moj-pas

April 16, 2017 | Author: Zeljka Malinovic Rakanovic | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download moj-pas...

Description

Moj

pas Priručnik

Moj

pas Priručnik

SVEOBUHVATAN VODIČ ZA ZDRAVOG, SRETNOG I DOBRO ODGOJENOG PSA

Sophie Collins

Sadržaj Uvod 6–9

POGLAVLJE 1: PSEĆE PONAŠANJE 10–11

Raznolikost pasa 12–13 Psi u divljini 14–15 Život u čoporu 16–19 Njuh 20–21 Govor psećeg tijela 22–29 Dominantnost i pokornost 30–33 Kako govoriti psima 34–37 Psi i igra 38–39 Sigurna okolina 40–41

POGLAVLJE 2: IZBOR PSA 42–43

Zašto želite psa? 44–45 Što psima treba? 46–49 Koliko stoji pas? 50–51 Procjena situacije 52–53 Čistokrvni ili križanac? 54–55 Podjela pasa 56–59 Nabava šteneta 60–61 Pasminska prihvatilišta 62–63 Psi iz utočišta 64–67 Nakon što se obvežete 68–69 Priprema doma 70–71 Novo štene: što vas čeka 72–73 Odrastao pas: što vas čeka 74–75 Prvi dani s pridošlicom 76–77

POGLAVLJE 3: OSNOVE SKRBI O PSIMA 78–79

Mjesto za spavanje 80–81 Siguran prostor 82–83 Pristup štenetu 84–85 Socijalizacija šteneta 86–89 Socijalizacija odrasla psa 90–91 Veterinarski pregled 92–93 Prehrana šteneta 94–97 Prehrana odrasla psa 98–101 Uređivanje i kupanje 102–105 Kad niste kod kuće 106–107 Putovanje sa psom 108–109

Upoznavanje ljudi 110–111 Predodgoj šteneta 112–113

POGLAVLJE 4: DRESURA, KRETANJE I IGRE 114–115 Koliko kretanja? 116–119 Različiti oblici kretanja 120–121 Uvođenje dresure 122–127 Dresura starijeg psa 128–131 Usavršavanje osnova 132–135 Kliker-dresura 136–137 Učenje igranja 138–139 Štapovi i lopte 140–141 Igre skrivanja 142–143 Osnovni agility 144–145 Natjecateljski agility 146–147 Teškoće koje prate igru 148–149 Trikovi za publiku 150–151

POGLAVLJE 5: ZDRAV PAS 152–153 Temelji zdravlja 154–155 Kako izabrati veterinara 156–157 Temelji zdravlja štenadi 158–159 Nesreće i hitna stanja 160–163 Dodaci prehrani 164–165 Suzbijanje nametnika 166–167 Svakodnevna higijena 168–169 Dopunska rješenja 170–173 Poremećaji ponašanja 174–177 Kako da očuva mlad duh 178–179 Posebna prehrana 180–181 Skrb o ostarjelom psu 182–183 Vrlo stari ili bolesni psi 184–185

Oproštaj i radovanje 186–187

Korisne adrese 188 Kazalo 190–191 Bilješka o autorici 192

Uvod

P

rije pedeset godina ovakva bi knjiga imala opširne odlomke o vježbama poslušnosti, a ostatak bi – prema današnjim mjerilima, u osnovnim crtama –obuhvatio prehranu i skrb o zdravlju pasa. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, međutim, golema količina istraživanja i veliki pomaci u našem razumijevanju psećeg ponašanja izazvali su revoluciju u postupanju s kućnim ljubimcima i njihovu školovanju. U današnje smo vrijeme skloniji pse promatrati kao jedinke i školovati ih metodama koje se ne oslanjaju na kaznu nego iskorištavaju motivaciju i spoznajne sposobnosti psa na načine koji bi prije samo pola stoljeća bili nezamislivi. Dobro znamo da psi potječu od vukova (zapravo, DNK pasa i vukova tako je blizak da ih prirodoslovci smatraju istom vrstom), no manju važnost pridajemo izvanrednoj prilagodbi koju su domaći psi ostvarili otkad nisu vukovi. Često se kaže kako psi žive u ljudskom svijetu, no razmislite li na trenutak o tome što to zapravo znači, uvidjet ćete svu veličinu njihova postignuća. Psi ne razumiju naš jezik (može ih se naučiti povezivati određene riječi s određenim predmetima ili radnjama, no to nije isto), a tijela nam se toliko razlikuju da im je ljudski govor tijela zacijelo vrlo zagonetan – zapravo, vjerojatno im je ljudsko ponašanje općenito neobjašnjivo velik dio vremena.

6

Usto, okosnicu našeg svijeta čini jezik, a njihov se temelji na osjetima, ponajprije mirisu. Naposljetku, naš je svijet uređen tako da odgovara nama, a od pasa se zapravo očekuje da se uklope. A to što je tolikim psima to uspjelo, dragovoljno i poletno, uvelike objašnjava zašto tako mnogo ljudi ima o svojim ljubimcima visoko mišljenje i obasipa ih silnom ljubavlju i nježnošću. Za potpun užitak u blagodatima odnosa psa i čovjeka, isplati se naučiti osnove psećeg ponašanja, barem toliko da možete protumačiti najupadljivije znakove koje vam pas šalje, govoreći vam da je veseo, uplašen, zabrinut ili razdražen. Prvo poglavlje o ponašanju pasa obrađuje dio psećega govora tijela. Znakovi koje psi šalju nama i jedni drugima katkad su znatno suptilniji nego što mislite pa će vam mnogi promaći ne budete li znali što tražite. Ponudit će vam i neke zamisli o tome kako sa svojim psom možete komunicirati njemu bliskom načinom umjesto da mu prepuštate da tumači ljudske oblike komuniciranja i prema tome se ponaša. Izbor pravog psa – vašega savršenog para u smislu ćudi, živosti, veličine te potrebe za hranom i uređivanjem – vjerojatno je najvažniji aspekt posjedovanja kućnog ljubimca. Pogriješite li već na tom koraku, možda nikad ne izgradite ugodan i uravnotežen odnos psa i vlasnika kojem većina ljudi teži. Stoga vas drugo poglavlje, o izboru psa, vodi svim pitanjima koja morate postaviti sebi i drugima kako 7

biste bili sigurni da ćete na samom početku izabrati psa koji vam najbolje odgovara. Bilo da je riječ o štenetu ili odraslom psu, čistokrvnom ili psu iz utočišta, naći ćete sve informacije potrebne da krenete u pravom smjeru. Ako nikad niste imali psa, zanimat će vas koje su vam dužnosti tijekom prvih nekoliko dana i tjedana te kako njegovati novog kućnog ljubimca, od izbora pravilne prehrane do poželjnih prvih koraka u odgoju i disciplini. Treće poglavlje, temelji skrbi o psima, opisuje što činiti s prinovom od prvog dana, bilo da je riječ o sićušnom štenetu ili odraslom psu iz utočišta. Naučit ćete obzirno upoznavati psa s novim iskustvima i rješavati teškoće kad stvari ne budu išle kako ste se nadali te steći temeljna znanja o prehrani i uređivanju kojima ćete se voditi svakog dana života svojeg psa. Nakon što se pobrinemo da se pas udobno smjestio u vašem domu, pozabavit ćemo se pitanjem odgoja – kako pretvoriti psa kakvog ste nabavili u psa kakvog želite. Proučit ćemo pravila psećeg bontona i poučit ćemo vas kako ćete postići da pas razumije vaše želje i nametnuti sebe kao dobronamjernog vođu koji zaslužuje da ga se prati, a ne kao obiteljskog tiranina nedostojnog poštovanja svojeg psa. Od temeljnih (»k nozi«, »čekaj«) do neobaveznih, ali zabavnih znanja (razni trikovi), četvrto vas poglavlje vodi cijelim procesom temeljnog odgoja i rješava teškoće na koje možete naići. Govori također i o kretanju, 8

neovisno o količini energije vašeg psa, i savjetuje koliko je kretanja potrebno (gotovo je uvijek to više nego što mislite). Poznato je da psi čak i okorjele lijenčine mogu pretvoriti u zanesene šetače, dakle i vi ćete imati koristi od ispunjavanja potreba svojem najboljem prijatelju. Posljednje poglavlje knjige, o psećem zdravlju, obrađuje glavne elemente njege pasa i mnoge danas dostupne zdrave mogućnosti. Poglavlje obuhvaća sve, od jednostavnog savjeta glede traženja najboljeg veterinara ili osnova suzbijanja nametnika do mnogih alternativnih tretmana i terapija, od kiropraktike do homeopatije, koje se danas nude. Naposljetku, naučit ćete skrbiti o psu do njegova posljednjeg dana i kako se nositi s činjenicom (koje smo svjesni, no vlasnicima starih pasa katkad je gotovo nepodnošljiva) da ćete ga vjerojatno nadživjeti. Bez obzira na to hoćete li je pročitati od korica do korica – i tako sebi priuštiti temeljit tečaj o tome kako biti dobar vlasnik psa – ili se njome služiti kao priručnikom, ova knjiga sadrži sve aktualne informacije koje trebate kako biste izabrali prikladnog psa i poslije o njemu dobro skrbili. 9

Pseće ponašanje Psi su nam se tako vješto uklopili u svakidašnje živote da je u njihovu ponašanju lako prepoznati ljudske osjećaje, no lako je i dospjeti u zabludu da su poput nas. Budete li znali tumačiti pseće ponašanje samo za sebe, shvaćajući mehanizme psećeg ponašanja u divljini i suvremenom, kućnom okružju, bit ćete uspješniji vlasnik. Nekad je vladalo mišljenje da se psihologija čopora vučjih i psećih zajednica temelji na »agresivnim« i »submisivnim« osobnostima. Ipak, nedavna istraživanja pokazuju da su psi vješti pregovarači i da članovi čopora imaju različite uloge, ovisno o trenutačnim zadaćama te svojim osobnostima i prednostima. Ta su istraživanja utjecala na teorije odgoja i najboljih metoda uklapanja psa u kućanstvo. Ovo poglavlje obrađuje pseću povijest, tipično pseće ponašanje te kako promatrati psa i tumačiti govor tijela svojega kućnog ljubimca.

Raznolikost pasa Svi »pitomi« psi pripadaju jednoj vrsti sisavaca – Canis familiaris. No od njemačkog ovčara do čivave, od mopsa do njemačke doge, uzgojena je izvanredna raznolikost zbog koje imamo dojam kako je riječ o desecima različitih vrsta. Kad bi bila prepuštena sama sebi dvadeset naraštaja, bez ljudskog uplitanja, skupina od desetak različitih pasmina domaćeg psa međusobno bi se križala i stvorila nov naraštaj više ili manje jednake vanjštine. Nestao bi širok raspon vanjskih obilježja koja cijenimo kod današnjih pasa. Ti bi križanci vjerojatno težili šesnaestak do osamnaestak kilograma, pretežno bi bili žutosmeđe boje i imali bi skladan

obris čvrstog struka kakav je još svojstven mnogim radnim pasminama poput graničnoga škotskog ovčara. Tijekom stoljeća psi su se od svojih predaka razvili do točke u kojoj je u mnogim pasminama teško prepoznati životinju bez koje prvi lovci-sakupljači nisu mogli zamisliti život.

DOMAĆI PSI Psi i ljudi žive zajedno tisućama godina. Prvi psi koje su ljudi prihvatili kao korisne pratitelje vjerojatno su bili poput našega generičkog psa: vitki i snažni, skladno građeni i uvelike sposobni sami se prehraniti. Nije poznato jesu li, kao što se isprva mislilo, psi izravni potomci vukova ili te dvije vrste imaju kakva zajedničkog pradavnog psolikog pretka. Među ostalim su suvremenim psećim srodnicima čagalj, kojot i dingo te afrički i azijski divlji psi. Lijevo: Poput drugih sisavaca, psi mladunčad hrane mlijekom. Štene se ne može samo prehraniti prije četvrtog ili petog mjeseca starosti.

12 Pseće ponašanje

GRAĐA PSA

Ravno crijevo

Pluća Tanko crijevo

Debelo crijevo

Jednjak Dušnik

Anus Srce

Želudac Jetra

Slezena

Bihevioristi ističu kako se čini da su vukovi, premda sa psima imaju mnogo zajedničkih nagonskih ponašanja, izgubili mnoga psolika obilježja. Ili, pogledamo li iz suprotnog kuta, odrasli se psi više ponašaju poput mladih, a ne odraslih vukova. Čini se kako je udomaćivanje pasa unutar vrste potaknulo neoteniju – zadržavanje mladenačkih obilježja, tjelesnih i ponašajnih, kod odraslih jedinki tijekom cijelog života. Primjeri toga su viseće uši

kod mnogih domaćih psećih pasmina (i vučje štenadi, no nikad kod odraslih vukova) i pseća zaigranost koja traje cijeli život, a ne samo dok su štenad. Ne znamo što je omogućilo toliku raznolikost pri uzgoju pasa, a pas je i jedina vrsta kojoj je to svojstveno. Mačke, primjerice, uzgajane stotinama godina radi određenog izgleda i karaktera, i dalje su odmah mnogo prepoznatljivije kao mačke.

OSNOVNI NAGON Specijalizirani psi Ono što možda najviše zadivljuje kod domaćeg psa velik je raspon specijaliziranih poslova za koje ga se može dresirati. Pse su uzgajali ciljano za lov na razne vrste, među njima i vukove, lavove, veprove i jazavce, kao pratnju kočijama i za lješkarenje u krilima aristokracije. Nagrada za neobičnost

uloge mogla bi pripasti novoškotskom retriveru vabcu pataka (tolling retreiver), dresiranom da skakuće u jezerskim plićacima i tako privlači pozornost obližnjih pataka da ih njegov vlasnik, neoprezne, može ustrijeliti.

Pseće ponašanje 13

Psi u divljini U prošlosti je vladalo mišljenje da su psi ni više ni manje nego pripitomljeni vukovi. Danas se smatra da im je podrijetlo zamršenije. Brojna pitanja o povijesti odnosa psa i čovjeka još su neodgovorena. DIVLJI I DOMAĆI Mnogi ljudi nepripitomljene pse nazivaju divljima. Oni su, zapravo, primjerci Canisa familiarisa koji lutaju i slobodno se razmnožavaju, nemaju vlasnika i žive oko naselja, bilo u Trećem svijetu ili oko visokorazvijenih gradova, hraneći se strvinama i oslanjajući se na vlastitu snalažljivost. Pravi preostali divlji članovi pseće obitelji nisu ista vrsta poput tih pasa (koje držimo kao kućne ljubimce). Među divlje pse pripadaju australski dingo, azijski crveni pas i Lycaon pictus, hijenski

pas ili afrički divlji pas, doslovno »obojeni vuk«, kao i kojot te čagalj. Premda domaći psi i vukovi imaju gotovo jednak DNK (do te mjere da ih znanost smatra istom vrstom), ponašanje im se veoma razlikuje. Istraživači razvoja vrsta danas smatraju kako je između divljeg vuka i pitomog psa po svemu sudeći postojala razvojna međufaza. Njihovo je mišljenje da su psi za pratnju koje danas držimo kao kućne ljubimce nastali od polupitomog psa koji je postupno postao ovisan o ljudskim naseljima, najprije radi hrane, a nakon što se dokazao kao čuvar, i radi krova nad glavom. Ipak, ponašanje pravih divljih pasa još nam pomaže shvatiti mehanizme psećeg ponašanja. Osobito je govor tijela naših pasa umnogome ostao sličan onom njihovih divljih rođaka.

Lijevo: Poput ostalih divljih pasa, azijski divlji pas ne pripada istoj vrsti pasa kao psi koje držimo kao ljubimce ili psi lutalice.

14 Pseće ponašanje

Gore: Mnogi divlji psi, primjerice, dingo, žive u čoporima koje čini proširena obitelj, nerijetko s jednim rasplodnim parom.

ŽIVOT U SKUPINI Život u društvenoj skupini uvijek zahtijeva složeno ponašanje. Već dugo postoji zabluda kako život u divljini podrazumijeva mnogo borbe. Većini vlasnika pasa poznat je pojam alfa-psa; nekoć se mislilo da takvi psi položaj mogu očuvati samo fizičkim sukobima i stalnim »dokazivanjem« podređenim članovima čopora. No život u divljini zapravo je prezahtjevan i izložen prevelikoj količini vanjskih pritisaka da bi ostavljao mjesta znatnijim sukobima unutar čopora. Istraživači psećeg ponašanja mahom zaključuju da se postojeći odnosi unutar čopora održavaju mnogo suptilnijim i iznijansiranijim ponašanjem. Istraživanje na afričkim divljim psima otkrilo je da zdraviji i

sposobniji članovi čopora aktivno skrbe o starijim članovima, a istraživanja na vučjim čoporima otkrila su složeno i veoma kooperativno društvo u kojem različite uloge obavljaju oni članovi koje se procjeni najprikladnijima za njih.

USPOSTAVLJANJE RANGA To, dakako, ne znači da u čoporima divljih pasa uopće nema nadmetanja za položaj, nego da su se mehanizmi uređivanja međusobnih odnosa razvili tako da omoguće životinjama naći svoju ulogu bez potrebe za štetnim izrazima grube sile. U stvarnosti, većina se psećih nesporazuma događa među srednjerangiranim članovima čopora. Najniže i najviše rangirani psi pretežno, čini se, prihvaćaju svoje mjesto u poretku.

Pseće ponašanje 15

Život u čoporu Što možemo naučiti o kućnim ljubimcima promatrajući interakciju pasa koji žive zajedno? Kao društvene životinje, psi se jako dobro znaju ponašati u ljudskom okružju, no kao što su ljudi uvijek ljudi, psi su uvijek psi. Iskusne dresere i bihevioriste zanima kako nas psi mogu lakše razumjeti, ali i kako mi možemo naučiti čitati njihovo ponašanje. Znamo li oboje, dobit ćemo najbolju priliku imati sretnog ljubimca koji razumije što se od njega traži – jer smo naučili dovoljno »psećeg« da mu to možemo reći.

UREĐIVANJE ODNOSA Takozvani alfa-psi prirodni su vođe. Samopouzdani su i mirni; da su ljudi, mogli bismo reći da imaju dobre vještine vođenja. Alfa-psi mogu se brzo i otvoreno obračunati s težnjama drugog psa pokazivanjem snage ili, jednostavno, samouvjerenim ponašanjem. Ne sumnjaju u sebe pa ni podređeni psi ne sumnjaju u njih. Kad dreseri pasa govore o tome da vlasnici moraju biti vođe, upravo na takvo vođenje misle: nedvosmisleno, odlučno i jasno. U čoporskim tučnjavama uglavnom sudjeluju psi koji teže vođenju, no još nemaju prirodno samopouzdanje za to. Ako vašem 16 Pseće ponašanje

ljubimcu katkad nedostaje samopouzdanja, no ipak je vrlo osjetljiv na svoj položaj, osobito morate pripaziti na to da budete nepokolebljivi i dosljedni kako biste zadržali svoju ulogu dobrohotnog vođe. Nisu svi psi tako osjetljivi na položaj, neki, zapravo, kao da su gotovo ravnodušni prema tome. To su karakteri koji bi – u psećem svijetu – možda imali prilično niske uloge, i tome se ne bi protivili niti bi težili za usponom na ljestvici. Koliko je pas osjetljiv na položaj ponajviše ovisi o njegovoj osobnosti. Svi smo upoznali blage, ležerne

OSNOVNI NAGON Anksioznost Pseću anksioznost, izazvanu brigom zbog položaja ili nečim drugim, najdjelotvornije zatomljuje nedvosmislen, odlučan i dobrohotan režim. Ima nekih dokaza kako psi slabijeg samopouzdanja vrhunac anksioznosti dosegnu kad osjete da »moraju« uzeti stvari u svoje ruke. Kad takve »prilike« nema, lakše im se smiriti.

ljubimce koji jednostavno okreću leđa nevoljama, jasno se povlačeći iz svih situacija koje bi mogle završtiti sukobom. U čoporu i kod kuće vjerojatno je najteže izići na kraj sa psom koji ima vrlo razvijenu svijest o položaju, a istodobno je vrlo zabrinut zbog svojeg mjesta u poretku. Manjak samopouzdanja vjerojatno će ga navesti da se bori za položaj i izaziva vas, svojega gospodara, i druge pse. No kad bi bio dio čopora, koji se mora sam prehraniti i snalaziti kako bi preživio, vjerojatno se ne bi osobito brinuo zbog položaja jer se životinje u čoporu jednostavno nemaju kad opterećivati s tim. U kućnoj će situaciji, međutim, pitome rođake takvih divljih pasa vođa skupine – njihov vlasnik – Desno: Vukovi i psi u divljini ne provode mnogo vremena u borbi – preživljavanje je pretežak posao da bi za nju bilo mjesta. Rang se ostvaruje rafiniranije, primjerice, neverbalnim izrazima samopouzdanja.

Gore: Na oprezu. Čuvarski nagon, još vrlo snažan u većine domaćih pasa, osobito je razvijen za najveće vrijednosti: hranu, dom (»jazbinu«) i, mnogim psima, igračke.

možda morati zaokupljati kako se ne bi previše opterećivali time tko je glavni pas.

ODRASTANJE U psećem društvu štene prirodno socijaliziraju pseća zajednica, odrasli psi i ostala štenad. Najprije ga disciplinira njegova majka, a zatim ostali odrasli psi, koji odreda ispravljaju, katkad silom, štenetovo neotesano ili nametljivo ponašanje. Ispravljanje iz ljudske perspektive može izgledati prilično okrutno – odrasli pas zna režati, udariti ili zubima ščepati štene – no ozljede ili ugrizi štenadi pri takvim su zadjevicama vrlo rijetki, bez obzira na buku (a može biti znatna) koju odrasli pas odluči primijeniti. Usto, prisutnost ostalih mladunaca u leglu jamči da svako štene mora dijeliti hranu i sve prirodne igračke pa psići nauče podnositi frustraciju i neuspjehe i upuštati se u nova iskustva. Kod domaćih se pasa sazrijevanje događa u neprirodnijim uvjetima. Odvojimo li štene od majke kad ga 18 Pseće ponašanje

Gore: Štenetovi prvi koraci u socijalizaciji igranjem (i nadmetanjem) s braćom i sestrama iz legla. To mu pomaže naučiti vještinu kompromisa i, kad odraste, bolje podnositi frustracije.

ona odbije od sise (u pravilu između sedmog i osmog tjedna) i donesemo ga u kućanstvo u kojem je jedini pas u ljudskom »čoporu«, njegovom najvažnijom fazom socijalizacije, koja se događa otprilike od osmoga do šesnaestoga tjedna, valja vrlo pomno upravljati. To je dob u kojoj štenad upija nova iskustva do točke zasićenja i utiskuje ih (imprinting) u buduće ponašanje. Zbog te krajnje prijemčivosti loša iskustva, dobra također, imaju nerazmjerno snažan učinak pa mogu odlučiti hoće li štene stasati u psa koji od novih ljudi i događaja očekuje najbolje ili u bojažljiva psa koji novostima prilazi sa strepnjom.

OD ŠTENETA DO ODRASLA PSA U divljini se iskustva stječu prirodno, u okviru većega skupnog identiteta. Domaćim je psima socijalizacija (osim kad njome upravlja iznimno pažljiv vlasnik) više pitanje sreće. Dakako, nisu sva iskustva divljih pasa ugodna. Zapravo, da navedemo samo dva primjera, azijski i afrički divlji pas imaju vrlo visoku smrtnost štenadi i odraslih pasa. No sama činjenica što je štene dio istovrsne zajednice osigurat će mu više razvojnih lekcija i podrške, nego što ih ima izgleda dobiti u suživotu s vrstom koja je, naposljetku, različita. U drugom dijelu knjige naći ćete napomene o praktičnom programu socijalizacije (str. 86 – 87). Smisao je u stalnom nagrađivanju poželjnog ponašanja – mirnog i hrabrog prilaženja nepoznatim predmetima, ljudima ili situacijama. Bojažljivo štene u divljini ima malu mogućnost

da će odrasti u uspješnog psa, a bojažljiv domaći pas može biti problematičan ljubimac. Pokazuje li štene nemir ili strah, sami se morate ponašate mirno i samopouzdano. Neki dreseri savjetuju da se jednostavno ne obazirete na plašljivo ponašanje. S druge strane, neki bihevioristi u posljednje vrijeme predlažu da se vlasnik najmirnije što može uključi u situaciju koja izaziva strah i, ako je to prikladno, usmjeri štenetovu pozornost na nešto pozitivno tako da ono ne uveliča svoj mali strah, nego da ga se ugodno zbuni. To se kosi s prirodnim čovjekovim nagonom – većinu bi ljudi prizor uplašenog šteneta potaknuo da ga podignu i utješe. Koji god put odabrali, pazite da štene ne osjeti vaš strah. Mirno i blago postupanje vaše bi štene trebalo navesti na zaključak da se nema čega bojati.

OSNOVNI NAGON Odrasla »štenad« Ostatke prvih mjeseci psećeg života možete vidjeti u načinu na koji pas katkad ugađa vlasniku. Psi koji vam prilaze sa strane kako bi vam polizali lice pokazuju urođeno ponašanje šteneta – mogu također pokušati polizati lice »starijeg« psa kako bi mu pokazali da, poput mladunaca, nisu nikakva prijetnja. Slično tome, anksiozan pas koji nastoji izbjeći svako odmjeravanje snaga izvrnut će se na leđa i otkriti trbuh. Time želi naglasiti koliko je bespomoćan.

Pseće ponašanje 19

View more...

Comments

Copyright © 2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF