu dvorca, ne dajući ničim naslutiti da joj je srce razderano u komadiće. Tijekom čitavog obroka bila je svjesna te druge žene, no činilo se da lady Janet uopće ne zna da ona postoji. Kad je primijetila da lady Janet kani otići, Christina krene u akciju. Bljesak ljubomore u očima druge žene, dok joj je prilazila, znatno popravi Christinino samopouzdanje, koje je već bilo jako poljuljano. One su se razumjele. — Lady Janet. — Druga joj se žena nakloni kako su nalagala pravila. — Imate li malo vremena za mene? — Svakako, milostiva. — Njezin ton pun poštovanja nije skrivao činjenicu da ga očito radije ne bi imala. Christina duboko udahne i pogleda je odlučno u oči. — Budući da je za nekoliko tjedana proslava Božića, razmišljala sam o tome da danas popodne objesimo grane. Znam da ste vi ovdje već dugi niz godina i nadala sam se da biste mi mogli pomoći s rasporedom. Moj muž cijeni vaše prijateljstvo, a ja bih željela da se nas dvije bolje upoznamo. Christina je odlučila ubiti svoju neprijateljicu ljubaznošću. Lady Janet bi zacijelo bilo puno teže nastaviti odnos s njezinim mužem kad bi njih dvije bile prijateljice, zar ne? Upalilo je. Činilo se da je lady Janet zatečena. Ljubazna ju je ponuda očito zbunila. Njezine predivne plave oči s nelagodom skrenu pogled. — Žao mi je, milostiva. Ne mogu. Ne danas. Imam posla koji moram obaviti. Christina stisne šake tako silovito da su joj članci pobijelili. Njezinom je ponosu zadan gadan udarac, ali natjerala se ostati smirena. — Ima li taj posao veze s mojim mužem? Da je Christini netko postavio takvo pitanje, rumenilo bi joj istog časa preplavilo obraze. No savršeno blijed i spokojan izraz lica lady Janet nije otkrivao baš ništa. Dugo je zurila u Christinu, sve dok se i sama nije sramotno zarumenjela. — Vi ste vrlo mladi — reče lady Janet, kao da je to tek sada shvatila. Posramljena, Christina je postala svjesna svake godine razlike među njima koja se ogledala u smirenom samopouzdanju druge žene. Što to ima lady Janet, a ona nema? )skustvo i zrelost s kojim se Christina nikako ne može mjeriti. Christina pomisli kako se čovjek ne može gore osjećati nego što se ona sada osjeća. Ali nije imala pravo. Izraz lica lady Janet se promijeni. Bilo je jasno da je u pozadini Christinina pitanja povrijeđenost. — Tor... — naglo se zaustavi — Ri tuath ima mnogo odgovornosti koje zahtijevaju njegovu pozornost. A lady Janet je znala koje su to odgovornosti. Christina se sad osjećala još jadnije. Tor se povjeravao svojoj ljubavnici, a svojoj ženi nije. 160 janja|balkandownload

Činilo se da lady Janet pažljivo važe riječi. — Svi mi pomažemo koliko možemo. Ne morate se nimalo zabrinjavati. Može li ovo ponižavanje biti još gore? Sad je muževljevoj nekadašnjoj ljubavnici nje čak bilo žao? Skupivši onoliko ponosa koliko je mogla, Christina natjera na lice bezbrižan smiješak. Ako je taj smiješak zadrhtao, druga žena bila je dovoljno ljubazna da se pretvara kako to ne primjećuje. — Onda možda drugi put. Lady Janet kimne i okrene se. Christina ju je ispratila pogledom, s mukom se suzdržavajući da ne brizne u plač.

*** Tor podigne mač iznad glave i sruči ga svom silinom na protivnikovu debelu lubanju. MacSorley — vrag ga odnio! — samo se naceri na to. — Polakše, kapetane — podrugljivo će MacSorley — ili bih mogao pomisliti da mi uistinu želiš otkinuti glavu tim mačem. Glavu ne, ali izbrisao bi mu to vražje cerekanje s lica. Tor stisne čeljust i ponovno zamahne. Bio je to brutalan napad svom snagom koji je malo ratnika moglo odbiti. No ovaj divovski Norvežanin možda nije znao kad treba začepiti usta, ali je vraški dobro znao baratati mačem. Svi su njegovi ljudi bili nadmoćni mačevaoci; a na ovoj razini mala razlika u vještini značila je pobjedu ili poraz. MacSorley blokira udarac, iako su mu za to trebale obje ruke. Sraz čelika odzvanjao je kroz umrtvljeni, studeni zrak. Tor zadrži mač tek nekoliko centimetara od MacSorleyjeva lica. — Je li ti dosta? MacSorley se još cerekao, bez obzira na bolnu grimasu. Zatim odmahne glavom. — Još nije. — Glas mu je bio stisnut, a svaki mu je mišić bio napet od silnog truda da se odupre maču koji ga je prijetio presjeći u dva dijela. Odgurnuo se, a zatim se spretnim manevrom okrenuo i oslobodio Toreva mača. — Ovo je previše zabavno. Tor opsuje, znajući da je trebao predvidjeti protivnikov potez. No bio je previše ljut da racionalno razmišlja. U borbi bi ga manjak koncentracije mogao stajati života. Još gore, MacSorley je to znao i koristio kao svoju prednost, izazivajući ga da izgubi koncentraciju. Tor je obično bio imun na takve taktike, ali bio je napet kao MacGregorov luk i svi su to znali. Tor nije izgubio u dvoboju više od deset godina, a neka ga vrag odnese ako će slušati sljedećih deset godina kako se MacSorley hvali da ga je pobijedio. On protjera sve druge misli iz glave, odbijajući razmišljati o nemirnoj energiji koja je rasla i gorjela u njemu poput vulkana koji se sprema eruptirati. Odbijajući razmišljati o zvuku smijeha svoje žene kad je jutros prošao kraj solara. Odbijajući razmišljati o nježnosti s kojom je stavila dlan na pisarev dlan ili kako su opušteno djelovali zajedno. Pisar, za Boga miloga! U jednom je trenutku ludila uistinu poželio šakom odalamiti crkvenjakovo dječačko lice. 161 janja|balkandownload

MacSorley je kružio oko njega mačem spremnim odbiti još jedan napad. — Nadam se, zbog svih nas, da će ti tvoja mlada nevjesta uskoro oprostiti. Torovo se lice zgrči u mračnu grimasu. — Što ti to, dovraga, znači? Pod čeličnom kacigom koja mu je prekrivala i nos, MacSorley se izazivački nasmiješi. — Djeluješ malkice... napetijim nego obično nakon povratka iz dvorca. Razumno je pretpostaviti da tvoje trenutno šarmantno raspoloženje možda ima neke veze s tom tvojom novom prelijepom nevjestom. Budući da ne mogu zamisliti da bi ta dražesna djevojka naudila i muhi, pretpostavljam da si ti kriv. Tor je jedva obuzdavao bijes. A razbjesnilo bi ga čak i slušati kako neki drugi muškarac govori o ljepoti njegove žene. Bože, ne pribere li se, sasvim će se pogubiti. Njegov trud da se zakopa — i svoje ljude — u posao, nije urodio plodom. Nije mogao izbrisati sliku njezina lica kako ga gleda dok je odlazio. Nije bio navikao na to da ga bilo tko na nešto tjera ili ispituje, ali znao je da je ružno reagirao. Grubo. Rekao joj je golu istinu koju ona nije željela čuti. )ako mu je suptilnost i ublažavanje istine bilo strano, želi li imati mira, morat će se potruditi. Christina mu se uspjela uvući pod kožu kao nitko dosad. Bilo je dovoljno loše to što je bio smeten. A to, što su se njegovi ljudi za to zalijepili i pogodili što je izvor njegove smetenosti, bilo je još gore. On ponovno napadne, ovoga puta usredotočivši se svom silinom na zadatak pred sobom — pošteno nalupati MacSorleyja. Viking je obranio udarce, ali Tor je vidio da mu se protivnik umorio. Nanjušio je pobjedu. Možda je to nanjušio i MacSorley jer je pokušao još jednom. — Da meni takva žena grije postelju, ne bih ja provodio tolike noći u ovoj ledenoj hrpi kamenja. Rado ću se zamijeniti s tobom... Tor je pukao. Um mu se smračio. U ušima mu je zvonilo. Oborio je gada na leđa, pritisnuo mu oštricu na vrat prije nego što je MacSorley uspio dovršiti rečenicu. Konačno mu je izbrisao taj izazivački cerek s usana. Krv mu je proključala i pulsirala u venama. Nakon toliko godina ratovanja, nagon za ubijanjem postao je instinktivan. Zurili su jedan u drugoga. Obojica su teško disala i shvaćala koliko silno Tor želi zariti oštricu u MacSorleyjevo grlo. MacSorleyje dirnuo uspavanog lava jednom previše. Svaki se mišić u Torovu tijelu tresao. Jedva se uspijevao suzdržavati. Borio se pronaći kontrolu i polako je uspio. Razum je ipak polako nadvladao ludilo. Usta mu se stisnu u odlučnu nepopustljivu crtu. — Još nešto želiš reći? Za čovjeka na rubu smrti, MacSorley je djelovao iznenađujuće zbunjeno. On podigne obrvu, ali zatim se trzne jer mu je i najmanji pokret bio bolan. Protrljavši zatiljak reče: — Vidio sam kako si vježbao s Boydom. — Zatim zaškilji u sunce. — To je Bheithir, zar ne? — upita, pozivajući se na natpis na Torovom maču. Svrha takvih natpisa bila je pojačati snagu mača. — Nikad prije nisam bio dovoljno blizu da ga pročitam. Ali grom je prikladno. Baš se osjećam kao da me grom pogodio.

162 janja|balkandownload

Tor se ukipio, kao da još nije odlučio o MacSorleyjevoj sudbini. Nakon duge stanke, pritisne vršak oštrice još malo, ne skidajući pogled sa svoje žrtve. — Jednom će te taj tvoj pogani jezik doći glave. MacSorley se naceri. Bilo je to vrlo nepromišljeno s obzirom na njegov trenutni položaj. — Ne sumnjam u to. Tor odbaci mač i ispruži ruku. MacSorley ga uhvati za lakat i Tor mu pomogne stati na noge. Ovaj ga je incident potresao. Zamalo je bez razloga ubio čovjeka kojeg je smatrao prijateljem — zbog bezobrazne šale kakvih se naslušao stotinu puta tijekom dugih noći oko logorske vatre. Nekolicina drugih ratnika završila je s vježbom i skupila se oko njih kako bi gledali nadmetanje. Na licima im se vidjelo da im je prilično jasno kako je čovjek za kojeg se priča da u venama umjesto krvi ima led, izgubio kontrolu. Bilo je također jasno da nisu znali kako to protumačiti. Ni on to nije znao. Prekriživši ruke, on ih ravnodušno promotri. — Onda, tko je sljedeći? Nakon trenutka mrtvačke tišine, MacSorley prasne u smijeh. — Momci, on se samo šali. — Nekoliko se ratnika oklijevajući nasmiješi. Smirujući još malo napetost, MacSorley duboko udahne. — Ako ne griješim, naša prelijepa kuharica priprema gulaš. A meni bi, svakako, godilo piće uz njega. MacSorleyjeva je objava bila dovoljan poticaj da se muškarci upute u kulu na popodnevni obrok. Tor je primijetio Vikingovo očijukanje, i iako je znao da se Janet zna brinuti sama za sebe, zadrži ga malo. — Pusti danas djevojku na miru — upozori ga. MacSorley se namršti i pogleda ga začuđeno. — Samo sam mislio... — Zatim se nakašlje. — Nisam znao da ti još uvijek polažeš pravo na nju. Nisam te želio uvrijediti. Riječ je samo o bezazlenom flertu. Tor se namršti. MacSorley je došao do istog zaključka kao i Christina. — Ne polažem nikakvo pravo na nju. Janet može slobodno raditi što god želi. — Tor se sjeti kako su ranije toga dana on i Janet razgovarali u Vijećnici. Rekao joj je neka uzme slobodan dan, ali ona je inzistirala da pođe s njim. To će mi pomoći da ne mislim na to , bila je rekla. Danas joj je težak dan — objasni Tor. — Njezin je muž ubijen prije točno pet godina. Danas je godišnjica njegove smrti. — Aha, shvaćam — reče MacSorley. Već su se bili okrenuli i krenuli prema kuli kad Tor primijeti da se Campbell nije pomakao. Činilo se kao da je usredotočio sva čula na nešto. Gledajući ga, Tora prođu ledeni žmarci. )ako korisna, Campbellova jeziva sposobnost predviđanja događaja bila je nešto na što se trebalo naviknuti. — Što je? — upita ga. Campbell ga pogleda u oči. — Netko nas promatra.

***

163 janja|balkandownload

Sa skrovišta visoko na stablu, Christina pomakne jednu granu kako bi imala bolji pogled na široki potez smeđe vrištine koja se protezala do drevne kule nekoliko stotina metara dalje. Poželjela je da se može malo približiti, ali nije željela riskirati da ju otkriju pa se bila prisiljena sakriti u šumarku stabala. Kad je u trenutku nadahnuća donijela odluku da će slijediti lady Janet, nije znala što očekivati, ali svakako nije očekivala ovo što je vidjela. Umjesto da otkrije sjenicu u kojoj se ljubavnici sastaju, izgleda da je nabasala na nekakav kamp za vojnu obuku. Trebalo joj je laknuti. )zgleda da su strahovanja o njezinom mužu i lady Janet neosnovana. ) isprva joj jest laknulo, no što je dulje promatrala, bila je sve sigurnija da se ovdje odvija nešto čudno. Većina ratnika bila je opremljena za ratovanje, onako kako je to bio običaj u Visočju. Umjesto žičanog oklopa, odjenuli su jednostavne kožne kapute pojačane zakovicama, halje i zastrašujuće nordijske čelične kacige koje su štitile i nos i skrivale veći dio njihova lica. Jedan je čovjek, međutim, odjenuo žičani oklop, prsluk i običnu čeličnu kacigu s vizirom. Ona se namršti. Grb s krilatim zmajem izgledao joj je poznato. )ako je odrasla okružena visokim mišićavim muškarcima, čak i za Otočane, ova je skupina izgledala... ekstremno. No ipak, unatoč kacigama i brojnim primjercima punokrvnih muškaraca, ona je odmah prepoznala svoga muža. Nije ga odalo samo plemičko držanje već i autoritet koji je širio oko sebe. Dok je promatrala muškarce kako prolaze kroz razne vježbe od streljaštva, bacanja koplja i kamena, do penjanja po konopcu do vrha kule, Christina je sve više bila uvjerena u to da se ovdje zbiva nešto čudno. Ovo nisu bili obični ratnici. Dok su bacali kamenje, jedan je čovjek podigao iznad glave ogroman kamen, koji je zacijelo težio stotinjak kilograma, kao da je šupalj. Čak se i Tor mučio podići taj kamen s tla. Kad su se ostali ratnici nasmijali, izgledalo je da im njezin muž to nimalo ne zamjera, već se i on počeo smijati s njima. )ako je Tor očito bio glavni, netko drugi bi preuzeo zapovijedanje kako su se mijenjali zadaci. Prvi je put to primijetila tijekom vježbi gađanja lukom i strijelom, kad je jedan muškarac, koji je očito bio u tome bolji od ostalih, stao pred postrojbu i počeo im davati upute. Promatrala ih je otprilike jedan sat a onda su se muškarci razdvojili u manje skupine. Želudac joj je zakrulio i ona shvati da bi se vjerojatno morala vratiti u dvorac. Šetnja do sela nije bila jako dugačka, ali teren nije bio lak, pogotovo kad je bilo ovoliko vlage. No tada je primijetila da Tor vadi svoj mač iz korica na leđima i odluči ostati još malo. Nadmetanje je započelo prilično civilizirano — onoliko koliko to može biti dok jedan prema drugom vitlaju teškim mačem s oštricama poput britve. Bilo je brutalno, i srce joj je lupalo, ali nije to bila onako smrtonosna borba kakvoj je svjedočila kad se bio borio s MacRuairijem, pa ju je zato mogla gledati bez osjećaja da će joj koljena zaklecati. 164 janja|balkandownload

)zgledalo je to skoro kao ples u kojem su se dvojica muškaraca izmjenjivala u napadima i izbjegavanjima dvoručnih zamaha mačevima. Zaškiljila je u daljinu, pomislivši da joj njegov protivnik djeluje nekako poznato. No kako je imao čeličnu kacigu na glavi, nije mu mogla raspoznati lice. Nakon nekoliko minuta, Christinino je srce počelo malo brže kucati. )zmjena udaraca postala je žešća, a zvuk čelika o čelik glasniji. Odjednom vježba nije više izgledala tako prijateljski. Ona se nagne naprijed, no morala se uhvatiti za granu da ne padne, zaboravivši da čuči na stablu. Užasnuto je zastenjala i zatreptala kad je jednim glatkim pokretom Tor omotao nogu oko noge drugog čovjeka, zgrabio ruku koja mu je kanila zadati udarac i okrenuo ga na leđa. U tren oka, držao je oštricu na vratu drugog čovjeka. Načas, užasnuta, pomislila je da mu kani probiti vrat. Bilo je to baš kao i onomad. ) baš kao i tada, iz grla joj je izašao tih, nekontrolirani zvuk. No ovoga puta, Bogu hvala, on je nije čuo. Ona odahne kad je pružio ruku kako bi pomogao drugom čovjeku podići se na noge. Zalijepivši pogled na dramu koja se odvijala na vježbalištu, nije shvatila da se nekolicina muškaraca također okupila kako bi gledala borbu. Ali sada je to shvatila. Utišala je iznenađeni dahtaj dlanom. Oni su skinuli kacige pa je čak i s tolike udaljenosti odmah prepoznala dvojicu. )ako je možda trebala prepoznati Lachlana MacRuairija već ranije, prema njegovom prepoznatljivom lijenom držanju. Ako to što je ugledala najzloglasnijeg neprijatelja svoga muža nije već bilo dovoljno zbunjujuće, bilo joj je još teže objasniti nazočnost jednog Engleza. Sira Alexa vidjela je samo jednom, nekoliko godina prije očeva utamničenja, ali mladi vlastelin nije bio od onih koje bi jedna mlada djevojka lako zaboravila. Zašto njezin muž uvježbava jednog od Edwardovih vitezova? Čovjek s kojim se Tor borio skine kacigu. MacSorley. Trebala je to pretpostaviti. Skoro je zaboravila na to kako je MacDonaldov pobočnik bez pitanja ispunio Torovu naredbu da otplovi za Beatrix. Pogled joj se zaustavi na drugom muškarcu i trebalo joj je vremena da dođe do daha. Bože dragi, kakvo lice! On je bio muževno savršenstvo — brončani Apolon sa zlatnom kosom boje karamela i božanski isklesanim crtama lica — vjerojatno najljepši muškarac kojeg je vidjela u životu. )zgledao je kao da mu je mjesto na pijedestalu. Muškarci zatim krenu prema kuli i Christina zaključi kako vjerojatno imaju stanku za podnevni obrok. Tor je zaostao nekoliko trenutaka, razgovarajući s MacSorleyjem i tim drugim muškarcem. Što se ovdje zbiva? Prisjeti se odmah muževljeva upozorenja. Je li to bila ona nevolja o kojoj je govorio? Ona se ugrize za usnu, iznenada se pokolebavši oko odluke da prati lady Janet.

165 janja|balkandownload

Možda ovo baš i nije bila tako dobra zamisao. Znala je da bi se on mogao naljutiti, ali u tom trenutku nije marila za to. Nisu djelovali pokušaji da mu ugodi, pa što onda ima izgubiti? Ne napuštaj dvorac bez zaštite. Ona prožvače usnu. Sad je bilo malo prekasno sjetiti se svog obećanja. Odjednom je uhvati silna nervoza i želja da se što prije vrati u dvorac. Pogleda prema dvorištu i uvjeri se da je ostatak ljudi ušao u kulu. Odahne i počne silaziti niz stablo. Silazak je bio lak, a zadnji metar je skočila, dočekavši se meko na blatnjavu zemlju prekrivenu lišćem. Namršti se poželjevši da je obula stariji par čvršćih čizmica. Lagane cipelice nisu bile namijenjene tumaranju po grubom pejzažu Visočja zimi — nisu, zapravo, bile prikladne ni ljeti. Vratila se istim putem slijedeći kroz drveće tragove svojih stopala. Sa svakim se korakom osjećala bolje glede svoje male avanture. Možda nije dobila odgovor na sva svoja pitanja, ali barem je saznala da je muž ne ostavlja kako bi bio s drugom ženom. Pretpostavivši da nitko nije primijetio da je nema, nitko nikad neće saznati za njezin mali izlet. Dok je hodala kroz drveće, Christinu obuzme nekakav nemir. Pripisala ga je sablasnoj mirnoći šume. Ubrzavši korak, primijetila je kako je stigla nadomak kraja šume kad joj se nakostriješe dlake na vratu. Netko je... Prije nego što se uspjela okrenuti, netko ju je zgrabio s leđa i grubo je povukao na prsa tvrda poput stijene. Preplavi je silna panika. Otvorila je usta da zavrišti, ali on joj ih prekrije dlanom i šapne na uho: — Ne bih ti to savjetovao, ženo moja. Pogotovo kad su mi ruke tako blizu tvog lijepog vrata. Srce joj stane, a zatim opet poskoči. U poput čelika hladnom i tvrdom glasu nije se čulo ni trunčice milosrđa. Ako je uopće osjetila nekakvo olakšanje zbog otkrića da je čovjek koji ju je zgrabio njezin muž, to je olakšanje nestalo pred strahom od posljedica njegova bijesa. Nikad se dosad još nije suočila s ratnikom koji je sijao strah čitavim Visočjem, no naslutila je da će se to sada promijeniti. Šok od otkrića da ih špijunira njegova žena, zamijenio je zasljepljujući bijes. Nevjerica. Strah. Mogućnost izdaje. U njemu se kovitlao splet različitih emocija u oluji koja je čekala izbiti na površinu. Svaki mu se centimetar tijela napinjao od pritiska. Krv mu je proključala, koža mu se zažarila, a srce mu je bubnjalo u ušima. Samo ga je mekoća njezina tijela pritisnuta o njegovo i svjesnost koliko ju lako može zdrobiti sprječavala da sasvim ne poludi. Tor pogleda Campbella u oči, ovaj odmahne glavom i barem je sada bilo jasno da je Christina došla sama. Kimnuvši odrješito, bez riječi naredi svojim ljudima da odu. Kad su ostali sami, okrene je prema sebi i držeći je za ramena natjera se duboko udahnuti. Zapiljio se u njezine tamne oči, pokušavajući ignorirati osjećaj krivnje zbog bijelog otiska njegova dlana na njezinim ustima i strahu u njezinim razrogačenim očima. 166 janja|balkandownload

I treba je biti strah. Treba je biti jako strah. — Bolje ti je da smisliš vraški dobar izgovor zašto me špijuniraš. Oči joj se još jače rašire. — Nisam te špijunirala. Kako to možeš pomisliti? Nije to želio misliti, ali k vragu, nije mogao ni zanemariti mogućnost da je to tako. — Možda zato što sam te zatekao kako me promatraš sa stabla. )li zato što si me slijedila. )li zato što sam ti rekao da se ne miješaš u stvari koje te se ne tiču. — Čeljust mu se ukruti, a pogled izoštri. — )li možda zato što se sjećam kako nas je prijevara spojila? — Ona se trzne kao da ju je udario. Pokušala se izvući iz njegova stiska, ali on nije završio. Nagne se bliže, tjerajući ju da ga pogleda u oči. — Christina, je li netko od tebe zatražio da me pratiš? Unatoč očitoj prijetnji, njezina se mala brada podigne. Bio je viši od metar devedeset i teži od nje barem dvostruko, ubio je stotine ljudi na bojišnici i svi su ga se bojali, ali ona ga je, samo zato što se usudio tako nešto pomisliti, pogledala kao da je manji od patuljka. — Naravno da nije. Ja te nikad ne bih izdala. — Sve je u njezinom glasu i izrazu lica ukazivalo da govori istinu. — Nadala sam se da ti je bez obzira na to kako nam je brak započeo, dosad već postalo jasno da mi možeš vjerovati. On je vjerovao malo kome, a nikome do kraja. Povjerenje je ljude znalo koštati života. — Ako nisi špijunirala za nekoga, objasni mi kako si se našla ovdje sama na stablu? Ona se ugrize za usne, a rumenilo joj preplavi blijede obraze. — Bila sam u selu, nosila malo kuharovih medenjaka malom Iainu koji je bolestan. To su mu omiljeni, znaš... — On to nije znao. — Tada sam ugledala lady Janet i odlučila je pratiti. Živac na čelu mu zatitra. Ona se ponašala kao da je samo otišla na ugodnu šetnju, a ne kao da se oglušila na sva njegova upozorenja. On joj priđe korak bliže, stisne šake, boreći se za strpljenje. — Dakle ja bih trebao povjerovati da sam te ovdje pronašao zato što si u napadu ljubomore odlučila pratiti ženu, za koju misliš da mi je ljubavnica, iako sam ti ja rekao da nije, u šumu... sama? — Glas mu je drhtao od bijesa. Kad je samo pomislio što joj se moglo dogoditi... skoro je izgubio razum. — Tako mi Božjih rana, Christina, znaš li ti u kakvu si se opasnost mogla dovesti? — Mnogo mogućih posljedica projuri mu kroz misli, uključujući i onu sliku nje s razderanom opravom. — Obećala si mi da nećeš napuštati dvorac bez pratnje stražara. On je stjera do stabla, a kako se nije imala kamo povući i on se nadvio na nju, nije joj preostalo drugo nego da kimne, šutke se ispričavši. Bila je preblizu. Mirisao je njezin slatki, cvjetni miris, a zbog toga se još jače razbjesnio. Zar ona uvijek mora tako vraški divno mirisati? Ovo je morao biti neki okrutni ispit samokontrole koji ga je namjeravao sasvim izludjeti. — Kad to tako kažeš, uistinu zvuči budalasto, ali što sam drugo mogla pomisliti? Ne govoriš mi ništa o tome kamo danima odlaziš, a jasno je da se povjeravaš svojoj ljubavnici. Zato što ju, dovraga, želi zaštititi. Nije ju želio blizu svega ovoga. Krv mu se sledila u žilama kad je pomislio u kakvu ju opasnost dovodi znanje o postojanju Bruceove garde. Ovo je bila izdaja, a činjenica da je ona žensko, ne bi spriječila 167 janja|balkandownload

Edwarda od Engleske. — Janet nam kuha, to je sve. Ja sam je zamolio i ona je pristala, bez suvišnih pitanja. Ali Christina je ignorirala uvredljivu opasku. — Što se zapravo ovdje zbiva? — upita, namrštivši svoj nosić. On joj uputi prijekorni, prijeteći pogled, ali ona se uopće nije obazirala na to. — Tko su oni ljudi i zašto ih obučavaš u tajnosti? (ladnoća u njegovim kostima mogla bi se opisati samo kao strah. — Ti ćeš se sada vratiti u dvorac, zaboraviti sve što si vidjela i nikad više nećeš doći ovamo. Shvaćaš li? — On je sad već vikao. Nitko ga drugi nije mogao natjerati da ovako izgubi kontrolu. Ona ustukne, ali on je primi za ruku i natjera je da ga pogleda u oči. Lupanje njegova srca nije se smirivalo. Želio ju je tresti dok ga ne posluša. — Nikada više nećeš ovo spominjati. Razdvajalo ih je tek nekoliko centimetara. Nikad nije pokušao zastrašiti neku ženu svojom veličinom, ali ako je to bude natjeralo da uvidi o kako se ozbiljnoj stvari radi, onda će to učiniti. Ona bi u svakom slučaju trebala biti prestravljena. No činilo se da mu njegova sitna ženica vjeruje više nego što bi trebala. U ovom trenutku ni on sam sebi nije vjerovao. Na lijepom joj se licu pojavi pobunjenički izraz. — Možda bih trebala pitati sira Alexa — reče i ne trznuvši se, pogleda ga u oči. K vragu, prepoznala je prokletog Engleza. — Ili Lachlana MacRuairija. — Ona mu se skrušeno osmjehne. — Rekao je da ako ikad budem trebala... Tor je sad pukao. Priljubio ju je čvrsto uz grudi, preplavljen nekom mračnom emocijom. — MacRuairi je zmija. Kloni ga se. Christinine se oči razrogače i ona kimne. Kakva god da je to bila mračna emocija, ona ju je primijetila — ili ju je čula u njegovu glasu — pa je strah utišao svaku pomisao da mu proturječi. — Nisam to stvarno mislila — reče. Usne su joj drhtale. — Nikad to više neću spomenuti, ako ti to tako želiš. On se smrzne. Koji ga je vrag spopao? Ona ga je gledala kao da je kani udariti. Tako mu )susovih rana, nisu svi muškarci isti kao njezin otac. On je nikad neće povrijediti, samo je želi zaštititi. Radilo se samo o tome da ga je učinila... ljubomornim. Ali on nikad nije bio ljubomoran. Od pritiska u grudima nije mogao disati. Povukao ju je k sebi, znajući kako je to jedini način da dođe do olakšanja. Nije se mogao oduprijeti. Bila je preblizu, a iskušenje je bilo preveliko. Pogledi im se sretnu. Umirao je. — Bože, što ti želiš od mene? Oči joj se razrogače na sirovu emociju u njegovu glasu. Ali prije nego što je uspjela odgovoriti, on sagne glavu i učini ono za čim je čeznuo skoro od prvog trenutka kad ju je upoznao. Zastenjavši glasno, on prekrije njezina usta svojima.

168 janja|balkandownload

17. Poglavlje jezin uzdah iznenađenja utišao je svojim ustima. Christinino je srce mahnito zalupalo kad ju je dodirnuo. Ovo je bilo nevjerojatno — kao nikad prije. Površan dodir njegovih usana na dan njihova vjenčanja teško bi se mogao usporediti s ovim žestokim napadom. Ovim posjedovanjem. Predivan pritisak, nevjerojatan osjećaj, bliskost. Bilo je savršeno. Tako ispravno. Kao da su njezina usta stvorena za njegova. Samo za ovo. Samo s njim. Osjećala se kao da je uronila u mračan bazen i upravo se utapa u osjetima. Toplini. Snazi njegova tijela. Njegovu oporom mirisu. Njegovom mračnom, žestokom okusu. On je preplavio sva njezina osjetila sirovom snagom svoje muškosti. A njegova usta... klizila su, kušala, kretala se po njezinima. Čista divota! Usne su mu bile odlučne, ali baš onako meke kao što su djelovale, izazivajući — ma, ne — zahtijevajući njezin odgovor. ) tako se ona predala. Svojevoljno. Uronila u njegov vatreni zagrljaj, uzvraćala mu poljupce s entuzijazmom koje je njezino neiskustvo uspjelo izraziti. On zareži, privukavši ju bliže, namještajući njezino tijelo uz svoje. Osjetila je čvrstinu njegove žudnje na svom trbuhu. Oblije je toplina koja se usredotoči između njezinih nogu. Na osjetljivim vršcima dojki. Koža joj se zajapuri. Bliže, zahtijevalo je njezino tijelo. Rastopila se na njemu, uranjajući dublje u poljubac. U njega. Poljubac postane žešći. Jači. Brži. Uporniji. Ona zastenje, otvorivši usta, osjetivši topli dodir njegova jezika. Christina zapanjeno dahne. Sirova tjelesna snaga ju zapanji. Ali nije joj dao vremena za razmišljanje, napadao ju je mračnim osjetima koje je izazivao njegov požudni poljubac. )zazivao je. Pustošio. Uzimao više i više svakim senzualnim potezom. Dublje. Toplije. Vlažnije. Sve dok njezino srce nije treperilo u grudima, a vrućina ju oblije u teškim, drhtavim valovima. Udisala ga je, nikad nije mogla zamisliti da bi jedan poljubac mogao biti ovakav. Tako moćan. U njegovu poljupcu nije osjećala samo požudu. Bilo je tu naznaka i nečeg mnogo dubljeg. Nečeg što joj je zgrabilo srce i povuklo ga k sebi. U njegovu je poljupcu osjetila čežnju, sirovu emociju koju bi uvijek zatomio. Bila je nježna i erotična, a ipak tako žestoka da je ostala bez daha.

N

169 janja|balkandownload

Jezik mu se vrtio oko njezinog, zahtijevajući više. Ona mu se oprezno pridruži. Kružeći, uvijajući, klizeći svojim jezikom o njegov u toplom, predivnom plesu koji ju je potresao do nožnih prstiju. Ljubio ju je kao da je se ne može zasititi. Kao da očajnički žudi za njom. Kao da joj može zaposjesti dušu svojim ustima i jezikom. Prsti su mu klizili kroz njezinu kosu, privlačeći njezina usta još bliže svojima. Osjetila je topli pritisak njegovih prstiju na svom potiljku. Nježno grebanje njegove neobrijane brade na svojoj koži. Glasno lupanje njegova srca o njezino. On zareži, uronivši dublje u njezina usta, dublje u nju. Težina njegova tijela pritiskala ju je o stablo. Dlanom joj je stisnuo dojku, zaljuljao bokovima o nju u istom senzualnom ritmu u kojem je njegov jezik pustošio njezina usta. Ona zastenje, zarivši prste u njegova široka, mišićava ramena. Osjećala se slabo, onemoćalo, a tijelo ju je boljelo od želje da joj on pruži olakšanje za kojim je žudjela. Dlanom joj pomiluje stražnjicu, obuhvativši je i podignuvši je tako da ju je pritisnuo o sebe baš na mjestu na kojem je žudjela za pritiskom. Bože, kako je to bilo dobro. Stenjala mu je u usta, trljajući se o njegovu čelično tvrdu palicu po svom vršku dok joj dah nije postao oštar. Zarežavši grubo, on odmakne svoja usta s njezinih i ustukne. — Dosta! Tijelo joj se iznenađeno trzne na grub nestanak užitka. Ona instinktivno posegne za njim, ali on se nemilosrdno odmakne od njezina dohvata. Christina trepne. Izmaglica strasti polako se podizala kad je pogledala u njegove šokirane oči pune optužbe. Zurio je u nju kao da joj je upravo izrasla još jedna glava. Kao da ga ona plaši. Pogleda ga razrogačenih očiju. Ona je njega uplašila. Zato što ga je natjerala da osjeti nešto što nije želio. Njemu je bilo stalo do nje. )ako to ovaj tvrdoglavi, nedokazani čovjek nije shvaćao. Ali shvatit će. Na njezinim se izranjavanim, natečenim usnama pojavi smiješak. To je bilo uistinu dražesno. On se brzo pribrao, ali ne dovoljno brzo. — Vodim te natrag u dvorac — reče, primivši je za ruku. — Sada! Christina mu je dopustila da je vuče za sobom, ne mareći ni malo za naglu promjenu njegova raspoloženja i nepogrešivo mrk izraz njegova lica. Ništa od toga uopće nije bilo važno. Zato što ništa ne može izbrisati ovo što je upravo otkrila. Ona je uspjela prodrijeti kroz njegov ledeni oklop. Bio je to znak na koji je čekala. Njemu je stalo do nje. Dokaz je bio taj njegov poljubac. Tor nije znao koji ga je vrag spopao. U jednom trenutku kiptio je od bijesa, a već u drugom ju je ljubio onako kako nikad nije ljubio nijednu ženu. Kao da je bio neutaživo gladan nje. Strast mu nije smetala, no snažna čežnja u prsima bila je već druga priča. Nesvjesno se suzdržao od poljubaca kao da je instinktivno shvatio opasnost. Sada je znao zašto. Veza između njih bila je prejaka. Osjećaji su bili prejaki. 170 janja|balkandownload

Prežestoki. Kad bi ih želio zakopati, suočio bi se sa zadatkom koji bi bio težak i (erkulu, a možda i Pandori. Sad kad je okusio medenu slatkoću tih usta, nije mogao misliti ni na što drugo. Opsuje i grubo odgurne jednu granu tako da je pukla. Čuo ju je kako teško diše iza njega i usporio je korak, shvativši da hoda prebrzo. Zatim je oštro pogleda. Bila je tiha. Pretiha. Krotko je hodala za njim, bez prigovora. Ali njemu se nije svidio izraz na njezinom licu. Lagano iskrivljena usta koja su se izvila u nešto što se moglo opisati kao samodopadni smiješak. Ta on ju je zamalo obljubio usred dana, pritisnuvši je uz stablo, za Boga miloga! — Skoro smo stigli — reče odrješito. — Lijepo. Lijepo? On je pogleda ispod oka. Što li to ona smjera? — )maš li danas još posla sa svojim klanom? — Imam — reče on. — Zašto me nikad prije nisi ovako ljubio? — On se zamalo spotakao na kamen iznenađen promjenom teme. — Ne znam — reče osorno. — Vjerojatno mi to nikad nije palo na pamet. Ona podigne obrvu kao da zna da joj laže. — Meni se to baš svidjelo. Dobro da upravo ne jede jer bi se ugušio zalogajem. — Zapravo, jako mi se svidjelo — reče ona. — Bojim se da odsad moram inzistirati na tome. Inzistirati na tome? Tor je bio u nevjerici. Zar to njemu njegova sitna ženica naređuje? On je poglavar. Nitko mu se nikad nije usudio obratiti ovakvom drskošću. On je uistinu mora prekoriti. Ali prije nego što je uspio išta izustiti, ona reče: — Što ti još nije palo na pamet? — Ona sumnjičavo pogleda njegov užasnut izraz lica. — Grozno mi je pomisliti da još nešto propuštam. Pogled joj se spusti na golemu izbočinu ispod njegove halje. Vršak njezina malog ružičastog jezika klizne joj niz donju usnu, a on na to osjeti nalet žudnje u međunožju, silovit poput udara munje. Ona je osjetila njegovu reakciju i ovoga puta je bio sasvim siguran da joj je smiješak raširio ta njezina senzualna usta. Neka mu Bog pomogne. Zabacivši svoju dugačku, svilenkastu kosu, Christina nastavi hodati ostavivši Tora pomalo zbunjenog i prilično potresenog. Među njima se dogodila neka suptilna promjena, a Tor je imao dojam da mu se to neće svidjeti. Nimalo. Laknulo mu je kad se selo pojavilo na vidiku. Selo Dunvegan sastojalo se od dvadesetak slamnatih koliba razasutih unutar kilometra i pol oko luke, male tržnice na kojoj su se skupljali seljaci i ribari kako bi tržili svoju robu, seoske kovačnice, staja i jedne pivnice. Kad su mu se približili, obuzme ga neki nemir. Nešto nije bilo u redu. Selo je bilo pretiho. Obično bi u ovo doba dana selo vrvjelo od aktivnosti, ali sad se činilo da su se svi povukli u kuće. Kad su se okrenuli prema luci, postalo je jasno zašto. U luci su se usidrile dvije nepoznate galije. 171 janja|balkandownload

Tor opsuje i upravo kad se spremao poslati Christinu u jednu od koliba, primijeti Rhuairija kako trči prema njima. — (vala Bogu što si se vratio — reče. — Nisam se usudio poslati poruku. — Što se dogodilo? Čiji su to brodovi? — To je John MacDougall. — Prokletstvo. John od Lorne, najstariji sin poglavara MacDougalla i njegov zamjenik. I pravo kopile. — Budući da je Edward utamničio grofa od Rossa, MacDougall je došao pokupiti rentu. Kako mu je zabranjen ulaz u dvorac — ljudi ga nisu pustili bez tvoje dozvole — on i njegovi vojnici odlučili su konfiscirati pola zimskih zaliha. Coll je zaradio udarac u glavu kad ih je pokušao spriječiti da mu otmu pola zaliha sušene govedine. Tor blasfemično opsuje i stisne čeljust. Dakle Edwardov je novi šerif odlučio ostaviti svoj trag na Skyeu tako što će maltretirati njegove ljude? — Koliko si ljudi doveo sa sobom? — upita on svog senešala. — Tek nekolicinu. Ja sam već bio u selu kad su stigli. A Tor je bio bez svoje svite. U normalnoj ga situaciji brojčana nadmoć neprijatelja ne bi zabrinjavala, ali obično nije morao misliti i na svoju ženu. Tor se zakleo da će ostati neutralan u škotskom ratu i nije imao želje ratovati s Edwardovim šerifom, ali MacDougall je bio arogantno govno i on mu nije vjerovao. — Odvedi damu u dvorac... — Bojim se da je prekasno za to. — Christina pokaže rukom prema luci. Već su primijećeni. )z suprotnog smjera — s tržnice — dolazio je MacDougall i najmanje četrdesetorica njegovih ljudi. Uputili su se prema brodovima, natovareni sanducima. MacDougall je lagano šepao. Njegova mu je osakaćena noga priskrbila nadimak John Bacach 10 ili Šepavi John. Tor je pogleda u oči. — Ne miči se od mene ni trenutka. — Ona kimne. — I pusti mene da govorim — doda, kao usput. MacDougall će zasigurno ispitivati o okolnostima njihova braka, a Tor nije želio da ona nehotice izlane nešto zbog čega bi Edwardov šerif mogao posumnjati u njegovu neutralnost. Snažno stisne šake. MacDonaldov plan će upravo biti na kušnji. John MacDougall je možda bio gad, ali nije bio budala. Sumnjao je da je odabir trenutka MacDougallova posjeta slučajnost. Edward je zacijelo čuo za Torov brak. — Aha — reče MacDougall dok su prilazili. — Baš onaj kojeg tražimo. Došao sam prikupiti dadžbinu, ali tvoja me straža odbila pustiti u dvorac tvrdeći da te nema. Tor se zaustavi nekoliko koraka od njega. — Kao što vidiš, vratio sam se. — Dvojica se muškaraca ratoborno prostrijele pogledima Tor je bio veći od njega barem petnaest centimetara, ali MacDougall je bio građen poput vepra — debeo i mišićav. )mao je prednost i u četrdeset muškaraca koji su mu štitili leđa. Tor je imao Rhuarija, šačicu stražara i svoju ženu. Zbog Christinine nazočnosti nije mogao ništa učiniti i obojica su to znala. )pak, uzmicanje nije bilo u njegovoj prirodi. — Znači, odlučio si opljačkati moje ljude?

10

)rska riječ koja znači šepav op. prev.)

172 janja|balkandownload

MacDougall se hladno osmjehne, podsjetivši Tora na njegovu zmiju od bratića, MacRuairija. MacDougallovi, MacDonaldovi, MacRuairijevi i MacSorleyjevi predstavljali su četiri grane Somerledovih potomaka. Zavada i borba za vlast između MacDougallovih i MacDonaldovih bila je jednako žestoka — i značajna — kao i ona između Bruceovih i Comynovih. Oba su klana željela biti dominantna sila na otocima, ali sada su to bili MacDougallovi. — Smatraj to predujmom za porez koji duguješ. Tor se obuzdavao da ne poludi. — Ove smo godine već platili kralju njegovo. MacDougall podigne jednu tamnu obrvu. — To je sitnica u usporedbi s onim što dugujete. — To je točno onoliko koliko dugujemo. Provjeri knjige, ako želiš. Nedavni su napadi rezultirali manjim prinosom ove godine. — Kralja nije briga za tvoje probleme. Zapustio je prikupljanje poreza otkad je Ross utamničen, ali to se promijenilo. Sada ima mene. — O kojem ti kralju govoriš? O onom kojem si se klanjao prošle godine ili onom kojem se klanjaš ove godine? Tor je dobro naciljao svoju uvredu. MacDougall se zajapuri od bijesa, a krupni čovjek koji je stajao kraj njega — bez sumnje njegov pobočnik — stavi ruku na dršku svoga mača. MacDougallovo prisilno savezništvo s Edwardom ostvareno je na štetu njegova rođaka Johna Balliola i Comynovih, i to ga je zacijelo još peklo. — Zar ti dovodiš u pitanje Edwardovo pravo na prijestolje? Moram te upozoriti — prijateljski, naravno — da on ne gleda olako na izdaju. Tvoja nedavna ženidba već je dovela u pitanje tvoju odanost. MacDougallov proračunati pogled skrene prema Christini, a Tor se morao oduprijeti porivu da ju gurne iza svojih leđa. MacDougall nije sakrio bljesak požude u očima koji bi značio smrtnu presudu u bilo kojim drugim okolnostima. Tor stisne šake. Dlan ga je svrbio da zgrabi držak svoga mača. Nikad se nije osjećao tako sputano, ali s Christinom uza se, bilo je to kao da je vezan lancima. — Moj brak nema nikakve veze s politikom — reče Tor hladno ne dajući svojim tonom nikakvu naznaku opasnog bijesa koji je ključao u njemu. — Vidio sam je i poželio sam je. MacDougall još nije skinuo pogled s Christine. Trebalo bi pohvaliti njezinu mirnoću dok je stajala uz Tora. Ako je i primijetila MacDougallove razvratne poglede, nije to dala naslutiti. — Da, čuo sam za okolnosti tvog braka. Moja gospo. — On se nakloni Christini, a ona ukočeno uzvrati naklon. Zatim on reče Toru: — Nije teško zaključiti zašto te toliko opčinila. — Pogled mu postane oštar. — )ako moram priznati da sam iznenađen čuti da je ljubav bila razlog tako žurnom vjenčanju. Christina se željela usprotiviti, ali Tor je brzo zgrabi za ruku i stisne je dok ju je podizao do svojih usta. — Da, bio sam očaran od prvog časa. — Pogledi im se sretnu i on u njezinom iščita iznenađenje. Morat će joj poslije objasniti, a tom se razgovoru nije radovao. 173 janja|balkandownload

— Česta pojava u tvojoj obitelji — reče MacDougall, ponavljajući Torove nekadašnje riječi MacDonaldu. — Je li ti brat ovdje? Moramo srediti problem oko raskinutih zaruka. Tor je bio zahvalan na promjeni teme, ali je znao da MacDougall nije u potpunosti uvjeren. — Ne, nije. Ali kad se vrati, ja ću se pobrinuti da budeš obeštećen za sve neugodnosti. — Pobrini se da to uistinu učiniš — reče MacDougall. — Mislim da bi polovica miraza Nicolsonove kćeri bila dovoljna. Tor čvrsto stisne čeljust. Ovo je bila čista pljačka, ali Torquil mora sam voditi svoje bitke. MacDougall još jednom pogleda Christinu, a zatim skrene pogled na Tora. — Kad je vijest od tvom braku stigla do kralja, on je shvatio da je došlo do propusta. Tor ga pogleda ispod oka, naslutivši da mu se neće svidjeti ono što MacDougall kani reći. — Kakvog propusta? — Čini se da se tvoje ime ne pojavljuje na Ragmanovom svitku. K vragu. To uopće nije bio propust. Tor namjerno nije potpisao svitak kojim se zaklinje Edwardu na odanost, vjernost i poštivanje, koji su prije nekoliko godina morali potpisati svi škotski plemići. — U to sam vrijeme bio u Irskoj. MacDougall se nasmiješi. )ako se na Torovom licu ništa nije moglo pročitati, MacDougall se nije dao zavarati. On odmahne rukom. — Nije važno. Taj se propust lako može ispraviti. Ne moraš putovati čak do Berwicka. Možeš potpisati u dvorcu Stirling na zasjedanju parlamenta krajem siječnja. MacDougall je ubrzo otišao, ponijevši sa sobom velik dio zimskih zaliha. A trenutno Tor nije mogao učiniti ništa osim gledati ga kako odlazi i kipjeti od bijesa. Ali već je planirao kako će mu oteti te zalihe. MacDougall je bez sumnje to očekivao. Tako se to radilo u Visočju. Ali MacDougall je igrao opasnu igru. Tora se moglo provocirati do određene granice, a John od Lorne je upravo došao na sam rub te granice. )pak je bio užasno ljut. Avantura njegove žene nije samo ugrozila sigurnost Bruceove ekipe, već ga je koštala i malo bogatstvo. Još gore, njegov je brak doveo baš do onoga čega se bojao — uvukao ga je u samo središte oluje. U manje od dva mjeseca morat će javno izabrati stranu.

*** Christina je bila očajna. Povratak u dvorac bio je bolno tih. Onaj strastveni poljubac i zaigrano zadirkivanje sada su se činili kao daleko sjećanje. Tor je nije ni pogledao. Ne samo da ga je pratila i svjedočila nečem što očito nije smjela vidjeti, već mu je njezina nazočnost vezala ruke. (oće li pokušati spriječiti MacDougalla da odnese seosku zimnicu? Nije znala odgovor na to pitanje, ali budući da je bila ondje, on nije imao izbora. MacDougallov posjet je također jasno dao do znanja da mu je njihov brak donio problem koji je silno želio izbjeći — a to je pozornost kralja. Zbog nje je 174 janja|balkandownload

Edward sumnjao u njegovu odanost i pokušao ga natjerati da izabere stranu tako što će mu prisegnuti na odanost. Sve dok nije upoznala MacDougalla, nije shvaćala značaj prijetnje. John od Lorne bio je poznat po svojoj okrutnosti, a unatoč tome što je tvrdio da dolazi kao prijatelj, u njegovom pogledu Christina nije vidjela prijateljstvo već nešto drugo — neprijateljstvo, a možda čak i ljubomoru. Koža joj se naježila od njegova razvratnog pogleda. Bez obzira na to što je znala da je tim pogledom samo želio razbjesniti njezina muža, ona je imala silnu potrebu za kupkom koja bi sprala taj njegov prljavi pogled. MacDougall je uživao u tome što drži u šaci zloglasnog ratnog vođu s Visočja, a Christina je naslutila da je to tek početak problema s Edwardovim moćnim šerifom. Bila se zapanjila kad je Tor izjavio kako se oženio njome zato što se zaljubio. Pogled u njegovim očima kad joj je poljubio ruku... Dok joj je Tor pomagao iskrcati se iz birlinna, Christina više nije mogla trpjeti tišinu. — Žao mi je što ti je naš brak uzrokovao probleme. Znam da nemaš nikakvu želju upetljati se u škotsku politiku. — Christina, to tebe ne treba zabrinjavati. Bilo joj je grozno kad bi je ovako odrezao. Pokušao ju je povesti uz stube, ali ona je ostala na mjestu. Njegovi su ljudi bili dovoljno ljubazni da im ostave malo prostora. — Zašto ti je to toliko važno? — upita ga ona. On duboko udahne i pogleda je. — Što, zašto mi je toliko važno? — Držati se podalje od toga. Zar ne vidiš da je nakon ovog danas to nemoguće? Edward neće ostaviti nijedan kutak svog kraljevstva na miru — bez obzira na to koliko bio udaljen. — MacDougall me samo upozorio, dao mi do znanja da me promatra. Sve dok ne krenem protiv njega, on neće krenuti protiv mene. Zasad je to dovoljno. U Christini proključa vruća, domoljubna krv prave članice obitelji Fraser. — Zar te zadovoljava biti po strani i pustiti Edwarda i ljude poput MacDougalla da vladaju Škotskom? Oči mu opasno bijesnu. On je njezino pitanje shvatio kao kritiku — a možda je tako i bilo. — Zadovoljan sam što ne uvlačim svoje ljude u rat koji će im donijeti samo jad i bijedu. Zadovoljan sam što ne gledam kako razbijaju glave mojim ljudima na bojišnici za kralja koji niti išta zna o nama niti mari za Visočje i Otočje. Što ne gledam žene bez muževa i djecu bez očeva. Opustošenu zemlju i pobijenu stoku. Proveo sam dvadeset godina svoga života čineći sve što je u mojoj moći da vratim svome klanu mir i osiguram napredak, i neka me vrag odnese ako ću dopustiti da to sve unište čarke nekih dalekih kraljeva. Zar je tebi tako stalo do rata, Christina? — Naravno da nije — reče ona, zapanjena žestinom njegove reakcije. Pogodila ga je u živac. Pretpostavila je što je tome uzrok. — Napad u kojem su ti ubijeni roditelji zacijelo je bio stravičan. — Bio je — reče on kratko. Očito je to bilo sve što je kanio reći o toj temi. — Pazi što ćeš poželjeti; rat bi nas mogao sustići vrlo skoro. A sada, ako smo gotovi, ja imam posla koji treba obaviti. 175 janja|balkandownload

Ukrutivši ramena, on krene dalje, ostavivši ju da se sama vrati u dvorac. Još jadniju nego prije. Njezin pokušaj da se ispriča samo ga je dodatno razjario. Nije čudo što se nije želio miješati. Kako je mogla biti tako naivna. Ona je razmišljala samo o onome što se tiče jednog čovjeka, a on je morao voditi računa o čitavom klanu.

*** Sljedećih nekoliko dana Christina je svog muža vidjela još manje nego obično. Kad bi se vratio u dvorac, zaključao se u solani s Rhuairijem ili sa svojim stražarima. Kao i obično, nije joj se povjeravao, ali Christina je po borama koje su mu se dublje urezale oko usta i umornom pogledu vidjela da ga situacija s MacDougallom muči. Bila je to situacija koju je nametnuo njihov brak. Stalno joj se kroz glavu vrzmala pomisao da on žali što se oženio njome. Da je možda krivi za Edwardovu sumnjičavost. A ako time naudi svome klanu, uvijek će na nju gledati samo kao na pogrešku. Kad bi mu se samo mogla nekako odužiti. Kako je tri noći nakon MacDougallovog odlaska prespavao u kuli, sa stranim ratnicima o kojima ga nije smjela ništa pitati, to zasigurno neće moći učiniti s još strastvenih poljubaca. On se prema njoj ponašao jednako pristojno ravnodušno kao i prije, ali ona iz misli nije mogla izbrisati sirovu emociju onog poljupca. Njemu je stalo do mene. Mora mu biti. Ona je to okusila. ) osjećala u svome srcu. Uzdahnuvši, ona vrati list papira na policu i obriše prašinu s dlanova. Nakon što su nekamo pozvali brata Johna, zadržala se u solaru kako bi malo pospremala. Bilo je blago reći da je mladi pisar bio neorganiziran. Senešal Rhuairi nije bio ništa bolji. Ona odmahne glavom. Kako uopće uspiju nešto obaviti u svom ovom neredu? Skupivši razne komade papira razbacane po stolu, ona ih naslaže u urednu hrpicu. Letimično je pogledala nekoliko dokumenata i primijetila da se većinom radi o potvrdama dadžbina i rente, koju je njezin muž prikupljao od poglavica i veleposjednika raštrkanih po njegovim posjedima. Uz veliki dio Skyea, činilo se da Tor ima zemlju na otocima Lewis, Harris i North Uist. Primijetila je otvoreni list pergamenta na stolu i spremala ga se zatvoriti, kad joj za oko zapne posljednja unesena stavka s jednakim brojevima kao što su bili oni na potvrdi koju je upravo pospremila navrh one hrpe. Christina se namršti i ponovno pročita poruku da bi se uvjerila da nije pogriješila. Ponovno pogleda knjigu računa. Ne, uistinu je bilo krivo upisano. Stotinu četvrtina ječma upisano je kao pet stotina. Nakon brzog pregleda nekoliko drugih potvrda, pronašla je još jednu pogrešku — umjesto deset srebrnih dukata, upisan je primitak šesnaest. Tor je imao sreće što je MacDougall zanemario njegovu ponudu da pregleda poslovne knjige — bile su u strašnom neredu. 176 janja|balkandownload

Christina se ugrize za usnu, pokušavajući odlučiti što učiniti. Tko god je bio odgovoran za ovo, u opasnosti je da izgubi posao ako ona otkrije što je pronašla. Nije željela uvaliti brata Johna u probleme — on je u posljednje vrijeme bio tako silno zaposlen i umoran da nije čudo što je napravio nekoliko pogrešaka. Također, ionako se nije sviđala senešalu, a nije mu željela dati još razloga za to. )znenada joj padne na pamet jedna zamisao. Sjedne za stol, privuče veliku knjigu k sebi i malo je bolje prouči. Činilo se da je isti dar koji joj je omogućio da lako uči jezike bio primjenjiv i na brojeve. U glavi je znala izračunati čak i vrlo komplicirane zadatke. Otac Stephen je rekao da je samo jednom vidio tako nešto. Zbrajajući u glavi kolone s desne strane, pronašla je pogreške i u izračunima. To je bilo to! Pronašla je način kako će pomoći. Neće joj dugo trebati — tek nekoliko dana ili možda tjedan — da sve te račune organizira i rasporedi. To je bio savršen način da ne samo priopći svome mužu kako posjeduje neobičnu vještinu, već i da mu istovremeno pokaže kako može pomoći. On ne mora biti sam. Obuzme je silno uzbuđenje. Kako li će se on samo iznenaditi. Njezini raniji napori da mu dokaže kako je korisna bili su uzaludni, ali ovo je bilo nešto značajno — nešto što on neće moći ignorirati. Ovo ga mora zadiviti. Jedva je čekala vidjeti kako će reagirati. Prvo će biti iznenađen, zatim zahvalan, a zatim možda i ponosan. Srce joj malo ubrza. (oće li je konačno prestati doživljavati kao kukavičku djevojku, koja ga je prijevarom natjerala na brak, već kao ženu koja mu je podrška? Osoba od povjerenja? Ona može biti dijelom njegova života, ne samo u spavaćoj sobi. Pred očima joj se pojavi slika njezina oca. ) njega je ona kanila zadiviti... Gluposti. Brzo otjera neugodnu pomisao. Tor nije bio nimalo nalik njezinom ocu. Nimalo. On je bio do srži častan, pravedan i sabran čak i kad je bio izuzetno ljutit. Jezik mu je možda bio oštar, ali on nikada ne bi podigao ruku na nju. Bio je bijesan kad ju je pronašao na onom stablu, a još se više razbjesnio kad ga je izazivala spomenuvši Lachlana MacRuairija. Željela je da on bude ljubomoran kao i ona. Ako je njegova reakcija bila pokazatelj, uspjela ga je učiniti ljubomornim. Ali ipak, koliko god bio ljut na nju, on je nikada ne bi tjelesno povrijedio. To što ga je sprječavalo da je vidi u pravim svjetlu, nije bila okrutnost, već sljepoća. Ona mu samo treba malo otvoriti oči. Odlučivši čvrsto kako dalje, Christina žustro izađe iz solara. Nije mogla dočekati da započne provoditi svoju zamisao, ali morat će pričekati noć ne želi li biti otkrivena. )z vijećnice se začuje glasan žamor. Srce joj poskoči. Tor se zasigurno vratio. Ona požuri i krene kroz hodnik prema stražnjem ulazu u Vijećnicu. Stigavši do vrata, ukopa se na mjestu, paralizirana. A zatim se sledi od strave. Želudac joj se zgrči i krene joj na povraćanje. Tihi zvuk izađe iz njezina stisnuta grla, jecaj ranjene zvijeri. Na podiju, leđima okrenutim njoj, stajao je njezin muž u strastvenom zagrljaju s visokom, plavokosom ženom. 177 janja|balkandownload

178 janja|balkandownload

18. Poglavlje hristina je samo stajala ondje nepomično. Tupo. Nije se mogla pomaknuti. Poljubac se nastavio i nastavio, postajao sve više divlji dok ih je gomila poticala kličući i urlajući. Prestanite. Molim vas, prestanite. Srce joj se sve više stezalo. Suze su joj zamutile oči. Kako joj to može učiniti? Kako ga njegov klan u tome može ohrabrivati? Ona je bila mislila da im se počinje sviđati. Grlo joj se stisnulo, a u grudima joj je gorjelo. Duboko unutra, osjetila je pukotinu koja se počela širiti kao napuklina na smrznutom jezeru. Zadrhtala je, znajući da će se slomiti. Njezin muž i lady Janet se razdvoje, smijući se, a Christina se ukipi. Nešto nije bilo u redu... Drukčije. On nije stajao na podiju poput kralja koji promatra svoje kraljevstvo i odjenuo je skromnije ukrašenu odjeću od one kakvu je uvijek odijevao. Držao se nonšalantno, opušteno, imao je nepoznatu odjeću i kosu prošaranu s previše zlatnih vlasi. Ramena su mu bila jednako široka, ali tijelo mu je bilo vitkije. Bilo je mišićavo, ali mu mišići nisu bili tako jako izraženi. Ona trepne. Zar ju je to želja da to nije istina zaslijepila da vidi ono što ne postoji? Ne. Njezino je srce znalo istinu. Čovjek koji je stajao na podiju nije njezin muž. Kad je zagrlio ženu oko struka i okrenuo se kako bi se obratio okupljenima, ona je sa sigurnošću znala. Profil mu je bilo jako sličan, ali čeljust mu nije bila tako impresivna, a nos mu nije bio malo iskrivljen na mostu. Također, na desnom obrazu imao je tanki ožiljak i bore od smijeha oko očiju koje Tor nije imao. No ako je i dalje sumnjala, sumnje su nestale kad se žena okrenula. To nije bila lady Janet, već mlada žena vjerojatno ne mnogo starija od Christine. Bila je lijepa — vitka i krhka s krupnim zelenim očima punim smijeha — nije imala otmjenu, spokojnu ljepotu lady Janet, već bezbrižnu i životnu. Šumski cvijetak u proljeće, a ne ruža u zimi. Djevojka ugleda Christinu i nasmiješi se. Povukavši muškarca za ruku, stala je na prste i šapnula mu nešto na uho te se on okrene prema Christini. Vidjevši osmijeh koji mu se proširio licem tako sličnim licu njezina muža, Christina ostane bez daha. I on bi trebao ovako izgledati... sretno. Čovjek krene prema njoj. Zaustavi se i nakloni tako galantno da se morala nasmiješiti. — Moja gospo, oprostite mi, nisam primijetio da ste došli. — Zatim joj se vragolasto osmjehne, primi ju za ruku i odvede je do stola. — Bojim se da

C

179 janja|balkandownload

sam se malko zanio pri predstavljanju moje nevjeste klanu. Ja sam Torquill, a vi ste zacijelo lady Christina. — On sjetno odmahne glavom. — Moj brat je svakako pun iznenađenja. Usne joj se trznu. — Svakako jest. Vi ste blizanci. On uvije svoju obrvu. S ironičnim izrazom na licu bio je tako nalik na svog brata da je bila osupnuta. — Zar vam to nije rekao? Ona odmahne glavom. Pogled mu je bio pun zabrinutosti. — Žao mi je, ono što ste vidjeli... to je zacijelo morao biti šok. — Ona kimne. Reći da je to bio šok, bilo je ublažavanje istine. Kad su stigli do stola, Torquil reče: — Moja gospo, želim vam predstaviti svoju ženu, lady Margaret. Djevojka požuri naprijed i stisne joj rukama dlan. — Zadovoljstvo mi je upoznati vas, moja gospo. Smijem li vas zvati Christina? Molim vas, zovite me Meg. Ja jednostavno znam da mi moramo postati velike prijateljice, s obzirom na to da smo udate za braću za blizance, zapravo. ) mat ćemo toliko tema za razgovor... — ona lukavo pogleda svoga muža... — i usporedbu. Christina je mogla samo kimnuti i uzvratiti joj smiješak. Osjećala se kao da ju je uhvatio kovitlac vjetra. — Nevaljalko jedna. — Torquil privuče svoju mladu nevjestu u zagrljaj i odglumi zgranutost. — Pazi na svoj jezik ili ću ga morat i zaposliti na drugi način. Meg zatrepće. — Koji drugi način si imao na umu? On joj prstom pomiluje obraz s takvom ljubavlju i obožavanjem u pogledu da se Christinino srce stegne od čežnje. Sagnuvši se, šapne joj nešto u uho. Što god bio rekao, njegova se lijepa nevjesta do korijena kose zarumenila, ali u njezinom pogledu se nepogrešivo moglo iščitati senzualno iščekivanje. 5to ti želiš od mene? Proganjalo ju je to Torovo neobično žestoko pitanje koje je izgovorio trenutak prije nego što ju je poljubilo. Ali sada je znala odgovor na njega. Ovo želim. Možda bi trebala biti sretna s onim što ima. Tor je toliko učinio za nju. )zbavio ju je iz užasne situacije i dao joj svoje ime, dom i, što je najvažnije, osjećaj sigurnost. Pružio joj je strast, a znala je da će joj jednom podariti i djecu. Štitit će je svojim životom — kao što bi štitio svakog pripadnika svoga klana — zato što to smatra svojom dužnošću. Ako se prema njoj već nije odnosio s nježnošću, barem je bio obazriv. Nakon onog što se dogodilo u šumi, znala je da bez obzira na to koliko ga izazove, on je nikada neće udariti. On se znao kontrolirati, bio je autoritativan, častan, postojan i čvrst poput stijene — od glave do pete ratnik i vođa kakvom se treba diviti. Ali sve to ipak nije bilo dovoljno. Nije bilo sad kad je vidjela par koji je sjedio kraj nje. Što ona želi od njega? Želi sve. Želi nježne poglede, žestoke poljupce, osmijehe pune ljubavi i duge noći kraj kamina. Željela je smijeh i prijateljstvo, intimnost i muškarca koji će cijeniti nju — ne kao zgodnu igračku, već kao osobu. Ona je željela njegovo srce. Jer on je već imao njezino na dlanu svoje željezne šake. 180 janja|balkandownload

Ja ga volim. Istina je bila toliko očita da se pitala kako to ranije nije shvatila. Voljela je njegovu čvrstinu i snagu, njegovo samopouzdanje, njegovu odlučnost, njegovo urođeno poštenje i čak i njegovo osorno ponašanje. Znala je da uvijek može računati na njega. On je bio važan poglavar, slavljen kao najveći ratnik svoga doba, ali on se uvijek s poštovanjem odnosio prema njoj i slušao njezino mišljenje. Ako je imalo sumnjala u to, užas i očaj koji ju je preplavio kad je posvjedočila onom poljupcu, odnio je te sumnje. Od trenutka kad ju je spasio silovanja u Finlagganu, do poljupca koji su podijelili u šumi, on je osvojio komadić njezina srca. Sada je čitavo njezino srce bilo njegovo. Ako ga želi.

*** Bilo je kasno kad je Tor ušao kroz morska vrata. Pogled mu se odmah prikuje za čovjeka koji ga je čekao u dvorištu. Razmetni sin se vratio. Colyne je već ranije donio vijest Torova pobočnika Murdocha da su stigli. Tor bi odmah došao, ali pomagao je svojim ljudima spremiti se za putovanje. Sutra odlaze u planine Cuillen na zadnju i najžešću fazu obuke. Neki su tu fazu zvali Čistilište. To uopće nije bilo pretjerano. No ništa ne može združiti jednu ekipu kao što to može zajednička patnja. Tor je dugo čekao na taj trenutak. Prišao mu je u nekoliko dugih koraka. Torquil je s nesigurnošću promatrao kako Tor prilazi, ali prije nego što je uspio bilo što izustiti, Tor zamahne šakom i odalami brata u bradu. Torquilova glava odleti unazad i on bolno zastenje. Tako mu krvi )susove, divnog li osjećaja! Masirajući bradu dlanom, Torquil ga oprezno promotri, kao da očekuje još jedan udarac. Tor još nije odlučio hoće li ga zadati. — ) meni je drago što te vidim, Poglavaru. — Poglavaru? Baš zgodno za tebe što si se to sad sjetio — reče Tor hladno. Kiša mu je pljuštala po licu. — Postoji li razlog zašto si tu vani, a ne u Vijećnici? Torquil je izgledao kao da mu je neugodno. — Želio sam te zamoliti za malo vremena nasamo, ako nemaš ništa protiv. )mao je, ali njegov je brat djelovao neuobičajeno ozbiljno. — Ostavite nas — reče Tor stražarima. Kad su se stražari povukli, reče bratu: — Objasni, sada. Torquil ga pogleda s oklijevanjem, pokušavajući procijeniti bratovo raspoloženje. Trebao je znati da to neće ići. Tor nikad ništa nije otkrivao. Konačno, njegov brat slegne ramenima. — Znao sam da ćeš se naljutiti. To je bilo ublažavanje istine, a Torquil je to vraški dobro znao. — A onda si mislio da ću se manje naljutiti budem li stajao na kiši? Torquil uspravi ramena i pogleda ga u oči. Bio je to sudar čelika o čelik. — Nisam je želio uznemiravati. To je bilo pametno, nakon ove dobrodošlice. — On teatralno protrlja natečenu čeljust. 181 janja|balkandownload

Toru je trebao trenutak da shvati što brat želi reći. — To znači da ja ovdje smrzavam svoja jaja zato da se ne povrijede nježni osjećaji tvoje otete nevjeste? — upita Tor s nevjericom. Njegov je brat sasvim poludio. Torquilu se trzne mišić u bradi. On stisne čeljust i kimne. — Djevojka nije ništa kriva za ono što se dogodilo. Samo ja zaslužujem tvoj bijes i ti učini što te volja, ali ja ne želim da moja žena bude prisiljena svjedočiti tome. Ne želim ni da dobije pogrešan prvi dojam o tebi. Tor ga pogleda ispod oka. — Kakav bi to dojam bio? )ronični osmijeh zatitra na bratovu licu. — Ti možeš biti pomalo zastrašujuć u onim rijetkim prilikama kad izgubiš živce. Ne tako rijetkim otkad je upoznao Christinu, pomisli Tor i podigne obrvu. — Samo malo? Torquil se naceri. — Meg te ne poznaje tako dobro kao ja. Mogla bi pomisliti da mi uistinu kaniš otkinuti glavu ili neke druge dijelove tijela koje je posebno zavoljela. — Imala bi pravo. — Tor je već dobio izvješće od Murdocha, svog kapetana i pobočnika, ali saslušat će bratovo objašnjenje prije nego što odluči o njegovoj sudbini. — Daj mi jedan dobar razlog zašto te ne bih ovoga časa bacio u lance i zatvorio u tamnicu. Ti si jako dobro znao kakvu ćeš nam nevolju natovariti na vrat ovim brakom, a ipak si mi odlučio prkositi? — On priđe korak bliže bratu, stisnuvši šake. Ključao je od bijesa. Torquilu je to možda smiješno, ali ono što je učinio moglo bi ugroziti godine silnog truda i prisiliti ih na rat. — Kako si mogao učiniti nešto tako prokleto glupo? Tako prokleto neodgovorno? )maš li ti pojma na što sam ja morao pristati kako bih spriječio Nicolsona da nas napadne? Torquil nije ni trepnuo na ovaj žestoki napad. — Nisi mi dao izbora. Nadao sam se da ćeš dosad shvatiti. Tor se namršti. — O čemu ti to, dovraga, govoriš? — Čuo sam za okolnosti tvoga braka i pomislio sam da ćeš shvatiti. Ja sam morao dobiti Meg. Ona je moja. Bez obzira na posljedice. Vijesti su se munjevito širile. Tor stisne usta u tanku crtu. — Nijedna djevojka nije vrijedna žrtvovanja odanosti svome klanu. Ono što si čuo je pogrešno. Ja sam svojim brakom platio mir koji je ugrozio tvoj brak. Na bratov zbunjeni pogled, Tor kratko objasni što se dogodilo u Finlagganu i uvjete vražje pogodbe koju je sklopio s MacDonaldom. Kao njegov zamjenik — barem zasad — Torquil je imao pravo znati u kakvoj su opasnosti, iako je on u velikoj mjeri bio odgovoran za nju. Bez obzira na Torov bijes i njihov različit temperament, veza među braćom oduvijek je bila jaka. Torquil ga je poznavao bolje nego itko drugi, a često i bolje nego što je Tor to želio. On je jako dobro osjećao prodorni bratov pogled kako ga proučava dok je završavao priču. Torquil u nevjerici odmahne glavom. — Ona te prevarila, a ti si ipak pristao oženiti se njome? — Tor nije odgovorio, znajući koliko to zvuči nezamislivo. — Jesi li siguran da ne postoji i neki drugi razlog? 182 janja|balkandownload

— Taj brak i pristanak na uvježbavanje Bruceove tajne straže bila je cijena kojom sam platio MacDonaldovu pomoć u smirivanju Nicolsona. — Tor se smrkne. — )ako nisam siguran vrijedi li nam to išta ako zauzvrat dobijemo MacDougallovo neprijateljstvo. — On ispriča bratu o šerifovu nedavnom posjetu . — Ne znam je li povjerovao da sam zaljubljen, a to zapravo više nije ni važno. Moj brak s članicom obitelji Fraser bio je dovoljan razlog da Edward i njegov novi sluga počnu postavljati pitanja. — Ali ti si znao da se to može dogoditi — istakne Torquil. Tor slegne ramenima. — Da, postojala je ta mogućnost. — A ti si se ipak oženio njome. — Torquil ponovno odmahne glavom otresavši pritom ledene kapljice vode iz kose. — Jesi li siguran da ne postoji još neki razlog? — bio je uporan. Negdje iz daljine začuje se grmljavina. Ona je savršeno odgovarala Torovu izrazu lica. — Koji bi to drugi razlog mogao biti? — Upoznao sam djevojku. Divna je. Nije sramota priznati da si je poželio. Tor hladno pogleda brata kroz mračni veo izmaglice i kiše. — Samo zato što si se ti ponio poput maloumnika zbog jedne cure, ne pripisuj drugima takvu glupost. Brat ga je promatrao pronicljivom pogledom. — Tvoja je žena zaljubljena u tebe. Tor se ukipi, a srce mu nekako čudno poskoči. — O čemu ti pričaš? Torquil objasni kako je Christina ušla u Veliku vijećnicu u trenutku kad je on strasno zagrlio svoju novu nevjestu. — Ja je nisam odmah uočio, ali dovoljno brzo da joj vidim strahovito bolan izraz na licu. Bila je slomljena. Ja bih se točno tako osjećao da sam vidio ono što je ona vidjela. Tor opsuje i prođe rukom kroz svoju već jako pokislu kosu. Mogao je zamisliti što je pomislila. Ali ljubav? Nadao se da mu brat griješi. To bi joj samo nanijelo bol. — Zašto joj nisi rekao da smo blizanci? — upita Torquil. Ali prije nego što je Tor uspio odgovoriti, Torquil podigne ruku da ga zaustavi. — Zaboravi da sam to pitao. Ti nikome ništa ne govoriš. Flora je mene morala pitati koji nam je svetac zaštitnik. Tor se namršti. Nije znao da je njegova žena brinula o takvim stvarima. — Ti mi nisi baš najomiljenija tema razgovora. Znam da ti je to teško zamisliti. Na licu njegova brata raširi se arogantni smiješak. — Samo Bog zna da se ta tvoja prelijepa nevjesta vjerojatno već umorila od tvog strašnog šarma. Možda bismo ponovno mogli zaigrati onu igru koju smo igrali kad smo bili mladi... Tor ga je primio za vrat prije nego što je uspio završiti rečenicu, sasvim iznenadivši Torquila. Kasnije će na tom potezu morati zahvaliti Boydu. On pogleda brata u oči. — Pipni je i ubit ću te. Shvaćaš li? Torquil kimne, a Tor ga pusti. — K vragu, samo sam se šalio. — Masirajući si vrat, Torquil je zurio u njega u mraku, s poznatim izrazom lica — izrazom koji je Tora podsjetio na MacSorleyja. — Prilično snažna reakcija, reklo bi se, zar ne, zbog žene koju nisi želio? Mislim da ti se djevojka uvukla pod kožu. Bilo je krajnje vrijeme, ako 183 janja|balkandownload

mene pitaš. — On pročita Torov bijes. — Samo se nadam da ćeš ti to shvatiti prije nego što bude kasno. Djevojkama treba malo topline i nježnosti. Ovaj vrag od njegova brata bio je oženjen tek nekoliko mjeseci i sad se već smatrao stručnjakom? Tor nije želio znati ono što njegov brat misli da zna, ali on nije znao ništa. — Začepi, dovraga, Torquile, ili ćeš vidjeti tamnicu prije nego što misliš. — Znači li to da mi je oprošteno? Tor ga je jedan trenutak pustio da čeka — i zabrine se — prije nego što je odgovorio. Treba ga kazniti — i bit će kažnjen — ali baš sada mu brat treba za nešto važnije. Otkad se John MacDougall neočekivano pojavio na Skyeu, Tor je postajao sve zabrinutiji. Nešto nije bilo u redu i on ne smije ništa prepustiti slučaju. — Ne, to znači da ti je kazna odgođena. Prvo imam misiju za tebe. Shvativši da se radi o nečem važnom, Torquil se pribere, postavši baš jednako ozbiljan i usredotočen poput brata. — O čemu se radi? — Poslat ću tebe i tvoju novu nevjestu na otok Lewis gdje ćete paziti na Malcolma i Murdocha dok ne otkrijem tko stoji iza nedavnih napada i ne završim s obukom postrojbe. Želim znati da su mi sinovi na sigurnom u slučaju da netko otkrije u što sam uključen. Torquilov se izraz lica opasno smrkne. — Ti misliš da će im netko nauditi? — Ne želim ništa riskirati. — Tko? Tor se nasmije. — Stvorio sam si tijekom godina mnogo neprijatelja. Da ne spominjem dugogodišnje protivnike poput MacRuairijevih. — Kopilad. — Torquil pljune, smrknuvši se. Mrzio ih je jednako kao i Tor, koji bi rado rekao bratu da drži Lachlana MacRuairija u šaci, ali morao je zaštititi tajnost identiteta svojih ljudi. — Moraš voditi računa i o svom novom tastu, a i o MacDougallu. — A ako se vjeruje da smo ti i ja u sukobu... — To će ih zaštititi od mojih neprijatelja — završi Tor bratovu rečenicu. — )ako se nadam da to neće biti potrebno. — On se ironično osmjehne svome bratu. — Bojim se da to također znači da će tvoja nevjesta dobiti pogrešan dojam o meni. Torquil se trzne. — Ti ćeš se pobrinuti da to izgleda baš loše, zar ne? — To neće biti tako teško, s obzirom na to da zaslužuješ takav tretman. Ali ne smiješ joj otkriti istinu. — Torquil se želio pobuniti, ali Tor ga odreže. — Ja ne želim riskirati. Uostalom, i za nju bi bilo opasnije da zna istinu. — Bit će bijesna kad shvati da sam ju prevario. — Bolje da je bijesna i sigurna. Smatraj to neposrednom zapovjedi. — Znao je da takvu naredbu njegov brat ne može odbiti. — Učini to za mene i možda ću ti odrezati one dijelove koje tvojoj mladoj nevjesti neće tako jako nedostajati Torquil se nasmije, no brzo se uozbilji. — Žao mi je, brate. Znam da sam ti natovario nevolju na vrat. Da je postojao bilo koji drugi način, ja to ne bih tako učinio. Dajem ti riječ da ću učiniti sve u svojoj moći da ti se odužim. 184 janja|balkandownload

Tor kimne. — Da, hoćeš. Ali nisi dužan samo meni. MacDougall želi odštetu za raskinute zaruke. Pola djevojčina miraza. Torquil opsuje. — MacDougall mi može popušiti... — Ne podcjenjuj Johna od Lorne. On jest kopile, ali je lukav. Moj brak mu je dao željeni izgovor da me pokuša pokoriti. — Što planiraš? Tor odmahne glavom. — Nadam se da će se do siječnja dogoditi nešto pa se neću morati javno očitovati. Ovaj rat vodi Škotska, a ne mi. Čitav je život radio za dobrobit i napredak svoga klana; a kriva bi ga odluka mogla opet odvući u mrak i poništiti sve što su postigli. No znao je da su vjetrovi pobune sve jači. Rat stiže, čak i na Otočje, a Tor je već osjećao kako mu se omča steže oko vrata. Njegov brat je razumio. — Neka vrag nosi Edwarda od Engleske i Roberta Brucea. Što oni uopće znaju o Otočju? — Dovoljno da znaju da im mi trebamo za pobjedu — prizna Tor, — a to je više nego što su znali prije. Kiša je počela padati sve jače. — Dođi — reče. — Želio bih upoznati djevojku koja mi je zadala toliko glavobolje, iako sumnjam da će biti sretna što me je upoznala kad čuje što imam reći. Imao je pravo. Torquilova nevjesta bila je vrlo hrabra; to joj mora priznati. Sitno djevojče izgledalo je kao da mu želi iščupati jaja žlicom kojom je mahala prema njemu. Dao im je jedan ustupak, dopustio im je da pričekaju jutro za odlazak iz dvorca, zbog oluje. Pod drukčijim bi okolnostima možda radosno prihvatio Meg Nicolson kao nevjestu svoga brata — ako ni iz kojeg drugog razloga, onda zato kako bi uživao gledati svoga opakog brata kako pada na koljena pred ženom. Jadnik. )zašavši iz Vijećnice, Tor otvori vrata hodnika, znajući da to ne može više dugo odgađati. Morao je vidjeti svoju ženu. Riječi njegova brata uznemirile su ga više nego što je to želio priznati. Zar ga Christina voli? Zbog sebičnosti na trenutak osjeti slino zadovoljstvo. Na primitivnoj razini on je želio njezinu ljubav — njezinu odanost. Želio ju je za sebe. No također je znao da će je samo povrijediti kad joj neće moći dati ono što želi zauzvrat. On nije bio Torquil. Dužnost. Klan. Rat. Sve je to imalo prednost. Ali također nije mogao zanijekati ono što je Torquil istaknuo: Christina mu se uvukla pod kožu kao nijedna prije nje. Želio joj je ugoditi. Želio je da bude sretna. Dok je prilazio njezinoj odaji, primijetio je srebrnkastu zraku svjetlosti koja se probijala ispod vrata solara. Namršti se, pitajući se tko se to tako kasno mota po njegovoj privatnoj prostoriji. Brat John? Činilo se da je on uvijek negdje u blizini. Tor je znao da je to nerazumno, ali njegov mu je novi službenik postao izuzetno mrzak. Kad je Rhuairi primijetio pogreške u računima, Tor ga je uputio neka budno pazi na skromnog mladog pisara, napola u nadi da će pronaći razlog da ga se riješi. Ali senešal nije našao nove pogreške, a nije ni Tor, koji je posvetio 185 janja|balkandownload

više pozornosti prijepisu svojih dokumenata. )pak, za jednog crkvenjaka, mladić je provodio vraški previše vremena s njegovom ženom. Tor otvori vrata i iznenadi se kad u solaru ne zatekne mladog pisara, već Christinu. Ona se prene na zvuk i skoči na noge kad ga je ugledala, rasuvši po podu listove papira, koji su joj zacijelo bili na krilu. — Vratio si se! Očito oduševljenje u njezinu glasu izazove u njemu još jači osjećaj krivnje. )ako se nije imao zašto osjećati krivim. On samo vrši svoju dužnost. Brine se za ono za što je odgovoran. Ne može joj biti stalno na usluzi. No zapravo, nedostajala mu je. Svakog časa kad ga nije bilo. Zbog nje je postajao mekan... slab. A to si ne može dopustiti. On pregleda stol pred njom, primijetivši tintu i pero koje je brzo ispustila, otvorene poslovne knjige, hrpe papira, tamne mrlje na njezinim rukama, čak i jednu na obrazu. — Što ti to radiš ovdje? Trebalo mu je biti jasno što radi iz onoga što je zatekao, ali to nije imalo nikakvog smisla. Prostrijeli ju pogledom, primijetivši kako joj rumenilo preplavljuje obraze. Ona se ugrize za usnu i zatakne svoju tamnu kosu iza nježne ružičaste uške. — Željela sam te iznenaditi. Očito, bilo je baš tako kako je izgledalo. On je ponovno promotri. Ovoga puta pažljivije. )znenađen onim što vidi — ili što je bio propustio primijetiti. — Ti znaš čitati i pisati. Ona kimne i priđe mu nekoliko koraka bliže. Lijepo joj je lice sjalo od uzbuđenja. — Nisam još gotova; željela sam da bude savršeno. Znam koliko ti imaš posla pa sam htjela pronaći način kako da pomognem, pa sam počela sređivati račune. Bili su u strašnom neredu. — Ona mahne rukom i vedro se nasmiješi. — )znenađenje! On nije znao što reći na ovo. Kazati da je bio šokiran bilo bi ublažavanje istine. Ovakva je učenost bila u Visočju rijetka i za muškarce, a kamoli za žene. Voditi računovodstvo nije bio lak zadatak. Je li to uzrok pogreškama koje je Rhuairi pronašao? On se namršti. — Zašto si mi to tajila? Lice joj se snuždi. Njegova reakcija očito nije bila onakva kakvu je očekivala. Ali što je očekivala nakon što ju je zatekao ne samo kako taji prilično veliku stvar od njega, već i do grla u njegovim privatnim poslovima? Sam Bog zna što je sve mogla upropastiti. — Željela sam te iznenaditi. Pokazati ti da mogu pomoći. Znajući koliko je osjetljiva, on stisne usne, pokušavajući se smiriti. — Christina, ovo nije igra — reče strpljivo. — Ti se miješaš u stvari koje su važne za moj klan. A bio sam te upozorio da se u to ne miješaš. — Samo sam ti željela pomoći. Uočila sam pogrešku u knjigama, a s obzirom na nedavni MadDougallov posjet, znala sam da nešto moram učiniti. — Ja imam službenike koji se brinu za poslovne knjige. To nije tvoj posao. — Pokušao je govoriti nježnim glasom. — Ti si moja žena. Ako si otkrila da nešto nije u redu, trebala si mi to reći. — On okrene jednu knjigu i pomno promotri uredno ispisane kolone. 186 janja|balkandownload

Ona se uspravi i pogleda ga izazivački. — Nećeš pronaći nijednu pogrešku. On se okrene i pogleda je. — Tako si sigurna u sebe? — Izuzetno. On je pogleda u oči. Odjednom mu još nešto padne na pamet. Ma ne, ne bi ona... ili bi? — Što si još čitala? — Tor je primi za ruku. — Jesi li čitala moju prepisku? Moju privatnu prepisku? Ona ga nije željela pogledati u oči, ali tamne mrlje na njezinim obrazima postanu još tamnije. On opsuje, a sav trud da ostane miran bude zaboravljen. On brzo u glavi prevrti događaje posljednjih nekoliko tjedana. Dobio je dvije tajne poruke od MacDonalda, ali njih je držao uza se dok ih nije spalio. Mislio je da je oprezan, ali nije očekivao da mu žena zna čitati. Obuzme ga silan strah. Pomislio je na opasnost u kojoj bi se ona mogla naći ako je slučajno vidjela nešto što nije smjela... Kako će ju zaštititi ako ona nastavi njuškati po stvarima koje je se ne tiču? Sad je prevršila mjeru. — K vragu, Christina, rekao sam ti da se ne miješaš.

*** Slomljena, Christina osjeti kako ju peku suze u očima. Ovo nije bilo nimalo nalik onome što je planirala. On je trebao biti zahvalan — možda čak i zadivljen i ponosan — a ne bijesan na nju. Baš poput njezina oca. On nije bio kao njezin otac. On je bio pošten. On će prihvatiti pomoć bez obzira na izvor. Zar ne? Ne trebam te, slobodno joj je to mogao reći. Njegovo savršeno isklesano lice bilo je tvrdo i nemilosrdno poput granita. — Ne shvaćam zašto si tako ljut — reče ona. — Mislila sam da će ti biti drago. Oko usta mu se pojave bijele crte. — Drago, zato što čitaš moju osobnu prepisku? Ona prokune svoj blijedi ten i nemogućnost da kontrolira vrućinu koja joj je oblila obraze. Nije bilo isprike. Ali zar on ne vidi da ona samo želi biti dijelom njegova života? — Samo sam željela saznati više o tebi. Željela sam znati što radiš po cijele dane. Zašto si stalno tako zaposlen. Zašto te nikad nema. — Ona podigne pogled prema njemu i uoči kako je stisnuo čeljust. Nije to smjela reći, samo ga je podsjetila na to da je vidjela što se događa kraj one kule. Ali nije samo ona bila kriva za to. — Kad bi mi barem nekad nešto rekao, možda ne bih bila prisiljena posegnuti za drugim načinima da to saznam. — Isusovih mi rana, Christina! Ovo nije neka djetinjarija — ovo su opasne stvari. Ja to radim kako bih te zaštitio! Oči su joj sjajile od ljutnje i poniženja. — Onda me prestani tretirati kao dijete i reci mi što se zbiva. — Ona ga zgrabi za ruku i molećivo ga pogleda. Stajali su blizu jedno drugom. Dovoljno blizu da ga može dotaknuti. Staviti dlan 187 janja|balkandownload

na njegov grubi obraz i osjetiti kako mu se brada trza pod njezinim palcem. — Reci mi od čega me pokušavaš zaštititi. Zurili su jedno u drugo pod svjetlošću svijeća. Ona je posezala za njim, a on se povlačio. Bili su osuđeni na to da stalno ponavljaju taj ples. Samo, ovoga puta, on je oklijevao. U jednom je času pomislila da bi joj uistinu mogao reći. Vidjela mu je to u očima. Ali njegova je čelična volja bila presnažna i on polako izvuče svoju ruku iz njezina stiska. Osjećala je tenziju koja je zračila iz njega u napetosti njegova ramena dok se borio s prirodnom privlačnošću njihovih tijela i držao se kruto podalje nje. — Ne miješaj se u to, Christina. Ne diraj poslovne knjige i pisma, ne prati me i ne postavljaj pitanja. Željela se rasplakati od frustriranosti. — Zašto moraš biti takav? On je izgledao iskreno zbunjen. — Kakav? — Šutljiv. Odsutan. Nikad mi ništa ne govoriš. Zašto mi se ne možeš povjeriti? Zar bi te ubilo kad bi podijelio svoje misli sa mnom? Pogled mu postane još krući. — Ne, ali bi moglo ubiti druge. Optužba joj je zaboljela. — Ja te nikada ne bih izdala. Nadala sam se da si dosad već shvatio da mi možeš vjerovati. — Ne ide to tako, Christina. Ovo je pravi život, a ne bajka koju je ispjevao neki bard. Zar ti uistinu misliš da bih ti se ja nakon dva mjeseca trebao o svemu povjeravati — čak i o stvarima koje mogu ugroziti tuđe živote — samo zato što si mi žena? Čak i da to želim, poglavar klana ima dužnost uzdati se samo u sebe. Kad je to tako rekao, ona je zvučala tako smiješno i naivno. Ali nije se radilo samo o dužnosti. — Jesi li siguran da to nije samo izgovor? Zasigurno nije sve od životne važnosti za klan. — Ona se nasloni na njega, pritisnuvši mu se dojkama o grudi. Preplavi je njegov mračni, muževni miris. Sjetila se njegova bogatog, žestokog okusa, svilenkastog, vrućeg pritiska njegovih usta na njezinima. Dubokog, erotičnog klizanja njegova jezika. — Kakve štete može biti od... — Dosta — reče on otresito, odmaknuvši se od nje. — Ti si moja žena i ti me moraš poslušati. Ja ti ne moram objašnjavati svoje razloge. Niti ćeš me svojim tijelom pokoriti svojoj volji. — Pogled mu se smrači. — Koliko god ono bilo primamljivo. Christina odskoči kao ju je nešto opeklo. Zar ona uistinu to radi? Prekrije zgranuto usta dlanom. Preplavi je silan stid. Radila je to, iako nesvjesno. — Nisam znala... Izgledalo je da joj je povjerovao. On duboko uzdahne. — Došao sam ti reći da odlazim. Ona se zgrane. — Odlaziš? Ali tek si se vratio. — Vratit ću se do Božića. Bila je strahovito razočarana. — Ali to je za dva tjedna. — Kao čitava vječnost. — Kamo... — Prekine sama sebe, pogledavši u njegov razočarani pogled. Ne trudi se, pomisli, znajući da joj on ionako neće reći. Umjesto toga reče: — Ali tvoj brat, on je tek stigao. Ne mogu vjerovati da mi nisi rekao da ste blizanci. — Nisam mislio da je to važno. — Usta mu se ukrute. — Uostalom, Torquil sutra odlazi. 188 janja|balkandownload

Ona ga iznenađeno pogleda. — Ali zašto? On je osorno pogleda. Ništa mu se nije moglo iščitati iz očiju. — Ja sam ga otjerao. — Ali zašto? Bilo je jasno da joj ne želi objasniti. — Zato što je oteo svoju nevjestu i zamalo izazvao rat. — Ali oni se vole. To je svima jasno. Da si barem upoznao Meg... — Upoznao sam je. Njihovi osjećaji nemaju veze. — Nemaju veze? — Što je njemu? To je njegov brat. Njegov brat blizanac. Kako mu njegova sreća nije važna? — Kako možeš biti tako hladan i bezosjećajan? On je hladan. Ma ne. Odbila je povjerovati da je umislila ono što je bila osjetila. On se možda izvana čini tvrdim, okrutnim ratnim vođom, ali bio je on više od toga. On je bio sposoban voljeti. Ona mu samo mora pokazati kako da otvori svoje srce. Njezina optužba nije bila sasvim bez učinka. Čeljust mu se stisnula, a ponovno se pojavio onaj prijeteći tik. — Zato što moram. Stotine ljudi računa na to da ću ih zaštititi, da ću donositi odluke za dobrobit klana. Ono što je moj brat učinio moglo je uzrokovati rat u kojem bi poginule desetine, možda čak stotine, mojih ljudi. Ako to znači biti hladan , onda neka bude tako. Christina je kršila ruke. Osjećala se užasno. Nikad o tome nije tako razmišljala. Stvari ne bi trebale biti takve. Njezino se iznenađenje pretvorilo u katastrofu. — Molim te, oprosti. Samo sam željela pomoći. Obećajem ti da se više neću miješati. Ali nemoj tako otići. — Jedna joj suza pobjegne iz oka. — Zar ne možeš ostati samo ovu noć? Ona ustukne pod žestinom njegova pogleda. On je vodio nekakvu bitku sa samim sobom, ali ona nije znala o čemu se radi. — Ne mogu — reče odrješito. Bez objašnjenja. Bez nježnosti. Ništa. Ona ga pogleda, tražeći u njemu neki znak slabosti. Bilo je to uzaludno. Zatim spusti pogled u pod. Osjećala se tako jadno. — Vidim. Onda, do viđenja. Neka te Bog čuva. On zakorači prema vratima, a zatim se okrene opsovavši ružno kako ga je jednom već čula. Prije nego što je shvatila što se zbiva, on ju je već grlio, stisnuo uz svoja čelična prsa i prekrio joj usta svojima u žestokom, zahtjevnom poljupcu. Bio je to poljubac od kojeg joj je srce počelo lupati, a želudac joj se stisnuo. Poljubac od kojeg je ostala bez daha. Poljubac koji je znatno prebrzo završio. Uz stenjanje koje je više nalikovalo na režanje, on se istrgne. Pogledi im se sretnu i na trenutak ona ugleda tračak nježnosti koju je tako očajnički željela vidjeti. A zatim, bez riječi, on ode.

189 janja|balkandownload

19. Poglavlje idiš li išta? — upita Tor Lamonta, iako se sa svojim licem koje je išibalo vrijeme, bradom i kosom prekrivenom ledom te debelim krznom prebačenim preko glave i ramena, gotovo nije razlikovao od ostalih ratnika. Lamont, ili Lovac kako ga je zbog njegove vještine praćenja nazvao MacSorley, odmahne glavom, škiljeći u gustu maglu u posljednjim satima dnevnog svjetla. — Ne, kapetane. Ništa. Tor opsuje. Ponestalo mu je strpljenja. Bio je spreman za završetak ove vježbe. Nije se radilo samo o umoru ili brutalnim vremenskim okolnostima, već se jednostavno nije uspio riješiti nelagode koja ga je pratila otkad je napustio Dunvegan. — Traži dalje, nije mogao samo nestati. Mora biti ovdje negdje. Lachlan MacRuairi bio je ljigavi gad koji je dokazivao da lako može ući i izaći tako da ne bude primijećen. On je bio jedini kojeg je još trebalo pronaći. Čak i uz Lamontovu vještinu praćenja, bježao im je već četiri dana, skoro čitav dan više od MacKaya, jedinog koji je uspio preživjeti više od dvije noći u ledenoj, nepopustljivoj sjeni Black Cuillina. Dobivši ime po crnom vulkanskom kamenju sa svojih vrhova, Black Cuillin bio je najviši planinski lanac na Skyeu a smatrah su ga najopasnijim u cijeloj Škotskoj. Zima je ondje znala biti smrtonosna. Pakao nije obična logorska vatra, Tor je to znao. Pakao je hladan i mokar. Tako hladan da su ti se i danju kosti smrzavale. Ali noću — spontano zadrhti — noću je to bila prava agonija. (ladni je zrak probijao kroz njihova debela krzna poput ledenih igala. Tor je znao kako postoji mogućnost da MacRuairi negdje leži smrznut, prekriven s tridesetak centimetara novonapadalog snijega. Prošle je noći bjesnila oluja, gusta, teška zavjesa bjeline padala je u beskrajnim valovima, ostavljajući udoline u podnožju planine prekrivene s više od tridesetak centimetara snijega, s opasnim skrivenim dubokim džepovima na nekim područjima. Gore, više u planinama, snijega je bilo manje zbog uskih i strmih grebena na vrhovima, no leda je bilo u izobilju. Ova je vježba bila osmišljena da bi poslužila dvjema svrhama. Njegovi ljudi u predstojećim danima moraju računati i na boravak u planinama i na loše vrijeme. Kane li uspješno primijeniti gusarsku taktiku na kopnu, moraju biti spremi preživjeti u svim uvjetima. A Tor je također znao da ništa toliko ne pomaže timskom duhu od zajedničke patnje. Činjenica da je većina njegovih ljudi izdržala i dva dana u ovim opakim uvjetima bila je neuobičajena. )zazov je bio smišljen tako da ga bude skoro

V

190 janja|balkandownload

nemoguće ispuniti. Trebalo se sedam noći skrivati bilo gdje između tri jezera koja su okruživala Sgurr an Lagain — vrh male doline , najviši vrh u planinskom lancu — i ne biti pronađen. Nije to bio mali podvig s obzirom na ogoljeni, kameni teren koji nije pružao skoro nikakav zaklon. Većina njegovih ratnika izdržala je samo nekoliko sati — najviše jednu noć. Tor je znao sve pećine, a čak i da je netko uspio prikupiti dovoljno granja ili drva za potpalu, vatru bi bilo jako lako uočiti. Dao je svojim ljudima jedan sat prednosti, a zatim ih lovio jednog po jednog. Svaki koji je pronađen pridružio se skupini lovaca sve do sada kad je ostao samo jedan. Tor promotri opake ratnike koji su ga okružili. Sada su izgledali tako iznureno i jadno. — Raspršite se — naredi im. — Krenut ćemo prema vrhu iz svih smjerova i tako ga istjerati na čistac. — Ako je MacRuairi živ, oni će ga pronaći. A on je bio živ. Bio je tamo negdje i promatrao ih. Tor je to osjećao. Bilo je to kao da vode privatnu bitku koja će pokazati tko je od njih vještiji — lovac ili lovina. Poglavar nasuprot poglavara. Vođa nasuprot ogorčenog učenika. Obično bi to bio izazov u kojem bi uživao, ali sad je samo želio što brže obaviti posao. Razmjestio je većinu ljudi u nasumičnim razmacima oko podnožja planine. On, Campbell, MacKay i Lamont će se popeti na glavni greben vrha sa svih mogućih prilaza. ) tako su se počeli penjati, polako i temeljito pregledavajući teren na putu prema vrhu planine. Tor je izabrao najtežu rutu, onu s jugoistočne strane strmog uspona, po stjenovitoj litici. Malo kasnije, stao je kako bi došao do daha na uskom grebenu visoko na planini. Zaštitivši oči dlanom, promotrio je maglom ovijene vrhove nad sobom, tražeći bilo kakav znak kretanja ili nečeg neobičnog u krajoliku. Ništa. Sve je bilo sablasno mirno. Kroz maglu je mogao vidjeti samo dijelove crnih stijena prošarane tankim trakama bijelog. Nakon što se okrijepio gutljajem uisge-beatha, nastavio je strmi uspon uz planinu. Krećući se laganom, samouvjerenom gracioznošću planinskog lava, okretno i brzo, napredovao je opasnim terenom lakoćom koju je stekao rigoroznom obukom. No to što je bio u dobroj kondiciji nije značilo da je imun na zamke prirode. Jedva je osjećao prste ispod debelih kožnih rukavica i kožnih čizama omotanih krznom. )zložena koža na ustima i obrazima ispod kacige bila je spaljeno crvena od hladnoće, neobrijana mu je brada bila prekrivena injem, a mišići su ga boljeli od četverodnevnog napora od penjanja ovim planinama da bi pronašao jednog duha. Da se radilo o bilo kom drugom, Tor bi već objavio kraj izazova. Ali ako netko može preživjeti u ovakvim uvjetima, to je hladnokrvno kopile MacRuairi — vrag se brine za svoje. Ali nevoljno, jako nevoljko, Tor je morao priznati da ga je tijekom posljednjih nekoliko tjedana zadivio taj njegov neprijatelj, koji je privremeno pretvoren u suborca. Lachlan MacRuairi bio je vješt i neustrašiv ratnik koji je preskočio sve prepreke koje mu je Tor stavio na put — a mnoge je stavio na putu Toru — i to 191 janja|balkandownload

je učinio s nepokolebljivom odlučnošću i istrajnošću. MacRuairi je utjelovio jedino geslo kojem se Tor divio: Nikad ne odustaj, nikad se ne predaj. No bez obzira na to koliko bio vješt ratnik i koliko se činio spremnim na suradnju, Tor mu nije vjerovao. MacRuairi je bio poput uspavane zmije koja čeka napasti. On je imao srce pravog plaćenika; bio je odan samo sebi. On nikad neće biti dio družine. ) zašto je onda pristao boriti se za Brucea? Novac? Osveta? Želja za smrću ili neki složeni plan da ode ovjenčan slavom? Gdje je on, dovraga? Torova nekarakteristična nestrpljivost nije bila samo posljedica hladnoće ili čak želje da nadmudri MacRuairija, nego želje da završi posao koji je naumio obaviti pa da se može vratiti u Dunvegan. Ne u svoj dvorac, nego svojoj ženi. Prokletstvo, nedostajala mu je. Stalno je vidio pred sobom njezino lice. Čak i u stjenovitim vrhovima moćnog Cuillina, ona ga je proganjala. Možda je kriva bila pustoš u kojoj se nalazio, možda ga je ta oštra, gorka izoliranost tjerala da misli na nju. Ona je bila toplina i svjetlost čovjeku koji je predugo živio u jalovoj pustinji. K vragu, sad je zvučao kao neka od onih bardskih pjesama koje ona toliko voli. Stigavši na vrh uskog grebena točno ispod vrba, pregledao je ponovno planinu na sve slabijem svjetlu dana, ugledavši Campbella koji se popeo lakšom rutom uz veliki kameni pojas. Tor mu mahne, signalizirajući mu rukama da provjeri drugu stranu vrha prije nego što se uputi dolje, pazeći da ne postoji neki otvor koji su propustili. Nije mu bilo drago što će provesti još jednu noć na ovoj planini, no vrijeme je istjecalo. Uskoro će pasti mrak. Christina će sjediti kraj kamina sa svojim vezom... Mora prestati s tim. Nije se mogao koncentrirati. Misli su mu stalno bježale k njegovoj ženi. Ona ga je sasvim smotala. Nije mogao prestati ponavljati u glavi prizor koji se odigrao u solaru prije nego što je otišao. Njezino uzbuđenje. Njegov početni šok kad je saznao da zna čitati i pisati, a zatim strah zbog kojeg se razbjesnio zato što je čitala njegovu privatnu prepisku. Nije mogao zaboraviti povrijeđeni izraz lica i njezine oči pune boli i suza. )z nekog su joj razloga ti računi bili važni, a njegova ju je reakcija razočarala — jako ju je razočarala. Grubo je reagirao zbog straha. To mu je sad bilo jasno. Koliko god ona bila u zabludi, samo mu je željela pomoći. Toliko se radovala kako će ga iznenaditi, a on je samo mogao razmišljati o tome kako ju njezin pokušaj da pomogne može dovesti u opasnost. Još gore, zamalo joj je rekao zašto. A da je ostao, znao je da bi joj tada možda i rekao. Suzdržanost. Samokontrola. Činilo se da se ne može pohvaliti ni s jednim od toga kad je njegova lijepa žena u pitanju. Onaj je prijetvorni poljubac na rastanku to dovoljno jasno pokazao. Uvukla mu se pod od kožu? K vragu, ona mu je bila u krvi — u kostima — a on nije znao što učiniti u vezi s tim. Ne bude li pažljiv, pretvorit će se u istu onakvu budaletinu kao što je njegov brat — osobu koju pogone emocije, a ne ono što je najbolje za njegov klan. Kakav bi on bio vođa kad bi udovoljavao ženinim hirovima. 192 janja|balkandownload

Bio je već skoro mrak kad je krenuo natrag dolje. Ne koncentrirajući se kako bi trebao, krivo je stao pa je nogom odlomio komad leda, koji se stropoštao niz strminu ispod njega, prouzročivši malu lavinu kamenja i snijega. Brzo je uhvatio ravnotežu, ali bio je ljut sam na sebe zbog takvog propusta. Bilo bi mu bolje da se koncentrira na to što radi ili će na kraju poginuti. A zatim ga je ugledao. U podnožju strme litice ispod njega, malo manje od dvjesto metara ravno dolje, skoro zakopana u snijegu, nalazila se lešina jelena. Ne u udolini gdje bi se trebala nalaziti da se jelen survao s litice u smrt, već na jednom uskom grebenu. Tako je to MacRuairi učinio. A mala je lavina otkrila njegovo skrovište. Toru krv proključa od uzbuđenja kao pravom lovcu koji je konačno ugledao svoj plijen. Okrijepljen novom energijom, brzo se počne spuštati. Bilo je tek dovoljno svjetla da vidi kamo ide. Približivši se jednoj uskoj izbočini, uspori korak, spuštajući svaku nogu vrlo pažljivo, usredotočivši sva osjetila na svoju okolinu. Spustio se do pola puta, kad se dogodi katastrofa. Popusti mu tlo pod nogama. Tor se posklizne. Tijelom silovito udari u stijenu, prvo licem, pa počne kliziti niz greben. Pokušavao se uhvatiti za nešto, ali snijeg i kamenje padali su zajedno s njim dok je on oštro klizio prema rubu litice. Prebrzo je jurio. Vjetar mu je fijukao u ušima. Grebao je rukama i udarao nogama. Od brzine gibanja odletio je u zrak, a zatim silovito tresnuo o oštre stijene, usporivši tek toliko da je uspio zariti prste u jednu pukotinu kamene stijene. Udarao je o stijenu nogama, ali nije našao ništa na što bi mogao stati. Srce mu je snažno lupalo, pokušao se podići gore, no trud je bio uzaludan. Glatki kameni zid i led nisu imali milosti. Visio je na vršcima prstiju nad provalijom, tijela izmrcvarena padom i otežana teškim oružjem koje mu je bilo pričvršćeno na leđa. Nije se usudio maknuti jednu ruku kako bi ga odbacio ili pokušati posegnuti za konopcem, koji je nosio privezan sa strane — pomakne li se, mrtav je. A tako će, ako se ne dogodi neko čudo, ionako završiti za nekoliko minuta. Prsti su mu klizili. Kožne rukavice bile su glatke poput jeguljine kože, ne pružajući nimalo trenja. Pomaknuvši se što manje moguće, okrenuo je glavu u smjeru u kojem je zadnji put vidio Campbella. Viknuo je u mrak, no čuo je samo tupu jeku svoga glasa koja mu je odjekivala u ušima. K vragu. Uvijek je vjerovao da će poginuti na bojišnici, a ne tako što će pasti s neke litice. Ruke su ga strahovito boljele, a težina tijela vukla ga je dolje. Zaškrgutao je zubima, boreći se održati na mjestu. Nije se bojao smrti, ali nije ju ni priželjkivao. Odjednom osjeti kako mu je nešto palo na glavu. Isprva pomisli da je to kamen, ali zatim shvati o čemu se radi: bio je to konopac. Jedan glas bez tijela poviče odozdo. — Uhvati ga, povući ću te gore. 193 janja|balkandownload

MacRuairi. Da situacija nije bila tako opasna, Tor bi se nasmijao. Lachlan MacRuairi će ga prije poslati k vragu nego spasiti. — Kako znam da nećeš ispustiti konopac čim ga uhvatim? Na trenutak se čula samo tišina. — Ne znaš. Ali kao što vidim, nemaš baš mnogo izbora. Tor opsuje. MacRuairi je imao pravo. To je bilo protivno njegovom instinktu, protivno svim njegovim uvjerenjima, ali sada se morao osloniti na tu zmiju bez srca. — Jesi li spreman? — poviče Tor. — Jesam. Duboko udahnuvši, oslobodi jednu ruku i zgrabi konopac. Konopac je izdržao. Još uvijek očekujući da će se uhvatiti za zrak, on pusti drugu ruku i ovije prste oko konopca. Trajalo je to četvrt sata, ali polako i uz veliku agoniju, Tor se povukao do vrha litice. Otprilike metar-dva od ruba, MacRuairije zavezao konopac oko jedne stijene koja mu je poslužila da ga podigne. Tada pruži Toru ruku. Pogled im se susretne u mraku. Ne oklijevajući, Tor pusti konopac i zgrabi MacRuairija za podlakticu. Sekundu kasnije, našao se na sigurnom. Sagnuo se, dolazio do daha i puštao da mu se krv vrati u ruke. Grozničavo je razmišljao. Uspravivši se, pogleda svog spasitelja u oči. Zloban. Nemilosrdan. Moralan poput zmije. Bila je veća šansa da će ti prerezati vrat nego spasiti glavu. Previše su se puta sukobili u bitci da bi Tor sumnjao da ga MacRuairi želi mrtvog. — Zašto? — upita. MacRuairi slegne ramenima kao da ne mari za odgovor na to pitanje. — Sad smo kvit. Zato što mu je poštedio život u Finlagganu. Tor kimne, ali znao je da stvari nisu tako jednostavne. Razlozi zašto je Lachlan MacRuairi odlučio doći ovamo, mogli bi biti složeniji nego što je to isprva mislio. MacRuairi bi mogao biti složeniji nego što je isprva mislio. To ga je mučilo. Predugo je vidio crno, srebrnu nit sivoga doživio je kao šok. Ali jednu stvar je znao sa sigurnošću: svoj je život dugovao Lachlanu MacRuairiju.

*** Dani su bili tako kratki da je sunce (kakvo god bilo) izlazilo tek oko devet sati i zalazilo sedam sati kasnije pa je vrijeme trebalo brzo prolaziti. Ali sati su se vukli kao puž; spori, monotoni i slinavi. Nije prošao ni tjedan, a činilo se kao da je Tor otišao prije mjesec dana. Iako je i prije odlazio, ovo je bilo najdulje razdoblje kako ga Christina nije vidjela, a strpljivost joj je bila nedostižna vrlina. Kako li je samo bila glupa. Život u braku s vitezom nisu bili dani ispunjeni uzbudljivim turnirima, gledanjem kako jaše s njezinim velom na rukavu i dugim 194 janja|balkandownload

noćima provedenim u zagrljaju pred kaminom dok joj on sriče stihove o svojoj ljubavi. Bili su to mjeseci, možda čak i godine rata i samoće. Nije bilo ničeg romantičnog u tome što je ostavljena sama da se uzrujava i brine. Je li on u opasnosti? Budući da joj je odbio reći kamo ide, ona to nije znala. No budući da je ostavio cijelu svoju osobnu gardu u dvorcu, pretpostavila je da nije otišao u borbu, već nekamo s ljudima koje ga je vidjela uvježbavati. Tko su bili ti ljudi? Silno se opirala znatiželji, dobro se sjećajući njegova prijekora. To nije njezina briga. Ona s tim nema veze. U to se ne smije miješati. ) tako se bavila svojim dužnostima gospodarice dvora i pomagala bratu Johnu kad Rhuairi nije bio u blizini, pazeći da ne čita dokumente na koje bi naišla. No čak i uz pripreme za božićno slavlje, za nju je izvan zidina dvorca, koji su se činili poput tamnice, bilo malo što za raditi. Barmkin oko kojeg je šetala u jutro, počela je doživljavati kao kavez. A sada nije bilo posla oko poslovnih knjiga koji bi joj prikratio vrijeme. Bila je tako sigurna da će to upaliti, da će sređivanje njegovih računa biti način kako će mu pokazati da može biti važnim dijelom njegova života. Možda je razočaranje bilo tako veliko baš zato što je u to bila toliko sigurna. Divljenje... poštovanje... ponos? Teško bi se to moglo tako opisati. Njezin pokušaj da ga zadivi svojim vještinama propao je jednako odlučno kao i pokušaj da zadivi svoga oca. Bila je bijesna kako je reagirao — prvo s visoka, kao da je ona neko dijete, a zatim ljutito. Možda je pretjerala jer je čitala poruke, ali što je drugo mogla učiniti? Kako drukčije da pokuša prodrijeti do njega? Ona mu je dala sve, a to još nije bilo dovoljno. Njoj ovdje nije mjesto. Ni u njegovom životu, ni u njegovom srcu. Ako ostatak njezina života bude ovako izgledao, ona to neće moći podnijeti. Na trenutak je pomislila da ode. Ali još je imala nadu. Nadu u sreću davao joj je jedan poljubac, uhvatila se za trenutak kad je uhvatila tračak nježnosti u njegovu pogledu, prvu pukotinu u njegovoj kamenoj fasadi. Je li bila glupa što je toliko značenje pripisala jednom poljupcu? Pričvrstivši plašt oko vrata, Christina zatvori vrata za sobom i uputi se niz predvorje, gotovo naletjevši na brata Johna koji je izlazio iz solara. )znenadila ga je i trebalo mu je malo vremena da se pribere. Primijetivši njezin plašt, upitaju: — Kamo ste se to uputili ovoga jutra, gospodarice? — Poželjela sam posjetiti selo. Kožarevo se najmlađe dijete razboljelo i kuhar mu je pripremio malo pureće juhe da mu odnesem. — Primijetivši da je i on odjeven za hladno vrijeme, upita ga: — A vi? — ) ja ću u selo. — Namršti se. — Jeste li sigurni da je mudro napustiti dvorac, gospodarice? Čini se da se širi groznica. Možda bi bilo bolje da pričekate poglavarov povratak; on bi se trebao vratiti ovih dana. Njezino budalasto srce poskoči. — To znači da ste se čuli s njim? Brat John odmahne glavom. — Nisam, ali s obzirom na to da je trebao izbivati samo nekoliko dana... 195 janja|balkandownload

— Ne nekoliko dana — reče ona tmurno — dva tjedna. On je iznenađeno pogleda. — Oh, shvaćam. Možda sam pogrešno razumio senešala. — Christina nije bila iznenađena; Rhuairi se u posljednje vrijeme činio manje susretljivim. ) promatrao ju je nekako čudno. Kad joj nije zabranio da pomaže bratu Johnu, shvatila je da Tor nije razgovarao s njim, ali se pitala zna li on ipak što je ona učinila. Brat John ju je napeto promatrao. — Ne mislim da bi poglavar želio da se dovodite u opasnost. Christina stisne usne. Neka joj poglavar samo pokuša prigovoriti. Briga za seljane bila je dužnost gospodarice dvorca. On ju je dovoljno puta podsjetio gdje joj je mjesto. — Cijenim vašu zabrinutost, ali rizik je malen. Čini se da je groznica blaga. — Ona mu se zavjerenički osmjehne. — Uostalom, budem li još jedan dan morala biti zatvorena iza ovih zidina, mislim da ču sasvim poludjeti. On joj uzvrati smiješak. — Shvaćam vas u potpunosti. Možda vam ne bi smetalo moje društvo? Molim vas, pričekajte samo malo, nešto sam zaboravio u solaru. — Godilo bi mi vaše društvo. (ajdemo se naći kraj ulaznih vrata, ja moram prvo do kuhara po lonac juhe. Njoj je uistinu bilo drago da ima društvo. )ako se isprva brat John činio čudno nervoznim, kad je obavio svoj posao, više nije bio takav. Proveo je cijeli dan s njom u posjetu ne samo kožarevu sinu, već i nekoliko druge djece koja su se bila razboljela. Kuhar im je dao dovoljno juhe da nahrane čitavu vojsku i ništa se nije bacilo. Također je tutnula djeci zadnje od svojih obožavanih suhih smokava s kojima će se počastiti kad im bude bolje. Nekoliko stražara njezina muža također je inzistiralo da je prate u selo. )sprva to nije smatrala potrebnim, ali kasnije im je bila zahvalna na zaštiti. Čim je iskoračila izvan zidina dvorca, silno je osjetila odsutnost svoga muža. Dotad nije shvaćala koliko se sigurno osjeća kad je on u blizini. Bez štita njegove nazočnosti, svijet je odjednom izgledao zlokobnije. Znala je da je budalasto tako se osjećati. Nije se plašila napada — barem ne tijekom dana — ali sjećanje na MacDougallov posjet bilo je vrlo svježe. No Tor je bio oprezan i rasporedio je stražu koja je stalno boravila u selu. U svakom slučaju, zadovoljstvo činjenicom da je radila nešto korisno nadoknađivalo je svaki strah koji se mogao pojaviti. Dok je sjedila na birlinnu kraj brata Johna tijekom povratka u dvorac, bilo joj je drago što je posjetila selo i zavjetovala se da će u narednim danima opet doći. Svjetlost je bivala sve bljeđa, a kad su se približili pristaništu kraj morskih vrata, već je padala i magla. Tek kad su stigli vrlo blizu kopnu, ona primijeti da je na pristaništu usidren još jedan brod. Na pramcu je imao isklesanog sokola jezivog, zastrašujućeg izgleda i nju od pogleda na njega prođe jeza. — Je li vam poznat taj brod? — upita ona mladog svećenika. On odmahne glavom. — Ne, nikad ga nisam vidio. Torovi stražari nisu djelovali zabrinuto. Činilo se da se drugi brod sprema isploviti. Na pramcu su stajala dvojica muškaraca. Prepoznala je Rhuairija. Pomislila je kako je vidjela da mu drugi 196 janja|balkandownload

muškarac nešto uručuje prije nego što je brzo skočio s broda i odvezao konopce. I brat John je to primijetio. — Vjerojatno je to samo glasnik — reče. Ona se malo opustila, shvativši da brat John vjerojatno ima pravo. No odahnula je tek kad je drugi brod otplovio. Rhuairi ih je pozdravio i pružio joj ruku da joj pomogne iskrcati se iz broda. — Je li vam dan bio ugodan, moja gospo? — Jest — reče ona. — Bio je. Jesam li to vidjela glasnika kako odlazi? Lice mu postane nečitljivo. — Ne, moja gospo. Bili su to samo neki lokalni pripadnici klana koji su željeli vidjeti poglavara. Ona i brat John izmjene poglede. Lokalni pripadnici klana? To su bili ratnici. Nije puno razmišljala o tom čudnom razgovoru do kasnije.

*** Nekoliko sati nakon što je zamalo poginuo pavši s litice, Tor je sjedio leđima naslonjen na nisku stijenu, ispružio noge prema logorskoj vatri i slušao kako se njegovi ljudi svađaju. Bilo je to začudno opuštajuće. Udobno u svojoj predvidljivosti. Vrlo nalik na prepirku s bratom i sestrom na podiju kad su bili mali. Kao i obično, prepirali su se oko nadolazećeg rata s Engleskom i toga kad će — ako će uopće — Bruce krenuti u napad. Moralo je već biti blizu ponoći, a s obzirom na sutrašnje planove, već bi trebao biti u postelji. No bio je previše nemiran zbog onoga što se ranije dogodilo da bi mogao zaspati. Kad je ostatak družine vidio Tora kako se s MacRuairijem spušta niz planinu, pretpostavili su da ga je Tor pronašao. MacRuairi — pun iznenađenja — nije se potrudio ispraviti ih, ali Tor je brzo objasnio što se dogodilo. Ostali su bili jednako iznenađeni kao i on — s mogućom iznimkom Gordona. MacRuairi se držao po strani, a ostali su uglavnom bili sretni što je to tako. Ali Gordon, društveni mladi alkemičar, izgleda nije primjećivao prijeteći oblak koji je okruživao MacRuairija, i njih su dvojica sklopili neku vrstu prijateljstava — ako bi se tako moglo nazvati to što je Gordon pričao, a MacRuairi ga slušao. MacLeanov duboki glas prekine tijek Torovih misli. — Wallaceova pogreška bila je to što je smatrao da može ponoviti uspjeh na Stirling Bridgeu i nadmašiti Edwarda u otvorenoj bitci — vojska na vojsku. Trebao se držati racija; to mu je bila jača strana. Nakon poraza kod Falkirka bio je gotov. Samo je njegova taktika spaljene zemlje spriječila Edwarda da već tada osvoji Škotsku. Što ga je Tor više slušao, više je prepoznavao MacLeanov briljantan um za taktiku i strategiju, a to je sa zadovoljstvom kanio iskoristiti kasnije. Ili bolje rečeno, to je bilo nešto što će MacSorley kasnije iskoristiti. — Ti nisi bio ondje — usprotivio se ljutito Boyd. Žestoki domoljub nije podnosio kritiziranje Wallacea s kojim se godinama borio rame uz rame. — Za poraz kod Falkirka nije bio kriv Wallace, nego one izdajice Comynovi, koji su se povukli i ostavili formaciju kopljanika na milost i nemilost Edwardovim strijelcima. 197 janja|balkandownload

MacRuairi je jako izbjegavao razgovor o politici, ali volio je potpirivati svađu Setona i Boyda — mada im njegova pomoć nije bila potrebna. — Sire Zmaju, izgledate kao da imate nešto reći — reče, nazvavši ga nadimkom po grbu na Setonovom prsluku koji je ovaj inzistirao nositi. Seton ljutito stisne čeljust. — To nije zmaj, to je Wyvern, prokleti barbaru — procijedi kroz zube. MacRuairi je jako dobro znao što se nalazi na tom grbu. — Wallace je izgubio samo zato što nije mogao kontrolirati svoje ljude u otvorenoj borbi. On je znao podmetati požare i napadati noću. Falkirk je dokazao da se neorganizirana i nedisciplinirana pješadija — bez obzira na tko koliko bila hrabra — ne može mjeriti s uvježbanim vitezovima. Boyd je izgledao kao da želi otkinuti glavu mladom Englezu, no nakon katastrofe koja se zamalo dogodila na jezeru, trudio se obuzdati bijes prema svom partneru. — Ako tako razmišljaš, koga vraga radiš ovdje? Seton ga pogleda oholo i prezirno. — Bruce je moj gospodar i vladar. — A njegov gospodar i vladar je kralj Edward — istakne Boyd. — Zar se onda ne bi trebao boriti za njega? Setonovo se lice ljutito zajapuri. — A zašto si ti tu? Ne tako davno borio si se rame uz rame s Comynom. — Ja sam se borio za Lava — procijedi Boyd, aludirajući na škotski simbol kraljevskog dostojanstva. — Uvijek za Škotsku, a sada to znači za Roberta Brucea. Radije bih tebe vidio na prijestolju nego Comyna. On je izgubio pravo na krunu kad nas je napustio na bojišnici. Pokušavši ublažiti napetost, MacLean reče: — Bruce je naučio na Wallaceovim pogreškama. Sama činjenica da smo mi ovdje svjedoči o tome. On neće krenuti na Edwarda, vojska na vojsku, sve dok ne bude sasvim spreman. A Bruce je i vitez — i to jedan od najboljih u kršćanskom svijetu. Kad dođe vrijeme, znat će on zapovijedati vojskom. Seton se okrene MacRuairiju, dokazujući da dobro zna kako je ovaj potpirio svađu. — A što je s tobom? Zašto si ti ovdje? )ma li to veze s nečim plemenitim poput popunjavanja blagajne? — naruga mu se, ne trudeći se prikriti svoj prezir. MacRuairijev izraz lica bio je nečitljiv. — Naravno da neću riskirati glavu za nešto tako površno kao što je domoljublje ili dužnost. )ma li boljeg razloga od bogatstva? Rekao je to vrlo ležerno, ali Tor je znao da to nije istina. To jest, da to nije cijela istina. — A djevojka? — reče MacSorley uz zločesti smiješak namijenjen Toru. — Ja ne mogu smisliti bolji razlog za izgubiti glavu od spoznaje da će slatka djevojka dijeliti postelju sa mnom. — Dlan ti je već pomalo dosadio, je li MacSorley? — reče Lamont ironično. Veliki Nordijac sjetno odmahne glavom. — Još tjedana ovoga, i morat ću neku zaprositi. — Ostali se nasmiju. Praktičnost rođena iz potrebe. Zbog rata i potucanja naokolo, ponekad tjednima ne bi mogli doći do žena. — Čim završimo ovdje, krećem nakratko na Mull gdje jedan pohotni, sitni djevojčurak, s najslađim grudima na svijetu, čeka samo mene. )ma predivnu, besprijekorno bijelu kožu. Najsvjetlije ružičaste bradavice veličine dva mala bisera. — On 198 janja|balkandownload

čeznutljivo uzdahne. — Jak vjetar, pun želudac i lijepa djevojka. Ne treba mi puno da budem sretan čovjek. MacSorleyjeva je bezbrižnost djelovala vrlo prirodno — bio je to razlog zašto je bio tako popularan i dobar u smirivanju napetosti među ljudima. Ona ga je pratila i na bojišnici. Tor se sjećao kako je bio šokiran vidjevši velikog Vikinga kako u žaru borbe sa smiješkom vitla svojom zastrašujućom sjekirom. Ali Tor nije pogrešno protumačio MacSorleyjevu susretljivost kao slabost ili mekoću. )spod tog smiješka krila se jezgra od čelika. Tor je samo jednom vidio kako je MacSorley izgubio taj vragolasti smiješak, ali to je bio nezaboravan prizor. A ljudi kažu da je on hladan i nemilosrdan. — MacSorley, kaniš se oženiti tom djevojkom? — upita Seton. Viking se zagrcne svojim cuirmom. — Tako mu krvi )susove! Zašto bih to, dovraga, učinio, momče? Za razliku od našeg sveca ovdje — on pokaže na MacKaya — jedan par grudi, koliko god lijepih, za cijeli život? — On se strese. — Usput, ne bih želio zakinuti ostatak djevojaka za svoje vještine. — Odjebi, MacSorley — zareži mrki gorštak. MacKay, za razliku od drugih, nikad nije govorio o ženama. Zato je MacSorley bio znatiželjan, a kad nije mogao zadovoljiti svoju znatiželju, to je neminovno dovelo do još zadirkivanja. — Ovo je nešto najromantičnije što sam čuo od tebe otkad sam ovdje — našali se MacSorley. — Kad pogledaš tebe i MacLeana, teško je reći tko više nalikuje redovniku. MacLean se nedavno oženio, no zašutio bi kad bi se to spomenulo. )mao je dobar razlog za to jer se oženio pripadnicom klana MacDowell — rođakinjom MacDougallima i Comynovima. — Gordone, ti baš ne pričaš mnogo o svojoj zaručnici — reče Seton, odvraćajući pozornost od MacLeana. Gordon slegne ramenima. — Nema se baš što reći, jedva je poznajem. — Tko je ona? Gordon je oklijevao. — (elen, kći Williama od Moraya, grofa od Suterlanda. Tor je slučajno pogledao MacKaya kad je Gordon to izjavio i vidio na trenutak na njegovom licu bolnu grimasu koju je ovaj brzo zamaskirao. Gordon je zasigurno to također opazio jer je Tor na njegovom licu vidio znak nijeme isprike upućene prijatelju. Toru je sad bilo jasno zašto Gordon prije nije ništa rekao. MacKayeva gorka zavada s klanom Sutherland bila je dobro poznata. No pitao se ima li tu još nečeg. Razgovor se vratio na politiku i špekuliranje kada će biti pozvani na oružje. Bio je zahvalan na promjeni teme, znajući da će Viking njega ubrzo izabrati kao žrtvu zadirkivanja. Zadnja stvar o kojoj je Tor želio razgovarati bila je njegova žena. On je imao posao koji treba obaviti i tek kad ga obavi, moći će sve srediti. Nema nikakve vajde razbijati glavu nečim što ne može promijeniti. Ali mučio ga je način na koji je otišao od nje. Zavjetovao se da će joj to nadoknaditi kad se vrati. 199 janja|balkandownload

Misli mu se vrate na ono što se ranije dogodilo na planini. MacRuairi je sjedio na rubu skupine, obavijen tamom i oštrio kamenom oštricu jednog od svojih mačeva. Tor ustane i priđe mu da bi sjeo kraj njega. Nakon nekog vremena reče: — To nisi bio ti — oni nedavni napadi na Skyeu. MacRuairi ga nije ni pogledao, već je nastavio kamenom kliziti uz oštricu. — Ja sam mislio da smo dogovorili primirje. — Ja sam već jednom bio žrtva takvog tvog primirja . Ako se MacRuairi uvrijedio, to se na njemu nije vidjelo, no ipak je odložio kamen. — Da, ali sad smo obitelj. — On se nasmije na Torovo mrštenje. — Tko bi drugi to mogao biti? Tor se smrkne. — Ne znam. Možda Nicolson, ali MacDonald me uvjerava da su ga smirili. — Možda napadi nisu bili usmjereni na tebe, možda si ti samo bio prikladna meta. — Da, to je moguće. Ali njemu se nije činilo da ih je netko napao iz praktičnih razloga, već mu se činilo da je riječ o nečem osobnom. Nisu samo ukrali stoku i usjeve, već su im meta bili i njegovi ljudi. To je bio jedan od razloga zašto je sumnjao u MacRuairija. — Kad se dogodio zadnji napad? — Kad sam bio u Finlagganu. — A onaj prije? Jesi li i tad bio odsutan? Tor odmahne glavom, no u tom se trenutku prisjeti. — Trebao sam biti, ali promijenio sam planove u posljednji trenutak. MacRuairi ga znakovito pogleda. — Je li bilo vremena da netko primi poruku o tome? — Nije — složi se Tor, shvativši na što MacRuairi aludira. — Ti misliš da me netko špijunira — reče otvoreno. )nstinkt mu se pobunio protiv takve zamisli. On je dobro poznavao svoje ljude. MacRuairi slegne ramenima. — To je jedna od mogućnosti. Koliko god Tor nije želio ni razmišljati o tome da bi ga jedan od njegovih ljudi mogao izdati, MacRuairi je imao pravo. Morao je o tome ozbiljno razmisliti. Koga je to on toliko naljutio da bi se taj toliko potrudio nauditi mu? Svakako Nicolsona. A kako su se napadi dogodili nedavno, morao bi na popis dodati i MacDougalla. Ako ga netko špijunira... Tor opsuje. Prvo je pomislio na Christinu. Brzo otjera silovit osjećaj koji ga je spopao. Taj se osjećaj mogao nazvati samo panikom. Ona je na sigurnom. Nitko joj ne može nauditi u dvorcu; Dunvegan je neprobojan. — Tko zna koliko ćeš izbivati? — upita MacRuairi, čitajući mu misli. — Previše ljudi — odgovori Tor, skočivši na noge. )stog je časa zaboravio na umor. — Krenemo li sada, bit ćemo ondje do podneva.

200 janja|balkandownload

*** Brat John se pretvarao u pretjerano zaštitničku dadilju. — Ne danas, moja gospo. Sutra će biti dovoljno brzo. Djeci je bolje, a vi, oprostite mi, izgledate umorno. Ona je uistinu bila umorna. Trebala joj je početi mjesečnica, a kao i uvijek, imala je grčeve i glavobolju. Ali to nije mogla objasniti svećeniku. — Dobro sam, i ne želim propustiti ovaj divan dan. Već sam zaboravila kako izgleda sunce. Dođite, brzo ćemo se vratiti. Ali nije imala pravo. Djeci je uistinu bilo bolje pa su ju odlučila zabaviti posebnom pjesmom i plesom. Tako su se ona i brat John uputili prema čamcu, da bi se vratili u dvorac, kad je već skoro bili podne. — Usporite malo, brate John — reče, smijući se. — Nikad vas dosad nisam vidjela hodati tako brzo. On se nasmiješi. — Uistinu tako brzo hodam? Žao mi je, moja gospo. Zasigurno sam gladan. — Nakon svih onih pita koje ste pojeli? On se zarumeni. — Jako volim šljive. — ) ja. To je baš divna poslastica ovako kasno zimi. Odjednom se brat John naglo zaustavi. — Jeste li čuli ovo? — Što sam trebala ču... Ali pitanje joj prekine udaljeni zvuk roga. Krv joj nestane s lica. Ona pogleda pisara i u pogledu mu uoči paniku. — Što je to bilo? — upita Colynea, jednog od stražara koji ih je pratio. Pretpostavljala je da zna odgovor na to pitanje, ali kad je odgovor stigao, on nije umanjio njezin šok. — To je upozorenje iz dvorca, moja gospo. — Lice mu se smrklo. — Napadnuti smo.

201 janja|balkandownload

20. Poglavlje or je ugledao prve oblačke dima iz sela s udaljenosti od otprilike kilometar i pol, upravo u trenutku kad su se Campbell i MacGregor vratili s izvješćem. Lica su im bila smrknuta. — Najmanje sto pedeset ljudi, većinom plaćenika, barem tako izgledaju — reče Campbell. — Prebrojao sam četiri ratne galije u luci, ali mislim da ih mora biti još u dvorcu kako bi spriječili da iz sela stigne pojačanje. Ona je na sigurnom, podsjetio se. Prisilio se ne razmišljati o tome znajući da u ovom trenutku mora biti sasvim pribran. Plaćenici, rekao je Campbell. Ovo nije bila obična racija nego pravi rat. On je rasporedio stražu koja je imala zadatak braniti selo, ali njegovih dvadesetak ljudi bili su silno brojčano nadjačani. — Žrtve? — Nekoliko desetaka — odgovori MacGregor. — Većinom njihovih. Dvojica tvojih ljudi. Tvoji stražari su postavili zaštitni zid na mjestu gdje staza vodi iz luke u selo. Tor kimne. Nije bio iznenađen. Njegovi su ljudi bili dobro uvježbani, navikli suočiti se s brojnijim snagama. To je bila njegova najdraža taktika. Kao što je to učinio kralj Leonida u bitci kod Termopila, oni su izabrali taktiku borbe u najužem dijelu sela i tako ublažili neprijateljevu brojčanu nadmoć. Na neko vrijeme. Ali neće dugo moći odolijevati pred tolikim neprijateljima. A kao što je to bio slučaj s tri stotine Spartanaca kod legendarnih Termopila, i njima bi glave mogla doći činjenica da je postojalo više ulaza u selo. — Seljani? — upita. MacGregor stisne usta. — Tri muškarca, jedna žena i jedno dijete, koliko vidim. Ostatak se izgleda uspio skloniti, ali napadači nemaju milosti. Tor stisne šake i jedva suzbije bijes. Usmjerio je bijes koji ga je obuzimao u čelični mač odmazde. Tko god ti nepoznati neprijatelji bili, vrijeme je da plate za to. Nije samo on bio željan borbe. )ako je družina marširala cijele noći po teškom terenu, vijest koju su prenijeli Campbell i MacGregor djelovala je na njih poput udara munje. Ništa ne može toliko potaknuti ratnike kao obećanje bitke. A ovi su ratnici bili predugo u pričuvi. No ovo nije bio njihov rat. Okupili su se oko njega među stablima. Unatoč rigoroznom treningu koji su izdržali posljednjih tjedan dana i cjelonoćnog puta bez sna, elitna je straža izgledala žestoko i smrtonosno. Njihove ogrubjele, neuredne pojave bile su samo dodatak na zastrašujući izgled njihovih bitkama

T

202 janja|balkandownload

otvrdnulih lica. On svakog od njih pogleda u oči. — Vi ste se udružili kako bi ste se borili za Brucea, a ne za mene. Čuli ste Campbella: imaju najmanje sto pedeset ljudi, a ja imam osamnaest, možda i manje. — Devetnaest — reče MacSorley, iskoračivši naprijed. — Nema šanse da ću ti prepustiti cijelu zabavu. — Veliki Viking se nasmiješi. — Treba bardima dati materijala za pjesme. Ostali ratnici iskorače za njim, svi osim jednoga. — Vrijeme je da iskušamo sve što smo uvježbali, kapetane — reče Boyd. Tor pogleda muškarca koji je ostao stajati iza. MacRuairi se lijeno naslonio na drvo. Slegnuo je ramenima i prekrižio ruke. Dvije drške njegovih mačeva uzdizale su se prijeteći iza njegovih ramena — poput smiješka koji mu se pojavio na ustima. — Netko mora paziti na MacSorleyjeva leđa. Tor kimne, ganut jednoglasnim iskazom podrške. Znajući da moraju krenuti odmah, on izloži plan. Polovica družine uputit će se kao pojačanje onima koji drže obrambeni zid; ostala će polovica krenuti zaobilaznim putem i pokušati ih nadmudriti napadajući s obje strane. — Jeste li spremni? — Da, kapetane — rekoše jednoglasno, a u njihovim žestokim vizurama vidjela se odlučnost i nestrpljivost. Tor se osmjehne ispod metalne maske svoje kacige. Bila je to zastrašujuća grimasa koja nije obećavala milost. — Idemo ih onda iznenaditi prije nego što ih pošaljemo k vragu. — On podigne bodež u zrak. — Bolje smrt, nego predaja! — Bolje smrt, nego predaja! — ponove oni jednoglasno. Znajući da bi ih samo usporili, ostavili su za sobom svoje zavežljaje i potrčali. Stigli su do ruba sela za manje od pet minuta. Udaljeni zvuci bitke, koji su se miješali s pustom tišinom razrušenih kamenih kuća, bili su jezoviti. Nekoliko zapaljenih strijela napadača našlo je cilj na slamnatim krovovima. Nepogrešivi metalni miris krvi teško je visio u zraku ispunjenim dimom. Kad su se približili, Tor opsuje, shvaćajući da su stigli prekasno kako bi proveli svoj plan o nadmudrivanju. Teško naoružani napadači nadirali su kroz selo. Zaštitni zid je bio probijen. On brzo promijeni taktiku. To neće biti pažljivo izveden napad iznenađenja, već opća tučnjava u kojoj će odlučivati snaga i vještina. )zgledi su bili protiv njih. Da je bio sam, znao bi da nema nikakve šanse. Ali nije bio sam. A izgledi ga nikad nisu zabrinjavali. On se borio da bi pobijedio. Posegnuvši rukom iza leđa, izvadio je svoj veliki mač claidheamh da laimh iz korica, kojim je obično vitlao obim rukama, i dao im znak koji su čekali. Uz glasni ratnički poklik, družina napadne. MacGregor ispali rafal strijela savršeno naciljanih pod kutom koji će probiti svaki oklop — čelični ili kožni. Šestorica su pala prije nego što je Tor uopće uspio zamahnuti mačem. Jednim smrtonosnim udarcem on tom zbroju pridoda još dvojicu. Okrenuvši se, odbio je oštricu jednog napadača. Uz glasan zveket, čelik udari o čelik. 203 janja|balkandownload

Unatoč tome što je napadač nasrnuo svom snagom, Torov se mač jedva pomicao, a mišići su mu od napinjanja bili tvrdi poput stijene. Bez milosti. Zaurlavši razjareno, on odgurne čovjeka, podigne mač iznad glave i spusti ga svom silinom na neprijateljevu glavu, raskolivši mu lubanju poput neke tikve. Nije osjetio ništa. Samo hladnu odlučnost da ispuni cilj koji si je zadao. Sijekući, zamahujući i udarajući, Tor je svojim mačem iskrčio stazu krvi i uništenja na užas i zaprepaštenje svojih neprijatelja. Poput groma po kojem je njegov mač dobio ime, bheithir je uništavao sve što mu je stalo na put. Strast za bitkom kolala mu je venama. Osjetila su mu se izoštrila dok ga je preplavila neka čudna euforija. Mozak mu je bio ispražnjen od svega osim od jedine istine koja je u ratu bila važna: ubij ili budi ubijen. Smrt je bila svuda oko njega. Ali suočen sa smrtnošću, nikad se nije osjećao ovako živim. Sa svakim je udarcem bivao snažniji. Opakiji. Nepobjediviji. A nije bio sam. Svi zajedno, oni su bili zastrašujuć prizor. Jedanaest najvećih ratnika pušteno s lanca u strahovitom napadu. Bili su divlji i opaki, a ovako u skupini, izazivali su još više strahopoštovanja. Bila je to smrtonosna mješavina savršenih zavitlaja mačem, sjekirama, čekićima i kopljima. Neprijatelj nikad nije doživio nešto nalik tome. Umjesto bespomoćnih seljana, naletjeli su naglavačke na fantomsku vojsku naizgled neuništivih ratnika. Bilo je jasno da ovo nije ono što su plaćenici očekivali ni ono za što su krenuli u borbu. Nije prošlo ni četvrt sata, a oni su se već počeli povlačiti. Poput Torovih stražara ranije, i napadači su formirali obrambeni zid na čelu staze, a to im je omogućilo povlačenje prema luci i njihovim spremnim galijama. Tor i njegova družina probijali su se naprijed, ali ratni su brodovi već isplovljavali. — Idite za njima — vikne on MacSorleyju i MacRuairiju. Dvojica rođaka nordijske krvi nisu oklijevala već su uskočila u mali birlinn koji se rabio kao prijevoz do dvorca i sa šačicom ratnika krenuli u potjeru za odlazećim galijama. Nekoliko napadača nije uspjelo na vrijeme stići do brodova. Kaneći ih ispitati, Tor ih je namjeravao uhvatiti žive. To je bila pogreška. MacGregor je bio odložio svoj luk i pomagao jednom od Torovih ranjenih stražara kad jedan od zaostalih napadača baci koplje. Tor ga presječe i vikne MacGregoru neka pazi, ali MacGregor se prekasno okrene. Koplje propara zrakom na smrtonosnoj putanji prema njegovoj glavi. Da Tor nije svojim očima vidio ono što se sljedeće dogodilo, ne bi povjerovao. Campbell je ispružio ruku i ulovio koplje nekoliko centimetara od MacGregorova lica. Glatkim ga je pokretom spustio na koljena i slomio debelo drvo na dva dijela te ga bacio svom partneru pod noge. Na bojišnici zavlada tišina. MacGregoru, koji je upravo bio gledao smrti u oči, trebalo je malo da se pribere. — Dovraga, Campbellu, gdje si to naučio? Tihi rendžer s Visočja slegne ramenima. — Tako sam se često igrao s braćom. 204 janja|balkandownload

— Vi ste baš neka krvožedna obitelj — reče MacGregor ironično. Ne propustivši primijetiti podbadanje, Campbell se nasmiješi, izazivački pogledavši pripadnika svoga klana s kojim je nekad bio u zavadi, a sada mu je postao partnerom. — Da te nisam čuo kako kažeš da jedan Campbell ne bi ni prstom maknuo da spasi jednog MacGregora. Umjesto da mu nešto odbrusi kao obično, MacGregor zabaci glavu i prasne u smijeh. Sada je Tor znao da je vidio sve. Ako ne griješi, Campbell i MacGregor su se upravo izdigli iznad vjekovne zavade. Zajedništvo među družinom je raslo, a čak ni on na to nije bio imun. Možda još ima nade i za Boyda i Setona? Ne bi se začudio da bude tako. Odmahnuvši glavom, Tor se okrene kako bi zavezao zarobljenika, ali shvati da je zakasnio: svi napadači su ubijeni. On opsuje, znajući da bi ionako bilo izuzetno teško saznati od plaćenika tko stoji iza ovog napada. Možda će saznati više sustignu li MacSorley i MacRuairi neki od brodova. Bilo je samo nekolicina onih koji su sposobni podići tako veliku vojsku plaćenika, a jedno mu je ime odmah palo na pamet: MacDougall. Je li moguće da je do ovoga došlo zbog vijesti o njegovoj ženidbi? Ovaj napad nije bio poput drugih. Ovi su napadači došli uništavati i klati. Krv mu se sledila u žilama kad je pogledao u mrtva tijela žene i njezina djeteta. Dječak nije imao više od tri godine. Majka ga je očito pokušala zaštititi svojim tijelom, ali mač je probio oba njihova tijela. Bijes i žaljenje ostavili su mu gorak okus u ustima. Ovo je bilo baš ono što je želio izbjeći. Skrene pogled s mrtvih tijela, ali slika mu se urezala u pamćenje. Svjestan opasnosti, naredi družini povratak u kulu prije nego što ih previše ljudi vidi. Oni su svoj posao ovdje obavili. Toliko im je dugovao, znajući da nikako ne bi uspio bez njih obraniti selo. Njemu je takav položaj bio stran — biti prisiljen osloniti se na druge. Borba rame uz rame s njima za Tora je bilo jedinstveno iskustvo. On je već uvježbavao mnoge ratnike, ali nikad ovakve. Ovi su ljudi bili njemu ravni i nadmašivali su ga u vještinama. Kao vođa, navikao je biti po strani. )ronija njegova zadatka bila je njegovati zajedništvo, ali on sam nikada nije mogao biti samo jedan član ekipe. No danas je bilo drukčije. Polako se život vratio u selo. Vrata su se otvorila, a potreseni seljani počeli su izlaziti iz svojih domova. Bio je iznenađen vidjeti Colynea i nekolicinu stražara kako mu prilaze iz smjera kapelice. — Što radite ovdje? Zašto se niste borili s ostalima? — (vala Bogu što ste došli na vrijeme, ri tuath. — Zašto... No Toru je pitanje zapelo u grlu kad je pogledao iza svojih stražara u osobu koja je upravo izlazila iz kapelice. Ukipio se na mjestu. Boje mu je nestalo s lica, a obuzme ga ono što se moglo opisati kao strava od koje se ledi krv u žilama. To nije bilo moguće. 205 janja|balkandownload

Ali jest. Pred njim je stajala njegova žena. Njezine velike oči prepune suza gledale su u njega, dominirajući njezinim blijedim licem u obliku srca. Činilo mu se da je vrijeme stalo. Zurili su jedno u drugo, a između njih se upravo dogodilo nešto veliko i moćno. Toru je ta emocija bila tako strana da je nije znao ni opisati. Samo je znao da mu je ispunila grudi vrelom loptom boli i užasa. Mogli su je ubiti. Želio je zaurlati poput životinje, ali ono što je ona sljedeće učinila sasvim ga je paraliziralo. Nesvjesna bilo čega oko njih, ni krvi koja je zaprljala tlo pod njegovim nogama, ona mu se baci u zagrljaj. Srce mu je udaralo o rebra. Nešto se u njemu pomaknulo. Nešto toplo i moćno. Držeći je u zagrljaju, mrmljao joj je umirujuće riječi, tješeći ne samo uplakanu ženu u svome zagrljaju, nego i sebe.

*** Christina je kroz suze gledala u prljavog čovjeka, umazanog krvlju, koji ju je grlio. Nikad u životu nije bila tako sretna što nekoga vidi. Gledala ga je razrogačenih očiju, primijetivši veliku brazgotinu na njegovu licu i masnicu kraj oka. — Ranjen si — zajeca, podigavši ruke kako bi mu obuhvatila lice dlanovima. Ali on je otrese. — Dobro sam — reče osorno. Christina se namršti. Neka on slobodno pred svojim ljudima izigrava nepobjedivog ratnika, ali kad ga privede u dvorac, pobrinut će se ona za tu ranu, htio on to ili ne. — Tako mi je drago da si dobro. Bilo je toliko mnogo galija. Oni iz crkve nisu mogli vidjeti borbu, ali kad su čuli onu silnu tutnjavu i urlike, ona je znala da je to njezin muž. Tor je ostao bez riječi. — Ja?— Jasno je vidjela kako se nevjerica na njegovu licu pretvara u bijes. Držao ju je za ramena i činilo se kako se suzdržava da je ne protrese. — Jesi li ti luda? A što je s tobom? Znaš li ti što bi se dogodilo da nisam stigao? On se uplašio. Briga za nju uvijek je bila razlog njegova bijesa. Kako to ranije nije shvatila? To je bacalo sasvim drukčije svjetlo na njegove ispade bijesa. — Sklonila sam se na sigurno u crkvu s još nekolicinom. Brat John se toga sjetio. — Ona se osmjehe pisaru koji se stvori iza nje. Tor je izgledao blago uzrujano što ga vidi. — Nisu se svi muškarci sklonili u sigurnost crkve. — Zato su tvoji ljudi inzistirali na tome da čuvaju vrata umjesto da se pridruže drugima. Uistinu, nisam bila u opasnosti. — Bila je prestravljena, no s obzirom na njegovo trenutno raspoloženje, odlučila je tu pojedinost sačuvati za kasnije. — Čak i da su oskvrnuli svetište, brat John me sakrio ispod sjedišta u ispovjedaonici. Nikad me ne bi pronašli. Tor se okrene pisaru, i bez obzira na to što je djelovao kao da mu je to bolno, reče: — Čini mi se da sam ti dužan zahvalnost. 206 janja|balkandownload

Pohvala je zbunila mladog pisara. On se zasrami i njegove mršave obraze obasute pjegama oblije crvenilo. — Da smo se barem mogli na vrijeme vratiti u dvorac. Ne mogu vam reći kako smo bili sretni kad smo čuli da ste stigli. Činilo se kao da sa sobom imate čitavu vojsku. — On se ogleda oko sebe i namršti se. — Kamo su otišli? — Vratio sam se ranije i uspio skupiti ljude iz dvorca — objasni Tor. — Oni su otišli za napadačima. Pisar sumnjičavo namršti čelo. Christina se bojala da ga Torovo objašnjenje nije zadovoljilo. — Shvaćam — reče brat John. — Tko su oni? — upita Christina. — Zašto bi nas tako napali? — Ne znam — reče Tor smrknuto. — Ali namjeravam otkriti. Zbog nemilosrdnog izraza na njegovu licu, Christina je skoro žalila odgovorne za ovo. Pažljivo je izbjegavala gledati u tlo iza njega, ali nije sasvim uspjela izbjeći užasu. Bolesni miris smrti visio je u zraku. Nije morala gledati u mrtva tijela da bi znala gdje se nalaze. Činilo se da se Tor u istom trenutku sjetio gdje se nalaze. Primivši je pod ruku, pokušao ju je odmaknuti. — Dođi... Ona se trzne natrag, ugledavši nešto zbog čega je morala pogledati dolje. Bože, poželjela je da to nije učinila. — Nemoj. — On je pokuša odvući, ali ona istrgne ruku. — Ne — zavapi. Želudac joj se okrenuo, a žuč joj krene uz grlo. Ruka joj poleti na usta, kao da pokušava spriječiti povraćanje. Ona korakne naprijed i padne na koljena, preplavljena užasom i očajem. Tijelo jedne žene potrbuške je ležalo preko tijela maloga dječaka. Oboje ih je poznavala. Načelnikova žena i sin. Drhteći, ispruži ruku i zagladi djetetovu plavu, svilenkastu kosicu. Bila je još topla od sunca. Suze su je pekle u očima. Ona pogleda svoga muža, oboružanog mišićima i oklopom, koji se kao sjena nadvio nad nju. Kako on to može? Kako može cijelo vrijeme biti okružen smrću? Kako ne svisne od užasa? — Kakvo čudovište to može učiniti? Tko može nauditi djetetu? On smrknuto odmahne glavom. )znenada joj na pamet padne stravična pomisao. Tako strašna da ju je od nje zapeklo u grudima. Bože, je li ona za ovo kriva? — Je li to možda MacDougall? Tor stisne vilicu kao da je znao što je pomislila. Je li i on to pomislio? — Moguće je. Ali ima ih još. Ona ponovno pogleda majku i dijete, moleći se šutke da to nema nikakve veze s njom, dok su joj suze tekle niz obraze. — Dođi. — Tor je oprezno odvuče. — Ne razmišljaj o tome. Ona se okrene prema njemu, zgrožena, zapiljivši se u njegovo brutalno naočito lice. Nijedan tračak emocije nije se pojavio na tom stoičkom izrazu lica. On zasigurno ne može gledati u mrtvo tijelo nevina djeteta i ostati tako ravnodušan. — Kako da ne razmišljam o tome? Što je tebi? Zar tebe ništa ne može dirnuti? On je smrknuto pogleda, zabljesnuvši je ledenim plavim očima. — Ne mogu to dopustiti. Ali samo zato što ne pokazujem osjećaje, to ne znači da ih nemam. 207 janja|balkandownload

)stina je pogodi. Dakle, ovako on funkcionira. Po prvi put je shvatila zašto on mora biti tako hladan. Kako ga upravo to što može zakopati osjećaje duboko u sebi štiti u takvim odvratnim, brutalnim okolnostima. Ona je jedva poznavala tu ženu i dijete, a ipak je bila shrvana od strahovite žalosti, tuge i užasa. Kako je to uopće vidjeti svoje prijatelje, ljude s kojima godinama ratuješ rame uz rame, ubijene pred tvojim očima. Ona zadrhti. Led je bio štit koji mu je trebao da bi preživio. Obuzme je silno suosjećanje prema njemu. On možda ne pokazuje to isto suosjećanje, ali ga osjeća. S obzirom na njegovu prošlost, nije bilo iznenađenje što je čuvao osjećaje u sebi. Ona samo mora biti strpljivija s njim. — Žao mi je — reče obzirno. On kimne. Pustila ga je da ju vodi, no činilo joj se da se zemlja pod njezinim nogama ljulja kao da hoda po palubi broda tijekom oluje. Želudac joj se okretao i dizao. Na čelu joj izbije znoj. Nije joj bilo dobro. — Zašto si napustila dvorac? — upita je. — Što si radila u selu? Ona se zaljulja. — Tina, što ti je? Čula je paniku u njegovu glasu, iako je zvučala udaljeno, kao da se nalazi pod vodom. U glavi joj se zavrtjelo, a kad ga je pogledala, izgledao je mutno, izvan fokusa. — Ne mogu — uspjela je prozboriti dok se sve nije zacrnilo.

*** Prvi put se probudila u mraku. Vjeđe su joj zatitrale, ali bile su tako teške da ih nije otvorila. ) zašto joj je bilo tako vruće? Osjećala se kao da spava navrh kamina. Odbacila je plahte, promigoljila se i pokušala pronaći neku neuhvatljivu utjehu. Bila je svjesna velike, umirujuće ruke na svojoj glavi. Dubokog mrmljanja. Pokrivači su opet bili na njoj. Ona se tiho pobuni i smiri se tek kad začuje onaj glas. Uzdahne, zadovoljna, a zatim je ponovno preplavi mrak.

*** Kad se Christina drugi put probudila, bilo je jutro. Ovoga puta je lakše otvorila oči, zatitravši vjeđama nekoliko puta prije nego što ih je širom otvorila. Rastegnula se, osvježena dubokim snom. Zatim se namršti. Snom? Kako se uopće vratila u svoju sobu? Posljednje čega se sjećala bilo je... Začuvši neki zvuk, pogleda žustro na drugu stranu sobe. Tor se vrpoljio na drvenom stolcu. Bio je omotan dekom i pokušavao se — izgleda bezuspješno — 208 janja|balkandownload

udobno smjestiti. On opsuje, a vidjevši njegov ljutit, zajapuren izraz lica, ona se zasmijulji. Bacivši pokrivač na pod, on skoči na noge i u trenu se nađe kraj nje. — Budna si. Ona se nasmije apsurdnosti njegove rečenice. No on je, s druge strane, izgledao kao da nije spavao tjedan dana. Presvukao se i oprao mrlje od bitke, ali bore od napetosti i umora nije bilo tako lako izbrisati. Njegova tamna kosa boje zlata bila je raščupana. )zgledala je kao da je stalno rukom prolazio kroz nju. Odjeća mu je bila izgužvana, a brada neobrijana barem tjedan dana. No ipak je izgledao srceparajuće predivno. Pogled joj skrene na stolac, a zatim nabora nos. — Ti si ovdje spavao? On se namršti. — Bila si bolesna. Uistinu? Osjećala se sasvim dobro. )ako se sjećala da se osjećala čudno i da je imala vrtoglavicu prije nego što se onesvijestila. Ovo je bila prva noć koju su proveli zajedno, a ona se ničega nije sjećala. — Koliko dugo? — Dva dana. — On se ponovno ljutito zapilji u nju. — Da se više nisi usudila razboljeti. — On prekriži ruke. )zgledao je kao pravi poglavar. — Ja to neću dopustiti. Ona trepne i shvati da on to zaista ozbiljno misli. Zabrinuo se za nju. Obuzme je silna radost. Smiješak joj se pojavljivao na licu, ali vidjevši ga kako ljutito zuri u nju, ona ga brzo izbriše. — Potrudit ću se — reče ozbiljnim glasom. On je pogleda ispod oka kao da je svjestan da ga zadirkuje. Zatim sjedne na rub kreveta i krene ju pomno proučavati kao da se želi uvjeriti da se uistinu oporavila. — Zašto si išla u selo kad si znala da vlada groznica? Ona podigne bradu. Nije joj se sviđao njegov ton. — Željela sam pomoći, a bolest nije bila ozbiljna. Uostalom, moja dužnost gospodarice dvorca je i briga o seljanima. Ti si mi jasno dao do znanja da se moram ograničiti na određene zadaće. On se trzne. — Možda sam to malo grubo rekao... — Možda? — prekine ga ona, podigavši jednu obrvu. On se opet namršti na nju, ali ona je postajala prilično imuna na te mračne poglede. Tko bi pomislio da bi se djevojka, koja je prije samo nekoliko mjeseci drhtala u sjeni, ovako suprotstavljala ratniku od kojeg je strepilo čitavo Visočje. — Navikao sam otvoreno govoriti i bio sam ljut — reče. — Također, nisam navikao da bilo tko ignorira moje naredbe. — Zar se ti to pokušavaš ispričati? On se namršti kao da ga je pomisao na to iznenadila. — Pretpostavljam. Imala si pravo u vezi s nečim što si rekla. Nije sve samo dužnost prema mom klanu, ali toliko sam se navikao ne dijeliti svoje misli s bilo kime i nisam siguran da se mogu drukčije ponašati. Christinu je šokiralo što su njezine riječi imale odjeka. — Zar nikad nisi poželio imati nekoga s kim bi razgovarao? Nekoga koga bi slušao? Zasigurno je neizmjeran teret biti sam odgovoran za toliko ljudi. Možda bi ti bilo lakše kad bi imao nekoga s kim bi razgovarao. Djelovao je zamišljeno. — Možda. 209 janja|balkandownload

Ona nagne glavu, znatiželjno ga promotrivši. — Zašto ti je tako teško podijeliti misli s nekim? On je pogleda u oči. )z njegove je šutnje bilo vidljivo da u sebi vodi nekakvu unutarnju raspravu. Bila je sretna kad joj je odgovorio. — Zato što je moja dužnost kao poglavara klana da vjerujem samo sebi. Jako dobro znam kakvo se zlo može izroditi kad to nije tako. — Što se dogodilo? — Rekao sam ti za onaj napad na Dunvegan u kojem su mi ubijeni roditelji? — Ona kimne. — Mog je oca izdao čovjek kojeg je smatrao prijateljem — rođak. Grof od Rossa iskoristio je informaciju koju je na prijevaru iznudio od moje majke kako bi naredio napad u kojem su mi ubijeni roditelji i zamalo uništen cijeli moj klan. Žene, djeca — nitko nije izbjegao krvoproliće. Bila je to prava klaonica. Ruka joj jurne na usta. Bila je užasnuta. Nije to bila shvatila kad joj je prvi put ispričao. — Ti si bio ondje. On kimne, a u očima mu iščita pustoš. — Da. Skriven u kapelici zajedno s bratom i sestrom. Moj otac je dovoljno poživio da mi ispriča što se dogodilo. — On zastane. — Majka mi nije imala tu sreću kad su Rossovi ljudi završili s njom. Ona zastenje, a na očima joj se pojave suze. — O, moj Bože, tako mi je žao. On slegne ramenima. — To je bilo davno. Ali Christina se nije dala zavarati. On je s tim naslijeđem živio i danas. Zato se držao tako dalekim od svih. Sam. Ona se sažali nad njim. Nad malim dječakom koji je vidio kako mu ubijaju roditelje i zamalo doživio uništenje svoga klana, i koji je bio tako opterećen time što ga mora obnoviti. — A nakon toga, ti si morao preuzeti odgovornost na sebe? On je pogleda kao da je to samo po sebi jasno. — Ja sam postao poglavar. — Ali bilo ti je samo deset godina — reče ona zgranuto. To je bilo previše odgovornosti za samo jednu osobu, a kamoli za tako malo dijete. On je ubrzo prestao biti dijete. — Snašao sam se. Ona mu stavi dlan na ruku. — Čini mi se da si se jako dobro snašao. Tvoj klan ima sreće što te ima. — On je bio nevjerojatan čovjek. Ona je to već znala, ali čuvši kroz što je sve morao proći, bila je još ponosnija na njega. ) odlučnija. Nakon godina nesebične odanosti svome klanu, on je zaslužio i sam biti sretan. Christina nasluti da je to sve što će zasad dobiti od njega. Činjenica da se otvorio, čak i ovako malo, bila je veliko postignuće — zapravo, bilo je to čudo. Vidjevši kako se bori s vlastitim osjećajima i kako postaje živčan, jedva se suzdržala da mu se ne baci u zagrljaj — izgledao je tako neodoljivo. No svijet nije stvoren u jednom danu, pa neće ni njezin muž u jednom času promijeniti svoj život ispunjen šutnjom. — ) meni je žao — reče ona. — Toliko mi je bilo stalo do toga da mi se povjeriš da nisam promislila što ja to u stvari tražim od tebe. Željela bih da mi se možeš povjeriti, ali shvaćam zašto ne možeš. — Samo te pokušavam zaštititi, Christina, ne želim te povrijediti. — Ja to znam. 210 janja|balkandownload

— Ne želim da se miješaš zato što je to opasno. )maj povjerenja u mene kad ti to kažem, to mi je jako važno. — On se zapilji u nju odlučno. — Možeš li to? Ona kimne, iako je željela da povjerenje bude obostrano. Činilo se da on o nečem razmišlja. Kad je progovorio, bilo je to vrlo oprezno, kao da mu riječi ne dolaze s lakoćom. — Predložio bih ti jedan kompromis. Ona teatralno razrogači oči. — Kompromis? Mislila sam da ti ne znaš što ta riječ znači. On je ošine pogledom. — To nije riječ koju često rabim, ali spreman sam učiniti iznimku. On ju je zadirkivao. Ona to nije mogla vjerovati. — Duboko sam počašćena — reče ona i opet teatralno kimne glavom. On je zabljesne vragolastim smiješkom, koji je zagrije poput sunca koje se probilo kroz oblake. Taj mu je smiješak promijenio čitavo lice tako da je izgledao godinama mlađi. — Koliko imaš godina? — izlane ona. On je iznenađeno pogleda. — Trideset jednu. — )gnorirajući njezino čudno pitanje, on se vrati na ono što je kanio reći. Nakašlje se. — Ako se ti slažeš da ćeš prihvatiti da ti ja nešto ne mogu reći, tada ću se ja potruditi biti... Činilo se da ima poteškoća u pronalasku prave riječi. — Susretljiviji — ponudi ona, pokušavajući obuzdati smiješak. Jedan mu se kut usana podigne u ironičan smiješak. — Da, susretljiviji. Ona se nasmiješi. — To bi mi bilo drago. — Bilo je dosta. Za sada. Ali ona se još uvijek nadala da će ju on više uključiti u svoj život. Nakon iskustva s organiziranjem poslovnih knjiga, znala je da je on može iskoristiti. On joj zagladi kosu od lica, proučavajući je toliko dugo tim svojim savršeno jasnim ledeno-plavim očima da se zarumenjela od stida. — Zasigurno izgledam užasno — reče, spustivši pogled. Pogled mu se smrači od vreline. — )zgledaš predivno. Te jednostavno izgovorene riječi iznenade je svojom iskrenošću. Oblije je toplina. Čula je ona te riječi već prije, ali to joj nikad dosad nije bilo važno. — To nikada nisi rekao. Djelovao je iznenađeno. — Nisam? Pomislio sam to stotine puta. — Čitanje misli ne ide mi više tako dobro kao nekad. On se nasmije, a Christina pomisli kako je to najdivniji zvuk na svijetu. Ovo je bio baš onakav trenutak o kakvom je sanjala. Poželjela je da traje zauvijek. Njegov smijeh utihne i pogledi im se sretnu. Zrak među njima zaiskri. Vrućina od neke drukčije groznice preplavi joj kožu rumenilom. Predugo je prošlo. Tijelo joj je vapilo za njegovim — kao za vodom, hranom i zrakom. Ona ga je trebala. Bila je duboko svjesna njega kraj nje na postelji, njegovih širokih ramena i moćnih ruku. Njegovog žestokog, muževnog mirisa. Njegovih predivnih usta. On se nagne. Ona ostane bez daha od iščekivanja. No umjesto da je poljubi, on joj pritisne usne na čelo. — Moraš se odmoriti — reče. 211 janja|balkandownload

— Dobro se osjećam — bila je uporna, zazvučavši poput djeteta zakinutog za igračku. Za njezinu najdražu igračku. Ali on se oglušio na njezin pokušaj da ga razuvjeri. Ustao je. — Vratit ću se kasnije da provjerim kako si. Bude li ti nešto trebalo, samo pozovi Morag. Kupka. To je bilo prvo. No kako je bila sigurna da će on imati neke druge zamisli u vezi s tim, odluči da to ne spomene. — Morag je bila ovdje? Mislila sam da ima posla oko ranjenika. — Među mojim ljudima ima samo nekoliko modrica i ogrebotina. Laknulo joj je kad je to čula. No zadrhti prisjetivši se onih koji nisu bili takve sreće. On ustane i ona ga pogledom isprati do vrata. — Odmori se. Poslat ću Mhairi da te pazi. — To nije potrebno... No vrata su se za njim već zatvorila.

212 janja|balkandownload

21. Poglavlje ad se Tor vratio u dvorac bilo je kasno popodne. Koliko god bi želio ostati uz bolesničku postelju svoje žene, kad se uvjerio da joj je dobro, morao se pozabaviti onim što više nije smio odgađati. Nije se mogao sjetiti da mu je ikad bila muka od pomisli na poslove koje je bio dužan obaviti. Ali uz to što je morao pokušati otkriti mogućeg špijuna, dobio je i uznemirujuću poruku od MacDonalda koja je zahtijevala hitnu akciju. To će vjerojatno uznemiriti teško izvojevanu ravnotežu u družini, ali nije se moglo izbjeći. Uostalom, da je ostao u toj sobi još samo minutu, vjerojatno bi zaboravio koliko je bila bolesna i pokazao joj točno koliko ga je prestrašila. Trenutak kad se srušila na tlo nije bio onaj kojeg se ikad želi prisjetiti. U jednom času punom agonije, pomislio je da je mrtva. Počeo je disati tek kad je osjetio drhtaj njezina pulsa pod svojim prstima i lagani, ali ravnomjerni dah na svom obrazu. Panika se još malo stišala kad ju je iscjeliteljica pregledala i obavijestila ga da ona samo ima groznicu. Samo. Nije bilo nikakvog samo kad se radilo o njegovoj ženi. Kad je starica učinila tu pogrešku, tako ju je preplašio da joj je oduzeo pola života koji joj je preostao — a nije joj preostalo još mnogo. Nikad se u životu nije tako osjećao. Christina je u njemu probudila tako žestoku želju da je zaštiti od svega, uhvativši ga nespremnog jer nije znao da je sposoban za takve osjećaje. Njegova dužnost kao njezina muža bila je da ju štiti, ali ovo je nadilazilo običan osjećaj dužnosti. Uvijek se mogao isključiti od emocija, zatvoriti se poput željezne zamke. Ali s njom to nije bilo tako lako. Nešto u vezi s njom privlačilo ga je k njoj. Uvlačilo mu se duboko u pore. Ona je bila nježna, draga i velikodušna, imala je bistar um i zarazno oduševljenje i ljubav prema životu, ali i više dubine i duha nego što joj je isprva priznavao. Suprotstavljala mu se, izazivala ga... pazila ga. Ona je bila dašak mekoće čovjeku koji je znao samo za grubost. I koliko god se trudio, nije ju mogao isključiti. Vukao se uz stube i instinktivno pregledavao područje oko sebe. Stražari su stajali na svojim položajima duž kamenog parapeta i u maloj drvenoj kućici sagrađenoj iznad ulaza u dvorac koju su nazivali bretache. Nekoliko je žena vadilo vodu iz bunara. Sluge su nosile tanjure i hranu iz Vijećnice, a Christina je... Želudac mu se zgrči kad mu pogled skrene na lik koji je šetao uz krunište. Bijes — s kojim se dobro upoznao u posljednje vrijeme — u potpunosti ga

K

213 janja|balkandownload

obuzme. Koga vraga ona radi vani? Trebala bi se odmarati, a ne trčkarati naokolo na hladnoći s — neka mu Bog pomogne — vlažnom kosom. Zar ne zna da se može prehladiti? Ona se okrene i mahne mu, spuštajući polako ruku kad se približio. Vidjela je ona izraz njegova lica. Ugrizavši se za usnu, ustukne nekoliko koraka. Ali od smirujućeg pogleda na njezinom licu nije bilo baš nikakve vajde. — Vratio si se — reče pretjerano radosno. — Nisam te vidjela kako dolaziš. On nije rekao ni riječ, nije ni zastao već je pojurio ravno prema njoj i podigao je na ruke. Ona zastenje od iznenađenja, ali on je gledao ravno, ne vjerujući si dovoljno da bi je pogledao u oči. Naime, kontrola mu je visjela na tankoj uzici. U grudima ga je peklo. — Pretjeruješ — reče ona nježno, kao da želi umiriti razjarenu zvijer. — Dobro sam. — Nemoj — zareži on kroz stisnute zube kipteći od siline osjećaja. — Nemoj. Rezignirano uzdahnuvši, Christina ovije ruke oko njegova vrata i prisloni obraz na njegova prsa. Ogromna bujica topline probila se kroz ljutnju. Osjetio je neku nevjerojatnu... nježnost. Koji ga je vrag spopao? Ne znajući odgovoriti na to pitanje i ne mareći, on je privije malo bliže. U Velikoj je vijećnici zavladala tišina dok ju je nosio kroz ulaz i preko hodnika. Bio je svjestan znatiželjnih pogleda, ali nije mario. Ako se promatračima činilo da im je poglavar sasvim poludio, vjerojatno su imali pravo. Nekoliko minuta kasnije stigao je do njezine sobe. Zalupio je vratima za njima nogom i stajao ondje čitavu minutu, začudno nevoljan spustiti je dolje. Konačno je ipak spusti i sjedne kraj nje. Polako osjeti kako mu se tijelo opušta. Ona obuhvati njegovo lice svojim sitnim dlanovima, natjeravši ga da ju pogleda u oči. — Žao mi je, nisam te željela zabrinuti. — Kosa ti je mokra — reče on, kao da je to neko objašnjenje. — Okupala sam se. — Mogla si se prehladiti. Bila je toliko drska da se vidjelo kako se suzdržava od smijeha. — To su gluposti koje šire dadilje. Bezbroj sam puta bila vani s vlažnom kosom i nikad se nisam razboljela. Ono je bila samo lagana groznica, uistinu, dobro sam. Morag je rekla da sam dovoljno zdrava za kretanje naokolo. On stisne bradu. — Što Morag zna o ovako sitnoj djevojci poput tebe? Ona je kršna i tvrdoglava poput stare mule s Visočja. Ovoga puta se uistinu i nasmijala. — Možda nisam visoka poput svih vas ovdje, ali sam čvrste građe. — Na licu joj se pojavi sjeta. — )ako sam često poželjela da nije tako. To što je rekla bilo je baš čudno. A zatim se sjetio. — Spomenula si mi da ti je sestra u djetinjstvu bila bolesna. Ona kimne. — Beatrix je bila boležljivo dijete. Ja skoro nikad nisam bila bolesna. To mi se činilo tako nepošteno. Često sam poželjela biti bolesna umjesto nje. 214 janja|balkandownload

— Tako to ne ide — reče on nježno. — Ne bismo se smjeli osjećati krivim zbog toga kako smo rođeni. On je ovo izgovorio bez razmišljanja. Ona nagne glavu, proučavajući mu lice. — Ti si se osjećao krivim zato što si stariji blizanac. On se instinktivno zatvorio. )zraz lica postao mu je bezizražajan. Ali nježni prijekor u njezinu pogledu prisjetio ga je na njihov raniji dogovor. On duboko udahne, pomislivši koji mu je vrag bio da je to rekao. — Možda malo, kad smo bili mali. Nije mi se činilo fer to što sam, zbog samo nekoliko minuta razlike, ja poglavar. Ali naučio sam prihvatiti da život nikako nije fer i da svi moramo igrati uloge koje su nam dodijeljene. Gledala ga je sa sjajem u očima i velikim smiješkom na licu. — Onda, to nije bilo tako teško, zar ne? — On se pobuni da mu je to bilo kao da ga netko ubada užarenim iglama pod nokte, ali ona se na to samo nasmije. — Uskoro ćeš ti meni brbljati kao naš mali )ain. On zakoluta očima. — Bože sačuvaj, to dijete nikad ne šuti. Pogledi im se sretnu u trenutku kad se zajedničko oduševljenje brzo pretvorilo u nešto drugo. Nešto vruće i sirovo, nešto što je titralo od svjesnosti. On je zapravo bio svjestan njihova položaja. Na postelji. Dok im se noge dodiruju. Preplavi ga nježni cvjetni miris njezina sapuna na svježe opranoj koži. Bujnost njezinih napućenih usana poput usana neke bludnice. Osjeti kako mu je vrućina jurnula u međunožje. Žudnja ga svom silinom prikuje na mjestu. ) počne ga stiskati. Približavati ga. Natjeravši ga da zaboravi da njoj treba odmor. Čudni nalet emocija od posljednjih nekoliko dana još je bio presirov. Samo je mogao razmišljati o tome kako će se zakopati u nju i otjerati te emocije. Nagne se prema njoj. Samo su centimetri razdvajali njihova usta. Čuo je kako joj se disanje ubrzalo. Usne su joj se otvorile. Zvale su ga. Skoro ju je mogao okusiti. Dovraga. Saberi se. On se odmakne, prisjetivši se s mukom da je ona još bila preslaba. — Odmori se malo. Kasnije ću se vratiti da provjerim kako si. Lice joj se snuždi. — Zar ne želiš...? — Tada spusti pogled, a onaj znakoviti osmijeh joj se pojavi na licu. Onaj osmijeh od kojeg su mu se naježile dlake na leđima i vratu. — Vidim da želiš — reče promuklo, stavivši dlan na njegovo bedro. Mišići mu se refleksno napnu. Njezin sićušni dlan osjećao je kao žig kroz tkaninu svoje halje, počivajući dragocjenih nekoliko centimetara od mjesta gdje ga je najviše želio. — Molim te, ostani — Šapne ona. Rukom klizne oko njegova bedra, približavajući se. Krv mu je zakipjela. Skoro je mogao osjetiti kako ga miluje. Dugačke, čvrste poteze njezinog sitnog, mekanog dlana. On stisne bradu, odlučan oduprijeti se njezinom dodiru. Spremao se odbiti kad ona doda: — Trebam te. U toj jednostavnoj molbi čuo je odjek vlastitih strahova koji su ga mučili posljednjih dana. Pogledi im se sretnu. Vidio je ružičasto rumenilo na njezinim obrazima — zdravo rumenilo. — Ne želim te povrijediti — reče on promuklo. 215 janja|balkandownload

Pogled joj smekša neka emocija od kojeg on osjeti stezanje u prsima. — Nećeš. Ona pomiluje njegovu duljinu gornjim dijelom dlana i on zareži, zatvorivši oči dok ga je prožimao val užitka. Zatim je zgrabi za zapešće, spriječivši ju da ga obuhvati, iako u ovom trenutku nije ništa u životu tako slino želio. — Obećaj mi da ćeš mi reći ako se budeš osjećala iscrpljeno. Vragolasti joj se smiješak vrati na lice. — Bojim se da se namjeravam osjećati iscrpljeno, jako iscrpljeno. — Ona se nagne bliže njemu, pritisnuvši usne na njegovu bradu, na njegov vrat. Tik uz njegovo uho. — I jako zadovoljeno. Prekoračio je granice dobrih namjera. Pustivši joj zapešće, okrene glavu kako bi joj zarobio usne svojima i zareži u njezina usta kad joj je dlan konačno obuhvatio njegovu muškost. Preplavi ga olakšanje. Bože, kako je volio ljubiti ovu ženu. Usne su joj bile tako meke, a okus poput toplog meda. Jezik mu pomiluje unutrašnjost njezinih usta dugim, tromim potezima, dajući si vremena za uživanje i istraživanje. Nije je se mogao nasititi, naslađujući se jednostavnim užitkom ljubljenja koji si je toliko dugo uskraćivao. Njezino ga je dahtanje poticalo da krene dalje. Kao i milovanje rukom kojim ga je dražila. Ova ga je tkanina ubijala. Ništa ne smije biti između njih. On se odmakne, prekinuvši poljubac. Njezino razočarano mijaukanje natjeralo ga je na smijeh. )zgledala je poput mačića kojem su upravo odnijeli zdjelu s vrhnjem. On ustane. Ona otvori usta da bi prigovorila, pomislivši da on kani otići, ali ih zatvori kad on počne otkopčavati kopču koja mu je na vratu osiguravala plašt. Nije se potrudila sakriti divljenje kad je svukao odjeću, proždirući ga pogledom koji je klizio niz njegova prsa do trbuha, pa zatim duž dugačku debelu dužinu njegove muškosti. Bilo mu se teško koncentrirati zbog neobuzdane žudnje u njezinim očima. A kad je nesvjesno liznula usne, koljena su mu zamalo zaklecala. On se lagano okrene, a njezin se pogled zaustavi na njegovim guzovima. Namršti obrve. — Kakvo je to obilježje? Kako mu obično nitko nije proučavao leđa, on je na to sasvim zaboravio. — Tetovaža od plavog sača. Napravili su mi je odmah nakon rođenja. Ona kimne. — Čula sam za njih, ali nisam vidjela nijednu. Je li to tradicija tvoga klana? Zanimljiva zamisao, pomisli on. — Ne, to me je trebalo označiti kao starijeg. Ne može se odstraniti. — On se naceri. — Vjerujem da su smatrali da postoji manja šansa da mi netko odreže guzicu nego ruku i nogu. Ona se namršti. — Mogu li je vidjeti? On se približi, a mišići mu poskoče kad osjeti meku jagodicu njezina prsta koja je klizila po crtežu. — Mor — reče, a zatim prevede — moćan ili velik. — Na usnama joj zatitra vragolasti smiješak. — Svakako ti odgovara. — Zločesta curo — prekori je. Ona je sasvim dobro znala da se epitet Mor obično rabi kako bi se označilo onog starijeg, dok se Og rabi za mlađeg. — Sviđa mi se crtež. 216 janja|balkandownload

— Irski je — reče on napetim glasom. Kurac mu je kanio eksplodirati od njezina nevina istraživanja. — Je li bilo bolno? — Ne sjećam se. — Vruće igle koje bi mu zabadali pod kožu ne bi bile ni upola ovako bolne kao ovo što je ona upravo radila. Pokušavajući obuzdati strast, on sjedne na rub kreveta, povuče je i postavi je stojeći pred njim. Sad je njegovo vrijeme za istraživanje. Pomogao joj je s ukosnicama i vrpcama, dovoljno da bi ona mogla sama dalje. — Tina, razodjeni se za mene — naredi joj. — Polako. Vrućina joj oblije obraze, ali učini što je tražio. Komad po komad, skidala je odjeću, čitavo ga vrijeme gledajući u oči. Njemu je postajalo sve više i više vruće kako je komad po komad padao na pod — ogrtač, haljina, cipele, čarape. Kad je stigla do podhaljine, već je postala nevjerojatno vješta. Centimetar po centimetar, podizala ju je klizeći po nogama. Po bedrima. Zastavši točno pred otkrivanjem slatkog središta njezine ženstvenosti. Mišići su mu se napeli o preusku kožu, a disanje mu je postalo otežano dok ju je proždirao pogledom. Dražila ga je i izazivala dok nije ispustio neki polurežeći zvuk koji je pokazivao koliko je nestrpljiv. Trenutak prije nego što joj je krenuo istrgnuti vražju podhaljinu, ona podigne rub do trbuha. On uvuče zrak, jedva se suzdržavši da ne ispruži ruku i dodirne ju, znajući da će biti vlažna i ljepljiva od strasti. Ona podigne podhaljinu još više i više dok joj nije vidio meku oblinu donjeg dijela dojke. Ona zastane, a on prestane disati, nastavivši tek kad je otkrila predivne, bujne brežuljke mesa, ukrašene veoma tvrdim i veoma zrelim bradavicama. Skinuvši podhaljinu preko glave, ona je baci na pod i stane pred njim, savršeno — predivno — gola. Zadnje zrake sunca probijale su se kroz jedan jedini prozor, bacajući na nju svoj topli, prigušeni sjaj. Bila je nevjerojatna. Sitno, kompaktno, čvrsto oblikovano klupko ženstvenosti. Dugi valovi svilenkaste crne kose padali su joj preko ramena. Vitke noge, zaobljeni bokovi, uzak struk, grudi koje tjeraju muškarca da poželi zagnjuriti lice u njih i zaplakati od divote, omotani najsavršenijom, najbjeljom i najmekšom kožom koju je u životu vidio — ili dotaknuo. — Dođi — naredi joj, ne prepoznajući vlastiti glas. Bio je hrapav od intenziteta koji dosad nije bio čuo. Ona učini kako je naredio, zakoračivši da bi stala točno ispred njega. Sad je vidio da ju je sram, ali bio je nemilosrdan. Pogleda je pronicljivim pogledom. — Moram se prvo uvjeriti da si dobro. Ona ga zbunjeno pogleda. — Uistinu? On kimne. — Morat ćeš leći tako da mogu pregledati... — više nije mogao odoljeti da je ne dodiruje pa klizne rukom preko baršunaste obline njezina bedra... — svaki centimetar tebe. Ona razrogači oči, a zatim se zažari od iščekivanja. Zatim legne na krevet. Bila je to prava senzualna gozba za njegove oči. 217 janja|balkandownload

On se nadvije nad nju, opkorači je koljenima tako da može slobodno rovariti gore i dolje. Počeo je s ustima, nježno pomilovavši svojim usnama njezine te krenuo dolje preko brade prema uhu, cijelim putem vrteći jezikom. Ljubio joj je vrat, zario lice u svilenu mekoću njezine još vlažne kose, gustih, tamnih vlasi koje su bogato mirisale na lavandu. Ona se vrpoljila pod njim, a on je gorio od želje da pritisne svoju vruću kožu na njezinu, da osjeti taj veličanstveni šok kontakta. Još ne. Mučio je sam sebe poput pokornika. On će ovo izvesti sporo i uživat će u svakom trenutku. Nastavio je svoje istraživanje, proučavajući svaki centimetar nježne meke kože ustima i jezikom — njezino grlo, njezine ruke, bilo na zapešću, njezine nevjerojatne grudi. Zadržao se ondje neko vrijeme. Lizao i sisao je duboko u usta, okretao taj njezin čvrsti vršak između zuba i jezika dok nije počela izvijati leđa i vrištati od očajničke želje. Nije joj utažio želju, već je kliznuo ustima duž meke ravnine njezina trbuha, preko bokova i dolje u unutrašnji dio nogu. )zluđivao ga je njezin miris, budeći u njemu svaki najprimitivniji instinkt. Drhtala je zbog nečega za što dosad nije ni znala da želi. Ali on će joj to pokazati. Kurac mu je još narastao. On joj poljupcima razdvoji noge i omota ih oko svojih ramena. Lice mu je bilo udaljeno tek nekoliko centimetara. Čuo je kako je oštro usisala zrak kad je shvatila što mu je namjera. Ona instinktivno pokuša zatvoriti noge, ali uspjela ga je time samo približiti. Crtao je jezikom krugove po unutrašnjosti njezinih bedara sve dok joj se tijelo nije ponovno opustilo. Zatim ju je grickao, dražio i puhao u njezinu vlažnost dok nije zadrhtala. Dosta samobičevanja. Nije više mogao čekati. — Tina, pogledaj me — naredi, prisilivši je da ga pogleda u oči. — Želim da me gledaš dok te kušam. Ona ispusti neki nervozni zvuk iz kojeg se čulo da je već zaboravila na namjeru da se pobuni. Tijelo joj je drhtalo za njega. Gledajući je u oči, pomilovao ju je jezikom — bio je to najnježniji dodir, nježan poput perca. Ona se izvije od tog dodira, ali on joj čvrsto obuhvati dlanovima stražnjicu. — Okus ti je tako divan, slatka moja. — Ponovno je lizne. Ovaj puta jače, pustivši je neka osjeti puni potez njegova jezika. — Poput najfinije kreme koju ću polizati do kraja.

*** Christina se osjećala kao da je umrla i otišla u bludnički raj. Već ju je zamalo izludio poljupcima po tijelu, ali kad je pogledala dolje i vidjela njegovu zlatnu glavu između svojih nogu i shvatila što namjerava...

218 janja|balkandownload

Srce joj je počelo ubrzano kucati od erotičnog iščekivanja — čudeći se što ju želi ljubiti u najintimnije mjesto. Svi mišići su joj se ukočili. Čekali. Osjećajući da će ona upravo iskusiti nešto novo i predivno. Nije imala pojma koliko predivno. Od prvog dodira njegova jezika ona poskoči od udara užitka. Od drugog zadrhti. O, Bože. Vrisnula je njegovo ime i ponavljala ga neprekidno, ne mogavši zadržati snagu moćnih osjećaja koje je uzrokovao njegov zločesti poljubac. Ponovno ju je liznuo, milujući je jezikom. Kružio, ulazio unutra dugim, predivnim potezima dok nije pomislila da će umrijeti od užitka. Bilo je nevjerojatno. Ona je mogla samo razmišljati o njegovim ustima i jeziku, o tom senzualnom užitku koji joj je pružao. Puls između nogu joj se ubrza. Ona gurne bokove prema njegovim ustima, želeći još pritiska, još trenja. ) on joj je dao što je željela. Podigao ju je prema sebi i pritisnuo svoja zločesta, nadarena usta još jače o nju. Osjetila je kako je nježno grebe njegova brada dok se on sladio njome ljubeći je i lickajući svojim proždrljivim jezikom. To je bilo previše. Kad se počela grčiti, raspadala se na tisuće užarenih komadića žestokog sladostrašća. Ali on je nije pustio, držao ju je čvrsto i upijao njezin užitak svojim ustima. Tijelo joj se još treslo kad ju je pustio. Gledao ju je u poluspuštene oči dok se smještao nad njom, privio je uza se i polako se ugurao u nju dok je njezino još uvijek osjetljivo meso bilo bolno svjesno svakog njegova debelog centimetra. Kad ga je gurnuo do kraja, nije se pomaknuo, već ju je samo držao privijenu uz sebe — nježnije nego ikad — priljubivši ju uz široki štit svojih prsa kao da sam dodir nije bio dovoljan. Bio je. Ona se rastapala, uživajući u osjećaju svih tih tvrdih mišića koji su je okruživali i njegovoj punoći u njoj. I u njegovu srcu koje je tuklo o njezino. Od siline osjećaja stisne ju nešto u grudima. Bio je to najdirljiviji trenutak u njezinu životu. Nije znala da je moguće osjećati se tako blisko s nekim. Ostali su u tom položaju dugo, zureći jedno drugom u oči, u potpunoj tišini koju je remetilo samo sinkronizirano kucanje njihovih srca. A zatim se on počeo kretati. Polako. Ne skrećući pogled s njezinog, gledajući je u oči takvom žestinom da joj je srce glasno udaralo o rebra. Kretao se dugim, sporim potiscima. Kao da im je na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta. Kao da oni jesu čitav ovaj svijet. Uranjao je i izranjao, zadržavajući se malo na najdubljoj točki izmamivši uzdah s njezinih usana kad bi gurnuo čak još malo dublje. Polako, počeo je ubrzavati ritam. Gurati malo žešće. Uranjati malo dublje. Koža o kožu, njihova su tijela klizila zajedno u savršenom ritmu. 219 janja|balkandownload

Primijetila je kako oni osjećaji ponovno rastu. Ali ovaj put drukčiji. Ne tako mahniti, ali žešći i moćniji. Osjećaji koji su se širili ne samo na mjestu između njezinih nogu, već cijelim njezinim bićem. Vidjela je kako mu se lice napinje. Kako stišće čeljust. Kako mu iskaču mišići na ramenima. Koža mu je bila vruća, a grašci znoja skupljali su mu se na čelu. Tijela su im se ljuljala. On joj obuhvati rukama bokove i krene brže pumpati. Miješao je bokovima o nju dok joj disanje nije postalo pliće i brže. Dok joj se srce nije ubrzalo. Dok joj pulsiranje između nogu nije postalo mahnito i žestoko. Još ju je gledao u oči, a njegove su kristalno plave oči sjajile od emocije koju nikad prije nije vidjela. Nije to bila požuda, nego nešto dublje — nešto značajnije. Nije se usudila nadati. — Tina, svrši sa mnom — reče joj divljačkim tonom. Bože, svršavala je. Disanje joj je postalo isprekidano, leđa su joj se izvila i počela se raspadati. Nije to bila divlja eksplozija već polagano raspadanje koje je počelo duboko unutra i zračilo je svjetlucavim valom osjeta. A on je svršio s njom, jašući svojim sladostrašćem na valu njezinog. U tom su trenutku njezini snovi bili toliko blizu da postanu stvarnost. Imala je dojam da ih može dodirnuti i zgrabiti.

*** Nakon što je utihnuo posljednji titraj njihova sladostrašća, Tor je ležao u krevetu, a Christina je čvrsto spavala privijena uz njega. On se mučio shvatiti što se zapravo dogodilo među njima. Bilo je to žestoko. To je bila preblaga riječ za ono što je osjetio. Kataklizmičko. Razarajuće. To su bile bolje riječi. Nije znao da seks može biti takav. U prsima ga je peklo od nježnosti koju je osjećao prema sitnoj djevojci koja se sklupčala uz njega poput djetešca. Nakon smrti njegovih roditelja i dugih prokletih godina stalnog rata i smrti, smatrao se neosjetljivim na takve osjećaje. Njegova kontrola i nedostatak emocija bile su zaslužne što je bio tako uspješan poglavar i ratnik. Ali osjetio je kako se slojevi leda rastapaju pod toplinom njezine... ljubavi. Njegov je brat imao pravo: ona ga voli. Vidio joj je to u očima. Osjetio u dodiru. Okusio u poljupcu. A nije mogao poreknuti da osjeća posebnu nježnost prema toj djevojci, a to ga je mučilo. Može li je voljeti, a ipak na prvo mjesto staviti svoj klan? Nikad nije mislio da je to moguće. Osjećaji samo kompliciraju — oslabljuju — i to je nešto što nijedan poglavar ili ratnik ne smije riskirati. )mao je priliku to iskušati kad su se suočili s MacDougallom te kad ju je vidio u selu. Bez obzira na to što se dogodilo, znao ne da ne smije dopustiti da slabost prema Christini ometa njegovu dužnost. Ona ispusti tihi, zadovoljni uzdah u snu. On također uzdahne, pritisnuvši obraz na njezinu toplu, svilenkastu kosu i udahne njezin slatki, ženstveni miris. 220 janja|balkandownload

Iscrpljene mu udove preplavi zadovoljstvo. Bila je tako sitna i meka. Osjetljiva, i bilo ju je lako povrijediti. Bit će mu veliki izazov ne povrijediti ju, ali zavjetovao se da će učiniti sve što može da je usreći.

221 janja|balkandownload

22. Poglavlje hristina se naslonila na Torova prsa, s knjigom koja je počivala na njezinom golom trbuhu i razbacanim plahtama koje su joj se ovile oko nogu. Jarke jutarnje zrake sunca prodirale su kroz otvorene kapke, pružajući obilje svjetla za čitanje. Ili barem za pokušaj čitanja — kad bi je barem njezin napasni muž prestao prekidati. Došla je do dijela u kojem se Lancelot ponizio vozeći se u kolima kako bi spasio svoju damu, kad začuje nepogrešivi zvuk podrugljivog stenjanja. Odloži knjigu i okrene se da bi ga oštro pogledala. — Ako misliš uništavati priču, ja ti više neću čitati. — Ah ti vitezovi i njihov budalasti kod časti — reče on ne skrivajući gađenje. — Najnečasnije im je pristati voziti se u kolima? — On odmahne glavom. — Dovraga, ja bih puzao po smetlištu da tebe spasim. Christinina se usta trznu. Bilo je teško ostati ljuta kad bi on rekao nešto ovakvo. Tko bi pomislio da smetlište može zvučati tako romantično? Ona se pridigne i da mu jednu brzu pusu. — To je slatko. — Slatko? — Pogled mu se smrači. — U meni nema ni trunke slatkoće. ) kako bi joj to dokazao, povuče je na svoja prsa i počne ju još temeljitije ljubiti. Knjiga padne između njih kad ona iskoristi njihov položaj, te njegovu zavidnu erekciju, pa se okrene na njemu. Zajahavši ga, natakne se na njega, uzdišući od užitka dok ju je ispunjavao. A kako ju je samo ispunjavao! Velik i debeo, obožavala je osjećaj njega u sebi. Da, da, naučila je cijeniti njegovu veličinu i sad je shvaćala znakovitost pogleda koji joj je ona sluškinja uputila onih davnih mjeseci u Finlagganu. Zarežavši, on joj obuhvati dojke svojim velikim, ogrubjelim dlanovima, stišćući joj i štipajući bradavice kad ga je počela jahati. )sprva polako, a zatim brže, pronalazeći ritam. Nagnula se natrag na njegove dlanove, puštajući da joj glava pada unazad dok se podizala s njega, uzdižući se koliko god može prije nego što bi opet uronila na njega uz senzualno kruženje bokovima. Tijela su im se kretala zajedno s takvom lakoćom i fluidnošću. U postelji, između njih više nije bilo tajni. Nije bilo nelagode ili srama, već samo savršeno jedinstvo dvoje ljubavnika. Kad se približila svršetku, on spusti ruku između njih i pomiluje onu divno osjetljivu točku prstom, pojačavajući njezin užitak točno onako kako je znao da ona voli.

C

222 janja|balkandownload

Ona zadrhti i vrisne dok joj se tijelo grčilo. Još uvijek se tresla dok ju je zgrabio za bokove i gurnuo ga visoko i duboko, postižući svoj vrhunac. Zatim joj nježno obuhvati lice dlanovima i ponovno je poljubi. — Je li ti ovo bilo dovoljno slatko? — Jest, ja bih uvijek radije jahala tebe nego se vozila u kočiji. — Ona se zasmijulji i ušuška se opet uz njega, podigavši knjigu s plahti. Pogledavši ga prijekorno, kao da je on neko dijete koje je bilo zločesto, reče: — Onda, želiš li da završim poglavlje ili ne? Usta mu se trznu. — Možda bi mogla. Nije ju zavarao njegov ravnodušni stav. Unatoč njegovom očitom preziru prema viteškom kodu, znala je da uživa u priči. Uspjela je pročitati ostatak poglavlja bez daljnjih prekida. Ali kad je završila, on ustane s kreveta (nevoljko, pomisli ona) da bi se odjenuo. Promatrala ga je s neskrivenim zanimanjem. Dva tjedna buđenja u njegovu zagrljaju nisu nimalo ublažili njezinu silnu volju. Nakon onog prvog puta, spavao je kraj nje svake noći. Božić je prošao prije tjedan dana, ali svaki je novi dan bio dar. Smatrala je da se nikad neće zasititi buđenja kraj njega i promatranja njegova veličanstvena tijela dok se prao, znajući da je prije samo nekoliko minuta bila u njegovu zagrljaju. Njezin se muž smekšao prema njoj — u to nije uopće sumnjala. Nije više djelovao tako daleko i ravnodušno, a i trudio se otvoriti se prema njoj više nego što je bio obećao, iako mu to nije bilo lako. S obzirom na brutalnost njegova života i okolnosti smrti njegovih roditelja, shvaćala je zašto je to tako. Buđenje svakog jutra u njegovu zagrljaju dalo joj je nešto te bliskosti za kojom je žudjela, ali nešto je ipak nedostajalo. Još uvijek je postojao neki zid između njih. Činilo se da on vodi dva života — jedan s njom, a drugi sa svima ostalima. Nije imala pojma što on radi, baš kao ni prije. Ali uvjeravala se da mora biti strpljiva. Samo mu mora dati šansu. On se brzo odjene, opere zube gutljajem bijelog vina, finom tkaninom i pastom od metvice i soli; počešlja kosu češljem, zapljusne lice vodom iz posude na stolu i obriše lice suhom krpom. Ali hladna voda nije isprala znakove brige utisnute na njegovu licu. Nešto ga je mučilo. Sada ga je bolje poznavala i naučila je dešifrirati skoro neprimjetne znakove: lagano zatezanje usne, umor na čelu, odsutnost u pogledu. — Što je? — upita ga. — Što te muči? Jesu li to bile glasine o sve brojnijim čarkama između Brucea i Comyna, te prijetnja rata između Škotske i Engleske koja se nadvila nad njima? Nakon što je saznala kako se mučio podići svoj klan iz pepela uništenja, shvaćala je razloge zašto želi izbjeći rat i održati neutralnost. On se nasmije i odmahne glavom što je njoj bio znak da joj nema namjeru ništa otkriti. Odagnala je val razočaranja. Nije se samo radilo o nedostatku povjerenja — ili o tome da se on povjeravao drugima — već o strahu da on na nju još uvijek gleda kao da krhku igračku koju treba maziti i štititi. Trebat će vremena, podsjetila se. A oni su imali čitav život vremena. 223 janja|balkandownload

— Samo nešto što sam predugo odgađao. — On se okrene i pogleda je u oči. — Možda me neće biti do kraja tjedna. Ovoga puta nije mogla spriječiti razočaranje, iako ga se silno potrudila sakriti. Znala je da mora biti zahvalna za tjedne koje su proveli zajedno, ali to joj nije bilo dovoljno. Postala je pohlepna. Što je više vremena provodila s njime, željela je još više. Nije ga pitala kamo ide, ne želeći si još više pokvariti raspoloženje kad joj to odbije reći. Ali odjednom joj nešto padne na pamet. Dragi Bože, je li ovo bio dan kojeg se užasavala? Dan kad će on odjedriti u rat?

*** Christinina pronicljivost kad je u pitanju njegovo raspoloženje, nije ga više iznenađivala, iako mu je smetalo to što ga tako lako može pročitati. Nešto ga jest mučilo. Nije više mogao odlagati MacDonaldove naredbe. Nažalost, i on je nju mogao lako pročitati i znao je da ju njegova suzdržanost vrijeđa. Njihov pažljivo sazidan kompromis počeo se klimati. Koliko god se ona pretvarala da shvaća zašto joj ne može objasniti što radi, što su se više zbližavali, ponor među njima postajao je veći. Najviše ga je iznenadilo to što joj je zapravo želio sve reći. Godinama je sve čuvao u sebi kao u dobro zatvorenoj boci. Kad je malo olabavio čep, godine nakupljenog pritiska bile su spremne eksplodirati. Možda nije smio napraviti iznimku. No nije mogao poreći da mu je razgovor pomagao razbistriti glavu. Ona zagladi kosu iza uha i povuče noge gore, omotavši koljena plahtom. — Jesi li otkrio tko je odgovoran za onaj napad? — upita ga ravnodušnim glasom. Tora nije zavaralo njezino nonšalantno pitanje; on je znao što stoji iza toga. Ona ga je prestala ispitivati kamo ide, ali to nije značilo da to više nije željela znati. On odlučno stisne usne. — Nisam. MacSorley i MacRuairi su se vratili nekoliko dana nakon potjere. Četiri ratna broda, koja su pratili iz daleka, bila su znatno brojnija u ljudstvu pa su čekali dok jedna galija ne zaostane. Tu su galiju lako zauzeli, ali čak ni zavidni MacRuairijev dar za izvlačenje informacija nije otkrio ime čovjeka koji ih je unajmio. — Još nisam — ispravi se. — Ali hoću. Kad nađem tko širi... Zastane. Osjećao se kao da ga je netko udario maljem. Nikad nije napravio ovakav propust. Možda ona neće ni primijetiti. Da, baš. Ona užasnuto dahne. — Misliš da imamo špijuna? — Čini se mogućim — odgovori sporo, bijesan na sebe. — Svi su se napadi dogodili kad sam bio odsutan, ili kad sam to trebao biti. To je previše podudarnosti da bi bilo slučajno. — Znaš li tko je taj špijun? — Ne, još ne znam. Može biti bilo tko. Bilo tko — ponovi. 224 janja|balkandownload

— Nije baš tajna kad napuštam dvorac. Ali moji ljudi paze ne bi li uočili bilo što sumnjivo. Poduzeli smo sve mjere opreza. — Sve poruke se pregledavaju i sve što je sumnjivo donose njemu na pregled. Nadziru stražare — posebno novo unovačene — i kućansko osoblje, uključujući pisara i Rhuairija, iako mu se čini da su mu početne sumnje u pisara neosnovane s obzirom na to kako je bio zaštitio Christinu. Skoro je mogao vidjeti kako joj mozak radi. Možda je zapravo bilo dobro što mu se to omaklo, rekao si je. Da bi se istjerala ta guja van potreban je velik oprez jer bi im mogla pobjeći, a to bi bilo opasno. Ona mora biti jako oprezna. — Christina, samo nekolicina mojih najbližih stražara zna za to. Vjerujem da ti ne moram govoriti o ozbiljnosti, ili potencijalnoj opasnosti ove situacije. Nadam se da je moje povjerenje u tebe zasluženo. Ona snažno kimne glavom. — Naravno da jest. — Nasmiješi mu se. — Hvala ti što si mi to rekao. — Zatim nagne glavu. — To je razlog zašto odlaziš? — Djelomično. Moji će ljudi nadzirati dvorac ne bi li uočili nešto neuobičajeno. )ako sumnjam da će oni pokušati nešto tako brzo nakon posljednjeg napada. Ali ne želim da napuštaš dvorac dok me nema — i zapamti što si mi obećala. Nije joj morao objašnjavati da se ne miješa u njegove stvari. — Bit će mi dosadno — požalila se. Pokušao je da se ne nasmije na njezin naduren izraz lica. — Mislio sam da radiš na novoj zastavi za Vijećnicu. Ona ga pogleda ispod oka. — Ti jako dobro znaš da je to katastrofa. Nemam pojma o baratanju iglom. On se zasmijulji. — Siguran sam da ćeš pronaći nešto čime ćeš prikratiti vrijeme. — Da nisi poslao svog brata i njegovu nevjestu u egzil, barem bih imala s kim razgovarati. To je bila osjetljiva tema. Ona nije shvaćala zašto je inzistirao da kazni svoga brata — iako to zapravo nije učinio. Nije ga iznenadila. Ona je bila premeka srca i nije navikla donositi teške odluke s kakvim se on kao poglavar suočavao svakoga dana. — Janet će biti tu. — S potencijalnim špijunom u njihovim redovima, odlučio je da je za Janet previše riskantno hodati od dvorca do kule. Družina si je sama kuhala, i stalno se žalila na to. Ona ga pogleda ispod oka. — Ti želiš da se ja sprijateljim s tvojom ljubavnicom? — Bivšom ljubavnicom — ispravi je. — Ali još uvijek prijateljicom. Daj joj priliku; svidjet će ti se ona. Ona ispusti neki zvuk koji je zvučao vrlo nalik stenjanju. — Muškarci ništa ne shvaćaju. Čisto sumnjam da mi ona želi biti prijateljicom. Nije imao pojma zašto, no nije se ni pretvarao da razumije zamršene putove ženskoga mozga. Sagne se i nježno je poljubi, produljivši poljubac više nego što je trebalo. Ali kad je podigao pogled, shvatio je da je to vrijedilo učiniti. 225 janja|balkandownload

Razdvojenih, natečenih usana, poluotvorenih sanjivih očiju, mekih ružičastih obraza — dovraga, obožavao je kako izgleda kad ju ljubi. — Vratit ću se tako brzo da nećeš ni primijetiti da me nema.

*** Christina je uspjela toliko zaokupiti Tora da nije razmišljao o problemima, ali ne zadugo. Prokleti Bruce. Neka vrag nosi MacDonalda. Mrzio je svaku vrstu obmane. Njegovi ljudi su bili prava družina i zaslužili su znati istinu. Da bi ovakva tajna garda bila učinkovita, vrhovni autoritet za donošenje odluka za ekipu ležao je na leđima vođe. Da on njima zapovijeda, rekao bi Bruceu i MacDonaldu što točno da učine sa svojim naredbama . Ali u manje od tri tjedna, MacSorley će biti vođa i ta će odluka biti na njemu. No ni veliki Nordijac, međutim, nije znao što će se dogoditi. Došlo je vrijeme za konačni test Propast koji je odgodio njihov raniji povratak u Dunvegan. Družina se okupila oko njega dok im je objašnjavao zadatak koji ih čeka. Trebalo je za to više od dva mjeseca, ali Tor ih je konačno uspio ušutkati. — Ne misliš valjda ozbiljno. — Seton je prvi bio dovoljno drzak reći ono što su svi drugi mislili. Pogled koji mu je uputio Tor govorio je suprotno. — To je bio konačni izazov za Fiannu Fina MacCoola. — Ali to je samo legenda — reče MacGregor. — Nitko se ne može obraniti od toliko kopalja gol i zakopan do struka u zemlju, samo sa štitom za obranu. Tor se nasmiješi. — Ne morate se brinuti. Ja sam izmijenio test iz Finna. Možete imati ratnički kaput i kacigu, a neće se sva koplja bacati istovremeno. Čuo je nekoliko njih kako su zagunđali. Njegova ih izmjena nije impresionirala. — To se može — ubaci se Campbell. — Vješt ratnik može lako uhvatiti deset ili više kopalja. Tu se više radi o sposobnosti kontroliranja straha. — Lako je tebi — reče MacGregor. — Tebi od djetinjstva bacaju koplja u glavu. Svi smo mi vidjeli što možeš s njima. Campbell pogleda Tora, koji mu kimne s odobravanjem. — Pokazat ću vam — ponudi se. Družina je provela sljedećih nekoliko sati u vježbi. Campbell je bacao tanke grane — na čemu su bili zahvalni nakon nekoliko smišljenih promašaja — a zatim, kad su se ostali izvještili, nastavio je s kopljima čije je metalne oštrice omotao komadom kože. Konačno, svaki se ratnik morao suočiti s pravim kopljem. Osim Setona, koji je dobio jedan snažan udarac u rame, svi su uspjeli uhvatiti niz od barem deset kopalja — a neki od njih i mnogo više. Campbell je imao pravo: Kad naučiš kontrolirati strah, nije to tako teško. A oni su svi do jednog bili neustrašivi.

226 janja|balkandownload

Tor je kopao rupu dok su ratnici vježbali. S obzirom na izazov koji im je zadao, smatrao je da je to najmanje što može učiniti. Duboka do pasa i oko pola metra u promjeru, ali jedva dovoljna da se okreću u njoj. MacSorley je ušao prvi dok su se ostali postavili u krug otprilike dvadeset koraka od njega. Skinuo je sve oružje koje je bilo privezano za njegova masivna prsa, ali još je imao svoj cotun, kacigu i štit. Tor podigne ruku kako bi dao znak za start. — Svaki znak krvi znači da nisi prošao na izazovu. MacSorley kimne. — Shvaćam. — Spreman? — Jesam. Tor mahne rukom Lamontu, čovjeku s njegove desne strane i koplja počnu letjeti krugom. Jedan po jedan, pričekavši nekoliko sekundi između svakog bacanja, ratnici su ih bacali na živu metu u sredini. MacSorley je brzo pronašao ritam, naizmjence hvatajući koplja i rabeći štit kako bi ih blokirao. Tor je bacio zadnji i njegovo je koplje dobacilo najbliže, ali MacSorleyjev štit ga je u posljednji čas odbacio. Kao i na njegovom birlinnu, i na licu drvenog štita ovijenog kožnim trakama bio je narisan morski sokol opaka izgleda. Kad je bilo gotovo, oko MacSorleyja je ležalo devet koplja, a jedan mu je još bio zabijen u štit. Ali uspio je. A kad su ostali vidjeli kako se to može, brzo su krenuli za njim. Zadnji je u rupu ušao Campbell. Napetost je nestajala sa svakim uspješno ispunjenim izazovom, a kad se Campbell spremao na svoj red, neki su se već počeli šaliti. Tor ga pogleda u oči. — Spreman? Campbell smrknuto kimne. Tor da znak i koplja počnu letjeti. Kako je to bio posljednji izazov, ostali ratnici su se izvještili i vremenski razmak između bacanja ušao je u lijep ritam. Ritam koji je on prekinuo. Kad je MacGregor, koji je stajao s lijeve strane bacio svoje koplje, Tor je istovremeno bacio svoje. Kao i bacači koplja, Campbell je ušao u ritam. Lako je uhvatio MacGregorovo koplje, ali nije bio spreman na Torovo. Nije imao vremena namjestiti štit i u zadnjem se trenutku nagnuo tek toliko da izbjegne ubod koplja u prsa. No koplje mu je okrznulo rame i zabilo se u zemlju metar-dva od njega. Nakon što su svi zanijemili od šoka, Tor začuje kolektivni uzdah među družinom. — Ovo je bilo blizu — reče MacGregor. MacSorley odgovori tužno odmahnuvši glavom. Tor ne reče ništa. On je, zajedno s ostalima, gledao kako se na Campbellovom cotunu širi mrlja krvi. Campbell ga pogleda u oči. — Žao mi je, momče — reče Tor tiho. Campbell skrene pogled i kimne. Znao je pravila. — Pokupit ću svoje stvari. )zvuče se iz rupe bez riječi krene prema kuli. Ostali su ga zapanjeno gledali. Toru se prvo obratio Seton. — Ne misliš ga ozbiljno pustiti da ode. Mi ga trebamo. Takvog izviđača nema u Škotskoj — ma, nema ga nigdje na svijetu. 227 janja|balkandownload

— Nije prošao test — odgovori Tor, iako objašnjenje nije bilo potrebno. Setonovo se lice zajapurilo od bijesa. — Zato što si ti varao. Zavladala je zaglušujuća tišina. Gorštaci su znali ono što ovaj engleski vitez nije znao. — Da se držim kodeksa na koji se ti sad pozivaš, za ovo što si sad rekao bio bi mrtav. — Seton stisne bradu, shvativši svoju pogrešku. — U ratu se ništa ne može nazvati varanjem, a želiš li biti dio ove družine, bolje ti je da to odmah shvatiš. Ova garda mora biti spremna na sve, a Campbell je bio previše samodopadan. A zbog takve ćemo samodopadnosti svi poginuti. MacSorley ga čudno pogleda i Tor shvati svoj propust — on nije bio jedan od nas . — Kapetan ima pravo — reče MacGregor. — Svi smo previše puni sebe. Campbell ne bi smio biti jedini koji će zbog toga snositi posljedice. Ja ću ponoviti taj test s njim. Tor ga pogleda, dugo ne skidajući pogled s njega, zadivljen dubinom povezanosti koja se razvila između tih dvaju ranije zavađenih pripadnika istoga klana. Možda su se oni svađali poput neprijatelja, ali ispod klanske retorike skrivalo se prijateljstvo. On u sebi opsuje nepravednost situacije, no ne otkrije svoje misli kad progovori: — Campbell je imao svoju šansu. Morat ćemo se snaći bez njega. Boyd i Lamont su odlični izviđači, oni mogu preuzeti. — On prijeđe pogledom po krugu ljutitih ratnika tako da nitko ne bi pogrešno shvatio ono što je kanio reći. — Učinjeno je. Ja sam donio odluku. Znajući da je uzaludno svađati se, ratnici se raziđu. Nisu bili sretni zbog odluke, ali prihvatili su je s različitom razinom iskazanog bijesa. Nije bilo iznenađenje što ga je MacGregor izbjegavao ostatak dana. Campbell se sumorna lica oprostio od družine i kad je došlo vrijeme, Tor ga je otpratio do galije koja će ga odvesti natrag na kopno. — )maš sve? — upita ga. Campbell kimne. — Žao mi je zbog ovoga, momče. Volio bih da nije trebalo biti tako. Campbellovo je lice bilo kamena maska, ali na njoj se vidjelo da prihvaća situaciju. — Znam, kapetane, razumijem. — Kako ti je ruka? — Dobro je. — Campbell se instinktivno uhvati za gornji dio ruke — ali ne za lijevu gdje ga je ozlijedilo koplje, već za desnu na kojem mu je sinoć Tor u tajnosti nacrtao duboku tetovažu na koži. Ostatak družine možda ne zna istinu, ali Campbell je bio jedan od njih. — Ako ikad upadneš u nevolju. Campbell kimne. — Znam što moram učiniti. Tor mu pruži ruku i čvrsto je zatrese. — Bas roimh geill. — Bolje smrt, nego predaja — odgovori Campbell sa žarom u očima. Pogledavši još zadnji put kulu, uskoči u čamac i odjedri. Tor ga je promatrao kako odlazi. Sad ih je ostalo deset.

228 janja|balkandownload

229 janja|balkandownload

23. Poglavlje ora nije bilo tek nekoliko dana kad ju je počeo obuzimati neki nemir. Kao što je i pretpostavila, lady Janet nije bila zainteresirana postati joj prijateljicom. Ponašala se ljubazno, ali Christina je bila sigurna da su osjećaji koje je lady Janet još gajila prema Toru sprječavali nešto više od ljubaznosti. Christina ju je teško mogla kriviti za to. Budući da je imala malo čime ubiti vrijeme, počela je ići na duge šetnje oko barmkina. Uz redovite jutarnje šetnje s bratom Johnom, počela je šetati i nakon večernjeg obroka. Voljela je promatrati nebo za vedre noći — a to je dokazano bila rijetkost zimi na Otoku Magle . Zvijezde su ovdje bile tako blizu, činilo se da skoro možeš ispružiti ruku i uhvatiti jednu. Večeras je bila takva noć i unatoč temperaturama koje su bile niže od uobičajenih — čak i za siječanj — ona se zadržala na kruništu, zurila u nebo, a zatim u more. Bilo je nešto očaravajuće i sablasno promatrati te crne valove s bijelim krijestama kako se razbijaju o kamenu liticu ispod dvorca. Ona pogleda na pristanište i smrzne se od užasa. Zastrašujući birlinn s pramcem izrezbarenim u obliku sokola stajao je privezan među drugim brodovima. Odjednom se sjeti da onog dana kad je vidjela Rhuairija na pristaništu. Je li moguće da je senašal taj špijun? Sumnje su joj podgrijane kad je baš taj čovjek na kojeg je pomislila požurio iz Velike vijećnice preko dvorišta i uputio se niz stube na morskim vratima. Skrivenu u sjeni tame, nije ju primijetio. Ona se nagne preko zida, ali nije mogla vidjeti što se dolje događa. No ubrzo Rhuairi pojuri uz stube i vrati se istim putem u Vijećnicu. Srce joj je počelo lupati. Ostala je još neko vrijeme tako sklupčana u mraku, ne znajući što sad učiniti. Ono što je upravo vidjela moglo je biti sasvim nevino. Ali zašto se on i prije čudno ponašao i porekao da je primio poruku? Prvi poriv bio je da ga slijedi, ali sjetila se Torove opomene. Nije želio da se ona miješa u bilo što. Ako je Rhuairi uistinu špijun i otkrije ju, moglo bi biti opasno. Morat će pričekati da joj se muž vrati i njemu reći svoje sumnje. Samo se nadala da neće biti prekasno.

T

*** 230 janja|balkandownload

Lady Christina nije shvaćala da je pod prismotrom. Brat John MacDougall, nećak i imenjak Johna od Lorne, nije mogao točno znati što ona misli, ali morao je riskirati. Urođeni instinkt za samoodržanjem probudio se u posljednjih nekoliko dana i on je isplanirao svoj odlazak. Želi li saznati što MacLeod smjera, to mora otkriti sada, a senešalov tajni glasnik dao mu je ideju. Već je neko vrijeme sumnjao da ona zna čitati, a sumnje su bile potvrđene kad je primijetio da je netko ispravio poslovne knjige. Nije ju želio umiješati u ovo, ali uvjeravao se da joj radi uslugu. Njemu se MacLeod nije sviđao. Taj surovi, nemilosrdni primitivac očito nije imao pojma kakav dragulj ima za ženu. No bilo je jednako jasno da ga njegova mlada žena idolizira. Možda će ovo natjerati Christinu da ga vidi onakvim kakav uistinu jest. Nadao se. Bilo mu je žao što ga je ujak nagovorio na ovo — špijunirati bi trebali oni koji imaju želudac za prijevaru. Ali nije imao izbora. Poput MacLeoda, njegov je ujak bio osoba kojoj se nije smjelo prkositi.

*** Još su dva dana prošla, a Tor se nije vratio. Christinu su u međuvremenu proždirale sumnje. Jučer, kad je ušla u solar s bratom Johnom, Rhuairi je poskočio, lice mu se zarumenjelo i odmah je pokupio svoje papire i otišao. Pisar je također primijetio senešalovo čudno ponašanje i prokomentirao Rhuairijevu rastuću nervozu. Svjesna svog obećanja mužu, Christina je odgovorila da to nije primijetila. Bilo joj je užasno što se ne može povjeriti svome prijatelju. )ako se brat John činio zadnjom osobom koja bi bila špijun, Tor ju je bio upozorio da ne smije nikome vjerovati. Razmišljala je bi li mužu poslala poruku, ali nije imala nikakav dokaz. Također, to ne bi mogla učiniti tako da Rhuairi ne sazna. Kako nije imala izbora, čekala je — do sljedeće večeri. Christina je bila na svom uobičajenom mjestu nakon večernjeg obroka, šetala je oko barmkina, kad primijeti da Rhuairi opet žustrim korakom izlazi iz Velike vijećnice. No umjesto da dočeka drugog glasnika, on se ukrcao na birlinn koji je bio spreman i uputio se prema otvorenom moru, a ne prema selu. Smatrajući to čudnim, Christina se uputi u dvorac, a pritom je zamalo pregazi zajapureni brat John. On se smeteno ispričao. — Jeste li slučajno vidjeli senešala? Ona kimne. — Jesam, otplovio je prije nekoliko minuta. — Vrapca mu! Ona se nasmije na njegovu inačicu njezine omiljene psovke. — Zar nešto nije u redu?

231 janja|balkandownload

On ispruži komad presavijena pergamenta. — Rhuairi je ovo ispustio, a kako je žurio van, pomislio sam da bi moglo biti važno. No ja bih trebao večeras ići u selo posjetiti oca Patricka. — Ne znate što je to? On odmahne glavom. — To nije nešto što sam ja prepisao. Christinino srce malo brže zakuca i svi joj se instinkti naoštre. Ona ispruži ruku, ne mogavši sasvim kontrolirati glas koji je bio neprirodno visok. — Nema potrebe da vi odgađate posjet selu. Ja ću to dati Rhuairiju kad se vrati. Pisar je oklijevao. — Jeste li sigurni? On bi to vjerojatno trebao dobiti odmah po povratku, a tada bi moglo biti kasno. — Ništa zato — odgovori mu. — Nisam umorna. — Nadam se da nije ništa ozbiljno, no Rhuairi mi se noćas činio još nervoznijim nego obično. — Na licu mladog pisara pojavi se smiješak i svaki trag oklijevanja nestane. Uručivši joj pergament, reče: — Ali obećao sam ocu Patricku da ću doći, a kod vas je papir vjerojatno na sigurnom. Christina je znala na što on aludira i bilo joj je drago da pisar ne može vidjeti kako se zacrvenjela od osjećaja krivnje. Čekala je da to njezin suprug učini prvi pa još nikome nije otkrila da zna čitati. Znajući kako Tor razmišlja, pretpostavila je da on smatra kako je sigurnije taj podatak zadržati za sebe dok ne otkrije špijuna. — Pitam se što se događa s Rhuairijem — reče brat John odsutnim glasom. — Tako je tajnovit u posljednje vrijeme. — Sigurna sam da nije ništa — slaže Christina, pokušavajući nadvladati osjećaj krivnje. Nadala se da će joj brat John oprostiti, ali nije smjela riskirati i izreći svoje sumnje. — (vala vam, moja gospo. Ako nemate ništa protiv, ja bih sad pošao. — Vidimo se ujutro — reče Christina, isprativši ga pogledom dok se uputio kroz morska vrata do pristaništa. Suzdržavši se da ne otvori poruku na licu mjesta, ona je tutne u džepić svoga plašta i utekne u intimu svoje odaje. Tamo je uz svijeću pažljivo odmotala mali komad pergamenta. Srce joj je lupalo. Ovo može biti dokaz koji traži. Na trenutak je opet obuzme osjećaj krivnje, ali brzo ga odagna. )spadne li da u poruci ne piše ništa značajno, Tor za nju nikad neće saznati. Ali ako u njoj piše nešto značajno, bit će joj zahvalan. On joj može zabraniti miješanje u njegove stvari, pametovala je, ali joj ne može zabraniti da primijeti ono što joj se odigrava pred nosom. Smjesta je prepoznala grubi Rhuairijev rukopis, iako poruka nije potpisana. Bila je kratka i sažeta, ali od sadrža ja joj je srce stalo od užasa. Pronašla je dokaz, ali još mnogo gori nego što je pomišljala. MacLeodova lokacija potvrđena. Dovedite ljude. Napad u ponoć. Dragi Bože, koliko je to sad sati? Sedam? Osam? Srce joj je mahnito udaralo. Što da sada radi? Mora naći način da ga upozori prije nego što bude kasno.

*** 232 janja|balkandownload

Tor je sjedio na velikom, ravnom kamenu kraj ulaza u kulu, s čuturicom cuirma u ruci, i promatrao zadnje ružičaste zrake sunca kako zalaze za obzor. Campbell je otišao prije skoro tjedan dana, ali družina se još nije oporavila od gubitka jednoga od svojih. On je znao da bi mu zbog toga trebalo biti drago — bio je to dokaz uspjeha njegove obuke — ali nije. Gubitak samo jedne osobe u ekipi, bez obzira na to kako se dogodio, bio je bolan. On opsuje i ispije obilan gutljaj jakog piva te lupi šalicom o tvrdi kamen kad je isprazni. — Jao — reče MacSorley koji je izašao iz kule i sjeo kraj njega. — Pivo je malo gorko, ili je gorak taj okus žaljenja? — Pusti me — upozori ga Tor. — Nisam večeras raspoložen za tvoj oštar jezik. MacSorley ispije gutljaj iz svoje šalice. Sjedili su neko vrijeme u tišini prije nego što on ponovno progovori. — Oprostit će ti oni. Daj im samo vremena. Otkad je Campbell otišao, jaz se između Tora i ostalih povećao. Još se jednom našao u ulozi vođe — čovjeka koji mora donositi teške, nepopularne odluke. Mora biti dio ekipe, ali ipak odvojen od njih. To, međutim, nije bilo ono što ga je mučilo. On je samo želio da ova prokleta obuka već jednom završi. — (oćeš li im uskoro reći? — upita tiho MacSorley. — Ostala su samo dva tjedna. Tor ukruti čeljust. Ovoga puta je podbadanje njegova sugovornika bilo na mjestu. — Ne, ne još. Na MacSorleyjevu licu nestane svih znakova opuštenosti, ono se ukruti u zastrašujuću masku bijesa. — Oni zaslužuju znati prije nego što otplovimo da ih ti nećeš voditi kad završimo s obukom. Njegove su riječi bile bliske Torovim mislima, ali on ih u ovom trenutku nije želio čuti. On opasno pogleda MacSorleyja ispod oka. — Smiri se, Vikinže. Još nisi glavni. MacSorley nije ustuknuo na njegovo upozorenje, a Tor to nije ni očekivao do njega. Viking je bio skoro toliko bezobziran koliko je bio lak na jeziku. — Znaš li što ja mislim? — Tor se pravio da ga ne čuje. Ustao je i uputio se prema čistini na rubu šume. — Ja mislim da im ti to ne želiš reći zato što ih želiš voditi, a vraški te muči činjenica što misliš da ti ne možeš. Ali ne možeš vječno sjediti na zidu, MacLeode. — Nije ga nazvao kapetanom. Tor to nije propustio primijetiti. — Rat stiže i jedan od ovih dana, ranije nego što ti vjerojatno misliš, morat ćeš se opredijeliti. Ova te družina treba — reče on tiho. — Škotska te treba. Neka vrag nosi Škotsku; on je bio odan svome klanu. — Zvučiš kao tvoj prokleti rođak. — Angus Og je mudar čovjek — razmisli malo. — Kad je to izrekao, konačno ga je ostavio na miru. Neka vrag nosi MacSorleyja u pakao! Toru nije trebalo njegovo mišljenje. On je sam napravio vlastitu analizu — i to mnogo puta iznova. Čak i da MacSorley ima pravo, ništa se nije promijenilo. On još ne može opravdati sudjelovanje svoga klana u ratu koji njima nije bio prijetnja. 233 janja|balkandownload

Još dva tjedna, pomisli. Još dva tjedna i on će ispuniti svoju obvezu. Opasnosti od toga da ga otkriju — i da otkriju njegovo izdajničko obučavanje postrojbe za Brucea — više neće biti. On će ispuniti svoj dio dogovora uvježbavši ljude i uspjet će si skinuti Nicolsona s vrata. Sve će se vratiti na staro, iako ga je ubijala pomisao da će se njegovi ljudi boriti bez njega. On će ponovno biti neutralan u škotskom ratu i u neprijateljstvu između MacDougalla i MacDonalda. Bez obzira na to koliko je on osobno želio drukčije, dužnost prema klanu uvijek je bila na prvom mjestu. Uvijek.

*** Ako je čekala savršenu priliku da učini nešto značajno, bila je to ova i Christina je to dobro znala. Bila je svjesna koliko je Tor bio nepopustljiv tražeći od nje da ne napušta dvorac pa je potražila lady Janet ili Colynea — znala je koliko im Tor vjeruje — ali nije mogla pronaći nijedno od njih. Ne usuđujući se uključiti nikog drugog, znala je da ga mora sama pokušati pronaći. Nije bila sigurna nalazi li se on u kuli, ali s obzirom na ono što je pisalo u poruci, to je bilo vjerojatno. Nije očekivala da će biti tako lako. Jedina teškoća bila je pokušati se ukrcati na birlinn do sela. Stražar na pristaništu isprva joj je zabranio ukrcaj. Nije znala što sad učiniti dok se nije sjetila zavjeta svoga muža. Očito je održao riječ i obavijestio svoje ljude o njezinom uvjetu kod vjenčanja, jer kad je podsjetila stražara da joj jedan birlinn mora biti na raspolaganju kad god poželi otići, on je ipak popustio. Dopustila je da ju šačica straža otprati do crkve, ali je inzistirala na tome da sama ide dalje. Kad su stražari otišli, vratila se do šume i nastavila istim putem kojim je prvi put stigla do kule. Bilo je mračno, ali nije se usudila ponijeti baklju, no srećom, mjesec je bio skoro pun i dovoljno svijetao da se probije kroz paučinasti veo sumaglice koja je zamagljivala hladni noćni zrak. Bila je previše zabrinuta da bi se plašila; najviše se bojala da neće znati pronaći put do kule. (odala je sporo i odlučno, gledajući u tlo kako bi pazila kamo staje. Zemlja je bila neravna i više puta je posrnula. Ali skoro je stigla na cilj. Još nekoliko minuta i stići će do mjesta odakle ih je bila promatrala iz šume. Zastala je i osvrnula se kako bi provjerila prati li je netko. Vidjela je samo visoke, prijeteće sjene stabala. No nije mogla odagnati osjećaj da je netko promatra. Bilo je savršeno tiho — pretiho. Odjednom se nađe priljubljena o čelikom okovana prsa, s nepogrešivom hladnom oštricom noža pritisnutom u vrat. Jedan joj glas zareži u uho. — Tvoje ime, djevojko. Ovoga puta to nije bio njezin muž. — Lady Christina — promuca. — Žena poglavara MacLeoda. On opsuje, okrene se i zbaci joj kapuljaču s glave. 234 janja|balkandownload

Našla se kako zuri u ljutiti pogled sira Alexandera Setona. )skoristivši njegovo iznenađenje, nakloni se i reče: — Sire Alexe, dugo se nismo vidjeli. — Moja gospo — on se bez razmišljanja nakloni. Uvijek je bio galantni vitez, bez obzira na okolnosti. — Što radite ovdje? — Mog muža je izdao jedan od njegovih ljudi i ja sam presrela poruku. Za noćas je planiran napad i morala sam ga doći upozoriti. On se smrkne. — Jeste li sigurni u to? Ona kimne. Sir Alex nije skidao pogled s nje. — I bolje vam je. Nakon tih zloslutnih riječi, nešto dugačko i metalno — možda neko oruđe? — iznikne iz mraka iza Setonove glave i sruči se svom težinom na njegovu čeličnu kacigu. Bolno zarežavši, on se složi u hrpu čelične žice kraj njezinih nogu. Ona uoči neki pokret krajičkom oka, primijetivši jedan lik u tamnom plaštu kako se šulja iz sjene. Otvori usta da bi vrisnula. Prekasno. Nešto tvrdo udari je u potiljak. Prije nego što ju je progutao mrak, s čuđenjem pomisli kako je čula da je netko prigušenim glasom izgovorio riječi žao mi je .

*** Christinu su probudili ne baš nježni zvukovi udaraca i riječi vražja engleska budala . Prvo je pomislila da su glasovi namijenjeni njoj, ali kad je otvorila oči, vidjela je divovskog ratnika zastrašujuća izgleda kako se nadvio nad sira Alexa i pokušava ga podići. Vidjela je ona već njega. Tamnokos, s jakim obrvama i licem koje je bilo više ogrubjelo nego naočito, izgledao je kao čovjek koji je sudjelovao u previše noćnih tučnjava po krčmama. A onda se sjetila: on je bio ratnik koje je podigao onaj teški kamen kao da nije teži od perca. Vjerojatno je ispustila neki zvuk jer je on ostavio sira Alexa i odmah joj prišao. — Jesi li dobro, curo? — Mislim da jesam. — On joj pomogne sjesti. Zavrtjelo joj se malo, ali glava joj se brzo razbistri. Počeše se po potiljku i napipa malu kvržicu, ali, hvala Bogu, nije bilo krvi. Bila je svjesna njegova prodorna pogleda. — Sir Alex? Je li on dobro? — upita. On je pogleda ispod oka. — Poznajete Engleza? Ona shvati da mu nije rekla tko je. — Ja sam lady Christina Fraser. Ako se iznenadio, nije to pokazao. — MacLeodova žena? Ona kimne. — A vi ste...? Oklijevao je, ali zatim reče. — Pljačkaš. — Očito joj ne bi otkrio svoje ime ni da ga je preklinjala. — Vi ste s granice? U pogledu mu je vidjela tračak iznenađenja. To je značilo da je pogodila izvor epiteta po kojem je dobio nadimak. — Što radite ovdje? — upita, promijenivši temu. — Što se dogodilo? 235 janja|balkandownload

Odjednom se svega prisjetila i u panici skoči na noge. Koliko je dugo bila u nesvijesti? — Koliko je sati? — upita uzrujano. Prije nego što je uspio odgovoriti, zgrabila ga je za prednji dio njegova cotuna. On nije ustuknuo ni centimetra. Bože na nebesima, bio je čak veći od njezina muža. Što je s tim ratnicima s Visočja? Zar su svi kao od brda odvaljeni? — Sve ću objasniti, ali nema vremena. Morate me odvesti mome mužu. Nije djelovao sretno zbog toga, ali vjerojatno je u njezinu glasu prepoznao da se radi o nečem hitnom. — Možete li hodati? Ona kimne. Sir Alex je bio krupan čovjek, ali ovaj graničar Pljačkaš podigao ga je s tla i prebacio preko ramena kao vreću brašna — ne baš prenježno. Činilo se da mu se mladi vitez nimalo ne sviđa. Bez daljnje rasprave, poveo ju je kroz šumu. Kad su stigli na čistinu ispred kule, zahuktao je poput sove, očito dajući nekakav znak. Unatoč kasnom noćnom satu, šačica muškaraca vježbala je s različitim oružjem — mačevima i sjekirama, koliko je uspjela razaznati. Jedan je čovjek stajao na ulazu, i ona je po veličini sjene odmah prepoznala da se radi o njezinom mužu. Srce joj se ispunilo olakšanjem, sad kad se uvjerila da je stigla na vrijeme. Uspjela je. On krene polako prema njoj, a ona potrči prema njemu. Ostali su se okupili oko njih, znatiželji saznati što se zbiva. — Christina? — upita on glasom oštrim od nevjerice. — Što se dogodilo? Zašto si ovdje? Smatrao sam da sam te upozorio da nikada više ne smiješ doći ovamo. Čula je iskru bijesa u njegovu glasu i pojurila mu u zagrljaj prije nego što se rasplamsa. On je spontano zagrli, ali skrene pogled s nje dovoljno dugo da vidi kako mu je ogromni čovjek bacio sira Alexa pred noge. Christina s olakšanjem primijeti da se mladi vitez provrpoljio. Tor opsuje i zgrabi je za ramena dok ju je njegov pogled strijeljao od glave do pete. — Jesi li ozlijeđena? Ona odmahne glavom. — )mam samo čvrgu na glavi, to je sve. Ovaj čovjek Pljačkaš nas je pronašao. — Tor ga upitno pogleda, ali mišićavi ratnik samo slegne ramenima, kao da mu želi reći da će mu objasniti kasnije. — Tko ti je to učinio? — upita je hladnim i ubojitim glasom kakvog još nije čula. — Ne znam, ali moraš me saslušati, nemamo vremena. — Od silne želje da mu sve što prije ispriča, zvučala je vrlo kaotično. Primijetivši kako postaje sve nestrpljiviji, ona mu jednostavno uruči onu poruku. On je podigne prema baklji. — To je Rhuairijev rukopis — reče ona, ne znajući koliko će on uspjeti pročitati pri tako slabom svjetlu. — On zna gdje si ti i noćas planira napad. — To izgleda kao Rhuairijev rukopis, ali uopće nema smisla. Nije dobila priliku upitati ga zašto. On vikne, a trenutak kasnije dvojica muškaraca izađu iz kule. Christina problijedi, prepoznavši Rhuairija i Colynea. Ako je Rhuairi špijun, što on ovdje radi? Trebao je već odavno nestati. Rhuairi priđe kako bi pročitao poruku. Brzo je pregleda i vrati je Toru. — Rukopis je uistinu vrlo sličan mome, ali ja to nisam napisao. 236 janja|balkandownload

Torov je glas bio zavaravajuće miran, ali ona je osjetila kako u njemu bjesni oluja. — Otkud ti uopće ta poruka? Ona prepriča svoj razgovor s bratom Johnom. — I on je rekao da ide u selo? — upita Tor. Ona kimne, a on opsuje. Pogled koji joj je uputio nije bio pun zahvalnosti već prijekora, kao da ne može vjerovati da je tako glupa. — Kada? — upita je, protresavši je za ramena. — Koliko si dugo bila u nesvijesti? Ona ga pogleda razrogačenih očiju, sasvim smetena reakcijom koja je bila sasvim različita od one koju je očekivala. — Ne... ne znam — promuca. — Jedan sat, možda dulje. On pogleda onog Raidera tražeći potvrdu njezinih riječi. — Ja sam patrolirao po istočnoj strani, Seton po zapadnoj. Kad se Englez nije javio na poziv, otišao sam ga tražiti. Možda je prošlo jedan sat, možda više. — Nisi pomislio da bi trebao krenuti za počiniteljem? Raiderova se usta stisnu u ravnu crtu. — Mislio sam da je važnije ne ostaviti curu samu i dovesti je k tebi. Čak i ovako suočena s istinom da je prevarena, nije to željela vjerovati. Moralo je postojati nekakvo objašnjenje. — Varaš se u vezi s bratom Johnom. To ne može biti on. — On to meni ne bi učinio. — On ne zna da znam čitati. — Jesi li apsolutno sigurna u to? — Pogled koji joj je uputio njezin muž mogao bi razrezati dijamant. — Bolje ti je da imaš pravo. Nemaš pojma što si mogla učiniti. Ne uputivši joj više ni riječi, on naredi dvojici ratnika neka krenu kroz šumu prema selu izvidjeti mogu li nešto pronaći, a ostali neka pripreme birlinn za povratak u Dunvegan. Christina je obamrla od užasa. Zar je ona to dovela špijuna ravno do svoga muža? — Oprosti. — Onaj glas u tami sad je imao smisla. Željela je prekriti dlanovima uši i blokirati istinu. Dragi Bože, to mora biti pogreška. Molim te da je to pogreška.

*** Tor je u mračnom raspoloženju čekao Lamonta i MacLeana da se vrate iz sela. Ali već je znao. Pisar je bio slijedio Christinu kroz šumu i odavno je pobjegao. Bilo je mračno, ali Tor je pretpostavio da je brat John vidio dovoljno da sve ugrozi. Zbog Christinina miješanja, i sigurnost njegova klana i tajnost Bruceove garde dovedeni su u pitanje. Dvadeset godina je ratovao i mučio se izdići svoj klan iz pepela, a životi njegovih ljudi i njegov život sada su na rubu propasti. Ako ga pisar poveže s Bruceom, njegov život, dočepa li ga se kralj Edward, neće vrijediti ni pišljiva boba. Ali neće samo on patiti. Njegov će klan propasti zajedno s njim. A ako je pisar prepoznao nekog od Bruceove tajne garde, i njima će glave biti ucijenjene. 237 janja|balkandownload

Kako je mogao dopustiti da se to dogodi? On je bio pametniji od toga. Želio je misliti da su on i Christina drukčiji. Zar nije ništa naučio iz smrti svojih roditelja? Ovo je bilo upravo ono što je želio izbjeći. On je takva prokleta budala. Mislio je da će ona razumjeti. Nikako joj se nije smio povjeriti. Pokušavajući joj udovoljiti, iznevjerio je svoju gardu i dopustio joj da se previše približi. Dopustio je ženi da se ispriječi ispred dužnosti prema svome klanu. Bio je tako bijesan da nije imao povjerenja u sebe ni da je pogleda. Ali bio je bolno svjestan da ona sjedi kraj njega na podiju, razrogačenih očiju i blijeda. Otvrdnuo je srce, ne dopuštajući da ga dirne blagi drhtaj njezine usne ili ramena. Nikad joj više neće dopustiti toliku moć nad sobom. U ušima mu je zujalo od bijesa i jedva je čuo svoje ljude koji su se vratili i potvrdili ono što je već znao. Pisar je nestao. Nitko ga nije vidio kako odlazi, ali Tor je pretpostavio da mu je netko pomogao u bijegu. Stisnuvši vilicu tako silno da je osjetio kako mu iskaču vene na vratu, on režeći naredi svojim ljudima da pripreme brodove. Moraju naći izdajnika prije nego što prenese informacije koje je saznao, kakve god one bile. Neuspjeh nije dolazio u obzir. Ratnici su napustili solar. On je dao posljednje upute Colyneu i Murdochu neka pripreme dvorac za rat i krenuo prema vratima. U sobi nije bilo nikoga osim njegove žene. Trebala ga je samo pustiti da ode, ali ona nikad nije znala kad je dosta. Zgrabi ga za ruku, a njezin meki pritisak dlana osjetio je kao užareni žig. Na svojoj koži. Na svojim grudima. Ali ova njegova slabost prema njoj, koja se nije smanjila, samo je raspirila njegovu ljutnju. — Tako mi je žao — šapne, kršeći ruke i gledajući u njega tim svojim velikim molećivim očima. — Samo sam željela pomoći. On je stajao savršeno mirno, unatoč oluji koja je bjesnila u njemu. Ni trunčica emocije nije mu se vidjela na licu. Njezino ga preklinjanje neće dirnuti. Ovoga puta neće. Nikad joj više neće dopustiti — ni njoj, ni bilo kome drugom — da ugrozi njegovu dužnost. — Pomoći? — On se grubo nasmije. — Očito ti je teško shvatiti da ja ne želim, ni ne trebam, tvoju pomoć. Ti si moja žena, za ime Boga, a ne jedna od mojih ljudi. Upozorio sam te da se ne miješaš. Rekao sam ti da nikad, ni pod kojim okolnostima, ne dođeš više u kulu. Tvoja pomoć je moj klan, ljude koje obučavam i mene samog dovela u smrtnu opasnost. Ne pronađemo li tog pisara, kralj Edward će ucijeniti moju glavu tako velikim iznosom da će me izdati i najbliži saveznici. Ti nemaš pojma što si učinila. )ako je izgledala kao da će se raspasti, ona se ukoči na njegove riječi. — )maš pravo, s obzirom na to da mi nisi smatrao potrebnim reći što se događa. On se jedva suzdržavao da sasvim ne pobjesni. Samo bi ga se ona usudila prekoriti nakon ovog što se upravo dogodilo. Pogled mu se smrači, ujedajući kao i zastrašujući prizvuk njegova glasa. — S dobrim razlogom, s obzirom na to što 238 janja|balkandownload

si učinila. Baš zato nisam želio da se miješaš. Trebao sam biti pametniji i ne reći ti ništa. Njezina privremena hrabrost se poljulja i činilo se da je shvatila strašne posljedice svojih djela. — )maš potpuno pravo biti ljut, ali mislila sam da si u opasnosti. Nikad mi ne bi palo na pamet to što je brat John smjerao. Ja sam se pobrinula da budem oprezna... — A to očito nije bilo dovoljno. Oči joj se ispune suzama. Ona se nagne prema njemu, ali on ostane savršeno uspravan. Morao se natjerati da se ne pomakne. Da ne popusti sveobuhvatnom nagonu da je primi za ramene i protrese — ili da je ljubi dok mu ne nestane te boli u grudima. On nije bio kao drugi ljudi, k vragu; nije trebao ništa osjećati. Zar se nije baš time ponosio? Zar ga nije upravo to učinilo velikim vođom i ratnikom? Ali njezine su suze nagrizale njegov čelični oklop poput kiseline. — Kunem se da se to neće ponoviti — šapne mu. On joj je morao jasno dati do znanja kako će točno odsad biti među njima. Gledao ju je u oči mračnim i nepopustljivim pogledom. — Naravno da neće, dovraga, jer ti ja nikad više neću ništa reći. Ona se stisne kao da je zaurlao na nju, iako mu je glas bio smrtno miran. — Ti si sada ljut — prošapće ona. — Ti to uistinu ne misliš. — Zvučalo je to kao da samu sebe pokušava u to uvjeriti. Pogledao ju je tako ledenim pogledom da bi se od njega smrznula i lava u paklu. — Nikad u životu nisam bio ozbiljniji. — Pogriješio je, ali takvu pogrešku nikad ne namjerava ponoviti. Za ovo je on bio kriv jednako kao i ona. Dopustio si je postati dijelom njezine male maštarije. Ali s tim je bilo gotovo. — Rekao sam ti točno što očekujem od tebe: nadgledaj dvorac, rađaj mi djecu, a ostalo ostavi meni. Ne očekuj ništa više.

*** Christina zadrhti. Bila je šokirana. Tko je bio ovaj surovi, nemilosrdni čovjek? Nikad je nije ovako gledao — čak ni prvi put kad ga je vidjela nije izgledao tako hladno i odsutno. Tako bezosjećajno. On to ne misli, uvjeravala se. On se samo užasno razljutio. Ali crv sumnje uvukao joj se u srce. Natjerala se pogledati ga u oči, odbivši biti zastrašena. On ne bi smio s njom ovako razgovarati. Ona je pogriješila, ali ne bez razloga i njezine su namjere bile čiste. — Zaslužujem tvoju ljutnju, ali ne tvoj prezir. Nisam bila nepromišljena, niti sam željela da se to dogodi. Bila sam prevarena. Ti znaš da ti ja nikad ne bih učinila ništa nažao. — Ona zastane, a zatim reče tiho: — Ja te volim. Čekala je neku reakciju na svoju iskrenu objavu, ali on je stajao bez riječi kao stijena — ravnodušan, dalek i nadmen poput kralja. Jedini dokaz da ju je čuo bilo je blago bljedilo koje mu se pojavilo oko usta. Nije očekivala da će joj uzvratiti ljubav... ili jest? 239 janja|balkandownload

Jedna joj suza sklizne iz oka. Grlo joj se tako stisnulo da je jedva mogla govoriti. Zašto se on tako ponaša? On je ovakav sa svima drugima, a ne s njom. Gdje je nestao onaj čovjek kojem je čitala priče u postelji? — Nemoj mi to raditi. Nemoj se povlačiti. Ne zaslužujem da se ponašaš kao da ti ništa ne značim. — Ona pokuša progutati slinu, ali to ju je zaboljelo. — Ovo nisi ti. On je pogleda, šutke prkoseći njezinim riječima. Da je u njegovom pogledu bilo ljutnje, ona bi još imala nade, ali njegov je hladni, ravnodušni pogled u ledenoplavim očima bio bez trunke emocija. Ona ustukne, kao da ga prvi put u životu vidi. — Ovo sam ja. Ja nisam tvoj vražji Lancelot. Ovo nije neka romantična maštarija i ništa što učiniš, ni koliko god pokušaš biti susretljiva, to neće promijeniti. Ona užasnuto dahne, osjećajući se kao da joj je upravo zario bodež u srce. Krvi joj nestane s lica. Upravo je rasvijetlio njezine najdublje, najmračnije snove i onda ih zgazio. Zar je tako prozirna? Zar je on njezin trud da mu udovolji vidio kao neke bijedne pokušaje da osvoji njegovo srce? Ustukne, pitajući se ima li on možda pravo. Ali ponos je natjera reći: — Ne znam što ti to znači. Molim te, nemoj da je to što ti vidim u pogledu sažaljenje. — Misliš da ne vidim kako me gledaš? Što želiš od mene? Ali ja ti ne mogu dati to što želiš. Ti si mlada i puna snova o vitezovima i romansama. Ja sam poglavar klana s Visočja, ogrubio u ratu i odan sam samo svome klanu. — I tu nema mjesta za mene? — Ne na onaj način na koji ti to želiš. — To ne mora biti tako. Na licu mu se nije trznuo nijedan mišić. — Da, mora. — Ja mislim da ti to tako želiš — reče ona ljutito. — Ti želiš biti sam — tako da te ne bi boljelo kad izgubiš nekog i zato da se ne moraš osloniti ni na koga drugog. Počeo si vjerovati u ono što pričaju o tebi. Ali ti nisi nepobjediv. Ti si čovjek. Ljudi trebaju jedan drugog — čak i kad rade pogreške. Tvoj otac nije imao pravo kad te uvjerio u suprotno. Vidjela je kako mu žile pulsiraju ispod brade i upitala se nije li pretjerala. — Ne znaš što govoriš — reče on. — Znao sam da je to pogreška. Želudac joj se okrene, shvativši što je mislio. Njihov je brak bio pogreška. On to ne misli. Morao se bar samo malo željeti oženiti njome... zar ne? Nitko njega nije mogao ni na što natjerati. Bez obzira na to koliko joj je to bilo bolno, morala je znati istinu. — Zašto si se zapravo oženio mnome? On se okrene, ali iz njegova oklijevanja shvati da joj to ne želi reći. Prsa su joj se tako stisnula da je jedva disala. — Reci mi, sad to ionako više nije važno — reče praznim glasom. — Zašto i dalje njegovati iluzije među nama? On je prostrijeli pogledom. Nije mu se sviđao njezin sarkazam. — To je bio dio pogodbe koju sam sklopio s MacDonaldom. Brak s tobom bio je cijena koju sam platio za mir. )ako, s obzirom na ovo što se danas dogodilo, tu ću cijenu izgleda ipak morati platiti. Srce joj se raspalo u milijun komadića i rasulo po podu. Krupne, tople suze slijevale su joj se niz obraze. — A ljudi koje si obučavao dio su te pogodbe? 240 janja|balkandownload

Kratko, jezgrovito i bez emocija, ispričao joj je ono što je tako dugo željela znati, dajući joj da točno vidi koliko bi ga njezina djela mogla koštati. Slušala je dok je objašnjavao uvjete pogodbe s MacDonaldom. Kako su tražili od njega da bude vođa tih ljudi i kako je isprva odbio, ali zatim mu je MacDonald dao ponudu koju nije mogao odbiti. On se uopće nije želio oženiti mnome. Nisu njega čast ili neki posebni osjećaji za nju natjerali da promijeni mišljenje, već ga je promijenio iz dužnosti prema svome klanu. A ona je učinila baš ono što joj on nikada neće oprostiti: stala je između njega i njegova klana. Postane joj mučno, shvativši u kakvu ga je opasnost nesvjesno dovela. Zbog nje je ugrožena sigurnost njegova klana i sve što je s mukom postigao od smrti svojih roditelja. On joj nikada više neće vjerovati. Znala je kako mu je bilo teško samo malo se opustiti, a ovo će doživjeti kao osobni neuspjeh. Ona je ispunila njegove najgore strahove — te da će naštetiti svome klanu bude li se previše zbližio s nekim. Sve što su postigli posljednjih nekoliko tjedana nestalo je. On se udaljio od nje, ovaj put zauvijek. — A sada? — upita ga. — Sad se isto osjećaš? Pomislila je da mu je pogled zatitrao, ali zatitrala je samo svijeća. — Kakve to veze ima? Ti si moja žena. To je bio završni udarac. Njezine su joj maštarije zamaglile pogled tako da nije vidjela istinu. Po prvi je put sve jasno vidjela. )mao je on pravo: nikad joj neće moći dati ono što želi. Uvijek će dio sebe čuvati od nje. Čak i da mu je stalo do nje, on to nikada neće priznati. On je ne voli i nikad je neće voljeti. Ona se zavaravala cijelo vrijeme. Tražila izgovore. Uvjeravala se da je ispod tog ledenog oklopa skriven čovjek kojemu je stalo do nje. Da mu taj oklop služi da bi se zaštitio. Da on samo ne zna kako pokazati osjećaje. No bila je u krivu. Pokušaj da iz njega iskamči neku emociju bilo je kao da pokušava iscijediti vodu iz stijene. Ona nije tražila punu čašu, već samo nekoliko kapi. Ali on joj nije mogao dati ni toliko. Odustala je. Dala mu je sve što je imala i to nije bilo dovoljno. Nikad neće biti dovoljno. Ona obriše suze. Ovako će uvijek biti među njima. Uvijek. Nikad nije ni bilo nečeg posebnog. To se ona samo zanijela maštajući. On nije bio njezin Lancelot; on je bio okrutni poglavar s Visočja koji je pripadao samo svome klanu. Začuje se kucanje na vratima i pojavi se MacSorley. — Spremni smo, kapetane. Tor krene prema vratima. — Žao mi je — reče ona još jednom, posljednji put. — Prekasno je za žaljenje — reče on kamenim glasom. — Ako želiš pomoći, moli se da pronađemo tvog prijatelja prije nego što se na sve nas sruči Edwardov bijes. Srce joj se stislo dok ga je gledala kako odlazi, pokušavajući utisnuti u pamćenje svaku pojedinost. Srce joj je već znalo ono što joj mozak još nije shvatio. 241 janja|balkandownload

— Zbogom — prošapće dok su se vrata zatvarala za njim. Shvatila je da je to uistinu mislila. Možda je to bilo neizbježno. Brak osnovan na izdaji bio je od samog početka osuđen na propast. Ali ona ovako ne može dalje. Pretvarati se. Udarati glavom o kameni zid. On je možda malo olabavio granice među njima, ali one su još uvijek postojale — i uvijek će postojati. Njegov svijet i njezin svijet. To nije bilo dovoljno. Ona je željela — ne, zaslužila je — više. On nije jedini koji zaslužuje sreću. Ironija je bila u tome da je on bio taj koji joj je pomogao progledati. Ona više nije bila uplašena djevojka koja je strepila od očeve ruke ili dražesni psić koji je moljakao mrvice iskaza ljubavi koji bi joj se muž udostojao udijeliti. Ona je mogla toliko toga dati. Znala je čitati i pisati, računati složene brojeve napamet, pretvoriti mračnu jazbinu u ugodan dom, i najviše od svega, voljeti nekoga svim srcem. Ako on to ne vidi, sam si je kriv. Otac Stephen imao je pravo. Ona zaslužuje nekoga tko će vidjeti što ona može dati i tko će je zato voljeti. Tko joj neće okrenuti leđa svaki put kad napravi neku pogrešku. Željela je biti nekome važna. Možda je to bilo nerealno, ali alternativa je bila mnogo gora. Ono što joj je Tor ponudio neće joj samo slomiti srce, nego i duh. Sa slomljenim srcem bi mogla živjeti, ali ne nauštrb svoje duše. Duboko udahne i obriše suze. Mogla je učiniti samo jedno.

242 janja|balkandownload

24. Poglavlje ok je Christina sklupčana u birlinnu gledala kako prijeteći kameni zidovi dvorca Dunvegan blijede u sablasnoj jutarnjoj magli, slomljeno joj se srce raspadalo na još manje komadiće. Posljednjih je mjeseci tako zavoljela staru hrpu kamenja koji su tvorili taj zastrašujući dvorac i šutljive stanovnike koji su ispunjavali njegovu Vijećnicu. Oni će joj očajnički nedostajati. On će joj očajnički nedostajati. Oči koje nisu bile sposobne proizvesti još suza, ponovno se napune, ali ona ih smjesta obriše. Donijela je odluku i sad mora s njom živjeti. Bilo je gotovo. Ona ga ostavlja. Čovjeka kojeg voli. Pozvat će se na zavjet svoga muža da će joj dopustiti odlazak u samostan na )oni. Znala je on nikad nije pomislio da će morati poštovati taj zavjet. Bilo joj je užasno što mora ovako pobjeći, ali nije bila sigurna da bi on održao taj svoj zavjet kad bi mu dala priliku da mu se usprotivi. Otkrivši da je jedan birlinn već spreman isploviti na otok Mull, zamolila je da nju prvo odvezu na Ionu. Bilo im je to malo van puta, ali ipak jednostavnije od pripreme novog broda. Ukrcala se s malo stvari, nešto rezervne odjeće i nekoliko osobnih predmeta. Mhairi će joj spakirati ostale stvari i poslati ih u )onu prije nego što se vrati svojoj obitelji u Touch Fraser. Christina je svoju dragocjenu knjigu ostavila u dvorcu. Ta priča samo daje mladim djevojkama lažne nade i snove. Rekla je stražarima iz pratnje da ide posjetiti sestru, ali znala je da joj baš sasvim ne vjeruju. Za razliku od njih, ona na licu nije imala čeličnu kacigu kojom bi sakrila natečene oči i uplakano lice. Put po valovitom moru bio je naporan. Christina je sjedila sama na klupi blizu pramca, omotana u ogrtač i krzno, jadnija nego što se ikad u životu osjećala — a za to nije bio kriv vjetar i zima. Više je nego jednom pomislila reći stražarima da se okrenu, ali ušutkala je svoju savjest uvjeravajući se da je i za Tora bolje da raskinu sve veze. Brak koji nije želio donio mu je samo probleme, ništa drugo. Možda će se, kad ga ostavi, Tor lakše ispetljati iz problema koje mu je ona natovarila na vrat. No spoznaja da radi ispravnu stvar nije joj donijela nikakvo olakšanje. Jedim je dijelom željela da se može zadovoljiti takvim polovičnim životom, ali znala je da nikad neće biti zadovoljna onim što joj on može dati i da ga neće prestati gnjaviti da joj pruži više. A on će tada postati još hladniji i hladniji i na kraju će ga zamrziti — a i sebe.

D

243 janja|balkandownload

Ne, ovako je bolje. Njezin će jad i očaj na kraju jednom izblijedjeti. )ako se zasad nisu smanjili, nego su samo bili sve gori kako je dan odmicao, kako je odlazila sve dalje i dalje od mjesta koje joj je postalo dom kakav dotad nije poznavala. Bili su na moru nekoliko sati, vraćali se istim putem kojim je ona stigla prije nekoliko kratkih mjeseci. Prepoznala je neke male otoke koje su joj pokazali na putu prema sjeveru: Rum, Eigg i Muck. )ako je nebo bilo oblačno i sivo, magla se povukla i uspjela je vidjeti obrise škotske obale s lijeve strane. Uskoro će ploviti između Colla i Mulla, a malo južnije ležala je )ona. Ne posustane li vjetar, ubrzo će se naći u udobnoj sigurnosti zidina poznatog samostana u Ioni, u Beatrixinom društvu. Sigurnost je bila ono što je tražila, bez ikakvih iluzija. Izgubljenoj u vlastitom jadu, trebalo joj je neko vrijeme da primijeti kako nešto nije u redu. Murdoch, Torov pobočnik i kapetan straže, izdavao je žustre naredbe sa sve većom panikom u glasu. — Što je? — upita mladog ratnika na klupi nasuprot. — Sigurno nije ništa, moja gospo. — On pokaže iza nje, a ona uspije razaznati prugasta jedra dvaju brodova u daljini. — Ove nas galije prate već jedan sat. Kapetan će na brzinu zaokrenuti oko otoka Staffa pa bismo ih se tako trebali riješiti. — Meni se čini da su to prilično velike galije — reče ona zabrinuto. — Napadi na moru su rijetkost, moja gospo. Mi stalno putujemo ovom rutom i rijetko nailazimo na probleme. Napadi? Unatoč uvjeravanju da se vjerojatno ne radi o nečem ozbiljnom, Christina osjeti kako joj srce počinje brzo lupati, trgnuvši se iz letargije. Nekoliko minuta kasnije, Murdoch vikne neka se pridrže, a brod naglo skrene lijevo kako bi zaobišao jedan otočić s čudim stijenama na obali. Nikad nije vidjela takve heksagonalne stupove crnih stijena, ali nije ih pomnije proučila, već je sa strepnjom gledala iza sebe, nadajući se da jedra koja ih prate neće skrenuti za njima te pokušavala ne paničariti kad se to nije dogodilo. Znala je da je ratnik kraj nje zaposlen veslanjem, ali morala je reći: — Čini mi se da nas i dalje prate. On nije propustio primijetiti strah u njezinu glasu. Znala je da ju ne želi uplašiti, ali neće ni umanjiti ozbiljnost onoga što se događa. — Pokušat ćemo im pobjeći. Pokušati. No znala je, jednako kao i on, da je samo pitanje vremena kad će ih veći brodovi sustići. Za jaka vjetra, manji su brodovi bili brži, ali galije su imale skoro dvostruko više vesala od njihova birlinna. — Jesu li to gusari? Smrknuo se. Brodovi su se približavali — sad su bili udaljeni najviše nekoliko stotina metara. — Još gore — reče on. — Čini se da je jedan engleski. — Što žele od nas? On odmahne glavom. — Ne znam, moja gospo. Odjednom Murdoch poviče: — Zaklon!

244 janja|balkandownload

Christinu je netko gurnuo na tlo, iznad glava im je podignut zaštitni šator, a samo nekoliko sekundi čula je mučni topot kiše strijela koje su se sručile na njih. Bila je tako šokirana da joj je trebalo neko vrijeme da shvati što se događa. — Zašto nas napadaju? — upita, ali muškarci su bili prezauzeti izbjegavanjem napadača i odmazdom vlastitim strijelama. — Predajte se — začula je glas iz daljine. Znala je da taj glas dolazi s jednog od brodova. Nije trebala čuti Murdochovu psovku da bi znala što kane Torovi ljudi. Oni su živjeli za borbu. Čak i sada je vidjela kako su je željni. Predaja im nije bila u krvi. Radije bi umrli. Ali to im nije mogla dopustiti. Ne, ako to može spriječiti. Morala je nešto učiniti. — Ne — reče, probijajući se kroz štitove, pokušavajući uhvatiti kapetanov pogled. — Murdoch, učini kako kaže. Barem pokušaj saznati što žele. Murdochovo se lice pretvori u masku bijesa. Bilo je jasno da mu nikad u životu nije naređivala neka žena i želio ju je ignorirati. Protivilo se njegovoj ratničkoj prirodi bježati od borbe, ali također je znao da mu je dužnost zaštititi damu. Laknulo joj je kad se okrenuo od nje i viknuo najbližem brodu — još uvijek prilično udaljenom od njih — učinivši ono što je tražila. — Zašto se skrivate, sinovi Leoda? — začuje se protupitanje. Oni znaju tko smo, pomisli Christina. Sigurno su prepoznali barjak — tri noge okovane žicom, savijene u trokut koje su označavale podrijetlo klana od kraljeva otoka Mana, i crni birlinn na crvenoj i plavoj podlozi koji je odavao počast njihovom nordijskom podrijetlu. — Dajte nam pola i idite u miru — doda netko s galije. Dragi Bože, oni misle da mi nosimo blago! To su obični engleski gusari. — Nemamo ništa što bi vas zanimalo — odgovori Murdoch. — Ne prevozimo ni novac ni robu. Bilo je jasno da im napadači ne vjeruju, jer su odgovorili još jednom kišom strijela. Christina je natjerana sakriti se ispod niza štitova i nije se više miješala. Ne bi bilo vajde, jer bilo je jasno da ih kane opljačkati. Naslušala se ona o engleskim zločinima od svoga oca, pa se čudila zašto ju je ovo iznenadilo. Osjetila je kako brod ponovno skreće dok su se muškarci trudili pronaći vjetar koji bi im omogućio uzmak i bijeg od kiše strijela. )spod štita je čula kako je jedan čovjek kraj nje jauknuo i znala je da je jedna od napadačkih strijela našla cilj. Zatomila je vlastiti užasnuti krik. Bila je tako prestravljena da nije znala što činiti. Gurnuvši glavu među koljena, pokušala je blokirati sve stravične zvukove koji su je okružili i zamalo je pala kad je sa suprotne strane udareno u njihov brod. Zvukovi su postajali sve glasniji — urlanje, strijele, zvuk udaranja metalne kuke kojom se strani brod zakvačio za njihov, ljuljanje broda od ratnika u pokretu, a zatim udarci, kad je započela bitka mačevima u kakofoniji zveketa čelika i smrti. Vidjela je zid muških nogu koji ju je okruživao i znala je da će oni spremno dati svoje živote da je zaštite. 245 janja|balkandownload

Straža njezina muža bili su neki od najboljih ratnika na Otočju, ali sudeći prema veličini brodova, bilo ih je dvadesetak nasuprot četiri puta nadmoćnijeg neprijatelja. Zvukovi su bili stravični. Bolni jauci, lomljenje kostiju, smrtni urlici. Žuč joj se skupljala u grlu dok su oko nje umirali ratnici. Ljudi koje je poznavala. Užas ju je skoro slomio. Bilo je to previše. Željela se raspasti, ali neće posramiti te ljude koji su umirali pokušavajući je zaštititi. Zato je, umjesto da se slomi, obamrla. Svaka je minuta bila strahovito bolna. MacLeodovi stražari pružali su hrabar otpor, no na kraju su ipak nadjačani. Jedan za drugim, hrabri su ratnici padali oko nje. Uhvatila je Murdochov pogled kad je pao na nju i razumjela u njemu što joj poručuje, pokušavajući ne vrisnuti kad se sakrila ispod štita njegova krvavog tijela. Još je gori bio zvuk prestanka borbe jer je znala da su svi mrtvi. — Odmakni ih — čula je jednog čovjeka kako kaže — daj da vidimo što su to tako brižno štitili. Murdochovi su posljednji napori bili uzaludni. Trenutak kasnije, netko ju je grubo izvukao iz njezinog skrovišta. — To je neka djevojka — reče čovjek, spustivši joj kapuljaču. — I to lijep primjerak. Preplavi je teški miris, sličan mirisu bakra. Osvrne se oko sebe i vidjevši sav taj pokolj — sva ta poznata lica — ispovraća se po žičanim čarapama i čeličnom oklopu cipela čovjeka koji ju je držao. On opsuje i pljusne je nadlanicom po licu. — Glupa kujo! — Kako se zoveš, curo? Ona obriše usta i pogleda čovjeka koji je govorio. )spod čeličnog vizira kacige njegov ju je pogled probadao poput dva crna bodeža. Prema kvalitetno izrađenom žičanom oklopu i elegantnom prsluku, pretpostavila je da je to vođa Engleza. Ona podigne glavu i pogleda ga u oči. — Christina, žena poglavara klana MacLeod. — Ime poglavara kojeg su se svi bojali nije ostavilo nikakav dojam na oholog Engleza. Prezir na njegovu okrutnom naboranom licu nije ju spriječio da doda: — Pod čijim ste zapovjedništvom napali ovaj brod i ubili ove ljude? )z njegova izraza lica shvatila je da mu se ne sviđa njezin izazivački ton: — Edwarda milošću Božjom, kralja Engleske i Škotske, gospodara Irske, princa od Walesa, vojvode od Aquitainea. Vaši su ljudi pružili otpor — on otvoreno slaže. Skrenuvši pogled s nje, on se obrati vojniku koji ju je držao za ruku. — Završite brzo s tim. — Engleski vođa pogleda naokolo druge ljude. — I svi drugi koji želite podijeliti plijen. Kad završite, sve spalite. Christina odagna novi val mučnine, shvativši što kane učiniti. Silovat će je i zatim ubiti, ne ostavljajući svjedoke svoga zločina. Žena poglavara klana s Visočja nije im ništa značila. Budale! Tor će krenuti u potjeru za njima čim sazna što se danas dogodilo. Drugi se brod zaustavi kraj boka birlinna. Prema njihovoj odjeći i oklopu prepoznala je da su na njemu ljudi s Visočja. Pogledom je prešla preko njihovih 246 janja|balkandownload

otvrdjelih, brutalnih lica, tražeći milost, ali nije ju pronašla. Odjednom, istupi jedan čovjek. Pogled joj se izoštri. Činio joj se poznat. — Kapetane, vjerujem da bi nam djevojka mogla biti od koristi. Engleski se vođa okrene prema njemu sa samo malo manje prezira kojeg je uputio njoj. — A tko si ti? — Arthur Campbell. — Campbell? Zar tvoj brat nije jedan od Bruceovih prijatelja? Bez sumnje je to bio razlog zašto ga je prepoznala. Sjetila se sira Colina Campbella iz Finlaggana. Arthur, mada dvadesetak godina mlađi, nalikovao je svom uvaženom bratu. — Jest, no ja i ostala dva brata lojalni smo lordu od Badonocha. Crveni Comyn. Razdor u obitelji nije bio rijedak slučaj. Engleski kapetan prihvati objašnjenje i Campbell nastavi: — Djevojka se nedavno udala za poglavara klana MacLeod — priča se da je posrijedi bila ljubav. — Ona uguši histerični smijeh koji joj je prijetio izaći iz grla. — On će je silom željeti natrag. Možda ga cura može uvjeriti u pravednost našeg cilja. — Kapetan nije djelovao impresionirano. Poput većine Engleza, on je napravio pogrešku i zanemario barbara s Visočja. — Ona je također kći Andrewa Frasera — doda Campbell. Ovo mu skrene pozornost. Kapetan je pogleda ispod oka. — Je li to istina, curo? Ona kimne, odlučivši da je pametnije ne spomenuti da kane li njezinom ocu priprijetiti njezinom sigurnošću, od toga neće biti neke velike vajde. Na njegovom se okrutnom licu polagano pojavi smiješak. — Povedite je — on naredi čovjeku koji ju je još uvijek držao. — Možda bi nam ipak mogla biti od koristi. A ako ne može... — On slegne ramenima. Ona je znala što to slijeganje ramenima znači. Iako mu bez sumnje motiv nije bio pomaganje Christini, ona pogleda Arthura Campbella sa zahvalnošću, no on se već s ostalima krenuo ukrcavati na drugu galiju. Međutim, njegova intervencija, koja je došla u zadnji čas, bila je samo privremena odgoda neminovnog; njezin otac neće ni prstom maknuti da joj pomogne. A Tor... Nije sumnjala da će krenuti za njom. On je ne voli, ali smatrat će svojom dužnošću da je zaštiti. Ali hoće li on na vrijeme otkriti što ih je snašlo?

*** Okus uspjeha trebao bi biti slađi od ovog. Još su se jednom vještine njegove družine pokazale neprocjenjivima — od Lamontovog praćenja i MacSorleyjeve vješte plovidbe do MacRuairijevog instinkta koji ih je vodio prema Dunstaffnageu. Tor je sumnjao da bi uspio bez njih. Ali tijekom cijelog putovanja, čak i kad su dostigli brata Johna i kad ga je MacRuairi uvjerio da im otkrije za koga radi, Tor nije mogao odagnati neki užasan osjećaj težine koji ga je okruživao poput crnog oblaka. 247 janja|balkandownload

Christinina intervencija mogla je sve uništiti. Ali ona je samo željela pomoći. Nije je smio kriviti za to. Prevarena je i samo je pokušala učiniti pravu stvar. On je bio kriv zato što joj je previše ispričao. To se nije smjelo ponoviti. Učinio je ono što je moralo biti učinjeno. )li je barem sam sebe u to bezbroj puta uvjeravao. Ali zašto mu je stalno pred očima njezino slomljeno lice? On namjesti svoj cotun, pokušavajući olakšati uporni mučni osjećaj u prsima. Želio je da zaborave na prošlost. Kad su muškarci otišli, nadao se da će baš to učiniti i vratiti se u kakvo-takvo normalno stanje — ako je tako nešto uopće postojalo kad je Christina u pitanju. Ništa nije bilo normalno otkad ju je prvi put vidio. Dvije noći nakon što je bio otišao, Tor je žustrim korakom prošao kroz morska vrata. Njegova je misija bila u cijelosti uspješna. Spriječio je svećenika da proslijedi informacije i saznao tko je odgovoran na nedavne napade na Dunvegan. John MacDougall od Lorne zaradio je upravo moćnog neprijatelja, a Angus Og MacDonald novog saveznika protiv svog izdajničkog rođaka. Tor više neće stajati po strani u ratu između dva moćna klana s Otočja. Prilazeći Vijećnici, razmišljao je što će reći svojoj ženi da ublaži njihove razmirice, ali odmah je osjetio da nešto nije u redu. Bilo je premračno. Pretiho. Nad dvorcem se nadvio mrtvački pokrov. Rhuairi i Colyne su mu požurili u susret. )z njihovih izraza lica znao je da je loše. — Što je? — zahtijevao je čuti. Oni se počnu pogledavati s nelagodom, ali Colyne ipak prvi odgovori. — Radi se o gospodarici, ri tuath. Niz kralježnicu mu krenu trnci strave. Natjerao se govoriti mirno, iako mu se svaki mišić napeo. — Je li bolesna? Colyne odmahne glavom. Rhuairi reče: — Ne, poglavaru, otišla je. U glavi mu je zvonilo kao da ga je netko upravo mačem opalio po kacigi. Trebalo mu je neko vrijeme da shvati što je senešal rekao. On zgrabi Rhuairija za kopču kariranog ogrtača. — Kako to misliš otišla ? Tor je s mješavinom nevjerice i rastuće panike slušao kako senešal objašnjava da je ona otišla s posadom na Mull, dok mu je istina polako sjedala. Ona se pozvala na njegov budalasti zavjet da će joj dopustiti odlazak u samostan. Nije ni sanjao da bi to uistinu učinila, iako nije znao zašto je bio tako siguran da neće. On joj je sam dao kartu za izlaz; zašto ga je iznenadilo što ju je odlučila iskoristiti? Jasno je da joj nije dao razloga da ostane. Otkad se oženio njome, ona se samo trudila ugoditi mu. Dala mu je svoje srce, a on joj nije dao ništa zauzvrat. On je bio okrutni gad koji ju je otjerao. Sad je sam. To je bilo ono što je želio, zar ne? Osjećati ništa osim praznine. Ali sada nije osjećao prazninu, već strahovitu bol. Osjećao se kao da mu je netko upravo zario oštricu u prsa i razrezao utrobu na komadiće. Čekao ga je cijeli život samoće. Cijeli život u čemu neće biti ničega osim rata i dužnosti prema klanu. Cijeli život jada. Bože, što je to učinio? 248 janja|balkandownload

Trebao bi biti bijesan što ga se usudila ostaviti. Gorštaci su bili poznati po svom ponosu, a i on je bio takav. No sad je samo mogao razmišljati o tome koliko ju je strašno morao povrijediti da je to učinila. Bilo mu je mučno već od samog razmišljanja. Mora je vratiti. Ne zato što je ona bila njegova žena — njegova imovina — nego zato što ona tu pripada. Ovdje. Kraj njega. Nije znao zašto su ga osjećaji preplavili u tolikoj mjeri. Ali morat će je natjerati da to vidi. Bez obzira na cijenu. Nastavio je prema Vijećnici, dok su dvojica muškaraca trčkarala za njim. Nekoliko pripadnika njegova klana spavalo je kraj kamina, ali većina je sjedila za dugačkim stolovima. Prostorija je bila baš onakva kakvu je ostavio, ali drukčija. Sumorna. Kao da je sva radost ugašena. Njegovi psi podignu glave kad je ušao. Umjesto da mu potrče u susret, oni ga razočarano pogledaju i spuste glave natrag na šape. — Gdje je Murdoch? — zahtijevao je. Obojica muškaraca izgledala su smrknuto. Colyne odmahne glavom. — On je bio s ljudima koji su putovali na Mull. Nisu se vratili. — Kako to misliš da se nisu vratili? — prasne Tor. — Čak i kad pribrojimo vrijeme do Ione, trebali su se jučer vratiti. Nitko nije odgovorio. Želudac mu se okrenuo kao da je upravo progutao zalogaj pokvarenog mesa. Obuzme ga panika, ali on je smiri. Christina je dobro. Mora biti neko objašnjenje. Ali Rhuairi nije završio. — Ovo je stiglo za vas prije jedan sat. Glasnik je rekao da je to samo za vaše oči. Tor rastvori poruku, gušeći se od predosjećaja propasti. Srce mu je stalo, a krv nestala s lica dok je čitao grubo napisane riječi na komadiću pergamenta. Riječi koje su promijenile njegov život. Ljudi pobijeni. Englezi oteli tvoju gospu. Dumfrijevi. Ne odugovlači. Ne odugovlači. Oni su ubili njegove ljude i namjeravaju ubiti i nju. Gubitak ljudi ga je razbjesnio. Želio je nekog ubiti. Ali pomisao da je Christina u opasnosti... U grlu mu se skupila žuč. Smatrao se neustrašivim, ali obuzeo ga je strah kakav nikad nije upoznao — crni, onaj koji proždire dušu, onaj koji poput kiseline nagriza čelični oklop oko njegova srca. Osjećao se ranjeno. )zloženo. Nikad u životu nije bio ovako prestravljen. Ako su ga vijesti o tome da ga je ostavila trgnule iz emocionalne obamrlosti, vijesti da su je zarobili Englezi djelovala je kao munja jasnoće, natjeravši ga da prizna istinu. On je voli. Prekasno je shvatio kakva je bio budala. Zaslijepio ga je tvrdoglavi ponos i uvjerenje da je imun na osjećaje i nije vidio ono što je cijelo vrijeme bilo prisutno. To je bio razlog zašto nikad nije mogao prestati razmišljati o njoj. Razlog zašto je tražio izgovore da bi provodio vrijeme s njom. Razlog zašto je bilo tako drukčije kad je vodio ljubav s njom. Zato se osjećao zadovoljno dok ju je satima držao u zagrljaju i slušao njezin glas kad mu je čitala one šašave romantične priče. To je bio razlog zašto se svakog dana do kraja svoga života 249 janja|balkandownload

želio buditi kraj nje. To je bio razlog zašto mu se srce stisnulo u prsima kad bi ušao u sobu, a ona bi ga pogledala sa smiješkom koji joj se raširio licem. Ona je u njegov život vratila toplinu, probila se kroz ledeni oklop koji je podigao oko svoga srca i dovoljno duboko kopala kako bi pronašla emocije koje je davno zakopao. A sada joj to možda nikada neće imati priliku reći. Pred očima su mu bljesnuli prizori koje je odavno potisnuo. Njegova majka, gola, slomljena tijela prekrivena modricama i krvlju. Oči pune strave fiksirane u vječnost. A zatim se prisjetio ostalog. Kako se bacio na nju i nije dao da ljudi njegova oca odnesu njezino tijelo. Kako je plakao. Kako ga je razdirala strahovita bol, baš kao sada. To se ne može i njoj dogoditi. Pomisao na to da je nikad više neće vidjeti... nikad više dodirnuti, nikad više udahnuti taj meki, cvjetni miris, bila je neizdrživa. On ju ne smije izgubiti. Nešto u njemu zakipi. Bijes. Ludilo. Tvrdoglava odlučnost da je pronađe i osveti se punom silinom. Pronaći će on svakog pojedinog čovjeka odgovornog za umorstvo njegovih ljudi, a ako su naudili i jednoj svilenoj tamnoj vlasi na njezinoj glavi, zakleo se da će im smrt biti spora i bolna. Edwardovi su podanici učinili fatalnu pogrešku. Ubivši Torove ljude i zarobivši njegovu nevjestu, Englezi su škotski rat učinili njegovim ratom. Njegov je put bio jasan. Tor se odmah počne pripremati da se pridruži svojim ljudima u kuli. Da bi imao ikakvu šansu spasiti Christinu, oni su mu trebali. Bio je iznenađen što mu to priznanje nije smetalo. Prije odlaska, dao je Rhuairiju kratku poruku koju treba poslati MacDonaldu: Mi smo spremni. On je svoju odluku donio. Sad više nije bilo povratka.

*** — )spričavam se za kapetanovo ponašanje, lady Christina. Čini se da je malo previše revnostan tijekom ispitivanja. Malo? Christina je buljila u engleskog zapovjednika, koji je bio savršeno odjeven i besprijekorno njegovan. Sjedio je nasuprot njoj u luksuzno uređenom solaru dvorca Dumfries. U očima mu je vidjela da mu nije nimalo žao. Ali tući ženu — čak i Škotkinju — bilo je neviteški. Lord Seagrave, odjeven u besprijekorno izvezen prsluk bijelozlatne boje i ulašteni žičani oklop, činio joj se kao čovjek koji se ne voli prljati neugodnijim aspektima svoga položaja komandanta engleskog garnizona u dvorcu Dumfries u Gallowayu. Imao je otprilike pedeset godina i bio je jedan od kraljevih najiskusnijih zapovjednika u Škotskoj. Sudjelovao je u većini velikih događaja u posljednjem desetljeću. )ako mu je željela u lice reći da je prozrela njegovu lažnu ispriku i napasti ga zbog bezrazložnog pokolja svih tih ljudi na njihovom brodu, znala je da, želi li zaštititi svog muža i obitelj, mora nastaviti glumiti uplašenu, priglupu djevojku kakvom se pretvarala otkad su je ščepali. Posljednja dva dana bila su joj najduža u životu. Prestravljena do krajnjih granica umorstvom muževljevih ljudi, živjela 250 janja|balkandownload

je u stalnom strahu da će se oni predomisliti. Morala je preživjeti dovoljno dugo da netko sazna što se dogodilo. Njihove smrti moraju biti osvećene. Engleski je kapetan prekidao monotoniju njihova putovanja da bi je ispitivao o aktivnostima njezina oca i muža. Kad mu se njezin odgovor nije svidio, udario bi je. No kapetanova je arogancija išla Christini u korist, jer bilo je jasno da on zapravo ne očekuje da ona bilo što zna. Većini muškaraca žene su bile inferiorna stvorenja, a Englezi, budući da su bili nadmeni i smatrali se superiornima, imali su o ženama još gore mišljenje. Ona je od Engleza saznala znatno više nego što im je otkrila. Muškarci su u njezinom društvu otvoreno razgovarali — pogotovo noću. Saznala je da su upravo stigli iz dvorca )nverlochy, visočkog uporišta lorda od Badenocha, Crvenog Comyna. Pratitelji s Visočja uglavnom su bili Comynovi i MacDougallovi rođaci. Kad su stigli u dvorac Galloway, Christinu su odveli u engleski garnizon u Dumfriesu, dok su ratnici s Visočja otišli u dvorac Dalswinton čekati svog gospodara. Bila je gotovo sigurna da se događa nešto strašno i da to ima veze s grofom od Carricka, Robertom Bruceom. Jedan od Comynovih stražara je usput spomenuo da je Bruce u engleskom zatvoru, ali to je bilo sve što je uspjela otkriti. Nadala se da će izvući više od lorda Seagravea. Oduprla se porivu da stavi dlan na svoje natečeno lice puno modrica i kaže lordu Seagraveu što točno neka učini sa svojom sućuti. Njezino će lice zacijeliti, ali šanse za bijeg bile su joj bolje budu li je podcijenili. Radije će umrijeti nego izdati svoga muža. Posljednjih nekoliko mjeseci dalo joj je snagu i odvažnost koje dosad nije bila svjesna. Sad je drhtala, ali ne od straha, nego kako bi odglumila ulogu. ) zato, umjesto bezobraznog odgovora, ona pogne glavu i reče: — Moj je otac vjeran podanik engleskog kralja. Ono što vaši ljudi impliciraju — ona se nagne prema njemu i šapne — to je izdaja. Nadala se da je odglumila dovoljnu mjeru nevinog šoka u glasu. On se popustljivo nasmiješi, kao da želi podilaziti njezinom jednostavnom ženskom intelektu. — Jeste li zaboravili da je vaš otac ne tako davno bio utamničen zbog izdaje? Ona ga pogleda razrogačenim očima. — Naravno da nisam, gospodine lorde. To je razlog zašto vas uvjeravam u njegovu odanost kralju. )ako je rekao da su prema njemu ljubazno postupali — slagala je — nema se nikakvu namjeru tamo vratiti. — Ona zavjerenički utiša glas. — Mislim da je to zato što mu je nedostajao viski i kuharove pite od jabuka. — Christina se natjera namrštiti. — Imate li vi jabuke u Engleskoj? On ju je pogledao kao da je maloumna i Christina se uplaši da je pretjerala. — Imamo. — Onda se možda radi o šljivama. ) one su jednako fine. )mate li i šljive? Hinjena ga je pristojnost očito umarala. Sva ta priča o hrani, namještaju i glazbi koja je prožela njezina dva saslušanja dovela je njegovo strpljenje do ruba. — Poslali smo poruku vašem ocu, ali on još nije odgovorio. Zašto? 251 janja|balkandownload

Zašli su u opasno područje. Vrijednost će joj se značajno umanjiti ako Englezi otkriju da njezin otac ne kani doći po nju. — Možda je na putu. Je li se vratio vaš glasnik kojeg ste poslali mome mužu? On se namršti. — Još nije. Opet netko zakuca na vrata, ali Christina se već navikla da ih stalno prekidaju. Danas, tijekom sat vremena u kojem ju je pokušavao ispitati, u prostoriju je ulazila, i iz nje izlazila, rijeka ljudi. Mladi vojnik uđe i uruči mu poruku bez objašnjenja. Činilo se da je lord Seagrave očekivao tu poruku zato što ju je otvorio i brzo pročitao. Zlobni smiješak na njegovim usnama potakne njezinu znatiželju. — Jesu li ljudi otišli? — upita lord Seagrave. — Nisu — reče mladi vitez. — Da ih dovedem? Christina ustane, ne skrivajući svoju želju za odlaskom. — Ja se mogu vratiti u svoju... odaju. — Malu prostoriju bez prozora u kuli koja bi se teško mogla nazvati odajom. On je smrknuto pogleda. — Mi još nismo završili. Ostanite ovdje, vratit ću se za tren. — On je ostavi samu, zatvorivši za sobom vrata. Christina se namršti dok ne ugleda pergament na stolu. Naježe joj se dlačice na rukama. Nije to mogla vjerovati. Nije ponio poruku. Srce joj je mahnito lupalo kad se nagnula nad stol i okrenula pergament prema sebi. Prvo je pregledala vrh stranice, primijetivši da je napisan na francuskom. Užasnuto zastenje, pročitavši je ponovno kako bi se uvjerila da ju je prvi put točno pročitala. Bila je to poruka Crvenog Comyna kralju Edwardu kojom ga obavještava o Bruceovoj izdaji — a dokaz je bio priložen uz poruku. Ona brzo podigne gornji dio pergamenta i ugleda ispod njega zapečaćeni dodatak na latinskom. Bio je vrlo detaljan, no izgledao je kao pakt između Comyna i Brucea protiv kralja Edwarda. A sada je Comyn kanio izdati Brucea, rabeći njihovo savezništvo kao dokaz izdaje. Čuvši teške korake iz hodnika, ona vrati dokumente na mjesto i zavali se u stolcu, pokušavajući umiriti puls i obrisati nervozno rumenilo sa svojih obraza. Srce joj je silovito udaralo dok se trudila odgovarati na njegova pitanja što neodređenje, pritom planirajući svoj bijeg. Nije mogla čekati spasitelje, pogotovo sad kad će ova poruka svakog časa krenuti prema Londonu. )ako joj je ovo područje bilo nepoznato, znala je da je Bruceov zamak Annandale od Lochmabena negdje u blizini. Kako će naći put do njega, nije znala, ali morala je barem pokušati. Stigne li to pismo do kralja Edwarda, Robert Bruce će se uskoro pridružiti Wallaceu u grobu.

252 janja|balkandownload

25. Poglavlje ila je savršena noć za napad — mračna i maglovita, bez tračka srebrnog mjeseca koji bi ih izdao. Tama će im biti prvo oružje, brzina i iznenađenje, drugo. Udari brzo i žestoko, bio je moto svih gusara pljačkaša. Nema viteštva, nema pravila. Tor i družina čekali su u šumi iza malog dvorca na uzvisini okruženog opkopom punim vode, strpljivo čekajući sitne noćne sate kad će napasti i pritom pažljivo motreći kretanje engleskih vojnika. Nakon dugog putovanja morem od sjevernog dijela Skyea do Gallowaya u jugoistočnom kutu Škotske, bilo je mučno čekati, znajući da mu se žena nalazi tek stotinjak metara od njega. Nije želio razmišljati o tome kroz kakve muke ona možda upravo prolazi. Niti si je dopustio pomisliti da možda više nije živa. Morao se usredotočiti na predstojeći zadatak. Zauzimanje dvorca u kojem se smjestio čitav garnizon engleskih vojnika nije bio jednostavan pothvat. Ali to se može učiniti. Wallace se proslavio zauzimanjem engleskog garnizona u dvorcu Ardrossan u Ayru iznenađenjem, pa se Tor odlučio za sličnu taktiku. S dvadesetak ljudi i bez opsadnog teškog naoružanja, morat će pribjeći prikradanju i odvlačenju pažnje. Morali su pretpostaviti da Christinu drže zatvorenu u kamenoj kuli smještenoj na vrhu petnaestak metara visoke uzvisine. Da bi došli do nje, morat će probiti dvije razine obrane dvorca na uzvisini: jarak koji je okruživao čitav kompleks i drvenu palisadu na drugoj strani. On će povesti osmoricu od Bruceove družine preko jarka i palisade na stražnjem dijelu dvorca, nasuprot pokretnom mostu. Kad prodru unutra, razdvojit će se u dvije skupine. Njegova će potražiti Christinu, a ostatak će pripremiti njihov uzmak. MacRuairi je bio siguran da je on može izvući iz kule kad uđu unutra, bez obzira na to gdje ju drže. Jedan pogled na njegovo lice bio je dovoljan da mu Tor povjeruje. Seton i Boyd će također poći s njim. Trebali su mu ljudi vješti u borbi prsa o prsa koji mogu ubijati u tišini — samo bodežima i golim rukama. )mat će pola sata da je pronađu i ubiju stražare prije nego što Gordon i ostatak tima budu spremni odvući pažnju Engleza tako da svi mogu uteći. MacSorley će vani sa stražarima klana MacLeod čekati spuštanje pokretnog mosta. Svjetlo u kuli se skoro sasvim prigušilo. Kretanje engleskih vojnika se usporilo. Tišinu je remetilo samo povremeno glasanje neke životinje i lišće koje je šuškalo na vjetru.

B

253 janja|balkandownload

On je kleknuo u blato i lišće kako bi družini koja ga je okružila dao posljednje upute. — Zapamtio si što treba, Jastrebe? — upita MacSorleyja, koji će voditi pripadnike klana MacLeod. Tor je riskirao dovodeći dodatne ratnike, no pazio je da ne rabi prava imena družine radi dodatne mjere opreza. Boyd mu je dao ideju da rabe ratnička imena kad je u razgovoru s Christinom oslovio MacSorleyja po nadimku. Veliki Nordijac se naceri, a bijeli mu zubi zabljesnu na licu koje je bilo utopljeno u tamu. — Da, kapetane. Pokupi svoju curu, a mi ćemo vražjim Englezima prirediti noć za pamćenje. Prema svakoj racionalnoj procjeni, dvadesetak ljudi protiv garnizona od sto engleskih vojnika zvučalo je kao samoubilačka misija. Ali on je ipak bio siguran da se to može. Vještina Bruceovih elitnih boraca nadmašila je čak i njegova očekivanja. Zajedno su bili sila na koju treba računati. Osjećao se kao da stoji na rubu nečeg grandioznog. Kao da se upravo ispisuju stranice povijesti. Kao da sviće zora nove ere — zora ratnika s Visočja. Prokleti Englezi neće znati što im se dogodilo. Napad na engleski garnizon sve će ih u Edwardovim očima svrstati među izdajnike, ali to su već bili znali kad su se odazvali na Bruceov poziv. Tora nije bilo briga hoće li Lamberton i Bruce odobriti njihovu strmoglavu odmetničku operaciju. Christinin je život bio u pitanju; on će učiniti ono što mora. Tor i osmorica od Bruceove garde šuljali su se bešumno kroz mrak prema jarku koji je okruživao uzvisinu. Pomoću ručnih signala on ih je uputio da se spuste na trbuh i pritaje se uz tlo. Kad su stigli do ruba zemljanog jarka, pričekali su kako bi se uvjerili da ih dvorska straža s vrha brežuljka ne može vidjeti prije spuštanja Kako je bila zima, duboki je jarak bio ispunjen s tek otprilike metar vode — ili, bolje rečeno, hladnog, crnog mulja koji je smrdio po trulom povrću. Pazeći da zaštite Gordonov barut, klizili su kroz mulj i popeli se na drugu stranu kako bi stigli do prepreke od zašiljenih drvenih kolaca. Ovo je bio najopasniji dio njihove misije. Morat će se uspeti preko tri metra visokih drvenih stupova pazeći da ih ne spazi straža na brežuljku iznad njih ili vojnik koji je patrolirao tim dijelom ograde. Izabrali su dio zida koji je bio blokiran od pogleda velikom vanjskom zgradom u oboru — vjerojatno kuhinjom, sudeći prema količini dima koji su ranije opazili — ali ipak će nekoliko opasnih minuta biti vidljivi. Tor je krenuo prvi. Zabacio je uže, na čijem je jednom kraju bila pričvršćena kuka, između dva stupa i povukao kako bi se uvjerio da dobro drži. Krv mu je uzavrela u žilama. )zoštrivši sva čula, pričekao je pravi trenutak. Kad je onaj vojnik prošao, popeo se uz uže i preko stupova te se sigurno spustio na drugu stranu. Ušao je. Kad je vojnik sljedeći put prošao, leđa su mu dočekala oštricu MacKayeva bodeža posebno izrađenog baš za ovu priliku. Oštrica je bila debela na dršci i sužavala se do vrha koji je bio tako tanak da se lakoćom probio kroz žičani oklop do vojnikovih pluća. Vojnik se sruši Toru pod noge ne ispustivši ni glasa. MacRuairi je to zvao tiha smrt i naučio je ostale kako pronaći točno mjesto na 254 janja|balkandownload

tijelu gdje će zariti oštrice. Bila je to izuzetno učinkovita tehnika u ovakvim situacijama gdje i najmanji zvuk može upropastiti čitavu misiju. Jedan manje, čeka ih još otprilike devedeset devet. Za nekoliko minuta ostala osmorica stajala su kraj njega, nakon što su se svi sigurno prebacili preko ograde. On kimne Gordonu, dajući mu signal i družina se razdvoji — MacRuairi, Seton i Boyd pošli su s njim, a MacGregor, MacLean, Lamont i MacKay s Gordonom. Tor je poveo svoj tim oko stražnje strane brežuljka. Da dođu do kule, morat će se neprimijećeni uspeti uzbrdo. Umjesto da krenu jedan za drugim, razmaknuli su se tako da istovremeno stignu do vrha te da odmah budu spremni srediti stražare. Dobro planiranje vremena bilo je presudno. Stigli su na vrh brežuljka i ušutkali dvojicu stražara koji su kružili oko kule prije nego što su uspjeli uzbuniti stražare raspoređene na ulaz u glavu zgradu. Zemlja i sasušena trava bili su klizavi i blatnjavi pa su se mukotrpno uspinjali na koljenima i nadlakticama. Zastali su otprilike metar prije vrha, dajući jedan drugom signal. Tor podigne ruku: pet, četiri, tri, dva... Zaskočili su iz mraka zatečene stražare poput fantomskih utvara, zadavši im smrtonosne ubode bodežima. Stražari stacionirani na ulazu bili su sljedeći na redu. Devedeset pet. Tor osjeti navalu adrenalina koja je bivala sve jača kako se približavao svojoj nevjesti. Ovo će uspjeti. Dvorana puna uspavanih vojnika bila je sljedeća na redu. Ništa na svijetu nije želio više nego sve ih poklati, ali to će morati pričekati. Prvo mora izbaviti Christinu. Upravo su se spremali ući u glavnu zgradu kad začuje vrisak iz obora od kojeg mu se krv smrzne u žilama. On opsuje, shvativši da im se u časku šansa za uspjeh misije od dobre pretvorila u lošu. Okrilje mraka koje ih je štitilo i čimbenik iznenađenja na koji su računali, sada im više nisu bili od koristi. Molio je Boga da se ne radi o jednom od njegovih ljudi. Sada, da bi izveli Christinu iz dvorca, morat će se borbom probiti kroz cijeli garnizon vojnika, koji su spavali nekoliko metara od njih. Cijeli se dvorac već komešao od strke koja je nastala ispod njih. Nije bilo vremena za gubljenje. Spremao se narediti svojim ljudima da uđu unutra, kad zastane, uočivši nešto krajičkom oka. MacRuairi je to također primijetio. — Izgleda kao neka djevojka, kapetane — prošapće. Tor se namršti, proučavajući lik u ogrtaču koji se kraj ulaza borio sa stražarom. Bilo mu se ubrza, a srce mu naglo počne udarati u rebra. Nije to bila neka djevojka, to je bila njegova djevojka. Čini se da njegova sitna ženica nije kanila čekati spasitelje. Zašto ga to nije nimalo iznenadilo? Uz psovku potrči niz stube koje su vodile do obora. Objema rukama posegne iza leđa i izvadi svoj mač iz korica. Opaki ratnički urlik prolomi mu se iz pluća, zaprepastivši vojnike koji su stajali u podnožju. Trenutak kasnije, Gordon odgovori na njegov urlik istim takvim urlikom. 255 janja|balkandownload

*** Christina je imala sreće što engleski vojnici jako vole piti. Skoro je uspjela proći kraj dvorane, kad je jedan vojnik, za kojeg je pomislila da se onesvijestio od pića, zgrabi dok je hodala kraj stola i povuče je na svoje krilo. Ona obriše usta, još osjećajući okus njegova odvratnog poljupca na usnama. No, valjda je bijeg bio vrijedan gnjusnog milovanja koje je trebala pretrpjeti. Nasmijala se i razigrano ga odgurnula, dodajući mu još jedan pehar vina prije nego što se izvukla iz njegova krila, promrmljavši da ima posla koji treba obaviti. Zadrhtala je pomislivši na odjeću sluškinje koju je odjenula. Nadala se da nije prejako udarila tu djevojku, no morala je biti sigurna da se sluškinja neko vrijeme neće probuditi. Naime, kad je djevojka otvorila vrata da bi joj donijela večeru, Christina ju je opalila svijećnjakom po glavi. Posudila je halju i pregaču, nadajući se da nitko neće primijetiti kako se suknja vuče za njom nekoliko centimetara, a zatim trakama koje je napravila od plahte zavezala djevojci usta, ruke i noge. Ako se probudi, neće biti u stanju nikoga uzbuniti. Uopće ne pomislivši da bi jedna žena pokušala pobjeći, lord Seagrave je smatrao da su rešetke na vratima dovoljne i nije postavio stražara. To je bio previd koji će zažaliti. Nadajući se da će izbjeći drugog ljubavnički raspoloženog vojnika, Christina je pokupila pladanj i prazni vrč pretvarajući se da čisti stolove te prošla kraj stražara na ulazu, pa se zatim uputila niz stube, preko mosta, prema oboru u prizemlju. Nakon što se riješila rekvizita, sakrila se u sjeni iza konjušnica u blizini kapije, čekajući priliku da se iskrade van sa seljanima. Ali straža je zatvorila kapiju nedugo nakon što je stigla dolje. Pokušavala je ne očajavati, znajući da se vrata neće otvoriti do jutra. Koliko će im trebati da otkriju da je pobjegla? (oće li netko primijetiti da nema one sluškinje? Je li ju čvrsto zavezala? Toliko bi toga moglo poći po zlu. Molila se za čudo. No umjesto čuda, nekoliko sati kasnije — zahvaljujući znatiželjnoj maci koja je mijaukala najglasnije na svijetu — otkrivena je. Stalno je pokušavala otjerati napasnu pahuljastu lopticu, no maca se stalno vraćala. Jedan ju je vojnik primijetio i odlučio istražiti zašto ga maca ne želi poslušati. Grubo istrgnuta iz svog skrovišta, našla se licem u lice s mladim vitezom. Nizak i širokih ramena, imao je spljošteno lice grubih crta, ali oči su mu sjajile inteligencijom. Nažalost, ovaj vitez nije popio ni približno dovoljno vina. — Zašto se tu skrivaš u mraku? — zahtijevao je. Mučila se smisliti prihvatljivo objašnjenje dok joj je srce mahnito lupalo. — Ja... — Natjera nevini smiješak na lice i zatrepće očima. — Nalazim se s nekim. Njezine ženske čari strahovito su zakazale. On je pogleda još oštrije. — S kim? — S Edwardom — doda brzo. Zasigurno u garnizonu mora biti bar jedan Edward. Ljudi su često nazivali djecu po kraljevima, a Edward Plantagenet je vladao već više od trideset godina. 256 janja|balkandownload

— Kojim Edwardom? Sranje! Naravno da mora biti više Edwarda. Kako je ona oklijevala, on je povuče na svjetlost baklji i pozove još tri vojnika koja su stajala kraj kapije. — Zna li netko od vas ovu djevojku? Jedan ju je prepoznao. Taj je vojnik bio s njom na galiji. — To je djevojka koju smo zarobili. Fraserova kći. Ne! Tako je bila blizu; nije mogla podnijeti pomisao da neće uspjeti. Ovo joj je bila jedina šansa. Sljedeći put će je stražari bolje čuvati. Pokušala se istrgnuti, ali vojnikova ju je ruka držala čvrsto poput škripca. — Molim vas — preklinjala ih je — moram se vratiti svojim dužnostima... Stravičan urlik propara svježi noćni zrak. Svi se okrenu prema brežuljku i glavnoj zgradi. Ona usiše zrak. Vojnik joj pusti ruku. No ona se nagne prema njemu, instinktivno se skupivši u bijegu od nečeg znatno strašnijeg od engleskih vojnika. Otvorila su se vrata pakla i oslobodila demonsku vojsku. Četiri ratničke utvare koje su se spustile na njih bile su ostvarenje noćne more. Odjeveni u crno od glave do pete kako bi se stopili s mrakom, nadnaravno visoki i mišićavi, jurili su niz stube vitlajući mačevima, spremni osloboditi vlastiti đavolski bijes svakim zamahom jezivim oštricama. Umjesto halja i žičanog oklopa, nosili su crne ratničke kapute i tamne karirane pojaseve svezane na čudan način. Čak im i lica ispod stravičnih kaciga, koje su im pokrivale nosove, nisu bila prekrivena drevnom glaskom plavom ratničkom bojom već pepelom. Tamu su samo probijali bljeskovi bjeline njihovih zuba. Dragi Bože, ti zlotvori se smiješe! Pogled joj skrene na zastrašujućeg ratnika koji je vodio munjeviti napad. Bilo je nešto... Srh svjesnosti klizne joj niz kralježnicu. Bio je doslovno neprepoznatljiv, ali ona je njega znala. Njezin je muž došao po nju. Englezi nisu znali što ih je snašlo. Vojnici su zapanjeno stajali dok se Christina, svjesna opasnosti, sklonila s puta razjarenim ratnicima. Jedva je odmakla nekoliko koraka kad oko njih eksplodira pakao — doslovno. Serija glasnih eksplozija propara noć. Bili su to stravični zvukovi koji su širili oko sebe užas. Nikad u životu nije čula ništa slično. Zvučalo je poput udara gromova, ali nebo je bilo savršeno vedro. Čula je fijukanje strijela nad glavom i četvorica vojnika koja su čuvala ulaz padnu jedan za drugim. Trenutak kasnije, ratnik s lukom prebačenim preko ramena skoči s krova konjušnice, vrata se otvore, pokretni most se spusti, a još ljudi njezina muža nahrupi u obor u kojem je već vladao kaos. Ljudi su trčali posvud naokolo, slijevali se iz vojarni u glavnu zgradu kako bi vidjeli što se zbiva. Tor i njegovi ratnici borili su se kao opsjednuti, uništavajući svakog tko im se našao na putu. Brzina i žestina napada bila je nevjerojatna. Zapanjeni Englezi nisu imali nikakve šanse. 257 janja|balkandownload

Christina je vidjela okrutnog kapetana koji je pobio Torove ljude kako je zamalo razrezan na dva dijela moćnim udarcem Torova ogromnog mača. Ona okrene glavu od tog prizora. Nije imala želudac za smrt, čak i kad je bila zaslužena. Nebo se osvijetlilo kad su posvuda oko njih započeli požari. Životinje su se priključile ljudskoj menažeriji tražeći način za bijeg. Skoro ju je pregazio jedan konj, ali čvrsta je ruka povuče na sigurno. Tor. Prije nego što mu se uspjela baciti u zagrljaj, on ju je okrenuo na stranu i jednom rukom sredio vojnika koji je izniknuo iza nje. No kaos se polagano utišavao. Njezin muž i njegovi ljudi već su se riješili većine vojnika u oboru. Novi val Engleza pokušao se sjuriti niz stube iz glavne zgrade, ali čim su prešli most preko jarka, Torovi ljudi su ih dočekali i sredili jednoga za drugim. Shvativši što se zbiva, netko — vjerojatno lord Seagrave — naredi povlačenje prema glavnoj zgradi. Ljudi koji su ostali vani, bili su prepušteni sudbini kad su se vrata iza njih zatvorila. Christina se baci mužu u zagrljaj, priljubivši mu lice na grudi, previše sretna da bi marila za blato i mulj kojim je bio umazan. — Nisam bila sigurna da ćeš stići na vrijeme. On je odmakne, obuhvati joj bradu izranjanim dlanom i poljubi ju tako žestoko i očajnički da je ostala bez daha. Bila je zapanjena, ali nije si dopustila nadati se. Prekinuvši poljubac, on je pogleda u oči. — Bojao sam se da ću zakasniti. Jesi li dobro? Ona kimne, a suze joj jurnu na oči. Bio je dovoljan samo jedan pogled na njega i činilo se kao da sav strah, užas i očaj koji je potisnula posljednjih nekoliko dana izbija na površinu u jednom naletu oluje. — Bilo je strašno. Tvoji ljudi — reče ona, jecajući — brod... svi... mrtvi. Usta su mu bila smrknuta ispod čelične maske. — Znam, pst — reče, smirujući je. — Sve ćeš mi kasnije ispričati. — On joj nagne lice prema svjetlu i opsuje, ugledavši masnice na obrazu i ispod oka. — Tko ti je to učinio? Ubit ću ga. — Već jesi — reče ona, pokazavši na kapetana. — Moram te izvesti odavde. Možeš li jahati? Ona kimne. Grlo joj je bio previše užareno i stisnuto da bi govorila. — Dobro. Jedan moj čovjek priprema konje izvan zidina, odvest ću te k njemu. Bit ćeš ondje sigurna dok mi ovdje ne završimo. Namjeravao je zauzeti i glavnu zgradu. S obzirom na to što su Englezi učinili njegovim ljudima, znala je da neće imati milosti. — Nema vremena. Moraš me odmah odvesti grofu od Carricka. Samo se molim dragom Bogu da je u Lochmabenu. — Bruceu? Što ti on treba? )spričala mu je o dokumentima koje je pročitala, bez potrebe da objašnjava što to znači. — Sigurna si u to? 258 janja|balkandownload

Ona kimne. — Glasnici moraju biti zaustavljeni prije nego što stignu do Edwarda. — Jesi li ih vidjela kako odlaze? — Mislim da jesam. Dvojica su odjahala nedugo nakon podnevnog obroka. — Englezi? Ona kimne. — Oni će lakše putovati od Comynovih ljudi, jednom kad stignu do granice. — Ja ću se pobrinuti za te glasnike. — Otišao je do jednog ratnika odjevenog u crno i nešto mu rekao. Čovjek prikupi još trojicu, oni skoče na konje i odjašu. Nekoliko minuta kasnije i ona se našla na konju. Krenuli su, jureći bezglavo, prema Lochmabenu.

*** Robert Bruce, grof od Carricka i gospodar Annandalea, slušao je Christininu priču s rastućom nevjericom koja se pretvorila u jedva obuzdan bijes. Kako nije doveo u pitanje njezinu priču, potvrdio je da uistinu postoji takav opasan dokument koji svjedoči o njegovoj vezi s Comynom. — Ubit ću ga — reče. Plave su mu se oči smračile od bijesa. — Znao sam da mu se ne smije vjerovati. — A zašto si mu onda vjerovao? — upita Tor. Takva pogreška u prosudbi nije se činila u skladu s onim što je dosad vidio kod budućeg kralja Škotske. Bruce ga je iznenadio. Tor je istog časa u njemu prepoznao značajku koja će jamačno impresionirati svakog stanovnika Visočja — Bruce je bio ratnik. Za razliku od većine škotskih plemića, izgledao je kao da bi mu bilo jednako udobno na bojišnici kao i u parlamentu. Grof je bio osoba lukava pogleda, bez dlake na jeziku, što je bila rijetkost kod političara. Neupitno ponosan, on se ipak činio blaženo pošteđen razmetljivosti svoje nizinske sorte; ogrtač podstavljen krznom i težak zlatni privjesak oko vrata bili su jedini vidljivi znakovi njegova bogatstva. Ako je uopće primijetio prljavštinu i blato koje je prekrivalo Tora i njegove ljude, nije to dao do znanja, već ih je s dobrodošlicom primio u svoje odaje. Bruce utiša glas da bi odgovorio na Torovo pitanje. )ako ih je uvjeravao da u dvorani mogu slobodno govoriti, bilo je pametno biti oprezan. — Bilo bi lakše poraziti Edwarda kad bi Škotska bila ujedinjena. Nadao sam se da ću izbjeći i civilni rat. Nisam očekivao da će priznati vlastitu izdaju kako bi otkrio moju. Comyn ima više vjere u Edwardovu zahvalnost od mene. — On oštro pogleda Tora. — Ljudi koje si poslao za glasnicima? — Najbolji — odgovori on. — Lamont vodi ekipu; pronaći će ih. Bruce ga je gledao u oči, osjetio je njegovu samouvjerenost i kimnuo. — Što ćete učiniti, gospodine lorde? — upita Christina. — Ne znam — reče Bruce ozbiljnim glasom. — Ali Comyn će odgovarati za ovo što je danas pokušao. — Uvijek galantni vitez, Bruce je odagnao bijes i naklonio se preko njezine ruke, čedno joj poljubivši nadlanicu. — Dužan sam 259 janja|balkandownload

vam, lady Christina. To je dug koji vam nikada neću moći vratiti. — On pogleda Tora. — Nadam se da vaš muž shvaća kako je sretan ne samo zato što ima tako prelijepu ženu, već i ženu s neočekivanim i vrlo korisnim talentima. Vi ste prepričali riječi tog dokumenta bolje od mojih pisara. — Oči mu zasvjetlucaju. — Možda bih vas trebao zaposliti. Christina je uživala u pohvali, zarumenjevši se od užitka zbog iskrenog divljenja na grofovom licu — a bilo je to vrlo naočito lice. No neće takvo ostati ako joj smjesta ne pusti ruku. Možda će od ove kavalirštine biti neke koristi. — Shvaća on — procijedi Tor kroz stisnute zube. — A Christinini su talenti, bojim se, rezervirani za njezina muža. Tor je to izgovorio vrlo oštrim tonom i Christina se namršti, ne shvaćajući uzrok njegove uzrujanosti. No, Bruce je, međutim, shvatio. Nasmijao se i pustio joj ruku. — (vala vam za vaše današnje usluge, djevojko, a ako vam bilo kada bude nešto trebalo, samo recite. Christina se još jače zarumeni i uzvrati mu smiješak. — )spričavam se, ali ja bih vas odmah zamolila da mi vratite uslugu. Uživala bih u kupki. — To ćemo odmah srediti. Ona upitno pogleda Tora. — Idi — reče joj. — Brzo ću ti se pridružiti. Ona kimne i krene za sluškinjom iz Vijećnice. Oba su je muškarca ispratila pogledom. — )zgleda da si dobro profitirao od naše pogodbe — reče lukavo Bruce. Jest, bilo je tako, ali Tor mu to nije trebao reći. — Prilično dobro. — Odlučio si prihvatiti zapovjedništvo nad družinom. — Uz nekoliko uvjeta. — Razgovarali su na francuskom dok je Christina bila ondje, ali su se nesvjesno prebacili na keltski kad je otišla — to je također Bruceu išlo u korist. Grof ga oprezno pogleda. — Kakvih uvjeta? — Mi ćemo slijediti tvoje naredbe, ali ja moram zapovijedati družinom. Da bi ovakva garda bila uspješna, ja moram imati autonomiju i punu vlast na terenu. Bruce je dugo razmišljao, ne djelujući sretno zbog Torovih zahtjeva. — To znači da ti ja moram reći što trebam, a ti odlučuješ kako to provesti? Tor slegne ramenima. Moglo se na to i tako gledati. Nakon još nekog vremena, Bruce nevoljko kimne. — To ne znači da ja nisam impresioniran onim što ste učinili ti i tvoji ljudi, ali sljedeći put me pokušaj obavijestiti prije nego što odlučiš napasti neki engleski garnizon. Tor se nasmiješi. — Potrudit ću se, ali sada nije bilo vremena. Englezi su imali nešto što je meni jako dragocjeno. — )ma li još nešto? — Moje ljude i mene možda ne obvezuje tvoj viteški kod — i mi ćemo obaviti tvoje prljave poslove — ali ja neću naređivati ubijanje žena ili djece. — To mi je drago čuti — reče Bruce ironično. — Zvat ćemo vas za opasne i neugodne zadatke, ali dajem ti riječ da od vas neću tražiti ništa što sam ne bih učinio. Na svoje iznenađenje, Tor je uvidio da Bruce to uistinu misli. Njegovo mišljenje o uvaženom vitezu upravo je postalo dvostruko bolje. )sprva Torova 260 janja|balkandownload

odluka da vodi družinu nije bila toliko motivirana savezništvom s Bruceom, već željom da porazi Edwarda. Ali mladi je grof na njega ostavio dojam. Robert Bruce nije bio neki slabašni plemić, nego plemeniti ratnik odlučan povratiti kraljevinu. Za razliku od većine njegove viteške braće, Bruce se nije bojao uprljati ruke. To je bila značajka koja će mu trebati ako kani imati ikakvu nadu u uspjeh. Da bi se dobio ovaj rat, on će morati igrati prljavo. Tor ga pogleda u oči. — A Comyn? Da se ja pobrinem za njega? Bruce se nije pretvarao da ne razumije pitanje. Njegovom se putu prema prijestolju nije ispriječio samo kralj Edward već i Crveni Comyn — navodno najmoćniji plemić u zemlji. — Ne. Ja ću se sam pozabaviti njime. Tor kimne, znajući da se upravo sprema prvi udarac u dugom ratu. — Idi — reče Bruce — odi svojoj ženi. — On se nasmiješi. — Iako bih ja predložio da se prvo dobro okupaš i preodjeneš. Torova se usta iskrive. — Mudar prijedlog. — Možda će biti uspješniji u uvjeravanju svoje žene da mu oprosti ne bude li smrdio po ustajalom blatu. — Još nešto, MacLeode! — Tor se okrene, a Bruce ga pogleda tvrdim, znakovitim pogledom. — Budi spreman. — Da, gospodine lorde — reče Tor, naklonivši glavu. — Na vašu zapovijed.

*** Opuštajuća ju je kupka divno uspavala, no vrlo je brzo voda odnesena i Christinu su odjenuli u čistu podhaljinu i halju posuđenu od Bruceove žene, lady Elizabeth De Burgh. Jedva primjećujući luksuzan namještaj oko sebe, nervozno je čekala u fotelji kraj kamina, sušeći kosu. Nije znala što očekivati kad joj se muž konačno pridruži. Činilo se da mu je laknulo kad ju je vidio. Ali znala je da će biti bijesan na nju zato što je otišla. Nadala se da će mu uspjeti objasniti zašto je to za nju bilo jedino rješenje. Zašto bi im bilo bolje da su odvojeni. Znala je da je to bilo kukavički, napustiti ga tako, bez objašnjenja. Ali teško je bilo prvi put nekome reći zbogom i nije ju veselilo reći mu to licem u lice. Što ga je toliko zadržalo? Kad su se nekoliko minuta kasnije vrata konačno otvorila, razlog kašnjenja bio je očit. Usisala je zrak, a prsa su joj se stisnula toliko da su je pekla. Baš kao i ona, i on se bio okupao. Vlažna mu je zlatnosmeđa kosa blistala na svjetlosti iz kamina, a svježi miris sapuna zapljusnuo je sparni zrak. Srce joj poskoči. Zar joj mora to još otežati time što uvijek izgleda tako nevjerojatno predivno? Pogledi im se sretnu. Ona otvori usta kako bi se ispričala, ali se istog časa nađe u žestokom zagrljaju koji ju je zapanjio. — Isuse, Christina, umro sam od straha. — Poljubio joj je tjeme i stisnuo je još malo čvršće. — Mislio sam da sam te izgubio. Zvučao je drukčije. Glas mu se činio nježnijim, punim emocija. To se ona samo naivno nadala da je tako. Ništa se nije promijenilo. On je došao po nju — 261 janja|balkandownload

spasio je — ali to je već jednom bio učinio. Ovoga puta si neće dopustiti da je zanesu romantične maštarije. To nije značilo da je on voli. Ona duboko udahne, želeći još malo upijati njegov topli, muževni miris, a zatim se natjera odgurnuti ga. — Znam da zasigurno želiš znati što se dogodilo tvojim ljudima — reče. — Bilo je to tako strašno. — Suze joj navru na oči. — Svi su pobijeni... On se smrkne. — Christina, oni su umrli obavljajući svoju dužnost. Radeći ono što vole. Gorštaci žive da bi umrli u bitci. Svakom je ratniku to najveća čast. Christina to nikad neće razumjeti. Ratnici su bili drukčija sorta ljudi. — Reci mi što se dogodilo — reče joj nježno. Ona objasni kako su ih oni brodovi pratili, a zatim ih bez razloga napali. Slušao je njezinu priču ne prekidajući, osmjehnuvši se kad je čuo kako su je njezini ljudi okružili da je zaštite svojim tijelima. — Možda da nisam... — Ne — zaustavi je. — On bi bili ubijeni bez obzira na to bila ti ondje ili ne. Nitko nije mogao predvidjeti to što se dogodilo. Moji ljudi putuju nekoliko puta mjesečno, a napadi na moru su rijetki. Pretpostavljam da su MacDougallovi prepoznali moj barjak i odlučili nastaviti s pokušajima da me unište. — MacDougallovi ljudi stoje iza tih napada? On kimne. To znači... — Ulovili ste brata Johna prije nego što je uspio ispričati što je saznao? — Jesmo. — Hvala Bogu. Barem nije za to odgovorna. — Ispalo je da je moj novi pisar nećak Johna od Lorne, a da prethodni nije doživio nezgodu. Kako je to strašno! Ona se ugrize za usnicu. Još joj nije sasvim sjelo da ih je izdao njezin prijatelj. Osjetila je Torov pogled na svome licu i pogledala ga u oči. — Što je bilo s njim? On nije skidao pogled s nje. — Znao je što ga čeka. Christina kimne, shvaćajući. Nije bilo drugog načina. Svećenik je znao što riskira i što će se dogoditi bude li uhvaćen. No ipak, srce joj se ispuni tugom zbog njegove smrti. Vidjevši kako se rastužila, Tor joj odmakne pramen kose s lica i pomiluje joj izranjavani obraz gornjim dijelom prsta. — Nije patio. I vjerujem da je uistinu zažalio zbog tvoje uloge u njegovoj izdaji. Mislim da mu je uistinu bilo stalo do tebe. Nježnost u njegovom milovanju je zbuni — jednako kao i njegove ljubazne riječi. Zašto joj mora to tako otežavati? Ona samo želi da sve što prije završi. Okrenuvši lice od njegove ruke, ona ustukne jedan korak. — Nisam te smjela ostaviti tako kako sam to učinila. — Ne, nisi smjela. — Bilo je kukavički ne reći zbogom. Ali... Ja... Nisam znala hoću li imati snage. — Tina, zašto si me ostavila? Od nečeg u njegovu glasu stisne joj se srce. Ne. Ne smije si dopustiti ponovno zamišljati osjećaje koji nisu postojali. Nije ga pogledala kad je odgovorila. — Zato što ne mogu podnijeti živjeti s nekim tko me nikada neće moći voljeti. Tko 262 janja|balkandownload

mi neće dopustiti da dijelim njegov život zato što mu nije stalo do mene, niti me cijeni. — Vidim — reče on ravnodušnim glasom. — Da je to istina, imala bi potpuno pravo napustiti me. Uistinu? Ona ga naglo pogleda u oči, ali u njima ništa nije mogla pročitati. Naravno da je imala pravo. I on je morao prepoznati jalovost njihova braka. Utroba joj je gorjela. Zašto istina tako strašno boli. Zar se ne može pretvarati da mu je barem malo stalo? Ona spusti pogled. Nije željela da vidi suze u njezinim očima. Nekako uspije izustiti riječi koje je kanila, iako joj je svaka zapinjala u grlu. — Ako bi me mogao odvesti do )one na povratku, neću ti više smetati. — Bojim se da to ne mogu — reče on tiho. Zaboljelo ju je kao da joj je netko pritisnu vruće željezo na ranu. — Naravno, imaš previše posla sa svojom družinom i grofom. Možda bi mogao srediti neki brod koji bi me prevezao... — Ne bih. Njegovo izričito odbijanje konačno je natjera da ga pogleda. — Ti ne ideš na )onu — reče. Nije shvaćala. — Ali zakleo si se da ako ikad poželim otići, ti ćeš mi dopustiti da se povučem na )onu zajedno s mojom sestrom. On slegne ramenima. — Predomislio sam se. — Ali ne možeš. Zakleo si se. On se nasmije na njezin zgranuti izraz lica. Bio je to tako neočekivan prizor s obzirom na okolnosti, da nije znala što sad učiniti. Kako može biti tako okrutan i ovako joj se rugati? No kad je pogledala u njegove oči, vidjela je nešto od čega joj srce stane. )skoristivši njezinu zbunjenost, on joj obuhvati rukom struk i privuče je k sebi, pritišćući njezino tijelo uz svoje. Poljubio ju je. Blago. Nježno. Činilo se kao da u tom poljupcu ima emocija. — Učinit ću sve što je u mojoj moći da te zadržim kraj sebe — reče. Svi znakovi smijeha nestadoše, a ona u njegovu pogledu iščita nesigurnost. Ali Tor nikad nije bio nesiguran. — Ne shvaćam. Ovoga se puta on odmakne. Provuče prste kroz svoju još vlažnu kosu. Ona je padala u predivnim, raščupanim valovima točno kraj njegovih ušiju. — Ovo mi ne ide lako. Ona pričeka da on nastavi, ne znajući što je to ovo . On duboko udahne. — Kad sam shvatio da bih te mogao izgubiti, kao da se nešto u meni pomaklo. Kao da se odjednom okrenulo naopačke sve što sam mislio da znam. Činilo se da je na velikim mukama, ali ona se nimalo ne sažali nad njim. — Kako to misliš? — Otkad su mi roditelji umrli, a ja sam postao poglavar, mislio sam da moram biti drukčiji. Da svoju dužnost prema klanu mogu obavljati samo ako odrežem sve emocije. No učinivši to, zaboravio sam živjeti. Ti si u moj život donijela toplinu — reče, pomilovavši joj obraz prstom. — Mislio sam da mi nitko ne 263 janja|balkandownload

treba, ali bio sam u krivu. Ti mi trebaš, Tina. Bez tebe u mom životu ostaje samo hladnoća. On zastane. Christina je zurila u njega. — Za nekoga tko baš ne zna razgovarati o osjećajima, ide ti sjajno. On se s olakšanjem nasmiješi. — To znači da si čula dovoljno? Christina odmahne glavom. — Znam da sam bio budala. — Ona se složila s njim. — Rekao sam riječi za koje nemam nikakvo pravo tražiti tvoj oprost. Mogu se obraniti samo tako da ti kažem kako sam vjerovao da sve moram sam. Znam da si mi ti samo željela pomoći. Nisi ti jedina koju je zavarao taj skromni pisar. Ja te uistinu cijenim. Uvijek sam te cijenio, iako možda nisam znao koliko. Nikad nisam pomislio da bi žena mogla biti moj tajnik, ali ti si mi dokazala suprotno. Rhuairi kaže da su tvoji izračuni besprijekorni. A nakon onoga što si danas učinila... zbog tebe će Bruce doživjeti sutrašnji dan i povesti nas u nove borbe. — Ponos u njegovu pogledu nije se mogao odglumiti. — Oprosti mi, Tina. Pođi sa mnom našem domu i daj mi još jednu priliku. Srce joj se rastapalo. Ništa na svijetu nije tako silno željela kao priviti glavu o njegova prsa i prepustiti se nadi koju joj je ponudio. Ali razum joj je odbio dopustiti da je tako lako pokoleba. Ona ne bi podnijela još jedno njegovo hladno povlačenje poput onog prošli put. — Kako ću znati da nećeš učiniti istu stvar kad učinim nešto što će te uzrujati? On je oprezno pogleda. — Zar me kaniš često uzrujavati? Ona napući usne i podigne bradu. — Možda. Ne mogu biti zadovoljna samo time što sam tvoja žena u spavaćoj sobi. Bojim se da bi me mogao proglasiti prilično zahtjevnom. — Koliko zahtjevnom? — upita on glasom koji je zvučao kao da mu netko upravo vadi zub. — Jako. Ako se pristanem vratiti, bojim se da će među nama biti drukčije. On je bolno pogleda. — Ne kaniš mi nimalo olakšati, zar ne? — Bojim se da ne. — On nagne glavu, a ona nastavi. — Povremeno bih mogla poželjeti da pokažeš privrženost prema meni pred pripadnicima tvoga klana. Sad se trznuo. — To zasigurno nije potre... — Poneki nježan pogled, možda kratak poljubac. Ništa previše teško. — Nećeš ti morati slušati MacSorleyjevo zadirkivanje kraj logorske vatre. — Sigurna sam da si dovoljno velik da to podneseš — reče ona bez imalo sućuti. Opaki se ratnici nemaju pravo žaliti ni na što. — A povremeno bih mogla ponuditi svoje mišljenje o onome o čemu raspravljate. — Sve dok se slažeš sa mnom. — Čak i kad se moje i tvoje mišljenje razilaze. Usna mu se trzne. — Kad smo sami, možeš mi protusloviti koliko god želiš. Ona kimne. — To se čini razumnim. — Je li to sve? — upita on, izgledajući kao čovjek kojeg vode na vješanje. Ona odmahne glavom i pogleda ga u oči, nadajući se da neće zazvučati ranjivo kao što se osjećala. — Moram zahtijevati i tvoje srce. 264 janja|balkandownload

— )maš ga — reče on bez oklijevanja. Ona se s mukom natjera ostati mirnom. On je pogleda patnički. — Ja ću to morati reći, zar ne? — upita je. Ona kimne. — Bojim se da hoćeš. Ja to uistinu moram čuti ako u to kanim povjerovati. — Ti si okrutna žena. — Nisam okrutna. Nemilosrdna sam. — Ona se vragolasto nasmiješi. — Učila sam od najboljeg. Zatim on učini nešto što ona nikad ne bi pomislila, nešto što neće zaboraviti čitavog života. Njezin muž, ponosni poglavar, kralj svog klana, najveći ratnik svoga doba, uzme njezinu ruku i klekne pred njom na koljeno. — Volim te, Tina. Ja možda nisam vitez kakvog si sanjala, ali vrati mi se i ja se zavjetujem da ću se truditi da ti dokažem svoju ljubav svakog dana do kraja naših života. Suze su joj klizile niz obraze. — To uistinu misliš? Kiseli smiješak ukrasi njegovo naočito lice. — Ti to mene moraš pitati bez obzira na moj trenutni položaj? — On se naceri. — Da, ljubavi, ja to uistinu mislim. Volim te svim srcem. — Ona je znala da on nikada nikome nije rekao te riječi. — (oćeš li mi dati još jednu šansu? Ona kimne. On zastenje od olakšanja, privuče je u zagrljaj i nije je puštao dok joj to nije dokazao. Iznova i iznova.

265 janja|balkandownload

26. Poglavlje Ah! Sloboda je plemenita! — JOHN BARBOUR,THE BRUS

U blizini Opatije Scone u Perthshireu . ožujka, .

P

rve zrake zore pojavile su se nad obzorom. Kao da je Bog podigao ruku da sam blagoslovi obred, zrake jarkog narančastog svjetla probijale su se poput prstiju kroz krug od kamenja. Dramatičan je učinak još pojačavao jezoviti zvuk gajda koji je lebdio kroz svježi proljetni zrak. Nije bilo važno što je to kamenje samo po sebi bilo pagansko; njihova sablasna veličanstvenost nadilazila je takvo razmišljanje. Ono je bilo veza s drevnom škotskom poviješću, simbol snage i kontinuiteta, jednako tajnovito kao muškarci koji će upravo kleknuti pred novookrunjenog kralja Škotske kako bi mu se životima zavjetovali na odanost. Kao jedna od nekolicine svjedoka tajnog obreda koji se odvijao između paganskog kamenja, Christina se nije mogla dosjetiti prikladnije kulise za ceremonije. Njezin se muž, naravno, nadao da će ju lijepo ostaviti na sigurnom na Skyeu. Ali ona ovo ne bi propustila ni za što na svijetu. Ona je više nego zaslužila biti ovdje i nije mu dala da to zaboravi. Njezino je otkriće dovelo do konačnog obračuna između Brucea i Comyna, i na kraju, do današnjeg dana. Prije malo više od sedam tjedana, Bruce je ispred oltara crkve Greyfriars ubio svog neprijatelja Crvenog Comyna. Ratni je požar buknuo širom Škotske, pozivajući Škote na borbu pod Bruceovim barjakom, a prije samo dva dana u Opatiji Scone, mjestu na kojem su se u povijesti krunili škotski kraljevi, Robert Bruce je okrunjen za kralja Škotske — premda bez drevnog Skonskog kamena koji je prije deset godina ukrao kralj Edward. Svjedoka obreda krunidbe bilo je manje nego što se Bruce nadao. Bila su prisutna trojica od devet biskupa — uključujući i najutjecajnijeg, Lambertona — a od trinaest grofovija, samo su se grofovi od Atholla, Menteitha, Lennoxa i Mara odazvali pozivu. Posebno se osjetio nedolazak mladog grofa od Fifea, koji je imao nasljedno pravo i dužnost krunidbe škotskih kraljeva. Kako je Fife bio 266 janja|balkandownload

odsutan, neki će dovesti u pitanje valjanost obreda. Ali mladi je grof još bio u Engleskoj kao štićenik kralja Edwarda, a pokušaj da ga se dovede na krunidbu, propao je. Bruce je stajao ispred najvećeg kamena odjeven u kraljevsko ruho sa zlatnom krunom na glavi iznad koje se poput aureole dizalo sunce. — Ne možemo više čekati — reče on Toru. — Morat ćemo nastaviti bez njih. — Doći će oni — reče Tor odlučno. — Daj im još deset minuta. Trebalo im je samo pola od toga. Ni pet minuta kasnije, tri se lika pojave na brežuljku s južne strane, žustro jašući prema njima. U grmljavini kopita, tri pridošlice ulete u središte kruga. Dva je lika ona odmah prepoznala kao ljude njezina muža, a jedan od njih bio je Lachlan MacRuairi. Treće je bila dama. Christina se nasmiješi, shvativši da je njihova misija uspjela. Mladi grof od Fifea nije došao, ali umjesto njega tu je njegova sestra. MacRuairi krene prema njima kako bi joj pomogao sići s konja, ali ga dama — zapravo grofica — pogleda s prezirom i skoči s konja ne prihvativši njegovu ruku. Od mračnog pogleda na njegovu licu Christini se zaledi krv u žilama. Prošavši poput kraljice pokraj prijetećeg (ighlandera ni ne pogledavši ga, grofica požuri prema kralju i klekne pred njim. Spadne joj kapuljača otkrivši dugačku plavu, skoro bijelu kosu, čija je mekoća bila u suprotnosti s čeličnom odlučnošću na njezinu izražajnom licu. Bila je mlada, možda tek nekoliko godina starija od Christine, izražajnih crta lica koje bi se više mogle nazvati zapanjujućim nego lijepim. — Vaša milosti — reče promuklim i ponosnim glasom. — Došla sam čim sam mogla. Nadam se da nisam zakasnila. Bruce joj udijeli tako topao smiješak da se Christina pitala ima li istine u govorkanjima da su oni nekad bili u vezi. — Ma ne, Bella, nisi zakasnila. Nikako nisi. Ne bi mogla zakasniti kad si toliko riskirala da dođeš ovamo. Nije samo Bruce bio zapanjen i duboko zahvalan na hrabrosti mlade grofice. Lady )sabella MacDuff je prkosila i svom mužu i kralju da bi bila ovdje, jer ona nije bila samo sestra grofa od Fifea, već također i žena grofa od Buchana, Johna Comyna — rođaka Crvenog Comyna i vjernog podanika kralja Edwarda. Dobije li Edward priliku, Christina nije sumnjala da će joj se on žestoko osvetiti za ovo danas. Po drugi put u isto toliko dana, gledala je kako Roberta Brucea krune za kralja Škotske, no ovaj mu je put zlatni obruč na glavu stavila lady )sabella. — Beannachd De Righ Alban — reče grofica kad je završila. Neka Bog blagoslovi kralja Škotske. Nakon krunidbe, buntovna je grofica izvedena van kako bi se pridružila Bruceovoj ženi i sestri u palači. )sabella MacDuff je svojim dolaskom donijela odluku i neće se moći vratiti svome mužu i maloj kćeri koju je ostavila za sobom. Christina nesvjesno stavi dlan na svoj trbuh, ne mogavši zamisliti takvu žrtvu. Njezine su sumnje potvrđene prije tek nekoliko dana, no već je osjećala duboku povezanost s djetetom kojeg nosi. Konačno, došlo je vrijeme za obred koji je čekala. 267 janja|balkandownload

Jedan po jedan, Bruceova elitna Straža s Visočja istupi naprijed. Čak i po danjem svjetlu oni su bili zastrašujuć prizor. Da ih sve nije upoznala tijekom protekla dva mjeseca, Christina bi pomislila da su nestvarni — da su plod mašte ili protagonisti nekog mita. Odjeveni u cijelosti u crno, identiteta skrivenog pod kacigama koje su prekrivale i nosove, tajne su ratnike pozvali po njihovim kodnim imenima da kleknu ispod Bruceova velika mača. MacSorley je dobio nadimak Jastreb , MacRuairi Zmija , MacKay Svetac , Boyd Pljačkaš , Lamont Lovac , MacLean Udarac , MacGregor Strijela , Seton Zmaj i Gordon Templar . Zadnji kojeg je trebalo prozvati bio je onaj kojeg je ona čekala. Ostali su joj ratnici odbili reći ime koje su izabrali za njezina muža. — Poglavar — pozove Bruce. Srce joj se stisne od ganuća zbog velike časti koju su njegovi ratnici ukazali njezinom mužu. )ako su dolazili iz različitih klanova, Tor ih je povezao u jedan novi: klan MacLeomhann. Lavlji sin. Taj klan nije vezalo krvno srodstvo, nego zajednički cilj: sloboda, i kao što je jasno davala do znanja nova tetovaža razjarenog lava na ruci njezina muža, obnova škotske krune koju će nositi jedan Škot. Vidjela je sjaj u muževljevim očima pod čelikom kacige i znala je da je to ime i njega dirnulo. Sa srcem u grlu, Christina je promatrala kako njezin muž istupa naprijed da bi kleknuo pred svojim kraljem. Nikad u životu nije bila ponosnija na njega. Bila je svjesna opasnosti, ali ono u što kreću on i ovi ljudi promijenit će povijest. Neće biti lako njegovu umiješanost držati tajnom, ali imali su sreće što on ima brata blizanca koji će ga pokrivati kad ga ne bude. Kad ga ne bude. Oboje će morati mnogo žrtvovati za ovaj rat. No kad je Tor pognuo glavu i kad mu je oštrica Bruceova mača dodirnula rame, Christina je shvatila da je dobila nešto daleko bolje od viteza svojih snova. Pronašla je (ighlandera svoga srca i ljubav koja će trajati čitavog života. Desetorica ratnika formiraju krug oko svoga ratnika. Mačeva podignutih iznad glave, poviču: — Airson an Leomhann! — Za Lava. Bio je to poklič koji će utjerati strah u srca njihovih protivnika. Operacija Bijesni Lav je započela.

by janja

268 janja|balkandownload

Autoričina bilješka

Većina glavnih likova u ovom romanu labavo je bazirana na pravim povijesnim ličnostima. Tor je bio prvi poglavar i začetnik klana MacLeod. U ranim godinama četrnaestog stoljeća, međutim, klanovi kakve danas poznajemo bili su u začetku. Čak je i naziv (ighlander vjerojatno anakronizam — Oksfordski rječnik engleskog jezika Oxford English Dictionary prvi put spominje citat highlandman godine . — no i autori proze (Nigel Tranter) i publicistike G.W.S. Barrow rabe taj izraz pišuću o tom razdoblju. Pretpostavljam da su i oni, kao i ja, shvatili da za njega zapravo nema dobre alternative. Uostalom, sigurna sam da ne bi bilo nimalo zabavno čitati škotsku romansu bez spominjanja (ighlandera . Dvije grane klana MacLeod, MacLeodovi od Harrisa i MacLeodovi od Lewisa, poznati su kao Siol Thormoid i Siol Thorcuil — u doslovnom prijevodu sjeme Tormoda i sjeme Torquila. Nova istraživanja genealogije MacLeodovih preispituju prethodno ustanovljenu vezu Tormoda i Torquila, pretpostavljajući da nisu bili braća, nego je Torquil možda bio Torov unuk (sin Murdochov). Sedamsto godina nakon tih događaja, nemoguće je sa stopostotnom točnošću ustanoviti genealogiju. Ja sam se odlučila prikloniti tradicionalnoj verziji iz dva razloga. Prvi, tako je jednostavnije, a drugi je razlog taj što trenutni poglavar klana MacLeod podržava tu verziju na internetskim stranicama Dunvegana. Također, Torovo podrijetlo od kralja Norveške i kralja Mana, koje spominjem u prvom poglavlju ove knjige, vrlo je pojednostavljeno i upitno. Većina stručnjaka iz područja genealogije slaže se da se Tor dvaput ženio i da mu je druga žena bila Christina Fraser, sestra Alexandera bliskog Bruceovog prijatelja i suradnika koji se kasnije oženio njegovom sestrom Mary i Simona, prvog lorda Lovata. Christinin otac bio je neko vrijeme zatočen u Engleskoj, no za razliku od naše priče, njegova je obitelj također u to vrijeme boravila u Engleskoj. Navodno su Christina i njezina braća proveli neko vrijeme na engleskom dvoru. Torovo bračno savezništvo je savršena ilustracija promjene koja se dogodila na Zapadnom Otočju tijekom toga vremena — ono je od nezavisne morske kraljevine postalo škotski feud. Njegova prva žena bila je članica važne obitelji sa zapadne obale, a druga kći škotskog plemića. Ubilački pohod grofa od Rossa na Skye zapravo se dogodio nekoliko desetljeća prije nego što sam pretpostavila, godine . Bio je jednako brutalan 269 janja|balkandownload

kao što sam opisala i u njemu su ubijana čak i djeca. No smrt Torovih roditelja tijekom tog napada plod je moje mašte. Prema nekim narodnim predajama, Torquil MacLeod dočepao se svojih zemalja na otoku Lewis tako što je pobio sve muške članove klana Nicolsona utopivši ih u Minchu , a zatim se oženio kćeri nasljednicom. Pomislila sam da bi to možda bilo malo pregrubo za ukus većine čitatelja pa sam odlučila malo promijeniti priču kako bi bila romantičnija. Politika koja je okruživala Prvi rat za škotsku neovisnost bila je, najblaže rečeno, strahovito složena. Onima koje detaljnije zanima to razdoblje, od srca preporučujem knjigu G.W.S. Barrowa Robert Bruce izdanje Edinburgh University Pressa, 2005). Onima koji vole zabavnu povijesnu fikciju, preporučujem klasik Nigela Tratera The Bruce Trilogy (Hodder Headline, 1985.). Odnos između Bruce i Wallacea bio je mnogo kompleksniji od onoga o kojem pišem u ovoj knjizi. Obojica su željeli istjerati Engleze iz Škotske, no Wallace je želio škotsku krunu vratiti obitelji Balliol, dok ju je Bruce želio za sebe. Kao što je natuknuto u Torovoj kritici u prvom poglavlju, Bruce je uistinu često mijenjao strane između patriota i Engleza. Njegovi se potezi obično mogu objasniti prouči li se koga su u određenom trenutku podržavali Balliolovi i Comynovi — on je obično bio na suprotnoj strani. Vrlo sam površno spomenula činjenicu koja je vjerojatno bila najniža točka Bruceova života: umorstvo njegova rivala Crvenog Comyna ispred oltara crkve Greyfriars. Oko događaja koji su doveli do tog umorstva postoje brojne kontroverze. Jedna od romantičnih verzija koja se sada smatra nevjerodostojnom) govori o paktu s Comynom i presretanju glasnika koji su nosili dokaz o Bruceovoj izdaji Edwarda. U svome sam se romanu odlučila za tu verziju jer se lijepo uklapala u priču o mojoj učenoj junakinji, ali također i zato što sam imala isti problem kao i mnogi rani Bruceovi kroničari: kako objasniti neupitno nejunački čin velikog junaka. Očito se Comyn ispriječio na Bruceovu putu do prijestolja, no čak i da je bilo nužno riješiti ga se, ubojstvo suparnika jednostavno ne zvuči prihvatljivo, a još mnogo gore zvuči činjenica da je ubijen ispred oltara te je pritom oskvrnuta svetost crkve. Zbog tog je čina Bruce bio ekskomuniciran gotovo dvadeset godina, a na isto je to vrijeme zabranjena Škotska crkva. Napad na dvorac Cumfries zapravo se dogodio neposredno nakon što je Bruce ubio Comyna, a ne prije kao što sam ja napisala. Zauzimanje Dumfriesa bio je Bruceov prvi čin pobune protiv kralja Edwarda. Upravitelj dvorca u to vrijeme bio je sir Richard Siward, a ne Seagrave. Ali Seagrave je uistinu godinama služio u Škotskoj. Jedna od mojih najvećih rupa u znanju o tom razdoblju povijesti tiče se važnosti potomaka kralja Somerleda, posebno MacDonaldovih gospodara Islaya), MacRuairijevih (gospodara Garmorana) i MacDougallovih (gospodara Argylla . MacSorley je skupno ime za sve potomke Somerleda. Bio mi je poznat značaj MacDonaldovih kasnije gospodara Otočja , ali nisam ništa znala o MacRuairijevima i MacDougallovima. Klan MacDougall bio je vjerojatno najmoćniji klan toga vremena, no tijekom Rata za nezavisnost, sreća im je 270 janja|balkandownload

okrenula leđa. Od njihova pada najviše su profitirali naši stari prijatelji Campbellovi. MacRuairijevi će nestati nekoliko desetljeća kasnije. Je li Bruce uistinu imao posebnu jedinicu garde (iglandera koji su mu služili kao osobna vojska? Odgovor je ne, ali postoji nekoliko zanimljivih paralela. Posebna je jedinica plod mašte, ali Bruce je uistinu imao svoju meinie , to jest osobnu pratnju, koju su između ostalih sačinjavali Robert Boyd i neki bliski prijatelji poput Christophera Setona, Alexandera Frasera (Christinina brata), Thomasa Randolfa, Ewrada Brucea i Neila Campbella. Neil Campbell, Alexander Seton i Thomas (ay pismeno su se obvezali braniti i podržavati Brucea do kraja. Također, u jednom od fantastičnih i nevjerojatno sretnih trenutaka, pronašla sam dokument koji spominje Donalda , sina Alistairevog nadahnuće za MacSorleyja), ratnika koji je na molbu Angusa Oga vodio izabranu skupinu (ighlandera ratnu družinu Otočana čija je dužnost bila pomagati i štititi Brucea godine 1306. Zamislite vi to! Razvidno je da je Bruce vrlo rano shvatio važnost Zapadnog Visočja. Kod Bannockburna ., Bruce je vodio diviziju ratnika s Visočja i Otočja u presudnoj bitci protiv Engleza. Tvrdi se da su se mnogi od mojih Čuvara Visočja uključujući Tora borili rame uz rame s njim. A kad su Brucea u njegovom pohodu na krunu snašla najgora vremena, spasili su ga upravo ratnici s Visočja i Otočja. Ali to je tema sljedeće priče.

271 janja|balkandownload

Visočja.

Monica McCarty autorica je brojnih uspješnica o avanturama i borbama škotskih klanova. Njezino zanimanje za škotski klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu: na predavanjima iz komparativne pravne povijesti na Pravnom fakultetu na Stanfordu. Nakon kratke odvjetničke karijere, shvatila je da će biti preteško uskladiti posao s nomadskim životom svoga supruga koji je profesionalni igrač bejzbola. Zato je zamijenila pravne spise škotskim povijesnim romansama čiji su junaci seksi alfa-mužjaci. Monica McCarty živi s mužem i dvoje male djece na širem području San Francisca. Roman Poglavar prvi je u seriji Čuvari

272 janja|balkandownload