Moderna U Kazalištu I Drami

 

 

MODERNIZAM U DRAMI I

KAZALIŠTU 

 

Generalan pogled na modernu

modernizmu prethode: realizam i naturalizam  nakon modernizma slijedi: avangarda  MODERNIZAM –   zajednički naziv za umjetničke pravce i pokrete u zadnjim

desetljećima 19. stoljeća (stilski pluralizam). Zajedničko obilježje ovih pravaca  je uzdizanje ljepote kao jedine svrhe umjetničkog stvaranja.  Slabi pozitivistička filozofija, sve snažnije raste idealizam. Ono nesvjesno u čovjeku postaje zanimljivim i neobičnim predmetom izučavanja kroz umjetnost i kulturu –  pojavljuju  pojavljuju se misticizam i spiritizam. Prethodnici: Gustav Flaubert (Gospođa Bovary, 1857.)  Charles Baudelaire [Šarl Bodler] (Cvjetovi zla, 1857.)   zagovara ideju da je ljepota jedina svrha Theophile Gautier [Teofil Gotje] –  zagovara

umjetnosti –  umjetnost radi umjetnosti –     l´art pour l´art (larpurlartizam) PARNASOVCI  

Francuska, 1860.-1866. –  začetnik je Leconte de Lisle  [Lekont d’ Lil]  Zbornik –  Suvremeni   Suvremeni Parnas (1866. i 1871.)

Značajke: 

 



 



 



 







izbjegavanje suvremene tematike hladnoća izraza   bezosjećajnos  bezosje ćajnostt  detaljan opis

   

objektivnost, zanemarivanje “ja“ (depersonalizacija)

 

 sonet kult savršene forme –  sonet

dekorativne pjesme

D E K A D E N C I J A 

(franc. opadanje, propadanje, nazadovanje) –  faza  faza razvoja simbolizma potkraj 19. st.

Značajke: 

 



 



 

duboko nezadovoljstvo tjeskoba  beznađ  beznađe e 

 



 



 

slutnja propasti zapadne civilizacije  briga za formu i stil

 SI M B OL OLII ZAM

 –  osamdesete godine 19. st.- javlja se kao reakcija na

 parnasovce

Simbolistički manifest –  1866. Jean Moreas [Žan Moro]  Značajke:   smisao poezije je u nagovještaju, slutnji     ideja ne smije biti otkrivena ni jasna- izražavanje simbolima ( simboli  simboli nisu uobičajeni, nego individualni, svaki pjesnik ima svoje vlastite simbole) simbole ) –   





 



 

subjektivnost mističnost   podsvijest



 

 pjesnicii bježe u maštu, tražeći  pjesnic tražeći “čistu “čistu ljepotu” ljepotu” 



 

muzikalnost stiha

 BEČKA MODERNA   potkraj 19. st. –  želi ukazati na ljepotu stvarnosti –  impresionizam  impresionizam  –  potkraj Predstavnici:   Charles Baudelaire –  prethodnik  prethodnik –  Cvjetovi  Cvjetovi zla (zbirka pjesama)   Arthur Rimbaud, (simbolisti) Samoglasnici (pjesma)   Paul Verlaine (simbolisti)   Henrik Ibsen, Nora (drama)   Anton Pavlovič Čehov, Tri sestre (drama) 









Uvod

MODERNA DRAMA:

► 

90-te godine 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata  

► 

Francuska: simbolistika Austrija: individualnost Sjeverne europske zemlje: psihologizam / mistika

ZAJEDNIČKO: Bježanje od stvarnosti, okretanje unutarnjem čovjekovu životu –   potraga za subjektivnim subjektivnim „JA“

 

 „RANIJA DRAMA RENESANSE RENESANSE BILA JE DRAMA VELIKIH VELIKIH INDIVIDUA, INDIVIDUA,  A DOLASKOM MODERNE MODERNE JE POSTALA DRAMA DRAMA INDIVIDUALIZMA.“  INDIVIDUALIZMA.“  

MODERNA: ➥ Ideologija moderne: društvo i država kreacija su

ljudskog djelovanja i rezultati svjesnog ljudskog nastojanja, a ne naslijeđe prošlosti  ➥ Francuska revolucija: u industrijalizaciji i razumu čovjeka pronalazi se

novi identitet, umjesto onog religioznog i tradicionalnog od kojeg se ograđuju  ➥ Kant: „Hrabrost da se ➥ (Početak) HTIJENJE

upotrijebi vlastiti razum.“ 

[INDUSTRIJALIZACIJA] [INDUSTRIJALIZACIJA]-> ZAKLJUČIVANJE (KRAJ) 

↪ Iz razuma u potpunu analitiku

DRAMA GRAĐANSTVA: ➥ Nastala kao svjesna, racionalna potreba ➥ Prva i

jedina drama koja NIJE IZRASLA NA MISTICI I

RELIGIJI ↪ (iako ima tendenciju vremenom približiti se religioznom,

za razliku od ostalih drama koje zapravo počivaju na religioznim  pretpostavkama, a s vremen vremenom om se oslob oslobađaju ađaju onog religioznog u sebi)   ➥ 

tekprema onda scena  (zaveć razlik razliku u od drugi drugih h drama, moderna m oderna drama ↪  (za nijeDrama, nastajala pozornici, bi nastojala pozornicu prilagoditi sebi)   ➥ Berlin

i Pariz :

↪   gradovi gdje se provodila praksa sjedinjenja kazališta i književnost, no ono pada kroz razdoblje moderne ↪ (generalno gledajući, zbog nedovoljne estetičnosti pozornice, suvišnoj intelektualizaciji i individualizac individualizaciji iji drame)   ➥ Francuska i Engleska: zemlje najaktivnijeg kazališta  ➥ elementi pouke i morala radili su u

kompromisu sa zabavom ↪ postajali

sve plići i površniji ↪ predstava je postala zapravo, samo priča u kojoj je moral samo pouka 

 

↪ moderni gradski život snažno djeluje protiv svake svečanosti – u kazalištu, baš zbog tog svečanog segmenta u sebi, zapravo postoji mogućnost za kazalište da dođe do najvišeg izraza  ↪ neprekidna potraga za novim senzacijama ne znači korist i prednost za svaku umjetnost: upravo takav stav, prijetio je najviše kazalištu  ➥ Višedimenz Višedimenzionalna ionalna drama

u socijalnom smislu – građanska drama koja je

narasla iz svjesnosti o suprotnosti klada ➥ Prva drama čiji je cilj

bio pružiti izraz i ekspresiju osjećaja i mišljenja klase koja se bori za slobodu i vlast ↪ stoga se u drami moderne uvijek javljaju najmanje dvije klase; ona koja se bori i ona protiv koje se borba vodi (građanski humanizam)  

INTELEKTUALIZACIJA:

↪ u drami dolazi do neprekidne, postepene intelektualizacije ↪ drama postaje najfilozofskiji književni rod u najmanje filozofskoj formi  ↪ s gledišta dramskog sukoba, intelektualizacija se odražava u formi tihih, jedva primjetnih pomicanja – ne kroz radnju ili akciju koja neposredno i snažno djeluju na čula gledatelja  ↪ daje formu tipičnim događajima na način da ih publika teško shvaća uz paralelnu RACIONALIZACIJU RACIONALIZACIJU kroz koju se gubi element fantastičnosti/kreativnog fantastičnosti/k reativnog elementa pisca – sve više raste potreba za svođenjem na brojke i formule (posljedica INDUSTRIJALIZACIJE) INDUSTRIJALIZACIJE) 

↪ na paradoksalni način sve više sve gurateže demokratski književni rodkoja u želi aristokratičnost – drama postaje razumljivija za publiku da uživa u predstavama – time s jedne strane, razara masu

INDIVIDUALIZACIJA: ➥ postupan nestanak dramskih elemenata

↪ pisci se okreću prozi prozi i romanu za čišće izražavanje izražavanje misli  ↪ UNIFORMIRAN UNIFORMIRANJE JE (OBEZLIČAVANJE): (OBEZLIČAVANJE): odjeće, poslova, birokracije, obrazovanja, objektivatizacija proizvodn p roizvodnje je (ne zna se više proizvođač, zna se proizvod po vrsti)

 

 

TENDENCIJA MODERNE ZNANOSTI:

↪ svođenje kvalitativnih određenja na čisto kvantitativne  ↪ kvantitativna kategorija iziskuje kvalitativnu – govoreći jezikom umjetnosti: definicija definicija i analiza iz iziskuju iskuju simbol

NASTANAK MODERNE DRAME: ➥Razvoj građanstva slijedi iz cehovskog poretka: 

oslobađanje ideologije ➀ INDUSTRIJA: oslobađanje

koja je odgovarala cehovskom,

srednjovjekovnom srednjovjekovno m sistemu (stabilnost / sigurnost / mir / razvoj )

↪ dolaskom građanske klase, razbijaju se srednjovjekovni okviri  ↪ Prvo razdoblje velikih ličnosti dopuštalo je državi da ima najveću moguću vlast nad individuom (Makiavelli), sada dolazi do obrata ➁ PROCES INDIVIDUALIZACIJE INDIVIDUALIZACIJE (paralelno

s intelektualizacijom) koja teži

slobodi ekonomskog tržišta  ↪ spor, ali snažan proces započeo je prvo kod onih najobrazovnijih u cehovskom sloju ➂ RASCJEP: dolazi do neusklađenog napretka u cijeloj

novo dolazećoj klasi

zbog kojeg se javlja unutarnji rascjep u generacijama ➃ GRAĐANSKA DRAMA: nastaje kao idealan teren za

problematizaciju problematizaciju

generacijskog sukoba, sukladno ristotelovom načelu da „brat protiv brata“, odnosno svoj protiv svoga ima jaču izražajnost dramskog sukoba 

KOMPLEKSNOST NOVE DRAME: KARAKTERIMA SE MOŽE PRILAZITI S VIŠE

STRANA I GLEDIŠTA, JER NE POSTOJI MORALNA OSNOVICA I PRETPOSTAVKA PREDSTAVE PREDSTAVE PO KOJOJ SE GLEDATELJ MOŽE SNALAZITI. IZMEĐU NOVE DRAME I NJENE PUBLIKE VIŠE NE POSTOJI ZAJEDNIŠTVO ZAJEDNIŠTVO MORALNOG VREDNOVANJA NAJVAŽNIJIH PITANJA ŽIVOTA (KOJA JE PRIJE BILA NA NESVJESNOJ BAZI)

↪ POTRAGA ZA CENTROM MORALA U SAMOJ PREDSTAVI

 

↪ GLAVNA PROBLEMATIČNOST MODERNE DRAME – NIJE IMALA OSNOVE STARE DRAME PO KOJOJ SE MOGLA GRADITI, UZ PROBLEM SOCIJALNOG IZVORA

INTIMNO KAZALIŠTE: ↪ Kazalište intelektualne manjine građana (viših slojeva) koje je značilo više do li samo predmet trenutne zabave za mase  ↪ Ideju intimnog kazališta u moderni uspostavlja STRINDBERG predgovorom „GOSPOĐICI JULIJI“  ↪ Prvo pokrenuto u Parizu, Berlinu, ideju slijede i ostali europski gradovi ↪ Smatralo se da će se intimnizacijom intimnizacijom kazališta riješiti sam problem kazališta  ↪ Problem:  ➀ Mala ciljana publika – isključuje se šira publika –  ukidanje

neintelektualnogg dijela kazališta  neintelektualno

➁ Ekonomski aspekt: morala je to biti ciljana publika bogatog sloja kako

bi

to kazalište opstalo  ➂ Javlja se paradoksalna situacija gdje aristokratsko kazalište ne može

postojati jer bi to značilo da ide protiv sebe – kazalište ne može težiti ukidanju primitivnog primitivnog osjećaja mase, a da samo sebe ne uništi 

ODNOS KAZALIŠTA I KNJIŽEVNOSTI: ↪ estetičari i pisci odmicali su se od kazališta, vidjevši ograničene mogućnosti koje ono pruža (individualizacija)  ↪ Najdublja i najčišća forma same drame obraća se vrlo malom broju gledatelja

↪ Paul Ernst: „Mann muss muss sich deutlich machen dass grosse Kunstwerkk Kunstwerkk an sich durchaus gegen die Instinkkte der Menschen geht.“ – „Jasno nam mora postati da veliko umjetničko djelo samo po sebi uvijek ide protiv instinkata ljudi.“ 

 

KOMPOZICIJA DRAME: ↪ Dramski likovi žive i kreću se u svijetu određenog prostora i vremena. Ono što živi oko njih, pokreću sasvim druge sile –  pozadina (MISAO, UTJECAJ) se odvaja od akcije ljudi u prednjem planu, iako su povezani i u uzajamnom djelovanju

– POSLJEDICA: širenje i obogaćenje dimenzije u svijetu drame (prostorni i vremenski aspekt), kao u slikarstvu otkrivanje dubinske dimenzije

VREDNOVANJA: u drami se ne sukobljavaju samo STRASTI, već i IDEOLOGIJE likova, njihovih pogleda na svijet ➥ POJAM

MODERNA DRAMA sukobe bazira na: ➀ ETIKA: snaga da pokreće pojedine ljude i njihove odluke  ➁ STRAST POJEDINCA ➂ IDEOLOGIJA

LIKOVA POGLED NA SVIJET: odnos ljudi problematizira se prema gornjoj ili donjoj granici klase

JUNAK I SUDBINA MODERNE DRAME:

IN

ODNOS ČINA I POČINITELJA: stil drame određuje u prvom redu ovaj odnos ↪ sagraditi most između čina i počinitelja i pronaći perspektivu odakle gledamo 

↪ Lika u drami definira intezitet njegova htijenja. Dokle god postoji tog inteziteta i esencije karaktera, dotle je drama moguća  JUNACI MODERNE DRAME: ➀ Dogodi im se nešto prije nego što nešto učine  ➁ Više

su defenzivni nego ofenzivni 

➃ HEROIZAM (iz očaja): podnošenje patnje, sakrivanje bijede 

 

➄ Konačna borba zbiva se iznutra, između odnosa ljudi

i mislima u njihovim glavama (koliko god da se centar radnje pokušava emigrirati u periferiju) DUSTRIJA ➥ Gubi se granica između 'junaka'

i njegove sudbine, promatra se toliko

više aspekata:  ČOVJEK – OKOLINA TIJELO – ZRAK

ŽELJA – OKOLNOSTI JUNAK – SUDBINA KARAKTER – SITUACIJA

↪ Što je manja ideološka strast lika, jača se zavisnost istog lika prema drugima ↪ pomicanje centra prema periferiji ↪ SOCIJALNA MOTIVACIJA ↪  tragični postupci posljedice su složenih stanja među likovima  DRAMATIS PERSONAE: (ličnost lika, „JA“ lika) 

↪ motivi čovjeka koji utječu na čovjeka i protiv njegove volje  ↪ Dramskog lika definiramo prema njegovom odnosu s drugim likovima ↪ Najdublja, najintimnija prijateljstva i zajednice postaju problematične, manjak povjerenja DIJALOG MODERNE DRAME:

↪ impresioni impresionistički stički ↪ puno priče zbog priče, malo značenja (izuzetno prozračan)  TRAGEDIJA I KOMEDIJA:

↪ crtaju društvo na dva načina: 

 

➀ Društvo i ljudi koji su ukorijenjeni u sistemu i

ne mogu se boriti protiv

njega ➁ Junaci koji se suprostavljaju tome, pa makar propali