Mitologija Slavena Tragom Kultova Franjo Ledic - knjige 1 i 2

Književno djelo MITOLOGIJU SLAVENA posvećujem

USPOMENI DREVNIH PREĐA koji su u 4. stoljeću n. e. na otoku

Rujani

osnovali prvu

slavensku

nezavisnu državu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogoštovju, 1�ajstarijim

slavenskim

hramom i svetištem

boga

s

SVANTEVIDA na

Arkunu.

F. L.

MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM . KULTOVA I VJEROVANJA STARIH SLAVENA

NAPISAO UREDIO I LIKOVNO OPREMIO FRANJO LEDić

P

šTAMPANO VLASTITOJ NAKLADI l 1000 PRIMJERAKA

FRANJO LEDIĆ

MITOLOGIJA SLAVENA TRAGOM KULTOV A I VJEROVANJA STARIH SLAVENA

K N JI G A I SA

150

SLIKA U TEKSTl

Z AGREB 1969

SADRŽAJ Strana

- - - - - - - - - - - -

8

Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - -

17

Recenzije i uvodne riječi

SVAROG

Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta -

25

PERUN

Slavenski bog gromovnik i zaštitnik pravde- -

47

VOLOS

Bog ratara i pludnusti, zaštitnik pastira---

71

VODAN

Slavensko božanstvo voda, rijeka i mora - -

85

- --

105

VIDA

Zaštitnica bračne sloge kod Slavena - ---

117

RADOGOS T

Zaštitnik gostoprimstva u slavenskih naroda -

127

liVA I :ž:IBOG Božanstva koja daruju život i plodnost---

141

VESNA

Svijetla božica proljetne radosti i bujnosti--

153

LADA

Božica ljubavi, žarkog ljeta i žetve ----

163

VOLOSKA

Zaštitnica kućnog ognjišta i doma - -- -

177

PERUNI KA

Uzorita božica, braniteljica pravednosti u braku

185

GEROVI T

Ratnički bog plemena Ljutića i Bodrića - - -

193

SUĐENI CE

Božice koje rješavaju sudbinu čovjeka

- -

201

SLA VA

Božica časti, junaštva, slave i pobjede - - -

209

- - - - - - - - - - - - - - - - -

221

SVAROZI C

Pogovor

Darovatelj svjetlosti i blage topline -

-

RECENZIJE I UVODNE RIJEČI Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD ić, NOVAK SIMić, Dr BRANKO MAGARAšEVIć, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMičić, BORO PAVLOVIC'

SLAVENSKA MITOLOGIJA od Franje Ledića

Ovih dana došlo mi je do ruku djelo Franje Ledića Mitologija Sla­ vena. Pregledao sam ga li djelomično pročitao i prvi moj dojam bio je da s OVlim djelom dobivamo nesto što do sada u hrvatskoj ldter�tur1 nismo imali. Učeći u gimnazijJ grčku i il1imsku mitologiju za koju smo imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a šta je dužnim poštovanjem, kao jedno ozbiljno nastojanje, da se posred stvom ovih nap.isa uđe u suštinu i nama predoče shvaćanja naših pre daka. -

Franjo Ledić, pisac ovih Qdabranih i dokumentarno uvjerljivih na· pisa, bavi se mitologijom starih Slavena već dulji niz godina; on je njen odani: poštovalac J već dugo prikuplja �> potrebnom ozbiljnošću svaki i najsitniji podatak o tom davnom životu Slavena. Kako je kao filmski stručnjak proputovao mnoge zemlje Evrop�.::, a po:>ebno i sve slavenske zemlje na Sjeveru, nije na tim svojim putovanjima propuštao priliku da se dulje pozabavi na onim područjima, gdje se do danas sačuvalo ponajviše zaostataka mitologi i e starih Slavena. 9

C Ledićevu radu »Tragom mitologije starih Slavena IRANSKOG DUALIZMA " Neki od istraživača praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep· cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma«, po kojemu je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je A H URA MAZDA gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog A GRO-MANY/A, vladar podzemlja. PredpostavljaJuĆi, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra· pretl>:e koji su živjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam«, u krugovima svjetskih mitologa tumače, da se i kod Slavena po tom razvio kult » dobrog boga« BlJELBOGA (po iranskom A hura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i » zle· boga God je mrskog o gnjen-zmaja.

PERT!NJ-DAN je danas, �vetac ovog kraja. Kolii brave. Toči vino . Krave muzi. Lance kidaj. - Hoću rad ošću da plane

Moba,

pa da hama sva mi uz b o·k stane!

Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o pćenito nos1 trne PERUN, n o p o red toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh Piorun (što znači grmliavina) , u P o lab i u dali su mu ime Pron i Prove, t e napokon k o d Čeha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U mnogim pokrajinamU se pred P eruno vi m kip om p risegli i sklopili ugovor o prijateljstvu i savezništvu. U jt>dnoj p ovelji toga doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog p lemena kunemo n eka rušitelji mira i krši­ se svetom i zadanom riječi - o rl P eruna telji hudu ukleti! Za sva vremena dok suMe sije i dok je svijet a ! Njihovi štitovi neka budu p rohod eni - od njihovih vlastitih mačeva, stri 'ela i ostalo g o ružja! - �ek po stanu robovi na ovom i drugom svi­ To nek bude na u glerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima . « jetu ! -

-

52

-

Već u najstarije doba nalazimo u Istočnih Slavena gradove i zname· nita trgovačka mjesta. Najznatniji bij ahu : Višnij Novgorod na llmen­ skom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Pol�an a. Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik došao u Nevgo rod i zavladao dijelom Isto čnih Slavena, o d t a d a je ta zemlja prozvana Ru­ sijom, a I s t o čni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Ru­ rikov sin Igor obraniše zemlju od navala barbarskih P e čenega i Oleg g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni o pkole Cari· grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovački ugovor U staroj kronici Nestora nalazimo o b avijesti koje se o dnose na ra­ sprave između Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg i njegovi ljudi p o zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se ne čine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n · egovi izasla­ nici sude p o d p rhegom. p rema » ruskom zako n u « . Tada su Rusi iznijeli svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i su d ili su pred svo j1m b o govima i mir je t ako bio u s p o s tavljen.

53

Poslije smrti Olega nasljednik njegov I�or, vodio je uprkos ugovore­ nog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne p rego­ vore i uz novu zakletvu p r e d Perunom mir je utanačen 945. god., i Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti. Nakon lgorove smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga si­ n a svoga Svjatoslava, također je bila u najboljim odnosima sa B izantij­ cima. God. 955. ode u Carigrad i p rimi tamo kršćansku vjeru. Krsni kum joj b i ' aše bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad s e vratila, s kneginjom dode više svećenika i u čenih lj udi u JGjev koji p ostade sjedištem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se p o klonici p radjedovske vjere ne h(edoše odreći svojih starih hogova. Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, t e o gromnom većinom naro­ da p održavaše staru vjeru sve jače i kult s po ganskim božanstvima cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovaše, te osvoji zemlje među D o n om i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Du­ nav (972. g.) knez se � vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni glađu uslijed o p sade B izantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore za mir. Susret između kneza Svjatoslava i bizantskog cara h ana Cimiska, vjerno je o p isao bizantski h istorik Lav Djakon: » C ar na konju čekaše uz vodu, a Svjato slav se primicaše n a čam­ cu veslajući zajedno sa svo 'om družinom. B ijaše o's rednjeg stasa, ali veoma zbit. B ijaše širokih p rsiju, debela vrata, plavih o čiju, gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brad a ri­ jetka a na obrijanoj mu je glavi ostao p ramen kose, kao znak nje­ g'ova gosp odstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut urešen rubinom !i. dva bisera . « Nakon dovršenih p regovora bizantski car Im je dopustio d a odu slobodno iz Bugarske, a oni su � P » zakleli Perunom i Volosom d a v iše neće nap adati carstvo. n ego će g a braniti od neprijatelja. Ako b i prevrnuli vjerom,

požutj eli kao zlato i

p o 11:inuli o d rođenog oružja. Nestor, ruski ljetopisac, sačuvao nam je riječi tog u govora lt grčki : kroničari p ripovijedaju da je car p oslao Pečenezima p oslamke � eka mirno propuste Svjato s!ava i njegovu vojsku. Međutim, Pečenezi su dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava. Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez

�ladimtr: ·

P p o č e tku i on bijaše p oganin i pristajaše uz staru vjeru, što vise - n aJ·

revnije p održav ao je drevne kultove starih slavenskih božanstava Po· : digao je veleban hram P anteon u Kijevu, i m noge druge hran;ove 1 sve· tišta u drugim mjestima, između ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnv­ gorodu

55

U !!taroj vjeri Slavena sadržan je cijeli niz božanstava, ali nad svima je bog gromov a i munje PERU N. Taj b o g Perun sa osobito razvijenim knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naročito p oštivan među odličnicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima. Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su v e ć tada kod Slavena p oj edini starješine imali veću vlast. Stoga su zamišljali, da i među bogovima mora biti j edan, k o ji je jači i odličniji o d o�stalih božanstava. B o g hrast a i groma bio je od strane ruske dinastije p red­ met ustrajne p ažn ·e jer se mo glo n a slutiti. d a bog Perun p o držav a svoga patrona u vezi p oliti rkih n amjPra. Slavenski vladari da b i proširili moć države i da ispune to veliko djelo, trebali su kod svojih podanika d a stvore osjećaj p rip adnosti istom orga­ nizmu. Takvo božanstvo ili b arem p revlast nekih kultova d o p l"inijeli b i jačanju zajedničkP ideologije. U t o m �lučaju o dabirali s u kult Peruna . - Vladari koji su tražili da učvrste svoje države tuma čenjem ideologije p okušavali su katkada da dadu novi imp uls neznabožačkoj religijt Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena kao i na otoku Rujanu, a sličan je p rimjer bio i u Kijevu u p oč e tku vladavine kneza Vladimira, p rije ne��:o je konačni izhor p ao na kršćan­ stvo. U toku 9. i 1 0. stolj e ć a štovanje b o ga P e runa doseglo je svoj vrhunac. Božanstvo P e runa p oznav ali su svi Slaveni kako Istočni i ostala p ribal­ tička plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga duž P o labja, p a Lužičani, Č esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stolje�a, što p os­ vjedo čuje Nestor u ovojim zap isima gdje stoj i : - kljaše (kleli se)

oružjem s vojim i Perunom, bogom s t•ojim i Volosom slwtnim bogom i u tvrdiše mir « . Jo š 980. godin{' opisuje Nest o r : i postavi (Vladimer) knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre 1:jana i glavu jeho srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Daždboga i Striboga i Semorgla i Mok oš.« -

-

P o Nestoru i drugim ljc t o p iscima zna se d a je bilo mnoštvo P e runovih kip ova koje su st avlj ali u svetišta i svete gajeve po svim slavenRkim zemljama, k ao i u gradovima Kijevu, Višnjem Novgorodu, Kolinu na Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.

PERUNOVO SVETI�TE »Sunčani kamen« u gradu na Labi

Pernov

56

l

Kamena statua drevnog slaven­ skog božanstva, pronađena ne­ daleko Višnjeg Novgoroda. Na­ lazi se u Historijskom muzeju u Višnjem Novgorodu. Podaci prema »ISTORIA KULTURY DREVNE! RUSI«, II Dio. str. 71, 1951

Dovodi se u vezu s otkrićem ruševina slavenskog svetišta kod mjesta Perunia u oblasti Viš· njeg Novgoroda, gđe su otkrive· ni ostaci kamenog podnožj a je dne velike statue. Arheolozi su mišljenja, da je to svetište bilo posvećeno bogu PERUNU. Na to podsjeća i ime mjesta Peru­ nia.

57

I Poljaci štovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u sve t išta i pri­ nosili žrtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.

K1povi Peruna bili su većinom izrezani iz drveta, najčešće iz h rastova stabla, a bilo ih j e i iz kamena isklesa nih. Po svim stranama vidjelo se P e runovP kipove pod starim h rastovima, j er je hrast v ažio kao sveto d rvo P eruna.

58

Pred kip o m Perun a stajdše žr tvenik o d kamena, a na njem su p alili b o gu žrtve zahvalnice, da im p oštedi p olja i njive od oluje. Perkunov kip kog su n ašli u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno od­ jevena ljudina dugačke brade. a p okriven bijaše kapom nevremena (kučma, kap uljača) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p ošto je on bio sun­ čano b ožanstvo, koje se znade u svojem b ožjem gnjevu zamračiti i n a­ oblačiti, gromovima z agrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti. kako to čine indijski b o g munje Parganya (ili Indra) i grčki Zen!>. Naš Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna koja je tražila munju i kišu :

u �vom spjevu o božici Živani,

» Živanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e ! O n a mu re č e - - A Perun strahotni kovač, Prihvati mlatac. stade uz n akovanj, sulicu prim1. I rad započe. Muklo odzvanjao svod je nebeski

·

-

«.

Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin b o g a praoca Svaruna i najstariji je u rodu Svarun ovića. Ponajglavniji atributi Peruna su : kremen, strijele, grom oder i žezlo. Pored Perunova m laca, kojeg j o); nazivaju žrnov ili gromoder, njegov o obredno oruđe još je i kladivo, kojim se služe starješine i p o glavari p ri �nilenjima i mirenju, kao i za o državanje reda među zavađenima . Kako se gromovnik Perun p rikazuje obično sa rukoveti strijela u ruci, to je dobio na dimak Strilb o g ili Strijelbog.

Najstarija ruska kronika ljetoptsc a

Nestora,

zabilježena koncem

l l . stolje ć a, osnovana je po starijim dokumentima, točnosti

a

u p ogledu

života Kijevskog v e liko g kneza Vladimira opi� je uslije­

dto po 1zvornma koji d.atiraju iz p rve p olovice l l . stoljeća.

-

Po

tim podacima je rađen i ovaj n.apis

VLADIMIR SVJATOSLAVIĆ, od 970. god. knez u Višnjem Novg1o'l'o· du, oženio se 977. Anom se strom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980. Yeliki knez orl Kijeva. p okrštavanje p o č e o provoditi 988. god., umro 1019. god. Veliki knez Vladimir, kad je p o če o d a vlada u Kijevu, po uzoTU drugih slavenskih vladara i on p održaše kultove starog b o goštovja zna­ jući d a će mu to biti od koristi p ri učvrš ćivanju svoje vl asti i širenju moći d rž ave. Prva mu je briga stoga bila, da se obllio ve stari kultovi , i da s e p odignu dostojna kultna sv e tišta u zemlji.

59

U Kijevu je od davnine p ostojalo svetište » KIJEVSKI GAJ « i

s ta,n

čuven p o tome što su u njemu čuvane p ras tare statue slavenskih božanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali ve liki kip ovi naj· p ozn atijih slavenskih božanstava SVAROGA, PERUN A i VOLOSA, a pored ovih bilo je i statua manje veličine od Svarožića, Radogosta i Svjatovida, te b ožice Vide i Veme uz još mnoštvo kipića raznih likova p ri mitivne izrade. P e runov je kip bio drveni i sav p ozlaćen, a u jednoj rnci je držao poput mača o gnjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom naj­ starijem pr aliku. O v djt' �u bili p ohranj en i i kipovi, koje su nosili s vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa p n�d kojima se za ključivao mir. hram,

VOLOS

PERUN

SVARUG

Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjen i kneževoj, on dade izgraditi veličanstven PANTEON n a brežuljku ispred knt'Žev o g dvora u k o? em u zatim smjesti p ored navedenih božanstava i novi ogroman kip bog:t Peruna, r ađen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brko­ vima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip b o ga stoke Volosa k ojega j e p ost avio ispred svog dvora. T u se sp ominju još i ki­ p o vi manje p oznatih idola : D ajbog, Strilbog, Semargl i Mokoš Neki >> katalog> -

(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta

-

1068.)

PERUN. jednu od glavnih božanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro· ma, munje, ratarstvu i djelitelj kiše. Njegovo sveto drvo« je hrast, a hrastovi lugovi su mje�to n iegova kulta. Historijski podaci o kultu Peruna sačuvani su uglavnom u ruskim izvorima. Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajući 945. god. ugovor s Bizantincima, položio zakletvu pred Perunovim kipom. Perunov lrult je bio raširen i !cod ostalih Slavena, o čemu ima tragova u nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u �lovenijt. Kod polapskih Slavena postojala je riječ "perendan, za četvrtak. (OPćA

ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG

ZA VODA -

Z a g r e b 1962.)

Vjerojatno su svi Slaveni obožavali oluJno, naoblačena nebo kao nosioca kiše potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje činjenicu da su u raznim slavenskim zemljama prošireni lokalni nazivi u vezi s Perunom, Icao npr. u Južnih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo selo, u R usa Perunov dub, itd. N eki su Slavent držali da je u boga-gromovnika kamena strelica koja ostaje u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromo vnilca, tj. po· sljednji grom u jeseni, božji je grom, koji treba da na proljeće probudi priro· du na no1;i život. (Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I ZIVOT U LEGENZ a g r e b 1 961.)

DAM A

l stovjetan sa sunčanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun, Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao što grčki Apolo i latinski Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu počinje) uvađa je opet u život prvim proljetnim gromom. To nam potvrđuje ruska na· rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne o tkriva prije prvog gro· ma u proljeću kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uziđe.

64

Svakolika mitologija pott•rduje, da je Perun bio najveći bog kod Slavena, pa kao tahav on vlada gromovima i munjama. (Ivan R adetić : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJižEVNOSTI -- S e n j 1.879.)

Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblaci­ ma. On je gromovnik, Dažbog Daža ili Deždbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel· bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod Čeha nosi ime PAROM. Perun kad razgoni olujine crne oblačine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji natapa polja i livade da rode obilnom krmom i žitorodnim klasjem. (Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA

Z agreb

] 9·13.)

Slaveni su kao i svi neul�i ljudi obožtwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN, koji šalje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima. (Dragutin Šiler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA 1926.)

-

Zagreb

Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari Slaveni zamišljali da je bog Perun srdit, pa su šiljasto kamenje držali nebe· Stari Hercegovac nosi na iećermi (p1·sluk) proti munje skim strijelama. srebrom okovanu nebesku« strijelu, što nije drugo nego ledac kremenca prozirca. (Dr. Nikola Gržetić : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)

PER UN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po načinu kako se ti praznici svetkuju , po običajima i po obredima pjesama sudeći, nesumnjivo je, da i ovi praznici i običaji dolaze iz starine mnogo raniie od kršćanstva, i da su se oni i ako pod drugim imenom, slavili još u pogansho doba . Ovo je tim vjerojatnije, što se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih Slavena sličnim načinom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava· ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike štovali pod imenom Daždboga, sina Svarogova i PER UNnVA. (Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLA VENSKE DRžAVE

Z a g r e b 1 898.)

Mitologija starih Slavena. nažalost. nije nam toli/co obrađena i poznata kao grčka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi wvrPmPni pi�ri n n i oj pH u. n tuđinci su s a sv im drugači iim olwm na to gleda fi 65

i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, što nije njihovo nazivali barbar· sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia. Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri· povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i običaji. S tari su Slaveni vjerovali u jedno najviše Biće; jedni su ga nazivali Svarog, drugi drže, da je glavno slavensko božanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja. (Vid Balenović : N A RODOZNA N STVO - Z a g r e b

1941.)

Vjera starih Slat•ena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali također u dobro i zlo. Sve dobro na svijetu počelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jviši bog bio PERUN, koji izbavlja zemlju od suše gromovima, koji razdiru oblake i puštaju zatvorenu kišu da pada po zemlji. Njega nazivaju i Dažbog ili Stribog bog ki.�P. i vjetra. ·

(Dr. Ante Mes'lner-Sporšić : LJUDT T PRI RODA

-

Z agreb

1.938.)

Li tav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je značenja kao t ime sluvenskog PERUNA, međutim ovo božanstvo nije litavskog porijekla, već je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav· skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema. Slavenshi Perun poznatiji je. N jegov kip opširno je upisan u star or uskoj N estorovoj kronici; a bio .i�> /!OStavljen i štovan u ukrajinskom gradu Kijevu sve do godine 988. kada su ga poslije preobraženja Rusa po zapovijedi 1JPlikog kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.

(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814

Leip

z

ig

1894.)

U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji grmi i naoblačuje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih A rijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR· KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21. 1 4.) Ovo najstarije arijsko božanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.), a prešlo je i na Praslavene. To staroindijsko božanstvo nalazimo već u Kelta, Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun. Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog), zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos. Iz toga je nastalo ime za božicu ženu Peruna kod Porusa Perkuna•tP.ta, a v. Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna. ( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga »RIGVEDArojatno je on ut ielovljavao lt davno doba vlada­ ra neba i zemlje. Inače ga sve strane kronike spominJu kao » slwtsl�og« i živo­ tinjskog boga. Znamo da su ga o božavali u Pomeraniji i da je f?rad Volin bio p osvećen u njemu. U Ukrajini nalazimo pokrajinu Volinija; Kijevljani su ga zvali Vo­ ločolz a jedan grad Voloslw prostire se na izvoru Buga. Kod Rusn pak sretamo ga (porut nordijskog Odina) bez ji' dnoga oha. MnogP nam priče prikazuju j",znoolwg VPlesa Irao stnrca. Kad su seubom naroda počeli stari ll rvati i ostala plemena seliti na jug tad su oni ponijeli sobom i svoje bogove (Volosa, Peruna i dr.) do na sam ]Hdran. Na to potsjećaju imena Velesovo na Velebitu. v,Jlosko !cod Opatije, V l ašić kod Travnika, V eles u Makedoniji, Velestovo na /,o vrenu i dr. (Dr. "likola Sučić : HRV ATSKA NARODNA MITOLOGIJA

1 9 13.)

Z agreb

VOUJ:S, Rlaž ili Vlaho. lwji se slavi J. veljnče, kršćansl�i je svetac, znstunik stolce i grla. On je bio bislwp iz Sebnste u Armeniji i umro je kao mučenik godine 3 1 6. Ali je on mnogo nalik na Volosa, boga stolce, plodnosti i pastira, lwjega su štovnli Rusi: ovaj Volos nalilmje i nn Pales rimska božanstva stoke. Poslije pokrštenja Rusa IJog Volos postane Vlns, odnosno Blaž, Na taj se način i po sličnosti imena slavensko božanstvo povezalo s lcršćansktm svecem, lwji i�' zadržao i V P funhcije nekadašnjeg boga Volosa, pa je prema tome po· stao i zaštitnik stoke kao i njegov prethodnik. (Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I žiVOT l DAMA Z a g r e h l 961 . )

LEGEN-

Slaveni su osim Rusa i Polapskih Slavena zarana primili kršćanstvo i na po ganslm vjeru dosta rano zaboravili. te je mnogo od starog vjerovania i vjer· skih običaja ostalo nPr•oznato Polapski su Slaveni štovali l�ao pogani i Sunce ili Dažboga (daj bože!}, Oganj (boga ognja}, Striboga (boga kiše i 1Jje tra ). te pored drugih nekih još i VE/,ESA ili VOLOSA (boga stada). (Dr. Anti' Messner-Sporšić : LJUDI I PRIRODA

·

Z agreh

L938.)

U staroj ruskoj kronici o lwjoj ćemo govoriti nalazimo obavijest� o promJen· ljivim 't'jerodostojnostima kojt> se odnose na rasprat'" izmNfu Rusije i Bizanta.

81

Tamo Stl navodi da su god. 907. Olf'g i njegovi ljudi pozvani da sude pod pri­ segom. prema ruskom zakonu«; sudili su po svom m aču i PPrzmu njihovom bogu i VOLOSU bogu stoke i mir je tako uspostavljen. Isto je bilo i god. 971 Kasnija tradicija XVI. stoljeća poznaje tal�orler boga VELESA hoji je bez sumnje idl'ntičan Volom. Ima nekih znakova da je taj bog stoke bio kasnije bog vlasmštva, a možda talwđer i trgovine. (MYTH OLOGIE SLAVE

LTBR AJRIE LAROUSSE

- Pa ri

o

1963)

vojnom sukobu ruskog kneza Svjedočanstvo o Volosu tz god. 872. - Svjatoslava i bizantskog cara Ivana Cimiska g. 872. nalwn dovršPnih mirovnih pregovora, ruski vojs1wvođe zakleli su se svojim bogovima Perunom i Volo­ -� om du više neće napadati carstt•o i da će u miru živjeti -�a Bizantom i potpo· magati ga. (Bizantski carski historik Lav Đakon : " K R ONIKA BIZANTA

-

e a r i g r a d.)

VELES ili VOWS. Pored Peruna su Rusi u 10. stoljeću, kako to po tvrduje Nestor" obožavali Velesa boga stada. Cini se da je i kod Ceha postojalo bo­ !:anst1lo takva imena, jer se u spomPrdcima iz 1 5 . i 16. stoljeća sačuvao taj na­ zit• sa značenjem zloga duha. (Dr. Oleg Mandić : OD KULTA LUBANJE DO KRšćANST\' A 1954.)

Z a greb

Kip slavenskog boga. Vo lo sa, kojega su l'endi u Pomeraniji štovali kao za­ štitnika pastira i ratara nala.zio se u Volosovu hra.mu koji je bio podignut u gradu Volinu. I sam ovaj grad dobio je ime po bogu Volosu. Pored tog hrama postojalo je kod Gdanskoga jo.� i svetište u ča.st boga. Volosa sa motrilištem Sunca, bu dući da su Vendi Volosa smatrali sun ča.nim božanstv om. IDr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA 1943.)

Zag reb

Prema jednom svjedočans tvu iz latmslcih kronika. u 15. stoljefu, znali su za. sveto drvo dub pored polapskih i drugi Slav eni, ta.ko je jedan krošnjati dub u starih poga.nskih Ceha. bio posvećen bogu pastira. Velesu : "Bohemi cum a.tllt ue era.nt pagani Veel adora.ba.nt et p ropterea, nescien te.� eum nomina.re, dixerunt · - Vele, Vele, stoji dube p rostred dvora. - . > Vinide« tj. baltičke V ende; Dijetmar hod Poljalca, i ljetopisac Ma sudi i:: 1 0 . stoljeća kod Rusa. Posljednji opisuje nekog odličnog Rusa na čamcu (brodici) koji je bio postavljen na lomači. Uz n iega ie sjedjela d iev o ika knja se svojevoljno uz gospodara dala spaliti na lomači. (Dr Nikola Gržetić : O VJERI STAR I H SLOVJANA PREMA PRA VJERI . -

M

o s

t ar

1900.)

Osobit o svečani slavenslci običaj paljenja umrloga na korabu ili većem čamcu, štu bi se zapaljen spustio niz vodu, bješe vrlo skup i dolikovaše samo gospoštiii i ljudima imućnim. Po historijskom svjedočanstvu najviše su palili svoje polcojnike (mrtve) istočna grana Slavena. To su bili u nairanije doba An ti, kasnije Veliko-Rusi. ( Nodilo Natk o : ZagrPb

O SLA"V ENIJ\'IA

T '�TAROSI AVF""l"SKOJ VJERI

1929.)

O T!Jecnom bo:anstvu Dan uhius-u i o životu naših n aroda u podunavslcim područjima za vri,ieme austrijslw-turskog rata, (prvih decenija 19. stoljeća}, sakupio je austrijski general Ferdinando Marsigli mnoštvo podatalca s etno· lošhim, i historijsko-arheološkim gradivom, kao i običajima na�ih naroda, i ob,iavio ih u svojoj knjizi >>Danubius Pannonico u A msterdamu. Lilcovni pri· kaz boga Danubiusa prenpšcn ie iz tP knjige ovamo. ( C rmte L. F . Marsigli :

>DANUBITJS PAN NONJCO

Amsterdam

1826 \

Pradavni su se Ljudi sviiu kultura uvije lc molili rijekama. V elilce su rijelce, podložne samo svojoj vlastitoj volji, tekle tolcovima, lcoji su zaista nadmašili sve što je ljudsko. Čovjek ih je povremeno obuzdavao Jarcima i grndenjem nastpa. Pa ipak su rijeke ostale velike; gu tale su ljude, lcolibe i domaće životinje. Bilo je dobro rijekama prina.�ati žrtve i umiri11ati ih darovima. (H. E . Jakob : >> ŠEST HILJADA GODINA KRUHA« Z a g r e h 1 957.) · H a m b u r g 1954. ) (na njemački : 'iECHSTAUSEND JAHRE BR O T 102

VODA. Ev o mene ime mi je voda; Ja Dre\'neegipet�;kie mifi« - Moskva-Lenjingrad, 1956.)

104

MITOVI

Iz d anje

Veselin Masleša«

Izdatelstvo HRVATSKA NARODNA MITOLO GIJA«. 130

r vezi hrama u Ratari p ostoje i druge obavijesti, po kojima se tumači, da je u tom hramu još od ranijeg doba, stolovao bog Svarožić, a da je pored kipa Svarožićeva bilo i statua drugih slavenskih božanstava. Možda je s tim u vezi i zapis kneza Thietmara u kojem stoji, da je kasnije vladao u tom hramu i usrPd thugih demona - bog Radogost. Predodžba o p ostanku kulta gostoprimstva 1 Radogosta kao zaštitnika časnog gostoprimstva, proistekla je jednostavno otuda što je za Slavena gostop rimstvo značilo najveću čast i što je domaćin morao p osvetiti svu svoju p ažnju gostu. kao plemenit gest čovjeka p rema čovjeku.

Potomci Hrvata, koji su se doselili u Slova čku prije 440 godina, u po­ vodu dolaska gostiju iz Hrvatske, srdačno su goste dočekali, i po sta­ rom slavenskom običaju ponudili ih kruhom. soliu i vinom.

Slavenski zaštitnik gostoprimstva Radogost pripadao je u red tako­ zvanih dobrih bogova. RADOGOST - idol davnih pređa, posvećen je upravo divnoj zamisli produbljivanju dobrih odnosa među ljudima. Na to se željelo ukazati već i samim imenom Radogost, kojim su ga prozvali, da bi već u nazivu svakome bilo jasno da je u domu Slavena gost rado viđen i da će biti srdačno primljen Čini se da je kult gostoprimstva seobom naroda na JUg dop ro i u našu današnju domovinu. Na to ukazuju imena starog hrvatskog plemstva, npr: Slavogost Župan (1160. g.), knezovi Slavogostić (1367. g.), plemić Dobrogost Radogostić (1323. g.), Milogostić skradinski plemić (14. vi­ jek), Miogošć itd. 131

Ovu pretpostavku potkrepljuje i skup geogr afskih naziv a : Dobrogošće (Sl. Požega) , Živogošće (Makarska), Jutrogošta (Kostajnica), Delegošta (Prijedor) , Gostenje (Pregrada), Gostinjac (Krk) , Gostović (Vrbovec) , Gostovo Polje ( Brinje) , Gostovača (Perušić) , Gosteša ( Knin). Ljubogošta (Sarajevo) itd. Iz tih se zapisa vidi da su kult gostoprimstva i štovanje Radogosta bili vrlo rašireni u svih slavenskih naroda, a napose je od davnih vre· mena poznata gostoljubivost Južnih Slavena. I u Češkoj je bilo rašireno štovanje Radogosta, kao boga gostoprim­ stva, i tu se u starim p oveljama nailazi na imena Radogosta i slično. Tako je u povelji iz god. 1235. zabilježeno, da je p ostojao u tvrđeni grad Radgost u okružju Slanom, a začudo još u god. 1465. spominje se češki plemić od Rausberg grada po imenu Dobrogost. Kako je već ranije navedeno, u starodrevnom vendskom drvenom hramu u Ratari, s tri tornjića i s troja vrata, bili su postavljeni kipovi od tri slavenska hožanstva Svarožića, božice Vide i Radogosta. Prvobitno, taj je h ram bio namijenjen u čast božice Vide, ali je ka­ snije pridodat i za obrede Svarožića i Radogosta. To je jedinstven slučaj u slavenskoj mitologiji, ali su ipak ta božanstva djelovala svako za sebe i nisu predstavljali neko božansko trojstvo, kako je to slučaj sa svetim Trojstvom kod kršćanskih religija. Drveni kip boga Radogosta (u vrijeme 10-l l . stolJeĆa) bio je izdjelan u ljudskom liku, simbolički prikazujući zaštitnika gostoprimstva sa kru­ hom i zdjelicom soli u lijevoj ruci, i sa dvosjeklom sjekirom u desnici. Dvosjekla sjekira imala je simbolički znamen, da će domaćin svoga gosta u slučaju nužde obraniti. S tim u vezi stoji i zapis u staroj kronici : Od drveta izdjelani kip , boga Radogosta u hramu u Ratari, p onosno se kočio sa sjekirom dvosječom u desnici. Ali lik boga R adogosta u dalekoj starini bio je zamišljen u drugačijem obličju. Zbog neprekidnih bojevanja sa B izantom i nadiranja na sjever i jug, u 6. stoljeću, o Slavenima se zna tek iz ono malo zabilješki koje su nam ostavili bizantski kroničari. Ip ak svjedočanstva iz tih izvora o slavenskom gostoljublju otkrivaju humanost Slavena, p a bilo to i usred krvave ratne vreve. Sticajem okolnos ti, u p rvobitno doba u tjelovljenje boga gostoljublja Radogosta kod drevnih predaka bilo je zamišljeno Ra dva lica, tj. s licem čovjeka i licem lavovskim, označujući time s jedne strane čovječnost i gostoljubivost, a s druge strane lavovsko srce i odvažnost. K tome je pri­ družena dvosjekl a sjekira, znak o zaštiti gosta. - �eohično oblikovanje Radogosta, kog su zamišljali s ljudskom i lavovskom glavom. svodi se n a doba ratničkih podviga i prodiranja Slavena, kad su ga još zvali imenom Radegast« - savjetnik i b og b ojeva« koji podaje snagu lavovsku. Simboli lava i dvosjekle sjekire, treba da označuju : odvažnost. da Slaven održi sebe i zemlju i da se brani od nep rijatelja. 132

Oblikovanje boga gostoljubl ja Radogosta - u k asnijem razdoblju, po­ red ljudske i lavovske glave nadopunjeno je labudom raskriljenih krila, koji se smjestio na grivi lava , a Radogost ga je pridržavao lijevom ru · kom. Osim toga Radogost je držao u desnici već poznatu dvosjeklu sjekiru.

Po ovim znamenjima, a naročito po labudu željelo se istaći - da će gost hiti srdačno primljen u okrilje domaćina i da će mu u svakom slu čaju biti pružena sigurnost i pomoć. Međutim pored svih ovih atributa 1 33

nalazila se na p rsima boga Radogosta još i glava rogatoga bika. Ali i za to je postojao razlog, naime stari Slaveni. baveći se zemljoradnjom i stočarstvom, željeh su time simbolično ukazah na to : »Dok je stada i plodina, bit će i svakog obilja!

Kako vidj esmo, stari su kromsti op1sali oblikovanje slavenskog boga gostoprimstva RADOGOSTA s ljudskom i Iavovskom glavom, te s la­ budom i gla"om bika na prsima, kao i s dvosjeklom sjekirom u ruci. Obavijest o oblikovanju Radogosta

s

tako neobičnim atributima. dobili

smo iz slavenskih izvora, a o tom�:: postoje uvjerljiva svjedočanst va

1 u

mnogim stranim enciklopedijskim izdanj ima, kao npr. u Larousse-a »My thologie generale« Paris 1935, i u >>Slavonic Mythology« London 1959

Kao za primjer, evo engleskog teksta: »Then there was RADIGAST who grasped in his hand a doubl-edged axe

On

his chest he ware a bull's head, and on his curly head a swan Wlth

out-strethed wi ngs.

He

wac; a sure counsellor, god of strenght and honour.«

Prij evod : Imamo Radogosta. koji je svojom rukom obuhvatio dvosjeklu sjekiru Na grudima je nosio glavu bika, a na svojoj kovrčavoj ( lavovskoj ) glavi labuda s raširenim krilima stoprimstva.

1 34

On je

bio savjetnik i bog velike časti: go­

U tom smislu. prP. ma nekim starim zaplSlma ratari su držali boga Radogosta još i za zaš titn ika o b i l n e ž e t v e. Kao u zgredno Rado­ gost je trebao da nadomjest i i nek e fu nkcije b oga Volosa. O slavenskom bogu gostoprimstva Radogostu o stavio nam je sp omen u svojim zapisima iz 12. stoljeća i germanski kroničar Adam Bremenski, a takoder i !\dam od B remena Helmold u svom djelu » Cronica Slavorum -- . opisao je mnoge d oga đaje iz prošlo sti drevnih V enda Polahja i z ap adne Pomeranije. Neka izvješća tumačio je p o grešno, ali ipak ima dosta korisnih pod ataka za up oznavanje kritičnog stanja starog slavenskog bogoštovja u gore navedenim pokrajinama.

Zbog nep oznavanja slavenskih jezika, stari kroničari su često krive podatke bilježili, taj slučaj je bio i kod Adama od B remena : Npr. kod opisa b oga Radogosta, on piše pogrešno: Riedegast ili Redigast, onda ne pi;e prave nazive mjesta. Npr. on tumači da je hram boga Redigasta u gradu Wolgastu « , umjesto da navede slavensko staro ime Ratari. Međutim, zanimljivo je to, što riječ Wolgast zapravo označuje prijevod na njemačkom jeziku ime slavenskog boga Radogosta, jer Wol hi u nekom smislu značio d obro ili rado, a gast znači gost, prema tom pro­ izlazi d obrogost ili radogost, što u svakom slučaju ima slično značenje. Ali bilo je i mnogo težih propusta ne samo kod Ad ama, nego i kod ostalih stranih ljetopisaca. Stari grad drevnih Ljutića Ratari, prozvan po imenu b oga Radogosta (još u 12. stoljeću) imenom Wolgast i danas postoji i nosi to ime. a malo tko zna. da je to ime nastalo prevodom od Radogosta. L vezi s ukazivanjem gostoprimstva do danas se sačuvao staroslavm običaj da se gostu pri d olasku prinese kruh i sol. Darivanje kruhom značilo je: »mi o gost i > dobro nam došao«, a sol je znak svečanog prijema. P ostoj i prastari slavemki običaj, d a d omaćin dočekuje gosta na kućnom pragu p ružajući mn kruh i sol. Kao vanjski znak gostoljublja i kao izraz d obrodošlice pruža mu d omaćin ono, što je po njegovu mi­ šljenju od �vega najp otrebnije i najvrednije. Jer su sol i kruh za naš život d oista p otrebni.

•

Taj praslavenski izraz gos toljublja i dobrodošlice, primjenJUJe se do sadašnje

vrijeme

u

i kod svih J UŽnoslavenskih naroda.

135

Kao u znak dobrodošlice, u nekim s tarim dalma tinskim gradovima p ostojao je običaj, da � e na vratima grada isklešu od kamena oblici od kruha i čuturice za vino, da bi svoju dobrodošlicu i simbolički naglasili. U ovom slučaju čuturic a s vinom je z amjenjivala sol, jer je p oznato da Dalmacija obiluje vinovom lo zom, i da je na glasu dobre kapljice. Na vratima drevnog grada Nina i danas se nalaze sačuvani ovi starodrPvni simboli gostop rimstva.

Dakle, prema p rastarom običaJu bro je 1 kip boga Radogosta u Ratari oblikovan simbolim a slavenskog gostoljublj a sa kruhom i zdjelicom za sol u ruci.

136

RADO G O S T IZVORNA IZVJE{;ćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

( A n t D OBROGAS1 ). IVa pradrevno postoJanJe veoma razvijenog gostopnm­ stva kod Slavena, najuvjerljiviji dokaz, zabilješka u pisanoj povelji o starim A ntima precima Slavena, lroia potječe iz VI. stoljeća i u kojoj se spominje ime D O BR OGAST. ·

Između ostaloga u tom se zapisu spominje Iraka je 4 n t DOil ROGAST kao vojni tribun zapovijedao p o n t s k o m f l o r o m u ram tzmeđu Bizanta Perzije. (Iz knjige : »K IJEVSKA HUSIJA"

izdanjP Z a g r e b

1964.)

lz1•anredno gostolJublje kod Slavena, opisuJe i njiho�, neprqarelj car M a u r i e i j koji je kroz desetah godina rat vodio na Slavene u krajevima nlcn donjeg Dunava, da ih sasvim uništi, a među n iima brojimo i Hrvate. >>Prema strancima su, veli Mauricij , veoma milosrivi, mnogo st trudu daju da ih uščuvaju nepovrijeđene. prevodeći ih od jednoga miesta 1w drugo, kamo trebaju stići. Predaju ih onda bližnjem susjedu pa alw se njegovom krivnjom k akvo zlo dogodi strancu, trgne onaj u f>oj da osveti bivšella svo/Za gosta.« ·

(Tade Smičiklas : ,POVIJEST HRVATSKA

Z a greh

.L882.)

RADOGOST (bog gostoprimstva) nosio je u ljevici dvosjeklu sjekiru. Utje­ lovljenje tog boga prikazano je u starini sa dva lica tj. sa licem čovjeka i li­ cem lavovskim, označujući tako s jedne \frane lavovska srce, odvažnost i ne· savladivost volje. r kasnije doba prikazan je t.aj bog u ljudslwme liku u za· jednici lava, koji je stalno uz njega. On je bio bog čuvar �tarog, dobrog gostoprimstva. (Dr. Nikola Sučić : 1943.)

HRVATSKA N ARODNA MITOLOGIJA«

Zagreb

Kod Polapskih Slavena često se spommje k u l t starih slavensldh božan· stava Svetovida i Triglava, ali se mnogo štovalo i RADOGOSTA bo/Za obilne žetve i gostoprimstva, jer su stari Slaveni bili vrlo gostoljubwi. (Dr. \nte Me.'lsner-Sporčić : > LJUDI l PRIRODA«

Z a greb

19 38. )

1 37

R A DOGOST je posjedovao u svom gradu Ratari hram iz drveta podržavan životinjskim rogovima; njegove vanjsl�e zidove ukrašavale su slilre bogova, tl un utrašnjost je bila puna statua. (Librairie L arousse

"�IITOLOGIE SLAV.!

Paris

l962.)

O hramu i statuam a S VAROZICA i RADOGOST A u Ratari. Prema zapisu kneza THI ETMARA u 1 1 . stoljeću m Ven eti ( Vendi Venedi) veoma štovali mladog boga Sunca Svarožića, pa mu je u njihovu glavnom gradu R a t a ,. i (Rethra, des R edares) bio posvet{en veleban hram sa tri vrha i s troje vrata. U tom hramu stajao je velik kip Svarožića, uz kojega je nešto lrasnije po· stavljen isto takav kip i od boga RADOGOST A. Inače, unutrašnjost hrama bila je puna statua hožanstava i drugih žrtvenih prinosa. 1060.)

(Biskup Tbietma r : KRONIKA MERZEBURšKE BISKUPIJE

RADOGOST (Redigost), glavno božanstvo polapsl�ih Slavena, vjerojatno bog rata. /,jutičh·o pleme Retrana (Ratara) čuvalo je svetište u kome je bio Radogostov pozlaćen kip ukrašen štitom i krilim a kao simbolima. (OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKUGRAT< SKOG Z AVODA 1962.

Zagreb

Grad Riedegost, (što je islcrivljeno od Radogost) ima troJa vrata, pa je hram do vrata istočnih. Po riječima kroničara Thietmara izgleda da su lcipovi bogova i boginja » stajali u redu>Sunce car, sin Svarogo11, koji je Daždbog!«, a poredana boštva treba da predstavliaiu 1t iegovu pratnju ili božanski skup. (Natko Nodilo: O 'lLAVENIM .\ I STAROSLAVENSKOJ VJERI Z a g r e b 1929.)

Slaveni su držali lwn]e 1te samo u A rkoni, nego i u hramu u Ratari. l. službi boga R adogosta bio je hi jeli leon j, kod koje ga se gatalo za sreću ili nesreću proricalo. Pored ovih ćuvali su bijelog konja u Korjenici bogu R u· gievitu, i crnog k onja u Š ćećinu za gatanje pri bogu Triglavu. llram Svastićev, tj. Svarožićev s pridjevom Radegast i Radogost bio je mnogo v ijekova pravom tvrđavom proti navalama Franaka i 'Vijomaca. Tu su Ratari (misli se Itl!

1 38

Ljut.iće ), lrojih se glavni grad zvao R atari ili Radogost. držali svoj .� tij eg •> Cmitrah i svo ie oružje, a kad su polazili u rat tad su vodili sobom i svoje bogove. Kadkad su išli u rat kao pomoć njemačkim carP.vima proti obližnjim susie· dima, a napokon su Nijemci i njih podjarmili i hram im srušili i sažgali. Prem· da su ga ponovo sagradivali, ipak su podlegli Nijemcima, jP.r u ono doba sulca· bila se romansko-germanska prosvjeta sa staroslavenskom, te se tu radilo o opstanku ili propasti svih sjPvero·zapadnih poganskih tj. nepokrštenih Sla· vena. fDr.

Nikola Gržetir : O VJERI ST >Dea frumenti«, tj. božica p lodnosti. Kod neslavenskih naroda božicu Zivu nazivali su » Zivia « i » Siwa « . U nazivu » Siwa - d ea Polaborum r dao joj j e kroničar onoga vremena H e l m o l d regionalno značenje p rozvavši je · Ziva - b ožica Polabja « .

Drugi j e ubilježiše imenom » Wendische Gottin ili Dzidzilije, lužički Srbi Prezpolnice, Česi Polednice, a sve su to samo nadimci umjesto imena starih božanstava p lodnosti Žive i Žihoga. Od žitnih demona najpoznatiji je bio Polevik ili Polevoj. ( »P ole « znači njiva, polje.) Svakom njivom vladao je Polevik. Obično je bio odijeven u bijelo, a umjesto kose na glavi mu je rasla zelena trava. Na sjeveru Rusije Polevika su zamjenjivale Poludnice. ( Poluden ili polden znači podne.)

Y

POLE VIK 147

Svadbena slavlja i radosti p ovodom obilja rada i p loda sp adali su p o d zajedničko okrilje dvojnih božanstava Žive i Žiboga. Njihova imena sa­ čuvala su s e do današnjih dana u narodnim imenima : Živana, Živa, Ži· van, Živko, Živorad i slično.

U znaku dvojnog božanstva, r ađe ni su i kipovi na kojima su prika­ zana oba božanstva zajedno. Radili su ih p astiri, a bil o je i vrlo velikih kip ova, { koji put i do 2 m visine) koje su drvodjelci izrađivali iz lipovih ili hrastovih stabala. Davni su p ređi takove p r imitivno izrezb arene ki­ pove dvojnih b ožanstava postavljali kod žitnih p olja i na raskršćima putova. U Polabju i Poljskoj zemlJor adnici i p astiri, pr1lazili su tim mjestima i polagali ispred stupa sa likom Žive i Žiboga darove u obliku plodova, žitnog klasja ili m anjih životinja . Tom prilikom prizivali su Živu i Ži· b oga da im p odari plodnost njiva i rodnost stada njihovih. Na pradavni kult božanstava plodnosti Zive i Žiboga ostao Je spom en u nazivima mjesta, kao što su Zitava, Žitomjer, Žitomislići. Popularnost Žive i Žiboga u mnogim slavenskim zemljama, još p o svjedočuju i razni pridjevi njihovih ime na. Pored ve ć navedenih evo i ovih, za živu : Dzievica, Dziewana, Dživana, Divica, Diewa, Diewina, Deva, Devana, Sywa, Sivia, Ziva, Dživa, Dziewa, Dzivia, Dzidzilja, Dziedzilia, a za Ži· b o g a : Zivbog, Žijbog, bog Žij, Žijebog, Žijo, Zivan. U p rvo doba božicu Živu najviše su obožavale žene, i u blizini naselja p os tavljale bi njen kip u cvjetn e i lozove sjenice. Tu su žene i djevojke h odočastile, kitile njen kip vijencima i polagale joj cvijeće i darove na žrtvenik.

OBLIKOVANJE BOGINJA PORODA U STARIH NARODA

Idol poroda kod Sibirskih starosj edilaca 148

Artemida azijsko-grčka božica poroda

Xochiquetzai staromeksikanska boginja porođaj a

Uspomene na zbivanja u životu davnih slavenskih predaka, niti d o danas nisu sasvim iščezle. I m e nekadašnje g idola starih Slavena, božice kulta plodnosti Živane, tj. DZIEDZILIE (na poljski) , up ravo je ovih dana iskrslo u novinskom članku : » S PUTA PO POLJSKOJ« . Prema ovoj obavijesti, jedan moderan ugostiteljski objekt u središtu p oljske prijestolnice Varšave, nosi ime ·Dziedzilia« , kao spomen na nekad slav­ ljenu slav1msku božicu plodnosti i ljubavi.

Prema izvješću, objavljenom u pariškom izdanju Larousse-a, >>MYTHOLOGIE GENERALE« iz 1963. god., pronađena je drvena statua slavenskog božanstva plod­ nosti sa falusom.

Ovaj kip potječe iz 12. stoljeća, a pronašli su ga poljski arheolozi u povodu istraživanja u staroj gradi· ni Leszyca u Centralnoj Poljskoj .

Statua se nalazi na čuvanju ološkom muzeJu u Lodzu

u

Arhe­

Stup dvojnog božanstva Z.IVE I Z.IBOGA kraj žitnih polja

149

Ž IVA l Ž I B O G IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

(Božica Ž ll!A). Nasuprot boginji �mrti Morani, koja oduzima život, stoji D Z I V A ili Ž I VA veli Ica božica darovateljica života. Ž / BOG i Ž IVA dva srt vi�ulw nebeska predstavnilca, koji daju život ljudima i svemu, što diše i raste na zemlji. Oni su cijenili radosti ži1!0ta, pa .m se njima u tjecali ljudi u životnom veselju, pjevajući im pjesme i zazivajući pri tome jedan drugome dug ži1!0t zdravlje i sreću.

(D r. Nikola Sučić : ,, HRVATSKA NARODNA MITOLOGI T A,. 1943.) ( - str. 164 - )

Zagreh

Polapski su Slaveni pored kultnog štovanja božice proljeća i mladosti Ve­ sne, te bo:ice zemaljslwg rađanja Lade, osobito obožavali još i božicu plod­ nosti D E V U ili D E VA N U. (Dziwu ili Dziewu, tj. Ž ivu ili Ž ivanu. )

(Dr. Ante Messner-Sporšić :

,,

L JU D I I PRIRODA<

-

Z agreh

1938.)

U času prestanka neznabožačke religije (u 1 1 . 1 2 . stoljeću) kršćanstvo Je, dakle, našlo svuda u azilu polapskih zajednica l o k a l n e o r­ ganizirane k u l t o v e. Osta1Jili su iza sebe različita imena božanshn, ali mi ne posjedujemo u tom pogledu ta/co obilne pisane komentare. Među ovim imenima ne/ea su bila pogrešno pisana od stmne njemačlcog klera, koji nije govorio sla-venshim jezikom i hoji su uzimali za vlastita imena izraze hoji su označavali koncepte, kao onaj o suđenju o p r a v u (P RAW O ) za boga ,, pR O v'A ,, . Druga, među ovim �menima izgledaju prihvatljiva. tako ona od božica >> Ž Y WA i »POGODA « prene.�eu e od Helmolda !wo "Sywa« i »Podega« , i ponovljena od Ivana Dlugosza u svojoj historiji »IIISTOR/JA POLJSKE« , pisana u 15. stoljeću. (Lihrairie Larousse :

>>

MYTH OLOGIE SLAVE

P

ari

•

l 963.)

Neslaveni zvahu božicu Ž /Vl >. Z/VIA«, ,, SJ VA « i »SIWA < što je u pre· vodu glasilo: » La vivante« i Die J,ebendige". Latinski kroničar Helmold dao joj je u imenu ·SYWA POLABORUM« ( Ž IVA božica polabska) regionalno značenje. Opet njemački kroničari ubilježiše je imennm , Windische Goe ttin SYWA Vesnjanke « nastupaju s pjesmama i igrom, ne samo u Rusiji i o stalim slavenskim zemljama, nego sudjeluju na folklornim festivalima i u mnogim "tranim državama.

»VESNJANKE«

{T znaku štovanja božice V esne, njoj bješe posvećena ptica lastavica. Dolaskom last avica, božica Vesna je predskazivala da je na domaku prolje će i da dolazi VES NIN DAN «. kod Poljaka zvan > WIOSEN-

Slavljenje »WIOSENDZENA« k()d Poljaka

156

DZEN« , kada se održavalo veliko slavlje u znaku buđenja i uskrsnuća priro de od zimskog sna. Poljaci su Vesnu prozvali imenom » WIO SNA«, jer - wiosna - na poljski znači p roljeće. Ovom se svetkovinom željelo prikazati o slobođenje od ljute boginje zime Morane i da je moć zime skršena To slavljenje p o tjP.rP. još iz p ra davnog doba i VP�nin god se održavao svake godine. Obilježje završetka zime uslijedilo je time, što su momci nosili lik zimske boginje Morane kroz selo i na kraju ga bacili u oganj i spalili ga - z a dokaz da je smrću božice Morane nestala zima, a da je nastao život blage V esne i Wiosne, i da je uskrsnulo proljeće. Taj običaj o pro· tjerivanju zime sačuvao se u mnogim slavenskim zemljama do danas, tako u Ukrajini, Poljskoj, na otoku Rujani, pa i u našim krajevima. Kod nas je najp oznatiji i najtipičniji prastari običaj protjerivanja zime sa fantastičnim maskiranim kurentima u Ptujskoj dolini, koji se tamo održava svakogodišnje p o tkraj zime. Tad se u Ptuju priređuju masovne povorke sa po nekoliko tisuća maskiranih kurenata, na kojima prisu· stvuje i do 50.000 p o sjetilaca domaćih i iz inozemstva. Pravi p o četak slavljenja proljetne božice Vesne slijedi kad žarki sunčani traci zagriju zemlju i zazelene polja i šume.

U danima proljetne radosti

157

U prolje će, kada svt> buja i cvjeta božica Vesna je na vrhuncu svoga znamenja i > Vesnin Dan« svugdje se slavio najsvečanije. Način sve tko­ vanja bio je različit, razvijao se prema okolini i zanimanju kojim se pučanstvo bavilo. Gdje je s tajao lik ili kip Vesnin okitili bi ga zelenilom i cvijećem i stavljali poklone ispred kipa Pjevali su pjesme i veselili se proljetnoj bujnosti i radosti.

P astln su kod p ašnjaka p o stavljali visoke grane i kitili ih vrp cama neki su znali izrezbariti primitivni lik Vesne na dugom drvetu, p a su ga okitili cvijećem i obrać ali se svojoj b ožici z aštitnici Vesni, tr ažeći obilne p aše i p lo dnost stada. Drugi su se sakupljali na igrištu, gdjP su mladići i djevojke pjevali i igrali uz svirku tambura i sviraljki a u pred· večerje p alili su krijesove u slavu božice prolje ć a Vesne i oko krijesova izvodili narodnP. plm;ove, koji su kasnije poprimili oblik p astirskih igara . a

Proslavljena božica Vesna likovnu je kud Slavena p rikazana kao divna krasotica u svijetlom ruhu, okićena p oljskim i vrtnim cvijećem.

1 58

Kao preostatak proljetnog slavljenja božice Vesne smatra se i p o ­ stavljanje visokih grana ili stup ova iskićenih zelenilom i cvijećem. koje �e u svih slavenskih naroda p o dižu na prvog maja ispred kuća, a na­ zivaju ih maj a ili » m a j u Š « . Pjesme koje se pjevaju prilikom majskih svečanosti obično su ljubavnog karaktera : Poranili s1vi sokolov1, sokolov1 mlađam junaci, Bog Lado ih lijep o nagovara : p ojte " majom mladim djevojkama, Pa ih bnd'te iz deLda sanka - s cvjetnom majom i ljupcem junačkim. N e vu godinu« . Tek kasni j e ie bog Gerovit - JaroVIit pro glašen od zapadnih Venda za njihovog >>ratnog boga« O drugom ratnom bogu Slavena Svamevidu, ko ; e ga su slavila plemena Ru janaca i čiji je glasovi ti hram s ta j ao u A rk nnu na otoku Rujani , opis se nalazi na drugom mjestu ove knjige . O ratnm bogu Gerovitu pisali su 1>trani lj etopisci, da je bio mnogo štovan kod zapadnih slavenskih plemena Ven­ da i Ljutića i da je imao u Ratari ( u S trelicama ) i u Havol­ brijegu svoje hramove. Treba nap omenuti, da je hram u Ra­ tari bio samo zajedničk!i, jer je 1aj hram bio svetište boga Svarožića u kojemu se pored ovog1a nala2'li1o i drugih slaver.­ sk:ih božanstava poredana u sveti štu. U tom hramu se ču­ vao i jedan divno 1izrađooi štit , kojega se uzimalo iz hrama i nosilo ispred ratnika na bojište , radi pobjede ven dskih b oj orvnika nad neprij atelj em. O sim toga u tom hramu nalazio se i j edan bijeli konj na kojemu je Gerovit kao ratni bog jurišao nebeskim VliSi·­ nama i stre•licama gađao nep rij atel j a. U češkoj i Polab j u ima spomenika o Gero'VIitu - Jarovitu, gdje j e takođe•r bio štovan, o tome svjedoče imena drevne tvrđe Gerovo, Jaro­ slav i sl., a također i u imenima Jaromir, Jaroslav it d o

S pomenu ti Jarov1t - Jarila predstavlJaO je, kao i Gero­ vit u ranij e doba rusko božanstvo proljeća i p lodnosti , :1. tek kas.IJiJ je dato mu je ratnička obilježje. - To je, eto, dru­ ga varijanta j ednog te i stog lika s lavenskog boga, ko·jli po­ red svog atributa kao zaštitnik žetve i p lodnosti , dobiva i druge simbolične dužnosti, kao npr. što >>Zeleni Juraj « s mačem u ruci ubi ia zmaja, jašući na zelenku

1 96

Jarila su zamišljali da u bijeloj odjeći jaše na bijelcu okrunjen cvrijećem a snopićem ražena klasja u ruci. U Ru­ siJi se scvečanost u čast Jarila održavala potk·raj t ravnja, kad su dj evoj ke odjevene u bijelo kao i Janil o igrale kolo po zas,i janim nj ivama. Pjevale su pjesmu: Jarila, sunce mlađano, Pošlj i nam sokola sivoga laganih krila bi>sernih, Da tjera vrana gavrana, Koj i nam njivu ozob a, koji nam srce okljuva. Druga se svečanost u čast Jarila održavala u ljetno vrt­ jeme. U popodnevne sate sastaj ali bi se muškarci, žene i djevojke na malu gpzbu, a zatim bi plesali. Pred mrak bi donijeli na mjesto svečanosti lutku od ražene slame, koja predstavlja mrtva Janila. Uz tužaljke žena, otpratili su lut­ ku u polje, gdje su je zrukopali, a onda su nastaviH. sa ve­ seljem ,

•

J AROVIT I LADA.

Ustani mlađan bože. stigle već prve su laste, Svuda u docu, na humu, meka već travica raste. JAROVIT na krilu LADE, vječne ruže premaljetne, Sanja JARO morske drage i poljane neke cvjetne LADA po ):uzima je ubrala, ovdje travku, undj e cv'jeće, Da j11.11n aka razveseli n ovo zemsko pramaljeće ( Vladimir Nazor: »MITI I L�GENDE« - Zagreb 1946 ) . U razdoblju kad su s e slaven.ska plemena borila za svoj opstanak i nepreki dno s>tajal1i pod oružjem i na bojnim po­ ljima, Gerovi,t je popnimio Hk pravog ratnog božanstva. Pri­ likom obrane svoj i h nekadašnJih područja zapadni Vendi su se najviše obraćali za pomoć baš ovom božanstvu. 197

U l l . i 12 sto l j e 6u u vrijeme neprestanih borbi z� ži­ vot i smrt sa susj ednim germanskim i nordij skim ratni­ cima ime ratnog boga Gerovita - Jarovita najčešće se za­ zivala. U tim teškim borbama, stajao ie bog Gerovit kao ju­ I1išni bog rata na vrhuncu svoje slave. U plamenom janilu sunčanog zapada - gledali su vendski ratnici kao u tran­ su - okloplJenog Gerovita kako juri na ognj enim kolima, s vHlajuĆim mačem i ubojitim kopljem u ruci.

Prema starom VJerovanJu Venda bHi su to lo�'l znac1. I zaista ovi su ratovi ostavili krvave tragove olićene najvećim nevoljama 1 stradanjima, koje su pretrpjelti Vendi . Uzalud su žreci 1 svećenid. vapi�i GerovHu za spa�. uzalud su palili žrtve u hramovima u Strelicu i Ratari, vemL HRVATSKA

NARODNA

'v!ITOLOG!JA« -

Slavenski bog rata GEROVIT - JAROVIT, kao i rimski Mars utjelovljavao je u početku proljetnu mladost, snagu i si­ lu. Slič11og je značaja bio i JAR/LO. Mitska predaja tumači da je Ja rila bio štovan od vendskih plemena kao pastirski bog, te kao množitelj i za.Wtnik jagnjadi, pored toga su ga slavili kao boga proljetne radosti i mlade liubavi. (Dragutin Nemer: Mitska Zaruđenice ilt

koje djetetu već kod rodenja kroje stulbinu i sreću

- Po narodnom vjerovanju ne treba suditi niski stupanj pro­ svjete naroda, jer to je napokon stvarala ljudska mašta, to je mitologija, a svoju

mitologiju imali su

i narodi na

najvišem

stupnju kulture.

(Vid

Balenović: NARODOZNANSTVO - Zagreb 1941.)

Pored ostalih običaja, u vezi

vjerovanja u tri vile suđenice

ili rođenic� koje nad kalijev/com određUJU udes novorođenčadi, -·

za stare Slavene, zna se da su djeci rezali kosu kao žrtvu ro·

đenicama. (Joža Horvac: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Za· greb 1940.)

Do vile idu na prvo mJeSto u muologiji Slavena »Suđenzce ili Rođenice«

·-

Najobičnije uzimlje priča tri rođenice ili suđeni­

ce, tri sestre lijepe dJevojke u bijelo odjevene. Cim se dijete rodi dođu k (Tadt

njemu i sude.

Smičiklas: POVIJEST HRVATSKA - Zagreb 1882).

Stari su Slavenz V}erovalz z u različne aufzove t vile kao t drugi pogani, samo što im nadijevaju slavenska imena. Slaveni su takoder vjerovali u tri vile SUĐENICE ili ROĐENICE, koje nad kolijevkom određuju udes novorođenčadi. (Dr. Ante Mesner-Sporšić: !JUDI

l PRIRODA - Zagreb 1926.) 207

Za sudbinu .Tužni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjerovali, da neka božanstva vladaju čovjekom; to su bile suđenice ili rođe­ nice. Duša je čovjekova bila po njihovu vjerovanju besmrtna, a zvali su je nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnikovoj nastav­ lja u raju onakav život, u kakovu se nalazio čovjek, kad je pro­ mijenio sviietom. (Ferdo Sišić: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA - Zagreb 1920.)

NARODA

Tri su vile ROĐENICE ili SUĐENICE, koje prilaze nm•oro­ đenom djetetu u kolijevci i dijele udes (�udbinu). (Dragutin Si/er: POVIJEST HRVATA: SRBA i SLOVENACA Zagreb 1926.)

živo je bilo vjerovanje u suđemce. Stari slavenski sponu­ nici zovu ih Rožanice, Rođenice (od riječi rod-iti) ili pak Suđe­ nice. Hrvati-kajkavci i Sloveni imaju svoje Rođenice i Sojenice. - Suđenice, Rođenice ili Rojenice su ženska božanska bića, ko­ ia su veoma nalik rta grčke "lvfoirai khoromoz�tez,, , opet u Poljskoj srednjovjekovnoj zvali ih ub ozi, prema priči i z 1 .5 . �;to­ ljeća. (Librairie Larousse: MYTHOLOGIE SLAVE - Paris 1 962.) Postojalo je kod Slavena vjerovanje u zle duhove , o kojima ima tra­ gova u pričama o vukodlac�ma, a također i vjera u zagrobni život. Sla­ v eni su živjeli u zadrugama. - - - Središte kućnoga života je ognjište, oko kojega se okupljaju svi članovi zadruge. Ta ekonomska i rodbinskn povezanost dolazi do izražaja u štovanju različitih kućnih b ožanstav a. - - - Također se štuje naročito kod Rusa i Poljaka, duh kuće - do­ movoj ili zywie (ti nazivi potječu iz kasnijeg v remena), kojega u Crnoj Gori nazivlju sjen ili sjenovnik . ( D r Oleg Mandić: » OD KULTA LUBANJE DO KRŠĆANSTVA« Zagreb 1 954.) Svaka slavenska kuća imala je svoje domaće božanstvo, koje je štitilo domaću čeljad od svakog zla. J njima Slaveni žrtvuju sitne predmete ' ugađaju im, da ih udobrov olje. (Dragutin Šiler: POVIJEST HRVATA, SRBA l SLOVENACA Zagreb 1 926.) 45

Kućni duh kod Rusa zvan Domovik, Domovoj, Starik, Djeduška, j e malen čovječuljak, koga v oli služi mu, poput njemačkog » Heinzelmiinn­ chen-a«, noću hoda okolo. S konjima se rado bavi koje jaši i zamara i h kroz čitavu noć. Uopće je odan šalama, a gdjekada zna biti i zloban Ne smije ga se naljutiti. (BROCKHAUS KONVERSATIONS LEXIKON - Leipzig 1 886.) (Pradjed u pjesmi o Dab ogu.) Stari Slaveni štovahu uspomenu svojih otaca i djedova. - Svaka je kuća imala drveni lik milog pokojnika. praoca. (Vladimir Nazor: Iz b1lješki u >>EPOSI« str. 1 5 1 . - Zagreb 1 946.) U Kijevljana je b ilo i »Domovieh Duši«, domovnih čuvarica, a to su bile zmije. Držalo se prema indijskoj vjeri da se duše pradjedova s ele u razne životinje i zmije, i tako obilaze svoje kuće. Svi stari Slaveni štovali su svoje djedove i po tom nastao je običaj slaviti svoje ,>s v e č a r e« pod nazivom Rodovske ili K r s n e s l a v e. (Dr Nikola Gržetić : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI ARIJACA I PRASEMITA :!.Vfostar 1 900.) DOMOVOJ - nastao od riječi dom - bio je malo b ožanstvo i duh kuće. Praznovjerni slavenski seljaci izbjegavali su da ga zovu ovim imenom, već sv ga nazivali djedom« ili » gospodarem kuće«. VanJSKZ izgled Domo Jja imao je ljudsko naličje, ali je bio dlakav . Njegov rln Veliki lj ekar« . Tu su dolazili bolesnici na hodočašće.

Slavensko svetište u doba kneza Vladimira prije 988. godine. 85

A to stablo bilo j e toliko sveto, da je zakonom bilo zabranjeno da se fotografski snima. I u Indiji postoji kult drveća koj e je posvećeno bogu Višni. Sudeći po knjigama Rigvede, taj kult j e stariji za deset stoljeća od dolaska kršćanstva. Kod nekih naroda bilo je opet drveće okićeno gomilom raznovrsnih drvenih i metalnih predmeta, kao i zemljanim suđem, vrpcama, primjercima odjeće i tkanina, pa plodina i cvijeća itd. Na pitanja odgovoreno je, da je to učinjeno - iz poštovanja prema tom »svetom drvećuSvantomesto< tj . sveto mjesto, u sjeni mnogobrojnih krošnjastih hrastova, kamo su ljudi hodočastili sa svih strana d a se poklone i b ogovima troboštva prinesu žrtve, te da po starom običaju koji listak ili grančicu sa svetih hrastova svojim kućama ponesu za očuvanje zdravlj a i za dobrobit sebe i svojih članova obitelji. Najveća znamenitost ovoga ,,svantomesta� bila su tri hrasta, kop su izr asla u tom svetom gaju, i na koj ima su bila urezana naličja od tri božanstva : Peruna, Potrimbe i Pokola. Na svakom od tih stabala bilo j e p o jedno obličje od ovih boštava prosto urezano n a stablu. Na srednjem hrastu isticao se lik Peruna. a sa strane vidj elo se Potrimbu i Pokola. Kod obavlJ anj a obreda žreci su gatali i molili pomoć za rodnost ze­ maljskih plodina, i izricali zahvalnice za dobru žetvu itd Perunu i že­ telačkom bogu Potrimbi seljaci su palili »desetinUStablu svjetlosti« pričaju potomci gotovo svih starih narod�. U početku nij e bilo ništa, samo beskonačnost i more, a kraj mora Jasen-Svantibor, svjetsko stablo, osovina svijeta. To svijetotvorno stablo nadvisuje sve visove, krošnja mu siže iznad Svarogovih i Perunovih dvori, a žile zadiru u carstvo Crnoboga. Tu su dvori bogova : Vidingrad, Svitava i Svitogorski gajevi.

MIT O » SVETOM SVJETLU«

Kraj puta pod bnJega podnožjem, Tisućljetni, šuplji hrast stajaše što proroku-starcu, slugi božjem, Davno, nekad, nastamba bij aše. Starac, mudrac, od naroda štovan, Nakon smrti proslavljen i dičen, Sav vijek svoj muž bogu ugodan, Samoraslim cvijećem, grob mu kićen. Na prelomu stoljeća kad bilo. Pročuli se glasi iz naroda: »Sveto svjetlo« da je zasvjetlilo, Podno hrasta, s prorokova groba Svjetlo čudno, sviJetlilo tamo. A p alilo, se od sebe samo. Silan narod grobu dohođaše, »Sveto svjetlopo sredi nevjernyh čelovjek, ni Boga znajušćih, ni zakona vjedjaščih, moljščesja idolom, solncu, ognju . . . dreviju . . . (( (cit. Niederle op. e. 66). I u životu Konstantina Muromskoga kaže se o poganskim običajima tadašnjih ruskih Slavena: ))duplinam drevjanym vjetvi ubru­ scem ob vješivajušče i sim poklonjajuščesja . . . «, Nowgorodski arhiepiskop Makarije u p oznatom pismu na Ivana Groz­ noga konstatira, da se je među novgorodskim Slavenima sve do njegovih vremena (prvom polovinom 16. stoljeća), pored drugoga, sačuvao i po­ ganski običaj štovanja gajeva i prinošenja žrtava njima u čast. Kiril Turovski se raduje, što su se primanjem kršćanstva prestali na­ zivati različni prirodni pojavi predmeti, pa i drveća, bogovima: "Obno­ visja tvar : uže bo ne narekutsja Bogomstihija . . . ni drevesa . . . Otsele bo ne priemlet' ad tre by zakalaemyh otci mladenec' ni smert' počesti presta bo idolosluženie«. ·

(Prenešeno iz Ponarew: PAMENT. I. 136., te iz Niederle: SLOVANSKE STAROZITNOSTI - Praha 1916.) U Homilijaru biskupa pmškog odnosi se na sujeverJe češkoga naroda mjesto gdje stoji: ( . . . . štovali su jedni rijeke i oganj, drugi gore i drv eće. pa kao što to mnogi pogani dosad čine, ima ih i u ovoj našoj zemlji vrlo mnogo koji se klanjaju demonima Apolo bog Sunca, u Iranu je vladao sunčev kult boga Mitre, u Troji se štovao bog Sunca Helij itd.

Helij

Mitra U mitologiji Slavena spommJe se sunčano božanstvo Svarog, staribog stvaraoc svijeta. Po njemu su iznikli SVANTEVID bog Sunca i rata, Svarožić bog mladog Sunca . 1 16

SVANTEVID BOG SUNCA U SLAVENA I RUJANSKO BOZANSTVO RATA

SUNCE KAO IZVOR 2IVOTA - ljudi su u davnoj prošlosti smatrali nekim natprirodnim svemoćnim bićem, koje vlada nebeskim i zemaljskim svijetom. U toku vremena sticali su ljudi uvjerenje da Sunce svojim toplim zrakama pridonosi plodnosti raslinstva i održavanj u života na zemlji. Tako se razvio kult Sunca kod svih antičkih naroda a po tom uvjerenju pojavilo se štovanje Sunca i kod Slavena.

Prvi počeci kulta Sunca kod Slavena naziru se štovanjem stariboga Svaroga, boga vj ečne svj etlosti, pa boga Volosa koji je utjelovljavao nebesku svjetlost, onda Triglava kao boga neba i zemlje. Najzad je iz­ niklo izravno slavensko božanstvo Sunca S V A N T E V I D. ili SVE­ TOVID. 1 1 '7

Glasovito svetište slavenskog boga Sunca Svantovida nalazilo se na A r k u n u, najsj evernijem visokom rtu otoka Rujane (Ruegena) na Bal­ tičkom moru. Ovo su svetište s velebnim hramom i visokim tornjem podigla slavenska plemena Rujani, koji se naseliše na tom otoku još u 4. stoljeću n. e. Po njima je otok Rujan i dobio svoje ime. Oni su otok učvrstili i tu se održali sve do u 13. stoljeće. Arkunsko svetište bilo je okrenuto prema izlazu Sunca i stajalo je na visokom vrhu krečnjačkih stijena koje su stršile iz mora. To je izgledalo kao nekakav prirodno utvrđeni grad. Stijene su bile naokolo kao zidovi, kojima vrhunce nij e mogla dohvatiti hitalom izmetnuta strijela. Sa za­ pada i kopnene strane grad je zatvarao 50 lakata visok nasip; donja polovica mu je bila od zemlje, a gornja od visokih drvenih stupova. Na sj everu je ključala izvor-voda, do koj e je vodio utvrđeni put. SAKSO GRAMATIK, koji je napisao »HISTORICA DANICA« god. 1208. ostavio nam je jedan živi opis hrama i obreda koj i su se tu obavljali. Usred grada nalazila se ravan na kojoj se mogao vidjeti iz najboljeg drveta građen četverouglasti, veličanstveno uzdignuti hram, dičan ne samo po sjaju obreda, nego također i po gorostasnoj statui, kipu četvero­ glavog boga Svantevida, koji se tu nalazio. Uz hram je podignut visoki drveni toranj, sa koj ega se vijala posvećena zastava zvana »stanica«, koja se nosila pred vojskom kod ratnih podviga. Spoljašnost hrama i tornja bila j e ukrašena vrlo primitivnim slikarijama vrlo živih boja, koj e su predstavljale različne likove i neke bojovne scene. Sam hram okruživala je dvostruka ograda ; izvanjska je zidana i po­ krivena crvenim krovom, a unutarnja je bila pregrađena zastorima raza­ petim na četiri stupa. Unutrašnjost hrama razdijeljena je u dva pro­ stora: predvorje i svetište. U polumračnom svetištu stajao je golemi, iz drveta umjetnički izrezbareni kip boga Svantevida, u veličini dvaput većoj od ljudskog tijela, predstavljen sa četiri glave i četiri lica. Dvije glave su gledale naprijed, a dvije unazad; kako kod prednjih, tako i kod zadnjih, po jedna je glava bila okrenuta desno, druga lijevo. Imao j e prirezanu šiljastu bradicu, a kosa rezana kako j e t o bio tada običaj kod Rujanaca. U desnoj je ruci držao iz raznih skupocj enih metala umjetno izrađen »r o g o b i l j a• koj eg je glavni svećenik hrama svake godine pri obredu ispunjao vinom ili medicom. da bi mogao uz napitke proreći žetvu slijedeće godine. Lijeva ruka naslanjala se sa strane J ednim pregibom i držala streljač­ ki luk, o pojasu mu je visio mač neobičnog izgleda i dužine, a prekrasne izrade korica i drška sa spoljašnjim sjajem od srebra, bili su simboli rat­ ničkog obilježja božanstva. Košulja mu je sezala do golijeni. Ruke i noge su bile iz odabranog drveta i tako umjetno u zglobu uglavljene da se jedva opažalo gdje se sastavlj aj u. Vidjelo se da se noge dotiču zemlje ali se nije razabiralo, na čemu u zemlji stoie. Nedaleko od kipa vidio si uzde i sedlo Svantevidovog konja bijelca i još drugih nekih stvari i znakova koji su pripadali božanstvu. Prilaz božanstvu bio je dozvoljen samo vrhunskom svećeniku i nitko drugi nije smio ugledati blagost osmJeha arkunskog četveroglavog božanstva. Svantevida. 118

Rekonstruirano arkunsko svetište 1 • n

O životu slavenskih plemena na otoku RuJani zna se, da su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, a bili su i vješti pomorci. Kroz duga sto­ ljeća napučili su čitav otok Rujanu i od početka su bili naklonjeni što­ vanju različitih idola, fantastičnih oblika. Ovi kipovi neobičnog izgleda predstavlJali su »petoglavog« boga Porevita, onda Poremuta sa »5 lica« i Rugievita sa »7 lica< . Takovo božanstvo Rugievit sa sedam lica bilo je izrađeno iz hrastovog drveta, a nalazilo se u mjestu Korijenci, današnjem Garz-u u j užnom dijelu otoka Rujane; to je zapisao kroničar Sakso Gramatik. Ipak Rujanci su najviše obožavali Sunce smatrajući ga izvorom svakog dobra na zemlji i predočili si Sunce za svoje glavno božanstvo i nazvali ga imenom Svantevid i Svantevit tj. Svetovid i Svevid. Izra­ dili su kip boga Svantevida u ljudskom obličju sa č e t i r i g l a v e, u znak da bog Sunca vlada na sve četiri strane svijeta.

Kult Sunca kod slavenskih RuJana b10 Je inkarniran u bogu Svante­ vidu, i znamenja nj egova bila su rog obilj a, što je simbolički značilo rodnost i plodnost kod zemljoradnje, a kako su Rujanci bili hrabri rat­ nici i pomorci, strijelni luk i mač predstavljali su obilježja bojovna. Tako je štovanj e Sunca oličeno u bogu Svantevidu kao zaštitniku ratara i sto­ čara, i kao pomagaču kod ratnih pothvata, a time je Svantevid kod Ru­ j ana postao bog rata. 120

U bojovnim pohodima na kopnu i na moru, predvođeni svojim knezovi­ ma, Rujanci su svojim junaštvom štitili svetište arkunsko i čitav otok Rujanu od neprijateljske najezde. A kad bi se vraćali s bojišta kao po­ bjednici, donosili bi sobom bogat plijen, koj i bi predali hramu u pohra­ nu. Trećina opreme i plijena osvojenog od neprijatelja, pripadala j e hra­ mu. Rujani su prinosili arkunskom božanstvu i tri stotine konja i toliko konjanika koji su u bojevnim podvizima nastupali. Od donešenog plijena

po vrhovnom svećeniku izabrane su raznovrsne dragocjenosti i ukras1 za riznicu hrama, i stavljale se u kovčege, u kojima su se pored količine novca nalazile i skupocjene tkanine, često već gnjile od starosti. Tu se viđalo i mnogo drugih vrij ednih poklona sakupljenih ili donešenih od pojedinaca, koji su se zavjetovali tražeći milost.

I tog boga, koji je bw predmet pažnje cijele Sklavinij e, tj . svih sla­ venskih zemalj a, posjećivali su i poklone donosili i strani velikaši i kra­ ljevi, pa i kršćanski, kao npr. danski kralj Sven koji je Svantevidu da­ rovao skupocjeni vrč. Arkunski bog Svantevid posjedovao je na više mje­ sta otoka Rujana j oš i druge svoj e hramove i manja svetišta, kojima su upravljali svećenici nižeg reda.

Kultu Svantevida pripadao je j oš i jedan bijelac konj - žrec, koj i j e bio smješten u posebnoj zgradi uz hram. Bio je grijeh iščupati m u dlaku iz grive ili repa. Njega na.pasati i zajahati smio je samo vrhovni svećenik, da ne bi božanski parip, kad bi ga češće upotrebljavali izgubio na vri­ jednosti. Na ovom konju voj uje po mnijenju Rujanaca bog Svantevid, kad udari na neprijatelja svojih svetinja. A to su mislili zato, što su ga, premda je u staji stajao, ujutru vidjeli oznojena i blatom poprskana, kao da je prevalio dugi put. Proricala se isto tako budućnost pomoću tog konja. Kad b1 RuJanci odlučili ratovati protiv neke zemlje svećenici bi postavili pred hramom koplja u tri reda; u svakom bi se redu zabola koplja i spojila poprijeko, pritom rt bi se okrenuo u zemlju, a redovi su velikim razmakom rastav­ ljeni bili. Prije polaska u boj vrhovni svećenik nakon ubredne molitve Izvede iz predvorja konja žreca zauzdana, i provede ga preko tri reda unakrst postavljenih kopalja. Svećenik je pogađao prema hodu konja žreca kakav će biti ishod rata. Ako bi konj ulazio u te redove prije desnom nogom, to se imalo smatrati kao dobar predznak za uspjeh u ratu, a ako konj makar samo j ednom stupi prvi lijevom nogom, napuštao bi se predviđeni ratni pothvat Tko bi se htio prihvatiti kakva bilo važna posla, ili krenuti na plo­ vidbu morem, i taj bi po prvom susretu s bijelcem gatao o svom naumu [ samo ako bi znaci bili povoljni, rado bi išao na naumljeni put, a ako bi bili znaci zloslutni, okrenuo bi se i vratio kući.

Arkunski hram Svantevida građen je u obliku četvorine četiri pot­ pornja po srijedi. Slaveni su imali posebnu sklonost za takve građevine, ako se uzme u obzir, kakav su lik imali idoli u njihovim hramovima. U svome naj unutarnjem dijelu, koj i je bio odijeljen zastorima, ovi su hramovi imali statue čovječjeg lika natprirodne veličine od drveta i s više glava. �

122

OBREDNE SVE Č ANOSTI na Arkunskom svetištu u čast boga SVAN­ TEVIDA, vršene su po starodrevnom ceremonijalu. Svake godine jedan­ put, kad se ljetina pobrala, slavio se god pred hramom Svantevida u Arkunu gdje se sakupio silan narod s cijeloga otoka Ruj ane i drugih slavenskih zemalja, svakoga roda i dobi, da u ime božanskoga zaštitnika prisustvuje ovom slavlj u i kultnom obredu, kao i zatim priređenoj sjajnoj gozbi, i da doprinese svoje žrtve i bogate zavjetne darove na žrtvenik svetišta arkunskoga. Svećenik je njihov, za razliku ostalih Ruj anaca hosio dugu bradu i kosu, i dan uoči svetkovine, prije nego bi vršio obrednu službu, veoma pomno je metlom pomeo svetište, kamo je samo on imao pravo unići, a pazio bi, da nebi u hramu disao, kad god bi htio uhvatiti zraka i dahnuti, svaki put bi potekao na vrata, da ljudski dah ne bi dodirnuo boga, kako se nebi nazočnost božj a oskvrnula dodirom smrtničkoga daha

Slijedećeg dana, kad je okupljeni narod čekao, pred hramom, vrhovni svećenik je uzimao pehar statue u ruke, pažljivo ispitao da vidi da li je ma i najmanje od tečnosti koja j e nasuta u pehar - iščezlo i u tom slu­ čaju proricao bi da se sačuva ovogodišnja žetva za buduće vrijeme. Ako naprotiv nije manjkalo u peharu ništa, proricao je obilnu žetvu. Na toj osnovi odlučivao je ili slobodniju potrošnju ili veću štednju zaliha. Zatim bi izlio staro vino kao žrtvu u podnožju statue Svantevida, a prazan pehar bi punio novim vinom i ukazavši počast idolu - kao da mu nazdravlja, poklonio bi se kipu i u običajnoj molitvi čas za se. čao 1 ') ')

za domovinu obraćao mu se za prosperrtet Svantevidova hrama, a onda i u cijeloj zemlji za svoje sugrađane molio je povećanje njihovog imetka i nove pobjede. Svršivši molitvu primakao bi pehar ustima, te ga vanredno brzo na dušak iskapio. - Napunivši ga ponovo vinom stavljao bi pehar u desnu ruku kipa Svantevidova. Kao žrtveni dar bogu Svantevidu prinosio se također i neobično velik kolač medenjak, veličine čovjeka. Svantevidov veliki svećenik ga j e stavljao između sebe i naroda i pitao d a li s u g a Rujanci vidjeli iza ko­ lača. Kad su to neki potvrdili, izražavao j e želju, da ga oni do godine ne vide. Svećenik time nije molio drugo, nego buduću žetvu mnogo obilniju . Taj veliki kolač nazivali su »Česnica«, a imao je predskazivati rodnost godine. Napokon je svećenik prisutnom narodu tumačio, kao da je sve dobro dolazilo po zagovoru njihovoga zaštitnika boga Svantevida i preporučivši da mu oni i dalje ostanu vj erni i da pomno prate obrede i svečanosti i da mu redovno prinose žrtve i darove, obećavao je narodu rujanskom pobjede na zemlji i na moru, kao nagradu najsigurniju za nji­ hovu brigu i revnost

Poslije završetka obrednih službi slijedila je velika narodna veselica Prisutne mase rujanskog naroda i ostalih gosti iz susjednih i daljnih sla­ venskih zemalja proveli su ostatak dana u pjesmi i veselju časteći se raskošnim gozbama, koristeći preobilno, posvećena jela i pića od žrtve­ nih darova prinešenih božanstvu. - Takav je bio običaj da se jelo i pilo do neumjerenosti i da je bio grijeh trijeza:w. ostati. Ipak l pored toga hram je sjajno prolazio, jer je svako muško i žensko godišnje darivalo arkunskom bogu za službu prilične svote novca i srebra, a dobrovoljno su nudili i obradivih zemljišta za korištenje u čast arkunskog idola. 124

Iz zapisa starih ljetopisaca Gramatikusa i Helmolda nije moguće stvo­ riti j asnu predodžbu o izgradnji slavenskih hramova. Isto tako niti po­ slij e otkrića temelja i škrtih ostataka od građe na kojima je podignut arkunski hram, nij e se moglo dobiti vjernu sliku hrama. i

Jedino se zna pouzdano da je hram Svantevida bio građen od drveta, da je obuhvaćao četverokutnu pooršinu od 20 ( 20 m.

POLOŽAJ ARKUNSKOG SVETISTA

Na slijedecoj strani prikazani su primjeri građevina u stilu starih brvnara, po kojima je rađen crtež rekonstrukcije hrama.

SVANTEVID IZVORNA IZVJEŠĆA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOČ:ANSTVA

SWANTEWIT bio je osobito štovano božanstvo starih SLavena sa hra­ mom i proročištem na otoku Rujani. Vijesti o njemu zahvaljujemo HeL­ moldovoj »CHRONICA SLAVORUM« i Saksonovoj » HISTORIA DA­ NICA«; po tome j e Svantevit bio štovan u v elebnom hramu, njegov je kip bio prekoljudske v eličine, četveroglav, njegovi atributi su sjajan mač, strijela i luk. i rog za piće, a osobito svet bio mu je bijeli konj.

(Obavijest po >>BROCKHAUS LEXIKON-u« izdanja Leipzig - 1886.)

SWANTEWIT (slavenski Svetovit, Svatovit), četveroglavo b ožanstvu, nekad od slavenskog stanovništva na otoku Rujani štovano. U novije doba otkriveni su temelji nekadašnjeg slavnog hrama u Arkoni po istra­ živanjima njemačkog arheologa Schuchardt-a. U ovom izdanju Brock­ haus Leksikona, na strani 31 5 objavljen je i Likovni prikaz četveroglavog boga Svantevida. Taj crtež potječe iz god. 1703, a učinjen je po slikaru Arnkielu, na osnovu još starijeg modela (slike ili kipa) po svoj prilici nordijskog porijekla.

(Prikaz prenešen iz >>BROCKHAUS 1928.)

LEXIKON-a«

izdanja

Leipzig

SVANTOVIT (Svetovit, Sutvid) u staroJ slavenskoJ m�tolog�ji, bog svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede. Prema nekim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki v itez«, njegovim zrenjem nastali su drugi bogovi. Spominju ga stari pisci (Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Sakso Gramatik). Najveće Svantevitovo svetište nalazilo se na sjever­ nom rtu otoka Rujane, (Riigen) Arkoni; onamo su dolazili iz svih slaven­ skih krajeva na v eliku jesenju svečanost, kad su se prinosile žrtve i gatalo se o rodnosti slijedeće godine. Hram je bio bogato ukrašen, a Svantevidov drveni kip gorostasnih razmjera sa dva poprsja imao je četiri glav e.

(OPĆA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA 1 962.)

· Zagreb

Po predaji Polapskih Slavena bio je glavni bog Svantevid ili Svetovid, tj. bog svjetlosti i svježeg uzduha.

(Dr Ante Messner-Sporšić: >>LJUDI I PRIRODA« - Zagreb 1938.) 1 ?7

POST SCRIPTUM. U Općoj Enciklopediji Leksikografskog zavoda (svezak 7, str, 243) stoji: č esto je iznošeno mišljenje da se u našim (osobito primorskim) kraje­ vima drevni kult Svantevita, pod utjecajem kršćanstva preobrazio u štovanje »SV. Vidatrojstava« l božan­ stava s tri glave, kao npr. kod starih Hindusa trojstvo Višnu-šiva­ -Brahma. Sve je to m oglo utjecati na zamisao o stvaranJU troglavog božanstva u Slavena. 1nn

Sa žetvenih svečanosti u Končanici

Daruvaru

Najveća .:;vetkovina boga TRIGLAVA bila je "zetvena svečanost«, a održavala se pod kraj žetve u svim područjima slavenskih zemalja, koJ e su štovale ovo božanstvo, kako u Pomeranij i, tako sve do Lužice, pa i u samoj Češkoj. Većinom su žetvene svečanosti održavane pod veririm nebom i bile su to prave veselice uz obrede, s palenjem vatri, pjesmom i igrom. Sačuvan je opi>ljudi koji Lastovska pjesma spominje majku, koj a plače za sinom ga osuđuju«. » crnim mrazomVukovi«

? 'Hl

TISU ĆLJETNI KULT IZVORNA IZVJEŠCA - DOKUMENTACIJE-SV.TEDOCANSTVA

KURENT OVANJE je ostatak prastarog običaja koJt se u nekim krajevi· ma zadržao sve do naših dana. Uz osnovne mitološke mitove - protjeri­ vanje zime i zazivanje proljeća - tu se nalazi lunaromitološke elemente prastarih pastirsko-nomadskih kultura, o čemu svjedoči i stara poslovira: •> Što više kurenta u polju. to će repa biti deblja«.

(Dr Jakob Kelemina i Ivan Grafenauer : SLOVENSKI NARODNI OBI­ ČAJI« - Ljublj ana 1 950.)

Kada bi u fantaztJt naših davnih predaka impresivni kurenti otjerali božicu zime Moranu, trebalo je opet čarati, da polja dobro rode. Za to nisu više trebali strašni likovi, već samo simbolički orači u narodnim no­ šnjama, koji bi, » OTući po dvorištima« osiguravali seljacima dobru žetvu i obilan urod.

(Legenda o kurent1ma u tj edniku » GLOBUS« - Zagreb 1960.)

Maribor, 20. II. 1966. Danas je u Ptuju završeno veliko trodnevno tra­ dicionalno kurentovanje na kome je učestv ovala više od 2000 maski. Jučer i danas Ptuj je posjetilo oko 50.000 posjetiLaca iz zemlje i inozemstva. Pored naše televizije, ove v elike etnografske i folklorne priredbe u Ptuju snimale su i francuska i austrijska televizija.

(Reportaža »VEČERNJI LIST« 22. II. 1966. - Zagreb.)

KURENT O VANJE na televiziji Studia LJUBLJANA. lako smo dosad vidjeli već nekoliko filmova o kurentovanju u Ptuju, ovaj novi TV film »Kurentovanje« bio je zaista osobit doživljaj. Autori Ranfl i Nemac uspjeli su sugerirati d r e v n o s t i p a g a n s k u prošlost ovih maski i, snima­ jući njihovu igru pred masom građana i u pejsažu, označili su neke osnov­ ne karakteristike kurenata čije čudesne fizionomije nastaju u spretnim rukama Ptujskih seljaka.

(TV komentar u dnevniku »VJESNIK« 5. II

1967. - Zagreb.)

POKLAD NA OTOKU LASTOVU Na našoj jadranskoj obali, po otocima i kopnu, a i dublje u unutrašnjosti poznate su svečane pokladne priredbe u kojima glavnu ulogu igra SLAM­ NATA LUTKA, koja predstavlja odraslog čovjeka. Zovu je Karneval, Fašnik, Masopust, Krnje, a na otoku Lastovu POKLAD. Uz lastovsku pokladnu lutku su povezani neki stari običaji i vjerovanja uz pjesme, muziku i ples.

(Institut za narodnu umjetnost: »GODISNJAK NARODNA UMJET­ Zagreb 1962.) NOST« -

Stajerci imaju također svoga »Zelenoga Juna« - - - . Slovenački >>Zeleni Juri Misterij Zmajgrada«. Imati će ogroman posjet. (»8-Uhr Abendblatt«, Berlin)

Film Franje Ledića »Mistenj Zmajgrada« potpuno je udovoljio svim očekivanjima i publika ga je veoma povoljno primila. (FILM TRIBlJNE«. Berlin)

F r a n j o L e d i ć je svoj sjajni monumentalni film MISTERIJ ZMAJGRADA« zaodjeo mistikom i prepleo ga burmm senzacionalnim događajima, i ovom uspjelom filmu ne može se poreći n a j ž i v l j P z a n i m a n j e. (»DER FILMBOTE