Mitologija Od Egipta Do

Mitologija 08.05.2005., nedjelja Kako su bili odgajani i podizani u praiskonskim vodama Nuna Shu i Tefnut su se jednom izgubili, pa je Atum poslao svoje oko (božica Utjaet ili Buto) da ih potraži. Kad ih je božica Utjaet vratila Atumu on je od sreće zaplakao, pa je iz suza njegovih nastalo čovječanstvo, odnosno prvi ljudi.

07.05.2005., subota Prepoznati Veliki paut Heliopola – božansku eneadu ili Veliki paut bogova koji su u Anuu U početku vlada kaos, bezživotna praiskonska vodena masa koja se naziva Nun. Odjednom, izgovorivši ime svoje pojavi se iz te praiskonske vodene mase Atum. No, Atum nema kamo stati jer je sve okolo njega vodena masa, pa on stvara praiskonski brijeg (otok). Upravo je na tom otoku, po kasnijim tvrdnjama svećenika podignut Atumov hram u Heliopolu. Kako je sam, Bog ne može stvarati život u seksualnom smislu, može ili "ispljunuti" sljedeći naraštaj ili onanirati. Tako vodeći ljubav sa samim sobom, Bog stvara sljedeći narastaj božanstava koja su sada i muškog i ženskog spola. Božanstva su se zatim seksualno spajala, a to njihovo seksualno spajanje je stvorilo Svijet. Svijet je nastavio postojati zahvaljujući stalnoj interakciji muškog i ženskog načela. Drevni su Egipćani vjerovali da noću, kad Sunce zalazi, ono oplođuje vlastitu majku, to jest - Nebo. Bas kao što je i stvoritelj Amun progutao vlastito sjeme i "ispljunuo" prvu božansku djecu. Tako i Sunce ulazi u Nebo, svoju majku, kroz njezina usta. Zatim prolazi kroz njezino tijelo i ponovno se rađa u zoru. Samo je sebi otac i izvor vlastite snage. No, kasnije je izgleda drevnim Egipćanima zasmetala biseksualnost njihovog drevnog božanstva, pa se u kasnijim zapisima pojavljuje Atumova pratilja Iusaset (Neb Hetep). Athumanunh je ovdje opet malo zbunjen načinom na koji su to riješili drevni Egipćani jer oni spominju Atumovu sjenu koja mu je poslužila kao žena, pa onda, Atumovu ruku koju nazivaju "Božja ruka" i na kraju njihov opis nastanka boga Shua počinje zapisom – t m m iu sa, ili u prijevodu Atum učini sebi zadovoljstvo. Ako se ipak vratimo na mit o stvaranju gdje Atum stvara cijeli Svijet onanirajući rukom, postaje nam jasna uloga njegove žene. U drevnom je Egiptu riječ ruka ženskog roda. Izgleda da je drevnim Egipćanima zato bilo vrlo lako odvojiti je od Atuma i identificirati je kao drugo božanstvo - kao božicu. Činjenica da je ona smatrana božjom rukom govori nam da je njezina glavna zadaća bila stalno poticati Boga na stalno obnavljanje čina stvaranja kako bi jednom uređeni Svijet nastavio postojati i kako kaos ne bi ponovno nadvladao božanski red.

06.05.2005., petak

Prepoznati Ozirisa – boga vladara zemlje mrtvih Oziris, bog gospodar podzemnog svijeta bio je visok, lijep i stasit muškarac, tamnoput i crnokos. Utemeljitelj je svih drevnih egipatskih zakona, a i učitelj je prvih ljudi u načinu obrade zemlje, kako bi oni priskrbili sebi hranu toliko potrebito za preživljavanje i sam život. Naučio je Oziris drevne Egipćane i štovanju bogova, te svim drugim oblicima koji karakteriziraju civilizirani način života. Njegove sljedbenike u zagrobnom je životu očekivalo plodno imanje i brojna stada stoke, obilje hrane i pila, vječita ljubav i slatke čari seksualnog života. Oziris je istodobno bio i bog stvaranja i plodne zemlje. Najlakše je u slikovnim zapisima prepoznati ozirisa po zelenoj boji kože koja označava njegovu plodnost i stvaranja života i toliko potrebite hrane za održavanje istog. No, ako je boja nestala treba obratiti pozornost na krunu koju nosi Oziris na glavi. To je tip bijele krune na kojoj se jasno vide dva pera istine Maat. Tijekom suda pokojniku upravo Oziris nadzire tijek čitave svečanosti, iako u prosudbi pravednosti srca pokojnika glavnu riječ ima božanski pisar Tot. Dakle dva pera istine predstavljaju dvije pravde (dvostruka Maat) kozmičku (Nebesku) i pojedinačnu (Zemaljsku). Istodobno božica mat predstavlja pravdu i istinu, pa se po njezinim osobinama istine i pravde sudska dvorana i naziva dvoranom dvije pravde ili dvoranom dvostruke Maat.  godinama akumulirani zapisi i prikupljanje građe o mitologijama jednom je moralo eksplodirati, razigrani dječak Athumanunh vidjevši blog poželi to znanje kroz igru pisanja podijeliti s drugima i to je to, Athumanunh luta prastarim legendama i drevnim mitologijama, divi im se i uživa u njima, a kad se sa svojih lutanja vrati napiše i podijeli nešto sa svima koje to mežebitno interesira... (Athumanunh 07.05.2005. 23:39)

05.05.2005., četvrtak Prepoznati Anuket – božicu poplave Nila Božica Anuket treće je božanstvo iz trijade Abua, božica rođena iz uzajamne veze boga Khnuma i božice Satet. Temeljna uloga božice Anuket bila je poplava rijeke Nil koja je cijelom drevnom Egiptu donosila hranu i novi život. Božica Anuket lako se raspoznaje po svojoj karakterističnoj kruni napravljenoj od vodenog bilja koje je raslo i još uvijek raste na obalama rijeke Nil.

02.05.2005., ponedjeljak Prepoznati Satet – božicu zaštitnicu granice Božica Satet, družica boga Khnuma, majka božice Anuket, pripada Velikoj trijadi Abua, a temeljna joj je uloga zaštita egipatsko – nubijske granice. Prepoznaje se po karakterističnoj bijeloj kruni na kojoj su rogovi.

 rogovi koje životinje? liči na neku antilopu... (nemiri 06.05.2005. 01:15)  dvije vrste rogova rabili su drevni egipćani tijekom svojih slikovnih prikaza bogova i božica, pa tako bogovi vrlo često nose pored svojih kruna rogove ovna ili bika, a božice koje se prikazuju kao božice majke u egipatskim kozmogonijama sve imaju rogove svete krave - hraniteljice prvih ljudi i bogova ... Athumanunh će Ti nemiri pokloniti još jednu virtualnu ružu @->--- (Athumanunh 06.05.2005. 22:57)

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija. Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore. Legenda - priča o neobičnom događaju Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano. Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ... Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee aarrmm! Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju. Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora... Prepoznati Veliku trijadu Abua (Elefantine) Prepoznati boga Khnuma – boga stvoritelja prvog čovjeka Drevni bog Khnum, nebeski kreator, bog stvoritelj čovjeka, slavljen je od najstarijeg arhajskog doba drevnih Egipćana u drevnom kultnom središtu imena Abu (Elefantina). Simbol ovog drevnog egipatskog božanstva je ovan, pa je tako i sam bog Khnum najčešće slikovno prikazan kao čovjek s glavom ovna na kojoj se vidi bijela kruna Gornjeg Egipta. Najvjerojatnije je ime boga Khnuma izvedeno od drevnog egipatskog korijena riječi kh n m koji se vidi u hijeroglifskim zapisima. Drevne riječi kh n m mogu se prevoditi kao nešto što označava spajanje, ujedinjenje ili pak možda izgradnja nekoga ili nečega. Iz nekoliko drevnih zapisa lijepo se vidi da je bog Khnum napravio prve ljude, ali i bogove na svom grnčarskom postolju, vitlu. Njegove osobine u Donjem Egiptu preuzeo je nebeski kreator ili bog stvoritelj Ptah. Khnum ne samo da je stvorio čovjeka već ga je nadograđivao i održavao u životu, pa tako predstavlja iskonsku kreativnu (stvaralačku) silu i moć. Najznačajnija kultna središta boga Khnuma nalazila su se u gradovima Abuu (Elefantina), Sunnu (Asuan), te Senmutuu (Bigga) gdje je i počinjala granica s drevnom Nubijom. U gradu Hennesuu (Herakleonpol) postojalo je kultno središte lokalnog boga Herishefa koji je imao iste oblike i atribute kao i Khnum. Drugi oblik Khnuma je Banebded kojeg drevni Egipćani nazivaju – ovnom krepkim mužjakom i svetim falusom, a taj sveti ovan opet predstavlja u cijelom drevnom Egiptu prihvaćeno božanstvo plodnosti i svoje uloge dijeli podjednako sa svetim bikom Aserhapom (Apisom).

29.04.2005., petak Drevna božanstva Chemennuna – božanski preci egipatskih bogova Drevni egipatski grad Chemennu (Hermopol Veliki) čije ime na drevnom egipatskom označava brojku osam bez svake je sumnje drevno egipatsko kultno središte u kojem se spominju božanski preci svih drevnih egipatskih bogova. Osam drevnih egipatskih bogova Chemennunha nikada nisu stekli 'popularnost' 'Velikog pauta bogova koji su u Annuu' (kozmogonija drevnog egipatskog grada Iunua ili Heliopola). No, Athumanunh je nakon dužeg istraživanja i prikupljanja zapisa ipak zaključio da su božanstva iz Chemennuna ipak odigrala značajnu 'rolu' u razvoju drevne egipatske mitologije. Tako je Athumanunh podijelio osam drevnih predaka egipatskih bogova u četiri skupine s po dva božanstva (muško + žensko): Nun i Nunet, Hehu i Hehut, Keku i Kekuet i Gerh i Gerhet. Sada nešto o njihovim božanskim osobinama. Nun i Nunet pradavni su božanski par koji predstavljaju praiskonsku vodenu masu iz koje će nastati Svijet drevnih Egipćana. Tako Nun simbolizira vodu i Nebo, a njegova družica Nunet simbolizira beskrajnu provaliju (ponor, bezdan). Drugi par Heh i Hehut najvjerojatnije imaju neku vezu s drevnom egipatskom riječi heh koja označava neki beskrajan, beskonačan broj. Dakle to je božanski par koji označava vječnost ili slobodno ih poistovjetimo s kasnijim grčkim 'eonom'. Trećem drevnom božanskom paru Keku i Kekuet lakše se odrede osobine pošto je Athumanunh zamjetio da se uvijek na svim zapisima uz njihova imena nalazi slikovna hijeroglifska oznaka za noć, pa ih tako slobodno

možemo zvati božanstvima tame, tmine možda. No, drevni nam zapisi jasno poručuju 'onaj koji diže svjetlost' i 'ona koja diže noć'. Jednom prilikom Athumanunh je došao i u posjed drevnog zapisa u kojem su ova dva božanstva poistovjećena s još starijim božanstvima Ka i Kait, a koje su drevni Egipćani nazivali 'djed svih bogova' i baka božanskog pauta'. (Kamo ti to odluta Athumanunh? Ideš jako jako daleko u prošlost od koje ni prašina nije ostala, odmah da si se vratio!) E, sada onaj četvrti par dobro je namučio Athumanunha. Teško im je odrediti božanske osobine jer se oni u opet davno načinjenim zapisima potpuno miješaju s još starijim božanstvima poput Nii i Enit, Nenuu i Nenuuit, pa čak i Amun i Ament. No, riječ gerh na drevnom egipatskom označava tamu, tminu, dakle opet noć i opet božanstva tame. Zanimljivo je što ovi drevni božanski preci egipatskih božanstava imaju svoje božanske družice, pratilje za razliku od kasnijih bogova poput Amuna, Raa koji doduše u početku imaju družice Ament i Ratet, ali one su kasnije potpuno nestale. Dakle u početku žena kod drevnih Egipćana zauzima značajnu ulogu i mjesto, pa tako i bogovi moraju imati božice, a kasnije opadanjem uloge žene u drevnom egipatskom društvu družice glavnim bogovima ne trebaju, ali drevni se Egipćani izgleda ipak nisu mogli do kraja odreći uloga žena, pa im kasnije opet dodjeljuju i značajnije uloge u mitologiji.

Heh i Hehuet to su žabe. Kad je bio mali dječak Athumanunh ih je lovio iza kuće u bezbrojnim barama, a danas niti više ima bara, niti žaba...

Keku i Kekuet

Gerh i Gerhet

postoji Anubis s glavom šakala i Ofios s glavom psa u egipatskoj mitologiji, a udrugim mitologijama postoji mitološko biće vukodlak, kod Asteka Xolotl, u sibirskim mitologijama često se spominje prvi pas Hasky, kod prerijskih plemena Indijanaca bog stvoritelj kojot ... Budi pozdravljena i dobra (Athumanunh 02.05.2005. 22:40)

28.04.2005., četvrtak

Prepoznati Uatjet – božicu Sjevera Božica Uatjet (Uađet) slavljena je u obličju kobre, a kultno joj je središte smješteno u gradu Per Uatjet usred delte Nila. Njezin hram koji se naziva Pe Tep bio je vrlo star i vrlo značajan. Drevni će ga Grci kasnije preimenovati u Buto, a kasnije i cijeli grad nazivaju Buto. Ponekad se na slikovnim prikazima božica Uatjet prikazuje i u obličju žene s krunom Sjevera, a u ruci drži žezlo koje je omotala kobra. Ponekad je božica Uatjet prikazivana i kao kobra s krilima koja ima krunu Sjevera na glavi. Titularni naziv ove božice je božica Neba i zadaća joj je uništiti protivnike i neprijatelje koji prijete pokojniku u zagrobnom životu.

27.04.2005., srijeda Prepoznati Neit – božicu Zapada Neit je božica čiji je kult vrlo star i predstavlja kreativnu snagu Neba, Zemlje i Amenteta (zagrobnog života ili života nakon smrti). Kad bi joj se obraćali u molitvama izgovarali bi umjesto imena njezinog – sve što je bilo, što je i što će biti. Njezin karakteristični simbol su dvije prekrižene strelice koje drži u ruci kada na glavi ima krunu Sjevera, pa je vrlo vjerojatno da je u najranijem dobu bila personifikacija za rat ili lovačke pothvate. Drugi karakteristični znak joj je predmet iz tkalačkog pribora na koji se namatala vunena nit.

25.04.2005., ponedjeljak

Legenda o Alandiji --- Tamo negdje daleko na toplim morima južnim, tamo negdje gdje noći nisu bile tako tamne, tamo gdje su se jutra zlatom zlatila, tamo negdje gdje su topla mora oplakivala predivne pješčane plaže zemlje s tisuću otoka. U toj predivnoj zemlji toplih noći, koju su Okolni narodi nazivali Dyadonha, ili zemlja princeze toplih mora, iza šumi palmi prostirala se Zabranjena dolina. U toj Zabranjenoj dolini stoji zabranjeni grad, grad prekrasnih Čarobnih vrtova, grad tisuću piramida. U tim piramidama tisuću hramova, u tim hramovima tisuću je prekrasnih djevojaka, ali samo je jedna od njih princeza, princeza Toplih južnih mora. Dyadonskhe tople noći tog su jutra postale još toplije i svjetlije. Nikada se u toj toploj zemlji nije podigao tako topli vjetar, koji je bio neobičan za to doba i za tu zemlju, kao tog jutra Nezamislivog doba nakon što je Atlantida zauvijek potonula, a Slavni su gradovi nestali u strašnim ratovima koje su izazvale Hladne vatre. Sunce je polako zalazilo i tonulo u krošnje zelenih palmi, pa su sjene počele biti sve duže sve dok se nije spustila još jedna topla i svijetla dyadonskha noć. Ptice u krošnjama zelenih palmi odjednom su se smirile, valovi su sve tiše oplakivali pješčane obale zemlje toplih mora dok se napokon i oni nisu smirili. Toplo more postalo je veliko ogledalo u kojem se ocrtavala svijetlost milijuna Zvijezdi. Noć je prosula svu svoju tamu koju je osvijetlila svjetlost Zvijezdi koje su tiho i negdje daleko treperile. Još jednom razlila se beskrajna noć nad šumama prekrasnih zelenih palmi, a posljednja svjetla trnula su polako. Onda opet, tko zna otkuda podigne se vjetar topao, čudan i neobičan za to doba noći. Odjednom, ali samo na trenutak, nekoliko krošnji palmi oživi, pijesak na obali se pokrene i iz palminih krošnji i pijeska izrone tajnovite prilike. Tajnovite prilike kretale su se neobično brzo i lako, izmjene nekoliko tajnovitih znakova rukom, a onda ponovno nestanu, jednostavno se stope s palminim krošnjama i pijeskom na plaži. Tada se pojavi najljepša među najljepšima djevojkama iz grada Tisuću piramida i svojim gracioznim hodom, kojim ni tragove u pijesku ostavljala nije, sigurno se uputi prema pješčanoj plaži. Negdje na polovici presretne je snažna prilika koja izroni iz šume palmi, te je snažno, ali dovoljno nježno, prigrli i povuče u mrak šume palmi. Nakon prigušenog vriska, djevojka se osmjehne, te tiho prekori napadača izgovarajući ljutito njegovo ime – Andraghone! Onda se nježno osmjehne i nježnije položi svoje meke dlanove na njegovo lice: 'Dobro mi došao svake noći prije zore, Andraghone!' Andraghon je još nježnije obujmi oko struka i lakoćom je podigne, pa je spusti, nježno je poljubi u obraze i tiho je pozdravi: 'Pozdravljam Te Plamina leptirice. Tog se trenutka stane buditi prekrasno jutro nad plavim toplim morima, a svijetlost novoga dana postane sve jača. Onaj koji spava ispod pijeska – Andraghon i Ona koja ni tragove ne ostavlja u pijesku – Palmina leptirica zagrljeni nestanu s prvim kapljicama jutarnje rose. Nakon ovoga susreta Najboljeg i Najljepše, iznad otoka pojavila se prekrasna duga koju su tog jutra vidjeli svi Okolni narodi i svima je bilo jasno. Mitske su vile Charysmhe strahovale da će najljepšu Leptiricu oteti Hladne vatre, ali mudri i stari narod Sychytha uporno ih je tješio da će se pojaviti Najbolji među najboljima, a pratit će ga legendarni ratnici koji su vilama Charysmahma već jednom nesebično ponudili svoju pomoć na bojnom polju Herofahlha. Ove se noći upravo to i dogodilo. On je sa svojim Ledenim ratnicima, samo zbog najljepše Leptirice, stigao na Topla mora koja nikada prije nisu zapamtila toliko strašnih i opasnih ratnih brodova koji su bili krcati Ledenim ratnicima koji su došli u Zabranjenu dolinu prateći Onoga koji je dugo spavao ispod pijeska i zbog kojeg su bili spremni boriti se i izginuti svi redom, jer – Velika je bila Njegova snaga i moć koju su mu davno prije poklonili Bogovi sa Zvijezda, davno prije samog Osvita tog Strašnog i Nezamislivog doba kada se ponovno nad gradove, koji su se prostirali pod plavim plaštevima Zvijezda, nadvilo jednom već pobijeđeno zlo. ---

24.04.2005., nedjelja

Legenda o Alandiji --- Tih davnih dana, na samom rubu Svijeta, na mjestu koje je zauvijek

okovao led i snažno ga pritisnuo snijeg. Na predivnim plavim morima koja oplakuju tajnovite obale daleke zemlje, zemlje gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora. Polako, ali sigurno, gasio se dan. Sjene su postale sve duže, a topli je vjetar odnekud donio blagi miris i tihi šum krošnji srebrenog bora. U trenutku kad je noć nesebično rasula svu svoju tamu i otvorila sva svoja vrata tajnih odaja, odjednom i istodobno, zapalilo se na desetke vatri. Oko tih tajnovitih vatri sjedili su, ogrnuti u plave ogrtače, na toplim kožama, ratnici koji se još sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova koji su se poput prstena prostirali Zemljom ispod plavog plašta kojeg su načičkale Zvijezde. Bili su to davno zaboravljeni ratnici koji su od Osvita vremena grozničavo nešto ili nekoga tražili. Sada su mirno sjedili oko vatri koje su zapalili u krug. Šutke su promatrali nemirnu igru plamenih jezika, ali pozorno osluškujući šumove plave noći koja ih je zaogrnula poput njihovih toplih ogrtača. Kiše su opetovano počele padati, ali kišu koja je padala oni nisu primjećivali. Vjetar je počeo puhati sve jače plamteći i stenjući probijajući se kroz krošnje srebrenih borova. Znali su da će uskoro početi Doba snjegova koji su se osjećali svuda okolo u zraku, a s dolaskom prvih snjegova oni će aktivirati Zimski bedem koji će još jednom zaštititi njihov tajnoviti grad Asgrad. Nikada nikome od Okolnih naroda nije bilo jasno zašto su ti tajnoviti i najbolji ratnici, koje je ikada vrijeme zapamtilo, podigli i snažno utvrdili bedemima i bastionima visoke kule s kojih su oni čuvali svoj Ledeni grad, grad Asgrad. Nikada tu ne bi mogla stići niti jedna od poznatih vojski toga doba, ali ipak, oni su se tu danima i noćima smrzavali u punoj bojnoj opremi. Teško oklopljeni i naoružani, spremni na borbu u svako doba i riješeni da izginu svi redom, a tako daleko na samom rubu poznatog Svijeta. Bilo je više nego jasno da su oni našli ono što su tražili i da znaju tajnu Tangatanunh koju su nazvali imenom svojim. Na proplanku tajnovite šume Mynechyz pojavili su se konjanici. Bili su to najljepši konjanici koji su ikada jezdili ovim divljim i tajnovitim prostranstvima, bile su to Dyadonkhe, Palmine leptirice nazivali su ih svi Okolni narodi i jednostavno se otimali za njihovu naklonost i pozornost, a one pak su jednom godišnje uvijek napuštale svoja topla mora i predivne šume palmi koje su rasle na pješčanim obalama njihove tople zemlje. Dugo je trebalo Okolnim narodima da to shvate, ali nitko od Okolnih naroda nikada nije ni otišao tako daleko kao što su te predivne djevojke s toplih mora odlazile prateći najljepšu među njima. 'Pogledaj princezo, to je tajnoviti Ledeni grad. Pogledaj nekakva ga čudna svijetlost obasjava, kao da grad spava u krilu Njegovom. Poslušaj taj zvuk vjetra princezo, osjećaš li miris kiša koje dolaze?' Princeza nije stigla odgovoriti jer se odjednom podigao neobičan vjetar, prohladan i opasan za tanka i nježna djevojačka srca koja su preplašeno treperila. Sa svih strana, potpuno okruživši Dyadonkhe, pojavili su se tajnoviti ratnici. Bili su to strašni Čuvari Zimskog bedema, Ledeni ratnici, nazivali su ih Okolni narodi. Jedini ratnici koji su se hrabro suprotstavili Hladnim vatrama i njihovim vatrenim srcima u sam Osvit vremena na bojnim poljima Herofahla. U nekoj zagonetnoj i misterioznoj tišini koja je vrištala nad prostranstvima Sylenca, u tišini koja je odisala mističnom snagom koju nije zapamtilo to Nezamislivo doba od potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova, u tišini prožetoj dostojanstvom i hrabrošću, istodobno svi redom, Čuvari Zimskog bedema prislone svoje stisnute desne šake na lijevu stranu grudiju u visinu srca. Bio je to davno prije zaboravljen pozdrav Vitezova vjetra, bio je to pozdrav koji ih je naučio On, a u ovo doba noći On je već spavao ogrnut svojim plavim ogrtačem skriven iza zastora ove plave noći. 'Dobro nam došla u ovo doba noći zaštitnice naša, predivna je ljepota tvoja koju smo opazili. Reci nam što možemo učiniti za Tebe?' Bilo je to pitanje koje je najstariji među njima uputio princezi s toplih mora. 'Noćas kad nas Zvijezde opkole i pokažu naše tragove je bih Mu rado poklonila san i dodirnula Ga svojim dlanovima.' Najstariji među njima s odobravanjem klimne glavom i progovori 'Slijedi ritam svoga srca koje će Ti pokazati put, a na kraju tog puta je On! Vitezovi vjetra žele Ti sklonu noć i spokojno jutro, a kad noćas probudiš našu tajnu, jutro nad Alandijom će osvanuti u predivnim bojama i mirisima koji će se vidjeti u kapljicama jutarnje rose.' --- 20:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #  :) (nemiri 24.04.2005. 22:18)  Sve priče koje su se nekada davno pričale uz vatre i koje nam Ti, Authumanunh, sada prenisiš su tako lijepe. Mnogo ljepše od ovih današnjih priča koje gledamo na TV ili slušamo na radiju. (jacab 25.04.2005. 08:55)  da, da tako i Athumanunh zapali vatru na svom brdu gdje plaču ptice, pripremi sebi nešto na roštilju, okrijepi se dobrom kapljicom koja je znoj rada ruku njegovih i sjedne pod plavi plašt koji načičkaju zvijezde i uživa u svojim lutanjima kroz davno prije zaboravljene priče i osjeća ljetnje i tople mirise

daleko od svih problema i stresova koji ga izudaraju tijekom napornog radno tjedna, pa kad se vrati sa lutanja svojih napiše nešto i Vama, pa ako Vam se to još i dopada onda mu je toplo oko srca. Sve Vas lijepo pozdravlja (Athumanunh 25.04.2005. 20:22)

23.04.2005., subota Prepoznati Nekhebet - božicu Juga Simbol božice Nekhebet je lešinar. Njezin kult razvijen je od najranijeg doba i opće je prihvaćen u cijelom Gornjem Egiptu. Nekhebet je personifikacija za beskraj koji je stvorio prvobitnu svijetlost i vrlo je često nazivaju majkom majki ili onom koja postoji od samog početka. Na reljefnim prikazima uvijek je uz svoju sestru Utjaet božicom sjevera. Vrlo je često Nekhebet zamjenjivana s božicom Izidom, pa je potrebito dobro pogledati i zapis hijeroglifa koji stoje uz prikaz ove božice koja na glavi nosi simbol lešinara koji je i jedan od simbola božice Izide. - 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.04.2005., petak Prepoznati božicu Neftidu Simbol koji nosi na glavi božica Neftida, sestra Izidina i njezina čista suprotnost, ali do kraja odana sestri svojoj, kombinacija je dva simbola. To su simbol žrtvene posude neb i oznaka za kuću ili palaču. Kako neb simbolizira gospodara, a nalazi se u kombinaciji s oznakom za kuću onda iz toga proistječe da je Neftida – gospodarica kuće na Nebu, ili na nekom od drevnih vladarevih dvora, ili možda gospodarica u vladajućoj porodici. Kakve su njezine prvobitne osobine nije moguće spoznati, ali u kasnijim dobima sigurno je da ona predstavlja suprotnost svoje sestre Izide koja simbolizira rođenje rast i razvoj. Tako Neftida simbolizira smrt iz koje se treba uzdići novi život. - 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.04.2005., četvrtak Prepoznati božicu Izidu Tri su temeljna simbola koji se mogu zamijetiti na glavi božice Izide, a to su ist, mut i uap. Simbol ist simbolizira božicu Izidu na prijestolju, simbol mut (lešinar) simbolizira božicu Izidu kada ona nosi atribute božice majke mladog Horusa, a treći simbol uap koji je zapravo kombinacija rogova u kojima se nalazi sunčev disk simbolizira božicu Izidu kada ona poprima atribute božice Majke. - 21:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #  to je tako kad su imali mnoge uloge; božice, majke, žene, sestre, vladarice..... (josephine3 22.04.2005. 17:01)  da josephine3, baš to mnoštvo i obilje bogova i božica koji vrlo često mijenjaju svoje obličja i imena, pojavljujući se na trenutak u ljudskom obličju, da bi se na drugom mjestu i zapisu pojavili u životinjskom, ili možda obličju biljke, a ponekad i u vrlo složenom obličju koje je kombinacija svih prije pobrojanih obličja, vrlo lako mogu dovesti do zabune ili zamjene identiteta ako to obličje nije popraćeno tekstnim zapisom (hijerogligfima). Budi pozdravljena i nek' Ti je noć sklona! (Athumanunh 22.04.2005.

22:55)

19.04.2005., utorak Rimska mitologija Romul i Rem Numitora, kralja Albe Longe, prognao je njegov nasilni brat Amulije zdušno se potrudivši da iza Numitora ne ostane nasljednik. Tako je Amulije primorao, Numitorovu jedinu kćer Reju Silviju da do kraja ostane djevica vestalinka i pokorno služi u hramu Veste – božice domaćeg ognjišta. No, opet se u ljudsku zlobu umiješaju bogovi. Ovaj puta to je rimski bog rata – Mars. On zavede smrtnicu Reju Silviju koja u odnosu s njim rodi dva sina blizanca. Kad je Amulije saznao što se zbilo, on dade pogubiti Reju Silviju, a braću blizance baci u rijeku Tiber. Rijeka je dječake izbacila na obalu gdje ih pronalazi vučica koja ih je dojila svojim mlijekom sve dok ih nije pronašao pastir Faustul, koji je dječake prihvatio kao vlastite sinove. Kad su dječaci odrasli, pastir Faustal ispričao im je istinu o njihovom ocu i o sudbini koja je zadesila njihovu majku. Romul i Rem ubili su Amulija i na prijestolje postavili svog djeda starog Numitora, a oni odluče na obali rijeke Tiber sagraditi grad. Kako postanu svjesni da samo jedan od njih može vladati, oni odluče potražiti znak bogova koji bi im pomogli u pitanju tok će od njih biti vladar grada. Braća se tako popnu na visoku goru ne bi li vidjeli znakove bogova. Rem ugleda šest orlova strvinara, a Romul ih vidje dvanaest, pa zaključi da su bogovi na njegovoj strani. Romul odluči položiti kamen temeljac za temelje grada, pa uzore brazdu kako bi označio mjesto gdje će graditi zidine grada. Rem mu se pak stane rugati, preskačući preko brazde, da će ovako preskakati i neprijatelji zidine Romulovog grada. Romula to razgnjevi, te on zada smrtni udarac bratu svome. Kad je sagradio grad, Romul se suoči s novim problemom. U gradu nije bilo građana, pa on odluči proglasiti svoj grad za sigurno utočište svih prebjega. Grad se ubrzo napučio raznim odmetnicima i ljudima izvan zakona koje je Romul spremno prihvatio za svoje sugrađane, ali opet se pojavio problem. Kakav je to grad u kojem nema žena? Opet Romul stane razmišljati, pa odluči organizirati sportske igre na koje pozove svoje susjede Sabinjane. Dok su se Sabinjani zabavljali u igrama, Romul i njegovi ljudi izvrše otmicu Sabinjanki. Ovo strašno uvrijedi Sabinjane, pa izbije otvoreni sukob, koji se pretvori u rat između Sabinjana i Rimljana. Rat su zaustavile same Sabinjanke koje su preklinjale svoje očeve, braću i muževe da ne ginu uzaludno, već će one same dragovoljno izabrati muževe podjednako među Sabinjanima i Rimljanima. No, Romul nije dugo uživao u svom zemaljskom vladanju nad gradom svojim. Pošto je ishodovao dozvolu od boga Jupitera, Mars, otac Romulov, spusti se u svojim bojnim kolima na zemlju i odveze Romula sina svojeg na Nebo. Romulovo tijelo živoga smrtnoga čovjeka raspline se u magličasto isparenje koje je bilo jasan znak da je Romul postao bog. Tako je sada s Neba Romul mogao promatrati uspon i pad velikog i vječnog grada Rima kojeg je sam utemeljio. - 21:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #  postoje li slične legende o nastanku gradova? (nemiri 21.04.2005. 22:03)  legendi o mitološkim utemeljenjima gradova ima svugdje i kod svih, ali da li su slične nastanku Rima, to nisam istraživao, ali kad bi se netko ozbiljno time pozabavio sigurno bi našao neke dodirne točke, baš kao što sve mitologije Svijeta pričaju o počecima i završecima, o stvaranju i razaranju, životu i smrti, tako nešto zajedničko najvjerojatnije imaju i legende o utemeljenjima gradova. Lijepi pozdrav, nemiri! (Athumanunh 22.04.2005. 22:48)  verovatno, samo nisam čula neku sličnu "Vučici", hvala (nemiri 23.04.2005. 00:01)

17.04.2005., nedjelja

Egipatska mitologija Set – veličanstveni ratnik, noćni lovac, bog zla Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kosmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada, mada je priznat i poznat širom Egipta. U tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje. No, kasnije, poklonici Horusa – Ura sebe smatraju zaslužnim za ujedinjenje Egipta, pa Set mora dobiti negativnu ulogu. Taj tijek događaja kasnije je prenesen i u mitologiju koja nesporazume i sukobe drevnih vladara (faraona) opisuje kao sukobe između bogova. Završetkom arhajskog doba i početkom starog kraljevstva jača kult Raa, a poklonici Seta potisnuti su natrag na jug, bez obzira što su odigrali značajnu ulogu tijekom stvaranja i postavljanja prvih dinastija vladara ujedinjenog Egipta. Malo po malo Horus postaje jedini simbol vladara (faraona) ujedinjenog Egipta. Upravo ovdje nastaje spor o pravo na prijestolje, ali je teško prepoznati da li se radi o Horusu – Uru ili Horusu mlađem (sinu Izidinom). Kasnije je taj drevni spor lakše raspoznati i doista se radi o sporu Horusa mlađeg i Seta. No, tijekom prve dinastije Horus – Ur i Set nazivani su nebui (što označava dva vladara, dva faraona). Tako je tijekom krunidbe faraona na mnogim zapisima (reljefima) zapisano (zabilježeno) kako dva boga (Horus – Ur i Set) polažu zajednički krunu na glavu faraona. Što jasno govori da su kao takvi prikazivani kao ujedinitelji Egipta i tim činom oni simbolično povezuju Gornji i Donji Egipat. U jednom opisu gdje je opisana borba Hurusa – Ura i Seta može se pronaći slijedeće: tijekom žestoke borbe Horus – Ur kastrirao je Seta, ali mu je Set izbio jedno oko. (Athumanunhu se sve više čini da ta kastracija Seta, zapravo simbolizira istrebljenje ili zatiranje loze faraona s juga (Gornji Egipat). Opet stariji oblici mitova u drevnoj egipatskoj mitologiji govore da je Ra jako teško odlučio između Seta i Horusa – Ura, pa Set mu je bio sin, ali i veliki ratnik koji je uspješno vodio bitke sa Ra - ovim protivnicima. Napokon, pretjerano hvalisanje i svađa sa svima koštalo je Seta mjesta u Sunčevoj barki od 'milijun godina'. Ovakav postupak Raa jasno ocrtava da u drevnom Egiptu nema nezamjenljivih, pa makar to bili i bogovi veličanstveni ratnici kao što je bio Set. Ozirijanski mitovi jasno govore da je Set ubio svog brata Ozirisa, ali teško je dokučiti zašto je to on uradio. Prema jednom zapisu Set to čini jer je Geb svu vlast predao Ozirisu, ali po drugoj to je nešto drugačije opisano. Geb je najprije Donji Egipat povjerio Ozirisu, a Gornji Egipat Setu, ali kako se Set pokazao kao loš vladar Geb mu oduzima titulu i cijeli Egipat povjerava samo Ozirisu. No, iz oba zapisa jasno je vidljivo da je Set ubojica i uzurpator, a kamo je nestala njegova hrabrost i poštenje velikog ratnika s pramca Sunčeve barke od milijun godina, Athumanunh nije mogao nigdje pronaći. Izgubivši počasno mjesto u Sunčevoj barci od milijun godina, Set gubi i status kraljevskog boga, postepeno gubi svoje uporište i u Gornjem Egiptu, pa odjednom postaje strašni i zli bog pustinje i stranaca koji iz nje dolaze. Odatle mu i onaj nezahvalan status zaštitnika divljih Hiksa, dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta. No, još jednom Set je tijekom 19. dinastije, u doba faraona Setia I. Ponovno zauzeo mjesto značajnog kraljevskog boga. Kasnije Set opet gubi status, a njegovi prikazi na reljefima prepravljeni su u boga Tota. Najveću degradaciju Set je doživio u doba 26. dinastije kada je Set personifikacija svih zala i praktički je izjednačen s Apofisom (zakleti i iskonski neprijatelj boga Ra koji ga iz zasjede vreba svakog jutra, a baš protiv Apofisa Set se borio hrabro i veličanstveno u doba kada je bio u Sunčevoj barci od milijun godina). Kasnije Set dolazi u sukob i s Horusom – p – khartom, mlađim Horusom, sinom Izidinom i nećakom svojim. U tim bitkama Set je opet snažan i hrabar ratnik, ali ratnik zla, noćni lovac koji vreba svoju sestru Izidu i zagorčava joj život nakon smrti (ubojstva) njezinog supruga boga Ozirisa. No, ni ovdje Set nema sreće, jer velika je većina bogova iz Sunčane barke od milijun godina na strani malog Horusa i samo je pitanje vremena kada će doživjeti još jedan poraz. - 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.04.2005., subota

Kraljice Egipta Nefertiti Puno ime ove lijepe žene drevnog Egipta je Neferti – iti – nefer neferu – Iten, što bi po drevnom egipatskom dijalektu moglo značiti (Atonova najljepša ili Lijepa je Atonova ljepota, a neki to prevode i kao Dolazi lijepa žena Atonova). Ipak, Athumanunh je više voli jednostavno zvati Nefertiti. Nefertiti je žena faraona Aknatona (Amenofis IV. Aknaton) i kraljica Egipta. Nefretiti, vjerojatno nije bila kraljevskog podrijetla, ali je imala nevjerojatnu moć kao faraonova omiljena žena. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Ova prelijepa kraljica živjela je u vrlo teškom dobu prevrata u drevnom Egiptu, gdje u to doba vlada i opća kriza. Nefertiti je povremeno vladala Egiptom. Rodila je faraonu tri kćeri i pomajka je faraona Tutankhamona. Njezino ime, zajedno s Aknatonovim, izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Athumanunhu se sve više čini da ovaj faraon lijepog lica i malo zaobljenih bokova, Semenkare, nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti. Njezina grobnica pronađena je u blizini grobnice faraona Tutankhamona koji je Egiptom vladao u 14. stoljeću pr. K. Među mnoge indicije koje ukazuju na identitet lijepe kraljice, čije je lice unakaženo udarcima u lice nakon smrti, spadaju i labuđi vrat kojim se kraljica isticala, dvije naušnice koje je nosila u svakom uhu, obrijana glava, nakit te karakteristični ukras na glavi. Nefertiti je bila jedna od dvije egipatske kraljice za koje se sa sigurnošću zna da su nosile dvije naušnice u svakom uhu. - 21:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #  evo josephine3, Athumanh je ponovno ispisao o Nefertiti ono što zna, a lijevo na slikici ispisao sam Ti i puno ime Nefertiti drevnim hijeroglifima. Lijepi pozdrav (Athumanunh 16.04.2005. 21:53)  hvala ti! da ne misliš da te demantiram, ali pročitala sam; i čula iz nekoliko izvora da je Nefertiti rodila šest kćeri; tako između ostalog kaže i J. Fletcher (egiptologinja koja je otkrila Nefertitinu mumiju) na onom DVD-u od Discoverya. Iako se na svim slikovnim zapisima pojavljuju samo tri! Kaj misliš o tome? (josephine3 18.04.2005. 14:38)  upravo tako josephine3, na svim slikovnim prikazima i u svim zapisima vidi se, (onim malo što ih je ostalo neoštećenih i pronađenih), Nefertiti s tri kćeri, kako je faraonu uvijek bio nužan muški potomak, a Nefertiti ga nije rodila, on traži drugu ženu, ali Nefertiti nije izgubila svoje mjesto 'omiljene faraonove žene' ostajem kod tvrdnje da je rodila samo tri kćeri, a čini mi se da na DVD-u ima još nekih malih 'greškica', ali opet Te upozoravam da je jako teško pratiti izvore koji nam nude podatke iz života drevnih Egipćana (jednom davno prije pomješani su i Horus ur i Horus p khart, dakle ujak i nećak, pa zašto onda ne bi izvori napravili i grešku kod broja djece koje je rodila Nefertiti), Ti samo ispravi Athumanunha ako se on zanese i napravi grešku, neće se on naljutiti. Budi mi dobra i lijepi pozdrav (Athumanunh 18.04.2005. 21:16)

15.04.2005., petak

Dolina Nasce i na kraju D 13. Pas 14. Vrač 15. Trokut 16. Kit 17. Trapezoid 21. Trapezoid 24. Majmun

14.04.2005., četvrtak

Dolina Nasce onda dio C 3. Mladunče kondora 9. Ruke

13.04.2005., srijeda

Dolina Nasce onda dio slike B 10. 11. 12. 18. 19. 20. 22. 23.

Spirala Pauk Cvijet Zvijezda Pelikan Ptica Paun Trapezoid

12.04.2005., utorak Dolina Nasce Tajnovita i misteriozna Nasca dolina Kad Athumanunh složi sliku tajnovite doline Nasca (A, B, C, D) saznat ćete što je to zapisano, a vidi se iz velikih visina. 1. Kit ubojica (Orca) 2. Krila kondora 4. Ptica 5. Životinja 6. Spirala 7. Gušter 8. Drvo

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.04.2005., ponedjeljak

Grčka mitologija Kadmo – utemeljitelj grada Tebe Kadmo, brat Europe, jako je volio i naprosto obožavao svoju sestru (a tko ne bi volio sestru svoju), a kad ju je Zeus ugrabio, Kadmo se hrabro uputi u potragu za sestrom svojom. Mnoge je mjesece Kadmo uporno tragao i lutao okolnim zemljama, ali nikako da uđe u trag svojoj sestri. Odluči on tako posjetiti proročište u Delfima i tamo zatražiti pomoć i savjet samog boga Apolona. Na upit što mu valja činiti, bog Apolon, kroz svoje proročice umiri Kadma odgovorom: 'Tvoja je sestra na sigurnom i nemoj je više tražiti. Tvoja je sudbina zapisana negdje drugdje. Kad izađeš odavde, ugledat ćeš kravu. Slijedi je! Na mjestu gdje ona iscrpljena stane da otpočine ti utemelji veliki grad!' Kad je napustio Delfe, Kadmo doista ugleda kravu koju stade pratiti sa skupinom svojih ljudi. Tako je Kadmo s ljudima svojim dugo pratio kravu, a onda krava odjednom iscrpljena stane i klone na tlo. Baš onako kako je bog Apolon kroz proročište i obećao. Kadmo zapovjedi ljudima svojim da na tom mjestu prinesu žrtvu božici Ateni, a ljudi odmah krenu da zahvate malo vode s bistrog izvora koji je bio nedaleko. Kad su ljudi počeli zahvaćati vodu izvora, odjednom se pojavi divovska zmija koja proždere sve ljude Kadmove. Kadmo, veliki junak, bez straha napadne strašnu zmiju i ubije je velikim kamenom, a kad je žrtvovao kravu božici Ateni, pravedna i mudra ljepokosa božica Atena pojavi se iznenada i u znak zahvalnosti za naklonost i žrtvu obeća Kadmu: 'Izgubio si sve svoje ljude, ali ja ti obećavam da ćeš imati najvjernije ljude i najhrabrije ratnike koji su ikada zemljom koračali. Uzmi zube zmije i zasij ih u polju!' Kadmo posluša božicu, pa kad sve načini kako je ona tražila, iz zemlje stanu nicati odrasli ljudi, redom vrsni i hrabri ratnici u punoj bojnoj opremi. No, ti ratnici pokažu neprijateljstvo spram Kadma i bijahu riješeni da ga napadnu. Još jednom božica Atena posavjetuje Kadma: 'Baci među njih kamen!' Kadmo to brzo učini, a ratnici se međusobno zavade i posvađaju oko toga kojeg je od njih Kadmo ciljao. Razvije se strašna bitka među ratnicima 'zmijske sjetve', pa kad se oni međusobno pobijaju, te ih ostane svega pet, Kadmo opet po savjetu božice stane miriti ratnike. Ratnici u znak zahvalnosti Kadma izaberu za vođu i po njegovom nalogu utemelje slavni grad Tebu 8to je grčka Teba, nikako je ne zamijeniti i pomiješati s egipatskom Tebom – Uaset Luxor). Kadmo i njih petorica bili su zapravo prvi spartoi – na drevnom grčkom jeziku to bi značilo – sijati. Bijahu oni zapravo praoci legendarnih junaka i ratnika Spartanaca koji onako hrabro izginuše do posljednjeg, njih tristotinjak, pod vodstvom svog legendarnog kralja Leonide u Termopilskom klancu, gdje zauvijek osta' zapisana u stijeni njihova hrabra i časna poruka: - Putniče, obavijesti Spartu da smo svih tri stotine izginuli ovdje pokoravajući se zakonima voljene domovine. – Bijahu to legendarni junaci kojima će se Athumanunh i ovom prilikom, nakon toliko minulih stoljeća, pokloniti u tišini noći, nad poljima gdje zauvijek žive hrabri i časni ratnici… - 21:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #  klanjam se (navrnuta uška 14.04.2005. 10:47)  može i grčka odlično!! mada preferiram egipatsku. znam da sam dosadna ali bi lijepo molila meni za dušu napiši sve što znaš o NEFERTITI!! Unaprijed mnooogo zahvalna! (josephine3 14.04.2005. 16:36)  josephine3, nešto sam već napisao negdje tijekom samog početka ovdje, ali evo, za Tebe ću proširiti i nešto još dodati, ako Te Nefertiti toliko zanima imaš DVD Jutarnjeg lista nedavno sam to vidio po kioscima, a radio ga je Dicovery channel i sinkronizirano je na hrvatski... (Athumanunh 14.04.2005. 20:26)  hvala, hvala počaščena sam. Što se tiče DVD-a, imam ga, sjedila sam kraj kioska dok nije došao i znam ga napamet! Pozdrav (josephine3 15.04.2005. 09:30)

10.04.2005., nedjelja

Grčka mitologija Egej i Tezej Došlo je vrijeme da grad Atena plati kralju Minosu danak i po treći put, ali ovaj puta u sve se umiješao mladić imenom Tezej, posinak kralja Egeja, a pravi mu je otac bio Posejdon, bog mora. Tezej se zavjetovao da će ili ubiti Minotaura, ili postati njegova žrtva, a kako se Tezej već prije istaknuo svojom hrabrošću i odlučnošću Egej ga nije mogao odvratiti od njegova nauma. Na rastanku Egej reče Tezeju, kralj Egej silno je volio svog posinka kao vlastitog sina, da sa sobom ponese i bijelo jedro, pa ako uspije u svom naumu neka crno jedro zamjeni za bijelo, a on će tako izdaleka znati da je uspio i ostao živ. Kada je Tezej došao pred kralja Minosa, ovome još nije bilo dosta njegovog nepromišljenog hvalisanja, pa uputi pogrdni upit Tezeju: 'Za mene će moj otac Zeus sigurno potvrditi da sam njegov sin, a hoće li to za tebe učiniti Posejdon?' Tezej prihvati izazov i skoči u more, te zaroni u plave dubine. Odmah ga okruži jato dupina koje ga sigurno odvede na morsko dno, gdje ga dočeka osobno morska božica Amfitrita koja ga obdari zlatnim prstenom i krunom optočeno draguljima i biserima. Tezej se potom uz pratnju dupina sigurno vrati na površinu i pokaže hvalisavom Minosu da je doista sin Posejdonov. Nakon toga Tezej se obrati Minosu: ' Čuj me Minose, ja sam došao osloboditi nesretnog Minotaura iz njegova nakazna tijela u koje ga sputa pakost bogova i nerazboritost ljudi. Ako si samo malo čovjek, dopustit ćeš mi da uđem u labirint i golim rukama ubijem Minotaura. Ako uspijem u naumu svom, grad Atena više ti ništa neće dugovati, a ako ne uspijem nek' postanem plijen Minotaurov.' Kralj Minos odmah se složio s time. U Tezeja se na prvi pogled odmah zagledala i zaljubila Minosova kćer Arijadna, pa je prišla Tezeju i ponudila mu pomoć. Naime, Dedal je povjerio tajnu labirinta Arijadni i njezinoj majci Pasifaji. Arijadna je dala Tezeju klupko vune i poduči ga: 'Pusti neka se klupko kotrlja samo ispred tebe, a ti slijedi nit i doći ćeš do prljave jazbine moga polubrata Minotaura. Tamo pođi noću kada on spava i zadavi ga na spavanju. Potom namotaj klupko i vrati se natrag do izlaza. Tezej je tako i učinio. Rukama je zadavio usnulog Minotaura, slomivši mu kralježnicu. Arijadna je čekala Tezeja na izlazu, pa su zajedno otplovili prije nego je Minos postao svjestan događaja. No, Tezej uz svu svoju hrabrost ipak nije posjedovao onu posljednju koja krasi najveće junake. On nije bio iskren prema Arijadni i dok je ona njemu pomagala iz čiste ljubavi, on nju nije ni najmanje volio, već je oko bacio na njezinu mlađu sestru Fedru kojom će se kasnije i oženiti. Kad su pristali na obali Nikosa, Arijadna iscrpljena od putovanja odmah je zaspala, a Tezej je tu ostavi i otplovi. No, božica misli Mnemosina sažali se nad Arijadnom, pa Tezeja počnu pritiskati teške misli i grižnja savjest. U svemu tome on zaboravi skinuti žalobno crno jedro svoje lađe i zamijeniti ga pobjedonosnim bijelim jedrom. Kad je kralj Egej ugledao crna jedra, a kako je on voli Tezeja više od svog života, bacio se sa stijena u more i skončao svoj život. Time je na Tezejevo junaštvo pala ljaga izdaje, a radost je zamijenila žalost. More u kojem je dobri kralj Egej skončao svoj život, mi i danas nazivamo Egejsko more. O hrabrosti i junačkim djelima Tezeja Athumanunh Vam napiše drugi put.

09.04.2005., subota

Grčka mitologija Pasifaja i bijeli bik Kad je Minos zatražio od bogova poklon iz morskih je valova izronio krasni i snažan bik. Snaga i ljepota životinje dojmila je kralja Minosa, pa on nije imao srce tu lijepu životinju žrtvovati. Za žrtvu je odredio najsnažnijeg bika iz svoga stada. No, bogove to nije zadovoljilo, a ni odobrovoljilo. Zbog uvrede koju im je nanio bogovi su Minosu priredili strašnu osvetu. Božica Afrodita, božica ljubavi, probudi u Pasifaji, ženi Minosovoj, požudu i ljubav spram bika kojeg su Minosu poklonili bogovi. Pasifaja je bila užasnuta, ali nikako se nije mogla oduprijeti Afroditinoj moći. U to doba na dvoru kralja Minosa živio je i radio veliki mitski izumitelj Dedal. Očajna Pasifaja zatražila je pomoć od Dedala povjerivši mu svoju užasnu želju i potrebu. Dedal potajno načini šuplju drvenu kravu u koju bi se Pasifaja zavukla i tako skrivena provodila vrijeme sa svojim ljubavnikom. No, bogovi su bili još okrutniji, pa navedu sirotu Pasifaju da s bikom stupi u odnos. Iz tog odnosa s bikom Pasifaja rodi mitsko čudovište – pola čovjek pola bik. Bio je to strašni Minotaur. Očajan Minos zatražio je od proročišta savjet što mu je činiti. Proročice ga poduče kako da 'sramotu' sakrije lukavstvom. Tako je sada Minos od Dedala zatražio da mu izgradi labirint – zamršen splet zavojitih hodnika, neočekivanih okretišta i slijepih prolaza, iz kojih ni jedan čovjek nikada ne bi mogao pronaći izlaz. U središte labirinta Minos je smjestio Minotaura, a hranio ga je mladićima i djevojkama koje mu je morao slati grad Atena zato što je kralj Atene Egej skrivio smrt Minosova najstarija sina. Atena je dvaput platila strašan danak, a onda po treći put pojavio se mladić koji je dragovoljno pristao da bude žrtva Minotaura. Ime mu je bilo Tezej, a kako je on završio napišem neki drugi put. - 21:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #  odličan blog, fakat.... (kad je bal nek se i princ 09.04.2005. 21:42)  jedva cekam... pozdrav! (gottthica 10.04.2005. 19:29)  gottthica, Athumanunh Ti želi laku noć, a koja zna biti predivna u ovo doba kada opetovano padaju kiše :) (Athumanunh 10.04.2005. 22:35)

08.04.2005., petak

Grčka mitologija Europa i Zeus Europa, kćer feničkog kralja Agenora i sestra Kadmova, zapela je za oko Velikog Zeusa koji je među smrtnim ženama imao mnogobrojne ljubavnice, a osvajao ih je preobražavajući se u raznolika bića, pa čak i u stvari. Dakle, Zeus je Europu opazio kada je šetala uz obalu mora. Tako se Zeus pretvori u snježnobijelog bika i približi se Europi koja je iznenađena ljepotom i krotkošću snažne životinje stala kititi njegove rogove vijencima cvijeća. Na nagovor boga Zeusa, kojem Europa kao smrtnica nije mogla odoljeti, ona se uz skupljenu svu hrabrost popela biku na leđa, te mu dopustila da je odnese prema moru. Kad se našao u morskim valovima Zeus je preplivao more, te je izašao na obale Krete. Na tom otoku Zeus je obljubio Europu, ali ovaj puta preobličen u velikog orla. Iz te veze Europa rodi tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. No, Zeus ubrzo izgubi interes za Europu, pa se ona kasnije udala za kralja Krete Astreja. Dobri kralj Astrej odgajao je Europine sinove kao da su njegovi, a kad je umro prijestolje je ostavio najstarijem Minosu. Minos je za ženu opet uzeo ljupku Pasifaju. Ponosan i opijen slavom Minos se beskrajno hvalio, pa je jednom prilikom obećao da će njegove želje ispuniti čak i bogovi. Tako je od bogova zatražio da mu poklone najljepšeg bika, a on će onda njima u čast žrtvovati tog bika, no ljudska taština nema granica, pa je tu granicu prešao i sam Minos, a kako su mu se bogovi osvetili napišem sutra.  nemiri, kad su im bogovi već jednom udahnuli život, valjda su nastojali ljude podučiti dobrome i željeli im priskakati u pomoć, ali i bogovi su spoznali da i sami mogu biti okrutni i pakosni. Cijena mudrosti i za bogove i za ljude ponekad je vrlo visoka. Najbolje bi bilo da su se ljudski 'besmrtni stvoritelji' povukli na svoja Nebeska staništa i tamo uživali, ali ljudska

zlodjela ponekad su nemjerljiva, pa su valjda i bogove, 'uvijekpravedne', znala naljutiti, te oni odluče, s vremena na vrijeme, razoriti i uništiti što stvoriše sebi na sliku i spomen. (Athumanunh 11.04.2005. 21:23)  nisko su pali ti grčki bogovi, međ ljude :) (nemiri 11.04.2005. 21:53)

05.04.2005., utorak

Grčka mitologija Kefal – sin boga Hermesa i njegove ljubavnice Herse kćerke Kekropove (prvi kralj Atene)

(grč. Kephalos, lat. Cephalus) Kefala je mitologija zapamtila kao smrtnika koji je bio 'lijep kao bog', a još je ljepša bila njegova družica i supruga Prokrida, kćerka Erehteja (treći kralj Atene). Kefal je silno volio i naprosto obožavao svoju suprugu, a pored nje volio je još samo lov. Nije želio vlast, nije čeznuo za drugim ženama. Kefal je bi obdaren mnogim ovozemaljskim dobrima i živio je bezbrižno i sretno. Možda bi tako živio do svog skončanja, ali onda se jednog jutra u njega ludo zaljubi božica praskozorja, opet će Athumanunh kazati, prekrasna Eos. Sluđena ljubavlju otela je nesretnog Kefala i odnijela ga na sam rub Svijeta, gdje ga je željela imati samo za sebe. No, unatoč njezinoj silnoj želji, neodoljivim čarima zavođenja i beskrajnim obećanjima, Kefal je ostajao vjeran samo svojoj Prokridi i svakog bi dana ponavljao istu zamolbu Eos da ga vrati njegovoj kući. Na kraju je uporna Eos popustila i uslišala molbu Kefala. No, ipak mu je uspjela usaditi 'crv sumnje', pa ga je nagovorila da se Prokridi vrati u tuđem liku što će mu ona urediti, a kako bi se uvjerio da li mu je Prokrida ostala doista vjerna. Kefal je pristao i vratio se Prokridi u liku nepoznatog muškarca. U početku sve se odvijalo onako kako je Kefal želio i zamišljao. Prokrida je odbijala sva njegova udvaranja i ponude i stalno opetovala da je ona vjerna svojem suprugu. Kefal ju je pokušao uvjeriti da je on već odavno mrtav, ali Prokrida je i dalje ostajala neumoljiva. Stalno je ponavljala da će Kefalu ostati vjerna i nakon njegove smrti, a onda je Kefal odlučio provesti zadnju provjeru, pa je pred Prokridu položio mnogo skupocjenog nakita, odjeće i svega što žene uvijek trebaju, a da bi bile lijepe. (Athumanunh zadržava svoje pravo na drukčije mišljenje, pa tvrdi da su sve žene lijepe po svojoj prirodi, ali kad se još i uljepšaju s tim 'potrebitim' stvarima, onda mu ostaje da samo prizna da su tada još ljepše.) No, dobro, ali nije dobro izašlo. Naime, Prokrida je pokleknula i pristala na sve pod uvjetom da dobije te 'stvarčice' od kojih bi trebala postati još ljepša. U trenutku Prokridinog kolebanja Eos je vratila Kefalu njegov lik. Iako joj Kefal nije zamjerio, Prokrida je ponižena i posramljena pobjegla od njega i sakrila se u šumi. Kefal je pošao da je potraži, a nakon kraće potrage našao je Prokridu u društvu božice Artemide koja mu je odmah vratila voljenu ženu. Prokrida je Kefalu poklonila koplje koje je dobila na dar od same božice Artemide, a to je bilo čarobno koplje koje nije nikada promašivalo. Ipak sreća nije pratila njihov brak. Neki pastir sada je usadio 'crv sumnje' u Prokridu, pa joj je ispričao kako je čuo da Kefal u šumi doziva neku Nefelu. Niti pastir, a niti Prokrida nisu poznavali mitologiju, pa naravno nisu ni znali da je Nefela božica oblaka. Dakako, Kefal je dozivao Nefelu svaki put kada je želio da mu ona oblacima napravi sjenu nad suncem kako bi se mogao odmoriti u hladu. Prokrida je tako jednom potajno pratila Kefala u lov skrivajući se u grmlju, pa je u trenutku kada je Kefal zazvao Nefelu glasno zajecala. Iskusan i brz lovac Kefal pomislio je da se u grmlju skriva lovina, pa je hitro hitnuo svoje koplje. Rana je bila smrtonosna, a Kefal je bio nemoćan. No, kako nije mogao ublažiti fizičku bol Prokride, pokušao joj je ublažiti barem onu duševnu. Kefal je objasnio Prokridi svoj davni dogovor s Nefalom kojim mu je ona uvijek slala oblake koji bi zaklonili vrele sunčeve zrake kad bi mu bio potreban odmor od napornog lova. Nakon toga Prokrida je umrla u naručju Kefala sa smiješkom na usnama. Kefal nije nikada sebi oprostio što je ubio voljenu ženu, pa je zauvijek napustio svoj rodni kraj za koji su ga vezale tužne uspomene. U gradu Tebi pomogao je stanovnicima ubiti divlju teumašku lisicu kojoj su Tebanci morali svakog mjeseca žrtvovati po jednog dječaka. Zatim je kralju Amfitrionu pomogao u ratu protiv njegovog neprijatelja Tafija. U znak zahvalnosti kralj Amfitrion Kefalu je poklonio otok na zapadnoj obali Peloponeza koji se još i danas naziva Kefillija, a susjedni joj je otok Odisejeva Itaka.

04.04.2005., ponedjeljak

Mitska putovanja Nakon odmora kod Faečana Argonauti su nastavili svoj povratak, ali kad su već bili nadomak obalama Grčke podigla se strahovita oluja u kojoj je Linkej izgubio orijentaciju, pa se Argo nakon dužeg lutanja našao uz obale Libije. Kako nisu mogli pronaći put iz pješčanih plićaka, po savjetima morskih nimfi prenijeli su lađu kopnom do dubljih morskih voda. Na tom putu mučeni strašnom vrućinom i žeđi stigli su do vrtova Hesperida gdje su ugledali blistavu vodenu površinu. Nakon kraćeg veslanja utvrdili su da se zapravo nalaze na Tritonovom jezeru, pa su pristali i prinijeli bogatu žrtvu bogu Tritonu. Triton im je zauzvrat pomogao da dospiju do obala Krete, a tu ih je i čekala posljednja opasnost. Bio je to bakreni div Talos koji je čuvao po Zeusovoj zapovijedi kraljevstvo knososkog kralja Minosa. Talos nije želio udovoljiti Argonautima da se iskrcaju, ali je Medeja iskoristila još jednu od svojih čarolija, pa je začarala Talosa koji je postao bezopasan. Kad su se odmorili i okrijepili Argonauti su nastavili svoju plovidbu, te su se napokon vratili u Jolk u Tesaliji. Tako je završilo veličanstveno mitsko putovanje grčkih najvećih junaka koje je bilo još veličanstvenije po tome što na tom putovanju nitko nije izgubio život. Junaci su se oprostili jedni od drugih, zakleli se da će se svake četvrte godine ponovno skupiti i organizirati igre u kojima bi provjerili svoju spremnost i izdržljivost, a kako bi opet mogli pomoći jedni drugima bude li za to potreba. (Te igre, odnosno tjelesnu provjeru mitskih junaka Argonauta, mi danas nazivamo Olimpijske igre) Organizacija igara bila je povjerena Heraklu koji je odabrao dolinu rijeka Alfej i Penej i posvetio ih bogu Zeusu. Jason pak nikada nije povratio svoju vlast u Jolku, već je prognan iz Jolka, pa je kao prognanik skončao ispod ruševina svoje napuštene slavne lađe Argo, a 'Zlatno runo' netragom je zauvijek nestalo. Nakon mnogo stoljeća kasnije 'Zlatno runo' pojavit će se u Europi kao ekskluzivni plemićki red koji je opet svoj kraj doživio raspadom habsburške monarhije.  šta bi u prevodu značilo Talos? (nemiri 04.04.2005. 21:10)  lat. talus - gležanj, zglob, skočni zglob, grč. thallos - grančica biljke, mlađica No, Talos je samo ime za brončanog diva kojeg je božanski oružar i kovač Hefest iskovao Zeusu kako bi ga ovaj poklonio svojoj ljubavnici Europi inače kraljici Krete, a priču Ti nemiri Athumanunh uskoro napiše ovdje na blogu (Athumanunh 05.04.2005. 20:21)

03.04.2005., nedjelja

Mitska putovanja Pristavši uz obalu Kolhide Argonauti su prinijeli žrtve bogovima, a Jason se uputi kralju Ejetu tražeći od njega da preda 'Zlatno runo'. Ejet je bio sumnjičav, pa je pomislio da toliki junaci nisu stigli u njegovu zemlju samo runa radi, nego da su ih doveli Friksovi sinovi da mu otmu prijestolje. Razvila se burna i žestoka debata u kojoj je prvi strpljenje izgubio junak Telamon koji je kao argument izvadio svoj mač. No, Jason ga umiri i zatraži od Ejeta da im povjeri bilo koju zadaću, pa kada je oni izvrše, a on im preda runo, mirno će otploviti iz Kolhide. Ejet pristane i zatraži od Jasona, da željeznim plugom koji će vući ognjeni bikovi, izore zemlju boga Aresa. Zatim u to izorano polje posadi zmajeve zube iz kojih će niknuti naoružani kosturi poginulih ratnika, koje Argonauti trebaju poubijati. No sada su se stvari zakomplicirale i na samom Olimpu. Naime, Jason je miljenik božice Here, pa je ona odmah zatražila pomoć od božice Atene. Atena pak je nagovorila Erosa boga ljubavi da svojom strijelom rani srce Ejetove kćeri Medeje koja je opet bila službenica božice Hekate i uz to vrlo moćna čarobnica. Eros je izabrao pravi trenutak, a bilo je to u trenutku kada je Jason izašao pred lijepu Medeju da je zamoli za pomoć. Medeja se odmah na prvi pogled zaljubila u Jasona i odmah pristala na njegovu zamolbu za pomoć. Medeja je Jasonu dala čarobnu mast koja će njega i njegove Argonaute na jedan dan učiniti neranjivima i nevidljivima, te mu savjetovala da u trenutku kada počinju nicati zmajevi vojnici među njih baci kamen oko kojeg će se oni posvađati, a to je trenutak koji bi ostali Argonauti trebali uporabiti da ih posijeku. Možete li samo zamisliti koliko je bilo Ejetovo zaprepaštenje i razočaranje kada je spoznao da je Jason izvršio zadaću. No, usprkos tomu nije želio da mu da runo. Razočarani Jason ponovno je tražio pomoć od Medeje. Dakako da je zaljubljena Medeja pristala, pa

je u tmini noći odvela Jasona u Aresovu šumu, svojom magijom uspavala zmaja, te pokazala Jasonu 'Zlatno runo'. Ushićen Jason obećao je Medeji brak. Sutradan je Argo isplovila iz Kolhide prema ušću rijeke Istera (Dunav). Međutim, ubrzo su se pojavile kolhidske lađe krcate ratnicima i mornarima, a vodio ih je Ejetov sin Apsirt. Jason je znao da je brojčana nadmoć kolhidskih ratnika usprkos junaštvu i snazi Argonauta nepobjediva, pa se odlučio za varku. Opet uz pomoć Medeje namamio je Jason Apsirta u jedan napušteni hram. U tom hramu Jason je ubio Apsirta i raskomadao njegovo tijelo te ga bacio u vode Istera. Dok su zaprepašteni Kolhiđani lovili komade tijela svog kraljevića Argo se nošen snažnim zaveslajima Argonauta izgubio iz vida. Eh, sada mitologija dalje priča da se Argo kretao Isterom i doplovio do Ilirskog mora (Jadransko more). Izgleda da drevni Grci ipak nisu znali da se tim putom ne može doploviti do Ilirskog mora, ali nema veze, mitologija priča priču dalje. Tako je Argo doplovio u rijeku Eridanu (današnja rijeka Po) i njome plovio do Rodana (današnja Rona), a zatim u Tirensko more dok se zatim nije usidrio uz obale otoka gdje je živjela čarobnica Kirka, kćer boga Sunca (Heliosa). Kako je Kirka zapravo bila rođakinja Medeje ona je čarolijom skinula s Jasona i Medeje prokletstvo zbog prolivene krvi i dala im savjete kako savladati opasnosti koja će ih ubuduće vrebati i snalaziti. Jedan takav savjet bio je i prokletstvo glasa sirena kada su ušli u tjesnac Scila i Haribda, gdje je Orfej svojim pjevanjem i sviranjem nadjačao uklete glasove sirena koji su ih mamili kako bi se razbili na opasnim podvodnim hridinama. Zatim su ih čekale opasnosti virova između stijena Planktama, a kad su i tu opasnost prošli konačno su se mogli odmoriti uz obale Sherije gdje je živio blaženi narod Faečana. Kralj Faečana Alkinoj primio je Argonaute veoma prijateljski i priredio im bogatu gozbu. No, drugoga dana uz obale Sherije pristala je lađa Kolhiđana koji su od Alkinoja zatražili da im preda Medeju. Alkinoj je savjetovao Jasona da se odmah oženi Medejom jer jedino tako neće morati udovoljiti želji Kolhiđana. Jason je to odmah bez razmišljanja i učinio, pa su Kolhiđani bili primorani napustiti Sheriju neobavljena posla. (završim sutra) - 20:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2005., subota

Mitska putovanja Nakon pobjede u bitki s Bebricima, a prije nastavka plovidbe, Jason je odlučio da se malo odmore. Tako je Tifije skrenuo Argo na zapad u Trakiju. Na obalama Trakije Argonauti su sreli slijepog starca koji se, onemoćao i izgladnjen, jedva držao na nogama. Iznenađeni Argonauti brzo su spoznali da je to zapravo kralj Trakije Finej, proslavljen svećenik i vidovnjak. Njega su bogovi kaznili poradi toga što je na nagovor svoje druge žene bacio u mračnu tamnicu svoje sinove iz prvog braka. Kazna je bila doista strašna. Kad bi Finej sjeo za stol i želio blagovati, odnekud bi se pojavile nasrtljive harpije (krilate žene nepodnošljivog zadaha) koje bi nesretnom starcu pojele sve jelo, a ako nešto ne bi mogle pojesti to bi zagadile. Argonautima bi žao nesretnog starca, pa oni odluče da mu pomognu. Naime, Finejeva prva žena bila je Kleopatra (ne ona iz Egipta) sestra Zeta i Kalaida. Krilati ratnici oslobodili su svoju sestru i nećake Pleksipa i Pandiona, te se nakon toga vinuli u visine da bi dočekali harpije. Razljućeni krilati ratnici tolikom su žestinom navalili na harpije da su ih progonili sve do Jonskog mora, te ih putem ubijali. Krilati ratnici Zeto i Kalaid pobili bi sve harpije, ali odjednom u visinama pojavi se prekrasna božica Iris (duga), glasnica bogova, koja zamoli krilate ratnike da poštede harpije, a bogovi će im zabraniti da dalje muče nesretnog Fineja. Krilati ratnici poslušaju Iris, a bogovi održe svoje obećanje. Zahvalni Finej otkrio je Argonautima način na koji trebaju svladati opasnosti koje ih čekaju na putu do Kolhide. Tako su sada Argonauti znali kako treba preči tjesnac koji razdvaja Propontidu i Negostoljubivo more (Bospor). Tjesnac su čuvale Simplegade, zapravo dvije ogromne stijene koje su se neprekidni primicale i razmicale, pa se između njih nije moglo ploviti. Kako ih je podučio starac Finej Argonauti su prvo pustili golubicu da im pokaže kako treba proći kroz Simpegade. Golubica je preletjela između stijena i ostala samo bez nekoliko pera u repu, Argonauti su bili uvjereni da će sada prolaz uspjeti i njima. Nalegli su svom snagom na vesla, pa kad su se stijene razmaknule Argo je jurnuo naprijed. Po nagovoru Atene pojavio se sam bog Posejdon i na trenutak zadržao svojim snažnim plećima jednu stijenu, pa su Argonauti prošli bez problema, ne računajući manja oštećenja na krmi Arga. Nakon ovoga Simplegade se više ne miču jer se ispunilo drevno proročanstvo da će one zauvijek ostati nepomične ako između njih prođe neka lađa. Uplovivši u vode Crnog mora Argonauti su malo odmarali nakon uzbudljive plovidbe kroz tjesnac. Onda su pristali na mitski otok Aretijadu

(za ovaj otok nitko prije Argonauta i nitko poslije Argonauta nije čuo, a nije ga ni vidio). Prije nego što će pristati pojavila se divovska ptica koja je imala metalna pera, pa je ta ptica ispustila jedno od svojih metalnih pera koje se zabilo junaku Ojleju u rame. Argonautima je odmah postalo jasno da su te ptice zapravo Stimfalide mitske ptice iz Arkadije koje je ovamo otjerao Heraklo. Argonauti su podigli svoje štitove i pohitali na obalu, a Klitije strijelac oborio je jednu od ptica. Kad su se Argonauti našli na obali i pohitali da rastjeraju Stimfale zadovoljno su zaključili da su se ptice uplašile Klitijevih strijela i nestale u nepoznatom smjeru. Sada su Argonauti naišli na četiri potpuno iscrpljena i izgladnjela mladića. Bili su to Friksovi sinovi koji su pobjegli iz Kolhide jer ih je tamo nemilosrdno proganjao kralj Ejet. Friksovi sinovi, pošto su ih Argonauti nahranili i okrijepili, te im objasnili svoj naum da ukradu Ejetu 'Zlatno runo', a opet svjesni svih opasnosti koje ih čekaju, odlučili su da se pridruže Argonautima u njihovom pohodu. Slijedećeg jutra kad je Argo isplovila ubrzo su se ispred njezinog pramca pokazali modri vrhovi Kavkaza pod kojim se prostirala Kolhida. (dobro, nastavim sutra) - 21:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #  pohvala za ovaj blog.... (portobello belle 02.04.2005. 22:22)

01.04.2005., petak Argonauti su isplovili i tesalskog zaljeva na modro more koje se

tada još nije nazivalo Egejsko, te svoju lađu usmjerili u smjeru otoka Lemnos na kojem je vladala kraljica Hipsipila. Lemnjanke su Argonaute dočekale srdačno i naklonjeno jer su poubijavši sve svoje nevjerne muževe patile od samoće. Lemnjanke su, primijetit će Athumanunh, prve žene koje su osjetile i naučile da je s muškarcima život izuzetno težak i kompliciran, ali život bez njih još je teži i dosadan. E, opet ti Athumanunh ganjaš vodu na mlin. Odmah se vrati priči! No, dobro, Argonauti su bili obasipani jelima, pilima i neviđenom nježnošću i pažnjom, pa im se uopće nije dalo dalje, ali snažna zapovijed Herakla podsjetila ih je na cilj njihovog pohoda. Ujutro su se oprostili od svojih brižnih i usrećenih Lemnjanki, kojima su nakon tog posjeta ostali mnogi potomci, te se ukrcali na Argo i otplovili dalje. Kad su Argonauti stigli na Propontidu (Mramorno more), Argo pristaje na obale poluotoka Kizik, na kojem žive potomci boga Posejdona Dolioni. Kralj Doliona primio je Argonaute s naklonošću i simpatijama, te ih upozorava na šestoruke divove koji žive na suprotnoj obali. Nakon cjelodnevne gozbe i veselja koje je priređeno Argonautima u čast, te nakon prospavane noći Argonauti nastave svoje putovanje. Na drugoj obali doista su naletjeli na šestoruke divove, ali ih je manja skupina Argonauta predvođena Heraklom napala i pobila. Međutim noćni vjetar okrenuo je Argo i bacio je natrag na kizičku obalu. Dolioni nisu prepoznali Argonaute u noći, pa su pomislili da ih napadaju nepoznati gusari, a kako ni Argonauti zbog tmine noći nisu bili svjesni da su nabačeni na obalu Kizika, razvila se žestoka i bespoštedna borba u kojoj je Jason pogodio samog kralja Kizika. Tek prvi jutarnji zraci zore zaustavili su bitku do koje nije trebalo ni doći. Tri noći i tri dana Argonauti su žalili za kraljem Kizika i odavali mu posmrtnu počast, te ostalima koji su poginuli u nemiloj bitki. Nakon žalosti Argonauti su nastavili svoju plovidbu i dospjeli do obale Mizije koja se nalazila na istočnoj obali Propontide (dakle to nije ona historijska Mizija) to je Mizija na obalama Propontide. Tu u Miziji Argonauti su doživjeli težak gubitak. Naime, mizijske nimfe otele su mladog Hilu štitonošu Heraklovog, pa su Heraklo i Polifem krenuli u potragu za Hilom i zakleli se da se bez njega ne vraćaju na Argo. Kako ga doista i nisu pronašli, njih dvojica nisu se više vratili u sastav posade Arga. Heraklo je otišao u Lidiju, a Polifem se skrasio u zemlji Halibljana i tu utemeljio grad Kios. Jasonu pak nije preostalo ništa drugo nego da nastavi plovidbu bez trojice prijatelja. Do večeri Argonauti su doplovili do obala Bitinije, zemlje koja se smjestila na sjeveru Propontide, a odatle počinje Negostoljubivo more (Crno more). Na obalama su bili neprijateljski dočekani od naroda Bebrica koje je vodio njihov ratoboran i nasilan kralj Amik. Oholi Amik izazvao je Argonaute da između sebe izaberu jednog koji će se s njim boriti. Za borbu javio se Polideuk, slavni ratnik u borbi šakama. Polideuk je nakon nemilosrdne borbe udarcem razbio glavu Amiku koji je na mjestu ostao mrtav, a Bebrici pak su svom silinom navalili na Argonaute željni osvete poradi smrti kralja Amika. Razvila se strašna i bespoštedna bitka u kojoj su Argonauti rastjerali Bebrice koji pak su spas potražili u okolnim planinama.

Mitska putovanja Argonauti – hrabri mornari s mitske lađe Argo Organizator pohoda u potrazi za 'Zlatnim ovnovim runom' bio je veliki junak Jason iz Tesalije. Naime Jason je bio dječak kada je umro njegov otac Eson sin Kretejev, a vlast je kao stariji prigrabio Kretejev posvojeni sin Pelija. Kad je Jason odrastao zatražio je od Pelija da mu vrati vlast i prijestolje koje ga je pripadalo. Pelija je pristao, ali je pred Jasona postavio uvjet da vrati 'Zlatno runo' iz Kolhide zemlje moćnog kralja Ejeta, te tim junačkim pothvatom dokaže da je stvarno pravi kralj. Jason je odmah prihvatio, ali je kasnije spoznao da je taj pothvat gotovo nemoguće provesti u djelo. To krzno zlatnog ovna koji je spasio Kretejevog nećaka Friksa od žrtvovanja nalazilo se u svetoj šumi boga Aresa i čuvao ga je divovski zmaj koji nikada nije spavao. U to doba vladalo je uvjerenje da je samo putovanje do obala Kolhide (crnomorska obala u podnožju Kavkaza) gotovo neizvedivo zbog mnogobrojnih opasnosti koje su se krile na tom putu, a ako bi nekome to i pošlo za rukom čekala ga je snažna i brojna vojska kralja Ejeta. Na kraju tu je i strašni i nepobjedivi zmaj koji čuva danonoćno 'Zlatno runo'. Jason je zatražio pomoć svih tadašnjih mitskih junaka i na njegovu sreću i veselje odazvalo se njih pedesetak. Bili su to: Heraklo sin Zeusov, Tezej ponos Atene, slavna spartanska braća Kastor i Polideuk, lapitski kralj Piritos, ftijski kralj Pelej Mirmidonac otac Ahilov, krilati ratnici Kalaid i Zeto sinovi Boreja, braća junaci Ida i Linkej koji vidi kroz vodu, drvo i kamen, salaminski kralj Telemon, kalidonski kralj Melegar, Veliki Ankaj sin Posejdonov, Mali Ankaj Lelegijac iz Sama, Admet kraljević Fere, Tidej, najbolji plivač Eufem, Ojlej iz Lokride otac Ajantov, Askalaf Orhomenjanin sin Aresov, Aktor iz Fokide, Amfijaraj gorski prorok, Arg tespijski graditelj lađe Argo (brzina), Asterije Pelopljanin sin Kometov, Augija sin Forbantov, pčelar But iz Atene, Ehion sin Hermesov, Ergin iz Mileta, Eurijal sin Epigona Mekisteja, Euridamant Dolopljanin, Feler s Krete sin Dionisov, Hila iz Driopa štitonoša Heraklov, Akast sin Pelijin, Idaj sin Aferejev, Idmon sin Apolonov, Ifit iz Mikene, Kajnej Lapit, Kanto s Euboje, Kefej iz Arkadije, Karon Lapit iz Tesalije, Laert iz Arga sin Akrisijev, Melampo iz Pila sin Posejdonov, Mops Lapit, Nauplije moreplovac, Orfej iz Trakije pjesnik s lirom, Palajmon sin Hefestov, Penelej Beoćanin sin Hepalkimov, Asklepije liječnik i na kraju najljepša među njima Atalanta iz Kalidona djevica lovac miljenica Artemidina. Bilo je to snažno, opasno i veselo društvo, a Athumanunh će još dodati – najbolje što se tada moglo okupiti. Sve probrani junaci, ratnici i naravno najljepša i najnježnija među njima, ali nikako manje opasna, već ravnopravna mitska junakinja streličarka Kalidonka Atalanta. Uz ritam koji je na liri davao Orfej junaci zaveslaju, Argo se pokrene i pohod započne. (nastavak sutra)

30.03.2005., srijeda

Mitološka bića Pan – bog šuma i pastira (grč. Pan, lat. Pan) Pan je sin nimfe Driope i boga Hermesa, a već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva 'panični strah'. Naime, nimfa Driopa, majka Panova, jednostavno je pobjegla 'glavom bez obzira' i ostavila malog Pana samog. No, otac Hermes ostao je 'hladne glave' i prihvatio sina takvog kakav je, te ga poveo sa sobom na Olimp. Na Olimpu bogovi su se

toliko smijali i rugali Panovu izgledu da je nesretnik jednostavno pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume. Pan je skriven od svih odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirajući na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Pan je volio biti u društvu boga vina Dionisa i uživao u njegovim veselicama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolon kojeg je Pan podučio tajnama proricanja iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovom proročištu u Arkadiji. Kasnije su Rimljani izjednačili Pana s Faunom. Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. No, Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi probudili Pana, obuzeo paničan strah. Tako su godine 490. p. K. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike koje je uhvatio panični strah, te su oni u paničnom strahu napustili bojište. Atenski vojnici u jednoj pećini nedaleko Maratona podigli su Panu svetište u znak zahvalnosti. (Athumanunh nije siguran da li je Pan osobno protjerao Perzijance i tako pomogao Atenjanima u bitki kod Maratona, ali je siguran da Panova pećina blizu Maratona dosita postoji, a otkrili su je arheolozi krajem 19. stoljeća.) Mitologija je zapamtila mnoge Panove ljubavne jade. Kada se Pan zaljubio u nimfu Pitiju, no, kada ga je vidjela ona se od straha pretvorila u omoriku. Onda je salijetao nimfu Siringu, no, ona se opet od straha odlučila za skok u vode močvare i tamo se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho, kojoj pak ljubav nije uzvratio Narcis, koja ga je po šumama pratila samo kao glas. Mitologija pak je zapamtila i natjecanje Pana i Apolona u sviranju, dakako, pobijedio je Apolon sa svojom lirom, ali tijekom tog natjecanja kralju Midi izrasle su magareće uši, a kako i zbog čega Athumanunh vam to ispriča neki drugi put. - 20:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #  a Pan je svirao frulu? (nemiri 31.03.2005. 21:53)  da nemiri, a frulu je načinio od trstike u koju se pretvorila predivna nimfa Siringa, ne želeći uzvratiti Panu ljubav i naklonost, a razočarani Pan tu je frulu nazvao imenom njezinim - Siringa. Lijepo te pozdravlja (Athumanunh 01.04.2005. 20:57)

29.03.2005., utorak

Amazonke u mitologiji Amazonke – narod žena ratnica (grč. Amazones, lat. Amazones) Narod ratobornih žena ratnica koji je iznjedrila mitologija prema kojoj su Amazonke živjele na sjevernim obalama Male Azije čije obale oplakuju vode Crnoga mora. Praotac im je prema mitologiji bog rata svirepi i okrutni Ares koji je nešto mutio s Afroditom, pa se iz te se veze rodila predivna Harmonia koja se smatra za prvu Amazonsku kraljicu. Nakon Harmonie dolaze redom: Aela, Filipa, Protea, Eriobea, Deianeira, Asteria, Marpa, Tekmeza, Alkipa, Hipolita, Pentesilea … Narod Amazonki je narod u kojem vlada strogo matrijarhalno uređenje društva u kojem doslovno vladaju žene. Djevojke službuju u vojničkim postrojbama i obučavaju se ratnoj vještini i naobrazbi, a muška populacija vodi poslove oko domaćinstva. Tijekom službovanja u vojsci djevojke ostaju obvezatno djevice, za što se pozorno brinu starije časnice. Nakon odsluženja vojne službe, one koje ne postanu časnice, udaju se i rađaju djecu, te zadržavaju povlašten položaj u društvu u odnosu na svoje supružnike. Dakle, sva vlast i dalje ostaje u rukama žena. Kraljica (vladar) uvijek je žena, glavno oružje su im sjekire, ratuju vrlo često, a u hrabrosti mogu posramiti mnoge 'muške' vojske. U mitologiji prvi je u sukob s Amazonkama došao junak Belerofont koji je branio Likiju od upada Amazonki. Mitologija je zapisala da ih je Belerofont otjerao sa svojim postrojbama iz Likije. Protiv Amazonske kraljice Hipolite ratovao je i Heraklo, a Atenski kralj Tezej koji je pratio Herakla u tom vojnom pohodu u Atenu je doveo zarobljenicu amazonsku zapovjednicu Antiopu. Tezej se 'do ušiju' zaljubio u Antiopu, ali i Antiopa je poklonila svoje čari Tezeju, pa kad su Amazonke navalile na Atenu da oslobode svoju zapovjednicu, Antiopa se bori s njima uz bok Tezeju, te u toj bitki pogiba. Amazonke i drevni grčki junaci ukrstili su svoje oružje s Amazonkama i pod zidinama Troje. Naime, Amazonska kraljica Pentesilea dovela je amazonske ratnice u pomoć opsjednutoj Troji. U veličanstvenom dvoboju (silniji je jedino dvoboj Hektora i Ahileja) između prekrasne Pentesileje i Ahileja, Ahilej ubija Pentesileju, ali za razliku od dvoboja s Hektorom odmah izručuje mrtvo tijelo lijepe kraljice njezinim ratnicama. Amazonke su bile shrvane pogibijom svoje kraljice, te su se zaklele da više nikada neće ratovati protiv Grka. Svoju su zakletvu održale i mitologija ih je polako zaboravila sve do 1541. godine kada je kapetan Francisco Orelano hitao u pomoć desetkovanoj vojsci konkvistadora Gonsalesa Pisaroa. Naime, kretanjem uz rijeku naletjeli su na nepoznato pleme kojem je poglavica bila djevojka, a uz muškarce hrabro su se borile žene. Konkvistadori koji su najvjerojatnije bili upoznati s antičkom mitologijom, pa su tu veliku rijeku, uz čije obale su vladale žene, nazvali Amazona, a to ime rijeka nosi sve do danas. - 19:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #  Ovaj put se neću nadovezivati, nego te samo lijepo pozdraviti :) Ti bi trebao ući u popis moje obavezne literature za faks, definitivno... :) Pusa (HTL 30.03.2005. 21:29)  dobro HTL, hvala na pusi, ali slušaj Ti radije profesore koju Ti oni literaturu preporučuju (tako je lakše na ispitima, zna to Athumanunh), a Athumanunhova koračanja kroz mitologiju čitaj kao neobaveznu literaturu, budi dobra i vesela uz lijepi pozdrav (Athumanunh 31.03.2005. 20:31)

28.03.2005., ponedjeljak

Mitološka bića Muze – predivne kćeri Zuesa i božice umjetnosti i pamćenja Mneme (grč. Musai, lat. Musae) Drevni su ih Grci i Rimljani prikazivali kao predivne djevojke koje su u svojoj ljepoti bile jednake božicama. Muze su bile sklone plesu i pjevanju kojima su uveseljavale bogove, ali i sebe same. Živjele su na Olimpu uz bogove, ali su rado boravile kod izvora rijeke Hipokrene na šumovitom Helikonu u Beotiji, ili kod Kastilijskog izvora na Parnasu u Fokidiji. Prema smrtnim ljudima bile su izuzetno ljubazne i susretljive, pa su nerijetko među njima izabirale svoje miljenike (pjesnike, dramatičare, pjevače, glumce …). Ipak, kada bi im bila nanesena uvreda muze su pribjegavale ne baš zahvalnim sredstvima osvete. Poznato je u mitologiji da su u svojoj osveti muze oduzele glas, sluh i vid trakijskom pjevaču Tamiru koji se hvalio da je pobijedio muze u natjecanju pjevanja. S druge strane muze su uživale veliku naklonost i zaštitu svih bogova, osim boga Aresa koji ih je naprosto mrzio. Zaus je usmrtio trakijskog kralja Pireneja kad je on htio natjerati muze na služenje. Tako je u Homerovim himnama ostalo zapisano: ''Sretan je na ovom Svijetu onaj kojeg muze vole.'' Muza je bilo devet po mitologiji, ali ponekad se taj broj mijenja, pa ih ima tri, četiri, sedam ili je samo jedna. No, Athumanunh će ih podijeliti na devet najpoznatijih: (TUMPECCET – skraćenica pod kojom ih Athumanunh pamti i razlikuje) Talija – muza komedije, Uranija – muza astronomije, Melpomena – muza tragedije, Polihimnija – muza zbornog pjevanja, Erato – muza ljubavnog pjesništva, Klio – muza povijesti, Kaliopa – muza epskog (junačkog) pjesništva, Euterpa muza lirskog pjesništva, Terpsihora – muza plesa, a njima Athumanunh ponekad doda i Melitu – muzu brižnosti, Mnemu – (majku svih muza) muzu i božicu umjetnosti i pamćenja, te Aeidu – muzu pojedinačnog pjevanja. Opet, Athumanunh će prihvatiti i Platonovu muzu Sapfo s otoka Lesbosa, ali zadržat će pritom ipak svoje mišljenje da je Sapfo zapravo bila prva poznata i priznata pjesnikinja u ljudskoj historiji. Bilo kako da bilo da umjetnici svih vrsta ljudske umjetnosti nisu štovali sve muze koje su ih nadahnjivale u njihovim veličanstvenim djelima (bila ona pisana, građevine ili kiparska), Athumanunh će priznati – ljudska bi prošlost bila tmurna, siva i jednostavno dosadna, a život bi bio nezanimljiv. - 20:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #  i danas postoje muze ;) (nemiri 28.03.2005. 21:00)  hej! tvoj blog je sjajan ; ) (maserka 28.03.2005. 22:51)  uuuuuaaauuuuu...strava blog!! (Anka-Bananka 28.03.2005. 23:07)  he he he, cure moje, zna to Athumanunh, poznaje on muze, zna za sjajne mitologije i stravu, pa Vam svima Vama (znanim i neznanim ljepoticama) poklanja priču o Amazonkama i vjerujte sve je to zbog kiša koje su opetovano ovih dana počele padati na 'brdu na kojem plaču ptice' (Athumanunh 29.03.2005. 19:50)

27.03.2005., nedjelja

Mitološka bića Nimfe – božice voda, šuma i planina Nimfe u mitologiji drevnih Grka i Rimljana zauzimaju niža božanska mjesta, kćeri su to nepoznatih roditelja, mnoge su od njih i obične smrtnice, ali bez izuzetaka sve su redom prekrasne ljepotice. Osobinama može ih se izjednačiti s vilama iz kasnijih mitologija. Nimfe život provode bezbrižno i spokojno u pjesmama, igrama i beskrajnim zabavama. Najčešći pratitelji su im sileni, satiri i panovi, također drugorazredna božanstva iz mitologije. Od bogova njihovo društvo vole Apolon, Hermes i Dioniz, a od božica Artemida. Mnoge nimfe rađaju potomke bogovima, ali i smrtnim ljudima. Osobito su sklone smrtnim ljudima i vole s njima stupati u sve vrste odnosa, a mladi i lijepi smrtnici najbolje što bi mogli i trebali učiniti je da se sklone s puta nimfama. U svojim gorljivim čežnjama za ljubavlju mladih smrtnih muškaraca, nimfe gotovo uvijek nesvjesno kod njih uzrokuju patnju, bol i smrt. Od primjera koje je mitologija zapamtila najpoznatiji su: smrt Hila (Heraklov štitonoša) u Miziji i Hermafrodit u Halikarnosu. Nimfa ima toliki broj da ih je jednostavno nemoguće zapamtiti i razlučiti, a dijele se u tri skupine: najade – nimfe voda, drijade – nimfe šuma i oreade – nimfe iz planina. - 20:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #  i poznata priča o Narcisu... :) i gorskoj nimfi (HTL 27.03.2005. 23:02)  dobro si to primjetila HTL, ali Narcis je sin nimfe Liriope i riječnog boga Kefisa, a kažnjava ga božica Afrodita uvjerena od drugih nimfi da odbija njezine darove (valjda ljepotu nimfe Eho), Athumanunh je tu malo zbunjen i Narcisa je svrstao u mitološka bića, a ne među obične smtrnike, lijepi pozdrav HTL :) (Athumanunh 28.03.2005. 20:31)

26.03.2005., subota

Sretan i blagoslovljen Uskrs! - 20:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #  takođe (nemiri 26.03.2005. 20:50)  hvala nemiri (Athumanunh 27.03.2005. 20:04)

Pisati hijeroglife znak koji u natpisu hijeroglifa označava Un (zeca) - 20:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #  egipat - literatura??? (josephine3 01.04.2005. 14:48)

 Mitologija, R. Cavendish i T. O. Ling, prijevod G. V. Popović, Zagreb Mladinska knjiga 1988. (stranica 96 - 109) ili knjige od E. A. Volis Badge, ali veliki dio izvora Athumanunh rabi iz svojih osobnih zabilješki i pismohrana (Athumanunh 01.04.2005. 21:05)  hvala! nemogu nigdje naći "EGIPATSKU KNJIGU MRTVIH" ali u hrvatskom izdanju. postoji li uopće da li znaš? (josephine3 05.04.2005. 11:29)  josephine3, ne! nema ni 'Knjige mrtvih', ni 'Knjige Tajni', ni 'Knjige Faraona', ni 'Knjige Magije' ničega nema pisanog na hrvatskom ili izdano u Hrvatskoj, bar ne do danas. Zadnje su publikacije bile 1985. i 1988. i to za jedno je otkupio prava Beograd, a za drugo Sarajevo, nešto su malo probali oni iz Ljubljane, ali narečenih 'Knjiga' nema u hrvatskom izdanju. Ne znam zašto Ti treba, ali možda Ti ja mogu pomoći u nekim prijevodima (imena božica, bogova, drevnih gradova i lokaliteta i sl.) (Athumanunh 06.04.2005. 21:42)  znam za ta izdanja Sarajevo (1989, Marko Visic, Svjetlost Sarajevo) i Beograd (1989, Borislav Stanić, Dragan Jović) ali i do njih je teško doći. pokušavam preko jednog izvora iz Beograda ali neznam kaj će ispast iz toga. Nemam nekih važnih razloga, jednostavno bi je voljela pročitati. najviše me zapravo interesira Amarna period i Nefertiti. ako mi možeš preporučiti neku bolju knjigu općenito o egiptu i egipatskoj kulturi ja ću te drage volje poslušati. znam za onog Alberta Siliottia ali su mu knjige grozno skupe. hvala ti na pomoći (josephine3 07.04.2005. 09:52)

Pisati hijeroglife znak koji u hijeroglifima odgovara egipatskom TSH, a Athumanunh ga ponekad rabi i za slovo Č

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.03.2005., petak

Pisati

hijeroglife na kraju opet malo uljepšani hijeroglifi

- 19:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #  lijepo... =) (gottthica 26.03.2005. 16:46)  gottthica, Athumanunh Ti želi sretan i blagoslovljen Uskrs! :) (Athumanunh 26.03.2005. 20:35)  fala, takodjer i Tebi... ;) (gottthica 27.03.2005. 21:16)

Pisati hijeroglife znak za hijeroglif koji se u natpisu hijeroglifa rabi za označavanje 'prednja strana' nečega ili nekoga

- 19:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife znak za hijeroglif koji odgovara egipatskom SH, a Athumanunh ga rabi i za slovo Š

- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.03.2005., četvrtak

Pisati hijeroglife ovaj hijeroglif rabi se u natpisima hijeroglifa za označavanje 'daha' ili 'disanje'

- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife znak za hijeroglif koji odgovara egipatskom DJ, a Athumanunh ga rabi i kao Đ

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.03.2005., srijeda

Pisati hijeroglife neizostavni krasopis hijeroglifa

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife hijeroglif koji u natpisima hijeroglifa označava veliku skupinu (mnoštvo)

- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati

hijeroglife znak za hijeroglif koji odgovara slovu X

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.03.2005., utorak

Pisati

hijeroglife znak za hijeroglif koji odgovara slovu Q

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.03.2005., ponedjeljak

Pisati

hijeroglife pa opet krasopis hijeroglifa po Athumanunhu

- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife evo ga i Athumanunhov 'picek' znak za hijeroglif koji odgovara slovima U V i W

- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mitološka božanstva voda Athumanunh će pokušati da Ti u par rečenica ispiše vodena božanstva i bića povezana s vodom, ali moraš znati da takvih bića ima preko 500, a sam Athumanunh ih raspoznaje tek 200 – tinjak. Ne znam da li će Tvoju želju zadovoljiti ovo što će Athumanunh napisati, ali ako Te to zanima morat ćeš biti preciznija u definiranju koja Ti to mitološka bića zaokupljaju pozornost, pa će onda Athumanunh o njima opširnije nešto napisati. Pont (bog mora) s majkom Geom (božicom Zemljom) izrodio je sinove Nereja, Taumanta i Forkia, te kćeri Ketu i Euribiu. Nerej (bog svih morskih voda) u vezi s božicom Doris izrodio je pedeset prekrasnih božica (nimfi) nereida (među njima je i Amfitrita, a kasnije ona će u mitologiji postati žena boga Posejdona). Taumant (bog svih prirodnih pojava na moru) u vezi s oceanoidom Elektrom (kćerkom titana Oceana i titanke Tetis) izrodio je tri opasne harpije (poluptice – polužene), božicu duge Iris (božansku vjesnicu s neba) i Arke. Bog Forki u vezi sa sestrom i ženom Ketom izrodio je tri još strašnije i još opasnije gorgone (Sthenu, Eurijalu i Meduzu), tri sijede starice graje (Pemfredu, Eniju i Dinu), Scilu, zmaja Ladona i strašnog morskog monstruma Keteu. Tu još treba spomenuti 90 oceanoida (nimfi iz oceana), pa onda naide – nimfe slatkovodnih voda koje se opet mogu podijeliti na: potameide – nimfe rijeka, limanide – nimfe jezera, eleionomae – nimfe močvara, pagaeje nimfe – izvora (vrela) i krinaeje – nimfe fontana i vodopada. - 20:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #  šta ih je...:) (nemiri 22.03.2005. 21:29)

20.03.2005., nedjelja Apis – sveti bik U stočarskom načinu života, bez sumnje, najstariji je kult krave. Krava je životinja čije mlijeko hrani djecu i održava ljudske živote, pa je normalno da su je drevni Egipćani smatrali za 'majku čovječanstva'. Da bi se održao život (život po najstarijem egipatskom vjerovanju može stvoriti samo muškarac, mužjak) morao je postojati i bik, Sveti bik Apis, mužjak s pomalo mračnim silama muškosti. Kasnije Egipćani prikazuju ponekad i božicu Hator s tijelom žene, a glavom krave, dok boga stvoritelja života Aser – Hap (Serapis) prikazuju i kao Apisa – svetog bika. Znak za hijeroglif koji prikazuje Apisa Athumanunh crta/piše u sedam poteza kako je to prikazano na slici. - 20:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #  Molila bih pomoć... nekoliko rečenica o morskim mitološkim bićima... (astralina 20.03.2005. 20:55)

Pisati

hijeroglife već smo sada na hijeroglifu koji označava slovo T

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

Pisati hijeroglife onda opet malo krasopisa po Athumanunhu za hijeroglife

- 19:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife onda opet slovo S i kao slovo Z

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife ovako Athumanunh piše hijeroglif koji odgovara slovu S, drevni egipatski pisari slovo S često su pisali i kao slovo C

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2005., petak

Pisati hijeroglife znak u hijeroglifima koji označava mumiju najlakše se napiše ovako

- 20:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife hijeroglif koji odgovara slovu G

- 20:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #  meni ovo liči na kratke pantalone :) (nemiri 18.03.2005. 22:34)  :))) (gottthica 19.03.2005. 11:36)  :) nemiri, može biti, ali to je samo prikaz pilona (kapije), ulaza u hram, no, nema veze, ako ga lakše zapamtiš tako nek onda bude, pa i sam Athumanunh pamti znak za hijeroglif koji odgovara slovima U i W kao famoznog 'piceka' :) (Athumanunh 19.03.2005. 20:03)

17.03.2005., četvrtak

Pisati hijeroglife opet malo krasopisa za hijeroglife na Athumanunhu svojstven način

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife napisati hijeroglif koji odgovara slovu K najlakše je ovako

- 20:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #  jako zanimljiv blog.svaka čast (pandora 19.03.2005. 21:56)  moram priznati najzanimljiviji blog od svih, večinu stvari o egiptu šta znam saznala sam od tebe, samo piiiiiši ja te pratim i uživam. literatura?? (josephine3 31.03.2005. 13:57)

16.03.2005., srijeda

Pisati hijeroglife hijeroglif za slovo F

- 19:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #  ovo mi ka zmija dijeluje (.::SPLITSKA PRINCEZA::. 16.03.2005. 20:04)  tako je princezo, to je doista zmija koju su drevni egipćani nazivali 'konjska smrt' u prijevodu Athumanunha, nije opasna kao kraljevska kobra, ali je bolje ne naći joj se na putu, no, ne boj se, ovdje je to samo znak za hijeroglif koji odgovara slovu F :) (Athumanunh 17.03.2005. 20:23)

Pisati hijeroglife hijeroglif za označavanje lijepog nefer (nfr) po Athumanunhu piše se ovako

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

Pisati hijeroglife ovako pak bi trebalo po Athumanunhu napisati složeni hijeroglif koji je pčela (bitj), a rabio se kod ispisivanja titula faraona, a o načinu ispisivanja imena i titula faraona neki drugi put

- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife drevni su egipatski pisari rabili dvije inačice hijeroglifa koji odgovara našem slovu H, Athumanunh Vam oba hijeroglifa piše na način prikazan na slikici

- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

Pisati hijeroglife naravno, sada malo Athumanunhovog krasopisa po hijeroglifima

- 21:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #  zanimljivo...... (spidernet 14.03.2005. 21:46)

Pisati hijeroglife malo je Athumanunh pobrkao abecedu, ali drevni je egipatski pisari nisu poznavali na današnji način i redosljed, pa onda nema ni veze, na redu je hijeroglif koji bi odgovarao našem slovu D

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2005., subota

Egipatske kraljice onda još malo kraljice

- 19:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #  NEFERTITI?? (josephine3 05.04.2005. 11:32)

Pisati hijeroglife opet malo Athumanunhove mašte i želje za ljepotom, taakooo

- 19:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #  lepo (nemiri 14.03.2005. 22:19)  lepo (nemiri 14.03.2005. 22:21)

Pisati

hijeroglife znak za hijeroglif koji odgovara slovu R

- 19:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #  jako zanimljiv blog ! (.::SPLITSKA PRINCEZA::. 12.03.2005. 19:20)

11.03.2005., petak nacrta Athumanunh Ankhsunamun i onda joj se divi

- 21:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #  divno... ;) (gottthica 12.03.2005. 16:45)  ako Ti se dopada, gottthica, Athumanunhu je toplo oko srca u kojem su pradavne tajne dobro skrivene, lijepi pozdrav želi Ti (Athumanunh 14.03.2005. 21:13)

Egipatske kraljice Egipatske kraljice – moćne, odlučne i jake Egipatski kraljevi (faraoni) obično su imali više žena, od kojih je glavna bila egipatska kraljica. Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Tijekom mladosti pohađale su škole gdje su učile pisati, računati i upravljati imanjima. Živjele su u raskošnim palačama. U iznimnim i rijetkim slučajevima, kada nije bilo muškog nasljednika, ili je on bio maloljetan, samostalno bi preuzimale vlast u zemlji. U slučajevima kada su samostalno vladale prikazivane su s faraonskom lažnom bradom i svim ostalim simbolima vlasti. Tijekom egipatske povijesti samostalno su vladale samo Merneith (I. dinastija) Nitikret (VI. dinastija), Sobekneferu (XII. dinastija), Hatšepsut (XVIII. dinastija); Tausret (XIX. dinastija) i Kleopatra VII. (ptolemejska dinastija). Vrlo često je nakon samostalne vladavine kraljice u Egiptu nastupilo neko krizno razdoblje ili je dolazilo do promjene dinastije. Najglasovitije egipatske kraljice bile su: samostalna vladarica (faraon) Hatšepsut (1473. - 1458. pr. Kr.), Teja, supruga Amenhotepa III. (Amenofisa III. 1390. - 1352. g. pr. Kr.), Nefertiti, supruga Amenhotepa IV. (Amenofisa IV.; 1352. - 1336. g. pr. Kr.), Nefertari, supruga Ramzesa II. i Kleopatra VII. (51. - 30. g. pr. Kr.). Kraljica Hatšepsut bila je jedina moćna egipatska kraljica nakon koje nije nastupila kriza. Njezinu vladavinu obilježila je miroljubiva politika i ekspedicija u zemlju mirodija Punt, odakle je nabavila potrebne začine, zlato i slonovaču. Izgradila je lijepi hram u Deir el-Bahriju. Vrlo moćne, odlučne i jake žene bile su i kraljice Teja, Nefertiti i Nefertari. One su uvelike utjecale na politiku svojih muževa (faraona). Posljednja egipatska vladarica Kleopatra VII., pokušala je ženidbenim vezama s rimskim moćnicima Cezarom i Markom Antonijem ponovno uzdići Egipat, ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. Nakon njezine smrti 30. g. pr. Kr. Egipat je uključen u granice u rimske države. O smrti Kleopatre drevna legenda priča da je Kleopatra zmiju stavila na svoje grudi ne bi li njezinim smrtonosnim ujedom, odmah zaustavila rad srca. - 21:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.03.2005., četvrtak

Matematika u hijeroglifima Evo još primjera: Razlomak 7/12 mogao se zapisati kao 1/2 1/12, ili 1/3 1/4. Pisar bi koristio 1/2 1/12 jer mora koristiti veći jedinični razlomak, 1/2 koji je veći od 1/3. Zatim, razlomak 9/10 nije se mogao zapisati kao 1/2 1/5 1/5 zato što se jedinični razlomak može koristiti samo jednom u prikazu. Zato bi se 9/10 pisao kao 2/3 1/5 1/30. Na kraju na sličici je prikazan primjer uz uporabu Horusovog oka, a radi se o razlomku 5/8, koji dobijemo kombinirajući razlomke 1/8 i 1/2. Uopće nije teško zar ne? - 20:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #  Egyptian Myth and Legend http://www.hermetics.o rg/pdf/egyeml.pdf Vjerujem da ce te zanimati, uzivaj (prolaz 11.03.2005. 06:01)  hvala, isprintam i pohranim u pismohranu, pa pročitam kad me manje budu stezali na poslu, onako u blaženom miru 'brda na kojem plaču ptice' :) (Athumanunh 11.03.2005. 21:24)

Matematika u hijeroglifima Kad je drevni egipatski pisar morao računati s razlomcima, bio je suočen s mnogim problemima, uglavnom vezanim za njihovo zapisivanje, a slično se u prvom susretu s istima osjećao i Athumanunh. Metoda zapisivanja razlomka koje je Athumanunh učio u školi potpuno se razlikuje od drevne egipatske metode zapisivanja. Naime, ta drevna egipatska metoda zapisivanja ne dopušta pisati jednostavne razlomke kao što su 3/5 ili 15/33 zato što su svi razlomci morali biti prikazani s brojnikom 1. Ako to nije bilo moguće, onda se razlomak morao zapisati kao zbroj razlomaka s brojnikom 1. Iznimka u tome je bio razlomak 2/3. Razlomci su zapisivani tako da je iznad nazivnika stavljen hijeroglif simbol koji je označavao "otvorena usta". Danas pojednostavljeno razlomke s jedinicom u brojniku pišemo s kosom crtom iza koje slijedi nazivnik, npr. 1/2, 1/4 itd. Međutim kod drevnih Egipćana postojala su određena pravila: 1) kad se razlomak može prikazati na više načina, koristi se način koji zahtijeva najmanji broj jediničnih razlomaka, 2) uvijek se koristi najveći mogući jedinični razlomak, osim ako to nije u kontradikciji s prvim pravilom, 3) u prikazu razlomka 2/n ne mogu se koristiti dva ista jedinična razlomka i 4) jedinični razlomci pišu se od većeg prema manjem. Primjer na slici: Razlomak 3/4 pisar je mogao zapisati kao 1/2 1/4, ili 1/3 1/4 1/6. Uvijek se rabi kraća verzija, dakle, 3/4 = 1/2 + 1/4 kao na sličici. - 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

Matematika u hijeroglifima Razlomci drevnih Egipćana Kada je davno prije Athumanunh proučavao i izračunavao mjere i precizne položaje tajnovitih piramida obilato je rabio drevne zapise, (izračune i proračune), drevnih egipatskih pisara i sve je bilo u redu dok je na kopijama papirusa pronalazio i čitao cijele brojeve, ali onda odjednom, kao da su se drevni pisari željeli našaliti s Athumanunhom. Naime, drevni su arhitekti, odjednom u svojim računima počeli rabiti razlomke koje su zapisali hijeroglifskim znakovima. No, Athumanunhu ne može biti ništa skriveno, pa je ubrzo uz obilatu pomoć 'tridesetorice' uspio ovladati drevnim egipatskim razlomcima i danas Athumanunh računa poput drevnih arhitekata iz Egipta, a i Vama će pokušati objasniti još jedan dio egipatske misterije i tajne koja skriva njihova doista fantastična znanja kojima su drevni Egipćani raspolagali prije gotovo pet tisuća godina. Tajna drevnih egipatskih razlomaka počinje u tajnovitom Horusovom oku ili simbolom 'Rx'. Stari Egipćani vjerovali su da ih 'Rx' simbol, tj. simbol boga Horusa štiti od zla. Zato su i u matematiku ugradili simboliku pa su razvili i svojevrstan brojevni sustav koji se koristio za prepisivanje lijekova, podjelu zemlje ili sjemenja. Razlomke su tvorili tako što su kombinirali pojedine dijelove simbola oka boga Horusa. Svaki dio imao je različitu vrijednost. Cjelokupni simbol oka ima vrijednost 1, a cijeli sustav se temelji na podjeli na polovice. Pola od 1 je 1/2, pola od 1/2 je 1/4, i tako polako sve do1/64. - 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Matematika u hijeroglifima Ovako bi drevni egipatski pisari i arhitekti napisali hijeroglifom razlomke 1/3 i 3/4. Kako su i zašto to tako pisali drevni Egipćani, Athumanunh će Vam objasniti sutra.

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

Pisati hijeroglife slijedi hijeroglif koji odgovara slovu I, a odmah će tu Athumanunh napisati i hijeroglif koji odgovara slovu Y

- 19:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife opet će Athumanunh malo uljepšati prije napisane hijeroglife

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2005., ponedjeljak Dan žena – čestitka hijeroglifima Svim djevojkama i ženama Athumanunh želi sretan Dan žena, na njemu svojstven način ispisan hijeroglifima. Nefer 8. Herw Peret Pharmauthi Renenut ili u prijevodu Sretan 8. ožujak Dan žena vrijeme božice Renenut.

- 19:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #  ovo je tako slatko....hvala (jacab 08.03.2005. 09:31)  onako, usput, sta znaci tvoje ime???? (jacab 08.03.2005. 09:31)  draga moja jacab, Athumanunh je dječak u kojem se čovjek budi, ili je zapravo čovjek u kojem još uvijek dječak živi, pitaj me za bilo koju tajnu i misteriju iz bilo koje mitologije, ali što znači Athumanunh je tajna, a tajne se ne ispovijedaju zar ne? :) želim Ti mirnu i svijetlu noć, a jutro neka Ti bude spokojno... (Athumanunh 08.03.2005. 20:05)  Hvala ti, Athumanunh na lijepim željama. Poštujem tvoju tajnu! (jacab 09.03.2005. 22:12)

Pisati

hijeroglife onda hijeroglif koji bi odgovarao slovu M

- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Legenda i mitologija na filmu Borba ,božanskih ratnika' i ,anubisovih ratnika' opet je doista veličanstvena čista vojnička bitka dobra i zla. Samo junaštvo i hrabrost ,božanskih ratnika' ipak neće biti dostatno da se zlo zaustavi. Iako su hrabro zaustavili juriš ,anubisovih ratnika' sada je 'božanskih ratnika' ostalo premalo da bi zaustavili novi juriš još opasnijih 'škorpionskih ratnika'. Dok 'božanski ratnici' ubrzano ustrojavaju novi složaj za doček moćnih 'škorpionskih ratnika' 'paut Neteru' ne sjedi besposleno. Rick konačno spoznaje da je on glavni zapovjednik 'božanskih ratnika' i da mu je sam bog Oziris poklonio svoje moćno koplje kojim može spasiti Svijet. Predivna negativka Ankhsunamun greškom, a možda i nije greška, fokusirala se na malog Alexa, sina Evelyn i Ricka, uvjerena da je upravo on ključ reinkarnacije moćne i pravedne božice Izide. Doista, mali Alex mogao bi biti, mladi Horus sin Izidin, a kako je njezin sin u opasnosti moćna se Izida spremna boriti za njega (koja to majka ne bi učinila za svoje dijete). Mali Alex pak je potpomognut komičnim ujakom Jonathanom koji bi mogao utjeloviti boga Seta (no, ovdje opet redatelj iskrivljuje mitologiju i nudi nam ljepše rješenje od onog u mitologiji. Poznato Ti je da u mitologiji bog Set i mladi Horus zapravo predvode silne vojske i ratuju za nasljeđe mrtvog dobrog boga Ozirisa. Ovdje u filmu Horus i Set, mali Alex i njegov ujak Jonathan, izvanredno se slažu i zapravo se dobro razumiju.) Na kraju Set konačno budi sestru Izidu koja stvari uzima u svoje pravedne i moćne ženske božanske ruke. Rick je poslao Imhothepa i Škorpiona natrag u njihove grobnice, Evelyn je u izravnom dvoboju pobijedila Ankhsunamun, tik pred udar 'škorpionske ratnike' spalila je Raova moćna svijetlost i to je sretni završetak filma. Još jednom, kao i uvijek i dovijeka, dobro je odnijelo pobjedu nad zlim, svijetlo je razbilo tamu, Svijet je spašen, a tajanstveni 'paut Neteru' može odahnuti slijedećih pet tisuća godina. Na kraju Athumanunh Te pozdravlja starim i davno prije zaboravljenim pozdravom – Raduj se prijatelju ako si razumio, uživaj Ti i svi koji su ovo čuli. Ostaj mi zdravo znalče, a zdrav bio i kazivač! Da ne bi bilo zabune ovo Athumanunh citira drevne mitološke nordijske poeme koje su lijepo zapisane u 'Riječi Uzvišenog' koje zapisa W. H. Auden. - 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.03.2005., nedjelja

Pisati hijeroglife onda ide slovo N

- 20:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #  ovo bih mogla napisati :) (nemiri 06.03.2005. 20:45)  piši s Athumanunhom i naučit ćeš ispisati hijeroglifima svoj logo, nemiri :) (Athumanunh 07.03.2005. 19:51)

Pisati hijeroglife malo će Athumanunh obojati hijeroglife kako bi bili ljepši

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Legenda i mitologija na filmu Lanac događaja u daljnjem nastavku filma izaziva uskrsnuće davno prije zaboravljenog i nekada moćnog božanstva imenom Imhotep i njegove voljene ljubavnice kraljice Ankh – su – Namun (Ankhesenamen) koju ulogom utjelovljuje predivna glumica Patricia Velasquez (ova predivna glumica indijanskog podrijetla odlično ocrtava bajnu drevnu kraljicu Ankhsunamun, ali samo ljepotom, jer ta drevna i bajna egipatska kraljica nikako nije bila zla i opasna po sudbinu Svijeta. Athumanunh je ovdje zbunjen zamislima redatelja Stephena Sommersa i izgleda da je ovdje cilj filma zakomplicirati radnju čitavog filma. Naime, Imhothep je prvo prikazan kao arhitekt i glavni graditelj faraona Djosera koji je oženjen lijepom kraljicom Ankhsunamun, a koja potajno ljubuje s Imhothephom. Kad je njihova zabranjena ljubav otkrivena od strane samog faraona, Imhothep (onaj koji dolazi u miru) ubija svog gospodara, a njega i kraljicu ubijaju faraonovi strašni čuvari koji jasno nose tetovaže 'božanskih ratnika'. Ovo se doista ne slaže s mitologijom, ali je dobro zamišljeno za podizanje napetosti i u filmu. No, dobro, neka ostane tako kako je zamislio redatelj, pa idemo dalje. Korača tako Imhothep (ali sada je on već božanstvo iz memfijskog trojstva, grad Memfis (Men – Nefer) glavno središte kulta boga stvoritelja Ptaha, čiji je Imhothep sin). Dakle sada više nemamo Imhothepa graditelja već je to strašno i moćno božanstvo koje potpomognuto ljubavnicom Ankhsunamun korača Zemljom i traži besmrtnost. Hm, ali ovdje opet usporedno sa zlom koje traži besmrtnost, probuđeno je još veće zlo koje želi moć nad cijelom Zemljom, a ono je prikazano kao nešto najmoćnije koje je Svijet do sada osjetio. Dobro, to bi bili negativci, a sada nešto o pozitivcima. Nepopravljivi pustolov Rick O'Connel sada je oženjen lijepom egiptologinjom Evelyn (nju u ulozi utjelovljuje lijepa Rachel Weisz koja je suprotnost Ankhsunamun ili da ne duljim, ona utjelovljuje lijepu, pravednu, ali moćnu i opasnu božicu Izidu), a njezin muž (Rick) nije utjelovljenje boga Ozirisa, već je po redatelju, on zapravo glavni zapovjednik 'božanskih ratnika', dakako da on to još ne zna. Dvije se mračne sile podmuklo šuljaju i sudbina Svijeta visi o niti, a to se ne dopada 'paut Neteru', pa Oni šalju ,božanske ratnike'. (dosta za danas, nastavim sutra) - 20:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #  zanimljivo... =) pozdrav! (gottthica 06.03.2005. 21:07)  lijepi pozdrav i Tebi, gottthica :) (Athumanunh 07.03.2005. 19:53)

05.03.2005., subota

Pisati hijeroglife ovako Athumanunh nacrta - napiše kheper (skarabej) oznaka za stvaranje života

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife ovako treba napisati hijeroglif koji odgovara slovu P - 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Legenda i mitologija na filmu Athumanunhov komentar filma 'Povratak mumija' Želja je malo neobična, ali Athumanunh će Ti je moj 'nepoznati' prijatelju ispuniti! No, zapamti, film je uvijek namijenjen za 'komercijalne svrhe' , pa ponekad zbog želje za gledanosti režiser malo zna i izokrenuti tijek legende ili mitologije kao u ovom slučaju. Dobro, krenimo onda redom. Siromašni, ali moćni kralj drevnog Egipta, kralj Škorpion, oko sebe okuplja snažnu i brojčano jaku vojsku s namjerom da osvoji cijeli tadašnji Egipat. Početak filma doista je veličanstven, u besprijekornom bojnom složaju stoje dvije vojske jedna nasuprot druge. Dok je jedna napadačka, koja se pojavila iz negostoljubive pustinje, druga je postrojena uz veličanstvene zidine drevnog egipatskog grada, a to je vojska faraona zakonitog gospodara Egipta. Ubrzo dolazi do teškog sudara i žestokog karijera, a potom se razvije veličanstvena bitka (to je stvarno dobro i valja to vidjeti). Nakon teške bitke vojska kralja Škorpiona potučena je i otjerana u pustinju, a tamo i ono malo preživjelih ratnika guta zauvijek pijesak. Kralj Škorpion prodaje svoju dušu Anubisu, (Athumanunh bi prije kazao da je to Ofios, a ne Anubis, jer iako obojica pripadaju kultu šakala Uapuat (Ofios), a nikako Anpu (Anubis), puno je borbeniji i opasniji, a po mitologiji je upravo Uapuat duhovna snaga ratnika na bojnom polju), no, neka ostane Anubis kako je to režiser zamislio. Dakle, kad je prodao dušu Anubisu u zamjenu je kralj Škorpion dobio vojsku Anubisa kojom će osvojiti čitav tadašnji drevni Egipat. Kralj Škorpion ima sada cijeli Egipat, ali on i njegova duša zauvijek su prokleti, a u sve ovo umiješat će se 'paut neteru' – skupina drevnih egipatskih božanstava koje predvodi Atum (opet tako želi režiser). E, a sada dolazi onaj dio iz mitologije gdje se svakih pet tisuća godina pojavljuje kralj Škorpion koji je zauvijek proklet i nikako da pronađe svoj mir. Dakle, svakih pet tisuća godina sile zla bude Škorpiona i traže vlast i besmrtnost, a istodobno sile dobrog šalju 'božanske ratnike' da zaustave vojsku zla. Eto to je to i bitka dobra i zla može početi. (nastavak sutra) - 20:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2005., petak

Pisati hijeroglife e, a ovako Athumanunh napiše znak koji označava žensku osobu u hijeroglifima

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pisati hijeroglife napisati B doista nije teško

- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

Pisati hijeroglife Evo kako u šest poteza Athumanunh piše hijeroglif koji označava slovo A

- 19:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #  ovako razloženo i ne izgleda teško (nemiri 03.03.2005. 21:14)  sigurno treba vremena da se napise cijela abeceda =) (kobilino zubalo 04.03.2005. 12:41)  blog ti je ok sam tak nastavi...i naravno posveti se najviše Egiptu...nešt ak možeš o Nefertiti, Anubisu i Imhotepu... (Incubus 04.03.2005. 17:58)  Prekrasni tekstovi ,odavno nisam na netu naišla na ovako maštovitu ljepotu izričaja,pa još kroz mitologiju i legendu :) (mistery 04.03.2005. 19:12)

02.03.2005., srijeda

Nordijska mitologija Smrt Baldera – zlatnog boga Baldera bajnog, sina Odinova, odjednom počeše opsjedati noćne more. Iako se danju uvjeravao da ga svi na Svijetu vole i nikada mu naudili ne bi, noću je sanjao da mu netko planira smrt. Stoga Odin svemogući, uzjaše svog osmonogog bojnog konja Sleipnira, te projaše preko mosta Duge u sam pakao Niflheim, zemlju mrtvih. Bez zaustavljanja projaše pokraj psa čuvara pakla i zaustavi se kod groba proročice koja je već odavno bila mrtva. Pomoću svoje moći Odin je probudi iz njezina dugog sna, te je upita: 'Zašto su sve dvorane pakla ukrašene zlatom i draguljima i pripremljene za gozbu?' Proročica odgovori: 'Medovina se spravlja u paklu za Baldera.' 'Tko će ubiti Baldera ponajboljeg od svih bogova?' želio je znati Odin. 'Slijepi bog Hoder zadat će mu smrtni udarac.' 'Tko će za njim žaliti?' opet je želio znati Odin. 'Bit ćeš to ti Odine, a sada ne pitaj više!' Proročica iznova potone u vječiti san. Vijesti koje je Odin donio iz pakla silno uplaše Friggu, božicu majku, pa ona krene u Svijet sa zamolbom za sve na Svijetu da se zakunu da neće nauditi Balderu, sinu njezinom. Vatra se zakune, voda se zakune, sve životinje se zakunu, ptice se zakunu, svi gmazovi i reptili se zakunu, sve bolesti se zakunu, sve kovine se zakunu, zemlja se zakune, snijeg i led se zakunu, drveće se zakune … čak se i sve kamenje na zemlji zakune da Balderu nikada zla neće nanijeti. Balder je bio siguran, a veseli bogovi stanu na njega bacati razne stvari i oružja, ali ništa Balderu nauditi nije moglo i nije željelo, a sve ovo silno razveseli bogove. Asgardom se orio smijeh svih božica i bogova osim jednoga. Bio je to spletkaroš Loki. Preruši se tako Loki u staricu, pa teturajući i šepajući ode pred Friggu pitajući je zašto se svi bogovi i božice smiju. Frigga mu zadovoljno objasni da je dobila zakletvu od svega na Svijetu da neće nauditi Balderu. Loki začuđen upita: 'Zar se baš sve zaklelo na ovom Svijetu?' Friga odgovori: 'Sve, osim mladih izdanaka imele.? Lokiu je ovo bilo dovoljno i on požuri da otrgne imelu. Priđe slijepom bogu Hoderu: 'Zašto ti Hodere ne baciš nešto na Baldera i razveseliš se?' Hoder mu mirno odgovori: 'Ne vidim gdje stoji, a i nemam oružje.' Loki se ponudi: 'Zašto ne baciš ovu grančicu, a ja ću ti voditi ruku?' tako Hoder baci imelu koja probode Baldera i usmrti ga. Smijeh bogovima zapne u grlu, te ne mogu progovoriti ni riječ, te su svi netremice i ukočeno gledali u mrtvoga Baldera. Lokia nitko nije ni pokušao zaustaviti, pa kad on ode, svi bogovi briznu u plač. Silni su se jecaji čuli nad Asgardom, a suze su stale teći u potocima. Bogovi pripreme Balderu lomaču na njegovom velikom brodu, te ga otisnuše na pučinu. Kad Odin Balderu šapne na uho posljednje zbogom, te mu navuče svoju zlatnu narukvicu Draupnir na ruku, bogovi potpale lomaču i pošalju Baldera na njegovo dugo putovanje… - 21:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #  Krasna i tužna priča i u srži istinita. Nikada na svijetiu nema tolik odobra koje će zaustaviti zlo da učini svoje nedjelo!!! (jacab 05.03.2005. 12:25)

01.03.2005., utorak

Grčka mitologija Titan Prometej Zato što je zdušno pomagao ljudima, titana Prometeja stigne Zeusova okrutna osveta. Najviši ga bog kazni tako da okovan za stijenu u planinskim vrletima mora trpjeti sunčanu jaru i ledenu hladnoću. K tomu svakoga bi dana dolijetao orao golemih krila i kljuvao Prometeju jetra. No, jetra bi titanu preko noći ponovno izrasla, pa je on tako bio osuđen da svakog jutra trpi iznova strašne bolove. Izgledalo je da tom mučenju nema kraja, ali Prometej se nije predavao i premda shrvan bolom, ali ponosan, rugao se i dalje Zeusu riječima: ''Ja jedini od bogova i titana znam tajnu koja bi te mogla baciti u zaborav kao i tvog oca Krona prije tebe. Ako se želiš spasiti morat ćeš me osloboditi!'' Naime, Prometej je saznao da će, bude li je Zeus obljubio, Tetida roditi sina jačeg od vlastitog oca i to će biti kraj Zeusove vladavine bogovima i ljudima. Zeus je naslućivao da bi Prometej mogao govoriti istinu, pa nakon nekog vremena dopusti svome sinu, junaku Heraklu, da oslobodi Prometeja, a Prometej je doista održao obećanje. Upozori Prometej tako Zeusa da se mora čuvati morske božice Tetide. Tako je Tetida bila prisiljena udati se za smrtnika, ftijskog kralja Peleja, a s njim ona izrodi jednoga od velikih junaka Trojanskog rata, silnog Ahileja.

Mitska bića Grifon – mitsko čudovište (grč. Gryps, lat. Griphus) Grifon je mitološko biće, mitološko čudovište nastalo od lava i ptice (orla). U Grčku, pa iz nje u Rim Grifoni stižu najvjerojatnije s Istoka gdje su nastali kao fantastična bića kojima su tamošnji narodi napućili svijet svoje fantazije, ili mitologije. Ipak, najstariji Grifoni poznati su Athumanunhu iz drevnog Egipta, a tamo su oni spoj, ili kombinacija lava i ptice, ili lava i čovjeka, a upravo takva je Sfinga. Iz drevne Mezopotamije Athumanunh vidi Grifona u spoju lava i bika, lava i čovjeka, lava i ptice grabljivice, škorpiona i čovjeka, a tu su onda i zmajevi. Najpoznatiji su 'babilonski zmajevi' siruši i kerubini, krilati bikovi stražari s ljudskim glavama. Kako su se od tih bića razvili Grifoni, Athumanunh priznaje da ne zna, jer ništa pouzdanog i utvrđenog o tome nigdje nema. Ta mitološka fantastična bića Athumanunh pronalazi i u Hesiodovim književnim uradcima, a spominje ih i Herodot koji ih opisuje kao čudovišta s lavljim tijelom, orlovskim krilima i kandžama, a žive negdje daleko na sjeveru Azije. Tamo u tim dalekim prostranstvima Grifoni zapravo čuvaju bogata ležišta zlata. Grifoni su navodno, mnogo jači od ostalih životinja, isključe li se lav i slon. Drevni ljudi Azije mogli su se domoći i pripitomiti Grifona samo neposredno u trenutku kada se on izlegne, kasnije je to nemoguće, a u indijskoj mitologiji upravo Grifoni proganjaju kopače zlata, ali ne zbog zlata, već u strahu da im oni ne ukradu mladunčad. U drevnoj Baktriji upravo Grifoni svojim kandžama kopaju zlato i od njega svijaju svoja gnijezda, a ljudi u svojoj pohlepi dolaze do njihovih gnijezda i oko njih skupljaju ostatke i mrvice koje ispadnu iz gnijezda. Nikada Grifoni nisu došli u sukob ili bilo kakvu vezu s junacima grčke mitologije, a jedinu vezu s njima imao je bog Apolon, ali tu vezu još nitko nije nigdje objasnio. - 20:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #  sviđa mi se tvoj blog,samo mi se sad ne da čitat,al malo sam ga prešla i supač je..samo tak nastavi.jednom ću pročitat...do tad pozdrav...jedno pitanje jesi muško ili žensko??? (pepa 27.03.2005. 21:49)

27.02.2005., nedjelja

Drevni Egipatski kalendar Dani drevnog Egipatskog kalendara U nekoliko preslika magijskih papirusa kojima Athumanunh raspolaže jasno se daje naslutiti da u određene dane mjeseca drevnog egipatskog kalendara ne bi trebalo izvoditi nikakve magijske obrede, ne raditi značajnije poslove, ne jesti, pa čak niti iz kuće izlaziti. Naime, tih su dana, po vjerovanju drevnih egipatskih svećenika, sile zla posebno snažne i sposobne zaustaviti na trenutak volju i želju bogova za dobrim. Athumanunh će Vam to objasniti na primjeru Akhet Tot mjeseca (ako pak nekoga bude interesirao neki drugi dan Athumanunh ga lako izračuna pomoću drevnih formula koje je, na sreću, dobio od jednog prijatelja koji nije znao što bi s tom čudnom knjigom.) No, dobro idemo onda: Na sličicama koje Vam je Athumanunh nacrtao ne treba nešto posebno objasniti, na jednoj ima trideset dana (1 – 30) označeni bojom koja je objašnjena na drugoj. Tako je 19. dan mjeseca Tot označen plavom bojom kao sretan dan. Tog devetnaestog dana počinju svetkovine na Nebu (sjetite se Akhet je poplava, bog Nila donosi novi život Egiptu), ali to je i dan kada je Ra bacio milost božju na sve one koji idu za 'barkom od milijun godina', znači toga su dana bogovi milostivi, zadovoljni i snažni. Ako pogledamo 26. dan mjeseca Tot vidimo da je on jako štetan dan. Tog dvadeset i šestog dana mjeseca Tot došlo je do sudara dviju božanskih vojski, vojske dobrih i vojske onih zlih. Vojsku dobrih predvodio je Horus, sin Izidin, a vojsku zlih vodi Set, brat Izidin, ujak Horusov. Oko čega i za što su se tukli već sam Vam prije objasnio, ali tog su dana bitku Horus i Set započeli u ljudskom obliku (muškarci) da bi se kasnije obojica preobličili u medvjede. Baš kad je Horus trebao zadati smrtonosni pogodak Setu, umiješala se uvijek dobra božica Izida, majka i sestra zavađenih. Izida je spasila Seta, a Horus u ratničkom bijesu odrubi joj glavu. Ovo se nikako nije trebalo dogoditi, ali da stvari ne bi izmaknule nadzoru, imali su drevni Egipćani boga Tota. Svojim magijskim riječima Tot vrati Izidinu glavu i smiri razbješnjelog Horusa (na tom se primjeru vidi kako su zlo i dobro blizu, koliko je ta granica tanka). Dakle tog 26. dana valja prinijeti žrtve (darove) bogovima Ozirisu i Totu. Dalje 15. dana mjeseca Tot ne smije se izlaziti iz kuće nakon zalaska Sunca, jer tada noćnom tminom gmiže zmija Utjaet, a prate je razne nesreće koje mogu čovjeka pogoditi, pa čak i bez vida ostati može. Eto, to je to. - 19:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #  kako se smenjuju, prvo ujutro pogledaš u kalendar pa dobro razmisliš :) (nemiri 27.02.2005. 20:11)  Kojom literaturom se koristis? (Nefertiti 28.02.2005. 02:19)  nemiri, pa zar danas mnogi ljudi prvo ne pogledaju horoskop, pa onda idu na posao? Možda su drevni Egipćani baš to prvi primjenili kod svojeg čitanja kalendara. Nefertiti - sve od E. A. Wallis Budge, a imam i dosta svojih zabilješki (Athumanunh 28.02.2005. 20:32)

Drevni Egipatski kalendar dani mjeseca Tot

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2005., subota

Drevni Egipatski kalendar Treća sezona drevnog egipatskog kalendara zove se SHEMU, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Shemua Khonsu, Drugi mjesec Shemua Paomi, Treći mjesec Shemua Epep, Četvrti mjesec Shemua Mesor (Ra). Prvi mjesec Shemua Khonsua počinje nadnevka koji odgovara našem 29. ožujak i traje 30 dana. Drugi mjesec Shemua Paomi započinje nadnevka 28. travnja i traje 30 dana kada započinje Treći mjesec Shemua Epep što bi bilo nadnevka 28. svibnja i opet 30 dana, pa Četvrti mjesec Shemua Ra koji pada na 27. lipnja i opet traje 30 dana. Onda pet božanskih rođendana i drevni Egipćani čekaju Novu godinu. - 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

Drevni Egipatski kalendar Druga sezona drevnog egipatskog kalendara zove se PERET, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Pereta Tobi, Drugi mjesec Pereta Mekhir, Treći mjesec Pereta Pnamenoth, Četvrti mjesec Pereta Pharmauthi. Prvi mjesec Pereta Tobi počinje u našem nadnevku 29. studenog i traje 30 dana kada počinje Drugi mjesec Pereta Mekhir, što odgovara našem nadnevku 29. prosinac. Nakon 30 dana počinje Treći mjesec Pereta Pnamenoth koji počinje našim nadnevkom 28. siječanj i opet treba proći 30 dana da bi počeo Četvrti mjesec Pereta Pharmauthi koji započinje nadnevkom kakav mi poznajemo 27. veljače. - 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.02.2005., četvrtak

Drevni Egipatski kalendar Prva sezona drevnog egipatskog kalendara zove se AKHET, a čine je četiri mjeseca koji redom imaju slijedeća imena: Prvi mjesec Akheta Tot, Drugi mjesec Akheta Paopi, Treći mjesec Akheta Athor, Četvrti mjesec Akheta Choiak. Prvi mjesec Akheta Tot počinje izlaskom zvijezde Sopdet (Sotis) ili Sirius, a taj dan odgovara našem nadnevku 1. kolovoz i traje 30 dana, dakle do Drugog mjeseca Akheta Paopi koji počinje nadnevkom koji odgovara našem 1. rujnu i opet traje 30 dana. Tada počinje Treći mjesec Akheta Athor, a to bi palo na naš nadnevak 30. rujna i opet treba proći 30 dana da bi započeo Četvrti mjesec Akheta Choiak koji započinje našim nadnevkom 30. listopada. - 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.02.2005., srijeda

Drevni Egipatski kalendar Drevni kalendar Egipta Kada bi Zvijezda Sirius izašla na istom mjestu gdje i Sunce, za drevne je Egipćane započinjala Nova godina. Egipatska godina traje 360 dana + 5 božanskih dana (Totovih dana, sjetite se Athumanunh Vam je prije pisao o tome kako se božanski pisar bog Tot kockao s bogom Mjesecom i od njega dobio pet dana). Drevna egipatska godina podijeljena je u tri sezone gdje svaka sezona ima četiri mjeseca, a svaki mjesec po 30 dana. Nedostajućih pet dana bili su festivalski dani (rođendani egipatskih značajnijih bogova Osirisa, Horusa (ovoga Horusa nemojte pomiješati sa kasnijim sinom Osirisa i Izide), Seta, Izide i Neftide). Upravo tih pet dana dobio je Tot od Khnumha (Mjeseca), pa se pokušajte sjetiti, a ako ne možete Athumanunh Vam pomogne: ''Prekrasna plavooka božica Nut je kriomice bila sa stasitim Gebom, a iznenada ih otkri svemogući Ra. Razbješnjeli Ra baci prokletstvo na Nut kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. No, Tot tri puta veličanstveni i miljenik Raov, budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Nut, a vjerojatno iz zahvalnosti za neke prije njezine nježnosti i naklonosti, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od Khnuma Tot dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), koje pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tih svojih pet dana Tot poklanja Nut kako bi ona mogla napokon roditi.'' Eto tako, zapamtite tri sezone, po četiri mjeseca koji imaju 30 dana i ne zaboraviti onih 5 dana za fešte, party, tulume, derneke ili kako se već to sve ne zove. - 20:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #  ovo za tulume ispadne smešno :) (nemiri 24.02.2005. 22:15)

22.02.2005., utorak

Drevni Egipatski kalendar Egipatski kalendar Sirius je najsjajnija zvijezda na noćnom nebu. Stari Egipćani su zvijezdu Sirius zvali Sotis. Vjerovali su da ova zvijezda izaziva poplave Nila, jer su one počinjale sa pojavom Siriusa na nebu, a što je ujedno i označavalo početak Nove godine drevnih Egipćana. Promatranjem dolaska Siriusa Egipćani su utvrdili da godina ima 365,25 dana, zapravo, da godina traje za četvrtinu duže nego što se do tada vjerovalo. Ovu korekciju će mnogo kasnije prihvatiti Cezar prilikom reforme rimskog kalendara. Drevni Grci i Rimljani su Sirius dovodili u svezu sa zvijezdom Betelgez u zviježđu Oriona. Orion je divovski mitski lovac čije se zviježđe nalazi u blizini. Sirius se od davnina zove i Pasja zvijezda, jer pripada zviježđu Velikog Psa (Canis Major). U susjedstvu je i zviježđe Mali Pas (Canis Minor). Oba Psa, po mitu, predstavljaju lovačke pse divovskog lovca Oriona. Dok su tako drevni Egipćani brojili dane i računali vrijeme od pojave do pojave 'pseće zvijezde' i čekali da se životorodna rijeka Nil izlije i ostavi za sobom plodni mulj, gotovo 1460 godina bilo je sve u redu, a onda je odjednom nastala panika. Naime, drevni su egipatski astronomi uočili da su zakasnili za Sunčevom godinom za točno 365 dana. Sada oni pozornije nastavljaju brojiti dane, pa nakon četiri godine imaju jedan dan više. Pozorno i grozničavo su stali računati i proračunavati, pa su napokon zaključili da Zemaljska godina zapravo traje 365,25 dana. Današnji astronomi opremljeni najsofisticiranijim instrumentima izračunali su da godina zapravo traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi, odnosno 365,242 dana. Kako su drevni Egipćani, bez sofisticiranih mjernih instrumenata !?*, s tako malom pogreškom izračunali trajanje zemaljske godine, Athumanunha je naprosto zadivilo, pa je potražio u starim i prašnjavim knjigama sve što se da pronaći o drevnom Egipatskom kalendaru i u slijedećih nekoliko zapisa pokušat će Vam objasniti i pobliže predočiti drevni i vrlo misteriozan Egipatski kalendar. - 22:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #  nadam se objašenjenjima, fascinantno je njihovo znanje (nemiri 23.02.2005. 00:35)

21.02.2005., ponedjeljak

Grčka mitologija Rea – majka grčkih bogova Olimpljana i žena Kronova (grč. Rheie, lat. Rhea ili Ops) Rea i njezin supružnik Kron imaju iste roditelje (Gea i Uran). Rea je majka svih značajnijih kasnijih grčkih bogova koji stoluju na Olimpu. Rođenju svoje djece Rea se nije radovala poput ostalih majki. Naime, njezin supružnik Kron gutao je njihovu djecu odmah po rođenju bojeći se pobune nekoga od njih. Kako je Rea prevarila Krona rodivši najmlađe dijete, sina Zeusa, prije sam napisao. No, iako je Rea majka najznačajnijih grčkih bogova, pa i njihovog najvišeg boga, u mitologiji nije utvrđeno sa sigurnošću da su je drevni Grci štovali. Nije ni imala neke značajnije hramove, ali u kasnijim kultovima, pod snažnim utjecajem s istoka, Grci Reu izjednačavaju s maloazijskom božicom Kibelom (velikom majkom bogova). Kasnije rimske mitologije poznaju je pod imenom Ops, a još kasnije i kod rimskih mitologija Rea je izjednačena s božicom Kibelom. Međutim Athumanunh je pronašao da se kod drevnih Rimljana pojavljuje svećenica Rea koja s Heraklom ima sina Aventina koji postaje kasnije kralj Albe. - 19:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #  dobra ideja za blog, inače volim mitologiju. pozdrav!!! (dragec 21.02.2005. 21:05)

20.02.2005., nedjelja

Legenda o Alandiji ...Carica Tanya tog je dana došla moliti caricu Nemesydyu za posredovanje kod povlačenja Amazona iz Dyasparha jer prema Dyasparhu tada su krenuli u velikom broju, neki nepoznati ratnici koji su došli sa Sjevera. Pod punom bojnom opremom oni su u velikom broju pristigli u Dyasparh, a vodio ih je najmlađi sin carice Tanye koji je odlučio Dyasparh vratiti kraljici Shenhy, svojoj sestri, jer on je ionako po pravu Amazonske krune pripadao njoj. Kako ne bi došlo do nepotrebnih sukoba Waluzyanaca i Amazona, carica Tanya zalagala se kod carice Nemesydye za mirno rješenje. No, odnekud se pojavila zmija u ljudskom obliku, car Sywolykye Syrly Keysthonh, sa svojim prekomorskim napadačkim odredima. Meni je žao što ovo moram reći pred kćerima Nemesydyinym, ali Keysthonh i Nemesydy su bili potajno zaljubljeni jedno u drugo. Nakon ove izjave u dvorani nastane silna galama. Mnogi su Amazonski odličnici protestirali, stari je car Arthur bezvoljno klonuo u svoj naslonjač, a Sonsyreya i Antyopha ostale su zabezeknute. Princ Moskytho bijesno je skočio iz svog sjedišta, a onda se stari car Arthur podigne i zapovijedi mir. Slabim glasom uputi zamolbu svećenici hrama Tocy da nastavi svoju priču do kraja. Prokleti Keysthonh oteo je caricu Tanyu i pobio njezinu pratnju, a caru Thandheru poslao svog lažnog glasnika s porukom da su to sve napravili ratnici Amazona cara Arthurha. Waluzyancy i Ararađani odmah su u velikom broju pregazili granicu Amazonije i krenuli da oslobode svoju caricu, supružnicu i majku. Amazonima nije bilo jasno zašto to čine, pa su im se snažno suprotstavili i pristali na savez s ratnicima Velikog klana koji su direktni potomci Hladnih vatri. Došlo je do strašnog rata i još strašnijih bitaka koje su Okolni narodi zapamtili pod imenom Bitke toplih noći i kao Bitke crvenih suza. No, u ratove su se odjednom uključili nama nepoznati ratnici, a mudri su nam narodi prastarih Sychytha tvrdili da su to božanski ratnici koje su Bogovi sa zvijezda poslali da zaustave pogibeljne bitke koje su zaprijetile svim Okolnim narodima. Božanske ratnike vodio je dječak Andraghon, mitski ratnik kojem su Bogovi u sam Osvit vremena poklonili Zvučni mač u zahvalnost što ih je oslobodio njihovih neprijatelja Xurha. Zapravo taj golobradi dječarac je bio najmlađi Tanyin sin i On je ovdje među nama. Vidim ga tamo u kutu iako je sada nešto stariji. Taj je mladić pokazao izuzetnu hrabrost i smjelost. Praćen svojim strašnim ratnicima napadačima koji ne poznaju strah probio se pod borbom do čvrstih zidina Svetoga Amazonskog grada i bio je riješen da ga razruši ako se ne oslobodi carica Tanya. Opet, sama je carica Tanya odvratila sina svog najmlađeg od tog nauma, ali opet se umiješao Syrly koji ga je oteo usred svetog grada Sungrada. Kad su za to čuli njegovi ratnici oni su poput uragana navalili u velikom broju u grad da ga oslobode, ali su na nagovor Tanye odustali, ali uz uvjet da im se dječak odmah vrati i da će nakon toga zauvijek napustiti opsadu Svetoga grada Sungrada. Na nagovor Syrlya, Nenesydya pak je odbila njihov uvjet i Sveta vrata otvorila Zmijskim ratnicima koji su došli iz pustinje Deserthye. Ratnici su navalili i provalili u grad i nakon najkrvavijih i najtežih bitaka koje je vrijeme Hrabrih naroda ikada zapamtilo uz velike gubitke i strašna razaranja, preoteli su svojeg dječaka. Potom su na nekoliko dana nestali da bi se pojavili u još većem broju. Prvo su ih pokušali zaustaviti Zmijski ratnici iz pustinjskih gradova Deserthye, ali su ih božanski ratnici pregazili i potpuno uništili u bitkama poznatijim pod imenom Xarow, zatim su ih pokušale zaustaviti same vile Charysmhe, ali nitko ne zna odakle su se pojavili mnogobrojni odredi Hladnih vatri koji su došli iz Omytreye i snažno udarili s leđa. No Legende Omytreye zapisale su da su se na kraju vile Charysmhe borile uz bok ratnika napadača protiv Hladnih vatri. Tu je došlo i do prve katastrofe ne bojnom polju Herofahla. Dok su se ratnici napadači borili na bojnom polju Herofahla protiv Hladnih vatri, dotle su njihovi potomci Sywolykhy potpomognuti Kotyancyma i divljim Xurhymha (ovi su kanibali) razorili Sveti grad Sungrad i opljačkali ga. No, jedan se odred ratnika napadača nekako našao u Svetom gradu i upravo zahvaljujući njima i njihovoj upornosti spašene su sve naše svete grobnice i hramovi Tocy. Mnogi od tih hrabrih ratnika su pali, malo ih je ostalo, ali kad je u opasnost došao i sam dječak dogodilo se nešto što se ne da opisati. Pojavili su se svježi odredi božanskih ratnika koje su

- 21:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #  Alandija... (nemiri 20.02.2005. 22:42)  :)) (oktavijan 21.02.2005. 16:59)

18.02.2005., petak

Grčka mitologija Kron – titan vladar Svemira, Uranov najmlađi sin Kako je svojedobno i sam ustao protiv svoga oca, tako se sada i Kron boji svoje rođene djece, pa ih guta odmah po njihovom rođenju. Tako je progutao svoje petero djece, ali njegova žena Rea u dogovoru s majkom Geom potajno je na Kerti u dubinama Dikte rodila šesto dijete kojemu je nadjenula ime Zeus. Po povratku Kronu je podvalila dugačak kamen umotan u pelene. Maleni Zeus mirno je rastao pod nadzorom nimfi, a štitili su ga planinski demoni Kureti. Po odrastanju Zeus je prisilio Krona da povrati njegovu braću koja su živjela u utrobi Krona. Bili su to Had, Posejdon, Hera, Demetra i Hestija. No, kad je Zeus nasilno srušio Krona s vlasti dolazi do dugotrajnog rata između Kronovih i Zeusovih pristalica, ali o tome drugi put. - 19:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #  moram ti skopirati blog da ga mogu u miru čiati offline :))) (Celebrity 20.02.2005. 16:43)

17.02.2005., četvrtak

Grčka mitologija Gea – božica zemlje i Zemlja sama koja je nastala iz prvobitnog Kaosa (grč. Gaia, lat. Tellus ili Terra) Gea je bila majka svega što je živjelo i raslo na Zemlji. Prvo je sama od sebe rodila zvjezdano nebo Urana, zatim visoke planine i na kraju duboko i široko more (bog Pont). Kad je Uran zavladao Svijetom, Gea mu je postala družica i rodila mu slijedeće potomke: titane – Ocean, Kej, Krij, Hiperion, Iapet i Kron, titanke – Tea, Rea, Feba, Mnemosina, Temida i Tetida (ovo nije majka Ahilova), tri jednooka kiklopa – Arg, Bront i Sterop i tri hekatonhira – Kot, Gig i Brijarej. Sve svoje potomke Gea je voljela istinskom majčinom ljubavlju, ali Uran nije dijelio njezine majčinske osjećaje. Kasnije kada je Zeus (unuk Gee) svrgnuo Krona s vlasti, Gea je nagovorila divove da zarate s bogovima, na što su ovi pristali, a Gea im je dala neku čarobnu biljku od koje su divovi (giganti) bili neranjivi za oružje bogova. No, Zeusu i njegovim bogovima u pomoć je priskočio Heraklo, naravno na poziv Zeusa, a protiv Heraklova oružja divovima nije pomogla ni Geina čarobna biljka. Nakon iscrpljujuće bitke Zeus je bacio divove u vječni mrak Tartara. Kasnije je Gea još jednom pokušala kazniti Zeusa, pa je na njega poslala svog sina strašnog Tifona kojeg je imala iz veze upravo s bogom Tartarom. No i njega je Zeus savladao i bacio ga u vječnu tamu Tartara. Gea je imala i potomke s bogom morskih dubina, Pontom, pa mu je iz te veze rodila sinove Nereja, Taumanta i Forkia, te kćeri Eurubiu i Ketu. - 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.02.2005., srijeda

Grčka mitologija Uran – bog Neba i samo Nebo, prvi vladar Svijeta (grč. Uranus, lat. Caelus) Uran se rodio bez oca, a majka mu je Gea (Zemlja). Kad je Uran zavladao Svijetom oženio se vlastitom majkom. Iz te veze Uran i Gea imaju slijedeće potomstvo: Dvanaest titana (šest sinova i šest kćeri), tri jednooka kiklopa, tri (biće s pedeset glava i sto ruku – storuki divovi) i Tifon – mitsko čudovište. Uran uopće nije volio svoju djecu, a naročito je mrzio i prezirao hekatonhire (storuke divove). Naime, divovi hekatonhiri bili su jako buntovni i svadljivi, pa ih je Uran zatvorio u unutrašnjost zemlje i zabranio im je uopće izlaziti na svijetlo dana. Majku Geu (Zemlju) to je jako rastužilo i jako je naljutilo, pa je na kraju odlučila nagovoriti starije sinove (titane) da Urana svrgnu s vlasti. Stariji titani odbili su ruku podići na oca, ali je najmlađi Kron poslušao majku Geu, te je uz njezinu pomoć iznenadio Urana i napao ga kad je ovaj to najmanje očekivao. Velikim srpolikim sječivom kastrirao je Urana i time mu oduzeo snagu, svrgnuo ga s prijestolja, te se on proglasio za novog vladara Svijeta. Krv osakaćenog Urana kapala je na Zemlju (Geu), pa je Gea rodila divove (gigante) i kćeri Erinije – božice osvete. Iz Uranove krvi koja je kapnula u more rodila se Afrodita – božica ljubavi koja je izašla iz morske pjene na obalu otoka Cipra. (Ovo posljednje Athumanunh je pronašao u Hesiodovim zapisima, a kasnije će Homer zapisati da je Afrodita kćer Zeusa i Dione). - 21:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #  končno ću se prisjetiti kako je bilo u grčkoj mitologiji, sve sam zaboravila! samo nastavi :) (Celebrity 20.02.2005. 16:42)

15.02.2005., utorak

Bića iz mitologija Kentaur Hiron U davna i drevna vremena u sjevernoj grčkoj pokrajini Tesaliji živjela su primitivna, divlja i ratoborna plemena. Ta divlja plemena povremeno bi bila saveznici Grčke, a Grci su ih opisivali kao neobične ljude koji su konjolikim plesovima dozivali kišu. Da li na temelju tih priča ili zbog nečeg drugog kasnije se razvio mit o kentaurima. Kentaur je u grčkoj mitologiji vrlo neobično biće – gornja polovica tijela mu je ljudska (čovjek), a donja polovica životinjska (konj). Kasnije mitologija opisuje kentaure kao vrlo pohotna stvorenja koja su uvijek i svugdje spremna na svađu i sukobe. Poznati su kao i veliki ljubitelji vina. Ipak, jedan je kentaur bio sasvim drugačiji od ostalih, bio je on svijetla iznimka među svadljivim i nasilnim kentaurima. Bio je to kentaur Hiron, sin boga Krona i Filire, kćerke boga Oceana. Kad je majka Filira vidjela kakvo je stvorenje rodila, zauvijek se odrekla sina. Mali Hiron povjeren je u skrb bogu svijetla i čuvaru života, Apolonu. Dok bi se drugi kentauri opijali vinom i zapodijevali svađe, dotle je mali Hiron upijao božanska znanja svog skrbnika Apolona. Kad je odrastao Hiron je postao najpoznatiji liječnik, znanstvenik i prorok drevne Grčke. Nemali put njegove savjete tražili su i sami bogovi, a s vremenom Hiron je postao i učitelj mnogih mitoloških junaka, pa i učitelj jednom kasnijem grčkom bogu. Ahileja je baš Hiron naučio jahanju, lovu, sviranju i liječenju (vidanju ratnih rana). Kasnijeg grčkog boga Asklepija Hiron je podučio temeljima medicine. Hiron je bio veliki prijatelj Herkula (Herakla), ali sudbina mu nije bila naklonjena iako je živio mudro i nesebično prema svima. Tijekom izvršenja svojeg četvrtog zadatka, (lov na bijesnog erimantskog divljeg vepra), Heraklo se zavadio s kentaurima oko prava na njihovo vino. U toj svađi Hiron je želio posredovati, ali ga je, u žaru sukoba i borbe s kentaurima, greškom pogodila otrovna strijela koju je ispalio sam Heraklo. Hiron je trpio užasne bolove, ali zbog svoje besmrtnosti nije mogao umrijeti. Njegov veliki prijatelj Heraklo uzaludno je tražio lijek i bezuspješno isprobao tisuće raznih lijekova, ne bi li pomogao ranjenom prijatelju kentauru Hironu. Kad su napokon Heraklo i Hiron spoznali da neće uspjeti pronaći lijek, zajedno odluče da izađu pred samog Zeusa i zatraže njegovu pomoć. Zeus nije mogao pronaći lijek, ali je Hironu oduzeo besmrtnost, tako da je na kraju Hiron spokojno i bez boli umro, Heraklu je bilo jako žao, a i sam Zeus bio je nezadovoljan smrću Hirona, pa je odlučio da ga zbog njegovog primjerena života zauvijek postavi na Nebo među zvijezde. Eto, tako je po legendi nastalo zviježđe Kentaur, u čast i slavu najmudrijeg i najboljeg među kentaurima, Hirona. - 21:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #  Svaka čast, super blog! (Henry 15.02.2005. 22:05)

14.02.2005., ponedjeljak

Bajoslovlje Hrvata U svom bajoslovlju Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića - boga. Tako su dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) dolazile i potjecale od Bijelboga, a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crn-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju praćeni silnim božanskim vojskama i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u prirodi. Nad zemaljskim životom brinula se predivna Vesna - božica mladosti i proljeća, koja je njegovala i pospješivala svaki uspjeh i porast čovjeka. Suprotno Vesni, opet prekrasna Morana je bila božica tame i smrti kamo je i otpremala ljude. (Nemojte zamjeriti Athumanunhu, ali za njega ne postoje ružne žene i božice, sve su one lijepe, samo su jedne dobre, a druge zločeste.) Svibor je u Hrvata, baš kao i u staroslavenskoj mitologiji bio bog svjetlosti, znanja, plodnosti i ratne pobjede. Nazivan je još i Svebor, Svevid, Sutvid, Svetovit, Svantovit... Spominju ga stari pisci Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Saxo Grammaticus. Prema tim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki vitez" od kojega su postali drugi bogovi. Pričalo se da svake noći zajedno sa svojih 300 naoružanih konjanika, pod krasnim stjegovima, napada neprijatelje. Gromovnik Perun bio je zaštitnik poljodjelstva, prava i pravice. Pod njegovim su kipovima (najčešće u gajevima ili obalnim uvalama) gorile vječne vatre od hrastova drva. Ako bi se ta vatra ugasila svećenici zaduženi za nju, svoju bi nemarnost platili glavom. Kao bog pravde Perun je ljubio istinu, a lažljivce je pretvarao u kamen. Bog vatre bio je Svarog (Svarožić). Bog gostoljublja, branitelj i zaštitnik putnika i gostiju bio je Radogost. Na brdu Radost između Slovačke i Moravske bio mu je podignut sjajan hram. Gospodar zraka, vode i zemlje bio je Triglav. Prikazivan je sa tri koprenom prekrivene glave na jednom vratu. Božica života bila je Živjena. Često je prikazivana sasvim gola s raspuštenom kosom ukrašenom vijencem od klasja i cvijeća. Božica ljepote i raskoši, a ujedno i najljepše žensko biće bila je Lada. Tijelo joj je bilo bjelje od snijega, a kosa zlatna. Na glavi je nosila vijenac od crvenih ruža. Iza nje stoje tri krasne djevojke Milosnice, a sa strane dva sina Leljo i Gunđa. Najveći hramovi ove božice bili su u Brnu i u njih su hodočastili većinom mladi ljudi. Božica pravednosti i osvete zvala se Nemesa. Bog jakosti, hrabrosti i junaštva bio je Silnobog. Prikazivali su ga kao snažna ratnika sa kopljem u ruci i lavljom glavom pod nogama. Bog rata i boja Davor ili Rugovit, bio je snažan i velik, isklesan od drveta. Imao je sedam glava, za pojasom je nosio sedam mačeva. Božica zime bila je Zermagla, kojoj je dah bio studen, odjeća od mraza, plašt od snijega, a kruna od ledenih kapljica. Božica protivnica zime bila je Zimstrla. Ona se često družila sa Pagodom, bogom lijepog vremena. Bog jela i pića bio je Semenik ili Karas. Prikazivan je debeo i gol kako leži na stolu ukrašen krunom od hmelja. Bog mrtvih bio je Pikutik. Svojim je odabranicima nosio slasti i bogatstva za života. Naravno kada umru morali su mu dati svoju dušu. Eh, tako ima ih još dosta, a ponekad za isto mitološko biće postoji više nazivlja, a ja sam pokušao izdvojiti najvažnije, naravno na samo meni svojstven način i odabir, poštujem izbor drugih i podržavam pravo na drugačije mišljenje. - 21:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #  Eto nešto sam naučila!!!!! Moj brat ima ime po bogu rata a uvijek sam se pitala šta znači njegovo ime?! (jacab 15.02.2005. 15:37)  Athumanunhu je želja dijeliti znanje s drugima, a kad netko nešto i nauči onda mu je posebno toplo oko srca... (Athumanunh 15.02.2005. 21:59)  hehe, i moj dečko ima ime po bogu rata, samo kaj sam ja to i prije znala - nice, nice (kriemhilda 22.02.2005. 22:58)  jel' Ti se dopao film o blagu Nibelunga? strašna je bila Brunhilda, ha? :) (Athumanunh 22.02.2005. 23:50)

13.02.2005., nedjelja

Mitologija (bajoslovlje) Hrvata Mitologija ili bajoslovlje Hrvata Bajoslovlje drevnih nam predaka vezana je uz mitologiju Slavena koja je jako raznorodna, ispremiješana i isprepletena kao odraz migracija iz dalekih krajeva i kulturne raznolikosti. Dakako da je Athumanunh pregledao i pročitao brda zapisa i knjiga koja govore o mitologiji Slavena. Slavenske legende koje Athumanunh razlikuje su: ruske, ukrajinske, bjeloruske, poljske, češke, slovačke, kašupske, bugarske, lužičko-srpske, makedonske, srpske, slovenske i hrvatske. Sve one, bar se tako Athumanunhu učinilo, crpe zajedničko povijesno nasljeđe, ali se ponekad i razlikuju. Opet, lako se da primijetiti i nešto što mitologije Slavena preuzimaju iz drugih mitologija. Evo primjera: drevni Iranci za boga imaju riječ – bogu, a riječ rayi označava im raj, riječ sventu označava svijet. Slaveni smatraju Sunce i Vatru djecom boga Svaroga koji iz Sunca rađa toplinu i svijetlost. Onda tu je bog vjetra Stribog, a njegova su djeca vjetrovi na Nebu. Iranci također štuju Sunce kao božanstvo, a ima i neka veza između slavenskog Simargla i drevnog iranskog Simurga (krilato čudovište koje čuva sjemenje za sve vrste biljaka). Stručnu literaturu o hrvatskom bajoslovlju prvi je utemeljio Ivan KukuljevićSakcinski godine 1846. kada je u «Danici hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj» tiskao studiju “Bajoslovlje i crkva” i “Vile”. Doista, tu je najviše pozornosti posvećeno vilama, pa će biti zanimljivo napomenuti kako su se oko njihove pojavnosti i karaktera stubokom razišli u svojim tumačenjima Vuk S. Karadžić i Ivan Kukuljević-Sakcinski. Po teoriji prvoga one su k nama došle iz grčke mitologije (nimfe, nereide), a po teoriji Sakcinskog one su rođene u «živih ustah puka». Način na koji je Ivan Kukuljević-Sakcinski opisao i sistematizirao vile («vile zračne uvijek dobre, vodene uvijek zle, a zemne sada dobre-sada zle») zapravo je «podudaran i s gotovo svom kasnijom prikupljenom građom» (Ljiljana Marks). Suvremena hrvatska folkloristkinja Maja Bošković-Stulli zamjećuje, recimo, u cavtatskom kraju koji je iznimno važan za hrvatsko bajoslovlje, «dobro nam znane balkanske i južnoslavenske mitske vile», odnosno «vile iz talijanskih priča», što govori o prožimanju europske usmene predaje. Ukupno uzevši, postoje tri vrste bića što su temeljem našega narodnog vjerovanja: vile (ali i vilovnjaci u Samoboru, vilenjaci u Poljicima, Karlovcu i Samoboru, vilovnjaci u IvanićGradu, koji međutim nisu muška varijanta vila, nego su posrijedi muškarci koji su u naročitim svezama s vilama), vještice (ali i štriguni i viščuni na Braču, copernjaci u Loboru, koji su odreda muškoga roda) i vampiri (ali i pasoglavci u Lici i u Slavoniji, kao i mora). No, suvremena filmska umjetnost uspjela je, kako u svijetu tako i u nas, nametnuti vilu Zvončicu iz “Petra Pana” (evo Vam filmske verzije Athumanunha) i patuljke iz “Snjeguljice” za zaštitne znakove cjelokupnoga vilinskog svijeta. Ipak, ono što nas oduševljava kad je posrijedi mitski svijet narodne svijesti u Hrvata jest činjenica da hrvatsko bajoslovlje nastavlja i dan-danas živjeti kako u usmenoj predaji, pa makar «umnogome tek torzo negdašnjih bogato fabuliranih priča» (Ljiljana Marks), tako i u umjetničkoj književnosti (Ivana Brlić-Mažuranić, Vladimir Nazor, Miroslav Krleža, Ivan Goran Kovačić...), posebice u književnosti tzv. Folklorne orijentacije. Iz mitološkog hrvatskog vilinskog svijeta, a tiču se bajoslovlja Vladimira Nazora: sjetite se patuljaka po imenu “Pedalj muža–Lakat brade”, koji ima «kljunast nos, velike oči, te je kratkonog i duge brade, a u ruci mu vilasto koplje», pa vila Halugica, «kćerka vile pomorkinje i zemnika ribara, duge modre kose koja joj pada kao val niz leđa, a usne joj se crvene kao kora i velike zelene oči sjaje blago kao dvije zvijezde utopljene u dubini, te joj oko vrata stoji zamotani čarobni vezeni rubac». He, he, he mogao bi Vam tako Athumanunh pričati i priče kojima oduševljava klince iz svoje ulice za vrijeme toplih i svijetlih ljetnih večeri kad se vrati umoran s 'brda na kojem plaču ptice'. Ta mala najiskrenija bića, koja još nemaju srca zatrovana, uvijek razvesele i oraspolože Athumanunha kada ga vuku za rukav i traže priču o 'Pisijanekima – Athumanunhova verzija jednookih kiklopa prilagođena za malene. No, Vi ste ipak preveliki za Zvončicu, Halugicu i Pisijaneke, pa će Vam Athumanunh sutra napisati popis bogova iz hrvatskog bajoslovlja, a onda nastaviti o nepoznatim mitologijama, legendama i pričama koje još niste čuli.

- 19:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #  HVALA (jacab 13.02.2005. 20:16)  sigurno da u svim narodnim bajkama ima dosta mitologije (nemiri 13.02.2005. 20:42)  Svi postovi mi se svidjaju osim ovog , haha, nisam ja bas za proslost hrvata nego buducnost, a sta ces :P (Closer 14.02.2005. 15:58)  Istraživanja porijekla prvog čovjeka putem analize DNK (haplotipova) kostiju sa arheoloških nalazišta te utvrđivanje njihove starosti, te utvrđivanjem DNK (haplotipova) današnjih ljudi putem vađenja krvi došlo se do zaznanja da današnji Hrvati imaju haplotip EU 07, a isto su imali i Iliri. Iliri su na ovim našim prostorima već 27 000 godina. Osim Baska Iliri su najstariji narod u Europi, koji je stvorio i prvu europsku civilizaciju poznatu kao Civilizacija stare Europe. Od nje je poslije nastala Grčka civilizacija. Na žalost mnogih neprijatelja Hrvata, DNK nepogrešivo vodi do predaka. Kao što se današnjim metodama analize DNK bez pogreške određuje očinstvo tako se određivanjem DNK haplotipova naroda nepogrešivo određuje nasljedni niz naših predaka sve do 27000 unazad. Kako naših tako i svih ostalih. Samo mogu reći da genetski Hrvati nemaju ništa sa slavenskim narodima. Etnos je nešto drugo, to kada su Iliri-Hrvati prestali govoriti svoj izvorni jezik i prešli na slavenski jezik (oko 7.stoljeća) to je drugo pitanje. Ne zaboravi IlireHrvate od 200 g.pr.kr. sa zapada su potiskivali Latini (Rimljani) a sa istoka Srbi. Sva hrvatska mitologija mora se gledati s aspekta novih naučnih saznanja o porijeklu Hrvata. Moram napomenuti da su po utvrđenim haplotipovima Ilirska plemena bila Veneti (pokraina Veneto u Italiji), Histri u našoj Istri, Liburni (od Opatije do Zadra), Dalmati (od Zadra do Boke kotorske) (Promatrač 14.02.2005. 17:13)  Closer, lijepo je i poželjno gledati na budućnost, ali tko jednom zaboravi svoju povijest, neće ni imati budućnost. Davno prije Athumanunh se jako opekao vjerujući u teoriju o budućnosti, platio je vrlo visoku cijenu i kazna mu je što 'od trideset najboljih osta sada samo on', ali Athumanunh će uvijek poštovati i uvažiti pravo na drugačije razmišljanje... što pak se tiče Ilira i Hrvata tu bih bio oprezniji i zadržao bih mišljenje da to nisu isti narodi, a što se podrijetla Hrvata tiče znam da odnedavno postoji devet teorija (Skitska, Gotska, Ilirska, Slavenska, Saramanska, Autohtona, Iranska, rijeka Laba i Bugarska), a kako su poprimili Slavenske običaje i jezik najvjerojatnije su tako poprimili i mitologiju - tempora mutantur nos et mutamur in illis (vremena se mjenjaju i mi se mjenjamo u njima). neka Vam je noć sklona, a jutro spokojno... (Athumanunh 14.02.2005. 22:01)  Ovo sto promatrac prica su totalne gluposti. Ja nisam tako tolerantan kao athumanunh. Historiografija u cijelom svijetu se slaze kako su Hrvati dosliskupa sa ostalim slavenskim plemenima, samo ti si sad cuo da nisu, nego da su njstariji narod europe. Paranoja je opasna, a ako ti mislis da povijesnicare u svijetu nekakva mrznja sprijecava da priznaju nesto tako objektivno(kako ti tu metodu i cinjenicu iz nje proizaslu predstavljas) onda je to jedino objasnjivo-paranojom. P.S. Inace, paranoja je vrlo cesta pojava u ovoj zemlji. I, zna postati vrlo opasna. (gargamel 15.02.2005. 10:13)  Sve Vas lijepo molim nemojte si proturječiti, poštujte pravo svakoga da iznese drugačije mišljenje, ne samo ovdje, nego i u Vašem osobnom životu! Oprostite Athumanunhu što si uzima za pravo da Vas savjetuje, ali u Athumanunhu je već odavno umrla ptica fahl (ona koja je nekada letjeti voljela). Nekada davno i Athumanunh je tražio genijalnost Svijeta, bio je zasljepljen ambicioznošću, želio je vlast i moć, tražio mudrost, a pronašao glupost, nudio ljubav, a dobio mržnju. Svijet mu je sada kao ruža uvela, a on kao bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen uništenja. Dopustite ptici enhu (ona koja se pojavljuje u zoru novoga dana) da vam sleti na rame i otvorite joj srce... Nemojte zaboraviti da smo svi mi samo posudili svoje živote od povjesti, ovdje smo samo da bi živjeli, a vrijeme je najmudrije i jedino ono zna sve odgovore. Ako već morate proturječiti, Athumanunh Vas moli, nemojte to raditi ovdje, a ja ću Vam pisati i pisati beskrajne priče iz svih svijetskih mitologija, pišem Vam legendu o Alandiji, a napisat ću Vam i mnoge druge... na kraju kako je Horacije davno zapisao - procul negotis - (blažen je onaj koji daleko od politike volovima obrađuje djedovske njive). S poštovanjem, (Athumanunh 15.02.2005. 22:20)  procul negotis :) (nemiri 16.02.2005. 00:00)

12.02.2005., subota

Grčka mitologija Kaos (grč. Khaos – početak i izvor svega kasnije na Svijetu) Drevni Grci zamišljali su Kaos kao beskrajni svemirski prostor, kao smjesu elemenata pramaterije koja se nalazi u beskonačnoj tami, da bi Kaos utjelovili, kasnije, u Božansko biće. Tako za drevne Grke iz Kaosa prvo nastaje Ereb (vječita tama) i sestra mu Nikta (mrkla noć). Iz njihove uzajamne veze nastaje Eter (vječito svjetlo) i sestra mu Himera (svijetli dan). Zatim se iz njihove uzajamne veze rodila Gea (Zemlja), Tartar (Podzemni svijet) i Eros (životna snaga, ljubav), 'Ovog Erosa ne miješati s onim kasnije, a o kojem Vam je Athumanunh već prije pisao.', a po jako jako starim i prašnjavim knjigama tu se rodila još neodoljiva božica odmazde (osvete) Nemesis. Te iste knjige Athumanunhu su otkrile da su drevni Grci zapamtili i nekakvu zemlju Erebos (Zapadnu zemlju – Europu), no, o tome možda neki drugi put. S Erosom, zapravo iz same životne snage, Gea je rodila Urana (Nebo) i Ponta (More), a zatim se Uran oženio majkom i izrodili su dvanaest titana (šest kćeri i šest sinova), tri divovska kiklopa i tri giganta Hekatonhira, (njihova imena i o njima Athumanunh vam drugi put napiše), a po starim mitovima iz veze Gee i Urana rodile su se i Erinija (božica osvete) i Afrodita koja je nastala od Uranove krvi koja je kapnula u more, nakon što ga je kastrirao sin Kron. (O tim jako jako starim mitovima pisao je Hesiod, a onda je Homer iz vedra neba zapisao da je Afrodita zapravo kćer Zeusa. Kaosa je nasilno svrgnuo s trona sin Uran, Urana će srušiti njegov sin Kron, a Krona opet njegov najmlađi sin Zeus. - 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2005., petak

Rune Athumanunh piše temeljne znakove nordijskih runa, pa Vam jednom, neki drugi put, ispiše Nordijski panteon runama, napiše elemente i boje nordijskih mitoloških božanstava...

- 22:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #  Athumanunh (nadam se da sam ti dobro napisala ime), Ovaj blog me je oduševio. Divim se tvome znanju i upornosti kao i velikom trudu da drugima približiš legende raznih naroda, ne držeći se samo klasičnih grčkih mitova. Ako mogu dati jednu sugestiju, bilo bi lijepo tako malo približiti, to naravno ovisi o tvojim aspiracijama i legende naroda sa naših prostora. U svakom slučaju, hvala!!!! (jacab 12.02.2005. 07:29)  nikada Athumanunh nikome ništa odbio nije, pa neka bude, napisat će Athumanunh nešto i o bajoslavlju i legendama s ovog prostora... (Athumanunh 12.02.2005. 22:24)  odlicno, bas me zanima... (gottthica 13.02.2005. 11:40)

Nordijska mitologija … Divovi iznesu golemi rog-pehar i postave ga pred Thora. 'Dobar pilac može ga ispiti jednim gutljajem, premda ga većina ispije u dva, a nitko nije takav slabić da bi ga morao ispijati u tri.' – reče div Utgard. Thor nije rog smatrao pretjerano velikim, pa prione uza nj, ispijajući ga velikim gutljajima. Kad je napokon zastao, izgubivši dah, razina pića u rogu bila je nešto niža od prije. Thor pokuša ponovno, ali i ovaj je put bilo isto. Zatim Thor pokuša i trećim gutljajem, pa je pio sve dok nije počeo osjećati da će se raspuknuti. Kad se zaustavio, kašljući i grcajući, uvidio je da rog nije prazan. Div Utgard prezrivo reče: 'Tko bi pomislio da je Thor takav slabić? Nema smisla započeti s drugim natjecanjem. Thora ovo razbjesni i on zatraži da mu se pokaže druga zadaća. 'Ima jedna jednostavna igra koju igra naša mladež, a treba samo podići ovu sivu mačku sa zemlje. Ja to ne bih ni spominjao tako snažnom stvoru, ali čini mi se da si ti Thore zapravo slabić.' – opet će podrugljivo div Utgard. Thor je kiptio od bijesa, priđe mački, ovi joj ruke oko trbuha, pa stane vući i podizati mačku. Uzalud je vukao mačku iz sve snage, ali mačka je samo savijala leđa sve dok Thora nije izdala snaga, ali je prije uspio podiči mačku od zemlje samo na jednoj šapi. Opet će div Utgard umiljato i zajedljivo tješiti Thora: 'Ma nema veze, mačka je doista velika.' Thorov gnjev je sada dosegnuo vrhunac: 'Ako doista misliš da sam ja takav slabić, neka se jedan od divova ogleda sa mnom.' Utgard će na to nezainteresirano:' Zar ti misliš da bi se div ogledao s nekim tko ni mačku podignuti ne može? No, ali ako se baš želiš hrvati, možeš sa staricom Elli.' Sada jedna oronula starica uđe u dvoranu i odmah zauzme stav za hrvanje. Thor je srdit zgrabi i pokuša oboriti na tlo, ali uzalud je on staricu natezao, gurao, vukao, no, s mjesta je nije pomaknuo. Tada pak starica s iznenađujućom snagom prisili Thora da klekne na jedno koljeno. Utgard poviče: 'Prekinite borbu! Thor je zaista dao sve od sebe.' Thor posramljen reče Utgardu: 'Mene su ovdje izvrgli ruglu i kako ću ja ovako osramoćen izaći pred ostale bogove Asgarda?' Sada se Utgard nasmije: 'Ja ću ti nešto reći Thore. Mi divovi čuli smo za tvoju snagu i slavna dijela i istina je da baš i nismo željeli s tobom odmjeriti snagu. Tako si ti Thore pio iz roga čiji je drugi kraj bio uronjen u more. Nitko ne može popiti more, ali ti si mu uspio sniziti razinu. (Od tog trenutka more se dva puta na dan spušta i podiže, plima i oseka.) Što pak se mačke tiče, podigao si joj jednu šapu, a to je junački podvig. Nitko do sada nije uspio podići zmiju Midgard koja opasuju cijeli Svijet. Tvoj treći pokušaj, hrvanje sa staricom, još je veći dokaz tvoje snage. Starica Elli zapravo je 'doba starosti', a do sada nije bilo nikoga, a nikad neće ni biti netko nad kojim starost ne bi odnijela pobjedu.' Thor se posramljen u pratnji Lokia uputi prema Asgardu, a nakon duže šutnje Loki samo primjeti: 'Lukavac će uvijek pobijediti jakoga.' Thor zaškripi zubima: 'Reci to mom malju Loki!'… - 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2005., četvrtak

Nordijska (skandinavska) mitologija …Shrvana bolom, Frigga odjednom upita: 'Ima li ikoji među bogovima koji bi odjahao u pakao i pokušao nagovoriti Helu da pusti Baldera da nam se vrati?' Hermod, drugi Odinov sin, bez razmišljanja skoči na Sleipnira i zaputi se u sam pakao. Jahao je on tako kroz mračne doline, sve dok nije stigao pred vrata paklena. Ponizno je molio da ga puste unutra, a zamolba mu bi uslišana. Pronađe Hermod brata svoga Baldera, te usrdno zamoli božicu Helu neka dopusti njegovu bratu da se s njim vrati u zemlju živih. 'Svi vole Baldera, svi za njim plaču.' – reče on. Hela se zamisli, a onda popusti: 'Ako je tako kako kažeš, Balder se može vratiti u život. No, pazi! Baš svatko na Svijetu mora zaplakati za Balderom! Ako samo netko odbije Balder ostaje ovdje sa mnom.' Hermod se oprosti od brata koji mu dade zlatnu narukvicu Draupnir da je odnese Odinu ocu njihovom za uspomenu. Od tada Draupnir svake devete noći lije suze za Balderom, a suze se pretvore u osam narukvica iste veličine. (Vikinzi su takve narukvice nosili na nadlaktici, a dobivali su ih na poklon od svojih kraljeva koji su ih time darovali za izuzetnu hrabrost.) Friga se uputi po Svijetu i zatraži od svakoga da zaplače za Balderom. Svi i sve je redom plakalo, pa čak je i imela koja ga je ubila zaplakala. Tada se Frigga nađe ispred špilje u kojoj je sjedila gigantkinja. Gigantkinja odbije plakati riječima: 'Ja neću suze liti za Balderom. Ja ga ne trebam ni živa ni mrtva, a Hela neka zadrži ono što joj pripada.' Gigantkinja je zapravo bila prerušeni Loki. No, bogovi su ga prepoznali i ako su mu sve do sada opraštali njegove nepodopštine i smicalice, sada su se strašno naljutili na Lokia. Gnjevno ga stanu proganjati na sve strane, pa se Loki uplašen sakrije u svoju kuću na vrhu planine. Kuća je imala vrata i prozore na sve strane. Tako je Loki mogao na vrijeme uočiti bogove, pobjeći i sakriti se od njihovog gnjeva. Danju bi se Loki skrivao ispod vodopada pretvoren u lososa. Sjedeći tako jednom sam u kući, Loki stane premišljati neće li ga bogovi na kraju ipak uhititi. Tako razmišljajući nesvjesno isplete ribarsku mrežu. A u tom trenutku spazi da mu se primiču bogovi. Loki baci mrežu u ognjište, pa pohita da se sakrije u sigurnost vodopada. Međutim, bogovi su zamijetili odbačenu mrežu i razabrali gdje se Loki zapravo skriva. Ispletu novu mrežu, istovjetnu navlas onoj koju je ispleo Loki. Uhite Lokia, odvedu ga u špilju, privežu ga za tri kamena, sputavši ga crijevima jednog od njegovih sinova. Postave zmiju otrovnicu iznad Lokia tako da mu je njezin otrov kapao na lice. Sigyn, vjerna Lokieva žena, sjedne pored njega i stade hvatati otrov u pehar, ali pehar se brzo punio, te ga je Sigyn bila prisiljena isprazniti. Trenutak kad se ona okrenula, otrov bi kapnuo Lokiu na lice i on bi trpio strašne bolove od kojih se koprcao u mukama, a Zemlja bi tad stala podrhtavati. Tako su se bogovi osvetili Lokiu za njegovo odbijanje da pusti suzu za Balderom, sinom ljubimcem Frigge i Odina…

09.02.2005., srijeda

Atlantida - misterija prošlosti, tajna sadašnjosti Gleda Athumanunh ova dva gospodina i silno bi želio čuti i znati o čemu to oni pričaju, ali šum oceanskih valova je ipak preglasan … Pita sam sebe Athumanunh da li su ova dva grčka gospodina vjerovala u priču o Atlantidi? Platon u svom zapisu Timej i Kritija daje i točnu naznaku gdje je (Atlantik), opisuje njezinu civilizaciju i njezinu katastrofu. Istina, on navodi da to tvrdi na temelju egipatskih zapisa na glinenim ploćicama. Da li mu ovaj drugi grčki mozak vjeruje? Ne, on žestoko sve to osporava. Tu nastaje Athumanunhova frustracija – kome vjerovati?  Atlantida je postojala 17 000 godina u prekidima, a uništena je oko 9000 g.pr.kr. Po tehnološkom stupnju razvoja bila je razvijenija nega ova naša današnja civilizacija. Znanje Atlantide je u cijelosti predano u Egipat oko 6000 godina prije kr. Fragmenti tog znanja su do nas došli preko egipatske mitologije. Mnogi danas tvrde da je to znanje bilo pohranjeno ispod Sfinge te da su ga se dočepali prije par godina utjecajne koorporacijske grupe iz SAD-a. (Promatrač 14.02.2005. 16:48)

Legenda o Alandiji … Onda jedne vrlo hladne noći, karakteristične samo za Alandiju u doba snjegova, a ti snjegovi, koji samo što nisu počeli padati nošeni hladnim vjetrom Actyalanom, tiho su dolazili da još jednom pomiješaju i sakriju legende koje su Hrabri narodi odavno već znali, ali ih nikada nisu razumjeli. Iznenada i niotkuda, iz tajanstvene šume Mynechyz, onako kako su to uvijek i činili, pojavili su se odredi Noćnih očiju (noćna izdanja alandskih dnevnih Šumskih patrola) kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i opasnijeg. Tihi poput sjena, nečujno poput tmine noći, brzo su pretražili usnule šatore u taboru Amazona koji su u to doba noći mirno spavali i nisu ni slutili da je tabor okružila opasna alandska pukovnija noćnih ratnika posebno uvježbanih za borbe i prepade u ovakve hladne noći. Kad su pretražili sve šatore, pronašli ono što su tražili, izgube se još tiše u smjeru čarobne šume Kayonasa. Ujutro princeza Sonsyreya uzbuđeno je objašnjavala svom ocu, bratu i nazočnim generalima: 'Noćas su u našem taboru bili Alanđani, a naše ih smrznute straže nisu zamjetile, dok buket zimskih bijelih ruža koje su mi ostavili pored ležaja ne znače ništa drugo do njihove jasne poruke. Poruka je da prekinemo s borbenim nastupanjima i spasimo naše ionako promrznute ratnike kojima se oštra alandska zima zavukla ispod tunika. Pogledajte, vani je počeo padati snijeg, a ako ovako nastavi uskoro bi mogao zatrpati putove i poznate nam prolaze. Jasno vam je svima da će se naši ratnici izgubiti u ovom moru bjeline na koju nisu naviknuti. Jasno vam je da sada borbu mogu voditi samo Alanđani, koji se, ni sama ne razumijem kako, baš u ovakvim uvjetima snalaze najbolje, a ove mračne šume srebrenog bora postat će još misterioznije i opasnije. Jasno vam je i to da ste se do sada tukli s njegovim pukovnijama koje vode Njegovi mladi pukovnici, ali od sada čini mi se da su ispred nas puno opasnije pukovnije koje predvode Njegovi Vitezovi vjetra, Njegovi generali poput Zumaha, Paske, Peksa, Nyksysa, Sague, Protyrona i da vam ih dalje ne nabrajam jer sve su te opasne pukovnije stigle s prvim snjegovima iz dalekih i tajnovitih prostranstava Sylenca. Da, tamo negdje, gdje najljepše mirišu šume srebrenog bora, tamo su Ga, te izuzetno opasne pukovnije, u kojima se nalaze najbolji ratnici koje je Vrijeme ikada zapamtilo, pozorno, uporno i ljubomorno čuvali, a vjerujte, nikada Mu tamo nikakva opasnost ne bi zaprijetila. Sve mi se više čini da su nas uvukli u svoju dobro pripremljenu i pomno građenu klopku u koju smo mi upali već kod njihovog grada Askhana…'

08.02.2005., utorak

Grčka mitologija Ako Psiha riješi sve tri zadaće Afrodita će joj pokloniti život. Prva zadaća bila je izdvojiti iz hrpe u kojoj je bilo pomiješano zrnje pšenice, ječma, prosa, maka i graha, svako na svoju zasebnu hrpu. Nad psihom se sažale mravi, pa ih se pojavi na tisuće i oni naprave posao umjesto nesretne Psihe. Druga je zadaća bila da Psiha donese klupko vune divlje zlatne ovce koja je pasla na suprotnoj obali divlje, opasne i brze rijeke. U ovoj zadaći Psihi su pomogle trstike koje su joj dale savjet da pričeka dok ovce zaspu na podnevnoj vrućine, a ona onda neka pokupi čuperke vune koji su ostali na trnju putem kojim su ovce išle na ispašu. Treća zadaća bila je da Psiha donese vodu s izvora koji se nalazio na klizavoj i strmoj stijeni koju su čuvale uvijek budne nemani. U ovoj zadaći Psihi je pomogao Zeusov orao koji je time htio vratiti davnu uslugu koju mu je napravio Eros. Afrodita je priznala da je Psiha izvršila sve postavljene zadaće, ali je zaključila da je tu imala tuđu pomoć, pa je potrebito da napravi nešto sama, bez ičije pomoći. Prema posljednjoj, ali i najtežoj zadaći, Psiha je trebala sići u Carstvo sjena i tamo od božice Persefone, žene boga Hada, zamoliti kutiju s čarobnom bojom. Psiha je shvatila da je ovo jednostavno neizvedivo, pa se popela na najvišu kulu i poželjela se baciti u ponor. No, to nije bila obična kula. Kula progovori ljudskim glasom i savjetuje Psihu kako će sići u Carstvo sjena i kako će se sigurno vratiti, ali je izričito i upozori da kutiju nikako ne pokuša otvoriti. Kad se Psiha sretno vratila u Svijet živih nije odoljela ženskoj znatiželji i ona otvori kutiju, a u kutiji nije bila boja već ledeni san smrti. Dugo je tako Psiha ostala ležati u snu smrti, a Afrodita se ponadala da će tako ostati zauvijek. Kad pak se Eros otrijeznio od srdžbe i bola, koji mu je Psiha nanijela, on odmah stane tražiti Psihu. Kad je Eros pronašao svoju dragu, odmah je s nje skinuo san Smrti, nježno je ubode svojom strijelom i zapovijedi Psihi da odmah ode pred njegovu majku božicu Afroditu, a za ostalo će se on osobno pobrinuti. Eros je osobno otišao pred moćnog Zeusa i obećao mu, ako mu dozvoli da uzme Psihu za zakonitu suprugu, najljepšu i najvatreniju ljubavnicu na Svijetu. Dakako, stari razvratnik Zeus ovome nije mogao odoljeti. Uzdigne Zeus Psihu od smrtnice u božicu i svečano je nasred Olimpa preda Erosu, da mu zauvijek bude žena. Time se morala složiti i Afrodita, a kad je božica Psiha rodila djevojčicu, baka Afrodita joj nadjene ime Hedona (slast). Hm, ako pak pitate Athumanunha da li je Eros održao obećanje i tko je bila ta najljepša i najvatrenija ljubavnica, iskreno Vam kažem da ne znam i nigdje to nisam pronašao, ali nema ni veze, a i sam Zeus dobio je novu božicu (sada još bebicu, ali narasla bude ona) na Olimpu koja je nadzirala slast, ma kakva ona (slast) bila i to je sigurno zadovoljilo Zeusa. - 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #  super mit! (lilith 08.02.2005. 21:50)

07.02.2005., ponedjeljak

Grčka mitologija Sestre su se u početku istinski radovale susretu s Psihom, ali kada su vidjele bogatstvo kojim je Psiha okružena u njima se probudi ljudska zavist. One odluče da će šutjeti o sreći koja je zadesila Psihu i stanu sestru ispitivati o njezinom mužu i tražiti od nje da ih s njim upozna. Psiha se našla u neočekivanoj situaciji, pa im stane okolišati da je njezin muž predivan mladić koji jako puno vremena provodi u lovu, potom daruje sestre zlatom i nakitom i pozove Lahora da ih vrati natrag. Na povratku sestre su i dalje kovale planove kojima će se domoći zlata i bogatstva koje ima Psiha. Dakako za te pokvarene planove Psiha nije znala, pa kad je doznala da je trudna zamoli svog dragog da joj ponovno omogući susret sa sestrama kako bi s njima podijelila svoju radost. Sestre su glumile radost zbog očekivanog djeteta, ali su i dalje mučile Psihu s pitanjima o njezinom zaručniku. Psiha im nije bila kadra odoljeti, a kako je već zaboravila kako je prvi put opisala svog supruga, sada ga je opisala kao gospodina koji se bavi trgovinom. Sestre zaključe da Psiha nema poima tko joj je zapravo muž, a nakon nagovaranja ona im je to i priznala. 'Brižne i zabrinute' sestre savjetuju Psihu da sakrije svjetiljku i noću kad joj se suprug pridruži, njome osvijetli njegovo lice, pa će se uvjeriti da joj je muž ljuskasta neman koja je opisana u proročanstvu. Čak su joj dale i nož kojim će ubiti neman. Psiha pod utjecajem svojih sestara i mučne neizvjesnosti, na kraju odluči da pregazi dano obećanje. Kad se Eros noću pridružio Psihi i zaspao uz nju, Psiha se probudi i uzme svjetiljku i nož, te se nadvi nad svog ljubavnika i osvijetli ga svijetlom. Kad je napokon spoznala da joj je muž sam bog ljubavi, Psiha se obraduje i nagne se nad Erosa kako bi ga poljubila, no, kap vrela ulja padne Erosu na rame i on se probudi iz sna. Strašna srdžba obuze Erosa što je Psiha pregazila dano obećanje, poželi on da odmah odleti, ali ga Psiha obgrli oko nogu i tako oboje polete u oblake. Let nije trajao dugo, Psiha je sve više gubila snagu, a Eros nije želio da ona pogine, pa se spustio na zemlju. No, Eros joj s gorčinom prebaci njezinu izdaju i ostavi Psihu. Psiha očajna poželi da si oduzme život skokom u rijeku, ali je riječna struja, iz ljubavi prema Erosu, natrag izbaci na obalu. Uzalud je Psiha pokušavala da si oduzme život, ali nikako u tome nije uspijevala, jer sve je bilo na strani boga Erosa. Izmučena silnim pokušajima i čežnjom za ljubavi prema Erosu, Psiha napokon odluči da naplati dug svojim sestrama. Najprije je došla kod najstarije i uvjerila je da je morala pobjeći od svog supruga koji se kod posljednjeg posjeta zaljubio u nju i sada samo čezne za njom, a za Psihu ne mari. Najstarija sestra odmah je otrčala do hridi i ne mogavši sačekati dolazak Erosa baci se u provaliju, ali Lahor ovaj puta nije imao nikakvu zamolbu od Erosa, pa najstarija sestra Psihe padne i ubije se. Na isti način skončala je i druga sestra. U međuvremenu Afrodita je saznala za ljubavnu avanturu svoga sina, te zapovijedi svojim ljupkim pratiljama, koje su nazivali Harite, da joj dovedu Psihu. No, sve je bilo uzalud, nitko nije mogao pronaći Psihu. Afrodita je bjesnila i u toj srdžbi zamoli ona Hermesa, glasnika bogova, da razglasi po Svijetu da će onaj koji Psihu dovede Afroditi biti bogato nagrađen. Nagrada pak i nije bila tako mala. Naime, radilo se o sedam 'sočnih' poljubaca Afrodite. Takvoj nagradi nisu odoljeli ni bogovi ni ljudi i svi su stali tražiti Psihu, ali nitko je nije mogao pronaći. Nesretna i izmučena Psiha kojoj više nije bilo ni do čega sama izađe pred Afroditu. Kada je Psiha došla pred Afroditu, božica ljubavi i ljepote pretvori se odjednom u božicu srdžbe i zlobe. Kad je doznala da će Psiha dobiti dijete i da će ona postati baka, bijesno je stala udarati nesretnu Psihu. (Ako se ovako ponaša božica ljubavi i ljepote, koja pak u tisućama godina grčke mitologije nije ovako nešto napravila, onda je Athumanunhu jasno koliko je zapravo ljubav bliska mržnji i sav se strese.) Afrodita naredi svojim pratiteljicama da bičuju Psihu (Athumanunh to nikada ne bi rekao za ljupke Harite, ali tko ga je uopće što i pitao), a nakon toga ona sama joj strga haljinu i stane je udarati, čupati je za kosu, a na kraju, kad je izgubila snagu, Afrodita postavi tri teške zadaće pred Psihu. Dobro, sve ovo loše djeluje na Athumanunhove osjećaje, pa će Vam on nastaviti pisati sutra.

06.02.2005., nedjelja

Grčka mitologija Psiha (grč. Psykhe, lat. Psyche – u početku ljubavnica, a kasnije supružnica Erosa – boga ljubavi) Legenda je ovako zapisala: 'Bili jednom kralj i kraljica i imali oni tri predivne kćeri. Dvije starije sasvim su solidno udali, ali za najmlađu i najljepšu Psihu nikako prosca da pronađu. Ni kraljević, ni priprost mladić nikako nisu dolazili isprositi Psihu, a Psiha je bila toliko lijepa da su joj se svi divili kao božici. Ubrzo stanu kružiti priče da Psiha uopće nije obična kraljevna, već je ona nova božica ljepote. Mnogi su stizali da joj se poklone uz božanske počasti. Priče o ljepoti mlade kraljevne daleko su stizale, a daljine su ih još više uveličavale. Afroditini hramovi su opustjeli, a ljudi su umjesto Afrodite štovali Psihu. Zapisano je da to obožavanje nije oduševilo Psihu, a dakako, sve ovo još je manje oduševilo božicu Afroditu. U božanskoj srdžbi na nedopustivu ljepotu obične smrtnice, božica Afrodita, zapovijedi sinu svojemu, Erosu bogu ljubavi, da rani srce predivne Psihe tako da se ona zaljubi u najružnijeg smrtnika na Zemlji. Nekako istodobno i otac Psihe tražio je rješenje za udaju svoje najmlađe kćeri, pa se obratio za savjet proročicama u Delfima. Kralj je dobio strašan odgovor: - Odvedi kćer u vjenčanoj haljini na hridinu iznad mora, a tamo će po nju doći strašna neman s tijelom koje prekrivaju ljuske. – Kralj je ovo prihvatio teška srca, ali protiv volje bogova koju je otkrilo proročanstvo nije bilo pomoći. No, kada je kralj svoju kćer ostavio na hridi i otišao, odjednom se podigne blagi dašak boga zapadnog vjetra imena Lahor, koji podigne Psihu u visinu i odnese je u tajnovitu dolinu. Lahor bog zapadnog vjetra učinio je to na zamolbu boga ljubavi Erosa. Kad je Eros ugledao Psihu, a u blizini nije bilo njegovog brata Anterosa, zaljubio se u Psihu na prvi pogled. Dakako Psiha sve ovo nije znala, čak se i čudila svom spašavanju iz kandži ljuskaste nemani, a još se više čudila predivnoj palači koju je ugledala na kraju tajnovite doline. Kad je Psiha ušla čekalo ju je novo zaprepaštenje. Nevidljive sluškinje priredile su joj toplu kupku, okrjepu i mirisnu postelju. Čim bi Psiha nešto u mislima poželjela to bi se odmah ispred nje stvorilo. Doista Psiha nije znala tko joj sve ovo daruje, pa je iscrpljena zaspala i usnula najljepši san svake djevojke. U snu joj se tiho približio njezin mladoženja, on nije bio ljuskama pokrivena neman, već prekrasan mladić, Eros bog ljubavi, čije je srce ovaj puta teško izgaralo u ljubavi. Eros zatraži od boga Sna da u snu zapovijedi Psihi da nikada nikome ne otkrije kako zapravo izgleda njezin ljubavnik. Athumanunhu nikada nije bilo jasno zašto je Eros ovo zatražio, a baš tako ni Psiha to nikako nije mogla dokučiti, ali pod dojmom doživljene slasti prve ljubavi Psiha to čvrsto obeća. E ovo je Athumanunhu jasno i on bi tako da je osjetio nježnosti božice. Uf, što ti je Athumanunh, opet si spreman na svoja maštanja ? Vrati se odmah i nastavi pisati legendu! No dobro, neka bude tako. Psiha je nastavila živjeti u prekrasnoj palači okružena svim ljudskim i božanskim delicijama, nestrpljivo čekajući noć kada bi joj se pridružio njezin misteriozni ljubavnik. No, dobro srce lijepe kraljevne nije moglo zaboraviti svoje roditelje i sestre koje su živjele u tuzi da je nju odvelo ljuskasto čudovište. Doista, kada je glas o sudbini njihove sestre došao do dviju kraljevni, one požure da utješe svoje roditelje koji su bili shrvani bolom sudbine koja je zadesila Psihu. Sestre su tako otišle i do hridi na kojoj je Psiha nestala, pa su tamo gorko plakale. Psihu bol njezinih sestara rastuži još više, pa ona zamoli svog ljubavnika da joj omogući da se javi sestrama i objasni im da je njoj dobro, a one će nakon toga smirene i utješene zauvijek zadovoljne otići. Hm, Eros baš i nije bio oduševljen tim sastankom, pa upozori Psihu da bi takvo nešto moglo da izrodi nevolje. Sva Erosova uvjeravanja ostala su bez uspjeha, (a tko li bi mogao ženu odgovoriti od nečega što si ona utuvi u glavu svoju, Athumanunh je uvjeren da takvo nešto nisu kadri čak ni bogovi), Athumanunh opet ti razmišljaš, vrati se i piši dalje! Na kraju eros popusti i ponovno zatraži pomoć svog prijatelja Lahora kojeg ovaj put zamoli da prenese sestre u tajnovitu dolinu do Psihe.' Eh, dosta je za danas nastavim sutra …

05.02.2005., subota

Grčka mitologija Eros – bog ljubavi, sin božice ženske ljepote Afrodite i boga rata Aresa (grč. Eros, lat. Amor, Cupido). Prikazivali bi ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom taj bi usplamtio i izgarao od ljubavi. Athumanunh zna za dva Erosa, pa da ne bi bilo zabune prije uvoda napisat će o ta dva, jedna te ista Erosa, ali će se kasnije posvetiti onom drugom mlađem. Naime, prema starijim mitovima iz vrlo starih grčkih legendi Athumanunh pronalazi Erosa u čistom otjelovljenju moćne životne snage koja se rodila iz prvobitnog Kaosa. Po drugim mlađim mitovima Eros je sin božice ženske ljepote Afrodite (iz morske pjene rođene) i svadljivog i prgavog boga rata Aresa. Upravo o ovom drugom, dakle, sinu Afroditinom pisat će Athumanunh, a onog prvog Erosa sada će samo spomenuti u uvodu. No, što li mi doista znamo o podrijetlu ljubavi? Da li je ljubav doista stara kao i sam Svijet? Kad je Athumanunh čitao Hesioda, primijetio je da je Hesiod zapisao da su se božica Gea (Zemlja) i bog Eros (Ljubav) rodili istodobno, a Hesiodove su kasnije tvrdnje, da bez ljubavi ne bi ni bilo života na Zemlji. Priča tako Hesiod Athumanunhu, a ovaj ga pozorno sluša i divi mu se, da je upravo Eros spojio sve one raspršene dijelove i stvari koji su nastali nakon Kaosa, te da su od tog pravilnog spajanja kasnije ponikli i rođeni bogovi, titani, ljudi i životinje. Divno li priča Hesiod, a Athumanunh lutalica osjeća kako mu toplo oko srca i stade on lutati. U tim svojim lutanjima Athumanunh vidi slogu među strašnim ratnicima, ali vidi i ljubav među ljudima. Da, da sjeća se Athumanunh i svoje prve iskonske ljubavi i na trenutak se zapita:'Zar se doista ljubavi odoljeti ne može, iako ona donosi istodobno radost, ali i tugu? Nikada Athumanunhu nije bilo jasno zašto ljudi prvo čeznu za ljubavlju, onda je proklinju, pa na kraju o njoj pjevaju… Hej Athumanunh kamo ti to ode? Odmah da si se vratio natrag! Dobro, vratimo se legendi o Erosu. Stari lisac Zeus moćni bog Olimpa znao je dobro da ni on sam neće moći odoljeti Erosovim strijelama, pa je odlučio da ga ubije čim se Eros rodio. No, Afrodita ga sakrije u duboku mračnu šumu, tamo gdje Zeusovo oko proniknuti nije moglo, a odgoj malog Erosa povjerila dvjema divljim lavicama. Kad je Eros odrastao vratio se na Olimp, a zbog njegove dobre ćudi i ljepote zavole ga odmah svi bogovi i božice, pa i sam Zeus. Odmah se Eros dade na posao, umiješao se u živote mnogih božica i bogova, a pogotovo u život ljudi. Mlađi mitovi spominju i Erosova brata Anterosa (Protuljubav). Bez pomoći svog brata Anterosa u ljubavnu nevolju upao je i sam Eros. Bila je to Erosova prva ljubav, a svi dobro znamo da je ta ljubav najčistija, najmoćnija i najbolnija. Upravo to se dogodilo i samom bogu ljubavi, nestašnom Erosu. No, dobro, kako je mjesec veljača, mjesec zaljubljenih, Athumanunh će svim zaljubljenim pokloniti jednu od najljepših mitoloških legendi. Bit će to legenda o ljubavi boga ljubavi Erosa i obične smrtnice prekrasne Psihe.

04.02.2005., petak

Nordijska mitologija Loki otima Idunu U ovoj mitološkoj priči div Thiassi preobličio se u orla kako bi se najeo volovskog pečenog mesa kojim su se bogovi iz Asgarda gostili, a zatim ugrabio Idunu i njezine jabuke mladosti koje su bogovima bile izvor vječite mladosti. Loki pak se preobliči u drugu pticu grabljivicu, u sokola, te prevari Thiassia. Preotme mu Idunu i vrati je natrag u Asgard. No, Lokijev dar da upada u nevolje imao je za posljedicu da se nitko u njegovoj blizini nije mogao osjećati sigurnim, pa čak ni moćni bogovi poput Odina. Evo kako je zapisana ova priča: ''Putovaše jednog dana Odin i Loki u daleke zemlje, pa kad su se našli usred divljeg predjela, ogladne i odluče da se odmore i blaguju pečeno volovsko meso. Premda su čekali i čekali, meso nikako da se ispeče. Tada Odin i Loki iznad glava svojih začuju podrugljiv smjeh. Bio je to div Thiassi preobličen u orla. Orao progovori:'Ako mi dopustite da se najedem mesa, ono će se ispeći.' Orao sleti i stade komadati vola, a Odin i Loki brzo razabraše da, ako orao ovako nastavi komadati vola, za njih neće ništa ostati. Loki ljutit poput risa udari orla štapom. Istog trenutka štap ostane pripijen uz orlova pera, ali i uz Lokieve ruke. Orao poleti i podigne Lokia u visine. Loki se prestraši i stade moljakati orla da ga pusti, a div Thiassi tad mu reče: 'Pustit ću te ako mi obećaš da ćeš mi dovesti božicu Idunu i njezine jabuke mladosti, koje bogove iz Asgarda čine vječno mladima.' Loki pristane i na prijevaru izvede Idunu iz Asgarda kako bi je Thiassi mogao zaskočiti i oteti. Tu prijevaru izveo je tako što je božicu Idunu obmanuo svojim lažima da je u šumi izvan Asgarda pronašao jabuke slasnije od njezinih. Još je i nagovori da svoje jabuke ponese sa sobom kako bi ih mogla usporediti s onima koje je navodno Loki pronašao. Kada su se sutradan bogovi probudili nemalo su se iznenadili. Svi odreda bili su sijedi starci, a Odin sluteći Lokievo nedjelo zapovijedi da se pronađe i dovede pred njega. Kad su bogovi zaprijetili Lokiu da će ga umoriti tisuću puta s najgorim i mukotrpnim smrtima, ako ne vrati natrag božicu Idunu, Loki im objasni da je kadar to učiniti, ali pod uvjetom da mu dozvole uporabiti Freyino obličje sokola. Odleti tako Loki na planinu Thiassiovu i tamo pronađe Idunu, pretvori je u orah i u svojim je kandžama ponese put Asgarda. Međutim, primijeti ga Thiassi i on poleti u obličju orla za Lokiem sokolom. Od mahanja krila Thiassiovih podigne se strašna snježna oluja koju zamijete bogovi u Asgardu. Načine brzo bogovi lomaču unutar zidina Asgarda, pa kad Loki sleti, zapale istu. Plamen zahvati Thiassia, bogovi ga ubiju kaznivši ga za otmicu božice Idune, a Odin baci Thiassiove oči na nebeski svod gdje još i danas svijetle kao Zvijezde.''

03.02.2005., četvrtak

Nordijska mitologija … što pak se varalice Lokia tiče, bilo je nekako ovako: - Kad mu prvi put napamet pade da bi mogao slobodno pomoliti svoj nos u Asgardu učini on to tako što je sa sobom doveo neobičnog, osmonogog konja, potomka svojeg, imena Sleipnir. Loki pokloni Sleipnira Odinu, govoreći: ''Nema konja koji će trčati ukorak s ovim. Ovaj će te, Odine, ponijeti preko mora, preko Neba, u zemlju mrtvih i natrag.'' Doista, kako Loki obeća, Sleipnir nikada nije iznevjerio svoga gospodara Odina. No, ostalo Lokievo potomstvo nije bilo nimalo nalik dobrom Sleipniru, već su svoju zloću naslijedili od oca svoga, varalice Lokia, napola diva i majki svojih žena divova. Prvi i najopasniji bio je Fenris – vuk, druga po redu, ali ništa manje zlobna bijaše Lokieva kći zmija Midgard, a treća bijaše Hela, ljubavnica Smrti, koja se gostila glađu, a gojila bolešću. Kad je dobri Odin razabrao da to troje strašne Lokieve djece slobodno luta Svijetom i ljudima zlo nanosi, on zapovijedi da se to troje dovede preda nj. Odin baci zmiju Midgard u hladni ocean, a kako je ova bila golema, tijelom je svojim cijeli Svijet ovila i vlastiti kraj repa zagrizla. Helu Odin progna u Niflheim, Zemlju mrtvih, te joj dade vlast nad svima koji umru od bolesti i starosti. No, s Fenris – vukom nije tako lako mogao izaći na kraj. Jedino se bog rata Tyr odvažio da ga hrani, ali doskora i on shvati da će ovaj postati toliko jak i biti spreman da ugrozi sve i svakoga. Bogovi načine jak lanac i njime sputaju vuka, ali se ovaj oslobodi jednim udarcem. Pokušaju bogovi opetovano s još jačim lancem. Fenris – vuk iznova se oslobodi. Ovo zabrinu Odina, pa se on za pomoć obrati patuljcima. Načiniše tada patuljci Gleipnir – uže čarobno, meko poput vrpce svilene, no, istodobno jače od najjačeg lanca ili kovine. Patuljci Gleipnir načiniše od posebnih sastojaka: 'zvuka mačjih koračaja, ženine brade, korijena planine, medvjeđih tetiva, ribljeg daha i ptičjeg ispljuvka.' Odvedu tako bogovi Fenris – vuka na usamljeni otok i izazovu ga da slomi Gleipnir. Sluteći klopku, vuk pristane da ga sputaju, ali pod uvjetom da jedan od bogova stavi ruku u ralje njegove, kao jamstvo dobre vjere. Opet, hrabri bog Tyr svoju ruku stavi u čeljusti vučje. Bogovi sputaše vuka sponama svilenim Gleipnira. Vuk se stade trzati i otimati, ali se spone svilene sve više zategoše oko vrata njegovog. Pomahnitali Fenris – vuk stisne svoje goleme čeljusti i odgrize desnu ruku bogu Tyru. Premda su Odin i njegovi bogovi znali da mora doći vrijeme kada će se Fenris – vuk osloboditi i donijeti im smrt i propast, nisu ga usmrtili. Sudbini ni bogovi ne mogu pobjeći, pa samo rekoše: ''Što mora biti, neka bude.'' … -

Nordijska mitologija Ragnarok – posljednja bitka bogova ''… Kad tog blistavog jutra Zlatni pijetao zakukuriče da probudi bogove, označit će dan koji će biti suton bogova. Proći će doba sjekire, doba mača, doba vjetra i doba vuka, a u Ragnaroku sve će se sunovratiti u ponor propasti. Brat će udariti na brata, sve granice će pasti. Fenris – vuk oslobodit će se svojih okova, varalica Loki dojedrit će da uništi Svijet, a pratit će ga vojska mrtvaca, na brodu sagrađenom od ljudskih nokata. Ljuta će zavladati zima. Surt, koji je od početka vremena čekao na ulazu u Muspell s ognjenim mačem, povest će rat protiv bogova i svaki od devet svjetova bit će spržen njegovim plamenom. Surtu uz bok stupat će Fenris – vuk razjapljenih čeljusti, a zmija Midgard izlijevat će otrov diljem zemlje i mora. Božji će stražar Heimdall puhnuti u svoj rog, a bogovi će izjahati u složaju za veličanstvenu bitku. Thor će uništiti zmiju Midgard, ali kad odstupi od nje devet koračaja, past će mrtav od otrova njezinog. Fenris – vuk progutat će Odina na Sleipniru, Oca svega na Svijetu. Vidar, sin Odinov, rasjeći će tada Fenrisa – vuka na dvoje poradi odmazde. Heimdall i Loki uništit će jedan drugoga. Nakon te strašne bitke Zemlja će potonuti pod more. Sunce će pocrnjeti. Blistave će Zvijezde pasti s Nebesa. Planut će i samo Nebo. Smrt će pokositi bogove, divove, vilenjake i patuljke, muškarce i žene, sinove i kćeri Aska i Emble. No, dvoje će se spasiti, skriveni u Yggdrasilu svjetudrvu. Lif i Lifthrasir imena su njihova. Jutarnja rosa bit će jelo i pilo njihovo, pa će čovječanstvo od njih doživjeti preporod. Zemlja će se iznova obnoviti, bit će čista i zelena. Odinovi sinovi Balder i Hoder u život će se vratiti. Rijeke će se ribom napuniti, a polja žitom. Šećući livadama preporođene Zemlje, pričat će čudesne priče o onome što je bilo i što će biti, djeca Lifa i Lifthrasir. Pronaći će u travi odbačene zlatne ploče na kojima su bogovi igrali svoje igre … i sjetit će se Odina Uzvišenog, Oca svega, djece njegove u slavi njihovoj, u zlatnim dvoranama Asgarda …''

Legenda o Alandiji …Tog toplog i sunčanog ljetnog dana, godine druge nakon strašnih ratova Wakyzashy, u zemlji carice Nemesydye, na otoku koji su oplakivala topla južna mora, u mitskom amazonskom gradu Chronhoshu, Velika svećenica iz amazonskog hrama Tocy, carica Nemesydya, očekivala je posjet Tirkizne svećenice iz grada Apyona, grada Dyasparskyh i Apyonskyh Amazonki, Waluzyskhe carice Tanye. Ova izjava Amazonske Velike svećenice, jedine koja je preživjela strašni pokolj nakon bitke Herofahla, sada zbuni Sonsyreyu koja pogledom po velikoj dvorani stane tražiti Shagana. U najdaljem kutu dvorane, potpuno okružen i brižljivo čuvan, čak i ovdje gdje mu nikakva opasnost nije mogla zaprijetiti, od snažnih Vitezova vjetra, poluglasno, kao da ga govor Velike svećenice uopće ne interesira, nešto je nasmijano objašnjavao Shagan svojim generalima. Njihovi pak su panciri još uvijek bili potrgani, a udubljenja i napukline na njihovim blještavim oklopima, koji su sada bili mutni i prljavi, jasno su dali naslutiti, da su upravo izašli iz još jedne bitke koju su, po tko li to već zna koji put, vodili za Njega. Ledena lica Vitezova vjetra nisu dopuštala proniknuti u misli tih najboljih ratnika koje je Vrijeme ikada zapamtilo, ali nestašno mahanje rukom i žustro objašnjavanje svojim generalima koje je sa smiješkom izvodio Shagan, Sonsyreya je dobro, jako dobro, poznavala i razumjela. Samo prije nekoliko sati bio je, poput davno zaboravljenog mitskog ratnika, na čelu svoje najstrašnije i najubojitije vojske koja je ikada toplim pijeskom predivnih južnih plaža koračala. Bila je Sonsyreya sasvim sigurna da baš u ovom trenutku taj nepopravljivi dječak smišlja neku novu nepodopštinu koju će njegovi ratnici, uvijek gladni njegovih nestašluka, besprijekorno izvršiti u beskrajnim prostranstvima snježne doline Sylenca. Još bi dugo tako ona razmišljala, ali je iz razmišljanja prene njezina sestra kraljica Anubyskih Amazonki Antyopha. Izgleda da je ova predivna kraljica i sama ponešto počela polako shvaćati od onog trenutka kada je u posljednjim Amazonskim igrama dopustila, starijem bratu Alanđanina, da joj se pridruži na kupanju u vodama jezera Kray. Sonsyreya zar si ti znala da je Alanđanin upoznao našu majku prije nego mi njega? Ovo pitanja sada još više zbuni Sonsyreyu koja jedva prozbori. Ne! Odakle ti sada to? Tko ti je to rekao Antyopho? Haywey, brat Alanđaninov, ali normalno da mu ja tog trenutka nisam povjerovala. Mislila sam da samo želi privući moju pozornost. No, bilo bi nam bolje da pozornije poslušamo govor Velike svećenice s Chronhosha, pa zato si je i dovela ovamo da konačno raščistimo i otkrijemo zbog čega je poginula naša majka. Sonsyreya samo tiho prozbori. Više mi ništa nije jasno, Syrly je tvrdio da je Alanđanin kriv za njezinu smrt, ali ako je pristao na ovo i pogledaj Ga samo. Potpuno je nezainteresiran kao da Ga se to ne tiče, a pred nekoliko trenutaka bio je spreman snagom svojih ratnika dokazati da nije kriv. Lice tog dječaka čisto je i nevino, a i sama ne vjerujem da nam to naša prijateljica Shenha ne bi rekla bez obzira radilo se o njezinom bratu ili nekom drugom. Sonsyreya ponovno baci pogled prema Shaganu, ali ovaj put njihovi se pogledi sretnu. Shagan joj se nakratko osmjehne, a onda se uozbilji i nešto šapne Panđi. Velika svećenica s otoka Chronhosha nastavila je svoju priču.

02.02.2005., srijeda

Egipatska mitologija Sedam Izidinih čuvara ''…Zarobi i zatvori Set Izidu i dijete njezino, malenog Horusa, međutim, pojavi se moćni Tot i oslobodi on Izidu s djetetom njezinim, mladim Horusom. Izida noću izađe iz Setovog zarobljeništva, a prati je sedam strašnih čuvara. Sedam škorpiona zvanih Tefen, Befen, Mestet, Mestetet, Petet, Tetet i Matet. Poslijednji tri pokazaše put Izidi prema močvarama Per – Usir (Busir) i do grada božica dviju sandala odakle počinje močvarna zemlja Atumova. Kada pristigoše u grad, Izida zatraži od žene upraviteljeve da je primi u kuću njezinu. Gospodarica kuće silno se uplaši škorpiona, a Izidu u svoju kuću primi sirotica koja je živjela u močvarama. U međuvremenu škorpioni se naljute na ženu upraviteljevu i dogovoriše se da će je Tefen ubosti otrovom svojim. Kada se Tefen u kuću ušuljao greškom je uboo dječaka, sina gospodarice kuće, a kuću zapalio. Uzalud su kuću vodom gasili ona izgori do temelja. Gospodarica kuće lutala je ulicama grada zapomažući i pomoć za svoje dijete tražeći. Milostiva božica Izida, čim sazna za ovo, sažali se nad dječakom koji je nedužan ispaštao grijeh majke svoje koja zatvori vrata pred licem božice, pa odluči da će ga spasiti. Izida pozove majku dječakovu riječima: 'Priđi! Priđi! Moja riječ talisman je koji život donosi! Ja sam kćer oca koji me magijske riječi nauči!' (Izida ovdje spominje najvjerojatnije boga Tota kao oca jer magijske riječi otkrio joj je upravo on.) Tada Izida stavi ruke na dječakovo tijelo i izgovori riječi: 'Dođi Tefene, iz zemlje se pojavi, odlazi odavde i blizu ne prilazi! Dođi otrove Tefenov, ja sam Izida božica, gospodarica riječi magijskih! Pokori mi se, o gmizavče svaki što ujedaš i naglavačke padni! O, otrove Mestetov i Mestetetov na penji se gore! O, otrove Petetov i Tetetov ne primiči se! O, Matete padni naglavačke! Odlazi! Odbij! Povuci se, o, otrove!' Doista, magijske rečenice pomogle su dječaku, a Izida još jednom pokaže svoju dobrotu spram ljudi…'' - 19:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.02.2005., utorak

Egipatska mitologija Bog Tot miljenik Raov U Svijetu egipatskih drevnih bogova bog Tot zauzima značajno mjesto, bogovi ga zovu srcem i jezikom Raovim, što znači da mu simbol božanske misli i božanske volje priznaju i svi ostali bogovi, jer Tot je Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu riječ koju itekako razumiju i bogovi i ljudi. Opet će Athumanunh povući dijagonalu od drevnog Egipta do drevne Grčke i poistovjetit će Tota s Platonovim logosom jer u svojim počecima Grci Tota nazivaju Hermesom, a egipatski titularni naziv 'Tri puta veličanstven' Grci pretvaraju u 'Hermes trismegistos'. No, to je već druga priča, pa se ti Athumanunh lijepo vrati natrag u drevni Egipat! Dakle, Tot je miljenik Raov, gospodar moći koji ono što čini do povoljnog svršetka dovodi. Moćan je on u riječima moći, a u 'barci od milijun godina' on je gospodar zakona (opet je sada jasnije zašto je na njegovu zapovijed 'barka od milijun godina' mogla stati i mirovati). Boga Tota zapisi hijeroglifa još nazivaju: 'pisar bogova', 'gospodar pisanja', gospodar papirusa', 'tvorac palete i mastionice', te 'gospodar božanskih riječi – medu netjer' jasno je da je Tot smatran posjednikom sveg znanja bilo ono ljudsko ili božansko. Opet nije slučajno grad Khemennu (Hermopol) izabran za kultni grad boga Tota. Khemenuu na starom egipatskom označava brojku osam, a kako je to jedan od najstarijih gradova religijskih središta drevnog Egipta u njemu se razvio i najstariji paut bogova koji je činilo osam božanstava, četiri božanska para, Nun i Nut, Hehu i Hehut, Kekui i Kekuit, Gerh i Gerhet. O ovom najstarijem pautu više jednom drugi put, a sada ponovno o Totu. Ime boga Tota najvjerojatnije je izvedeno iz naziva za pticu ibis – tehu, ili možda od riječi tekh – težina, (opet to Athumanunh tumači jer je Tot očitavao rezultat mjerenja pravednosti pokojnikovog srca, a ostali mu nazočni bogovi u dvorani maat vjeruju na riječ), dakle, nazivi za boga Tota – Tehuti i Tekhuti mora da su u vezi s ovim riječima. U vrlo starim zapisima iz grada Khemenuua postoje zapisi po kojima Tot poprima ponekad i osobine starog boga Mjeseca kojeg egipatska mitologija pozna i pod imenom Aah. Hram boga Tota u Khemenuu naziva se Het Abtit to pak bi u prijevodu bilo Kuća Mreže, a opet neki od starih zapisa spominju mrežu kao božansko oružje boga Raa koji se mrežom bori protiv svojih neprijatelja. (Athumanunh mrežu kao oružje pronalazi i drevnim asirskim legendama. No, kakvu vezu ima Tot s mrežom, Athumanunh priznaje da ne zna, bar za sada, a ako otkrijem sigurno Vam napišem) Tijekom stvaranja Svijeta upravo je bog Tot taj koji je stvaralačku volju i moć Boga pretvorio u riječi i upravo bog Tot izgovara riječi od kojih Svemir postaje. Kao zaštitnik Izide, kćeri svoje, Ozirisa i mladog Horusa Tot stalno dokazuje svoju snagu i moć, ali ne tjelesnu (onu čistu surovu ljudsku) već je to snaga magijskih i misterioznih riječi koje Tot predaje kako Izidi, tako i Ozirisu, te ih nesebično podučava kako te riječi uporabiti za dobrobit bogova i ljudi u borbi sa silama zla i tame.

Egipatska mitologija Egipatska misterija Epakte (grč. Epaktos – doveden, pridodat). Pet pridodanih Totovih dana mjesecu Hatora u godini Mjeseca, koje je kockom dobio od Khnuma. Pet božanskih dana (prijestupni dani kojima godina Sunca premašuje godinu Mjeseca) u kojima se rodilo pet egipatskih božanstava. Obratite pozornost! Imena bogova u zagradama dodao je Athumanunh poradi lakše 'dijagonale' za razumijevanje misterija Epakte. Kako bi sada Athumanunh objasnio misteriju Epakte mora se poslužiti zapisom grčkoga pisca Plutarha koji je dešifrirajući stare zapise hijeroglifa, ili namjerno ili slučajno, poistovjetio drevna egipatska, s drevnim grčkim božanstvima. No, iako je plod Plutarhove mašte u prvom trenutku zbunio Athumanunha, to bi na kraju trebalo ovako ispasti: ''Reja (Nut) je kriomice bila sa Saturnom (Geb), a iznenada ih otkri Sunce (Ra). Razbješnjelo Sunce (Ra) baci prokletstvo na Reju (Nut) kako ne bi mogla roditi ni u jednom mjesecu u godini. Merkur (Tot), budući i sam potajno zaljubljen u prelijepu Reju (Nut), iz zahvalnosti za njezine nježnosti i naklonost, kocka s Mjesecom (Khnumom). Od njega dobiva sedamnaesti dio njegove svijetlosti (lux), Merkur (Tot) ih pretvara u pet dana i dodaje ih na 360 dana od koliko se tada godina sastoji. Tako se prvog dana rodi Oziris, drugog Aroueris (Apolon) (Horus ur) >ovdje je Horus brat Ozirisa, Izide, Seta i Neftide i ni slučajno ga pomiješati s kasnijim Horusom sinom Ozirisa i Izide