Monica McCarty - Novak

Monica McCarty

Novak Roman iz serije ČUVARI VISOČJA

S engleskoga preveo JOSIP KOVAČEVIĆ

Mojemu mužu Daveu, koji misli da su najbolji vjenčani darovi za dug i sretan brak prsten za usta i čepići za uši (kladim se da možete pretpostaviti tko je što dobio!). Uz takvu romansu, mislim da je izbor moje karijere jasan. Ali vratimo se knjizi... Svaki tim treba jednoga svestranog pomoćnika. Nakon petnaest godina u bejzbolu, od čega si većinu proveo u toj ulozi, ova je za tebe!

ZAHVALE

Z

a činjenicu da čitate ovu knjigu otprilike sedam mjeseci nakon što sam završila prvu verziju odgovorna je nevjerojatna skupina ljudi u Ballantineu koji su sposobni obaviti izdavačke djelatnosti brzinom svjetlosti. Puno hvala mojoj urednici Kate Collins, lektorima, korektorima i svima u produkciji na velikom trudu te Junessi Viloria koja ih je sve usmjeravala. Lynn Andreozzi i odsjeku za umjetnost hvala što su opet nadmašili sami sebe s meni omiljenom – i najseksepilnijom – naslovnicom do sada. Također hvala Annelise i Andrei jer su se pobrinule da poslovna strana svega teče glatko kako bih se mogla usredotočiti na pisanje. Naposljetku, hvala Jami što je svakodnevno sa mnom proživljavala dobre i loše trenutke.

ČUVARI VISOČJA

Tor „Poglavar“ MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac Erik „Sokol“ MacSorley: pomorac i plivač Lachlan „Zmija“ MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje Arthur „Rendžer“ Campbell: praćenje i izviđanje Gregor „Strijela“ MacGregor: strijelac Magnus „Svetac“ MacKay: vodič po planinama i kovač oružja Eoin „Udarač“ MacLean: strateg u „gusarskom“ načinu ratovanja Ewen „Lovac“ Lamont: tragač i lovac na ljude Robert „Pljačkaš“ Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa Alex „Zmaj“ Seton: bodež i borba izbliza

PREDGOVOR

L

jeto Gospodnje tisuću tristo deveto. Prije tri godine, pokušaj Roberta Brucea da dođe na škotsko prijestolje i baklja za škotsku neovisnost umalo su ugašeni. Unatoč gotovo nepostojećim izgledima, uz pomoć tajne skupine elitnih ratnika poznatih kao Čuvari Visočja, Bruce je načinio jedan od najvećih povrataka u povijesti ponovno osvojivši kraljevstvo sjeverno od Taya. U ožujku, kralj Robert održao je prvi sastanak parlamenta i uživao u kratkom odmoru od borbe nakon sklopljenog prijeko potrebnog primirja. Ali problemi s barunima neće zauvijek držati zauzetim engleskoga kralja Edwarda II. Primirje se dvaput produljivalo, ali naposljetku stiže poziv za okupljanje u Berwick-upon-Tweedu i pohod na škotske pobunjenike. S Englezima spremnim za pohod i ratom nad glavom, Bruceovo novo kraljevstvo suočit će se s prvim velikim ispitom, pa će se još jednom osloniti na nevjerojatne vještine Čuvara Visočja kako bi pobijedio neprijatelje – engleske i škotske. Bruceovo stupanje na prijestolje možda je podijelilo naciju, ali nije odustao od nade da ujedini sve Škote – čak i one odane Englezima – pod svojom zastavom. Osvojiti njihovu odanost pokazat će se najvećim izazovom do sada.

PROLOG

Rujan 1306. Dvorac Ponteland, Northumberland, granice Engleske

D

ragi Bože, tko bi to mogao biti u ovo doba?

Mary je srce stajalo u grlu dok je jurila niz bakljama osvijetljeno stubište vežući pojas baršunastog ogrtača koji je obukla preko spavaćice. Kad ste udani za jednog od najtraženijih ljudi u Škotskoj, a čovjek koji ga lovi najmoćniji je kralj u kršćanskom svijetu, probuditi se usred noći uz vijesti da je netko na vratima moralo je izazvati određenu količinu panike. Panike koja se pokazala opravdanom kad je Mary ušla u dvoranu, a osoba koja ju je čekala okrećući se zbacila kišom natopljenu kapuljaču tamne vunene halje s glave. Srce joj zastane u grudima. Iako je ženina duga zlaćana kosa bila skrivena ispod najružnije marame koju je ikada vidjela, a njezino nježno lice uprljano blatom, Mary ju je odmah prepoznala. Zaprepašteno je zurila u lice vrlo slično vlastitom. – Janet, što radiš ovdje? Nisi trebala doći! Engleska nije mjesto za Škote – muškarce i žene – koji su imali ikakve veze s Robertom Bruceom. A Janet ih je, baš kao i Mary, imala i previše. Njihova najstarija sestra bila je Robertova prva supruga, stariji brat oženio je Robertovu sestru, četverogodišnji nećak, trenutačni grof od Mara, bio je u progonstvu zajedno s Robertovom kraljicom, a nećakinja im je bila Robertova jedina nasljednica. Engleski kralj Edward bio bi najsretniji kad bi mogao zgrabiti još jednu kćer Mara. Čuvši neodobravanje u Marynu glasu, dvije minute mlađa sestra blizanka odvažno se naceri i stavi ruke na bokove. – Ovo je vrlo ugodna

dobrodošlica nakon što sam oplovila Škotsku i jahala gotovo petnaest kilometara po neprestanom pljusku na najgoroj staroj ragi koju čovjek može zamisliti... – Janet! – nestrpljivo je prekine. Iako se činilo da joj sestra uopće nije svjesna opasnosti, Mary je znala da jest. Ona je odučila hrabro se suočiti sa stvarnošću, dok je Janet više voljela bježati i nadati se da je nikada neće uhvatiti. Janet napući usta kako je uvijek imala običaj kad bi je Mary prisiljavala da uspori. – Došla sam te odvesti kući, naravno! Odvesti je kući. Škotska. Maryno se srce stisne. Bože, da je bar tako jednostavno. – Zna li Walter da si ovdje? – Nije vjerovala da bi njihov brat blagoslovio tako opasno putovanje. Mary pogledom preleti preko sestre obasjane svjetlom svijeće. – I što to, zaboga, imaš na sebi? Mary je trebala znati da sestri ne smije postavljati dva pitanja odjednom jer će joj to pružiti priliku da izbjegne ono koje joj se manje svidjelo. Janet se opet osmjehne, zabaci tamni vuneni ogrtač i raširi suknju svoje halje načinjene od grube smeđe vune praveći se da je od najfinije svile, što je, s obzirom na sestrinu sklonost da nosi upravo takve stvari, činilo njezin trenutačni izbor još neobičnijim. – Sviđa li ti se? – Naravno da mi se ne sviđa... strašno je. – Mary se namršti ne mogavši poreći ljubav prema finim stvarima koju je dijelila sa sestrom. Jesu li to rupe od moljaca? – S tom staromodnom maramom izgledaš kao časna sestra... i to siromašna. To je očito bila stvar koju je trebala reći. Janet zablistaju oči. – Zaista to misliš? Dala sam sve od sebe, ali nisam imala previše izbora... – Janet! – Mary je zaustavi prije nego što je uspjela nastaviti govoriti. Ali, Bože, bilo je tako dobro ponovno je vidjeti! Oči im se sretnu, a grlo joj se počne stezati. – Ne bi smjela b-biti ovdje.

Glas joj naposljetku pukne, a svi se tragovi Janetina lažnog dobrog raspoloženja rasplinu. Trenutak poslije Mary je bila u sestrinu čvrstom zagrljaju. Potekle su joj suze koje je uspijevala zadržati šest groznih mjeseci otkad ju je suprug ostavio u ovoj noćnoj mori. – Ovdje ćeš biti sigurna – rekao je odsutno, razmišljajući o predstojećoj bitki. John Strathbogie, grof od Atholla, donio je odluku i ništa mu nije moglo stati na put. Posebno ne ona. Djetinjasta supruga koju nikad nije želio i žena koju je jedva primjećivao. Progutala je ono malo ponosa što joj je ostalo i upitala: – Zašto ne možemo poći s tobom? Namrštio se i nestrpljivo okrenuo neodoljivo lijepo lice koje je osvojilo njezino mladenačko srce. – Pokušavam zaštititi tebe i Davida. – Sina koji mu je bio gotovo jednako stran kao i supruga. Vidjevši izraz njezina lica, uzdahne. – Doći ću po vas kad budem mogao. Sigurniji ste u Engleskoj. Edward neće imati razloga okriviti vas ako stvari krenu po zlu. Međutim, nisu mogli ni zamisliti koliko će stvari krenuti po zlu. Otišao je toliko samouvjeren, toliko siguran u ispravnost svoga cilja i željan nadolazeće borbe. Grof od Atholla bio je junak, uvijek među prvima koji su bili spremni podići mač na poziv slobode. Sudjelovao je u gotovo svakoj većoj bitki u posljednjih deset godina tijekom dugog rata za škotsku neovisnost. Za cilj zbog kojeg je bio u zatvoru, prisiljen boriti se u Edwardovoj vojsci, zbog kojeg mu je sin više od osam godina proveo u zatočeništvu i zbog kojeg su mu zaplijenjeni (i naposljetku vraćeni) posjedi s obiju strana granice. Ali ništa od toga nije ga spriječilo da se ponovno odazove pozivu, ovoga puta kako bi pomogao njezinu bivšem zetu Robertu Bruceu u borbi za prijestolje. Ali nakon dva katastrofalna poraza na ratištu, Robertova je vojska bila u bijegu. Kao jedan od samo triju grofova koji su svjedočili Bruceovoj krunidbi i pridružili se kralju u pobuni protiv engleskoga kralja Edwarda, muž joj je bio među najtraženijim ljudima u Škotskoj.

Ali Atholl je do sada bio u pravu: Edward nije osvetoljubivo bacio oko na ženu i sina koje je „izdajnički grof“ ostavio iza sebe. Sina oduzetog od nje prije nego što je napunio šest mjeseci, odgajanog na engleskom dvoru i vraćenog tek nešto prije ove godine pod uvjetom da ostane na njihovu posjedu u Engleskoj. Ali koliko će dugo moći izbjegavati Edwardov bijes i mrlju Athollove izdaje? Svakog je dana strahovala da će pogledati kroz prozor i vidjeti kako ih je okružila kraljeva vojska. Bila je toliko umorna od života, u neprestanu strahu, trudeći se biti hrabra. Plakala je na sestrinu ramenu otkrivajući osjećaje protiv kojih se tako odvažno borila kroz vruće i teške jecaje. – Naravno da sam morala doći – reče Janet, mrmljajući riječi utjehe dok plač nije utihnuo. Tek je onda zgrabila Mary za ramena i odmakla je kako bi je pogledala. – Što si to učinila od sebe? Tanka si poput trske. Kad si posljednji put nešto pojela? Toliko je zvučala poput njihove majke – koje nema već gotovo petnaest godina – da se Mary gotovo nasmijala. Unatoč tome što je bila mlađa, Janet je oduvijek imala ulogu zaštitnice. Kroz razočaranje i beznađe Maryna braka, oduzimanje sina i smrt roditelja, sestre i brata, Janet je bila ta koja je brisala Maryne suze. Nije shvaćala koliko se silno usamljenom osjeća dok nije vidjela Janet kako potpuno mokra stoji pokraj vatre u neobičnoj odjeći, ali tu. Ne čekajući Maryn odgovor, Janet preuzme stvari u svoje ruke i jednu od služavki pošalje po malo vina, kruha i sira. Pogledavajući naizmjence dva gotovo identična lica, djevojka nije oklijevala u ispunjavanju njezinih želja. Mary se mogla samo nasmijati kad se nekoliko minuta poslije našla sjedeći uz sestru s velikim pladnjem hrane ispred sebe. Janet je skinula mokar ogrtač i objesila ga pokraj vatre kako bi se osušio, ali još je uvijek nosila maramu i veo koji su, sudeći po drvenom križu obješenom oko njezina vrata, trebali upućivati na to da je časna sestra.

Ponovno pogleda sestru i strah se vrati. – Nisi trebala doći, Janet. Duncan će biti bijesan jer si se dovela u opasnost. – Gotovo je oklijevala s pitanjem. – Kako si uspjela doputovati čak od dvorca Tiorama bez njegove pomoći? Janetina se usta trznu. – Pronašla sam suosjećajniji par ušiju. Pogledi im se sretnu. Nije bilo teško pogoditi na koga je mislila. – Milostiva Christina? Njihov brat Duncan bio je oženjen za Christinu MacRuairi, poznatu kao Milostiva od Otočja, jedinu pravovaljanu nasljednicu vlasti nad Garmoranom. Sa zasluženom velikom moći, Christina ne bi oklijevala suprotstaviti se njihovu zastrašujućem bratu ako je vjerovala da postupa ispravno. Janet kimne. – Njezina je zamisao bila da se obučem ovako. Opskrbila me ljudima i dala mi birlinn. – Naravno, shvatila je Mary. Samo su Otočani milostive Christine dovoljno sposobni moreplovci da bi se neopaženo provukli pokraj engleske flote. – Pristali smo sjeverno od Newcastle-upon-Tynea. Ondje sam kupila konja. Dvanaest funti za tvrdoglavu ragu koja je vjerojatno starija od mene i ne vrijedi ni upola toliko! Taj će čovjek sigurno završiti u paklu nakon što je iskoristio časnu sestru. Janet je bila toliko bijesna da je Mary odlučila prešutjeti činjenicu kako zapravo nije časna sestra. – Trajalo je nekoliko sati duže nego što je trebalo, ali uspjela sam. Prošla sam pokraj skupine engleskih vojnika i nisu me ni pogledali. Mary je bilo drago što sjedi. Samo je njezina sestra mogla pričati o tome kako je plovila opasnim vodama stotinama kilometara oko Škotske točno kroz središte engleske flote, jahala petnaest kilometara kroz ratom opustošeno područje i potom se susrela licem u lice s neprijateljem kao da to nije ništa posebno. – Molim te, nemoj mi reći da si dojahala sama?

Janet je pogleda kao da nije pri zdravoj pameti. – Naravno da nisam. Povela sam Cailina. Mary zastenje. Ako Cailin nije imao barem šezdeset godina, nije imao nijednu. Bivši konjušar njihova oca bio je oženjen njihovom dadiljom i Janet ga je smotala oko malog prsta još kad su imale samo dvije godine. Obje bi ih štitio svojim životom, ali nije bio ratnik. Janet se zlobno osmjehne. – Nije bio presretan što je morao obrijati tjeme, ali doista izgleda kao redovnik. Poslala sam ga u kuhinju da se osuši i pojede nešto dok ti pokupiš svoje i Davidove stvari. Trebali bismo poći što prije. Donijela sam ti halju poput svoje iako se bojim da će ti biti prevelika. – Nos joj se ponovno namršti zbog Maryna izgleda. – Tako mi svega, Mary, izgledaš suhonjavo i snuždeno poput izgladnjela vrapca. – Poznavala je sestru dovoljno da zna kako se nije zgražala bez razloga. Mary je znala da je smršavjela, ali nije bila svjesna koliko dok nije vidjela sestrino zabrinuto lice. – Ali morat će poslužiti. Za Daveyja sam donijela samo ogrtač; ipak je premlad da bi bio redovnik. Sin joj ima devet godina, a začet je prve bračne noći, kad je imala samo četrnaest godina, i rodio se dok joj je suprug bio zatočen u Londonskom tornju nakon prve pobune. Nije vidjela supruga gotovo dvije godine nakon što su se vjenčali. Bio je to nagovještaj događaja koji će se tek odviti. Ništa nije željela više nego objeručke prihvatiti sestrinu ponudu, i da je samo ona bila u pitanju, učinila bi to. Učinila bi gotovo sve da se vrati u Škotsku... Gotovo sve. Međutim, morala je razmišljati o Davidovoj budućnosti. Athollove pobune protiv Edwarda ukrale su djetinjstvo njihovu sinu, neće im dopustiti da mu uzmu i nasljedstvo. Ne ako postoji šansa da neokrznuti pobjegnu iz ove noćne more. Mary odmahne glavom poželjevši se ponovno rasplakati. – Ne mogu. Želim, ali ne usudim se. Ako pokušamo napustiti Englesku,

Edward će nas smatrati izdajnicima, a David će izgubiti pravo na grofoviju. Atholl će doći po nas kad bude mogao. Morala je vjerovati u to. Čak i uz sve što se dogodilo, nije željela ni pomisliti da bi ih mogao ostaviti da se sami suoče s time. Janet se ukipi i širom otvori velike plave oči. – Ti nisi čula? Nešto u sestrinu glasu zazvonilo je na uzbunu pa joj se hladnoća raširi po koži poput ledenog prekrivača. – Što nisam čula? – Robert se izvukao i pobjegao na Otočje uz pomoć našega brata i milostive Christine. Međutim, kraljičina pratnja odvedena je u Tain prije više od tjedna. Grof od Rossa oskvrnuo je utočište St. Duthac i dao ih uhititi. – Mary duboko uzdahne zbog takva svetogrđa. – Zbog toga sam došla. Krv nestane iz Maryna lica. – A Atholl? – upita ukočeno, iako je znala odgovor. Janet nije ništa rekla. Nije bilo potrebe. Mary je znala da je njezin muž bio u društvu žena. Uvijek je bio u društvu žena. Obožavale su ga. Ipak je junak. Međutim, sada je tomu došao kraj. Škotski je herojski grof uhvaćen. Srce joj se stisne. Nakon svih razočaranja i boli, u njoj su još uvijek postojali tragovi djevojačke ljubavi koju je nekada osjećala prema njemu. Ti su osjećaji zdrobljeni davno, ali pomisao na supruga u lancima uskrsnula je ostatke snova koji su ostali. Zašto, Johne? Zašto je moralo završiti ovako? Nije bila sigurna misli li na njihov brak ili na njegov život. Možda na oboje. – Žao mi je – reče Janet, položivši dlan na njezin. Nikada nije voljela Maryna supruga, ali čini se da je razumjela njezine osjećaje. – Mislila sam da znaš.

Mary odmahne glavom. – Sami smo ovdje. Sir Adam dođe kad može. Međutim, prije gotovo tjedan dana pozvan je na dvor... – zaustavi se, shvativši da to vjerojatno nije bila slučajnost. Je li znao? Ne. Mary otjera tu misao. Sir Adam Gordon učinio je sve u svojoj moći da bi zaštitio nju i Davida posljednjih šest mjeseci te je čak bio jamac kako bi joj pustili sina. Bio je jedan od Athollovih najbližih prijatelja. Dvojica muškaraca zajedno su se borila za Škotsku kod Dunbara i Falkirka, zajedno su služili u Edwardovoj vojsci kod Flandersa kad su poraženi. Iako su dva prijatelja stala na suprotne strane po pitanju Bruceova kraljevanja, pri čemu je sir Adam bio odan svrgnutom kralju Johnu Balliolu i stao na stranu njihovih bivših engleskih saveznika protiv Brucea, znala je da će sir Adam dati sve od sebe kako bi ih zaštitio. – Ne možemo više odgađati – reče Janet. – Christinini ljudi čekaju nas. Moramo biti ondje prije zore. Ipak, Mary je oklijevala. Athollovo uhićenje nije ništa promijenilo. Možda je čak postalo još važnije da ne čine ništa nepromišljeno. Međutim, čekati da vidi hoće li se Edward okomiti na njih bilo je kao ući u kavez s gladnim lavom i nadati se da te neće primijetiti. Što da učini? Mary je imala vrlo malo iskustva u donošenju važnih odluka. Prvo ih je umjesto nje donosio otac, a potom suprug. Zavidjela je sestri na samostalnosti u svijetu koji su vodili muškarci. Janet je bila zaručena dvaput, ali u oba slučaja zaruke su završile smrću. Janet je sigurno osjetila njezinu neodlučnost. Uhvati je za ramena i prisili da je pogleda. – Ne možeš ostati ovdje, Mary. Edward je sišao s uma. Šire se glasine... Zaustavila se kao da su riječi previše bolne. – Što? – Mary upita. Suze navru na sestrine oči. – Šire se glasine da je dao objesiti našu nećakinju Marjory u kavezu na vrhu Londonskog tornja.

Mary uzdahne. Kavez? Takvo što bilo je nevjerojatno čak i za Edwarda Plantageneta, samoprozvanoga „Čekića Škota“ i najokrutnijeg kralja u kršćanskom svijetu. Marjory, Robertova kći koju je imao s njihovom preminulom sestrom, bila je tek djevojčica. – Sigurno si pogriješila. Janet odmahne glavom. – I Mary Bruce i Isabella MacDuff, također. Mili Bože! Bilo je prestrašno uopće zamisliti takvo barbarstvo – i to nad ženama. Pokušala je progutati, ali grumen užasa zaglavio joj je u grlu. Iznenada, sestra joj se okrene prema prozoru. – Jesi li čula? Mary kimne i, drugi put ove noći, srce joj poskoči u panici. – Zvuči kao topot konja. Je li prekasno? Jesu li vojnici kojih se bojala napokon stigli? Kavez... Obje su žene pojurile prema prozoru kamene kule, četvrtaste obrambene građevine koja je bila učestala pojava u pograničnim područjima. Bilo je mračno i kiša je još uvijek lijevala, ali Mary je mogla razaznati kako im se približavaju sjene trojice jahača. Tek kad su ih obasjale baklje ispod vrata, ugledala je poznate ruke i pluća su joj napokon ispustila zrak. S olakšanjem je duboko uzdahnula. – To je sir Adam. Ali olakšanje nije dugo potrajalo. Ako je sir Adam došao u ovo doba noći, morao je postojati razlog, a s obzirom na okolnosti, vjerojatno je nosio loše vijesti. Senešal1 njezina supruga primio ga je u dvorani nekoliko minuta poslije. Iza njega se nisu ni stigla zatvoriti vrata kad je potrčala prema njemu. – Je li istina? Jesu li uhvatili Atholla? Namršti se, očito iznenađen što to zna. Međutim, uočivši njezinu sestru za stolom iza, iznenađenje mu splasne. – Milostiva Janet – reče i kimne glavom. – Što vi radite ovdje? Prije nego što je uspjela odgovoriti, Mary ga ponovno upita: – Je li istina? 1

Upravitelj dvora, imanja i ceremonijala (nap. prev.).

Dok je kimao, njegovo se grubo, borbom istrošeno lice objesilo. Adam je imao tek četrdeset godina – on i Atholl bili su isto godište – ali rat ga je postarao. Kao i sve njih, shvatila je. Imala je samo dvadeset tri godine, ali ponekad se osjećala kao da je dvostruko starija. – Da, djevojko, istina je. Odveden je u Kent kako bi mu se sudilo u Canterburyju. Mary uzdahne. Odabravši Kent, kralj Edward nije ostavio puno mjesta za sumnju u ishod suđenja. Poput mnogo škotskih plemića, Atholl je imao velike posjede u Engleskoj, uključujući i ogromna imanja u Kentu. S obzirom na to, bio je prisiljen odati počast Edwardu. Tako je suđenje škotskome grofu postalo engleska stvar. Slomila se, znajući da ljupki grof od Atholla ovoga puta neće izbjeći vješala. Istu je spoznaju mogla vidjeti i na sir Adamovu licu. Ali vidjela je još nešto. – Što je bilo? Pogled mu skrene na njezinu sestru. – Ne biste trebali biti ovdje, gospođice. Ne smijete si dopustiti da vas vide. – Naizmjence je pogledavao jednu pa drugu sestru. – Da vas ne poznajem tako dobro, bilo bi mi teško odrediti koja je koja. – Ne smijem si dopustiti da me vidi tko? – Janet reče, pretvorivši Maryne misli u riječi. Sir Adam uzdahne i okrene se natrag prema Mary. – Zato sam došao. Požurio sam da vas pripremim. Edward je poslao ljude po tebe i Davida. Mary se smrzne. Jedva je uspjela progovoriti. – Hoće li nas uhititi? – Ne, ne. Žao mi je, nisam te htio prestrašiti. Kralj se samo želi uvjeriti da ste ti i Davey zbrinuti. Janet se glasno podsmjehne. – Zbrinuti? To je zanimljiv odabir riječi. Je li zbrinuo i našu nećakinju Marjory?

Sir Adam nije mogao prikriti gnušanje. – Edward je trenutačno bijesan, ali ponovno će promisliti o svemu kad se smiri. Ne vjerujem da bi djevojčicu strpao u kavez. – Pogled mu se susretne s Marynim. – Kralj za Athollove postupke ne krivi ni tebe ni Davida. Zna da si mu bila odana, a David mu je poput unuka, nakon što je proveo gotovo osam godina u kućanstvu princa Edwarda. Ti i dječak nećete biti u opasnosti. – Ali što ako ste u krivu? – upita Janet. – Biste li stavili život moje sestre na kocku prepustivši je nagloj naravi Edwarda Plantageneta? – Vladarovi nevjerojatni naleti bijesa – naslijeđe anžuvinskih predaka za koje se govorka da potječu od samoga vraga – bili su dobro poznati. Janet odmahne glavom. – Ne, došla sam je odvesti kući. Sir Adam oštro je pogleda. – Je li to istina? Bježite iz Engleske? Mary nije odgovorila na postavljeno pitanje. Pogledala ga je, tiho ga moleći da joj kaže istinu. – Hoće li kralj moga sina opet zatočiti u nekom engleskom kućanstvu? Vidjela je iskru nesigurnosti u njegovim očima. – Ne znam. Prsa joj se bolno stegnu. Prošlo je devet godina, ali sjećanje na to kako su joj istrgnuli sina iz ruku bilo je jasno kao da se dogodilo jučer. Mary je odlučila. Neće – ne može – dopustiti da joj opet oduzmu sina. Sina koji je već sad bio više Englez nego Škot. Zurila je u sir Adama. – Hoćeš li nam pomoći? Oklijevao je. Nije ga krivila. Nije joj bilo drago tražiti to od njega nakon svega što je učinio za njih, ali s Edwardovim ljudima za petama, nije imala puno izbora. Trenutak oklijevanja nije potrajao dugo. – Odlučna si u svojoj namjeri? Ona kimne. Atholl neće doći po njih. Sad je sve na njoj.

Uzdahnuo je dajući joj do znanja da to ne odobrava, ali da razumije kako nema smisla raspravljati. – Onda ću učiniti što mogu kako bih ih zadržao. – Okrene se prema Janet. – Imate li kako otići? Janet kimne. – Imam. – U tom slučaju, pođite po Davida i nestanite. Bit će ovdje za nekoliko minuta. Mary mu se baci u zagrljaj. – Hvala ti – reče, gledajući ga suznim očima. – Učinit ću sve što mogu da biste bili na sigurnom – reče. Maryno srce nateklo je od zahvalnosti. Kad bi barem njezin muž bio takav. – Dugujem život Athollu. Iako je sir Adamov otac pao na ratištu kod Dunbara, herojski postupci njezina muža omogućili su sir Adamu da pobjegne. Nekada je bila ponosna na suprugove pothvate i ratničke vještine. Ali ponos mu nije bio dovoljan. Diviti se takvu čovjeku izdaleka bilo je potpuno drugačije nego udati se za njega. Navukla je odjeću koju joj je sestra donijela – koja je uistinu bila prevelika i visjela na njoj poput vreće – pa otišla po sina. Janet je zamijetila oprez u dječakovim očima kad je pogledao majku, ali nije ništa rekla. Mary je znala da će mu trebati vremena. Ali nakon tri mjeseca, David se i dalje trzao na njezin dodir. Da nije toliko sličio ocu, možda i ne bi tako boljelo. Međutim, osim njezine svijetle kose, mladić je u ostalome bio posvema nalik na oca. Na sreću, David nije prigovarao što su ga probudile usred noći, ogrnule u grubi vuneni ogrtač i odvele u olujnu noć. S obzirom na to da je odgojen u Engleskoj gotovo kao zatočenik – iako je bio omiljen – postao je vrlo dobar u držanju jezika za zubima. Predobar. Njezin mladi sin za nju je bio zagonetka.

Cailin je uhvati u medvjeđi zagrljaj kad ju je ugledao. Morala se suzdržati od smijeha. Janet je bila u pravu: okrugla, vedra lica i jednako istaknuta trbuha, doista je izgledao poput redovnika. Zamijenivši konja kojeg je Janet kupila za dva u vlastitim stajama – ona će jahati s Daveyjem, a Janet s Cailinom – krenuli su prema istočnoj obali. Putovanje je bilo sporo i opasno, a cesta blatnjava i skliska. Kišilo je prejako da bi zapalili baklju pa je bilo teško išta vidjeti. Ali puno je gori bio neprestan strah, napeta i pojačana osjetila i istrošeni živci na rubu pucanja dok su čekali začuti zvuke potjere. Ipak, sa svakim prijeđenim kilometrom, strah je bio sve manji. Znala je da moraju biti blizu, a Janet je to potvrdila. – Skoro smo stigli. Birlinn je skriven u uvali odmah iza mosta. Mary nije mogla vjerovati. Uspjet će! Ide kući. Škotska! Ali dok su prelazili drveni most preko rijeke Tyne, u daljini je čula zvuk od kojeg se smrznula. Nije ju uplašio topot kopita iza njih, nego udarci metala pred njima. I Janet ih je čula. Pogledi im se sretnu djelić sekunde prije nego što je sestra zamahnula uzdama i pojurila naprijed prigušeno kriknuvši. Mary poviče za njom kako bi je zaustavila, ali Janet je jurila s Cailinom iza sebe. Mary čvrsto stisne sina ispred sebe i požuri za njom uranjajući u tamu dok su zvukovi borbe postajali sve glasniji i glasniji. – Janet, stani! – poviče. Sestra će joj stradati. Englezi su sigurno nekako pronašli Otočane i članovi klana njihove nevjeste borili su se za vlastiti život. Na sreću, ako Janet već nije bila razumna, Cailin jest. Prisilio je konja da uspori, omogućivši Mary i Davidu da ih sustignu. Janet je pokušala istrgnuti uzde iz ruku starijeg muškarca. – Cailine, daj mi ih. – Mary je

bila dovoljno blizu da može vidjeti mahniti bijes u sestrinim očima. – Moram ići. Moram vidjeti. – Muškarcima neće pomoći to što ćete poginuti – Cailin reče oštro, oštrije nego što ga je ikada čula. – Ako im se nađete na putu, razmišljat će samo kako obraniti vas, a ne sebe. Janetine oči zasuze. – Ali ja sam kriva. – Ne – bijesno reče Mary. – Nisi ti kriva, nego ja. I jest. Nije trebala dopustiti da dođe do ovoga. Trebala je pobjeći već prije nekoliko mjeseci. Ali kad je postalo jasno da je Bruce poražen, vjerovala je da će suprug doći po njih. Je li uopće pomislio na to što će im se dogoditi kad je odjahao za slavom? – Tko se bori, majko? – David upita. Mary pogleda u sinovo ozbiljno podignuto lice. – Muškarci koji su tvoju tetku doveli k nama. – Znači li to da ne odlazimo? Kao da ju je netko uštipnuo za srce kad mu je čula tračak olakšanja u glasu. Ali je li ga mogla kriviti što nije želio otići? Engleska mu je bila jedini dom. Bože, kako su ga iznevjerili! Nije mu izravno odgovorila, nego je pogledala sestru. – Moramo se vratiti prije nego što nas otkriju. Nikada ne bi uspjeli sami doći do Škotske. – Nemojte još odustajati, djevojko – reče Cailin. – MacRuairiji se znaju boriti. Ali koliko dugo mogu čekati? Odluku je umjesto njih donijela buka konja koju su nekoliko trenutaka poslije čuli kako im se približava. Englezi bježe! Nažalost, vojnici su jahali prema mostu, a oni su im bili točno na putu.

– Brzo – reče Mary. Požurili su natrag prema mostu prije nego što završe između Engleza u bijegu i Otočana koji su ih, čini se, progonili. U trenutku kad je stigla na drugu stranu mosta, iza sebe začuje Janetin vrisak. Mary se okrene i ugleda Cailina kako pada s konja uz zastrašujući udarac. Činilo se kao da se sve odvilo u trenu. Janet se zaustavi i skoči s konja nasred mosta kako bi mu pomogla. Cailin je pao na trbuh, a iz leđa mu je stršila strijela. Mary pogleda iza sestre i ugleda gomilu muškaraca na brežuljku s kojeg su upravo pobjegli. Divlji pokliči Otočana parali su noćni zrak. Progonitelji su sustigli bjegunce i obala rijeke postala je bojište. Mary kroz zveket mačeva vikne sestri: – Ostavi ga! Moraš ga ostaviti! – Englezi su jahali ravno prema njoj pokušavajući pobjeći od Otočana. Pregazit će Janet. Pogledale su se u oči, udaljene jedna od druge kojih petnaest metara. Mary je znala da Janet neće ostaviti Cailina. Pokušavala ga je podići držeći ga ispod ruku, ali mučila se jer je bio pretežak. Mary okrene konja namjeravajući silom odvući sestru s mosta ako bude morala, a u istome trenu učini joj se kako netko viče iza nje: – Ne! – Konj joj se propeo na stražnje noge kad je zastrašujuća eksplozija odjeknula kroz olujnu noć. Vrisnula je, čvrsto stisnuvši Davida i držeći uzde kao da joj život ovisi o tome, pokušavajući ne skliznuti sa sedla. Gotovo je uspjela smiriti životinju kad je zasljepljujući bljesak prasnuo na mostu ispred nje. Munja? I najneobičnija grmljavina koju je ikada čula. Oh, Bože, Janet! Užasnuto je promatrala kako plamen guta most, a sestra joj nestaje iz vida. Posljednje čega se sječa bilo je kako drži sina ispred sebe dok s konja padaju na leđa.

Kad se nekoliko sati poslije probudila suha u toploj spavaonici, prvo je pomislila da je sve to bio ružan san. Ali onda je shvatila da je noćna mora tek počela. Cailin je bio mrtav, a sestra joj je nestala i pretpostavljalo se da je poginula nakon što ju je odnijela rijeka kad se most urušio. Glas koji je čula bio je sir Adamov. Stigao je točno na vrijeme da je vidi kako pada. David je bio neozlijeđen, ali Mary je glavom udarila u kamen i onesvijestila se, a leđa su joj bila poprilično natučena. Međutim, njezine ozljede bile su najmanji problem. Da nije bilo sir Adama, njihovih bi nekoliko narednih tjedana zasigurno bilo neizvjesno. Zaštitivši Mary od Edwardova bijesa lažući da su je Bruceovi ljudi odveli na silu, sir Adam zamolio je kralja da joj dopusti da se u potpunosti oporavi prije nego što otputuje u London. Zbog toga ona i David nisu odvedeni pred kralja sve do studenoga. Imala je gotovo dva puna mjeseca sa sinom prije nego što su joj ga opet uzeli i zatočili u kućanstvu princa od Walesa, gdje je bio sluga. Napustila je dvor i vratila se u Ponteland (gdje je morala ostati) četrnaestog studenog, tjedan nakon što je grof od Atholla obješen na povišenim vješalima, što je priličilo njegovu „uzvišenu“ statusu – okrutni odgovor kralja Edwarda kad ga je njezin suprug podsjetio na njihovo srodstvo. Napuštajući grad, trudila se ne podići pogled dok je prolazila ispod ulaza na Londonski most, gdje je glava njezina supruga bila zabodena na šiljak uz glave drugih škotskih izdajnika (ili heroja, ovisno o tome s koje ste strane granice živjeli), Williama Wallacea i Simona Frasera. Zgodni, otmjeni vitez podigao je mač za svoj posljednji plemeniti cilj. Mary je već odavno ostavila ljubav prema Athollu iza sebe – ili je to bila mladenačka zaluđenost? – pa ju je iznenadila dubina njezine žalosti. Ali uz žalost, osjećala je i ljutnju zbog onoga što im je učinio.

Imala je sreću, govorkalo se, što je nisu poslali u samostan poput drugih supruga i kćeri izdajnika. Spasili su je njezina „odanost“, kraljeva privrženost njezinu sinu i sir Adamovo jamstvo. Da se nije zaklela sama sebi, objeručke bi prihvatila tihu osamu samostana daleko od meteža rata koji joj je uzeo oca, brata, a sada i supruga. Ali zaklela se da će se pobrinuti da njihov sin naslijedi očevu grofoviju i da nikada neće prestati tragati za sestrom za koju je u dubini srca odbijala prihvatiti da je poginula. Život koji je do tada poznavala, međutim, više nije postojao.

1. POGLAVLJE

Srpanj 1309. Newcastle-upon-Tyne, Northumberland, granice Engleske

M

ary je trgovcu predala paket u koji je uložila gotovo tristo sati rada i strpljivo čekala dok je proučavao različite torbice, trake i kape s onim istim nevjerojatnim okom za detalje otprije skoro tri godine kad mu je prvi put donijela robu za prodaju. Kad je završio, starac prekriži ruke i zabrinjavajuće se namršti. – Sve ste ovo napravili u četiri tjedna? Čini se da vam je preko noći pomagala skupina vila, milostiva, jer ste mi obećali da ćete ovaj mjesec usporiti. – Usporit ću idućeg mjeseca – uvjeravala ga je. – Nakon žetvenog sajma. – A što ćemo s blagdanom svetoga Mihaela? – upita podsjećajući je na veliki sajam u rujnu. Osmjehnula se namrštenom čovjeku. Doista se trudio izgledati impozantno, ali s obzirom na njegovu krupniju tjelesnu građu i ljubazno, smireno lice, to mu nije polazilo za rukom. – Nakon blagdana svetoga Mihaela ulijenit ću se i morat ću kupiti oprost od velečasnog Andrewa ili će mi duša biti u vječnoj opasnosti. Pokušao je ostati namršten, ali pobjegao mu je osmijeh. Odmahnuo je glavom kao otac koji previše voli svoje zločesto dijete. – Jedva čekam da to vidim. Predao joj je vrećicu novca, kako su se i dogovorili. Zahvalila mu se i ugurala je u torbicu koju je nosila oko struka uživajući u težini koja ju je vukla nadolje.

Jedna tamna, gusta obrva prošarana dugim, sijedim nitima zamišljeno se podigne. – Ne biste toliko morali raditi kad biste pristali ispuniti jednu od narudžbi koje sam dobio za vaš rad. Šteta je ovako kvalitetne opus anglicanum2 vezove bacati na ove seljake. Izgovorio je to s tolikim gađenjem da se Mary jedva suzdržala da ne prasne u smijeh. Ljudi koji su redovito posjećivali njegov štand nisu bili seljaci, nego rastuća klasa trgovaca – ljudi poput njega – koji su pomagali učiniti Newcastle-upon-Tyne važnim gradom. Tržnice i sajmovi poput današnjeg bili su među najboljima sjeverno od Londona. A štand Johna Bureforda, prepun kvalitetnog tekstila i odjevnih dodataka, bio je jedan od najpopularnijih. Za otprilike jedan sat bit će krcat nestrpljivim mladim ženama u potrazi za najnovijom modom iz Londona i s kontinenta. Uzeo je jednu od traka, plišano-baršunastu boje rubina na koju je zlatnim koncem istkala vinski motiv s listom. – Primijetile su to čak i na njima. Djevojke u ovom gradu natječu se koja će biti prva i osigurati si jednu od vaših tunika ili zidnih ukrasa. Bile bi zadovoljne čak i porubom na majici. Dopustite mi da to dogovorim, samo recite cijenu. Ukočila se i stari ju je strah zabljesnuo. Instinktivno je počela šaptati. – Niste im rekli, zar ne? Izgledao je uvrijeđeno. – Milostiva, ne razumijem zašto sve želite obavljati u tajnosti, ali poštujem naš dogovor. Nitko ne mora znati da ste to vi. Ali jeste li sigurni da nećete razmisliti o nekoliko odabranih stvari? Mary odmahne glavom. Očuvanje privatnosti bilo joj je vrjednije od nekoliko novčića više. Prije tri godine ostala je sama, zastrašujuće nespremna za nošenje s novonastalim okolnostima i s tek šačicom funti. Mogla je otići kralju kao što su morali drugi u njezinu položaju, ali bojala se privlačiti pozornost na sebe. Znala je da je najbrži put do još jednog 2

Vezovi s prikazima svetaca popularni u srednjovjekovnoj Engleskoj (nap. prev.).

političkog braka bio da zatraži nešto iz kraljevskih škrinja. Mogla je otići k sir Adamu – štoviše, ponudio joj je pomoć – ali nije mu željela biti još veći teret nego što trenutačno jest. S najamninom od dvorca jedva je zarađivala dovoljno da plati sluge i održi sebe i svog jedinog pratitelja na životu, pa je znala da nešto mora smisliti. Što bi učinila Janet? To se često pitala otkad je prisiljena početi se brinuti za sebe. Kao zaštićena mlada plemkinja s nešto obrazovanja i vrlo malo vještina, mogućnosti su joj bile poprilično ograničene. Jedina stvar koju je zapravo znala raditi bilo je šivanje. Vještinu s iglom dijelila je sa sestrom i, iako je to budilo bolna sjećanja, počela je vesti predmete poput traka, kapa i, naposljetku, torbica – stvari koje ne bi privlačile pozornost na obrtnika. Nažalost, taj dio njezina plana nije upalio kako se nadala i njezine su „drangulije“ privukle pozornost. Ona, međutim, nije. Sin Edward, čini se, nije gajio istu mržnju prema njezinu suprugu i „škotskim izdajnicima“ poput svoga oca pa ju je novi kralj zasad ostavio na miru. Namjeravala je pobrinuti se da tako i ostane. – Imam sve što mi je potrebno – Mary reče, iznenađena shvativši da je uistinu tako. Bilo je vrlo lako slomiti se nakon što je izgubila sestru i supruga i nakon što su joj ponovno oduzeli sina, a ona se našla u praktički zatvoreničkom položaju na neprijateljskoj zemlji. Kiselkast osmijeh poigravao joj je na usnama. Janet bi se bez sumnje borila protiv svojih baršunastih okova i bunila protiv nepravde na svakom koraku. Ali Mary je uvijek bila objektivnija i suočavala se sa stvarima onakvim kakve jesu, a ne kakve bi ona željela da budu. Nije gubila vrijeme oplakujući stvari koje nije mogla promijeniti. Razočaranja rano u braku pripremila su je za to.

Iako je potraga za sestrom polučila uznemirujuće malo rezultata, a sina je posjećivala žalosno rijetko, stvorila je novi život u Engleskoj. Tih, miran život daleko od ratnih razaranja. Neprestana opasnost koja je bila velik dio njezina života nestala je s Athollom, kao i patnja jer je udana za muškarca koji je jedva primjećuje. Bez njih, osjećala se kao da je s leđa skinula teret za koji nije ni znala. Prvi put u životu nije imala oca ili supruga koji će upravljati njezinim postupcima, a ni sestru koja će je štititi, i njezino je samopouzdanje poraslo. Otkrila je da joj neovisnost odgovara – poprilično joj se svidjelo brinuti se za sebe. Dani su tekli u predvidljivom ritmu. Obavljala je svoje dužnosti kao gospodarica dvorca, vezla u slobodno vrijeme i držala se za sebe. Iskoristila je situaciju najbolje što je mogla i, ako već nije bila sretna, bila je zadovoljna. Jedine stvari koje je mogla poželjeti bile su vijesti o Janet i više vremena sa sinom, a nadala se da će joj sir Adam uskoro donijeti dobre vijesti o potonjem. Nije bilo potrebe privlačiti pozornost na sebe prihvaćajući dodatni posao. Trgovac ju je pogledao kao da bogohuli. – Potreba? Tko govori o potrebi? Nikada dosta novca. Kako ću vas ikad učiniti trgovkinjom ako tako govorite? Njegov ju je izljev nasmijao. Starac joj uzvrati osmijehom. – Lijepo je vidjeti kako se smiješite, milostiva. Premladi ste da biste se skrivali iza te tamne odjeće. – Imala je samo dvadeset šest, ali izgledala je deset godina starije. Ili se barem trudila. Napravio je grimasu. – I taj veo. – Podigao je jednu od njezinih traka. – Izrađujete ove predivne stvari za druge, a sami ih ne želite nositi. Recite da ćete mi ovaj put dopustiti da vam pronađem nešto u boji što možete nositi.

Mary ga zaustavi. – Ne danas, gospodine Bureforde. Sivilo njezine odjeće, kao i činjenica da radi previše postali su im učestala tema. Ali kao i sve drugo, njezin izgled osmišljen je tako da ne privlači previše pozornosti. Kako je jednostavno ljepota mogla postati neupadljiva. Crna, bezoblična odjeća, težak veo i ružne marame tamnih boja koje se ne slažu s njezinim tenom, besane noći provedene pod svijećom i, možda najviše od svega, suhonjavost koja je stisnula i izoštrila njezine inače meke crte lica. Izgladnjeli vrabac. Sjetila se sestrinih riječi tužno se osmjehnuvši. Da je Janet ovdje, stavila bi hrpu kolača ispred nje i ne bi joj dopustila da ustane od stola dok se ne udeblja desetak kilograma. Mary je vidjela da bi se starac raspravljao, ali sprječavala ga je razlika u njihovim položajima. – Trebala bih poći – reče, odjednom shvativši koliko je vremena prošlo. Zora se polako pretvorila u jutro i ljudi su se već počeli motati oko štandova. Bit će to još jedan prekrasan dan. Poprilično je zavoljela sjevernu Englesku tijekom ljeta. Bujni zeleni krajolik nije se toliko razlikovao od sjeveroistoka Škotske gdje je odrasla u dvorcu Kildrummyju. Ostavila je bolna sjećanja po strani prije nego što su uspjela doprijeti do nje. Nije razmišljala o tadašnjem životu. Tako je bilo lakše. – Čekajte – reče. – Imam nešto za vas. Prije nego što ga je stigla odbiti, nestao je u šatoru koji je podigao iza stola, ostavljajući je da sama pazi na njegovu robu. Mogla ga je čuti kako mrmlja dok je razbacivao stvari i smije se. Nije imala pojma kako je išta uspio pronaći u tim sanducima i košarama. Nesvjesno, pogledom je pretraživala gomilu tražeći zlatnu, plavu kosu žene prosječne visine. Pitala se hoće li ikad moći otići nekamo u gomilu ljudi i ne tražiti sestru – i ne osjetiti oštar ubod razočaranja kad je

ne bude mogla pronaći. Sir Adam preklinjao ju je da prestane. Samo se muči, rekao je. Međutim, iako je njezina potraga bila bezuspješna, Mary nije mogla prihvatiti da joj sestre više nema. Znala bi... Zar ne? Okrenula se čuvši nešto i ugledala majku s dvoje djece koja je došla pogledati pladanj sa šarenim trakama s druge strane stola. Po njihovoj je odjeći mogla zaključiti da nisu bili bogati poput Burefordovih uobičajenih kupaca. Pretpostavljala je da je žena supruga jednog od zemljoradnika. Bila je očito iscrpljena. Jedno je dijete držala u naručju – bebu staru otprilike šest mjeseci – a drugo za ruku, djevojčicu od tri ili četiri godine koja je zurila u trake kao da su suho zlato. Kad je dijete posegnulo za jednom, majka je povuče. – Ne, Beth. Ne diraj ništa. Odjednom još jedna djevojčica proviri iza njezine haljine i omota bucmaste prste oko šačice traka. Prije nego što ju je majka uspjela zaustaviti, okrenula se i nestala u gomili. Mlada žena vikala je za njom u panici. – Meggie, ne! – Vidjevši Mary kako stoji i očito pretpostavljajući da je ona trgovkinja, ugurala joj je bebu u naručje i stavila ruku drugog djeteta u njezinu. – Žao mi je. Vratit ću vam ih. Sve se dogodilo toliko brzo da joj je trebao trenutak kako bi shvatila da drži dvoje djece. Mary nije znala tko je više potresen, ona ili djeca. I beba i djevojčica zurile su u nju razrogačenih očiju kao da se ne mogu odlučiti hoće li se rasplakati ili neće. Osjetila je peckanje u prsima. Imala je toliko malo dragocjenih sjećanja na ono nekoliko mjeseci koliko je provela uz Davida kad se rodio, ali taj pogled bilo je jedno od njih. Prestrašio ju je. Beba ju je prestrašila. Bojala se njegova plača, svakog zvuka koji bi proizveo u snu. Bilo ju je strah držati ga i stalno se brinula je li ga dojilja dovoljno nahranila. Bojala se da će joj ga oduzeti.

Ostavila je to sjećanje po strani. Bilo je to davno. Bila je tako mlada. A sad... Sad je to bila prošlost. Ali peckanje je postalo oštrije kad se zagledala u bebine meke, plave oči. David je bio mlađi kad su joj ga oduzeli i nije mislila da će ponovno držati bebu u naručju. Zaboravila je kakav je to osjećaj. Kako ti se instinktivno zakače za prsa. Zaboravila je ugodnu toplinu i meki miris bebe. Očito ocijenivši da joj ne predstavlja prijetnju, beba joj se nasmiješila od uha do uha i počela blejati poput ovce. – Ba, ba... Mary si nije mogla pomoći i uzvrati joj osmijehom. On – ili ona, nije bilo moguće reći u tom trenutku – bio je slatki mali vražićak velikih, plavih očiju, kratke baršunaste smeđe kose i svijetlih, rumenih obraza. Zdravo popunjen, bio je poprilično velik. Odjednom osjeti da je netko povlači za ruku. Pogledala je dolje gotovo zaboravivši na djevojčicu. Očito je i ona odlučila da se ipak neće rasplakati. – Želi svoju lopticu. Mary zagrize usnu. Mislila je kako je premlada da bi pričala, ali djevojčica je posjedovala samopouzdanje na kojem bi joj Mary zavidjela u tim godinama. – Bojim se da nije kod mene. – Pogledala je oko sebe, ne zamijetivši na stolu ništa što bi sličilo igrački. Prisjetivši se novčića koje joj je dao trgovac, posegne u torbicu i izvuče kožnatu vrećicu. – Je li ovo u redu? – Držeći je ispred bebe, počela ju je tresti, a dijete je zauzvrat počelo mahati rukama i smijati se. Zgrabio ju je, a ona se zacerekala kad je počeo oponašati njezine pokrete mašući vrećicom gore-dolje iako s puno više zanosa. Nadala se da je čvrsto zavezana. Djevojčica – Beth – sigurno je čula njezine misli. – Pazite da je ne otvori. Sve stavlja u usta... pogotovo svjetlucave stvari. Prošli se tjedan gotovo ugušio novčićem.

Mary se namršti shvativši da o tome nije razmišljala. Ta djevojčica znala je više o bebama nego ona. Također je bila stanja nego što je Mary mislila. – Koliko imaš godina? – Četiri i pol – reče ponosno. Ponovno čitajući Maryne misli, dometnula je: – Tata kaže da sam sitna za svoje godine. Mary je primijetila kako opet čeznutljivo promatra trake. – U redu je – reče. – Bi li željela uzeti jednu? Djevojčica je razrogačila oči do nevjerojatnih razmjera i žustro kimnula glavom. Ne pruživši Mary priliku da se predomisli, istog je trenutka zgrabila svijetloružičastu traku s istkanim srebrnim cvjetovima. Tako ju je ponizno držala svojim sićušnim prstima da se Mary morala nasmijati. – Imaš izvrsno oko. Mislim da si izabrala najljepšu od svih. Od dječjeg osmijeha ostala je bez daha. Čežnja se uzburkala u njoj prije nego što ju je užurbano smirila. U prošlosti... Majka se užurbano vratila duboko dišući i ispričavajući se te čvrsto držeći malenu razbojnicu za zapešće. – Tako mi je žao. – Vratila je ukradene trake na stol i slobodnom rukom odriješila Mary bebe. Mary je iznenadilo koliko se željela pobuniti. Odjednom se osjećala... lišeno. Ostavivši neobično sentimentalan trenutak po strani, usta joj se iskrive u osmijeh. – Čini se da imate pune ruke posla. Žena joj uzvrati osmijehom, zahvalna na razumijevanju. – Ovo je samo polovica. Imam tri momka koji ocu pomažu oko stoke. – Iznenada primijeti vrećicu u bebinim rukama. Razrogačila je oči poput svoje kćeri. – Willie! Gdje si to našao? – Ne brinite se – reče Mary uzevši je natrag. – Dopustila sam mu da se igra njome. – Predvidjevši sličnu reakciju na traku u Bethinim rukama, dometnula je: – Nadam se da vam ne smeta. Voljela bih da je Beth zadrži.

Žena se počela buniti da je to previše, ali Mary je ustrajala. – Molim vas, to nije ništa, a ona... – zaustavila se i grlo joj se stisne. – Podsjeća me na nekoga. Nije to primijetila do sada, ali djevojčica je bila izrazito slična njoj i Janet kad su bile djeca. Slamnata plava kosa, blijeda koža, velike plave oči i nježan, osjetljiv izgled. Mlada je žena očito osjetila emocije koje su se krile iza poklona pa joj je zahvalila i odvukla djecu. – Ostavim vas nasamo nekoliko trenutaka i vi počnete dijeliti robu besplatno? To je to, odustajem od vas. Nikada nećete biti trgovkinja. Mary se okrene, iznenađena što vidi trgovca kako stoji i promatra je. Iako ju je grdio riječima, ton mu je bio drugačiji. Po svjetlucanju tuge u njegovim očima, Mary je znala da je vidio više nego što je priželjkivala. Dohvatila je popucale krajeve osjećaja i ponovno ih skupila u svežanj. Taj je dio njezina života završio. Bila je i supruga i majka – iako nijedno nije ispalo kako je planirala. Nije bilo koristi od držanja za prošlost. Ali ovaj kratki događaj čežnjom je pomutio tihi život koji si je izgradila i podsjetio je na sve što je izgubila. Možda nikad neće moći dobiti Davidovo djetinjstvo natrag, ali bila je odlučna u namjeri da bude dio njegove budućnosti. Malobrojne zgode da ga vidi u posljednjih nekoliko godina nisu ih zbližile, ali nadala se da će se to promijeniti. Sin će joj uskoro napustiti kraljevo kućanstvo kako bi postao štitonoša, a sir Adam se iz petnih žila trudio da ga pošalju jednom od baruna na sjeveru Engleske, blizu nje. Trgovac joj preda malu drvenu kutiju. – Što je to? – upita. – Otvorite je.

Otvorila ju je i iznenađeno uzdahnula. Oprezno je podigla dva okrugla stakalca uokvirena rogom i spojena zakovicom u sredini sa svilene podloge na kojoj su se nalazila. – Pronašli ste ih! On kimne glavom, pretjerano zadovoljan njezinom reakcijom. – Čak u Italiji. Mary ih podigne prema očima i svijet čarobno iznenada postane veći. Zvali su ih occhiale. Naočale. Izmislio ih je talijanski redovnik prije više od dvadeset godina, ali još su uvijek bile iznimno rijetke. Spomenula ih je jednom kad je shvatila koliki su joj danak na vidu uzeli dugi sati provedeni radeći pod svijećom. Postajalo je sve teže i teže vidjeti sitne očice. – Veličanstvene su. – Pažljivo ih je vratila u kutiju i omotala ruke oko njega čvrsto ga zagrlivši. – Hvala vam. Zarumenio se i sretno osmjehnuo. Takvi emocionalni izljevi nisu bili uobičajeni za nju – barem ne otkad je bila djevojka – i iznenadili su je osjećaji koji su joj navirali u prsima. Shvatila je da joj je draži stari trgovac nego što joj je bio vlastiti otac. U tom ga je trenutku zagrlila tako čvrsto kao da ga nikada neće pustiti. A onda se, odjednom posramljena, povukla. Što on misli o njoj? Ali njezina uobičajena suzdržanost očito ju je napustila. – Koliko vam dugujem? – upitala je. Nakostriješio se i odmahnuo rukom kao da ga je uvrijedila. – To je poklon. Oštro ga je promatrala. – Dijelite robu besplatno? Trebalo bi vas biti sram što se nazivate trgovcem. Zacerekao se na njezin pokušaj da zvuči poput njega. – To je dugoročno ulaganje. Kako ćete raditi ako ne vidite? Namjeravam se poprilično obogatiti na vama, milostiva.

Maryne su se oči neobično ovlažile. – Oprezno, starče, vaš je ugled nepopustljivog pregovarača ugrožen. I njegove su se oči caklile više nego inače. – Poričem svaku riječ. Najbolje da se sad maknete odavde jer uskoro neće biti ugrožena samo moja tajna. Još jednom ga zagrlivši, Mary mu udovolji. Iako ništa ne bi voljela više nego uživati na suncu i malo se motati sajmom, znala je da to nije pametno. Instinkt da ne privlači pozornost duboko se ukorijenio u njoj. Ako se u njezinu srcu i probudila tuga nakon događaja s djecom i trgovcem, znala je da će proći. Imala je sve što joj je potrebno. Kad bi se s vremena na vrijeme osjećala kao da joj nešto nedostaje, podsjetila se da treba biti zahvalna na onome što ima. Pronašavši konjušara na mjestu gdje ga je i ostavila, Mary uzjaše konja i krene na dug put prema dvorcu. S novcem u torbici, suncem na licu i ne morajući stalno pogledavati preko ramena, osjetila je mir za koji nije mislila da postoji prije tri godine. Usprkos lošim izgledima, izdajnikova preplašena, povučena i zanemarena žena izgradila je novi život. Sama. Maryno teško zarađeno zadovoljstvo pretvorilo se u jedva obuzdano uzbuđenje kad je pri dolasku u dvorac vidjela tko je čeka. Sir Adam! Nosi li vijesti o njezinu sinu? Molim te, daj da bude štitonoša negdje u blizini... Uletjela je u sobu. – Sir Adame, imate li kakve vijesti?... Ali ostatak pitanja ostao je neizrečen kad je shvatila da nije došao sam. Razrogačila je oči. Biskup St. Andrewsa? Što William Lamberton radi ovdje? Bivšega škotskog domoljuba za kojeg se smatra da je zapalio želju Roberta Brucea za krunom zatočio je prvi Edward na više od godinu dana prije nego što se pomirio s drugim prošle godine i time dobio

djelomičnu slobodu u Durhamskoj biskupiji. U njezinoj glavi, Lamberton je imao veze s ratom. Nelagoda se probila kroz uzbuđenje. I prije nego što je čula što ima za reći, sumnjala je da je stigao dan kojeg se pribojavala. Nakon kratkih pozdrava, muškarcima nije trebalo dugo da joj kažu što žele. Izgubila je tlo pod nogama. U šoku je klonula na klupu koja je, na sreću, bila iza nje. Zidovi života koji je izgradila srušili su se tako lako. Dio nje znao je da će ovaj dan doći. Kao kći jednoga škotskoga grofa i udovica drugoga – bez obzira na to što je obješen zbog izdaje – bila je predragocjena da bi je zauvijek zanemarili. Ali nije očekivala ovo. Ne, ne može to učiniti. Zurila je u sir Adama i prstima čvrsto stiskala crnu vunu svoje halje. – Kralj želi da odem u Škotsku? Stari prijatelj kimne glavom. – U dvorac Dunstaffnage u Lornu. Bruce – škotski baruni koji su stali na stranu Engleza odbijali su nazivati ga kraljem Robertom – ondje sljedećega mjeseca održava Visočke igre. Mary je dobro poznavala bivši dvorac MacDougalla. Bila je ondje jednom s mužem prije nekoliko godina tijekom posjeta njegovoj sestri koja se udala za poglavara MacKenzieja i boravila u dvorcu Eileen Donan koji nije bio daleko. – Bit ćete dio našega mirovnog izaslanstva – dometne biskup. Mary nije mogla vjerovati da bi kralj nedavno oslobođenom prelatu – čovjeku tako bliskom Bruceu – dao dopuštenje da ode u Škotsku i pregovara u njegovo ime. Bilo je to kao da date zatvoreniku ključ i kažete mu da zaključa iza sebe. Za razliku od nje, Lamberton nije imao sina u Engleskoj koji bi osigurao njegovu „odanost“. – Kralj je dopustio da predstavljate interese mladoga grofa – objasni sir Adam.

Mary ga oštro pogleda. Edward je zasigurno shvaćao koliko je uzaludno bilo slati je da zastupa sina i zahtijeva zemlju u Škotskoj. Osim nekoliko iznimaka poput Balliola, Comyna i MacDougalla, Robert Bruce dobro se pobrinuo da ne izgubi zemlju grofova i baruna koji su mu se još uvijek protivili poput Daveyja u nadi da će ih s vremenom vratiti i pridobiti njihovu vjernost. Međutim, neće uvažiti zahtjeve – ni pravo na najamninu – onima koji mu odbiju odati počast. U suštini, našli su se u bezizlaznoj situaciji. Davey je imao titulu škotskoga grofa bez zemlje u Škotskoj da to potkrijepi. Edward je morao znati da su izgledi za uspjeh vrlo mali – dok god je David u Engleskoj. Morao je postojati neki drugi razlog. – Je li to sve? Sir Adam stisne usta ne mogavši sakriti svoje nezadovoljstvo. – Zna koliko ti je Bruce naklonjen. Ah, u tome je stvar! Edward je želio da špijunira za njega. Svjesna da je biskup usredotočeno promatra, pravila se ravnodušnom. – Koliko mi je naklonjen bio. Nisam vidjela svoga bivšeg zeta godinama. Čak i da to želim – a nije željela – šanse da mi se povjeri vrlo su male. – I ja sam mu to rekao – sir Adam odvrati, slegnuvši ramenima kao da želi kazati: ali znate kralja. Na sreću, nije ga znala, a trudila se da tako i ostane. – No, Edward je odlučan u namjeri da se našoj skupini pridruži žena. Misli da će ženski glas pomoći tijekom pregovora, a koga je bolje povesti nego Bruceovu bivšu svastiku? Prije, na čiji se povratak može računati. – Dakle, ja bih ga trebala smekšati kako bi prihvatio Edwardove uvjete, je li tako? Lamberton nije mogao prikriti osmijeh čuvši njezinu izravnu procjenu. – Na neki način, da. – Mislio sam da ćeš biti zadovoljna – reče sir Adam, promatrajući je zabrinuta lica. Bio je to izraz na koji se već naviknula posljednjih nekoliko godina.

– Jesam – nesvjesno odgovori. Znala je da bi trebala biti. Prije tri godine ništa nije željela više nego vratiti se kući. Ali iznenada shvati da jedan dio nje ne želi otići. Velik dio nje koji nije želio buditi bolna sjećanja. U Škotskoj za nju više nije bilo ničega. Brat Duncan poginuo je s Bruceovom braćom prije više od dvije godine u propalom iskrcavanju na Loch Ryan kad je Bruce odlučio ponovno uzeti krunu. Od njezine su obitelji ostali samo sin i nećak, petogodišnji trenutačni grof od Mara kojeg su uhvatili zajedno s majkom, Bruceovom sestrom, i ostatkom kraljičine pratnje u Tainu. Ali obojica su bili u Engleskoj. Poput njezina sina, mladi grof od Mara bio je povlašteni zatvorenik u Edwardovu kućanstvu. Ali zašto sad? Zašto ju je kralj odlučio primijetiti nakon gotovo tri godine? Baš kad je pronašla trunku mira daleko od ratnih uništavanja i politike, želio ju je povući natrag. Srdžba za koju nije ni znala da postoji eksplodirala je u njoj. Nisu li joj dovoljno oduzeli? Zašto je jednostavno ne mogu ostaviti na miru? Svjesna da je oba muškarca promatraju zabrinutih lica i znajući da nema riječi kojima bi opisala kako se osjeća, pokušala je prikriti svoju reakciju. – Samo sam se nadala da donosite neke druge vijesti. Sir Adam pretpostavljao je na što misli. – David je poprilično drag kralju. Odluka oko toga kojem će barunu grof od Atholla biti štitonoša još nije donesena. Ali mislim da postoji dobra šansa da Percy dobije tu čast. Stisnula je šake još jače. Bilo je to gotovo predobro da bi bilo istinito. Lord Henry Percy, prvi barun Percy, nedavno je kupio dvorac Alnwick u Northumberlandu. Sin bi joj bio tako blizu. – Misliš li?... Nije mogla izgovoriti te riječi. Sir Adam završi rečenicu umjesto nje. – Ne vidim razlog da vam bude zabranjeno posjećivati ga koliko god mu to dužnosti budu dopuštale. To jest... – zaustavi se.

Pogodila je što je planirao reći. – To jest, ako učinim ono što Edward traži. Slegnuo je ramenima kao da se želi ispričati. – Davey... grof... doista želi da ideš u njegovo ime. Srce joj poskoči s posramljujućom gorljivošću. – Je li to on rekao? Sir Adam kimne glavom. – Nije zaboravio da si upravo ti prije dvije godine zamolila kralja da vrati englesku zemlju koja je bila zaplijenjena nakon Athollove smrti. Bio je to jedini put kad je hotimice privukla kraljevu pozornost. Uz pomoć sir Adama i sir Alexandera Abernethyja koji su skupili novac da isplate de Monthermera koji je privremeno obavljao ulogu grofa, njezina je molba bila uspješna. Sin joj je dobio polovinu očevine – englesku polovinu. Ako ih je u bilo kojem trenutku pomislila odbiti, znala je da ne može. Sin nikada prije nije tražio ništa od nje. Bila je to prilika da učini nešto za njega. Imao je gotovo trinaest godina, a još joj je uvijek bio gotovo potpuni stranac. Samo će se više udaljavati kako se bude približavao trenutku kad će postati vitez. Ovo bi joj mogla biti posljednja prilika da se zbliže. Bio je to trenutak da održi riječ i pobrine se da joj sin dobije grofoviju. A možda je to bila prilika da održi i svoju drugu riječ. Jedno ju je pitanje progonilo posljednje tri godine unatoč vrlo malim šansama za to: Je li se Janet nekako uspjela vratiti u Škotsku? Činilo se nevjerojatnim i milostiva Christina uvjeravala ju je da su se muškarci sami vratili na Otočje, ali Mary nikad nije pitala Roberta zna li što. Sada će moći. Kao da je čuo njezine misli, biskup je pristojno požuri: – Vrijeme je, djevojko. Mary pogleda u prelatove oči. Godine zatočeništva nisu mazile Williama Lambertona. Poput nje, bio je mršav do krajnjih granica. Ali oči

su mu bile tople i neobično pune razumijevanja. Njegove su je riječi trznule, gotovo kao da joj je pokušavao nešto reći. Odlučno kimne glavom. – Naravno. Naravno, ići ću. Možda neće biti bolno koliko se pribojavala. Moglo je biti i gore. Mislila je da će, kad je se Edward napokon sjeti, to biti kad je bude želio udati za jednoga od svojih baruna. Naježila se. Biti u mirovnom izaslanstvu u Škotskoj bilo je bezbroj puta bolje od toga. Nije imala namjeru špijunirati za Edwarda, ali obavit će dužnost i vratiti se tihom životu u Engleskoj s, nadala se, više prilika da vidi sina. Sir Adamu je laknulo. Uhvatio ju je za ruku i nježno potapšao. – Ovo će biti dobro za tebe, vidjet ćeš. Predugo si sama. Imaš tek dvadeset šest godina. Premlada si da bi se povukla u osamu. Mary zagrize usnu da se ne bi nasmijala sjetivši se da je iste riječi čula nekoliko sati prije. Nema sumnje da bi se nekad ponosni vitez, a sad cijenjen političar iznenadio shvativši koliko toga zajedničkog ima s trgovcem. Ni sir Adam nije odobravao njezin odabir odjeće, ali pretpostavljala je da zna zbog čega se tako odijeva. – Nisam godinama bio na igrama – reče Lamberton. – Ako se dobro sjećam, vaš je muž bio vrlo dobar natjecatelj. – Sjetila se. Tako je stekao prvu slavu. – Bit će zabavno. – Potom, očito zaboravivši na čijoj bi strani trebao biti, dometne: – Možda će vam se svidjeti koji od natjecatelja. Mary je pomislila – a možda je to i više voljela – kako će prije dobiti kugu.

2. POGLAVLJE

Kraj kolovoza 1309. Dvorac Dunstaffnage, Lorn, Škotska

K

ennetha Sutherlanda okružile su obožavateljice čim je kročio u svečanu dvoranu dvorca Dunstaffnagea. Navikao je na određenu količinu ženske pažnje, ali tek se trebao naviknuti na pomahnitalu atmosferu na Visočkim igrama. Natjecatelji su uživali u gotovo božanskom statusu, a favoriti poput njega imali su mnogobrojne obožavateljice. Vrlo zanesene obožavateljice. Iako nije volio ništa više nego biti u središtu pozornosti mnoštva prelijepih žena, večeras je bio na zadatku. Dok je kralj u Dunstaffnageu pregovarao s engleskim izaslanicima, Kenneth je bio na vlastitom mirovnom zadatku. Upravo se vratio s dvotjednog putovanja na sjeveru gdje je smirivao Munroove, dugogodišnje saveznike njegova klana, nakon propalog pokušaja Donalda Munroa, desne ruke njegova brata, da ubije kralja. Sada kad se Kenneth vratio, nestrpljivo je čekao priliku da porazgovara s kraljem. Bruce, kako su ga zvali njegovi ljudi, to je predugo odgađao. Kako se činilo da je Bruce zaključan u grofovu solaru sa svojim ljudima, bilo je očito da će razgovor morati pričekati. Trebao je uživati u svakom trenutku slušajući kako ljudi prepričavaju njegove pothvate na ratištu, ali Kenneth se više iz navike nego zbog stvarnog ushićenja smijao, zadirkivao i prihvaćao komplimente djevojaka nekoliko trenutaka prije nego što je sjeo za jedan od stolova točno ispred podija. Inače bi nasljednik grofovije zaslužio mjesto za visokim stolom, ali s obzirom na to da su Visočke igre trebale

početi, većina škotskih plemića – barem onih odanih Bruceu – bila je ondje. Njegova sestra Helen sjedila je na suprotnoj strani stola i kolutala očima na „gomilu štovateljica“, kako ih je zvala. On je odgovorio bespomoćno sliježući ramenima, što je uopće nije zavaralo. Ako su mu se djevojke željele bacati pod noge, on ih zasigurno nije planirao spriječiti. Znao je da postoji puno gorih načina za provesti vrijeme nego sjediti između dviju predivnih mladih žena s peharom vina u ruci. Ali ovaj put ga velike plave oči, meke crvene usne, zavodnički namješteni steznici i lak moral nisu privlačili. Pogled mu je sve vrijeme bježao prema vratima solara. – Hoćete li se natjecati u svim disciplinama, gospodine lorde? Kenneth se okrene prema ženi s lijeve strane, svjestan nježnog pritiska njezine noge na svojoj. Milostiva Alice Barclay cijelu mu je večer slala ne baš suptilne signale i bilo je nemoguće ne primijetiti poziv u njezinim očima dok ga je očarano promatrala. Ako je i postojala neka sumnja – a nije – način na koji se nagnula prema njemu i pružila mu dobar pogled na poprilično zavidan dekolte samo što nije vikao: Uzmi me! Osmjehnuo se. Iako je bez sumnje bila dovoljno lijepa, a te meke, okrugle grudi toliko primamljive da bi i redovnika dovele u napast, bio je to poziv koji nije imao namjeru prihvatiti. Milostiva Alice bila je mlada supruga jednog od Bruceovih najpovjerljivijih zapovjednika, sir Davida Barclayja, a samim time i zabranjeno voće. Kenneth nije namjeravao učiniti nešto što bi razljutilo kralja. Vrlo je naporno radio kako bi se dokazao i nije to sve planirao odbaciti zbog žene, bez obzira na to koliko primamljivo zvučalo. Ali milostiva Alice nije mu to olakšavala. Još se malo nagnula naprijed prislonivši ruku na njegovu preponu pod stolom i bujnim ga

grudima okrznuvši po ruci. Osjetio je ukrućenu bradavicu preko vune svoje tunike i tijelo mu je reagiralo. Blag osmijeh nakrivi mu usta. Zabranjeno je voće samo dok mu Bruce ne odgovori, a nakon toga će se možda predomisliti. – U većini disciplina, milostiva Alice, iako se bojim da nisam baš dobar plesač. Prepustit ću ples s mačevima onima vještijih nogu. – Mislim da ste skromni. Čula sam da ste poprilično vješti, gospodine lorde. Posebice sa svojim mačem. – Pomaknula je ruku bliže rastućoj izbočini između njegovih nogu za slučaj da su mu promakle sugestivne riječi. Iako je dolazio u iskušenje vidjeti koliko daleko može ići – zadnji put kad ga je djevojka usred gozbe dirala pod stolom još je bio štitonoša – nije želio riskirati. Žalosno uzdahnuvši, uhvati je za ruku i makne je iz krila. Osmjehnuo se nadajući se da će time ublažiti odbijanje. – Možda na vježbalištu. Trenutačno se mogu usredotočiti samo na to. Na sreću, žena s njegove desne strane smatrala je da je posvetio sasvim dovoljno vremena Alice. – Dame su se već počele kladiti, gospodine lorde. Vjerujem da ste favorit u većini disciplina s oružjem. Podigne obrvu praveći se da je razočaran. – Samo s oružjem? Milostiva Eleanor, kći sir Williama Wisemana, još jednog od Bruceovih najbližih pratilaca, zarumeni se ne shvaćajući da je podbada. – Možda i u hrvanju. Ali Robert Boyd još uvijek nije rekao hoće li se prijaviti ili neće. Kako je Kenneth bio poprilično siguran da je Robbie Boyd član Bruceove tajne vojske, sumnjao je da će mu kralj dopustiti da se uopće približi natjecateljskom terenu. I Magnusu MacKayu, Toru MacLeodu, Eriku MacSorleyju i Gregoru MacGregoru također. Svi prijašnji prvaci igara i redom, pretpostavljao je, članovi Bruceove čuvene fantomske skupine ratnika. „Čuvene“ zbog gotovo epskih pothvata, a „fantomske“

jer su poput utvara iskakali iz tame i vraćali se u nju dok je njihov identitet ostajao nepoznanica. Kralj nije želio privlačiti pozornost na njihove sposobnosti sada kad su imena članova njegove tajne vojske bila toliko cijenjena. Glasine o elitnoj skupini ratnika – tajnoj vojsci – kružile su već godinama. Međutim, tek nakon što je prošle godine zajedno s ostatkom sutherlandskoga klana stao na Bruceovu stranu, Kenneth je shvatio da nisu samo stvarni, nego i da je dječak s kojim je odrastao jedan od njih. To jest, bio je dok nije poginuo u borbi. Kenneth je namjeravao zauzeti prijateljevo mjesto među najboljim škotskim ratnicima. Ako su članove novačili na Visočkim igrama, nije im planirao dopustiti da posumnjaju u njegove sposobnosti. Bez obzira na to s kim se morao suočiti. – Rado ću prihvatiti izazov – reče iskreno. Hrvanje nije baš bilo u potpunosti točan naziv. Borba prsa o prsa bilo bi ispravnije. Bila je to borba bez suzdržavanja – tučnjava dvaju muškaraca. Natjecanje u čistoj snazi i umijeću borbe, a dvojica protivnika na raspolaganju nisu imali ništa osim vlastitih šaka. – Jesi li siguran, Sutherlande? – Kenneth se ukoči čuvši poznat glas iza sebe. – Ako se dobro sjećam, prošli se put baš i nisi iskazao. Ramena su mu se refleksno ukočila, ali kad se Kenneth okrenuo kako bi pogledao muškarca koji je sjeo pokraj njegove sestre dok je on bio usredotočen na vrata solara, na licu mu se nije moglo vidjeti da je čuo zadirkivanje. Obično nije izbjegavao sukobe. Do sada. Budi miran, reče sam sebi. Kenneth se namjeravao ponašati najbolje što može, pa čak i ako ga to bude koštalo života. I to ne samo u društvu žena. Bio je odlučan obuzdati narav i ne dopustiti budućem prokletom zetu da ga razbjesni i dokaže kako nije dostojan Bruceove tajne vojske iako se činilo kao da je upravo to bio MacKayev osobni zadatak.

Nije nagao ni usijana glava, dovraga! Magnus MacKay bio mu je neprijatelj, suparnik i trn u oku još otkad je Kenneth prvi put uzeo mač u ruke. MacKay ga je dok su bili mladici pobijedio na igralištu više puta nego što se želio prisjetiti. Ali sjećao se svakoga od njih. Više neće. Kennethu je bilo dosta drugog mjesta. Veći dio protekle tri godine proveo je usavršavajući svoje vještine u borbi te postao jedan od najboljih ratnika u Visočju. Odlučio je to dokazati tako što će zaslužiti mjesto u Bruceovoj vojsci. To jest, ako mu MacKay ne stane na put. Osmjehnuo se muškarcu kojim se njegova sestra planirala vjenčati na kraju igara. – Ako se dobro sjećam, nisi ni ti. – Magnus se smrkne. Nije volio gubiti ništa više od Kennetha, a te ih je godine obojicu pobijedio Robbie Boyd. – Ali to je bilo prije četiri godine. Možda smo danas obojica bolji? – A kako se nikad nije mogao oduprijeti da prokletnika podbode natrag, dometne ženama oko sebe: – Iako se bojim da nećete vidjeti MacKaya u borbi. Još uvijek mora njegovati ruku nakon ozljede. Djevojke su odmah izrazile razočaranje i poželjele mu brz oporavak dok se Kenneth cerio namrštenom gorštaku. Dobro je znao da je sve u redu s MacKayevom rukom, ali Bruce mu je zabranio da se natječe. Također je znao koliko bi se ratnik ponosan na svoju žilavost nakostriješio od same pomisli na „njegovanje“ ičega. I on bi se osjećao jednako tako. – Ne moram... – MacKay se zaustavi tako naglo i primjetno uzdahne da je Kenneth pretpostavio kako mu se lakat njegove sestre poprilično snažno zabio u rebra. Pogledavši Helen koja mu se anđeoski smiješila, MacKayev bijes splasne. – Na sreću, imam vrlo vještu iscjeliteljicu koja mi pomaže da se oporavim. Red je došao na Kennetha da se namršti. Iako nitko drugi za stolom nije shvatio MacKayevu senzualnu aluziju, on zasigurno jest. Pomisao na to kako će MacKay oženiti njegovu malu sestru bila je dovoljno loša, ali

kopiletu je bolje da prste drži uza se do vjenčanja. Ipak, primijetivši kako se crvenilo penje u sestrine obraze, Kenneth se bojao da je prekasno za to. Počeo je razmišljati o obećanju da se neće tući s MacKayem, kad se vrata solara otvore i muškarci počnu izlaziti iz prostorije. Namjeravajući uhvatiti kralja prije nego što ode, užurbano se ispričao i u jednom koraku prešao pet metara do solara. Stražari na vratima zapriječili bi mu put da ga kralj nije ugledao i mahnuo mu da uđe. – Baš sam tebe želio vidjeti. Uđi, Sutherlande, uđi – reče Bruce. Kako se činilo da ga kralj izbjegava, Kennetha su iznenadile njegove riječi. – Željeli ste me vidjeti, Veličanstvo? Bruce mu pokaže na stolicu preko puta stola za kojim su sjedili članovi vijeća. Samo je nekoliko ljudi ostalo u prostoriji. Kenneth je prepoznao slavnog mačevaoca i trenera Tora MacLeoda s lijeve strane, sir Neila Campbella s desne strane i, na vlastito iznenađenje, Williama Lambertona, biskupa St. Andrewsa, pokraj njega. Čuo je da je biskup dio Edwardova mirovnog izaslanstva, ali zašto je sada ovdje? Nakon što su se pozdravili, Bruce reče: – Jesi li malo razmislio o našemu prošlom razgovoru? Kennethu je trebao trenutak da shvati na što misli. Tada se sjetio. Zadnji je put razgovarao s kraljem nakon što je Kennethov brat William, grof od Sutherlanda, najavio plan da se vjenča iscjeliteljicom njihova klana, Muriel, umjesto kraljevom sestrom Christinom kad je puste iz zatočeništva u Engleskoj. Kralj je želio savez sa Sutherlandima, a ta je dužnost sada ostala na njemu pošto ga je William imenovao svojim nasljednikom. Kenneth nije znao detalje, ali Muriel je navodno bila neplodna. U jednom trenutku – nadao se za puno godina – grofoviju će naslijediti Kenneth ili njegov sin. Ali pronalazak žene nije mu bila prva stvar na pameti. Nije da nije želio ženu; jednostavno ga nije bilo briga koga će oženiti. Bilo mu je

potpuno svejedno dok god je plemkinja s dobrim vezama i može mu roditi nekoliko sinova. Više bi volio da je djevojka privlačna jer bi mu to olakšalo začeće nasljednika, ali bio je dovoljno iskusan da može zatvoriti oči i usredotočiti se na sjećanja ako bude potrebno. Žena ionako neće utjecati na njegove svakodnevne aktivnosti. Sve će nastaviti obavljati kao i ranije. Njegovu bratu i sestri možda je bilo drugačije, ali Kennetha nisu zanimali osjećaji. Za muškarce poput njega, brak je bio dužnost. Volio je puno žena; nije morao voljeti svoju suprugu. – Da – lagao je. – Jesam. Jeste li imali koga na umu? Kenneth je očekivao da će kralj ponuditi svoju sestru Christinu, kao i njegovu bratu Willu. Bivša grofica od Mara još je uvijek bila zatočena u Engleskoj, kao i njezin mladi sin, trenutačni grof od Mara. Kenneth je znao koliko je Bruceu važno ujediniti sve škotske grofove, a grofičin budući muž mogao bi utjecati na tu odluku. Ali Bruce je spomenuo jednu drugu udovicu: groficu od Atholla. – Nisam siguran jesi li svjestan, ali sestra moje bivše supruge, Mary, članica je Edwardova izaslanstva. – Odjednom je biskupova prisutnost imala više smisla. Kroz maglu se sjećao da je vidio Athollovu ženu prije mnogo godina dok je još bio štitonoša grofa od Rossa. Bila je poprilično lijepa, pomislio je, i znatno mlađa od muža. Također je znao da je praktički bila zatočena u Engleskoj posljednjih nekoliko godina otkad su joj pogubili muža. Kimne, a Bruce nastavi: – Ta mi je djevojka draga, bila je još dijete kad sam oženio njezinu sestru i mislio sam da, ako je uvjerimo da se uda za jednog od mojih ljudi... Nije morao dovršiti rečenicu. Kao Christina Bruce, Mary od Mara imala je mladog sina i grofa u Engleskoj. Pomno odabran muž mogao bi je nagovoriti da se zajedno sa sinom pridruži Bruceu. Naravno, postojala je samo jedna prepreka. – Sumnjam da će se Edward složiti s tim.

Bruceova se usta iskrive u osmijeh. – U pravu si, s obzirom na to kako stvari sada stoje. Ali možda postoji način da to zaobiđemo. Ipak, postoji veći problem. – Koji? Odgovorio mu je biskup. – Djevojka nema namjeru ponovno se udavati. – Zastao je. – Posljednjih nekoliko godina, bilo joj je vrlo teško. Razumljivo, s obzirom na okolnosti. Odupro se potrebi da počeše vrat razmišljajući o izdajničkoj smrti koja je snašla Atholla. – Kome je ona odana? Kralj i biskup razmijenili su poglede, ali Bruce progovori. – Svome sinu, ali dalje od toga nisam siguran. Ne voli engleskoga kralja, ali bi li željela uvjeriti sina da se pobuni protiv njega i pridruži nam se, to ne znam. – Osmjehnuo se. – Sestra moje nekadašnje žene puno je tvrdoglavija nego što je se sjećam, a odgovori su joj vrlo promišljeni. Sumnjam da će biti išta od toga. Od tebe samo tražim da je upoznaš i vidiš pristajete li jedno drugome. Ako ne bude tako, imam drugih žena za tebe. Proveli su neko vrijeme razmatrajući još nekoliko mogućnosti, ali Kennethu je bilo teško prikriti zanos kad mu je na umu bilo nešto daleko važnije. Napokon je uhvatio priliku kad je sastanak završio. – Veličanstvo, želio bih razgovarati s vama o nečemu, ako imate još nekoliko minuta. Kralj kimne. Kenneth je pretpostavio da zna o čemu se radi kad je otpustio Campbella i biskupa, ali zadržao MacLeoda. Osjetio je kako ga vatreni poglavar Otočja proučava i obratio se Bruceu. – Želim se pridružiti. Želim biti dio vaše tajne vojske. – Držao je dobrim znakom to što nijedan muškarac nije upitao: Koje tajne vojske? Nastavio je: – Mislim da sam vam dokazao svoju odanost u posljednjih nekoliko mjeseci.

Kenneth je bio član kraljeve pratnje tijekom njegova pohoda Visočjem. Pomogao je spasiti kraljev život prije nekoliko tjedana kad ga je napala desna ruka njegova brata zajedno s tajnom skupinom ubojica. – Jesi – potvrdi kralj. Ne bi se trebao dokazivati, dovraga. – Ako sumnjate u moje borilačke vještine, odmjerit ću snagu s bilo kojim čovjekom... MacLeod podigne obrvu shvativši to kao izazov, ali kralj ga prekine. – Tvoje vještine nisu problem. – Nisam s barutom vješt kao što je bio Gordon, ali posjedujem određeno znanje. Prijatelj uz kojeg je odrastao, William Gordon, bio je član Bruceove tajne vojske i poginuo u eksploziji godinu prije. Kenneth je pretpostavljao da je neuobičajeno znanje o saracenskom barutu jedan od razloga zašto je bio u timu. MacLeod i kralj još jednom razmijene poglede, ali nijedan nije progovorio. Usprkos najboljim namjerama, Kenneth osjeti kako mu se narav budi. – Radi se o MacKayu, zar ne? – Izrazio je nezadovoljstvo – prizna kralj. – Rekao je da si nagao, nepromišljen i nediscipliniran – iskreno reče MacLeod. Kenneth proguta bijes. Kako se i bojao, Bruce ga je želio u timu, ali neće ga pozvati ako se MacKay ne suglasi s tim. – Ako je mislio žestok, agresivan i neustrašiv, neću mu proturječiti. Da želite disciplinu, vjerujem da biste bili na viteškom natjecanju, a ne na Visočkim igrama. Gorštaci nisu disciplinirani. Mi se borimo da pobijedimo. – Zastao je vidjevši tračak osmijeha na Bruceovim ustima. – Ako se MacKay složi, hoćete li razmisliti? Bruce kimne nakon nekoliko trenutaka.

Kenneth pođe obaviti iskren razgovor s budućim zetom, kad ga MacLeod zaustavi. – Ali morat ćeš se dokazati meni. Način na koji je to rekao upućivao je na to da mu se neće svidjeti MacLeodov naum. Ali dokazivanje mu nije bilo ništa novo. Kenneth je to radio otkako se rodio... posebice jer se rodio drugi. Kenneth pričeka da mu sestra napusti dvoranu prije nego što se suoči s čovjekom za kojeg se, sam Bog zna zašto, odlučila udati. Stane ispred MacKaya dok je izlazio iz tornja krećući prema barakama, zapriječivši mu put. – Mislio sam da smo se dogovorili. MacKay se osmjehne. – Što smo se dogovorili? Zaškrguće zubima boreći se da ne plane. – Ja ti neću stajati na putu da oženiš moju sestru, a ti meni nećeš stajati na putu da se pridružim tajnoj vojsci. – Sjećam se razgovora o toj temi, ali ne sjećam se da sam ikada pristao i na što. A ako misliš da možeš spriječiti Helen da se uda za mene, volio bih da pokušaš. Kennethova se vilica ukoči znajući da je u pravu. Sestra mu je jasno dala do znanja da je ne zanima njegovo mišljenje o braku. Bože, pomozi s tom suvremenom „neovisnom“ ženom! Bio bi posve zadovoljan da je slatka i poslušna. Da se nije toliko navikao na mržnju prema MacKayu, možda bi mu se magarac čak i svidio. Njegovi su se sutherlandski preci vjerojatno okretali u grobu zbog takva svetogrđa. MacKayevi i Sutherlandi bili su suparnici od pamtivijeka. MacKay je možda tvrdoglavo kopile, ali također je jedan od najboljih ratnika uz koje se Kenneth borio. – Možda i ne mogu, ali mislim da ne želiš biti uzrok sukoba između Helen i mene. Može te voljeti, ali voli i mene.

MacKay se namršti kao da nije volio da ga se podsjeća na to. – Što želiš? Ako misliš da ću te nahvaliti Bruceu... – Ne trebaš me nikome hvaliti. Mogu se dokazati sam, na borilištu. Samo želim da mi se makneš s puta. Stari neprijatelj i životni suparnik pažljivo ga je promatrao. – Priznajem, nisi loš. Ali „nisi loš“ daleko je od najboljeg. Više se ne boriš s Englezima – dometne sarkastično, misleći pritom na tek nedavno sklopljen savez između Sutherlanda i Brucea. – Jesi li siguran da se možeš natjecati s najboljim ratnicima u Škotskoj? – Ne samo natjecati nego i pobijediti. – Zastao je. – Gledaj, znam da trebate nekoga da zauzme Gordonovo mjesto. – Nitko ne može zauzeti Gordonovo mjesto – MacKay pukne. Pogledi im se sretnu. On je to razumio bolje i od koga. Gordon mu je bio prijatelj, ali MacKayu je bio partner. Zajednički prijatelj – ironično, s obzirom na njihovo neprijateljstvo. – U pravu si. Ali sam najbolji čovjek za taj posao i ti to znaš. MacKay stisne čeljust, a njegova tišina označila je, na neki način, prešutno slaganje. Osjetivši da mu se pružila prilika, Kenneth odluči iskoristiti je. – Bruce je već novačio ljude na igrama. Kladim se da si mu tako zapao za oko prije četiri godine. – I dalje tišina. – Neka tako bude i na ovim igrama. Ako postanem prvak, nećeš se miješati. Bila je to hrabra ponuda. Prvak je bio natjecatelj s najviše bodova u svim disciplinama zajedno. Kako uopće nije plesao, a bio je tek prosječan plivač, morat će ostvariti vrhunske rezultate u ostalim disciplinama. MacKay odmahne glavom. – Nije dovoljno dobro. Puno dobrih natjecatelja neće se natjecati. Mislio je na sebe i ostale članove tajne vojske.

Kenneth pokuša obuzdati narav, ali MacKay mu je to prokleto otežavao. Prokletnik ga je izazivao. – Što onda predlažeš? – Pobijedi u svim disciplinama i osobno ću te pozvati. Ne može biti ozbiljan. – U svim? – Samo u disciplinama s oružjem – pojasni MacKay kao da je to najrazumnija stvar na svijetu. – Nitko to nikad nije učinio. – Kenneth je bio toliko bijesan da mu je para izlazila na uši. MacKay slegne ramenima ne trudeći se sakriti osmijeh. Kenneth opsuje vlastitu taštinu ispod daha. MacKay ju je iskoristio protiv njega. – Znaš da nisam dobar s lukom i strijelom. Nisi ni ti, ako se dobro sjećam. Gregor MacGregor možda se neće natjecati, ali njegov mlađi brat John hoće, a priča se da je gotovo jednako dobar. – U redu. Bez streličarstva, ali umjesto toga moraš pobijediti u hrvanju. Kenneth zaškrguće zubima. Hladnokrvno, dovraga. Ali osjetio je kako u njemu raste toplina. MacKay ga je stjerao u prokleti kut i znao je to. – U redu. Dogovoreno. Stao je sa strane da MacKay može proći – ili se šepuriti, lukavo kopile. – Sretno, Sutherlande. Trebat će ti. Kenneth mu nije želio pružiti zadovoljstvo i pokazati bijes. Nije ga bilo briga, pobijedit će pod svaku cijenu. Ako je Kenneth išta znao, bilo je to kako se boriti. Radio je to praktički od dana kad se rodio. Nikad mu ništa nije posluženo na pladnju. Ali nije mu smetalo. To ga je učinilo jačim i odlučnijim da pobijedi.

Planirao je vratiti se u dvoranu i pronaći veliki vrč piva da se rashladi, kad mu se približila skupina djevojaka i odmah se prisjetio boljeg načina za opuštanje. Činilo se da mu je jedna stvar ipak uvijek bila poslužena na pladnju.

3. POGLAVLJE

P

ogriješivši treći put u posljednjih deset minuta, Mary odustane od šivanja. Morala je nešto učiniti. Bila je vrlo nemirna. Možda protegnuti noge? Unatoč tomu što je bilo kasno, odlučila je prošetati. Putovanje, povratak kući nakon toliko godina, sam boravak u Škotskoj, utjecali su na nju više nego što je očekivala. Iako joj uže obitelji nije bilo, vidjeti milostivu Christinu, milostivu Margaret (Athollovu sestru koja je sad bila udana za poglavara MacKenzieja), čak i Roberta, bilo je gotovo previše za nju. Sva sjećanja koja je tako pomno zatočila u sebi prijetila su eksplozijom. Nije se željela sjećati. Nije željela da joj nedostaju. Nije željela smatrati Škotsku domom kad mora živjeti u Engleskoj. Bila je ondje tek tjedan dana, ali osjetila je silnu privlačnost što je prijetila uništenjem zadovoljstva koje se toliko trudila postići. Osjećala se kao da je uzela ploču i obrisala je, a tek poslije shvatila da su riječi urezane u kamen, a ne napisane kredom. Još gore, zadatak joj je propao. Mirovni pregovori oduljili su se kao i uvijek kad je bila riječ o Bruceovoj kruni. Robert je odbijao potpisati mirovni sporazum koji nije uvažavao njegov suverenitet, a Edward je odbijao potpisati onaj koji jest. Nije bilo žene koja bi to promijenila. Kako je i očekivala, Robert je bio pun razumijevanja i suosjećanja prema položaju njezina sina – i nije imao namjeru zaplijeniti mu zemlju – ali nije ni želio priznati Davida kao grofa od Atholla dok mu ne pokaže odanost za tu zemlju. Bilo je to nemoguće dok god je njezin sin u Edwardovim rukama. Opet su se našli u slijepoj ulici.

Nadalje, kao što je očekivala, Robert nije baš imao potrebu povjeriti joj se. Usta joj se trznu uz osmijeh. Posebno nakon što mu je izravno rekla kako Edward želi da špijunira za njega tako da svoje mračne tajne ostavi na otvorenom, gdje će ih lako otkriti. Nakon što se zaprepastio, Robert prasne u smijeh rekavši joj da zvuči poput sestre. Mislio je na Isabel. Hrabru sestru bez dlake na jeziku u koju se zaljubio i oženio je kao osamnaestogodišnjak, a nekoliko godina poslije umrla je pri porodu. Mary nije ni shvatila koliko se promijenila, ali bio je u pravu. Otkad je Janet proglašena mrtvom, bio je žalostan gotovo poput milostive Christine. Baš kao i udovica njezina brata, tvrdio je da ne zna što joj se dogodilo. Mirovno izaslanstvo ipak nije bilo u potpunosti bezuspješno jer su produžili mir do studenog. Mary je čula zvukove veselja iz dvorane dok je žurila niz stubište prostorije u tornju koju je dijelila s još nekolicinom djevojaka i dvama pratiteljima koje joj je dao Edward – vjerojatno kako bi je držali na oku. Gorštaci su mogli plesati do zore, a sudeći po zvukovima, gozba je još uvijek bila u punom jeku. Možda bih trebala... Zaustavi se. Donijela je ispravnu odluku izbjegavši večerašnju gozbu. Nije si mogla dopustiti da se zanese. Svim snagama nastojala je držati se po strani, ali postajalo je sve teže i teže kloniti se slavlja. Sve teže i teže ne zanijeti se. Ne zabavljati se. Bože, koliko je prošlo otkad se zadnji put zabavila? Gotovo je zaboravila kad je to bilo. Još tjedan dana. Samo je toliko trebala izdržati. Odlaze nakon što završe igre i potom će se moći vratiti životu u Engleskoj. Ali zvukovi uokolo kao da su joj stavljali definiciju života na kušnju. Glazba. Glasovi. Smijeh. To su bili zvukovi života.

Ne. Ostavila je tu misao po strani. Tišina. Mir. Osama. Neovisnost. To je željela. Pronaći te stvari u dvorcu usred Visočkih igara, međutim, bilo je nemoguće. Požurila je niz hodnik u barmkin koji je vodio do vanjskih vrata prema obali. Ondje će biti mir i gledat će u nebo obasjano mjesečinom. Zvijezde su bile drugačije u Visočju. Veće, svjetlije, bliže. Majka joj je rekla da je to zato što su „visoki“ krajevi bliže nebu. Mary joj je gotovo povjerovala. Zvijezde u Engleskoj bile su... Opet se zaustavila. Nije si mogla dopustiti da ih nastavi uspoređivati, to bi samo otežalo njezin odlazak. Nemoj se zamarati onim što ne možeš imati. Prolazila je pokraj staja kad je čula neobičan zvuk koji ju je zaustavio. Zvučao je kao bolan jauk. Pogledavši oko sebe, ali ne ugledavši nikoga i pomislivši kako je neobično što na ulazu u staju ne stoji netko, nastavila je dalje, kad je opet začula isti zvuk. Ovoga je puta bio glasniji i popraćen stenjanjem. Možda nešto nije u redu s jednim od konja? Požurila je unutra prateći svjetlo baklji i jedva primjećujući opor miris životinja i sijena koji ju je zapahnuo kad je ušla. Bilo je ugodno toplo i sparno, životinje su zračile prirodnom toplinom. Dvije su baklje stajale na stupovima pokraj ulaza i rasipale dovoljno jako svjetlo da vidi kako sve izgleda posve normalno. Osim očite odsutnosti osobe koja bi pazila na životinje. Konji su bili ograđeni pregradama, a... Zaustavila se, ponovno začuvši isti zvuk. Njezine noge, kao da su hodale same, krenu prema izvoru zvuka koji je dopirao iz jednog od odjeljaka na drugom kraju građevine. Još uzdaha i jauka. Nije životinja, shvatila je, nego...

Osjetila je kako joj trnci prolaze niz kralježnicu. Bio je to predosjećaj, točno trenutak prije nego što ih je ugledala. Čovjek. Naglo se zaustavi, kao da se zabila u zid. Udahne, a tijelo joj se ukoči od šoka. Prizor koji je ugledala nije bio nalik ičemu što je do tada vidjela. Osjećala se kao da se strmoglavila u jamu grijeha, orgije doživljaja, senzualnu gozbu za oči. Iznimno mišićav i dobro građen muškarac, gol do struka i gaća spuštenih do pola stražnjice, klečao je u sijenu držeći za bokove ženu koja je ispred njega bila na rukama i koljenima. Nabijao se u nju straga. Mary razrogači oči. Straga! Isprva se zabrinula. Nanosi li joj bol? Ali, iako je prizor promatrala sa strane, po poluzatvorenim očima i divljim, zadovoljnim uzdasima koje se žena nije trudila obuzdati, bilo je očito da uživa. Silno uživa. Mary je znala da treba otići, ali noge je nisu slušale. Bila je paralizirana ekstazom na ženinu licu. Nije ju prepoznala, ali vidjela je da je mlada, vjerojatno dobi dvadesetak godina, vrlo lijepa. Duga plava kosa padala joj je niz ramena u mekim valovima. Bila je vrlo bujna, širokih bokova, velikih grudi i lagano zaobljenih udova. Iako zapravo odjevena, opuštena halja potpuno joj je otkrivala grudi, a zadignut donji rub izlagao je pogledu njezinu golotinju. – Oh, da! – žena uzvikne. – Bože, kako je dobro. Tako si velik. – Izvijala se i požudno kružila bokovima. Muškarčevi pokreti, s druge strane, bili su gotovo lijeni. Posegnuo je i rukom je uhvatio za jednu od povelikih dojki, a žena je počela bezumno stenjati i uzdisati. Mary nije mogla odvratiti pogled od njegovih ruku. Preplanule i tamne na blijedoj mekoći ženske kože, bile su velike, dobro oblikovane i

snažne poput ostatka njegova tijela. Bio je krupno, savršeno naoštreno oružje. Atholl je bio mišićav muškarac, ali ovome čovjeku nije bilo ravna. Kovač bi mu od prsa mogao iskovati štit, a na čeličnim pločicama mišića koje su se sužavale u obliku slova V kod tankog struka i bokova nije bilo ni trunke sala. Napeti snopovi mišića iscrtavali su mu trbuh poput ljestvi urezanih u granitnu stijenu. Čak su mu i leđa izgledala čvrsto i zategnuto. A ruke... Njegove su se ruke poput dvaju udarnih ovnova, čvrste i moćne, napinjale sa svakim pokretom. Mišići poput tih mogli su se steći samo na bojištu. Zbog mišićave savršenosti njegova tijela vjerojatno bi pomislila da je grčki bog, da mu brojni ožiljci nisu odavali ljudskost. I dalje, bilo je to nešto predivno, vrijedno divljenja – čvrst i isklesan poput kipa, ali preplanuo i vreo. A možda je i ona zračila toplinom. Gledajući u njega, uzbudila se. – Sviđa li ti se ovo, draga? – slatkorječivo progovori. Mary se trzne čuvši njegov glas. Mili Bože! Bio je mračan, dubok i hipnotizirajući, pun senzualne čari. Bio je to glas grijeha od kojeg joj se tijelom proširio val topline. – Reci mi što želiš – promrmljao je i obje ih uhvatio u svoju putenu mrežu. Osjećala se kao da se obraćao njoj. Mary mu je željela vidjeti lice, ali nije mogla skinuti oči s njegovih ruku. Igrao se bradavicom među prstima, masirajući je i nježno stišćući. Vidjevši te velike, snažne prste kako rade tako vješto... Grudi su joj bile teške, a bradavice su se propinjale ispod debele vune halje. Činilo se kao da djevojka ne može progovoriti. Oči su joj bile zatvorene, usne razdvojene, a lice joj je izgledalo opijeno.

Nalet već dugo zakopanih sjećanja snažno je udari. Osjećaji koji su je zbunjivali kad je imala petnaest godina, a otupili kad je navršila osamnaest, vratili su se, jasniji, oštriji, jači. Puno jači. Strast, shvati Mary. U tom jednom pogledu vidjela je nešto što nikad nije doživjela, ali instinktivno je žudjela za tim. Kako je zavidjela toj ženi! – Molim te – preklinjala ga je žena. Željela je nešto i činila se sve nestrpljivijom u namjeri da to i dobije. Muškarčeve snažne ruke počele su lutati njezinim tijelom, dirati je po mjestima od kojih se agonija povećala. Ili zadovoljstvo... ta su se dva osjećaja očito stopila. Izazivao ju je, a svaki dodir njegovih dlanova proračunato je rasplamsavao vatru njezine požude. Pomicao je bokove u laganom ritmu, polako i mirno, dugim, dubokim pokretima. Ne na divlji način, kako je to Mary pamtila, da se što prije obavi. Produljivao je djevojčino zadovoljstvo. Moj Bože, on je mario za njezino zadovoljstvo. Sav njegov trud bio je usmjeren na djevojku. Kretao se kao da ima sve vrijeme svijeta. Ali djevojci je bilo dosta. – Molim te... Mary ju je toliko sažalijevala da mu je gotovo rekla da odriješi jadno stvorenje silne patnje. Ali uopće nije patila. Djevojka je bila u oblacima. Rukom joj je kliznuo između nogu i prstima zaronio u ono mjesto... Mary uzdahne osjetivši nalet topline između nogu, gotovo kao da dira nju. Pomaknula se osjećajući vrućinu i nelagodu. Topao zrak u stajama bio je zagušljiv, a taj maleni prostor preintiman. Nije mogla disati, spremno čekajući ono što će se uskoro dogoditi. Muškarac se nagne naprijed, povuče djevojku prema sebi i prisloni joj usne na vrat, gurkajući je i grickajući kao pastuh.

Bio je pastuh, Mary shvati. Kvalitetan pastuh. Njegovan, isklesan, čvrst, odisao je sirovom, neobuzdanom snagom. Čak je i sa strane mogla vidjeti da je zasigurno zgodan. Imao je tamnu valovitu kosu, samo mrvicu dužu nego što je trebala biti, nos koji je, čini se, bio slomljen više puta, ali još je uvijek bio lijepo oblikovan i poprilično pravilan, visoke jagodične kosti, široka usta i snažnu, četvrtastu čeljust. Nije bilo sumnje da je plemić. Čak i bez draguljima ukrašena drška mača naslonjenog na stolac pokraj kožnatog ogrtača, zračio je jezivo poznatom arogancijom i autoritetom. Bio je neporecivo privlačan i zbog onoga što je radio djevojci, nije mogla odvratiti pogled. Koža joj se zarumenjela, ostala je bez daha, a grudi su joj postale teške. Poželjela je biti na njezinu mjestu. Mary se nije mogla okrenuti kad se djevojka ukočila, a potom vrisnula dok joj je tijelo drhtalo proživljavajući nešto nevjerojatno. Na trenutak, lice joj se ispunilo takvim zanosom da je izgledala božanstveno. Oh... bilo je sjajno! Kad je završila, djevojka se potpuno opustila, kao da su joj u udovima nestale kosti. Činilo se kao da je drže još samo njegove ruke. Mary je pogledala te velike ruke, debele, moćne prste i pogledom ih pratila preko trbuha zategnuta napetim mišićima do nevjerojatnih prsa i, naposljetku, do jednako nevjerojatna lica koje je sada bilo okrenuto prema njoj. Moj Bože, gledao je u nju! Trznula se, prikovana za pod, šokirana ne samo zato što je otkrivena nego i zbog nove spoznaje. Reći da je privlačan bilo bi podcjenjivanje. Bio je jedan od najzgodnijih muškaraca koje je ikada vidjela. Dubok pogled u blistavim plavim očima koje iznenađujuće odudaraju od tamne kose, čvrsta, oštro

senzualna usta, nos koji je već bio slomljen (kako je i pretpostavila), ali to mu je samo još više naglašavalo ratoboran, mišićav izgled. Nijedno od njegovih obilježja nije bilo savršeno, ali zajedno... Gotovo je sanjivo uzdahnula. Zajedno su bila nevjerojatna. Čvrsta, fizička, brutalno muška. Bilo je to lice od kojeg bi poskočilo čak i srce na oprezu. Ali od načina na koji ju je gledao, srce joj je udaralo u petama. Ratnička, istančana osjetila upozorila su Kennetha na prisutnost žene znatno prije nego što je čuo preplašeni uzdah. Ne bi dugo preživio u ovom ratu da mu se netko može tako prikrasti – čak i dok je zaokupljen senzualnim zadacima. Iako je „zaokupljen“ vjerojatno bila prejaka riječ. Zaokupljen je podrazumijevalo i zainteresiranost, što se silno trudio zadržati. U sebi je priželjkivao da djevojka već jednom svrši prije nego što su prekinuti. Nije bila rijetkost u pretrpanom dvorcu naići na dvoje ljudi koji zadovoljavaju osnovne potrebe. Međutim, nije bilo uobičajeno stajati i promatrati ih. Umjesto da je u šoku otrčala od sramote, kako je očekivao – što je trebala učiniti – žena se činila paraliziranom. Isprva, kad je vidio svu tu crninu i maramu, pomislio je da je časna sestra. Nedostajao joj je samo vuneni škapular preko halje. Zabavljajući se vidjevši čistu, službenu odjeću i ne želeći je preplašiti, nije ju gledao izravno, nego ju je promatrao krajičkom oka. Iako ne bi ni uhvatila njegov pogled s obzirom na to da joj pozornost nije bila usredotočena na njega, nego na lice djevojke ispod. Milostiva Moira činila se najmudrijim večerašnjim izborom. Odabir pratilje postao je nešto poput izazova dok je pokušavao izbjeći bilo kakve veze s kraljem ili njemu važnim plemićima koje bi ga mogle dovesti u

nevolju. Pratilja milostive Elizabeth Lindsay, udovica milostiva Moira, nije izgledala kao da će mu praviti probleme. Također je bila mlada, jednostavna, željna ugoditi mu i pohotna. Po njegovu mišljenju, savršena kombinacija. Osim što je teško skupio volju za zadatak. Takve igrice, koje su mu u prošlosti posve odgovarale, postale su predvidljive. Dosadne. Zamjenjive. Pripisao je to usredotočenosti na zadatak pred sobom, ali možda je u pitanju bilo nešto drugo. Možda mu je trebalo malo uzbuđenja. Maleni uljez dao mu je upravo to. Bog zna zašto, s obzirom na to da je teško išta mogao vidjeti. Isprva je pomislio na sablasno, blijedo biće skriveno iza najružnije, bezoblične odjeće koju je ikad vidio na ženi koja je nedovoljno stara da mu bude baka ili ne živi u samostanu. Nije bila ni jedno od toga. Vitko, suhonjavo lice, poluzakriveno naočalima, kako mu se činilo, bilo je glatko, a prstenje na prstima, zajedno s brošem zakvačenim za halju, govorilo mu je da je dama na položaju. Možda, poput milostive Moire, pratnja jednoj od plemkinja. Na prvi pogled pomislio je da mu je poznata. Ali ako su se i susreli prije, nije se mogao sjetiti kad se to dogodilo. To ga nije iznenadilo jer je bilo savršeno lako zaboraviti je. Gotovo prelako zaboraviti. Nešto je bilo skriveno u tim nježnim crtama lica. Jeka ljepote koju se ne može u potpunosti izbrisati. Poželio joj je bolje promotriti oči. I kosu. Iako je pretpostavio da je plava sudeći po blago podignutim zlatnosmeđim obrvama. Nije bilo apsolutno nikakva razloga da ga ta malena, neupadljiva žena ni približno grešna izgleda nadahne. Želio ju je potresti. Vidjeti kako se crvenilo diže u te blijede obraze. Uzdrmati čistoću i ozbiljnost vanjštine zakopčane do vrata. Pružiti joj predstavu za pamćenje.

Činilo se da ju je zadovoljstvo milostive Moire opčinilo, kao da nikad nije vidjela ništa slično. Shvativši da vjerojatno nije, odlučio je poučiti je. Uvijek bi se pobrinuo za zadovoljstvo svojih pratilja, ali ovaj ga je put produljio, rastegao, namjerno dirajući milostivu Moiru na mjestima koja će je sigurno šokirati. I jesu. Ali na njegovo iznenađenje, također su je uzbudila. Njih obje. Kad je disanje male voajerke postalo oštrije i ubrzalo se, osjetio je kako mu tijelo reagira. Sve je postalo uzbudljivije i vraški kruće. Nije mogao vjerovati – malena, dosadna ptičica uzbuđivala ga je. Dovraga, da je znao koliko je zabavno kad te netko promatra, učinio bi to davnih dana. U njemu se gomilalo iščekivanje. Došao je u napast da sve još odulji, ali nije mogao dočekati vidjeti kako će reagirati na sljedeći potez. Svidjet će joj se. Gotovo koliko i milostivoj Moiri. Do kraja je ušao u nju, pružio ruku između nogu milostive Moire i mazio je dok nije počela svršavati. Zadovoljno je, meko i oduševljeno zajecala. Ali on sve vrijeme nije skidao pogled s pokvarenog, malenog uljeza. Gledao je kako joj se lice smekšava, usne razdvajaju, a oči pune s takvom čežnjom da bi dao sve u tom trenutku da može biti onaj koji će joj pružiti zadovoljstvo za kojim je žudjela. Isuse. Boreći se protiv trzaja požude, stisnuli su mu se svi mišići. Nije to očekivao. Nije očekivao da će toliko utjecati na njega. Ali gledati senzualno buđenje na njezinu licu, spoj šoka i žudnje – nevoljne žudnje – bila je jedna od najerotičnijih stvari kojima je ikad svjedočio. Više nije sumnjao da će moći svršiti. Tko bi pomislio da ispod tako tupe, mlitave vanjštine leži uspavana strast bludnice?

Djevojka uopće nije bila svjesna što mu čini. Ali želio je da zna. Želio je da ga pogleda. Naposljetku jest. Isprva mu je smetao zahtjev milostive Moire da skine majicu, osjećajući se pomalo poput pastuha na tržnici. Ali sad mu je bilo drago. Drago što može vidjeti otvoreno divljenje i nevinu glad ženskoga pogleda koji mu je lutao golom kožom. Da, željela ga je. Ali ono što ga je iznenadilo jest da je i on želio nju. Kako je samo u tom trenutku htio biti duboko u njoj. Kad su im se pogledi susreli, dopustio joj je da vidi o čemu točno razmišlja. Oči su joj izgledale ogromno iza dva stakalca, a još su se jače raširile kad je osjetila silu njegove pohote. Omotala se oko njih, uvijajući se, stežući ih, privlačeći ih kao da na svijetu ne postoji nitko drugi. Krv mu je ključala. Osjetio je kako mu se uzbuđenje skuplja u donjem dijelu kralježnice i znao je da neće moći još dugo izdržati. Bez razmišljanja o onome što radi, ali znajući da ne želi ništa – i nikoga – između njih, izvukao se iz djevojke ispod sebe i uzeo u ruku ukrućeno spolovilo. Gledajući drugu ženu u oči, počeo se milovati. Zamišljao je da ga ona drži. Da ga njezina uska, vlažna toplina vuče preko ruba. Željan pogled na njezinu licu to mu je olakšavao. Zastenjao je i rukom ubrzao ritam. Svaki mu je mišić u tijelu bio napet u iščekivanju. Osjetio je. Gotovo... Nije skinuo pogled s nje, ali znao je da je pogodila što radi jer je u šoku otvorila usta. Savršeno malo slovo O. Dah joj zastane usred šokirana uzdaha i taj ga erotični zvuk presiječe. Stražnjica mu se stisnula. Životinjski je zastenjao, trzajući se zadovoljno u snažnoj, pulsirajućoj bujici. Kad je završio, nepomično su se gledali jedan dugi, uzavreli trenutak iskonske požude. Gotovo je mogao osjetiti divlje udarce njezina srca na

svom i u ušima čuti kako joj se dah ubrzava. U tom bi trenutku dao gotovo sve na svijetu da ju je mogao dodirnuti. Kliznuti joj rukom između prepona i osjetiti toplinu i vlažnost koju je znao da će ondje pronaći. Koliko bi je morao milovati da je dovede do ludila? Ali milostiva Moira prekinula je čaroliju. – Ovo je bilo sjajno. Drago mi je što moram priznati da su glasine istinite. Nevjerojatan si s tim svojim dugim mačem, baš kako i pričaju. Kenneth se na trenutak malo razljuti, što je bez sumnje bilo neopravdano. Od nje nije očekivao ništa više od bludničenja, pa zašto bi onda trebao očekivati zanimljiviji komentar od onoga o veličini njegova kurca. Milostiva Moira sruši se na dobro ugaženu hrpu sijena kad ju je pustio, ali dovoljno je došla k sebi da se namjesti u malo otmjeniji položaj na leđima. Potpuno je zaboravio na nju. Očigledno, jednako kao i njihov uljez. Uhvatio je djelić njezina užasnuta izraza prije nego što se okrenula i pobjegla iz staje kao da joj je netko za petama. Pustio ju je. Ali dio njega zapravo je želio poći za njom. Milostiva Moira sjedne. – Jesi li nešto čuo? Odmahne glavom i posegne za majicom pitajući se što, dovraga, nije u redu s njim. – Bio je to jedan od konja. Bilo bi najbolje da namjestiš odjeću. Mladići će se uskoro vratiti. Djevojka je brbljala o glupostima još četvrt sata dok joj je pomagao namjestiti kosu i halju prije nego što ju je napokon ispratio iz staja. U mislima mu je bila druga žena. Tko je ona? I, još nevjerojatnije, zašto ga je, dovraga, bilo briga? Nikad nije učinio ništa slično u životu i nije bio siguran što ga je potaknulo na takvu razvratnost. Obično ga nisu uzbuđivale malene, dosadne ptičice. Ali nešto u njezinoj reakciji – nevinom uzbuđenju i ne

tako nevinoj gladi – zagrijalo mu je krv na način koji je prkosio svim objašnjenjima i pretvorio nešto što je trebao lako zaboraviti u nešto... drugačije. Pamtljivo. Ono što je počelo kao igra izazivanja, neočekivano se završilo i ostao je nejasno uznemiren. Otišao je predaleko i znao je to. Ali nije ju prisilio da stoji ondje i gleda. Zasigurno nije očekivao da će obje toliko uživati. Djevojka ga je zainteresirala. Ali trenutačno je bio usredotočen samo na mjesto u Bruceovoj tajnoj vojsci. Djevojka ga, bez obzira na to koliko zanimljiva bila, neće omesti u toj namjeri.

4. POGLAVLJE

D

rago mi je da ste se oporavili, milostiva Mary.

Kralj zastane pokraj njezina mjesta na putu do svojega na tribinama namještenim za gledanje natjecanja. Izgrađeno po uzoru na rimski amfiteatar, kružno igralište bilo je drvenom ogradom odvojeno od redova klupa. Kraljeva pratnja, međutim, gledala je s podija izgrađenog posebno za igre. Budući da je dan bio topao, bilo joj je drago nad glavom imati šatorsko platno. Mary je sjedila na drugom kraju uz stube s bivšom šogoricom, poglavarom MacKanzieja i njihovim trima mlađahnim kćerima. Dvojica sinova natjecala su se u pojedinim disciplinama. Uzvratila je osmijeh kralju nadajući se da je rumenilo u njezinim obrazima pripisao toplini, a ne posramljenosti. – Puno mi je bolje, Veličanstvo. Četiri dana nakon one strašne noći pravila se da je bolesna kako bi izbjegla mogućnost da se susretne licem u lice s njim. Da, skrivala se poput kukavice i nije ju bilo sram priznati si to. – Bojao sam se da ćete propustiti svu zabavu. Do sada su igre bile doista uzbudljive. Jedan od mojih vitezova prilično je uzburkao situaciju. Pobijedio je u gotovo svakoj disciplini za koju se prijavio i na putu je postati prvak. On je brat i nasljednik grofa od Sutherlanda, sir Kenneth. Jeste li ga upoznali? Ona odmahne glavom pitajući se zašto ovo zvuči kao nešto više od pristojna razgovora. – Prošlo je puno godina otkad sam bila na dvoru, Veličanstvo. Robertovo se lice smrkne. – Da, znam. Volio bih da je drugačije. Nedostajali ste nam. Nadam se da ćete se uskoro vratiti. – Zastao je i nevino se osmjehnuo. – Možda ćete sljedeći put povesti i sina?

Kraljev ju je komentar zabavio. Robert Bruce nikad nije skrivao što želi. Samo je hrabar čovjek mogao pokušati istrgnuti krunu iz čelične šake Edwarda Plantageneta. Robert nije tajio da želi njezina sina na svojoj strani. Ali izvući sina koji je bio pod nosom engleskog kralja bio je riskantan prijedlog, a za što? Je li u Škotskoj za nju postojalo išta osim politike, spletki i muškaraca koji će upravljati njezinom budućnošću? Stvari kojih je, na sreću, bila oslobođena u Engleskoj. Usto, prisjetila se što se dogodilo zadnji put kad je pokušala otići. – Voljela bih to, Veličanstvo – rekla je bez emocija. – Volio bih da ga upoznate. – Vidjevši da je zbunjena, dometne: – Našega budućeg prvaka. Biste li nam se željeli pridružiti za stolom na večerašnjoj gozbi? Nešto u načinu na koji je to izgovorio probudilo je oprez u njoj. Ako je kralj želio da upozna muškarca, nije bilo teško pretpostaviti zašto. Ali jednako je željela muža u Škotskoj kao i u Engleskoj. – Bila bi mi čast, Veličanstvo. Nadam se da ću se osjećati dobro. Ipak, predosjećala je da će se njezina bolest vratiti u punoj snazi. Kralj se maknuo i počeo razgovarati s poglavarom MacKanzieja, a Mary se naslonila natrag na sjedalo i gledala natjecatelje koji su se upravo počeli skupljati na igralištu. Osjetila je kako oko nje raste uzbuđenje... bilo je nemoguće ne zanijeti se. Čak ni u samoći svoje sobe nije bila otporna na to. Gledala je s prozora, predaleko da bi bila dio toga, ali ne dovoljno daleko da to ne želi. Nije se mogla kloniti igara. Uvjeravala se da je to zato što su joj se ljudi počeli brinuti za zdravlje – ne samo bivša nevjesta, milostiva Christina i Margaret nego i gospodarica dvorca, milostiva Anna Campbell. Ali znala je da više ne može provesti ni jednu večer slušajući djevojke s kojima je dijelila spavaonicu kako prepričavaju svaku sekundu

svih događanja, a da to sama ne vidi. Jedini put kad je bila na igrama bila je toliko zanesena svojim mužem da se nije sjećala ničega drugog. Odjednom začuje žamor u publici. Okrene se prema Margaret. – Zašto svi viču? Margaret se naceri pokazujući prema čovjeku koji je upravo ušao na igralište. – Zbog njega. Mary se okrene u smjeru njezine ruke i smrzne se. Oh, Bože, to je on! Iako je nosio čeličnu kacigu koja mu je prekrivala lice, nešto u tim drskim ramenima prepoznatljivo je napelo svaki mišić, svaki živac, svaki centimetar njezina tijela. A možda je u pitanju bila činjenica da je sama širina njegovih ramena, veličina ruku i svaki mišić na impozantnim prsima bio urezan u njezinu svijest. Spustila je pogled prije nego što se uspjela zaustaviti. Tek kad se vratila u sobu shvatila je da još uvijek ima naočale – trakom ih je povezala oko glave kako ne bi padale dok šije. Sigurno je zato izgledao tako... veliko. Toliko od nade da ga više nikad neće sresti i da će zakopati taj događaj u najdublji, najtamniji kut sjećanja te se pretvarati da se nikad nije odvio. Vidjevši ga, sve joj se vratilo. Toplina joj se popne u obraze. Što joj je bilo na pameti? Zašto nije pobjegla? Trebala je pobjeći. I dalje nije mogla vjerovati da je stajala ondje i gledala kako prvo zadovoljava djevojku, a potom kako... kako zadovoljava sebe. Nikada prije nije vidjela kako se muškarac sam zadovoljava. To je sigurno bio grijeh? Samo nije imala pojma da grijeh može biti toliko uzbuđujući. Nije mogla razmišljati o tome, a da je ne preplavi val srama (barem se uvjeravala da je val topline na koži uzrokovao sram). Mili Bože, nikada u životu nije osjetila ništa slično. Na trenutak, kad ju je pogledao u oči dok je svršavao, zapravo je povjerovala da je ona odgovorna za to. Da je sva ta

žestina, sva ta toplina, sva ta sirova, muževna energija dok se zadovoljavao, bila za nju. Način na koji ju je gledao... Nijedan je muškarac nije tako gledao. Kao da je poželjna. Čak i dok je bila mlada i lijepa, njezin muž to nije primjećivao. Ne kad se pred njega bacalo toliko predivnih žena. Čuj je, kako je blesava! Nakon svih tih godina, i dalje je mislila da može probuditi požudu u muškarcu. Nije mogla zadržati muževu pažnju u najboljim godinama – kako je mogla i pomisliti da sada, kad se namjerno učinila nepoželjnom, može privući muškarca? Još gore, znala je da je vidio koliko se uzbudila i koliko je željela ono što je davao toj ženi. Strast i zadovoljstvo koje je spazila samo na trenutak, ali nikad nije osjetila. Koliko je jadno i ironično bilo što je najsenzualniji trenutak vlastitoga života doživjela dok nije ni sudjelovala u njemu! Mary nije znala je li više užasnuta sobom ili njim. Njim zbog njegove grešnosti, a sobom jer je uživala u tome. Većinom je samo bila posramljena. Vjerojatno joj se još uvijek smijao. Blesava, mala smrtnica koja je pomislila da bi se bog doista mogao zanimati za nju – čak i na tren. Ali morala je pitati: – Tko je to? – Dojmljiv je, zar ne? – Margaret reče s nestašnim sjajem u očima. Mary je očito odala nešto svojim izrazom. Nezainteresirano je slegnula ramenima, ali time nikoga nije zavarala. – To je čovjek kojeg je kralj spomenuo – reče Margaret. – Sir Kenneth Sutherland od Moraya. Sve nas je pomalo iznenadio. Nitko nije očekivao da će biti tako dobar. Brat mu je bio prvak prije nekoliko godina, ali sir Kenneth nikad prije nije ništa osvojio. Maryno se srce zanjihalo na jedan šašav trenutak prije nego što ga je vratila u stvarnost. Bilo je potpuno prirodno osjetiti trnce djevojačke

naslade na pomisao o savezu s tako zgodnim muškarcem, rekla si je. Ali više nije bila mlada djevojka. Bila je žena koja je znala da se ne treba zanositi iluzijama. Već se jednom udala za drskoga, zgodnog viteza, a to joj je donijelo dovoljno patnje za cijeli život. – Bio bi to doista dobar potez, znaš – reče joj bivša šogorica. Mary skupi obrve kao da joj nije jasno o čemu govori. – Dobar potez? – Odvesti ga pred oltar. Ovdje ne postoji mlada neudana žena koja to ne bi voljela. Posebice zato jer ga je brat imenovao nasljednikom. Margaret je, činilo se, također shvatila kraljeve namjere. – Ali to je zasigurno samo privremeno, dok grof ne dobije vlastite sinove? Margaret odmahne glavom. – Priča se da grof neće imati djece. Jednoga dana, Kenneth Sutherland ili njegov sin bit će grof. Ako zgodno lice nije bilo dovoljno iskušenje, činjenica da će postati grof učinila ga je jednim od najpoželjnijih ljudi u Škotskoj. A čini se kao da ti ga kralj nudi poput preparirane ptice na zlatnom pladnju. Maryna se usta trznu zamišljajući smiješan prizor u glavi. Dosta joj je paunova punih sebe. – Ako je to ono što Robert namjerava, bojim se da će biti razočaran. Mary je osjetila da je Margaret proučava i na licu zadržala ravnodušan izraz. – Ne možeš mi reći da bar malo ne dolaziš u iskušenje. Dolazila je u iskušenje, ali ne u vezi s brakom. U glavi joj iskoči grešna misao prije nego što ju je stigla zaustaviti. Dragi Bože, što nije u redu s njom? Uzdahnula je, dobro znajući što nije u redu s njom. Točno je vidjela što nije u redu s njom. Čvrsto odmahne glavom. – Ne želim se ponovno udavati.

Margaret je pogleda sa suosjećanjem. Iz prve je ruke svjedočila razočaranju i Marynu slomljenu srcu u prvom braku. – Vlastite želje imaju vrlo malo s udajom za žene u našem položaju, ne misliš li? Bila je to gruba istina. Ali Mary bi radije otišla u samostan nego se ponovno udala. Tako bi barem držala vlastitu sudbinu u svojim rukama. – Nisu svi muškarci poput moga brata, Mary. – Margaret se namršti gledajući kako Kenneth Sutherland izlazi na igralište suočiti se s prvim protivnikom u natjecanju bojnim čekićima. – Ali možda je dobro što ne dolaziš u iskušenje. Bojim se da je Kenneth Sutherland iza sebe ostavio jednak broj slomljenih srca kao i moj brat. Čuti potvrdu vlastitih sumnja bilo je neobično razočaravajuće. Ali usporedbu je bilo teško maknuti s uma sada kad je izišla na vidjelo. Kako je natjecanje odmicalo, to je postajalo samo jasnije u njezinoj glavi. Kao da je opet imala osamnaest godina, sjedila na tribinama te gledala muža prvi put, svjedočeći nastanku heroja. I Atholl je bio nevjerojatan. Nikad neće zaboraviti koliko je bila uzbuđena. Kako je sjedila na stolici srca u grlu i gledala muškarca za kojeg je bila udana gotovo tri godine kako se natječe u različitim disciplinama, iako joj je još uvijek zapravo bio stranac. Razdvojen od nje u zatočeništvu tijekom prve godine braka i prisiljen boriti se za Edwarda kod Flandersa tijekom druge godine, Athollu je bilo dopušteno vratiti se u Škotsku tek nekoliko mjeseci prije. Pridružio joj se u dvorcu Blairu samo nekoliko tjedana prije nego što je otišao obavljati svoje dužnosti na dvoru. S veseljem je iščekivala igre, ne samo zato što joj je prvi put dopušteno nazočiti nego zato što će napokon provoditi vrijeme sa zgodnim muškarcem za kojeg se udala. Neugodnost prve bračne noći pretvorila se u nešto ugodnije iskustvo kad se vratio više od dvije godine poslije i imala je nimalo nevinu želju naučiti više.

Isprva se sve činilo kao bajka, on je bio u ulozi zgodnog viteza u blistavu oklopu, a ona lijepa djeva za čije se srce borio. Nikad neće zaboraviti kako se okrenuo prema tribinama i naklonio joj se nakon što je pobijedio u natjecanju s kopljem. Gomila je podivljala vidjevši romantičnu gestu. Mislila je da će joj srce puknuti od ponosa i sreće. Međutim, bajka nije dugo potrajala. Atholl je oduvijek znao kako pridobiti publiku. Gesta je bila namijenjena njima, a ne njoj. Nekoliko noći poslije, doznala je istinu. Muž joj nije legao u krevet s njom jer je pronašao drugi. Štoviše, ako je razgovor koji je sljedećega jutra načula bio istinit, pronašao je puno drugih kreveta. Kad se u suzama suočila s njim, nije se trudio išta poreći. Umjesto toga, naljutio se na nju jer se miješala u stvari o kojima se nije trebala brinuti. Čak i nakon tog groznog razgovora, odbijala je prihvatiti istinu. Mislila je da će zaboraviti druge žene ako ga uspije navesti da se zaljubi u nju. Ali njezini su pokušaji samo pogoršali stvari. Što se više trudila zadržati ga, to se on više udaljavao. Bila mu je žena. Majka njegova sina. Njegova povremena partnerica kad bi ga podsjetila na njegovu dužnost. Ali jedna žena nikada nije mogla biti dovoljna muškarcu poput njega. Neki muškarci žude – ne, uživaju – u divljenju mnogih. Atholl je bio jedan od njih. Trebale su joj, međutim, godine razočaranja, ljubomore i žalosti da bi to shvatila. Znala je da je to djelomično njezina krivica. Obožavala ga je i toliko uzdigla da je jedini put kojim je mogao poći bio nadolje. Naučila je da ne postoje heroji, samo muškarci. S vremenom je shvatila neke stvari. Bilo je blesavo tražiti od njega da joj ispuni snove koje nikad nije mogao ispuniti. Njihov je brak bio politički. Da nije bila tako mlada i prepuna nerealnih snova, možda bi završilo drugačije. Vidjevši kako je Kenneth uzbudio publiku, pretpostavila je da je vrlo sličan Athollu. Čini se da je uživao u klicanju dok je jednog po jednog

svladavao muškarce protiv kojih se borio. Unatoč tomu, pljeskala je s ostalima kad bi ostvario brzu ih dojmljivu pobjedu. Bio je to okrutan događaj, žestok i prljav. Dva borca sukobila bi se u areni, razmjenjujući udarac za udarcem čekićima dovoljno velikim da se njima mogu lomiti kosti dok jedan ne padne na tlo. Sa sir Kennethom, to nije dugo trajalo. Udarci su mu bili brzi i žestoki. Mahao je oružjem kao da je dječja igračka, zbog čega su mu protivnici izgledali poput djece. Samo su mu dva posljednja protivnika pružila otpor. Kad ga je Fergal MacKinnon, zvijer od čovjeka, uspio udariti u lijevu stranu, Mary je uzdahnula zajedno s ostatkom publike dok su čekali hoće li pasti. Nije. Činilo se da ga je udarac samo potaknuo i učinio jačim i još odlučnijim. Napao je gorostasa bez zadrške, rušeći ga na tlo nizom moćnih, nemilosrdnih zamaha čekićem. Mary je više od jednom čvrsto stisnula svoje sjedalo tijekom posljednje borbe, ali ni u jednom trenutku nije sumnjala da će pobijediti. Nešto ga je vodilo, moćna sila koju su, čini se, mogli osjetiti i ona i ostatak publike. Grahamski ratnik bio je pravi izazov, ali to nije bilo dovoljno. Kenneth Sutherland proglašen je pobjednikom natjecanja bojnim čekićem, na sveopće oduševljenje publike. Na trenutak, kad je skinuo kacigu, a sunce ga obasjalo svojim zlatnim zrakama, Mary je ostala bez daha. Bio je uistinu veličanstven. Muškarac vrijedan divljenja. S tim se očito složilo i jato žena koje se sletjelo oko njega. Neobjašnjivo razočarana, Mary se okrene. Međutim, nešto je natjera da ga još jednom pogleda. Uzdahne osjetivši kako se njegov pogled silovito spaja s njezinim. Na trenutak se smrznula, prikovana za tlo njegovim probadajućim pogledom. Srce joj je tuklo u prsima kad je kimnuo glavom u znak pozdrava. Ponovilo se isto ono što je doživjela prije toliko godina s Athollom. I, Bože pomozi, kao i onda, osjetila je kako se u njoj diže blesavi, vrtoglavi mjehurić nevinog zadovoljstva prije nego

što ju je omela stvarnost. Brzo pogleda u stranu sagnuvši se iza muškarca ispred sebe. Bilo je to nemoguće, zar ne? Oko nje je bilo previše ljudi, nije ju mogao primijetiti u gomili. Pogleda oko sebe misleći da je možda gledao u nekoga drugog. Ali kad je ponovno provirila, srce joj stane. Dragi Bože, hodao je ravno prema njoj! Kenneth je bio u elementu, uživajući u svom trenutku. Rođen je za ovo. Borbe. Natjecanja. Pobjede. Da, više od svega za pobjede. Bile su mu potrebne godine naporna rada, volje i padanja u blato više nego što se želio prisjećati, ali napokon je bio nadomak onomu što je želio: biti najbolji. Još jedno natjecanje i mjesto u Bruceovoj tajnoj vojsci bit će mu osigurano. Uspjet će, mogao je to osjetiti. Uživao je u klicanju publike znajući da i oni to osjete. Sudbina i sreća udružile su se za njega i ništa mu neće stati na put. Prvi put, nitko neće biti ispred njega. Sutra, nakon hrvačkoga natjecanja, bit će proglašen prvakom. Već je ostvario nešto što nije uspjelo nijednome muškarcu prije njega, pobijedivši u svih pet disciplina s oružjem. Još jedan znak da mu je sudbina naklonjena bila je pobjeda na streličarskom natjecanju. Da bi pobijedio Johna MacGregora, bio je potreban najbolji pogodak u njegovu životu, a uspio je to za manje od jednoga centimetra. Da je bar mogao vidjeti MacKayevo lice. Nakon sutrašnjeg dana, neće biti sumnje da je zaslužio mjesto među najboljim ratnicima u Škotskoj u Bruceovoj tajnoj vojsci, a njegov nekadašnji suparnik neće moći učiniti baš ništa kako bi to spriječio. Kenneth pogleda prema kraljevu šatoru, zadovoljan što vidi Brucea kako plješće uz ostale ljude. Tada ju je ugledao. Svoju malenu voajerku.

Više od jednom uhvatio se kako je traži pogledom u proteklih nekoliko dana – četiri, shvatio je – i počeo se pitati nije li možda bila samo plod njegove mašte. Ali ne, bila je ondje, sjedeći spokojno na kraju kraljeva stola s Alexanderom MacKenziejem i njegovom ženom. Znači li to da je ona jedna od pratilja milostive Margaret? Trebalo mu je biti dovoljno da riješi tu tajnu kako bi je ostavio po strani. Trenutačno bi trebao razmišljati samo o jednoj stvari: o sutrašnjem natjecanju. Ne bi se trebao pitati kako bi bilo prerezati te prenapete vezice i osloboditi strast potisnutu duboko ispod ozbiljne fasade. Dovraga, znao je da postoje muškarci koji maštaju o zavođenju časnih sestara, ali nije mislio da je on jedan od njih. Međutim, nije mogao zanemariti vatreni šum koji mu je tekao kroz vene dok je zamišljao kako bi poderao bezobličnu crnu halju koju je nosila poput oklopa i otkrio bludnicu koja se skrivala ispod neupadljive krinke. Želio ju je čuti kako uzdiše. Vidjeti kako joj se usne razdvajaju, a obrazi rumene dok je dira. Želio je biti onaj koji će je slomiti prvi put. Na svoje iznenađenje, kad je uhvatio njezin pogled, shvatio je da kima glavom. Na neki način obznanio joj je da je nije zaboravio. Nikad nije prozvao jednu ženu tako javno – ili učinio nešto što bi se moglo nazvati romantičnim – i ta ga je gesta zapanjila. Ako je sumnjao da je itko drugi to primijetio, ona jest. Mogao bi vidjeti kako je razrogačila oči preko pola Škotske, a kamoli na udaljenosti od tridesetak metara koja ih je dijelila. Više ga je zabavilo nego iznenadilo kad se istoga trenutka sagnula iza muškarca ispred sebe. Ali ako je mislila da mu može pobjeći tako lako, bila je u krivu. Promijenio je svoju prijašnju odluku. Dovraga, naporno je radio. Može si dopustiti malo uživanja i opuštanja u slavlju prije pobjede. Želio ju je i činilo se kao da nema potrebe više čekati.

Krenuo je prema njoj, ali jedva je izašao iz arene kad su mu na put stali prvi od mnogih obožavatelja. Čuo je nešto poput: – Sir Kennethe, bili ste sjajni – od ženske osobe i: – Vraški dojmljiva borba, Sutherlande – od muškarca. Nakon što je toliko radio kako bi došao ovamo, trebao je uživati u svakom trenutku: bilo je to ono što je oduvijek želio. Ali umjesto toga, uhvatio se kako nestrpljivo pregledava podij i stubište gdje je zadnji put vidio djevojku. Međutim, rulje je bilo previše, a djevojka je bila premala da bi je uspio pronaći. Napokon se uspio izvući. Proguravši se do dna stubišta, na trenutak je spazio crnilo kako se udaljava u moru šarene svile. Osmjehnuo se pomislivši kako je ironično što ju je uspio pronaći zbog neupadljive odjeće koja je vjerojatno bila namijenjena da je sakrije. Krenuo bi za njom, ali prije toga uhvatila ga je milostiva Moira. – Čestitam, gospodine lorde, na još jednoj pobjedi. Tražite li, kojim slučajem, nekoga? – Zatreptala je tako silovito da ju je poželio upitati ima li nešto u oku. Inače ga je takvo koketiranje zabavljalo, ali trenutačno mu je pomalo išlo na živce. Nestrpljivo je stisnuo usta vidjevši kako mu plijen izmiče kroz prste. Moira je stajala s milostivom Elizabeth Lindsay koju je očito zabavljao prijateljičin trud. Milostiva Elizabeth navodno je bila odana svome mužu i Kenneth nije vidio ništa što bi se moglo protumačiti drugačije. Bila je prijateljski raspoložena i pristojna, ali ništa više od toga. To mu je posve odgovaralo. Iako je bila predivna žena, bila je lukava, tvrdoglava i svojeglava. Nije zavidio njezinu mužu. Izazovi su za borilište, a ne za spavaće odaje. – Svi to pokušavamo otkriti – reče milostiva Elizabeth. – Otkriti što? – upita pogledavajući preko ramena i pokušavajući držati svoj plijen na oku.

– Za koga je bio onaj pozdrav – reče milostiva Elizabeth. Pogledao ju je jedva sakrivši svoje iznenađenje. – Pozdrav? – Da, izazvao je pravu pomutnju. Sve su dame oko mene bile poprilično uvjerene da ste pozdravljali baš njih – uz smiješak reče milostiva Elizabeth. Dovraga, očito nije bilo tako nezamjetno kao što je mislio. Kenneth sakrije reakciju iza zločesta osmjeha. – I jesam – reče. Pljesnuvši rukama, milostiva Moira umalo je zacičala od zadovoljstva. – Znala sam, kome? – Vama ću prepustiti da otkrijete – reče, zaigrano namignuvši. – Sada me ispričajte. Vidim svoju sestru i treba me previti kako bih bio spreman za sutrašnje natjecanje. Bila je to samo djelomična laž. Ispod oklopa počeo je osjećati udarac koji je primio u rebra. Lančani oklop nije baš znatno ublažavao udarce čelika u kost i pretpostavljao je da će se uskoro pojaviti poprilično gadna modrica. Otići će k Helen kako bi ga previla, ali tek nakon što uhvati svoju malu časnu sestru koja se kroz gomilu probijala gotovo trčeći kako bi ga izbjegla. Samo je uzmicala od neizbježnoga. Gotovo koliko je bio siguran u svoju pobjedu sutra, Kenneth je bio siguran da će prije sljedećega jutra biti pod njim. Ili možda na njemu. Osjetio je ugodno zatezanje u preponama od same pomisli na to. Baš je prošla kroz vrata dvorca kad je vidio kako se zaustavila i okrenula. – Mary, čekaj! – čuo je nekoga kako viče. Okrenuo se, prepoznavši glas milostive Margaret MacKenzie. – Kamo toliko žuriš? Mary. Mogao je misliti. Obično, svakodnevno ime koje ne privlači pozornost – baš kao i ostatak nje. Bio je udaljen samo nekoliko metara, ali još ga nije vidjela. – Mislim da je sunce malo...

Iznenada se zaustavi. Razrogači oči, a usta joj poprime oblik slova O od iznenađenja kad ga je ugledala. Na tako ozbiljnom licu, to nije trebalo biti toliko slatko. Ali bio je to isti izraz lica koji ga je izludio u staji. Na sunčevu svjetlu, bez naočala koje bi joj pokrile pola lica, prvi ju je put doista dobro pogledao. Kosu je još uvijek skrivala ispod ružnog crnog vela i marame, halja joj je još uvijek bila bezoblična i velika, koža još uvijek blijeda, crte lica još uvijek vrlo oštre – posebno jagodice koje su se isticale na suhonjavim obrazima – i još je uvijek cjelokupno bila siva poput duba, ali promotrivši je pobliže, znao je da ga predosjećaj nije prevario. Tračak ljupkosti i namjernog prikrivanja ljepote bio je još jasniji na jarkom dnevnom svjetlu. Nije mogla sakriti oči, a one su bile spektakularne. Okrugle i velike na licu upalih obraza, bile su upečatljivo zelenkasto-plave i uokvirene gustim, dugačkim trepavicama koje su se činile neprimjereno mekima na inače tako krhkoj vanjštini. Usta su joj također bila meka, puna i senzualna te su ga podsjetila na mašnu na poklonu koji je želio odmotati. Po mogućnosti jezikom. Čim su im se pogledi susreli, nagonski je spustila glavu kao da pokušava sakriti oči. Skrivala se. Upravo je to radila. Pitanje je bilo zašto i od čega. – Milostiva Mary, milostiva Margaret – reče prilazeći ženama uz naklon. Uzdahnuvši, milostiva Margaret okrene se prema njemu. Zurila je u njega, a potom u Mary. – Upoznali ste se? On se naceri vidjevši kako se Mary zarumenjela. – Nakratko – ona reče napetim glasom. Djevojka se doista trebala opustiti. Bila je napeta poput strune. – Ne baš nakratko – ispravi je, ne mogavši se suzdržati od podbadanja. Sviđala mu se boja njezinih obraza. – Veselim se što ćemo se

bolje upoznati. Nadam se da vam igre još nisu dosadile? Možda vam nisu dovoljno uzbudljive? Znao je da je grozan, ali nije si mogao pomoći. Međutim, nije bila sramežljiva. Pogled joj uvrijeđeno sijevne prema njemu. – Oh, bilo je uzbudljivo, zar ne, Mary? – ubaci se milostiva Margaret. Činilo mu se kao da je kimnula, ali toliko je stisnula čeljust da je bilo teško reći: – Sigurna sam da je sir Kenneth danas čuo već dovoljno pohvala. Ne mora ih slušati i od nas. Osmjehnula mu se tako da se namrštio. Rekla je to na način da nije baš zvučalo laskavo. Navikao je na određenu količinu divljenja žena, ali u njezinim je očima vidio samo hladan izazov. To mu se nije svidjelo. – Još nas uvijek čeka ples s mačevima popodne. Ako milostivoj Margaret neće smetati, volio bih biti vaša pratnja. Milostiva Margaret iznenađeno ga pogleda. – Zašto bi mi smetalo? – Ne! – Nadglasa je Mary. Još se više zarumenjela shvativši da je pregrubo odgovorila. – Hoću reći, žao mi je što se moram vratiti u dvorac. Ne osjećam se dobro. Milostiva Margaret odmah se zabrinula. Stavi ruku na Marynu. – Jesi li zato odjurila? – Prisloni joj stražnju stranu dlana na čelo. – Doista si rumena u licu. Mary kimne, ne gledajući u njegovu smjeru. Vjerojatno kako bi izbjegla njegov izazivajući pogled. – Mislim da mi je ovo sunce ipak prejako. Milostiva Margaret okrene se prema njemu. – Mary se nedavno oporavila od bolesti. Ovo je prvi put da je imala priliku gledati igre. – Je li tako? – razvuče on.

Više nije mogla izbjegavati njegov pogled. U plavozelenim očima vidio je bljesak ljutnje koji ga je podsjetio na odbljesak sunca na moru. Nije očekivao toliko života od tako tihe vanjštine, što ga je još više zaintrigiralo. – Da, bilo mi je vrlo loše. – Mogao se zakleti da je vidio kako joj se brada ukočila izazivajući ga da joj proturječi. – Moja je sestra iscjeliteljica. Ako želite, mogu je poslati k vama. Ona stisne usta čuvši njegov odgovor. – To je vrlo ljubazno od vas, ali doista nema potrebe. Mislim da samo moram prileći. – Ležanje zvuči kao predivna ideja. Iako u njegovu glasu nije bilo nikakvih sugestija, znao je da je shvatila kad je čuo kako je oštro uzdahnula. Bila je uvrijeđena, što je nesumnjivo i trebala biti. Ali, također je po jedva primjetnom podrhtavanju ispod iznenađujuće baršunasto mekog obraza znao da je zainteresirana više nego što je to željela pokazati. Dovraga! Čovjek nema srama. Izazivao ju je pred Margaret, zaključavši svoj zadirkujući pogled na njoj – kao da zna neku prljavu tajnu. I, proklet bio, znao je! Između njih je protjecala tako snažna energija da je Mary bila sigurna da je i Margaret osjeća. Ne želeći pogađati što će iduće reći, bilo joj je drago kad se pojavila jedna od Margaretinih kćeri moleći je da joj dopusti poći s prijateljima na ples s mačevima. Shvativši da bez sumnje pokušava doprijeti do nje, upristojila se i naklonila glavu. – Gospodine lorde. Okrenula se prema najbližem tornju, ali on je zgrabi za ruku. – Čekajte. Trznula se od njegova dodira. Toplina njegova dlana na njezinoj ruci bila je poput žiga, iznenađujuće intenzivna. Mogla je osjetiti kako joj se u

kožu utiskuje svaki od tih debelih, velikih prstiju. Talentiranih, vještih prstiju koji bi je tako mogli zadovoljiti. Obuzme je val topline. Nemoj razmišljati o tome. Ali samo je o tome mogla razmišljati. Dovoljno je teško bilo samo stajati mu tako blizu. Puls joj je počeo nepravilno divljati i osjećala se tako neobično – kao da joj tisuću pčela zuji po cijelome tijelu – u trenutku kad joj se približio. Osjećala se kao vrlo suha grančica iznad neobuzdane vatre. Kad ju je dodirnuo, tijelo joj je preplavila topla, vlažna toplina od koje je točno znala što osjeća: požudu. Instinktivno osjetivši opasnost, istrgnula se. Iznenađujuće, pustio ju je. Njegova ju je ruka pustila gotovo u istom trenutku kad se pokušala maknuti. Kad je podigla pogled, obrve su mu bile mrvicu namrštene, gotovo kao da je i on osjećao isto. Smiješno. Svjetlost ju je gotovo zaslijepila drugi put. Kad ga je prvi put pogledala, osjećala se kao da gleda ravno u sunce – ili bolje rečeno, u boga Sunca. To se samo njegov oklop svjetlucao na suncu poput blještave zvijezde, uvjeravala se. Ali sa slojem blata koji ga je prekrivao nakon borbe, znala je da to nije istina. Bio je to on. Sjao je jasno poput zvijezde. Sve na njemu blistalo je i svjetlucalo, od zlatnih pramenova u tamnosmeđoj kosi, opasnog sjaja u izazovnim plavim očima i grubih crta nevjerojatno zgodnog lica do bijelog odbljeska zavodničkog osmijeha. Iako su muškarci bili privlačni na drugačiji način, sir Kenneth Sutherland stajao je rame uz rame s Gregorom MacGregorom u borbi za titulu najzgodnijeg muškarca u Škotskoj i, pretpostavljala je, to je dobro znao. Sir Kenneth odisao je samouvjerenošću i drskom bahatošću. Vjerojatno je mislio da će pasti na koljena pred njega poput svih drugih mladih djevojaka sa sjajem u očima. Ali više nije bila mlada, a sjaj u očima odavno je izgubila.

Ipak, osjetila je nepogrešivo ushićenje u venama, iskru uzbuđenja koju dugo nije oćutjela. U pitanju je vjerojatno bila njezina narav. Činilo se da iz nje izvlači dosad nepoznatu borbenu stranu. Radilo se o tome kako je gleda. Samouvjereno i bahato, da, ali izazovno. Kao da izaziva cijeli svijet da ga napadne. Kao da sve vrijeme pokušava nešto dokazati. Nije mislio da mu može odoljeti i izazivao ju je da pokuša. – Opet bježite, milostiva? – tiho je izazivao. – Ovaj ću put možda morati poći za vama. Glas joj je ostao ravnodušan, ali srce joj je treperilo poput krila leptira zatočenog u čaši. – Rekla sam vam, ne osjećam se dobro. Treba mi odmor. Ali bio je u pravu. Bježala je i nije joj se svidjelo što to ističe. Okrenula se prema njemu i pogledala ga u oči. Nije joj se učinilo. Opet je to osjetila. Tu probadajuću, intrigirajuću privlačnost. I toplinu koja joj je pulsirala tijelom. – Ne morate se sramiti. – Glas mu se raširio njezinom kožom poput zavodničkoga, toplog dodira. – Ne sramim se – pobunila se. Ali rumenilo njezinih obraza govorilo je nešto drugo. – Puno je zanimljivije raditi to nego gledati, znate. Mary zatrepće u šoku ne mogavši vjerovati da ga je dobro čula. Ali jest. Osvrnula se oko sebe kako bi se uvjerila da ga nitko nije čuo. Na sreću, Margaret je još uvijek razgovarala sa svojom kćeri. Nekoliko je prolaznika znatiželjno zurilo, ali čini se da nitko nije prisluškivao. Nije joj pružio priliku odgovoriti. – Nađimo se večeras. Nakon gozbe. – Mary je zurila u njega osjećajući istodobno bijes zbog njegova grešna prijedloga i zadivljenost zbog izravnosti s kojom ga je izrekao. – Kad završite sa svojim dužnostima – završio je.

Malo se namrštila. – Sa svojim dužnostima? – Prema gospodarici – reče, pokazujući na milostivu Margaret. – Vi ste jedna od njezinih pratilja? Moj Bože, on ne zna tko je ona! Mary ga je krenula ispraviti, kad je nešto zaustavi. Pitala se što bi učinio da zna kako se upravo ponudio ženi koju je kralj želio spojiti s njim. – Zasigurno ne trošite vrijeme – reče uz podmukao osmijeh. Nije bila sigurna zašto ju je to iznenadilo; vidjela je kako je agresivan na borilištu. – Ne vjerujem u igrice. Oboje znamo što želimo. Želio ju je? Ali zašto kad ga je jato žena pratilo u svakom trenutku? S obzirom na to koliko se potrudila sakriti pravi izgled, bila je neobično polaskana. I, još više iznenađujuće, bila je neobično očarana ovim prezgodnim, prebahatim, podlim ratnikom drska, izazivačkoga osmijeha koji je točno znao što želi i planirao to dobiti. Ona nakrene glavu gledajući u taj blještavi osmijeh obasjan suncem. – Je li vas itko ikada odbio? Usna mu se trzne. – Ne često. Ako se sjećate, imam što pokazati. Sjećala se. Točno se sjećala kako je izgledao ispod oklopa. Sjećala se čelična i čvrsta tijela. Mary je bila u iskušenju više nego što je željela priznati – muškarac je bio hodajući pladanj pun slatkiša. Sultan grijeha. Ali nije se željela pridružiti još jednom haremu. – Ipak, bojim se da ću vas morati razočarati. Činilo se kao da ga njezino odbijanje nije pogodilo. – Jeste li udani? Ona odmahne glavom. – Udovica. Kimne glavom kao da je predvidio taj odgovor. – U tom vas slučaju ništa ne sprječava. – Ne sprječava u čemu? – upita Margaret.

– Da mi se pridruži na plesu nakon večere – on odgovori bez razmišljanja. – Uz vaše dopuštenje, naravno, milostiva. – Moje dopuštenje? – Margaret reče. – Zašto bi... – Milostiva Margaret vrlo je popustljiva prema svim svojim pratiljama – prekine je Mary. Margaret je gledala u nju kao da ima dvije glave, ali sir Kenneth to očito nije primijetio. Naklonio se Margaret, a potom njoj, puno elegantnije nego što je to situacija zahtijevala. – U tom se slučaju veselim što ću vas obje vidjeti nakon večere. Pogled koji joj je uputio nije ostavljao mjesta sumnji u njegove namjere. Doista je bio pokvaren. Iznenada, pokvareni dio nje pomislio je kako bi bilo zabavno spustiti ovoga budućeg prvaka na zemlju. Mary osjeti osmijeh na usnama. Možda će ipak otići na večeru. Uživat će vidjevši njegovo lice kada shvati koliko je pogriješio.

5. POGLAVLJE

M

ary je uspjela izbjeći Margaretina pitanja jer ju je kći odvukla na ples s mačevima nakon što je sir Kenneth otišao, ali nekoliko sati poslije uletjela je u odaju koju je Mary dijelila sa svojim pratiljama i nekoliko drugih djevojaka. – To si bila ti! – uzbuđeno reče. Vidjevši znatiželjne poglede ostalih žena koje su se već počele spremati za gozbu i shvativši da to vjerojatno nije nešto za svačije uši, Mary spusti vez i odvede Margaret do prostorije s freskom uvučene u debeo kameni zid. To zapravo i nije bila prostorija koliko velika kamena klupa s jastucima i teškom baršunastom zavjesom koja je pružala malo privatnosti. Sjevši na klupu, sklopila je ruke u krilu i mirno upitala: – Što sam bila ja? – Kimnuo je tebi, zar ne? Svi pričaju o tome pokušavajući otkriti kome je sir Kenneth kimnuo nakon pobjede. Milostiva Moira i milostiva Alice tvrde da je njima, ali ja znam da je tebi! – Margaret se smješkala poput djevojčice s prljavom tajnom. – To je tako romantično! Mary napravi grimasu. Točno je znala da se ne treba oslanjati na romantične geste. Skrenula je pogled. – To je mogao biti bilo tko. Ali nije uspjela prevariti Margaret. – Nije bio bilo tko, to si bila ti. Zašto bi inače došao do tebe odmah nakon toga? Vidjela sam kako te gledao. Zašto mi nisi rekla da ste se već upoznali? – Iznenada se namršti. – Ali zašto si mu dopustila da vjeruje kako si jedna od mojih pratilja? Mary zagrize usnu osjetivši kako joj sram grije obraze. Pogledala je bivšu šogoricu u ljupke oči i razmišljala što bi joj mogla reći. Prošlo je tako puno godina otkad je imala potrebu nekome se povjeriti – to jest, otkad je

uopće imala nekoga kome bi se povjerila. Janet je bila jedina. Ali Janet je oduvijek bila ljubazna, možda jer je sažalijevala mladu ženu svog brata. I ona se udala mlada, iako je njezin brak, čini se, bio dobar. – Nisam ga upoznala – odgovori Mary. – Ne zapravo. – Duboko uzdahne i u vrlo kratkim crtama objasni što se dogodilo. Margaret je sa svakom novom riječi širila oči i usta. Mary nije znala što je druga žena očekivala, ali sigurno nije to. Na svakom centimetru ženina lijepa lica mogla se pročitati zaprepaštenost. Iako je Margaret zasigurno bila blizu četrdesetoj, klasične crte njezina lica bile su bezvremenski lijepe. – Sad vidiš – završi Mary – da mu je sve ovo samo igra. Misli da sam laka meta zbog toga što sam vidjela i da jedva čekam uskočiti mu u krevet. Iako je Mary preskočila najsočnije detalje poput poze u kojoj ga je zatekla, načina na koji je svršio i svoje sramotne reakcije, po načinu na koji ju je Margaret promatrala, zasigurno je mogla pretpostaviti. – Čekaš li? Mary je razmišljala slagati joj, ali umjesto toga ogorčeno uzdahne. – Više nego što bih trebala. – Obrazi joj se još jače zarumene. Nije navikla razgovarati tako otvoreno. – Znam da nije u redu i nikad ne bih učinila nešto tako grešno. Vjerojatno sam te zaprepastila svojom nemoralnošću, ali bio je doista... dojmljiv. – Napravi grimasu. – Čega je vrlo dobro svjestan. Malo je reći da je prebahat i napuhan. Zločest osmijeh iskrivi Margaretina usta. – Čula sam da je poprilično napuhan. – Glas joj se pretvori u šapat. – Priča se da je poprilično obdaren na nekim mjestima. Mary je trebao trenutak da shvati o čemu govori. Od zaprepaštenja razrogači oči. – Margaret! Dug mač, rekla je milostiva Moira. Sad je razumjela. Očito nije bila stvar u naočalama.

Margaret slegne ramenima kao da je nije sram. – Dame pričaju. To baš i nije tajna, iako, moram priznati, nije tema pristojnih razgovora. Međutim, nakon duge gozbe i nekoliko čaša vina, neke dame znaju biti proste poput muškaraca. Mary je bila suzdržanija nego što je mislila. Činilo se kao da postoji cijeli svijet koji propušta. – On je savršen muškarac za provesti grešnu noć. Ako ikad budeš pomišljala na to. Prvi put, Mary se nije pitala što bi njezina sestra učinila. Bojala se odgovora. – Ali to je problem, nije li? Jedna noć nije rješenje za žene poput nas. A nikada se ne bih mogla udati za takva muškarca. Potražio me samo zato što ne zna tko sam. Zavesti neudanu pratilju poprilično je drugačije nego zavesti groficu s kojom ga kralj želi spojiti. – Osmjehnula se. – Moram priznati, jedva čekam vidjeti mu izraz lica kada shvati da je pogriješio. Margaret joj uzvrati osmijehom. – I ja. Sir Kenneth je šarmantan podlac, ali njegovo je ponašanje nečuveno. Možda će naučiti lekciju. – Zaustavi se. – Ali uvijek mu možeš reći tek poslije. Zašto ne bi imala svoju noć ako to želiš, Mary? Ako itko zaslužuje malo zgriješiti, onda si to ti, nakon svega što si prošla. Ti si udovica, ne pripadaš nijednom muškarcu. Sigurno znaš da to nije nešto neuobičajeno. Znala je. Atholl ju je to naučio. – To ne znači da je manje pogrešno – tiho reče. Margaret se nasmije i potapša je po ruci. – Naravno, u pravu si. Tko je sad nemoralan? – Nasmije se i zločesto namigne. – Ali nemoj zaboraviti, ako se predomisliš, uvijek se možeš ispovijedati kasnije. Sigurna sam da je vrijedan barem nekoliko desetaka Zdravomarija.

Prije nekoliko stotina. Mary se trudila ne smijati se, ali na kraju prasne u smijeh zajedno s bivšom šogoricom. Tko bi rekao da poroci mogu biti tako zabavni? Baklje su već bile upaljene i noć se počela spuštati kad se Kenneth napokon odlučio izvući iz umirujuće, tople kupke koju mu je sestra pripremila. Helen je mislila da nije slomio nijedno rebro iako to nitko ne bi rekao sudeći po ogromnom ljubičastom, crnom i crvenom području na njegovoj lijevoj strani. A zasigurno ne bi rekao sudeći prema bolu. Boljelo je kao sam vrag. Pogriješio je. Postao je previše nasrtljiv. Siguran u svoju pobjedu, pokušao je ubrzati borbu i time pružio priliku MacKinnonu. Drugi ratnik u potpunosti ju je iskoristio i udario ga tako snažno da je vrlo lako mogao poremetiti sve Kennethove planove. Znao je bolje, dovraga. Zasigurno neće ponoviti takvu pogrešku. Sestra mu nije mogla pomoći nikako osim dobro ga previti za sutrašnji dan, pripremiti mu toplu kupku i dati mu nekoliko gutljaja užasnog napitka protiv bola. To ga je opustilo. Možda i previše. Mogao je zaspati u toploj vodi i drage volje preskočiti cijelu gozbu. Izbjegavao je većinu dugih obroka i slavlja tijekom tjedna jer je običavao spartansku rutinu tijekom natjecanja. Ali kralj je izričito zahtijevao njegovu prisutnost večeras kako bi upoznao Athollovu udovicu koja uskoro odlazi, a MacKay mu je, kad je ranije došao po Helen, jasno dao do znanja da mu je bolje da se pojavi. S osiguranom sutrašnjom pobjedom – kako je Kenneth pretpostavio, Robbie Boyd nije se prijavio – mogao si je priuštiti da se opusti nekoliko sati. Usto, imao je drugih planova koje nije želio propustiti. Iznenadilo ga je koliko jedva čeka ponovno vidjeti milostivu Mary. Nije ga omelo odbijanje ranije. Bio je uvjeren u vlastite pregovaračke

sposobnosti. Bila je šokirana i uvrijeđena, ali također u iskušenju. Vidio je to u njezinim briljantnim očima prije nego što su iz njih počele sijevati munje. Nije znao što ga u toj djevojci navodi na takvu razvratnost. Ali postojalo je nešto u načinu na koji ga je gledala, zbog čega se osjećao kao da još uvijek nosi one svoje naočale – kao da ga jasno vidi i oštro osuđuje – i tomu se nije mogao oduprijeti. Namršti se. Bila je više od duboko potisnute bludnice prerušene u časnu sestru nego što je mislio. Očekivao je stidljivu, pasivnu djevojku kojoj će laskati njegova pažnja. Nije bila ništa od toga. Namršti se još jače. Nije znao zašto se uopće zamara tom djevojkom. Nije bila nalik njegovim uobičajenim ljubavnicama. Bila je starija, običnija i nije dijelila ništa s „gomilom štovateljica“ za koje ga je sestra podbadala. Inače nije bio prisiljen uložiti toliko truda. Žene su mu same dolazile. Dovraga, nije se ni mogao sjetiti kad se posljednji put toliko morao mučiti zbog žene. Pretpostavljao je da ga privlači odskakanje od rutine. Ah iznenađujuće je nestrpljivo čekao početak drugog dijela večeri. Nije mogao dočekati da vidi je li onaj tračak sirove senzualnosti uzbuđujući kao što se činio. Zanemario je hihotanje služavke zadužene da ga okupa, ali čuo ga je kad mu je počela pomagati da obuče gaće. Međutim, nije reagirao na njezino očito zanimanje i na brzinu je navukao hlače, tuniku i ogrtač, ustuknuvši kad je morao podići ruke iznad ramena. Dopustio joj je da mu pomogne obuti čizme kako se ne bi morao sagnuti, ali sam je oko struka zataknuo bodež bez kojega nije išao nikamo.

Kosa mu je još uvijek bila vlažna dok je prolazio dvorištem iz improvizirane kupaonice u malom kutu kuhinje, gdje ga vatra nije samo grijala, nego je učinkovito održavala i toplinu vode. Vani se nije muvalo puno ljudi s obzirom na to da je gozba već počela, ali pozdravio je nekoliko stražara koji su bili postavljeni oko barmkina. Čak i prije nego što se popeo stubama i ušao u istočno krilo dvorca, mogao je čuti prigušenu slavljeničku buku kroz otvorene prozore svečane dvorane. Bilo mu je drago vidjeti da nije stigao posljednji jer je hodnik još uvijek bio prepun ljudi na putu prema dvorani. Prije nego što im se pridružio, MacKay mu stane na put. – Kasniš – ispali. Kenneth stisne čeljust, što je postala gotovo refleksna radnja kad su u pitanju bili susreti s budućim zetom. – Ako ti ikad dosadi ratovanje, imaš prave kvalitete za dadilju. Nisam znao da se toliko brineš o tome gdje se nalazim. MacKay ga prostrijeli pogledom. – Ne brinem se. Kralj me poslao da vidim zašto te nema toliko dugo. – Morao sam nešto obaviti. MacKay se osmjehne. – Helen mi je rekla da si ozlijeđen. Nadam se da nije ništa ozbiljno. – Odmahne glavom praveći se da je razočaran. – Bila bi šteta da sutra izgubiš. – Helen pretjeruje. Bit ću spreman za sutrašnju borbu i pobijedit ću, kao u svim ostalim disciplinama. Nadam se da si spreman dobiti novog partnera. MacKayeve su se oči rasplamsale. – Ako pobijediš sutra, zaslužio si da mi budeš partner. Ali ne bih prerano računao na pobjedu; još uvijek nije gotovo.

Kenneth ga nije slušao. Jedva je primijetio MacKayev poluosmijeh prije nego što se okrenuo. Nešto mu je u krajičku oka zaokupilo pozornost. Ili, bolje rečeno, netko mu je zaokupio pozornost. – Imaš sreće što milostiva Mary još nije stigla – reče MacKay. Još jedna Mary. Kenneth je zaboravio da se Athollova udovica zove Mary. Njemu je na pameti bila druga Mary na kraju hodnika, pokraj tornja. Barem je mislio da je to ona. Nije joj mogao vidjeti lice, ali odjeća joj je bila tamna i dovoljno neupadljiva da bi se isticala. Osim što se činilo kao da se žena smije. Gledala je muškarca nasuprot sebi... Kenneth se zaustavi. Dovraga. Nesvjesno čvrsto stisne šake i usta. Zašto razgovara s Gregorom MacGregorom? Krene prema njima. – Kamo, dovraga, ideš? – MacKay povikne za njim. – Kralj te čeka. Ali Kenneth je bio previše ljutit da bi se obazirao na njega. – Daj mi samo nekoliko minuta... Iza sebe je čuo kako MacKay mumlja nešto poput: – Bolje da je važno – ali već je koračao niz hodnik... točnije bi bilo reći da se već prikradao. Dok im se približavao, njegove sumnje potvrdile su se: bila je to ona. Za gozbu je odjenula tamnosmaragdnu, svilenu haljinu i odgovarajući veo, ali više nije nosila groznu maramu. Zapravo joj je mogao vidjeti vrat. Bio je lijep, dug i vitak s kremasto mekom, mliječnobijelom kožom. Pogleda je ispod oka. Što još skriva? Kroj njezine halje još je uvijek bio bezobličan, a ukrasi još uvijek jednostavni i obični, ali smatrao je zelenu ipak djelomičnim napretkom s obzirom na crnu. Boja je, međutim, bila pretamna i gruba za njezinu blijedu put...

Zaustavi se. Pobogu, zvuči poput njezine služavke. Nije se mogao sjetiti da je ikad zamijetio odjeću na ženi – osim možda kad je pokušavao shvatiti kako da je skine. Kako se približavao, tako su mu koraci postajali teži, a usta je stiskao sve jače. Nije znao zašto je tako uznemiren. Ali kad je stavila dlan na MacGregorovu ruku, pogledala ga i osmjehnula se, Kenneth osjeti ubod nečega vrelijeg i oštrijeg od obične uznemirenosti. MacGregor ga ugleda prvi i kimne. – Sutherlande. Kenneth je po boji njegova glasa primijetio kako je predosjetio da nešto nije u redu, iako ni jedan ni drugi nisu znali o čemu je riječ. Milostiva Mary okrene se čuvši njegovo ime. Osmijeh joj odmah nestane s lica. Zašto ga je ta reakcija mučila, nije znao, ali zasigurno mu nije bilo svejedno. Stisne čeljust. – Gozba je počela – proškripi kroz zube. Milostiva se nije obazirala na njega. – Hvala vam, gospodine lorde – reče MacGregoru. – Bojim se da bih satima tragala da nije bilo vaše pomoći. MacGregor objasni: – Milostiva Elizabeth izgubila je mačića. – Najmlađa kći milostive Margaret – Mary pojasni kad je postalo jasno da nema pojma o kome govore. – Uspjela sam nagovoriti sir Gregora da nam se pridruži u potrazi. – Kenneth još jače stisne šake i čeljust vidjevši joj osmijeh na usnama i rumenilo u obrazima kad je podigla glavu prema drugom muškarcu. Uopće nije izgledala dosadno i blijedo. – Na sreću, doista – reče, ne mogavši u potpunosti prikriti suhoću glasa. Sir Gregor uopće nije „„sir“. MacGregor nije vitez. On i MacGregor razmjene poglede iznad njezine glave. Odbij, bez riječi kaže MacGregoru. – Ja ću otpratiti milostivu Mary do dvorane.

MacGregor je više izgledao zbunjeno nego uznemireno, ali predao se bez rasprave. Kenneth je bio isuviše ljutit da bi razmišljao o tome. – Milostiva... – MacGregor reče uz naklon, a potom se obrati njemu: – Sutherlande... Kenneth nije shvatio koliko je napet dok mu se mišići nisu počeli opuštati nakon što je čovjek koji je bio na glasu kao najzgodniji muškarac u Škotskoj otišao. Milostiva Mary mrko ga je gledala. – Što je to bilo? Dovraga, ni sam nije znao i odjednom se osjećao kao da je otkrio nešto što nije trebao. Sakrio je bijes iza maske lažne zabrinutosti. Uvjerio se da mu je viteška dužnost upozoriti je. – Trebali biste biti oprezni s njim. MacGregor je zaludio više od jedne žene. Umalo je prasnula u smijeh. – To vi kažete? Nije li vaše upozorenje pomalo ironično s obzirom na naš prvi susret? – Zurili su jedno u drugo i osjetio je neobičnu potrebu da se prebaci s noge na nogu. Da je vjerovao da je to moguće, mislio bi da ga je sram. – A nije me ni pozvao u krevet kad smo prvi put razgovarali. – Skrenula je pogled prema muškarcu koji je nestajao iz vidokruga. – Šteta – reče ispod daha. Ali čuo ju je. Krv mu proključa. Oštra uznemirenost vrati se u punoj snazi. Mišići su mu gorjeli, a usta je nepopustljivo stisnuo. Uhvati je za ruku i prisili da ga pogleda. – Klonite ga se. Trebala bi biti prestrašena. Nikad nije na takav način razgovarao sa ženama. Poprimio je svoj divlji, ratnički oblik. Ali samo ga je pogledala ispod oka, a potom u njegovu ruku kad je postalo jasno da se ovaj put neće moći tako lako istrgnuti. – Odakle vam pravo tako razgovarati sa mnom? Nisam vaša. Pokušao se smiriti, ali nešto u njezinu pogledu pokidalo je uzde kojima je obuzdavao narav kao da su osušene grančice. Možda nije željela

da to zvuči kao izazov, ali on je to tako shvatio. Mlada, jednostavna, željna ugoditi mu i pohotna. Vjerojatno je bila ovo posljednje, ali već je požalio što se nije pridržavao svojega uobičajenog tipa ljubavnice. Vidjevši vrata iza nje, otvori ih i povuče je unutra. Prostorija je u nekom trenutku vjerojatno služila kao skladište, ali sudeći prema policama knjiga i svitaka, debelo podstavljenoj klupi i stolicama te žeravniku, pretvorena je u knjižnicu. Ali bio je jedva svjestan svojega okruženja. Zatvorio je vrata iza sebe, okrenuo je i nabio na njih snažnim pritiskom tijela. Uzdahnula je – iznenađena njegovim neočekivanim ponašanjem ili od dodira, nije znao. Dovraga. Zaboravio je na svoja rebra. Ipak, stisnut uz nju, nije osjetio bol, nego ugodu. Bila je vitkija nego što je mislio, mršava i krhka. Morao je paziti da je ne zdrobi. Osjetio je kosti njezinih bokova, ali je također primijetio i malene, meke obline grudi. Za takve neupečatljive grudi, izazivale su popriličnu reakciju. Njegovo je tijelo pucketalo od bezumne, nepoznate energije. Bila je to požuda, ali požuda kakvu do tada još nije osjetio. Nije imalo smisla, ali bio je previše ljutit da bi se pitao kako je ocvala, premršava udovica koja se iz petnih žila trudila izgledati neprivlačno učinila da se osjeća poput štitonoše spremnog ubosti svoju prvu služavku. Namjeravao joj je točno pokazati koliko je njegova. Prvi ju je vidio, dovraga. Ako će itko prerezati te previše stegnute vezice i gledati je kako eksplodira, to će biti on. Uhvativši je rukama za obje strane lica, nagnuo se bliže. Dobro je mirisala. To nije bio pretjeran i intenzivan miris jakog parfema, nego blagi dašak cvijeća, kao da se kupala u ružinim laticama. Dah joj zavodljivo zastane dok joj se približavao licem. Obasjana blagim svjetlom vatre, vidio je kako razdvaja usne u nevinom pozivu, a

podrhtavanje njezina pulsa ispod vilice poslalo je val topline ravno u njegove prepone. Da, željela ga je. Gotovo je mogao osjetiti žudnju na njezinim usnama i potekla je kroz njega s iznenađujuće moćnom silinom. – Sad jesi – reče zureći u njezine oči i izazivajući je da ga odbije. Mogao je vidjeti kako je razrogačila oči kad je shvatila što želi reći. – Ja ne... Presjekao je prigovor poljupcem. Samo je želio pokazati da je u pravu i učiniti je svojom posjedničkim, neodoljivim pritiskom usta. Ali predomislio se nakon prvog susreta usana s njezinim. Odjednom je razumio poetske aluzije bardova. Uistinu je izgubio tlo pod nogama kad ga je preplavio senzacionalan prasak. Između njih je eksplodirala strast. Ona sirova, iskonska strast koja je posegnula, zgrabila ga za jaja i nije puštala. Da, mogao je to osjetiti ondje – na svojemu ukrućenom kurcu. Tijelo mu je žestoko reagiralo. Iskonski. Neobična privlačnost koja je titrala između njih stegnula se i stvorila vezu koju se više nije moglo prerezati. To je već doživio – neočekivano snažnu reakciju na ženu na elementarnoj razini – ali nikada ovako intenzivno. Dovraga, ne bi mu trebao recept za barut kad bi ove osjećaje mogao strpati u bocu. Nije to uopće očekivao. Bilo je to iznenađenje. Ugodno, ali i dalje iznenađenje. Tko bi pomislio da će ga toliko uzbuditi bezlična ptičica? Divlja privlačnost nije imala smisla, ali bila je neporeciva. Kriste, usne su joj bile tako meke da su se činile nestvarnima. Zastenjao je i uronio dublje u poljubac. I tako slatke. Nije mogao vjerovati koliko slatke. Jednom je probao kozju krv i odmah je pomislio na taj okus. Bobice na toplu suncu.

Milovao ju je usnama. Prvo polagano, tražeći njezin odgovor. Nije mu se opirala, kao da je gotovo bila ošamućena, ali bilo je jednako jasno da ne zna što radi. Pokazao joj je. Polaganim, nježnim pokretima i zadržavajući se usnama na njezinim, rekao joj je točno što želi od nje. Isprva je pokušavala stidljivo pratiti njegove pokrete, a potom, kako je poljubac postajao intenzivniji, sa sve većim samopouzdanjem. Drhtaji uzbuđenja mreškali su mu se u tijelu. Prsa su mu se izvijala. Osjećaj je bio nevjerojatan. Morao se boriti protiv poriva da zaroni dublje, privije ju uza se i uzme sve što želi odjednom. Osjećao se neobično – kao drogiran požudom. Obuzimala ga je prebrzo i prejako. Bio je vreo i krut – i svakog je trenutka postajao krući. A ona se praktički topila od dodira. Pritisak njegovih bokova na njezinima pretvorio se u lagano trljanje dok se nježno trenje njihova poljupca pojačavalo. Kriste. Zastenjao je osjetivši potrebu da je dublje okusi. Ruka mu je bila na njezinu obrazu i milovala baršunasto meku kožu, a prstima ju je pozivao da otvori usta. Kad je to učinila, poželio je zastenjati od čistoga muževnog užitka. Želio joj je poharati usta jezikom, natjerati svaki njezin centimetar na predaju. Ali, umjesto toga, prisilio se usporiti. Progutavši njezin iznenađeni uzdah, ugurao je jezik unutra, dopuštajući joj da se navikne na osjećaj. Ali sporo nije bilo dovoljno. Ne kad je odgovorila. Nakon prvog pokreta jezika, osjetio je kako gubi kontrolu. Sa svakim pokretom, svakim dodirom, tonuo je dublje i dublje u bezumnu izmaglicu. Glatko zavođenje pretvorilo se u požar nasrtljivih uzdaha i mahnitih pokreta. Tijelo mu je odgovaralo s nasrtljivošću koju još nije osjetio. Bio je nezasitan.

Rika požude postajala mu je glasnija u ušima i nadglasavala sve drugo. Kolala mu je venama u naletu vrele, užarene lave. Mogao je razmišljati samo o sitnoj ženi nasuprot sebi. O njezinu vitku tijelu pritisnutom uz njegovo. O njezinim usnama na njegovim. Koliko ju je želio podići, omotati joj noge oko sebe i uroniti u nju. Nije se mogao sjetiti kad ga je posljednji put tako uzbudio poljubac. Poticalo ga je buđenje njezine požude. Zapleo je prste u kosu prekrivenu velom, stenjući od svilenkaste mekoće. Milujući joj zatiljak, približio je njezina usta svojima. Poljubac je postao snažniji, vreliji, bludniji. Topila se uz njega poput šećera, a on nije mogao dočekati da je proždre. Osjećaji koji su gorjeli u njemu bili su prejaki. Požuda mu je postala preintenzivna. Srce mu je udaralo presnažno, krv mu je jurila žilama prebrzo, a koža mu je bila previše topla. Osjetio je kako uranja dublje u poljubac, dublje u nju. Približavao se trenutku od kojeg nema povratka. Od prokletog poljupca. Morao je stati. Otrgnuo se od nje opsovavši i morao pripaziti da ne padne. Imao je osjećaj kao da ga je progutao vir, a potom izbacio van. Zakoračio je unatrag kako bi se udaljio od nje pokušavajući raščistiti prokletu glavu. Osjećao je vrtoglavicu, kao da se kreće u izmaglici. Što, dovraga, nije u redu s njim? Tinktura koju mu je sestra pripremila zacijelo je bila jača nego što je mislio. To se nije moglo dogoditi od običnog poljupca. Ali jedan pogled u njezine jednako ošamućene oči i morao se pitati. Bila je pogreška pogledati je. Osjetio je trzaj u preponama. Bolan trzaj. Više nije imao sumnji u vezi sa svojom maštarijom. Bila je oličenje pohotne časne sestre i kad je vidio njezina natekla usta, poluzatvorene oči

i rumene obraze, poželio je poderati tu odjeću s nje i potpuno je obeščastiti. – Nađimo se nakon gozbe – jedva je uspio progovoriti koliko mu je srce tuklo. Zatreptala je – očito, poput njega, pokušavajući raščistiti glavu. Pogledi im se sretnu na nježnom svjetlu. Nije rekla ni riječi; samo su težina njihova disanja i povremeno pucketanje vatre u žeravniku prekidale dugu tišinu. Zurila je u njega tražeći nešto duboko u njegovim očima dok se unutar sebe očito borila. Nakon beskrajne stanke, napokon mu odgovori. – Ne mogu. – Ponovno bi je povukao u naručje i pokušao natjerati da se predomisli, ali ona ga zaustavi stavivši ruku na njegova prsa. Za nešto tako maleno, pokazala se poprilično učinkovitom. – To se mora dogoditi sad. On se ukoči. – Sad? Zašto? Ona odmahne glavom. – Jednostavno mora. Ne mogu objasniti. – Ali gozba. – Dovraga, Bruce ga je čekao. Bit će bijesan ako propusti sastanak s groficom. – Nekoliko sati sigurno neće igrati nikakvu ulogu? Zakorači prema njoj, ali ona se okrene i odmahne glavom. – Sad ili nikad... na tebi je. Namršti se čuvši nešto u njezinu glasu zbog čega joj je povjerovao. Nije volio ultimatume, ali čuo je još nešto. Mislila je da će je odbiti. Trebao bi poći ravno na gozbu i zaboraviti je. Ali jedan pogled na te još uvijek rumene obraze i natekle usne – i više nije bio siguran da je to moguće. Djevojka mu je odvraćala pozornost, što mu zasigurno nije trebalo, ali bila je tako prokleto primamljiva. Nek ide kvragu. Što je pola sata? Kralj i grofica mogu se još malo strpjeti. Osmjehnuo se prozrevši njezin blef. – Onda može sad.

Mary zatrepće. – Što? Nije trebao pristati. Lice mu se iskrivi u poluosmijeh koji kao da je posegnuo do njenih nožnih prstiju i odriješio je razuma. Približio se, a nju je obuzela toplina njegova tijela. Kao da stoji pokraj neobuzdane vatre. Bio je toliko vreo da nije mogla normalno razmišljati. Zašto je barem jednom u životu ne može privući muškarac miroljubivijih proporcija? Mrvicu se udaljila od njega instinktivno tražeći mjesto za bijeg. Ali činilo se kao da je zauzeo sav prostor. Visoko i širokih ramena, njegovo je moćno tijelo dominiralo malenom prostorijom i zračilo promjenjivom energijom. Ukrao je čak i zrak. Svaki udisaj bio je pun suptilnog mirisa njegova sapuna. Nije imala pojma da muškarac može tako fino mirisati. Čisto i toplo s tračkom sandalovine. Bila ga je previše svjesna. Svjesna svakog centimetra te čvrste, mišićave vanjštine stisnute uza nj. Nikad nije osjetila toliko mišića i svaki joj je – svaka izbočina, svaka čelična ploča – bio urezan u pamćenje. Kao i taj poljubac. Moj Bože, nikad nije osjetila takvo što! Tijelo joj se još uvijek treslo od posljedica. Obuzeli su je osjećaji kakve nije mogla ni zamisliti. Ukrao joj je dah, um, čak i kosti, pretvorivši je u čistu požudu. Mogla je misliti samo na pritisak njegovih usta, toplinu njegova jezika koji ju je lizao, čvrstoću njegova tijela, osjećaj njegovih ruku oko sebe i nevjerojatno uzbuđenje koje se mahnito nakupljalo u njoj. Nije željela da ikada prestane. Bio je to tek djelić – moćan, predivan djelić – svega što je propuštala. A on joj je nudio priliku za više od toga. Ovaj put Adam je držao jabuku, a ne Eva. A jedan griz grijeha nije bio ni približno dovoljan. Ali pogledaj što se dogodilo Adamu i Evi.

Iznenada se zaustavi kad se stražnja strana njezinih nogu sudari s rubom nečega za što je pretpostavila da je stol. Nije baš dobro promotrila prostoriju prije nego što ju je zapriječio svojim tijelom. Srce joj je divljački tuklo u prsima pokušavajući držati ritam s njezinim pulsom. Može li ona to doista učiniti? – Mis... mislila sam da žuriš na gozbu. – Zvučala je nervozno, kako se i osjećala. Jednim korakom pređe udaljenost između njih – svih njegovih metar i osamdeset pet centimetara čistoga muževnog iskušenja. Usta mu se iskrive u usporen, izazivački osmijeh koji ju je nukao da mu se pokuša oduprijeti, otkrivajući pritom savršeno ravne bijele zube. Preduga kosa neukrotivo mu je padala preko obrva i morala se spriječiti da ne posegne i zabaci je. Voljela bi reći da nije dovoljno glupa da je zanese zgodno lice, ali otkucaji njezina srca izdali su je. – Gozba može čekati. Pogled mu klizne cijelim njezinim tijelom. Nije bila visoka, ali od njegova usporena, pohotna pogleda osjećala se tako. Zadržao se na grudima kao da joj može vidjeti krute bradavice ravno kroz debelu vunu njezine halje. Od gladi u njegovim očima klecala su joj koljena. Nadala se da je to strah, ali podudarajuće podrhtavanje u trbuhu govorilo je da je u pitanju iščekivanje. Jednu noć... Dolazila je u napast, ali pokušala se oduprijeti. – Ne očekuje li te kralj? Nije mislila da će prihvatiti njezinu ponudu. Ili jest? Je li to bila neka vrsta kušnje da vidi koliko žarko to želi? Želi li on to koliko i ona? Očito želi. Nije imala pojma zašto je tako kad mu se toliko mladih, predivnih žena baca pod noge, ali želio ju je. Nemoj to previše analizirati.

– Može pričekati. Ona može pričekati, drugim riječima. Mary je malo zasmetala njegova očita nezainteresiranost i manjak poštovanja prema ženi koju mu je kralj odabrao za suprugu, ali onda je posegnuo i rukom je pomilovao duž obraza. Duboko je udahnula. Od njegovih toplih, žuljevitih prstiju na koži, cijelo joj se tijelo naježilo. Ali ono što ju je oborilo s nogu bila je nježnost te geste. Osjetila je ubod čežnje tako žestok da je ostala bez daha. Jedan cijeli blesavi otkucaj srca željela se ugnijezditi u njegovu naručju. Ne! Više nije romantična djevojka. Ovo je strast, ništa drugo. Mora to imati na umu. Ali Kenneth Sutherland bio je puno opasniji nego što je mislila. Ne samo da je od poljupca gorjela od strasti nego je njegov dodir probudio puno opasnije osjećaje. Ali ovaj bahati ratnik, prezgodan za vlastito dobro, lica i građe grčkoga boga, bio je kao stvoren za ispunjavanje maštarija, ništa drugo. – Nemaš razloga biti zabrinuta, malena. Bit ću nježan. Ali od njega nije željela nježnost. Željela je bijesnu oluju strasti. Požudu, a ne nježnost. Željela je osjetiti ono što je osjetila žena u staji. Samo jednom. Pogleda je u oči. Pohotna krivulja njegovih usta tako bolno blizu, usne koje su dodirnule njezine bile su udaljene samo nekoliko centimetara. Još ga je mogla osjetiti na jeziku. Nije mogla zamisliti da grijeh ima tako dobar okus. Taman i ljutkast s trunkom klinčića. – Želiš to, Mary. Znam da želiš. Samo pristani. Bespomoćno je zurila u njega, paralizirana grijehom svoje želje, ne mogavši izgovoriti riječi koje će poništiti cijeli život moralna ponašanja. To nije u redu. Ali je li doista toliko pogrešno? Nitko od njih nije vjenčan. Nikome neće naškoditi. Ima dvadeset šest godina. Udovica je tri godine, a prije toga bila je zanemarena i

zapostavljena žena. Ovo bi mogla biti posljednja prilika da iskusi ono o čemu je sanjala prije nego što je njezine mladenačke maštarije razbio muž koji je nije želio i nikad joj nije pružio ništa ni blizu onoga što je vidjela u stajama. Ovaj je muškarac želi i može joj to dati. Bezuvjetno. Bez okova koje neće moći skinuti. Muškarac pod njezinim uvjetima. Samo jedan put. Jedna noć strasti. Jedna noć grijeha. Je li to previše za tražiti? Čini se da je osjetio što je muči. Posegnuvši iza nje, uzeo je vrč vina koji je zacijelo bio na stolu. – Izvoli – reče i pruži joj ga. – Popij ovo. To će te opustiti. Poslušala ga je i gotovo se ugušila shvativši da to nije vino, nego viski. Nasmijao se potičući je da popije još jedan gutljaj. Ohrabrila se i popila velik gutljaj vatrenog pića. Potom mu vrati vrč. Pitala se je li doista samouvjeren kao što se čini nakon što je iskapio ostatak viskija. Oči su mu zasjale kad se ponovno nagnuo prema njoj i stavio joj ruke na bokove dok se ona naslanjala na stol. – Reci mi, Mary – ponovio je hrapavim glasom koji ju je doveo u novo iskušenje. Spustila se iz čistilišta ravno u pakao. Slegne ramenima. Snažne ruke i široka prsa okružila su je poput čeličnog kaveza. Nije mu mogla pobjeći čak i da je željela. Ali nije željela. Naučila je donositi vlastite odluke, nije li? Učinit će to. To jest, ako joj srce uspori dovoljno da uspije uhvatiti zrak. Ali disanje je palo u drugi plan kad su njegova usta pronašla nježnu točku pokraj njezina uha. Od topline njegova daha na vlažnoj koži, požuda joj prostruji cijelim tijelom. Ustima joj je ostavljao trag duž vilice, a potom kliznuo na vrat, pogađajući putem sva osjetljiva mjesta. Drhtala

je i stenjala, bespomoćna protiv moćnog napada uzbuđenja. Poljubio joj je žilu kucavicu koja je divljački pulsirala. – Pristani, Mary – prošapće. – Da. Molim te, da.

6. POGLAVLJE

U

trenutku kad su riječi izišle iz njezinih usta, bacio se na nju uz posjednički, žestok uzdah od kojega su je trnci prošli sve do nožnih prstiju. Pokidao je lance strasti i nitko ga nije mogao zadržati. Bio je veličanstven. Fizički dokaz njegove žudnje za njom. Polagano, zavodničko milovanje njezina grla i vrata usnama postalo je silovito. Jezikom i usnama proždirao je svaki centimetar gole kože do kojeg je mogao doći. Ljubio. Sisao. Klizio i palucao jezikom po uzavreloj koži dok nije mislila da će umrijeti od čistog užitka. Potom su mu se usne opet našle na njezinima i bila je sigurna u to. Jezik mu je pronašao put do njezinih usta, preplavivši je njegovim izvrsnim okusom. Za tako moćno građena čovjeka, usne su mu bile iznenađujuće meke. I tople. Slasno tople. Željela je utonuti u njega i nikada ne otići. Uzvratila mu je poljubac sa strašću koja joj je kolala venama. Poljubac ju je razarao i uništavao svaki tračak njezine sumnje svakim vatrenim pokretom. Čežnja je stegne u prsima. Željela je to. Željela je to očajnički. Više nego što je ikad mislila da je moguće. U njoj je izazivao osjećaje koje nikad prije nije osjetila. Tijelo joj je trnulo i gorjelo od uznemirujuće energije. Oživjeli su davno uspavani osjećaji. Prvi put nakon dugo vremena, osjećala se živom. Naslađivala se. Uživala u tome. Dopuštala da je razbija val za valom. Bio je poput uzavrela pljuska u osušenoj pustinji. Srce joj je neobuzdano udaralo u prsima na putu u nepoznato. Zgrabila ga je i zarila prste u njegova kamena ramena dok mu je jezik istraživao svaki centimetar njezinih usta. I dopuštala mu je to predajući se i s lakoćom prepuštajući njegovu pustošenju.

Prsima joj je zgnječio grudi. Stenjala je od dodira, opijena njegovom čvrstinom. Nešto u svim tim mišićima prislonjenim uz nju silno ju je uzbuđivalo. Nešto iskonsko u tjelesnom dokazu njegove muževnosti i njezine ženstvenosti. Bio je krupan i jak – ako postoji muškarac stvoren za zaštitu, to je bio on. Iako više nije trebala muškarca koji će je zaštititi, svidjeli su joj se njegovi mišići. Činilo se neobičnim da bi se od nečega tako čvrstog i nepopustljivog poželjela sklupčati u njegovu naručju i nikada ga ne pustiti. Ali nisu se dodirivala samo njihova prsa. Nabio je kukove na njezine, a ona je uzdahnula. Bože! Jedna je stvar bila krajičkom oka primijetiti koliko je velik, a druga osjetiti ga kako joj se urezuje u trbuh. Debeo i krut, mogla je osjetiti svaki njegov grešni centimetar kako pulsira na njoj. Ali umjesto straha, dokaz njegove uzbuđenosti poslao je ushićene trnce prema njezinu međunožju. Osjetila je najneobičniju potrebu da se pomakne. Da se protrlja o njegovu čvrstoću. Kao da joj čita misli, rukom klizne prema njezinoj stražnjici i pritisne je čvršće uz sebe. Uz uzdah, počne kružiti bokovima. Mary je vidjela zvijezde. Nalet osjeta eksplodirao je u njoj. Toplina joj je tekla kroz udove i nakupljala se u njezinu vlažnom, nemirnom međunožju. Više nije razmišljala o micanju, morala se micati. Zabacila je bokove trljajući se o njegovu čeličnu čvrstoću koja je istodobno bila izvor njezina bezumlja i jedina stvar koja bi mogla umiriti neobičan nemir. Željela ga je osjetiti u sebi. Osjetiti kako je ispunjava. Osjetiti kako se nabija, posjeduje ju i pruža joj sve zadovoljstvo kojem je svjedočila na licu one žene.

Ponovno su se oslobodili osjećaji, odgovori i potrebe koje je njezin ravnodušni muž zakopao kad se udala. Željela ga je i nije se suzdržavala. Priljubila je svaki centimetar tijela uz njegovo. Ali to i dalje nije bilo dovoljno blizu. Osjetila je odjeke strasti u njegovim mišićima koji su se napinjali pod vršcima njezinih prstiju. I on je žudio za njom. Žudio je za nečim što je želio koliko i ona. Kao da su između njih sijevale munje, udarali gromovi. Sirova energija bila je spremna osloboditi se. Mogla mu je osjetiti udaranje u prsima i čuti težinu njegova daha. Željela je ubrzati. Željela je da joj pruži sve što se nakupljalo između njih. Donji dio trbuha zgrčio joj se u uzavrelom iščekivanju. Ljubio ju je tako žestoko, tako čvrsto trljao bokove o njezine, da se činilo kao da ništa ne može stati između njih. Bili su stopljeni jedno s drugim. Čak ni najmanji dašak vjetra nije mogao proći između njih. Samo toplina. Nevjerojatna toplina. Iznenada opsuje i istrgne se iz poljupca. – Dovraga, čekaj! Nije znala govori li sebi ili njoj. Ošamućeno zatrepće, šokirana žustrim sasijecanjem zadovoljstva. Osjećala se poput djeteta koje se prejedalo ukradenim slatkišima prije nego što su mu oduzeti – krivo i nezadovoljno. Jedina utjeha bila je ta što mu se još uvijek nalazila u naručju. Ali potom je i to prestalo. Jedva je zadržala jadikovku na vrhu usana. Nateklih usana. Usana koje su prije nekoliko trenutaka ljubile njegove. Bijesno je pogleda kao da je krivi za nešto. – Učinit ćemo ovo kako valja. – A ovo nije bilo dobro? – Zarumenjela se shvativši da je to izgovorila naglas. Usta mu se iskrive u osmijeh. – U pravu si. Možda sam trebao reći da stol ne izgleda udobno. Ni čvrsto. Ne bih ga želio slomiti.

Vidjela mu je zločest sjaj u očima i osjetila nalet topline – ne samo u licu – kad je pomislila o sili potrebnoj da ga se slomi. Žestoki, moćni ubodi... Zaustavi se i utiša sve nepristojne slike u glavi. Mili Bože, samo je kušala njegovu strast i pretvorio ju je u pohotnicu! Gotovo kao da joj može pročitati misli, vidjela je gorljivu toplinu u njegovim očima. Njihova jarkoplava boja potamnjela je pretvorivši se gotovo u crnu. Proizveo je neki zvuk ispod glasa koji bi mogao biti još jedna psovka i okrenuo se. Da je još uvijek blesava, mlada djevojka, pomislila bi kako se ovaj ideal muževnosti i zrelosti pokušava obuzdati. Ratničku odjeću otprije zamijenio je kariranim ogrtačem i fino istkanom tamnoplavom tunikom. Otkopčao je pribadaču ukrašenu draguljem koja mu je ogrtač držala na ramenima i raširio ga na kamenom podu. Kleknuvši na koljena, ispružio je ruku. – Nije udobno poput sijena, ali morat će poslužiti. Ugrize se za usnu pokušavši ne nasmijati se. Doista je bilo zločesto tako je zadirkivati. Spustila je pogled na njegovu ispruženu ruku. Sad je bio trenutak da se počne premišljati. Neka joj Bog pomogne jer je tolika grešnica, ali nije ni pomislila zaustaviti ga. Nijednom. Stavi ruku u njegovu i dopusti mu da joj pomogne spustiti se govoreći si kako u svemu tome nema ništa romantično. On nije njezin otmjeni vitez, nego maštarija. Ali kad ju je uhvatio u naručje, spustio na ogrtač ispod sebe i pogledao u oči, srce joj je podivljalo. Toplina se vratila. Opet ju je držao i osjećala se neobično ranjivom tako ispružena na podu ispod njega. Ovo je bilo intimno. Jednako su tako mogli ležati u krevetu kao muž i žena.

Nije se činilo nedopuštenim. Nije se činilo pogrešnim. Činilo se... ispravnim. Ne! Osjeti ubod straha i poželi mu reći da se vrate na stol. Poželi da nikad nije stao. Da je jednostavno dopustio strastima da eksplodiraju i završio s tim. Nježno je poljubi u usta, još je uvijek gledajući u oči. Hipnotizirao ju je pogledom. Opčinio ju je, začarao, tjerao je da pomisli, da povjeruje, kako imaju nešto posebno. Jedna noć. Prstom joj je milovao obraz i zaronio iza njezina uha. – Tvoj veo – reče promuklo. – Možeš li ga sama obuči? Ona kimne. – Zašto? Dobila je odgovor kad je počeo izvlačiti ukosnice iz njezine kose. Trenutak poslije, bacio je veo na stranu. Duboko udahne. Pogledom mu je poletjela prema očima, a ono što je vidjela u njima natjeralo ju je da se sramežljivo okrene od neočekivanog zadovoljstva. Kosa joj je bila jedini ponos, ali bila je skrivena toliko dugo da se pitala bi li je koji muškarac još uvijek mogao smatrati lijepom. Ako se moglo suditi po izrazu njegova lica, odgovor je bio potvrdan. Osjetila je kako je proučava dok je prstima prolazio kroz duge valove. – Grijeh je pokrivati nešto tako divno. – Glas mu je bio gotovo pun poštovanja. Nakon nekoliko trenutaka, uhvati je za bradu i podigne prema svom licu. – Što mi još skrivaš, moja Mary? Bez riječi odmahne glavom i uspaniči se od nečega u njegovu glasu. Bio je to čovjek koji bi mogao otkriti njezine tajne. Koji bi mogao iskopati davno zakopane osjećaje. Moja Mary... – Ništa – jedva progovori, uzdahnuvši.

Nije joj povjerovao. – Vidjet ćemo. A onda je poljubi, pretvorivši uspaničen uzdah u zadovoljstvo. Mogla mu je osjetiti namjere. Ljubio ju je poput muškarca s ciljem. To nije bio poljubac namijenjen da je zavede, nego onaj koji je već bio siguran u ishod. Hrabar. Žestok. Životinjski. Uzimao je što želi, a zauzvrat joj nudio sve. Ljubio ju je kao da je se ne može zasititi, kao da je nikada neće pustiti. Tijelo joj je reagiralo kao da nikada nije ni bilo prekida. Sva strast koju je probudio vratila se u punoj snazi. Rukom ga obgrli oko vrata i stisne jače uza se. Njegov ukrućen ud pritiskao joj je prepone, ali pomaknuo se, približivši je mjestu na kojem ga je željela. Sigurno je vrisnula. Zastenjao je, a pokreti su mu postali brži, mahnitiji. Rukom joj je šarao po boku, na što se ona izvila poput mačke. Tko je ta žena? Što joj je to učinio? Poljubac mu s njenih usana klizne preko brade pa sve do vrata. – Tako si slatka. – Glas mu je zvučao napeto. Čula je samu sebe kako glasno diše, ali bila je previše obuzeta da bi marila za to. Nije mogla ništa osim izvijati se u nestrpljivu iščekivanju dok joj je ustima i rukama ostavljao vrele tragove po vratu i tijelu. Znao je točno gdje treba dirati. Ruke su mu bile na njezinim bokovima, trbuhu, struku, a potom – napokon – na grudima. Držao ih je, stiskao, istraživao rukama, a ona je oduševljeno uzdisala. Usta je spustio do njezina steznika koliko mu je to pristojna halja dopuštala. – Bože, volio bih da imamo više vremena – promrmlja. – Želim te golu. – Sjećanje na njegova gola prsa bljesne joj pred očima. Zadrhtala je od pomisli na svu tu vrelu, preplanulu kožu na svojoj. On podigne glavu i pogleda je u oči. – Želim vidjeti te lijepe bradavice prije nego što ih stavim u usta.

Prislonio je usta točno na mjesto o kojem je govorio. Uzdahnula je osjetivši vlažnu toplinu kroz svilu i platno. Izvila se u njegovim ustima i čula ga kako ponovno psuje dok je sisao. Sisao snažno. Sisao tako da je osjetila slatko zatezanje oko bradavice i treperave iglice zadovoljstva u nožnim prstima. Počela je stenjati nježno i nasrtljivo kao nikada prije. Grubo je zastenjao i povukao se. – Bože, ubijaš me – reče prije nego što je vratio usta na njezina grubo je ljubeći. Kretao se brže, bez one uglađenosti koju je pokazao prije. Pokreti su mu bili grubi i ukočeni, gotovo nespretni. Nije pokazivao onu nepokolebljivu kontrolu kojoj je svjedočila u stajama. Je li moguće da mu ona to radi? Otpustio je tuniku, petljao po uzicama hlača i gaća, a potom joj podigao rub halje preko bokova. Prestao ju je ljubiti i okrenuo je. Pramen tamne kose padao mu je preko obrve i borila se protiv poriva da ga zabaci iza uha. Oči su mu bile tamne i usplamtjele, s istim osjećajem koji je vidjela u njima kad se sam zadovoljio rukom: požudom. Za mene. – Moram ući u tebe. Rukom zaroni između njezinih nogu, a ona uzdahne. Nježni dodir njegova prsta na osjetljivom, titrajućem mesu poslalo je tisuću žmaraca uz njezinu kralježnicu. – Tako si vrela – zastenjao je. Sav sram koji je osjećala nakon njegovih riječi nestao je kad je gurnuo prst u nju. Trznula se od uzbuđenja. – Znao sam da ćeš biti takva. – Ponovno zastenje. – Stvorena si za ovo, malena.

Nije znala o čemu govori, ali prst koji je kružio u njoj bio je preugodan da bi je bilo briga. Događalo se nešto neobično. Preuzele su je potrebe njezina tijela. Titranje se pretvorilo u pulsiranje, a potom u snažno udaranje. Osjećala se kao da se penje prema nečemu što ne može vidjeti. – Tako – reče ohrabrujući je. – Prepusti se, ljubavi. Prepusti se. Nježnost se probila kroz izmaglicu njezina užitka, ali odgurnula ju je. To ništa ne znači. Nije očekivala da će ovaj odvažni, grešni ratnik biti tako... nježan. Umakao je prst u nju. Bokovi su joj se sami podigli prema njegovoj ruci. Pritisnuo ju je promrmljavši joj riječi u uho. – To je to, ljubavi. Leti. Gledajući ga u oči, smrznula se, prestrašena silinom osjećaja koji ju je obuzeo. Gledali su se jedan dugi otkucaj srca prije nego što je zatvorila oči, dok je svijet eksplodirao u njoj u vrelom, pulsirajućem grču. Letjela je. Vinula se u sanjivi svijet osjećaja. Užitak je bio neopisiv. Znatno bolji nego što je zamišljala. Ali nije ga mogla zadržati. Prebrzo je izblijedio. Otvorila je oči vidjevši ga nagnutog nad sobom. Pogled mu je gorio od osjećaja koje nije mogla razaznati. – Predivna si – reče sa žarom. Ugušila je plamen ženstvenog užitka. Nije ništa značio. Vjerojatno je to govorio svim ženama. Samo što se nije mogla sjetiti da je to rekao ženi u stajama. Popeo se na nju i prislonio prsa na njezina. Borila se protiv grešnog, znatiželjnog poriva da pogleda dolje. Duboko je udahnula osjetivši vrh njegove muškosti na svom ulazu. Pripremila se za bol. – Opusti se – reče. – Rekao sam ti da ću biti nježan.

Ona se zarumeni. Kako to može biti nježno? Doista dug mač. Čeličan, dug mač! Ali u idućem mu je trenutku povjerovala. Trljao je glavić o nju dok se nije počela opuštati. Ponovno je počela drhtati i ubrzano disati. Promatrala mu je lice u polutami. Snažnu, muževnu čeljust koja je zgrčena i odlučna, senzualna stisnuta usta, oštre, prodorne plave oči i napete mišiće. Ubijalo ga je što mora ići polako. Ali činio je to za nju. Nježnost ju je zbunila. Nije to očekivala. To nije ono što je željela. – Sad – reče mu. Ako ga je zahtjev iznenadio, tijelo mu je bilo previše nestrpljivo da bi joj proturječio. Polako, počeo je ulaziti, pri čemu mu je pomagala vlažnost njezina tijela. Ona razrogači oči dok joj se tijelo rastezalo kako bi ga primilo. Mislila je da će boljeti. Trebalo je boljeti. Ali umjesto toga, shvatila je da je... sjajno. Ispunio ju je na način na koji nikad nije bila ispunjena. Svaki nevjerojatni centimetar posjedovao ju je. Polagao pravo na nju. Kao šaka topline koja je pulsirala u njoj. Oh, Bože, da. To je to! To je čekala. Mary nije mogla dočekati da se počne micati, da ga osjeti kako se nabija. Svu tu požudu. Svu tu sirovu strast koju je vidjela u stajama. Samo što on to uopće nije radio. Bio je savršeno miran – bolno miran – zureći u nju s izrazom od kojeg joj je srce zatreperilo. Bila je to neobična kombinacija iznenađenja i zbunjenosti. I činilo se kao da duboko u njezinim očima traži odgovor. Nešto oštro i gorko proletjelo je između njih. Nešto predivno i nemoguće. Nešto čemu nije bilo mjesto u grešnoj maštariji. Instinktivno je poželjela skrenuti pogled, ali kao da nije mogla prekinuti tu vezu.

Napokon, kad je pomislila da više ne može izdržati, počeo se micati. Od prvog uboda, val emocija eksplodirao je u njezinoj kralježnici. Uzdahnula je od oduševljenja, od sveobuhvatnog užitka koji ju je obuzimao sa svakim pokretom. Stenjao je zatvorivši oči i nagnuvši glavu unatrag kao da je i njega preplavio užitak. – Bože, kako si dobra – rekao je stenjući dok je podizao bokove i iznova uranjao sporim, kružnim pokretom koji joj je odzvanjao tijelom. Zgrabila ga je čvršće, trudeći se ostati uz njega dok je osjećaj u valovima prijetio odvući je na dno. Željela je zatvoriti oči i prepustiti se zadovoljstvu. Ali nije joj to dopuštao. Gledao ju je u oči u intimnom zagrljaju, ne puštajući je. Od žestine pogleda, ostala je bez daha. Osjetila je kako joj se srce steže. Ne! Nije to željela. Ovo je u potpunosti pogrešno. Nije željela osjećaje. Nije ju trebalo stezati u prsima. Bilo je previše intimno. Previše nježno. Previše slatko. Trebao je biti maštarija, ali ovo je bilo previše stvarno i oslobađalo je osjećaje koje je davno zakopala. Kad bi barem prestao gledati u nju. Morala je nešto učiniti. Usredotočiti se na nešto drugo. Gotovo je željela biti na rukama i koljenima poput žene u stajama. Nije bila tako hrabra, ali sjetila se nečega drugog i jedva progovorila: – Hoćeš li skinuti tuniku? Kenneth se osjećao kao da je otišao na drugi svijet. Potpuno novi svijet. Svijet u kojem mu sva prijašnja iskustva ne vrijede ni pišljiva boba. Plovio je naslijepo bez sidra. Bilo je to uznemirujuće i uzbudljivo u isto vrijeme.

Volio je općiti. Vrlo. Dovraga, čak i kad nije bilo sjajno, bilo je prokleto dobro. A kad je bilo dobro, ništa nije bilo nalik tomu. Ali ovo... Ovo je bilo drugačije od svega što je doživio. Nešto u vezi s ovim bilo je posebno. Dovraga, sve je u vezi s tim bilo posebno. Od trenutka kad je ušao u nju, osjećaj je bio drugačiji. Užitak je bio intenzivan. Bilo je čisto, otupljujuće blaženstvo uroniti u to toplo, meko meso i osjetiti kako ga njezino tijelo steže poput rukavice. Vrlo vlažne, uske, vrele rukavice. Osjetio je moćnu navalu užitka. To mu je bilo jasno. Ono što nije razumio, bilo je ostalo. Žestok, životinjski val posesivnosti od kojeg mu je svaki instinkt u tijelu vikao: „Moja si!“ praćen neobičnim osjećajem ispravnosti i jednako žestokim valom zaštitničkih osjećaja. Obećao joj je da će biti nježan i želio je biti takav. Želio je da uživa. Promatrao je njezino lice dok je ulazio u nju, gledao kako joj se obrazi rumene i slušao oštre udisaje dok se nabijao dublje i dublje, ispunjavajući je. A kad se to dogodio, kad su se u potpunosti spojili... Žestok val osjećaja posegnuo je i zgrabio ga za vrat. Nikad prije nije osjetio takvu požudu. Požudu koja mu se nakupila u prsima i stezala ih. Trebao bi ubrzati. Kralj ga čeka. Ali bilo je tako prokleto dobro da nije želio kraj. Zakopan duboko u njoj, dok ga je njezino usko, vlažno tijelo čvrsto držalo, pomislio je da bi mu bilo posve dobro ostati tako zauvijek. Nije žurio. Razvlačio je svaki od svojih uboda, gotovo potpuno izlazeći iz nje prije nego što bi opet uronio u nju. Ali još uvijek nije bio dovoljno duboko. Nije joj bio dovoljno blizu. Bilo je to uistinu neobično. Nije ju mogao prestati gledati. Dovraga, nije se mogao sjetiti kad je zadnji put toliko dugo gledao ženu. Ali kose

koja joj je padala preko lica, rumenih obraza, nateklih usana i očiju zamućenih od strasti, nije mogao skrenuti pogled. Djevojka mu je oživjela u naručju. Kriste, shvatio je. Predivna je. Činilo se kao da je prestao disati. Nešto vrelo i čvrsto zaglavilo mu se u prsima. Tjeralo ga je da ne odvraća pogled. Da joj rukom pomiluje obraz i nježno prisloni usne na njezine. Zbog njegove neuobičajene reakcije, njezin je zahtjev zvučao još čudnije. Ukipi se. – Što? Ona spusti pogled i zagrize usnu. Rumenilo joj se popne u obraze. – j-ja... – Zamuckivala je pogledavajući ga ispod obrva. – Samo sam razmišljala i pomislila kako bi bilo lijepo... Nikako da dovrši rečenicu. – Mislila si kako bi bilo lijepo da skinem tuniku? – reče bezizražajno. Ona kimne, naizgled prestravljena. – Da. Nije bilo razloga zašto bi mu taj zahtjev smetao. Možda bi mu čak trebalo biti drago. Očito se divila onome što je vidjela u stajama i željela je to ponovno vidjeti. Žena koja se divila njegovu tijelu nije bila nikakva novost. Dovraga, želio ju je zadiviti. Ali zbog nečega u njezinu zahtjevu osjećao se poput pastuha na tržnici i, s obzirom na vlastite, neobično nježne osjećaje otprije nekoliko trenutaka, to ga je zaboljelo. Dovraga, što nije u redu s njim? Ponašao se preosjetljivo poput žene i previše analizirao svaku riječ. Zašto bi mu smetalo ako se želi diviti njegovu tijelu? Nije li on njoj rekao istu stvar? Želio ju je vidjeti golu i strgnuo bi tu prokletu halju s njezinih ramena kad nakon toga ne bi bio toliki problem ponovno je odjenuti. Tuniku je, međutim, bilo jednostavno ponovno navući. I bilo bi lijepo osjetiti njezine ruke na sebi.

S tim na umu, zgrabi rub tunike koji mu je već bio podignut iznad struka i nespretno je prebaci preko glave pa baci na stranu. – Kako želite, milostiva – reče uz samouvjeren osmijeh. Ona uzdahne i zabrinuto razrogači oči. – Ozlijeđen si! – Posegnula je kao da će ga dotaknuti, ali odmah povuče ruku od straha da ga ne zaboli. Potpuno zaboravivši ozljedu, spusti pogled na obojenu kožu. Užitak koji mu je pružala bio je puno bolji lijek od odvratnog napitka njegove sestre i ogromnog gutljaja viskija koji je popio prije nekoliko trenutaka. – Nije to ništa. Krenula je proturječiti mu, ali kratkim pokretom podsjetio ju je na ono što se događa. Trznula se i nesvjesno ga zgrabila. Što je upravo i želio. Topla mekoća njezinih dlanova na njegovoj koži izazvala je novi val topline u njegovim preponama. Vrlo lijepo. Opet se nabio. Ovaj put jače. Dublje. Zgrabila ga je čvršće i zarila mu sićušne prste u napete mišiće ruku. Da, to je bilo dobro. Zadržao se tako, neobično zadovoljan u trenutku povezanosti. – Imate li još želja, milostiva? – reče promuklim glasom, podbadajući je. Ona podigne pogled s njegovih prsa dovoljno dugo da bi ga pogledala u oči. Šalio se, ali izgledala je poprilično ozbiljno – čak zabrinuto. – Brže, molim te. Samo požuri. Namršti se. Očito djevojka nije željela da potraje koliko i on. Narav mu blago plane. Čeljust mu se ukoči pa stisne usta. Nikad neće dopustiti da žena ostane nezadovoljena. – Omotaj noge oko mene – zapovjedi joj. Uz dug, vreo pogled, dometne: – I drži se čvrsto.

Čeka je doživljaj života. Sjurio se u nju, a ona je vrisnula od same siline pokreta. Pogled joj poleti prema njegovim očima. – Sviđa ti se ovo, zar ne? – izazivao je. Ona ošamućeno kimne. Nalet zadovoljstva kolao mu je venama. Gledajući je u oči, opet se sjurio u nju. Iznova i iznova. Brže i brže. Davao joj je točno ono što je željela, a blaga jeka njezinih uzdaha dodatno ga je poticala. Zarežao je kad se poznat pritisak počeo skupljati u slabinama i kralježnici. Dovraga, kako je bilo dobro. Osjetio je kako mu njezine pete čvrsto stišću stražnjicu, a ruke su joj kliznule s njegovih ruku i divlje lutale po vrelim, glatkim leđima. Naporno je radio i njegovo tijelo počelo je to pokazivati. Mišići su mu se napeli, ruke su ga boljele od podupiranja vlastite težine, a disanje mu se ubrzalo od umora uzrokovanog nasrtajima. Bilo je vatreno i žestoko, požuda u najsirovijem, životinjskom obliku. Ali bilo je i nešto više od toga. Nešto dublje. Nešto što je uzburkalo najtamnije kutke njegove duše svaki put kad bi pogledao u bezdan plavih očiju. Prekrasna. Osjećao je da se približava taj trenutak. Senzacija se skupljala. Tijelo mu se zgrčilo u iščekivanju. Škrgutao je zubima boreći se protiv poriva da svrši. Nije to želio učiniti sam. Nije imao razloga suzdržavati se. Ona je svršila. Obavio je svoju dužnost. Održao je svoju stranu neizgovorenog dogovora u situacijama poput ove. Zadovoljio ju je i ona je zauzvrat zadovoljila njega.

Ali ništa od ovog nije se činilo kao dužnost. Ništa nije bilo nalik njegovim uobičajenim avanturama. Nešto je u ovomu bilo važno i znao je da se neće osjećati dobro ako ne svrše zajedno. Nije znao zašto – dovraga, nije ni želio razmišljati o tome – samo je znao da tako treba biti. Ali, Bože, želio je svršiti. Stisnuo je stražnjicu odupirući se uzbuđenju dok ga je njezino tijelo čvrsto držalo, muzlo i borilo se ostati uz njega sa svakim žestokim ubodom. Neće morati dugo čekati. Disanje joj se ubrzavalo. Postajalo je oštrije i dublje. Izvijala se pod njim i podizala leđa i bokove ukorak s njegovim ubodima. Oči su joj bile poluzatvorene, usne razdvojene, a glava nagnuta unatrag... – Pogledaj me! – zapovjedi joj glasom napetim od pritiska. Nije željela pogledati. Vidio je njezino protivljenje kad je otvorila oči i polako skrenula pogled prema njemu. Munja je sijevnula njegovom kralježnicom. Nešto je proletjelo između njih. Nešto vrelo i intenzivno. Nešto što ih je oboje dovelo do ludila. Ona uzdahne. Cijelo mu se tijelo zgrči. Njezin oštar jecaj užitka pokidao je zadnje lance kojima se obuzdavao. Pritisak koji se nakupljao eksplodirao je u zasljepljujućem požaru strasti. Nije ga mogao izvaditi ni da je htio. Nabio se žestoko i duboko dok mu se tijelo raspadalo. Dok je podrhtavao od valova najmoćnijeg užitka u svom životu. Isuse! Bila je to najinteligentnija pomisao do koje je mogao doći. Um mu je bio prazan. Ostalo je samo zadovoljstvo. Najnevjerojatnije zadovoljstvo koje je doživio.

Kad su utihnuli i posljednji grčevi u njegovu tijelu, srušio se na nju bez trunke energije. Čak su mu i kosti bile poput želatine. Nakon nekoliko minuta, duboko disanje utišalo se. Shvativši da je vjerojatno pritišće, prikupio je snagu i otkotrljao se u stranu. Nije se mogao sjetiti ni kad se zadnji put osjećao tako slabo. Na svu sreću, natjecanje nije bilo taj dan. Jedva bi mogao stajati, a kamoli svladati protivnika. Nije znao što da misli o onome što se upravo dogodilo. Mučio se pokušavajući dovesti misli u red. Ah djevojka ga iznenadi. Slatkoća njezine strasti bila je puno jača od tračka uzbuđenja koji je vidio u stajama. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put više uživao u avanturi. Namrštio se prisjetivši se još jedne neobičnosti. Čak i kad je bio mladić, uvijek bi ga izvukao prije svršavanja. Ali bio je previše opijen i zadovoljan da bi uopće pomislio na to. Znao je samo da je dosada koja ga je nedavno snašla očito nestala i nije bio spreman pustiti je. Ne još. Što je učinila? Maryno je srce tuklo u prsima dok je zurila u strop. Bio je izgrađen od kamena. Malena knjižnica bila je uzidana u debele zidove poput skladišta ispod. Ali bila je siva i dosadna, s malo stvari koje bi joj skrenule pozornost, pa su joj se misli vratile na ono što se upravo dogodilo. Na kataklizmički događaj koji ju je opustošio grubo i nemilosrdno poput divljeg požara, ostavljajući samo pepeo iza sebe. Bilo je sjajno. Predivno. Ljepše nego što je mogla zamisliti. I to je bio problem. Kako će ikada ovo ostaviti iza sebe? Kako bi trebala nastaviti život u Engleskoj i zaboraviti strast koju je pronašla u njegovu naručju? Kako će ga zaboraviti?

Nije trebao biti takav. Željela je prezgodnog, drskog muškarca stvorenog za grijeh. Željela je požudu, ništa više. Okrenuo se na stranu i naslonio na lakat kako bi je pogledao. Osjetila je kako je odmjerava i zadržala dah dok je rukom micao nekoliko vlasi kose koje nije ni primijetila u svojim trepavicama. Dodir mu je bio tako intiman – tako sladak – da su je prsa čeznutljivo zapekla. Zadržao je prste na njezinu licu i okrenuo je prema sebi. – Puna si iznenađenja, zar ne, malena? Prsa su je zaboljela od načina na koji ju je gledao. Zurila je u njega bez riječi, ne znajući što bi rekla. Osjećala se izloženo. Sirovo. Ranjivo. Ono što se upravo dogodilo izbrisalo je teško stečenu neovisnost kao da je nikad nije ni bilo i otkrilo usamljenu djevojku slomljena srca koja je samo željela da je muž voli. A Kenneth Sutherland, budući prvak, zgodni vitez, heroj s obiljem obožavatelja, bio je isti kao on. Barem je mislila da jest. Je li bila nepravedna? Je li on možda više od onoga čime ga je smatrala? Iznenadilo ju je koliko je željela biti u krivu. Srce joj je počelo udarati u rebra kad se nagnuo i poljubio je. Bio je to nježan, lijen poljubac. Mekan poljubac. Bio je sve što ne bi trebala željeti, a žudjela je za tim poput pohlepna djeteta. Maknuvši usta s njezinih, osmjehne se. – Kad te mogu opet vidjeti? Srce joj stane. Jedna noć. – O-odlazim uskoro – jedva prozbori. Pogleda je ispod oka. – Nadam se ne prerano. Ostat ćeš barem dok ne završe igre? Sestra mi se udaje u subotu. Slavit će se nekoliko dana. Je li želio da dođe na vjenčanje njegove sestre? Pokušala je zadržati svoje podivljalo srce, ali bježalo je od nje. – Ne znam. – Naravno... to ovisi o milostivoj Margaret. Bi li pomoglo ako ja porazgovaram s njom umjesto tebe? – Stražnjom stranom prsta klizne joj niz obraz do vrata pa preko čvrstog brežuljka njezine dojke, nježno poput

pera kružeći oko vrha. – Još nisam završio s tobom. – Rekao je to mračnim, promuklim glasom od kojeg je ponovno počela gubiti razum. – Mislim da još neko vrijeme neću završiti s tobom. Koža joj se naježi. Bradavice ukrute. Disanje ubrza. Cijelo joj je tijelo reagiralo na puteno obećanje u njegovim riječima. Jesu li to samo riječi ili to nešto znači? Morala je doznati. – Milostiva Margaret rekla mi je da ćeš se uskoro zaručiti. Namršti se kao da je iznenađen što je čula za to. – Kakve to veze ima s nama? Skrenula je pogled kako ne bi vidio kamen razočaranja koji je tako nemarno bacio na njezino srce. Rekao je to tako iskreno zbunjen da se nije čak mogla ni naljutiti na njega. Bila je ljutita na sebe. – Nikakve – reče tiho. – To nema nikakve veze s nama. Zašto bi pomislio da nije u redu voditi ljubav s drugom ženom dok ga njegova zaručnica ili žena čeka u dvorcu gdje ju je ostavio? Nema ništa što nije u redu s tim. To je prihvaćeno – očekivano – za plemiće u političkom braku. Ona je imala nerealna očekivanja, a ne on. Jedna noć bila je sve što želi, zašto je razočarana jer je to sve što će i dobiti? Njegov je odgovor to zajamčio. – Dobro – reče, okrenuvši se i uzevši je u naručje. Naslonila je obraz na njegova prsa, slušala otkucaje njegova srca i trudila se ne zaplakati. – Trebali bismo krenuti – dometne, iako mu glas nije zvučao kao da je u žurbi. – Ali tako sam prokleto umoran. Ne mogu skupiti snage ustati. Glas mu je utihnuo. Nije se iznenadila kad je nekoliko minuta poslije začula uravnoteženo disanje. Zaspao je. Zahvalna na prilici, pazila je da ga ne probudi dok se izvlačila iz topline njegova zagrljaja, a potom ustala i izravnala odjeću. Razmišljala je samo o tome kako mora otići. Nije ga željela ponovno sresti. Ni ovdje ni na gozbi.

Ovo je bila pogreška. Kenneth Sutherland uopće nije bio nalik njezinu mužu. Bio je znatno opasniji. Atholl se nikad nije trudio zavesti je. Kenneth Sutherland zavodio je svakim dugim pogledom, svakim nježnim dodirom i svakim poljupcem koji oduzima dah. Hoće li ikada naučiti? Morala je otići. Ne samo iz ove prostorije nego iz Škotske. Prije nego što zaboravi kako biti zadovoljna onim što ima i počne čeznuti za stvarima koje bi je samo učinile nesretnom. Opet.

7. POGLAVLJE

K

enneth se polako počeo buditi pokušavajući raščistiti maglu u glavi. Ali osjećao se kao da je u njoj netko ošišao ovcu. Otvorivši oči, naglo se podigne u sjedeći položaj preplašen svojim okruženjem i zrakama svjetla koje su se probijale kroz daske na vratima. Trznuo se od bolna uboda u rebrima. Dovraga. Držeći se jednom rukom za ozlijeđeno mjesto, drugom si je pomogao ustati. Otupljujući učinak prošle noći na bol nestao je. Prošla noć. Shvatio je tri stvari odjednom: bilo je jutro, propustio je gozbu i bio je sam. Opsovao je ne znajući što ga više ljuti. Što mu se, dovraga, dogodilo? Osjećao se kao da ga je netko onesvijestio. U trenutku kad je zatvorio oči, utonuo je u dubok san. Godinama nije spavao tako čvrsto. Potišteno stisne usta kad je posegnuo za svojom tunikom i ugledao zelenu svilu. Znao je što mu se dogodilo. Ona mu se dogodila. Zašto je, pobogu, pobjegla ne probudivši ga? U mnoštvu slučajeva laknulo bi mu da se nakon večeri vođenja ljubavi probudi sam, ali, dovraga, ovo nije bio jedan od njih. Zakleo se da će se vratiti jednostavnim i željnim da mu ugode čim završi s ovom djevojkom. Navukao je tuniku, omotao ogrtač oko ramena – vatra u žeravniku ugasila se satima prije i bilo je poprilično hladno – i dohvatio veo. On i milostiva Mary morat će porazgovarati o tome što očekuje od nje – malo pristojnosti, za početak. I neće mu opet tako pobjeći. On će odlučiti kad je vrijeme da ode, dovraga.

Izvukao se iz knjižnice zalupivši vratima iza sebe i krenuo prema dvorani kako bi je potražio. Ali činilo se kao da je doručak već završio. Dvoranom se motalo nekoliko ljudi od kojih nije trebao nikoga. Koliko je, dovraga, sati? Opet opsuje. Jutro je ubrzano postajalo sve gore. Ako je doručak gotov, to znači da nije preostalo puno vremena do hrvačkog natjecanja. Ovo je jedan od najvažnijih dana u njegovu životu, a on ga je gotovo prespavao. Bio je sve ljući na sićušnu časnu sestru. Omela ga je. I bila je vraški dobra u tome. Zgrabio je komad kruha i sir s pladnja prolazeći pokraj jednog od sluga i zalio ih gutljajem vina. Dok je izlazio iz dvorane, ustukne pokušavajući se sakriti od blještavih zraka sunca. Dovraga, osjećao se kao da je popio puno više od čaše viskija. Škiljeći, pregleda dvorište, a potom opet ustukne. Ovog puta ne zbog sunca, nego zbog osobe koja je koračala prema njemu. – Gdje si, dovraga, bio? – zahtijevao je MacKay. – Nadam se da imaš dobru ispriku za jučerašnji nestanak. Kralj je bio bijesan. Kenneth je ignorirao MacKaya i pozdravio sestru koja je stala pokraj njega. – Jesi li dobro, Kennethe? Ne izgledaš zdravo – reče Helen. Ubijao ga je bol u rebrima, ali nije joj to namjeravao reći dok MacKay stoji pokraj njih. – Što si mi to dala? – upita. – Zaspao sam i upravo se probudio. – Ništa od čega bi trebao... – Zaustavi se i zagrize usnu. – Jesi li možda jučer pio viski ili vino? – Pijem viski ili vino svaku večer. Kakve to veze ima? Ona s krivnjom u očima podigne pogled prema njemu. – Čini se da sam ti zaboravila napomenuti kako bi mogao biti pospan ako napitak pomiješaš s viskijem ili vinom.

Kenneth stisne usta. – Da, čini se da si zaboravila taj dio. Sada barem zna zašto je spavao tako čvrsto. Iako je pretpostavljao da postoji još jedan razlog koji je imao jednak utjecaj poput viskija. Spavao je mirnim snom dobro zadovoljena čovjeka. Predobro zadovoljena. Umjesto da se brine u vezi s tim što se dogodilo njegovoj maloj pohotnici, trebao bi se pripremati za igre. – Objasnit ću kralju što se dogodilo nakon natjecanja – reče MacKayu koji ga je još uvijek odmjeravao stojeći pokraj Helen. – I ispričajte se milostivoj Mary. MacKay ga ozbiljno pogleda. – Imao si sreće. Milostiva Mary kasno je javila da se ne osjeća dobro. Kenneth se namršti razmišljajući kako je uistinu imao sreće. Gotovo previše sreće. Savjest mu je bocnula neobična uznemirenost. – Što je to? – upita MacKay pokazujući na veo. Dovraga. – Ništa – reče i zgužva veo pokušavši ga sakriti. Ali MacKay mu nije povjerovao. Pomno je promatrao komad tkanine u njegovoj ruci. Vrlo ženstven komad tkanine. – Nemoj mi reći da si zanemario kraljev poziv zbog žene. Što ti je bilo na pameti? Čini se da svoj ku... – zaustavi se i pogleda Helen kao da joj se želi ispričati – ... da svoju požudu ne možeš obuzdati kao ni svoju narav. – Odmahne glavom. – Nadam se da je bila vrijedna toga. Kenneth stisne zube. Iznenađujuće, shvatio je, jest, ali nije se namjeravao pravdati MacKayu. I zasigurno nije volio slušati kako ga kori kao da je još zeleni štitonoša. Dovraga, dosta mu je ovoga. Dosta mu je da se njegov takmac iz djetinjstva uzdiže iznad njega kao da mu je nadređen. Nije. I Kenneth će to danas dokazati.

– Moram se pripremiti – reče, ne dopustivši MacKayu da dopre do njega. Trebao je sestru da mu previje rebra. – Helen, ako se možemo naći u barakama... – Tu si – reče Gregor MacGregor hodajući prema njima iz smjera jezera. Po vlažnoj kosi i ručniku oko vrata, Kenneth je pretpostavio da se kupao. Polovica gostiju u dvorcu – ženska polovica – vjerojatno je još uvijek bila na obali. – Mislio sam da si rekao kako ćeš otpratiti milostivu Mary na gozbu. – U očima mu se nazirao smijeh. – Kladim se da se kralj pita što vam se dogodilo. Mislio sam da je ne zanimaju zaruke. Ali možda si je uspio uvjeriti? Kenneth se smrzne. Boja mu nestane iz lica. – Koga? MacGregor zbunjeno podigne obrvu. – Milostivu Mary. Nakon što si nas vidio u hodniku, pretpostavio sam... – Mary od Mara – Kenneth reče bezizražajno, osjećajući se kao da mu se u trbuhu stvorio kamen. Prevarila ga je. Malena časna sestra uopće nije bila pratilja, nego grofica od Atholla. Žena koju je kralj odabrao za njega. Zašto mu nije rekla? Čvrsto stisne usta predosjećajući da mu se objašnjenje neće svidjeti. – Nisi – MacKay reče ispod glasa gledajući u veo. Kenneth se ukoči. Mišić u njegovu obrazu poskoči. Zurio je u njega izazivajući ga da progovori još jednu riječ. Ali poput njega, MacKay nikad nije odbijao izazov. To je vjerojatno bio jedan od razloga zašto su se vječito suprotstavljali jedan drugome. Prokletnik se nasmije. – Moj Bože, nisi čak ni znao tko je ona! Znao sam da ćeš pronaći način da ovo upropastiš. Kad kralj dozna, to što si prvak neće mu ništa značiti. Kenneth stisne šake dok ga je smijeh probadao ispod kože poput čavala. Da stvar bude gora, znao je da je MacKay u pravu. Kralju se neće

svidjeti što mu je zaveo bivšu svastiku. Toliko od izbjegavanja opasnih žena! Nije mogao odabrati neprimjereniju ženu ni da je htio. MacGregor nije bio ništa bolji. Samo je zafićukao. – Sumnjam da je kralj želio da je uvjeriš na takav način. – Neće biti razloga da kralj dozna za to – upozori ih. Ni jedan od muškaraca nije mu proturječio, ali nisu se ni slagali s njim. Helen zabrinuto podigne pogled prema njemu. Znala je koliko mu to znači i bojala se da je možda upravo učinio nešto što ne može poništiti. – Bolje ti je da to nekako popraviš – reče. – Da sam na tvome mjestu, učinila bih to što prije. Milostiva Anna rekla mi je da milostiva Mary uskoro odlazi. Krv mu uzavre. Milostiva Mary ne ide nikamo, dovraga. Kenneth se okrene na peti i odjuri prema tornju bijesan poput psa. Nikada nije osjećao takav bijes prema ženi. Žene su bile jednostavne. Nisu mu pravile probleme. Nije imao razloga biti ljutit na njih. Ali činilo se kako milostiva Mary posjeduje jedinstvenu moć da u njemu probudi mnoštvo različitih osjećaja. – Nemoj se dugo zadržati – izazivao ga je MacKay. – Igre će uskoro početi. Ne želiš zakasniti i izgubiti mjesto na natjecanju. Kenneth ga prostrijeli mračnim pogledom. – Ne brini se. Ovo neće dugo trajati. Njega i njegovu buduću zaručnicu čeka vrlo kratak razgovor. Mnoštvo zbivanja oko njih nije spriječilo Margaret da je pokuša ispitati. – Ali zašto moraš ići sada? Mislila sam da namjeravaš ostati do sutrašnje gozbe. Bit će veliko slavlje povodom zatvaranja igara. Prije nego što joj je odgovorila, Mary se okrene kako bi pokazala jednoj od služavki u koju škrinju da stavi ono malo nakita što ga je

zadržala. – Kao što rekoh, kralj Edward dopustio je biskupu da ostane u Škotskoj još nekoliko mjeseci i pokuša sklopiti mir, ali želi izvještaj pa je biskup mislio kako bi najbolje bilo da ja to učinim osobno. – Na njezin nagovor, naravno. Margaret nije izgledala uvjereno. – Jesi li sigurna da je to sve? Nisi mi rekla što ti se dogodilo prošle noći. Poslala sam jednu od djevojaka da provjeri kako si, ali nije te pronašla u sobi. – Margaret namjerno zastane. – Čudno. Primijetila sam da nije bilo ni sir Kennetha. Kralj je bio poprilično uznemiren zbog njegove odsutnosti. Mary sakrije rumenilo okrenuvši se opet prema služavki. Margaret je pretpostavljala što se dogodilo, ali iz nekog razloga, Mary se nije mogla natjerati priznati joj. Nije željela razgovarati o tome. Nije željela razmišljati o tome. Više se nije željela smijati nemoralu. Dok je prestala razgovarati sa služavkom, uspjela se pribrati. – Došla je vjerojatno dok sam bila na plaži. Trebalo mi je svježeg zraka. – Znala je da šogorici mora dati više informacija pa dometne: – David će uskoro biti u dvorcu Alnwicku i željela bih biti ondje kad stigne. Nisam ga vidjela već skoro godinu dana. Čežnja u njezinu glasu nije ostavila mjesta sumnji u te riječi i Margaret se istoga trena ražalosti. – Naravno da želiš! Žao mi je, razumijem zašto želiš poći što prije. Ne mogu zamisliti kako bih se osjećala da mi netko oduzme jedno od djece. – Prošli su je trnci i krv joj se sledila od same pomisli na to. Kako da joj Mary objasni koliko je to grozno iskustvo? Ne možeš zamisliti bol dok je ne osjetiš. Bila je to jedna od najgorih stvari koje majka može doživjeti. – Još si mlada, Mary. Jesi li ikad razmišljala o još jednom djetetu? Tupa bol u njezinim prsima pretvorila se u oštar ubod. Nemilosrdan ubod. Čak i da je bila voljna priznati si kako čezne za još jednim djetetom,

cijena je bila prevelika. Neovisnost. Upravljanje vlastitom sudbinom. – Vjerujem da bi mi za to trebao muž – reče podrugljivo. Te riječi završile su naglim treskom i otvaranjem vrata. Nekoliko glava okrenulo se kad je sir Kenneth Sutherland zakoračio u sobu poput barbara. Mary se smrzne osjetivši kako joj boja nestaje iz lica. Gledao je ravno u nju. Ne, „gledao“ nije bila dovoljno snažna riječ za divljački, smrknut pogled koji je sezao preko sobe i držao je u čeličnom stisku. Instinktivno načini nekoliko koraka unatrag. Usprkos bijesu koji je zračio iz njega, podigne obrvu. – Idete nekamo, milostiva Mary? – Od načina na koji joj je naglasio ime, trnci joj prostruje kralježnicom. – Nadam se da niste planirali otići bez pozdrava. Mary nije zavaralo njegovo ugodno zadirkivanje. Gledao ju je kao da je želi ugušiti. Svaka riječ bila je prijetnja, izazov. Poziv na borbu. Pogled mu poleti preko hrpe odjeće i otvorenih škrinja. – Moramo razgovarati o nečemu prije nego što završite sa spremanjem. Srce joj je mahnito udaralo u grlu. Tako se sigurno osjeća jelen kad se okrene i ugleda lovce sa strijelama uperenim u njegovo srce. Zatočeno. Opkoljeno. Bez prostora za bijeg. Jedva je progovorila. – Ne možete samo tako banuti ovamo... – Idite! – zapovjedi drugim ženama u prostoriji. – Vaša gospodarica i ja moramo porazgovarati nasamo. Na Maryn užas, razbježale su se poput prestrašenih miševa. Samo je Margaret zastala. Ali čak je i ona prepoznala njegov autoritet. Nije imao autoritet, proklet bio! Upravo je ovo željela izbjeći. Šogorica je zabrinuto pogleda. – Hoćeš li biti dobro? Mary je došla u napast da kaže ne, ali vidjela je odlučnost na svakom centimetru bijesnog, borbenog lica. Od ukočene čeljusti i stisnutih usana

do prodornog plavog pogleda zaključanog na njoj, znala je da će reći što mu je na umu – s Margaret u sobi ili bez nje. Kimne glavom. Margaret je dobro promotri i napusti prostoriju. Šok uzrokovan njegovim dolaskom polako je kopnio i kratka stanka dok ostali napuste prostoriju bila je dovoljna da ponovno smogne hrabrosti. Uspravila je leđa i hladno se okrenula prema njemu. – Kako si daješ za pravo?... Zaustavi se i širom otvori oči kad je nešto bacio na krevet. Tamnozeleni svileni veo na snježnobijeloj posteljini bio je okrutan podsjetnik na ono što je učinila. – Zaboravila si nešto prije nego što si jučer pobjegla, milostiva Mary. – Opet je naglasio njezino ime. – Ili da kažem, grofice. Mary ustukne na potvrdu vlastitih sumnji. Doznao je tko je. Znala je da neće biti zadovoljan kad otkrije istinu. Ali nije očekivala ovako oštru reakciju nakon što mu je samo uštipnula ponos. U nekoliko koraka prešao je udaljenost između njih, ali ona je stajala čvrsto na mjestu odbijajući povući se iako joj je svaki instinkt u tijelu govorio da bježi. Srce joj je tuklo u prsima. Čvrsti, ljutiti ratnik, viši od metar i osamdeset, koji se nadvio nad njom, nije bio baš bezazlen. Ali neće joj nauditi. To je nekako znala. Ispod te vatrene i burne naravi, osjetila je da se suzdržava. – Zašto mi nisi rekla? Zašto si mi lagala i dopustila mi da mislim kako si jedna od pratilja milostive Margaret? Slegnula je ramenima puno bezbrižnije nego što se osjećala. – To je bila tvoja pretpostavka. Nisam imala razloga reći nešto. Pogleda je ispod obrva. Vidjela je da mu se ne sviđa njezin stav. Što je očekivao? Da će pasti na koljena i moliti za oprost? Vjerojatno. Nema sumnje da bi većina njegovih poznanica učinilo upravo to. To su bile žene koje su mu željele ugoditi. Međutim, ona nije bila jedna od njih.

Nije se imala zbog čega ispričati. On je sve započeo u stajama i potom je namamio osjećajima koje je probudio u njoj. Nije dobio ništa manje nego što je dao – i to upravo ono što je tražio. – Čak ni kad si doznala kraljeve namjere? Da želi predložiti da se zaručimo? Leđa joj se ukoče. Podigla je nos. Nažalost, imala je poprilično malen nos, zbog čega ta gesta nije bila toliko učinkovita iako je, sudeći po njegovim stisnutim šakama, bila sasvim dovoljna. – Posebno tad. Ne tražim muža. Oči mu bijesnu poput oluje. Njegova bijesna narav bila je nešto uistinu zapanjujuće i pitala se je li prebrzo pretpostavila da nije u opasnosti. – Ali tražiš nešto drugo? Savršeno je galski, ravnodušno slegnula ramenima, od čega mu je poskočio mišić ispod čeljusti. Znala je da provjerava granice njegove samokontrole, ali nije se mogla zaustaviti. Nešto u tom muškarcu probudilo je svaki njezin borbeni instinkt. – Zašto se ponašaš kao da si zakinut za nešto? Dao si mi ponudu, ja sam prihvatila. Ne sumnjam da si to učinio već mnogo puta prije. Zgrabi je za ruku prije nego što se uspjela okrenuti pa je povuče prema sebi. Obuzela ju je toplina njegova tijela. – Što to treba značiti? Pokušala se istrgnuti, ali njegov je stisak bio neumoljiv. Je li morao tako dobro mirisati? To ju je zbunjivalo. Podsjećalo na prošlu noć. – To znači da nisam sigurna kako je ovo prvi put da si spavao s beznačajnom nepoznatom ženom. Tamno, ljutito crvenilo bukne mu u obrazima. – Znači, samo si se željela valjati u sijenu? Mary osjeti rumenilo u obrazima od njegovih grubih riječi, iako je to bila istina. – Nije li to ono što si ti želio?

Kad je približio stisnuta usta njezinima, nije mogla spriječiti trnce. Tijelo kao da nije marilo što je ljutit, prepoznalo je samo uzbuđujuću, vatreno nasrtljivu muškost. – Što sam ja želio? Volim znati da će mi žena koju vodim u krevet biti supruga. Mary se ukoči. Možda bi bilo drugačije da je tu riječ izgovorio s tračkom nježnosti. Ali nije, pa se naježila od njegova tona i pretpostavke. Pogledala ga je u oči jednako žestokim pogledom. Činilo se kao da i ona ima vatrenu narav. – Previše ste drski, gospodine lorde. Vjerujem da je još uvijek običaj zaprositi djevojku prije nego što pretpostavite da ste zaručeni. Pogled mu bukne na izazov. – A ja vjerujem da sam sinoć pitao sve što je trebalo. Pritisne svoje čvrsto tijelo uz njezino podsjetivši je na što je točno mislio. Trznula se od dodira. – A ti si odgovorila. Vrlo oduševljenim ‘da, molim te, da’, ako se dobro sjećam. Glas mu je bio tih i očaravajući, od čega je osjetila toplu vlažnost na mjestu koje ga se najbolje sjećalo. Naježila se i po njegovu pokvarenu osmijehu vidjela da je savršeno svjestan što joj čini. Krupnom rukom klizne s njezinih leđa preko boka, uhvati je za stražnjicu i čvrsto je privije uza se. – Trebam li ponovno pitati, Mary? – prošapće, ustima udaljen od njezinih tek koji centimetar. U jednom trenutku poželjela je reći da. Željela je prisloniti usne na njegove i prihvatiti užitak onoga što joj nudi. Tijelo joj je vibriralo – pulsiralo – od nemirne energije. Ali to nije bio samo užitak. Bilo je to puno više. Predati se njemu značilo bi odustati od svega što je ostvarila u posljednjih nekoliko godina i iznova izgubiti sebe. Mrzila je koliko se slabo osjećala. Koliko je željela pristati. S kolikom ju je lakoćom mogao zavesti.

Kenneth Sutherland nad njom je imao puno opasniju moć od one djevojačke zaluđenosti koju je osjećala prema svome mužu. Prema njemu je osjećala želju žene koja je točno znala što joj može učiniti i kako je doživjeti užitak strasti. Ali bez obzira na to koliko ga jako željela, nije mogla dopustiti da je to kontrolira. Neće dopustiti da je on kontrolira. Taj prezgodni, prebahati ratnik koji nije mislio da mu može odoljeti. Koji je nije čak ni pokušao zaprositi, nego je jednostavno pretpostavio da će biti oduševljena i iskoristiti priliku. Zašto i ne bi? Pogledaj je. Neočekivan nalet topline zapeče je u očima. Ovaj put nije morala razmišljati o tome što bi njezina sestra učinila. Odgurne ga. – Pusti me! – Iznenađujuće, pustio ju je. – Kako se usuđuješ tako me držati?! Nitko me neće prisiliti na brak koji ne želim. Ranije sam ti rekla da ne želim muža i, koliko god ti to teško palo, to se odnosi i na tebe. Posebno na tebe. Oči mu bijesnu. – Što bi to trebalo značiti? – To znači da ako se budem ponovno udavala, što nikako nemam namjeru, to sigurno neće biti za razvratnika sklonog uzimanju žena u stajama i ostavama. Iako ga izraz lica nije izdavao, osjetila je kako iz njega u vrelim, pulsirajućim valovima zrači bijes. – Misliš u knjižnicama. Zarumenjela se. – Kako god, ne pristajemo si. – Upravo suprotno, mislim da si savršeno pristajemo. Toplina njegova pogleda nije ostavljala mjesta sumnji na što je mislio. Bio je u pravu. Privlačnost između njih čak je i sad pucketala poput požara. Ali to nije bilo dovoljno. – Kako si prošlu večer istaknuo, kakve to veze ima s brakom?

Pokušavala se ne slomiti pod njegovim pogledom. Glas mu je bio zavaravajuće miran, ali osjetila je da bi mogao puknuti svaki tren. – Govoriš li da mi želiš biti ljubavnica, ali ne i žena? Podigne bradu i natjera se pogledati ga u oči. – Govorim da neću biti nijedno. Vraćam se u Englesku i s tim smo završili. Okrene se, ali ne prije nego što je ugledala kako mu se opasne bijele crte zatežu oko usta. Trudio se obuzdati narav, ali znala je da ga stavlja na kušnju ovakvim odbacivanjem. Pretpostavila je da je prošlo puno vremena otkad je netko odbio Kennetha Sutherlanda, a kako je to upravo učinila žena koja više nije u cvijetu mladosti, znala je da ga je zaboljelo. Ali znala je i da je tako bolje. Bio je borac i otkriti slabost ili pokazati ranjivost pružilo bi mu priliku za napad. – A što je s kraljem? – reče. – Jesi li obavijestila Brucea o svojim namjerama? – Robert razumije moj položaj. Zna da se ne želim udati ni za koga... ni za Škota ni za Engleza. To ništa nije promijenilo. – Kad ju je pogledao kao da joj želi proturječiti, dometne: – Od mene neće čuti ništa, a čak i da otkrije što se dogodilo, takva druženja nisu neuobičajena. Tako je čvrsto stisnuo zube da je gotovo mogla čuti kako škrguće. – Da, vjerujem da si to već istaknula. Nešto ju je u njegovu glasu uznemirilo. Da nije bila sigurna kako to progovara ponos, pomislila bi da ga je uistinu povrijedila. S kreveta je podigla veo koji se na njemu protezao poput albatrosa i pažljivo ga složila. – Sada me ispričaj. Moram se spremiti. – Virne ispod trepavica prema njemu. Sudeći po njegovim napetim ramenima i šakama koje je stiskao, bio je spreman za prepirku. Srce joj poskoči: mora ga se riješiti. – Ne moraš li se natjecati? – Kroz prozor je pogledala tribine koje su se počele popunjavati. – Čini se da će uskoro početi.

On zakorači prema njoj, a ona zadrži dah dok je pružao ruku kao da će je opet uhvatiti. U tom trenutku pogleda kroz prozor iza nje i odustane. Dugo je zurio u nju kao da joj želi nešto reći. Reći puno toga, zapravo. Ali onda, kao da se predomislio. Podrugljivo se nakloni. – Milostiva. U sljedećem trenutku, više ga nije bilo. Mislila je da će joj laknuti, ali dok je tako stajala sama u praznoj sobi, osjećala se kao da je nešto izgubila, što nije imalo smisla. Nije mogla pobjeći osjećaju da je upravo jako pogriješila.

8. POGLAVLJE

K

enneth je pokušavao raščistiti misli, ali bio je bijesan. Njegova je narav bila neobuzdana, a žar borbe samo ju je dodatno rasplamsavala. Zgrabio je šaku na putu prema svom licu i izvrnuo je iza protivnikovih leđa, čuvši pritom zadovoljavajući oštar zvuk. Nije zainteresirana za udaju, dovraga! Postavivši nogu iza pete muškarca koji je urlao od bola nakon što mu je iščašio rame, Kenneth ga sruši na pod i prikliješti nogom (što nije bilo potrebno jer nije namjeravao ustati), osiguravši pobjedu – treću toga jutra. Željela je samo poigrati se. Nije znao zašto ga to toliko ljuti, ali u glavi je sve vrijeme vidio te velike, širom otvorene oči kako ga odlučno gledaju. Svjesno. Razvratnik? Kvragu! Sunce ga je udarilo u lice kad je skinuo kacigu s glave i odjurio s borilišta jedva primijetivši klicanje publike. Za muškarca udaljenog samo pobjedu od naslova prvaka i ispunjenja svog dogovora s MacKayem, čime će zaraditi mjesto u Bruceovoj tajnoj vojsci, nije uživao. Na pameti mu je bio samo raniji razgovor s milostivom Mary. Mary od Mara, prokleta bila. Krv mu je i dalje ključala, a puls skakao do neba od same pomisli na to. Zapravo, provodio je više vremena misleći na nju nego na protivnike. Znao je da je dosad imao sreće. Nijedan od muškaraca koji su mi se suprotstavili nisu se mogli mjeriti s njim. Ali morao se pribrati za završni izazov. Između borbi, povukao se u barake na odmor i kako bi mu Helen previla rebra, ali štitonoša Willy rekao mu je da je novi natjecatelj ušao u borilište i stvorio popriličnu pomutnju. Vjerojatno samo zbog

tajanstvenosti. Muškarac je odbijao otkriti identitet. Ništa nije uzbuđivalo publiku poput zagonetke. Dovraga, da se sjetio na vrijeme, možda bi i Kenneth to učinio. Međutim, Willy je rekao da je ratnik vješt i jak gotovo kao Robbie Boyd. Kenneth je znao da pretjeruje – već bi čuo za tog muškarca. Nije bio zabrinut, ali želio se sam uvjeriti u njegove vještine. Sjeo je na klupu preko puta ulaza, rezerviranu za natjecatelje, i dopustio Willyju da mu obriše krv i znoj s čela te donese piva razrijeđenog vodom dok je čekao sljedeću borbu. Ako je trenutačno išta trpjelo više od njegova ponosa, bila su to njegova rebra. Ali dobro se držao i bol nije bio neizdrživ. Suptilno je štitio tu stranu ne želeći neprijateljima otkriti bolnu točku. Na sreću, debela majica i cotun koji su natjecateljima služili kao oklop, skrivali su zavoje. Često su natjecatelji u hrvačkim natjecanjima bili goli do pasa, ali Bruce je imao suvremeni, „civiliziraniji“ pristup i dopuštao laki oklop. Kennethu je obično smetao, ali sada je bio vrlo zahvalan na njemu. Pogled mu je neprestano bježao prema kraljevu podiju iako je znao da ona neće biti ondje. Je li već otišla, pitao se. Bilo je sramotno koliko je dolazio u iskušenje da pođe za njom i spriječi je. Iako nije znao kako i zašto. Već je jasno izrazila svoje osjećaje. Prokleto jasno. Odbila ga je. Još uvijek nije mogao vjerovati. Stisne usta i krv mu iznova proključa. Iskoristila ga je. Da nije tako prokleto ponižavajuće, bilo bi gotovo smiješno. Zanemario je činjenicu da joj je on pružio priliku za to i započeo cijeli taj nered izazivajući je u stajama. Ono što je bilo važno jest da ga je prevarila. Iskoristila ga je dobro znajući kako kralj želi da sklope savez. Sumnjala je da je neće odvesti u krevet ako bude znao njezin pravi identitet i namjerno ga je tajila kako bi dobila što želi.

Zašto ga to toliko muči? To nije ništa što se nije već dogodilo. Znao je da postoje druge žene koje od njega ne žele ništa više nego ona – velik broj njih – ali, dovraga, čuti to od nje, bilo je drugačije. Zato što to nije ono što je on želio od nje. U tome je problem. Bio je ljutit na sebe jer je osjetio nešto, a ona nije. Nije znao zašto, ali prvi je put u životu osjetio nešto što se može opisati kao naklonost prema ženi, a njegovi su pokušaji da to pokaže odbijeni. Uvjeravao se da su male stvari koje je primijetio dok su vodili ljubav bile plod njegove mašte. Skretanje pogleda. Zahtjev da skine majicu. Želja da požuri. Ali ništa od toga nije bio plod njegove mašte, dovraga. Popije još jedan gutljaj piva i pokuša se ohladiti. Smiriti unutarnji nemir. Potrebu da šakom probije zid. Morao se smiriti, razbistriti glavu i zaboraviti to. Kvragu, trebao bi joj biti zahvalan. U životu je vodio dosta borbi, nije mu trebala još jedna sa ženom. Pogleda prema dvorcu, ali dvorište je još uvijek bilo prazno. Je li mu promakla? Odjednom u publici nastane muk. – Eno ga, gospodine lorde – prošapće Willy. Kenneth ispod oka pogleda muškarca koji je upravo ulazio u arenu. Čelična kaciga prekrivala mu je lice, ali na prvi pogled, Kenneth je mogao vidjeti da je Willy bio u pravu. Bio je velik i jak gotovo kao... Dovraga. Boja mu nestane s lica trenutak prije nego što bukne još jače i žešće. Čvrsto ukoči usta i stisne šake u dvije čelične kugle. Iako publika nije prepoznala muškarca, Kenneth jest. Magnus MacKay, prokleto kopile! Očito nije bilo ničega što nije spreman učiniti

da Kenneth ne pobijedi. Čak i uči s njim u borilište protivno izravnoj kraljevoj zapovijedi. Kenneth je bijesno promatrao kako MacKay izaziva gomilu i baca je u trans. MacKay je mogao pobijediti posljednjeg protivnika u nekoliko minuta, ali odugovlačio je vješto kao da je rođen da bude zabavljač. Ali bilo je tu još nešto i Kenneth je to znao. MacKay je dobar. Jedan od najboljih koje je vidio. Ali Kenneth je bolji. I učinit će ono što čini od dana kad se rodio: dokazati to. Bio je muškarac kojeg se treba shvatiti ozbiljno iako to njegova pohotnica prerušena u časnu sestru nije mislila. Dio njega želio je da ga može vidjeti. Ali više neće razmišljati o njoj. Čeka ga borba života i ne može si dopustiti da ga išta omete. Hladnokrvan, dovraga. Bolje mu je da se sjeti toga. – Iznenađen si što me vidiš, Sutherlande? – MacKay ga je izazivao kad su se trenutak poslije našli u borilištu. Vrtjeli su se u krug, svaki od njih čekajući drugoga da napravi prvi potez. – Kladim se da nisam jedini – Kenneth odgovori. – Jesi li rekao kralju što namjeravaš ili si se sam prerušio? Mogao je vidjeti ljutit pogled drugoga muškarca kroz proreze na kacigi. – Rekao sam ti da ćeš prvo morati proći mene. – Samo ćeš učiniti moju pobjedu slađom. – Zvučiš presigurno za muškarca koji je danas već primio nekoliko udaraca. MacKay zakorači prema njemu kao da ga namjerava napasti, ali Kenneth nije nasjeo i krenuo u napad kad se MacKay brzo povukao. – O čemu govoriš? – Pobijedio je na svim natjecanjima do sada.

– O milostivoj Mary, naravno. S obzirom na to da i dalje odlazi, pretpostavljam da je nisi uvjerio da se uda za tebe. Kralj neće biti sretan. Kenneth mu nije morao vidjeti lice da bi znao kako se ceri. Mogao mu je to čuti u prokletom glasu. Želio je nasrnuti na njega, ali obuzdao se na vrijeme. Budi strpljiv, rekao si je. Ne dopusti mu da dopre do tebe. Ali MacKay ga je izazivao. – Pusti mene da se pobrinem za kralja. – To neće biti potrebno. – MacKay napravi prvi potez. Bio je dobar. Snažno je napao desnicom, a potom ljevicom uputio aperkat. Kenneth je zauzeo obrambeni stav, a napadač ga je nastojao okrenuti i početi gušiti. Ali Kenneth ga je pročitao i žustro odgovorio, nakon čega se čulo zadovoljavajuće pucanje MacKayeve vilice kad se njegova šaka spojila s bradom ispod kacige i zabacila mu glavu. MacKay opsuje i to je bio posljednji prepoznatljiv zvuk prije nego što su se dvojica muškaraca počela žestoko boriti. Ništa nije bilo isključeno. Mlatili su šakama, udarali nogama, nasrtali tijelima. Naizmjence su jedan drugoga držali u smrtonosnim zahvatima i borili se kako bi se oslobodili iz njih. Bili su jednaki, i u snazi i u tvrdoglavosti. Nijedan od njih nije želio odustati. Obojica su znala kako se boriti prljavo. MacKay nije propuštao priliku da nacilja Kennethovu lošu stranu i udari ga u ozlijeđena rebra kad god je mogao. – Kako rebra, Sutherlande? – uspio ga je podbosti teško dišući. – Nadam se da ništa nije slomljeno. Ako nisu bila do tada, sada sigurno jesu. Ali Kennetha nije bilo briga. Želio je samo vidjeti prokletnika na zemlji i napokon pokazati koji je od njih dvojice bolji. I bio je blizu, dovraga. Osjetio je to. Trebala mu je samo jedna pogreška. Jedno malo otvaranje i imat će ga.

– Rebra su u redu – progovori jednako uspuhan kao i MacKay. – Kako tvoja vilica? – Kenneth lažira napad desnicom i još jednom uspije pogoditi MacKaya u vilicu. – Helen neće biti sretna ako bude slomljena na vjenčanju. Nešto sijevne u očima drugoga muškarca. Krivnja? Kenneth odmahne glavom. – Ona ne zna za ovo, zar ne? – Nasmije se. – Možda neće ni biti vjenčanja. MacKay opsuje i nasrne na Kennetha žestinom za čiji je odgovor Kenneth morao uložiti svu svoju energiju i vještinu. MacKay se kad-tad morao umoriti. Kenneth se samo morao još malo strpjeti. Napokon se udalje jedan od drugoga i obojica posrnu pokušavajući doći do zraka. Nesvjesno, Kenneth pogleda prema dvorcu i ukoči se. Šačica stražara okupila se u dvorištu i malena figura upravo je izašla iz tornja i krenula niz stube. Brzo je skrenuo pogled, ali ne dovoljno brzo. Pogriješio je. MacKay je primijetio gdje gleda i shvatio što se događa. – Ako želiš ići za njom, čekat ću – izazivao ga je. Kenneth opsuje govoreći mu da učini nešto što je bilo fizički nemoguće. – Pogodio sam u živac, zar ne? – MacKay dometne. – Nemoj mi reći da si doista želio oženiti je. Kenneth osjeti kako mu krv počinje ključati i pokuša se ohladiti. Ostani miran. Ali šake su mu bile stisnute i čekale osvetu. Nije imao običaj ne uzvratiti – ni biti strpljiv, kad smo već kod toga. MacKay zafućka. – Nisam mislio da ću doživjeti taj dan. Dama baš nije bila oduševljena? – Zaveži, MacKay.

– Ili što? Kenneth je stajao mirno, ne dopuštajući mu da ga namami u zamku. Ali potreba da obriše taj podrugljivi osmijeh s lica ispod kacige umalo ga je nadvladao. – Ili je možda to bilo sve što je željela? Je li u tome stvar, Sutherlande? Reci mi, dobiješ li neku nagradu poput pobjedničkog pastuha? Da, nagradu. – Nasmije se. To je bilo to. Kap koja je prelila čašu. Nasrnuo je na MacKaya ne razmišljajući ni o čemu drugom osim o tomu da ga ušutka. Izgubio je kontrolu, a zajedno s njom i borbu. MacKay je u potpunosti iskoristio njegov bijes i dopustio mu da pomisli kako će pobijediti prije nego što je u zadnji tren preokrenuo situaciju. Pretvarao se da je gotov sagnuvši se i dopustivši Kennethu da ga udara dok se ne iscrpi. Potom je ustao kao iz mrtvih i napao udarajući ga u rebra dok Kenneth nije pao na zemlju. Sigurno se onesvijestio. Ili to ili je oglušio jer nije čuo proglašenje MacKayeve pobjede. Izgubio je. Izgubio! Ostao je na zemlji ne želeći ustati ili ne imajući snage za to. MacKay stane ponad njega i nadmoćno ga pogleda. – Tvoja narav, Sutherlande. Svaki će te put sustići. Dok ne naučiš kontrolirati je, nikada nećeš biti jedan od najboljih. Najgore je bilo to što je u pravu. Kenneth je dopustio da ga zaslijepi narav. Da ga ona zaslijepi. Podigao se sa zemlje kao i puno puta prije toga. Previše puta. Ta ga je spoznaja pekla u želucu. Bio je tako blizu... Ali nije gotovo. Neće odustati. Pronaći će način da se pridruži Bruceovoj vojsci makar umro.

I neka Bog pomogne Mary od Mara ako se opet sretnu. Naučit će tu malu, pohotnu sirenu u odori časne sestre lekciju koju nikada neće zaboraviti.

9. POGLAVLJE

Sredina siječnja 1310. Planine Black Cuillin, otok Skye

K

enneth će ostati zadnji na nogama makar umro. A činilo se da su i ostali imali istu namjeru. Prokletstvo? Blago rečeno. Radije bi proveo vječnost u plamenim jamama pakla nego još dva tjedna na „obuci“ Tora MacLeoda u srcu snježnoga planinskog lanca Cuillin. Satima su se uspinjali ledenom, pustom planinom tempom koji bi se bez problema mogao nazvati trčanjem. Nikada mu nije bilo tako hladno i teško. Bolio ga je svaki mišić, svaka kost u tijelu – čak i zubi. Iako je uzrok tomu vjerojatno bila činjenica da je neprestano škrgutao kako bi se obuzdao. Hladnokrvno! Bilo je tako prokleto hladno da mu se krv u venama već odavno trebala slediti. Ali, nažalost, krv mu je još uvijek ključala. Sad ga nije testirao samo MacKay; deset najžešćih, najcjenjenijih ratnika kršćanskoga svijeta činilo je sve u svojoj moći da poklekne. Da odustane. Ali bez obzira na to koliko je zadatak bio neugodan, koliko je iskušenje bilo teško i kakvim su ga sve glupim imenima nazivali, odlučno je stisnuo zube i nastavio dalje. Pružena mu je još jedna prilika i ništa ga neće spriječiti da zaradi mjesto u Bruceovoj tajnoj vojsci. Od šačice potencijalnih novaka koji su došli s njim prije više od tri mjeseca, samo su dvojica do sada uspjela izdržati ovo mučenje koje je MacLeod nazivao obukom. Jedan je odustao prvoga tjedna, druga dvojica izdržala su dva mjeseca, ali pokleknuli su prvih nekoliko dana Prokletstva, kad se vježbanje nastavilo nakon prekratkog odmora od dvanaest dana između Božića i Sveta tri kralja.

Činilo se da je MacLeod ipak bio čovjek: želio je provesti blagdane s trudnom ženom i mladom kćeri. Iako je to nekad bilo teško reći. Tijekom proteklih mjeseci obuke, MacLeod je Kennetha i ostale novake doveo do samog ruba tjelesne i emocionalne izdržljivosti. Kenneth bi ga vjerojatno prezirao da „Poglavar“, kako su ga zvali drugi muškarci (da bi zaštitili svoj identitet, članovi tajne vojske koristili su ratne nadimke), nije rame uz rame s njima obavljao svaki zadatak – obično bolje od svih njih. Čak i sada, kad je većina muškaraca izgledala kao da će se onesvijestiti, Poglavar se tek malo uspuhao. Kenneth ga je poštovao do neba. MacLeodova izdržljivost bila je gotovo jednaka MacKayevoj. Nakon što su gotovo tri mjeseca živjeli jedan uz drugoga, i MacKay je zaslužio Kennethovo nevoljko poštovanje. Vještine zbog kojih je svaki član vojske zapeo Bruceu za oko postale su očite, a zetova sposobnost (vjenčanje se ipak održalo, iako je Helen bila bijesna gotovo kao Bruce, zbog čega je Kenneth dobio drugu priliku) snalaženja u Visočju, tjelesna izdržljivost i žilavost bile su iznimne. Kennethov trud da usavrši recept za barut nije urodio plodom pa je sve još uvijek bilo nestabilno, nedosljedno i opasno. Mogao je složiti nešto što će izazvati štetu, ali nije bio ni blizu vješt poput Gordona. Nažalost, prijatelj se nije sjetio ostaviti mu bilješke. Napokon, MacLeod zapovjedi da stanu. – Ovdje ćemo prenoćiti. Kenneth nije jedini uzdahnuo s olakšanjem. Bacio je tešku torbu s leđa na tlo – teren je bio prestrm i kamenit za koze i jelene, a kamoli za konje – i srušio se na najbliži kamen. Kratak pogled prema drugim iscrpljenim licima, uglavnom skrivenim iza različitih vuna i krzna, bio je dovoljan da se uvjeri kako se i ostali osjećaju jednako kao on. Čak je i Erik MacSorley, poznat kao Sokol, bio tih – prava rijetkost. Neki od muškaraca još su mu uvijek bili zagonetka, ali Sokol nije bio jedan od njih. Društveni, duhoviti moreplovac uvijek bi popravio atmosferu. Nije bilo teško voljeti ga. Kao i Gordona, pomisli tužno.

Kenneth se nagne i nasloni podlaktice na noge, dopustivši tijelu da se odmori. Ako je išta naučio posljednjih nekoliko mjeseci, bilo je to da se zasigurno neće moći odmoriti kad mu bude najteže – kad mu to bude najpotrebnije. Imao je cijelih pet minuta odmora prije nego što je MacKay to dokazao. Kenneth nije morao podići pogled – velika, prijeteća prisutnost postala je prepoznatljiva. Pomalo nalik sjeni smrti. – Vrijeme odmora gotovo je, Novače. Noćas si na straži – reče MacKay. – Osim ako si preumoran? Priznavši to, pružio bi kurvinu sinu previše zadovoljstva. Kenneth stisne čeljust i iskoristi ono malo snage što mu je ostalo da ustane. – Mogu obaviti svoju dužnost. Kenneth se nije mogao natjerati da koristi MacKayevo ratno ime „Svetac“. Naziv nije mogao biti dalje od istine. „Sotonin okot“ pristajao mu je puno bolje. Njegova su dugogodišnjeg suparnika Bruce i Helen možda prisilili da dopusti Kennethu pridružiti se muškarcima koji će se boriti za položaj u skupini, ali to nije značilo da mu se mora svidjeti – ili da će Kennethu olakšati put. Ipak, koliko god bi Kenneth volio da može tvrditi drugačije, MacKay se nije posebno iživljavao na njemu. Ne, na svima su se jednako iživljavali. Čak ni kao štitonoša nije bio prisiljen obavljati toliko ropskih zadataka. Nikad nije iskopao toliko septičkih jama, skupio toliko drva za vatru, čistio oklope dok nije dobio žuljeve i prao prljavu odjeću. Ironično, zadaci koje je smatrao nedostojnima sebe prije nekoliko mjeseci postali su rijetki trenuci mira i blagog opuštanja. – Dobro – odgovori MacKay. – I ti, Novače – obratio se jedinom preostalom čovjeku dovoljno nesretnom da se još uvijek odaziva na to ime. Kennethu je prestalo smetati. Bilo je vraški bolje od drugih imena kojima su ih nazivali.

Kad ga je Sokol prvi put vidio kako mokri, počeo ga je zvati Konj. Kenneth je navikao na Šale o veličini njegove muškosti i inače bi to samo ignorirao, ali Konj je postao Pastuh zahvaljujući MacKayu. Iako njegov zet nije podijelio izvor nadimka, osobna pošalica bila je dovoljna da ga izludi svaki put kad je čuje. Bio je to također i stalan podsjetnik na krivca za neprilike koje su ga snašle. Vjerovao je da je se zato tako često sjeti. Čak i više od četiri mjeseca poslije, boljelo ga je što milostiva Mary nije ni razmotrila mogućnost njihova braka. O vlastitoj reakciji na nju, nije želio razmišljati. Bio je siguran da nije bila ni približno dobra kakvom ju je pamtio. Zasigurno je imao boljih iskustava, iako se nije mogao sjetiti kada. Dokazat će to čim završi s obukom. Razvratnik? Prije redovnik, odnedavno. Ali samo zato što je odlučio prihvatiti nekoliko ponuda koje je dobio, nije bio razvratnik. Bilo mu je drago što ga je odbila. Zadnja stvar koja mu je trebala bila je žena koja ne razumije potrebe svoga muškarca. Ali zašto ju je to toliko mučilo? – Moraš se pobrinuti za večerašnji obrok – MacKay je govorio drugom novaku – počevši s vatrom. Potom nam možeš pronaći nešto za jesti. Mislim da bi nam večeras svima dobro došlo svježe meso. Iako je znao sve o njemu kao ratniku, Kennethu je bilo poznato vrlo malo osobnih podataka o drugom novaku, osim da govori i oblači se kao da je s Otočja. Zasigurno je imao vikinške krvi. Njegov brat po muci nije mogao prigušiti uzdah. Kenneth ga nije krivio: pronaći nešto za jelo na ovim golim, zaleđenim planinskim vrhovima bit će Heraklov, ako ne i Prometejev zadatak. Straža se odjednom činila kao ugodna šetnja u usporedbi s tim. Kenneth izvuče nekoliko stvari iz torbe i počne razmišljati o MacKayevoj neobičnoj velikodušnosti dok je šetao do ruba kampa kako bi zauzeo položaj.

U tom ga trenutku zaustavi glas koji je bio sve, samo ne svetački. – Kamo si se ti uputio, Novače? – Kenneth se polako okrene dok mu se groza širila svakim centimetrom bolnih udova. – Stražari ćeš gore. Kenneth je pratio smjer ruke prema vrhu planine ponad njih, još dobrih šezdeset metara iznad. Ravno iznad. Udaljenost ga nije mučila koliko strmi, goli zid od kojeg mu se groza napokon smjestila u trbuhu. Kenneth će morati osvojiti kameniti vrh rukama i nogama, što bi bio težak zadatak čak i kad bi bio odmoran i osjećao prste. Podizati vlastito tijelo već istrošenim udovima bit će gotovo nemoguće. U proteklih nekoliko tjedana plivao je dok nije mislio da će mu otkazati pluća, prelazio različite terene brzinom koja bi ubila većinu ljudi, borio se svakim oružjem koje čovjek može zamisliti, a čak je bio i zakopan do struka i branio se samo štitom dok su ga ratnici poslagani u krug gađali kopljima. Nije posustao ni u čemu, bez obzira na to koliko nemoguće zvučalo. Ali ovo je bilo previše. Dvojica su se muškaraca odmjeravala u gotovo mrklom mraku. Iako je prošlo tek nekoliko sati od podneva, dnevne svjetlosti gotovo da više nije bilo. Kenneth je osjetio kako ga desetorica muškaraca proučavaju dok su u tišini čekali odgovor, ali nijedan se nije miješao. Ovo je bilo nadmetanje samo između njega i MacKaya. Svaki instinkt u Kennethovu tijelu govorio mu je da odbrusi MacKayu. Da ga odbije. Da odustane. Krenuti gore u ovom bi trenutku bilo samoubojstvo. Jedna pogreška na ledenim stijenama i poginut će. MacKay je to znao kao i on. Kenneth je mogao vidjeti izazov u pogledu drugoga muškarca. Nije ga izazivao da ga odbije koliko da prihvati. Koliko ćeš daleko ići? kao da se pitao.

Do smrti. To se od njih očekivalo. Poglavar im je to rekao već mnogo puta. Ako želiš biti dio skupine, moraš biti voljan žrtvovati život za dobrobit ostalih. Je li Kennethova želja toliko jaka? Mislio je da jest, ali tek je u tom trenutku postao siguran. Želio je biti najbolji. Želio je biti dio nečega od povijesne važnosti. Cijeli je život radio za ovaj trenutak i neće sada odustati. – Da, u pravu si – reče mirno. – Odozgor ću vidjeti puno bolje. Nešto bljesne u očima drugoga muškarca. Poštovanje? Kenneth nije znao. Istini za volju, više nije ni mario. Nije ništa dokazivao MacKayu, nego sebi. Okrenuo se i zaputio prema vrhu. Gotovo nemoguće nije nemoguće. Učinit će to, dovraga. Stigao je do mjesta s kojeg će se početi penjati, kad začuje korake iza sebe. Bilo je uznemirujuće što je točno znao tko je to. Očito mu nije trebala ni sjena da bi prepoznao starog suparnika. – Zar nisi ništa naučio u tri mjeseca? Kenneth se polako okrene prema zetu. Suzdržao se od nekoliko probranih komentara i jednostavno zurio u njega. Prvi put nije mu bilo do svađe, čak ni s MacKayem – bio je previše umoran za to. MacKay ga odmjeri. – Ako se planiraš ubiti, povedi i partnera. – Mog si partnera poslao na besmisleni zadatak da nabavi svježe meso. Nije mogao pregristi jezik i MacKay odmahne glavom. – Zabrinuo sam se na trenutak. Toliko sam navikao na taj ratoborni, izazivajući pogled na tvom licu i pomislio sam da si zapravo odustao. Dovraga, bez tog iritantnog stava, mogao bih te i zavoljeti. – Dramatično zadrhti ispod dugačkog vunenog šala omotanog oko vrata i donjeg dijela lica. Poput ostalih, nije se obrijao gotovo dva tjedna i na bradi mu se nahvatao snijeg. Svi su počeli izgledati i smrdjeti poput divljih zvijeri. – I nikad ne znaš, novak bi mogao nešto pronaći. Samo treba znati gdje tražiti.

Ratoboran? O čemu govori? MacKay izvuče uže iz torbe i počne ga vezati oko struka. Njemu je dodao drugi kraj. – Ti ćeš biti moj partner? – Kenneth nije mogao sakriti nevjericu u glasu. Bol bljesne na licu drugoga muškarca i Kenneth je znao da razmišlja o svome prvom partneru, čovjeku koji im je obojici bio prijatelj: Williamu Gordonu. Međutim, umjesto da ga napadne kao inače, MacKay samo slegne ramenima. – Da, ostali su previše iscrpljeni. Usto, tvoja bi me sestra ubila kad bih dopustio da razbiješ tu lijepu glavicu na ovim stijenama. Još je uvijek ljutita jer sam iskoristio tvoju ozljedu na natjecanju. – Odmahne glavom. – Moram priznati, iznenadio si me proteklih mjeseci. Nisam mislio da imaš to u sebi. Ali pokazao si više samokontrole nego što sam mislio da je moguće. Dovraga, čak sam i ja nekoliko puta pukao na Sokolova podbadanja. Kenneth nije mogao vjerovati. Zaprepašteno je zurio u muškarca koji mu je bio neprijatelj otkad se rodio. – Znači li to da mi nećeš stajati na putu da se pridružim Čuvarima? Nazivali su se Čuvarima Visočja. MacKay ga odmjeri. – Nismo još gotovi, ali ako izdržiš ostatak treninga i drugo, neću se buniti. Kenneth se pitao što znači „drugo“, ali znao je da se prvo mora usredotočiti na jednu stvar: kako se uspeti na ovu prokletu planinu. Što god mu zadaju sljedećih nekoliko dana – koliko je ostalo od Prokletstva – ostat će na nogama. Nakon toga, „drugo“ će biti mačji kašalj. Dvorac Alnwick, Northumberland, granice Engleske

Mary je sjedila ispred ogledala u prostoriji tornja koju je dobila na korištenje zajedno sa svojim pratiljama dok joj je služavka uređivala kosu. Pažljivo počešljana, izgledala je kao zlatni, svjetlucavi veo, uvrnut i ispleten u pletenicu oko glave pomoću modre svilene trake koja joj je pristajala uz halju i – ne slučajno – oči. Otraga joj je padala preko ramena kao mladim djevojkama. Zapravo se osjećala poput mlade djevojke. Priča se da je ova zamršena frizura poprilično popularna na kontinentu i morala je priznati da je doista posebna. Nakon godina skrivanja i stapanja s okolinom, osjećala se neobično tako istaknute kose. Neobično, ali i slobodno. Polako i oprezno, tijekom mjeseci nakon što se Mary vratila iz Škotske, odbacila je turobni oklop kojim se štitila. Oklop koji ju je čuvao i skrivao, ali i sprječavao da živi život punim plućima. Ne samo zadovoljan nego strastven i sretan život. Dosta se skrivala. Pokušavala je ne misliti na muškarca odgovornog za promjenu. Muškarca koji joj je u život unio strast i još puno toga. Mislila je na tu noć – na njega – puno češće nego što je željela priznati. Osjećaj da je možda pogriješila nije nestao. Uspaničila se, oblivena valom neočekivanih osjećaja. Požalila je što ga je hladno odbila i pitala se je li ga možda krivo procijenila. Doduše, jedva ga je poznavala. Ali toliko ju je podsjećao na muža i bolnu prošlost da je ponovno osjetila kako joj se srce slama. Pružila mu je priliku, prisjetila se. Kad ga je pitala o zarukama, jasno je iznio svoj pogled o bračnoj vjernosti: Kakve to veze ima s nama? Međutim, ako se nadala da će pobjegavši zaboraviti njega, prevarila se. Ali sad je prekasno. Život u Engleskoj i racionalni ili neracionalni strah od još jednog ludog emocionalnog vezanja bili su samo neki od razloga zašto više nije željela vidjeti sir Kennetha Sutherlanda. Ipak,

ostatak života bit će mu zahvalna na onome što joj je pružio. Na trenutak zatvori oči dok se u njoj budilo zadovoljstvo koje nije mogla utišati. Kad je služavka zakoračila unatrag, Mary se posljednji put pogleda u ogledalo i s odobrenjem kimne glavom. Ostalo je vrlo malo od one blijede, ispijene žene u ružnoj odjeći koja je otišla u Škotsku pregovarati u sinovo ime i poput leptira izašla iz čahure. Lice joj je bilo punije, oči toplije, usne crvenije, a koža joj je poprimila zdravu ružičastu nijansu. Njezina oprava, iako nimalo nalik neobičnim, modernim izmišljotinama koje je voljela u mladosti, bila je lijepa i odgovarala je ženi njezina stasa – daleko od bezobličnih, crnih, sivih i smeđih halja iza kojih se skrivala tri godine. Stari trgovac bio bi presretan, pomisli uz osmijeh. Možda nije u cvijetu mladosti, ali još je uvijek zračila ljepotom. I još važnije, bila je sretna. Dugo nije bila toliko sretna. I to se vidjelo. Zahvalivši služavki, Mary se u društvu pratilja, milostive Eleanor i milostive Katherine, dviju žena koje su bile s njom u Škotskoj, spusti u svečanu dvoranu dvorca Alnwick. Sad je uživala u njihovu društvu. Kad se opustila, shvatila je koliko joj nedostaju ženska druženja. Možda ju je na to podsjetila Margaret. Putovanje u Škotsku oživilo je toliko sjećanja i, iako je znala da je najbolje zaboraviti ih, nedostajali su joj stari prijatelji i stari dom. Možda jednom... Zaustavi misao prije nego što je bilo kasno. Njezin je život ovdje i sad, bit će sretna s onim što ima. Kad je Mary ušla s pratiljama, u dvorani je već bilo bučno i puno ljudi. Svečana dvorana dvorca Alnwick bila je zapanjujući prizor čak i bez dotjeranih plemića i žena okupljenih u vrijeme ručka. Sam je dvorac bio jedan od najvećih i zadivljujućih koje je ikad vidjela, sa sedam polukružnih tornjeva, četvrtastom tvrđavom i ogromnim zidinama. Svečana dvorana bila je njegov dragulj. Golema prostorija zasvođena

stropa izgledala je poput male katedrale, samo što krovne grede nisu bile kamene, nego drvene. Ožbukani zidovi bili su obojeni svijetložuto i ukrašeni drvenim pločama i tapiserijom. Raznobojni svileni stolnjaci protkani detaljima lijepim poput onih koje je i sama izrađivala prekrivali su dugačke stolove, a srebrni tanjuri, svijećnjaci i vrčevi blistali su u svakom kutu prostorije. Golemi okrugli lusteri visjeli su s greda, a na njima je gorjelo mnoštvo svijeća iako je bilo tek podne. Lord Henry Percy postao je jedan od najvažnijih Edwardovih ljudi, i to se zasigurno moglo vidjeti po njegovu novom dvorcu. Povjerio joj se kako još namjerava nadograditi nekoliko tornjeva i poboljšati zidine i osmatračnicu. Oni škotski barbari (odmah se ispričao – osim nje, naravno) neće se usuditi napasti ga. Sir Adam već je sjedio na podiju, ali ustane kako bi je pozdravio kad je vidio da dolazi. Ona mu uzvrati osmijehom, kao i uvijek zahvalna na prisutnosti staroga prijatelja. – Izgledaš predivno, draga – reče vodeći je do njezina mjesta. Kako još uvijek nije navikla na komplimente, zarumeni se. Drugi muškarac ustane i otmjeno se nakloni. – Moram se suglasiti s tim – reče. Novi nalet topline ispuni joj obraze od načina na koji ju je odmjerio. Sir John Felton bio je Percyjev najbolji vitez i, na Maryno iznenađenje, otkad je stigla prije nekoliko tjedana, pokazao je primjetno zanimanje za nju. Kao majka mladoga grofa – koji je, po svoj prilici, bio podložan utjecaju – bila je vrijedna Englezima koliko i Škotima. Ali činilo se kao da ga zanima više od toga i, morala je priznati, to joj je prijalo. S trideset godina, sir John bio je na vrhuncu. Visok oko metar i osamdeset (niži od sir Kennetha, pomislila je prije nego što je uspjela misao ostaviti po strani) i silno mišićav, odavao je dojam kako su glasine da je nepobjediv na ratištu istinite. Također je bio na glasu kao najzgodniji

Percyjev vitez, čemu Mary nije mogla proturječiti. Guste zlaćane kose, velikih zelenih očiju i uglađenih crta lica, mogao bi stajati rame uz rame s Gregorom MacGregorom – ili sir Kennethom, pomisli opet, ovaj put ne mogavši spriječiti bol. Zašto to radi? Kakav to utjecaj na nju ima taj muškarac? Pobogu, to je bila samo jedna noć. Ali, Bože, kakva noć! Trudila se obuzdati sjećanja koja su navirala. Morala je prestati s besmislenom opsesijom oko muškarca koji nikada neće biti njezin. Budućnost je ovdje. Ali možda će jednoga dana, ako odluči, pronaći muškarca s kojim bi je dijelila. Pomisao na brak, na gubljenje neovisnosti, što je nekad smatrala bogohuljenjem, više nije bila tako nezamisliva. Uz pravoga muškarca, pod pravim okolnostima, možda bi pristala. Mir i samoću za kojima je nekad žudjela sad je polako ispunjavala usamljenost. Vidjela je tračak života koji je propuštala i počela razmišljati o toj mogućnosti. To neće biti sir John. Previše je... komplikacija. Ali možda bi to mogao biti netko drugi kad se potkraj ljeta vrati iz Francuske – još jedna stvar za koju se mogla zahvaliti sir Adamu. Dogovorio je da mu pravi društvo na putovanju do francuskoga dvora u kasno proljeće. Je li znao o čemu se radi? To se pitala s vremena na vrijeme. Nešto se u njihovu odnosu promijenilo iako nije mogla točno odrediti što. Nije mu odgovaralo udvaranje sir Johna. Za razliku od njezina sina. Usta joj se iskrive u osmijeh razmišljajući o Daveyju dok se zahvaljivala i sjedala na ponuđeno mjesto na klupi između dvojice muškaraca. Bio bi vrlo razočaran. Njezin sin divio se sir Johnu poput mladoga štitonoše koji se divi slavnom vitezu. Šokiralo ga je zanimanje vlastitog heroja za njegovu majku.

Zapravo, Daveyjeva je reakcija bila vjerojatno jednako odgovorna za Marynu promjenu kao i sir Kenneth. Prvi put kad joj je sin pohvalio izgled, shvatila je da mu je drago vidjeti da se dobro drži. Željela ga je učiniti ponosnim. Je li ga nesvjesno sramotila prijašnjim neuglednim izgledom? Naježi se nadajući se da nije. Znala je vrlo malo o dječacima, ali otkad se Davey pridružio Percyjevu kućanstvu nekoliko mjeseci prije, osjećala se kao da je počela bolje shvaćati sina. Bio je u osjetljivim godinama, ali također u godinama kad je pokušavao dokazati vlastitu zrelost. Kao što je sir Adam i rekao, kralj je bio zadovoljan njezinim trudom u njegovo ime – bez obzira na to što nije imalo puno učinka – i dopustio joj da posjećuje Daveyja kad god joj to dužnosti budu dopuštale. Sir Adam dovodio ga je u Ponteland svake druge nedjelje, ali prilika da provedu više vremena zajedno pružila se tek kad je stigla pozivnica u Alnwick. Pristojna suzdržanost koja je obilježavala njihov odnos izblijedjela je dovoljno da joj se s vremena na vrijeme činilo kao da uočava znakove istinske privrženosti. Znala je da je sir John djelomično odgovoran za to. Neprimjetno je ispod trepavica provirila prema zastrašujućem vitezu pokraj sebe. Ako ju je on odobravao, razmišljala je kao što razmišlja njezin sin, ne može biti tako loša. Mary se trudila ne pritiskati Daveyja u vezi s njihovim odnosom, ali uobičajena ju je strpljivost napustila. Željela mu je biti bliže i bojala se da se ta nestrpljivost vidi uz ponos svaki put kad bi ga pogledala. Bio je vrlo drag kralju, a bio je i na dobru putu da postane omiljen lordu Percyju. Nedavno navršivši trinaest godina, sin joj je već pokazivao tragove očeva umijeća na ratištu. Bio je dobro građen, visok i dječački zgodan. Iako tiši i zatvoreniji od oca, također je bio pažljiviji – i promišljeniji. Bio je oprezan, shvatila je. Poput nje. Imala je razloga biti ponosna na njega, i bila je.

– Nadam se da vam ne smeta – sir John reče pokraj nje – ali dogovorio sam da nam se David i nekoliko njegovih prijatelja večeras pridruže na podiju. – Da mi ne smeta? – Mary se iznenađeno okrene prema njemu upravo u trenutku kad je njezin sin ulazio u dvoranu gledajući prema njoj. Suze radosnice nakupe joj se u očima. Ne samo zbog pažljivosti sir Johna – sigurno se morao potruditi da štitonošama bude dopušteno sjediti na podiju – nego i zbog odjeće koju je nosio njezin sin. Ispod baršunasta ogrtača mogla je vidjeti rub majice. Majice koju mu je ona isplela. I prije mu je poklanjala odjeću, ali ovo je prvi put da ga je vidjela kako je nosi. – Hvala vam – reče sir Johnu sa suzama u očima. On je uhvati za ruku i nakloni se dok je ustajao kako bi propustio mladiće. – Nema na čemu – reče s gotovo intimnim smiješkom. – Nadam se da će mi se još koji put pružiti prilika da na vaše lice izmamim osmijeh. Ona spusti pogled osjetivši val topline u obrazima. Znala je da bi ga trebala zaustaviti i kako nije u redu ohrabrivati ga, ali prošlo je tako dugo otkad je muškarac pokazao zanimanje za nju. Prikladno zanimanje, ispravila se, još jednom pomislivši na muškarca o kojem se trudila ne misliti. Međutim, nije mogla iz glave izbaciti sir Kennethovo lice. Ozbiljno i zamišljeno dok je bio na njoj u polutami... Izbacila je sliku iz glave. To ništa nije značilo. Tako je vjerojatno gledao svaku ženu s kojom je vodio ljubav. Samo što je pouzdano znala da nije – barem ne ženu u stajama. Mora prestati s tim. Ali od te jedne večeri dobila je više nego što se nadala, i to na više načina. Ako je sir John primijetio njezinu privremenu odsutnost, nije to pokazao. – Nadam se da ste odlučili prihvatiti poziv lorda Percyja i sa sir Adamom otputovati u Berwick na Gavestonov doček?

Mary kimne. Teško bi to mogla odbiti. Piers Gaveston, nedavno proglašeni grof od Cornwalla i prezreni Edwardov miljenik, pozvan je da se vrati iz izgnanstva u Irskoj (kamo ga je Edward poslao kad je Gaveston razljutio puno uglednih plemića) uz zapovijed da dođe u Berwick kako bi se pripremili za planirani pohod na Škotsku nakon što u ožujku istekne mirovni sporazum. Kralj će im se pridružiti krajem proljeća. Baruni su pozvani da se okupe u Berwicku, uključujući sir Adama i lorda Percyja – a samim time i Daveyja. Usprkos pozivu u rat, prisutnost njezina sina značila je da će rado prihvatiti poziv. – Dobro – reče sa značajnim sjajem u očima. – Želim da znate, milostiva Mary, da se na mene možete osloniti. Mary nije znala što bi rekla. Zadnja stvar koju je željela bila je ponovno se osloniti na muškarca, ali prepoznala je iskrenost u njegovim riječima i jedan je mali dio nje – ona djevojka koja je žudjela za zgodnim vitezom – reagirao. Hoće li isto to misliti kad se vrati iz Francuske? Vjerojatno neće. Ni od jednog muškarca nije se očekivalo da zanemari neke stvari. Iako je imala plan, znala je da će se proširiti određene glasine. Na sreću, izbjegla je odgovor jer joj je u tom trenutku stigao sin s prijateljima. Sir John napravio je mjesta da sjedne pokraj nje, a kad je Davey sjeo na klupu, sve je misli usmjerila na njega. – Nosiš svoju majicu – reče, ne mogavši sakriti oduševljenje. Lice mu se zarumeni i pogled mu skoči na prijatelje. Vidjela je njegovo olakšanje kad je postalo jasno da ništa nisu čuli. – Vrlo je... lijepa. Mary nije mogla razaznati je li to dobro ili loše. Možda to nije trebala reći? Ugrize se za usnu. – Hvala ti – dometne, izgledajući kao da mu je neugodno, ali sa zahvalnošću.

– Nema na čemu – ona tiho odgovori, dopustivši da se ponovno posveti prijateljima. Bilo je jasno kako je oduševljen što sjedi za visokim stolom, ali trudio se ne pokazati to ostalim mladićima. Iako ga je željela obasipati pitanjima i doznati sve o njegovim novim dužnostima, Mary je shvatila njegov znak i ostavila znatiželju po strani, ponašajući se hladnokrvno. Još ga je uvijek smatrala bebom istrgnutom iz njezina naručja, iako više nije bio to isto dijete. Više mu nije morala brisati nos kad kihne, rezati meso dok jede i tješiti ga kad padne. Za što je uopće treba? Nije znala, ali namjeravala je doznati. Uskoro je postalo jasno da su mladići željeli slušati sir Johna jednako gorljivo kao što je ona željela slušati njega. Zbog toga se Mary, umjesto postavljanja pitanja, zadovoljila uživajući u sinovoj sreći dok ih je sir John uveseljavao ratnim pričama. Iako je Mary više puta željela prigovoriti zbog krvavih detalja, držala je jezik za zubima. Davey i ostali mladići bili su očarani. Na kraju večeri dobila je nagradu. Davey se spremao odjuriti s ostatkom društva, kad se okrenuo i s mladenačkom bezbrižnošću rekao: – Hvala ti, majko. Ovo je bio najbolji obrok ikad. Nije imao pojma koliko joj je srce bilo čuvši te riječi. Upalit će. Mary je dobila drugu priliku da mu bude majka i učinit će sve što je potrebno kako bi je iskoristila. Ništa i nitko neće joj to ponovno oduzeti.

10. POGLAVLJE

Kraj siječnja 1310. Dvorac Dunstaffnage, Lorn, Škotska ujem da su na redu čestitke – kralj reče podigavši pogled s hrpe pergamenata koji su pred njim čekali potpis.

Č

Tjedan nakon što je Kenneth završio s obukom na zaleđenom vrhu Black Cuillinsa uspješno izmičući desetorici ostalih članova Čuvara Visočja koji su ga pokušavali uhvatiti gotovo dva dana (dan duže nego drugoga novaka), stajao je u grofovu privatnom solaru u dvorcu Dunstaffnageu pred Robertom Bruceom i većinom svoje nove braće. Nedostajali su samo Boyd i Seton koji su poslani na jug kako bi se pridružili Edwardu Bruceu na granici čim su završili s obukom. Kenneth je doista izdržao i zadovoljstvo nakon pobjede nije nimalo izblijedjelo. Uspio je. Zaslužio je mjesto u Bruceovoj tajnoj vojsci iako ne na način na koji je namjeravao. – Hvala vam, Veličanstvo – reče. – Zaslužio si pohvale – dometne Bruce. – Po onome što sam čuo o Poglavarovoj Propasti, dovoljan je uspjeh uopće preživjeti, ali rekao je da si se istaknuo. – Bruce pogleda prema MacKayu koji je stajao u stražnjem kutu solara. – Vidim da si čak uspio utišati i Sveca. Ne u potpunosti, pomisli Kenneth. Možda je učinio dovoljno da mu MacKay ne stoji na putu, ali ne dovoljno da bi ga uzeo za partnera. MacKay mu je jasno dao do znanja da je njihovo partnerstvo na planini bilo samo privremeno. Kennethu ne bi trebalo biti važno što njegov nekadašnji neprijatelj misli, ali, iznenađujuće, bilo je. Zet mu još uvijek nije u potpunosti vjerovao i to ga je mučilo. Ali, koliko god ga to bockalo,

Kenneth ga nije mogao u potpunosti kriviti. Više puta nije mogao obuzdati narav u MacKayevoj prisutnosti – uključujući i ono kad je prošle godine nasrnuo na MacKaya i gotovo skratio vlastitu sestru za glavu umjesto njega. Ali zakleo se da će zaraditi njegovo povjerenje. Sad su braća. Na više načina. Iako to MacKay nikad ne bi rekao, Kenneth je znao da razmišlja o nečemu drugom – o čemu su vjerojatno razmišljali svi oni. Možda je dospio u tim, ali još se uvijek mora dokazati pred najboljim ratnicima u kršćanskom svijetu. Muškarcima čije su vještine bile očite. Muškarcima koji su se godinama borili zajedno i čvrsto se povezali. On je bio nov. Novak. Znao je da se, usprkos uspjehu na igrama i obuci, još uvijek pitaju u vezi s njim. S vremenom će dobiti odgovor, ali do tada, znao je da će ga promatrati. Gledati za što je sposoban. Procjenjivati i odlučivati gdje će najviše biti od koristi. Njegova snaga – vještina – bila je svestranost. Bruce i MacLeod vidjet će da ga mogu koristiti bilo gdje. Bilo to s MacSorleyjem i MacRuairijem na moru, s MacKayem, Campbellom i MacGregorom u Visočju ili sa Setonom, Boydom, MacLeanom i Lamontom na granici, moći će mu povjeriti bilo koji zadatak. Trenutačno je bio i najbolja zamjena za Gordona. Međutim, još će morati dokazati da se mogu osloniti na njegovo umijeće s barutom. Da bar još uvijek ima stare bilješke Gordonova djeda. Stari ratnik smatrao se nekom vrstom alkemičara i napisao opsežne bilješke o svojim pokusima sa saracenskim prahom i eksplozivima dok je bio u križarskim ratovima s Kennethovim djedom. Ondje su se dva klana prvotno zbližila. Ali, nažalost, dnevnik je spaljen tijekom jednog od Kennethovih i Gordonovih neuspješnih pokusa dok su obojica boravili kod grofa od Rossa. Činilo se da se Kenneth još uvijek morao dokazivati, bez obzira na to što učinio. Možda bi bilo drugačije da je pobijedio MacKaya na Visočkim igrama. Ali nije. Bio je tako blizu...

Refleksno stisne čeljust kad mu se pred očima ponovno pojavilo lice pohotne male časne sestre. Ne prvi put, čeznuo je za ponovnim susretom. Nije si mogao pomoći i osjećao se kao da ga je nasamarila. Idući put – ako se uopće ukaže prigoda – neće imati toliko sreće. Međutim, pretpostavljao je da Mary od Mara neće vidjeti još neko vrijeme. Mirovni je sporazum trenutačno na snazi, ali rat još nije gotov. Još su se uvijek vodile manje bitke, posebno uz granicu. A i primirje će uskoro prestati. Trebalo je završiti u studenom, ali to je odgođeno već dva puta: prvi put do siječnja, a drugi put do ožujka. Iako će Ewen Lamont i Eoin MacLean uskoro poći na granicu kako bi pomogli Boydu i Setonu pritiskati Edwarda, uz nadu da će to uroditi trajnim primirjem, Kenneth je pretpostavljao da će ostati u Lornu s Campbellom, MacGregorom, MacKayem i Helen (Kenneth još nije mogao vjerovati da je MacKay pristao da Helen preuzme ulogu iscjeliteljice Čuvara Visočja), dok MacSorley, MacRuairi i MacLeod paze na zapad. Uz održavanje trgovačkih puteva otvorenima, trenutačna najveća prijetnja dolazila je sa zapada. John od Lorna, nasljednik poglavara klana MacDougall, ponovno je postao aktivan. Mary od Mara morat će pričekati. Kad ni on ni MacKay nisu odgovorili, kralj je očito odustao. Umjesto toga, upita: – Tvoja sestra spomenula je da si još uvijek blizak s Henryjem Percyjem? Kenneth se iznenadi na kraljevo pitanje i odmah se uzruja pokušavajući utišati obrambeni stav koji se podigao na spomen njegove nedavne promjene saveznika. Prije tek nešto više od godine, borio se s Englezima protiv Brucea. – Bio sam – reče oprezno. – Ali to je prijateljstvo prestalo kad sam prisegao vama, Veličanstvo.

Bruce je zacijelo shvatio da je pitanje bilo neugodno. – Nitko ne preispituje tvoju odanost. Samo sam se pitao misliš li da je moguće obnoviti to prijateljstvo? Kenneth se namršti pitajući se što Bruce smjera. – Sumnjam da je bio sretan mojom odlukom da prebjegnem u neprijateljski tabor. Ponosan je i bahat kao većina Engleza te ne prašta uvrede na osobni račun. – Ali prijateljstvo im je bilo zasnovano na međusobnom divljenju ratnim vještinama. – Pod dobrim okolnostima, mislim da bismo opet mogli postati prijatelji. – Osmijeh mu nakrivi usta. – Ali moram vas upozoriti, Veličanstvo: ako mislite da će vam Percy biti naklonjen, vodit ćete rat koji ne možete dobiti. On je Englez u srži i iako se on i Edward ne slažu po pitanju Gavestona, odan je engleskoj kruni. Zemlja i bogatstvo ovise mu o tome. Bruce se nasmiješi. – Nisam mislio na Percyjevu odanost, nego na tvoju. – Kenneth se ukoči, ali kralj odmahne rukom. – Privremeni prelazak na drugu stranu, to je sve. Želim da odeš u Englesku, obnoviš prijateljstvo s Percyjem i vidiš što možeš doznati o Edwardovim planovima. Percy je već bio u pohodu na Škotsku; Edward će se osloniti na njegovo iskustvo. – Znači, mislite da rat napokon dolazi? Baruni više neće odgađati prestanak primirja? Bruce odmahne glavom. – Mislim da će izbor sudačkog vijeća prisiliti Edwarda da se posveti sjeveru. Vodit će rat u Škotskoj kako bi izbjegao nadgledanje baruna. – Velikim dijelom zbog Gavestona, kralj Edward bio je prisiljen na reformu dvora i imenovanje sudaca koji će imati mandat. – Da, rat dolazi – reče Bruce. – Bit će to naš prvi test protiv Engleza od Loundoun Hilla prije gotovo dvije i pol godine i namjeravam biti spreman. Pretpostavljamo da će kao sjedište koristiti dvorac Edinburgh, ali vidi što možeš doznati. Želimo znati kamo ide i zadati mu težak udarac.

Kenneth nije preispitivao važnost zadatka, nego svoju ulogu u njemu. Nikada prije nije špijunirao i, iskreno, obmane mu nisu ležale. On je bio gorštak, ali i vitez. MacRuairi ga je upozorio da će morati zaprljati ruke ako se želi boriti uz Čuvare Visočja i pretpostavljao je da je to njegov prvi ispit. Samo nije očekivao da će na prvom ispitu biti sam. Iz Engleske se neće moći probiti u redove tih muškaraca. Nije si mogao pomoći i dio njega pitao se postoji li neki drugi razlog zašto je izabran. Je li to još jedan test? Je li njegova odanost još uvijek upitna? U grlu je osjećao ogorčenost, ali pokušao se smiriti. – Bit će sumnjičavi – reče Kenneth. Imat će sreće ako ga Englezi ne bace u prvu tamnicu. – Možda isprva – složi se kralj. – Ali tvoja prošlost ići će nam u korist. Promijenio si saveznike nedavno i protiv svoje volje. Kenneth stisne čeljust želeći mu proturječiti, ali znao je da govori istinu. – Isprva, možda. – Oni to ne znaju – MacLeod istakne. – Nisi baš poznat po mirnoj naravi – dometne MacKay. – Tvoja burna narav mogla bi nam biti od koristi. Svađa s bratom koji je grof i Bruceom neće se činiti neuobičajenom. Kenneth pregrize jezik da mu ne bi oštro odgovorio, iako je želio istaknuti da nagla narav nije jednaka nevjernosti. Umjesto toga, obrati se kralju. – Percy će i dalje biti sumnjičav. Kralj se osmjehne. – Onda ćeš mu se jednostavno morati dokazati. Kennethovo je oklijevanje nestalo kad je čuo Bruceov plan. Nije bezopasan, ali trebao bi dokazati njegovu „odanost“. Otići u Englesku na svoj prvi zadatak možda nije bio njegov prvi izbor, ali barem je postojala jedna prednost. Osmjehne se. Milostiva Mary

je u Engleskoj. Možda će imati priliku obnoviti njihovo „prijateljstvo“ i malo se osvetiti prije nego što je mislio.

11. POGLAVLJE

Tjedan poslije, Svijećnica, 2. veljače 1310. Dvorac Berwick, Berwick-upon-Tweed, Northumberland, granice Engleske

K

enneth nikada ne bi rekao da će mu obuka tako brzo biti od koristi. Međutim, cijela noć u rupi bez trunke svjetla – zatvor u Berwicku – činila se raskošnom u usporedbi sa „smještajem” na planini tijekom obuke. Zapravo je poprilično dobro spavao kad mu se nos navikao na smrad izmeta i urina prošlog stanara. Prvi dio njegova plana nije tekao glatko kako se nadao. Njegov dolazak i zahtjev da razgovara s Percyjem izazvao je pomutnju. To je očekivao. Ali nije mogao pretpostaviti da će prva osoba koju će susresti biti sir John Felton. Naći se licem u lice s Percyjevim prvakom definitivno je bila nesreća. Između dvojice muškaraca postojala je napetost od prvoga dana. Feltonu se nije sviđalo prijateljstvo između njega i Percyja. Također mu se nije svidjelo kad ga je Kenneth umalo jednom pobijedio u borbi mačevima na vježbalištu – protumačio je to kao da želi zauzeti njegovo mjesto Percyjeva najboljeg viteza. Vidjevši ga i čuvši da Kenneth ponovno mijenja savez, Felton ga je bacio u zatvor dok ne pronađe Percyja. S obzirom na to da mu je trebala cijela noć, Kenneth je pretpostavljao da se ne trudi previše. Percyjev hladan doček nije bio puno bolji iako se značajno zagrijao kad je čuo što mu Kenneth ima za reći. Percy nije ni trepnuo kad mu je Kenneth kazao da se posvađao s bratom nakon žestoke rasprave oko nedavnog pokušaja njegove desne ruke (za koga se Kenneth pretvarao da

ga podržava) da ubije Brucea. Prelasci na protivničku stranu u dugom ratu bili su učestali i Kennethovi postupci kojima bi mogao položiti pravo na bratove posjede ako Bruce izgubi činili su se smislenima, ali zbog toga je i zvučao uvjerljivo. Kenneth je također znao da je njegova naširoko poznata narav – kvragu i MacKay što je to istaknuo! – igrala važnu ulogu za uvjerljivost cijele priče. Možda bi se trebao uvrijediti što su mu tako lako povjerovali – osim Feltona koji je srdito izjurio van – ali bio je zadovoljan jer neće još dugo boraviti u zatvoru. Njegova ga nova braća neće morati spašavati. Barem još neće. Dobio je priliku da se dokaže. Kenneth će dokazati odanost Englezima tako što će izdati Brucea. Bar će tako izgledati. Pogledom je prelazio preko prijateljskih lica u malom solaru. Kad je Felton otišao, ostali su samo Percy, šačica njegovih najpovjerljivijih vitezova i sir Adam Gordon. Kennethu je bilo iskreno drago vidjeti starijeg ratnika. Sir Adam bio je ujak Williama Gordona i glava obitelji. Bio je dobar prema Kennethu kad su bili mladi, a kad se William odlučio pridružiti Bruceu, dijelili su razočaranje. Dok se Kenneth borio na strani Engleza, sir Adam pazio ga je i činio sve u svojoj moći da ga preporuči važnim ljudima u Edwardovoj vojsci. Ako je ikoga htio izdati manje od Percyja, bio je to sir Adam. – Krećemo u zoru – Percy obznani. – Tako ćemo imati dovoljno vremena da dođemo do šume Ettrick i presretnemo opskrbna kola prije mraka. Siguran si da se napad priprema za sutra navečer? Iako su engleski garnizoni još uvijek kontrolirali najvažnije pogranične i nizinske dvorce u Škotskoj, uključujući Edinburgh, Sterling, Bothwell, Roxburgh i Perth, među ostalima, držati ih opskrbljenima – posebno one kojima se nije moglo pristupiti s mora – bio je izazov. Ako

su Englezi kontrolirali utvrde, Bruce je kontrolirao okolicu i „pobunjenici“ su često napadali povorke kola. Znanje unaprijed o jednom od tih napada bio je mamac kojem je teško oduprijeti se. Ako i Bruceova vojska bude ondje, bit će nemoguće. Kennetha nije iznenadilo što je Percy odlučio osobno poći. Prilika da uhvati članove Bruceove tajne vojske privukla bi svakog Engleza željnog slave. Kraljeva nagrada bila bi pristojna, ali biti poznat kao čovjek koji je napokon uhvatio fantomsku skupinu... to bi ga učinilo legendom. Kimne glavom. – Bruceovi ljudi vole napadati noću na osamljenim mjestima. Ovaj šumski prolaz točno prije raskrižja na kojem se može skrenuti istočno prema Roxburghu – pokazao je mjesto na karti blizu rijeke Aln i malenog sela Ashkirka – odabran je upravo zbog toga. – Podmukla taktika – Percy reče s gađenjem. – Da. – Kenneth se pretvarao da se slaže. – Bruceovo piratsko ratovanje možda pali kad treba zarobiti opskrbna kola, ali to samo pokazuje koliko je loše opremljen da bi se časno sukobio s Edwardovom vojskom na ratištu. Nadolazeći rat bio je još jedan razlog za Kennethovu promjenu saveza. Ali on je shvaćao nešto što ovi muškarci nisu: Bruce nema namjeru izaći na bojište pred Edwarda dok ne bude spreman. Percy ustane i promotri ga. – Nadam se da si u pravu u vezi s ovim. Nećeš se dobro provesti ako griješiš. Sada moram na gozbu i Gaves... – zaustavi se i ispravi – ... Cornwallu objasniti zašto kasnim. Možda će imati pitanja za tebe. Nakon što se presvučeš. – Odmjeri Kennetha i strese se. – Čini se da te Felton oduševljeno primio. Trebao me je odmah obavijestiti o tvom dolasku. Kenneth kimne glavom prihvaćajući poluispriku. – Jesi li poveo svoje ljude? – Percy upita.

– Samo nekoliko osobnih stražara – reče. – Nisam se usudio pokušati otići s više njih. Čekaju me u šumi. – Stisne usta. – Nisam bio siguran kako ćete me prihvatiti. Percy se prvi put nasmije. – Tvoj je oprez razumljiv u ovim okolnostima. – Poslat ću ljude po njih – reče sir Adam. – Sutherland može ostati sa mnom u mojim odajama. Pod prismotrom. Ni Percy ni sir Adam nisu to rekli, ali Kenneth ih je svejedno čuo. Nije bio iznenađen. Neko će ga vrijeme držati na oku. Kennetha su nešto poslije dvojica sir Adamovih ljudi odveli do zapovjedničkog tornja gdje mu je pripremljena kupka dok ne pronađu njegova konja s torbom u kojoj je ponio nešto stvari. Presvukavši se iz verižnjače u svečanu odjeću, ostavio ju je jednom od svojih ljudi da je očisti. Grof od Cornwalla doista je imao pitanja. Na njegovu žalost, s obzirom na to da nije jeo gotovo dvadeset četiri sata, stolovi su već bili izneseni kako bi se napravilo mjesta za ples. Ipak je uspio zgrabiti nekoliko komada sira od služavke koja je sklanjala preostale pladnjeve. Glazba je već počela i ljudi su se skupili u kolo. Plesače je samo pogledao u prolazu dok se probijao kroz gužvu do podija na drugom kraju prostorije. Sir Adam nagne se i promrmlja nešto muškarcu pokraj sebe. Iako ga Kenneth nikad nije upoznao, po lijepu licu, ogrtaču od hermelinova krzna i teškom zlatnom lancu oko vrata s jednim od najvećih safira koje je Kenneth ikada vidio, dalo se naslutiti da je to kraljev miljenik. Dovraga, i sam je izgledao poput kralja. Grof se namršti promatrajući Kennetha sa zanimanjem kad mu je sir Adam pokazao da im priđe. – Sutherlande – reče. – Čujem da si se predomislio.

– Da, gospodine lorde. Pogled mu je bio oštriji nego što je očekivao. Sudeći po mržnji i prijeziru što ih je izazivao u ljudima, Kenneth je odmah znao da sir Piers Gaveston nije čovjek za podcijeniti. Nije tako daleko dogurao jer je bio budala... barem ne potpuna. – Želim čuti više o tome nakon gozbe. Razgovor je završio, barem zasad, pa su Kenneth i sir Adam krenuli svaki svojim putem. Tek su sišli s podija, kad je osjetio trnce u zatiljku. Krajičkom oka zapazio je odbljesak zlatnoplave, lepršave kose u oblaku svjetlucave svile. Ukočio se dok su mu trnci prolazili kralježnicom, a svaki se njegov živčani završetak probudio. Okrene se i pogleda ženu koja mu je zapela za oko. Bila mu je okrenuta leđima i, na prvi pogled, ništa u vezi s njom nije mu trebalo biti poznato. Za početak, smijala se. Čak je i plesala. Kosa joj nije bila prekrivena odvratnim velom, nego je padala preko ramena pred očima cijeloga prokletog svijeta. Nije bila mršava poput izgladnjele ptice koju bi mogao otpuhati u jednom dahu, nego je izgledala zdravo i imala blage obline – ne, poprilične obline, ispravio se vidjevši njezinu okruglu stražnjicu. Nikako je nije trebao prepoznati. Ali jest. Uočio je njezina partnera tek kada je vidio ruku muškarca na njezinu struku. Muškarca koji ju je nasmijavao. Kenneth se opet ukoči, ovaj put ljutito. Svaki instinkt u njegovu tijelu – za koje nije ni znao da postoje – bukne. Felton. Što, dovraga, radi s Feltonom? Stisne usta shvativši zašto je Felton tako brzo otišao sa sastanka. – Je li sve u redu? – upita sir Adam.

Kenneth opusti šake uočivši da ih je nesvjesno stisnuo. Kimne glavom u strahu da će eksplodirati ako progovori. Ples je završio i Felton je povede prema njima. Bila je udaljena samo koji metar kad je napokon pogledala u njegovu smjeru. Dah mu zastane kao da ga je čekić udario u prsa. Ljepota čiji je tračak vidio ispod sumorne fasade otkrila se u potpunosti. Lice joj je bilo punije, zbog čega su nekad oštre crte izgledale znatno mekše. Koža joj je blistala poput besprijekorne bjelokosti, tek mrvicu rumena od plesa. Imala je vedar pogled i blještavo plave oči, a usne crvene i iskrivljene u osmijeh. Čak joj se pojavila jamica s lijeve strane usta. Njegova su usta, s druge strane, bila čvrsto stisnuta. Prvo je ugledala sir Adama, a njega nije ni primijetila. Ali, gotovo kao da je i ona osjetila njegovu prisutnost, pogled usmjeri prema njemu. Imao je priliku – što je u tom trenutku bilo vrlo zadovoljavajuće – vidjeti kako širom otvara oči, a rumenilo koje je izazvao Felton u šoku joj nestaje s lica. Dok su se gledali, svi osjećaji koje je oćutio prije pet mjeseci, probadajuća ljutnja koja je dovela do gubitka samokontrole i poraza, mahom su se vratili. Zurio je u nju poput lovca koji je napokon uhvatio plijen što mu je izmicao. Ne, plijen koji mu je već jednom izmaknuo kroz prste. Ali sad je njegova. Usta mu se iskrive u usporen, zadovoljan osmijeh. – Pozdrav, milostiva Mary. Čini se da se opet susrećemo. Njegov joj je glas govorio da ovaj put neće pobjeći. Mary je cijeli dan osjećala nešto neobično u zraku. Stigla je u dvorac Berwick noć prije, ali cio dan nije vidjela gotovo nikoga. Sir John sa zakašnjenjem ju je otpratio na gozbu u čast Prikazanja Gospodinova u

Hramu ili Svijećnice, kako se blagdan još nazivao. Sir Adam stigao je još kasnije s lordom Percyjem i osmijehom se ispričao u prolazu pa sjeo na klupu pokraj Gavestona – to jest, grofa od Cornwalla. Bilo je poznato da je grof iznimno osjetljiv na nepoštivanje njegova položaja. Čak je i zvati ga Gaveston umjesto Cornwall izazivalo nezadovoljstvo. Međutim, kad nije bio ti blizini, mnoštvo plemića odbijalo je zvati ga imenom grofovije koja je oduvijek bila namijenjena članovima kraljevske obitelji. Što je više titula i bogatstva Edward poklanjao svome miljeniku, to su ga ostali baruni više mrzili. Iako je lord Percy odgovorio na kraljev poziv – jedan od rijetkih engleskih baruna koji su to učinili – međusobna mržnja između njega i sir Piercea nije bila tajna. Ipak, muškarci su razgovarali tijekom cijeloga objeda. Nešto je zahtijevalo pažnju obojice. Pitala se što. Nije ni stigla razmisliti o tome prije nego što je osjetila ubod opreza. Ne, ubod opasnosti. Kao da je netko promatra. Osjetila je trzaj poput miša pod oštrim okom sokolovim. Okrenula se u smjeru koji ju je vukao i smrznula se. U trbuhu joj se pojavio težak kamen. Izgubila je tlo pod nogama. Nemoguće. Ali jest... Dragi Bože, to je bio on. Sir Kenneth Sutherland u svoj svojoj oštroj, mišićavoj savršenosti. Bio je još zgodniji nego u njezinim mislima – a mogla se zakleti da se dobro sjećala svega. Ali njegove oči bile su izraženije plave nego u njezinoj mašti, njegova čeljust čvršća i izazovnija, lice zgodnije i s nekoliko novih ogrebotina, ramena šira, a ruke mišićavije. Zaboravila je kakav je osjećaj stajati pokraj njega. Koliko je visok. Koliko je moćno građen. Koliko je očaravajuće zgodan. Više od svega, zaboravila je kako je biti uhvaćen u njegov hipnotizirajući pogled. Uhvaćena. Točno se tako osjećala.

Prožme je panika. – Zašto ste ovdje? – izvali kao da je možda otkrio istinu. Ali nije mogao, podsjetila se. Nije mogao znati. – Upoznali ste se? Pitanje sir Johna trgnulo ju je iz paničnog transa – i straha, shvatila je. Duboko ukorijenjena straha. Nije zvučao zadovoljno. Odjednom shvati razlog njegova pitanja. Zurila je u sir Kennetha bez riječi i prestravljeno, ne znajući što da kaže. Je li ga odala? Jesu li znali da je s Bruceom? Ali to očito nije bila tajna. – Da – reče sir Kenneth. – U Škotskoj na Visočkim igrama prošle jeseni. Po tome kako su se dvojica muškaraca strijeljali pogledima, bilo je očito da se ne vole. – Da, to je to – reče, kao da joj to nije bilo ni od kakve važnosti. – Gotovo sam zaboravila. Uhvatila je iskru u sir Kennethovim očima i znala da mu nije promaknulo skriveno značenje pomno odabranih riječi. – Naravno – reče sir John uz osmijeh koji je bio previše popustljiv. – Nazočili ste igrama tijekom mirovne misije u kraljevo ime. Imali ste priliku upoznati puno pobunjenika. – Podrugljivo se podsmjehne. Sir Adam napokon raščisti situaciju. – Mladi Sutherland izrazio je odanost Edwardu. Mary nije mogla sakriti šok. Njezin pogled poleti prema sir Kennethu. – Jeste? Stisne čeljust kao da je osjetio neodobravanje. – Da. – Kada?

– Tek sinoć – reče sir John, pomalo zlobnim tonom. – Kakva sreća što je sir Kenneth iznova odlučio promijeniti stranu. Po sitnim bijelim crtama oko sir Kennethovih usta i iznenadnom bljesku u očima, znala je da mu ponižavanje nije promaklo, ali nije odlučio braniti se. To je, koliko ga je poznavala, bilo neobično. Zasigurno nije bio tip koji bi zanemario takvo što. Upravo suprotno. Stekla je dojam da obično uživa u svađama i borbi. Tako nije bilo neuobičajeno promijeniti stranu, Mary je bila neobjašnjivo razočarana čuvši da je napustio Bruceovu vojsku. Tijekom prijašnjih mjeseci, pitala se je li u krivu u vezi s njim. Ali ovakvo pokazivanje odanosti – ili, bolje rečeno, neodanosti – dokazalo je da nije. Željela ga je upitati zašto, ali nije se usudila produljivati razgovor koji je već predugo trajao. Umjesto toga, jednostavno se suglasila: – Prava sreća. – Nastavivši kao da joj to ništa ne znači, što i nije trebalo, dometne sir Adamu: – Osjećam se poprilično umorno. Mislim da ću se vratiti u odaje. – Otpratit ću vas... – sir John počne govoriti, ali ona ga prekine. Zadnje što je u ovom trenutku trebala bio je neumoran udvarač. – To neće biti potrebno. Čekaju me milostiva Eleanor i milostiva Katherine. Vidjet ćemo se sutra. – Nažalost, morat ću odgoditi jahanje koje sam vam obećao – reče sir John. – Oh? – Nije mogla u potpunosti sakriti razočaranje. Obećao je da će je sutra voditi na jahanje i povesti Daveyja s njima. Naravno, taj je dio izostavio. Očito je pokušavao položiti nekakvo pravo na nju jer je osjetio nešto između nje i sir Kennetha. Ali između njih nije bilo ničega. Nije moglo biti. – Nešto je iskrsnulo – objasni. – Neću biti u dvorcu dan ili dva, ali obećavam da ćemo ići čim se vratim.

Nije morala pogledati sir Kennetha da zna koliko je napet. Mogla je osjetiti bijes koji je zračio iz njega u vrelim, moćnim valovima. Počela se osjećati kao komad mesa između dvaju gladnih pasa i više to nije mogla trpjeti. Nijedan je muškarac nije posjedovao. Međutim, glasić u glavi rekao joj je da to baš i nije istina. Što duže ostane ondje, veća je opasnost da će Kenneth otkriti istinu. Morala je otići. Ali kamo? I što s Daveyjem? Tek su se počeli ponovno upoznavati. Osjećajući se kao da joj se život iznova raspada, Mary se borila protiv nagona da pobjegne i polako se počela udaljavati. Ali napravila je tek nekoliko koraka kad ju je njegov glas omotao poput zmije. – Milostiva Mary. Oprezno pogleda preko ramena. On se osmjehne. Osmijeh joj probije prsa i potone nisko u trbuh. – Veselim se što ćemo obnoviti poznanstvo. Osjetila je kako joj se uzdah diže u grlu i jedva je uspjela zatomiti ga. Mogla se samo nadati da izraz njezina lica nije odavao paniku koja joj je kolala prsima. Kimne glavom kao da je to bio samo pristojan komentar, bezopasan kako je i zvučao. Ali nije bio ni pristojan ni bezopasan. Njegovo značenje bilo joj je kristalno jasno. U trenutku kad je prošla kroz vrata svečane dvorane, počne trčati. Tek se poslije, stigavši u sigurnost svoje odaje, sjeti pratilja.

12. POGLAVLJE

D

ok su se približili mjestu u kraljevskoj šumi Ettrick gdje će „iznenaditi“ Bruceove ljude koji su se pritajili čekajući da napadnu opskrbna kola iz Carlislea, Kenneth je morao uložiti sve napore da ne prebije Feltona koji je tako očito žudio za tim. Tijekom duga puta na zapad od dvorca Berwicka, Percyjev prvak iskoristio je svaku priliku da ga uvrijedi, omalovaži i proturječi mu kad je bila riječ o zadatku koji ih je očekivao. Kenneth je znao da se već trebao naviknuti na to. Dovraga, od MacKaya je tijekom godina čuo puno gore stvari. Nakon nekoliko proteklih mjeseci neprestanog podbadanja drugih članova Čuvara Visočja, pomislio je da narav drži čeličnim uzdama, a da mu se u žilama nalazi led. I jest. Osim, čini se, po pitanju jedne stvari. Svaki put kad bi Felton spomenuo milostivu Mary – što je valjda bilo u svakoj drugoj rečenici – Kenneth je osjetio kako mu čelične uzde klize iz ruku. Mišići ramena bili su mu toliko napeti da ga je u vratu uhvatio prokleti grč. Ako se moglo vjerovati Feltonu, već su praktički bili zaručeni. A ako se moglo suditi po Feltonovu odnosu s mladim grofom, vjerojatno je govorio istinu. David Strathbogie, grof od Atholla, pridružio im se kao jedan od Percyjevih štitonoša. U zoru, kad su se okupili u dvorištu, Kenneth je jednim pogledom odmjerio mladoga sina milostive Mary i odmah se pobunio. – Preopasno je za mladića – reče Percyju. – Bit će vrijedan zatvorenik ako nešto pođe po zlu i Bruceovi ga ljudi uhvate.

Bila je to istina. Dovraga, Bruce bi bio oduševljen da se dočepa mladoga grofa od Atholla. Zašto je to onda pokušavao spriječiti? Percy je izgledao kao da se slaže, kad se ubacio Felton. – Ako Sutherland govori istinu, opasnost bi trebala biti vrlo mala. – U glasu mu se jasno moglo pročitati što misli o tome. – Ako ne govori istinu, ja ću paziti na mladića. Ništa mu se neće dogoditi pod mojim okriljem. Ostat će iza, dobro zaštićen i dovoljno daleko od opasnosti. Usto, mladić je spreman na malo akcije izvan vježbališta, zar ne, Davide? Dostojanstveni mladić s majčinim iznenađenim plavozelenim očima izgledao je nesigurno, ali čuvši Feltona, značajno se napuhao. – Da, gospodine lorde – reče Percyju. Kennetha je neprijateljski odmjerio. – Spreman sam i volio bih prisustvovati trenutku kad uhvatite Uzurpatorove fantome. Mladić je toliko zvučao kao prokleti Englez da je bilo teško povjerovati kako mu je otac umro za tog „Uzurpatora“. Kenneth nije dobro poznavao prijašnjega grofa od Atholla, ali po riječima Brucea i ostalih Čuvara, bio je žestok domoljub, otmjen vitez i vješt ratnik. Pravi heroj, Kenneth je pomislio ne znajući zašto je tako čvrsto stisnuo čeljust. U svakom slučaju, Feltonova preporuka i mladićeva gorljiva želja Percyju su bile dovoljne. – Bit će to vrijedno iskustvo za mladića. Ja sam bio njegovih godina kad sam služio kao štitonoša u svojoj prvoj bitki. Samo ga drži na oku, Feltone. Felton kimne i podmuklo se osmjehne Kennethu nakon što je Percy krenuo. Upravo je Davidu Felton pričao o milostivoj Mary tijekom dugog dana, ali Kenneth je znao da to radi više zbog njega nego zbog mladića. Felton je želio jasno i glasno obznaniti da ona pripada njemu. Dječak se činio uzbuđenim od pomisli na brak njegove majke i hvaljenog viteza.

Kennethu je, međutim, krv postajala sve vrelija i vrelija. Toliko je dugo držao zube stisnutima da ga je počela boljeti čeljust. Da nije znao bolje, pomislio bi da je ljubomoran. Zbog žene. Koliko prokleto smiješno! Mogao je odabrati koju je god ženu želio, nije se trebao zamarati jednom. Čak i ako mu je krv kolala žilama u njezinoj blizini. Trebao bi biti sretan zbog načina na koji se promijenila. Bog zna da je to pomoglo objasniti zašto ga je djevojka toliko neobično privlačila. Ali uopće nije bio sretan. Želio je da se vrati na staro kad je bio jedini koji je vidio strast ispod bezbojne fasade. Odjednom mu na um padne njezina blago zaobljena stražnjica. Dobro, možda ne bi vratio baš sve. Obline mogu ostati. Nije bio ljubomoran. Jedini razlog zašto ga je Feltonovo bockanje živciralo bila je namjera da milostivu Mary nauči lekciju i nije želio da ga itko ometa. Kenneth nije zaboravio kako ga je ostavila ni kako ga je koštala pobjede nad MacKayem. Još ga je boljelo njezino hladno odbijanje. I u Dunstaffnageu i dan prije. Gotovo sam zaboravila. Muškarcu čiji je prvi instinkt bio boriti se, te su riječi bile poput rukavice bačene pod noge. Izazov kojemu se nije mogao oduprijeti. A to je bila borba koju nije namjeravao izgubiti. Za čovjeka koji je izazove volio ostavljati na borilištu, iznenadilo ga je koliko se veselio tome. Da, platit će za sve nevolje koje je prouzročila. Prvo slatkim, malim tijelom, a potom srcem. Kad završi s njom, gledat će ga kao da je postavio prokleti Mjesec na nebo. Živčano je iskrivio usta pogledavajući jahače iza sebe. Nimalo nalik pogledu kojim je njezin sin gledao Feltona. – Koliko još? – Felton izgovori kroz zube dojahavši do njega. – Uskoro će pasti mrak, a ako će se taj tvoj napad uistinu dogoditi, trebali bismo se pripremiti. Ako je ovo neka varka, objesit ću te za...

– Opusti se – Kenneth reče kao da smiruje nestrpljivo dijete. – Skoro smo stigli. Ako je ovo varka, uskoro ćeš doznati. Felton ljutito pocrveni. – Bi li me to trebalo uvjeriti? Kenneth ga mrko pogleda, dopustivši da tračak bijesa koji je zadržavao izađe na vidjelo. – Ne pokušavam te uvjeriti ni u što. Nije me briga što misliš, Feltone. Bezbroj sam te puta čuo kako se hvališ što ćeš učiniti ako ikada sretneš Bruceova fantoma. Sad imaš priliku. Ako si zabrinut da ti nije dovoljno ni ovoliko ljudi kako bi pobijedio nekoliko pobunjenika... Ukočeni Englez Felton pukne. – Nisam zabrinut, dovraga. – Dobro – Kenneth kratko reče. Ignorirajući naprasitog viteza, okrene se prema Percyju. – Prolaz koji sam spomenuo ispred nas je. Želite li postaviti ljude na položaje i dobro ih sakriti prije nego što stignu Bruceovi ljudi, za slučaj da pošalju izviđača kako bi držao kola na oku. Percyjev plan bio je sakriti se u blizini mjesta gdje su Bruceovi ljudi namjeravala izvesti „iznenadni“ napad. Kola i oklopljeni vojnici iz Carlislea nastavit će po planu, ali kad Bruceovi ljudi napadnu, vojnici će biti spremni. Kad se dvije strane počnu boriti, Percy će ih okružiti s ostatkom ljudi i uhvatiti u zamku iz koje nema bijega. Ali to nije dovoljno da bi zadržali Čuvare Visočja. Kenneth se možda i zabrinuo zbog broja ljudi koje je Percy poveo – pedeset plus vojnici iz Carlislea koji su čuvali kola (nije želio riskirati da mu čuveni fantomski ratnici promaknu kroz prste) – ali vidio je Čuvare Visočja u akciji. Sumnjao je da bi sto ljudi bilo dovoljno da ih zadrži. Nadalje, Udarac – Eoin MacLean – isplanirao je „napad“ s mogućnošću za bijeg ako bude potrebno. Percy se okrene prema Feltonu. – Jesu li tvoji ljudi spremni? Računam na to da ćeš osigurati da se ne mogu probiti. Nije me briga kako, ali ne smiješ im dopustiti da pobjegnu!

Felton nije izgledao zabrinuto. – Ako Sutherland govori istinu, moji će ljudi biti spremni. Mjesto koje su odabrali ostavlja malo prostora za kretanje. – Kleknuo je kako bi nacrtao grubu kartu na zemlji. – To je gusta šuma sa strminom s jedne strane i rijekom Aln s druge strane. Okružit ćemo ih sa svih strana kad krenu u napad. Ako ih vojnici koji štite kola mogu zadržati dok ne zauzmemo položaj, bit će naši. Percy je neko vrijeme gledao u tlo proučavajući svaku mogućnost za bijeg. Ako je pomislio na liticu, brzo je to isključio. Tko bi skočio s tolike visine u usku rijeku, i to po mraku? – Dobro – reče, kratko kimnuvši glavom. Kad je otišao, Kenneth se okrene prema Feltonu. – Nemoj zaboraviti na mladića – reče misleći na grofa od Atholla. – Mislim da mu majka neće biti sretna ako ga uhvate zbog tebe. Čak i u polumraku, Kenneth je mogao vidjeti bijesno crvenilo na Feltonovu licu. – Dečko te se ne tiče, a ni njegova majka. Kenneth je bio upozoren, a da je pametan, maknuo bi se. Ali Feltonova posljednja rečenica bila je kap koja je prelila čašu. Nasmije se. – Jesi li siguran u to? Felton stisne šake i na trenutak, Kenneth pomisli – dovraga, ponada se – da će ga napasti. Ali umjesto toga, hladno odmjeri Kennetha i uzvrati mu osmijeh. – Neće biti prvi put da se natječemo oko nečega. Kao i dosad, siguran sam da će ishod biti jednak. Izvana, Kenneth nije pokazivao reakciju, ali iznutra je bilo potpuno drugačije. Ništa ne bi volio više nego dokazati Feltonu koliko griješi, ali Bruce ga je upozorio da se pritaji. Da ne čini ništa čime bi privukao pozornost na sebe ili svoje vještine. Pobjeda nad Percyjevim prvakom rezultirala bi upravo time. Kenneth je stekao novo poštovanje prema MacKayu koji je bio prisiljen činiti isto pred njim prošle godine.

Mogao je samo još jednom stisnuti zube. – Samo budi spreman. Nisu morali dugo čekati. Kennethova braća Čuvari – ili barem većina njih; MacLeod, MacRuairi i MacSorley ostali su s kraljem – stigli su na položaje otprilike sat nakon zalaska sunca. Campbell i MacGregor prošli su nekoliko metara od Engleza jašući na jug kako bi izvidjeli približavaju li se kola. Kenneth je znao da su ih uočili iako dvojica ratnika to ničim nisu pokazali. Campbell je bio predobar da bi mu promakli. Vedra noć i pun mjesec pružali su dovoljno svjetla da uoči tragove pedesetorice ljudi. Nedugo nakon što su Campbell i MacGregor prošli, začuli su topot kopita i buku kola na neravnoj cesti. Felton mahne jednom od vojnika u kolima dok su prolazili upozoravajući ih da su blizu, ali pripazivši da ga se ne može vidjeti s ceste sprijeda. U zraku se osjetila napetost dok su kola tutnjala pokraj njih. Neće moći vidjeti napad, ali moći će ga čuti. Minute su prolazile polako. Kenneth je vidio zabrinutost na licima muškaraca oko sebe dok su čekali prve zvukove. Poznat miris straha i iščekivanja osjetio se u zraku. Napokon, žestok borbeni poklič probio se kroz noć i trenutak poslije uslijedili su udarci čelika. Felton iskoči sa svoga položaja nasuprot Percyju i počne izdavati zapovijedi. Njegovi su se ljudi raspršili u svim smjerovima okružujući mjesto borbe kako nitko ne bi mogao pobjeći. Kenneth, Percy i Felton približavali su se polako, pazeći da ne obznane svoju prisutnost Bruceovim ljudima. Percyjevi su ljudi bili dobri, morao je priznati. Za Engleze, dobro su oponašali Bruceove „podmukle“ metode. Da je to bio pravi napad, Čuvari Visočja možda bi bili u opasnosti. Ali prijatelji su mu znali što ih čeka i bili su spremni.

Napokon, Kenneth i Englezi stigli su do zavoja odakle su mogli vidjeti borbu. Tridesetak metara od njih nastao je kaos. Mačevi, koplja, sjekire, čekići – simfonija oružja sijevala je poput oluje u noći. Da nije znao za to, Bruceovi bi ga „fantomi“ preplašili. Umotani u tamne pokrivače, zatamnjenih lica, s kacigama, verižnim kapuljačama i cotunima, Čuvari Visočja doista su izgledali poput utvara koje su letjele kroz noć u vrtlogu smrti i razaranja. Primijetio je sve više uplašenih ljudi oko sebe. – To su samo ljudi – Percy ih podsjeti pokušavajući ih smiriti, ali i u njegovu se glasu naslućivao tračak nesigurnosti. Potom se ispravio mašući mačem iznad glave. – Za Englesku! – poviče vodeći ih u boj. Samo je Kenneth oklijevao. Okrenuo se prema mjestu na koje je Felton uputio mladoga grofa, zaštićenog sa šest vojnika koji će spriječiti Čuvare da pobjegnu na jug. – Zapamti – upozori mladića. – Ostani iza i makni se s puta. Razrogačenih očiju i hipnotiziran prizorom, David kimne. Kenneth požuri naprijed i zauzme položaj na istočnoj strani gdje je Percy izvikivao naredbe. Čuvari Visočja već su se probili kroz prvu crtu obrane – vojnike koji su štitili kola – i Percy je zapovijedao drugoj crti da se približe i stisnu obruč. Plan je bio da Čuvari Visočja naprave rupu u obrani i provuku se prije nego što Englezi zauzmu položaje. Trebalo je biti jednostavno. S ostatkom Percyjevih ljudi raspršenim uokolo, osam Čuvara s lakoćom bi pobijedili dvanaestak najbližih ljudi i pobjegli pod okriljem tame. Ali nešto nije bilo u redu. Čuvarima je trebalo previše vremena. Kennethu je trebala minuta da shvati kako je jedan od Čuvara ranjen – Seton, možda? – bilo je previše mračno da bi mogao razaznati. Čuvar najbliži njemu – bilo je lako prepoznati ga jer se Boyd isticao snažnom građom – borio se s trojicom Feltonovih ljudi i nije se mogao maknuti.

MacKay se pokušavao probiti do njega kako bi mu pomogao, ali Felton je vidio što se događa i zapovjedio šačici ljudi da ga zaustave. Nažalost, Seton – sad je bio siguran da je to on – Boyd i MacKay bili su na suprotnoj strani ceste od ostatka Čuvara i vrijeme za stvaranje te rupe brzo je nestajalo. Omča se stezala i bit će sve teže probiti se. Sve je ovisilo o tome hoće li imati dovoljno vremena, a oni su ga gubili. Kenneth je pokušavao smisliti kako da im pomogne, a da se ne razotkrije, ali sprječavao ga je položaj na vanjskoj crti uz Percyja. Stvari su se samo pogoršavale. Improvizirajući, Čuvari su odlučiti napraviti dvije rupe. MacGregor, Campbell, MacLean i Lamont probili su se kroz crtu na sjeverozapadu i pobjegli planiranim putem. MacKay, Boyd i Seton pobjeći će pričuvnim putem uz rijeku. Imalo je smisla razdvojiti se. To nije bio problem. Problem je bio što se između trojica Čuvara i sigurnosti nalazio mladi grof od Atholla. Hoće li u tami moći razaznati da je samo mladić? Dečko je već bio visok i nosio je oklop i kacigu... Dovraga. – Makni se! – Kenneth poviče, ali dečko je bio predaleko, a zveket borbe preglasan da bi čuo upozorenje. Shvativši što se događa, Felton pošalje ljude da okruže i zaštite dečka. Dodatni ljudi otežavali su trojici Čuvara da se probiju i dali Percyju dovoljno vremena. – Nemojte im dopustiti da pobjegnu! – Percy povikne, zapovijedajući ostatku svojih ljudi da ih okruže. MacKay, Boyd i ranjeni Seton probijali su se naprijed, ali morali su požuriti. Ostatak vojske brzo ih je zatvarao. Imali su vrlo malo vremena pobjeći. Jednog po jednog, rješavali su ljude ispred dečka. Grof se pokušavao povući, ali nije se kretao dovoljno brzo. Felton se iz petnih žila trudio

zadržati MacKaya, ali ostali se nisu mogli mjeriti s Boydom, pa čak ni s ozlijeđenim Setonom. Napokon su se probili. Seton i Boyd krenuli su prema rubu litice. – Zaustavi ih, Feltone! – Percy poviče. – Pobjeći će! Percyjev je prvak bio dobar, ali MacKay je bio bolji. Zamahnuo je mačem zdesna, ali u zadnjem je trenutku spustio ruke, okrenuo se i udario ga sa suprotne strane, zbog čega je Felton pao na stražnjicu. Kenneth nažalost nije imao vremena uživati u trenutku. MacKay je prošao Feltona i krenuo prema ostalima kad je ugledao mladića – samo što nije znao da je mladić. Mislio je da je samo još jedan vojnik na njegovu putu. Kenneth je bio blizu. MacKay podigne mač. – Neeeee! – Kenneth poviče, trčeći podignuta mača kako bi zaustavio udarac namijenjen Davidu. Pogled mu se susretne sa šokiranim MacKayevim kad su im se mačevi sudarili pred očima prestravljenog mladića. Nažalost, zbog kuta i činjenice da je Kenneth skočio, mačevi im se nisu sudarili pravilno i oštrica MacKayeva mača dvoručnjaka kliznula je na Kennethovu ruku. Po naletu oštra bola i vrelom pulsiranju krvi, znao je da je moćna oštrica MacKayeva mača pronašla uzak prorez između rukava njegova oklopa i rukavice i probila podstavu do mesa. Dosta mesa, pretpostavljao je, osjetivši kako mu curi krv dok ju je pokušavao zaustaviti drugom rukom. Kenneth se ponadao da je jedini čuo zetovu psovku i kratku ispriku na gaelskom prije negoli je nestao u tami. Trenutak poslije, začuo je pljusak vode ispod i znao da su mu prijatelji na sigurnom. Očekivano, nijedan Englez nije pokušao skočiti s litice za njima.

13. POGLAVLJE

V

eći dio protekla dva dana, Mary je razmišljala što bi trebala učiniti. Sir Adam neprestano je provodio vrijeme s grofom od Cornwalla, a Davey se pridružio lordu Percyju, sir Johnu i – na njezino iznenađenje – sir Kennethu na iznenadnom putovanju u Roxburgh (bar je mislila da idu u Roxburgh iako je sir Adam bio neobično neodređen), pa je vrijeme uglavnom provodila sama. Iako je zasigurno željela izbjeći sir Kennetha, a istini za volju, i sir Johna, željela je obavijestiti Adama i Daveyja o planovima da se što prije vrati u Ponteland. Srce joj se stisne od pomisli na odlazak tako brzo nakon što je stigla. Nije pošteno. Tek se počela zbližavati sa sinom, počela ga upoznavati, a onda se morao pojaviti on i sve uništiti. Mary je instinktivno poželjela ubaciti nekoliko stvari u torbu te iste noći i uhvatiti prvi brod za Francusku. Ali kad je početni šok nakon što je vidjela prezgodnog Kennetha Sutherlanda u Engleskoj prošao, smirila se. Barem dovoljno da ne otrči do staja i uzjaše prvog konja. Nije imala razloga bojati se, uvjeravala se. Nije imala razloga burno reagirati ni ponašati se nepromišljeno. Možda ne namjerava ostati dugo? Ali Mary je znala da je i samo nekoliko dana dovoljan rizik. Otići će u Ponteland pod isprikom da ima posla u vezi s imanjem i vratiti se Daveyju u Berwick čim bude mogla. Čim on ode. Nakon toga... Opet je stegne u prsima. Nakon toga će vidjeti. Instinktivno spusti ruke na trbuh. Učinit će sve što je potrebno kako bi zaštitila nerođeno dijete. Dijete koje nije planirala.

Dijete za koje je mislila da se ne može dogoditi. Dijete koje u jednom trenutku nije željela. Što joj je bilo činiti? Nije bila udana. Dijete će nazivati kopiletom, a nju kurvom. Međutim, tih nekoliko trenutaka straha brzo je izblijedjelo i obuzela ju je sreća. Sreća koja je prožimala svaku kost, svaki centimetar njezina bića. Sreća zbog čuda koje se dogodilo. Dijete. Druga prilika da bude majka. U usporedbi s tim poklonom, bez obzira na grešan način na koji ga je dobila, sve je drugo bilo manje važno. Mary ih možda nije uspjela spriječiti da joj oduzmu prvo dijete, ali ovaj će put biti drugačije. Nije se zavaravala da će biti lako ni umanjivala teškoće koje će morati svladati, ali bila je odlučna u namjeri da učini što god je potrebno kako bi zadržala dijete. To neće biti prvi put da je žena rodila izvan braka. Dok god je oprezna, dok god ima ispriku, ljudi će se pitati i šaptati, ali ništa više od toga. Francuska će biti njezina isprika. Ondje će se moći skloniti daleko od Edwardovih očiju. Dijete će biti siroče koje je povela sa sobom u Englesku. Neki će sumnjati, ali milostiva Mary od Mara, udovica grofa od Atholla, na dalekom, ratom razorenu sjeveru – daleko od Londona – teško će biti glavna tema tračeva. Bila je izopćena i kad nije bila kriva, tako da će sve izdržati za svoje dijete. Plan je imao još jednu prednost. Kao siroče, dijete neće biti pod povećalom nijednog kralja, engleskoga ili škotskoga. Beba će biti njezina. Nitko je neće moći oduzeti. Osim jedne osobe. Zadrhtala je od hladnoće koja joj nije napustila kosti otkad ga je vidjela u dvorani. Ako sir Kenneth otkrije istinu, mogao bi ugroziti sve.

Možda ga neće biti briga – Bog zna koliko izvanbračne djece ima, s obzirom na svoju reputaciju – ali nešto joj je govorilo drugačije. Njezin „muškarac savršen za grijeh“ bio je više nego što je isprva mislila. Nikad nije ni pomislila kazati mu. Nije imalo smisla, s obzirom na to da je bio u Škotskoj i odan Bruceu. Ali sad je ovdje... Ne. Ostavi tu misao po strani. Prekasno je. Dijete ništa ne mijenja. – Kakve to veze ima s nama? – Nije mogla ponovno prolaziti kroz to. Sir Kenneth previše je sličio njezinu mužu i – pomislila je na blesavo stezanje u prsima kad god ga ugleda – ona je još uvijek previše djevojka koja bi mu dopustila da joj slomi srce. Ali bit će teško ostaviti Daveyja. Također se nadala prilici da potraži sestru u Berwick-upon-Tweedu. Tješila se kako to neće potrajati dugo. Davey će biti prezaposlen dužnostima prema lordu Percyju da bi mu nedostajala, a Janet... Sestra bi joj mogla biti bilo gdje. Čak i u Francuskoj. Mary se vraćala u odaje nakon doručka kad je čula da su se Percy i ostali vratili. Ali kad je pitala jednog od štitonoša gdje može pronaći Daveyja, momak je rekao kako je otišao u sir Adamove odaje s vidarom. U napadu panike, Mary pretrči dvorište do zapovjedničkog tornja u kojem se nalazilo puno plemića na visokom položaju. Iako je bio kraljevski dvorac, Berwick se uglavnom koristio kao administrativno središte i garnizon. Ali s kraljevim pozivom na ratne dogovore, važan pogranični dvorac mogao je primiti samo dio od tri tisuće vitezova, vojnika i sluga od kojih se očekivalo da se odazovu. Činjenica da je dobila sobu u ogromnom tornju zajedno s pratiljama i nekoliko drugih dama bila je, pretpostavljala je, pokazatelj sir Adamove naklonosti. Dok se stubama popela na treći kat do sir Adamove odaje, ostala je bez daha. Ne trošeći vrijeme na kucanje, otvori vrata. – Davey, je li sve u...

Smrzne se. Tri se lica okrenu prema njoj. Davey, stariji čovjek koji je vjerojatno bio vidar i zadnji čovjek kojega je željela vidjeti: sir Kenneth Sutherland. ... redu? završila je u mislima. Ali bilo je jasno da je Davey dobro. Stajao je sa strane dok je vidar zamatao komad tkanine oko sir Kennethove podlaktice. On je bio ozlijeđen, a ne njezin sin. Shvativši da sva trojica još uvijek zure u nju, toplina joj se popne u obraze. – Žao mi je. Čula sam da ste poslali po iscjelitelja i mislila sam da je potreban Daveyju. – Dobro sam, majko – sin joj reče posramljeno. Ona mu se nježno osmjehne. – Vidim. Skrene pogled prema sir Kennethu, iako je pazila da ga ne zadrži dugo jer nije nosio majicu. Progonila su je sjećanja na ta preplanula, mišićava prsa i bojala se da će joj se na licu vidjeti svaki od njezinih grešnih snova. Mili Bože, bio je još mišićaviji nego prije! Što je radio, dizao kamenje sve vrijeme? Usta joj se osuše i brzo skrene pogled. – Nadam se da nije ništa ozbiljno? – Kao što sam uvjeravao vašeg sina, u redu sam. Nije li tako, Welforde? Stariji se muškarac namršti i pogleda ga ispod gustih bijelih obrva. – Ako se ne zagnoji. Čini se da brijač zna što radi sa svojim željezom. – Prezir u glasu odavao je da nije uvijek tako. – Rana je bar zasad prestala krvariti. Ali posjekotina je široka i duboka pa ćemo je možda ponovno morati zatvarati. Mary se naježi pomislivši na bol užarenog željeza prislonjenog na otvorenu ranu. Kenneth odmahne rukom i navuče lanenu majicu preko glave omogućivši Mary da opet počne disati. – Sve će biti u redu.

Vidar je očito već prije imao posla s tvrdoglavim i žilavim ratnicima. Pokupio je stvari i krenuo prema vratima. – Ako bude boljelo, postoji lijek koji vam mogu... – Zaustavi se odmahujući glavom. – Znam, znam, neće boljeti. – Promrmljao je nešto ispod daha dok je odlazio i zatvorio vrata iza sebe. Mary je došla u iskušenje da krene za njim, ali ne bez sina. Što on uopće radi tu? I kako se sir Kenneth ozlijedio? – Davey, možda bismo trebali ostaviti sir Kennetha da se odmori. Želim čuti sve o putovanju u Roxburgh. Čudno je pogleda. – Nismo išli u Roxburgh. Išli smo u šumu Ettrick uhvatiti Bruceove fantome. Drugi put tog jutra, boja nestane s Maryna lica. – Išli ste kamo? Ne shvativši koliko se uspaničila, Davey nastavi. – Dovraga, bilo je tako napeto! Gotovo smo ih uhvatili zahvaljujući sir Kennethu. – Mahao je glavom diveći se. – Nikad nisam vidio da se ljudi tako bore. Barem mislim da su bili ljudi. Bilo je teško reći dok se jedan od njih nije približio dovoljno i krenuo mačem na mene. Mary je bila zahvalna što je rub kreveta tako blizu jer je odjednom izgubila tlo pod nogama. Klonula je na meki madrac zgrabivši jednu od četiriju kutnih greda kako bi se smirila. Davey toga nije bio svjestan, pa otvori usta kako bi nastavio, ali sir Kenneth ga prekine. – Plašiš majku, mladiću. Možda bi bilo bolje da podijeliš priče s ostalim štitonošama? Dječakove oči zasjaje od uzbuđenja. Bilo je očito da je pomisao na prepričavanje ratnih priča pred zahvalnom publikom zvučala iznimno primamljivo. – Ako ste sigurni da vam ništa ne treba? – Mary je došla na red da se namršti. Zašto se Davey toliko brine o sir Kennethu? – Treba li vam pomoć oko oklopa? – upita.

– Mislim da neću nositi oklop neko vrijeme, ali siguran sam da mi tvoja majka može dati što god trebam. – Mary ga prostrijeli pogledom razumjevši njegove riječi. – Idi – reče Daveyju. – Vidimo se na dvorištu za nekoliko minuta. Davey protrči pokraj nje, ali ona ga zaustavi. – Čekaj – reče, uhvativši ga za ruku. Digne ruku i nježno mu makne kosu s lica. Osmjehnula mu se. – Imaš mrlju na obrvi. – Pokušala ju je obrisati palcem. Na trenutak kao da se zamislio uživajući u majčinoj pažnji. Ali onda se trgne i izmakne glavu. – Nemoj! – Zaprepašteno se okrene prema Kennethu. – Nije to ništa. Izjurio je iz sobe prije nego što je stigla išta reći. Odbijanje je, iako razumljivo, zaboljelo. Trinaestogodišnjaci nisu voljeli da im majke brišu lice. Bez obzira na to koliko je očajnički željela vratiti njegovo izgubljeno djetinjstvo, nije mogla. Barem ne s Daveyjem. – Kad sam bio njegovih godina, sramio sam se svega što su moji roditelji činili za mene... posebno majka. Sad bih dao sve da se brine za mene. Mary se ukoči ne shvativši koliko ju je oprezno promatrao – ili koliko je njezino lice zasigurno odavalo. Bila je posramljena, ali neobično ganuta pokušajem da je utješi. – Umrla je? Kimne glavom. – Prije dosta godina. Ne uživajući u trenutku povezivanja – ili možda uživajući previše – promijeni temu na onu koja ju je mučila. – Zašto si u sir Adamovim odajama i zašto je Davey bio s tobom? Posegnuo je za crnim kožnatim ogrtačem prebačenom preko stolice i počeo se oblačiti, što se pokazalo poprilično zahtjevnom zadaćom zbog jedne ruke u zavojima. Oduprla se nagonu da mu pomogne znajući da mu se ne treba previše približavati.

Pomislila je kako možda izbjegava njezino pitanje, ali napokon reče: – Ostajem sa sir Adamom, a dečko mi je ponudio pomoć. – Znatiželjno podigne obrvu. – Ja bih tebe mogao pitati istu stvar. Zarumenjela se znajući da je u pravu. Nije trebala sama doći u sir Adamove odaje. – Sir Adam je stari prijatelj moga muža... i moj. – Čini se da onda imamo nešto zajedničko. Sir Adamov otac borio se uz moga djeda u posljednjem križarskom ratu. Znam ga otkad sam bio mladić. Bio sam štitonoša zajedno s njegovim nećakom. Trznuo se kad je pokušao gurnuti zavijeni dio ruke kroz rukav. Ona zagrize usnu, ali odluči ostati na mjestu. – Hoće li biti sve u redu s rukom? Podrugljivo se osmjehne, napokon navukavši ogrtač na ramena. – Nisam mislio da ti je stalo, milostiva Mary. Ona ga nestrpljivo prostrijeli pogledom. Usta mu se trznu. – Možda neću moći podići mač nekoliko dana, ali ne bi trebalo biti trajne štete. A neće imati utjecaja ni na ostale dijelove moga tijela, ako te to brine. Zarumeni se, iako je znala da to radi namjerno. Ovaj je čovjek očito nemoralan s obiju strana granice. – Sigurna sam da će mladim engleskim udovicama i njihovim služavkama laknuti. Hladan odgovor samo ga je zabavio. Znala je da treba poći. Ali nešto ju je sprječavalo. Nešto što je Davey rekao. Nešto u što nije željela vjerovati. Što je Davey mislio kad je kazao:... zahvaljujući sir Kennethu? Shvatila je dok je govorila. – Putovanje u Ettrick dogodilo se zbog tebe. Ti si im rekao gdje će biti Bruceovi ljudi. – Zaustavi se i užasnuto ga pogleda. – Izdao si ih. Iako nije pokazivao znakove da ga je optužba pogodila – izraz lica bio mu je savršeno ravnodušan – pretpostavljala je da ipak nije tako.

Gotovo neprimjetno, stisnuo je savršena usta kao da poručuje „izazivam te da mi odoliš“. – Mislim da je to poprilično dramatično objašnjenje. Imao sam određene spoznaje i upotrijebio ih. Ovo je rat, milostiva. ‘Izdaja’ je dio igre. – To je za tebe igra? A ostali su figure na šahovskoj ploči? Crna ili bijela, odabireš boju koja će za tebe biti povoljnija? – Trzaj vilice bio je jedini znak da ga je pogodila u živac. – Što je s čašću? Što je s odanošću? Uzvratio joj je izazovnim osmijehom. – Svi sami biramo. Što je s tobom, milostiva Mary? Ti si Škotkinja u Engleskoj, kao i ja. Što je s tvojom čašću? Što je s tvojom odanošću? Zarumeni se i uštogljeno odgovori: – Moja čast i odanost pripadaju mome sinu. Zurio je u nju kao da je pokušava vidjeti iznutra. Kao da pokušava otkriti njezine tajne. – Što ti to znači, Mary? Zašto te moja prisutnost tako očito uznemirila? Dio topline nestao joj je s lica dok su joj od straha žilama prolazili hladni trnci. Odjednom postane svjesna činjenice da su sami u prostoriji, a ona sjedi na velikom krevetu. Skoči na noge. – Nije. Samo sam se iznenadila. Posljednji put kad sam te vidjela, Robert je hvalio tvoje mnogobrojne vještine i spremao slavlje u tvoje ime. Nešto zasja u njegovim očima. – Da, stvari se mijenjaju. – Pogledom preleti preko nje. Bio je kratak. Hladan. Ravnodušan. Ništa u vezi s njim nije trebalo probuditi leptiriće u trbuhu i obliti joj kožu toplinom. Ali osjetila je da je upio svaku promjenu, svaki detalj, svaku malenu razliku u njezinu izgledu. Iduće riječi to su potvrdile. – Poput tebe, na primjer. Vidim da se više ne skrivaš. Ukoči se ne znajući zašto ju je to toliko uznemirilo. Gotovo se činilo kao da ne voli promjene. – Nisam se skrivala.

– Nisi? Pretpostavljam da si onda samo razmišljala o životu u samostanu? – Sveznajući osmijeh iskrivi mu usta. Iako se nije pomaknuo s mjesta, približila se vratima. Pogled mu ispuni toplina. – Jesam li možda ja imao nešto s tim? Mary se uvjeravala da joj je vruće od ljutnje, a ne od sjećanja koje je probudio taj hrapavi glas. Trudila se ne reagirati na podbadanje, oholo se osmjehnuvši kao da joj dosađuje. – Neke se stvari nisu promijenile. Bahat si u Engleskoj kao što si bio u Škotskoj. – Znači, postoji drugi razlog zašto si predivna i svježa poput svibanjske kraljice, a ne zakopana ispod jednolične odjeće časne sestre? Mary je mrzila koliko joj je srce poskočilo na „predivna“. Mislio je da je predivna? Ne bi trebala toliko uživati u tome. Posramljena jer se toliko približio istini i njezinoj slaboj točki, ljutito mu uzvrati: – Zašto misliš da sam uopće pomislila na tebe otkad sam otišla iz Dunstaffnagea? – Jer ja ne mogu misliti ni na što drugo. Kratko, iskreno priznanje zaprepastilo ju je. U šoku je zatreptala čekajući da ga povuče uz podrugljiv osmijeh ili pretvori u nešto neprimjereno znakovitim pogledom. Ali nije činio ništa od toga. Samo je mirno zurio u nju izazovnim plavim očima. Je li to istina? Je li mislio na nju? Osjeti neobičan trzaj u prsima, ali na silu ga utiša. Zašto to radi? Kakvu to igru igra? Možda je u tome stvar. Požuda, poput rata, za njega je samo igra. Odbila ga je i, kao svaki rođeni natjecatelj, želio je pobijediti. Prijetvorno se nasmije. – Očekuješ da ću povjerovati u to? Što je bilo, gospodine lorde, nije li vas dovoljno obožavateljica obasipalo cvijećem nakon pobijede? Je li vam trebala još jedna? Jedini razlog zašto tako

razgovaraš sa mnom jest to što ti se nisam bacila pod noge kao sve druge. Možda bih ti samo trebala reći koliko si divan i onda možeš zaboraviti na to kao što sam ja učinila. Okružuješ li se zato svim onim zaluđenim mladim djevojkama? Djevojkama koje ne vide ništa više osim lijepog lica i dojmljivih mišića? Možda bi te duže zanimale da imaju nešto zanimljivo za reći! Na trenutak se pitala je li otišla predaleko. Instinktivno skrene pogled prema vratima, spremna za bijeg. Ali on u tri duga koraka pređe udaljenost između njih i prepriječi joj put. Kako se tako brzo kretao? Za tako krupna čovjeka, kretao se poput mačke. Vrlo velike, vrlo jake mačke. Stajali su blizu jedno drugom. Preblizu. Osjetila je njegovu toplinu i sjenu krupna, mišićava tijela nad sobom. Trebao je odvratno zaudarati. Trebao se osjetiti znoj nakon borbe i duga puta. Umjesto toga, od jakog mirisa kože i vjetra željela je duboko udahnuti. Preplavila ju je požuda. Sjećanja. Vrela, vlažna koža. Blag okus soli na jeziku. – Nije bilo slavlja nakon pobjede. Riječi su je trgnule iz omamljujućeg sna. – Što? Kad sam odlazila, ti si... – Kad si odlazila, sudjelovao sam u završnom natjecanju. Izgubio sam. Nešto ju je u njegovu glasu mučilo. Namršti se. – Bila je to samo jedna disciplina. Pobijedio si u mnogo drugih. On slegne ramenima. – Ipak si proglašen prvakom? – Da. Nije razumjela zašto mu je jedan poraz bio toliko važan, ali osjetila je da jest. Vrlo važan. – To je samo igra. Dugo zadrži pogled na njoj. – Meni nije.

– Zašto ti je toliko važno pobijediti? – Zato što znam kako je gubiti. Gotovo da ju je krivio na neki način. – Žao mi je, ali kako ja nisam imala ništa s tim... Pokušala se progurati pokraj njega, ali on je uhvati za ruku. – Nisi? Otišla si prije nego što smo završili. – Srce joj je divljački udaralo. To je strah, govorila si je. – Gotovo sam pomislio da bježiš. Baš kao i sada. Ako te nije briga, čega se toliko bojiš? Smrzne se. – Ničega. On je pogleda u oči. – Ne vjerujem ti. Nagnuo se bliže i Mary osjeti napadaj panike. – S nama je bilo... jest... gotovo, prihvaćao ti to ili ne. Vjerovali ili ne, niste jedini muškarac u kraljevstvu, gospodine lorde. Pogled mu plane. Nije znala što ju je poticalo da ga izaziva, ali nije si mogla pomoći. – Ne misliš valjda na Feltona? Nešto ju je u njegovu stavu razbjesnilo. Zar je mislio da se zgodni vitez ne može zanimati za nju? Podigne obrvu. – Samo zato što se ne želim udati za tebe, ne znači da se ne bih mogla udati za nekoga drugog. Zašto ne za najzgodnijeg muškarca u Berwicku? Opet to radi. Izaziva muškarca koji ne može odoljeti izazovu. Koji je hirovit. Koji žudi za borbom. Bilo je to kao da je bacila slatkiše djetetu i izazivala ga da ih ne pojede. Nagnuo se bliže i na trenutak se uplašila da će je poljubiti. U prsima joj je udaralo jer to nije željela. Nije željela osjetiti toplinu tih slatkih, mekih usana. Prikovao ju je pogledom. – Mislim da bi trebala ponovno razmisliti.

Toliko ju je stegnulo u grlu da je jedva progovorila: – Zašto? Osmjehne se. – Zato što mislim da se Feltonu neće svidjeti što mu je žena u mom krevetu, a tamo ćeš biti. Mary uzdahne. Ali nije joj dopustio da odgovori. Otvori vrata i ostavi je zaprepaštenu samu u sobi.

14. POGLAVLJE

K

ad odlaziš? – upita sir Adam.

Mary nije promaknulo kako je blago namrštio tamne obrve. Pokušavala je većinu dana, ali napokon je uspjela povući sir Adama na stranu nekoliko minuta kako bi nasamo razgovarala s njim. Znajući koliko je uživala gledajući Daveyja, predložio je da sjednu pokraj prozora u svečanoj dvorani s kojeg se moglo vidjeti vježbalište. Ratnici još nisu bili na položajima, ali Maryne su oči stalno bježale van. Koliko će joj ovo nedostajati! Opet je stegne u prsima. Ali nije to mogla izbjeći. Posljednji razgovor sa sir Kennethom dokazao je to. Ako je išta naučila, bilo je to da treba bježati kad osjeti opasnost i ne čekati da joj pomogne netko drugi. U njegovu krevetu? Želudac joj se okrene. Dragi Bože. – Čim mi se bude mogao osigurati prijevoz – odgovori. – Sutra, ako je moguće. Poznata se stjenovita pojava još više namršti. Njegovo lice bilo joj je toliko poznato da ga često nije ni gledala. Sad već zacijelo ima četrdeset tri godine, shvatila je. Još je uvijek zgodan muškarac. Kad bi ga samo mogla gledati na takav način. U misli joj je ušao drugi muškarac kojeg je tako gledala, ali je željela da nije. Ironija. Ponekad uopće nije smiješna. – Zna li Davey? Ona kimne. – Rekla sam mu prije ručka. – Kad se vraćaš? Zbog nečega u njegovu pogledu, okrene glavu. – Čim budem mogla. Nastala je duga tišina i Mary pogleda prema prozoru. Počela se smiješiti vidjevši Daveyja. Ali tada primijeti viteza s kojim je razgovarao:

sir Kenneth. Mary nije razumjela zašto joj je sin odjednom postao toliko privržen buntovnom vitezu. Kao da je divljenje sa sir Johna usmjerio prema sir Kennethu. Zapravo, danas gotovo nije ni vidjela sir Johna. Za ručkom ju je pozdravio ukočeno i suzdržano, gotovo kao da se nečega srami. Međutim, brinuo ju je sir Kenneth. Pokušava li doprijeti do nje preko sina? – To je on, zar ne? Mary se zbunjeno okrene prema sir Adamu. – Kako to misliš? – Sutherland. On je muškarac kojeg si upoznala u Škotskoj. On je otac tvoga djeteta. Mary se smrzne. Razrogači oči od zaprepaštenja, a možda i od straha. Sir Adam zasigurno je nešto vidio. – Nemaš se čega bojati, Mary. Tvoja je tajna sigurna sa mnom. Učinit ću sve što mogu kako bih ti pomogao. Zašto misliš da sam se ponudio za put u Francusku i tražio da mi se pridružiš? Mary u šoku nastavi zuriti u njega. – Znao si? Na ozbiljnu licu pojavi se osmijeh. – Moja je žena zatrudnjela deset puta. Iako si se udebljala vrlo malo, što ti je bilo potrebno, znam prepoznati znakove. – Gledao ju je i nježno rekao: – I poznajem tebe. Mary zagrize usnu i spusti pogled osjetivši toplinu u obrazima. On me voli, shvati uz nalet tuge. Kako nije znala što osjeća sve te godine? Sad to vidi tako jasno. Podigne pogled natrag prema njemu. – Žao mi je. Čini se da je znao na što misli. Voljela ga je, ali ne na način koji je želio. Pročisti grlo i okrene se prema prozoru. – Zna li on? Je li zato došao u Englesku?

Panika zamijeni neugodan trenutak. Žestoko odmahne glavom. – Ne zna i ne želim da dozna. Njegov dolazak nema ništa sa mnom. Mogla je vidjeti da sir Adam to ne odobrava. – Već dugo poznajem Sutherlanda. Ne moraš se bojati za njegove postupke. – Ne želim da ikako postupa. – Val osjećaja skupi joj se u grlu i zasuzi oči. – Ne mogu ponovno prolaziti to. Nikada se ne bih mogla opet udati za muškarca poput Atholla. Sir Adam gledao ju je u oči. Vidjevši suosjećanje, gotovo se rasplakala. Međutim, vidjela je i ljutnju. – Volio sam tvog muža poput brata, ali bio je osjećajan kao kamen. Nije imao pojma kako se odnositi prema mladoj djevojci. Rekao sam mu to mnogo puta, ali... – Slegne ramenima. – Bio je tvrdoglav i navikao je činiti što je htio. Rekao je da ćeš se prilagoditi. – Bila sam jako mlada i naivna. On napravi grimasu. – To nije isprika. Ali jesi li sigurna da bi Sutherland bio isti? – Odmahne glavom. – Bog zna da sam ga pola vremena izvlačio iz tučnjava dok je bio mlad i uvijek se brzo znao uvrijediti, a još brže upotrijebiti šake, ali momak mi se uvijek činio osjećajnim. Mary se zamalo ugušila. Osjećajan? – Govorimo li mi o istom čovjeku? Sir Kenneth Sutherland je prebahat, drzak i, u najmanju ruku, previše popularan među djevojkama. – Kakve to veze ima s nama? To nisu bile riječi osjećajna čovjeka. – Vjerojatno bi mi oduzeo dijete samo zato jer sam ga odbila. Sir Adam podigne obrvu. – Dakle, ipak te zaprosio? Iznenadio sam se misleći da nije. Mladić je oduvijek bio častan. Mary se suzdržala od komentara u vezi s „mladićem.“ Prošnju – kako bi to već nazvala – nije potaknula čast, nego Robert Bruce. Sada kad više nije Bruceov čovjek, to mu nije bilo važno.

– Molim te... – reče prislonivši ruku na njegovu. – Molim te, obećaj mi da mu ništa nećeš reći. On spusti pogled na ruku. Mary osjeti rumenilo u obrazima zbog nesvjesne geste, ne shvativši na vrijeme kako se mogla protumačiti. Makne je neupadljivo koliko je mogla. – To je tvoja tajna, Mary. Neću se miješati. Osim ako to želiš. Postoje druge mogućnosti ako se ne želiš udati za njega. Štitit ću te kako god budem mogao. Znala je što nudi i to joj je puno značilo, ali ne bi mu to mogla učiniti. Ne želi iskoristiti njegove osjećaje i udati se za njega samo da bi dijete nosilo njegovo prezime. Previše joj je stalo do njega da bi ga povrijedila, čime bi rezultirali njezini osjećaji... ili njihov nedostatak. – Znam – nježno reče. – I hvala ti, ali ovo moram riješiti sama. Kimne glavom kao da je očekivao da će to reći. – U tom slučaju, na proljeće idemo u Francusku, kako smo i planirali. Unatoč činjenici da napušta Berwick, Mary osjeti olakšanje znajući da joj nisu uprskani svi planovi. I bilo je utješno s nekim podijeliti tajnu. Sir Adam ustane. – Moji će te ljudi sutra otpratiti u Ponteland. – Hvala ti – reče. Okrene se kako bi otišao, ali ona ga zaustavi. Nije mogla vjerovati da je umalo zaboravila pitati. Izvadi dva srebrnjaka iz torbe koju je nosila o pojasu. – Namjeravala sam poslati čovjeka po mjesnim crkvama. Hoćeš li ti to učiniti za mene i dati mu ovo za trud? Mary nije morala ništa objašnjavati, a on nije morao pitati zašto. Često je slala ljude u mjesne crkve kako bi se raspitali o njezinoj sestri. Protiv volje uzme novac, ali nije ništa rekao. Nije morao. Znala je što misli: to je bacanje vremena i novca, a činjenica da ne može ostaviti sestrinu smrt iza sebe sprječava je nastaviti dalje. Tema njezine sestre uvijek je bila teška između njih dvoje. Od one noći, nije volio razgovarati o Janet. Gotovo kao da se i on djelomično

osjećao krivim za ono što se dogodilo. Ali nije imao ništa s tim. Ako je itko bio kriv, bila je to ona. Ona opet pogleda kroz prozor i namršti se. Ovaj put sir Kenneth i njezin sin nisu bili sami, nego im je društvo pravio sir John. Izgledalo je kao da se svađaju, ali nakon nekoliko trenutaka Davey snužden ode. – Je li sve u redu? – on upita. – Ne znam. Čini se da je sir Kenneth postao drag Daveyju i ne sviđa mi se to. Sir Adam podigne obrvu. – Hoćeš reći da ne znaš? – Ne znam što? – O tome pričaju svi u dvorcu. Sutherland je spasio dječakov život. Spasivši život mladom grofu, Kenneth je u istom trenu postao heroj među engleskim redovima i priskrbio si gorkog neprijatelja. Ako ga Felton nije volio ranije, sad ga je prezirao. Ne samo da je slavnog viteza nadjačao jedan od pobunjenika i ponizio ga bacivši ga na stražnjicu nego bi bio izravno odgovoran za smrt mladoga grofa od Atholla. Smatrao je osobnom uvredom što ga je spasio upravo Kenneth. Činjenica da je mladi grof pronašao novog heroja samo je pogoršala stvari. Kenneth je od mladića upravo doznao da mu majka ponovno namjerava pobjeći, kad ih je Felton prekinuo i poslao dečka da obavi neki beskoristan posao. – Kloni se moga štitonoše, Sutherlande. Ne želim da mladić pokupi loše navike i da ga sprječavaš u obavljanju dužnosti. Kenneth podigne obrvu. – Tvog štitonoše? Mislio sam da je Percyjev. Felton se zacrveni. – Kao prvaku i najboljem vitezu u svojoj pratnji, lord Percy povjerio mi je zadatak da treniram mladića. Kenneth ga je želio pitati uključuje li to i padanje na stražnjicu, ali znao je da ne bi bilo mudro još više podbadati viteza. Već je želio osvetu i

Kenneth je znao da će ga Felton pomno promatrati. Morao je obuzdati narav. Ali Feltonu je bilo vraški teško okrenuti drugi obraz. Vitez se nagne bliže kako ga netko ne bi čuo i ozbiljno ga pogleda ispod oka. – Znam zašto to činiš. Ali neće ti upaliti. Osvojivši dečka, nećeš doći do njegove majke. Sam spomen na milostivu Mary bio je dovoljan da Kenneth razveže jezik. – A njegova pogibija hoće? Felton bijesno eksplodira. – Kako se usuđuješ optuživati me da sam imao nešto s tim što se dogodilo! Nitko nije mogao predvidjeti da će pokušati pobjeći skočivši s litice. Grof je bio dobro zaštićen. – Kako je onda, dovraga, umalo poginuo, a ja završio s ovim? – Kenneth podigne ozlijeđenu ruku koja je boljela kao sam vrag. – Upozorio sam te da je previše opasno voditi dečka. Idući put nemoj dopustiti da ti pokušaji da zadiviš damu utječu na prosudbu. – Tako mi svega, da nisi ranjen, platio bi za svoju bahatost. Još sam uvijek najbolji vitez ovdje i neću dopustiti da izdajnički gorštak preispituje moje odluke. Pobjeda u nekoliko barbarskih igara ne čini te prvakom. Ovdje si nitko dok ne dokažeš suprotno. Prokleti gad uspio ga je pogoditi u živac – poprilično škakljiv živac. Bijes proključa u Kennethovim venama i u trenutku zaboravi svoje riječi od maloprije. – Ne znam, možda bi ti dobro došlo malo instrukcija od gorštaka. Barbari su te, čini se, poprilično lako bacili na stražnjicu. Od pogleda sirove mržnje u očima drugoga muškarca, Kenneth je umalo požalio zbog svojih riječi. Umalo. – Platit ćeš mi za ovo, izdajničko kopile. – Slobodno pokušaj.

Možda bi se potukli – bez obzira na ozlijeđenu ruku – da Kenneth nije pogledao prema vratima i vidio nešto od čega mu se krv sledila, a bijes prema Feltonu počeo šištati poput vode na vrelom kamenju. Isuse. Kriste. Dovraga. Uslijedilo je još nekoliko psovki i kletvi – nečujnih, hvala Bogu. Bilo je potrebno sve što je naučio na treningu da se obuzda. Oprezno ravnodušna izraza lica, Kenneth skrene pogled od skupine žena koje su prolazile kroz vrata dvorca, ali strah mu prekrije kožu poput ledenog pokrivača. Prije nego što je Felton uspio odgovoriti ili primijetiti da mu je nešto odvuklo pozornost, dometne: – Veselim se tome. – Potom se uputi ravno prema vježbalištu, kamo su otišle žene. Nije bilo neuobičajeno da žene iz sela gledaju vojnike kako vježbaju niti je bilo neuobičajeno da se vojnici navečer zabavljaju s publikom. Svaki kamp imao je pratilje, a dvorac nije bio ništa drugačiji. Dok je stigao do druge strane dvorišta pokraj baraka, žene su se već družile s vojnicima koji su završili s dnevnim dužnostima – uključujući i prekrasnu crvenokosu ženu koja mu je privukla pozornost. Duga kestenjasta kosa padala joj je niz leđa u slobodnim valovima. Gruba, priprosta tunika bila joj je spuštena na prsima, otkrivajući više nego što je želio vidjeti, ali nije bilo sumnje da time želi privući partnera za noć. Očijukala je s jednim od starijih vojnika kad im je prišao. Poprilično siguran izbor, ali to nije ugasilo njegov bijes. Kad ga je ugledala, razrogači oči praveći se da je uzbuđena i na licu joj se polako pojavi zavodnički osmijeh, senzualan i obećavajući kao kod svake pohotnice. – Gospodine lorde – reče uzdahnuvši. – Gdje ste bili? Tako vas dugo nisam vidjela da sam pomislila kako ste zaboravili na mene.

Vojnik se okrene, razočaran kad je prepoznao Kennetha. – Sir Kennethe – nakloni se. – Nisam znao da je milostiva Helen vaša. – Nije – odvrati Kenneth gledajući u sestrine blještave oči. Dovraga, sad je MacKay odgovoran za nju. Gdje je tom kopiletu pamet? Uspio se suzdržati dovoljno dugo da odigra svoju ulogu. – Upoznali smo se posljednji put kad sam bio u Berwicku. – Uzme joj ruku i pristojno je poljubi. – Iako se radujem što ćemo obnoviti prijateljstvo. Vidjevši da je drugi uzeo njegov večerašnji plijen, vojnik se povuče. Sljedećih nekoliko minuta, vrlo su javno „obnavljali“ prijateljstvo. Helen se smjestila pokraj njega, očijukala, treptala i paradirala oblinama pred očima svih prisutnih. Da je MacKay, bacio bi je preko koljena zbog takva ponašanja. Dovraga, zbog vlastite sestre bilo mu je drago što žestoki gorštak nije u blizini da može vidjeti zahvalne engleske poglede na njezinim grudima koje su joj praktički ispadale iz halje. Kao brat, morao se suzdržati da joj ne navuče tu beskorisnu vunenu krpu do vrata i izbije nekoliko zuba oko nje. Prstima ga pomiluje po ruci. – Ozlijeđeni ste! – Oči joj zločesto zabljesnu. – Možda mogu učiniti nešto da se osjećate bolje? Nije bilo lako igrati se zavođenja s malom sestrom, posebice kad ništa nije želio više nego zadaviti je, ali Kenneth je prihvatio igru. – Zašto ne pođemo nekamo gdje me možete pregledati nasamo? Omota ruku oko njezina struka i privuče je k sebi okrenuvši se kako bi se obratio jednom od ljudi u blizini. Percy ga je još uvijek pozorno motrio. – Reci Percyju da ću se vratiti na vrijeme za večeru. Milostiva će mi previti ozljedu. – Da, osjećat ćete se puno bolje – reče, razvratno namignuvši. Prije nego što je vojnik išta rekao, Kenneth je počne voditi do najbližeg skladišta, ali promijeni smjer kad je ispod daha promrmljala: – Staje.

– Dajte nam nekoliko minuta, mladići – reče dečkima u stajama. – Neće dugo potrajati. Dečki se zacerekaju i izađu. Čim su se vrata zatvorila, Kenneth se bijesno okrene prema njoj. – Što, pobogu, misliš da radiš ovdje? I zašto ti je Svetac, dovraga, dopustio da dođeš sama! – Nije – MacKay reče skočivši s jedne od greda iznad mjesta gdje su bile spremljene bale sijena. Bio je obučen poput seljaka i Kenneth je osjetio snažan vonj ribe. – I stišaj se, Lede, ako ne želiš da pola engleske vojske dođe ovamo. – Ljutito pogleda ženu. Iako je nazivao Kennetha jednim od „ironičnih“ imena koje mu je MacSorley nadjenuo kako bi ga podbadao u vezi s njegovom oštrom naravi, MacKay je očito zaboravio vlastito. – I podigni tu prokletu halju! Helen je zanemarila zapovijed, stavila ruke na bokove i obojicu ih ljutito pogledala. – Kad biste se vas dvojica samo opustili... Bio je to loš odabir riječi. I Kenneth i MacKay eksplodirali su i izrazili neopušteno nezadovoljstvo njezinim ponašanjem u dvorištu punom Engleza. MacKay je očito uspio uhvatiti dio izvedbe. Helen im je obojici dopustila da završe iako je očito nije bilo briga. – Ako ste obojica gotovi s ponašanjem dviju dadilja, možda bismo mogli obaviti ono zbog čega smo došli? Prije nego što je Kenneth uspio još jednom pitati: – Zašto ste ovdje? – MacKay objasni: – Ustrajala je na tome da ti osobno pogleda ruku. – I ti si joj dopustio? MacKay ga prostrijeli pogledom. – Volio bih vidjeti kako bi je ti spriječio. Rekla je da si sad dio nas i da joj je to dužnost. – Zadnju je riječ ispljunuo mrmljajući ispod daha kako je lud što joj je to dopustio. U vezi s tim, slagali su se. – Da si ozlijeđen mojom krivnjom i da će kriviti mene ako izgubiš ruku.

Kenneth se okrene prema sestri i pogleda je ispod oka. – Predugo se družiš sa Zmijom. – Naučila je boriti se prljavo. Helen digne bradu. – Upalilo je, zar ne? Sad mi daj da te pregledam. MacKay doda Helen kožnatu torbu i ona uzme nekoliko stvari dok je Kenneth skidao ogrtač i odmotavao laneni zavoj kojim je vidar previo posjekotinu. Tiho uzdahne kad je ugledala ružno, krvavo, spaljeno meso i odmah počne zbrinjavati ranu. MacKay mu je odvraćao pozornost od bola ispitujući što se dogodilo. Kenneth mu na brzinu objasni pa začuje MacKaya kako psuje kad je otkrio identitet vojnika kojeg je umalo ubio. – Bilo je previše mračno da bih mu vidio ruke. Kenneth kimne. – I mislio sam. Nesreća je što je tvoja oštrica pronašla prorez između moje verižnjače i rukavice. Trznuo se dok je Helen kopala po rani i nanosila melem. – Au! – jaukne i povuče ruku. – To peče. – Nisi ni trepnuo prije nego što si skočio pred mač, a cviliš od malo lijeka? Mili Bože, svi ste vi muškarci isti. Ne znam zašto ne dignem ruke od vas. Vidio je da se bori sa suzama i shvatio koliko se zabrinula za njega. Uzme je u naručje i poljubi u glavu. – U redu sam, Anđele. – Nazvao ju je ratnim nadimkom koji su joj Čuvari Visočja nadjenuli kao svojoj iscjeliteljici. – Hvala ti. Ona trepne, kimne glavom i potom mu izrecitira dug popis uputa kako da se brine za ranu i na što da obraća pozornost pa iz njega izvuče obećanje da će poslati po nju ako se zagnoji. MacKay mu je dao ime krčmara u gradu preko kojega sa sigurnošću može poslati poruku iako su već ranije smislili druge načine komunikacije ako bude potrebno. Kenneth iskoristi priliku da obavijesti MacKaya o onome što je doznao od engleskih ratnika. To do sada nije bilo puno i to ga je mučilo.

– Očekivao sam više aktivnosti do sada. Više opskrbnih kola prema sjeveru kako bi dvorci pod engleskom vlašću mogli primiti dodatne ljude. – Još uvijek ima dovoljno vremena. – Da. – Bila je to istina. Namršti se. – Što? – Ne znam. Valjda sam očekivao da će Clifford biti više uključen. On i Percy su bliski i s njegovim zanimanjem za pogranično područje očekivao bih da će se držati Percyja. Sir Robert Clifford ima ogromna imanja na sjeveru Engleske, a Edward mu je poklonio i zemlju Jamesa Douglasa u Škotskoj... Ali čini se da često odlazi i vraća se iz dvorca Carlislea. Namjeravao sam se dragovoljno prijaviti za njegov idući... – Pusti nas da se brinemo za Clifforda. Tvoj je posao ostati što bliže Percyju. Drži se zadatka, Sutherlande. Ne želiš ovo upropastiti. Kenneth stisne čeljust čuvši upozorenje koje nije trebao: bio je na probnom roku. Kimne glavom. Primio je poruku jasno i glasno. Znajući da će se konjušari uskoro vratiti, Kenneth reče: – Morate otići odavde. Pretpostavljam da imate plan? – Ja ću izaći kako sam i ušla – reče Helen. – Udarač i Lovac čekaju vani – MacKay reče prije nego što je Kenneth stigao prigovoriti. – Ja sam došao kroz stražnja vrata iz jednog od ribarskih brodova. – To je objasnilo smrad. – Ostavio sam vreću ustajalih lososa u blizini kuhinje koji će mi biti razlog da se vratim do broda. – Osmjehne se. – Smrad bi trebao biti dovoljan da spriječi previše pitanja. Dok je Helen spremala torbu, MacKay tiho upita: – Je li sve drugo u redu? Ne sumnjaju ni u što? Kenneth odmahne glavom. – Varka je upalila. Kako je Zmaj? MacKay se namršti. – Ljutit, ogorčen i kratkog fitilja kao inače, ali oporavit će se.

Kennetha je iznenadilo što je muškarac iz Yorkshirea član Čuvara. Koliko je vidio, nezadovoljni Alex Seton, rođen u Engleskoj, odrastao u Škotskoj, često se nije slagao s ostalim Čuvarima – posebno sa svojim partnerom, Robbiejem Boydom. Kenneth je pomislio spomenuti prisutnost milostive Mary u dvorcu, ali nešto ga spriječi. Pretpostavljao je da će ga MacKay još jednom upozoriti, a to nije želio slušati. – Bàs roimh Gèill – reče. Smrt prije predaje. MacKay ponovi omiljene riječi Čuvara Visočja za rastanak i poljubi ženu predugo za Kennethov ukus prije nego što se povukao na svoje tajno mjesto. Kenneth se spremao odjenuti ogrtač kad mu je Helen rekla: – Ostavi ga. – Posegne i odveže mu majicu pa je izvuče iz hlača. – Tako, sad izgledaš neurednije. On se sagne i podigne šaku sijena bacajući ga na njezinu glavu i smijući se dok je rukama mahala u znak pobune. Potom je ispružio ruku, izvadio komad sijena iz njezine kose i zacerekao se. – I ti. Odmahne glavom praveći se da je posramljena. – Bog zna da vjerojatno imaš puno više iskustva u ovom. Pretpostavljam da su Engleskinje zaluđene i šašave kao Škotkinje? U pravu je u vezi s iskustvom, pomisli sa smiješkom na ustima prisjetivši se posljednjeg puta kad je bio uhvaćen u stajama. Ali osmijeh mu nestane s lica na spomen zaluđenih i šašavih djevojaka. Helenine riječi bile su previše slične Marynim optužbama. Griješi. Nije se okruživao samo ženama koje mu se dodvoravaju. Bio je siguran da je bezbroj puta razgovarao o drugim temama iako se nije mogao sjetiti nijednog koji nije bio sa sestrom – ili s Mary. Ali ona ga je zainteresirala više od ijedne žene prije, a nije mu se sviđalo pola stvari iz njezinih usta.

To ga je također podsjetilo na zadnje što je čuo prije sestrina dolaska. Ali ako Mary od Mara misli da će mu opet pobjeći, čeka je iznenađenje. Ruku pod ruku, izašli su iz staje izgledajući kao vrlo zadovoljeni ljubavnici. Kennetha nije iznenadilo što su ljudi koje je Percy postavio da ga motre stajali blizu niti ga je iznenadilo kad su ga otpratili do vrata. Gurnuo ju je van zaigrano je potapšavši po stražnjici. Ona se zahihoće i okrene pa ga poljubi u obraz šapnuvši mu da se čuva prije nego što je nestala u tami. Kenneth se okrene i pođe prema dvorani. Napravio je samo nekoliko koraka kad osjeti težinu nečijeg pogleda na sebi. Pogleda preko dvorišta i ugleda ženu kako trči niz stubište i prema tornju. Milostiva Mary. Znao je da je to ona, kao što je znao i da ga je vidjela. Opsovao je pitajući se koliko je vidjela. Ako se moglo suditi po brzini njezina trka, dosta. Nadao se da nije prepoznala Helen. U isto vrijeme, shvatio je što će misliti ako nije. Čvrsto stisne usta. Nije se imao zašto osjećati krivim. Imao je svako pravo biti s drugom ženom. Ona je jasno rekla što misli o njemu: dobar je za jednu noć. Samo je igrao svoju razvratnu ulogu. Međutim, i dalje je želio da ga nije vidjela. Pustio ju je. Zasad. Ali nisu završili. Nisu bili ni blizu kraja. Nema veze. Suze joj zamagle vid i Mary je vidjela samo tamnozelenu boju dok je iz ormara izvlačila još jednu halju i bacala je na krevet. Haljine koje je objesila samo nekoliko dana prije ponovno je spremala u škrinje. Služavka se trudila pratiti njezin tempo. – Jesi li sigurna da je sve u redu? – upita milostiva Eleanor, naočigled zabrinuta.

Mary kimne natjeravši se na smijeh iako joj je grlo bilo stisnuto, a oči pune suza. – Samo sam umorna, to je sve – reče praveći se da je sretna kako bi prikrila emocije u glasu. Što je briga ako je bio sa ženom? Nije bilo važno što se osjećala kao da joj je kamen pao na prsa kad je vidjela kako sir Kenneth izlazi iz staja s crvenokosim stvorenjem ruku pod ruku. Staje. Dobro je znala što je radio tamo. Nije trebalo toliko boljeti. Znala je kakav je muškarac. To je samo dokazalo da nije za nju. Ali bol u prsima i težina razočaranja kao da to nisu željele shvatiti. Nisu predstavljali ništa jedno drugome. Samo zato što su proveli strastvenu noć, samo zato što je osjetila nešto više, samo zato što ju je zaprosio, samo zato što nije prošao dan da ga se nije sjetila, samo zato što nosi njegovo dijete i samo zato što joj je srce poskočilo sa svakojakim blesavim zaključcima kad ga je vidjela ovdje, to nije značilo ništa. Noć koja je njoj toliko značila, njemu je očito bila nevažna. Unatoč onome što je rekao, vjerojatno je se nije ni sjetio dok je nije vidio kako pleše sa sir Johnom. Kad je čula što je učinio za Daveyja, toliko ju je preplavila zahvalnost da mu je htjela priznati sve i povjerovati mu svaku riječ. Hvala Bogu da nije. Junački pothvati na ratištu ne čine ga dobrim mužem. Zapravo, po njezinu iskustvu, bilo je upravo suprotno. Bila je zahvalna, ali to nije imalo veze s njima. – Sigurna si da ne želiš ići jesti? – upita milostiva Katherine. Mary odmahne glavom, val mučnine nije imao ništa s trudnoćom, a sve s mišlju na to kako će ga vidjeti neurednog i zadovoljenog nakon što je bio s onom ženom. – Beth će mi donijeti nešto za jesti ako ogladnim. Djevojka željno kimne glavom. – Da, milostiva. Poslat ću pladanj iz kuhinje. I veliki vrč vina, željela je dodati.

– Vidite – Mary je uvjeravala dvije žene koje su je zabrinuto gledale. Očito nije glumila dobro kao što je mislila. – Bit ću dobro. Beth će se brinuti o meni. Pođite jesti. Vjerujem da je grof dogovorio zabavljače za večeras. Ja ću vjerojatno zaspati čim završim sa spremanjem. Djevojke su oklijevale, ali na kraju ih je uspjela izgurati iz sobe. Dok su ona i Beth završile sa spremanjem, doista je bila spremna za krevet. Beth joj pomogne skinuti halju i doda joj plišani baršunasti ogrtač u kojem je sjela uz žeravnik dok ne završi s vezenjem. Čim je djevojka otišla po hranu, Mary izvadi sićušni komad tkanine. Stegne je u prsima. Bila je to kapica koju je kriomice radila za bebu. Ponekad bi je potreba – očajavanje – za djetetom toliko obuzela da nije mogla disati. Imala je toliko ljubavi koju nije uspjela dati mužu i sinu. Prstom namjesti naočale na nosu i počne raditi pokušavajući zanemariti ono što je vidjela i usredotočiti se na dijete. Bez obzira na to što se dogodilo, nije mogla požaliti ono što je učinila. Jedna grešna noć sa sir Kennethom podarila joj je ovo dijete. Međutim, to nije ublažilo bol. Bila je glupa. Što je očekivala? Ništa mu ne znači, a ni on ne bi trebao značiti njoj. Zagrize donju usnu. Da bar žena nije bila tako mlada i lijepa. Čak je i iz daljine mogla primijetiti njezino lijepo lice i prekrasnu crvenu kosu. Bila joj je poznata i Mary je pretpostavila da ju je već vidjela u dvorani. Ruke je nisu slušale pa je skinula naočale, ostavila kapicu i na trenutak zatvorila oči. Kad je netko pokucao na vrata, pretpostavila je da je Beth pa joj je rekla da uđe. Čula je kako se vrata zatvaraju, a kad djevojka nije ništa rekla, otvorila je oči kako bi joj kazala da samo ostavi pladanj. Umjesto toga, u šoku skoči na noge. Zurila je u muškarca koji joj je banuo u odaje – koji joj je banuo u glavu. Sir Kenneth Sutherland stajao je – odmarao se, zapravo – naslonjen

leđima na vrata i gledao je prekriženih ruku. Opušten položaj nije ju zavarao. Osjetila je da zrači opasnošću. Groza joj potone na dno trbuha poput kamena. – Što radiš ovdje? Izlazi! – Nadala se da ne zvuči uplašeno kako se osjećala. On se osmjehne i pogleda u škrinje. – Opet bježiš od mene, Mary? – Odmjeravao ju je spremnu za krevet, a ona brzo stisne rubove ogrtača iako je znala da ništa ne može vidjeti. Spusti ruke s prsa i pogleda je u oči. – Za nekoga tko tvrdi da je nije briga i da ne razmišlja o onome što se dogodilo, previše se trudiš pobjeći od mene. Zakorači prema njoj. Kako to da nikada nije primijetila koliko je mala prostorija u kojoj se nalaze? I tko je toliko rasplamsao vatru? Temperatura kao da se podigla za deset stupnjeva. Ali val topline nije dopirao iz žeravnika. Lupanje srca točno joj je govorilo što je izvor topline. – Moram se zapitati zašto – lijeno progovori. Načini još jedan korak, a ona umalo zacvili poput prestrašena šteneta. Nasmijao se kao da je to osjetio. Široki, lijeni, sveznajući osmijeh izazvao je trnce koji su joj se spustili niz kralježnicu. – Znaš što ja mislim? Mislim da se bojiš osjećaja koje budim u tebi. Mislim da se bojiš ne zato što ti ono nije ništa značilo, nego zato jer ti je značilo previše. Mislim da ne bi preskočila večeru i skrivala se u sobi da te nije briga koliko govoriš. – Zurio je u nju. – Mislim da me želiš. Mary zaprepašteno uzdahne. Bio je bahat, ohol i toliko siguran u sebe. Činjenica da je bio u pravu nije joj išla u prilog. Iako mu to nikad neće priznati. – Ne skrivam se. Spremam se. Iako te se ne tiče, ne odlazim kako bih te izbjegla. Moram obaviti važan posao u vezi s posjedom. On se nasmije. – Vrlo važan, siguran sam. – Ona podigne pogled i prestravi se shvativši koliko joj je blizu stajao. Nije bio udaljen više od

tridesetak centimetara. – Je li ti zato puls ubrzan, obrazi rumeni, a srce ti kuca toliko jako da ga mogu čuti? Ona razrogači oči. To nije bilo moguće, zar ne? Ali on se samo osmjehne nakon što ju je izdala reakcija. Počela se povlačiti, udaljavajući se od stolice za koju se držala kao da joj život ovisi o tome. Tek se tada sjetila dječje kapice. Duboko udahne. Lako uočljiva, nalazila se nasred stolice uz naočale. Morao je samo spustiti pogled. Ako već nije čuo njezino srce, sad sigurno jest. Molila se... Prekasno. – Što radiš? Posegnuo je za njom, ali ona ga preduhitri i zgrabi je zajedno s naočalama. – Pažljivo! Slomit ćeš naočale. – Moleći se da joj obrazi nisu rumeni koliko je mislila da jesu, dometne: – To je vez na kojem radim. – Ugura je u košaru prije nego što ju je uspio bolje pogledati. Pozorno je promotri vidjevši kako se čudno ponaša i na trenutak je pomislila da će opet posegnuti za njom. – Za koga? Izgovorila je prvu stvar koja joj je pala na pamet. – Prodajem ih na tržnici u Newcastleu. On podigne obrvu, a ona zauzme obrambeni stav. – To je savršeno prihvatljiv način zarade. Kako bih se trebala brinuti za sebe kad mi je muž pogubljen, a zemlja zaplijenjena? Dugo ju je promatrao. – Nisam te osuđivao. Samo sam iznenađen, to je sve. Izbjegavši katastrofu, željela je da ode. – Zašto si ovdje? Zašto ovo radiš? Zašto ti je važno što ja radim kad možeš odabrati toliko drugih žena? Nije li ti bila dovoljna popodnevna avantura u stajama? Na licu nije pokazivao sram niti je išta poricao. Je li se doista nadala da hoće?

Umjesto toga, izazovno podigne tamnu obrvu. Mili Bože, čak mu je i obrva bila senzualna! Postoji li dio njega koji nije? – Ljubomorna, malena? – Ne! Ali reagirala je previše burno i prebrzo. Žustrim korakom pređe udaljenost koja ih je dijelila. Pokušala je zakoračiti unatrag, ali osjetila je samo hladan kamen. Bila je pribijena uza zid i nije imala kamo pobjeći. – Nije te briga? – izazivao ju je gledajući je. Sve je u njoj divljalo. Srce, puls, krv. – Nije. Nagnuo se i lica su im sad bila udaljena tek nekoliko centimetara. Tijela im se nisu dodirivala, ali osjetila je toplinu i težinu koja je stišće. Svjesna blago povećanog trbuščića između njih, Mary nije mogla disati. Iako joj je trbuh bio jedva primjetan – na sreću, ravnomjerno se udebljala – bila je sigurna da će ga nekako osjetiti. Da će znati čim je dotakne. Svaki centimetar njegova tijela bio joj je toliko urezan u pamćenje da je pretpostavila kako će i on uočiti promjene. Ali nije. Rukom je zagrli oko struka i privuče je k sebi. Iako je mogao upotrijebiti samo jednu ruku, teško bi pobjegla da pokuša. – Dokaži mi to. Poljubi me. – Usne su mu lebdjele točno iznad njezinih. – Poljubi me, Mary – zastenjao je, prije nego što je prislonio usne na njezina usta. Srce joj je gotovo izletjelo kroz prsa. Rastopila se od topline. Topila se niz kameno tijelo i tople, baršunasto meke usne. Ušla je – ne, pala je – u vrtlog užitka. Uzavrelog, bezumnog užitka koji ju je povukao u ludilo. Obuzela ih je žestina strasti koja je eksplodirala između njih. Uzvratila mu je poljubac. Čvrsto ga je stisnula. Zarila je prste u napete mišiće njegovih ruku dok se borila da mu dođe još bliže.

Stenjala je dok joj je jezikom istraživao usta, držeći je uza se i dopirući do najdubljih dijelova duše, prisvajajući svaki njezin dio. Kušajući ga. Srce joj je divljački udaralo u prsima. Krv joj je ključala u ušima. Bila je uzbuđena, slaba i nestrpljiva, a tijelo joj se grčilo i drhtalo u iščekivanju. Zastenjavši iz trbuha tako da joj se srce okrenulo, prstima joj je prošao kroz kosu i zgrabio je za zatiljak, nagnuvši se kako bi je još jače poljubio. Osjetila je kako je uporno pritišće njegova kruta muškost. Počeo je kružiti bokovima, a ona uzdahne od čistog zadovoljstva osjetivši slatko trenje. Toplina joj je rasla u međunožju. Tijelo joj se smekšavalo, slabjelo i otvaralo mu se. Sjećanja na strast odmah su prirodno navrla. Željela ga je u sebi, tu i sada. Željela je da joj zadigne haljinu, pribije ju uza zid i zabije se duboko u nju. Željela je osjetiti kako se kreće, ubada i zabija jače i jače. Željela je osjetiti slatku strast i kako joj se tijelo grči oko njega. Željela ga je čuti kako stenje. Vidjeti ga kako se ukrutio. Vidjeti mu lice napeto od uzbuđenja. I on je to želio. Ruka mu je bila na njezinim bokovima, stražnjici, klizila joj preko trbuha prema grudima, njezin... Trbuh. Shvatila je prekasno da bi ga spriječila. On se ukoči. Jedan dug otkucaj srca, ništa se nije događalo. Čekala je. U trenutku očajničkog samozavaravanja, pomislila je da možda nije primijetio. Ali zatišje je bilo samo nagovještaj nadolazeće bure. Kad ju je pogledao u oči, mogla je raspoznati samo bijes.

15. POGLAVLJE

K

ad je Kennethova ruka prešla preko njezina blago zaobljena trbuha, isprva nije reagirao. Bio je toliko zaluđen strašću da nije odmah shvatio što osjeća. Bila je tako slatka i meka. Tako dobra u njegovu naručju. Izluđivala ga je uzdišući. Mogao je razmišljati samo o tome kako želi biti u njoj. Želio ju je posjedovati. Prisvojiti. Prisiliti je da potvrdi njihovu neobičnu vezu. Nikada nije osjetio nešto tako i, dovraga, morao je znati da i ona osjeća jednako. Ali ono što ga je isprva bocnulo u pozadini svijesti polako je naraslo. U jednom trenutku, spoznaja presiječe strastvenu izmaglicu poput mača i prepolovi je, ostavivši iza sebe samo hladan bijes. Nije želio vjerovati. Nije mogao vjerovati. Ali istina mu je natekla pod rukom. Odjednom su promjene njezina izgleda poprimile posve drugačije značenje – kao i njena želja da ode. Maknuo je ruku i zakoračio unatrag kao da ga je opekla. Dovraga, i jest. Opekla ga je i izdala. – Trudna si. – Glas mu je bio grub i hladan, kako se i osjećao. Ovaj je put strah u njezinim očima bio opravdan. Osjećaji su pucali i opasno tinjali u njemu dok se trudio zadržati kontrolu. Ali već je izgubio bitku. Stisnuo je šake, a svaki je mišić u njegovu tijelu bio napet. Ništa nije govorila, kao da je ostala nijema od njegova bijesa. Samo je zurila u njega velikim plavim očima, izgledajući tako prokleto ranjivo, tako smiješno nevino. Ali nije bila ništa od toga.

– Koliko dugo? – Glas mu je pucao kao da u grlu ima bič. Zgrabi je za ruku i povuče prema sebi. – Koliko dugo? – ponovi, ne mareći što je plaši. – I nemoj ni pomisliti lagati. – Ja, ja... – Oči joj odlutaju, prvi ga put ne izazivajući. Ali bio je previše bijesan da bi uživao u tome. – Moje je – reče bezizražajno. Znao je to od prvog trenutka kad joj je rukom prešao preko trbuha. Nije mu trebala potvrditi, ali, dovraga, hoće. – Reci mi, dovraga. Možda ga je trebala preklinjati da je shvati. Možda bi reagirao drugačije da je nastavila biti pokorna i žalosna. Ali otpor i hladan izazov koji su ga bockali od prvoga trenutka vratili su se. Bio je ljući nego ikad, a nije ju bilo briga. Vidio je kako žestoki ratnici drhte kad plane, ali ona je stajala pred njim potpuno nesvjesna opasnosti. Očito je, kao i on, znala da je nema. Koliko god bio ljutit i bijesan, nikada je ne bi povrijedio. Nije običavao koristiti se fizičkom nadmoći i to ga je uznemiravalo. – Moje je! – ona poviče istrgnuvši mu se iz ruke. – Tvoje je možda bilo sjeme, ali dijete je moje. Ne želim ništa od tebe, a sigurna sam da ti je to drago čuti. Kenneth se trzne kao da ga je ošamarila. Nije mogla jasnije izraziti svoje mišljenje o njemu: prezir. Željela je samo jednu stvar od njega. Iznenada, prestravi ga nova misao. Bilo je dovoljno loše što ga nije shvaćala ozbiljno, što joj nije predstavljao ništa više od zabave, ali što ako strast nije sve što je željela od njega? Toliko je čvrsto stisnuo čeljust da je jedva ispljunuo riječi. – Samo moje sjeme. Je li tako, Mary? Bože, jesi li planirala ovo? Ona uzmakne u šoku. – Naravno da nisam! Zurio je u nju tražeći znak da mu laže ili osjeća krivnju. Nije ga bilo, ali nije ga zavaravala nevinost kojom je zračila.

Sigurno je osjetila da joj ne vjeruje. – Ako se sjećaš, nisam te zavela. Iznenadilo me koliko i tebe. Bila je to nezgoda. Bila sam udana dulje od deset godina i imam samo jednog sina. Nisam ni sanjala da bi se ovo moglo dogoditi. Nesvjesno podigne ruke na trbuh i raznježi se. Izgledala je tako ljupko i sretno, tako drugačije od one dosadne, poluizgladnjele časne sestre kakvom ju je pamtio. Njegovo srce neobično poskoči. Želio ju je opet dotaknuti, završiti to što su započeli, ali zavarala ga je. – Ipak, drago ti je što se dogodilo. To nije bilo pitanje, iako ga je tako shvatila. Pogleda ga ravno u oči. – Da. Oduzeli su mi sina kad je imao šest mjeseci. Možeš li zamisliti kako je to? Imala sam samo četrnaest godina. Nisam imala priliku biti mu majka, ali s ovom bebom... – Zaustavi se, a osjećaji je stisnu u grlu. – S ovom će bebom biti drugačije. Znao je nešto o njezinoj prošlosti, ali nije znao da su joj tako rano oduzeli sina. On se sjećao svoje majke. Kako je marila za njega i njegova brata i sestru. Koliko je bila nježna i pažljiva, toliko drugačija od većina plemkinja. Shvatio je da je Mary ista. Ali nije se želio sažalijevati nad njom. Nije želio razmišljati o tome koliko je patila. Namjerno ili ne, uzela mu je nešto, a potom to pokušala sakriti. Zurila je u njega zaštitnički držeći ruke na trbuhu – kao da će im nekako naškoditi. Ta ga je gesta razbjesnjela. U njezinim je očima bio neprijatelj i želio je znati zašto. – Trebala si mi reći. Ljutito ga je gledala ne obazirući se na upozorenje u njegovu glasu. – Kakve bi to veze imalo? Bio si u Škotskoj, a ja ovdje. Bili smo na suprotnim stranama u ratu. – A sad kad nismo?

Obrazi joj se blago zarumene i spusti pogled. – Nisam mislila da ti je stalo. Vidjevši koliko si uspješan u svojim... uh, vezama, pretpostavila sam da to nije nešto neuobičajeno. Mislila sam da ćeš biti zahvalan što ti nisam rekla. Kenneth opet plane. Nije znala ništa o njemu. – Stalo mi je, a tvoje su pretpostavke potpuno pogrešne. Možda sam dijelio krevet s određenim brojem partnerica, za što se ne moram ispričavati, ali nikada nisam imao nezgodu, kako si je nazvala. Također nikada prije nije svršio u ženu, ali iz nekog joj razloga to nije želio reći. Kajući se, zagrize usnu, što mu je, iako ga je to silno živciralo, bilo slatko. Zatrepće. – Nisi? Ignorirao je potrebu da joj dotakne usne. Ljutnja i požuda bile su kombinacija kojoj se sve teže opirao. – Ne, bojim se da nemam izvanbračne djece, a nemam namjeru dopustiti da moj sin prvorođenac to bude. – Sin? Zašto bi pretpostavio da je dijete muško? On stisne zube. – Zato što ćeš mi, ako sam već prisiljen oženiti te da bih dao djetetu prezime, roditi nasljednika. Ona problijedi. – Oženiti? Nisi me razumio. Nemam namjeru udati se za tebe. Nema potrebe. Već sam dogovorila... – Fućka mi se što si dogovorila. – Zaprepastila se vidjevši koliko je grub i lice joj još više problijedi. – Ti mene nisi razumjela. Nemaš izbora. Udat ćeš se za mene. Mary se okrene želudac. – Ne pitam te. Udat ćeš se za mene ako želiš biti uz ovo dijete. Mary prestravljeno pogleda čvrstog, nemilosrdnog ratnika koji je zračio ledenim bijesom i nije ostavljao mjesta sumnji da ne misli ono što je rekao. Još gore, imao je moć održati riječ. Imao je svu moć. Ona možda

nosi dijete, ali u očima zakona, nema prava. Bila je žena u svijetu muškaraca. Njezina neovisnost bila je samo plod mašte. Mrzila ga je jer joj je otvorio oči. Podcijenila ga je. Krivo procijenila. Mislila je da je nemaran i bespomoćan poput njezina muža. Ali, pogriješila je. Silno. Prekasno je vidjela ono što joj je isprva promaklo kod zgodnog heroja s gomilom obožavatelja: čeličnu srž i željeznu volju iskovanu tijekom godina borbe. Muškarca koji je mrzio gubiti i upornost koja ga je učinila prvakom. Neće odustati dok ne dobije što želi. Dijete. Nju. Nije bilo važno. Želudac joj se okrene. Ovo se ne događa. Obistinili su joj se najveći strahovi. Kako bi spriječila da joj oduzme dijete, morala se dati na volju još jednom muškarcu koji ne mari za nju. Izgubit će moć da donosi odluke, kontrolu nad vlastitim životom dat će njemu. Nadalje, na kocki joj nije bila samo teško stečena neovisnost, nego i srce. Čak i dok je bijesan stajao u prostoriji s njom, pitala se bi li moglo biti drugačije. Zbog njega je osjetila stvari koje nije željela. Pokušala se zaštititi bježeći, ali kako će to moći učiniti ako se vjenčaju? Je li osuđena na još jedan brak bez ljubavi? Na gledanje kako joj još jednog supruga oblijeće jato željnih obožavateljica? Zaboli je trbuh. Nije to mogla podnijeti. Nakon svega što je prošla, nije željela – nije mogla – ponovno igrati ulogu lakovjerne, zaljubljene i pokorne ženu. Nije se mogla pretvarati da ne boli kad iz postelje ode drugoj ženi. I boljet će. Ako je suditi po onome što je osjetila danas, silno će boljeti. Ali kakvog je izbora imala? Srce joj se stisne. Njezina beba... Nije se trudio pričekati odgovor. Nečujno zajeca. Nije joj ostavio izbora i oboje su to znali. – Razgovarat ću sa sir Adamom i poći u London u zoru.

– U London? – Edward će biti bijesan ako se vjenčamo bez njegova blagoslova. Na sreću, novi je kralj romantičniji od staroga i mislim da ću ga uspjeti uvjeriti da je brzo i tiho vjenčanje dobra zamisao. Morat ćemo požuriti, uskoro počinje korizma. Počela je očajavati. Već je vuče za sobom bez obzira na njezine želje. – Zašto to radiš? – prošapće. – Zašto me prisiljavaš da se udam za tebe kad znaš da ne želim? – Rekao sam ti, moj će sin nositi moje prezime. – A nakon toga? Što kada dobiješ nasljednika? Hoće li to biti dovoljno? On se ukoči. – Kako to misliš? Ona podigne bradu i pogleda ga ravno u oči. – Želim znati što će se očekivati od mene. Pogleda je ispod oka, a vidjevši mu bijele crte oko usta, poželjela je uzmaknuti. – To neće biti brak samo na papiru, ako si to mislila. Neće mi biti zabranjeno ući u ženin krevet. – Čak i ako te ne želim ondje? Dugo je zurio u nju i na trenutak se uplašila da će joj dokazati suprotno. – Jesi li sigurna u to, Mary? Glas mu je bio tih i hrapav. Očaravajući. Zavodljiv. Nije se mogla oduprijeti iskušenju. Srce joj se stisne. Uopće nije bila sigurna. Samo zbog načina na koji ju je gledao, u trbuhu je osjetila leptiriće, a koža joj je gorjela. Ali nije se mogla zavaravati. – Dakle, od mene će se očekivati da ti rađam djecu. Što još? Očito mu se nije sviđao njezin hladan, ravnodušan ton. Uhvati je za ramena i prisili da ga pogleda. – Zašto se tako ponašaš, dovraga?

Srce je zaboli. Zato što više nije blesava djevojka. Zato što je jedini način da se zaštiti bio da nema nerealna očekivanja i maštarije. Neće ući u taj brak kao u prošli – slijepa i puna blesavih romantičnih snova. Ovo je savez nastao iz potrebe, poslovni sporazum, i tako će ga shvatiti. – Jednostavno pokušavam razjasniti što će se od mene očekivati. Nitko me do sada nije prisilio na brak. Bilo je jasno da mu se njezin sarkazam ne sviđa. Stisne šake. – Očekuje se da obavljaš svoje dužnosti i budeš vjerna, dovraga. Kao u svakom drugom braku. Vjernost. Kako je njegova strijela jednostavno pronašla metu bez ciljanja. – Očekuje li se isto i od tebe? Željela je zvučati sarkastično, ali zbog načina na koji ju je pogledao, bojala se da je vidio previše. – Želiš li to? Oštrim osmijehom prekrije neugodnost. Kao da je tako nešto uopće moguće. – Zaboravljaš da sam te vidjela na djelu, kako bi rekli. Također sam već bila udana. Znam kako funkcioniraju savezi među plemićima. Ja ću se praviti da ne vidim tvoje avanture, a kad obavim svoju dužnost i rodim ti djecu, ti ćeš učiniti isto. Samo me zanimalo što dobivam zauzvrat što ću ti roditi djecu? Stisne usta, a oči mu opasno zaiskre. – Imat ćeš moje prezime, zaštitu i biti gospodarica sve zemlje koju mi kralj vrati. Jednoga dana, dijete koje nosiš bit će grof od Sutherlanda. – Nagne se bliže. Mogla mu je vidjeti kratku bradu i sjetila se kako je bilo osjetiti je na koži. – I svaki put kad te odvedem u krevet, svršit ćeš. To ćeš dobiti, milostiva. – Trznula se od iskrenih i prostih riječi, zanemarujući trnce koji su joj prošli tijelom. – I znaj ovo: ne znam kakva su ti prijašnja iskustva, ali ja se nikada neću praviti da ne vidim. Zarumeni se shvativši što želi reći. Vjernost ide samo u jednom smjeru. Od nje se očekivalo da bude vjerna, ali on nije ništa obećavao.

Otvori oči, reče si. Bez maštarija. Očvrsnula je. Bio je to savez, ništa više. Jasno je to rekao. Morala je to zapamtiti. – Naravno, tražit ćeš skrbništvo nad mojim sinom? Na trenutak podigne obrvu kao da o tome nije razmišljao. – Da. Kao njezin muž, bilo je normalno da traži skrbništvo nad mladim grofom od Atholla. Možda je promijenio kralja, ali moć i utjecaj koji će dobiti oženivši je nisu se promijenili. Štoviše, znala je da to privlači i sir Johna. Sir John. Zagrize usnu. Neće biti zadovoljan. Ali nema joj druge. Može se samo nadati da će shvatiti. Mary je znala da je u zamci. Nije imala izbora. Stisnut će zube i vjerovati sir Kennethu na riječ. – Štitit ćeš mene i moju djecu? On je oprezno pogleda. – Da. – I nećeš činiti ništa što će nas dovesti u opasnost, a da ne razgovaraš sa mnom? Lice mu je bilo potpuno mirno i bezizražajno. Na trenutak pomisli kako mu je vidjela bljesak u očima, ali kad je stisnuo usta, shvatila je da je to vjerojatno bio bijes. – U ratu smo, Mary. Ali obećavam ti da ću učiniti sve u svojoj moći kako bih vas zaštitio. – To nije dovoljno dobro. Moraš mi obećati da nećeš donositi odluke koje će utjecati na nas, a da mi ne kažeš. Ne želim imati brak jednak prošlome. Stisne usta. Moglo se vidjeti da mu se ne sviđa što ga je stjerala u kut. Šteta. Ni njoj se to nije sviđalo. A upravo je to radio prisilivši je da se uda za njega. – Potrudit ću se – reče.

Jedan su se trenutak u tišini gledali u oči. Osjetila je da želi dometnuti još nešto, ali također je znala da govori istinu. Što joj preostaje nego vjerovati mu? Samo se molila da je vjerodostojniji od Atholla. U njegove je ruke stavila svoj život i živote svoje djece. Kimne. Bilo je to dovoljno. – U tom ću slučaju čekati da se vratiš iz Londona. Okrene se. On je na trenutak oklijevao kao da nešto namjerava reći, ali krene prema vratima. Počeo ih je zatvarati iza sebe, kad ga je iz nekog razloga zaustavila. – Sir Kennethe... Pogleda je preko ramena. – Da, milostiva? Opet su se gledali u oči. Čuvaj se. – Sretno – šapne. Kut njegovih usta podigne se uz dječački poluosmijeh i on kimne glavom. Srce je toliko zaboli od čežnje da je ostala bez daha. Kad bi je tako pogledao, gotovo je ponovno mogla početi vjerovati u bajke o zgodnim, otmjenim vitezovima o kojima sanjaju djevojčice. Dragi Bože, kako će se zaštititi od toga? Što će učiniti? Ono što i uvijek. Iskoristiti situaciju što bolje može. Ali kad su se vrata iza njega tiho zatvorila, Mary klone na stolicu, prekrije lice rukama i počne plakati.

16. POGLAVLJE

Samostan Coldingham, Berwickshire

T

jedan poslije, Kenneth je stajao ispod svoda samostana Coldinghama uz sir Adama i biskupa od St. Andrewsa, koji se nedavno vratio iz Škotske, čekajući mladu. Putovanje u London bilo je jednostavnije nego što je očekivao. Znao je da je za to velikim dijelom zaslužan jedan od ljudi pokraj njega. Sir Adam utabao je put, prvo kod Cornwalla i Percyja kako bi Kenneth mogao napustiti Berwick, a potom, kad mu je ponudio da mu se pridruži, kod kralja Edwarda. Zahvaljujući starom prijatelju, on i Mary nisu imali samo dopuštenje, nego i priču koja bi objasnila iznenadnu najavu vjenčanja: slučajan susret neprijatelja u Škotskoj, tajne zaruke i ljubav toliko jaka da je promijenio stranu u ratu. Ironično, brak neće samo ozakoniti njihovo dijete, nego će imati i pravi razlog biti u Engleskoj. Da je njihova priča točna, već bi zapravo bili vjenčani. Zaruke uz konzumaciju ljubavi smatraju se sklapanjem braka. Ali pošto crkva ne odobrava tajne brakove, imat će svečanost – doduše, privatnu. Kako nisu imali vremena javno objaviti vjenčanje, na kraljev zahtjev, biskup od Durhama – koji je bio nadležan i samostanu Coldinghamu i škotskom biskupu od St. Andrewsa dok je bio zatočen u Engleskoj – dopustio im je da se vjenčaju bez toga. Možda misleći na Mary i njihovo nedavno putovanje, sir Adam predložio je da Lamberton održi misu. Pošto je Kenneth sumnjao da je dobri biskup još uvijek u savezu s Bruceom, znao je da mu je bolje uskoro obavijestiti kralja o svom braku. Bio je to zadatak kojem se nije veselio.

Jedina stvar koja bi učinila putovanje još uspješnijim bila bi da je Kenneth uspio otkriti neke informacije koje bi mu pomogle sa zadatkom. Međutim, jednom je uspio pronjuškati po kraljevim odajama dok ga sir Adam i njegovi ljudi nisu držali na oku, ali bez većeg uspjeha. Štoviše, Kenneth je do sada uspio samo potvrditi ono što su već znali: Englezi se okupljaju u Berwicku, a kralj će im se pridružiti na proljeće. Sve što je dobio na ovom zadatku bila je ozlijeđena ruka i, za nekoliko minuta, žena. Nijedno od toga vjerojatno neće zadiviti kralja i ostale Čuvare. Možda je dio skupine, ali dok se ne dokaže, osjećat će se kao novak. Kad je jedan od redovnika prišao biskupu kako bi ga obavijestio da je milostiva stigla, sir Adam povuče ga na stranu. – Jesi li siguran da to želiš? Ako se premišljaš... – Ne premišljam se – Kenneth odlučno odgovori. Bila je to istina. Iako se još uvijek ljutio na Mary jer mu je pokušala zatajiti dijete i još je uvijek imao namjeru naučiti je lekciju, sad je bio razumniji. Požalio je zbog prijetnje kojom ju je prisilio da pristane. Planuo je i volio bi da se nije dogodilo tako. Ne bi joj uzeo dijete – nije čudovište – ali mogao je razmišljati samo o tome kako želi da pristane. To je jedino bilo važno. A to nije imalo smisla. Trebalo bi mu biti svejedno koga ženi. Volio bi da je stvar u djetetu, ali znao je da nije samo to u pitanju. Dio njega želio ju je oženiti. Bog zna zašto. Prouzročila mu je više nevolja nego bilo koja žena prije i nije propuštala priliku da ga izazove. Nije ispunjavala nijedan od njegovih uvjeta. Osim što je bila pohotna. Uz vrlo ugodnu pomisao na nadolazeću bračnu noć, dometne: – Znam što radim. Ne prvi put, zastao je vidjevši nešto na muškarčevu licu. Stariji vitez učinio je puno za njih i iako mu je Kenneth bio zahvalan, također je počeo sumnjati zašto. Nije to činio zbog prijateljstva s Kennethom ili Athollom, nego zbog osjećaja prema Mary.

– Djevojka je već dosta propatila. Izgubila je roditelje, braću i sestre, uključujući i sestru blizanku. – Nije imao pojma da je imala sestru blizanku. – Uzeli su joj sina kad je bila tako mlada, a potom je Atholl... – Sir Adam ostane bez glasa kao da pokušava pronaći prave riječi. – Atholl joj je slomio srce prije nego što ju je uvukao u svoju pobunu. I ne zna da je umalo završila u zatvoru. Kenneth osjeti neugodnost u prsima. Nije bio siguran je li to zbog spomena na muža kojeg je očito voljela ili zbog krivnje jer on namjerava učiniti isto. Možda oboje. Obećanje koje je izvukla iz njega nije mu se sviđalo. Bilo mu je žao što joj mora tajiti pravu svrhu svoga dolaska, ali čak i da dođe u iskušenje kazati joj, što zasigurno neće, sigurnije je da ne zna ništa za slučaj da nešto pođe po zlu. Sama je odabrala podati mu se one noći. Oboje će morati živjeti s posljedicama. Nije bio siguran kako će Bruce reagirati na brak. To je zasigurno otežavalo Kennethov zadatak i znao je da kralj ne bi želio da bude u opasnosti, ali također je znao da bi Bruce bio presretan kad bi mu se mladi grof pridružio pod škotskim okriljem ako uspije nagovoriti Mary da uvjeri sina promijeniti stranu. Dovoljno sretan, nadao se, da zanemari činjenicu da mu je Kenneth zaveo „dragu“ svastiku, nakon čega je zatrudnjela. Sad ga nije vodio samo povrijeđeni ponos, nego njegov zadatak. Namjeravao se pobrinuti da željno krene natrag za njim kada dođe vrijeme. Prokleto željno. Da se zaljubi preko ušiju. Ali Mary se pokazala teškom. Obično su mu žene same dolazile. Nije imao puno iskustva u zavođenju. Nikada prije nije to pokušao, ali koliko teško može biti? Nije bila ravnodušna prema njemu kao što je željela vjerovati. Sretno. Iznenadio ga je njezin pozdrav. Zabrinula se. Da, možda uistinu neće biti tako teško.

Atholl ga je kopkao iz nekog razloga. Činilo se da opet završava drugi, ovaj put u ulozi muža. Ali bila je to prilika da nauči više o njoj. – Što se dogodilo? Sir Adam opet je oklijevao i očito pomno birao riječi zbog odanosti Athollu. – Mary je bila samo djevojčica kad su se vjenčali, a Atholl... on je bio na vrhuncu. Bio je jedan od najboljih vitezova na dvoru. Zgodan. Šarmantan. Svi su ga voljeli. Uključujući i njegovu mladenku. Ali bio je prezauzet podizanjem mača u ime slave i halja pola djevojaka na dvoru da bi se brinuo za osjećaje svoje žene. Ići u krevet s djetetom, kako ju je zvao, smatrao je neukusnim, ali obavio je dužnost. Nakon toga, mislim da ju je uvijek gledao kao dijete. Mogao je izabrati bilo koju djevojku na dvoru i nije vidio potrebu da ih sakrije od žene. Nikad neću zaboraviti izraz njezina lica kad je doznala istinu. – Vidjevši zamišljen pogled starijeg muškarca, Kenneth si nije mogao pomoći pa je počeo suosjećati s njim. Ali tada se sir Adam okrene i oštro ga pogleda. – Nadam se da ćeš ti više mariti. Kenneth skrene pogled, gotovo požalivši što je pitao. Želio je informacije i dobio ih je. Razvratnik. Sad je shvaćao uzrok njezina prezira i opreza. Ali to nije značilo da će se vječno vezati za jednu ženu. Nasmijao bi se da se nije želio namrštiti. Mary od Mara bez sumnje mu je zaokupila misli – dovraga, snove – pet mjeseci duže i od koje druge žene, ali to vjerojatno neće dugo potrajati. Ipak, nije bio potpuno bezosjećajan magarac – većinu vremena. Pripazit će da se ne dozna za njegove ljubavnice. – Hoću. Kenneth je mogao vidjeti da njegov odgovor nije zadovoljio sir Adama. Izgledao je kao da želi reći još nešto, ali u tom trenutku Mary uđe u samostan i sve se oči upru u nju.

Zaboravio je disati. Plamen koji mu je nekoliko trenutaka prije tinjao u prsima pojačao se. Izgledala je... prekrasno. Poput vile. Kao da nije s ovoga svijeta. Zraka sunca obasjala joj je zlatnu kosu i bacala svjetlucavu auru oko nje. Halja joj je bila blijedoplava i bogato nabrana pa se činilo kao da je srebrna. I ona je svjetlucala sa svakim korakom. Jedva je primijetio Davida pokraj nje. Mogao je vidjeti samo velike plave oči koje su oprezno zurile u njega i njezinu blijedu, gotovo prozirnu, mliječnobijelu kožu. Zamišljao je da se tako nadvila nad njega pa je zaboravio koliko je krhka. U ogromnoj crkvi sa stropovima vrijednim katedrale, doimala se sitnom i ranjivom. Bojala se, dovraga. Unatoč tomu koliko se ljutio na nju, to mu se nije sviđalo. Krenuo je prema njoj i prešao udaljenost između njih u nekoliko dugačkih koraka. Ispružio je ruku. – Milostiva. Ona razrogači oči vidjevši kako je pristojan, ali nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, stavi sitne prste u njegovu ruku. Kriste, bili su tako meki – i hladni. Čvrsto ih uhvativši u ruku, odvede je do mjesta na kojem su ih čekali sir Adam i biskup. Zavesti mladu, pretpostavljao je, neće mu pasti teško koliko bi trebalo. Mary je bila zabrinutija nego što je mislila da će biti na spomen braka koji joj je nametnut. Hoće li kralj Edward biti ljutit? Hoće li pristati? Nije toliko bila zabrinuta za njega. Barem si je to govorila. Ali kad je sinoć stiglo pismo da se nađe sa sir Kennethom u samostanu i kad ga je vidjela kako stoji na drugom kraju... Trzaj u njezinim prsima govorio je drugačije. Izgledao je tako veliko i snažno. Tako privlačno. Nije se činilo stvarnim da će joj za nekoliko trenutaka biti muž.

Što će učiniti? Kako da se odupre navali osjećaja svaki put kad ga vidi? Bez obzira na to koliko je širom otvorila oči, bojala se da će joj srce uvijek biti slijepo. Njegova je obzirnost samo pogoršavala stvari. Kad je stao pred nju i ispružio ruku kako bi joj ponudio podršku, gotovo je poželjela da je ravnodušan poput Atholla. Bilo je puno lakše nositi se s time nego s dobrotom. Morala je priznati da se tijekom kratkog obreda držala za snažnu ruku kao da joj život ovisi o tome. Imala je čvrst oslonac ako joj dođe da se onesvijesti. Možda je svega bila svjesna, ali živčani su joj završeci divljali. Opet to radi. Stavlja život u muškarčeve ruke. Svaki instinkt kao da je govorio da to ne učini. Ali što drugo može? Sve se naizgled dogodilo brzo. U jednom su trenutku raspravljali o uvjetima sporazuma koji su ostvarili s kraljem – Edward je pristao vratiti joj neke od posjeda u Kentu koji su zaplijenjeni nakon Athollove izdaje – a već u sljedećem stajali su izvan crkve i prolazili formalnost javnog čitanja zahtjeva (iako nije bilo redovnika koji bi prigovorili), što su zapečatili nevinim poljupcem. Barem je trebao biti nevin. Ali kad je prislonio usne na njezine, nalet požude koji joj je projurio venama bio je sve samo ne nevin. Moglo bi se reći bludan. On je to zasigurno osjetio. Pomilovao joj je obraz. Kad je napokon podigao glavu, pogledi im se susretnu u nježnoj jutarnjoj izmaglici. Kao da su bili sami na svijetu. Sve je oko nje nestalo. Nije mogla odrediti što se to osjeti između njih, ali znala je da je bilo važno. Još uvijek ošamućena – ovaj put od poljupca – Mary se iznenadila shvativši da je vjenčanje završilo. Budući da je bila udovica, nije bilo

blagoslova i mise u crkvi nakon bračnih zavjeta. S obzirom na okolnosti, neće biti ni slavlja. Samo tako postala je žena, a njihovo dijete imat će prezime bez obzira na to koliko se „rano“ rodi. Prihvatila je tihe čestitke sir Adama i puno oduševljenijeg biskupa prije nego što se okrenula prema sinu. Ako je žurno vjenčanje ikoga zaprepastilo više nego nju, bio je to Davey. Previše se sramila da bi mu rekla istinu. Reći će mu. Zagrize usnu. U jednom trenutku. – Znam da te je ovo iznenadilo – reče. – Nadam se da nisi razočaran. Znala je da je Davey mislio – nadao se – kako će se udati za sir Johna. Ali bilo je nemoguće pročitati izraz lica njezina sina. Neobična sposobnost da sakrije osjećaje zaboljela ju je sjetivši se kako je to naučio. Opsovala je Atholla, rat i sudbinu jer su njezinu sinu uskratili djetinjstvo. – To je tvoj život, majko. Nadam se da će te sir Kenneth učiniti sretnom. Bilo bi previše nadati se sreći. Mary će biti zadovoljna ako ne bude u potpunosti jadna. – Želim da i ti budeš sretan. – Izgledao je zbunjeno i opet je probode krivnja. Posegne i uhvati ga za ruku ozbiljno govoreći: – Ti si važan dio mojega života. Uvijek si bio, čak i kad nismo bili zajedno. Nije prošao dan, a da te se nisam sjetila. Pogledao ju je i na trenutak se činilo da je nestalo njegove ozbiljnosti. Uhvatila je tračak čežnje koju je i ona osjetila. Shvatila je da su ona i njezin sin sličniji nego što je mislila – oboje su gazili po nepoznatom terenu i nisu znali kako da se otvore jedno drugom. – I ja sam mislio na tebe. Topao val suza navre joj u oči i ona se sretno osmjehne zbog poklona koji joj je dao.

Sir Kenneth – njezin muž – razgovarao je sa sir Adamom i biskupom, ali okrenuo se prema njoj. – Ako si spremna, trebali bismo krenuti. Mary proguta knedlu u grlu. Sustigne je hladna stvarnost i shvati da i ne zna kamo ide. Mogao ju je poslati kamo želi i nju se ništa neće pitati. Iznova ju je iznenadio. – Bojim se da se moram odmah vratiti u dvorac. Pretpostavio sam da ćeš mi se pridružiti, ali ako želiš nešto drugo... – Ne – reče ona. – Dvorac je u redu. – Strahovala je da će je nekamo poslati i željela je što više vremena provesti uz Daveyja. – U redu. Naložit ću da se tvoje stvari prebace u moju odaju. Sir Adam velikodušno nam je ponudio svoju. Mary problijedi. Dragi Bože, dijelit će sobu! Kako se toga nije sjetila? Odjednom pomisao na to da je nekamo pošalje nije zvučalo tako strašno. Okrene se prema sinu. Želja da bude uz Daveyja kosila se sa strahom od svega što će se dogoditi ako bude dijelila sobu s mužem. Neće mi biti zabranjeno ući u ženin krevet... Misli joj je obuzela noć pred njima. Za razliku od prvoga vjenčanja, ne zato što nije znala što očekivati, nego upravo suprotno. Osjeti leptiriće nisko u trbuhu. To nije iščekivanje, to nije... budalo! – Milostiva? – On opet ispruži ruku i izazovno podigne obrvu kao da zna o čemu razmišlja. Uz posljednji bespomoćni pogled na Daveyja, suzbije strah koji je u njoj navirao poput plimnog vala i stavi ruku u njegovu. Iznenadna toplina koja ju je obuzela činila se neobično utješnom. Barem neko vrijeme. Ali kako se sunce pomicalo na horizontu, a dan polako nestajao, strah se udeseterostručio. Mogla je razmišljati samo o nadolazećoj noći. *

Mary je kroz prozor zurila u dvorište, ali baklje nisu pružale puno svjetla i nije vidjela gotovo ništa. Strah koji ju je pratio dok je čekala da joj se novi muž pridruži počeo je nestajati kako je noć odmicala. Bilo je toliko kasno da se počela pitati hoće li uopće doći. Ranije je vidjela kako odlazi s velikom skupinom muškaraca, ali još se nije vratio. Naravno, čekala ga je. Stalno je zurila kroz prozore na tornjevima. Iako ne usred noći. Pratilje su joj otišle prije nekoliko sati; zasigurno je već skoro ponoć. Je li se nešto dogodilo? Je li se predomislio? Prisloni ruku na trbuh provjeravajući ga pod dlanom. Nije bio prevelik, ali zasigurno se promijenila otkad ju je zadnji put vidio. Je li se previše udebljala? Možda ga nije privlačila pomisao da ide u krevet s trudnom ženom? Do sada nije puno razmišljala o svome tijelu. Što ako mu više nije privlačna? Bit će joj drago, naravno. Nema sumnje da će se lakše držati na sigurnoj udaljenosti ako ne bude prisiljena obavljati bračne dužnosti. Ali uopće nije osjećala olakšanje. Praznina u grudima više joj je nalikovala na razočaranje. Pomirivši se s brakom i činjenicom da će je odvesti u krevet, znala je da bi bilo glupo misliti kako može kontrolirati svoju žudnju pa se pomirila i sa strašću. Kako je ono rekao? Svršit će. Obrazi joj se zarumene prisjetivši se nepristojnog hvalisanja. Dok god ostanu sirovi – strastveni – njezino će srce biti sigurno. Kao uvijek, odlučila je iskoristiti situaciju što je bolje mogla. Što joj je drugo preostalo?

Uzdahne i odvuče se natrag do stolice na kojoj je ostavila vez. Krevet s desne strane izgledao je privlačno, ali trudila se zanemariti to. Iako je dan bio dug – dok se smjestila, odgovarala na pitanja i izbjegavala ljude, a vijesti o njihovu braku širile su se dvorcem poput požara – znala je da će, ako pokuša zaspati, ležati u tami potpuno budna. Umjesto toga, može biti produktivna. Usto, gotovo je završila kapicu za bebu. Uložila je mnogo sati u nju i bila je jedan od njezinih najboljih radova. Uzevši naočale, natakne ih na nos i počne raditi. Izgubila je pojam o vremenu, kad se vrata iznenada otvore. Preplaši se, a srce joj skoči u grlo. Bio je to njezin muž. Očito se ipak odlučio pojaviti. Val topline preplavi je čim je ušao. Uzbuđenost, iščekivanje i nervoza stvorili su pravu zbrku u njoj. Iako je imao svako pravo biti tamo, osjećala se kao da je provalio. Dominirao je malom prostorijom. S obzirom na njegovu građu, bilo je neobično što je nikad nije zastrašio. Napadno krupan, mišića iskovanih u sirovu moć, izgledao je poput muškarca rođenog za arenu. Poput gladijatora. Žestoka, primitivna muškost i jedva obuzdana narav dobro su išle uz taj izgled. Ali strah nije bio odgovoran za leptiriće u trbuhu, divljanje srca i trnce na koži. Bio je jednostavno privlačan. Njegova je tamna kosa bila vlažna i padala mu oko lica u blagim valovima. Gdje god da je bio, stigao se okupati. Ali nije se obrijao i tamna brada ocrtavala mu je vilicu koja je već bila previše gruba i muževna. Skinuo je oklop u kojem ga je vidjela ranije i sad je nosio samo ogrtač preko obične lanene majice i hlača. Srce ju je zaboljelo gledajući ga. Da je bar tip žene otporan na to pristalo lice. To bi olakšalo toliko stvari. – Još si budna? Mislio sam da si već u krevetu. – Baš sam krenula – lagala je. – Gdje si bio?

Atholl je uvijek mrzio kad bi ga ispitivala zašto je odsutan, ali Kennethu to očito nije smetalo. – Odjahao sam s Percyjem gotovo do Kelso Abbeyja. Dobili smo dojave o pobunjenicima na tom području. Bili su ondje, ali dok smo stigli, odavno su nestali. – Ne mogu vjerovati da ste se vratili tako brzo. Kelso je poprilično daleko. – Većina je muškaraca ostala. Ja sam se ipak želio vratiti. Od njegova osmijeha, trnci joj prođu kralježnicom. Odjednom je postala svjesna dviju stvari: sami su i vjenčani. Iznenađujuće, nije navaljivao. Otišao je do stola na kojem se nalazio vrč vina, natočio pehar i sjeo na stolicu preko puta nje. Pokušala je ne primijetiti mišićave noge ispružene pred sobom. Ali, dragi Bože, crne kožnate hlače bile su napete preko moćnih mišića njegovih prepona kao druga koža! Izgledao je umorno – mogla mu je vidjeti podočnjake i umor na licu – ali očito nije bio u žurbi. Pogledala je maleni kamin s lijeve strane između njih, ali vatra nije gorjela ništa jače. Bio je to on. Ili ona. Ili možda oboje. Kad bi se samo njezino srce i trbuh smirili. Nije mogla razmišljati. Sve nervoznija zbog tišine, reče: – Iznenađena sam što ti dopuštaju da se tako slobodno krećeš. Njegova se usta iskrive u poluosmijeh. – Primijetila si moje pse čuvare, zar ne? Da, malo su se opustih. Naš je brak pomogao. Percy je gotovo uvjeren u moju odanost. – Sir Adam izvijestio me kako ste uljepšali priču za kralja. Sigurno te ne poznaju dobro ako misle da si promijenio stranu zbog žene. Podigne obrvu. – A ti me poznaješ? Pogledi im se sretnu i ona osjeti rumenilo u obrazima. Bio je u pravu. Ona ga ne poznaje, samo je iznosila pretpostavke. Tako je bilo lakše odgurnuti ga.

– Zapravo, mislim da to ima više veze s mojim skrbništvom nad Davidom. Zašto bih učinio nešto da to ugrozim? Moji su interesi u Engleskoj. Ona osjeti neočekivan ubod razočaranja. – 1 to ti je važno? – Svi činimo ono što moramo, Mary. Ne drži li te to u Engleskoj? Tvoji su i Davidovi interesi ovdje. Ili se protiviš Bruceu? – Naravno da se ne protivim – nesvjesno reče. Potom, shvativši koliko bi izdajnički mogle zvučati njezine riječi, dometne: – Robert mi je dvaput bio zet: oženio je moju sestru, a moj je brat oženio njegovu sestru. Iznimno mi je drag. Jedan je trenutak razmišljao o njezinim riječima, a potom promijeni temu. – To je za bebu, zar ne? – upita pokazujući na kapu koja joj je pala u krilo kad je ušao. Sa zakašnjenjem se sjeti da još uvijek nosi naočale i skine ih što je prirodnije mogla. Kimne glavom. – Mogu li je vidjeti? Dodala mu je kapu i iznenađujuće nervozno čekala dok ju je promatrao s takvom pomnjom da bi gospodin Bureford bio ponosan. – Nevjerojatna je – napokon progovori. Mary si je govorila da ne bi trebala biti toliko zadovoljna. Ali nije mogla zaustaviti eksploziju užitka i ponosa u sebi. – Hvala ti – uspije izgovoriti, posramljena vlastitom reakcijom. – Jesi li ih uistinu prodavala? Ona se ukoči očekujući negodovanje. – Jesam. – I željela je nastaviti. Ali nesigurna u njegovu reakciju, odlučila je to zasad zadržati za sebe. – Oduševljen sam. Sigurno ti nije bilo lako. Suosjećanje? To je zadnja stvar koju je od njega očekivala – i zadnja stvar koju je željela. Dovoljno je loše bilo to što je toliko privlači da ne

može jasno razmišljati. Nije željela da joj se još i svidi. – Nije. Ali to je bilo prije mnogo vremena, ne volim se ni sjećati. Ako je primijetio zid podignut oko njezine prošlosti, nije to pokazao. Vrati joj kapu. – Možda bi jednoga dana mogla meni nešto načiniti? Mary se trzne. Osjećala se kao da ju je netko udario u prsa. Više bi je iznenadilo samo da je to zapravo učinio. Oživjela su bolna sjećanja na sate provedene izrađujući poseban ogrtač za Atholla, a on ga je bacio jedva ga i pogledavši nakon što mu ga je dala. Uložila je svu svoju ljubav u njega, a on ga je odbacio kao da mu ništa ne znači. I nije mu značio. A Kenneth je sad traži da mu nešto načini? Prvi je put primijetila razlike, a ne sličnosti između muškaraca. Iako je dio nje želio da nije. – Možda – progovori dvosmisleno. Proučavao ju je preko ruba pehara kao da je osjetio kako je pogodio u živac i pokušava otkriti izvor. Vratila se poslu kako ga ne bi morala pogledati, ali uporno se ubadala iglom dok ju je promatrao. Kako je vrijeme prolazilo u tišini, srce joj se ubrzalo. Ruke su joj bile vlažne, a grlo suho. Vratili su se leptirići u njezinu trbuhu i prsima. I on se činio poprilično nervoznim. Ustao je kako bi nadopunio pehar mrmljajući nešto o viskiju. Krajičkom oka vidjela je kako ispija velik gutljaj vina prije nego što je lupio peharom o stol. – Hoćeš li to raditi cijelu noć? – pukne. Ona polako spusti kapu, napokon shvativši. Moj Bože, nervozan je! Činilo se nemogućim da ovaj bahati, drski ratnik s mnoštvom obožavateljica može biti nervozan. Bilo je to šarmantno – i poprilično slatko. Nije ni pomislila da bi ga ikada mogla opisati tim dvjema riječima. – Mogu prestati sad ako želiš. Njegovo se ponašanje iznenada promijeni. Opsovao je i provukao prste kroz još uvijek vlažnu kosu. – Dovraga, žao mi je. – Opet joj je

poklonio dječački osmjeh koji je uz tup udarac sletio ravno na njezina prsa. – Nikad ovo nisam radio. – Ona podigne obrvu, a on se nasmije. – Imao bračnu noć – objasni. Ona jest, ali ništa u vezi s tom noći nije ju podsjećalo na ovu. Tada je bila preplašena djevojka, neupućena u ono što će se dogoditi i zadivljena svojim znatno starijim mužem. Bila je toliko stidljiva i zaplašena da mu je jedva uputila nekoliko riječi. Pamtila je razočaranje, bol i sram. Sad je žena, samo nekoliko godina mlađa od njega, s teškom prošlošću, ali jača. Hrabrija. Mudrija. Više nije sanjala zgodnog viteza, znajući da ne postoji heroji, nego samo muškarci. Još uvijek je možda bila prestrašena, ali zbog iščekivanja. Zbog toga koliko je to željela. Koliko ga je željela. U posljednjih nekoliko minuta razgovarao je s njom više nego Atholl za cijeloga njihova braka. – Pretpostavljam da će biti kao bilo koja druga noć – ona reče pokušavajući ostati ozbiljna. – Ali ako želiš, možemo čekati... Bila je to kriva stvar za reći. Ili možda prava stvar. Prehodao je prostoriju u tri koraka i podigao je sa stolice na noge. Obavio ju je rukama. – Nema šanse, draga moja. Nećeš se tako lako izvući. Izvući. S njegovim rukama oko sebe i slasnom toplinom koju je osjećala u cijelome tijelu, bila je sigurna da bi to trebala željeti. Trebala.

17. POGLAVLJE

C

io je dan proveo u iščekivanju. Kad je Kenneth ušao u sobu, bio je spreman podići je, baciti na krevet i nestati u bezumnom zaboravu. Nije bio sa ženom od...

Nije želio razmišljati koliko je prošlo. Je li uopće vodio ljubav s drugom ženom nakon one noći u Dunstaffnageu? Nije se mogao sjetiti. Lažljivac. Isprva je bio ljutit, a potom prezaposlen, dovraga. Usredotočio se na svoje mjesto među Čuvarima. Bilo je prilika, samo nije bio baš zainteresiran. Bilo bi previše čak i da se nije morao truditi. To zasigurno nije objašnjavalo sav trud koji je uložio za nju. Unatoč suši i činjenici da ga je muškost boljela od samog pogleda na nju, trudio se ići polako. Udvarati joj se. Zavoditi je. Zadovoljiti je. Nije bilo ničega što bi ga trebalo činiti tako prokleto nervoznim. Nervoznim? Dovraga, nikad nije bio nervozan u društvu žene. Nikad. Čak ni kad je bio mlad i dovoljno neiskusan. Ali opet, nikad prije nije vodio ljubav sa svojom ženom. Nikad mu nije bilo važno kako će završiti. Želio je da bude savršeno. Zbog njegova zadatka, naravno. Međutim, u trenutku kad ju je uzeo u naručje, nervoza je nestala. Opet je stajao na čvrstom tlu. Bez razmišljanja. Bez razgovora. Vrijeme je da ih preuzmu nagoni. – Nisam se pokušavala izvući – ona prošapće. – Nisi? – Ruku joj polako spusti niz kralježnicu. Volio je kako mu drhti pod prstima. Mary odmahne glavom.

Izgledala je tako slatko da ju je morao poljubiti. Zastenje i ustima prekrije njezina. Glad se u njemu probudi poput oluje, ali želio je ići polako. Okusiti medene usne slatkim poljupcem. Blago i senzualno plesati ustima po njezinim. Ali, dovraga, bila je tako dobra. Prodirao je jezikom dublje i dublje u njezina usta kako je želio voditi ljubav s njom. Stisne je rukama kako bi mu bila bliže, a onda ga zaustavi njezin trbuh. Dovraga, kako se nije sjetio bebe? Podigne glavu. – Možda ovo nije dobra zamisao. Izraz mu se u sekundi promijenio iz nježnog i uzbuđenog u blijed i potišten. I u još nešto što nije mogao odrediti: gotovo ranjivo. Ona spusti pogled i pokuša se istrgnuti. – Naravno. Gledam svoje tijelo svaki dan pa nisam primijetila koliko se zasigurno promijenilo. On se namršti. O čemu, pobogu, priča? Kako nije ni pomislio na to, trebala mu je minuta da shvati na što misli. Uhvati je prije nego što je uspjela pobjeći. – Promijenila si se. Još si ljepša nego prije. – To ništa ne znači – ona reče zajedljivo. Kenneth se nasmije. – Pretpostavljam da je to bila tvoja namjera. – Nije porekla. – Bila si premršava. Vjeruj mi, draga, obline su te učinile samo ljepšom i još poželjnijom. Ako želiš, možeš se sama uvjeriti. – Bilo mu je drago vidjeti kako se zarumenjela, ali, nažalost, nije iskoristila ponudu. – Brinem se za dijete. Je li to?... Ne bih ga želio ozlijediti... Sramežljiv osmijeh pojavi joj se na licu. – Djetetu se ništa neće dogoditi. Crkva to možda ne odobrava, ali vjerujem da muževi često dijele krevet sa ženama sve do kraja trudnoće. – Jesi li sigurna? Ona kimne i to je bilo dovoljno. Uzme je u naručje – ili u ruku, jer ju je s lakoćom mogao podići jednom rukom – i odnese je do kreveta.

Polegavši je nježno na pokrivač, počne skidati čizme, ogrtač i majicu. Gol do pasa, okrenuo se i vidio da ga uznemireno promatra. – Što nije u redu? Zabrinuto ga pogleda. – Tvoja ruka. Boli li jako? Nikada ti nisam zahvalila za ono što si učinio za Daveyja. – Naježi se. – Da nisi bio ondje... On sjedne na rub kreveta i nagne se prema njoj, stavivši joj prst na usta kako bi je spriječio da dovrši rečenicu. – Nemoj razmišljati o tome. Ali nema na čemu. – Malo pomakne ruku. Bila je ukočena i još uvijek ga je boljela, ali osjećao se iznenađujuće snažno. Zahvaljujući sestri. – Rana dobro zacjeljuje. Uskoro bih trebao moći nastaviti obavljati dužnosti na ratištu. Samo ne tako uskoro. – Da bar nešto mogu učiniti. Krv mu proključa od nevine želje. Sjetio se puno stvari koje bi mogla učiniti. Ali to će čuvati za predstojeće dane. Ispružena na krevetu pred njim, zlaćane kose razlivene po jastuku, bujne figure prekrivene tankom spavaćicom i baršunastim ogrtačem labavo povezanima oko struka, sićušnih stopala koja su virila ispod njega, činila je dovoljno. Duboko udahne i prstom pređe preko bujnih oblina i grudi. Čuo je kako je uzdahnula, a kad je podigao pogled prema njezinu licu, vidio je kako je preplavljuje požuda. Ona razdvoji usne. Kapci su joj postali teški. Obrazi joj se zarumene. Bila je to jedna od najerotičnijih scena koje je vidio. Jednim je dodirom mogao probuditi njezinu strast, jednako uzavrelu i divlju kao što je bila njegova. Požuda mu je kolala venama. Srce mu počne udarati, a muškost mu se ukruti i počne napeto pulsirati u hlačama. Želio je uzeti njezinu sićušnu ruku i staviti je oko sebe. Želio je osjetiti vlažnu toplinu njezinih usta. Ali

više od svega, želio je ući duboko u nju dok ne prizna da između njih postoji veza. – Ima nešto što možeš učiniti – reče hrapavim glasom, a toplina u očima odala je što točno misli. Pravila se šokiranom. – Tražite li da vam platim tijelom, gospodine lorde? On se zločesto naceri. – Da. I dobro ćeš platiti. Počevši od sada. – Prstom joj je pronašao bradavicu i počeo sićušnim pokretima kružiti oko vrha dok se nije ukrutio. Jedva se suzdržavao da joj ne podere ogrtač i spavaćicu i stavi je u usta. Grudi su joj bile nevjerojatne. Tako pune i zrele. Ali ovo se neće vrtjeti samo oko požude. Zavest će svoju mladenku makar mu to bilo posljednje što će učiniti u životu. Želio je da ga preklinje. Mary se nije mogla micati. Svaki je živčani završetak u njezinu tijelu gorio i izvijao se u smjeru njegova prsta. Mili Bože, što joj to radi? Ovo se uopće ne odvija kako je planirala. Zamislila je brz i strastven čin. Ako je moguće, u mraku. A ne ovakvu intimu. Ne razgovor. Ne golicanje. Ne sporo, mirno zavođenje. Kao pauk muhu, mamio ju je u svoju opasnu mrežu. Osjetila je kako klizi i upada u mjesto puno zbunjujućih osjećaja. Mjesto na kojem će biti ranjiva i nezaštićena pred osjećajima koje nije željela osjetiti. Morala se pribrati. Otvoriti oči i trgnuti se. Strast, ne nježnost. Požuda, ne intimnost. Ali što ga je bolje upoznavala, to je bilo teže oduprijeti mu se. Nije bio samo zgodan, podao gad koji ju je namamio jednom strastvenom noći. Još je uvijek bio bahat i drzak i još mu se uvijek previše žena bacalo pod noge, ali ispod čvrste fasade bio je dobar, pažljiv i, s vremena na vrijeme, iznenađujuće sladak. Gledajući u tu divlju, nametljivu fasadu, nikada to ne biste rekli. Ali ona je znala.

Kad bi je samo prestao tako gledati. Kad bi je samo prestao tako dirati. Jednim vještim prstom preuzeo je kontrolu nad njezinim tijelom. – Sviđa li ti se ovo, draga? – nježno reče. Željela mu je reći „ne“. Nije željela produljivati stvari više nego što je potrebno, ali grudi su joj bile tako teške. Bradavica joj je pulsirala, žudeći za nečim drugim. Silno se trudila oduprijeti se. Ali želja se naposljetku nagomilala toliko da se više nije mogla suzdržati. Opet ju je obuzimao osjećaj nemira i nestrpljivosti. Tiho je zastenjala izvijajući mu se pod prstima. – Molim te. Napokon je uhvati za dojku i palcem i kažiprstom počne joj trljati bradavicu. Sjetila se topline njegovih usta preko halje prošli put... Opet zastenje i val topline preplavi joj međunožje. Prestao je polako je zavoditi. Zarežao je i prekrio joj usta svojima, bezumno joj stišćući dojku točno onako kako je željela. Njegova su se nevjerojatna prsa nadvila nad njom, gola i topla. Nije si morala govoriti da podigne ruke i stavi ih na njega – učinila je to nagonski. Toplina dodira odzvanjala joj je tijelom. Koža mu je bila glatka, što je bilo neobično s obzirom na čvrsti zid mišića ispod. Mišića koji su se napinjali i gorjeli od njezina dodira dok mu je rukama lutala po širokim ramenima. Poljubac mu je svake sekunde postajao sve strastveniji, agresivniji, a jezikom joj je neobuzdano i požudno istraživao usta. Osjetila je pritisak njegova ukrućena uda na preponama. Trenutak potom počeo joj je rastvarati ogrtač. Da, pomisli. Upravo je to željela. Ubrzano i zaluđeno. Uzavrelo i strastveno. Zastenjala je ohrabrujući ga i rukama kliznula preko njegovih leđa do struka, povukavši ga prema sebi.

Ali on je imao više kontrole od nje. Upravo kad je pomislila da će otpustiti hlače, zadignuti joj spavaćicu i zariti se u nju, povukao se progunđavši: – Ne tako brzo, slatkice. Imamo cijelu noć i namjeravam iskoristiti svaku minutu. Kenneth je vidio kako je razrogačila oči gotovo kao da se boji. – Je li t-to... potrebno? – On je pogleda ispod oka, a ona žurno objasni: – Stvar je u tome da sam imala dug dan, a sigurna sam da je i tebi bilo tako. Umorna sam. Umorna? A nekoliko sekundi prije izvijala se u njegovu naručju, tijela poput bačve baruta spremne eksplodirati? Čvrsto stisne usta pretpostavljajući o čemu se radi. Očito je još uvijek željela samo jednu stvar od njega. Ali nije joj namjeravao dopustiti da određuje pravila u njihovu bračnom krevetu. Nesvjesno, njegova je mladenka upravo izazvala muškarca koji se tome nije mogao oduprijeti. Ljutnju je sakrio iza zadovoljna osmijeha. – Naravno. Razumijem. Možemo ići brzo ili sporo koliko želiš. Ona u nevjerici podigne obrvu. – Doista? – Doista. Samo će se pobrinuti da ne poželi kraj. Oprezno ga je promatrala. Pametna djevojka. Bez najave, počne odvezivati pojas na njezinu struku. Ona ga uhvati za ruku. – Š-što radiš? – Ne možemo završiti s tim dok nosiš svu tu odjeću. Ona opet razrogači oči i zaštitnički navuče rubove ogrtača preko dojki. – Sviđa mi se ova odjeća.

Kenneth slegne ramenima. – Kako želiš. Možeš ostaviti spavaćicu, ali skini ogrtač. – Izazovno se osmjehne. – Ići će brže ako nam ne bude smetao. Pogleda ga ispod oka pretpostavljajući da je nešto naumio. Iznenađujuće, prvi put, učinila je što je tražio. Ustala je, odvezala pojas, maknula ogrtač s ramena i bacila ga na škrinju u podnožju kreveta. On duboko udahne, ometen tijelom otkrivenim pod tankim, bolno prozirnim komadom odjeće. Grudi su joj se napinjale kroz tkaninu, očito veće nego kad je spavaćica izrađena. Ljupke dojke koje je pamtio narasle su u dva čvrsta, okrugla brežuljka velika i zrela poput bresaka. Bradavice veličine bisera bile su napete ispod tkanine. Isti je takav osjećaj imao u hlačama. Zastenjavši, oštro skrene pogled prije nego što ga zbuni. Dovraga, već je bio zbunjen. Ali njegova je ženica pokazala adute i bio je spreman učiniti bilo što kako bi pobijedio. Ustao je i počeo skidati hlače, što nije bilo lako s obzirom na to koliko se uzbuđeno osjećao. Ispustila je zvuk nalik skvičanju. – Što radiš? On se osmjehne, napokon uspješno otpustivši hlače. – Spavam gol. – S-stvarno? – Svaku noć. Pogledi im se sretnu. Isprva je mogao vidjeti kako se mršti gotovo kao da je shvatila što namjerava. Ali prije nego što je uspjela išta reći, skine hlače. Zagrcnula se, a on se trudio ne nasmijati se. Izvukavši noge iz nogavice, šutnuo je hlače u stranu. Gol poput grčkih kipova čije je slike jednom vidio, ponosno je stajao pred njom. Ako joj se sviđalo njegovo tijelo, u redu je da joj ga pokaže cijelog.

Skrene pogled prema krevetu, zadovoljan što je njegov postupak izazvao primjerenu reakciju. Zurila je u njega kao da pokušava zapamtiti svaki detalj njegova tijela. Ali bila je tvrdoglavija nego što je mislio. Oči joj polete prema njegovima. Polizala je usne. – Bi li ti smetalo da ugasimo svijeće? Bojim se da sam poprilično sramežljiva. Stisne usne. Mala lisica! Bila je daleko od sramežljive. Zaustio je odbiti je, kad je rekla: – Osim ako ti je teško raditi u mraku. Umalo se ugušio. Ako mu je teško? Bože, nije li vidjela veličinu njegove erekcije? Ali stisne čeljust i prihvati izazov. Bez riječi odšeće do svijećnjaka na polici i ugasi svijeće te lampu na noćnom ormariću pokraj kreveta. U sobi je na trenutak vladao potpun mrak, ali kad su mu se oči priviknule, shvatio je da tračak svjetla još uvijek dolazi iz kamina. Bilo je to više nego što mu je trebalo. Usredotoči pogled na ženu u krevetu i osmjehne se poput grabežljivca. – Ako nemaš više zahtjeva, što kažeš da počnemo? Mary je znala da je pogriješila. Nekako je otkrio što pokušava. Još gore, shvatio je to kao izazov i pretvorio ga u neku vrstu natjecanja. Srce joj je divljački udaralo kad je čula korake kako se približavaju krevetu. Nažalost, nije bilo ni približno dovoljno mračno i još ga je uvijek mogla dobro vidjeti. Bio je nevjerojatan. Može li tako mišićav muškarac biti divan? Ako može, on je bio. Njegovo je tijelo bilo poput kipa. Ogromnog, savršeno isklesanog kipa. Bilo je teško gledati samo u jedan njegov dio, od širokih ramena i mišićavih ruku, preko isklesanih prsa prepunih napetih mišića do teških, moćno građenih prepona. A postojao je još jedan njegov dio. Njegov muški dio koji ne bi trebala primjećivati, ali je previše gledala u njega s nedjevičanskom znatiželjom. Debeli mesnati stup s nateklom

kapuljačom koji mu se napinjao iznad pupka. Krutog i crvenog, željela ga je dotaknuti. Osjetiti ga u rukama. Krevet se nagnuo pod njegovom težinom kad se uvukao pokraj nje. Na trenutak, jednostavno je ležao uz nju u tami. Bila je toliko uzbuđena, tako bolno svjesna njegove prisutnosti, da je postajala sve nervoznija. Mora li biti tako prokleto vreo? Tijelo mu je zračilo toplinom, a njezina se koža zarumenjela i postala pretijesna. On je gol. Pokušaj ne misliti na to. Ali nije si mogla pomoći. Zamišljala je kako bi bilo osjetiti tu vrelu kožu pritisnutu uz sebe. Mučio ju je. I znao je to. – Jesi li još umorna, Mary? Prokletnik. – Malo – ona reče, dok joj je tijelo žudjelo za dodirom. Uzvrpoljila se. – Krevet ti nije udoban? – upita je nevino. – Krevet je u redu – pukne. – Samo sam čuo da se vrpoljiš... – Nisam se vrpoljila! Kenneth se okrene na stranu i počne s pakleno sporom igrom iscrtavanja svakog centimetra njezina tijela prstom, sve dok nije počela bolno čeznuti – da, bolno – za punim pritiskom njegove ruke. Bila je uzbuđenija nego ikada u životu. – Imaš li još naputaka, Mary? Ili ćeš mi dopustiti da nastavim? Nešto ju je potaknulo na borbu. Neće mu dopustiti da je pregazi. Podigne nos. – Ništa mi ne pada na pamet, ali obavijestit ću te ako nešto iskoči. – Nešto je iskočilo – promrmlja razdražljivo.

Mary se osmjehne, sretna što nije jedina koja pati. – Što si rekao? – upita nevino. Odgovori joj poljupcem. Vrlo sporim, stručnim, dubokim poljupcem. Poljupcem koji joj je odaslao trnce do nožnih prstiju. Poljupcem od kojeg su joj udovi postali teški, a kosti se rastopile. Poljupcem zbog kojeg ga je željela svim srcem. Zavodio ju je, i ako Mary nešto ne učini, znala je da će uskoro izgubiti. Bila je već na pola puta. Morala je pronaći način da uzme stvari u svoje ruke. Bio je okrenut na stranu, napola se naslanjajući na nju. Mogla je osjetiti krutu muškost na trbuhu. U glavi joj se pojavi njegova slika kako drži ukrućen ud. Činjenica da se slika preklapala s prijašnjom željom da ga dotakne učinila je tu mogućnost još privlačnijom. Ako se tako zadovoljavao, bi li mu se svidjelo da i ona to učini? Iskušavajući svoju teoriju, spustila mu je dlan s ramena, preko prsa, lagano prstima iscrtavajući put niz njegove krute trbušne mišiće. Znala je da je na dobru putu kad se ukočio, zastao s poljupcem i napeo mišiće. Zastenjao je kad je vrhom dlana dotaknula nabrekao glavić. – Što radiš? Omotala je prste oko njega, a on je zajecao, nagonski joj se nabivši dublje u ruku. Čudila se tomu. Osjećaju u ruci. Koža mu je bila tako vrela. Baršunasta tanka rukavica na čeliku. – Mislim da je očito – reče. – Želim te dodirnuti. – Podigne glavu i u tami uhvati njegov pogled. Polako počne pomicati ruku kako je to on činio. Opet je zastenjao, zatvorivši oči kao da ne može podnijeti toliko užitka. – Nadam se da je ovo u redu? – Oh, Bože – reče, prekrivši joj ruku svojom, uspostavljajući ritam koji mu odgovara. – Bože, tako je dobro. Sanjao sam o tome. – Jesi li?

Činilo se da ne može odgovoriti. Promatrala je kako se užitak nakuplja u njemu. Vidjela je kako mu se lice grči i napinje dok se borio protiv neizbježnog. Pulsirao je u njezinoj ruci. Rukom je pronašao rub njezine spavaćice, zavukao prste ispod i protrljao joj međunožje, a val užitka bio je toliko snažan da je umalo zaboravila pomicati ruku. Prstima je zaronio unutra. Više se nisu igrali. Milovao ju je i zabijao prste, pripremajući je za sebe. Čula je kako ubrzano diše. Osjetila je kako mu se tijelo grči. Kad je maknuo ruku, okrenuo se i namjestio između njezinih nogu, znala je da je pobijedila. Požuda. Osjetila je kako pucketa u zraku između njih. Bio je zaluđen njome kao i ona njime. Šah... mat. Kenneth je znao da bi je trebao zaustaviti, ali dok ga je njezina meka, malena ruka milovala, nije se mogao oduprijeti. Mogao je razmišljati samo o tome kako želi ući u nju. Želio je to toliko žarko da ga je boljelo. Ali kad se nagnuo nad nju i pogledao je u oči, znao je da mora pronaći način da se ohladi. Kad bi znala koliko je lako kontrolirati ga, nikada ne bi uspio srušiti zid koji je podigla između njih. Zbog toga joj je morao uzvratiti. Prije negoli je shvatila što namjerava, kliznuo joj je niz tijelo i namjestio lice između njezinih nogu. – Što to?... Ovlaš je dotakne usnama. – Oh!

Ona se izdigne, a on iskoristi priliku i ugura joj ruke ispod stražnjice kako bi je mogao mirno držati. Opet ju je poljubio trljajući vilicom brežuljak, dok je jezikom klizio po njoj dugim, mirnim pokretima. Imala je tako dobar okus, tako meka i svilenkasto glatka, da je se nije mogao zasititi. Ustima i jezikom vodio je ljubav s njom, a leđa su joj se izvijala i kukovi podizali prema njegovim nestrpljivim usnama. Teško je disala, a uzavreli kratki jecaji odzvanjali su mu u ušima. Znao je da bi mogla svršiti, ali namjerno nije žurio sve dok se ne počne izvijati u agoniji. Podigne glavu i pogleda je. Blago zaobljen trbuščić probudio mu je neobične osjećaje u grudima. Glas mu je bio začuđujuće grub kad je progovorio. – Pogledaj me, Mary. Pogled joj je bio mek i neusredotočen, toliko pun požude da mu se kurac zgrčio. Gledajući je u oči, palucao je jezikom. Drhtala je. Bila je njegova. Držao je usta na njoj pružajući joj užitak za kojim je žudjela, dovodeći je do ludila. Mary se nikada u životu nije osjećala toliko povezana s nekim. Gledajući ga u oči dok ju je tako ljubio... Nikada nije maštala da bi mogla dijeliti takvu intimu s nekim. Kad je napokon dobila ono za čime je čeznula, bila je toliko umorna da mu je zaboravila uzvratiti. Užitak nije ni počeo nestajati kad je osjetila kako ulazi u nju. Kako je ispunjava. Postaje dio nje. Prisilio ju je da ga gleda u oči kad se nabio u nju do kraja. Barem si je to govorila. Nije mogla skrenuti pogled. Isprva se kretao polako. Ali onda je borba postala previše za oboje. Nabio se jednom. Dvaput. Potom se njegovo tijelo ukočilo i počelo tresti kad je stao svršavati u valovima.

Nakon što su završili, oboje su bili preumorni za razgovor. Maknuo se s nje i uzeo je u naručje. Začuđujuće, nije se opirala. Netko je pobijedio, ali tko?

18. POGLAVLJE

M

ary se probudila zbog topline sunčevih zraka na licu i s mirisom cvijeća u nosu. Protegnula se poput lijene mačke na suncu. Zasigurno je grijeh osjećati se tako dobro? Otvorivši oči, otkrila je izvor mirisa. Buketić lavande ležao je na jastuku pokraj nje. Osmjehnula se i približila je nosu kako bi upila nježnu aromu. Svjesna da je čovjek koji joj je dao poklon gleda s druge strane sobe gdje je stajao nad kantom za umivanje s britvom u rukama, podigne obrvu. – Danas je na redu cvijeće? Prvoga jutra iznenadio ju je toplom kupkom. Drugoga lijepom trakom (nije imala srca reći mu da ju je sama izradila). Trećega jutra njezinim omiljenim kolačićima koje je spomenula dan prije. A danas joj je dao cvijeće. Kao da nije bilo dovoljno teško oduprijeti se njegovoj zavodničkoj strasti noću, sada se morala nositi i s udvaranjem danju. Ali, čak i znajući da mu je sve to samo natjecanje i da pažnja neće potrajati, nije si mogla pomoći da se ne osjeća sretno – i ganuto, više nego što je željela priznati. Nikada prije nije razmišljala o romantičnim gestama, ali nije mogla poreći da joj je godilo. Geste su možda imale svrhu, ali pomno ih je birao. – Sviđaju li ti se? – Namršti se. – Znam da si rekla kako su ti ružičaste ruže najdraže, ali nisam bio siguran da bi to bilo mudro s obzirom na moju nedavnu promjenu strana. – Mislim da ne bi. – Ružičasta ruža postala je pobunjenički simbol Bruceovih simpatizera nakon što je Isabella MacDuff, grofica od Buchana, stavila jednu na ogrtač prije nego što su je zatvorili u kavez. Mary se nesvjesno naježi i izbaci sliku iz glave. Znala je koliko je bila blizu da podijeli sudbinu s nom. Ali to je sada iza nje. – Savršeno je – reče i još jednom pomiriše mali buket. – Nemoj mi reći da si ih sam ubrao.

Spustio je oštricu s čeljusti – vrlo čvrste, vrlo muževne čeljusti – i napravio grimasu. – Da bar jesam. Poslao sam štitonošu da ih ubere. Svojega štitonošu koji tek mora naučiti držati jezik za zubima. Pokušala je ne nasmijati se. – Naštetio je tvojemu zastrašujućem ugledu, zar ne? – Više nego što možeš zamisliti – reče teško. Mary se uozbilji. – Ne moraš to raditi, znaš... što god da radiš. Pogledi im se sretnu i nastave se gledati u tišini. Svaki put sve duže. Postajalo je sve teže skrenuti pogled. Je li shvatio njezine riječi kao izazov da odustane? Jer nije željela da tako ispadne. – Da, moram – nježno reče, a potom se razvedri. – Ne brini se, primio sam već dovoljno šala na svoj račun, preživjet ću. – Ti? Zašto bi tebe netko zadirkivao? Koliko ja vidim, nepodnošljivo si savršen. Bahat osmijeh pojavi mu se na licu. – Misliš? Pitao sam se hoćeš li ikada primijetiti. – Htjela sam reći da mi je mučno od tebe. – Baci jastuk na njega. On se nasmije, uhvati ga u zraku i baci natrag. Okrenula se na leđa i zurila u strop dok se on spremao. Kao i svakoga jutra, ona se pravila da ga ne gleda, a on se pravio da to ne primjećuje. Koliko će moći tako se igrati? Jer je to upravo bilo to, igra... nije li? Ali nije se činilo kao igra, činilo se kao stvarnost. Noću je bilo lako pretvarati se da drži osjećaje pod kontrolom. Mogla se izgubiti u strasti, zaspati i ne razmišljati o tome – ne suočiti se s činjenicom da je, svaki put kad bi je držao u naručju, svaki put kad bi je dotaknuo tako nježno da se topila, svaki put kad bi je pogledao u oči dok je ulazio u nju, postajalo sve teže i teže uvjeriti se da joj to ništa ne znači.

Ostajala je bez mogućnosti da mu uzvrati. Bila je početnica koja se u umjetnosti strasti borila protiv učitelja. Koliko će još načina uspjeti pronaći da mu skrene pozornost? Da se vrate na požudu. Danju je bilo gore. Danju nije imala gdje sakriti te osjećaje. Rukom je protrljao čeljust tražeći mjesta koja su mu možda promakla pa obrisao lice vlažnim ručnikom. Kad je završio, stao je uz krevet i pogledao je. – Voda ti se hladi. Mary ga prostrijeli pogledom. Iako mu je lice odavalo ravnodušnost, znala je da joj se smije. – Nema veze. Hladna kupka može biti... okrepljujuća, ne misliš li? – Mislim da sam zaslužio gledati s obzirom na to da ti svako jutro uspijem prirediti kupku a da te ne probudim. – Odmahne glavom. – Spavaš kao medvjed. Donedavno nije, ali odlučila mu je to prešutjeti. – Sramim se, sjećaš se? Ali znao je u čemu je zapravo stvar. Bilo ju je sram. – Želim te vidjeti. Cijelu. Ona skrene pogled. – Ima puno toga za vidjeti. On se nasmije, sjedne na rub krevet i podigne joj bradu prema sebi. – Predivna si. – Muškarci to uvijek kažu kad nešto žele. On se zacereka. – Možda si u pravu. U tom slučaju, okupaj se u privatnosti. Zasad. Ali nećeš mi se zauvijek skrivati. Vidjet ću te... uskoro. – Ustane. – Što radiš poslije? Ona uzdahne razmišljajući koliko ga dugo... Zaustavi se. Mili Bože, kako se dogodilo tako brzo? Je li uistinu počela mjeriti dane po tome koliko ga dugo neće vidjeti?

Prsa joj se stisnu. Bila je to istina. Tijekom dana, bio je zauzet svojim dužnostima. Ponekad bi ga vidjela na dvorištu kad je bila u mogućnosti gledati Daveyja, i tijekom obroka, naravno, ali pripadao joj je tek kad su navečer bili sami. Osim što joj nije pripadao. Otvori oči. – Kao i uvijek – reče. – Između molitve i objeda, vest ću s drugim ženama i slušati dvorske tračeve, odgovoriti na jedno pismo i, ako je Davey danas u dvorcu, gledati ga kako vježba u dvorištu. – Ah, šteta. Nadao sam se da bi mogla imati nešto vremena. Ona se razbudi nadajući se da ne izgleda nestrpljivo kako se osjećala. – Vremena? – Da... da idemo jahati. Umoran sam od gledanja u iste kamene zidove. – Ali možeš li? – Mary se zarumeni. – Mislim, jesu li ti dopustili da sam napustiš dvorac? Usta mu se iskrive. – Da, Percy je valjda shvatio da ne predstavljam prijetnju. Mary se osmjehne. Muškarac nije bio ništa drugo osim prijetnje. – Što si rekla? – Oči mu veselo zasjaju. Mrko ga pogleda shvativši da je zacijelo izgovorila svoje misli na glas. – Ali ako si prezaposlena... – Nisam – prekine ga prebrzo. Ipak, nije mogla sakriti uzbuđenje. I ona se osjećala zatočeno. – Voljela bih poći na jahanje s tobom. – Namršti se i nagonski stavi ruke na trbuh. – Iako nisam sigurna da bih trebala. Činilo se da razumije čega se boji. – Ne brini se. Bit ćeš savršeno sigurna. Neću dopustiti da ti se išta dogodi.

Rekao je to pogledavši je tako da se pitala što smjera. Poznavajući ga, pretpostavljala je da je smislio nešto proračunato kako bi je iscrpio. Ako je nešto naučila o svom vatrenom mužu, bilo je to da ne odustaje. Kennethu je ponestajalo ideja. Budući da se nikad nije toliko trudio osvojiti žensko srce, nije baš imao puno romantičnih gesta u rukavu. Pokloni su mu dolazili instinktivno (što je zvučalo bolje nego slučajno) i to je do sada dobro funkcioniralo. Uživala je u kupki – iako mu nije željela udovoljiti kupajući se pred njim – kao i u traci i kolačićima. Ali žena je bila tvrdoglava – i previše sumnjičava. To ju je činilo prokleto pametnom. Ovo nije lako kao što je mislio. Ipak, morao je priznati da mu na jednome mjestu izazovi nisu smetali. Gotovo se veselio doznati što će učiniti navečer kako bi izgubio kontrolu. Možda je pobijedila u nekoliko borbi, ali znao je da će on dobiti rat. Njegovu požudu uskoro neće biti tako lako probuditi i tada će opet imati kontrolu. Znao je da će s vremenom osjećaj nečega novog nestati i njegovo će zanimanje oslabjeti kao i uvijek do sada. Namršti se. Neće li? Zasigurno još nije. Obuzme ga uznemirujuća pomisao: što ako nikad ne oslabi? Naravno da hoće. Samo zato što Mary nije nalik ijednoj ženi koju je upoznao ne znači da će mu se promijeniti život i način razmišljanja. Voli raznolikost. I jednostavnost. Barem je volio. Ali borba s njegovom nejednostavnom ženom koja nije toliko željna ugoditi mu pokazala se zanimljivom. Namršti se ostavljajući uznemirujuću misao po strani dok je otvarao vrata.

Bilo mu je drago što je sama. Neke od dama nisu bile baš suptilne u pokazivanju zanimanja za njega, što ga je uznemiravalo – i ljutilo. To su njezine prijateljice, trebale bi se tako ponašati. Doznavši koliko je patila u prvom braku, zadnja stvar koju je želio bila je podsjetiti je na Atholla. Spazio je njezin ogrtač s kapuljačom, rukavice i čizme. – Jesi li spremna? – Nacerio se pretpostavljajući da je spremna već neko vrijeme. Ona kimne glavom, a on je uhvati za ruku i izvede iz prostorije pa niz stubište u dvorište. Čekala je vani dok je on otišao po bojnoga konja. Nije ga bilo samo nekoliko minuta, ali to je bilo dovoljno da je Felton pronađe. Kenneth osjeti kako mu krv počinje ključati. Ako se nadao da će brakom stati nakraj Feltonovu zanimanju za njegovu ženu, razočarat će se. Kopile je bilo bijesno, ali dobro je to skrivao usmjeravajući zlobu prema Kennethu. Prema Mary, bio je pravi engleski kavalir, šarmantan i brižan koliko može biti. S druge strane, Kenneth je osjećao svaki tračak njegove barbarske prirode. Kad je vidio Feltonovu ruku na ruci svoje žene, nagonski je poželio izvaditi sjekiru. Posesivnost koja ga je uhvatila bila je primitivna i neporeciva. Ljubomoran je, shvatio je. Duboko je i patetično ljubomoran, a ne može učiniti ništa u vezi s tim. Da ga je Felton odlučio podbosti u tom trenutku, Kenneth se vjerojatno ne bi mogao obuzdati. Mary je sigurno nešto osjetila i pažljivo maknula ruku. Pogled mu se tek tada počeo bistriti. – Kamo ti misliš da ideš? – Felton upita. Kennethu je bijes očito pomutio razum jer se nije mogao oduprijeti da ne pukne i zajedljivo mu, ali iskreno odgovori: – Ostaviti Bruceu

poruku sa svim engleskim tajnama. Što ti, dovraga, misliš? Idem na jahanje sa svojom ženom. Znao je da je previše naglasio posljednje dvije riječi kad je Mary razrogačila oči. Felton ga, međutim, pogleda ispod oka. – Nemaš dopuštenje napustiti... – Naravno da imam. Provjeri kod Percyja. Iako to nije tvoja stvar. – Samo zato što je znao da će razljutiti gada, morao je istaknuti: – Možda si trenutačno prvak, ali ne primam zapovijedi od tebe. Kao nasljednik grofovije, Kenneth mu je bio nadređen. Feltonovo je lice pocrvenjelo. – Trenutačno? Mislio sam da si možda umoran od poraza... s obzirom na to koliko si puta završio iza mene, ali kad se odlučiš prestati skrivati iza te ozljede, s veseljem ću ti ispuniti želje. Vidjet ćemo jesu li te barbari nečemu naučili. Kenneth iskorači, spreman pokazati mu čemu su ga točno barbari naučili. Šakom bi unakazio Feltonovo iritantno lice da nije osjetio ruku na sebi. Ruku svoje žene. Pomisao da ga nešto tako maleno može zadržati bila je potpuno smiješna. Ali, spustivši pogled i spazivši njezinu sićušnu ruku u rukavici na sebi, znao je da ta pomisao uopće nije smiješna. Kako je to, dovraga, učinila? Kad bi mu narav planula, ništa ga ne bi moglo spriječiti. Nije razmišljao, nije bio razuman, samo je reagirao. Zbog toga ju je tako teško kontrolirao. Ali jednim nježnim dodirom ruke, obuzdala ga je. Toliko ga je zaprepastila da nije mogao govoriti. – Sigurna sam da će vam se moj muž rado pridružiti na vježbalištu, sir Johne. Ali, u najbolju ruku, bila bi to Pirova pobjeda ako se potpuno ne oporavi prije toga.

Je li upravo rekla „Pirova pobjeda“? Jest, shvatio je. Žena mu je također uspjela posramiti sir Johna. Vitez se ukoči. – Naravno. Samo sam mislio... – Znam što ste mislili – nježno reče. Felton ju je na trenutak promatrao, a potom joj se pristojno nakloni i ode hodajući kao da u stražnjici ima koplje. Kennethova je krv još uvijek ključala kad se okrenula prema njemu. – Ne bi ga trebao podbadati. Sir John nije čovjek kojeg želiš za neprijatelja. On se ukoči. – Felton me ne brine. – Trebao bi. On je Percyjev najbolji vitez, a na glasu je kao jedan od najboljih u Engleskoj. Osjeti ubod nečega poput razočaranja, samo je bio snažniji i oštriji. – Misliš da bi me pobijedio? Ona podigne obrvu. Nešto ju je u njegovu glasu sigurno upozorilo. – Nisam tako mislila. Nije važno tko bi pobijedio. Jednostavno mislim da nije pametno imati tako moćna čovjeka za neprijatelja. I ne želim da nastradaš. Njezin ga je odgovor malo smirio, ali i dalje je boljelo što ne vjeruje u njega. – Uvijek je važno tko će pobijediti. Podigavši pogled, promatrala mu je lice i vjerojatno vidjela više nego što je želio. – Kako ti kažeš. Idemo li? Kenneth mahne konjušaru da dovede konja. Mary pogleda oko sebe. – Gdje mi je konj? On se osmjehne. – Evo ga. – Ne očekuješ valjda da ću jahati na toj zvijeri! Nježno je potapšao velikoga crnog bojnog konja po sapima. – Nježan je poput janjeta. Gledala ga je kao da je lud.

Nasmije se. – Usto, ja ću jahati s tobom. Odmah shvativši njegove namjere, pogleda ga ispod oka. – Možda se ne bih trebala brinuti za konja. Kao što je već rekao, pametna djevojka. * Naposljetku, Kennethov plan da iskoristi činjenicu da je u njegovu naručju dok su na konju nije se ostvario. Čim ju je posjeo ispred sebe, gdje se ugodno smjestila na njegovim prsima, zaspala je. Umjesto da je golica nježnim pokretima dok joj se stražnjica trlja o njegovu muškost, umjesto „slučajnih“ dodira njezinih grudi i prepona dok se oboje ne počnu grčiti od žudnje, morao se zadovoljiti toplinom njezinih leđa na svojim prsima i nježnim cvjetnim mirisom svilenkaste kose. Iznenađujuće, nije bilo teško. Bio je zadovoljan – vrlo zadovoljan. U snu je zaboravila biti na oprezu. Dok je jahala sklupčana uz njega, obraza priljubljena uz kožu njegova cotuna poput djeteta prije negoli dvadesetšestogodišnja žena, osjetio je da mu vjeruje. Bila je tako sitna, a njezin ju je trudnički trbuh učinio toliko ranjivom da je u sebi osjetio jak val zaštitničkih emocija. Umro bi sto puta prije negoli dopustio da joj se što dogodi. Iznenadila ga je žestina vlastite reakcije. Što mu to radi? Jahali su otprilike jedan sat, uputivši se jugoistočno preko brdašaca Northumberlanda. Cheviot Hills, planinski lanac na granici, nazirao se na ne tako dalekom obzoru. Prošli su nekoliko sela i osamljenih kuća, ali cesta je bila savršeno mirna. Iako je ne bi poveo da ne misli kako je sigurno, ovako blizu granice uvijek je bilo pametno zadržati oprez pa je pozorno promatrao okolinu.

Kako su se približavali svojemu cilju, krajolik je postao još više pust. Englezi su – poput Škota – bili poprilično praznovjerni. Klonili su se drevnog kamenja rasutog krajolikom vjerujući da je čarobno. Za Kennetha, kamenje je bilo način komunikacije. Tu je ostavljao poruke za Čuvare. Kao grofov sin, imao je službeno obrazovanje – barem dovoljno da napiše jednostavnu poruku o svom vjenčanju i namjeri da sa sobom dovede Mary i mladoga grofa. Također je napisao ime svakoga lorda i viteza te broj vojnika koji su se do sada okupili u dvorcu. Nije bilo puno, ali bilo je nešto. Nedostatak dodatne opskrbe sjevera još ga je mučio, kao i Cliffordovi stalni dolasci i odlasci, ali sjetivši se MacKayevih riječi, držao je jezik za zubima. Također nije spomenuo da se dragovoljno javio i pridružio Cliffordu na nedavnom putovanju u Roxburgh. Taj zadatak nije urodio plodom. Kenneth se zaustavi kad su došli do pet kamenova što su tvorili krug, u tim krčevima poznatih pod imenom Duddo kamenje. Spustio je pogled na ženu koja je još uvijek spavala u njegovu naručju i osjetio nešto u prsima. Nešto što ga je boljelo dok je upijao svjetlu kosu koja je blistala na suncu poput zlata, meku kremastu kožu, sićušnu oštru bradu, puna ružičasta usta i duge tamne trepavice iznad rumenih obraza. Crte njezina lica bile profinjene, klasične i blage, a ne oštre i upadljive. Bio je to tip ljepote koji će trajati godinama nakon što nestane svježina mladosti. Imala je lice koje bi čovjek mogao gledati ostatak života. Bože, zvuči poput budale! Zbog zavođenja i ponašanja kao da je zaljubljen vitez, uistinu je to postajao. Gotovo je mogao čuti kako mu se MacKay smije. Ona otvori oči. Promatrao je kako trepće dok je nekoliko trenutaka pokušavala shvatiti gdje se nalazi. Osjećao se kao da ga je obasjala zraka sunca kad se osmjehnula i podigla pogled prema njemu. – Stigli smo?

Uzvrati joj osmijeh. – Da. Mislio sam da ćeš prespavati cio dan. Obrazi joj se slatko zarumene. – U zadnje vrijeme puno spavam. Mislim da to ima veze s bebom. Rukama prekrije trbuh, što je vidio već puno puta. Odjednom poskoči i uzvikne: – Oh! – Što je bilo? – upita zabrinuto. – Je li se što dogodilo djetetu? Ona kimne. – Udara me. – Prepoznavši zbunjenost na njegovu licu, nasmije se i reče: – Želiš li osjetiti? Nije bio siguran, ali kimne glavom. Uhvatila ga je za ruku i stavila na svoj trbuh, a trenutak poslije trgnuo se kad je nešto doista udarilo. Nasmijala se ugledavši ga posve prestravljenog. – Sve je u redu. To je savršeno normalno. Iako je ova beba puno aktivnija nego što je bio David. Mislim da želi izaći. Zaprepastilo ga je koliko malo zna o svemu tome. – Kad će se to dogoditi? – Mislim otprilike oko Uzašašća. Kennethu je laknulo. Kraj svibnja. Ima dovoljno vremena. Želio je osigurati da je na sigurnom kad se dijete rodi. Njegovo dijete. Val zaštitničkih osjećaja postao je još jači. – Gdje si me doveo? – Pogledaj sama. Pomogao joj je sići kako bi mogla razgledati okolicu. Uzdahnula je vidjevši pet drevnih kamenova u malom krugu na zaravnjenom vrhu brežuljka. – Druidsko kamenje? Nevjerojatno je. – Ali onda je u daljini primijetila planinski lanac. – Nije li ono granica? – Jest. Naježi se. – Je li sigurno biti ovako blizu bez stražara?

– Neću dopustiti da ti se išta dogodi, Mary. Nemaš se čega bojati. Gledala ga je u oči. Mogao je vidjeti da mu ne vjeruje i to ga je zaboljelo u srcu. Osmijeh joj iskrivi usta. – Već sam čula to obećanje. On stisne usta i pokuša se oduprijeti ljubomori. Atholl. – Ali ne od mene. Ja nisam tvoj prvi muž, Mary. Ona podigne pogled prema njemu škiljeći zbog sunca. – Ne, nisi. – Što ti je učinio da postaneš tako cinična? – Cinična? – Mary ponovi kao da to nikad nije povezala. – Valjda si u pravu. Atholl je prisegnuo štititi nas, ali nije pomislio što bi se moglo dogoditi s nama kad se pobunio. Slava i nastojanje da postane junak bili su mu važniji od sina i žene. Štitio nas je dok god mu to nije zasmetalo pri onome što je želio učiniti. Zamolila sam ga da nas povede sa sobom, ali odbio je. Rekao je da smo na sigurnom. Da će se vratiti po nas ako nešto pođe po zlu. Vjerovala sam mu. Ali, naravno, nikad se nije vratio. Ostavio nas je Edwardu na milost i nemilost, a ja sam se morala nositi s posljedicama njegovih odluka. Odluka zbog kojih mi je sve oduzeto – sin, dom, obitelj – iako ja nisam imala ništa s njima. Kennetha uštipne – ne, ubode ga – osjećaj uznemirenosti. – Zato si željela da ti dam ono obećanje? Zurila je u njega. – Da. Zaklela sam se da više nikada neću dopustiti muškarcu da me dovede u taj položaj. Dovraga. Nije isto, uvjeravao se. On će je štititi. Nije ga bilo briga samo za slavu. Nije se zato želio pridružiti Čuvarima Visočja. Barem ne samo zbog toga. Nije donosio odluke umjesto nje. Željet će poći s njim kada dođe vrijeme za to. Ali sve to racionaliziranje nije moglo izbrisati uznemirenost koja se nadvila nad danom poput tamne sjene. – Dođi – reče, uzevši torbu s konja. – Imam iznenađenje za tebe. Oprez se vratio. – Ne treba mi više iznenađenja.

– Možda, ali svejedno će ti se svidjeti. Bio je u pravu. Nekoliko minuta poslije, nakon što ju je odveo do kruga, raširio deku da može sjesti i pružio joj svežanj, oduševljeno je zastenjala osjetivši miris cimeta i karamela koji se širio ispod komada tkanine. – Još kolačića? Ako mi ih nastaviš davati, udebljat ću se poput svinje. – Volim tvoje obline. Nije mu odgovorila, bila je prezauzeta uživanjem u hrskavim šećernim kolačićima. Od zvukova koje je proizvodila dobio je erekciju – kao i od čistog ushićenja na njezinu licu. Isuse. Namjestio je hlače. Žena ne bi trebala izgledati tako osim ako je gola i pod njim. Prestala je žvakati i podigla pogled prema njemu shvativši da je gleda. – Zar ti nećeš jesti? On odmahne glavom. – Radije bih te gledao. – Nagnuo se i prstom joj prešao preko usana. Ona duboko udahne širom otvorenih očiju. Približio joj se ustima. – Imaš malo šećera ovdje. Želio ga je polizati, ali umjesto toga obriše ga prstom i stavi u usta. – Mmmm. Vrlo slatko. Mary se povuče. – Zašto to radiš? Zašto se toliko trudiš? Što želiš od mene? U glasu joj se gotovo mogao čuti strah. – Želim tebe. – Iznenadilo ga je što je to zapravo bila istina. Više se nije radilo samo o povrijeđenu ponosu i dokazivanju da nije otporna, nije se radilo samo o osvajanju njezina srca zbog zadatka. Želio ju je za sebe. – Već smo vjenčani. Imaš me.

– Imam li? – Osmjehnuo se. – Sumnjam u to. – Ispravio se i pozorno je promotrio. – Što ti točno smeta? Ona zakoluta očima. – Ne želim vas hvaliti, gospodine lorde. Sigurna sam da ste čuli već dovoljno riječi hvale od ostalih. Možda je bio u pravu, ali iznenadilo ga je koliko je to želio čuti od nje. Ne divljenje, nego poštovanje. Namršti se od pomisli. – Nisam upoznao ženu poput tebe. – Onu koja ti se ne baca pod noge? Shvatio je da ga zadirkuje. On odmahne glavom. – Zvučiš kao moja sestra. – Ona koja se udala u Dunstaffnageu? – Da, imam samo jednu sestru. Zove se Helen. Ona se namršti. – Da sam barem imala priliku upoznati je. Za koga se udala? – Za sina poglavara MacKaya. Ona razrogači oči. Očito je znala nešto o zavadi između MacKaya i Sutherlanda. – Sjećam ga se. Svadbeno slavlje sigurno je bilo zanimljivo. On se nasmije. – Bilo je. Trebala si vidjeti Willa kako pokušava održati mir. Jedan je od najvatrenijih ratnika koje znam i uvijek je spreman za borbu. Nije mirotvorac. Mislim da je veći dio ta tri dana proveo sprječavajući tučnjave prijetnjama da će prebiti muškarce ako se potuku. – To mi zvuči poznato – ona reče, osmjehujući se. – Siguran sam da ste se često borili kad ste bili mladi. – Batinjali, misliš. To je najčešće bilo jednostrano. – Teško je pomisliti da si bio na strani koja je gubila. Slegnuo je ramenima kao da mu to ništa ne znači. – To me potaknulo da napornije radim. Brat me učinio ratnikom kakav sam danas.

– Jeste li bliski? Odjednom shvati da je pogriješio. Dovraga. Blebetao je o svojoj obitelji kao da se nedavno nije posvađao s njima. – Bili smo – odvrati. Ali po načinu na koji ga je gledala, bojao se da je primijetila pogrešku. – Zašto si promijenio strane? Dovraga. – Komplicirano je – ogradio se, a potom joj skrenuo pozornost novim pitanjem. – Jesi li ikad razmišljala da se vratiš u Škotsku? Oštra bol pojavi joj se na licu. Kimne glavom. – Da. Jednom. – Što se dogodilo? Na trenutak je pomislio da mu neće odgovoriti. Ona ispruži ruku, ubere vlat trave i počne petljati po njoj. – Izgubila sam sestru. Ukratko mu je prepričala događaj. Kako joj se sestra jedne noći pojavila u Pontelandu kako bi je odvela kući nakon što je Atholl uhićen, kako je sir Adam stigao prije kraljevih ljudi, kako su jahali i završili usred borbe. – Nikada to neću zaboraviti. U jednom sam je trenu gledala, a u sljedećem, most je eksplodirao u komadiće. Sigurno je bio grom iako se ne sjećam da sam ih čula ranije. Čula se snažna eksplozija... najčudniji grom koji sam ikada čula... a potom se sve zacrnilo. Probudila sam se, ali moje sestre više nije bilo. Nešto ga je mučilo u cijeloj toj priči. – Sir Adam bio je ondje? Ona kimne glavom. – Čula sam mu glas točno prije nego što sam pala. Kao da ga je sam Bog poslao. Da nije bilo njega, sigurna sam da bismo David i ja završili u zatvoru. On i njegovi ljudi satima su tražili Janet, ali kao da je nestala. Svi su mu instinkti u tom trenutku podivljali. Je li moguće? Bože, ako je istina, možda je to upravo ono što mu treba. – Sjećaš li se možda ikakva mirisa?

Ona ga zbunjeno pogleda. – Čudno je što me to pitaš. Sjećam se da je smrdjelo po pokvarenim jajima. Dovraga. Istina je. Sir Adam Gordon imao je isto znanje kao i njegov nećak. Znao je kako napraviti barut. Mary je znala da je rekla previše. Trebala se čuvati, a ona mu je izlijevala sve svoje tajne. Ali za takva, izvana čvrsta i nametljiva čovjeka, bilo je vrlo lako razgovarati s njim. Slušao je i činilo se kao da ga zapravo zanima što mu ima za reći, što je bila novost za muškarce njegova statusa. Barem u njezinu iskustvu. Ali počela je shvaćati da to iskustvo nije jedino. Kenneth je u pravu: on nije Atholl. Međutim, njegovo će zanimanje za nju – za ovu igru – uskoro izblijedjeti, a kada dođe do toga, neće mu dopustiti da joj slomi srce. Bit će oprezna, vrlo oprezna. Uvjerila se koliko je lako okliznuti se i početi vjerovati u bajke i sretne završetke. Oženio ju je, dao njezinu djetetu prezime i obećao da neće činiti ništa suludo što bi ih dovelo u opasnost, a da je ne obavijesti o tomu. Bilo je to dovoljno. Bit će zadovoljna onim što ima. I strast. Da, to joj je također dao. Uživat će u svakoj minuti, svjesna da neće potrgati. Bio je neobično zamišljen nakon što mu je rekla o svojoj sestri. Pojela je kolačić i trudila se ne uzeti drugi pa ga isprala vinom iz njegova kožnatog tobolca. Kad je završila, vratila mu je tobolac i naslonila se na jedan od velikih kamena pokraj kojih je rasprostro deku. Još je bilo toplo i sunce joj je godilo na licu, a njezine su se oči počele sklapati. – Nećeš valjda opet zaspati?

Ona trepne. Kako joj se toliko približio, a da nije ni primijetila? – Želiš li da idemo? – Srce joj je toliko treperilo da su joj riječi zvučale glasno i nervozno. Jedan kut njegovih usta iskrivi se u vrlo zločest osmijeh. – Ne još. Pomislila je pobjeći, ali znala je da ne bi imalo smisla. Uhvatio bi je. I poljubio. I ona bi se otopila u bezumlju osjećaja. Pokušala je zvučati ravnodušno. – Što si još planirao? Nagnuo se bliže i usta su mu sada bila bolno blizu njezinima. Mogla je namirisati vino u njegovu dahu, što ju je opijalo. On ju je opijao. – Siguran sam da ćemo smisliti nešto. Ustaje prislonio na njezina uz uzdah koji joj je probio srce. Trajao je samo trenutak, ali bilo je to dovoljno dugo da ostane bez daha i poželi više. Usta mu kliznu niz njezinu bradu, preko grla do steznika haljine. Počeo ga je odvezivati kad ga je zaustavila. – Ne možemo. Ne ovdje. – Zašto ne? Nije li očito? – Dan je. Svatko nas može vidjeti. On se naceri. – Nema nikoga oko nas. Neću te skinuti. Promatrala ga je u nevjerici. – Mislila sam da me vodiš na jahanje, a ne da ćeš me zavesti. Zločest sjaj pojavi mu se u očima. Podigao ju je kao da je laka poput pera i stavio u svoje krilo tako da je bila okrenuta prema njemu. Uzdahnula je osjetivši njegovu erekciju na intimnom spoju između svojih nogu. – Jahat ćeš, Mary. Podigao ju je na sebe i pokazao joj na što je točno mislio. Mrmljala je buneći se, ali ne previše. Bila je uzbuđena i željna, a tijelo joj se već topilo za njega. Kratkim pokretom oslobodi se hlača, a potom naglo prodre u nju, nabivši je na svoj dugi mač.

Zajecala je od užitka. Od valova slatkog užitka dok joj je pokazivao kako ga jahati. Kako uhvatiti savršen ritam. Kako ga kružnim pokretima primiti duboko. Kako uživati. Na toplom popodnevnom suncu, uživala je iznova i iznova. Samo je morala zapamtiti da je to najviše što bi si trebala dopustiti.

19. POGLAVLJE

M

ary je držala oči zatvorene i pokušala zanemariti blag udarac vrata kada je Kenneth napustio njihovu odaju. Govorila je samoj sebi da se nema zašto osjećati krivom, ali nije se baš uspijevala uvjeriti u to. Način na koji je vodio ljubav s njom bio je tako dirljiv – tako sladak – da se uplašila i upotrijebila bludnički trik koji je jednom načula od nekih žena. Upalio je. Mary je znala da bi trebala biti sretna. Pobijedila je. Ipak, nije se osjećala tako. Njezin pokušaj da se drži podalje od njega, da ne dopusti osjećajima da zamrse strast koju su dijelili, počeo se činiti kao pogreška. Ne, ispravila se – uvijek se činio kao pogreška. Protekli tjedni bili su joj među najljepšim u životu. Provodila je vrijeme sa sinom, uživala u svakom trenutku dok je beba u njoj rasla i doživljavala strast koju je smatrala nemogućom. Ali znala je da to nije sve. Stvar je bila u braku – točnije, u njezinu mužu. Odriješio ju je tereta za koji nije ni znala. Prvi se put nakon dugo vremena osjećala sigurnom. Činjenica da dolazi rat i da će u ne tako dalekoj budućnosti odjahati u boj protiv sunarodnjaka nije se činila važnom: osjećala se sigurnom i zaštićenom. Polako, ali neumoljivo, probijao joj je obranu. Strast koju su dijelili noću proširila se na dan – ne samo zbog romantičnih gesti poput kupke, cvijeća, kolačića i traka. Bilo je teško držati se podalje od muškarca koji je znao svaki dio njezina tijela, koji je mogao učiniti da cvili od zadovoljstva i koji je spavao uz nju svaku noć. Čak je i gledati ga kako se ujutro oblači postalo očaravajuće. Sve te male stvari koje nikada prije nije dijelila s muškarcem – ni s kim – zbližavale su ih. Bilo je toliko drugačije od njezina prvog braka. Nikada nije dijelila postelju s Athollom. Nikad ujutro nisu dijelili umivaonik. Nikad mu nije pomogla s majicom i ogrtačem. Nikad

se nisu šalili. Nikad nije razgovarala s njim. Nikad ga nije poznavala. Ne tako kako je počela upoznavati Kennetha. Voljela je izazivati ga. Sviđalo joj se njihovo odmjeravanje snaga. Zbog njega se osjećala hrabrom i jakom. Nimalo nalik onome što je osjećala uz Atholla. Uz njega je bila plašljiva i pokorna. Kenneth je nije samo slušao, nego se činio zainteresiranim za ono što mu je govorila. Sve više i više, mogla je vidjeti kako njezin novi muž nije nimalo nalik prvom. Bio je smiješan i pametan, oštar i strastven, i žestoka ju je privlačnost iscrpljivala. Sviđao joj se. I to ju je užasavalo. Je li ga krivo procijenila? Nije joj dao razloga da sumnja u njega. Štoviše, bio je pažljiv gotovo kao da je zaluđen njome. Bilo je jasno da joj pokušava osvojiti srce, ali zašto? Je li to samo neka vrsta igre ili nešto više? Može li se nadati? Ali znala je da je prekasno za to pitanje. Nada se zapalila one prve noći i od tog se dana rasplamsava. Nije znala koliko se još može braniti. Možda... možda večeras više neće moći. Osmijeh joj se polako pojavi na ustima. Nošena mišlju, baci pokrivače s kreveta i pozove služavku. Čekao ju je težak dan i željela se pobrinuti da ima dovoljno vremena spremiti se za današnju ogromnu gozbu. Postoje sutra Čista srijeda i početak korizme, bit će to zadnje slavlje do Uskrsa. Prije nego što se odreknu stvari sljedećih četrdeset dana, stanovnici dvorca slavit će do iznemoglosti. S obzirom na Cornwallov rasipni ukus za zabavu, osjećala se više kao da su na dugom slavlju nego u pripremama za rat.

Iako je Kenneth gunđao, izvukla je obećanje da će plesati s njom. Znala je da je blesavo, ali osjećala se kao mlada djevojka koju je na prvom plesu odabrao najzgodniji vitez na gozbi i radovala se tome. Brzo se obukavši, požurila je niz stubište na doručak i umalo se zabila u sina. Čvrsto je držao mač i mrmljao si u bradu pa je nije odmah vidio. Ona ga zgrabi za ramena prije nego što se sudare. – Davey, kamo toliko žuriš? – Podigao je pogled i ona primijeti da je zabrinut. – Što se dogodilo? Istrgnuo se odbivši pogledati je u oči. – Ništa. Međutim, bilo je očito da nešto nije u redu. Pomislila je kako je izgledao zaokupljeno protekli tjedan, ali mislila je da su u pitanju njegove dužnosti. Sad se pitala postoji li još nešto. – Mogu li ja učiniti što? Je li nešto u vezi s tvojim dužnostima? Da porazgovaram sa sir Johnom? On užasnuto ustukne. – Zaboga, ne! Bit će samo još gore. – Što će biti gore? Lice mu se izokrenulo od osjećaja koje nije mogla protumačiti, ali znala je da je uzrujan. Poželjela je dodirnuti ga i utješiti, ali znala je da je to zadnja stvar koju sada želi. – Moram ići – reče udaljivši se još više kao da je osjetio njezin nagon. – Moram to obaviti. – Zvučalo je kao da je promrmljao: – Opet – prije nego što je izjurio iz dvorane. Mary je s poznatim osjećajem bespomoćnosti u sebi gledala kako odlazi. Biti majka trinaestogodišnjaka bilo je kao da hoda kroz gustu šumu. Noću. Po snijegu. Bez putokaza. Baš kad je pomislila da je pronašla pravi put, ispriječila joj se nova prepreka. Trgnula se kad joj je nova misao pala na pamet. Možda joj treba još jedan par očiju? To je to! Tko će bolje razumjeti mladića od nekoga tko je to prošao? Možda će Kenneth moći pomoći?

Osjetivši kako joj je s leđa pao težak teret, Mary požuri obaviti zadatke koje je imala. Veselila se nadolazećoj večeri iz više razloga. Kenneth izjuri iz tornja nakon doručka i preko dvorišta krene do oružarnice. Za muškarca koji je jutro proveo uživajući na način o kojem sanja svaki drugi muškarac, bio je poprilično mrzovoljan. Tijelo mu je možda bilo sito nakon više od tri tjedna strastvenog vođenja ljubavi, ali ostatak njega bio je napet. Zadatak mu nije išao u dobrom smjeru. Bruce je bio bijesan jer je oženio Mary bez dopuštenja; Kenneth ga nije mogao smiriti bez ijedne vrijedne informacije; smetalo im je što se ne drži zadatka (netko ga je očito promatrao i obavijestio ih o malom putovanju u Roxburgh s Cliffordom); svakoga dana provedenog bez vježbe osjećao je kako mu ratne vještine venu poput cvijeta na jarkom suncu i Felton nije propuštao priliku da ga uvrijedi toliko da je MacKay u usporedbi s njim zvučao nježno, a šlag na torti bio je što se njegova ženica pokazala nepodnošljivo otpornom na zavođenje. Nije to mogao razumjeti. On – jedan od najelitnijih škotskih ratnika, udaljen samo nekoliko mjeseci od vjerojatno najveće borbe svoga života – skakao je oko nje već više od dva tjedna poput zaljubljena jadnika iz trubadurskih pjesama. Najgore od svega, to mu uopće nije smetalo. Volio je provoditi vrijeme s njom, što je bilo čudno, jer je nije mogao opisati jednostavnom i željnom da mu udovolji. Prije bi rekao da je zahtjevna i puna izazova. – Možda bi te duže zanimale da imaju nešto zanimljivo za reći?– Riječi su mu se vratile u misli. Ona ga je zasigurno zanimala. Žene ne bi trebale biti tako teške, dovraga. Ali svaki put kad je pomislio kako će uskoro srušiti zid koji je podigla oko srca, uzvratila mu je hrabrim, senzualnim napadom od kojeg bi izgubio kontrolu.

Poput onoga ujutro. Probudivši se, ugledao ju je kako spava obasjana sunčevim zrakama i osjetio neočekivani val nježnosti. Izgledala je tako mlado i slatko. Tako mirno i jednostavno. Ne mogavši se oduprijeti, počeo je voditi ljubav s njom dok je još bila u polusnu. Polako i lijeno, milovao ju je rukama, ustima i jezikom. Dovraga, osjetio je kako popušta. Vidio joj je to u očima. Zaljubljivala se u njega. Ali onda mu je uzvratila. I prije mu je znala ljubiti prsa, pa isprva nije shvatio što smjera. Palo mu je na pamet tek kad mu je ustima kliznula na trbuh, ali tad je već bilo prekasno. Njegov se mozak isključio, a preuzeli su ga životinjski instinkti. Usta nekoliko centimetara od njegova vrha, mogla je od njega dobiti što poželi. Nije se smatrao muškarcem koji razmišlja kurcem, ali pokazala mu je da griješi. Kad ga je dodirnula usnama, polizala jezikom, a potom – Bože pomozi! – omotala usne oko njega i primila ga duboko u usta, bilo je to previše za bilo kojeg muškarca. Bio je toliko izvan pameti od požude – što je nesumnjivo željela – da su planovi za polagano, nježno vođenje ljubavi otišli kvragu. Bilo je očito da joj je ta vještina novost, ali zadatak je prihvatila s takvim zanosom da nije sumnjao kako će je uskoro usavršiti. Divno. Trebao bi se smatrati blagoslovljenim, dovraga. Žena koja je u bračnoj postelji strastvena poput bludnice bila je san svakoga muškarca, nije li? Ali nije želio samo strast, želio je njezino srce. Zbog svog zadatka, dovraga. Bog mu se sigurno smijao s neba. Prva žena koju je odlučio zavesti željela je samo jednu stvar od njega. I, dovraga, boljelo je. Pastuh.

Stisne usta. Dobra je stvar što nije imao namjeru dopustiti da mu se osjećaji upliću u brak. Nije bio nalik svojoj sestri i bratu. Bio je drugačiji. Osim što se trenutačno nije osjećao takvim. Bio je toliko uznemiren da je jedva primijetio kako se ostali vojnici skupljaju u dvorištu prije vježbe. Ali kad je pogledom uhvatio Feltona i Davida pokraj vrata oružarnice, njegova je uznemirenost prerasla u pravu ljutnju. Prokletnik opet grdi momka. Iako je to dobro skrivao pred Mary i ostalima, Felton je bijes zbog njihova braka iskaljivao na momku. Kenneth je znao da će biti samo gore ako se uplete. Dok ne dobije skrbništvo nad Davidom – što bi moglo potrajati – Percy, a preko njega Felton, bio je Davidov lord i gospodar. Nije mogao podnijeti da se jači iskaljuje na slabijem. Kenneth je već bio poprilično ljut na Feltona i želio je sav gnjev usmjeriti prema njemu. Uz još nekoliko grubih riječi, Felton odjuri. Spuštenih ramena, David obeshrabreno nestane u oružarnici. Kenneth bi pošao za njim, ali Percy ga presretne. – Ah, Sutherlande. Dobro je ponovno te vidjeti u oklopu. Počeo sam se bojati da ti ruka nikad neće zacijeliti. Ili ti je možda samo bilo teško odvojiti se od svoje lijepe nove žene? – Nasmije se od srca i potapša ga po leđima. Kenneth se trudio ne namrštiti se, shvativši da u njegovim riječima ima više istine nego što je želio priznati. Mora se usredotočiti na cio svoj zadatak, a ne samo na ženu i njezina sina. – Trebamo te, momče – Percy dometne, još uvijek se smiješeći – ako ikad želimo započeti s ovim pohodom. Kenneth nije reagirao, ali njegova su osjetila bila na oprezu. – Znači li to da imamo datum? Percy se nagne. Kenneth je znao da mu bivši suborac počinje vjerovati – ali samo počinje. – Više od jednoga. Kralj je trebao stići nakon Uskrsa, ali priča se da bi moglo doći do odgode. – Stisne usta. – Cornwall

toliko nestrpljivo želi pokazati ratničko umijeće da je pisao Edwardu tražeći dopuštenje da krene bez njega. Ja sam se pobunio protiv toga. Kralj treba ujediniti ljude, a ne neki uobraženi paun. Činilo se da ponor između Cornwalla i ostalih baruna postaje sve dublji. Percy je jedva skrivao prezir prema kraljevu miljeniku. Kenneth je spremio informacije za sljedeći put kad uspije prenijeti poruku Bruceu i Čuvarima. Podjela u njihovim redovima bila je dobra za Škote. Dok se god Englezi budu borili međusobno, neće se moći ujediniti protiv njih. Možda bi čak mogli pronaći način da to iskoriste? – Pretpostavljam da se Clifford slaže s tobom? Nisam ga puno viđao ovih dana. Percy ga pogleda na način koji je bilo teško opisati. Nije bio sumnjičav, ali pridao je više pozornosti pitanju nego što se Kennethu svidjelo. – Opet imamo problema s pobunjenicima u Douglasdaleu. Ali slaže se sa mnom, naravno. Bilo je to logično objašnjenje. Uvijek je bilo problema u Douglasdaleu. Alije li to sve? – Je li kralj dao naslutiti koliko će morati odgoditi dolazak? – Ne puno, nadam se. – Percy ga opet potapša po leđima. – Dovoljno da povratiš snagu. Znam da se Felton veseli vašem idućem susretu na vježbalištu. Bojim se da moj prvak nije zaboravio kako si ga prošli put umalo pobijedio. Kenneth mu je žarko želio postaviti još nekoliko pitanja o Edwardovim planovima, ali bilo je jasno da je Percy završio s tom temom. Izbjegava li razgovor o tome s njim namjerno? Nije znao. Ali sama činjenica da Percy toliko taji ratne planove značila je da nešto smjeraju. Englezi se obično nisu oslanjali na taktike skrivanja, nego na brojčanu i oružanu nadmoć. Možda su nešto naučili od Brucea.

– Radujem se izazovu – lagao je. Iako ništa ne bi želio više nego utišati Feltona, znao je da ne smije, a pomisao da mora izgubiti od prokletnika boljela je. Ali neće to moći još dugo odgađati. Felton ga je već optužio da odugovlači s oporavkom. – No, vjerojatno će trebati još nekoliko tjedana da povratim snagu. Gotovo mi je prerezao ligament. – Da... Welford se iznenadio vidjevši kako je rana dobro zacijelila. Ništa iznenađujuće, s obzirom na to da mu je pomogla iscjeliteljica. – Čista sreća. – Vidjet ćemo se na vježbalištu? Kenneth kimne. – Ako uspijem pronaći štitonošu. Poslao sam ga da mi naoštri mač prije nekog vremena. Bojim se da je otupio od stajanja. Kao i njegove ratne vještine. Kenneth je bio na vrhuncu tjelesne snage i borbene spreme kad je stigao. Namjeravao je ostati spreman i za rat i za još jednu priliku protiv MacKaya. Ali kako će to, dovraga, uspjeti ako ne bude u formi jer se morao suzdržavati? Udaljivši se od Percyja, Kenneth opet krene prema oružarnici. Ušavši, pronašao je štitonošu kako razgovara s vrlo razdraženim mladim grofom od Atholla. David je povisio glas i bilo je očito da se prijatelju žali na Feltona. Unatoč okolnostima, Kennethu je zapravo laknulo što vidi emocije na mladićevu licu. Za svoje godine, David je imao neprirodno bešćutan izraz lica većinu vremena, zbog čega je bilo teško razaznati što misli. Kennethov status heroja i spasitelja opao je nakon vjenčanja. Bilo je jasno da mladi Atholl ne zna što bi mislio o iznenadnom braku i ponašao se oprezno. Spazivši ga, dvojica su štitonoša umuknuli. Willy se trgne. – Gospodine lorde, baš sam vas krenuo tražiti. Naoštrio sam mač.

Kenneth mu uputi pogled koji je govorio da zna istinu. Ali poslije će se obračunati sa štitonošom. Uzeo je mač – jedan od kraćih – i nakon kratkog promatranja, zataknuo ga u korice oko struka. – Čekaj me vani. Želim porazgovarati s Davidom. Willy ga posluša i potrči, pogledom se ispričavajući Davidu. Ali nije bilo potrebno. Kenneth nije namjeravao dodatno mučiti momka. Kad ih je ostavio same, Kenneth sjedne pokraj Davida na klupu na kojoj je donedavno sjedio njegov štitonoša. Oprez se pojavi na dječakovu licu i on nastavi oštriti Feltonov mač. – Mogu li ga vidjeti? – Kenneth upita. David se namršti, ali pruži mu ga nakon nekoliko trenutaka. Kenneth ga podigne prema svjetlu što je dopiralo kroz krovne daske, provjeri rubove, a potom prstom u rukavici prođe preko oštrice. – Dobro si to obavio. Iako pretpostavljam da se sir John ne slaže? David ratoborno stisne usta. Znao je da ne smije govoriti protiv gospodara. – Bojim se da je to moja krivica. David ga iznenađeno prostrijeli pogledom. – Jest? On kimne. – Da. Sir John nadao se da će oženiti tvoju majku. Ljutit je jer sam to učinio ja, a pošto se ne može iskaliti na meni – podigne ruku – bojim se da ispaštaš ti. – I ja sam mislio da će on oženiti moju majku. – Jesi li uzrujan što nije? Dečko ga je promatrao previše smireno i zrelo. Bilo je teško vjerovati da mu je tek trinaest. Neodređeno slegne ramenima. – Samo me iznenadilo, to je sve. Spustio je glavu i nastavio raditi na oštrici. Kenneth je smišljao što da kaže. David je očito bio zbunjen. Momak je zaslužio objašnjenje. – Ako ti nešto kažem, hoćeš li obećati da nećeš nikome reći?

David zbunjeno kimne. – Morali smo se brzo vjenčati – reče znakovito. Ali bilo je jasno da mladić ne razumije. – Tvoja majka nosi moje dijete. Davidu se ruka omakne i da nije nosio rukavice, porezao bi se. Bio je zatečen. Kad se pribrao, okrene se prema Kennethu. – Zašto mi nije rekla? – Pretpostavljam da ju je sram i da čeka pravi trenutak. – Sa zakašnjenjem, Kenneth shvati da joj se možda neće svidjeti što je to rekao njezinu sinu. – Zato se u zadnje vrijeme čini tako sretnom – David reče sam sebi. Razmišljao je minutu, izgledajući kao da pokušava srediti misli. – Drago mi je zbog nje. Mojoj majci nije bilo lako. Kennetha je ponovno iznenadilo koliko se pribranim i zrelim David činio. Zbog dugog zatočeništva? – Kao ni tebi – Kenneth tiho reče. David ga pogleda i slegne ramenima. – Više se ne moraš brinuti za nju, Davide. Ja ću štititi tvoju majku... i tebe, ako mi dopustiš. David ga pogleda kao da bi mu želio vjerovati, ali oprez ga spriječi. S obzirom na sve što je mladić prošao, to je bilo razumljivo. Poput majke, Kenneth shvati. I Mary je bila oprezna zbog svoje prošlosti. Pridobiti njezino povjerenje bio je ključ do srca. Ali kako će to, dovraga, učiniti kad joj nije rekao istinu o svojoj odanosti i pravoj svrsi dolaska? Mladić ustane. – Moram ovo vratiti sir Johnu inače ću ostatak dana provesti čisteći štale i kupatila poput sluge. Kenneth se osmjehne. – Nije sramota raditi, mladiću. I ja sam znao čistiti štale i kopati jame za otpad. Kao da mu je rekao da su mu narasla krila i da je odletio na Mjesec. – Jeste? – Da. Reci neki neugodan zadatak i siguran sam da sam ga obavljao.

David ga je sumnjičavo promatrao. – Kad ste bili štitonoša? – Ne, već sam postao vitez. U ratu činiš ono što moraš, bez obzira na to koliko neugodno ili nisko bilo. Odat ću ti malu tajnu: mene ponižavajući poslovi zapravo opuštaju. David se nasmije kao da je znao da ga zadirkuje. – Onda znam kome ću se obratiti kad me kazne sljedeći put. Kenneth se osmjehne i nastavi gledati dečka dok je odlazio. Nekoliko minuta poslije, i on krene za njim. Nevoljko. David nije bio jedini koji se nije veselio Feltonovoj kazni. Kenneth je znao da će se morati silno potruditi da se obuzda. Jutro je već bilo na izmaku kad je Mary završila razmjenu u selu s trgovcem kojeg joj je preporučio Bureford. Ali ako požuri, stići će obaviti još jedan zadatak prije nego što se bude morala vratiti u dvorac. U blizini se nalazila malena crkva i samostan pokraj kojih nije mogla proći, a da ne pita za sestru. Podigne pogled prema suncu koje se već visoko podiglo. Zagrize usnu znajući da će gozba uskoro početi. Ali ovo neće dugo trajati. Zazvavši dvojicu vojnika koji su je pratili, s mjesta gdje ih je ostavila da čekaju dok obavlja posao – ne želeći da vide kako nije kupovala, nego prodavala – uzjahala je staroga konja kojeg je posudila od sir Adama i obavijestila ih o idućem odredištu. Pretpostavivši da se namjerava moliti ili donirati novac, muškarci se nisu bunili protiv promjene plana iako im je sir Adam zapovjedio da je otprate do tržnice i natrag. Bez obzira na to što je konj bio poslušan i još je mogla sigurno jahati, morala je priznati da joj ne bi smetalo Kennethovo zaštitničko naručje. Mary osjeti navalu krivnje jer nije rekla Kennethu kamo ide. Ali znala je da bi joj postavljao pitanja, a nije mu željela lagati. Ne želi završiti bespomoćna i ovisna o nekomu, kakva je bila prije. Novac koji je

zarađivala od svoga posla služio je kao osiguranje protiv toga. Pripadao joj je unatoč tomu što bi zakon drugačije gledao na to. Nije se imala zašto osjećati krivom. A ipak jest. I ne samo zato što je skrivala novac od njega nego zbog onoga ujutro. Nadoknadit ću mu to, zaklela se, ali i dalje nije mogla posve utišati brigu. Malena crkva i samostan nalazili su se na brežuljku odmah iznad krcate tržnice Berwick-upon-Tweeda. Trebalo joj je samo nekoliko minuta do ulaznih vrata. Zidovi su štitili većinu crkvi u Berwicku i ostalim pograničnim gradovima, iako nisu baš uspješno sprječavali pljačkaše. Ostavivši vojnike uz konje, prvo je otišla u crkvu, a kad njezina pitanja nisu urodila plodom, i u samostan. – Žao mi je, milostiva – reče časna majka. – Bila sam ovdje prije tri godine i ne sjećam se da je žena koju ste opisali tražila sklonište. – Pobliže je promotrila Mary. – Kažete da je bila vaša sestra blizanka? Mary kimne. – Vrlo smo slične. – Sad još više, kad Mary ne izgleda poput „poluizgladnjele ptice“. Spustila je pogled na halju koju je nosila. Za putovanje u grad uzela je jedan od starih vela i halju. Iznenadilo ju je koliko joj se to nije svidjelo. Opet se navikla na lijepe stvari. Ali nije se činilo pametnim privlačiti pozornost na sebe na tržnici. Usta joj se trznu. – Iako bi ona bila odjevena puno šarenije od mene. Duge zlatne kose... Časna sestra odmahne glavom. – Žao mi je, milostiva. Nije bila ovdje. Mary se pokušala nasmijati. Bez obzira na to koliko puta pitala, nije mogla sakriti razočaranje. – Hvala vam. – Pruži joj novčić. – Molim vas, uzmite to i sjetite je se u svojim molitvama. Žena kimne glavom, ali činilo se da je izbjegava pogledati u oči. Mary je već bila pred vratima kad je časna sestra povikala za njom. – Nadam se da ćete je naći, milostiva. Jednoga dana.

Mary se ovaj put stvarno osmjehne, a suze joj zablistaju u očima. – I ja. Zamišljena, nije gledala kuda ide i gotovo se zabila u redovnika vani. Knjiga mu je ispala iz ruku – očito ni on nije gledao – pa se sagnuo kako bi je podigao. – Žao mi je, sestro... – Trgnuo se kad joj je vidio lice. Mary primijeti da ju je prepoznao prije nego što se osmjehnuo. – Vratila si se! Trnci joj prođu kralježnicom i rašire se po cijeloj koži. Cijelo joj se tijelo smrznulo od uzbuđenja. – Poznajete li me, brate? Opet je izgledao iznenađeno upijajući detalje njezina lica i odjeće. – Vi niste časna sestra. – Ali jeste li me vidjeli prije? Postao je zabrinut. – Mislio sam da jesam, ali sad vidim da sam pogriješio. Izgledate poput mlade časne sestre koja je jednom bila ovdje. Maryni živčani završeci gorjeli su od uzbuđenja. To je to. To je ono što je čekala. Pokušala je obuzdati svoje podivljalo srce, ali stvaralo joj je zaglušujuću buku u ušima. – Kad? – uzdahne. On se počeše po bradi. – Mislim... prije otprilike godinu dana. – Što znate o njoj? S kimje bila? Mary nesvjesno zgrabi redovnika za ruku. Gledao ju je kao da je luđakinja. – Ni s kim, milostiva. Zaustavila se na jednu noć kako bi nešto pojela i to je sve. – Kamo je išla? Očito poželjevši da ništa nije rekao, mladi redovnik pažljivo istrgne ruku. – Ne znam, milostiva. Znate li je? – Mislim da je to moja sestra. Nestala je prije više od tri godine. Njegove se oči ispune suosjećanjem i još nečim. Sažaljenjem, shvatila je.

– Žao mi je, milostiva. To sigurno nije bila vaša sestra. Mlada žena na koju sam mislio bila je Talijanka. Mary se okrene želudac. – Jeste li sigurni? On kimne glavom. – Engleski nije znala uopće, a francuski vrlo malo. Razočaranje je bilo još bolnije nego prije. Unatoč redovnikovoj uvjerenosti, Mary se pitala je li pogriješio. Ali zašto bi se njezina sestra pravila da je Talijanka? Janet su jezici išli užasno. Mary se ispričala redovniku na podrobnom ispitivanju i brzo otišla. Ali na putu do dvorca nije mogla razmišljati ni o čemu drugome. Zadržala se znatno duže nego što je mislila. Gozba je trajala već gotovo cio sat kad se presvukla i krenula prema svečanoj dvorani. Ponadala da će je Kenneth čekati. Nije samo htjela razgovarati s njim o Daveyju, nego je željela čuti njegovo mišljenje o događaju u crkvi. Obično bi otišla ravno k sir Adamu, ali prvi instinkt bio joj je da pronađe Kennetha. Morala se ispričati za ono što se dogodilo ujutro. Obrazi joj se zarumene. Dobro, možda isprika nije bila potrebna s obzirom na to koliko je uživao, ali znala je da ne mogu nastaviti kao do sada. Željela mu je – njima – dati priliku. U dvorani su vladali buka i šarenilo kad je ušla. Očito su pivo i vino već neko vrijeme tekli u potocima. Ljudi su nahrupili u prostoriju. Stajala je na prstima pokušavajući pronaći Kennetha, ali nije ga mogla vidjeti od silnih ljudi. Napokon ga je spazila kad se probila kroz gomilu pokraj vrata. Osmijeh koji je postao refleks u tako kratkom vremenu pojavio se na njezinu licu, a potom nestao. Boja joj nestane iz lica, a sve u njezinu tijelu kao da se sklupčalo. Njezino srce. Trbuh. Nada. Oštar i vreo bol u prsima bio je gotovo nezamisliv.

Okružen ženama, Kenneth je uživao u sjaju njihova divljenja poput kakva grčkoga boga u hramu. Žene su se s obiju strana toliko nagnule prema njemu da su ga dodirivale tijelima. Nije činio ništa što bi ih ohrabrilo. Još. Ali bilo je samo pitanje vremena. Nije joj ništa obećao. Prizor pred njom bio je brutalno poznat i podsjetio ju je da to ne smije zaboraviti. Bez obzira na to koliko željela. Ako je željela otvoriti oči, upravo je to dobila. Oh, Bože. Ne mogu opet prolaziti ovo. – Jeste li dobro, milostiva? Ošamućena, Mary se okrene i ugleda sir Johna. – Jako ste blijedi. – Ne osjećam se baš dobro. M-mislim da ću se vratiti u odaje. Prepoznala je zabrinutost na njegovu licu. – Otpratit ću vas. Mary kimne, previše ukočena da bi ga odbila.

20. POGLAVLJE

B

ilo je dovoljno loše što mu je žena napustila dvorac ne obavijestivši ga i sir Adama tražila za pomoć umjesto njega. Kenneth je bio uzrujan i možda čak malo ljubomoran. Međutim, to nije bilo ništa u usporedbi s opasnim osječkima koji su projurili kroz njega kad je čuo tko ju je ispratio iz prostorije. – Felton? Jeste li sigurni? Milostiva Eleanor iznenađeno ga pogleda. – Da, prije možda jednoga sata. Mislila sam da znate. Pokušavao se dobro zabaviti. Ostaviti uzrujanost sa strane i uživati u slavljeničkom okruženju. Ali kako su sati prolazili, a ona se i dalje nije pojavljivala, uzrujanost se pretvorila u brigu i napokon je potražio jednu od njezinih pratilja. Kenneth je pokušao sakriti reakciju, ali bojao se da mu to nije pošlo za rukom. – Nisam znao. – Stajala je točno tamo. – Milostiva Eleanor pokaže na mjesto nekoliko stolova dalje. – Na sreću, sir John je bio u blizini. Na trenutak sam mislila da će se onesvijestiti. Nije izgledala dobro. Kennethu se okrene želudac. Dragi Bože, je li sve u redu s bebom? Vidjevši njegovu reakciju, milostiva Eleanor žurno objasni. – Sigurna sam da se nemate zašto brinuti. Sir John rekao je da ju je samo bolio trbuh. To je sve. Ali Kenneth je nije slušao. Žurno je koračao prema izlazu iz dvorane. Je li se što dogodilo? Njegove su misli bile prepune problema koji se mogu dogoditi trudnici. Dovraga, zašto mu nije rekla? Nikada je ne bi pustio da sama ide u grad.

Dok je došao do odaje u tornju, potpuno ga je obuzeo nepoznat osjećaj. Panika? Strah? Po načinu na koji mu je srce udaralo, vjerojatno oboje. Umalo je odvalio vrata: – Jesi U do... Zaustavio se vidjevši je pokraj prozora obasjanu zalazećim suncem. Kad je ušao, okrenula se, spokojna lica. Vidjevši je takvu, njegova su panika i strah nestali. Nije morao dovršiti pitanje. Bilo je jasno da se uzrujao bez razloga: bila je dobro. – Uranio si. Nešto mu u njezinu glasu – tračak sarkazma – nije sjelo. – A ti nisi. Kako ti je palo na pamet napustiti dvorac, a da mi to ne kažeš? Ona podigne obrvu. – Nisam znala da trebam tvoje dopuštenje. U pogled joj se vratio hladni izazov. Ali bio je previše ljutit na sebe da bi se obazirao na upozorenje. – Trebaš. Više nećeš napustiti ovaj dvorac... nećeš nikamo ići, a da mi ne kažeš. – U nekoliko je koraka prešao prostoriju. Želeći uzdrmati tu staloženost, uhvati je za ruku i povuče prema sebi. – Jesi li me čula, Mary? Ah nije ju se moglo uzdrmati. Sva njegova toplina nije mogla otopiti ledenu kukuljicu oko nje. – Čujem te savršeno dobro s obzirom na to da mi vičeš na uho. Njezina ga je mirnoća razbjesnila. Predstavljala je sve što ona nije. Želio je da bude ljutita poput njega. Nije mogao shvatiti kako može biti toliko strastven u vezi sa ženom, a ona tako... ne. – I kloni se Feltona. Moram li te podsjećati da si udana? Prostrijeli ga pogledom i na njezinu se neprobojnom oklopu pojavi prva pukotina. – A ti si oženjen. Ali svi znamo koliko ti to malo znači. – O čemu pričaš? Nisam učinio ništa...

– Vidjela sam te na gozbi. Zacijelo je bilo zanimljivo... što god si pričao... imao si mnogobrojnu publiku i činio se presretnim. Brinuo se za nju, ali proklet bio ako će joj to reći. Ne kad ga je smatrala tako... plitkim. Ipak, osjetio je iznenađujuće probadanje krivnje. Povrijedila mu je ponos. Nije otišao na gozbu s namjerom da pronađe zahvalnije društvo, ali nije baš ni gurao žene od sebe. Nije se morao truditi. Ali za nju jest. Bila je to pogreška. Sad je to mogao vidjeti. Znao je koliko je osjetljiva u vezi s Athollom, ali, dovraga, imala je nestvarna očekivanja. Koji bi se muškarac pri zdravoj pameti želio vezati za jednu ženu do kraja života? Sjetio se MacLeoda. MacSorleyja. Campbella. MacKaya. Svog brata. Dovraga, čak i Lachlana MacRuairija. Sve ih je poštovao i zasigurno su svi bili pri zdravoj pameti. Ali on nije bio poput njih. On nije miješao dužnost s osjećajima. Ona mu je samo žena, dovraga. Prsa su mu se sigurno toliko stegnula od bijesa. Ali svaku ispriku koju je možda imao utišale su njezine sljedeće riječi. – Je li ova igra gotova, gospodine lorde? Radi li se o tome? Je li vam dosadilo igrati se zaljubljena muža? Ili vam se ja možda ne divim dovoljno i ne šapćem dovoljno riječi hvale na uho? Stisne usta. – Nije sve žene teško zadiviti poput vas, milostiva. – Mislim da si pomiješao laskanje s poštovanjem. On se ukoči. Bilo je jasno da nije imao njezino poštovanje. Zašto ga je to mučilo? Ne bi ga trebalo biti briga. – Mislio sam da te nije briga što ja radim. Ona se ukoči i povuče ruku kao da je peče njegov dodir. – I nije. Toplina mu se širila kostima. – Onda se prestani pretvarati kao da želiš više.

Mary podigne nos. – Nisam bila svjesna da imam izbora. Čuo je izazov, ali bio je previše ljutit da bi ga prihvatio – ili dao obećanja za koja nije siguran da ih može održati. Sve što je mogao bilo je zuriti u nju, kipjeti i stiskati čeljust čvrsto kao i šake. – Što, dovraga, želiš, Mary? Gledali su se. Osjetio je zatezanje, gotovo kao da ih vuče neka sila. Pomislio je kako i ona to osjeti, ali onda je ukočeno skrenula pogled. – Ništa više od onoga što si obećao – reče. – Naravno, svoje dužnosti nećeš morati obavljati još neko vrijeme. Pogleda je ispod oka. – O čemu govoriš? Upozorio sam te da mi neće biti zabranjeno ući u krevet svoje žene. – Jesi li zaboravio? Sutra je Pepelnica i početak korizme. Grijeh je općiti tijekom korizme. Kenneth pocrveni. Znao je što radi. Znao je da nije tolika vjernica, nego da ga samo želi držati podalje od svoje postelje. Dovraga, Crkva je uživanje i strast u bračnoj postelji smatrala grijehom! Ali bio je previše ljutit da bi ga bilo briga. Ako je tako željela, tako će i biti. Bog zna da nije mogao osvojiti njezino srce u krevetu; možda će joj biti draži ako ga ne bude bilo. Ali neće se predati bez borbe. Ostavit će je s nečim o čemu će morati razmišljati. Dat će joj upravo ono što želi, dovraga. Ako je mislila da nije ništa više od pastuha, upravo će to dobiti. – Kako želiš. Uhvatio ju je u naručje, okrenuo i nježno pribio uza zid. – Što r-radiš? Mislila sam da si rekao... Zabio je lice u njezinu kosu i vrat, harajući po mekoj koži svim bijesnim emocijama koje su mu kolale venama. – Još nije korizma. Mary je vidjela kako mu bijes sijeva u očima i znala je da je pretjerala. Trebala je znati da ga ne bi smjela provocirati, ali napola se nadala – možda i više

– da bi joj mogao dati odgovor koji je željela čuti. Da bi joj mogao dati obećanje koje nije imala pravo očekivati od njega. Hoće li ikada naučiti? Oblila ju je toplina kad ju je uzeo u naručje i naslonio joj prsa i bokove na leđa. Usta i čeljust plazili su joj po mekoj koži vrata. Bol i povrijeđenost koji su ključali odmah ispod površine erumpirali su u jedan drugi osjećaj. U požudu, potrebu i očajnički pokušaj da ga zadrži. Ljubio ju je s kažnjavajućom glađu i mahnitošću koju nikad ranije nije pokazao, a ona je odgovarala vlastitim očajem. Topila se uz njega potpuno mu se predajući i dopuštajući da uzme što želi. Zgrabio ju je za grudi, milovao ih i stiskao dok joj je ustima proždirao svaki osjetljivi centimetar vrata i ramena. Pažljivo je postavio njezine ruke na zid ispred. – To je ono što želiš, zar ne? U glasu mu se čula oštrina koju nikada prije nije zamijetila. Ali bilo joj je toliko vruće, koža joj je gorjela. Povukao joj je bokove kako bi osjetila njegovu erekciju i počeo se pomicati. Navirale su joj slike iz staja. Znala je što će učiniti. Na trenutak je razmišljala da ga zaustavi. Ali, bio to šok ili požuda, bila je bespomoćna u senzualnoj mreži koju je ispleo oko njih. Stenjala je, pritiskala bokove uz njega i izvijala leđa kako bi mu olakšala pristup svome vratu. On je uzdisao i šaptao joj prostote, jednom joj rukom milujući dojku dok je drugom skidao hlače. Osjetila je hladan zrak na nogama i stražnjici kad joj je zadignuo haljinu. Već je bila mokra kad je prstima kliznuo u nju. – Želiš li da ti to dam, Mary? – Trebala ju je uzbuniti oštrina njegova glasa, ali previše se izgubila u izmaglici požude da bi bila na oprezu.

Gurnuo joj je ukrućeno spolovilo između nogu i dugim je potezima golicao po vlažnom izvoru slasti. Bio je tako velik i debeo da su je osjećaji što ih je izazivao doveli gotovo do samoga vrhunca. Mogla je čuti svoje željne jecaje i osjetiti kako ga njezino tijelo preklinje da ublaži nemir koji je izazvao u njoj. Uhvatio ju je za bokove i namjestio se na ulaz. – Želiš svršiti, zar ne? Zadrhtala je, a mračni, bludnički dio nje reagirao je na proste riječi. Ne s odbojnošću, nego s požudom. Bilo je to krivo. Znala je da je bilo krivo. Ali otišli su predaleko. Previše je rasplamsao vatru. U njegovoj je divljoj, agresivnoj strani postojalo nešto od čega je poludjela. Nešto što joj je prevarilo osjećaje učinivši da povjeruje kako je sve to važno. Da mu je sigurno stalo ako je toliko izgubio kontrolu. Osjetila je vrelo, čelično meso na sebi, debelu batinu na ulazu. Noge su joj drhtale, a tijelo pulsiralo od potrebe. Nabila se uz njega želeći ga u sebi toliko da bi mogla zaplakati. Trljao se o nju, a ona je opet zabacila bokove. Ali nije joj davao ono što želi. Golicao ju je. Odugovlačio. Prisiljavao je da se suoči s dubinom svoje želje za njim. – Reci mi – šapne joj na uho. – Da! – zajecala je. – Molim te, da. Držao ju je za bokove i nabio se unutra, prisvojivši je jednim pokretom od kojega se stresla do srži. Povukao joj je bokove prema sebi i nagnuo je prema zidu dok nije bila pod savršenim kutom, a potom se opet nabio uronivši još dublje u nju. Tako ju je držao dok nije zastenjala. Dok nije pomislila da će joj se tijelo raspasti od njega. Cijelu ju je ispunio. Duboko. Potom ju je izbezumio. Nabijao se dugim, dubokim pokretima koji su bili jednako divlji i žestoki kao i jecaji užitka koje je izvlačio iz nje.

Bilo je grubo. Bilo je divlje. Bila je to požuda u svom najsirovijem i najprimitivnijem obliku. Tijelo joj se još uvijek grčilo kad je čula njegovo zadovoljno uzdisanje trenutak prije nego što je val topline prošao kroz nju. Ali poput jake oluje, kad su završili, ostalo je samo uništenje i pustoš. Soba je bila bolno tiha. Izvukao ga je i hladnoća joj je prekrila izloženu kožu. Još je bila nagnuta i pridržavala se za zid, inače bi posrnula. Ispravila se i odmah zgrabila prednji dio haljine, shvativši da je poderao steznik. Haljina joj je pala preko gole stražnjice, ali vlažna hladnoća između nogu bila je brutalan podsjetnik na ono što se upravo dogodilo. Oblio ju je sram. Kako mu je mogla dopustiti da joj to učini? Još gore, kako si je mogla dopustiti da joj se svidi? Zanjihala se i on ispruži ruku kako bi je uhvatio. – Isuse, Mary, ja... – Hvala ti – reče, trudeći se podignuti pogled prema njemu kad se samo željela sklupčati i plakati. Zaštititi se. – Upravo sam to željela. Žena u stajama bila je u pravu. Dobar si upravo kako govore. Pomislila je da se trznuo. Ali možda je to bilo samo treperenje vatre. Njegov se pogled urezao u nju s nekom sirovom emocijom. S nečim od čega ju je zaboljelo grlo i zapekla prsa. Željela je povući svoje riječi, ali bilo je prekasno. Okrenuo se na peti i otišao zalupivši vratima iza sebe. Nije se okrenuo. Da jest, vidio bi je kako je klonula na pod u lokvi užasa i očajanja. Da jest, otkrio bi istinu. Dao joj je točno ono što je željela – požudu bez trunke nježnosti – ali to uopće nije htjela. Što sam učinila? *

Kenneth je se klonio koliko je mogao. Javljao se za sve što bi ga odvelo iz dvorca. Izviđačke zadatke, stražarske dužnosti – dovraga, čak je pomogao popraviti zidine obližnjega dvorca koje su u napadu oštetili Bruceovi pljačkaši. Ali ako je mislio da će njegova odsutnost iz dvorca utišati opasne osjećaje koji su bučili u njemu, bio je u krivu. Nijedan zadatak, nijedna dužnost, nikakav tjelesni napor neće učiniti da zaboravi ono što se dogodilo. Ništa nije moglo prodrijeti kroz crni bijes koji se nadvio nad njim poput tamnog, zastrašujućeg oblaka. Bio je čovjek na rubu i znao je to. Planuo je. Želio ju je prisiliti da prizna kako između njih postoji nešto, ali jedino što je uspio bilo je dokazati da je ona u pravu. Možda je MacKay bio u pravu. Možda on nije za ovo. Koliko će još proći prije nego što učini nešto nepromišljeno? Zadatak kojim se nadao učvrstiti mjesto među Čuvarima nije se odvijao po planu. Nikoga nije uspio zadiviti. Držeći se blizu Percyja, nije dobio nikakve vrijedne informacije, nije uspio potvrditi kojim će se dvorcima Englezi koristiti na pohodu, nada da će dobrovoljno okrenuti ženu i njezina sina na Bruceovu stranu nestajale su, tjednima nije podigao oružje u borbi, a čelična kontrola za koju se tako žustro borio napuštala ga je. Hladnokrvno! Dovraga, zadovoljio bi se bilo čime, samo da ne kipi. Tek nakon jednoga tjedna vjerovao si je dovoljno da se vrati. Ispostavilo se da tjedan nije dovoljan. Jedva je imao priliku isprati prašinu i blato sa sebe kad je došao do dvorišta kroz morska vrata (kupanje u hladnom Tweedu činilo se boljim od tople kupke u vlastitim odajama) i ugledao nešto što mu je probudilo svaki borbeni nagon u tijelu – a imao ih je vraški puno.

Felton je u dvorištu vježbao s nekima od svojih ljudi. – Opet! – poviče. Percyjev prvak očito je pokazivao neke mačevalačke tehnike, ali nesretna meta njegove lekcije bio je David Strathbogie. Mladi je grof od Atholla bio na koljenima nakon što ga je ovaj očito srušio. Sudeći po količini prljavštine na mladićevu oklopu i naporu s kojim se podizao na noge, vjerojatno mu nije bilo prvi put. Možda zato što se Kenneth morao podići iz blata više puta nego što se želio sjećati, ali vidjevši kako Felton ponižava mladića, svaki živac u njegovu tijelu probudio se na duboko ukorijenjeni osjećaj pravednosti u njemu. David se uspio uspraviti, ali Felton je opet nasrnuo na njega zapovijedajući mu da podigne mač i brani se poput muškarca prije nego što ga je opet srušio vrlo vještim pokretima mača. Pokretima od kojih se nijedan neiskusni štitonoša ne bi uspio obraniti. Kennethu proključa krv. Čvrsto je stiskao šake. Bila je to lekcija. Lekcija o poniženju. Felton je namjerno sramotio momka pred drugim muškarcima. – Ustani i bori se – reče Felton gurkajući ga mačem. – Nismo gotovi. Lice mu pocrveni. Kenneth je gotovo mogao okusiti mladićevo poniženje i osjetiti povrijeđenost njegova mladog ponosa. Prije nego što se uspio zaustaviti, izvuče mač iz korica – lijevom rukom, u trenutku pribranosti, pošto je još uvijek tvrdio da ga ozljeda sprječava da se bori punom snagom – i pojuri naprijed probijajući se kroz krug ljudi. Sve što je vidio bio je Feltonov mač uperen u mladića. Kratkim pokretom mača, Kenneth izbije vitezov mač iz ruke. Prodoran zvuk metala odzvanjao je kroz mrtvu tišinu. Kenneth je vidio kako je Feltonovo lice eksplodiralo od bijesa ispod čelične kacige. – Što, dovraga, radiš?

– Mač nije igračka. Samo sam pokazivao momcima da ga ne treba držati tako. Razmisli o tome kad ga podigneš. – Kako se usuđuješ upletati... – Možda bi tvoji ljudi željeli vidjeti kako vježbaš na nekome svoje veličine. Feltonu nije promakla uvreda i lice mu još jače pocrveni. Jedan od njegovih ljudi otišao je po mač i donio mu ga. Feltonove oči zasjale su kad ga je uzeo. – Mislio sam da ti ruka još nije zacijeljela. – Nije. Koristit ću lijevu. – Nije bio toliko dobar lijevom, ali bio je dovoljno dobar. Ponizit će gada. Deseterostruko će mu vratiti za sve što je učinio mladiću. I uživat će u svakoj prokletoj minuti. – Čekajte! Kenneth se okrene začuvši poznat glas. Pogledavši preko ramena, vidio je kako Mary juri prema njima. Nešto mu poskoči u prsima, ali odbio je to priznati. Nosila je ogrtač s kapuljačom koji ju je cijelu progutao, kako bi sakrila trudnoću, pretpostavljao je, a i zbog hladna vremena. – Tu si – reče, ostavši bez daha. – Čekala sam te. Njezine bi riječi možda drugačije utjecale na njega da nije vidio brigu iza preširokog osmijeha. Stisne čeljust pretpostavivši o čemu se radi. Njezine su sljedeće riječi potvrdile sumnje. Pravila se da je tek sad primijetila gomilu oko njih. Razrogači oči i blago se zarumeni. – Ispričavam se, jesam li nešto prekinula? Točno je znala što je prekinula. Učinila je to namjerno. Nije željela da se bori protiv Feltona jer je mislila da će izgubiti.

Odjednom, na zemlji primijeti blatnog Davida. Kenneth je predvidio da će nagonski krenuti prema njemu, i prije nego što je još više uspjela osramotiti mladića majčinskom brigom, uhvati je za ruku kako bi je zaustavio. Prostrijelio ju je upozoravajućim pogledom. – Ništa što ne možemo nastaviti poslije. Jesi li što trebala? Opet je pogledala Davida. Možda je primijetila njegovo upozorenje, ali bilo je jasno da se nije željela obazirati na njega. – Uh, da. – Skrenula je pogled sa sina prema Feltonu i nasmijala mu se. – Nadam se da vam neće smetati, sir Johne. Pojavio se problem na jednom od mojih imanja koji moramo riješiti što prije. Felton se pristojno nakloni. – Naravno, milostiva. – Ali po izazovnom pogledu uperenom prema Kennethu, bilo je jasno da i on zna zašto ih je prekinula. Obojica su znali da njegova žena Feltona smatra boljim vitezom. – Mogu ovo završiti bilo kad. Kenneth zaškrguće zubima boreći se protiv novoga vala topline u krvi. Nije se nikome morao dokazivati, ali želio je, dovraga. Mišići mu se napnu. – Kennethe – reče Mary i stavi ruku na njega. Nježna molba probila se kroz izmaglicu. Bez obzira na to koliko primamljivo zvučalo, ne može to učiniti. Osobno zadovoljstvo koje bi dobio pobjedom nad Feltonom nije vrijedno rizika. Žena mu je bila u pravu – iako iz krivih razloga – ali nije bilo mudro boriti se protiv Feltona. Pogriješio je postavši Feltonov neprijatelj, a ona ga je spasila od toga da postane još veći. Kenneth bi ponizio drugog viteza i Felton bi život posvetio pokušajima da ga diskreditira. Vitez ga je već pomno motrio. Međutim, iako će Kenneth kasnije vjerojatno biti zahvalan na prekidu, trenutačno ga je boljelo. Nikad nije želio biti drugi u njezinim očima. Pogledavši Feltona kao da još nisu završili, Kenneth odvede suprugu.

U tišini su hodali do odaje koju su dijelili od vjenčanja. Kad su ušli u sobu, odvezala je ogrtač i bacila ga na škrinju ispred kreveta. Znao je da je nervozna po tome koliko su joj ruke drhtale i kako je nekoliko minuta šetala po sobi izbjegavajući njegov pogled. Savršeno mirno, stajao je pokraj vrata i čekao. Napunila je pehar vinom iz vrča sa stola. – Želiš li ti malo? – Ne. Okrenula se i mogao je vidjeti zaobljen trbuh ispod vunenih nabora njezine halje. Promijenila se u samo tjedan dana. Neće još dugo moći skrivati trudnoću debelim haljinama i ogrtačima. Trebao bi je nekamo poslati... Pročisti grlo. – Beba... Jesi li dobro? Ona iznenađeno podigne pogled. – Jesam. Opet je uslijedila neugodna tišina, što im se prije nije događalo. Zidovi malene odaje kao da su se smanjivali. Bila je preblizu. Želio ju je dodirnuti. Želio ju je držati. Želio ju je uzeti u naručje i voditi ljubav s njom dok ne prizna da joj je stalo do njega. Mora otići. – Vjerujem da si spomenula problem s imanjem. Ona se zarumeni i zagrize usnu. – Nema problema s imanjem. Bila sam na putu prema dvorani kad sam vidjela tebe i sir Johna. Način na koji te gledao... – Naježi se. – Što god bilo između vas, voljela bih kad biste to ostavili po strani. Odmjeri je. – To nije moguće. Ona je bila između njih. Ali nije to vidjela. – Zašto nije? – Rastuži se. – Pobogu, mislila sam da će te ubiti. – Trebala bi više vjerovati u mene. Ona se namršti čuvši nešto u njegovu glasu. – Vjerujem, ali... – Skrene pogled. – Ruka ti je još uvijek ozlijeđena.

Ali. Oboje su znali da nije u pitanju samo ruka. Ukoči se. – Nemaš razloga brinuti se. Nemam namjeru potući se s Feltonom. Upitno ga pogleda. – Nemaš? Na lice je natjerao osmijeh koji nije osjećao. – Nećeš tako lako ostati udovica. Ona se namršti. – Nisam tako mislila. – Nisi li? – Slegnuo je ramenima kao da ne mari, ali mario je. Silno. Iznenadilo ga je koliko je želio da vjeruje u njega. Nije znao kad mu je to postalo važno, ali bilo je. Dovraga, mislio je da je završio s tim. Dokazivao se cijeli život, samo nikad nije mislio da će to morati raditi pred vlastitom ženom. – Je li vaša svađa imala veze s Daveyjem? Željela sam razgovarati s tobom, zabrinula sam se... – Ostavi mladića na miru, Mary. Mora to riješiti sam. Ona zabrinuto razrogači oči. – Što mora riješiti sam? Znala sam da nešto nije u redu. U zadnje je vrijeme tako tih. Tiši nego inače. Je li u pitanju sir John? Netko od drugih mladića? Moraš mi reći ako znaš nešto. Vatreno je branila sina, kad bi barem isto osjećala prema njemu. Bit će dobra majka njihovu djetetu, ali Davey to nije trebao od nje. Barem nije sada. – Prestar je da bi ga tetošila, Mary. Oči joj zasuze. – Znam to. – Opet će te trebati. Samo mu daj vremena. Okrenuo se. – Čekaj, kamo ideš? Zar opet odlaziš? – Bojim se da ne odlazim. Percy čeka moj izvještaj. – Gledao ju je. – Jesi li trebala još nešto? Ona se zarumeni i skrene pogled. – Ne.

Promatrao ju je. Što je pomislio? – Možda ću se kasno vratiti. Nemoj me čekati. – Oh – reče, neobična izraza lica. Razočaranje? Nije znao. Bio je previše zauzet svojim osjećajima da bi pokušavao protumačiti njezine. Dok je Kenneth bježao iz prostorije koja mu se počela činiti kao soba za mučenje, znao je da će morati nešto učiniti. Neće izdržati iduća četiri dana, a kamoli trideset tri, koliko je ostalo do kraja korizme, ako ne pronađe način da se odriješi frustracije koja se gomilala u njemu.

21. POGLAVLJE

M

ary je pogriješila i znala je to. Ukočen, neugodan razgovor tjedan nakon što ju je muž uzeo pribijenu uza zid u eksploziji požude – i ničega drugoga – bio je pretkazanje onoga što dolazi. U gotovo četrdeset dana otkad je odbila primiti ga u postelju, više nije bilo traka, cvijeća, kolačića, jahanja ni dugih razgovora. Sama je pripremala kupke, nije mogla smisliti razlog za jahanje, a njihovi su razgovori postali kratki i službeni. Kao da se iznova udala za Atholla. Jedina razlika bila je što bi se Kenneth srušio na krevet pokraj nje kad bi se navečer napokon vratio iz dvorca, zaudarajući po viskiju i vlažan od kupanja u rijeci. Srce ju je boljelo. Barem je bio dovoljno pristojan da spere miris ljubavnica prije nego što uđe u njezin krevet. Ali nije mogla biti zahvalna na njegovoj diskreciji kad se od same pomisli na njega s drugom ženom jad koji je osjećala uz Atholla činio neprimjetnim. Unatoč najboljem trudu da u brak uđe otvorenih očiju i čvrsta srca, podbacila je. Bijedno. Zaljubila se u muža. Nije to bila zaluđenost mlade djevojke pune nade zasnovana na bajkama, nego zrela ljubav žene koja je znala cijeniti muškarca s manama i diviti se heroju. Voljela je dečka koji se uvijek morao dokazivati i koji je imao samopouzdanje i vjerovao da može postati najbolji. Voljela je znati da se ispod naizgled neprobojne ljuske vatrenog ratnika nalazi iznenađujuće drag i – da, sir Adam bio je u pravu – osjećajan muškarac. Voljela je njegovu strast. Zavidjela mu je na njoj. Privlačila ju je. Čak i kad bi planuo. Voljela je suprotstavljati mu se – izazivati ga. U njoj je probudio želju za borbom i učinio je hrabrijom i jačom nego ikada prije. Nikad se prema njoj nije odnosio kao da je lako zamjenjiva, nego ju je smatrao jednakom sebi. Slušao ju je. Mario za njezine misli.

Ironično, pokušavajući osigurati da joj se ne ponovi prvi brak, osigurala je upravo suprotno. Istjerala ga je iz postelje; zašto ju je iznenadilo što je pronašao drugu? Požalila je toliko puno stvari. Bilo je glupo misliti kako je to bila samo strast. Znala je to po praznini u srcu one noći kad je otišao. Nije trebala dopustiti da je ponos i ljubomora spriječe da mu kaže koliko joj je stalo. I nije se trebala upletati u njegovu svađu sa sir Johnom. Iako je Davey odbijao razgovarati o onome što se dogodilo, pretpostavljala je da joj je Kenneth štitio sina. Također je bio u pravu kad joj je rekao da se strpi. Njezin sin nije navikao imati majku punu ljubavi uza se. Nije čudno što je Daveyju bilo neugodno i što se držao suzdržano i oprezno. Trebat će vremena da sruši te prepreke – posebno jer se usredotočio samo na to da postane vitez. Mora ga početi gledati kao muškarca koji će postati, a ne kao dječaka kojeg nikad nije imala priliku upoznati. Ali bilo je tu još nešto. – Trebala bi imati više povjerenja u mene. – Bio je u pravu. Vidjela ga je u borbi. Znala je što može, samo što se još nije oporavio u potpunosti. Ali njegova primjedba nije imala veze samo s njegovim ratničkim vještinama. A ipak, kako bi mu mogla vjerovati kad joj nije želio ništa obećati? Naravno, nikada to nije tražila od njega. Samo je pokušala prihvatiti ono što je smatrala svojom sudbinom. Pokušala se nositi s onim što joj je život dodijelio, kao uvijek. Ali to nije bilo dovoljno. Ne ovaj put. Nije bila zadovoljna onim što je imala. Željela je više. Željela je njegovo srce. Ali kako će probiti naizgled neprobojan zid koji se ispriječio između njih?

Svaki put kad bi ga pitala o njegovu danu i o tomu što je radio, on bi je prekinuo. Odbio je čak i pokušaj da mu se pobrine za posjekotinu na vilici koju je zaradio u tučnjavi u konobi. Iako je tek trebao započeti s punim treningom na vježbalištu, u zadnje se vrijeme vraćao s brojnim ogrebotinama i modricama. Ali svaki put kad bi izrazila zabrinutost, naljutio bi se kao da preispituje njegove vještine pa ih je prestala spominjati. Korizmi se bližio kraj, ali nije se usudila čekati da se vrati u postelju. Što ako se vrati i ponovi ono od prošli put? Još gore, što ako se uopće ne vrati? Odgovor na pitanje što da radi došao je nekoliko dana prije Uskrsa kad je stiglo pismo od brata Thomasa, redovnika koji ju je pomiješao s talijanskom časnom sestrom. Razmatrala je da pri potrazi zatraži muževu ili sir Adamovu pomoć, ali kako joj Kenneth nije pružio priliku, a sir Adam se vratio u dvorac Huntlywood kako bi se pripremio za putovanje u Francusku, poslala je jednog od konjušara u crkvu s pozamašnim uskrsnim milodarom i porukom u kojoj je tražila da se pošalje po nju ako čuju bilo kakve vijesti o časnoj sestri koja izgleda poput nje. Na njezino zaprepaštenje i jedva suzdržano uzbuđenje, dvorski svećenik pronašao ju je nakon ručka i proslijedio poruku od brata Thomasa da se dotična časna sestra vratila. Odjurila je natrag u dvoranu nadajući se da će pronaći muža sa svojim ljudima. Željela ga je zamoliti za pomoć u vezi sa sestrom i sad je imala priliku. Sigurno će je otpratiti? Pronašla je njegova štitonošu Willyja i, na vlastito iznenađenje, doznala da se Kenneth vratio u njihovu odaju. Požurila je kroz dvorište i uz stubište. Ali kad je otvorila vrata, uzbuđenje joj nestane s lica. Preobukao se iz finog ogrtača koji je nosio tijekom objeda u iznošeni tamni, kožnati

cotun i hlače. Očaj je opeče poput plamena, ostavljajući trag u njezinim prsima i grlu. Znala je što ta odjeća znači. – Odlaziš? On se ukoči kao da se priprema za nešto neugodno. – Da, imam posla u gradu. – U još jednoj konobi? Možda je čuo neizgovorenu optužbu u njezinu glasu. Kut usta iskrivi mu se. – Mislio sam da te nije briga. Ona proguta knedlu, ostavi svoj ponos po strani i učini, u najmanju ruku, prvi korak. – Što ako jest? – reče nježno dok joj je srce bubnjalo u grlu. Gledali su se u oči i na trenutak je pomislila kako nešto želi reći, ali onda je okrenuo glavu. Nije želio da je bude briga. – Možda ću se kasno vratiti. Svake se noći kasno vraćao. Opet proguta knedlu u drugom, još težem pokušaju da se probije. Ponos i srce bili su joj sirovi i iscrpljeni. Kao onaj put kad je pitala Atholla da povede nju i njihova sina. – Mogu li poći s tobom? Imam nekog posla u gradu. Primila sam uzbudljive vijesti i bila bih zahvalna na tvojoj pomoći. – Bojim se da će to morati pričekati. – Ne može... – Ne danas, Mary. Ona ustukne zbog oštrine njegova glasa. Možda je prekasno. Možda je izgubio zanimanje za nju. Možda je sve uistinu bila samo igra. – U redu. – Pokušala je sakriti razočaranje, ali bojala se da izgleda povrijeđeno koliko je zvučala. – Nije tako jednostavno. – Zakorači prema njoj prije nego što se zaustavio. – Dovraga. – Promrmljao je još jednu psovku i prstima prošao

kroz kosu. – Trenutačno se događa puno toga. Mnoštvo mi je stvari na umu. O kojima nije želio razgovarati s njom. – Razumijem – reče, iako nije razumjela. – Zauzet si pripremama za rat. – I ženama. – Da. Ali to nije bilo sve. Bila je sigurna u to. Nešto ga je mučilo. Što ga drži podalje od nje? – Edward će uskoro doći na sjever. Razgovarao sam sa sir Adamom i mislim da je vrijeme. – Vrijeme? – ona ponovi. – Da napustiš dvorac. Mary se smrzne i osjetila joj otupe. – Šalješ me odavde? – Glas joj je zvučao istrošeno i suho kao što je i mislila. Nije se želio susresti s njezinim povrijeđenim pogledom. – Dijete – reče. – Nećeš moći skrivati bebu još dugo. Ovako će se manje pričati. Nije ništa rekla. Suze su je pekle u grlu i bojala se da će pobjeći ako otvori usta. Bio je u pravu – njezine su pratilje otkrile tajnu tjednima prije – ali znala je da je to još jedna isprika. – To je uvijek bio plan, Mary. – Ona ga pogleda u oči. – Pokušavam te zaštititi. – Kad? – reče tupim glasom. – Nakon uskrsnog slavlja. Neće trajati dugo i bit ćeš udaljena samo nekoliko kilometara. Sir Adam dao nam je dvorac Huntlywood na korištenje dok je u Francuskoj. Možeš povesti pratilje. Sve je dogovoreno. Ali bez obzira na to što rekao, oboje su znali da je šalje od sebe. – Kako ste obojica obzirni. Je li ti ikad palo na pamet uzeti moje želje u obzir? Zašto bi? Može s njom učiniti što želi.

Nije odgovorio, nego je krenuo prema vratima. – Znam da sad ne shvaćaš, ali tako je najbolje. Najbolje? Mary više nije znala što to znači. Ali to nije značilo da ne želi priliku da sama odluči. – Kako lijepo od tebe što si odlučio umjesto mene. Nije zamijetila je li čuo sarkazam u njezinim riječima. Nije ga gledala. Pomislila je kako oklijeva kad je prošao pokraj nje na putu prema vratima, ali što god da je osjetio, to nije bilo dovoljno da ga zaustavi. Nedugo nakon što je otišao, Mary navuče ogrtač i zaputi se prema stajama. Srce joj je možda bilo slomljeno i zgaženo, ali nije namjeravala dopustiti da joj prvi mogući trag o sestri promakne kroz prste. Namjeravala je uzeti nekoliko Percyjevih ljudi da je otprate, ali sir John vidio ju je na odlasku i ustrajao da je sam otprati u grad. Možda znajući koliko će to naljutiti njezina muža, nije mu pokušala proturječiti. Brzo je požalila trenutak srdžbe. Sir John svojim je ponašanjem jasno dao do znanja da njezin brak ne vidi kao prepreku njihovu zbližavanju. Nekoliko je puta natuknuo – previše da bi pogrešno shvatila – da će biti uz nju ako se nešto dogodi Kennethu ili ako stvari „ne budu tekle kako je očekivala“. I uz njezina sina. Jasno, trudnoća je bila najmanje kriva za neugodan put. Kad su stigli u crkvu i kad je doznala da nema ni redovnika ni časne sestre – štoviše, časna majka rekla joj je da u posljednjih nekoliko dana nije dolazio nitko osim biskupa od St. Andrewsa i da je redovnik sigurno pogriješio – toliko se razočarala da je željela samo biti u miru i tišini vlastitih misli. Dok je boravila u crkvi, pao je mrak. Spuštajući se prema gradu, Mary je počela obraćati pozornost na okolinu. Nikada nije bila u gradu

ovako kasno navečer i neugodan osjećaj zamijenio je trgovce i obrtnike prisutne tijekom dana. Sir John sigurno je osjetio njezin nemir. – Nemate se čega bojati. Sigurni ste sa mnom. Nitko se ne bi usudio napasti kraljeve ljude. Mary nije bila tako sigurna. Puno grubih muškaraca pokraj kojih su prošli izgledalo je kao da ne bi imali problema odlučiti se na takvo što. Ali donekle je osjetila olakšanje vidjevši u gomili i velik broj žena. Gužva je postala veća na glavnoj ulici. Skupilo se ljudi gotovo kao da se sprema nešto veliko. Možda predstava? Slavlje? Njezine sumnje potvrdili su žamor i pljeskanje gomile. – Što je to? – upita. Sir John uozbilji se i digne ruku signalizirajući svojim ljudima da stanu. Promatrao je red visokih zgrada i uskih uličica. Nije bilo teško vidjeti odakle potječe buka. Jarka svjetlost dolazila je iz jedne od uličica. – Ne znam, ali doznat ćemo. – Ispruži ruku. Kad je vidio da oklijeva, dometne: – Neće dugo potrajati. Pomalo znatiželjna i ohrabrena prisutnošću šačice Feltonovih naoružanih ljudi, Mary mu dopusti da joj pomogne sići s konja pazeći da zaštiti trbuh kako nitko ne bi otkrio njezinu tajnu. Kao i s prvim djetetom, neznatno se udebljala. U širokim haljama izgledala je više punašno nego kao trudnica, iako se dijete trebalo roditi za manje od dva mjeseca i u zadnje se vrijeme osjećala umorno i neugodno. Dok su ulazili u uličicu, začuo se još jedan urlik. Bilo je mračno između dviju zgrada, ali sprijeda je dolazilo dovoljno svjetla da se mogu snalaziti. Kad su se približili, vidjela je da je sir John stisnuo usta. – Što je bilo? Je li sve u redu? On odmahne glavom. – Kao što sam i pretpostavio.

Nije joj trebalo dugo da shvati što je mislio. Kad su stigli do izvora svjetla, sve je postalo savršeno jasno. Uska uličica ispred njih širila se u maleni trg. Tamo je nekada bila građevina, shvatila je, a u samoj sredini, u jami, tukla su se dvojica muškaraca. Poput vatrenoga kruga, baklje su bile obješene na stupove uokolo jame, obasjavajući cio prostor jarkim svjetlom. Gomila se smjestila po starim zidovima, kamenju i daskama postavljenim kao tribine. Ljudi su također gledali s krovova i prozora okolnih građevina. – Nezakoniti turnir? – upita ona. Sir John kimne. – Kralju će biti vrlo drago kad čuje što smo otkrili. Pokušava stati nakraj svim nezakonitim borilačkim turnirima u pograničnom području... ako se sirova tučnjava običnih grubijana može nazvati turnirom. Čula je za nezakonite borbe, ali nikad ih nije vidjela. U suštini, bila je to tučnjava dvojice muškaraca. Bez suzdržavanja, bez pravila, borba je bila gotova kad jedna osoba izgovori: – Kukavica – ali nerijetko su završavale smrću. Gomila je nešto skandirala. Zvučalo je poput: – Led! – Znatiželjna, načinila je nekoliko koraka pokušavajući bolje vidjeti natjecatelje. Užasnuto uzdahne. Oba su muškarca nosili kacige, ali bili su goli do pasa, samo u hlačama. Znoj i krv tekli su niz njihova Široka, mišićava prsa dok su napadali jedan drugoga žestinom koju nikada prije nije vidjela. Nije bilo profinjeno ni plemenito. Bilo je to natjecanje sirove snage i brutalnosti. Svaki je muškarac u ruci nosio neobrađeno oružje. Viši i mišićaviji od dvojice imao je veliki čekić; deblji muškarac vrata široka poput glave držao je buzdovan. Za razliku od običnih turnira, oružja nisu bila tupa. Noge bi joj se odsjekle od samog brutalnog prizora. Ali to nije bio razlog zašto joj se želudac okrenuo, a tlo pod nogama nestalo. Unatoč

čeličnim kacigama koje su nosili kako bi prikrili identitet, Mary je odmah prepoznala višeg od dvojice muškaraca: svoga muža. Uvijek bi prepoznala te ruke i prsa. Svako olakšanje koje je osjetila otkrivši da nije u konobi s drugom ženom nadjačala je zabrinutost zbog opasnosti da ga drugi muškarac ubije ili da sir John otkrije kako se borio na nezakonitom turniru. Pitanje zašto se borio tamo, a ne s ostalim engleskim vojnicima ostavila je za poslije. Morala je maknuti sir Johna i njegove ljude. Okrenula se na peti kako bi ustrajala da krenu i slučajno se sudarila s muškarcem pokraj sebe. U normalnim okolnostima, ništa se ne bi dogodilo, ali u tom se trenutku nešto dogodilo u jami zbog čega su se svi nagnuli naprijed. Izgubivši ravnotežu, što od udarca, što od trudničkoga trbuha, Mary poviče i počne padati. Pala bi na leđa u jamu duboku tri metra da je sir John nije uhvatio. Još je uvijek bila nagnuta prema jami držeći se rukama oko njegova vrata kad su im se pogledi susreli. Bio je zaprepašten. – Trudni ste! Nešto nije valjalo večeras. Već gotovo mjesec dana, Kenneth se borio dvaput tjedno – nekada triput – u Paklenom ponoru, kako se zvao tajni borilački turnir. Znao je da je riskantno boriti se na nezakonitim turnirima, ali Feltonova su se podbadanja s tjednima samo pogoršavala, a njegova samokontrola u vezi sa ženom pucala je po šavovima. Tučnjave su mu služile kao ispušni ventil i kao način pripreme za nadolazeći rat i mjesto među Čuvarima. Ironično, nadahnulo ga je MacKayevo sudjelovanje na Visočkim igrama pod maskom. Bio je nepobjediv. Prvak i miljenik publike. Naravno, povici o Ledu – ratno ime koje si je u šali nadjenuo kao podsjetnik zašto je tamo – poticali su ga. Grijali su njegovu krv i napinjali mu mišiće s iščekivanjem.

Ali ne večeras. Večeras nije osjetio uobičajeno uzbuđenje i žeđ za krvlju. Kažnjavao je protivnika udarcem za udarcem, želeći što prije završiti borbu umjesto uživati u pobjedi. Njegove misli nisu bile usmjerene na borbu, nego na raniji razgovor s Mary. Pokušavala mu je nešto reći, ali on je bio previše usredotočen na ono što mora učiniti da bi je slušao. Ponestajalo mu je vremena i morao ju je odvesti na sigurno. Maknuti je iz dvorca bio je prvi korak. Ali, naravno, nije to shvaćala. Kako i bi, kad nije znala istinu? Bio je ometen i njegova se glava trznula unatrag kad mu se teška protivnikova šaka spojila s vilicom. Uslijedio je zamah buzdovanom. Jedva izbjegavši oštre vrhove u svojim rebrima, Kenneth shvati da bi mu bilo pametnije usredotočiti se na prostaka široka vrata koji se iz petnih žila trudio ubiti ga. Upravo je čekićem udario protivnika tako da mu je vjerojatno slomio rebra i popratio ga udarcem iz skoka od kojeg je pao na tlo kad ga je trgnuo vrisak. Ženski vrisak. Pogled mu poleti u smjeru zvuka. Sve se dogodilo u sekundi – žena se nagnula nad jamu prije nego što ju je muškarac povukao natrag. Ne bilo koja žena. Uvjeravao se kako to nije moguće. Ali svaki gorući dio njegova tijela govorio mu je da je to njegova žena. Nije znao je li pukao od zakasnjele panike jer se umalo strmoglavila u jamu, a on ne bi mogao učiniti ništa da to spriječi, ili zbog činjenice da je muškarac koji je to uspio spriječiti – i koji ju je sad predugo i prečvrsto držao u naručju – bio Felton. Izgledao je kao da će je poljubiti, dovraga. Iskočivši iz jame tako što je stao na dio srušenog zida, nasrnuo je na Feltona. – Miči ruke s nje! Prepoznavši ga, Felton šokirano podigne pogled.

– Kennethe, ne! – Mary poviče, istrgnuvši se iz zagrljaja drugoga muškarca. Ali bio je previše bijesan da bi je čuo. Njegova frustracija. Njegovi zbunjujući osjećaji prema vlastitoj ženi. Njegov strah da bi je mogao izgubiti. Prizor u kojem je muškarac koji ga je tjednima izazivao držao ruke na njoj. Sve to spojilo se u bezuman bijes. Kopile će dobiti borbu koju je toliko jako želio. Jedna se šaka spojila s Feltonovom čeličnom kacigom, a druga s oklopljenim trbuhom. Feltonovi bi ljudi priskočili vitezu u pomoć, ali netko je u gomili viknuo: – Vojnici! – i svi su se strčali prema uličici. Misleći da će ih napasti, Feltonovi su ljudi izvukli mačeve, a potom su se i našli napadnuti kad je gomila reagirala na prijetnju. Felton također pokuša zgrabiti mač, ali Kenneth predvidi njegov potez i izbije mu ga iz ruke. Felton je imao cijeli verižni oklop, a Kenneth je bio gol do pasa, zaštićen samo čeličnom kacigom. Ali nije bilo važno. U Kennethovu načinu borbe nije bilo ničega viteškog. Upotrebljavao je šake, laktove, noge, stopala – što god je bilo potrebno za pobjedu. Felton se koristio štitom – dok mu ga Kenneth nije izbio iz ruku – rabio bodež, što god mu je došlo pod ruku, ali oružja se nisu mogla mjeriti s Kennethovom vještinom i životinjskom snagom. Posljednjih je nekoliko tjedana primio toliko udaraca da mu je tijelo gotovo postalo otporno na bol. Za manje od minute, Kenneth je imao pobjedu za kojom je žudio mjesecima. Felton je ležao na leđima, a Kenneth ga je nogom na vratu prikovao za tlo. – Još jednom mi dotakni ženu i ubit ću te. Mržnja u Feltonovim očima prodirala je kroz čeličnu kacigu. Želio je nešto reći, ali Kennethova ga je noga sprječavala. Gomila ih je okružila, ali bio je svjestan samo jednog pogleda na sebi. Mary je šokirano zurila u njega kao da ga vidi prvi put.

– Molim te – reče, umirujući ga glasom poput balzama. – Dobro sam. Gotovo je. Pomagao mi je. Kenneth stisne čeljust, a njegovi su se primitivni nagoni borili s čašću. Želio je ubiti Feltona, ali razum se probio kroz izmaglicu. Prokletnik ju je možda držao predugo i preblizu, ali spasio ju je. Kenneth je imao puno razloga ubiti muškarca, ali to nije bio jedan od njih. Podigao je nogu s Feltonova vrata i povukao se. Ne obazirući se na krv i prljavštinu, Mary potrči u njegovo naručje i prisloni mu lice na prsa. Njegove je ruke nagonski obgrle. Osjećaj je bio tako savršen, tako ispravan, da je u tom trenutku spoznao istinu. Usredotočen na tješenje svoje uplakane žene, gledao je kako se Felton podiže na noge. – Zbog ovoga ćeš završiti u zatvoru – Felton prosikće trljajući vrat. Kenneth ga pogleda ispod oka. – Ako ti je stalo do toga da ostaneš Percyjev prvak, nećeš ništa reći. – Tajne su borbe nezakonite. – S ratom iza ugla, misliš da će Edward jednoga od svojih najboljih vitezova dugo držati u zatvoru? Posebno nakon što se pročuje da sam pobijedio Percyjeva prvaka? Možda bih trebao odabrati suđenje borbom protiv tebe kako bi cijeli dvorac mogao svjedočiti porazu? Feltonovo je lice pocrvenjelo od bijesa. – Kopile! Što se dogodilo s ozljedom tvoje ruke? Zašto se ovdje boriš, a tijekom vježbi ne? Što skrivaš? Kenneth opsuje u sebi, ali izvana se činio ravnodušnim. – To je dio mog oporavka. Želio sam se pobrinuti da sam u punoj snazi prije nego što se sukobimo na dvoru. – Osmjehne se. – Ali čini se da smo ustanovili kako sam spreman. Ovo je drugačije borbeno iskustvo, ono koje ne možeš dobiti boreći se protiv vitezova. Felton opet opsuje, ali Kenneth je završio s njim. Obojica su znali da će ovaj događaj držati za sebe. – Pronađi svoje ljude i vrati se u dvorac.

Mary je podigla glavu s njegovih prsa i zadržavajući suze promatrala njihov verbalni dvoboj. Felton ispruži ruku. – Milostiva Mary. Kenneth se ukoči, ali prije nego što je uspio odgovoriti, ona odmahne glavom i jače ga stisne oko struka. Prsa mu se ispune radošću. – Ja ću se pobrinuti za svoju ženu. Pogleda dovoljno oštra da bi mogao rezati čelik, Felton se okrene na peti i ode. Kenneth je znao da je pogriješio. Planuvši, dao je Feltonu još jedan razlog da ga poželi diskreditirati. Ali nije ga bilo briga. Mary je odabrala njega.

22. POGLAVLJE

K

enneth bi bio zadovoljan da ju je mogao tako držati zauvijek, ali gomila se previše razuzdala. Nježno je uhvati za bradu i podigne joj lice prema svome. – Jesi li dobro? Ona kimne, a njega stegne u prsima od osjećaja koji su plivali u tim velikim zeleno-plavim očima. Činilo se kao da mu je trebala cijela vječnost da uzme svoje stvari, presvuče se i pronađe konja kojeg mu je neki mladić čuvao za jedan novčić. Međutim, nakon nekog vremena, on i Mary u tišini su jahali prema dvorcu, ona sigurno posjednuta ispred njega. Kad se sjetio koliko je bila blizu da padne... Što je, dovraga, radila ondje? I zašto je bila s Feltonom? Pitanja su mu navirala u glavu na putu do dvorca. Očekivano, na ulazu ih nije čekala straža. Felton je previše cijenio svoju titulu prvaka da bi je stavio na kocku kad nije bio siguran kako će stvari završiti. Ali Kenneth je znao da će Felton, poput psa stjerana u kut, čekati i tražiti priliku da uzvrati udarac. Unatoč pobjedi, Kenneth se nije zavaravao: planuvši, dopustio je Feltonu da mu iznad glave objesi sjekiru. Ali ono što ga je izjedalo bila su pitanja u vezi s Mary. Dok su stigli u osamu njihove odaje, borio se protiv gadnog napadaja ljubomore i sumnje. Vrata se nisu ni zatvorila iza njega kad ju je uhvatio za ramena i okrenuo prema sebi. Srce ga je zapeklo vidjevši njezino uplakano lice, ali očeličio se. – Zašto, Mary? Zašto si bila u gradu s njim? Ona ustukne u šoku. – Nije valjda da me optužuješ?

Čvrsto stisne usta, a mišić ispod vilice počne mu se trzati. – Nemam li pravo biti sumnjičav kad pronađem ženu s drugim muškarcem usred proklete borbe gdje je mogla pasti i poginuti? Jesi li me pratila ili postoji drugi razlog zašto ste ti i Felton zajedno išli u grad? Iskra joj zaigra u očima. – Ti si sumnjičav? Što je sa mnom? Znao si što mislim da radiš svake večeri u gradu. Ali dopustio si mi da vjerujem kako si s drugim ženama dok si se zapravo borio na nezakonitom turniru gdje si mogao poginuti ili završiti u zatvoru. Strijeljali su se pogledima. – Mislio sam da te nije briga. Ona napući usne. – Briga me. Silno me briga i bojim se da ćeš to morati prihvatiti. Toliko ga je iznenadilo njezino priznanje da mu je trebao trenutak kako bi odgovorio. Što misli time? Bio je poprilično zbunjen. – Stvarno? Ona kimne glavom. – Nisam te pratila i tvoja je krivica što je sir John uopće bio sa mnom. – Moja krivica? Vjerujem da je moja zapovijed bila da nikad ne napuštaš dvorac bez mog dopuštenja. Ona mu uputi pogled koji je točno govorio koliko je ozbiljno shvatila tu zapovijed. – Pretpostavila sam da to nisi mislio, naravno. Bio si ljutit. Mislio je svaku prokletu riječ. Da je po njegovu, zaključao bi je u najvišem tornju na nekom udaljenom otoku na zapadu dok rat ne završi. Ali slušao je dok je objašnjavala kako je od redovnika primila poruku o časnoj sestri koja je izgledala poput nje. Željela je da je otprati, ali kad ju je odbio, prihvatila je sir Johnovu ponudu. Dovraga. Nije znao. Pekla ga je savjest. Prvi put došla je tražiti pomoć, a on ju je odbio. – Na povratku – nastavila je – čuli smo buku i sir John odlučio je istražiti odakle dolazi.

– Nije te trebao povesti sa sobom. – Kad je pomislio što joj se moglo dogoditi – što joj se zamalo dogodilo – opet ga je probo onaj osjećaj slabosti i nemoći. – Moj Bože, mogla si poginuti! Proučavala mu je lice kao da pokušava otkriti osjećaje iza njegovih riječi. – Bila je to nesreća. Spotaknula sam se pokušavajući otići prije nego što te sir John prepozna. Znam da to ne voliš čuti, ali sir John pomogao mi je. Bila je u pravu. Zaškrguće zubima. – Možda sam burno reagirao... – Možda? Kenneth nastavi kao da ga nije prekinula. – Ali ne možeš mi reći da nije iskoristio situaciju. Držao te predugo. Izgledao je kao da će te poljubiti. Činjenica da je izgledala kao da se bori protiv osmijeha uopće mu nije pomagala. – Mislim da je ipak više bio zaprepašten. – Stavi ruku na trbuh i poravna tkaninu. Prsa mu se ispune radošću vidjevši koliko se promijenila tijekom zadnjega mjeseca. – Shvatio je da sam trudna. Kenneth osjeti potrebu da se nasmije. – Dobro. Možda će napokon shvatiti da se nećeš predomisliti. Gledali su se. – Nikada nije postojala takva opasnost. – Prije nego što je stigao razmisliti o njezinim riječima, ona dometne: – Zašto si bio tamo, Kennethe? Zašto se boriš poput običnoga grubijana na nezakonitom turniru, a ne na vježbalištu s ostalim vitezovima? – Kao što sam rekao Feltonu, pokušavao sam povratiti snagu kako bih mu pružio izazov za kojim je žudio. Bio je to jadan izgovor i vidio je da mu ne vjeruje u potpunosti, ali što je drugo mogao reći? Njegov zadak nije završio. Nije joj mogao reći istinu. Ne dok ne bude u Škotskoj na sigurnom. Nije se mogao kockati. Ne kad je počeo shvaćati kolikom će to izdajom smatrati.

Ali ovo nije bilo nimalo nalik onome što joj je učinio Atholl. Barem si je to govorio. Da, donosio je odluke umjesto nje – odluke koje će je dovesti u opasnost – ali nije imao izbora. Njegov je put već bio određen kad je otkrio da je trudna. I, za razliku od Atholla, on će je štititi. Iako više nije bio uvjeren da će ona vidjeti razliku. – Žao mi je što te nisam odveo u crkvu. Jesi li otkrila išta o svojoj sestri? Ona odmahne glavom, a pogled joj ispuni tuga. Ponovila je što joj je rekla časna majka. – Nema smisla. Kako bi brat Thomas mogao tako pogriješiti? Nadam se da će se uskoro vratiti kako bih ga mogla pitati. Otišao je nekamo s biskupom od St. Andrewsa. Lamberton? Kenneth sakrije reakciju na spomen Bruceova nekadašnjeg saveznika, ali osjetila su mu se aktivirala. Složivši se koliko je to neobično, reče: – Ako želiš, mogu se raspitati. Izraz njezina lica zaustavi mu dah. Prvi put znao je kakav je osjećaj kad mu se ona divi. Kao da je skinuo zvijezdu s neba i poklonio joj je. Bezbroj je puta vidio takve poglede, ali svi oni zajedno nisu mu značili koliko ovaj. Smatrao ga je zarađenim. – Učinio bi to za mene? Bojao se da vrlo malo toga ne bi učinio za nju. – Još uvijek imam neke veze u Škotskoj koje bi mogle biti od pomoći. – Veze su bile ublažen izraz. Gledao ju je i prepoznao zabrinutost, ali ne i sumnju. – Nećeš učiniti ništa što će te dovesti u opasnost? Jedan se kut njegovih usana podigne. Svakim se danom provedenim tamo dovodio u opasnost. – Bit ću oprezan. – U tom slučaju, bila bih vrlo zahvalna ako bi pokušao. Oči su joj zablistale i njega nešto stegne u prsima. Osjetio je gotovo neodoljivu potrebu da je uzme u naručje. Ali sumnjao je da je može

dodirnuti i ne prepustiti se nagonima koji su ga obuzimali već trideset sedam prokletih dana. Iako, tko broji? Kenneth kimne glavom i prekine trenutak povezanosti. – Sigurno si umorna i želiš se spremiti za krevet. Ona se rastuži. – Odlaziš? Mislila sam... Mučilo ga je razočaranje u njezinu glasu. Dovraga, zar ne vidi koliko mu je teško? Stisne šake boreći se protiv životinjskih nagona koji su preuzimali svaki centimetar njegova tijela dok je bio u istoj prostoriji s njom. Nakon svađe, bilo je još gore. Krv mu je bila još vrelija. – Mislila si što, dovraga? Osim ovih trideset sedam dana, nisam prokleti redovnik, Mary. Želim te toliko jako da gubim razum. Ona razrogači oči. Uzdahne. – Stvarno? – A što si mislila? Da ću svaku noć leći pokraj tebe i ne željeti voditi ljubav s tobom? – Znaš točno što sam mislila. Mislila sam da su te iscrpile druge žene. – Ne želim druge žene. Bila je to istina. I kad je večeras zamalo pala, napokon si je mogao priznati ono što mu je visjelo nad glavom, a što mu ranije ponos nije dopuštao: volio ju je. Mrzit će ga kada dozna istinu, ali volio ju je kako nije mislio da je moguće. Očito je i on bio podložan osjećajima poput svih ostalih. Samo mu je trebala prava žena. Bila je drugačija nego u početku. Ne samo zato što mu nije pala pred noge – iako je morao priznati da ga je to isprva privuklo – nego ga je izazivala, očaravala i nisu je zanimala njegova postignuća, nego on. Čak mu nije smetalo ni kad su se svađali. Zapravo mu se, na neki način, sviđalo. Mogao je planuti pred njom i ne osjećati se poput nasilnika – ona bi mu jednostavno uzvratila. Osjećaj je bio neobično oslobađajući – čak okrepljujući.

Prvi put u životu nije osjećao potrebu da nekoga zadivi, da bude najbolji. Ali želio je da vjeruje u njega. Želio je njezino povjerenje, iako ga nije zaslužio. Da ga sve to nije toliko mučilo, možda bi uživao u nevjerici na njezinu licu. – Ne želiš? On odmahne glavom. – Nisam bio s drugom ženom otkad sam te upoznao. Bilo je jasno da mu ne vjeruje. – Što je sa ženom u stajama? Želio joj je priznati da mu je to bila sestra, ali kako bi to mogao objasniti? Nije mogao. – Nije bilo kako se činilo. – Ne mogavši se oduprijeti, ispruži ruku i prstom joj pomiluje vrat. Koža joj je bila tako meka da ga je stegnulo u prsima. Dovraga, od svega u vezi s njom stezalo ga je u prsima. Jedan pogled na te velike plavozelene oči, te nježne crte lica, pune, ružičaste usne i kožu meku kao bebina, i bio je toliko ispunjen osjećajima da nije bilo mjesta za zrak u njegovim plućima. – Želim samo tebe, Mary. Maryno je srce toliko jako i glasno udaralo da ga je jedva čula. Je li ga doista dobro čula? Dio nje rekao joj je neka pusti da ostane tako, da je „želim samo tebe“ zasada dovoljno. Da prihvati zalogaj koji joj je pružio i bude sretna. Drugi dio – oprezni dio – znao je da nije dovoljno. – Koliko dugo? Stajao je tako mirno da je samo gorljivost njegova pogleda na njoj govorila s koliko se žestokim osjećajima u sebi bori. Znao je što ga pita. Željela je vezanje. Vjernost. Obećanje. Nije oklijevao. – Dok god me budeš željela. Ona se ukipi i sve u njoj odjednom stane. Srce kao da joj je stajalo na rubu litice, spremno prevrnuti se od najmanjeg uboda. – Što ako je to zauvijek?

On iskrivi usta u osmijeh koji je dodirnuo sve strune njezina srca. – Onda ćeš me učiniti vrlo sretnim čovjekom. – Podigao joj je bradu kako bi ga pogledala u oči. – Ako nisi shvatila, volim te. Dah joj je zastao u grlu kad je čula riječi za koje je mislila da nikada neće biti upućene njoj. Ostala je zatečena, zadivljena i u isto vrijeme puna nevjerice. Mislila je da su prošle sve prilike za njezinu sreću. Da je nestala svaka nada za ljubav o kojoj je sanjala kao djevojka. Ali pred njom je stajao nevjerojatan muškarac i govorio joj da je voli. Ako je slušala glas iskustva, imala je svaki razlog da mu ne vjeruje. Bio je jednako zgodan, jednako veličanstven, jednako popularan među ženama kao Atholl. Ali on nije Atholl. I ovo nije prošlost. Ako je slušala svoje srce i sama ga procijenila, znala je da govori istinu. Od prvog se trenutka prema njoj odnosio drugačije. Prepoznala je to, ali nije željela vjerovati. Obgrlila ga je rukama oko vrata i podigla se na vrhove prstiju, nježno prislonivši usta na njegova. Pogledi im se susretnu i ohrabrilo ju je ono što je vidjela u njegovim očima. Izgovorila je riječi kojih se tako dugo bojala. – I ja tebe volim. Kao da je između njih pukla brana, sve su emocije, svi osjećaji izletjeli u divljoj bujici. Zastenjao je, omotao ruke oko nje i prekrio joj usta svojima. Ljubio ju je. Bože, kako ju je ljubio! Ljubio ju je dok joj koljena nisu počela klecati, a srce poželjelo zajecati od sreće. Toplina njegova jezika izazvala je valove emocija u njezinu srcu. Ali možda je „poljubac“ bio isuviše običan način da se opiše savršenstvo njegovih usta na njezinima, nježnih pokreta jezika, bolne mekoće osjećaja koje je izazivao vještim milovanjem. Nije samo ljubio, razarao je.

Bilo je nevjerojatno. Topla mekoća njegovih usta na njezinima. Taman, ljutkast okus. Gladak pokret njegova jezika, kopa... laska... navaljuje. Nikad nije postojala sumnja u vještine vođenja ljubavi njezina muža. Točno je znao kako oslabiti ženu užitkom. Vješti pokreti njegovih usana i jezika mogli su probuditi njezinu strast u sekundi. Ali ovo je bilo drugačije. Ovo nije bila samo strast. Ovo nije bilo haranje, nego obećanje. Veza. Zavjet. Ovaj poljubac nije joj samo trebao uzbuditi tijelo; zavodio joj je i srce i dušu. Bio je sve protiv čega se borila. Sve što se trudila poreći, a postojalo je između njih od prvoga trenutka. Ne samo strast nego osjećaji. Dublja povezanost. Spajanje, ne samo tijela nego i duša. Napokon, dopustila si je da prihvati svu nježnost koju joj je pokušavao dati, a ona se tako dugo trudila ne željeti je. Bilo je teško vjerovati da ju je taj isti čovjek koji se tako brutalno tukao nekoliko sati prije, koji se činio tako čvrstim, nepopustljivim i nemilosrdnim, čije se veliko, mišićavo tijelo moglo koristiti kao smrtonosno oružje, tako nježno dirao. Nije mogla zamisliti ni to da je taj bahati, drski ratnik, kojeg je vidjela u stajama, koji je odisao strašću i muževnošću, sposoban za tako nježne osjećaje. Sklupčana uza zid njegovih ogromnih prsa, Mary se osjećala kao najvrjednija žena na svijetu. Osjećala se njegovano i zaštićeno. Najviše od svega, osjećala se voljeno. Bilo je tako prokleto savršeno, tako uzbudljivo, da je gotovo boljelo – i jest, kad je prestao. Podigne glavu, a ona jaukne buneći se. Osmjehnuo se pogledavši je dok ju je čvrsto držao u naručju. Toplina njegova tijela oko nje bila je nešto na što se nikada neće naviknuti. Osjećala se kao da joj ništa u svijetu ne može nauditi. – Znaš što to znači, zar ne?

Vidjevši mu izazovan sjaj u očima, oklijevala je s pitanjem. – Bojim se da ne znam. – Nema više spavaćica, Mary. Nema više skrivanja. Namjeravam vidjeti svaki prekrasni, goli centimetar tvoga tijela. Toplina joj se popne u obraze, ali nije se bunila. Bio je u pravu. Nije željela ništa između njih, čak ni sram. Osmjehne se na njezin tihi pristanak i glatkim je pokretom podigne u naručje. Zagrlivši ga oko vrata, naslonila je lice na topao plašt na njegovim ramenima dok ju je nosio do kreveta. Polegnuvši je na pokrivač, počeo se skidati. Bilo je jasno da čovjek nije imao trunke srama, niti ga je trebao imati, morala je priznati. Njegovo je tijelo bilo nevjerojatno – što je vrlo dobro znao. I nakon gotovo dva mjeseca dijeljenja sobe, točno je znao koliko mu se divila. Maknuo je silno oružje koje je nosio privezano za različite dijelove tijela. Potom je, komad po komad, počeo bacati odjeću na jednu od stolica uz vatru. Ogrtač. Cotun. Hlače. Čizme. Majicu. I naposljetku, gaće. Ponosno je u svojoj mišićavoj slavi stajao ispred nje. I, mili Bože, tijelo mu je bilo veličanstveno. Duboko je udahnula dok joj se toplina širila kožom. Čak ni drzak osmijeh na njegovu licu nije joj mogao odvratiti pogled. Trebala ga je malo spustiti na zemlju, ali bojala se da je to nemoguće. Kad je u pitanju bilo njegovo tijelo, nije postojala mana. Osim ako vam se ne bi svidjelo mnogo – mnogo – savršeno izgrađenih, kamenih mišića. Plitkoj se ženi, kakva je bila, nažalost, sviđalo. Tijelo mu je bilo savršeno iskovano oružje, čvrsto i neprobojno poput oklopa. Od širine ramena, preko snažnih, moćno građenih ruku i uskog, mišićava struka do skupina mišića na trbuhu, bilo je teško znati u što gledati. Naravno, još je jedan njegov dio privlačio pogled i plijenio

pozornost. Dugi, debeli, mesnati stup koji je stršao bio je čvrst dokaz koliko ju je želio. – Vidiš li nešto što ti se sviđa? Ona ga prostrijeli pogledom. – Bi li mi vjerovao kad bih ti rekla da ne vidim? On se nasmije. – Sudeći po tome kako me gledaš, ne bih rekao. – Spustio se na krevet pokraj nje i legao na leđa prekriživši ruke iza glave. – Tvoj red. Opirala se. – Nadam se da ne očekuješ predstavu kakvu si ti upravo izveo. – Ne večeras. Veliki, snažni ratnik ne bi trebao izgledati tako vragolasto. Ona klizne rukom preko čvrstih brazda na njegovu trbuhu, dopustivši da mu zapešćem dotakne kruti vrh erekcije. – Jesi li siguran da možeš čekati? Činiš se spremnim. Zastenje kad ga je uzela u ruku i dopusti da nekoliko puta povuče gore-dolje prije nego što ju je zaustavio. – Neću ti dopustiti da mi odvučeš pozornost, Mary. Predugo sam ovo čekao. Skidaj sve sa sebe. Ona zagrize usnu, a srce joj nervozno poskoči. – Možda bismo mogli ugasiti nekoliko svijeća? – Nema šanse. Ona se namršti.– Već vidim da ćemo imati problema oko ovoga. – Čekam, ljubavi. Ako budem morao čekati još malo, ostavit ćemo to za ujutro. Sudeći po vedrom nebu, pretpostavljam da će sutra biti lijep i sunčan dan. Ona ga oštro pogleda obećavajući mu osvetu, sjedne i počne skidati odjeću. Morao joj je pomoći i nije ju iznenadilo što joj je muž puno vještiji od bilo koje služavke. – Imaš iskustva u ovome, zar ne?

– Malo – hladno reče, ne želeći zagristi mamac. Kad je ostala ispod zadnjeg sloja svile, držala se za spavaćicu kao da joj život ovisi o tome. Možda bi ga trebala pripremiti? – Puno sam veća... – Nosiš moje dijete, Mary. Sumnjam da mi ikako možeš izgledati ljepše. Što je mogla reći na to? Slatkim je riječima ubio prigovore. Duboko udahnuvši, podigne zadnji veo između njih preko glave i baci spavaćicu od fine svile na drugu odjeću. Nagonski se pokrije rukama, ali nije mogla sakriti veliki trbuh ni teške dojke. Nije ga mogla pogledati osjećajući se previše ranjivom. Nikada prije nije bila gola pred muškarcem. Toplina joj se popne u obraze. Zašto je tako tih? Je li mu toliko neprivlačna? Naposljetku više nije mogla podnijeti tišinu i proviri ispod trepavica. Vidjevši izraz njegova lica, sva njezina nesigurnost iščezne. Izgledao je ganuto. Skromno. Obuzeto osjećajima koje nije prepoznala. – Prelijepa si – prošapće. Ispružio je ruku i stražnjom joj stranom prsta pomilovao dojku. – Grudi su ti nevjerojatne. – Uzme je u toplu, žuljevitu ruku kružeći palcem po bradavici dok se nije ukrutila. – Ne misliš da su prevelike? Nasmijao se. – Dušo, ne postoji muškarac na svijetu koji bi to mislio. Savršene su. Nagne se i stavi u usta bradavicu koju je maloprije dirao. Uzdisala je dok su joj toplina i vlažnost obavijali osjetljivo meso, dok je kružio jezikom, grickao i sisao. Zarila mu je prste u gustu, tamnu kosu i držala ga čvrsto uza se. Oštre igle užitka proletjele su joj od grudi prema međunožju. Uzdisala je od užitka, već teške grudi su joj nabrekle, a bradavice pulsirale. Ali tek je počeo. Nije žurio s istraživanjem svakoga centimetra gole kože koju je skrivala od njega. Milovao ju je rukama, kušao ustima i

proždirao očima dok je nije cijelu ispipao, a njoj se zavrtjelo u glavi od požude. Napokon, kad ju je doveo do ruba, kad joj je svaki centimetar kože gorio od poljubaca, kad joj je tijelo postalo vlažno i počelo se grčiti od žudnje, ustima je ponovno pronašao njezina. Stenjala je i tražila ga. Rukama ga je zgrabila za čvrste mišiće leđa i ramena. Ispružio se pokraj nje pa nagnuo nad nju, a toplina gole kože na njoj tako joj je godila da je željela još. Pokušala je povući njegova prsa prema sebi tražeći čvrstu težinu na sebi, ali nije joj dopustio. Stavi joj ruku na trbuh. – Beba. Nije mislila da postoji razlog za brigu, ali nije se željela raspravljati. Umjesto toga, predala se moćnu poljupcu dopuštajući da joj se toplina raširi udovima poput lave i rastopi sve na putu. Ali, to uskoro više nije bilo dovoljno – ni za koga. Polagano, lijeno zavođenje i nježno istraživanje doseglo je vrhunac. Poljupci su mu postali grublji, odlučniji. Svakim moćnim nasrtajem jezika, posjedničkim milovanjem, ulazio je sve dublje i dublje. Stenjao je kao i ona dok se strast gomilala. Mogla je osjetiti kako njegovo srce kuca sve brže i brže. Osjetivši uzavreo stup muškosti uprt u njezin bok, nagonski se okrenula prema njemu želeći osjetiti čvrstoću. Debljinu. Slatki pritisak. Srce joj je poskočilo od ushićenja. Točno tu. Trljala se o njega poput mačke. Tople, senzualne mačke. Nikada se nije osjećala tako slobodnom, otvorenom. Prvi put u životu, nije se suzdržavala. Svakim dodirom, svakim poljupcem, svakim dugim, usporenim pokretom tijela uz njegovo, točno mu je pokazivala koliko ga voli.

Kenneth nikada nije osjetio nešto nalik tome. Životinjska privlačnost koja je niknula između njih, sirova, neobuzdana požuda za koju je mislio da ne može postati bolja, činila se slabom pod silinom osjećaja koji su upravo kolali njegovim tijelom. Sve je osjetio dublje. Jače. Značajnije. Toplina nije samo kolala njegovim žilama, pekla ga je u srcu. Dovraga, išla je dublje od toga – pekla ga je u duši. Bio je ponizan pred njezinom ljepotom. Od vrha zlatne, svilenkaste glave do vrhova sićušnih, ružičastih nožnih prstiju, bila je predivna. Sočna, ženstvena poslastica. Dugi, blago zaobljeni udovi, zrela oteklina na njezinu trbuhu, punašne grudi ružičastih vrhova, baršunasta meka koža... Grlo mu se osušilo od samog pogleda na nju. Ali kad ju je dotaknuo, kad je ustima kliznuo preko svakog centimetra njezine kože i ostavio trag svojom grubom bradom, mislio je da je umro i vidio djelić Olimpa. Bila je božica pred kojom je pao na koljena. Osmjehne se. Tko bi pomislio da će njegova premršava, siva časna sestra postati izvor takvoga božanskog nadahnuća? Nije želio da ovo završi. Ali, nažalost, kad se počela trljati o njega, tijelo mu se žestoko usprotivilo. Prekinuvši poljubac, podigne glavu. Kad je počeo silaziti s kreveta, trepnula je kao da se iznenada vratila na zemlju – osjećaj mu je bio poznat. – Kamo ideš? Pomaknuo se na rub kreveta. – Ovamo. – Uhvativši je za noge, povukao ju je i namjestio na rub madraca – što je bila savršena visina za ono što je naumio. Rukama je uhvati za koljena i raširi joj noge pa nježno uđe u nju vrhom kurca. – Ne želim leći na tebe pa ćemo morati biti kreativni dok ne rodiš. Ona oštro uzdahne i izvije leđa kad je malo dublje ušao u nju. Kružio je bokovima i pripremao je kratkim pokretima.

Volio je kad je stenjala. Volio je kad bi zabacila glavu, razdvojila usne i preklinjala ga da joj olakša agoniju. Ali trenutačno to nije želio. Nije ju želio golicati, želio ju je voljeti. Želio ju je gledati dok ulazi u nju, dok ga prima u sebe. Dok ga prima u svoje srce. – Pogledaj me, Mary. Pogledi im se sretnu. Potom je polako – bolno polako – ušao dublje u nju. Centimetar po centimetar, uranjao je u vlažnu, baršunastu toplinu njezina tijela. Bilo je tako prokleto dobro da su mu osjećaji sijevali u tijelu poput munja. Mogao je stenjati. Ali nije. Bio je previše usredotočen na ženu ispred sebe. Zauvijek će pamtiti ovaj trenutak. Nikada neće zaboraviti kakav je osjećaj bio pogledati je u oči dok je ulazio u nju i vidjeti odraz silnih emocija koje su mu stezale prsa u njezinim dubokim, plavim očima. Bili su vezani i mislio je kako ih u tom trenutku nitko ne može razdvojiti. Kad je ušao koliko je mogao i do samoga kraja bio u uskom stisku njezina tijela, ukočio se, pogledao je u oči i gurnuo mrvicu dublje, izazvavši zaprepašten uzdah na njezinim usnama. – Kennethe! – Volim te – reče. – Dopusti mi da ti pokažem. Tada se počeo micati. Polako i nježno, dugim, teškim pokretima. Prvi put u životu, Kenneth je vodio ljubav sa ženom. Tijelom joj je govorio koliko mu znači. Mary je bila u oblacima. Muž joj je probudio strast, doveo je do vrhunca užitka koji nije mogla ni zamisliti, ali nikad nije očekivala nešto poput ovoga. Bijesna oluja požude maknula se s puta sporom, dubokom tinjanju koje se pokazalo jednako vrelim i još razornijim. Nije postojao dio nje koji nije dotaknuo i koji mu nije dala. Posjedovao je njezino tijelo, dušu, svakim dugim pokretom.

Gledao ju je nemilosrdno. Bilo je nemoguće skrenuti pogled od osjećaja koji su mu gorjeli u očima. Upijala ih je poput pohlepna djeteta i zakapala duboko u srce, gdje će uvijek biti na sigurnom. Gdje joj ih nitko neće moći oduzeti. Nije željela da završe. Ali bilo je predobro osjetiti ga u sebi cijelog i tako velikog. Prošlo je previše vremena. Njezino je tijelo reagiralo. Podizala je bokove kako bi pratila ritam uboda, povećavajući brzinu dok su se osjećaji gomilali u njoj. Uzdisala je, stenjala, vrištala kako su njegovi ubodi postajali duži, dublji i žešći. Kružio je bokovima vodeći je u strastveno bezumlje. Omotala je noge oko njegova struka i stisnula ga uza se želeći povećati trenje i pritisak. Podvukavši slobodne ruke pod njezinu stražnjicu, uhvatio ju je čvršće i smirio dok se silina njegovih uboda pojačavala. Sve se kretalo, drhteći od žestokih udaraca njegova tijela o njezino. Bilo je tako dobro da više nije mogla izdržati. Izvila se osjetivši kako joj se tijelo grči i stišće ga jače i jače. Izraz lica bio mu je napet, tijelo kruto. Ruke su mu se napinjale, a trbušni mišići iskočili. – Bože, svršit ću – progovori kroz stisnute zube. Čvor čvrsto napetih mišića raspleo se dok je padala u bezdan užitka tako snažan da je ostala bez daha. On se ukoči i zastenje. Osjetila je kako je puni toplinom dok se njegov orgazam miješao s grčevitim valovima njezina. Noge su joj se odsjekle u struku. Nagnuo se preko nje, iscrpljen kao da je upravo sudjelovao u dugoj utrci. Srušivši se na krevet, povukao ju je uza se i uhvatio u naručje. U petlji vlažnih golih udova, obraza na njegovim prsima, s njihovim djetetom između njih i dlana na njegovu

srcu, znala je da je napokon pronašla što je tražila. Trebalo joj je dvadeset šest godina, ali Mary je imala ljubav koju je tražila cio život.

23. POGLAVLJE

K

ad ćeš se vratiti?

Kenneth preko ramena pogleda golu ženu umotanu u plahte na njegovu krevetu. Razbarušene kose i nadurenih crvenih usana, Mary je izgledala kao da ju je netko upravo razorio – što i jest. Ali to ga nije spriječilo da se poželi ponovno popeti u krevet i voditi ljubav s njom. Činilo se da ne može misliti ni na što drugo. Imao je gotovo očajnu potrebu vezati je uz sebe. Osjećao se kao da će njihova ljubav postati jača što više budu vodili ljubav i olakšati im da prebrode oluju koja se već nazirala na ne tako dalekom obzoru. Ali, ako išta, činjenica da bi mogao sve izgubiti činila ga je nervoznim. Što ako mu nikad ne oprosti? Znao je kako bi bilo bolje čekati da dospiju na sigurno prije nego što joj objasni, ali svaki nagon govorio mu je da joj kaže odmah. Da će svaki dan koji čeka učiniti njegovu izdaju gorom. Ne mogavši si pomoći, jednim je koljenom kleknuo na krevet, nagnuo se prema njoj i nježno je poljubio. Kad je odgovorila prošavši mu prstima kroz kosu i privukavši njegova usta bliže te ispreplela jezik s njegovim, topao se zrak u njemu prijeteći zapalio. Morao se istrgnuti. – Za nekoliko dana. Nećeš ni primijetiti da me nema. – Osmjehne se ne mogavši se oduprijeti da je podbode. Brzo se raspakirala i preuređivala dvorac Huntlywood proteklih nekoliko dana otkad su stigli, poput ptice koja gradi gnijezdo. – Iako ćeš do tada možda već preurediti cijeli toranj i neću ni prepoznati dvorac. – Nesretniče. – Baci jastuk na njega. – Sir Adam rekao je da tijekom boravka ovdje mogu preurediti dvorac kako želim. Prošlo je puno vremena otkad je netko boravio u ovim prostorijama.

– A ti si taj zadatak oduševljeno prihvatila. – Kako se čini da ću imati puno slobodnog vremena, što drugo mogu raditi? Osjeti grižnju savjesti i odmah se pribere. – Dolazit ću kad god budem mogao. Znam da nije isto kao da sam u dvorcu, ali ovo je samo privremeno. Kad bi samo znala koliko će kratko ostati. Nadao se da će se za nekoliko dana – ne duže od tjedna – skloniti u Škotsku na sigurno. Mary može ostati s Helen i Campbellovom ženom u Dunstaffnageu. To mu je dovoljno blizu da dođe kad se dijete rodi. Poslije, poslat će je na sjever u Skelbo, dvorac koji je čuvao za brata. Ona sjedne i povuče plahtu za sobom. Maknuvši nekoliko vlasi zlaćano plave kose iz očiju, zatakne ih iza uha. – Ne bih se trebala žaliti. Znam da bi moglo biti puno gore. Imam sreće što mogu biti tako blizu dvorcu. U Pontelandu bih te viđala znatno rjeđe. – Sir Adam će ti još nekoliko dana praviti društvo ovdje. – Znao je odgovor, ali svejedno je morao pokušati. – Jesi li sigurna da ne želiš razmisliti? Francuska... – Zaustavi se. – To bi možda bila dobra ideja. Ondje bi bila sigurnija. Lice joj se snuždi i u trenutku širom otvori oči. – Ne želim ići u Francusku, želim ostati ovdje s tobom i Daveyjem. Mislila sam da i ti to želiš. – Želim – uvjeravao ju je. – Samo se brinem za tvoju sigurnost dok me nema. Kad izbije rat... – Imamo dovoljno vremena za to. Kralj još nije ni stigao. Kad odeš u Škotsku, ja ću otići dalje na jug. Na svoj posjed u Kentu, ako bude potrebe. Ali nemoj me još slati... prerano je. Dobro je znao što misli. Bilo je prerano. Njihova je ljubav bila previše nova, previše krhka. Trebalo joj je vremena da ojača prije nego što je

udaljenost stavi na kušnju... ili obmana, dovraga. Ali on nije imao toliko vremena. Nagnuo se i poljubio je u obraz kako ne bi došao u iskušenje. Ali meka, baršunasta koža i nježan cvjetni miris učinili su svoje. Želio je zaroniti u nju. Upiti njezinu slatku ženstvenost. Mora se oduprijeti. – U redu. Pobijedila si. Ali samo zato što sam sebičan i želim te blizu sebe što je duže moguće. Na licu joj se pojavi širok osmijeh od kojeg mu je prsa ispunila radost. – Jesi li siguran da moraš ići? Ne može li netko drugi odnijeti pismo u Edinburgh? – Da, siguran sam. – Rijetka prilika da pročita Percyjevo pismo nije se mogla propustiti. Nadalje, od čovjeka u selu dobio je poruku da ga prijatelji žele vidjeti. Bila mu je to prva prilika da organizira sastanak s Čuvarima Visočja na sigurnoj udaljenosti od dvorca... i Feltona. Kao što je očekivao, Felton ga je motrio pomnije nego prije. Kenneth se ne bi čudio da je ustrajao na tomu da mu se pridruži na putovanju u Edinburgh. Mučilo ga je što nije. Nije shvatio da se mršti dok nije rekla: – Je li sve u redu? Činiš se zabrinutim posljednjih dana. Žena mu je predobro naučila čitati raspoloženje. – Misliš sve osim činjenice da ću noć provesti na hladnoj kiši s nekoliko muškaraca umjesto u krevetu sa ženom? Ali nije ju mogao tako jednostavno smiriti. Pomno ga je promatrala. – Znam da nešto nije u redu. – Zagrize usnu gledajući ga velikim plavim očima. – Ima li veze s mojom sestrom? Imaš li kakve vijesti? Stegne ga u prsima želeći da postoji neki način da joj olakša tugu. Nadao se da će ublažiti ubod njegove izdaje vijestima o njezinoj sestri, ali dosad je nailazio samo na zidove. Njegova pitanja upućena Lambertonu dočekana su s oštrim otporom. Lamberton mu je jasno dao do znanja da

ne treba kopati po davno zakopanoj prošlosti. Je li to trebalo biti upozorenje ili potvrda njezine smrti, nije znao. – Bojim se da nemam – reče. – Nisam doznao ništa što već ne znaš. Časna majka tvrdi da takva časna sestra nikad nije bila ondje, a brat Thomas još se nije vratio. – Kad se vrati... – Kad se vrati, razgovarat ću s njim. Ona se nasloni na drveni naslon za glavu i uzdahne. – Hvala ti. – Vratit ću se čim budem mogao. Ona kimne i on pođe. – Kennethe... Okrene se prema njoj. – Volim te. Činilo se da mu pokušava nešto reći. Kao da pokušava utišati nemir koji je osjetila u njemu. Osmjehne se. – Znam. Samo se molio da osjeća isto kad sve ovo završi. Izvlačili su ga. Dovraga, bilo je prerano. – Nisam spreman – reče Kenneth. – Trebam još vremena. MacKay mu uputi toliko oštar pogled da ga je lako primijetio na mjesečini. – Koliko čujem, Lede, poprilično si spreman. Dovraga. Sigurno su čuli za borbe. Kenneth stisne čeljust spremno čekajući da mu očitaju bukvicu. MacKay ga nije razočarao. Nikad nije kad je to bilo u pitanju. – Što si, dovraga, mislio? Što da je netko iz dvorca otkrio što radiš? Morao bi objasniti puno toga.

Činjenica da ga netko jest otkrio učinila je MacKayevu ljutnju još opravdanijom. Ali nije lud da mu spominje Feltona. – Bio je to jedini način kojeg sam se mogao sjetiti kako bih ostao u formi. Neću biti od koristi Bruceu ako ne budem spreman kad me zatreba. – Ono što treba od tebe jest da ostaneš blizu Percyju i doznaš sve što možeš o Edwardovim planovima. Ne treba te da se boriš na tajnim turnirima i završiš u tamnici. Niti te treba da se brineš o Cliffordovoj odsutnosti... ili da se raspituješ o nestalim časnim sestrama, kad smo kod toga. Kenneth se ukoči. Ako je MacKay znao za njegovu istragu, to znači da je Lamberton rekao Bruceu. Nije morao imati osjetila poput Campbella da bi znao kako nešto skrivaju. To je značilo da je upravo pronašao izvor svih zidova i, još gore, pretpostavljao je zašto su podignuti: nešto su znali. A nije mogao reći Mary. Želio je pronaći način da ublaži udarac svoje izdaje. Umjesto toga, gomilao je tajne između njih. – Ostavi ga na miru, Sveče – Ewen Lamont reče iz sjene. Bili su u šumi istočno od Pentland Hillsa, u blizini Edinburgha. Kenneth se uspio maknuti od ostatka ljudi na putu sjeverno kako bi izvidio cestu kad ih je uočio. Ali nisu imali puno vremena. – Koliko čujem, novak je dobro odradio posao. Ništa se loše nije dogodio. I dao nam je više nego što smo očekivali. Kenneth nije znao što ga je iznenadilo više: činjenica da ga je priznati tragač branio ili sama količina riječi koju je izgovorio. Od Lamonta nije čuo da je spojio više od dvije-tri riječi tijekom cijele njegove obuke. Lamont, čije je ratno ime bilo Lovac, bio je čista suprotnost MacSorleyju što se tiče društvenih vještina. Prost je bila lijepa riječ za opisati ga. Neprilagođen je bila još jedna. Čovjek je govorio ono što misli s najmanje moguće riječi.

Zbog toga je njegovo partnerstvo s Eoinom MacLeanom vjerojatno bilo najtiše od svih s obzirom na to da je poznati vojni strateg bio vrlo tih i namrgođen, a također je misli držao za sebe. Sljedeći je progovorio MacLean. – Ovo je pismo potvrda koju smo trebali. Sada kad znamo da Edward opskrbljuje dvorac Edinburgh... i vjerojatno Stirling... pripremajući se za vojni pohod, to znači da možemo pretpostaviti kojim će putem ići, što će nam znatno olakšati planiranje napada. Vrijeme je da te izvučemo. Koliko smo čuli, jedan od Percyjevih ljudi počeo je postavljati puno pitanja o tebi. Edwardov brod kreće iz Londona ovih dana. Zašto bismo čekali i riskirali da nešto krene po zlu? Dio je uspješnog zadatka znati kad se treba povući. Bio si dobar... bolji nego što smo se nadali. Ali sad si nam potreban. Bruce želi da se pridružimo Douglasu u šumi i pomognemo prikupiti potporu i pripremiti vojnike. Kenneth odmahne glavom. – Prelako je. – Podigne pismo koje mu je povjereno da ga dostavi stražaru u Edinburghu. – Percy me samo tako poslao s porukom o idućoj opskrbi? Imam loš predosjećaj. – U trenutku kad ga je pročitao, znao je da je predobro da bi bilo istinito. – Dajte mi još malo vremena. Čim sir Adam ode, mogu skloniti Mary bez ičijeg znanja; onda ćemo vidjeti. Ionako moramo čekati Sokola. Uzevši u obzir Marynu trudnoću, odlučio je da bi bilo lakše brodom je odvesti na sigurno. – A što je s mladim grofom? – upita MacKay. – Kad bude s nama, mislim da ćemo ga moći uvjeriti. – Nadao se. Ali Daveyja je bilo teško pročitati i dobro je čuvao svoje misli za sebe. Računao je na dječakovo divljenje i Marynu podršku. Trojica su se muškaraca gledali. Nakon nekoliko trenutaka, MacKay reče: – Nemoj riskirati. Ako imaš loš predosjećaj, makni se. S tri tisuće engleskih vojnika u blizini, nećemo te tako brzo moći izvući iz tamnice u

Berwicku. A, kao što ti MacRuairi može potvrditi, to nije mjesto na kojem se želiš zadržavati. Kenneth se sjećao. Njegov kratki ostanak bio je dovoljan. – A ako nešto pođe po zlu? Zet ga je promatrao. – Pobrinut ćemo se za nju. Kenneth kimne. Neobično, nijednom muškarcu ne bi prije povjerio svoju ženu nego prijašnjem neprijatelju. MacKay će se pobrinuti za nju. Što god da se dogodi, Mary će biti na sigurnom. Tješilo ga je što će održati bar jedno obećanje. Samo se nadao da do toga neće doći. Mary je vukla kožnatu ručku, ali prokleta se stvar nije htjela pomaknuti. Bacila se na škrinju i uz dubok uzdah maknula pramen kose s lica. Mislila je da će je sama moći pomaknuti, ali kao da je bila puna kamenja. Zaposlila je nekoliko služavki da joj pomognu pospremati sobu za bebu, ali otišle su pripremiti ručak, a ona je odlučila nastaviti bez njih. Težak posao držao joj je misli podalje od razloga za brigu. Muž joj je zaokupljen svojim dužnostima, to je sve. Bog zna da ga je Percy držao zaposlenim. Tako ga je rijetko viđala otkad je napustila dvorac Berwick. Prošla su već tri dana otkad je otišao u Edinburgh. Nije bilo razloga za brigu. Vratit će se kad bude mogao. Ali nije se mogla riješiti osjećaja da postoji još nešto. Zadnji put gotovo je mahnito, očajnički vodio ljubav s njom. Nikad mu se nije osjećala bliže, ali njegove su misli na trenutke odlazile na mjesta koja joj nije želio pokazati. Željela je njegovo povjerenje. Mislila je da ga ima. Ali što ga je mučilo i zašto joj se nije želio povjeriti? Još jednom uzdahnuvši, ustane. Oblak prašine digao joj se iz halje kad ju je protresla i obrisala ruke o već prljavu pregaču. Za malu

prostoriju, bilo je neobično puno prašine – i paučine, pomisli zadrhtavši. Na sreću, najgore je pospremila. Kad završe, soba će biti besprijekorno čista. Vrativši se škrinji, klekne i podigne poklopac. Zakašljala se kad se podigao još jedan oblak prašine i kad joj je miris plijesni i ustajala zraka ispunio nosnice. Sigurno je godinama nitko nije otvorio. Krišom pogleda unutra. Nije čudo što je nije mogla pomaknuti. Nije bila puna kamenja, nego knjiga. Pravo bogatstvo spisa u kožnatim koricama, umotanih u tkanine egzotična izgleda za koje je znala da su stigle preko mora. Unutra se nalazilo i nekoliko velikih posuda, ali kako su bile zapečaćene voskom, nije ih pokušavala otvoriti. Znatiželjna, uzela je jednu od knjiga i prelistala nekoliko stranica od debela pergamenta. Činilo se da je u pitanju neka vrsta dnevnika. Iako se obrazovala i mogla je prepoznati nekoliko riječi, puno je toga bilo zapisano u žurbi i bilo je teško razaznati slova. Ali crteži su bili prekrasni. Cvijeće. Biljke. Panorame. Žena s velom. I neke od najneobičnijih životinja koje je ikad vidjela, uključujući i jednu koja je izgledala poput velikoga mršava konja duga vrata i s grbom na leđima. Knjiga je bila veličanstvena. Željela je otvoriti još jednu, ali začuje zvuk od kojeg skoči na noge. Provirila je kroz prozorčić i uzbuđeno uzdahnula. Vratio se! Kenneth i nekoliko njegovih ljudi upravo su ujahali u dvorište. Ostavivši knjigu sa strane, Mary požuri niz stubište kako bi ga dočekala. Uspuhala se i počela sjajiti od iscrpljenosti dok je s trećeg kata stigla do prizemlja. Ušla je u dvoranu u isto vrijeme kad i on sa suprotne strane. Uzviknuvši tako da je točno znao koliko se zabrinula, potrči mu u zagrljaj. Čula je odjekivanje njegova osmijeha u prsima kad ju je podigao i zavrtio u naručju. Još je držeći, spustio ju je na tlo i kratko poljubio,

vjerojatno zbog publike, pretpostavljala je. Njegov je glas bio tih i hrapav. – Jesam li ti nedostajao? Suze joj neočekivano počnu prijetiti u očima. Činilo se da u zadnje vrijeme stalno plače. – Jako. Drago mi je što si se vratio. On se blago namršti. – Ne zadugo, bojim se. Moram se vratiti u dvorac, ali kako nam je Huntlywood bio usput, morao sam te vidjeti. Ona se osmjehne pokušavajući sakriti razočaranje. – Kao što vidiš, dobro sam. – Drago mi je čuti. – Poljubi je u nos i ispusti iz naručja. Odjednom svjesna muškaraca iza njega i svojih dužnosti, Mary se zarumeni i odmah dogovori da se iznesu hrana i piće. Sjedili su za stolom i već objedovali kad je Kenneth smrknuto počeo pogledavati oko sebe. – Gdje je sir Adam? – Pozvan je u dvorac. – Mislio sam da odlazi sutra. – Trebao je. Njegovo je putovanje odgođeno nekoliko dana. – Zašto? Nos joj se namreška. – Ne znam. – Ništa nije rekao? Je li se što dogodilo? Namršti se od silnih pitanja. – Morat ćeš ga sam pitati. – Ako je nešto važno, doznat ću uskoro. – Pokušao je to zanemariti kao nevažno, ali ona je osjetila da se radi o nečemu bitnom. Opet je bio uznemiren. – Je li sve u redu? Kenneth podigne pehar i otpije velik gutljaj vina. – Zašto pitaš? Mary slegne ramenima. Ni sama nije znala. – Činiš se zabrinutim. Kao da te nešto muči.

– Umoran sam, to je sve. I žao mi je što više ne mogu odgađati povratak u dvorac. Pogleda ga želeći da mu može vjerovati. – Zar već moraš ići? On kimne. – Vratit ću se čim budem mogao. Što si namjeravala raditi... osim čistiti? Kako je... Odjednom se zarumeni spustivši pogled na halju. Zaboravila je na prašinu. Ruke joj polete prema kosi. – Sigurno izgledam strašno. – Izgledaš prelijepo. Zbog njegova pogleda, zarumenjela se iz drugog razloga. – Čistila sam jednu od prostorija u potkrovlju za bebu. – Znala je da se smije poput uzbuđena djeteta, ali nije si mogla pomoći. – Bit će savršena. Ima lijep prozorčić pokraj kojeg ću moći staviti stolicu i mali hodnik u kojem će spavati dadilja. Voljela bih da imam vremena nešto napraviti sama, ali sir Adam rekao je da ima neku tapiseriju koju mogu staviti na zidove. Ne mogu dočekati da je vidiš. Sjena mu se nadvije nad licem. – Mary, znaš da je ovo samo privremeno. Posramljeno se zarumeni na nježan podsjetnik. – Znam. Samo mi je teško ne zanijet i se kad sam toliko sretna. – Mislila je da će i on biti. Ali nije izgledao sretno. Izgledao je zabrinuto. – Mislila sam da ćeš razumjeti. – Naravno da razumijem. Oprosti. U pravu si. Vjerojatno sam zaokupljen više nego što sam i sam svjestan. Volio bih vidjeti sobu kad se vratim. Tako se iskreno ispričao da se osmjehnula. – Imat ću posao za tebe. Pomoći ćeš mi pomaknuti škrinju. Predivna je. Sigurno je pripadala ocu sir Adama. Činilo se kao da se ukočio pokraj nje. – Zašto to misliš?

– Puna je predivnog blaga s istoka. Otac sir Adama bio je u križarskom ratu prije mnogo godina s kraljem Edwardom. – I mojim djedom – on reče oprezno. – Tako je, zaboravila sam. U tom slučaju, moraš vidjeti dnevnike. Pehar mu klizne iz ruke, ali uhvati ga prije nego što se vino prolilo. – Dnevnike? – reče promukla glasa. Mary kimne, iznenađena njegovom neobičnom reakcijom. – Da, puna škrinja njih. Kenneth nije mogao vjerovati. Je li moguće da je recept za barut skriven u jednom od tih dnevnika? Želeći ih istražiti, nadao se da će se vratiti kasnije te večeri. Ali tek se sljedeće noći odšuljao uz stubište tornja Huntlywooda. S kraljevim skorašnjim odlaskom iz Londona, pripreme za rat pojačale su se i Percy ih je sve držao zaposlenima. Nadalje, znajući da mu ponestaje vremena, Kenneth je iskorištavao svaku priliku da prikupi što više informacija prije negoli bude morao krenuti. Nije se mogao riješiti osjećaja da Englezi nešto planiraju u tajnosti, a da je Clifford u središtu toga. Možda zbog Udaračeva upozorenja, Kenneth se također nije mogao riješiti osjećaja da ga promatraju. Mučilo ga je pismo koje mu je tako prikladno dospjelo u ruke. A mučio ga je i Percyjev naizgled bezopasan komentar da treba paziti kako se pismo sljedeći put ne bi oštetilo prije nego što stigne. Na pečatu se nalazila malena pukotina nakon što ga je otvorio. Trebalo je proći neprimijećeno, ali očito ju je stražar smatrao dovoljno važnom da mu to dojavi preko nekog od ljudi. Je li Felton nešto rekao Percyju? Ne bi ga iznenadilo. Sve je to upućivalo na jedan nepobitan zaključak: vrijeme je da odvede Mary u Škotsku. Tek kad ona bude na sigurnom, moći će izvući

sebe i mladoga grofa. Njezina je prisutnost postala opterećenje. Činila ga je ranjivim. Ako nešto pođe po zlu, želio je da bude daleko od njega. Neočekivana odgoda sir Adamova putovanja zakomplicirala je stvari, ali stariji vitez trebao se prekosutra zaputiti u Francusku. Čim krene, Kenneth će učiniti ono što je planirao. Na putu prema potkrovlju prošao je pokraj odaje u kojoj je spavala Mary. Znao je da je ponoć već zasigurno prošla. Namjeravao je iznenaditi suprugu, ali nakon što pretraži škrinju. Na vrhu stubišta nalazila su se dvoja vrata. Odabrao je desna i otvorio ih što je tiše mogao za slučaj da ondje netko spava. Na sreću, soba se činila praznom. Bilo je mračno i hladno. Svijeća koju je ponio nije mu pružala puno svjetla, ali bit će dovoljno. Kako se u sobi nalazilo samo nekoliko stvari, odmah je primijetio škrinju, uzdahnuvši s olakšanjem jer je nitko nije odnio. Bilo je jasno da je Mary obavila silan posao. Soba je bila besprijekorna: drveni su podovi bili pometeni, a zidovi očišćeni i premazani svježim slojem vapna. Čak se i nizak krov činio čistim. Morao se sagnuti kako bi došao do škrinje. Podigavši poklopac, odmah je znao kako je Mary pogodila identitet vlasnika. Prepoznao je iste kožnate korice kakve je imao dnevnik njegova prijatelja Williama Gordona, a koji je izgorio u požaru prije nekoliko godina. Uzbuđenje mu prozuji kožom pucketajući poput munje kad je vidio zapečaćene posude. Pretpostavivši što bi mogle sadržavati, jednu je ostavio sa strane kako bi je poslije proučio i počeo čitati dnevnike. Listao je stranicu za stranicom tražeći bilo što nalik receptu ili formuli. Sa svakom minutom, razočaranje je raslo. Bio je tako siguran, dovraga. Čitao je treću knjigu kad je začuo vrata iza sebe. – Što radiš?

Dovraga, bila je to Mary. Žurno zatvori dnevnik i vrati ga u škrinju. – Nisam te želio buditi. – Soba mi je odmah ispod ove. Učinilo mi se da sam nešto čula. Ali što radiš ovdje? Osmjehne se. – Mislio sam ti pomaknuti škrinju. – Usred noći? – Bio sam znatiželjan. Odmah se razvedri. – Želio si vidjeti dječju sobu? Trebao si me probuditi. Što misliš? Počne ga peći savjest. Proždirali su ga njezina sreća i uzbuđenje. Nije razmišljao o dječjoj sobi jer je znao da to uopće neće biti dječja soba. Osvrnuo se po malenoj odaji. – Lijepa je. Ona zakoluta očima i zakorači prema njemu. – Lijepa? Savršena je. Ovdje ću staviti stolicu – pokaže na mjesto pokraj prozora. – Kolijevka će biti uza zid, a dadilja će spavati u predsoblju. Kenneth se nije osjećao dobro. – Sve si isplanirala. Začuđeno ga pogleda. – Sve to brzo će doći. Davey se rodio nekoliko tjedana ranije. Možda će i s ovom bebom biti jednako tako. Kenneth se nadao da mu se iznenadni nedostatak krvi u licu ne vidi pri svjetlu svijeće. – Nisam znao... Jednostavno je pretpostavio. Dovraga, doista je mora maknuti odatle. Ona se nasmije. – Bebe imaju svoje vrijeme. Dođu kad žele i samo želim biti spremna. On je, s druge strane, upravo shvatio koliko je nespreman. – Kennethe, je li sve u redu? Muči li te nešto? Nešto ga je doista mučilo. Bila je tako prokleto sretna. Ono što radi pogrešno je. Stvorio je svijet iluzija za ženu koja je to već proživjela.

Ali kako će joj reći istinu? – Zaokupljen sam dužnostima, to je sve. Budući da kralj napušta London, svi su nervozni. – Jesi li siguran da je to sve? – Što bi drugo moglo biti? – Mislila sam da ima veze sa mnom. Jesam li te ja učinila nezadovoljnim? Osmjehne se i rukom joj pomiluje obraz. – Jako sam zadovoljan tobom. Ali nije se dala omesti senzualnim zadirkivanjem. Okrene lice od njegove ruke. – Nisam o tome govorila. Jesam li učinila nešto zbog čega mi se ne želiš povjeriti? Nadala sam se da ćeš mi vjerovati i sve dijeliti sa mnom. – Vjerujem ti. – Barem je želio vjerovati. Ali sve to bilo mu je novo. Sada kad ga je voljela, nije ju želio izgubiti. – I ja tebi. Oprosti što sam uopće sumnjala. – Prislonila mu je dlan na prsa i pogledala ga očima iz kojih je isijavalo povjerenje od kojeg su ga zaboljele grudi. – Nisi nimalo nalik Athollu. Sada to znam. Kenneth se trzne. Nije bio nalik Athollu, bio je gori od njega. Atholl je nije volio. Atholl je nije obmanjivao. Mora joj reći. Vjerojatno je već trebao. Mislio je kako je pametnije čekati da dođu u Škotsku jer će tada već biti prekasno da odbije ići. Ali ako joj sad kaže, još uvijek može održati dio svoga zavjeta. Mora joj vjerovati. Mora vjerovati u njih. Isprva će se ljutiti, ali mora vjerovati da će shvatiti. – Mary, da ti je Atholl pružio izbor, što bi učinila? Bi li mu rekla da se bori uz Brucea ili uz Edwarda? Ona zatrepće, očito zapanjena pitanjem. – Rekla bih mu da nas zaštiti. – Da, ali nakon toga. Da su stvari drugačije, koju bi stranu odabrala?

Namršti se. – Kakve to veze ima? Odluka je za mene donesena prije mnogo godina. – Što ako je važno? Ako se možeš vratiti? Da ti i David sada možete biti u Škotskoj uz tvoga zeta, bi li otišla? Nad licem joj se nadvije sjena. Vidjelo se da je počinju živcirati njegova pitanja. – Kakve to veze ima? To je hipotetsko pitanje. Ovdje smo i trebamo iskoristiti situaciju najbolje što možemo. – Ne želiš li ići kući, Mary? – Naravno da želim – pukne, napokon planuvši. – Nedostaje mi dom kao i tebi, sigurna sam. Ali nema smisla željeti nemoguće. Znakovito ju je gledao. – Što ako je moguće? Ona se ukoči i počne šaptati, kao da i zidovi imaju uši. – Ne bi trebao tako govoriti. Opasno je. – Nikada ne bih dopustio da ti se nešto dogodi, Mary. Znaš li to? Proučavala mu je lice. – Zašto tako razgovaraš sa mnom? Što mi pokušavaš reći? – Da je vrijeme da pođemo kući.

24. POGLAVLJE

M

ary je zurila u njega ne shvaćajući isprva što želi reći. Ali mračna slutnja pronašla je put do njezine svijesti. – Ne mogu ići kući. Kralj Edward nikada to neće dopustiti. – Edward neće znati. Barem dok ne postane prekasno. Prožme je strah. Odmahne glavom. – Ne. Izgubila sam sestru kad sam posljednji put pokušala pobjeći. Zašto to govoriš? Je li se što dogodilo? Muči li te sir John? Sigurno ne može biti tako strašno da preispituješ svoju odanost? Nije ništa rekao, ali ona odjednom shvati istinu. Odanost. Užasnuto ustukne osjetivši kamen u želucu. Sad je znala zašto joj je postavljao sva ona neobična pitanja. Zašto iznenadna promjena strana nije imala smisla. Zašto je tako lijepo govorio o bratu kojeg je trebao mrziti. – Oh, Bože. – Prekrije usta osjećajući se kao da će joj pozliti. Izdaja ju je parala iznutra poput oštra noža. – Nikada nisi promijenio strane, zar ne? Radiš za Roberta. Ustukne, ali on ispruži ruku i uhvati je. – Mary, čekaj. Dopusti da ti objasnim. Gušila ju je toplina, a oči su joj se napunile suzama od povrijeđenosti i nevjerice. – Da mi objasniš što? Kako si me prevario? – Nisam imao izbora. Vjerojatno ti ovo ne bih ni trebao govoriti, ali dao sam ti obećanje. Ljutnja je pomogla zadržati suze. Oštro uzdahne, u nevjerici. – Malo je kasno za to, nije li? Obećao si da nećeš upletati mene i moju djecu ni u što opasno, ali učinio si to onoga trenutka kad si me prisilio da se udam za tebe.

Po bljesku u očima, mogla je vidjeti da se ne slaže s njezinim riječima. – Nisam ti tada mogao reći. Nisam bio siguran što osjećaš prema meni. Zapljusne je drugi val istine, još jači od prvoga, ako je to bilo moguće. – A sad jesi – tupo reče. – Razumijem. Jesi li se zato toliko trudio zavesti me? Da bih te svojevoljno pratila kao kakva zaluđena obožavateljica kada dođe vrijeme? Je li je ikada volio? Tanke bijele crte pojave mu se oko usta. – Neću poreći da sam želio da pođeš sa mnom i mislio sam da će biti lakše ako ti bude stalo do mene, ali to ne mijenja ono što osjećam prema tebi. Volim te, Mary. Nikada u životu to nisam rekao ženi. Dovraga, nikada nisam mislio da to mogu osjećati prema ženi. Ogorčenost joj zapne u grlu. Bože, istina je. Odlučio je navesti je da se zaljubi u njega. Mislila je da mu je sve to igra, ali bila je veća nego što je zamišljala. Na kocki nije bilo samo njezino srce, nego i njezin život i životi njezine djece. Srce joj se uvilo poput zapaljena pergamenta. Kako je mogao voditi ljubav s njom toliko puta znajući što će učiniti? – Trebam li se zbog toga osjećati bolje? – upita promuklo, glasom sirovim od emocija. – Izdao sam te. Lagao sam ti. Iskoristio sam te. Ali volim te pa je sve u redu? Mišić mu je pulsirao u vilici. – Zaslužujem tvoju ljutnju, ali ne i prezir. Kakav sam izbor imao? – Mogao si mi reći istinu. – I što bi učinila s tom spoznajom? Jesam li mogao biti siguran da nećeš otrčati sir Adamu ili nekome drugome i reći im istinu? Puno si puta jasno izrazila svoje mišljenje o meni. Ljudi računaju na mene, nisam mogao riskirati. Ona se okrene. – Onda si me trebao ostaviti na miru. – Nisam to mogao učiniti. Želio sam te. I nosiš moje dijete.

– A što je s mojim drugim djetetom? Gdje je Davey u cijeloj toj priči? Pretpostavljam da bi im zadao snažan udarac vrativši grofa od Atholla pod škotsko okrilje. Ukoči se, ne trgnuvši se na istinu. – Kad budeš na sigurnom, David i ja doći ćemo za tobom. Obuzme je užas. Žestoko odmahne glavom. – Ne. Preopasno je. Drže ga na oku. Neće ti dopustiti da se izvučeš iz dvorca Berwick s grofom od Atholla. – Imam plan. Vjeruj mi. Vjerovala mu je i evo gdje je završila. Je li sudbina odlučila da joj život unište neobazrivi muževi na putu do slave? Pogurnuo ju je natrag u noćnu moru bez razmišljanja. Opet je stavila svoju sudbinu u ruke muškarca, a on ju je izdao. Podigne ramena. – Previše tražiš. Davey neće otići, a neću ni ja. Još jače stisne usta i Mary je znala da pokušava obuzdati narav. – Tvoj je sin škotski grof, Mary. Mjesto mu je u Škotskoj. A zvuči prokleto engleski poput Edwarda. Ustukne, možda znajući da ima istine u njegovim riječima. Nije li i sama mnogo puta pomislila istu stvar? Ali nije bilo važno. Radije će ostaviti Davida na životu u Engleskoj nego u zatvoru ili glave na istome mjestu gdje mu je završila i očeva. – Na meni je da odlučim što je najbolje za mene i moga sina, a ne na tebi. Oči mu sijevnu. – Krivo. Dala si mi tu moć kad si se udala za mene. Zakleo sam se da ću te zaštititi i hoću. Samo ćeš mi morati vjerovati. – A ako odbijem otići, što onda, Kennethe? Hoćeš li me odvesti protiv moje volje? Oteti vlastitu ženu? Čvrsto stisne usta. – Učinit ću što moram da bi bila na sigurnom. Zar ne vidiš? Ne postoji drugi način. Kad otkriju istinu, tražit će me, a ti ćeš biti izdajnikova žena.

– Već sam se nalazila u tom položaju, ako se sjećaš. Preživjela sam jednog izdajnika, zašto ne bih i drugog? Pogled mu se usijao. – Ne misliš to. – Ne mislim? – Opet je proživljavala istu noćnu moru. Kako joj je to mogao učiniti? Kako ju je – njih – mogao staviti u taj položaj? Ne može ponovno prolaziti to, ne može. – Voliš me. Kad se ohladiš, vidjet ćeš da je tako najbolje. Željela ga je povrijediti kao što je on povrijedio nju. – Jesi li siguran u to? I prije sam preživjela slomljeno srce, zbog čega misliš da neću ponovno? Oči mu sijevnu. Zgrabi je za ruku i povuče prema sebi. – Ovo je drugačije i ti to znaš. Ovo nije neka djevojačka maštarija, ovo je stvarnost. Opustila mu se u rukama ne trudeći se oduprijeti. Ako je želio borbu, neće je dobiti. – Je li tako? Ništa mi se trenutačno ne čini stvarnim. Sve se čini kao laž. Pusti je i prstima prođe kroz kosu, očito se pokušavajući smiriti. – Pođimo dolje. Možemo razgovarati o ovome... – Misliš li doista da namjeravam dijeliti krevet s tobom? Ne mogu te gledati. – Hladno ga pogleda. – Želim da odeš. – Mary... Posegne za njom, ali ona se izmakne. Suze su je napokon sustigle i prigušile joj glas. – Bože, možeš li mi dati barem to? Ili me namjeravaš baciti preko ramena i ovaj me tren odnijeti odavde? Da nije bila tako ljutita, previranje osjećaja na njegovu licu možda bi joj smekšalo srce. – Prekosutra – reče. – Čim sir Adam ode. Užasnuto je zurila u njega. – Dakle, daješ mi dva dana da odlučim? – Dajem ti dva dana da se pripremiš.

Bez riječi je zurila u njega shvativši što želi reći. Nije joj dao izbor. Žabo joj je nož u srce. – Čini se da si sve odlučio. – Nije tako. – Posegne za njom, ali ona se trgne od dodira. Bolan pogled u njegovim očima bio je malo zadovoljavajući. Željela je da se osjeća pusto i užasnuto poput nje. Kad bi samo okusio djelić boli koju joj je upravo nanio. – Volim te, Mary. – Nemoj! Da se nisi usudio govoriti mi to! Da me voliš, ne bi mi ovo učinio. Spusti pogled ne želeći prihvatiti izazov u njezinim očima. – U redu, idem. Ionako se moram vratiti u dvorac prije jutra. – Uhvati je za bradu i prisili je da ga pogleda. – Znam da si ljutita i uplašena, ali imamo cijeli život da ti se iskupim. Molim te da vjeruješ u mene, Mary. Hladno se okrene, a ubod izdaje još je uvijek odjekivao kroz nju. Tražio je više nego što je mogla dati. Bilo je još nekoliko sati do zore kad je Kenneth stigao do vanjskih zidina dvorca Berwicka. Kako su vrata zatvorena do jutra, sišao je s konja i sjeo na kamen pričekati. Prošlo je gore nego što je očekivao. Znao je da će Mary biti uzrujana, ali izdaja u njezinim očima duboko ga je povrijedila. Izgledala je shrvano. Razočarano. Povrijeđeno. Gledala ga je kao da ga ne poznaje. Kao da ju je nepovratno razočarao. Ali to nije bilo moguće. Neće ni razmišljati o mogućnosti da mu neće oprostiti. Povrijeđena je, ali s vremenom će doći k sebi. Neće li? Čvor nesigurnosti zaglavio mu se u prsima. Što ako ne bude? Što ako ju je toliko duboko povrijedio i tako je razočarao da je zauvijek izgubio njezinu ljubav? Isuse. Želudac mu se okrene i osjeti snažnu potrebu za povraćanjem.

Ne, ne smije razmišljati o tome. Oprostit će mu. Kad razmisli, shvatit će da nije imao izbora. Da je postupio najbolje što je mogao s obzirom na okolnosti. Samo se nadao da će brzo razmisliti. Nije znao što će, dovraga, učiniti ako dođe po nju, a ona odbije ići. Prisjetivši se zadirkivanja, nije mu se svidjela ideja da otme vlastitu ženu. Kakav prokleti nered. Znajući da trenutačno ne može ništa učiniti, premjestio se s kamena pod drvo i naslonio se, zatvorio oči i pokušao zaspati nekoliko sati. S obzirom na noćašnje događaje, hladnu jutarnju maglu i općenito neudobnost drveta, spavao je samo na mahove – što se pokazalo korisnim. Otprilike sat prije zore, kad je tama noći počela iščezavati, začuje tihe zvuke metala. Razbudivši se, promatrao je dvorac kroz hladnu, gustu maglu, zapazivši kako se podižu metalne rešetke. Probudili su ga zvukovi namatanja lanca i podizanja vrata. Odmah je bio na oprezu pomislivši kako je neobično što se vrata dižu tako rano. Zureći kroz maglu, gledao je kako odlazi pola tuceta ljudi. Prepoznao je azurno plavu šahovnicu s crvenom vodoravnom crtom, simbol Cliffordovih vojnika. To mu je odmah postalo sumnjivo. Obično su engleski vitezovi putovali u velikim skupinama. Kamo Clifford ide tako rano bez brojne vojničke pratnje? Sve je mirisalo na tajni zadatak. Svaki nagon govorio mu je da ih prati. Ali Percy ga je očekivao. Kako će objasniti svoju odsutnost? Razmišljao je desetak sekundi. Smislit će nešto. Bila je to prilika koju je čekao. Pusti nas da se brinemo za Clifforda. Izbio je MacKayev glas iz glave. Kennethov je zadatak možda bio ostati u Percyjevoj blizini, ali dio njegove

vještine bila je svestranost. Sposobnost prilagodbe. Uklopio bi se gdje je potreban. A svaki je nagon galamio da je ovo važno. Uzjahavši konja, krene za njima. Možda ne može biti nevidljiv poput Campbella ili MacRuairija ni dobar tragač kao Lamont, ali zasigurno je bio na drugome mjestu. – Jesi li sigurna da je sve u redu, draga? Malo si blijeda. Mary digne pogled sa zdjelice juhe na zabrinutog starog prijatelja. Ništa nije bilo u redu. Dala je srce muškarcu, a on ju je samo izdao na najgori mogući način. Bio je izdajnik. Pobunjenik. Željela je prekriti lice rukama i plakati. Ali to je već radila većinu večeri i nije pomoglo. Slabunjavo se osmjehne. – Nisam baš dobro spavala. – Iako istinit, bio je to samo djelić razloga zbog kojeg je bila tako loše društvo za ručkom. Sir Adam iskrivi usta u osmijeh. – Sjećam se da su zadnji mjesec ili dva mojoj ženi bih najteži. Često je loše spavala. Je li ti jako teško? – Nije još tako strašno. Gledao ju je kao da zna kako postoji još nešto. – Možda sam ti trebao reći da dovodim Davida. Želio sam te iznenaditi, ali trebao sam znati... – Ne! – ona vikne. – To je divno iznenađenje. Silno mi nedostaje otkad sam napustila dvorac. Na sreću, Huntlywood je tako blizu. Ne mogu ti dovoljno zahvaliti što si nam dopustio da ostanemo ovdje. Odmahne rukom. – Drago mi je što će netko vratiti boju ovim starim kamenim zidovima dok me nema. Tamna sjena nadvije se nad njom. Hoće li biti ovdje? Ima li izbora? Unatoč hrabrim riječima, nije bila sigurna hoće li preživjeti ako još jednom bude proglašena izdajnikovom ženom. Osjeti ubod gnjeva mrzeći muža jer ju je doveo u takav položaj: ne samo da nije imala pravo izbora

nego je morala lagati muškarcu koji je prema njoj uvijek bio divan. – Nedostajat ćeš mi. Nešto ju je u glasu sigurno izdalo. On se namršti i oprezno je promotri prije nego što odgovori: – Brzo ću se vratiti. Usto, mislim da ćeš biti toliko zauzeta da nećeš ni primijetiti da me nema. Nekoliko su minuta razgovarali o drugim stvarima prije nego što je sir Adam upita: – Gdje je Sutherland? Očekivao sam zateći ga ovdje. Mary se nadala da se nije trgnula na spomen supruga. Borila se zadržati ravnodušan izraz lica. – Noćas se vratio u dvorac. Sir Adam se namršti. – To je neobično. Nisam ga vidio jutros. Percy ga je tražio. Trebao mu se pridružiti na sastanku s Cornwallom. Njezino se srce, koje je nakon prošle noći prestalo kucati, odjednom vrati u život. Počelo je žestoko udarati. Nema razloga za brigu. – Bilo je kasno kad je otišao. Možda je zaspao? – Shvativši kako to zvuči, brzo objasni. – Pomagao mi je očistiti potkrovlje. Pronašla sam staru škrinju tvoga oca. Sir Adam se gotovo neprimjetno ukoči, ali ona je to uočila. – Zaboravio sam da je gore. Prošlo je toliko godina otkad sam je zadnji put otvorio. – Vodio je prelijepe dnevnike. – Rumenilo joj se popne u obraze. – Nadam se da ti ne smeta što sam zavirila unutra? – Naravno da ne smeta. – Usredotočio se na jelo pokušavajući ne izgledati zabrinuto. Ali pokušavao je, shvatila je. – A tvoj muž, jesu li se i njemu svidjeli dnevnici? Prisjetila se kako je Kenneth sa zanimanjem proučavao dnevnike. Toliko ju je iznenadilo što ga vidi da nije razmišljala o tome. – Vjerujem da jesu iako nismo razgovarali o njima. – Zaustavi se. – Možda... Bi li ti smetalo ako ih pokažem Daveyju? Mislim da će mu neke od slika biti zanimljive.

– Ne smeta mi. Kad završite s njima, maknut ću tu staru škrinju da ti ne zauzima prostor. Nedugo nakon toga, Mary je bila u potkrovlju sa sinom. Kao što je pretpostavila, Davey je uživao gledajući crteže egzotičnih mjesta. Ali dovela ga je gore iz drugoga razloga. Odgađala mu je reći za dijete jer nije bila sigurna kako će reagirati. S obzirom na datum vjenčanja i neizbježan dolazak njegova brata ili sestre, nije željela da ima loše mišljenje o njoj. Bez namještaja na koji bi sjeli, ona zatvori škrinju i pozove ga da sjedne pokraj nje. – Željela bih ti reći nešto i nadam se da ćeš biti uzbuđen kao i ja. Zgodnije mladić na pragu zrelosti zbunjeno pogleda. – Za bebu? Širom otvori usta. – Kako si znao? – Sir Kenneth rekao mi je prije nekog vremena. Mislio je da me uzrujalo iznenadno vjenčanje. Iznenadilo ju je Kennethovo zapažanje. – Jesi li bio uzrujan? Slegne ramenima. Ona zagrize usnu. Kako nije shvatila? Sigurno mu je bilo vrlo zbunjujuće. – Žao mi je, trebala sam ti reći. Promatrala mu je lice pokušavajući probiti zagonetnu masku. Više od ičega željela je vidjeti prave osjećaje na sinovu licu. Čak bi i bijes bio bolji od ravnodušnog prihvaćanja. Činilo se da tako reagira na sve. Bože, što su mu učinile godine zatočeništva? – Drago mi je vidjeti te sretnu, majko. Sir Kenneth je dobar vitez. – Jesi li ti sretan, Davide? Razmišljao je o pitanju kao da mu nikad prije nije palo na pamet. – Snalazim se.

Iznenadio ju je njegov odgovor. Sin joj je bio sličniji nego što je mislila. Ali to je zvučalo drugačije iz njegovih usta. Je li mu „snalaženje“ dovoljno? Je li njoj dovoljno? Nisu li oboje zaslužili više? – Znam da ti je teško otkad ti je otac poginuo. Stisne usta i oči mu bijesnu iznenađujuće otrovno. – Misliš pogubljen zbog izdaje. Moj je otac bio izdajnik koji je dobio zasluženu kaznu. Nemam ništa s njegovom sramotom. Željela je osjećaje, ali ne takve. Mary se nadala da joj se užas ne vidi na licu. – Tvoj se otac borio za ono u što je vjerovao, Davey. Njegov ga narod nije smatrao izdajnikom. Tvoj narod. Bilo je neobično braniti Atholla nakon toliko godina. Bez obzira na ono što joj je učinio – što je učinio njima – bio je veliki domoljub. Željela je da Davey to shvati. Vrijeme i brak s Kennethom izbrisali su dio ogorčenosti i proširili joj vidike. Udahnuo je kroz nos kao da mu nešto smrdi. Tako duboko ukorijenjeno englesko ponašanje još ju je više iznenadilo. – Moji su ljudi pod utjecajem uzurpatora. Kad porazimo Brucea, vidjet će istinu. Kenneth je bio u pravu, barem što se toga tiče. U njezinu sinu nije bilo ničega škotskoga. Moj Bože, kako ga je iznevjerila! Zaklela se da će se boriti za njegovo nasljeđe, za njegovu očevinu, ali zanemarila je najvažniji dio: njegov identitet. Bio je Škot. Njegov je otac pogubljen boreći se za škotsku neovisnost, a Davey je ljudima koji su to učinili bio „dragi rođak Davey“. Iznenada joj se vrati Kennethovo pitanje od prošle noći. Što bi učinila da je se pitalo? Slušajući sina, znala je odgovor. Stala bi uz Brucea. Vjerovala je u Roberta kao i Atholl. Taje vjera zakopana ispod godina straha i snalaženja, ali još je uvijek postojala. Atholl ih je trebao bolje

štititi, trebao joj je dopustiti da odlučuje o svojoj budućnosti, ali nije ga mogla kriviti zbog odanosti Bruceu. – Moja je sestra bila udana za tog uzurpatora, Davide. Robert je velik čovjek... jedan od najboljih vitezova u kršćanskome svijetu – dometne, znajući da će ga se to vjerojatno dojmiti. – Voljela bih da ga upoznaš. Mislim da će ti se svidjeti. – Upoznat ću ga. Na ratištu. – Volio bi da se vratiš u Škotsku. Namršti se. – Kako to znaš? – Rekao mi je kad sam bila tamo. – Vratit ću se. Kad pobijedimo. Mary je znala da mora biti na oprezu. Ali njegov je život bio na kocki; zaslužio je pravo glasa. – Ti nisi Englez, znaš to, zar ne, Davey? Ti si škotski grof. Mjesto ti je u Škotskoj. Ne bi li volio poći kući? Vidjeti zemlju svojih predaka? Promatrao ju je kao da je upravo izgovorila izdajničke riječi, što možda i jest. – Zašto mi to govoriš, majko? Zaustavi se razmišljajući koliko mu smije reći. Na kraju odluči da je rekla dovoljno. Zašto je iz sina izvlačila odgovor kad ga ni sama nije imala? Osmjehne se. – Ne obaziri se na mene. Sentimentalna sam. Nakratko je zurio u nju i potom kimnuo. Ustavši, prošetao je do prozora. – Ovo je čudno. – Što to? – Sir John dolazi s barem dvadeset ljudi. Mary se okrene želudac. To vjerojatno ne znaci ništa, uvjeravala se. Ali svaki je nagon govorio drugačije.

25. POGLAVLJE

K

enneth je satima pratio Clifforda. Očekivao je da će poći cestom jugozapadno uz granicu do Jedburgha, ali umjesto toga, krenuli su na zapad prema gradu Biggaru, obilazeći opasnu šumu Selkirk koju su držali Bruceovi ljudi sa sir Jamesom Douglasom na čelu. Kamo, dovraga, idu? Ako nastave ovom cestom uz Clydesdale, doći će do dvorca Bothwella južno od Glasgowa. Ukoči se. Dvorac Bothwell, gdje će se engleski garnizon moći lako opskrbljivati iz Cliffordovih pograničnih dvoraca Carlislea i Caerlaverocka. Naježi se. Bio je na tragu nečemu, znao je to. Što ako se činilo kao da Edinburgh na sjeveru ne opskrbljuju dovoljno jer to nije put kojim su planirali ići? Što ako je ovo put? Što ako su Bothwell, Rutherglen i Renfrew engleski dvorci koji će opskrbljivati englesku vojsku i štititi je na vojnom pohodu na Škotsku. Činilo se mogućim, ali kako će to dokazati? Sve što je imao bio je predosjećaj. Ali Clifford nije bio toliko ljubazan da mu odmah pruži čvrste dokaze. Kad se malena povorka okrenula oko podneva kako bi se vratila u dvorac, Kenneth ih je pratio. Naizgled besciljno putovanje samo ga je još više uvjerilo da je u pitanju izviđački zadatak prije nego što krene vojska. Ali trebao je dokaz, dovraga. Je li bilo previše tražiti da mu lijepa, šarena karta padne u ruke? Da je barem špijuniranje tako lako. Bližio se sumrak kad je Cliffordova povorka prošla kroz vrata dvorca Berwicka. Kenneth malo pričeka prije nego što je krenuo za njima. Očekivao je da će morati smisliti neki izgovor za svoju odsutnost, ali, približivši se vratima, pitao se hoće li mu trebati puno više.

Začuje uzvik kad su ga stražari na zidinama uočili. Je li mu to samo u glavi ili je zrak odjednom postao puno gušći? Jesu li ljudi na vratima nervozni? Činilo se kao da namjerno izbjegavaju njegov pogled i više je od jedne ruke čvrsto stiskalo držak mača. Prožme ga loš osjećaj – vrlo loš osjećaj – u vezi s ovim. Je li ga Mary izdala? Razmatrao je to jedan grozan trenutak. Ali brzo ostavi tu misao po strani. Ne bi to učinila. Bez obzira na to koliko je ljutita, odbio je vjerovati kako bi ga osudila da dijeli sudbinu s Athollom. Ali bilo je jasno da nešto nije u redu. Kad je prošao kroz vrata, osjeti kako ljudi zauzimaju položaj iza njega. Opsuje. Vidjevši Percyja kako silazi niz stube svečane dvorane, po ledenu bijesu na vitezovu licu znao je da je u nevolji. Je li u pitanju neobjašnjena odsutnost, je li ga Felton izdao zbog nezakonitih borbi ili nešto treće, nije namjeravao doznati. Njegovo je vrijeme u engleskom dvorcu gotovo i više mu se svidjela šansa za bijeg sa samo šačicom ljudi iza sebe nego iz zatvora. Mogao bi biti potpuno u krivu, ali ako je nešto naučio u ovom dugom ratu, bilo je to da treba vjerovati osjećaju ako si u nedoumici. Nekada te samo on održavao na životu. Nije oklijevao. Okrenuvši konja, zaleti se kroz ljude koji su ga okružili kako bi ga spriječili u bijegu. Iznenadio ih je neočekivan pokret, ali jedan je muškarac uspio izvaditi mač i dobro zamahnuti. Kenneth izvuče mač iz korica na leđima i uspije si spasiti nogu – i, još važnije, konja – od vojnikove oštrice. Divljački viknuvši, zamahne prema jednom od stražara pokraj rešetki sa svoje desne strane. Brzo reagiravši, obrani se od napada muškarca s lijeve strane. Mogao je čuti povike da spuste rešetke, da mu ne dopuste pobjeći, ali bilo je kasno. Spustivši glavu uz vrat konja, projuri

kroz vrata. Trudio se ne razmišljati o strijelama koje će uskoro početi padati s neba... Trgne se kad mu je jedna strijela pronašla put do leđa. Ali više je osjetio udarac nego bol pa pretpostavi da nije probila čelični oklop. Druga mu strijela okrzne ruku i on počne krivudati kako bi im otežao ciljanje. Strijela pogodi konja u bok, ali i ona je pronašla oklop. Teško oklopljeni ratni konji koje su Englezi voljeli možda nisu bili okretni i brzi poput manjih konja što su ih uzgajali Škoti, ali imali su svoje prednosti. Usredotočio se na cilj – šumarak stotinjak metara ispred – i jahao brzo koliko je već izmoren konj mogao. Znao je da će uskoro biti izvan dometa strijela. Činilo se kao da više ne prolijeću tako često i blizu. Stisnuvši zube i čvrsto se držeći, molio se da ga sreća posluži još nekoliko minuta. Poslužila je. Proletio je kroz drveće i uzdahnuo s olakšanjem. Uspio je. Ali još nije bio na sigurnom. Lovit će ga. Snuždeno stisne usta. Zasigurno nije planirao ovako napustiti Englesku. Zadatak mu je upravo propao. Izgubio je priliku da prikupi dokaze za svoje sumnje i, još gore, izvući Mary postalo je znatno opasnije. Njezin će sin morati čekati. Ali nije imao vremena razmišljati o neuspjehu. Mogao je razmišljati samo o Mary. Hladni trnci prošire mu se krvlju. Uhvatit će i nju. Mora prvi stići do nje. Umjesto da cestom krene prema Huntlywoodu, skrene na kraći put preko opasnog terena. Trebalo mu je što više vremena. Englezi možda znaju kamo ide, ali nije imao namjeru biti ondje kad stignu. *

Mary je mislila da ne može postojati gori trenutak od onoga kad je doznala kako ju je muž zavarao i da je odan Bruceu, te da je namjerava odvesti natrag u Škotsku. Ali to uopće nije bio najgori trenutak. Najgori trenutak bio je kad je vidjela loše prikriveno zadovoljstvo na licu sir Johna nakon što je proglasio da je izdan nalog za Kennethovo uhićenje. Umalo se onesvijestila i vjerojatno bi se srušila na tlo da je sir Adam nije uhvatio. – Bolje ti je da imaš vraški dobro objašnjenje za ovo, Feltone – zahtijevao je sir Adam posjevši je na klupu. Mary je užasnuto slušala dok je sir John objašnjavao. Prvotna optužba bila je za nezakonite borbe, ali Kenneth je također bio optužen za izdaju. Prema sir Johnovim riječima, Kenneth je pao na testu odanosti kad je dostavio pismo napukla pečata. Današnji bijeg samo je pogoršao situaciju. Gdje je? Mary uguši jecaj. Pomisao da će joj zatvoriti muža i možda ga pogubiti... Probode je u trbuhu. Svaki centimetar njezina bića ustuknuo je od potpunog užasa. Ali kad je šok izblijedio, Mary je znala da joj je sir John raščistio misli, što možda ne bi tako brzo uspjela sama. Suočivši se s muževim mogućim uhićenjem, nije mogla poreći istinu u srcu. Bila je bijesna jer ju je zavarao, ali još ga je voljela. – Pronađite ga – sir John zapovjedi ljudima. – Već sam ti rekao da nije ovdje – reče sir Adam, a njegova inače mirna narav ustukne pred ledenim bijesom. – Preispituješ li moje riječi? Sir John se osmjehne. – Samo ne želim da dođe do zabune. Poznanici ste sa Sutherlandom i njegovom ženom već puno godina, zar ne?

Sir Adamovo lice pocrveni. – Budi na oprezu, Feltone. Dobro razmisli prije nego što počneš preispitivati moju odanost. Kad se pokaže da si u krivu, nećeš dobro završiti. Pobrinut ću se za to. Felton se odmah pokaje. Sir Adam bio je moćan čovjek, jedan od najutjecajnijih Škota na engleskoj strani i nije se isplatilo imati ga za neprijatelja. – Nisam vas želio uvrijediti. Dobio sam zapovijed da grofa od Atholla odmah vratim u dvorac i potražim Sutherlanda. Samo slijedim upute. – Onda požuri – sir Adam izgovori kroz zube. – A potom se goni odavde. Dok je sir John nadgledao potragu, sir Adam pokuša utješiti Mary. – Pokušaj ne uzrujavati se – reče. – Siguran sam da će se sve uskoro raščistiti. Mary neuvjerljivo kimne znajući da neće. – Ima li istine u optužbi za nezakonite borbe? Felton je rekao da si bila tamo. Opet kimne glavom. – Bojim sa da ima. – Kralj neće biti sretan, ali ako Kenneth ima dobro objašnjenje, ne bi trebalo biti problema. Brine me druga optužba. Je li moguće... bi li ono što Felton govori mogla biti istina? Postoji li šansa da nas Sutherland zavarava? Mary nije znala što bi. Željela je zaštititi muža, ali nije mogla podnijeti pomisao da laže starom prijatelju. Spusti pogled. – Sve je moguće. Što je sir Adam zaključio iz šturog odgovora, nije znala. Krajičkom oka primijeti da Felton razgovara s Daveyjem na drugoj strani dvorane i stalno pogledava u nju. Okrenuvši se u smjeru njezina pogleda, sir Adam upita: – Bi li David mogao znati nešto?

Mary se prisjeti njihova razgovora. Je li mogao povezati nešto o odlasku iz onoga što je rekla? – Ne bih rekla. Ali rukama je kopkala po krilu zamijetivši krivnju na Davidovu licu kad su im se pogledi na trenutak susreli prije nego što je brzo okrenuo glavu. David je ne bi izdao. Stegne je u srcu. Bi li? Dječji osjećaji koje je imao prema njoj bili su novi i neutemeljeni. Bi li mogao reći nešto što neće ići Kennethu u korist? Nikada mu nije trebala spomenuti oca i Brucea. Odluka treba li se vratiti u Škotsku bila je previše komplicirana za trinaestogodišnjaka. Neko se vrijeme činilo kao da se brinula bez razloga. Davey je otrčao, vjerojatno po stvari, a sir John vratio se nadgledanju ljudi. Ali malo poslije, kad su završili s potragom, sir John priđe joj s pogledom koji nije slutio na dobro. Gledao ju je oštrije i hladnije nego ikada prije. – Pokupite svoje stvari. Uskoro se vraćamo u dvorac. Mary problijedi. – O čemu govoriš, Feltone? – sir Adam upita. – Milostiva Mary ostaje ovdje. Sir John prostrijeli ga pogledom. – Više ne. Čini se da je milostiva Mary razmišljala o povratku u Škotsku. Sir Adam nije ju pogledao tražeći potvrdu ili poricanje. – Kakve dokaze imaš za to? – Vodila je zanimljive razgovore sa sinom. Mary stegne u srcu. Oh, Davey, što si učinio? – Nisam rekla ništa o odlasku u Škotsku – reče.

Bila je to istina. Ali sir John ostao je nepokoleban. – Pod ovim okolnostima, bolje je biti na oprezu, ne mislite li, sir Adame? Zbog njezine sigurnosti, naravno. – Jesam li uhićena? – Niste ako to ne budem morao učiniti. – Ali njegovi su se ljudi okupili. Osjetila je sir Adamove ljude iza sebe. Branit će je ako zatraži to. Ali u koju bi to svrhu učinila osim da dovede sir Adama u još gori položaj ako se istina otkrije? U tom trenutku, Davey uleti u prostoriju. Pogledavši naizmjence dvije skupine vojnika, brzo je procijenio situaciju. – Što to radite? – upita sir Johna, lica što je govorilo kako zna da ga je izdao. – Tvoja će majka poći s nama, zar ne, milostiva Mary? – Ali nisam mislio... Ne biste trebali... Mary pogleda sinovo blijedo, užasnuto lice i shvati da je krivo procijenio učinak vlastitih riječi na sir Johna. Nije ju namjeravao povrijediti. Prisloni mu dlan na ruku i tiho šapne kako je sve u redu. – Idem po stvari. Sir Adam počne se buniti, ali zaustavi ga. – Molim te. Ne želim nikakve nevolje. – Znakovito stavi ruku na trbuh. Svašta bi se moglo dogoditi ako dođe do nasilja. – Riješit ćemo to u Berwicku. Kenneth će nešto učiniti. Morala mu je vjerovati. Ali pomisao na ulazak u jedan od najbolje zaštićenih dvoraca u pograničnom području iscrpio je svaku trunku vjere. Sir Adam pogleda je i kimne. – Ostavit ću ovdje nekoliko ljudi ako se slučajno Sutherland pokuša vratiti – sir John reče.

Shvatili su poruku: ako sir Adam namjerava upozoriti Kennetha, neće to moći učiniti. Ali gdje god bio, Mary je znala da će Kenneth pronaći način da ih izvuče. Neće je ostaviti samu u opasnosti. Voljela je da nije moralo doći do ovoga kako bi to shvatila. * Unatoč nagonu da proleti kroz vrata i pronađe Mary, Kenneth se smirio i promatrao dvorac Huntlywood iz sigurnosti obližnje šume. Nekarakterističan oprez pokazao se nagradom kad je ugledao pojačanu stražu pred vratima. Pobliže proučivši oružje, barem je jednog identificirao kao Feltonova vojnika. Dovraga. Znao je da ga Felton nije mogao prestići iz Berwicka, nego je zacijelo već bio tu – što je značilo da je Kenneth izgubio svaku prednost. Brzo je razmišljao. Ne znajući što ga čeka unutra, morat će se prošuljati pokraj stražara. Odlučio je upotrijebiti jednu od najdražih taktika Čuvara Visočja: odvlačenje pozornosti i brzinu. Uzevši sve što mu je bilo potrebno iz torbi privezanih za sedlo, pomiluje pouzdanog pastuha po grivi i zahvali mu se za vjernost. Iako je znao da je konj iscrpljen i da mu večeras više neće biti od koristi, ražalostio se kad ga je pljesnuo po stražnjici i poslao ga u smjeru dvorca. Konj jurne iz šume prema vratima. Kenneth pješke okruži dvorac do suprotne strane čekajući znak da su uočili konja kako bi krenuo. Upravo je zauzeo položaj kad začuje: – Jahač na vidiku. Nadao se da će im odvratiti pozornost dovoljno dugo da se uspije popeti preko palisade. Bio je i više nego zahvalan zbog silnih zgibova na koje ga je tjerao MacLeod. Ipak, bez dobra mjesta za uhvatiti se i sa silnim oružjem u oklopu, nije bilo lako podići se jednim glatkim – i tihim –

pokretom. Imao je sreću što sir Adam još nije podigao puno viši kameni zid koji je namjeravao. Odabrao je mjesto na zidu nasuprot vratima, u tamnom kutu između staja i oružarnice. Kliznuvši u sjenu, izvukao je mač i pričekao da vidi je li ga itko primijetio. Ali prijevara je upalila. Još je mogao čuti komešanje na vratima gdje je stigao konj bez jahača. Kad je prošao oko oružarnice, znao je da nešto uistinu nije u redu. Bilo je previše ljudi. Previše vojnika. Prebrojio je barem pola tuceta Feltonovih vojnika. Zanimljivo, nisu razgovarali sa sir Adamovim ljudima. Štoviše, činilo se kao da se dvije skupine sumnjičavo odmjeravaju. Kako mu se strah za ženom povećavao, nije oklijevao ni minute. Čim mu se pružila prilika, iskoristio ju je, prešavši dvorište i penjući se do tornja uz stube. Ušavši, na brzinu se osvrne po dvorani. Shvativši da Mary nema, počne se uspinjati stubištem ispred sebe. Puls mu poskoči. Gotovo kao da je osjetio da je nema prije nego što je otvorio vrata. Ipak, osjetio je žar u prsima kad ga je pozdravila samo mračna tišina. Gdje je, dovraga? Možda je u dječjoj sobi? Nadajući se, pojuri uz još jedan niz stuba, otvori vrata i osjeti još jače žarenje nego prvi put kad je pronašao samo praznu prostoriju. Srce mu je još brže tuklo i počeo je paničariti. Mora biti tu. Pronaći će je makar morao pregledati svaki centimetar dvorca – bez obzira na Feltonove ljude. Cijela engleska vojska neće ga spriječiti da je pronađe. Ali bilo bi jednostavnije da ima pomoć. One bi posude, koje je ranije vidio u škrinji, pomogle, ali škrinje nije bilo. To je značilo da je ostao samo

sir Adam. Starijem je vitezu stalo do Mary, Kenneth se samo nadao da je u pravu koliko. Vrativši se istim putem niz stubište, Kenneth se zaustavi na katu ispod Maryne sobe. Ne trudeći se najaviti, otvori vrata. Sir Adam stajao je uz prozorčić i zurio u dvorište ispod. Preko ramena pogledavši prema vratima, pogled mu se susretne s Kennethovim. – Pitao sam se koliko će ti trebati da stigneš. Pametan plan s konjem. Kenneth uleti u prostoriju. – Gdje je? – Felton ju je maloprije odveo. Kennethu se okrene želudac. – Odveo? Kamo? – U dvorac Berwick. – Sir Adam pogleda ga ispod oka. – Tražio je tebe. Ima nalog da te uhiti. Kenneth opsuje. – Nećeš li pitati koje su optužbe? – Je li to važno? Sir Adam odmahne glavom. – Pretpostavljam da nije. Kenneth se pokušao obraniti od razočaranja u očima drugoga muškarca, ali nije mu pošlo za rukom. Izdaja nikad nije laka, ali ova je bila posebno teška. Nadao se da će se jednoga dana susresti kao pravi saveznici. – Kad su otišli? – upita. – Nedavno. Prije dvadeset, možda trideset minuta. – Onda još uvijek imam vremena da ih stignem. – Zašto misliš da te neću ovaj tren dati uhititi? Kenneth se ukoči pomno promatrajući drugoga muškarca. – Možda zato što znaš da je volim i želim da bude sretna. – I ti misliš da je možeš učiniti sretnom?

– Znam da mogu. – Zaustavi se. – Također mislim da se ne protiviš Bruceu koliko se čini. Drugi se muškarac nakostriješi. – Odan sam kralju Johnu. – Balliol je svrgnut i živi u Francuskoj. Znaš da više nikad neće biti kralj. Sir Adam nije mu proturječio. – Pretpostavljam da zato Englezima nisi spomenuo svoje znanje o saracenskom prahu. Stariji se vitez ukoči. Kenneth je vidio da će poreći i prekine ga. – Znam za eksploziju na mostu kad je Mary izgubila sestru. To si bio ti, zar ne? Sir Adam problijedi. – Moj nećak dijelio je obiteljsku tajnu, čini se. I pretpostavljao sam. Bila je to nesreća. Zna li ona? Kenneth odmahne glavom. – Još uvijek ne zna. – Ali reći ćeš joj. – Hoću. Ali možeš joj to nadoknaditi. Treba mi pomoć. Sir Adam pomno ga je promatrao. Kenneth je vidio da u njemu ratuju odanost prema svrgnutom kralju i ljubav prema Mary. Nakon nekog vremena, spusti ramena, kao da mu je bitka bila preteška. – Reci mi što trebaš. Put do dvorca trebao je trajati tek jedan sat, ali s obzirom na Maryno stanje i mrak, napredovali su znatno sporije. Mogla je tvrditi da ih usporava namjerno, ali doista je osjećala neugodu. Leđa su je počela boljeti i hvatali su je grčevi. Unatoč ljutnji, sir John bio je častan vitez i kad se sjetio njezina stanja, značajno uspori.

Srce joj je poskakivalo na svaki zvuk. Pogledavala je u tamu, nadajući se da bi joj muž mogao iskočiti iz mraka poput kakve osvetničke prikaze. Znala je kako je blesavo pomisliti da bi sam mogao svladati gotovo dvadeset engleskih vojnika, ali dio nje znao je da bi pokušao kad bi imao priliku. Drugi se dio nje bojao da će učiniti upravo to. Gdje je? Malo poslije, dobila je odgovor. Imali su još nekoliko kilometara do dvorca kad su se približili mostu preko Tweeda. Jašući na kraju povorke, prvo začuje povik pa komešanje ljudi ispred. Sir John izdavao je zapovijedi, a tucet ljudi okruži nju i Davida. – Što je bilo? – upita. – Što se događa? Nitko nije odgovorio. Kroz red oklopljenih vojnika uspjela je uočiti baklju zapaljenu dvadesetak metara ispred. Držao ju je muškarac. Nije morala vidjeti žuti štit s tri crvene zvijezde da bi prepoznala muža. Puls joj poskoči i ona zaciči. Suze joj navru na oči. Nije znala je li sretna što ga vidi živoga ili se boji jer možda neće još dugo biti živ. Bio je to Kenneth. Ali što radi? – Pustite moju ženu – glas mu se jasno i glasno probije kroz tamu poput biča. Sir John pomakne se nekoliko metara naprijed kako bi mu se obratio. – Nisi u položaju da zapovijedaš. Uhićen si. – U redu, ali milostiva Mary nema ništa s tim. Moji su ljudi na drugoj strani mosta. Pustite je pa ću spustiti mač i doći k vama. Sir John se nasmije. – Zašto bih to učinio? Gotovo je mogla čuti kako joj muž sliježe ramenima. – Bi li više volio pokušati uhvatiti me? – Zaustavi se. Mary je bila sigurna da obojica razmišljaju o posljednjem sukobu. – Gledaj... – Kenneth nastavi. – Mary ti se nije zamjerila. Znam da ne želiš da bude povrijeđena. Pusti je mojim

ljudima i dobit ćeš što želiš: mene. Možemo brzo završiti s ovim... ti odlučuješ. Ali požuri, moji ljudi postaju nestrpljivi. Tada se nekoliko baklji upali u tami na drugoj strani mosta. Ako je sir John mislio da Kenneth blefira u vezi s potporom, brzo se predomislio. – U redu. Spusti oružje i predaj se. – Imam tvoju vitešku riječ da ćeš je pustiti? Sir John se ukoči. – Imaš. – Spustit ću oružje i odšetati do onog drveta. Ako se slučajno predomisliš prije nego što pređe most. – U redu – sir John ispljune, očito isprovociran uvredom vlastite časti. Čula je nekoliko udaraca oružja o tlo i nakon nekoliko minuta, sir John joj pokaže da dođe naprijed. – Odlazite – reče. Mary se okrene prema Davidu. Oboje su znali da ga sir John nikada neće pustiti. – Žao mi je, majko. – I meni. – Ne znajući kad će ga opet vidjeti, nagne se i zagrli ga. – Nemoj zaboraviti što sam ti rekla – prošapće. Povukavši se, zamijeti kako kima glavom. Otrovan pogled koji je uputio u smjeru sir Johna govorio joj je da je divljenje njezina sina prema engleskom vitezu zaprimilo udarac od kojeg se možda neće oporaviti. Možda im je sir John učinio uslugu uhitivši je. Njegova će djela možda pomoći da pridobije sina kada dođe vrijeme za to. Navodeći konja kroz zid engleskih vojnika, prođe pokraj sir Johna ne pogledavši ga. Vidjevši Kennetha, pogledi im se susretnu prvi put. Srce joj poskoči. Morala se boriti protiv poriva da mu potrči u zagrljaj. – Idi – reče. – Ne brini se za mene. Bit ću dobro. Gledali su se. Činilo se kao da je moli da mu vjeruje. I jest. Ali iskreno se nadala da je isplanirao nešto bolje od predaje.

Kimnuvši, uputi mu posljednji dug pogled i potjera konja preko mosta. Topot kopita na daskama probudio je sjećanja na posljednji put kad je pokušala pobjeći iz Engleske. Stegne je u srcu. Molim te da ovaj put završi drugačije. Iznenadilo ju je što je nisu okružili Kennethovi ljudi, nego sir Adamovi. – Dođi – sir Adam reče. – Nemamo puno vremena. – Čekaj – Mary odvrati. – Ne možemo ga samo ostaviti. Kamo idemo? – Na obalu. Ne brini se. Stići će nas. Svaki gram vjere bio joj je potreban da pristane. – Hvala ti – reče. – Hvala ti što nam pomažeš. Stari joj prijatelj kimne glavom. – Nadam se da će ovaj put završiti bolje nego prošli. I ona se nadala. Odmicali su sve više ubrzavajući, a Mary je nastojala potisnuti osjećaj nelagode. Most im još nije nestao s vidika kad začuje zvuk koji je pogodi u srž: glasnu eksploziju praćenu bljeskom. Navru joj sjećanja. Baš kao i prošli put, samo sada nije bilo oluje koja bi objasnila neobične zvukove. Pogleda iza sebe i vrisne spazivši plamen u daljini. Most je gorio. – Čekaj! Moramo se vratiti. Moramo mu pomoći. Sir Adam posegne za uzdama njezina konja kako bi je spriječio. – Neće biti potrebno. Ukoči se čuvši glas iz tame. Pogleda sir Adama, ali on se činio zbunjenim kao i ona. Šačica vojnika raširi se oko nje.

Zurila je u smjeru iz kojeg je dopirao glas. Nekoliko trenutaka poslije, jedan od najstrašnijih ratnika koje je ikada vidjela iskorači na mjesečinu. Zadrhti, ustuknuvši od straha. Dragi Bože, bio je mišićaviji od njezina muža! Još četiri nevjerojatno visoka i mišićava ratnika pojave se iza njega. Svi su nosili crne kacige, crne ratne ogrtače i neobične ogrtače na ramenima. Činilo se kao da su nečim zatamnjeli čak i kožu. Stapali su se s noći poput fantoma. Bruceovi fantomi, shvati. Jesu li ti ljudi fantomski ratnici koji izazivaju strah u kostima Engleza? Bila je toliko uplašena da na trenutak nije opazila osmijeh ispod kacige. – Milostiva – ratnik reče i nakloni se. – Opet se srećemo. Mary je zurila u oči strašnoga ratnika čije je lice bilo poluprekriveno sablasnom čeličnom kacigom, s kojim ju je Robert upoznao prošloga ljeta: bio je to Magnus MacKay, Kennethov zet.

26. POGLAVLJE vidjeti sir Adamove baklje kad je Felton progovorio. – JošOtišlasu seje.mogle Sad ćeš se predati. – Rekao sam da ću doći, i hoću – Kenneth odgovori. Nije spominjao predaju. Ako ga Felton želi, morat će ga zarobiti. Prvo je namjeravao osigurati da se Felton ne predomisli i krene za Mary. Držeći baklju ispred kako bi ga mogli vidjeti, Kenneth krene prema Feltonu. Zaustavi se otprilike pet metara od njih, pobrinuvši se da stoji između Feltonovih ljudi i mosta. Spustivši pogled, ugleda tanku crtu crnoga praha između nogu – neprimjetnu ako niste znali da je tamo. Vraški se nadao da će upaliti. Neće imati puno vremena kad ga zapali. – Baci baklju – Felton zapovjedi. Kenneth postupi kako mu je rečeno, pobrinuvši se da mu je baklja dovoljno blizu nogu kako bi je pomaknuo prema prahu kad bude spreman. – Uhvatite ga – Felton naloži dvojici najbližih muškaraca. Kenneth im dopusti da priđu i zgrabe ga sa svake strane. – Vas petorica – pokaže na skupinu muškaraca s desne strane – krenite za milostivom. David uzdahne. – Ali dali ste riječ da ćete je pustiti. Felton se okrene prema mladome grofu. – Ovaj je muškarac uhićen, nije u položaju da se pogađa. Na sreću, Kenneth je očekivao Feltonovo kršenje dogovora, čak i ako mladi Atholl nije. Zaurlavši, pokuša se osloboditi iz stiska muškaraca podignuvši i izokrećući ruke u isto vrijeme kad je udario baklju prema prahu.

Nije se zapalio. – Držite ga! – Felton poviče. – Brzo, vežite ga nečim. Još je nekoliko vojnika pojurilo izvršiti zapovijed. Kenneth je znao da će morati improvizirati. Znao je da mora zapaliti prah, ali dvojica muškaraca koji su ga držali bili su snažni i iznenađujuće sposobni. Bez ruku, morao je upotrijebiti noge – i to brzo, prije nego što ga ostali zavežu. Petom je udario jednog od ljudi u nogu i odmah potom pomaknuo stopalo iza oslabljene noge kako bi ga izbacio iz ravnoteže. Iskoristivši njihovo iznenađenje, istrgne ruke prije nego što je vojnik pao na tlo. Šake u rukavicama neće učiniti puno štete oklopljenim vojnicima, ali nekoliko vještih udaraca na trenutak će ih maknuti s puta. Trebao mu je mač. Ali prvo posegne za bakljom koja mu je još bila pokraj nogu i prisloni plamen izravno na crtu praha. Ovaj se put zapalio. Kugla jarke žutonarančaste vatre i dima krenula je prema mostu. Pokušao ju je slijediti, ali Feltonovi su ga ljudi presreli. Bilo ih je dovoljno da ga uspore, posebice jer je bio nenaoružan. Izmaknuo se više odjednom smrtonosnom udarcu mača. Nije uspio uzeti mač prije nego što je noć eksplodirala – ili točnije, šest vrećica sir Adamova crnoga praha koje je Kenneth postavio ispod mosta. Sve ih je odbacio prasak. Plan mu je upalio točno kako se nadao, osim jedne stvari: trebao je biti na drugoj strani mosta. Prah je eksplodirao prebrzo. Dovraga, nije mogao ni očekivati da će biti lako! Činilo se kao da će se morati probiti kroz njih. On protiv... prebrojio je osamnaest ljudi. Nažalost, mač mu je bio izvan dohvata ruke, progutao ga je dim. Taj je problem uspio riješiti kad je jedan od sir Johnovih ljudi pojurio prema njemu mača visoko dignuta iznad glave. Kenneth je pratio oštricu, pomno čekajući da se muškarac u potpunosti usredotoči prije

nego što se u posljednji tren izmaknuo. Sila vojnikova zamaha ponijela ga je i Kenneth iskoristi priliku pa ga šakom udari u donji dio leđa, spotakne ga i nogom stane na ruku koja je držala mač. Naoružan i bolje opremljen za obranu, zauzme položaj pokraj zapaljena mosta i dopusti sir Johnovim ljudima da mu priđu. Isprva su dolazili jedan po jedan, ali kako su vojnici završavali na tlu, broj im se povećao i počeli su stizati po dvojica, trojica, a potom četvorica odjednom. Međutim, s dimom i vatrom iza leđa, nisu ga mogli okružiti. Kenneth se borio kao opsjednut. Jedini mu je cilj bio riješiti se tih ljudi, preći na drugu stranu rijeke i sustići ženu prije nego što otplovi bez njega. Bio je na dobru putu da joj se pridruži. Ostalo je samo pola tuceta vojnika, ne uključujući Feltona i mladoga Davida. Felton je bio bijesan. Kenneth ga je čuo kako viče na ljude, zapovijeda im da nastave napadati, da ga zarobe, ubiju. Felton je zacijelo sačuvao najbolje ljude za kraj. Šestorica su ga napala odjednom, kao jedinica. Kenneth se pokušavao boriti, ali gurali su ga. Jednome od ljudi pod nogama uzme koplje kako bi ih prisilio da se povuku. Nisu napadali, nego pritiskali. Čekao je priliku, ali nisu mu je pružali. Dovraga. Opsuje znajući da brzo mora nešto smisliti. Čelični mu se zid približava, a nije imao kamo pobjeći. Morao je razbiti njihovu formaciju. Odabravši drugog muškarca slijeva, baci mu koplje u glavu dovoljno jako da ga odbaci. Napravi lažan pokret u suprotnom smjeru pružajući napadačima neodoljivu priliku. Jedan je iskoristi. U trenutku kad je krenuo, Kenneth reagira. Smrtonosno zamahnuvši mačem, čovjeku prereže koljeno – doslovno. S dovoljno prostora da se provuče, Kenneth uspije izvući se iz nevolje.

Iznenada, iza sebe začuje pljesak. Obasjane vatrom, mogao je prepoznati tri poznate figure s druge strane rijeke: MacKay, Lamont i MacLean. Širina od deset metara većini bi ljudi vjerojatno predstavljao prepreku, ali Kenneth je znao da Čuvarima Visočja ne predstavlja ništa. Štoviše, upravo je pronašao izlaz nekoliko koraka dalje. Jedan od muškaraca – vjerojatno Lamont, koji je vješto rukovao lukom i strijelom – preko drveta je ispalio uže povezano za kraj strijele. – Svaka čast – začuje kako MacKay govori osmjehujući se. Kenneth ljutito opsuje. – Mogli ste mi malo pomoći! – povik ne preko ramena dok se pokušavao obraniti od preostalih četiriju vojnika. – Čini se da ti dobro ide samome. Dokazujući MacKayevu tvrdnju, Kenneth sasiječe jednog od preostalih ljudi koji je bio dovoljno blesav da napadne. Preostala su još trojica vojnika, ali jedini čovjek kojega je Kenneth želio držao se otraga. – Što nije u redu, Feltone? Želio si priliku za borbu, evo me. Felton je oklijevao nazivajući ga svim pogrdnim imenima koja su mu pala na pamet. Ali čvrsto je držao za ruku mladoga grofa od Atholla. Izgubio je Mary i Kennetha, ali izgubiti Atholla bila bi nepodnošljiva sramota. – Dođi, Davide – reče povlačeći se. David ih tada obojicu iznenadi.– Pusti me! – istrgne se i pobjegne nekoliko koraka dalje. Naizmjence je pogledavao Kennetha i Feltona kao da nijednome ne vjeruje. Felton pojuri prema njemu, ali zbog toga je mladić samo pohitao bliže Kennethu. Svjesni prilike, Čuvari Visočja napokon su se odlučili uplesti odapevši nekoliko strijela prema preostalim vojnicima kako bi se povukli. Kenneth pogleda uže nekoliko koraka dalje. Vraški se nadao da može izdržati dvojicu. Ispruži ruku prema Davidu. – Sada, mladiću. Vrijeme je za odluku.

– Ne, Davide – uplete se Felton. – Zapovijedam ti da ostaneš. Ti si engleski podanik. David pogleda Feltona ispod oka. – Ali sam škotski grof. Potrči prema Kennethu. Felton pojuri za njim. Kenneth ništa ne bi volio više nego da je mogao jednom zauvijek završiti borbu s Feltonom, ali nije se mogao kockati s Davidovom odlukom. Morao je zaštititi mladića i što prije odvesti ga na sigurno. Posegne prema Davidu i rukom ga uhvati oko struka. Pomolivši se, dotrči do užeta, odreže ga sa strijele zabijene u tlo, baci mač kako bi zgrabio kraj i čvrsto se uhvati dok je s Davidom letio preko široke rijeke. Čim je ugledao tlo pod nogama, pusti uže. MacKay brzo odreže uže koje je osigurao oko drveta. Kenneth je prvi dotaknuo tlo i otkotrljao se kako bi ublažio udarac, ali čim su obojica bili na sigurnom, pogleda Davida. – Jesi li dobro? – M-mislim da jesam. – Ali dječak je oprezno promatrao trojicu ratnika. – Tko su oni? – Prijatelji – Kenneth jednostavno odgovori, pomažući mladome grofu ustati. Tajna o Čuvarima Visočja nije nešto što je mladi grof trebao znati. Obrati se MacKayu. – Mary? – Na sigurnom – odgovori mu zet. – Vjerojatno nas čeka na brodu. Kenneth ga prostrijeli mrkim pogledom. – Možda bih prije završio da ste se otkrili ranije. – I propustili svu zabavu? – MacKay reče. – Nema šanse. Na trenutak smo pomislili da si gotov. Šestorica protiv jednog, a bio si stjeran u kut. – Odmahne glavom. – Bilo je hrabro pružiti im takvu priliku. – Upalilo je – izazove ga Kenneth. MacKay se osmjehne. – Jest. Morat ću to zapamtiti.

Ne trošeći vrijeme, uzjašu konje i požure prema obali. Brod ih je čekao. Mary je osjetila prve bolove nedugo nakon što je sir Adam otišao. Nevoljko se odvojio od nje. Magnus MacKay (prekinuvši je prije nego što mu otkrije identitet) obavijestio je sir Adama kako ih je poslao Kenneth da je zaštite i sigurno vrate u Škotsku. Rekao je da je sir Adam učinio dovoljno. Ne bi bilo dobro da se pročuje kako je imao veze s bijegom. Mili Bože! Bruceovi fantomi! Muž je poslao najpoznatiju skupinu škotskih ratnika da je zaštite? Nije znala kako je to učinio, ali uspio je malo ublažiti bol uzrokovanu prijevarom. Osjećala je strahopoštovanje znajući da je čuva najelitnija skupina škotskih vojnika. Ali kako je Kenneth povezan s njima? Činilo se da je i sir Adam shvatio tko su. Ipak, pristao je ostaviti je tek kad ga je Mary uvjerila da poznaje jednoga od ljudi. Prije nego što je otišao, sir Adam priđe Magnusu. – Poznavao si moga nećaka. Bio je dio ove... tajne vojske. Magnus se činio iznenađenim. – Jesam. – Je li umro časno? Magnus stisne čeljust. – Jest – reče dostojanstveno. – Vaš je nećak bio jedan od najboljih ljudi koje sam poznavao. Dvojica muškaraca dugo su se gledali. Napokon, sir Adam kimne, očito zadovoljan. Izvadi nešto iz džepa i stavi Mary u ruku. – Pobrini se da ti muž dobije ovo. Mary se namršti zbunjeno zureći u složeni komad pergamenta. – Hoću. Stari prijatelj činio joj se zabrinutim, kao da traži prave riječi. – Kad ti kaže... Nadam se da ćeš mi jednoga dana oprostiti. Samo sam postupio kako sam mislio da je najbolje.

Jače se namršti ne shvaćajući što želi reći. Toliko je učinio za nju. Ali nije bilo vremena za pitanja. Magnus otprati sir Adama, naloži joj da ode s dvojicom ljudi zvanim Sokol i Zmija i sa sobom u potragu za Kennethom povede dvojicu koje je zvao Lovcem i Udaračem. Jahali su nekoliko minuta kad su se javili prvi bolovi uznemirujuće jačine. Povukla je uzde konja toliko jako da je gotovo pala. Nešto manje strašan od dvojice muškaraca – onaj koji se smiješio – opsuje i uspije dovesti konja u red. – Što nije u redu? Mary stavi ruku na trbuh. – Ne znam. – Ali znala je. – Mislim da... to jest, mislim da beba... Bilo je prerano. Dijete se nije trebalo roditi još mjesec dana. Onaj kojega je Magnus zvao Zmijom opsuje. – Dovraga, nemojte mi reći da ćete sada roditi? Da je nije uhvatio još jedan bolan grč, možda bi je nasmijali užasnuti izrazi lica dvojice muškaraca koji su sami izgledali poput duhova iz noćnih mora. – Neću sad – uspije progovoriti. – Ali trudovi su počeli? – čovjek kojega su nazivali Sokolom upita puno nježnijim glasom. Kimne glavom. Zmija opsuje. Pogleda drugoga muškarca. – Ti je odvedi. Učinio si to više puta nego ja. Mislim da ne bih to mogao opet podnijeti. – Rođače, mislio sam da možeš podnijeti bilo što. Zapravo zvučiš uplašeno. – A ti nisi? Sokol napravi grimasu. – U pravu si. Dovraga, da je barem Anđeo s nama.

Mary se pokušala suzdržati da ne vrisne, ali glas joj je sigurno pobjegao. Dvojica muškaraca opsuju u isti glas iako je Zmija upotrijebio puno goru riječ. Podigli su je sa sedla i stavili ispred muškarca koji se trenutak prije smiješio. Sada više nije. Osjećala je kako čovjek zrači napetošću tijekom naizgled beskonačno duga puta do istočne obale iako nije mogla biti udaljena više od nekoliko kilometara. Svaki put kad bi je uhvatio grč – trudovi su bili nepravilni, ali činilo se kao da su je hvatali svakih dvadesetak minuta – osjetila je kako postaje nervozniji. – Izdržite, djevojko – reče pokušavajući je smiriti. Ali dvojici muškaraca očito nije bilo ugodno i njihova napetost i nervoza povećavali su njezinu. Željela je muža. Gdje je on? Sigurno je izgovorila pitanje naglas. – Pridružit će nam se uskoro – Sokol reče, izostavivši „nadam se“ koji je svejedno čula. Jedan težak trud poslije, došli su do broda koji su muškarci sakrili u zaljev sjeverno od Berwicka. Na birlinnu, brodu omiljenom među pomorcima Zapadnog visočja, čekalo ih je još dvanaest ljudi. Zadrhtala je vidjevši zastrašujućeg orla urezanog na pramcu koji ju je podsjetio na brodove vikinških predaka. Sad je barem znala kako je jedan od muškaraca zaradio ime. Pomislila je kako ne želi znati za drugoga. Ime „Zmija“ imalo je toliko zloslutnih značenja koja kao da su odgovarala zastrašujućem ratniku. Kapetan – Sokol – pomogne joj ukrcati se na brod pokušavajući učiniti da joj bude što ugodnije. Mogla je vidjeti širom otvorene oči i zastrašene poglede posade kad su shvatili što joj je, a to joj nije nimalo pomagalo. Mary je bila uplašena i trpjela je bolove, ali trudila se sakriti to od ostalih vidjevši njihovu nemoć.

Pokušavala je disati duboko misleći da će je to smiriti. Nije pomoglo, ali barem joj je odvratilo pozornost od razmišljanja o tome zašto joj je muž i dalje odsutan. Osjećala je da muškarci postaju nestrpljivi. Očito ih je sjedenje nekoliko kilometara od tri tisuće engleskih vojnika činilo nervoznima. Kenneth je zasigurno već trebao biti tu? Njezina je skupina morala putovati znatno sporije – trebao ih je sustići. Što ako nije uspio pobjeći? Što ako su ga odveli u zatvor u dvorcu Berwicku? Kako će ga trojica ljudi – čak i Bruceovih fantoma – uspjeti izbaviti? Prigušila je vrisak držeći rukama trbuh i sklupčavši se kad ju je prožeo novi trud. – Brojite – reče jedan od mornara pokraj nje. Bio je to bradat muškarac gruba lica i kršne građe, kao da je na brodu proveo godine. – Moja je žena rodila desetero djece i uvijek kaže da pomaže ako brojite naglas. Ako znate koliko će trajati, bit će lakše prebroditi bol. Mary nije bila sigurna u to, ali barem ju je zaokupilo. Brojila je do dvadeset prije nego što je trud popustio. – Ljudi prilaze, kapetane! – netko poviče. Činilo se kao da su svi u tišini počeli klicati. Očito su se muškarci žarko željeli riješiti svoje odgovornosti: nje. S njezina mjesta na zaobljenom dijelu trupa nije bilo lako ustati pa je bila prisiljena čekati da je pronađe. – Gdje je ona? Muškarci se razmaknu i ona ga ugleda. Bio je prljav, prekriven blatom i krvlju, lice mu je bilo čađavo, tamna kosa vlažna od znoja i kacige, ali nikad nije izgledao veličanstvenije. Željela mu je staviti ruke oko vrata i poput djeteta prisloniti mu glavu na prsa. Pokuša ustati, ali osjeti bol od koje se trznula i naslonila natrag.

Kenneth opsuje i bijesno prostrijeli Sokola. – Što joj je? Je li ozlijeđena? – Ništa... Ne čekajući ostatak Sokolova odgovora, Kenneth je počeo skakati s klupe na klupu (točnije, sa škrinje na škrinju) i približavati joj se. Mary zajeca s olakšanjem našavši se u muževu čvrstu naručju. Sve će biti u redu. Došao je. Sigurna je. Neće morati prolaziti sama kroz to. Dio straha iščeznuo je znajući da će se brinuti za nju. – Što nije u redu? – nježno ju je tješio. – Jesi li ozlijeđena? – Nisam... – Majko? Mary se trzne u šoku. Pogled joj poleti prema kraju broda gdje joj se sin upravo ukrcao pokraj Magnusa MacKaya. – Davey? – prošapće. Srce joj se ispuni oduševljenjem. Pogleda Kennetha. – Kako? Nježno se osmjehne. – Ispričat ću ti poslije, ali prvo mi reci... Zaustavi se kad je opet vrisnula od bolova. Držeći se za trbuh, počne brojiti. Ovaj je put nabrojila do trideset. Jedva je bila svjesna bezumnog muža pokraj sebe. – Što joj je, dovraga? Zašto broji? Pomozite joj! Mary nije znala kome je viknuo posljednju zapovijed, ali odgovorio je Magnus MacKay. – Čestitam, Novače. Kenneth odgovori: – O čemu, dovraga, govoriš? – Postat ćeš otac. Kennethov pogled poleti prema njoj tražeći potvrdu. Bolje popustio dovoljno da kimne glavom.

U trenu razrogači oči i mogla je vidjeti isti onaj strah i nemoć kao na licima ostalih muškaraca. Ali izraz mu nakon toga postane čelično odlučan. – Neće još. Ovo će se dijete roditi u Dunstaffnageu uz pomoć moje sestre. Nitko se nije usudio proturječiti mu. – Sokole, koliko nas brzo možeš odvesti kući? – upita. Mary stegne u srcu. Kući. U Škotsku. S mužem i sinom. Nikad se nije usudila sanjati o tome. – Do sutra navečer. Možda malo prije ako nam vjetar bude išao u prilog. – Sutra navečer! – poviče. Neće to moći izdržati cijeli dan. Koliko joj je trebalo s Daveyjem? Zamalo toliko, utučeno se prisjeti. To nije nešto čega se voljela prisjećati. – Što ako se dijete rodi prije toga? – Neće – Kenneth reče tako uvjerljivo da mu je umalo povjerovala. Sjeo je pokraj nje i privukao je na prsa u zaštitnički zagrljaj pripremajući je za dugu bitku. Satima ju je držao tako. Njezin hiroviti, nagli, strastveni muž postao je sidro u oluji. Gladio joj je kosu, stavljao hladne obloge, šaptao nježne riječi i pomagao joj brojiti kako su trudovi postajali češći, jači i dugotrajniji. Smirivao ju je pričama kad je bol postao nepodnošljiv i kad je počela plakati govoreći mu da više ne može izdržati. – Možeš – reče nježno. – Možeš ti to. Jaka si. Uz tebe sam. Mirni, staloženi glas nije ostavljao mjesta panici. Pričao joj je o zajedničkom životu koji ih čeka. O dvorcu na sjeveru Škotske koji je čuvao bratu. O zelenoj travi, bijelim plažama, nevjerojatno plavom moru, pjeni valova koji su se razbijali o crne stijene, slankastom okusu zraka. Pričao joj je o svojoj obitelji. O djeci koju će imati. Pričao je o tihim, mirnim godinama koje će provesti zajedno. Zvučalo je kao raj. Čak i kad je mislila da više ne može izdržati ni trenutka, te su je priče držale. Željela je živjeti taj život s njim.

Mary je gotovo zaboravila na druge muškarce na brodu dok nije začula uzvik: – Dvorac na vidiku, kapetane! Olakšanje oko nje bilo je gotovo opipljivo. – Uspjela si, ljubavi. – Bolovi su se javljali svake minute i upravo ju je prožeo novi trud. Držao ju je gotovo kao da pokušava upiti njezin bol. – Izdrži još malo... Ali Mary se nije mogla suzdržati. Bila je preslaba. Vrištala je dok ju je prožimao bol, a potreba da tiska postala prejaka za podnijeti. – Dolazi – uzdahne, panična glasa. Pogledi im se sretnu. Njegova čelična odlučnost, potpuna samouvjerenost i čvrsta sigurnost da će sve biti u redu smirivale su joj strah. – Neka netko posvijetli nečim! – poviče jednom od ljudi. Dan je opet postao noć, a da to nije ni primijetila. Proslijedili su mu baklju i on ju je dodao jednom od muškaraca koji su sjedili blizu njih. Prepustili su joj veliki ležaj. Iako u tom trenutku nije marila, znala je da će joj poslije biti drago što će sačuvati čednost kad joj podigne haljinu da vidi što se događa. Promatrala mu je lice sve vrijeme, ali ako je bio zabrinut, nije to odavao. – Sokole, bolje ti je da požuriš.

27. POGLAVLJE

V

idjevši vrh sinove glave između ženinih nogu, Kennetha nikada nije bilo više strah u životu. Ali drska samouvjerenost koja ga je dovela u nevolju više odjednom pokazala se korisnom maskom. Žena koja ga je smirivala ovoga je puta trebala njega da je smiri. Bila su to najmučnija dvadeset četiri sata njegova života. Osjećao se kao da ga je prožvakala ogromna neman i ispljunula u komadićima. Svaki mu je živčani završetak bio pohaban i istrošen. Ali još nije gotovo. Ako bude morao donijeti sina na svijet na ovom prokletom brodu, učinit će to. Na sreću, nije došlo do toga. Sokol je uplovio u malu luku u rekordnom vremenu opirući se zakonima prirode. Brod su već zamijetili i njegova ih je sestra čekala na obali kako bi ih pozdravila. Umjesto toga, odmah je dobila posao. Kako nisu imali vremena pomaknuti Mary, muškarci su potrčali po stvari koje će Helen trebati. Šokiran pogled probije se kroz bol kad je Mary spazila Helen. – Tvoja sestra? Žena u stajama bila ti je sestra? S obzirom na okolnosti, gotovo se počeo smijati vidjevši koliko se uvrijedila. – Rekao sam ti da nije kako se čini. Ljutito je zurila u njega dok je nije zapljusnuo novi napad bola. Držao ju je za ruku dopustivši da ga stisne i zabije mu sićušne nokte u kožu dok joj je grč obuzimao cijelo tijelo. Nije mu bilo jasno kako to podnosi. Poželio je vrištati. Ubiti nekoga jer joj to radi. Preuzeti bol na sebe. Ali nije mogao. Umjesto toga ostao je uz nju, mirno joj i nježno pokušavajući olakšati patnju. Nakon svih napora koje je izdržao tijekom dugog putovanja, činilo se nepoštenim što je Helen stigla prije zadnja tri duga tiskanja i pokupila svu slavu kad se nekoliko trenutaka poslije pojavio budući grof od

Sutherlanda. Malen i naboran, dječačić je svejedno posjedovao nevjerojatna pluća i žestok je vrisak nagovijestio budući zastrašujući ratni poklič. Kenneth je bio toliko sretan što su i Mary i dijete dobro da je čvrsto zagrlio sestru kad je uspio maknuti ruke sa žene. – Hvala ti. Suze joj zablistaju u očima i Helen mu uzvrati zagrljaj. – Prelijep je. Ali ti izgledaš strašno. Pođimo svi u dvorac. Ustrajao je nositi Mary – koja je zaspala od umora – a Helen je nosila dijete dok su hodali obalom i kroz morska vrata dvorca Dunstaffnagea, Bruceova sjedišta u Zapadnom visočju. Njegov prijatelj, Čuvar, Arthur Campbell, bio je imenovan čuvarom dvorca, a njegova žena Anna već im je pripremila odaje. Nije se sjećao puno toga od sljedeća dvadeset četiri sata. Kad se pobrinuo da su mu Mary i sin dobro, srušio se u odaji pokraj i prespavao većinu idućega dana. Probudio se i pošao bi k Mary, ali sestra mu je rekla da još uvijek spava s djetetom. Umjesto toga, okupao se, što mu je bilo prijeko potrebno i, sjetivši se dužnosti, otišao u svečanu dvoranu kako bi izvijestio kralja o svemu što je doznao. Zadatak nije bio potpuno bezuspješan. Vratio je grofa od Atholla pod škotsko okrilje. Ali želio im je dati još. – Nadao sam se da ću naći dokaze – objasnio je kralju svoju teoriju o engleskoj ruti. – Ali Felton je iskoristio moje sudjelovanje na nezakonitom turniru kako bi dobio nalog za uhićenje. Morao sam otići. – O tome ćemo razgovarati poslije, Lede. – Kraljeva se usta iskrive u osmijeh. – Iako si, po onome što govore MacKay i ostali, zaslužio ime na putu natrag. MacKay je rekao da je to bilo jedno od najmučnijih iskustava kojeg se mogao sjetiti, ali da si sve vrijeme bio savršeno smiren. Kennethova se usta trznu. – Učinio sam što sam morao.

Kralj se nasmije. – Doista jesti. Zato si ovdje, zar ne? Iako čak ni ja nisam očekivao da ćeš biti toliko svestran. Bio si dobar, Sutherlande. Ako misliš da bi taj Cliffordov izviđački pohod mogao nešto značiti, to je dovoljno. – Kenneth se ogleda po sobi punoj Čuvara, iznenađen što vidi suglasje na svim licima. Vjerovali su njegovim instinktima – čak i bez dokaza. – Kad Edward krene iz dvorca Berwicka, imat ćemo ljude spremne duž cijeloga puta. Napast ćemo ga snažno i brzo te osigurati da mu boravak u Škotskoj ne potraje dugo. Još su neko vrijeme raspravljali o nadolazećoj bitki prije nego što se Kenneth ispričao kako bi provjerio Mary. Kad je ušao, sjedila je naslonjena na krevet i držala bebu. Sestra mu je stajala uz nju s nekoliko drugih žena, ali nije primijetio nijednu od njih. Oči su mu bile uprte u suprugu i sina. Tako ga je jako stegnulo u srcu da nije mogao disati. Nikada u životu nije vidio ništa ljepše. Ali kad se sjetio što joj se dogodilo i da ga sigurno krivi jer ju je doveo u opasnost, srce ga zaboli. Hoće li mu moći oprostiti? Iznenada nesiguran, koračao je kroz sobu. U metežu njihova bijega i putovanja morem, nije bilo vremena za neugodnosti i pitanja. Osjećaji su bili ogoljeni do kosti. Postojala je samo ljubav, jednostavna i neokovana komplikacijama. Ali sad su povrijeđenost i bol visjele u zraku. Beba je bila u njezinu naručju, umotana u meku vunenu dekicu. – Izgleda tako maleno – Kenneth reče raznježeno. – Jest – odvrati Helen. – Ali je borac. – Hoće li?... – Kennethov glas pukne. Nije mogao izgovoriti ni riječi. Helen se osmjehne. – Čini se snažnim. Normalno diše i jeo je već nekoliko puta dok si ti prespavao dan. Kenneth mrko pogleda sestru. – Trebala si me probuditi.

Helen se nasmije. – Trebao ti je san. Koliko sam čula od Magnusa, imao si dugu noć. Mislim da se moj muž još nije oporavio. Trebat će neko vrijeme prije nego što poželi ponovno prolaziti sve to. Kenneth se nije veselio sukobu sestre i MacKaya kad zatrudni. Helen je uživala na svom položaju u Čuvarima i Kenneth nije bio siguran da će ga napustiti bez borbe. Mary je sjetna lica slušala razgovor brata i sestre. Znao je da razmišlja o Janet. Razgovarat će s Bruceom o tome vrlo brzo. Ako zna nešto o njezinoj sestri, Kenneth je to namjeravao otkriti. Mary zaslužuje odgovor. – Kako se osjećaš? – upita. Gledali su se. – Puno bolje. – Pruži mu dijete. – Želiš li ga uzeti? Kenneth se nadao da mu se užas ne primjećuje na licu. Ali kad su se sve žene u prostoriji počele smijati, znao je da nije tako. Helen se još uvijek smješkala kad je posegnula za bebom. – Ja ću ga uzeti. Vas dvoje sigurno želite biti sami. A kad mi brat prebrodi iracionalni strah – nije se trudio poreći to – vjerojatno neću imati priliku često ga držati. – Helen se okrene prema njemu. – Jesi li izabrao ime? Kenneth pogleda Mary. – Mislila sam da bi William bilo lijepo ime – reče. – U čast tvom bratu. Prsa mu se ispune srećom, taknut gestom za brata koji neće imati djece. Mogao je vidjeti da se Helen osjeća jednako kao i on. Kimne sjetivši se još jednog Williama. Helen napusti sobu s malim Williamom i ostalim djevojkama. Kennethu je, iznenađujuće, ponestalo riječi. Sjeo je na rub kreveta i uhvatio je za ruku. – Žao mi je, Mary. Žao mi je što sam te uvukao u ovo. Znam da nisi željela doći ovamo... – Ali jesam – prekine ga. – Bio si u pravu. Bilo je vrijeme da pođem kući. – Trebao sam ti dati izbor.

– Da – složi se. – Ali jasno mi je zašto isprva nisi. – Bojao sam se da ću te izgubiti – reče, pokušavši objasniti zašto joj nije kazao. Kimne glavom. – I to razumijem. Kad sam čula da ćeš biti uhićen... – Zaustavi se i problijedi. – Znala sam da ništa drugo nije važno dok si na sigurnom. Tako sam se bojala da su te uhvatili. Što se dogodilo? Kratko joj objasni, povezujući ono što je znao s onim što mu je rekao sir Adam. – Znao sam da moram doći do tebe prije nego što te odvedu u dvorac. Nije neosvojiv, ali trajalo bi puno duže i bilo bi puno opasnije izvući te. – Uvjerio si sir Adama da ti pomogne? – Nije bilo teško. Želio je pomoći. – Rekao je nešto neobično prije nego što je otišao. Zamolio me da mu oprostim. Kenneth je gledao kako iznenađeno širi oči i počinje plakati dok joj je objašnjavao ulogu sir Adama u događaju kad je zadnji put pokušala pobjeći. – Ne vjerujem – reče. – Izdao me? – Nije mislio da te izdaje, mislio je da te štiti. Englezi su bili preblizu. Mislio je da će te sustići i zatvoriti. Dogovorio se s engleskim vojnicima i dao im ljude milostive Christine u zamjenu za obećanje da ćeš biti sigurna. Ali kad su MacRuairiji pobijedili vojnike, sve je pošlo po zlu. Pokušao je spriječiti da pregaze tebe i sestru uništivši most, ali onda je tvoj sluga pao i sestra ti je završila gdje nije trebala. Krivio je sebe za ono što joj se dogodilo iako nije mogao znati da će se okrenuti. Mary je bila zaprepaštena. – Nije ni čudo što bi se uzrujao svaki put kad bih tražila da mi pomogne pronaći je. – Namršti se. – Onaj zvuk na mostu jučer... eksplozija i sijevanje... bio je isti kao te večeri s mojom sestrom. Što je to?

– Crni prah. Moj prijatelj William Gordon, sir Adamov nećak, također ga je znao napraviti. Kao i ja, iako ne dobro kao oni. Tražio sam recept u onim dnevnicima kad si me pronašla u dječjoj sobi. Ništa nisam našao, ali pretpostavio sam da sir Adam posjeduje slično znanje nakon onoga što si mi rekla te večeri. Znao sam da će nam povećati šanse za bijeg i pristao mi je dati sve što je potrebno. – Nasmije se. – Da sam barem mogao ponijeti više; dobro bi mi došlo u sljedećih nekoliko mjeseci. Iznenada, Mary se prisjeti nečega. – Ako mi dodaš torbu, uvjerit ćeš se da to nije potrebno. Zbunjen, doda joj torbu. Izvukla je presavijen komad pergamenta i dala mu. Pogledom preleti preko stranice i razrogači oči vidjevši recept koji je tražio. – Dao ti je ovo? Kime glavom. – Da ga predam tebi. Zapanjeno odmahne glavom. Ne shvaćajući, žena mu je upravo osigurala mjesto među Čuvarima. Ne, shvati. Učinio je to sam – čak i bez praha. Vratio je Mary i Atholla u Škotsku. Otkrio je ključne informacije o dvorcima za nadolazeći rat. Da ne spominjemo kako je sam pobijedio gotovo dvadeset engleskih vojnika. Pokazao se i više nego sposobnim za zadatak. Dokazao je da je jedan od najboljih. Postigao je što je želio... i više od toga. Zašto onda nije sretan? Zato što ništa od toga ne bi bilo važno da uza nj nije njegova supruga, shvatio je gledajući Mary. Borio se cio život, ali jedina bitka koja je vrijedila bila je za nju. Stavi joj male ruke u svoje i pogleda je duboko u velike, plave oči. – Možeš li mi oprostiti, Mary? Znam da sam te povrijedio. Trebao sam ti reći prije, ali bojao sam se da ću te izgubiti. Volim te. Samo mi pruži priliku da to dokažem.

Mary ga nikad nije vidjela takvog. Drski, naočiti vitez izgledao je zabrinuto i nesigurno. Zar ne zna da se u posljednjih nekoliko dana dokazao mnogo puta? Ne samo tijekom dugih, strašnih sati na brodu gdje je s njom prošao kroz neke od najtežih i najzastrašujućih trenutaka u životu nego i kad se predao za nju, pobrinuo se za sigurnost njezina sina, došao po nju, zaštitio je. Odmahne glavom. – Ne. Snuždi se. – Ne, nećeš mi pružiti priliku? Usta joj se iskrive na njegov potišten izraz. – Ne, ne moraš mi se dokazivati. Vjerujem ti. Vjerujem u tebe. Kako ne bih nakon svega što smo upravo prošli? Nijednoga drugog muškarca ne želim uz sebe. Cijelo mu se tijelo opustilo. – Misliš li to? Ona kimne. Mary je znala da se sama može suočiti s nadolazećim izazovima, ali nije to željela. Željela se suočiti s njima uz nekoga drugog. Željela je dijeliti život s njim. Usta joj se trznu. – Ali držim te za riječ da ćeš me obavijestiti o svim planovima. Ako u budućnosti budeš uključen u nešto opasno, molim te, reci mi. Našalila se, ali lice mu se smrkne. – Da, što se tiče toga. Ona se malo podigne u krevetu. – Nemoj mi reći da postoji još nešto? Ustukne. – Prisegnuo sam šutjeti prije nego što sam te upoznao. Ona se namršti i nos joj se namreška. – Ima li to veze s Bruceovim fantomima? Pogleda je, zatečen. – Kako si znala? Zurila je u njega. Zar doista ne zna? – Misliš, osim činjenice da bi trebali imati nadljudsku snagu i vještine, a vidjela sam kako se boriš? Tu je i činjenica da si neobično visok i građen poput opsadnog stroja. Ali najvažnije, vidjela sam te s njima. Čak i u bolu, mogla sam vidjeti da si jedan od njih.

Izgledao je zapanjeno. – Jesi? Čini se da to samo njemu nije bilo očito. Kimne. – Moram priznati da me iznenadilo što si tako blizak zetu s obzirom na povijest vaših klanova. – MacKayu? – Odmahne glavom. – Mrzimo se. Podigne obrvu. Muškarci su ponekad tako slijepi. – Meni se činite kao braća. Namršti se kao da nikad nije pomislio na to. Suzdržala se od smijeha i zakolutala očima. – Zašto te zvao Novakom? – Jer to jesam. Pokušavam osigurati mjesto u timu otkad sam te upoznao prošloga ljeta u Dunstaffnageu. Rekao joj je zašto mu je poraz tog dana toliko značio. – Dopustio sam si da planem – objasni – a MacKay je to iskoristio. Umjesto da sam odmah zaslužio mjesto u timu, borio sam se za njega od toga dana. Mary osjeti ubod, vjerojatno shvativši više nego što je želio reći. Uvijek mu je bilo tako. Morao se izboriti. Dokazati. Zato mu je pobjeda bila toliko važna. – I jesi li se izborio? – Da, mislim da napokon jesam. – Sretna sam zbog tebe. Podigne joj bradu. – Mislio sam da to oduvijek želim. Ali ne želim. Ti i naš sin najvažniji ste mi na svijetu. Znam što si prošla. Ne želim te tjerati na to ako misliš da nećeš moći izdržati. Neću ti lagati: biti dio Čuvara vrlo je opasno. Ne samo za mene. Mogla bi biti u opasnosti ako se ikad otkrije moja uloga. Ako ne želiš biti dio toga, shvatit ću. – Što želiš reći? – Reći ću Bruceu da ne mogu to raditi ako želiš. Postoje drugi načini na koje se mogu boriti za njega.

Mary je bila zapanjena. Znala je koliko mu to znači. Nakon života provedenog u dokazivanju, napokon je uspio i zaslužio mjesto u timu najhvaljenijih ratnika u kršćanskom svijetu, a sad bi samo tako odustao od svega zbog nje? – Učinio bi to za mene? – Učinio bih sve za tebe. Srce joj je toliko naraslo da je mislila da će puknuti. Suze joj zablistaju u očima. Nikada neće shvatiti koliko joj ta ponuda znači. Isto kao što to nikada nije mogla tražiti od njega. – Ne znam, mislim da mi se sviđa biti žena pravoga junaka. – Nasmije se. – Usto, mislim da ne želiš da ti zet pokupi svu slavu, zar ne? Širok osmijeh pojavi mu se na licu. – Dovraga, ne želim! I ovako je prokleto nepodnošljiv. – Onda ga moraš zadržati na zemlji. Ispruži toplu ruku i pomiluje joj lice. – Volim te. Od nježnosti njegova pogleda, grlo joj se stisne. Suze joj ispune oči. – I ja tebe. Poljubio ju je. Nježno. S poštovanjem. Od nježnog pokreta usnama, srce joj je počelo udarati o rebra. Prerano, podigne glavu i osmjehne se. – Trebala bi se malo odmoriti. Odmahne glavom. – Nemoj ići. Nisam umorna. – Tek se vratio; nije željela da opet ode. Činilo se da mu je jasno. – Pomakni se. Sjeo je na krevet pokraj nje i naslonio se kako bi je mogao primiti u naručje. Ona zadovoljno uzdahne i prisloni mu obraz na čelično čvrsta prsa, osjećajući zaštitničku snagu velikih ruku oko sebe. Topla i zadovoljna, sretnija nego što je mislila da je moguće, zaspi. I prvi put nakon dugo vremena, dopustila si je sanjati. Jer su se snovi ispunili. Nikada se više neće morati snalaziti.

EPILOG

Kraj ljeta 1310. Dvorac Skelbo, Sutherland, Škotska

M

ary poljubi sina u pahuljasto meku glavu i preda ga dadilji. Bunio se uz tih plač, ali brzo se smirio u ženinim rukama. – Laku noć, srećo – reče dok ga je starija žena nosila na spavanje. Njezina se šogorica okrene na prozoru iznad dvorišta. – Sumnjam da će uspjeti zaspati uz buku dolje. Mary uzdahne. Tko pobjeđuje ovaj put? Mary je škiljila na jarkom suncu. – Mislim... tvoj muž. – Koliko je sad? Helen slegne ramenima. – Prestala sam brojiti. Možda pet-pet? – Što misliš, kad će prestati? – Helen je pogleda i Mary se nasmije. – U redu, u redu. Neće prestati. – Odmahne glavom. – Čovjek bi pomislio da im je dosta borbe nakon posljednjih nekoliko mjeseci. – Da, ali to je lako – Helen reče uz osmijeh. – To je protiv Engleza. Sad pokušavaju dokazati tko je najbolji gorštak. Mary joj se pridruži pokraj prozora. – Mislim da trebaš otići po torbu, Anđele. Čini se da ćeš morati previti nekoliko modrica i posjekotina. Helen napući usne. – Ne znam zašto se trudim... svejedno će sutra biti isto. Ako sutra budu tamo. Mary je znala da bi mužev kratki, trodnevni odmor od rata mogao završiti u bilo kojem trenutku. Edward je krenuo u pohod na Škotsku prije gotovo dva mjeseca, a Bruce i Čuvari Visočja bili

su spremni. Kennethovi su se instinkti pokazali točnima. Dvorac Edinburgh bio je engleski pokušaj da im odvrate pozornost. Vojnici su slijedili isti put kojim su išli Clifford i njegovi ljudi onoga sudbonosnog izviđačkog zadatka. Zahvaljujući njezinu mužu, Bruceovi su ih ljudi čekali. Često su i žestoko napadali Engleze na putu prema sjeveru. Edward se trenutačno skrivao u dvorcu Renfrew jugozapadno od Glasgowa, ali Bruce se nadao da će uskoro obeshrabriti engleskoga kralja i otjerati ga natrag u Berwick kako bi previo rane. Mary je slijedila Helen iz dvorane, niz stube i u dvorište. Dvojica su muškaraca sjedili na preokrenutim sanducima i svađali se. Bilo je teško reći tko je pobijedio. Obojica su bili puni modrica, izgrebeni i izgledali su kao da su se valjali u blatu – što i jesu. Helen nije ništa rekla. Samo je odmarširala do muža, stavila ruke na bokove i zurila dok nije spustio glavu. – Helen, nemoj me tako gledati. Zaslužio je. – Uvijek zasluži. I što si dokazao? – Da mu vrat izgleda dobro pod mačem – Kenneth se smjelo ubaci. Sestra ga prostrijeli pogledom. – S tobom ću se obračunati poslije. Dođi – reče Magnusu duboko uzdahnuvši. – Da vidim što možemo učiniti s tim okom. Mary odmahne glavom i prekriži ruke gledajući u zadovoljnog muža. – Dobro, Lede, što imaš reći u svoju obranu? – Upotrijebila je ratno ime koje su mu nadjenuli Čuvari Visočja kad su on i Helen imali svečanost nekoliko mjeseci prije. – Mislila sam da će mač biti dovoljan. Ali čini se da natjecanje nikada neće završiti. S obzirom na to da je Kenneth izgubio mač spašavajući je, Bruce mu je poklonio novi. Na njemu je pisalo: Par omnibus operibus, secundum ad neminem. Dorastao svakom zadatku, ni u jednom drugi. – Krivnja je njegova.

– Uvijek je. Kad ćete priznati da se ne mrzite? Uputi joj onaj izazovni pogled od kojeg bi joj klecala koljena. – Zašto bi to učinili? On je najbolji partner za borbu kojeg imam. Također mu je postao pravi partner u Čuvarima Visočja. Pakao se uistinu smrznuo. Mary je odustala. Tvrdoglavi šogor i nagli muž jednostavno će to morati shvatiti sami. Nadala se da se prije toga neće poubijati. Kenneth je podigne i okrene. – Spusti me. – Nos joj se nabrao dok mu se pokušavala izvući iz naručja. – Prljav si. Svejedno je poljubi. Duboko i strastveno na jarkom suncu dok joj srce nije počelo jače tući, dah se ubrzao, a koljena zaklecala. Oči su mu bile vrele kad ju je pogledao. – Gdje je William? – S dadiljom, spava. Široko se naceri. – Zvuči kao super ideja. Ona se zarumeni. Helen joj je napokon dopustila da nastavi s bračnom „dužnosti“, a Kenneth se namjerio nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Nije da joj je smetao. – Čini se da mi predlažeš nepristojne odmore otkad sam te upoznala. Pogledi im se sretnu i sjete se prvoga razgovora na Visočkim igrama. – Bio je to najbolji prijedlog u mom životu – tiho reče. – Ali trebao sam te taj dan prebaciti preko ramena i odnijeti uza stube. Bilo bi puno lakše. Gledala ga je dok joj je sva ljubav iz srca blistala u očima. – Ali ni približno jednako vrijedno. Što je pobjeda bez borbe? Nasmije se i odmahne glavom. – Zvučiš kao prava ratnica. – Učila sam od najboljeg. – I jest.

AUTORIČINA BILJEŠKA

K

ao i s ostalim knjigama u ovoj seriji, puno je likova u Novaku utemeljeno na povijesnim osobama, uključujući glavnoga junaka i junakinju. Nedugo nakon 1307., Kenneth iz Moravske, mlađi brat Williama, grofa od Sutherlanda, oženio je Mary od Mara, udovicu Johna Strathbogieja, grofa od Atholla (koji se nakratko pojavljuje u Zmiji). Mnogo povjesničara vjeruje da se ista Mary udala za Atholla i Sutherlanda, ali čini se kako postoji mogućnost da su radi o dvjema različitim ženama. Naziva se još Mary, Marjory i Margaret. Nadalje, genealoška stabla razlikuju se u vezi s datumom njezina rođenja. Neki od njih malo su vjerojatni i kažu, na primjer, da je imala više od četrdeset godina kad se udala za Kennetha koji je bio u dvadesetima – što se, s obzirom na to da su imali bar troje djece, čini nevjerojatnim za srednjovjekovnu reprodukciju. Većina izvora Mary smatra kćeri Donalda, grofa od Mara, ali neki tvrde da je kći Gartnaita (njegova sina). Odlučila sam prihvatiti opće mišljenje da je u pitanju ista osoba, ali njezinu sam dob prilagodila priči. Doduše, mogućnost postojanja više od jedne Mary dala mi je ideju za izmišljenu sestru blizanku, „Janet“. Ako sam naučila jednu stvar istražujući ovu seriju, to je da su zbog mješovitih brakova među plemićkim obiteljima svi bili u rodu. Pretjerujem, ali ne previše. Veze su brojne i u mnoštvu slučajeva vrlo zamršene. Da pokažem: Mary od Mara. Maryna sestra Isabel bila je prva žena Roberta Brucea i majka njegove kćeri Marjory, koja je u vrijeme ove priče njegova nasljednica zatočena u Engleskoj s njegovom drugom kraljicom, Elizabeth, i Marynim nećakom Donaldom, grofom od Mara. Ali Maryn brat Gartnait također je oženio Bruceovu sestru Christinu (koja će se kasnije udati za Christophera Setona, brata Alexa „Zmaja“ Setona). Još

jedan od Maryne braće (Duncan?) bio je, čini se, prvi muž Christine od Otočja, polusestre Lachlana „Zmije“ MacRuairija. Jeste li sve pohvatali? To su samo veze koje sam spomenula. Nisam spomenula da je Maryna majka bila Helen, kći Llewelyna Velikog, princa od Walesa, i Joan, kćeri engleskoga kralja Johna. Drugim riječima, Maryn pradjed s majčine strane bio je kralj Ivan od Engleske, što je čini rođakinjom s Edwardom I. od Engleske i veže je za više ljudi nego što mogu nabrojiti. Ali to nije sve. Maryna baka s očeve strane bila je Elizabeth Comyn od Buchana (Comyni su, naravno, Bruceovi zakleti neprijatelji); zbog toga je rođak njezina oca John Buchan, grof od Buchana (prvi muž Belle MacDuff iz Zmije). Ne mogu zamisliti da moram izraditi njihovo obiteljsko stablo! Kenneth je nakon bratove smrti 1330. postao četvrti grof od Sutherlanda. Kennethov i Maryn sin William, koji se rodio na kraju knjige, kasnije je postao peti grof. Njihov drugi sin, Nicholas, oženio je nasljednicu le Cheynea, i bio je predak sutherlandskih lordova od Duffusa. Također su imali kćer Eustachiju i moguće još jednu kćer. Važno je da je njihov sin William oženio Margaret, kćer Roberta Brucea i njegove druge žene, Elizabeth iz Burgha, zbog čega su Mary i Bruce bih u srodstvu preko čak tri braka! Nakratko je Williamov i Margaretin sin John (unuk Kennetha i Mary) bio nasljednik prijestolja, ali, nažalost, umro je od kuge kao mladić. Kako je Bruce imao samo četvero djece koja su doživjela odraslu dob (od kojih je samo troje bilo živo u vrijeme ovoga braka), kraljevski savez svakako pokazuje da su Sutherlandi – koji su se borili uz Comyne i Engleze do 1308./1309. – osigurali svoj položaj uz Brucea. U mom autorskom umu, to bi također moglo dokazivati Kennethovu važnost Bruceu i njegovu ljubav prema Mary. Nažalost, što je učestalo za većinu žena u tom vremenu, podaci o Marynu boravištu i onome što joj se dogodilo nedugo nakon Athollova

pogubljenja nije zapisano. Vrijeme i okolnosti njezina braka s Kennethom zbog toga su prepušteni mojoj mašti. Međutim, puno se više zna o njezinu sinu. David Strathbogie, poput svojega mlađeg rođaka Donalda, grofa od Mara, bio je engleski sužanj u mladosti i provodio je vrijeme u kraljevskom kućanstvu princa od Walesa (kasnije Edwarda II.). David i Donald bili su odani Edwardu od Engleske većinu života. Kako su dva škotska grofa završili odani engleskome kralju? Protivnici u škotskim ratovima za neovisnost činili su se jednostavnima: Škoti protiv Engleza. Ali, naravno, stvarnost je puno složenija. Jedna od najtežih stvari za shvatiti bila mi je koliko je točno Bruceovo stupanje na vlast podijelilo naciju – ta je zavada spomenuta u Hrabrom srcu i bolje objašnjava neherojska djela Roberta Brucea u filmu. Rat se vodio između Škota i Engleza, da, ali također se vodio između Škota odanih Bruceu i onih odanih svrgnutome kralju Johnu Balliolu (iz klana Comyna). Ljudi koji su se zajedno borili protiv Engleza u prvom dijelu rata (poput Atholla i sir Adama Gordona) stali su na suprotne strane kad je Bruce došao na prijestolje. Zbog toga ćete neke od ranih „domoljuba“ koji su se borili uz Wallacea poslije vidjeti kako se bore uz Engleze. Stara izreka „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“ ovdje se uistinu može vidjeti. Velik broj škotskih plemića odlučio se boriti uz Engleze umjesto stati uz Brucea čak i kad je postalo jasno da napreduje (1307. – 1308.). U mojoj glavi, na što sam skrenula pozornost u knjizi, dio Bruceove veličine kao kralja bila je što nije odmah razbaštinio većinu tih ljudi, nego se potrudio ponovno ih pridobiti i ujediniti kraljevstvo (iznimka su bili Comyni i MacDougalli, njegovi smrtni neprijatelji kojima nije bilo oprosta). Sutherlandi i grof od Rossa dobri su primjeri. Grof od Rossa bio je odgovoran za zatočeništvo Bruceove kraljice, sestre i kćeri, ali Bruce mu je oprostio dvije godine poslije i vjenčao jednu od svojih sestara s

Rossovim nasljednikom. Zanimljivo, jedan od uvjeta za Rossov povratak Bruceu bio je da mora platiti misu u St. Duthacsu u sjećanje na Atholla. Neke je trebalo uvjeravati duže (poput sir Adama Gordona), ali neki nikad nisu prešli na Bruceovu stranu. Nakon Bannockburna, Bruce je izgubio strpljenje. Svima koji se nisu vratili, uzeo je zemlju i titule pa su postali poznati pod imenom „Razbaštinjeni“. David Strathbogie, grof od Atholla (poput svog rođaka Donalda, grofa od Mara), bio je jedan od razbaštinjenih. Prikladno za moju priču, međutim, David „pređe“ na drugu stranu i pridruži se Bruceu otprilike u to vrijeme (oko 1311. – 1312.). Bio je dio engleskoga mirovnog izaslanstva s Lambertonom 1311. – 1312., što mi je dalo nadahnuće za Marynu ulogu. Ipak, Davidova odanost Bruceu trajala je kratko. Vratio se Englezima do Bannockburna 1314., ovaj put zauvijek. Tobožnji razlog za prelazak? Navodno je njegovu sestru Isabel (Mary i Atholl zapravo su imali dvoje, a možda i troje djece) zaveo Edward Bruce (Robertov jedini živući brat) i odbio je oženiti. U vrijeme u koje je smještena radnja knjige, David je vjerojatno imao oko dvadeset godina. Zanimljivo, također je oženio Joan Comyn, kćer Crvenog Comyna, kojeg je Bruce ubio 1306. Njihov sin David rodio se početkom 1309. i krštenje u crkvi St. Nicholas u Newcastle-upon-Tyneu. Zbog toga sam odlučila staviti Mary tamo u to vrijeme, iako je dvorac Ponteland došao u posjed grofa od Atholla tek nešto poslije. Kako je David Strathbogie, sin velikoga Bruceova domoljuba, završio u braku s Comynima? Pretpostavljam da je kralj Edward mogao dogovoriti savez između Davida i Bruceovih neprijatelja, ali postoji drugo objašnjenje koje ide natrag do moje ranije točke o bivšim prijateljima. Atholl (Davidov otac) i Crveni Comyn zajedno su se borili kod Dunbara za domoljubni cilj i zatvoreni su u Londonskom tornju. Možda su zaruke dogovorene dok su bili na istoj strani? Zanimljivo, kad je David

privremeno promijenio strane, ostavio je Joan Comyn u Engleskoj. Mogu samo zamisliti kako je prošlo ponovno okupljanje. Kao što možete zamisliti, otkriti moguće razloge zašto bi se netko pridružio Bruceu ili Comynima (i Englezima), s obzirom na sve ove veze, može biti prava zagonetka. Ali postoji još jedna posljedica svih tih brakova koju isprva doista nisam „shvatila“, a koja je dodatno komplicirala odluku za mnogo škotskih plemića. Škote i Engleze smatramo crno-bijelima. Ali posljedica svih tih brakova bila je klasa plemića koji su imali interese za posjede s obiju strana granice. Maryn prvi muž, John Strathbogie, grof od Atholla, primjer je toga, ali puno je takvih (čak i sam Robert Bruce). Johnova je majka bila Engleskinja i, uz škotske posjede, imao je zemlju u Kentu u Engleskoj. Zbog toga stati na Bruceovu stranu nije bila jednostavna domoljubna odluka. Bio je škotski grof, ali također je bio engleski zemljoposjednik (moguće barun), a pobunivši se, ugrozio je svoje engleske posjede. Kao što sam spomenula u knjizi, Atholl je uhvaćen u ženskoj povorci u Tainu (1306.), zatočen i pogubljen – prvi grof pogubljen nakon više od 200 godina. Pokušao je razuvjeriti Edwarda podsjetivši ga na obiteljske veze, ali Edwardov odgovor bio je jednostavno ga objesiti na viša vješala kako priliči njegovu uzvišenu statusu. Ah, taj humor Plantageneta. Athollova je glava nabijena na kolac pokraj Wallacea i Simona Frasera. Zasigurno je bio junak, ali njegova razuzdanost moja je izmišljotina. Sir Adam Gordon još je jedan primjer škotskoga plemića stavljenog u težak položaj Bruceovim dolaskom na prijestolje. Tijekom prvih godina rata, sir Adam smatrao se velikim domoljubom te se borio uz Comyna i Atholla kod Dunbara 1296. (gdje mu je otac poginuo). Čini se da je izbjegao zatočeništvo, za razliku od većine drugih plemića, ali bio je prisiljen predati se Edwardu nedugo nakon bitke. Kasnije se borio uz Wallacea kod mosta Stirlinga (1297.) i kod Falkirka (1298.).

Imao je cijeli popis razloga za ujedinjenje s Englezima do relativno kasnog datuma 1313. – 1314. zbog napetih odnosa: majka mu je bila Engleskinja, bio je odan svrgnutom kralju Johnu Balliolu (Bruceovu neprijatelju), a posjedi su mu se nalazili na problematičnom pograničnom području uz Englesku. Gordon je prešao na Bruceovu stranu tek nakon što je kralj John umro (1313.). Ironično, kralj Robert dao je Gordonu zemlju u Strathbogieju i titule sada razbaštinjena grofa od Atholla (Davida, Maryna sina). Oni koji su pročitali Highland Scoundrel iz moje trilogije Campbell mogu se prisjetiti tih dvoraca na sjeveru. Ali pravi dvorci Strathbogie i Huntly(wood) nalazili su se na pograničnom području. Sir Adam također je služio kao osiguranje za oslobađanje Williama Lambertona, biskupa od St. Andrewsa. Lamberton je bio dio mirovnog izaslanstva poslanog u Škotsku 1309. – 1310. te mu je dopušteno da ostane ondje nekoliko mjeseci. Zašto bi Edward dopustio Lambertonu, koji se smatrao jednim od pokretača Bruceove ideje za preuzimanjem prijestolja, da slobodno šeće Škotskom, ostala mi je zagonetka. Jedna teorija jest da mu je Edward vjerovao jer je biskup bio u bliskim odnosima s Pembrokeom (Ayrner iz Valencea). Ovo nije prvi put da sam spomenula Visočke igre u seriji. Iako postoji (apokrifna?) priča o podrijetlu igara iz vremena Malcolma III. (jedanaesto stoljeće), pretpostavljam da se nisu zvale tako i da nisu bile organizirane kako sam ih opisala. Odlučila sam ih učiniti sličnima turniru – u gorštačkom stilu, naravno – s fokusom na sport i ratničko umijeće. Slično, visočko „backhold“ hrvanje smatra se vrlo starim pa je moguće da potječe čak iz šestoga stoljeća. Ali na svojim Visočkim igrama, disciplina je više bila borba prsa o prsa nego hrvanje. Pakleni ponor, nezakoniti turnir u kojem Kenneth sudjeluje, moja je izmišljotina (nadahnuta TV serijom Spartak). Ipak, Statut o oružju za turnire iz 1292., koji je objavio Edward I. kako bi regulirao borbe, govori

da ta pomisao možda i nije tako nevjerojatna. Turniri su iznova postali popularni za vladavine Edwarda I., ali nestali su s Edwardom III. Posljednji je održan u Engleskoj 1342. godine. Lord Henry Percy kupio je dvorac Alnwick (danas poznatiji kao dvorac iz Harryja Pottera) nekoliko mjeseci nakon što sam opisala. Zapravo je kupljen 19. studenoga 1309. od biskupa od Durhama za prilično malu svotu. Danas je Alnwick drugi najveći naseljeni dvorac u Engleskoj i dom je Percyjevima dulje od sedamsto godina. Oni od vas koji prate sestru princeze Kate, Pippu, možda se sjećaju njezina „prijateljstva“ s Georgeom Percyjem, jednim od potomaka baruna Percyja. Također je bio dom Harryju „Naprasitom“ (referencija na njegovu naglu narav) Percyju kojeg je proslavio Shakespeare. Brak je u srednjovjekovnoj Škotskoj i Engleskoj bio vrlo složena tema koju sam morala spomenuti više puta u svojim djelima. Tajni brakovi (oni bez javne objave i/ili službene svečanosti) bili su učestali, ali Crkva ih očito nije voljela i željela ih je zabraniti. Neizbježni su bili problemi oko dokazivanja (on je rekao/ona je rekla), ali također su željeli spriječiti tajne brakove jer ih je brinulo krvno srodstvo. Ironično, u pravnoj školi napisala sam rad na tu temu (da ga bar mogu pronaći!). U suštini, osobe unutar tri koljena krvnoga srodstva nisu se smjele vjenčati. Ako ste pratili obiteljske veze iznad, jasno vam je koliko se to lako moglo dogoditi. Važno je napomenuti da tajni brak nije nužno bio nevažeći ako se pokazao „nezakonitim“. Posebne dozvole pojavljuju se u četrnaestom stoljeću, ali ja sam odlučila koristiti iznimku. Tijekom svoga istraživanja, iznenadilo me što sam otkrila da udovici nije dopušteno imati misu u crkvi nakon što su zavjeti razmijenjeni na vratima crkve. Naposljetku, pomaknula sam vrijeme Edwardova pohoda za nekoliko mjeseci. Englezi su zapravo krenuli iz Berwicka u kolovozu/rujnu 1310., a vratili su se u Berwick do studenoga. Bruce je

navodno unaprijed znao za pohod, a put kojim su išli engleski vojnici bio je onaj koji je „otkrio“ Kenneth.

MONICA McCARTY autorica je uspješnica Rendžer, Sokol, Poglavar, Svetac i Zmija, prvih pet knjiga iz serije Čuvari Visočja, trilogije Highlander (Highlander Untamed, Highlander Unmasked i Highlander Unchained) i trilogije Campbell (Higland Warrior, Highland Outlaw i Highland Scoundrel). Njezino zanimanje za škotski klanovski sustav potaknuto je na najnevjerojatnijem mjestu: na predavanjima iz komparativne pravne povijesti na Pravnom fakultetu na Stanfordu. Nakon kratke, ali zanimljive odvjetničke karijere, shvatila je da će biti preteško uskladiti posao s nomadskim životom svoga supruga, koji je profesionalni igrač bejzbola. Zato je zamijenila pravne spise škotskim povijesnim romanima, čiji su junaci seksi alfa-mužjaci. Monica McCarty živi s mužem i dvoje djece na širem području San Francisca. www.momcamccarty.com