MMF

Autor: Marko Luketina Broj indeksa autora: 0067465516

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND ( MMF ) Osnivanje MMF-a Međunarodni monetarni fond osnovan je 1944. godine u Bretton-Woodsu, a s radom je započeo 3 godine kasnije. Glavne zadaće MMF-a bile su reguliranje tečaja kojima se valute razmjenjuju među državama članicama, te dodjeljivanje zajmova u kriznim vremenima.1 Već krajem Drugog svjetskog rata bilo je očito da svijetu nakon prestanka ratnih sukoba treba novi ekonomski ustroj, s naglaskom na međunarodno financijsko uređenje. Nacrte planova za buduće Međunarodno upravljanje financijama ponudili su tada najpoznatiji svjetski ekonomisti, John M. Keynes i W. White. Razlika između njihovih planova bila je u tumačenju tzv. obračunskih kvota. Keynesova ideja temelje je imala u osiguravanju akreditiva fonda na uplaćeni ulog zemljama članicama, čime bi se financirala njena bilanca plačanja, dok je Whiteova zamisao bila da se obračunska kvota u potpunosti uplaćuje, i to 50% u zlatu, a 50% u devizama zemlje članice. Nakon nekog vremena donesen je zajednički plan budućeg sustava koji je primljen s malim izmjenama na međunarodnoj konferenciji u Bretton-Woodsu, koja je trajala od 1. 07. do 22. 07. 1944. godine. Taj je novi sustav trebao povezati staru i neučinkovitu koncepciju zlatnog standarda s novim gospodarskim zamislima. Sustav je trebao pomoći ostvarivanje veće gospodarske zaposlenosti, ali i poticati bolju gospodarsku učinkovitost. Također, zamisao je bila da se uz suglasnost Međuarodnog monetarnog fonda, ravnoteža platne bilance pojedine zemlje uspostavi devalvacijom odnosno revalvacijom, ovisno o stanju iste u tom trenutku.2 Tri su važne osobine prihvaćenog djelatnog sustava bile: 1. Uspostavljen je zlatno-devizni standard, odnosno svaka je zemlja članica morala uskladiti vrijednost svoje valute prema zlatnom standardu ili američkom dolaru. 2. Zlatno-devizni standard trebao je otkloniti dotadašnje nedostatke koji su se pojavljivali za vrijeme primjene zlatnog standarda (prvenstveno se to odnosilo na nefleksibilnost). 3. Na sastanku u Bretton-Woodsu osnovana je i Svjetska banka te Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD). Postignutim sporazumom prihvaćena je zamisao u kojoj su nacionalne valute članica Međunarodnog monetarnog fonda povezane prema američkom dolaru. Preko stabilnog dolara ostvarila se vezanost nacionalnih valuta prema zlatu, čija je vrijednost bila 35 američkih dolara za jednu uncu. Cjelokupni sustav u konačnici se pokazao učinkovitim što je dovelo do snažnoga razvoja svjetskog gospodarstva.

1

2

Lučev, J.: „Ekonomija i ideologija: slučaj Međunarodnog monetarnog fonda“, str. 80 Vizjak A.: „DJELOVANJE MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA (MMF)“, str. 158

1

O djelovanju MMF-a Međunarodni monetarni fond kroz povijest je razvijao programe potpore i pružanja pomoći zemljama, a do danas broj istih nešto je veći od 45. Neki od najznačajnijih su: 1) Rezervna tranša, višak nacionalne valute koju Fond drži u svojim općim sredstvima. Za uporabu tih sredstava ne plaćaju se naknade (kamate), a provizija koju naplaćuje Fond za te transakcije niža je od one koja se naplaćuje za kupnju specijalnih prava valute druge države članice. 2) Stand-by sporazumi te kreditna tranša, koji predstavljaju redovan način davanja zajmova Fonda. Tranša se može dobiti izravno, ali i preko stand-by sporazuma koje odobrava Fond. 3) Produžena sredstva fonda, koja predstavljaju dugoročno korištena sredstva koja se mogu vuči i do 140% nacionalne kvote. Koristi se u slučaju neravnoteže platne bile kojoj su razlog strukturni faktori koji su izvan domašaja države. Tim programima nastoji se povećati uvoz. 4) Sredstva za financiranje kompenzacija, kao poseban način zaduživanja kako bi se osigurala dodatna sredstva državama članicama, a koja su potrebna za rast proizvodnje primarnih proizvoda. Ovaj program uveden je 1963. godine, a zahvaljujući njemu moguće je vuči do 100% kvote. 5) Sredstva za financiranje tamponskog udjela, koja su uvedena 1969. godine za cilj imaju olakšavanje otplate zajmova. Koriste se kao dopuna sporazumima o zajmovima kojima se predviđaju olakšice zbog ublažavanja učinaka velikih promjena izvoznih cijena. Uz ove, postoje i drugi programi koji imaju jedan zajednički cilj, kojeg nastoje postići kroz različite načine pomaganja članicama koje imaju problema sa financijskom situacijom u državi.3 MMF također pruža i tehničku pomoć različitih oblika koja ovisi o trenutnim potrebama zemlje članice, a koja se može ogledati u dugoročnom orjentiranju na izgradnju kapaciteta ili pak kratkoročnoj politici potpore za vrijeme financijske krize. U posebno zahtjevnim situacijama osobe iz vrha MMF-a posjećuju zemlju članicu te predlažu Vladi i središnjoj banci rješenja problema, ili pak pružaju pomoć u vidu angažiranja stručnjaka na kratkoročnoj ili dugoročnoj bazi. Fond također pruža sve zastupljeniju tehničku pomoć kroz podružnice u Gabonu, Maliu te Tanzaniji u Africi, Barbadosu i Gvatemali u Središnjoj Americi, srednjeistočnom Libanonu te Fijiju i Pacifičkim otocima. Sve je zastupljenija i pomoć u vidu podučavanja Vladi i službenih osoba središnjih banaka u Regionalnim Centrima u Austriji, Brazilu, Kini, Indiji, Singapuru, Tunisu te Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Uz gore navedene aspekte djelovanja, MMF također provodi nadzor na razini države, na razini regije, ali i na globalnoj razini. Kod nadzora države, Fond se orjentira na konzultiranje sa zemljama članicama pojedinačno, ukoliko za to postoji potreba. Konzultacije ssu poznate kao „Article IV consultations“ (članak IV konzultacije, op. p.). Za vrijeme tih konzultacije, tim ekonomista iz MMF-a posjećuje zemlju članicu kako bi procjenila ekonomsku i financijsku situaciju u istoj. Nakon obrade tih informacija, podaci se prezentiraju kako Vladi zemlje, tako i javnosti. Kod regionalnog i globalnog nadzora pristup je isti, ali je područje obuhvata znatno veće (kod regionalnog se radi primjerice o Eurozoni, Centralnoj Africi ili pak o Zapadnoafričkoj

3

www.imf.com

2

monetarnoj uniji, a kod globalnog, kao što sam naziv kaže, o cjelokupnom nadzoru svih zemalja članica.4

Republika Hrvatska i MMF Republika Hrvatska je kao dio tadašnje SFRJ, koja je bila i formalni osnivač Fonda, koristila sva prava i obveze MMF-a i sudjelovala putem svojih izabranih predstavnika na razini bivše države, u radu organa MMF. Nakon raspada SFRJ, odbor izvršnih direktora MMF-a odlučio je da se ista izbriše iz članstva, dok su kao njezine nasljednice prihvaćene zemlje Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Srbija, te SR Jugoslavija. Jedan od obveznih preduvjeta za pristup Hrvatske Fondu bio je određivanje veličine prijamnih kvota podjelom kvotnih financijskih sredstava bivše države. MMF je procjenio da bi ona za hrvatsku iznosila 28,49 posto zatečene imovine bivše države, odnosno 349 milijuna USD. S druge strane, obveze su iznosile oko 9 milijuna USD. 5 Nakon što je ispunila određene uvjete zadane od strane Međunarodnog Monetarnog Fonda, Hrvatska je i formalno postala punopravna članica s mogućnošću korištenja financijskih sredstava MMF-a 14. prosinca 1992. Usvajanjem XI. Povećanja kvote, kcota Republike Hrvatske povećala se 10. veljače 1999. godine na 597 milijuna USD, što čini 0,168% ukupne kvote MMF-a. Republika Hrvatska nalazi se u Konstituenci MMF-a, kojoj je na čelu Nizozemska. Uz Nizozemsku i Hrvatsku, zemlje članice još su Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Gruzija, Izrael, Makedonija, Moldavija, Rumunjska i Ukrajina. Ova Konstituenca ima glasačku snagu od ukupno 105.937 glasova, što relativno izraženo iznosi 4,769% glasačke snage (hrvatski udio iznosi 0,176% glasačke snage). Hrvatska također, kao i sve druge članice primala je pomoć od MMF-a ukoliko je ona bila potrebna. Pomoć se ogleda u financijskim aranžmanima koje provodi MMF u suglasnosti sa Republikom Hrvatskom. Tih je aranžmana bilo sedam, a oni su redom:6 1) Stand-by aranžman koji je Hrvatskoj odobren 14. listopada 1994. godine u iznosu od 25% tadašnje kvote, na rok od 18 mjeseci. Taj je aranžman otplaćen 18. listopada 1999. godine 2) Istovremeno kad i Stand by aranžman, Hrvatskoj je 14. listopada 1994. odobrena i Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava u iznosu 130,80 milijuna SDR, odnosno 214 milijuna USD. Ovaj je aranžman u cijelom svom iznosu otplaćen 27. prosinca 2002. godine. 3) Prošireni aranžman odobren je Hrvatskoj 12. ožujka 1997. godine u iznosu od 353.16 milijuna SDR, odnosno 135% tadašnje kvote, na rok od 3 godine. 17. ožujka iste godine povućena je tranša u iznosu od 28,78 milijuna SDR, dok je ostatak otplaćen 27. prosinca 2002. godine. 4) Novi Stand-by aranžman Hrvatskoj je odobren 19. ožujka 2001. godine na rok od 14 mjeseci, u iznosu od 200 milijuna SDR. Ovaj aranžman bio je dogovoren kao mjera opreza s namjerom da se ta sredstva ne povlače. Republika Hrvatska ovaj je aranžman okončala uspješno i u predviđenim rokovima, bez povlačenja sredstava. Ukupni plaćeni trošak iznosio je 583.562 SDR. 5) Stand-by aranžman odobren Hrvatskoj 3. veljače 2003. godine na rok od 14 mjeseci u iznosu od 105,88 milijuna SDR nije uspješno okončan. Trošak od 298.966 SDR plaćen je 4

Ibid. Vizjak A.: „DJELOVANJE MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA (MMF)“, str. 168-169 6 http://www.mfin.hr/hr/mmf 5

3

2004. 6) Stand-by aranžman kojeg je Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio Republici Hrvatskoj 4. kolovoza 2004. godine u iznosu SDR 97 milijuna (26,6% kvote), na rok od 20 mjeseci, također je dogovoren kao mjera opreza, tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. Prilikom druge provjere aranžmana u ožujku 2006. godine, odobreno je njegovo produženje do 15. studenog iste godine, i povećanje iznosa korištenja na 99 milijuna SDRa. Ovaj aranžman uspješno je okončan, a trošak koji je plaćen iznosio je 552.005 SDR. 7) Neto kumulativna alokacija: Kao članica odjela za specijalna prava vučenja, Hrvatska je prihvaćanjem članstva naslijedila neto kumulativnu alokaciju u iznosu od 44 205.369 SDR, što znači da je Hrvatska naslijedila samo obvezu plaćanja troškova po NKA. Ovisno o visini kamatne stope, ti troškovi godišnje iznose između 1 i 2 milijuna SDR-a. Do do 1. travnja 2008. otplaćeno je nešto više od 50% ukupnog iznosa, odnosno 23 966.313 SDR.7

Zaključak Tijekom svog djelovanja Međunarodni monetarni fond je unatoč velikim promjenama unutar svjetskog gospodarskog sustava preživio, ali i doživio nekoliko reformi te drugih manjih izmjena, no njegovo se djelovanje nastavilo jer se, unatoč svemu, pokazao kao vrlo korisna financijska organizacija. Iako su i danas mnogi kritični prema MMF-u, činjenica je da Fond igra veliku ulogu u održavanju koliko toliko stabilne financijske situacije u svijetu. Politika koju provodi MMF efikasna je i ukoliko je provedena pravovremeno, može itekako pozitivno utjecati na gospodarski rast neke zemlje. Čak i u vrijeme recesije MMF može odigrati bitnu ulogu u procesu oporavka putem uloge savjetnika, što ga čini jednom od najvažnijih organizacija modernog svijeta, nevosino o ciklusu u kojem se pojedina zemlja nalazi.

7

http://www.mfin.hr/hr/mmf

4

Literatura 1. Vizjak A.: „DJELOVANJE MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA (MMF)“, Tourism and Hospitality Management, Vol. 12, No. 1, 2006. 2. Lučev, J.: „Ekonomija i ideologija: slučaj Međunarodnog monetarnog fonda“, Politička misao, god. 47, br. 4, 2010 3. http://www.mfin.hr/hr/mmf 4. www.imf.com

5