Milivoj Solar - Teorija Književnosti

 

Milvoj Solar

TEORIJA KNJIŽEVOSI

 

 Urednica MIROSLAV MIROSLA VA VUČIĆ

MILIVOJ SOLAR

Recenzenti ALEKSANDAR FLAKER DRAGUTIN ROSANDĆ ĐRICA VINJA Grafčka urednica DANIJELA KARLICA Naslovnu stranicu izradio ŽIVKO HARAMIJA

TEORIJA KNJŽVNOSTI

Korektorica LIANA CIKOTA

I izdanje



© ŠKOLSKA nGA dd Zagreb 1976 Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fookopirai ni na bilo koji način eproducrati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

 XX.

izdane

CI dospan u Nacionalnoj i sveučilinoj

knjižnici Zageb, 45000

ISBN 3-033

Tisak: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, do.o. Zagreb

� šk kj

ZAGB, 2005.

 

PEOVO PRVOM DANJU Ova je knjga namenjena encma rednjh la tdenta knjževnot  ma onma j e žele poznat  onovnm pojmovma teore jževnot jževnot  nekm onovnm pblemma znantvenog pa van vanja ja ževnot ževn ot Ona pokava objant objant tate poreklo potreb  najen pojednh pojmova koj e najeće rabe  teorj jževnot ptt ga  vrhe zatke  metode pavanja jževnot  oo gćt m nek orentac  razltm pravcma razvoja vremene znano o knjževnot. Natojao am da zbor problema  nan zganja bd prtpan vame bez obzra na njegovo obrazovanje  prethodno poznavanje teorje knjževnot al am e pr tome trogo vao takvh pojednotavnjvanja kva b mogla dovet  ptanje potreb da e vjek zadrž ona razna znanot o knjževnot pod koje matram dana ve ne mje ć n tekća knjževna krt nt knjževnoteorjka  knjževnokrtka pblctka a najmanje pak natava kn knjževnot jževnot Mlm  ne potrebno poebno nomnjat  am e  panj tako zamljene knjge reo  mnogm tekoćama Neke od njh prozlaze z nerjeenh termnolokh problema neke z tanja  vremenoj znanot o knjževnot a eke z protlovlja zmeđ loženot predmeta j e obrađje  potrebe za krtkm  jedno tavnm zlaganjem U kojo kojojj am mjer mjer po takve tekoće vladat to naravno treba da de tate. m jedno  tom ml pozort ko ov knjg ne treba hvatt  ocent o zlaganje tavne znantene teorje knjževnot nego kao zlaganje koje treba lžt o vod  azmevanje odnono tavno razvanje znantvene teorje jževnot. Reeno  poredb ona e odno prema teorj knjževnot o to e prema teorj ahovke gre odno poetnca  kojoj e dode pt pomn naela kombnatorke  pozcone gre al  kojoj je pa najveć do povećen ptama o pravlma kretanja g g kako e opće može zavrt ahovka parta Natala je ova knjga na temelj deetogodnjeg kva koje tekoh na katedr za teor  metodolog proavanja knjževnot Odjeka za komparatvn knjževnot lozofg fakltta  greb Da je napem zravno me potao rad a tdentma  tom ml ona je zamena o tavno zlaganje one grđe koja lž tek o 

 

1.

PRRODA KNJIŽEVNOSTI I POUČAVANJE KNJIŽEVNOSTI

NAZIV I POJAM KNJI ŽEVNOSTI Knjževnost je osobta vrsta ječne djelatnost, pa rječ »knjževnost«, koja je vedena  rječ »knjga«, malokad upoebljavamo u šrem smslu kao nav a sve ono što je napsano  objavljeno uglavnom u knjgama. Rječ »lteratura« opet, kojom se ponekad služmo jer je postala meunarodnm termnom, vedena od latnske rječ liera, slovo, dobla je u nas redovno uže načenje onačuje u pravlu knjge  članke o nekoj šroj tem l nanstvenom području. Kao nav a knjževnost upoebljavamo ponekad  rječ »pvo« al ona pak ma uglavnom uže načenje, jer je vedena  rječ »pjesma«  upućuje na ralku meu jedne velke skupne knjževnh djela, koja se nva »poejom«,  ge skupne, koja se občno nva »proom«. »pro om«. Najčešće se tko rječ »knjževnost«  u svagdašnjem govoru  u nanost upotrebljava u užem smslu: msl se na one ječne tvorevne koje se ralkuju  od svagdašnjeg, občnog govora  od govora u svm onm ljudskm djelatnostma koje nemaju osobtu umjetnčku svrhu  fnkcju. Kko upravo t osobta svrha  funkcja 9  

povezje jiževnost s onom ljdskom djelatnošć koja se zove »mjet nost« naziv »književnost« potebljava se zapravo redovno  ssl  m j e t n i č k e k n j i ž e v n o s t i i No i pri takvoj takvoj potrebi naziva »kn »književnost« jiževnost« val valja ja imati na m da znanstveni pojam književnosti zahtijeva točnija određenja pri čem nas pimisli vezane za riječ »knjiga« kao i one vezane za »slovo« ili za »pjesma« U ostalim nazivima mog lako zavesti njiževno djelo valja zato odmah napomenti nipošto ne mora biti nžno zapisano Postoji golemo podrčje tzv smene književnosti koja s jedne strane prada dalekoj prošlosti kada pismenost bijaše nepoznata ili veoma rijetka a koja s drge strane obhvaća i nipošto nevažn smen predaj nta koje i danas nastaj mnogobrojne književne vrste popt svremenih legendi ili viceva npr Takva se književnost može različito shvatiti i ocjenjivati može se čak i sprotstaviti pisanoj književnosti do te mjere da se za nj nj zahti zahtijeva jeva novi naziv  ponekad zato nailazimo i na razlikovanje razlikovanje izmeđ smene i mjetničke književnosti književnosti  ali nema smnje da neke temeljne osobine stvaraačke moći jezika dolaze do izražaja izraža ja i  jezičnim tvorevinama ko koje je nis zapisane i koje koje se ne prenose na isti način kao pismom tvrđeni tekstovi Zato je za ra zmijevanje prirode književnosti i za analiz znanstvenog pojma književnosti i te kako važno imati na m i činjenic da književnost postoji i kao smena književnost Nadaje pimisli vezane za riječi »knjiga« ili »slovo« mog izazvati pomisao da književnost vja shvatiti naprosto kao skp književnih književnih djel jelaa osobitih svojstava Premda to nije posve netočno jer se  pročaanj književnosti prirodno bavimo prije svega književnim djelima valja imati na m da književnost ne čine samo djela književnost je djelat nost i pisaca i čitatelja; ona je odnos  kojem djelo »posredje« da bi došlo do osobitog sporazmijevanja Književnost je odeđena instcija koja pretpostavlja da pisci na neki način oblikj i izražavaj odeđena iskstva i spoznaje koje čitatelji mog razmjeti jer ih na određeni način znaj i mog čitati njiževnost ne postoji bez čitatelja ili slšatelja; nj čine atori djela i pblika i jedino  zajamnom djelovanj svih tih trij čintelja može se razmjeti priroda književnosti kao što se može i odrediti znanstveni pojam književnosti Na kaj valja reći i da shvaćanje shvaćanje kn književnosti jiževnosti kao jedne m  mjetnosti pa i na taj taj način nači n stvoren naziv »»mjetnička mjetnička književn književnost« ost« zahtijev zahtijevaa daja daja objašnjenja Prije svega treba napomenti da je tradicionalno pove-

zivanje mjetnosti s ljepotom dovelo i do naziva lepa književnost, ko koji ji s ččesto esto potrebl potrebljavali javali naši stai poetičai Ta Tajj ssee naziv očvao i  naziv beletristika (prema francskom belles leres lijepa knji ževnost) ali se danas takav naziv potebljava jedino  značenj tek jednog dijela književnosti glavnom romana i novela ako je danas osim toga izravno povezivanje ljepote i mjetnosti često osporavano pojam mjetnosti veoma se različito shvaća i određje  raznolikim svremenim znanstvenim i lozofskim teorijama Zbog toga je s jedne strane došlo do tao neodređenog značenja pridjeva »mjetnički« da je teško razabrat može  se njime dovoljno odditi književnost a s dge se strane svremena znanost o književnosti mnogo bavi i ivi jalnom književnošć kao i nekim oblicima smene književnosti za koje je teško stvrditi da ih valja smatrati mjetnošć Gledamo li tako na književnost kao najšire shvaćen jezičn djelatnost osobite vrste ta osobitost i ne mora biti shvaćena kao osobitost mjetnosti pa se svremeni pojam književnosti može shvatiti ponekad i šire od pojma mjetničke književnost Ipak okvo određenje književnosti i danas se veže z mjetnost jer je osobitost jezične djelatnosti koj prepoznajemo  književnim djelima teško opisati odrediti i imenovati izvan okviog shvaćanja kn književnosti jiževnosti kao mjetnosti U m j e t n o s t se pri tome može na najšire jšire oediti kao dhovna dhovn a d djelatno jelatnost st  kojoj kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja tvorevine osobitog smisla i vriednosti mjetničkih djela Ona kljčje stvaralaštvo sama stvorena djela i njihovo do življavanje a mjetnička djela sadrže iskstvo i znanje oblikovano i izraženo na takav način na kakav inače ne bi moglo nastati niti bi se moglo izraziti Za razlik  lozoje i znanosti koje nastoje ostvati ne sstavn si zbilje na temelj općavanja razmišljanja i tvr đivanja općih zaonitosti mjetnost se koristi maštom i oblikovanjem: prodnoj  već poizvedeno poizvedenojj ađi kao što s kaen boja ton il ilii jezik jezik mjetnik daje takav novi oblik kaav postaje nositeljem posve osobitih značenja Umjetnik tako stvaa nov zbilj koja na svoj način daje ljdskom život nov smislen dimenzij Umjetnost otkriva nove smslene odnose ntar ljdskog svijeta stvara čitave nove mogće svjetove i obogaćje iskstva pojedinaca novim životno važnim spo znajama Pojam književnosti tako se ipak teško može razmjeti izvan ok viog pojma mjetnosti pa i veoma različita svremena shvaćanja

10

11

 

 piode kiževosti edovo  ovj ili oj i osobitost kjiževosti dovoe u južu vezu s osobitošću umjeosti Vlj pi tome ipk pomeuti   pedost pi odevju pojm kjiževosti mogu imti i eki dugi odosi Kjiževost je jezi djelost, p je  zumljivo d se zlik između kjiževih djel i dugih jeziih tvoevi mogu žiti u lizi jezik Kjiževo djelo, tkođe, ito ešto zi, oo je pem tome ki zk ili susv zkov, p se osoitost kjiževosti može žiti i u zlikm meu tipovim ili vstm zkov Suveme ligvistik i semiotik u tkvim su  pokušjim odeivj pojm kjiževost postigle bez sumje utje  cje ezultte, li zost z ost o kjiževosti uglvom j još uijek sklo d zdži, bem u oijetciji, shvćje kjiževosti ko umjetosti Njvžiji je tome zlog što se smt d shvćje kjiževosti ko umjetosti još uvijek jbolje uv utoomiju kjiževosti. Kji ževost, ime, može iti u službi odgoj, obzovj i zliitih uej, ko i posto zoode koj e ukjuuje ikkvu stvlku sudju ittelj. O i td ostje kjiževost, li jezi bit kcij, peošeje i izžvje iskustv koj se ie e i mogl i oblikovti iti izziti, biv umje, ko e i potpuo izgublje. Čii se zto d tek oj pisup kjiževosti s kojg se kjiževost  zmt pvestveo ko umjetost omogućuje d se o shvti i  pouv u oome što je smo joj svojstveo,  to je stvlštvo  koje em smom sebi deđee svhe Kko kjiževost ko umjetost peosi iskustv i zj o vjestv  osobit, smo joj smoj svojstve i, o se može s  jede ste odediti u okviim jezie komuikcije,  s duge se ste može odediti ko osobit vst spozje. o upozov  su dv odos bit z shvćje pojm kjiževosti: odos pem jeziku i odos pem zbilji Ob su odos, međutim, juže povez:  kjižev djel sdže eke živoo vže v že pouke, i te pouke postoje, i mogu se zumjeti, jedio zto što su  osobit i peesee Kjiževost je tko istoemeo spozj i komuikcij, p se smo zbog poeb zstvee ize može zm bilo petežo s jedog bilo petežo s dugog spek

1

NEVNOS I EZIK d se kjiževost ziv »umjeost ijei, želi se glsti kk  je upvo jezik o gđ od koje se gdi kjiževo djelo i kko je ijeic d se kjiževost ostvuje u jeziku bit z zumijevje jezie piode. ime je ujedo glše osobit položj kjižeosi među osim umjetostim. Kjiževost Kjiževost se služi jezikom ko slikstv slikstvoo bojom, kipstvo kmeom,  glzb toovim, ecimo, li jezik ije  piod gđ, ego je već i sm izuzeto slože duhov tvoevi.  Oblikujući jezik kjiževost, dkle, oblikuje ešto što je već oblikovo; o e smo d se »gdi od jezik ego se »dogđuje   jezik. Zto bez zumijevj piode piode jezik em i zumijevj  piode kjiževosti kjiževost je uvijek osobit jezi pojv. Kjiževo se djelo tko e može shvtii ko se jpije e shvti  ko jezi ttvoevi, voevi, što će eći d se mo petpostviti kko se oo jpije zuijev ko bilo koj jezi tvoevi Zto ko oo što  je  ekom jeziku zpiso, ili  bilo koji dugi i utvđeo, zovemo t e k s t o m (pem lskom tetum  kje, tki, svez  ijei),), kjiževo je djelo tekst koji vlj jpij  ijei jpijee shvtiti ko bilo koji tekst. Kko, međutim, zumijevje tekst ovisi i o k o  t e k s t u (pem lt. ontetum skup tko, pepleteo), tj o ooj petpostvljeoj govooj ili misooj cjelii uut koje izeeo ili piso dobiv odeđeije zeje, tek kjiževi tekst zjedo s koteksom može dobiti siso kjiževog djel A to zi d je z shvćje  kjiževost  kjiže vostii posebo vžo odediti kk se zbiv zumij zumijevj evjee  kjiževog tekst. Uzimo, ecimo, eeicu: »Ubili su g ciglm.  se eeic može shvtiti ko izvještj o eko zloiu, i tko ćemo je zumjeti ko smo je poitli p u Večeem listu  tome će s, dkko, jiše zimti je li o istiit ili je izmišlje, ecimo di sezcije.  kv š pvestvei pvestv ei itees upvlj upvlj  u velkoj mjei i smo zumijevje, je kd se pitmo o tome je li to isti, mi se i u  zumijevju  zumij evju osljmo osl jmo  tzv stvi kotekst, kotek st, što poizlzi poizl zi iz ijeice d m je jvžije u tom iskzu kko se o odosi pem ekoj zbiljskoj situciji situciji Ist eeic, međutm, etak je pjese Iv Slmig i ujdo jezi slov. Čitmo li tu eeicu u pjesmi,  zumijeve postje dugije, je više ije vžo di li se o zbiljskom zloiu. Pite o istiitosti postje besedmeto, p se še 13

 

razumjjevanje evanje vše v še ne m može ože osont n na kakav kakav stv kontekst. »»b b su ga cgama« dobva značenje skjčvo u okvr pjesme a cjea se

 ska nagovješta nagovještajj  mašta osjeća osjećaj j  ms m s kao da se na nov načn sklađuju  stvara se dojam koj se često nazva »umjetnčkm do

pjesma razumjeva opet na temeju cjene našeg skstva u kojem »ubjanje cgama« može zazvat čtav nz pms a ujedno pr mjećujemo u tekst mnoge osobne koje ne bsmo n zapaz ako b se rado o zvještaju o bojstvu. Tako kad čtamo: b su ga cgama: crvenm cgama pod zdom pod zdom pod zdom zamjećujemo da se  pt ponavja gdje se »zočn dogodo«  da se kazvanje neprrodno gramatčk nepravno om zarezma. Takva ponavjanja  brojn zarez ovdje npošto ns svšn. Naprotv ponavjanje je posebno upozoo na neke rječ a zez su nas nave da pojedne rječ čtamo  shvaćamo na nek načn sprekdano  zdvojeno; one kao da se »nabacju« poput cg a sve zajedno daje dojam dojam da je zrečeno vše no što b se stm r rječma ječma mogo zreć kada takvh osobna teksta ne b bo Na taj načn »sožen« tekst kao da nas pozorava kako ga vaja razmjevat drgačje no što razum jevamo bo koj tekst Btna je pr tome kao što vdmo razka  načnu čtanja; ona uvjetuje razumjevamo  rečence z stvog konteksta  z konteksta cjene vasttog skustva To će reć da u nače postoj mogućnost da bo koj tekst počtamo kao knjževn tekst čm smo zbog ovh  onh razoga phvat da ga ne razmjevamo na temeju stvog konteksta. No občajen pojam  shvaćanje knjževnost zahtjeva  da sm tekst sadrž barem neke osobne koje barem sugeraju kako ga vaja čtat. pravo zbog th osobna knjževna djea razkujemo od neknjževnh tekstova; pravo one pozoravaju da se knjževno djeo suž jezkom na osobt načn. ezk kao da svraća pažnju sm na sebe; on kao da se osamostaljuje sve u njemu prstne dmenzje smsa mog se pojavt a razjevanje vše nje upućeno na stv kontekst. njževno djeo postaje samosvojna jezčna tvorevna pa ga  pamtmo tako reć zbog njega samoga. Zato se može reć da je svak tekst kojeg zadržavamo  pamćenju skjčvo zbog njegove osobte jezčne sk ture  načeu već knjževno knjževno djeo Sv eement jezčne komunkacje pr tome  ovoj  ono mje mog doć do zražaja pa zvk značenje

žvjajem« Istnsko razmjevanje knjževnost zato pobđje osjećaje zazva razmšjanje  redovno djeuje popt svojevrsnog otkrća nečega važnog što ranje nsmo poznava. Razčt s ptov  načn na koje knjževnost uspjeva  jezk  na temeju jezka ostvat nova značea  obkovat svojevrsn nov zbju Jednom pretežno  poezj to se zbva tako da ječ kao da zgbe svoje svagdašnje občno značenje  pojavjuj se red nama kao osobta »bća« koja maj vastt žvot vastte šroke mogućnost tumačea  osobt smsao pravo kao same ječ Drug put pretežno  proz to se zbva tako da nas ppovjedanje  ops »prenesu« u nek nov svjet dočarane zbje koj se na posve osobt načn odnos prema stvom svjetu a treć put  dramskm tekstovma kov  djaoz dočaravaj zzetn svjet pozoce u kojem se odjednom kao u nekom čaobnom ogedau vd  ono što u zbj nkada ne vdmo. vjek međtm nova je dmenzja razmjevanja jezka na ovaj  onaj načn prstna  vjek znamo da tako prenesene porke ne možemo razumjet ako se ne osono na cjenu vasttog žvotnog skstva. Osobtost knjževnost tako se možda najakše može razumjet na temej teme j čnjence ko koju ju su bezbroj bezbroj pta nagašaval kako jževnc tako  msoc koj s se bav knjževnošću: ono što je rečeno u knjževnm djema ne može se nkada  bezuvjetno zreć n na kav drgačj načn. To će reć preprčamo  mjtnčk vrjedne sthove unepovrat je zgubjeno upravo ono što n njhovu vrjednost. Pjesmu ne čn dosovno značenje  njoj pot potr rjeb jebjenh jenh rječ nt je čne ms koje su njma zravno zražene nt pak osjećaj koj su recmo zazvan Pjesmu čn kako dosovno značenje ječ tako  njhov osoben poredak kao  rtam zvk  posebna skovtost samh rječ što se sve doduše može opsvat  analzrat al se tme ne može ponovt Na sčan načn  prozno knjževno djeo govo skjučvo cjenom svojh eemenata pa se n u koje sčaju ne može svest na bo koj od njh recmo na dej koj je psac mao na um  na prču koj je zravno sprčao. Roman se doduše može prepčat a ono btno što je u nekom roman rečeno ne može se odvojt od cjene romana; »kratk sadržaj«  stavov romanopsca o nekm probemma nšta ne govore o samom roman u kojem su zrečen

15

14  

Na takv neponovljivost neponovljivost umjetničkog kazivanja upućuje, osi toga, i jednostavna činjenica postojanja književnosti kao osobite jezične djelatnosti. Kada bi se, naie, književno izražavanje oglo u pot punosti zaijeniti neki drgi, jednostavniji i točniji načino izražavanja, književnost bi iščezla u povijesti ljudskog roda, jer bi se sve što ona ože reći izreklo sažeti i precizni jeziko znanosti ili nesredno razujivi jeziko novinskih izvještaja. Književnost tko postoji naprosto zato što u ljudsko drštvu obava zadatke koje ne ože obaviti neki drgi način izražavanja; ona prenosi poruke koje se inače ne bi ogle prenijeti i uobličuje iskustvo koje ne bi bilo ob likovano, pa ne bi oglo ni postojati. Književnost sadrži takvu istinu kakva inače ne bi ogla biti ni spoznata niti objavljena.

ko so ustvrdili da se književno djelo ne ože razujeti iz stvog konteksta i da književnost u jeziku stvara novu zbiu, to dakako ne znači kako se književnost ože razujeti a da se pri toe nea na uu nikakav odnos prea zbilji Književnost je dakako stvaralačka djelatnost, ali nitko ne ože poreći da noga književna djela podrobno opisuju zbiljske ljude i događaje, da su noga pravi izvor noštva povijesnih podataka, a da se nogia čak i u najveći uzletia ašte ože lako razabrati okosnica u posve određenoj zbilji svagdašnjeg života. Tolstojev roan Rat i mir opisuje tako Napoleonov pohd na Rusiju, s nogi potankostia od kojih bare jedan dio odgova povijesnoj istini, a iz Hoerovih epova svakako ožeo naučiti kako su st Grci živjeli, kako su se odijevali, kako su ratovali, što su islili i osjećali, kao i u što su vjerovali Danteova ožansena omedija doduše opisuje iagini svijet pakla, čistilišta i raja, ali nea nikakve sunje da su Danteove vizije duboko ukorijenjene u zbilji ljudskog života i da brojne sudbine, koje on opisuje, pripadaju upravo zbilji njegova povijesnog vreena. Književnost tako na svoj način uvijek i govori o zbilji, pa se njezina stvaralačka piroda očituje  jedino u toe što njezi njezinn odnos prea zbilj zbilj nipošto nije izravno izravn o oponašanje. Prvi je razlog takvog odnosa književnosti i zbilje što je taj odnos »posredovan« jeziko. Književna su djela, naie, prije svega jezične

tvorevine, pa su podložna zakonitostia jezičnog oblikovanja. Jezik  je pak s, kao što so već napoenuli, izuzetno složena duhovna tvorevina, pa je i njegov odnos prea zbilji i s do danas dokraja neriješen proble znanosti i lozoje. No, čak ako i ne ulazio u složena pitanja kojia se bave osobito ozoja jezika, lingvistika i seiotika, posve je jasno da se jeziko, recio, ne ože slikati, nego se ora opisivati, te da se ne ože istovreeno govoriti o više do gađaja, koji se istovreeno zbivaju, nego se ora govoriti tako da se iskazi nižu jedan za drgi To će reći da se prikazati neku zbilju  jeziko ože jedino ako uvažavao teeljne ogućnosti jezika i njegovu suktur, pa jiževna sktura ne ože napsto »preslikati« zbilju. Nadalje, književno djelo ože zbilju opisati ili izraziti jedino u okvir neke književne konvence. K n j i ž e v n a k o n v e n c i j a p toe i nije ništa drgo do upravo onaj teeni postupak zbog kojeg prihvaćamo   jezk u književ književnosti nosti ne razuijevao kao bilo koji drgi  jezik. Konvenci Konvencija ja je upravo tako reći prva »nadoadnja« na jezik ona  je takva jezična organizacija organizaci ja koja je uvjet osobitog načina čitanja odnosno slušanja. ek ako netko govori u stihovia konvencija stiha upozorava nas da se radi o književno djelu tek ako netko počinje govoriti: »bio jedno jedan kralj i iao  sina«, i nastavlja pripo vijedati o zajevia i vješticaa, prepoznajeo da se radi o konvenciji bajke, pa pstajeo da slušao o nestvo i krajnje neobično kao da je stvo i obično. Bez ihvćanja ikakvh konvencija prkazivanja,  jeziko se ne biso ogli služiti u ujetničke svrhe. Čovjek koji uopće ne bi poznavao konvencije kazališta, recio, ne bi ogao pratiti što se zbiva na pozoici: njeu bi oglo biti sao siješno da klise ora zaisliti kao zidove sobe, sobu kao prostor oeđen sao s  strane, a glučevo obraćanje publici kao iskazivanje intinih isli i osjećaja likova oglo bi ga sao zgranuti. Čitatelj koji ne poznaje konvencije lirike ne bi ogao razujeti zašto biso svoje isli iskazivali u ritički pravilni razacia, povezivali ih riaa i upotrebljavali stanke na neuobičajeni estia, a čitatelj roana struje sijesti, koji ne poznaje konvencije tzv. unutjeg onologa, ne bi ogao ni shvatiti ni povezat značenje riječi koje čak nisu ni odvojene inteunkcijaa. Književno djelo razuijeo tako zato što, tako reći, već unaprijed prihvaćao određene konvencije, koje na oogućuju da neke načine

16

 Teorija kniževnosti

govora prihvatimo kao osobit, umjetnički način govora. Konvencije su poput neke vrste prethodnog sporazuma između autora i čitatelja; nema li tkvog sporazuma, nema ni književnosti, jer bi se svo jezično saopćavanje prihvaćalo jedino na onaj način na koji se prihvaća »obič no«, svagdašnje jzično priopćavanje

utemeljene teme o kojima ona govori, zbiljski su problemi kojima se ona bai, zbiljska su pitanja koja se postavljaju u književnim djelima i zbiljska su ešenja koja se predlažu ili se osporavaju. No, vezanost književnostii za zbilju nije tkve prirode da bismo književna djela mogli književnost shvatiti kao iskaze o stvom životu ili kao očuvana svjedočanstva o

NJIŽEVNOST I ZBILJA

17

 

Za razumijevanje odnos� književnosti i zbilje važno je tko prije svega imati na umu »dvostrko posredovanje«: govoreći o zbilji, odnosno prikazujući prikazujući zbilju, književno djelo najprije mora bem u nekoj mjeri poštovati jezične konvencije, a zatim mora poštovati i određene književne konvencij, jer jedino one omogućuju da ga razumijevamo upravo kao književno djelo O važnosti jezičnih konenca i ne eba posebno govoriti svome je jasno j asno da književnost književnost doduše u nekoj mjeri može čak i šiti šiti gramatičke nor norme me - pa s često spominje lientia poetia, pjesnička sloboda, kao jedno od načela koje važi u književnom govoru  ali ao se pokušava u pounosti napustiti jezične konvencije, konvencije, može se možda javiti neka nova umjetnost »slikanja« slovima ili zvukovima riječi, ali se ne može održati ono što nazivamo knji ževnošću. se pk konvencija, zanemrimo njihov vžnost lkoŠto može doćičedojiževnih posve pogrešnog svaćanja načinali na koji se knji ževnost odnosi prema zbilji Književne konvencije, naime, zahtijevaju da sve u jiževnom djelu bude prije svega podređeno svojevrsnoj logici upravo jiževnog izražavja   Zmajevi u bajci nisu tko ostatak sjećnja na dinosaurse, nego su način na koji bajka prikazuje određenu zbilju onog segmenta ljudskog života o kojem govori, a isprekidani govor u pjesnišu ne proizlazi iz prvobiog mucnja, nego je, naprov, oena visoko kultivirana književna konvencija, nastala kao rezultat dugog razvoja Književne konvencije mogu zato vži i onda kada se povijesna zbilja promijenila, pa zato, pozivamo li se na jiževna djela kao na svjedočanstva svjedočanst va o tome kko se nekada živjelo, valja uvijek imati na umu da su životni problemi i shvaćnja prisutna u književnom djelu uvijek Uključena u način na koji su upravo i jedino određene konvencije omogućavae književnu iluziju zbilje Književnost je zbog nužnog osljanja na konvencije uvijek ilzija, pa čk i onda kada se, kao recimo u realizmu, poziva na izravno oponašanje zbilje, i onda je način na koji se to ostvarje tkoer samo jedna konvencija. Književnost tako uvijek na neki način govori o zbili, jer ni mašta zbilju ne može napustiti. Književnost polazi od zbilje, u zbilji su

povijesnim okolnostima njihova nastanka.  književnim se djelima zrcali život zbiljskih pojedinaca i naroda, u njima su opisani stvi običaji i navike, u njima se s e javljaju problemi koji bijahu karakteristični upravo za neka povijesna razdoblja, za neke nrode i za neke ljudske zajednice, ali ono što ih čine književnim djelima ne moe svesti na sačuvane podatke o nekim činjenicama i na već oblikovane stavove o životu i svijetu, na zaključke koji bijahu već izrečeni u znanosti, u  lozoji, u religiji ili u politici. Književnost se ne odnosi prema zbilj zbiljii tako da iznosi već gotove i prije uspostavljene pojedinačne istine, nego ona nanovo i na svoj način oblikuje uvijek svojevrsnu cjelinu ljudskog iskustva. Zato književna djela stvaraju vlastite svjetove, koji se prema zbiljskom svijet ne odnose kao kopija prema originalu, nego kao jedan original prema drgom originalu. KNJIŽEVNOST KAO MJETNOST Kada govorimo o osobitosti umjetnosti i o potrebi da se književnost u prvom redu razumijeva i proučava kao umjetnost, time naravno nije rečeno da umjetničku spoznaju i istinu umjetnosti treba strogo odvojiti od bilo kkve drugačije spoznaje i istine u smislu znanosti i lozofije npr. Književnost, nravno, ne govori o nečemu što bi postojalo tek u nekom posebnom »crstvu umjeos«, niti ona govori to  njen jezk mogu razumjeti samo »posvećeni«, niti pk istina umjetnosti pripada nečemu što je sasvim osobito i nedohvao običnom životnom iskustvu, iskstvu odreen vidova znanos i isstvu isnske lozoje Naprov, književnost je sastavni dio svakidašnjeg života i kao tva ona govori o onom istom o čemu govori svki ljudski napor za osmišljavnjem zbilje. Rzlika je samo u tome što književno umjetničko djelo pojave života zahvaća na način koji u sogom sislu ipk pripada jedino umjetnosti, na način oblikovanja posebnog smislenog »svijeta djela«. Kad kažemo »svijet djela«, time naravno ne mislimo da riječ »svijet« treba shvatiti u smislu svega što postoji. »Svijet« ovdje znači 19

18

 

SVRHA I ZADACI PROĆAVANJA KNJIŽEVNOSTI

 



ezična delatnost kniževnost e sastavni dio svag v ao s varalač dasnjeg žvota Knževnost se ne predae samo u školama i na sveu čilišti �, niti e o a samo »vlasništvo« obrazovanih Svaki e čovek na ovaj  onaj nač u neprestanom dodir s kniževnošću, er e život u društvu nzaisl v bez ezika, a gde postoi ezik, postoi i kni





prema kniževnosti vala upozoriti i zbog toga što osim nihove uza  amne uvetovanosti postoe i određene suprotnosti između ednoga i drgoga Premda nema uspešnog teoriskog teoriskog bavlena kniževnošću bez sposobnosti neposrednog, praktičnog doživlavana kniževnih dela, i premda e teško zasliti iole viši stpan mogućnost doživlavana  kniževnosi koi ne prati barem neka neka sposobnost teoriskog razišlana razišlana o kniževnim delima, teoriski odnos, nerietko se tvrdi, može razoriti

ževnost rodn o  e, meutim, da različiti oblici i načini kniže  .   kog z ažavana dobivau načišći umetnički vid u kni nou me zevm dema ajnog značena i da u Široko skai kniževnih dela možemo ra likova  dela mae i dela veće umetničke odnosno opće tue vedno   Također e asno da između zadovolstva u čitanu   manje-više  slušanjU slučano oblikovanih kniževnih tvorevina svaki ašnice i zadovolstva zadovolstva u čitanu romana Thomasa Manna npr,  t golema razlika Stoga možemo reći da smisao za vriednosti  ečnog st aralaštva doduše ne mora uviek odgovarati općem stupnu obrazovanja nekog poedinca, ali da e ipak kniževna kultura ne ra  učivi dio opće kulture, te da se bez određenog poznavana navećih  . ostv  knževh  kn ževh ostvaren arenaa vlast vlastitog itog narod narodaa i čov čovečans ečanstva tva teško može

neposredno oduševlene poediim kniževim delo Teorečar, kaže se, analizira, što će reći: razbia ono on o neposredno edinstvo umetničkog dela koe čini srž umetničkog dožvlaa; on nastupa tako kao ršitel zanosa stvaratela i zanosa lubitela kniževnosti Protiv tvog suprotstavlana teoriskog i pričnog odnosa prema  kniževnosti, međutim, govori i naobičnie naobi čnie iskust iskustvo vo svakog onog tko doista želi neposredno uživati u kniževnosti Nerieko name, recimo prie svega, na put do doživlaa, koi e moguć tek o delo pravo razuiemo, stoe različite prepreke Mnoge rieči u kniževnim delima nastalim u bližo i dalo prošlosti, ili nastalim izvan užeg životnog  kruga u koem se krećemo, ne možemo neposredo shvatiti u onom značenu koe im autor pripisue Nadale, mnoge poave opisane u

zamisliti takva kniževna kulura kakvu ahtieva tako suvremeni život u svim svoim vidovima Kniževnost i obrazovane su neraskidivo  ov  zi  v o ludsko zaednici, a posebno u ono ludsko za  dc ko !o e stalo do napretka u smislu obogaćivana sadržaa ljudskog ljudsk og žv žvota ota svakog poedin poedinca ca Govorimo li na ta način o vezi kniževnosti i obrazovana i, prema t  me, � po  bi pozava  a niževnosti niževno sti koa nužno ukučue i pro cavan  kn evnos, valja naprie upozoriti na razliku između prak  tičnog I teoJskog odnosa prema kniževnosti Praktično se naime niženošću bavi kni evnik koi stvara kniževna dela, čita el ko  . h ožvlava ao umjetnost i time čini da umetnost uopće bude  etn st, a u šrem smislu i kniževni kritičar, ako se on zadovolava  ? canem nepo sre no   suda o vriednosti poedinih kniževnih dela,  . h djela  ako na temeljU stvara nova kniževna dela (što e zadatak tzv stvaraačke stvaraačke kniževne tike odnosno kniževn kniževnee itike kao zasebne  iževne vrste) Teorisk se kniževnošću pak bavi ona ko kniževna djela pruč va kao posebne predmete za misaonu obradu, ona tko želi sp nat1 podu kniževnosi u celini odnosno prirodu poedinih  djela  .  knzevh djel a Na tu razliku između teoriskog i praktičnog praktično g odnosa

takvim delima nemau za inas ono značene koe su ili imau za svog autora; mnoge osobe događae ednostavno ne imale možemo povezati u clinu dela ako ih ne poznaemo toliko koliko e potrebno da se ustanovi nihov smisao u okviru općeg smisla dela To će reći bez mogućnos d se prenesemo u shvaćane života i svieta koe nam ie neposredno prisutno nema ni mogućnosti razumievana, bez razu mievana nema ni doživlaa, a doživla e preko potrebe za pravilnim razumievanem nužno vezan uz neku vrstu teorskog odnosa prema  kniževnim delima Osim toga, tek poznavane velikog broa kniževnih dela različitih vremena i noda može izošiti oseća za stvo velike umetničke vrednosti, er samo takvo poznavane omogućue razviane svih onih sposobnosti za doživlavane kniževnosti koe svatko posedue, a koe može otkriti u sebi tek suočen s raznolikošću oblika i bogatstvom životnih problema koe kniževnost sadržava sadržava Nitko ne može sva  kževna  kžev na dela doživeti doživ eti u svim nihovim niho vim vrednostima, i ttoo to t o da uviek pronađe dio sebe, što e nužno da bi se kiževno delo doista razumelo kao kniževno delo Zato treba tražiti da bi se našlo, a ažiti se može tek ako smo upućeni u ono što zapravo tražimo Tko poznae



























i



�

23

22

 

sao njževnos oja neposredno nasaje u egovu najuže rugu ne sao da će ograničii svoj zor i ie svoju vlasiu uluru, nego neće razujei ni ispravno doživje nii najolja osvarenja svojih suvreena  sugrađana, jer i a osvarenja nisu e zraz neposrednog žioa, nego su aođer izraz onog shvaćanja živoa  svijea oje se oglo razv e na eelju nosa prea p rea neo shvaćanju zajedniče sudne čovječansva ve o uazuje da proučavanje njževns ea da popoogne, učvrs i oogući razujevanje i doživljavanje njževnh djela.

ževna riia«, al ada valja upozor ao se ja njževne re u o slučaju prošruje u odnosu na uoičajen, adicionalan ssao Književna riia u nas najčešće označuje prosuđvanje vrjednosi pojedinih njževnih dela, e se ao shvaća više ao poean do znanos o njiževnosi nego ao oi naziv za sve vrse eorijsog odnosa prea njževnos Znanos o njiževnosi djeli se redovno n a p o v  j e s   n j i ž e v n o s   i  e o r i j u  n j i ž e v n o s  i K n j  ž e v n a  r i  i  a, ao šo reoso, aođer se česo shvaća ao reći sasavn

i praični ali odnos ao se, doduše, ogu iTeorijs oraju razliovai, se neprea ogunjiževnos i ne siju suprosavlja Naravno, ie nije ope rečeno da proučavanje njiževnosi nea niave druge svrhe osi da oogući ujenč dožvljaj u on slučajeva ada se s pravo ože preposavi da  ez neog vida znansvene analze aav doživljaj zosao. Pojava njževnosi i njena njena nezajenjva uloga u ljudso dršvu, njeno značenje u ljudsoj povijes  en ssao u oviru napora da se spozna i ossli ljuds živo, dovoljno govore i o pore da se njiževnos svesano prouči u sv njen aspea ao ilo oja ga drušvena il prrodna pojava. Posoji zao i oprav dan saosalan znansven ineres za proučavanje njiževnosi znanos o njiževnos vođena je aođer on is ljudsi nereso oj  je vođena i svaa druga znanos Nea niavog načelnog razloga razloga zašo i nas isažvanje eijsih procesa, ljnog ili živoinjsog svjea ili načina na oji su ljudi žvjel u prošlos npr., oralo na ino drugačiji način zana od israživanja njževnosi. To ujedno upozo rava da i unaoč određeno supnj uzajane uvjeovanosi eorjsog  praičnog odnosa prea njževnosi, sposonos za znansveni rad na proučavanj njževnos ne rea iješai sa sposonošću za njževno svaralašvo iževn ne ora  nužno sručnja u proučavanju njiževnosi, ni sručnja u proučavanju njiževnosi ora  njževn.

dio znanosi njiževnosi, al prinjževnosi, oe valja ia na uu njeneoso odnos preao eorj  povjesi s jedne sane, pra čno njiževno svaralašvu, s druge srane Književna ria av se doduše prvensveno ocjenjvanje njiževnih djela, e se u o sslu ože donele odjelii od povjesi i eorje njiževnosi, al je aj njen zadaa, ocjenjvanje njževnih vrjednos, olo sožen i nogosro sprepleen sa svi oni či se avi znaos o nj ževnos da je za shvaćanje prrode iževne rie i uporee nazva »njiževna ria« neophodno upozor are na sljedeće  prvo redu ea sanu da njiževna riia nje sljučivo zrcanje sudova o vrijednosi pojednh jiževnih djela  opravdavanje avh sudova. Knjževna ra avi se aođer  upućivanje u njževne vrijednos, e ia ao i neu posredniču ulogu zeđu djela  čaelja Analizo pa pojedinih djela, sineič sudova o pojedini auoria, epohaa  sl, oji su u njževni iaa nerjeo prisun, ona u oj jei zadire u povijes i eoriju njževnos da ju je ešo očno  u popunos razgranči od znanos o nj ževnosi u cjelin Osi oga rea reć da njiževna riia nje  ne ože i nea  jednosavna  jednosa vna prjena općh zaoniosi zaoni osi (oje su uvrdile uvrdi le eorja i povijes jiževnosi) na pojedinačan slučaj (pojedno njževno jelo). loženos vrednovanja pojednh njiževnih djela ao neponljivh indvidualno vrjednih vorevna zahjeva da odnos njievne rie i znanos o iževnos ude nepresano uzajano davanje  prianje; opć sudovi o zaonosia njiževne proizvodnje oslanju se na jednačne zaljuče o vjednos pojedinih njiževnh djela i ou. Na raju ea spoenui da njiževna ria ože ii i sao salna svaralača djelanos Ona je ada nea vrsa »njiževnosi o njiževnosi«, j ože se shvaii ao jedna njževna vrsa pored

ZNANOT O KNJIŽEVNOTI Razgranao i susavno proučavanje njiževnosi u nas se najčešće naziva z n a n o s  o  n j i ž e v n o s  i (ili njiževna znanos) Ponead se u iso, ili u slično sslu, upoeljava  naziv »nj-

24

25

 

Kako suvremeno znanstveno israživanje na sv područjima prati dinamčna suradnja razičitih znanosti, isprepletanje njihovih etoda i tzv. interdisciplini pristup pojedinim pojavama, ni znanost o i ževnosti ne može se razmaai izvan šireg okvira onih znanosti koe se izravno ili posredn također bave književnošću. To važi kako za znanost o književnosti u cjeini tako i posebno za poedine njene discipine kje su prirodno više upućene na ove  one srodne znanosi.

još uvijek ograničava na samo neke pojedinačne metodološke orijen acije, o čemu će bi govora tek u posjednjoj gavi ove knjige. Estika, lingviska i semioika, međutim, do te su mjere danas vezane s teorijom književnosti da na njih već ovdje vaja posebno upozoriti. Različita suvremena shvaćanja prirode prirode umjetnos i osnovnih načina njena proučavanja, kao i razičita suvremena shvaćanja opsega u kojem lingvistika reba da zahvati i prolematiku znanosti o književnosti, onemogućuje pri tome da se odnos teorije književnosti prema estetici, s jedne sane, i odnos teorije književnosti kao i cjelokupne znanosti o književnosti prema ingvistici, s druge strane, odredi unutar jasno utvrđenih granica. Načeno možemo ustvrdii da se esteika bavi onim što je zajedničko zajedničko svim ujetnostima ujetnostima  da se pita, dakle dakle,, o prir prirodi odi i oblicima umjetnosti umjetnosti kao posebne judske ddjeanos jeanosti ti  a da lingvistika lingvistika kao znanost o jeziku razmatra, prirodno, i književno djeo u okviru svog općeg napora oko utvrđiv utvrđivan anja ja prirode jezika i načina na koje jezik kcionira kao sredstvo sporazuijavanja Ipak soženi odnosi između estetike i teorije književnosti, te između teorije književnosti i ling vistike, mogu se razumjeti tek ako barem okvio imamo u vidu plodonosan, mada ne i jednosmjeran, razvoj kako estetike tako i suvremene lingvisike E s t e t i k a (prema grčkom aisthtis osjetni, što se tiče osje ćaja) ima korijene u ozofskom razmišjanju o prirodi umjetnosi već u grčkoj lozoji, ai je kao filozofska znanost, odnosno ozofska discipina, obikovana tek u okviru novije sustavne i znanstveno ori jentirane lozofije Sam naziv, a također i nastojanje da se umjetnost shvati kao posebno područje sustavnoga ozofskog studija, potječe od Aexandera Gottieba Baumgartena (1714-1762), a u neku ruku obveznim dijelom svakog lozofskog sustava estetika posaje u o zojama njemačkoga kasičnog ideaizma Tako, npr, Georg Wihem Friedrich Hegel (1770-1831) estetiku obrađuje kao dio svog lo

Povijest književnosti tako je očito upućena na povijesnu zanost, kn književna jiževna kritika - ovisno o vastitoj etod i or oriijentaciji  oslanja se u manjo ili većoj mjeri na neko lozofsko učenje o vrijednostima ii na neku teoriju kulure, a teorija književnosti se danas najčešće izravno povezuje s estetikom, ingvistikom ili sa semiotikom. Prema tome, također, i mnoge ruge znanosti, kao siolgija, psihologija, etnologija ii matematika, npr., imaju često znatnog udjea u proučavanju knji ževnosti, ali se razmaanje odnosa teorije književnosti i tih znanosti

zofskog sustava, wnjetnost kaonjemačkog ideju kojaklasičnog se pojavjuje osjetilnom obiku.shvativši Razvoj esteike non idealizu ma, međutim, grana se, uzeto nešto pojednostavnjeno, u dva osnovna pravca. Ti se pravci doduše često pokušavaju međusobno upopunjava i povezati, ai se ipak načeno raziae ne samo u metodama i načinima proučavanja umjetnosti, nego i u osnovnim ciljevima kojima teži proučavanje umjetnosti. S jedne sane postoji jasno izražena namjera da se umjetnička djela opišu, analiziraju i razvrstaju prema nekim

thn, ujeće odnosno vještina pjesništva), što bijaše radicionalni naziv za sustavno učenje o načelima proizvodnje književnih djela. Naziv »poetika«, međuim, danas često ima i nešto drugačija značenja: njime se označuje sao dio suvremene teorije književnosti (učenje o književnim vrstama npr.) ii pak učenje o pjesništvu kojim se rukovode po pojedini jedini jiževni pravci ii razdoja (poea humanizma humanizma i renesanse, poeika ekspresionizma, npr) odnosno pojedini pisac (poetika Antuna Branka Šimića, npr.). Poekad se poetikom nazivaju i načini ob likovanja koji se odnose samo na neke književne vrste (pka roana, poetika radidrame, npr.). nekim navedenim užim značenjima poete  smislu koji odgovara upotrebjava upotreb java se i naziv k n j i ž e v n a t e o r i j a. njiževne teorije, teorije, naime, znače neka povijesno odreena teorijska uopćavanja o svrsi i zadacima književnosi te o odgovarajućim načinima kiževnog ob likovanja poedinih vrsta. Za raziku od opće sustavnosi kojom teorija knjževnosti želi obuhvaii čitavu poznatu književnost, jiževne orije vezuju se za iskustva pojedinih razdoblja, pravaca ii uže određenih kniževnih pojava; u njima se nastoji naknadno odrediti i izraziti neko kjiževno iskustvo ili zactati određene pravce nekog budućeg razvoja. ESTETIKA, LNGVISTIKA I SEMIOTKA

28

29

 

srodni osobinaa e da se ako usposavi neki susav svih pojedi načnih ujenosi i israže evenualne sičnos i razke eđu djeia različiih ujenosi. S druge srane ope razvija se lozofsko raz aranje prirode ujenosi akvo razaranje koje izvan susavnih ešenja i unaprjed određena shvaćanja o oe šo su ujenička djea žei iznova posavii probee načenog određenja ujenosi i ra zuijevanja njene sudbine u suvreeno svijeu. Dok se u prvo sučaju ože govorii o neko uspoređivanju rezuaa eseike i eorije književnosi u drgo sučaju ozofsko razišjanje o književnosi dodiruje se i prepleće više s književnokčki raspravaa o pojedini književn djelia no sa znansveno probeaiko eorije knji ževnosi No baš povodo og posljednjeg osnovnog pravca u eseici

upravo pod ujecje ingvisike književno se djelo počinje razarai prije svega kao jezična vorevina a ie se okrvaju posebne osobine književnosi kao ujenosi i posebnos književnosi kako u odnosu prea drugi ujenosia ako i u odnosu prea znanosi ili o zoji. Razvijeni znansveni eodaa i novosvoreni pojovni aparao koji se služi u proučavanju jezika ingvisika je nadalje oogućila brojne uvide u srukur književnog djela i u nači �e kako čiaej odnosno slušaej razuije poruku književnog djea. Sirina i obuhvanos odee ingvisike dovela je ako i do shvaćanja kako eorija književnosi reba da bude izvedena u popunosi iz onih spo znaja do kojih je doša lingvisika. Takva se shvaćanja razvijaju još uvijek u okviru pojedinih znansvenih eorja ii hipoeza pa eđu

valja reći da eorja književnosi svoje načene savove česo ueejuje u neko ozofsko shaćanju prirode književnosi u suvreeno svijeu e odnos ozofije ujenosi i eorije književnosi ne sije bii nikada popuno izvan obzora proučavanja književnosi. L i n g v i s  i k a (prea a lingua,  jezik govor) akođer ia porijeko u lozofsko razaranju probleaike porijeka i bii jezika Takva su razaranja uz porebu uvrđivanja pravinog načina govora znanja šo ih skupiše g r a  a  i k a (od i pisanja dovela do opsežnih znanja grammati thn grčkog vješina uijeće pisanja) Na i reelju e  o r i ih ka (od grčkog rhtori thn govorničko uijeće) iskusava obikovaa se u devenaeso soljeću lingvisika kao posebna znanos koja se bavi jeziko preežno sa sajaiša njegova povijesnog razvoja i usporedbi izeđu različiih jezika  devenaeso sojeću eđui Wilhel von Hubod (7671835) razvija širu osnovicu za zv. opću ingvisiku koja reba da razara jezik prije svega kao izraz »duha pojedinog noda« dok se u dvadeseo soljeću prije svega unuar škole koju zasniva Ferdinand de Saussure (85793) ingvisikaa ueejuj ingvisik ueejujee kao znanos koja razaa jezik kao sredsvo spo razuijevanja i na o razvija široko zaišjeno proučavanje jezia kao specične srukure koja suži prenošenju obavijesi ingvisiku dvadeseog soljeća odikuje od ada očnija siseaizacija posojećih znanja o jeziku proširenje kruga ineresa za proučavanje i suradnja s nogi drugi posebni znanosia. Prisupivš jezični pojavaa na nov način nasojeći da opiše i objasni kako nkcionira jezik suvreena je lingvisika u nogo čeu plodno ujecaa na razvoj proučavanja književnosi. Velki dijelo

sručacia znanosi o književnosi prevadava uvjerenje da eorja književnosi reba bii relaivno saosalna znanos odnosno bare posve saosana znansvena discplina akva discipina koja se ože i ora korisii rezulaia lingvisike ali koja u prvo redu ora nasojai razvii vlasie eode proučavanja književnosi kao sa osvojne pojave.  najnovije vrijee eđui sve su češća nasojanja da se pro bleaika eorje književnosi razara u okviria nove znanosi o znakovia i znakovni susavia koja se naziva s e  i o  i k a ili s e  i o lo g i j a (prea grčko smeon, znak) Osnivačia sei oike saraju se aerički ozof Chares Sanders Peirce (1839194) i njegov nasavljač Chares Morris (9011979) s jedne srane a već spoenui francuski lingvis Ferdinand de Saussure koji je u okviru svoje srukurane ingvisike već naznačio porebu i osnovne eode nove znanosi o znakovia s druge sane. Odnosi ingvisike i seioi ke nisu ni do danas sasvi jasn određeni ai se bez daljega ože usvrdii da se seioka izuzeno brzo razvija jer se njena eoda proučavja znakova i odnosa eu znakovia i znakovni susavia pokazaa izuzeno podonosno u anaizaa i objašnjavanjia svih pojava judske kuure. Teejni je poja seioike sei oike z n a k šo će reći osobi ljudski lju dski proizvod koji se ože nešo označii znak »znači« nešo drugo no šo je on s on »preslikava« neki podaak ili pojavu a da ne ora iai nikakvu prrodnu vezu s i podako ili pojavo. Seioika se danas uglavno razija u pravcu anaize znakova odnosno u pravcu analize saog odnosa označavanja nju zania kako je uopće oguće

30

31

 

označavanje kakve vrste znakova postoje i kako je moguće da znakove prepznajemo tj kako je moguća komunikacija i koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da se uopće ostvari komunikacija Zato je semiotika redovno usko povezana s teorijom informacije i njene metode u pravilu nastoje da se približe matematičkoj točnosti i provjerjivosti kakvu zahtijevaju prirodne znanosti ako je književno djeo jezična tvorevina a jezik čini znakovni sustav prirodna je veza između teorije književnosti i semiotike preko anaize jezika jezika S druge strane opet i sama književna djela mogu se shvatiti kao znakovi osobite vrste pa se u tom smislu može govoriti o

ŽA PODRČJA TEORIJE NJIŽEVNOSTI Razgranat i zbog toga u mnogo čemu neodređen sustav znanosti o književnosti složeni odnosi teorije književnosti s poviješću književnosti i kniževnom kritikom te nogoska njena uvjetovanost razičitim učenjima razvi razvijenim jenim u okvir estetike estetike ili lingvistike  sve to one mogućuje da se jasno ograniči područje teorije književnosti i da se unutar tog područja strogo razgraniče neki sastavni dijelovi discipine ii uža probemska poučja Tek uvjetno ako imamo u vidu i tradiciju proučavanja književnosti i razvoj nekih novijih pravaca u studiju

s e m i o t i c i k n j i ž e v n o s t i ko koja ja eba metodama i pojmovima pojmovima semiotike obrađivati područje književnosti Takva su istraživanja međtim nastala nastal a u okvir okviru u jedne orijentacije orijentacije u proučavanju književnosti koja se naziva »salizam« pa će o njima biti kasnij govora ako semiotika književnosti još nije do te mjere razrađena discipina da bi o njenim temeljnim zasadama i rezultatima postojao visok stupanj su gasnosti valja jedino reći da je utjecaj semiotike na suvremenu teoriju književnosti izvan svake sumnje ali što se tiče odnosa teorije ki ževnosti i semiotike uglavnom prevladava mišjenje koje odgovara odnosu između teorije književnosti i lingvistike semiotička isaživanja teoretičari književnosti shvaćaju kao jedan od načina kako sama teorija književnosti pokušava izgraditi vastite metode i vastiti pojmovni aparat analize književnosti Na kraju ovog poglavlja vaja reći da se u nas još uvijek pored nazivaa »ingvistika naziv »ingvistika« « upoebljava upoebljava i naziv f i  o l o g i j a (prema grč kom phios, prijatelj ljubitej i lgos riječ govor znanost) ali je uobičajeno da se nazivom »oogija« označuje znanost koja na temelju jezika i kiževnos ali i ostalih manifestacija društenog života nekog naroda proučava cjeokupnu kultur jednog naroda ii skupine srodnih naroda (klasična ologija slavenska loogija) loogija)  Treba također spo menuti da se naziv »ologija« upotrebjava često i u smislu svog proučavanja i tumačenja kultih činjenica koje se temelji na isa živanju pisanih spomenika (umjetničkih tekstova, dokumenata povi jesnih zapisa i sL) te u tom smislu označuje i dosta široko ali uglav nom povijesno orentirano proučavanje književnosti

književnosti može se govoriti o nekim relativno zasebni užim pod rčjima unuta teorije književnosti odnosno o takvim područjima znanstvenog proučavanja koja se izravno mogu ukopiti u teoriju književnosti kao znanosti o prirodi i obicima umjetničke književnosti  tom smisu središnji dio teorije književnosti čini učenje o analizi književnog djela zajedno s učenjem o književnim rodovima i vrstama Književnost se naime razvija u nizu posebnih oblika književnih vrsta te je proučavane načea obikovanja ojedinih književnih vrsta od presudne važnosti i za razumijevanje književnosti u cjeini i za ra zumijevanje načina na koji se unutar svake vrste obikuju pojedinačna kn književna jiževna djela pravo taj taj di teo teorije rije književnost književnostii s na n ajviš e se prava naziva poetikom jer poetika od svog osnutka bijaše zamišjena kao učenje »0 pjesničkom uijeću kao takvo i o pojedinim njegovim oblicima« kao što je rečeno u uvodim rečenicama Aristotelove Poetie Proučavanje književnih vrsta opet pretpostavlja određeno načeno razmatranje prirode književnosti a iz shvaćanja prirode knji ževnosti prozlazi i shvaćanje osobina pojedinih književnih djea odnosno prouavanje načia kako se književna dela mogu analizirati Poetika se dakle može zamisiti u skladu s tradicijom kao učenje koe se razvija od razmaanja opće prirode književnosti preko analie pojedinačnog književnog dela do razatranja njiževnih vrsta kao

32

3

onih posebnh oblika unutar kojih se ostvaruje svako pojediačno književno djl ako je književno djelo međutim jezična tvorevina učenje o analizi književnog djela uključuje posebno razmatranje jezika književ nog djea djea S t i l i s t i k a (od ri riječi ječi »stil« koja se objašnjava objašnjava u odgova rajućoj gavi ove knjige) tako se može shvatiti kao poseban dio teorije književnosti kao onaj dio koji povezuje ingvistiku i teoriju književ eoa knjževnos

 

ost. S obzrompodruče a postoae mogh pravaca u gvsc o kževost ststke u ekm e slučaevma šre ua zaost u ekm uže određeo. Ststka ekad bva tako shvaćea da obuhvaća gotovo ceokupo probematsko područe teore kževost dok prema drugačm mšema oa eba da zahvaća samo oa do teorskog proučava kževost ko se bav ezkom kževog dela. Kko se u alz ezka kževog dela opet susrećemo s probe mom obkovaa sthova kao posebog ača govora svostveog edom velkom velkom deu deu k kževost ževost v e r s  f  k a c   a (prema (prema lat. vrsus, sth) se može shvatt kao poseba do stlstke ko se bav proučavaem ača a ko se oblkuu sthov. Buduć da e umeće pravea sthova međutm važa do umeća oblkovaa poedh kževh vrsta versfkaca kao proučavae prrode stha te ača  oblka sthovog govora  sthovh kževh vrsta ačešće  u skladu s adcom proučavaa kževost e shvaćea kao do

2 ANALIZA KNJIŽEVNOG DJELA

33

ststke ego kao posebo područe teore kževost.  a krau ada e  posede po važost treba reć kako zeađuuće bogat a u mogo čemu eedstve razvo zastveog proučavaa proučava a kževost posledh desetleća zahteva zahteva da se  uutar teore kžvost razmoe eke avaže metode  pravc suvreme og pr prouč oučav ava aa a kkževo ževost. st. M e t o d o l o g   a p r o u č a v a   a kale   problematsko ž e v  o s t  tako dod dodše še zravo e do teore kzastveog ževost podrče proučavaa ača svrha kževost stražvaa kževost tako teso povezao sa suvreem za stvem radom a teor kževost da bez or oretac etacee u suvremem metodama sredstvma  clevma poedh pravaca u zaost o kževost postae ezamslvo bo kkvo pozavae osova teore kževost sm toga mogostruke veze zmeđu razlčth učea u okvru estetke gvstke  semotke pa  ekh drugh zaost kao pshooge socologe l etooge pr. s teorom kževost odoso sa zaošću o kževost u cel daas teško da se mogu  razabrat a kamol ocet zv okvog pozavaa oh metoda  cleva koe ud bogato  razoko suvremeo proučavae k ževost u šroko lepez razčth mogućost daeg razvaa  užog apredovaa makar  preko povremeh zabuda.

34

LOLOŠKA ANALZA TEKSTA Kge koetko e omoguć b čtao odoso koe tko e b mogao čtat a tkav ač mu to razumevae hova ezka u smsu umetčkog dožvaa e bsmo mog azvat kževošću; k ževost se ostvarue tek u surad autora dela  publke; oa e komukaca zeđu psca  čtatela a kževo e delo svoevrsa porka kou autor upućue čtateu. Razumevae te porue ovs o brom uvetma čtatel mora razumet ezk a koem e deo psao  to razumet ga e samo površo (što e ugavo dovoo za sporazumeve u svakodevm stuacama); o mora shvaćat eke okve amere autora koe prozlaze z prka u koma e deo astao; mora adae pozavat verovaa občae  mšea aroda koem delo prpada  mora mat a umu adcu kževog zra žavaa  poedh kževh vrsta; mora a rau posedovat čak određe smsao za ase ezčog zraza za određee rtmčke  glazbee efekte koma se delo često suž u većo  mao mer. Sv t htev aravo retko su spue u potpuost te samo ma bro kževh dea prhvaćamo eposredo odoso tek za ma bro

35

 

knjiženih djea uvjeti za književnu komunikaciju dati su čitateju neposredno njegovi prirodni sudjeovanjem u nekoj društvenoj zajednii. ećin vjeta za razuijevanje književnih djea  šire obzoru va steći posebni brazvanje, a za brjna književna dea porebna j i posebna pretdna anaiza na teeju koje tek iva oguće d ruk njiženog djea neko razumie kao dista knji ževnuetičku poruk.  jedinstven sku atra, dea i puike anaiza knjževnog dea rirdno ia psebnu uogu, jer de čini izazište svih raz maana o kjiževnosti, pa i razatranja o autoru ii o pubii; deo, tako rei, sjedoči o svo autou i upućuje na načine kako ga pbika razumijeva, rihvaća, čuva ii jednostavno odbacuje i zaoravja. Anaiza de zato je poazište svake teorije književnosti, iako se vaja čuvati da se u takvoj anaizi ne igube iz vida oni stvi odnosi književne komuiacije u koia književnost jedin postji kao knji ževnost. Ko književno književno djeo čini pie svega tekst koji, tako tak o reći, sto stoi i pred naa kao predet pručavanja, u svrhu postizanja uvjeta za razumijevanje njiževnog djea oebno je prije svega s teks staviti u one odnos koji mogućuju njegvo razumievanje kao književnosti.  anaizi teksta ogu s et razikvai pojedini postupci koji suže nekj vrsti prpree za anaiz teksta kao književng odnosn ujetničkog djea. Ti s postupci tđivane pravog teksta tvđianje atostva datirae el i ntar. Naravn da u bjni sučaevia pedini od tih ii sv ti pstpci neće biti prebni; to su sučajevi kada s naprije djeičn i u cjeini isunjeni uvjeti za razeanje.  gi sučjvia, eti, posebno kad je riječ o dei daeni od nas u postoo ii  vreensko sisu, svi ii nei o  psa bit će ugavo neopodni.  t v r  i v a n j e  r a v  g t e k s t  javja se kao probem kda zbog oog ii onog razga postje ng varijant teksta istg djea, varijt kje se u vej ii manjj jeri raziuju, izaivajući te noic  tme oja j od njih izvoa i kja je ajboja dnon uječi najrednia. I u noviji kjiženm ekstovia postoje brojne razike kje čsto nastaju zbog tiskski pgešaka ii autovi naadnih promjen u pnovno tiskanom tekst, a št se tiče striih teksa često je eban goem napor i mijeće a se razabere što vja shvatiti ka pravi izvi test nekog djea. Zbog važnosti

36

poznavanja izvoog teksa i njegovih varijanata, koje opet ogu biti čak i bje od izvoog teksta ii od ong teksta oj sa autor smaa najboji, pripeau se s mnogo da i uz pznave čest vea sženih etoda etoda tzv. k r i t i č k a i z d a n j a pjedinih jea, va, naime, izdanja u kojia se navodi snvni tekst naj t ji s saa njboji, a uz njega i sve pznate ijante.  t v r  i v a n j e a  t o r s t v a i d a t i r a n j e od veie ss važnsti za rzumijevanje književni dea u sučaeima kada pogrešk u odreivanju vremena nastaka nekg jea, ii činjenica što se on pripisuje jednom a ne drgom autr, utječu na razumijevanje nog što je u djeu rečeno.precjenjuje, Treba rećijerdazasebojna pri tome ponekad utvrđivanja autrstva književna djeavažnst nije od veće važnosti da i nam je poznat njegov autor, ai iso tako vaja upozoiti da za razumijevanje pojedinih djea neće biti svejedno kme ih pripisujem. K o m e n t a r o m prea atinskom atinskom cmmntarius, zapis, dnev nik) se nazivaju biješke, napomene i popratna objašnjenja kojima se neki tekst žei pribižiti čitateju. Koment je tako rezutat prethodne anaize teksta; u njemu se tmače riječi za koje se pretpstavja da ih čitatej ne može neposredno razum razumjeti jeti u onom zznačenju načenju u k kjem jem ssu uu tekst upotrijebjene, upozorava se na priike u kojima je djeo nastalo na određene sobine njegova obika ii na značenje njegove teme, a navode se obično i rezutati utvivanja pravog teksta, autrstva, datiranja datiran ja te sporvi oko tih probema i s. Time komentar nerijetko već postaje sastavni di analize književng djea, ai je njegova svrha pretežno ipak u takvoj naizi koja tekst tek priprema za čitanje i razumijevane ka i za eventuan dajnju anaizu. Proučavanjem navedenih postupaka u pripremanju teksta, prije svega u srhu izdavnja, bavi se a psebna nauka u okvir znansti o knjiže književn vnsti sti t e k s t o  o g i j a, a zbog orijentacije staije ioogije na izdavanje osobit strijih tekstova i njihovu anaizu u navedenom smisu, ti se postupci mgu obuhvatiti i zajedničkim imenom lološka analia teksta. Sa stajaišta teorije književnsti fooška je anaiza donekle pripremni posao, ai pos koji je često od izvanredno veike važnosti, a osim toga posao koji zahtijeva mnogo znanja, umijeća i mukotrpnog rada, što se pnekd nepravedno zapostavja u odnosu na književnoteorijsku anaizu ii književnoitičku ocjenu.

37

 

bičajenih rečeničnih bičaj rečeničnih sklopova u ko kojima jima se oni redovno pojav pojavlju ljuju, ju, ta poslovica sugerira smisao koji će svatko prihvatiti s obzirom na vastito iskustvo. Ona može značiti svojevrsnu pohvau mladosti baš kao i pokudu, jedno shvaćanje života u kojem »ludost« ima svoih čari i nije naprosto nešto što zaslužuje osudu, kao i određenu mudrost veog životnog iskustva koje bagonaklono, ali ne i s uvažavanje, gleda na neiskustvo mladosti. Takve široke mogućnosti razuijevanja bivaju tvorene djelovanjem čitavog niza činiteja; zvukovna podudarnost dviju riječi, izostaljanje glagola, izbor dviju osjećajno različito »obojenih« predodžbi i stav koji je ujedno opća teza, a da ipak upućuje samo na konetno razuijevanje, pri tome igraju pr presudnu esudnu ulogu Sve

književno djeo o su soj zvuka, soj jedinica značenja i sloj svijeta djea Z v u k o v n i s  o j može se sshva hva nnaa m melju eljujednostavne jednostavne čin činje je nice što riječi u književnom djeu zvuče na određeni način i što sm zvuk izgovorenih riječi može bii neki samostalni eement značenja Bez podudost u zvučanju ječi »mladost« i »ludost« npr, navedena, posovica ne bi bila ono što jest. Čitav iz postupaka, koji su posebno česti u poeziji (rima, ritam, meodioznost), upućuje kako u čitanju ili slšanju književnih djela svjesno ili nesvjesno moramo paziti i na »tijelo« riječi, a ne samo na njihovo značenje Stoga riječi kao određene skupine gasova koji imaju vlasite međusobne sličnosi i razlike, te

to, naime, govor upozorava kako i oni elementi inače ssao u svakou dnevnom rijetko uzimamo u obzirjezika, mogu koje upravljati ređenim pravcima A to znači da već u tom jednostavnom slučaju imamo posa sa skturom koja je tako reći »nadograđena« na običnu jezičnu srkturu Mnogo veća i soženija književna djea no što je spomenuta po slovica imaju dkako i mnogo složeniju struktur, pa njihova analiza zahtijeva poznavanje čitavog niza analitičkih pojmova i temeljne spoznaje cjeokupne teorije književnosi Veliku pri tome teškoću čini raznoikost njiževnih djela, kao i raznolikost u pristupima njižev noznanstvenoj noznanstven oj analizi, ko koja ja je u tradiciji tradiciji proučavanja proučavanja kn književnosti jiževnosti bila provođena ne samo na razičite načine, nego i s različitim konačnim namjerama Zato temeljne naičke pojmove valja uvijek uzei u nekoj mj eri uvjeno; oni uvijek pripadaju samo jednoj orijentaciji i u praviu su pogodniji u primjeni na samo određene tipove književnih djea, dok su u drugim sučajevima manje pogodni ili se mogu primijeniti jedino ko pristajemo uz posve određeno, uže shvaćanje književnosti Ipak, nei su pojmovi temeljni za suvremenu teoriju književnosti, pa iako se često javljaju razlike u točnijim određenjima i u nazivima, suvremene anaize najčešće polaze od razikovanja slojeva književnog djela i  razike između pana izraza i pana sadržaja, a najčešće upotrebjavaju pojmove motiva, teme, motivacije, fabue i sižea, kompozicije, pripovjedača, ika i ideje. ako teorija teorija o s  o j e v i t o j s t r  k t u r i kn knji jiževnog ževnog djela nastoji opću sruktur književnog djea opisati tako što utvruje barem  temejna soja, koji se mogu uvjetno razikovati ako želimo shvatii na koji se način neka jezična tvorevina razumijeva upravo i jedino kao

koji stoje u nekom prema zvukovima ili šumovima u prirodi npr, odnosno prema odnosu gazbenoj organizaciji tonova ili nekom posebnom osjećaju ritma, igraju relativno zasebnu uogu u skturiranju njiževnih djela S  o j j e d i n i c a z n a č e n j a može se opet razlikovati na temelju isto tako prirodne osobine jezika: svaka iječ napose ima svoje određeno, reavno utvrđeno značenje, tvo značenje koje omogućuje normano sporazumijevanje Čitajući ili sušajući književno djeo nikada ne zapažamo riječi neovisno o njihovu značenju Riječi jezika koji ne poznajemo tako npr. uopće ne možemo ni čuti ni prihvatiti kao riječi, čak i njihove zvukove često čujeo različito od njihova stva zvučanja, povodeći se za unapijed poznam zvukovima odnosno glasovima jezika koji znajemo Neko osnovno značenje pojedinih riječi nužno se zato javja u svakom književnom djelu kao soj koji se može posebno izdvojiti to je sloj razumijevanja značenja rječi, ai takvog razumijevanja koje nije ujedno i istovremeno i razumijevanje umjetničke tvorevine Za razumijevanje poke koja će biti shvaćena kao umjetnička poruka, naime, potrebno je da značenja pojedinih riječi dobiju posebno zajedničko, opće značee, a to opće značenje sastoji se u tome što na temeju poznavanja značenja svake pojedine riječi i ostalih elemenata djea postajemo svjesni svijeta što ga djeo prikazuje Čitajući tako, npr, Baad Ptric Krmpuha Mosava Krleže, zamjećujemo najprije zvuk riječi i njihov posebnu intonaciju. Posebno to možemo zapaziti ako se ne služimo u svkodnevnom govor kajkavskim dijaektom, pa nam kajkavština tog djela neposredno svraća pažnju na zvukovni sloj. Drugi soj, sloj jedinica značenja, pojavljuje se onda kada razumijemo

4

40  

značenje svake riječi, za što je, ako nismo kajkavci, potreban čak ponekad i poseban napor odnosno objašnjenje. Ali ni značenje svake riječi nije samo po sebi dovoljno da Balade Petrice Kerempuha shva timo kao umjetničko djelo Značenje pojedinih riječi eba da se poveže na kav način da se u našoj maši pojavi sviet koji pjesme u Baladama oblikuju, osobit svijet sadanja, nepravde, oora i pobune; svijet ironije i porge, užasa i ljepote istodobno, svijet koji može odgovoriti npr i nekoj predodžbi o tome kako je živio dio hratskog naroda u prošlosti, ali koji je isto ako upravo onaj svijet što ga čine jedino i isključivo Balade Petrice Kerempuha. To je eći eći sloj, sloj, s l o j s v i j e t a d j e l a, sloj koji čini smisleni sustav svih onih značenja što smo ih prepo znali u pojedinim riječima, u njihovi zvukovima i u svim ostalim elementima jezične organizacije. Osim tih temeljnih slojeva, ponekad se u sklopu takve teorije razlikuju i sloj ideja i sloj aspekta s kojeg je viđen svijet djela, a postoji i učenje, razvijeno osobito u okvirima estetike, da je od od lučujuće važnosti za razuijevanje umjetničkog djela razlikovanje između prednjeg plana i pozadine. Za prednji plan bitno je što književno, kao i svako umetničko djelo, biva ostvareno kao nešto »zbiljsko«, u našem slučaju kao jezična tvorevina koja ima neko

recimo I tada se, naime, pretpostavlja da postoji neka jednostavna osnovica djela u priči i likovima, koja je onda na neki poseban način ispripovijedana i obrađena u romanu ili filmu. Za znanstvenu analizu, međutim, takva su shvaćanja u najmanju rku nedostatna, a teškoće u razlikovanju između sadržaja i oblika tako su velike da su ti pojmovi uglavnom napušteni ili su dobili posve osobito značenje unutar nekih teorija. Zamisao da nekom već unaprijed poznatom sadržaju valja pridai neki oblik, naime, odveć podsjeća na misao da književno djelo nastaje tako što naprosto ono što želimo reći »odjenemo« u neki tobože umjetnički oblik: poezija bi, recimo, nastala naprosto ime da rečenice nižemo u manje ili više jednolične nizove i da ih povežemo rimama. Da se takvo shvaćanje ne može održati jasno je i zbog toga što danas književna djela shvaćamo i prihvaćamo uvijek tako reći jedino preko oblika, pa jedino oblik upućuje na ono što bi se moglo shvatiti i kao sadržaj Zato su nam u analizi književnog djela poebne rge temeljne razlike i drugačiji temeljni pojmovi. Binu ulogu tako danas igra prije svega razlikovanje između izraza i sadržaja IZRAZ I SADAJ

značenje kao bilo koja jezična tvorevina i naprosto nešto opisuje ili pripovijeda. Umjetnički dojam, međutim, nastaje pravo zbog toga što  je osobitost osobitost umjetnosi da nas taj prednji plan upućuje na sražnji plan, na pozadinu, koja nije naprosto ono što je prikazano, nego upućuje na  jedan  jeda n drgi, dublj i smisao, na nešto što se ne može samo analizom prednjeg plana, ili pojavnosti kao takve, doživjeti i razumjei. Bez obzira na to kko je dalje shvatili i razvijali, teorija o slojevima književnog djela u svakom slučaju upućuje na važnost određenih odnosa između nekih elemenata književnog djela, pa omogućuje da se analizira kako zapravo možemo razumjeti složene poruke koje am knjievnost prenosi A upravo u tome postoji i neka razlika prema u tradiciji znanosti o književnosti često prisutnog razlikovanja između o b l i k a i s a d r ž a j a. a. Oblik i sadržaj, naime, pojmovi su kojima se nastojalo upozoriti na činjenicu da književna djela »sadrže« određena iskustva i spoznaje, koji su onda na neki osbit umjetnički način »oblikovani«. Odbljes  je takvog značenja pojmova sadržaja i oblika kada u svakodnevnom govor kažemo da nam neo ispriča »sadržaj« nekog romana ili lma, 42

Razlikovanje između izraza i sadržaja preuzeto je iz skturalne lingvistike i semiotike, a u teoriji književnosti od velike je važnos,  jer omogućuje da se književno djelo sagleda s dva različita ključna aspekta, odnosno odnosno da se analizira s jedne sane na p l a n u i z r a z a, a s druge druge strane na p l a n u s a d r ž a j a U najširem smislu, premda ne i u određenim lingvističkim teorijama, izraz i sadržaj odgovaraju de Saussureovim pojmovima označitelj i označeno, kojima je ute meljitelj strkturalne lingvistike želio opisati srukturu lingvističkog znaka: u svakom lingvističkom znaku, recimo riječi »pas«, možemo razlikovati između onoga što je naprosto glasovima oblikovano (riječ »pas« nekako zvuči i možemo je rastaviti na glasove »p«, »a« i »s«) i onoga što je tim glasovia označeno (što odgovara, recimo, pojmu psa, kojega možemo zamisliti). De Saussureu je osobito stalo da zapa zimo kako jedinstvo tako i razliku između označitelja i označenog: u  jeziku su označitelj i označeno nerazdvojno povezani, jer riječ »pas« uvijek označuje psa, ali se isaono, u apstrkciji, mogu odvojiti, što lako zapažamo ako se prisjetimo da se pas može označiti i latinski kao canis ili engleski kao dog, a da unatoč promjeni označitelja 43

 

suvremenim analizama književnog književnog djela djela ne gubi s uma činjenica da se do plana sadržaja u književnom djelu ne može doći ako se ne analizira plan izraza, a to znači ako se prije svega ne uoči na koji nam način književno jelo uspijeva omogućiti razumijevanje nekoga smislenog svijeta koji je samo u njemu sadržan, a ipak je važan za razumijevanje smisla svega što postoji oko nas i u nama. TEMA, MOTIV I MOTIVACIJA Gledano s aspekta izraza, književno je djelo sastavljeno od riječi, uključenih u rečenice, koje su opet uključene u neke veće cjeline poput strofa, prizora, pjevanja i poglavlja, recimo Te su riječi uvijek na neki način izabrane i na osobit su način složene, tako da njihov izbor i redoslijed omogućuje da djelo prenese osobitu, samo njemu samom svojstvenu poruku Gledano s aspekta sadržaja, riječi dobivaju određenije značenje u rečenicama, a rečenice opet u većim cjelinama, na kraju u okvirima cijeloga djela, koje »predlaže« čitatelju određenu smislenu cjelinu, vlastit »svijet« koji on može uspoređivati sa zbiljskim svijeto, a koji može zamisliti na temelju vlastitog iskustva Zbog toga možemo reći kako svako književno djelo, već kao jezična tvorevina, govori o nečemu, a kao jedinstvo svih svojih izražajnih elemenata ono uvijek govori o nečemu što se može shvatiti kao jedinstvena cjelina

vinskog članka ili znanstvene rasprave, rasprave, er književna tema nije naprosto »uzeta iz zbilje«, nego je uvijek rezultat obrade. Možemo tako, doduše, reći da je tema Shakespeareove tragedije Othelo ljubomora, ali nam mora biti jasno da je slučaj jedne ljubomore, koji je Shakespeare obradio, ujedno i mnogo širi i mnogo uži od opisa i analize nekoga zbiljskog slučaja ljubomore. Širi je, naime, nužno zato što je Othelova ljubomora samo primjer u kojem se izražava i zrcali čitav jedan mogući splet ljudskih sudbina, a uži je zato što su karakteristike ljubomore opisane isključivo u sklopu jedne ljudske sudbine koja je na posve osobit način izložena. Tema nekog književnog djela može se tako za svrhu analize odrediti jedino zato što cjelokupno bogatstvo značenja nekog književnog djela ipak kao da se okuplja oko jedinstvene okos nice, koja se tako ipak može odrediti nekim općim naznakama, poput ljubomore u navedenom prmjer. Takve opće naznake dakako ne mogu imati posebno veliku važnost za razumijevanje pojedinog djela, ali u velikom broju slučajeva mogu poslužiti kao uporište za dalju analizu. Kažemo li, naime, što je tema nekog književnog djela, Ukazujemo s jedne strane na određeni izbor iz svekolike moguće tematike, koji može i sm biti uvjetovan na veoma razl različite ičite načine načine  što opet mo može že biti pr predm edmet et zasebn zasebnee analize analize  a s druge strane upućujemo na takvu obradu kakva je uspjela okupiti često raznorodne elmente djela oko jedne jedinstvene okosnice Ako smo tako naznačili da je tema Shakespeareove tragedije Othelo ljubomora,

To omogućuje da kao se tjedan e m aod(prema grčkom tMa »onoknjiževnog što je postavljeno«) odredi temeljnih pojmova analize djela. U tradiciji proučavanja književnosti tema se uglavnom shvaćala pretežno s aspkta sadržaja, pa otuda proizlaze i određenja poput: »tema je ono o čemu se govori«. No, pri takvim određenjima teško je izbjeći pomisao da tema u književnom djelu u potpunosti odgovara predmetu razgovora ili predmetu kojeg kojeg obrađuje znans znanstvena tvena rasprava. Tako je tek u širem smislu tema doista ono o čemu se govori, ali uzmemo li u obzir i za književnost odlučujuće važan aspekt izraza, za temu knji ževnog djela najvažnije je upravo ono na što djelo u cjelini upućuje, a to je ono što povezuje i čini relativno jedinstvenim sve dijelove i elemente književnog djela. Zato se tema u teoriji književnosti može odredit odre ditii kao j e d i n s t v e n o z n a č e n j e d j e l a. Takvo određenje teme, naime, već unaprijed upozorava da se tema književnog djela ne može shvatt posve na ist način kao tema no

odnosno razvoj i nužna katastrofa opsjednutosti ljubomorom, onda već utvrđujemo da su svi dijlovi Othela nekako vezani enomenom ubomore, da ljubomora u određenom vidu biva ovdje predmet upravo kiževne obrade i da se iskustva i spoznaje, koje Othelo prenosi, svako mogu razmatrati prje svega s aspekta na koj upućuje osjećaj ljubomore Kako n a s l o v često izravno izravno i sažeto sažeto izražava izražava temu, temu, određen određenje je i analiza teme mogu biti usko vezani s analizom naslova, koji je u mnogim slučajevima važan element stkture djela. Izbor naslva očito je važan jer po naslovu djelo »prepoznajemo«, a njime nas pisac često i upućuje kako bismo djelo barem okvio trebali shvatiti. Ako je tako djelo naslovljeno Zločin i kzna, reci recimo mo  kao glasoviti roman roman Dos to tojevskog jevskog  tada lao razabiremo razabiremo da će se raditi o tematici koja tak tako o reći već unaprijed povezuje zločin s kaznom, a ako je naslovljeno Srce Conrada  tada naslov upućuje upućuje na tame  kao poznata novela Josepha Conrada 47

46

 

simbolku unutar koje očito vaja razumjeti i tematiku djela posvećenog opisu putovanja u prašumu. Izbor teme i naslova uvjetova je uvelike kjiževnom tradicijom, književnom epohom i književnom vrstom, ali u granicama takve uvjetovanosti, koju ponajprije valja rzumeti i poznavti, otvaraju se široke mogućnosti. Upravo te ogućosti anliza književnog djela ora pokušati razumjeti i objasniti, kako bi upozorila na razoge zbg kojih književno djelo osi upravo određeni naslov i obrađue pravo određenu teu. Također, analiza ora razjasniti i osobito, samostalno značenje naslova i teme unuta smsla cijelog djela Kako se tea odnosi na cjelinu djela, očio je da se ona može razlagati, baš kao što se djelo ože razlagati na mnje cjeline i na plau izraza i na planu sadrža sadržaa a Odredimo Odredimo li to t o temu kao jedinstven jedinstveno o

djelima anliza nastojati zahvati samo veće cjeline ili samo tipične motive. Motiv se, vlja međutim reći, u teoriji kjiževnosti često shvaća i na druge načine S obzirom na to da se on odnosi u pravilu izravno prema izvanknjiževnoj stvosti, stvo sti, neki ga teoretičari smaa smaaju ju tipičnom ljudskom situacijom, tj određuju ga kao tipičnu životnu situaciju o kojoj neko književno djelo govori S druge sae opet, s obzirom na to da se motivi u mnogim književnim djelima ponavljaju, neki teo retičari smaaju da motiv treba shvait kao ou tematsk jedinicu koja se može prepoznati u mnogim književnim djelima (tako se govori o motivu rastaka zaljubljenih, o motivu ugovora s vragom, o motivu prstena koji čini čovjeka nevidljivim i sL) Takvi motivi često se

značenje Tako djela, se jasno je da jedinice. dolzi dose pojma poona jma može m o t rzlagati i v a (od na latmanje poetati; mvznačejske srednjovjekn latinski mtivum, poticaj, pokretač, razlog), koji se može odredit odreditii kao  a j m a n  a t e m a t s k a j e d i n i c a Motiv se tako može shvatiti kao najanji di književnog djela koji zadržava neko relativno saostalno značenje u okvir teme Uzmio npr. zapis na stećku:

koji čini cjeovito književno djelo s temom tva enuk smrti u koje se ogeda čitav život Pokušamo li tematsku cjelinu ovog zapisa razlagati, dolazio d zaključka da svaki navedei redak možemo shvatii kao eku relativno sostalnu smislenu cjelinu unutar tee, dok bi daljnje razlaganje, npr razbijae rečence: »Ovden ubi me grom«, dovelo do djelova koji s više ni po čemu ne bi mogli svatiti kao dijelovi urav ovog zapisa Naveei zapis na stećku, dakle, čine čeiri uzajamno povezana motiva  zaustavljanje, 2. molitva Bogu, 3. odsutnost grijea u to trenu i 4 sr od groma.

nazivaju »lutajućim Motive očito temamotivima« povezuje u cjelinu, ali se izbor pojedinih motiva, kao i načini njihova izravnog povezivaja u pojedinom kjiževnom djelu, odvijaju prema nekim zakonitostima, na temelju kojih je izveden po pojm jm m o t i v a c i j a Termin »motivacija«, valja pri tome najprije napomenuti, često se upotrebljava  u smislu psihološke motivacije, pri čemu se misli na izravne ili eizavne poticaje zbog kojih likovi u djelu misle, govore i djeluju a određene načine Strogo književ noteorijski pojam motivacije, međutim, odnosi se isključivo na način na koji su uvedeni i povezani motivi u književnom djelu U takvom shvaćanju najčešće se razlikuju  vrste motivacije Prva je tzv rea listička motivaija koja zahtijeva da se motivi u književnom djelu iabiru i povezuju prema načelu iluzije zbilje. Taj je način karak terstičn za epohu realizma kao i za neke književe vrste, recimo krminalistički roma, a zasniva se na načelu prema kojem se se što je u književnom djelu opisano temelji na takvoj konvenciji prikzivanja prema kakvoj ništa ne smije odstupati od onoga što je moguće i vjerojao u zbilji svagdanjeg života Očito je da brojna književna djela, kao  brojne knževne vrste poput rcimo bajke ne poštuju reaistčk motivaciju, ali je baš zato pojam realističke motivacije pogodan da ukže kako je iluzija zbilje zapravo samo jedna od mogućih konvencija,

Brojnost motiva u jedino kjiževno je i načini njihova povezivanja vise uvelike o kn povezivanja književnoj jiževnoj vrsti kojo kojojj djelo prpada Očito je pri tome da će važnost analize svih pojedinih motiva biti veća u kraći književnim vrstma (usp o tome analizu motiva u lirskoj pjesmi u poglavlju o strukturi lirske pjesme), dok će u većim književnim

koja, dakako, ako je izabrana, zahtieva da se poštuje određena zako nitost u načinima povezivnja motiva Za razliku od ealističke, tzv. kopoiijska moivaija izuzeno je važna u analizi brojnih i raznorodni književnih djela, jer ona upućuje a nužan zahtjev ekonomičnosti u uvođenju motiva Temeljno je načelo

48

 Teorja že žeos os

te vrste motvije d u književnom djelu ne sije biti suvišnih otiv d svki svk i motiv koji je u delo uveden mor imti neko oprvdnje oprvdnje u jelini

od cmpnr, složiti sstviti uskditi) zto se u teoriji književnosti upotrebljv njčešće z nčin n koji je književno djelo složeno

djel. Lko je zpziti piere u kojim se krši nčelo tkve motivije u brojni osobito početničkim romnim neijetko se dog d pis o d je zbrvio zšto se neki lik uopće pojvio  brojne bi s epizode moge lko izostviti  d t ni u ojem slučj ne bi štetilo jeokupnoj poui romn Zntno je teže uočit  još teže ntički obsnit svu slženost tkve vrste motivije u uspjelim djelim li vžnost nčel gotovo intuitivno pihvćmo: o n početku djel is pomno opisuje čvo n zidu n krju će se djel glvni junk  njeg objesiti kko je to sžeto objsno teoretičr omizm Viktor Škovski U nšt mnoj jeri no rve dvije upoebljv se i pojm umet ničke motivaie, koji se zsniv n nčelu umjetničkog dojm  zhtijev  se motivi ovezuu i oprvdju rzlozim prihvćnj onih kovenij koje su priznte u nekoj kniževnoj vrsti ili pohi. U bji tko reimo ne možemo opisti konketn predio i psihološki objšnjvti postupke likov Uvedemo li u nju reisičku motiviju nećeo doživjeti d n spjel povezuje motive jer tkv moivij u bji nrosto ne postoji p i njezino uvoenje predstvlo šenje umjeničog dojm Podjenko tko povezivnje motiv u bji ne može se oprvdti ni kooziijskom motivijom jer je gomilnje nekih otv u bji konveij vrste p ipk i u bji postoji zko nitost  motivii; prekršio li tu zkonitost umetniči dom bjke biv nrušen

odnosno sstveno od nekih svojih dijelov Pri tome se redovno ne misli n one strukturne elemente koji se mogu rzbrti jedino u proesu isonog rzdvjnj pln izrz i pln sdžj  rzo vnj slojev reimo nego n dijelove koji se mogu izrvno shvtit ko mnje reltvno zsebne jene unut književnog djel o će reći d u svkom književnom djelu već motivi ko nnje temtske jedinie nposto orju biti n neki nčin rsporeeni i složeni u veće jeine  d kod opsegom većih književnih djel lko rzznjemo d su nizovi motiv rsporeenih u nekim jelinm poput glv i poglvlj npr. opet n neki osebujn nčin složeni u onu jelinu koju čini jelokupno djelo j je nčin veom vžn z nizu književnog djel nprosto zto što i o njemu ovisi hoćemo i neku jezičnu tvorevinu moći rzumjeti i prihvtti uprvo ko umjetničko djelo. Kompoziij književnog djel nime or se rzlikovti od kompoziije zn stvenog djel ili od kompoziije političkog govor reimo jer je i on uvjet d književno djelo uspješno prenese uprvo mjetničke poruke. emeljni nrt kompoziije književnog djel u prviu se može rzbrti već u nčinu n koji je književno djelo izgovoreno ili n pisno U govorenom književnom djelu stnke intonij i duge osobitosti usmenog govor upozorvju sluštelj d su neki delovi zsebne jeline  u tisknom djelu n to redovno upućuje već nčin tisknj stihovi su npr. rsporeeni u nekom rsporedu bično n

Stah Boga moleć i zla ne misleć Ovden ubi me grom

49

 

Pojovi umjeničke i reističke motivije tko su očito izrzito prikdni z nizu nčin n koji se povezuju i oprvdvju nizovi motiv u nkim  motiv jiže jiževnim vnim vrstm  poj kompoziijske motivije uvodi ns edno u poebu šireg rzmnj kompoziije književnog djel.

KOMPZICIA FABULA I SIŽE Govoreći o stuktui i o motiviji već smo uši i u probleme nlize komoziije jer se kniževno djelo ito mož nzrti jedino ko prtpostvljmo d se ono sstoji od nekih dijelov koji su n sobit nčin slože slože Poj k o m p o z i  i j  pre prem m lt. cmpost,

50

sredini strnie podijeljeni su često n soe p ztim o je djelo veće n pjevnj; romn je podijeen n glve i poglvlj dm n činove i slike  čk i opsegom ktk novel podijeljen je u prvilu n odlomke oznčene obično time što svki počinje retkom uvučenim prem sredini stnie u odnosu prem prethodnim reim. Sve su to oznke koje upozorvju što pis želi d se shvti ko zsbni dio njegov djel p je očito d nčin kko se nižu odlomi poglvlj glve i knjige« u romnu ili kko se nižu prizoi i činovi u drmi ili kko se nižu stoe i pjevnj u epu upozorv kko vj pije sveg nlizirti kompoziiju. Pri tome je od velike vžnosti što tkv vnjskim oznkm oznčen struktu pojedinih dijelov i njihov rspored ne mor odgovti tzv. unutjem kompoziijskom plnu što će reći nekoj umjetničkoj logii prem prem  kojo kojojj se djelo rzvij. Autor tko može nmjeo lomiti neke temtske ili duge smislene eline

51

 

vansim srdstvima razdvaana kako bi izazvao posve osobit učinak napetosti il iznenađena. Poglavla može završit time što se ne zna kako e pustolovina unaka završila; ona će konačno završii tek početkm drgog poglavla Nadale sthovi mogu loiti strukturu rečenice a tematske celine u esm često su posve drugačie aspoređene nego što bi se to moglo zaklučit na temelu rasporeda stihova i sofa. Sve to upozorava da analiza kompozici kompozicie e mora pokušat shvatit onu logiku prema koo koo se razvia i slaže niz motiva koi koi će činiti delo a da se ta logika razabire u složenim odnosima kako slagana ako i odstupana od načina na koi upozoravau vanski činiteli kompozicie Jasno e pri tome da analiza kompozicie mora pre svega voditi bgu o konvenciama kniževne vrste koo koo analizrano d delo elo prpada Priodno e da će biti reč o drgačiim dielovima i nihovim vezama kada se azmaa lirska pesma od nekolko sthova no kada se razmaa roman koi zauzima tsuće stranica tskanog teksta. Također e asno da će se uvelike razlikovati način kako vala analizirati kompoziciu psme koa e namenena usmenom prenošenu od načina kako vala analizirat kompoziciu drame namienene izvođenu na pozoici ili romana koi izlazi u nastavcima. Zato se elementi kompozicie i neke okvie zakonitosti načina na koe se analizira kompozicia ogu odredit edino pmereno poednim kniževnim vrstama a načelno se može naglasiti samo sledeće analiza kompozicie mora poći od edinstvenog celovita značena poedinog kniževnog dela. Ona eba utvrdit koe kompoziciske elemente vala izdvoiti edino u skladu s tim značenem te kako vala shvatiti ihov redoslied i nhov raspored opet samo u okviru celine dela. Naveću teškoću pri tome čini uočavane razlike između načina na koi su izdvoeni i zatim povezani dielovi kniževnog dela te načina na koi koi se slažu sla žu i povezuu dielovi dielovi u bilo koo koo i bilo kakvo ezično tvorevini er zbog prro prrode de ezika svaka ezična tvorevina ko kou u možemo razumeti ima neku kompoziciu. Upravo zbog uočavana te razlike u teorii kniževnosti uvedena e opreka između fabule i sižea. Opreka doduše vredi samo za tzv. narativna književna djela

u posve istom značenu što može izazvai i zabunu. Tako se dosta često nazivo »fabula« onačue naprost nz mova povezanih prema načelu »noga št se dale zbilo« Faula se zat u svagdašne govou nerietko poistovećue sa » s drž jem«: prepričati sadrža nekoga krimnalističkog romana to znači otprlike navesi niz do gađaa koi su se zbili o ubostva do okana uce. eškoće tako neodređenog naziva eđutm bivau asne či se prseto a ono što e sadržano u kniževnom delu niko ne može iti edino slied događaa.  misli unaka i nihovi oseai i opisi su svakako u kiževnom delu na nek način prsutni a fabula se a kako e široko odedili u svako slučau ipak odnosi edino na sled događaa Zato poa fabule dobiva točnie kniževnoteorsko značene tek ako ga suprotstavio omu omu s i ž e a rema ancsk ancsk sujet pred met razlog povod sadrža. Siže se nae ože odreiti kao iz događaa onakav kakav e u kniževno delu dok fabula znači niz događaa povezanh i raspređenih onako kako bi se on ogli ogodit u zbili. abula e tako neka vrsta izvniževne okosnice događaa prikazanih u poedinom kiževn delu T su događai povezani uročnoposledičnm vezama i pretpostavlau vremenski slied onakav kakav e poznat i moguć u zbli. Siže kniževnog dela u pravilu odstupa od tg redoslieda: roman koi oisue život unaka alokad zapoine upravo negovi rođenem kriminalisčk roman načešće počine zločinom pa se tek onda u isazi vraća na događae oi su mu prethodili i zbog koih se zloin dgodio; ep ki opisue rat načešće počne kad e rat već pre završetkom i sl. avo tkva odstupana oogćuu da fabulu ožeo prečati zasebn  sižea pa e zatim ože i uspoređivat sa sižeom. Nači na oi kniževno delo uvodi vlastit re prpoviedana uspoređen s oni redm koi bi pratio krnošk i uzrnoposledični slied događaa to biva važni uporištm za uavane osobitos kniževne sre. U skladu s oni šo sm već govorii govorii ne reba ni poseno naglašavat da e analiza sižea čest od izuzetne vanosi u analizi knievnog dela er upravo način ko e priča isprčana govor o toe što e zaa u kniževnom delu rečeno.

(prema lat. nartio ppoviedane) e od načelnog značenatako kakoi zbog činenice da naratvna dela činealiopsegom velik skupinu zbog uloge kou ona ima u razašnavanu odnosa između kniževnosti i zbile. p tome vala val a napre napre napomenut da se poam f a b u l e (prema lat. fabula priča) ne upotreblava u teorii kniževnosti uviek

53

52

 

PRIPOVJEDAĆ, PRIĆA I LIK

koja se kako može provoditi, recio zbog ktuopovijesnih, psihooških, pa i književnoznanstvenih razoga, od analize pipovjedača

Motvi ovise se u književnim djelima mogu nizati načeima ugavnom o konvencijama književne vrste.prema U lrskoj pjeskoji oni se tako nižu po mogućim spetovima asocijacija, u eseju po logici zakjučivanja, u putopisu po logici opisa pojedinih predjela, recimo. No, čk i u saim motivima naziru se razike koje se dalje razvijaju u načinima povezivanja i dovode do razike između nrivnh i nenrativnih književnih djea (kod mnogih teoretičara ta je razlika označena kao razlika između fabulih i neabuih književnih djela). Zbog toga se motivi često dijee na statičke i dinamičke motive, pri čemu se smata da dinamčki motivi na neki način pokreću radnju, dok se staički odnose na opis određene situacije. Prema takvim shvaćanjima nativna književna djea naprosto određuje prevlast dinamčkih moiva, što će reći da su narativna književna djea ona djea u kojima se sanje na završeku bino promijenio prema sanju na očeku. Pripovijedanje bi tako bilo postupak nizanja motiva koji je bitno povezan s vremenom i događanjem, pa kako svako djelo ima neki početak i neki završetak, struktura na nek način zatvorena između početka i aja, a koja zbog toga prrodno ima i neku sredinu, naziva se najčešće najčešće p r i č o m. Očigledno je da priča govori o nečemu što se dogodilo u nekom vremenu, tijekom kojeg su se zbie neke pomjene Očigedno je također da priča može bii ispričana razičitim sredstvima (tzv lmska priča nije isprčana samo rečima, recimo) i na različite načine, ai da je uvijek netko mora ispričati. U suktu priče tako je uoga p r i p o v j e d a č a nezaobilazna

kaoVažnost književnoteoriske kategoje. pipovjedača lako je razabrati već iz činjenice da mu se u brojnim književnim deima posvećuje razmaanje koje obično već u početku objašnjava kako pisac žei da shvatimo neku temeljn perspektivu iz koje će, tako reći, proizaći riovijedanje. Tako su česte naznake o nađenom rukopisu ili opisi čovjeka koji će prpovijedai, ili pak naznake o liku u djeu koji će preuzeti ulogu prpovjedača. Tako počinje, recimo, oman Dktr Faustus Thomasa Manna: »Uvjeravam svom odlučnošću da nikako ne želi svoju osobu progurati u vi red ako ova piopćenja o životu pokojnog Adriana Leverkhna, ovu pu i zacijeo samo privemenu biograju genijanog muziča koeg je subina tko strašn kaznia, koji se digao u visine i brzo se s nji smoglavio, započnem s nekoliko riječi o saome sebi i svojim prilima.« Prjevod M Mezulića U tom pimjeru vidimo i stav pipovjedača prema gavnom iku romana, pa u tom smislu i prema priči koju će ispičai, a takav sav nas omah i upućuje kko autor žei izravno upozoti na razliku koja će postojati između »njegove vlastite priče« i »prče koju će ispričati prpovjedač« u njegovu omanu. Tko se vidi da je za analizu pripovijedanja važna razlika u načinu

Prpovjedača valja razikovat od autora književnog djela, jer prem da je u nekom širokom smislu autor dakako onaj tko je ispripovijedao priču u vlastitom romanu, pripovjedač je uvijek samo uoga koju za sasvim određenu priču autor dodjeljuje bio samom sebi bilo jednoj osobi u djeu, bio posebno za tu svrhu izmišljenoj osobi. Pripovjedač se ne može poistovjetiti sa zbiljskom osobom autora čk ni tada kada nastupa kao da izravno pripovijeda prču o vlastitom životu, jer čk i tada on piše umjetničko djelo, a ne pripovijeda o sebi s namjerom da ga upoznamo ao stvu osobu; i tada on žei da sve što o njemu saznamo isključivo saznamo iz njegove umjetničke priče on izgrađuje i tada određenu uogu prpovjedača kao osobe koja se može jedino razabrat iz njegova djela. Zato valja srogo razikovat analizu autora,

na koji se pipovjedač odnosi prema priči. Pipovijedanje tako može biti izveeno kao i da nea pripovjedača, pa se u tom smislu često pravi razlika između mimeze, što označuje neposredno prkazivanje, i degeze što označuje prikazivanje prepričavanjem, ii se pak ta razika naznačuje engleskim terminima telling (pričanje, prepričavanje) i showing (pkazivanje, dramatzirano prikazivanje). Ta razika može biti važna za anaizu jer upućuje na načine kako se prča želi ispričati, no valja napomenuti da oa nema i vrijednosno značenje, u sisu da je jedan način u načelu boji ili lošiji od drugoga, što se ponekad pokušavao obrazagati. Druga je važna razika priča li pripovjedač priču u prvom ii u trećem icu, što je očito važno, jer izravno pripovijedanje u prvom cu 55

54  

sugerira neku subjektvnost, pa uloga prpovjedača kao da se namjeo žei ukoniti, dok pripovijedanje u trećem licu dae neki ton veće objektivnosti i, čini se, nužno ukjučuje pripovjedača. Da se ipak radi više o tehničkim posupcima nego o nekim nužnim binm određenjima, međutm, pokauje primjer prpovijedanja u drugom licu, koje gotovo paradokslnom igrom uvlačenja čitateja u svijet djea pokauje svu složenost prpovjednog stupka u omanu tala Calvina Ak jedne zimske nći neki punik: ��Počinješ čitati novi roman Itaa Calvina Ak jedne zimske nći neki punik. Opust se. riberi se. Odbaci od sebe svaku drugu isao Pusti neka svijet koji te okružuje iščene u neodređenost. Vrata je najbolje atvort; ia njih je uvek upaljen teevior Reci im odmah: Č 'Ne, ne gledat teeviiju gledat Pnisu odigni glas, ako akojetetamo ne čuju: itam! Neću daželim me ometate! Možda te Podigni ni čui kad takva' buka reci gasnije, vič: 'Počinjem čitat novi roman Itala Cavina! Ii, ako nećeš, nemoj to reći, nadajmo se da će te pustiti na mru.« Prijevod P avičića Također valja upoor na raiku imeđu onoga »ko govori« i »ko vidi«, jer se može lako raabra da se prpovijedanje odigrava u fokusu, žarišu jednog lika, be obia na to što se priča može pričati i u trećem licu, pa se čini da je priča pripovjedač Zato teoetičari često govore o fokalzac, koja može biti važan eement analie, jer postoje i djela u kojima nemamo uvid u junakove misli i osjećaje, pa se tada govori o »vanjskoj fokaliaciji«, kao što postoje i brojna djea u kojima se ogu naći više unutjih žarišta, čije prepletanje i križanje ože dati iuetne dojmove. S obirom na opću ulogu pripovjedača, nadalje, čest se pravi raika ieđu poudanog i nepoudnog prpovjedača ada, naime, ppovjedač priča prču na takav način da povremeno iričito kaže, ii barem daje naslutiti, kko mu je ponat njein avršetak, pa čak auima nepsano stajaište prema likovma i bivanjima koje opisuje, radi se o pripovjedaču kojem kao čatelji uveike vjerujemo, u čije se iskae na neki neki način poudajemo. To je tv. pouzdan prpovjedač koji u nekim sučajevima nastupa i tako kao da u je sve ispripovijedano, pa čak i ono što uvjetuje prčanje i bivanje, ponato u cjelini do najsitnijih pojedinosti. Takav se pripovjedač onda često određuje kao sveznajuć prpov prpovjedač. jedač. Za raliku od poudanog i

56

svenajućeg pripovjedača, nepouzdan prpovjedač prpovijeda na način koji se ne raikuje od načina kako bi pču mogao isprčati nek od iravnh sudionika u bivanju Njegovo je pričanje određeno ugavnom njegovim gledištem, njegovi verovanjima i osjećajima do te ere da mu ne možemo vjerova više no bio ojem iku. Takvo pričanju onda se ne može prpisati objekvnost, a dojam prče najčešće uveike ovisi upravo o tome što čitatej sam mora aključit o svemu što se bilo u prči, te kakvo to načenje apravo ima u cjelini književnog djea. Pripovijedanjem, opisima te iravnim inošenjem misi i osjećaja, u književnom se s e djelu obikuje l i k kao nositej određenih prepopreponaljivih ičkih i psihičkh osobna. Lik je torevina književnog djela, kojega smo iravn svjesni u procesu čitanja, jer gotovo neposredno možemo amisl tko su i što su likovi ostvaeni u književnim djelima, kao Othelo, Raskojnikov, Petrica Kerepuh ii gospođa Bovry, recimo. Kao ralučivi element analie književnog djela ik se tako naprsto nameće, ai to nipošto ne nači da ga je u kniževnonanstvenom smsu ako odredii. Štoviše, upravo ato što su ikovi tako iravno preponatjivi u knjževnim djelma, čni se da ih je naj akše odrediti tako da se usporede sa stvim jdima, pa se analia lika često svodi na preprčavaje onih osbina koje bi mogao imati neki »mode« prema kojem je kniževni ik oblikova. Za raliku od takvog stajaišta, valja međutim napomenuti, suvremena teoria književnosti uvijek nanovo nagašava da je ik reultat onih kniževnih postupaka i načina na koje je u književnom djelu obikovan, pa knji ževni ik postoji upravo i jeino u jiževnom djeu. Zato ako iskjučivo anaiiramo sve načine na koje nas djeo samo upućuje kako možemo amisliti neki lik, moemo akjučti kako i ašto neki lik u djeu shvaćmo kao određenu osobu, koj onda, dakako, možemo uspoređivai čak i sa bijskim osobama. Određenu teškoću pri tome može činiti što se k nerijeko mješa s t i P o m jer bojna književna djea opisuju i oblkuju odeđene ve judi U konvencije pojedinih književnih vrsta tako ulai i to što su nek ikovi uvijek i tipovi: u nekim vrstama komedije tako je ponat tip škrt a ii hvaisava, hv aisava, u epici postoje tipovi junka, u kr kriminaiminalističkom romanu redovno se javlja tip detektiva a u basnama je recimo,, lisca tip ukavca koji svakoga žei prevariti recimo prevariti Ti Tipovi, povi, međutim, imaju samo neke preponatljive opće osbine, a u književnim djeima

57

 

vezi sa svi sali eeeia čii dje uspjei ii aje uspjei svareje. Nek kjižev dje, aie, je dbr aprs za š izriči zaspa isie eze ii pravi pičk predejeje. predejeje. Kada  bi  bi ak, kjiževs upće e i bia preba, je bi sve  š a gvri g bii izreče bje i razujivije u zasvei raspravaa ii piički gvria Shvai i ideju ka jeda sruui eee kjiževih djea, aaiza idejih savva gih kjiževih djea že bii d veike važsi: ači a kji pjedi dje uspijeva u svije išjeja uijei i e eeee kji iače saju skrivei za zfsk ii zasve azaraje uveike gućuje zuijevaje djea i bgaćuje aše shvaćaje kjiževsi Tak, pr., bez aaize sisa savva Ras  ikva edva da će bii guće aalizirai ra Zočin i kana. kj ikva N, reba reći da se isvree vaja čuvai da se a siča ači  eki isai sav prea dree j prbeaici prbeaici asi e uvrđuje«  pr u ekj iskj pjesi, u kj kj je ideju ka eeju isa, ii ka eku isa kju dje zasupa, aps eguće izdvjii ka zasebi srukui eee U drug sučaju, �ada se ideja shvaća ka bi kjiževg djea, aaiza ideje u kjižev djeu redv se pkušava uspsavii u kviru ekg zfskg susava ii ekg cjevig pgeda a svije. U akvi aalizaa, ak su e vđee s dvj dsedsi i sa sis za sbis kjiževsi ka ujesi, ideja se e že izučii ka jeda srukui eee pred saih, eg a eba da pržia dje  cjeii. Kjižev se dje u kvi aalizaa ipak  a bi kji ač svesi a aj ideji »sadžaj« kji dje presi ra a ra čiaeju. Uvijk dduše psji pass da se u akvi aizaa izgubi iz vida prird prirdaa ueičke kjiževsi, e da se  š pjedi kjižev dje gvri svede a eku aje-više pzau isa (pr. idividua e  a ezu da je sisa djea Zočin i kana  uži s idividuae pbue priv drušvee epravde), ai, s druge srae, e eba ze arii čijeicu da akve aaize sadrže ežu za praažeje deđeih sieičkih pjva kjia se pkušava izazii cjevi smsa kjiževg djea. Neke zfske aaize pjediih kjiževih

kjiževg djea, eeei kje aaliz uvrje a eksu kji ževg djea i kji zai i sami diježu aalizi Takđer že speui i g r a đ u ka pja kji začuje  š eks brađ brađuj uje, e, ppj jedi edia a s r e d s  v a j e z i č   g i z r a ž a v a   j a kja su u eksu upijebjea, a kjia se pseb bavi siisika, zai s  r u k  u r u s  i h a ak je riječ  sihvai vreviaa, vreviaa, a a kđer i dređee kvire p  s  u  k e u  b l i k  v a   j u p  j e d i  i h k  j i ž e v  i h v r s  a. U akv raščaj ivaju kjiževg djea e sije, eđui, iada zabravii da srukuru kjiževg djea e vaja zaisii ka eki saički raspred pjediih eeeaa, ka eš š že przrei prađe i eki i acr i raspred pjediih čvrsh i salih dijeva jižev je dje , aie, d i  a  i č k a s  r u k  u r a; u jeu e psje psje eki sali sali eeei ds dijevi kižev je dje susav dređeih dsa.  e  ije d dučujuće važsi sa da pjedii eeei kjiževg djea psje iskjučiv u uzajai dsia i da, prea e, svaki eee epsred visi  dsia prea sa i prea cjeii,  eg i  da sruke eeee djea valja uvijek razaai u dsu prea čiaeju, jegvu iskusvu i jegvu ačiu prihvaćaja kjižev  si. Kjiževs e čie eksvi Oa je ds aura i čiaeja, e

djea u  pgedu g pridijei razuijevaju djea, gu i razumijvaju sisa kjiževsi ka iujesi kja pjediih se dsi prea cjeii pvijesg smisa judskg živa S bzr a veike razike u shvaćaju g š reba vrijedii ka ideja u ek kjižev djeu, ds ka ideja u kjiževsi

za je eeeaa razuijevaje, i zasaaalizu, dse ee eaa uuar uuka ar eksa ek ak ak iuž zv. zv. valja i z v uzei a   eukbzir s   ka ve  d   s e. Određe ip izvaeksvih dsa uspsavja i lška aaiza  kjj s već gvrii. Bez pzavaja ksi asaka ekg

upće, prikads uprebe pja ideje u aaizi kjiževsi vaja djeri u dsu a sve svrhe i zadake pjediih aaliza Razgraa i razik suvree pručavaje kjiževsi e sije  bii pdr eđe sheaskj sheask j uprebi pjed iih pjva Upreba gzačg eria »ideja« za se ra pravdai i brazžii u svak pjediač sučaju apse.

ZANTEKSTON Z ANTEKSTON ODNOS Pjedii sjevi kjiževg djea zai: ea, ivi, fabua, pripvjedač, karaker, ideja  sve su  eeei pripvjedač, eeei sžee srukure srukure

60

6

 

djel čes nem nikkvih mgućnsi dnsn peduvje z njegv zumievnje N, izvneksvn dnsi, kje nliz književng djel eb ii u vidu, nisu sm dnsi pepznvnj« neke pvijesne zbie kj djelu služi k ksnc N slžn i mngsuk uvjevn nčin dnsi se svk književn djel pem diciji, i  ne sm pem diciji u sislu cjelkupng kulug nslijeđ nekg nd, kulg kug p i čivg svije, neg i pem diciji u užem smislu, j pem književnj tdiciji vk književn djel svuje se u dnsu pem dugim književnm djelim; n je nsl u nekm dnsu pem sičnim djelim kje pnš ili kjim se supsvlj, n se bć čielju n kv nčin d ujedn čekuje i pe pznvnje« i iznenđenje, n svuje upv n š je čekivn i iznevjev  čekvnje iznenđenjem kje je bini elemen njegve iginlnsi Tk nliz eb imi u vidu i u eksu uvdive suktue elemene i nčin kk se i elemeni dnse pem pe psvljenm čieljevu iskusvu Čiv susv književnih vs nekg veen, cjelvi dns pem tdiciji i psebn pem nekim  dicinlnim svvim k  neki nčin m bii pisun u svkm pkušju d se književn djel nlizi u svemu nm š g čini književnim djelm Uzmim, np, pjesmu Evađisti Ivn lmnig: Ti dn ljud: gible, plgij i jedn dk, zkučsi, si, s ml kse i s ml zub;  među njim jedn zvks mli, š sve je knjige pze d šub  bm, š peči ih np,

i dk su dugi Kisu bili sien imen kvih, kvih i men, n bi nježn, djeinjs ćudi i kuži je Isus k žen Z zumijevnje ve pjesme nužn je, pije sveg, ds iscpn pznvnje Bii, i  Nvg zavta. Tk ne zn niš  snvnim kkesikm Evanđa, neće mći zumjei ni emu pjesme, n njen snvnu stukuu, nii pk bjne luzije n imen psl, njihve sbine, dns pem Isusu i sl (k, np, sihve: 1 dk su dugi Kistu bili sijen  imen vih, vih, kvih i en« - š se dnse n ime psl Pe, pem gčkm pt (i pts, sijen, i njemu upućene Kisve iječi u Nvm zavtu Ti si Pe Pe - ien, ien, i n j sjeni sgdi ću Ckvu svju.. svju.. «) «).. li j hisijski kneks neće bii ni izdlek dvljn z zumievnje i nlizu ve pjesme k umjeničke vevine Odns pem bibljskj dicii np. vdje či nije ni nčeln nj isti kji mže imti jesm kj je nsl, np, u sednjm vijeku; v pjesm nije eligizn pjesm, li is k nije nieligizn pjesm kj bi, np, inijm ili nekim mlisičkim svm, supnim d kšćnske mlke bil upeen izvn piv ubičjene dicije kšćnskg shvćnj Nvg zavta. T je n ps mde pjesm kj vlsiu emiku cpe iz dicinlne pblemike dns Kis i njegvih psl, zvijući u emu isključiv u skldu s blikvnjem jedng umjeničkg sve, kji je nvnli nezumljiv dns diciji ndkju se dnsi, kji je isbez k d e pem mjee svj vlsi i iginln se ne mže nps svsi u kve nekg znnsveng, lzfskg, eli gizng ili nieligizng pgled n svije I sm uvđenjem iječi kje pipdju dijleku ili zv sudenskm

kkvidni i zbzdnih uk pisli su Mej, Mk, Luk;  nm pvm uspjel je dečku zpis Riječ je bil u pčetku I ni su se mlm čudil čudili,i,  n se pe im čudi, i  su se čudili Dk ni su z Kism bludili, n Kisu se nslni n gudi,

dnsn sednjšklskm žgnu (gible«, zvks«, kuži«) psiže k n djm nvg dns pem diciji. Peični n ngh eligiznih pjesm, kkvim biluje hsk književns, biv vdje ndmješen s lkćm svgdšnjs, nepeećene bil kk vim piiskm usljene književne ili idejne dicije. I upv  hijev d u nlizi ve pjesme ne uzmem u bzi sm njn pći kului kneks (dns pem Nvm zavtu, kšćnsvu i eligiji), neg i njen dns pem cjelkupnj hvskj i sbi hvskj pslijetnj liici, j njen dns pem emskim i izžjnim kn vencijm hvske pezije, i  pezije njsijeg db k i pezije

63

62

 

sislom ceine određeni kao neni dielovi. Stoga aniza i sinteza ovde uviek na neki način idu rku pod rku. Smisao svakog elementa dea uedno e sisao celine dela k to e sisao ceine dela uavo sisao svih poedinih elemenata posebnog u dinaičnom nosu pma čitatelu koii nihova uviek uspieva narasporeda temeu vasta živoog iskstva ostv tek dio onog to e u deu sadržano A upravo zbog toga ot to čital odnosno sluatel razuieva tek određen dio onog to e u delu uoe mogće razume i phva svaka e analiza iževnog dela nužno netpuna i na ne način nezavrena. To naravno ne znači kako aniza ne smie dovesti do pokuaa da se sisao dea ne izzi u celini bem koiko e to navie moguće u skladu s zuievanem života i sveta koem deo pripada i koem i pripa damo. Jer ne siemo zaboraviti da kniževnost čini dio života i da obanee kniževih dea nema svog sisa ako ne pridonosi upravo razuievanu kniževnih dea na ona način na koi to aži vrieme u koem živimo. U iževnim delima sadržano e iskustvo poedinaca naroda i čovečanstva isstvo koe nie bilo moguće ieći ni sačuvati gačie nego to e to učinia upravo kniževnost. Analiza kniževnog dea mora zato uviek bi i anaiza tog iskustva; ona eba uviek biti i doprinos razuievanu života i svieta. Uviek e zato iznova poebno proučavati i analizra iževna dea prolos i sadanos kao to e uviek i iznova poebno anaizira i pokua razume vlastit osobu i sviet u koem živimo. Tradicia naime nie neto to se usvaa z nara; samo uviek u novom i novom nar oko evana isaone dicie vlastitog naroda i čovečanstva moguć e i napor oko razuievana budućnosti koa e sržana u sadanosti kao ono to nas eke ako smo to u stanu shvati ne kao rezutat nego kao zadatak Sisao Sis ao iževnog iževnog dea ko koe e se na ta ta načn nosi prema naem razuievanu sisa života i svieta u anizi kniževnos međtim eba

3  STILISTI

STI I STIISTIKA Kažemo li npr. svom priateu u igri »Ne nada se svome spa senu priateu!« ta rečenica može značiti da očekuemo kako će on uskoro izgubiti partiu aha. Ista e rečenica međutim prvi stih pesme Savka Mihalića. Pouno ista rečenica dle može pripadati pripadati svagda nem govoru i kniževnom deu; razika e edino u tome kako ćemo e u ednom a kako u drgom slučau shvatiti. Dok ćemo e u prvom sučau vezati za određenu stvu sitaciu drgi put ćemo e razumeti u kontekstu naireg iskustva života i svieta. Ipak iako se radi o istim rečenicama veroatnie e da ćemo reći kako smo stih »Ne nada se

to o ednom namenuti ne može se valano zahva z zmievana svih onih načina obikovana koima se suži iževnost kao umetnost. A kako e iževnost umeost rieči i ko se ostve na teeu osobite strkture koa nastae na osnovi ezične sukture za anaizu kniževnog dea nužno e i teQelie znavati osim navedenih osnovih pomova i one načine ezičnog obikovana u deu koima se bavi osobito sliska i shovani govor kom se bavi versia kao i sebne obke u koima se kniževnost ostve a koima se bavi teoria kniževnih rodova i vrsta ii poetika u naužem smisu rieči.

svome spasenu priateu« upotriebili kao iskaz običnog govora no da ćemo pomsiti kako e pesnik iska obična govoa upotiebio kao stih ako e naime zaietiti da e navedena rečenica doneke ipak izuzetna. Ona reki bismo bez mnogo razmiana dobro zvuči. Ćitamo li pak pesmu koo pripada navedeni stih dale nen nastavak Mnogo e lovaca na tvome tragu / oni će te siguo pogoditi« o vie ukazue da se redovno ovako ne izražavamo u svagdanem govoru niti pak npr. u znanstvenim raspravama Upozoravamo i priatea da su mu lovci na tragu onda u namanu ruk ili rieč

66

67

 

»prijatelj«, ili riječ »lovci« ne može imati obično, svakodnevno zna čenje. To će reći da su ječi u književnom djelu uporijebljene na način koji i sam sobom zahtijeva da razumijevanje upravimo u drugom pravcu od uobičajenog; jezik u književnom djelu na neki način odstupa od jezika u običnom govoru, a da to odstupanje nije naprosto pogreška Naprotiv umjesto da smo izrekli ono što biva izrečeno otprilike istom količinom riječi u običnom govoru (odnosno, kao što je to slučaj kod pogreške, još i manje), mi na neki način izražavamo više no što je to moguće u običnom jezičnom saopćavanju Taj »višak obavijesti« ne pripada doduše samo tekstu, nego ovisi i o načinu na koji je nešto shvaćeno, ali je ipak upravljan načinom kako smo se služili jezikom Takav način pisanja odnosno govorenja naziva se »stilom« u širem smislu riječi, a on je uvjetovan, rečeno također veoma općenito, izborom riječi i načinom na koji su one složene Stihovi pjesme Slavka Mihalića stoga nas osobitim stilom upozoravaju da ih valja shvatiti kao dio umjetničkog djela Pojam sila, međuim, ipak je mnogo složeniji no što se to može pomisiti na temelju jednostavne tvrdnje da je stil način pisanja. Izvoo je doduše riječ »stil« izvedena od latinske riječi stius, koja je ozna čavala štapić kojim se pisalo na navoštene tablice, a zam je označavala način pisanja, te je ouda prensena i u drga podrčja ako danas »stil« znači i način na koji se obavlja neka djelatnost: govorimo o stilu u plivanju, stilu nogometne igre, o stilovima u arhitekturi ili glazbi S vremenom značenje riječi »stil« postaje sve obuhvatnije, te se pojav ljuju razlike u shvaćanju pojma stila, razlike koje proizlaze iz razvoja shvaćanja književnosti i umjetnosti i iz različitih teorija o prirodi književnosti Načelno se ipak stil danas obično shvaća na dva donekle oprečna opre čna načina S t i l znači  dobar način pisanja odnosno govorenja, ili pak takav način govorenja odnosno pisanja koji je svojstven nekoj književnoj epohi, nekoj književnoj školi, nekom piscu ili nekom pojedinom djelu O stilu se stoga govori, s jedne srane, u okviru razmatranja o relativno dobrom odnosno ispravnom načinu pisaa, dok se, s druge srane, razlikuju vrste stilova (npr razgovoi, znan stveni stil) i raspravl raspravlja ja  stilu na raz razini ini individualnog iraa (stil Matoševe pjesme Maćuhica, stil Miroslava rleže, stil ekspresionizma, barokni stil) Sve ove razlike u shvaćanju pojma stila odražavaju se i u silistici Modea s t i l i s t i k a, kao znanost koja se bavi slom, polazi od

shvaćanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju je uglav nom sredstva i postupci kojima se postiže osobita kvaliteta iskaza, takva kvaliteta kv gramaička anaiza ne može uoe, ili ne može dovoljno zahvaiti. Kako je, međutim, porijeklo modee stilisike u staroj retorici i u sta s taro rojj poeici, u takvim znanostima ko koje je su obrađivale kn književni jiževni izraz sa stajališta da je stil dobar način pisanja odnosno govorenja, i takvo se značenje pojma sla do danas održalo. Dobro pisai odnosno govoriti za star je retoriku značilo ujedno stvarati književna djela, i u tom smislu između modee stilistike i stare retorike odnosno poetike postoji bina razlika Modea stilistika nastoji opisati sredstva i pos tupke jezičnog izražavanja koji su karakteristični za pojedina djela, autore ili razdoblja, dok je stara retorika utvrđivala obvezna sredstva i postupkejezičn jezičnog og izražavanja, izražavanja, tva sredstva i pospke uporeba kojih kojih je, prema njenom mišljenju, morala nužno dovesti do vrijednih knji ževnih djela

STARA POETIKA I REORIA Bez obzira na načelne razlike u pristupu proučavanju književnosti, staru poetiku i retriku povezuje sa suvremenom stilistikom nastojanje  se književno djelo analizra u skadu s općim načelima analize jezika Premda se shvaćanje jezika u mnogim bitnim elementima izmijenilo od vremena stare retorike i poetike, mnoga su se osnovna zapažanja zadržala do danas, te se i danas, u novoj stilistici, služimo mnogim pojmovima i nazivima koje stvoriše stari poeičari i retoričari Zato se poznavanje suvremene stilistike ne može zamisliti bez razumijevanja njenih temelja u učenjima stare retorike. R e t o r i k a je nasta nastala la u staroj staroj Grčko Grčkojj kao učenje o govoištvu, govoištv u, a u ijeku srednjeg vijeka i kasnie, sve do osamnaestoga stoljeća, razvijala se kao znanost koja je obuhvaćala uz učenje o govoištvu i učenje o jeziku, o proznom izražavanju uopće i o načeima kritičkog ocjenjivanja pojedinih književnih djela U njenom temelju nalazio se ideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenje o tome da je vještina dobrog govorenja i pisanja ne samo uvjet nego i svrha književnog stvalaštva ako je učenje o tome kako valja lijepo i pravilno pisai odnosno govoriti za staru retoriku istovjetno s učenjem o tome kako

68

69

 

valja svaai kjiževa djea. Učeje o pavilosi i ljepoi govoa i pisaja zasivao se pi ome a uvjeeju o posojaju edosiživih uzoa: ko je žeio dobro i lijepo govorii i pisai ebao je govorii i

pisup u svaki sil: p. »saac« »kuća« »koj« Ai dok u sedjem silu spomeui pojmovi bivaju ozačei upavo avedeim riječima u visokom silu rebao bi ih ozačii uzvišeijim iječima p. »sa

pisai oakoVijedos kako je govoio ii pisao ili govoika. kjiževih djea eko dakle od ijeglasoviih mjeea pisaca mjeiom izažavaja idvidualosi i origialošću ego mjeiom auoiea. Učeje o ome kako vaja dobo pisai odoso govoii sai su eoičai azadii a emeju učeja o kjiževim vsama učeja o pojediim siovima učeja o kompoziciji i učeja o guama. njiževne vrste saa eoika e shvaćala oako kao šo daas shvaćamo kiževe vse. Učeje o kjiževim vsama bijaše izgađeo a uvje uvjee eju ju o uglavom uglavo m saim i čvsim uzocima pema kojima je vajao pisai Svako ko se aća pisaja smarahu sai eočari uapijed za šo žei pisai a o šo želi pisai ajbolje će izrazii ako uapijed oded osove okvie u kojima će se keai jegov sasavak. Budući da su pema jihovu mišljeju posojali uzoi za svaku vsu pisaja akvi uzoi bijahu dai i za svaku kjiževu vsu posebo. Tako je učeje o epu ii agediji p. uapijed pružao odeđeu okviu upuu o ome kako se može uobličii odeđei slijed herojskih zbivaja ii pa pojedii ragiči događaj koji pisac želi izazii. Učeje o pojedinim stilovima bilo je ajuže povezao s učejem o vsama a jegovu osovicu čii uvjeeje o posojaju ekoiko emeljih ačia pisaja ekoiko siova ii oova koji se međusobo azikuju po emama koje se obađuju po ikovima koji su obađei i s. Najčešće je sara eorika azikovala visoki, srednji i niski stil Visokim silom obađivahu se eme iz raičkog živoa likovi koji su u jima govoii bili su juaci kao osioci epezeaivih svojsava cijelog aroda a osove misli u djeu moae su bii od opće važosi i sadžavai određee eičke ideale. Zbog oga su se samo odeđee iječi smjele uporebljavai Neki se pojmovi uopće isu smjeli spo

ia« ii zabajee »Neso« »dom« »ha« »vaac« u iskom silu bile bi iječiiiiz»dvo« visokog siaili moge bi se eveuao upoijebii oe iz sedjega a edovo bi se upoebjavale p. »sakelja« »kljuse« »kućica« Učeje o kompoii obađivalo je ači a koji se aspoeđuju odeđei sasavi dijelovi svakog kjiževog djela. Posebo bijaše azađe ači a koji se kompoia govo a sudu pa se a osovi azlikovaja dijelova govoa p. uvod, potvrđivae, odbianje i aključak zljučivao kako i svako dgo jiževo djelo eba shvaii kao odgovaajući iz a odeđe ači poedaih biih dijelova. Kjiževe vse silovi i ačii kompozicije uzjamo su se uvjeovali: svako svakojj vsi odgovaao je određei si i odeđei ači kompoiaja a uz o i određee pjesičke gue. Učeje o pjesničkim figurama, međuim eba posebo izložii zbog važosi igua i jihovih  aziva aziva i u suvemeoj aalizi kjiževih djela.

POAM FIGUR Sž sare eorike i poeike bilo je učeje o ukrašenom govoru kao bioj osobii kjiževosi. Budući  je kjiževos shvaćea prije svega kao doba odoso lijep ači pisaja smaralo se da se jepoa posiže a aj ači šo se uporebljavaju oi ačii izažavaja koji sami po sbi sadže kvaieu ljepoe. Gamaika se biula kao šo se i daas brie za dobro j ispravo pisaje a eoika se bavia posebice akvom upoebom riječi i ečeica koja ije uvjeovaa ek poebom šo očijeg i ispavijeg ačia govoa ego i poebom izuzee

mijai a drgi su se ope mogi ozačii samo ekim riječima Niskim silom pisao se o običim judima eme su se smjee uzimai iz seoskog pasiskog ili običog gađaskog živoa a odgovaraa mu je osobio iroiča ii saiiča amjea. Tako su se u ekom smisu i pso  mogl u mu upoblva. d s mo j kao šo mu samo ime kaže eki sedji položaj između avedeih. Ako bismo odose među im silovima žejeli objasii primjeom mogi bismo eći opilike ovako: odeđei pojmovi svi i iječi imaju

izažajosi. Sari eoičari uvelike su se bavili popisivajem i razvs avajem akvih sedsava ijepog pisaja koja su azvai guama a i u suveme suvemeoj oj sil silisici isici zadžali su se azi azivi vi pojediih gua. Figue se daas azivaju i osnovnim stilskim sredstvia. Pri ome vaja uv   uu da su gu ok shva o v sdsva kjiževog izažavaja koja su doba sama po sebi i kojih uporeba sama sobom doosi umjeičku vrijedos dok modea silisika kada upoebljava azive pojediih gua i uvđuje posojaje adicioalih

7

70  

gura u nekm književnm djeu, vdi računa  funkciji pjedinih figura unuar svakg pjeding književng djea Mgi bism za reći: za sru reriku figure su apsuna sredsva književng izraza, a  suvremenu stiisiku  su reaivna sredsva kjima se književni izraz krisi u većem brju sučajeva. Figure dnsn snvna stiska sredsva mgu se nakše uvrdii u književnim djeima pripazim i na način kak izraz u književnm eksu redvn u većj većj ii man manjj jj mjeri dsupa d ubičeng načina izražavanja T je čigedn u peziji, ai i prza akđer uveike dsupa d nih načina izražavanja kjima se redvn sužim u bičnm gvr, u znansvenim raspravama ii u sužbenim spisima Uzmim, npr, kratki dmak iz rmana Kikp Ranka Marinkvića: T mršav ije! T mršav vje ije priaji se u svm

Razvrsavanje figura dsa je sžen psupak Sari reričari i peičri nisu se sagai ni k brja gura, nii k shvanja peičri shvanja pjedinih figura, nii k grpa u kje bi se mge skupiti srdne gure. pak, d veikg brja figura kje su se nekad razikvae, nazivi k trideseak njih i danas se čes uprebjavaju. Š se iče razdibe figura u pjedine grpe, uvjen se mžem krisi akvm pdjem k kja ja je na najbiže jbiže suvremenm shvaćanju jezika jezika Prema nj njjj ćem gure pdijeii pdi jeii na gure dkcje, gure rječ ii rope, gure konstrukce i gure msl, s napmenm da a pdjea nije ppuna i da neke pznae gure u njj ii nemaju pravg mjesa ii se mgu mg u saviti s isim pravdanjem u više grpa

skeeu, se, uvukJednsavn u ksi i u prgasi sjei sigus puža,nema! miša u rupi, ježasakri pd bdjama. ije: mene zaim, u m sknišu, u m predahu između dva straha, pčea je nicai zamisa  anrpfagima i brdmcima, zabavn i vedr, i gv bijesn ka d prezasićensti kd se darežjiv razmećem hranm« U bičnm gvr ešk da ćem pnavjat ršav je«, na gašavai kk se n pritaji u svm skeeu« ii k je prgasi mene nema«; jedva da bism prnaši sve e red: red: sigs puža«, miša u rpi«, ježa pd bdjama«; nećem nizai zabavn«, vedr« i gv bijesn«, a kđer je vjerjan da bism za pis nečeg sičng upijebii u bičnm gvr i zna više riječi n š je vdje upijebjen. Gvr je vdje saže i bga isvremen; svaka je riječ uptjebjena u sbim smisu, a taj taj ssa dređen  cjei cjeinm nm dka, pa i cijeg rmana, u kjem riječi dbivaju svja psebna znenja Ak, međuim, e načine izražavanja izdvjim, ak psebn uvrdim pnavjanje, uspredbe, nabrajanje, činjenicu da ije gv i s., uvrdii sm neka snvna siska sredsva kja Mrinkvić up trebjava, a kja se mgu usanviti i u brjnim drgim književnim djeima A k  m sredsvima dajem samstanu važns i psebn

Figure dikcije (prema a diti gvr, gvrenje, izraz, izgvr nazivaju se akđer akđer i g  a s  v n e f i g u r e ii z v u č n e f i g u  r e, jer se njihv djevanje zasniva na učinku dređenih gasva dnsn zvukva u gvru Tk pnavjanje dređenih gasva ii skupina srdnih gasva, pnašanje dređenih zvukva ii šumva u prirdi, ii pak dređeni ipvi pnavjanja čiavih riječi, sbi u sihvima, uprajaju pzs na sm jezik, j. na n š čini tije riječi« a ne njen značenje, i ak mgućuju da ezični izraz dbiva na inenzieu, bgaćujući smisene sadržaje rečeng i psebnim emcinanim djmvima  me vaja reći da zvukvne efeke u kniževnm djeu nikada ne prihvaćam dvjen d značenja riječi, neg da zvuk riječi uvijek mže sam upzravai, j. pjačavati ii smanjivai dređene dimenzije dimenzije njena značenja Takđer va vaja ja upzrii da pnavjanje pjedinih riječi u peziji nije nikada prisun iskjučiv sam zbg zvučnih zvu čnih efekaa efekaa Pnajanje Pnajanje je vr sžen siski psupak, u kjem redvn pjedina riječ dbiva svaki pu nv značee zbg svg nvg dnsa prema prehdnim i prema idućm riječima. Pnvi i se u pjesmi neka riječ, npr.:

nazive persnkacija« za činjenicu tije su gvr, knačini raza birem (npr š zaprav znači gura: pjedinešfigure uvrđeni izržavana, kvi način izražavanja kji se mgu izdvjit i psebn značiti zahvjujući dsupanju d ubičajeng načina gvra.

FGURE DKCE

sam sunce, sunce, sunce i gaebvi svrae 1u Kašean eu San u kamnu

2

3

 

svak put rječ »sunce« dobva unekolko novo značenje. Stoa se ponavljanje nkada ne smje shvatt kao pjesnčka ura data u jednoj jednoj dmenzj ponavljanje je redovno ura koja osm furama dkcje prpada u nekoj mjer  dum rupama fura. Danas se najčešće spomnju sljedeće ure dkcje A s o n a n c  j a (prema lat. assnare, zvučat uza što zvučat u skladu) nastaje ponavljanjem sth samolasnka rad postzanja odre ena zvukovno uoa uo aja l  l la lasovnh sovnh efekata. Javlja se u nekm zrekama (npr. » «)  u poezj de često slu kao sredstvo za zazvanje tzv. eufonje (prema rčkom euphn{a, uodan las) tj. blaoasja odnosno blaozvučnost npr. u naslovu Matoševe pjesme Jesene veče l u njenoj prvoj sro Olovne  teške snove snvaju Oblac nad tamnm orskm sanama Monotone sjene rjekom plvaju Žutom rjekom meu olm ranama. A l  t e r a c  j a (prema lat. aiterati, što je nastalo od  k  itter, slovo) označava ponavljanje sth sulasnka l lasovnh skupna u rečencama odnosno sthovma l pak ponavljanje sth sulasnka l sloova na početku vše ječ osobto u sthovma. Često je povezana s asonancjom dajuć jednstven efekt. Npr. Vjavca. Vjetar vje Čovjeka n vuka nje. J. Kaštelan Tsari O n o m a t o p e j a (prema rčkom nma, me  pi, čnm stvaram) ura je u kojo kojojj ssee lasovma lasov ma oponašaju odreen zvuc z prode votnjsko lasanje l nek zvuc koj nas podsjećaju na nek predmet. Svak jezk spontano stvaa takve rječ rječ (u ( u našem jezku npr. »kukavca« »šuštat« »raktat« »mat«) a pjesnštvo ostvauje

na kraju stova na početku  na kaju l na počeu jedno  na kraju druo stha razlkuju se sljedeće fure koje se zbo česte upotrebe u lrc nazvaju  zajednčkm menom »lrsk para1elzm«. A ponavljanje n a f o r a (pre (prema mana rč rčkom kom anaphr znač rječ početku sthova nanošenje ponavljanje I nema sestre n brata I nema oca n majke I nema drae n drua Svakidašna a adikvka T. Ujevć Svakidašn E p  f o r a (pr (prem emaa rčko rčkom m epiphr, dodatak) ura je u kojoj se ponavaju rječ na kaju sthova Čujem u snu Sanjam u snu Vdm u snu J. Kaštelan Livade izguenih vaca S  m p l o k a (prema rčkom sympk, spletanje sjednjenje upletanje) zapravo je ujednjenje anafore  epfore tj. ponavljanje  na početku  na kraju sthova Otkud zlato koj ruha nema? Otkud zlato koj kruha nema? I. Mauranć Smrt Smaiage Čengića A n a d   l o z a (prema rčk rčkom om anadsis, udvosručenje) ura je u kojo kojojj se jedna l vše rječ s kraja kraja stha ponalja na počeku duće stha Vnorad je moj svenuo neveseo Neveseo  ja venem D. Tadjanovć Tužaica za vingrdm

onomatopeje kombnacjom onomatopejskh rječ te ponavljanjem odnosno takvm poretkom  sustavom vše rječ koj daje učnak odreenh z prrode poznath zvukova. Tako npr. O monotona naša zvona bona A G. Matoš Kd kuće Osm ovh ura u ure dkcje mou se ubrojt  fure ponav anja u sthovma. Prema tome da l se ponavljaju rječ na početku

FIGURE RIJEČI ILI TROPI Sta retorčar djell su pjesnčke ukase redono na dvje velke skupne ure  ope (prema rčkom trps, obrat oet). Tek tjekom razvoja retoke op su shvaćen kao rupa ura  nazvan »urama

74

7

 

riječi« zbog spomenutog usvojenog redoslijeda koji više odgovara novije shvaćanju jezika igure dikcije igure riječi igure kon skcije i fgure misli Ipak se donekle izuzetno značenje fgura riječi zadržalo do danas kako u nazivu »opi« koji je čak i češći no »igure rječi« tao i u suvremenim analizama književnih djela koje redovno opima posvećuju osobiu pažnju. Imena pojedinih opa i danas se široko uporebljavaju premda se teoretičari književnosti uvelike razli kuju kada trope određuju prema radiciji prema ostalim igurama ili kada ih razvrstavaju. Tropi nastaju promjenom osnovnog značenja pojedinih riječi; ouda i njihov noviji naziv »fgure riječi« Takve promjene zapažamo već u svakodnevnom govor: »lav« znači vrsu životinja ali »lavom« nazivamo i hrabra čovjeka kažemo da netko »gori« od želje za osvetom sol i stolice imaju »noge« kao živa bića i slično. Ipak u običnom govoru akva prenesena značenja riječi najčešće ni ne zamjećujemo: prenesena značenja posala su sasvim uobičajena i često je potrebno poznavanje korijena riječi da bismo posali svjesni promjena u zna čenjima do kojih kojih dolazi razvojem razvojem jezika (npr. »umoran« je zapravo ropjer rop jer dolazi od glagola »umoriti« šo će reći »ubii«). Tek u književnosi redovno se teži da preneseno značenje riječi na neki način iznenadi čiaelja odnosno slušaelja kako bi se njegova paža usmjerila na sasvim osobie odnose među riječima i njihovim značenjima Tako igure riječi ili tropi na svoj način izrazito upozoravaju na bogastvo mogućnosi upotrebe jezika. Većina teoretičara svrsava u rope sljedeće fgure M e  a  o r a (od ggrčk rčkog og mt, preko i phr, nosim: odatle mta phr, prjenos) vjerojano je najpoznatija i u analizama najčešće spominjana pjesnička fgura uopće Mnogi je teoreičari opisuju kao skraćenu poredbu poredbu jj . kao akvu poredbu u kojo kojojj se ne kazuje kazuje što se sa čime poređuje nego se jedino iskazuje drugi način poređenja. Umjeso da kaže: »sok koji je crven kao krv« pjesnik će reći: Iz rasprsnuih šipaka u vru krv

se cijedi A B Šimić: Grn Drugi teoretičari ope nisu skloni da meaor razmatraju kao enošenje značenja nego je radije shvaćaju kao zamjenu značenja jedne 76

rječi značenjem drge riječi. Metaora je na taj način shvaćena kao fgura u kojoj se jedna rječ upobljava umjesto ge nosno čk kao sebna meoda opisivanja opisivanja koja izjednačuje izjednačuje jednu svr s drgom na aj aj način što t prvu stvr uzima kao da je drga U tom smislu ipak se najčešće gube zike između metore i osih opa,  se pk rzvijaju učenja u kojma osobito metora i metomija dobivaju nova značenja tkva značenja koja su neovisna o susvu fgura retoke (usredi glavlje o opci metaore i metoniije). Ovdje se međum mormo zadovoljit shvaćnjem meo koje koje odgovara brem ovio susavu stre reoke jer aj sustav utemeljuje i suvmeno shvaćanje fgura premda on no nije istovje sa svim orjenacijama osobito u okvr novije sliske. Meorom se po načelu sičnos prenose jmovi i nazivi iz jednog podrčja života i svijeta u ga počja povezuje s ono što svagdašnji govor jetko povezuje i uspostavljaju tkve veze i osi među pojavama i svrima kkve jezk svkodnevice ii znsveni jezk u pravilu teško uočavaju To je vidljivo iz prmjera: I lete u nebo oblaci Purpui sanci dana

V. Vidrić: Sn Suton je danas crvni akvar M rleža: Crvni sutn Ozmjila me prm tijela D. Ivanišević: Psaica Uporeba Upo reba m mea eaor oraa  zv m e t a  o r i k a  prpada prpada općim osobinama književnoumjetničkog jezika jer novo osobio značenje riječi na koje upozorava navedeno prenošenje značenja redovno povezuje spoznaju svijea i života s osjećajima koji prae svako istinsko otriće smsla pojedinih ljudskih postupaka stvari osobina ili misaonih predmea. M e t o n i m i j a (grčki mtnyma, zamjena imena) prema nekm je išljenjima samo podvrsta meaore dok je drgi eoretičri smaaju samosalnom igurom.značenju Popu metaore metonimija označuje upoebu riječi u prenesenom ali za i razliku od metaore gdje se značenje jedne riječi prenosi na drugu po nekm sličnotima kod meonimije značenje se prenosi prema određenim svim odnosima. 77 

 

koe e shatlo tek  okr poednog dela l opsa nekog pesnka Na tako poteb smbola posebno s nstal pesnc smbolma paca  knženost ko e pao pema smbolma  dobo lastto me Gotoo sako knženo delo oble smbolma   ednom   dgom smsl pr čem e često teško alčt opće smbolčko načene od nddalnh pesnčkh smbola e se pesnc slže  ednm  dgm a osobto često  kombnacama ednoga  dgoga ak složen poeb pastah smbola kamene pstne groma ko ne pat kša neplodnog peščanog tla  benadnog ptoana poeb smbola ko stoemeno ma opće načene al se odnose  na stac semenog čoeka a takođe ma  posebno nd dalno načene  ok edne pesme možemo ako apat  sthoma glasote poeme Pusta zma zma Thomasa Stesa Elota

del Tak eptet slže kao sta stalne krasne kakteace take kaakteace koa se dae na osno tradconalnog pesnčkog raa a sha o e nstane na nekm općm osobnama naspot onm osobnama koe slže a stcane nddalnost U našm naodnm pesmama tako e emla ek »ca« be oba da l se o no goo maka  s naećm odšelenem a »lba« e »ea« čak  onda kada napšta sog dagana U Homeoo adi tak s eptet np »divni Ahle« »ljepokosa Leta« »sjenovite planne« Poed oh fga koe se načešće spomn  grp ga eč odnosno  opma  st se gp mog bot  neke fge koe donekle ppada   gp fga msl e se  nma peneseno načene eč odnos na še msaone sklopoe Ipak kako e tm fgama  osno peneseno načene eč možemo h bot  ope To s glanom A l e g o    a (pema gčkom s, dg  agr, goom) može se shatt kao podžena metaoa t kao poteba eč  penesenom smsl s tm što se pa smsao otkra tek ako odeđene pesnčk esnčkee slke  celn am a meno eno pomo pomoma ma sta stano noš tako na što se one apao odnose Tako se čtaa edna knžena sta bas na, asna na alegor Žotne  no nastpa kao tpo ld ode đenh kaakteh staleškh l moalnh osobna I smsao poednog dela često opće ne može bt shaćen o se ne me  ob negoo alegosko načene Tako np stho  pesm Dobše Cesaća Na nvu pvidu, koa se odnos na sdbn čoeka: Ved se nebo Snce se ađa Plo  lke edna lađa Jedna što dgo staaše  dok Sa bena s anama na bok Moe ko mat če e na klo Lla e šapće Nšta ne blo S  m b o l (od čkog smn, nak) e amenane neke eč žotne poae l poma negoom etnom alegoskom onakom T staln smbol ko se naa  emblemma (pema gčkom mma, Tako nak) np potreblaa se kšćansto celokpno»sp klt pa  sae kn ženost »kž« nač  čekć« adnka  selaka »aga« pad  sl Za alk od th stalnh smbola pesnčk smbol osobto  noem pesnšt pć na načene

skce s apao fgeko aspoeda poetka eč a s obom na to datako se do gamatke se balanalom ečence naa sntaksom take take se fge često naa naa   s  n t a k t  č k  m   g   ama

80

6 Teorija književnost

ako je apaiti da svako odstupanje od prodnog reda riječi u rečenici mora iavati određen učinak na čitatelja odnosno slušatelja. Mjesto pojedinih riječi u rečenici nije nipošto slučajno Značenje neke riječi ne ovisi samo o onome što ona nači kao samostalna riječ, nego i o mjest koje ona ima u niu ostalih riječi. Stoga su retoričri idvojili bojne postupke slaganja riječi u rečenici, postupke koji ne govaraju u cijelosti gramatičkom i logičkom rasporedu, koji, štoviše, naršavaju prirodni poredak, ali baš time uspostavljaju nova načenja i ostvaruju nov smisao Od brojnih postupaka u tom smislu, kojima se danas bavi stilistika, stari su retoričari najčešće spominjali sljedeće I n v e r  i j a od latinskog invrsi okretanje, iskretanje) nači obranje reda riječi ili dijelova rečenice, red obut od onog koji je gramački najispravniji. Kao fgura onačuje tkav poredak riječi kojim se naglašava ono što se u normalnom poretku ne može naglasiti, te tko iražava i ono što se u normalnom poretku riječi i dijelova rečenica apravo i ne može iraiti. Kao prier inverije u smislu pjesničke fgure možemo navesti Ni apadno nebo i i rasprsnutih šipaka u vru  se cijedi A. B Šmić Grn Postupak inverije u pjesništvu toliko je čest da se mogu postići određeni eekti čak i namjeim odustajanjem od očekivane inverije.  i t a n j e onaču R e t otakvu r i č kuokojoj je posebnu potr potrebu ebu upitnih rečenica, se upitneonačuje rečenice postavljaju, a često i nižu jedna a drugom, be namjere da stvo onače pitanje. Upitne rečenice, naime, služe apravo kao ijavne rečenice, naglašavajući svojim upitnim oblikom određen osjećajni stav Npr. Tko me poniio k rijeci, mene koja sam voda?

E l i p s a (pema grčkom grčkom ipsis nedostatak, iostavljanje) nastaje kada se i rečenične cjeline iostavljaju pojedine riječi na takav način da se smisao cjeline ipak može raabrati. Eliptički način iražavanja primjenjuje se i u svakodnevnom govoru bog sasvim praktičnih raloga. Dovoljno je  kažemo npr. »kiša« ili »vaa«, pa da i sitacije u kojoj su riječi irečene bude sasvim jasno da mislimo kako je pala kiša ili planula vatra. U književnosti elipsom se postiže osobito gu snutost i snaga u iražavanju stanovitih misaonih stavova, npr u poslovicama (»Krsti vuka  vuk u gor«), ili određe određene ne dra dramat matične ične situacije Sveraoi će ritam po ulici da ori Gori! Gori! M rleža Pamni vtar A s i n d e t o n (prema ggrčkom rčkom asndtn nepoveano) fgura je slična elipsi Nastaje nianjem riječi be njihova gramatičkog pove ivanja. Npr. Topovi, bombe, džemije, torpedi, Sistemi suhi, kumiri od mjedi, Plemići Plemi ći lažni  carski svod svodnici, nici, Mračnjaci Mra čnjaci tusti, vragu srodnici..  A G. Matoš Mr P o l i s i n d e t o n (prema (prema grčkom pysndtn mnogo veano) igura jepoebe surotnaSvrha asindetonu, a nastaje nianjem venika ista bekao gra-i matičke polisindetona apravo je uglavnom svrha asindetona posebno isticanje pojedinih riječi, odnosno poseban način gomilanja predodžbi, što sugerira osobit smisao. Npr. I nema ga sua, ni prekosutra ne, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, i nema ga dva,

Ode nema nemaode odeeć samo cesta kamen Kamen peščana Cesta što ga goe  planne Planne što s od kamena be ode Kad b blo ode stal bsmo  počel pt Al' sed kamena ne može se stat n pomslt Kad b samo blo ode sed kamena Zno e sh stopala s  pesk b  Plannskh mth sta što ne mog plnt Ode ne možeš stat n leć n sest nema čak n tšne  plannama Samo sh alo gom be kše Peod A Šolana  I Slamnga FIGURE KONSTRUKCIJE U fge konstrkce sta s etorča baal one ge koe nasta osobtm aspoedom eč  ečenc l  neko dgo ećo celn knženog teksta (np  odlomk sth l s) Fgre kon-

8

 

Tko mi je dao udes ivora i ušća? Tko mi je rekao smrt, meni, koja sa beskrajna? V. rmpotić Gas vd u rici

82

I I

ima je već, snijježi eži......

D. Cesarić Baada iz prdgrđa

83

 

FIGURE MISLI Već je spomenuo da se nee fgure msl jedva mogu odjel od fgura rječ odnosno ropa I jedna  druga grupa fgura odnose se na značenje rječ, jedno šo se u fgure rječ ubrajaju občno one gure u ojma se neposredno mjenja značenje rječ a u grupu fgura msl ubrajaju se fgure oje se odnose na šr smsao onog šo je rečeno Tešoće u razvrsavanju gura upravo u ovoj grup fgura najvše dolaze do zražaja Tako, ne samo da alegorja npr može b shvaćena  ao op  ao fgura msl nego  nee snače fgure odnosno fgure onsrucje npr reorčo panje, mogu akođer b shvaćene  ao fgure msl S poečar  reorčar soga nsu bl jednsven u ome oje fgure reba shva ao fgure msl e se jedno uz nea pojednosavnjvanja može usvrd da u u grpu spadaju uglavnom sljedeće fgure p o r e d b a l  o m p a r a c  j a (prema lansom cmparati uspoređvanje nasaje ada se nešo s nečm poređuje na emelju neh zajednčh osobna oje redovno nsu neposredno uočljve Kao  meaora oju ao šo reosmo, nek shvaćaju ao sraćenu poredbu, poredba upozorava na osoba svojsva svar, pojava  osoba, orvajuć slčnos  razle oje česo zmču neposrednom susvu znenađuju  uzbuđuju čaelja l mu p uazuju na određen poseban aspek promaanja oredbama vrv svakodnevn govor (»gladan sam ao vu«, u nem epohama njževnos  u nekm njževnm vrsa ma one su ao reć usaljen oblc zražavanja (»ljepa ao vla« u našojj nodnoj njževnos našo njževnos a najčešće, najčešće, pogoovo u suvremen suvremenjem jem pjesnšvu one eže povezvanju razlčh sera žvoa  zapažanju onh slčnos oje ao da upozoravaju na nek »dublj« ssao poređvanh pojava Npr A ada je plame plamenn lznuo Ko da senje, o da gne; Ko saane preo poda Srugnule su sjene njne  V Vdrć Jzuiti A n    e z a (prema č čom om antthsis, suproos, suposavanje posebna je vrsa poredbe oja se zasnva na oprec odnosno supronos Na oprema se emelj čav jezčn susav jer upravo uzajnm no 84

sma suprosavljanja pojedne rječ dobvaju određena značenja; aneza je u om smslu jedn  meljnh obl jnos jezka S orč shvaćal su anzu ao pjesnčku f, ao zžajn posp suprosavljanja pojednh rječ unuar rečence, l suprosavljnja čavh rečenca Sažem anezama obluju poslovce (»S gladnu ne vjeruje«  poznae zree svodnevna žvoa (»Žu žuuju, a crven putuju« a u bjnm njževnm djelma suosavljanjem se sžu zvanredn ee na ojma se česo ad cjelopna s djela onead aneza ao da ažava  sažma cjeloupn auoov opus, o npr u pjesm ni ud J olća Kamova Tjesan m bjaše vje, a velebna bješe m duša U našm nnm pesmama česa je sebna vrsa aneze oja se ssoj od panja negacje og panja  govora Kko se va aneza česo pojavljuje u usmenom pjesnšvu slavensh nroda, nazva se s l a v e n s  o m a n    e z o m Usp ek ek glasov glasovee Hasanaginic: Ša se b'jel u gor zelenoj? Al' je snjeg, al' su labudov? Da je snjeg, već b oopno Labudov već b polejel N' je snjeg, n' su labudov nego šaor age Hasanage H   e r b o l a (prema grčom grčom hypr prejervanje aođer je svojevrsan načn poredbe To je gura preuvelčavanja rad naglašavanja određena emoconalnog sava prema predmema pojavama l radnjama Hperbolama se služmo u svakodnevnom govoru ada god sčemo vlas odnos prema onome šo želmo reć »Reao sam  suću pu« »Ćeam e cjelu vječnos« Zbog sh razloga hperbole su čese u svm vrsama njževnh djela Npr Imao sam glas ao vjear rue ao hrdne  J. upačć Tri ma ta L   o  a (prema grčom grčom itts, ublažavane, umanjvanje fgura je suproa hperbol Umjeso preuvelčavanja, ona umanjuje odnosno ublažava jer prav zraz zamjenjuje slabjm  o negavnm  su pronm Ćeso u občnom govoru zraz »Ošl se malo predaleo« 85

 

koj ne odgovrju diciji retorike Pri tome se osobito pojm met fore korisi u veom širokom smislu ko  ponekd obuhvć gotovo sve proene u znčenju riječi  učenj o metfori rzvijju se ne rijeko u teorije metafore Tkve teorije njčešće u objšnjvnju metfore i metforičkog izržvnj pokušvju pronći uporište z rzumijevnje književnosti u cjeini Teorije metfore u prviu polze od problem veznih z teškoće trdicionnog shvćnj prem kojem se u metfori prenosi znčenje jedne rječi n drugu rječ ko i od teškoć uvjerenj prem kojem metfor znči neko odstupnje od običnog normnog nčin govor Nije nime teško primijetiti d se metform zprvo neprestno služimo u svgdšnjem živou (ko što smo spomenuli u pogvju o gurm) d govorimo kko smo pli« n ispitu kko je tešk« knjig koju čitmo kko je nš prijtelj prvi v« ii je mgrc« i sl Osim tog premd to uglvnom ne primjećujemo mnoge su svgdšnje riječi očito nse ko mefore u riječi vrijeme«  vrt« tko ne osjećmo više ihovo porijeklo od ggo vrtjeti«  u riječi umorn« recimo ugvnom zborvljmo d potječe od ggol umoriti« u smisu ubiti« Brojnost tkvih primjer nvele mnoge teoretičre n zključk d je jezik u cjelini gedno metforičn p d je zto njegovo porijeko uprvo u pjesničkoj  ne u običnoj upotrebi S druge srne gledno opet prijenos znčenj u metfori očito je teško točnije objsnii jer kko možemo izdvojiti znčenje riječi lv« i ond g prenijeti« n ječ rnk« o i zšto se tkvo prenošenje može rzumjeti jer je očito d se riječim možemo sužiti uprvo i jedino zto što lv« znči v  rtnik« rtnik Objšnjenju tkvog soženog proces koji omogućuje d se u jezičnoj komunikciji uobi čjen znčenj riječi mijenjju i međusobno zmjenjuju posvećene su mnoge rsprve pri čemu se ugvnom pokzlo kko je njveći problem rzlikovti običn« odnos između oznčitelj i oznčenog od onog neobičnog« koji se pojvljuje u metfori Ako je recimo riječ plmen« u kiževnim djelim epohe ksicizm često znčil ljubv ond mormo pretpostviti d je došlo do nekog novog odnos

Jkobson nime upozorv d se povezivnje između motiv smih riječi i i većih temtskih cjelin može shvtiti n dv temejn nčin Te nčine možemo rzumjeti ko prihvtimo d se u procesu mišjenj i jezik upotrebljvju dv temejn nče prem prvom povezujemo ono što je s nečim slično ii mu je izrvno suprotno  prem drugom drugom povezu povezujemo jemo nešto što je blizu nečeg drgog što se s prvim dodiruje« u prostoom ii vremenskom smislu To ko zp žmo već kod slijed socijcij uz riječ kuć« pomislit ćemo ili n dom zgrdu obitvlište što će reći n nešto što je slično« kući ili ćemo pomisiti n vr ogrdu cvijeće što će reći n nešto što ide uz kuću« Veze po sičnosti Jkobson nziv metaforičkim  veze po susjedstvu« metonimijskim. To su smr on dv temejn postupk u mišjenju i govoru prvi se svodi n izbor iz sičnih mogućnosi (žeim li reći kuć« stoji mi n rspognju čitv niz riječi sličnog znčenj ko dom« ii zgrd« recimo)  drugi se svodi n povezivnje izbrnih riječi s onim koje će ih slijediti (govor o kući može tko krenuti u prvcu opis onog što je prostoo u bizini kuće ii pk u prvcu onog što je kući prehodilo ko recimo izgrdnj« ili onog što je moglo sijediti recimo rušenje«) Metforu  metonmju povezuje tko Jkobson s izborom znkov i njihovim uklpnjem u određeni niz p tko i s vžnim pojmovim struktur struk turne ne ingvisike p  r  d i g m  i s i n t  g m  Prdigm je pri tom niz zmišjenih jedinic ko sredstv izrz  sintgm

među oznčitejim gdje su se povezli i plmen« dok susmim obični odnosi između oznčitelj ljubv« iljubv« plmen« i njihovih oznčenih pojmu jubvi i pojmu pmen osti nepromijenjeni Tj novi odnos neki teoretičri nzivju simbolizcijom« i predlžu d

je stvm jedinicm njihov niz odnosno sijed u nekom izrzu Nvez tj među nčinim smtr on dobivmo zprvo dvije moguće osi rzmrnj svk se rečenic može nliziri s jedne strne tko d pzimo n onj izbor riječi kojim se koristimo  s druge sne tko

88

g se rzikuje od uobičjenog odnos između oznčitelj i oznčenog koji rzbiremo kod prevođenj hrvtsk riječ jubv« znči isto što i frncusk  amou p se prevođenje može shvtiti nprosto ko zmjen oznčitelj u kojem oznčeno ostje isto Rzličite teorije metfore ne slžu se međusobno ni u opisu smog fenomen metfore niti u upotrebi određenih pojmov i nziv i su mnoge od njih sustvnom rzrdom probem unpredie mogućnosti nlize pjesničkog jezik U tom se smislu osobito oprek metfore i metonime koju je rzrdio Romn Jkobson pokz ko moguće podonosno nčeo nize

89

 

da pazio na nain kako s te rijei eđsobno poezane da ine neki razji iskaz Razaao i  isto sisl cjeine eće  reeice opet ožeo paziti na izbor tih cjelina ii na nain na koji se one eđsobno poezj pa tako i  knjiženi djeia ožeo razli koati izeđ naina na koji s izabrani otii i onog naina na koji se otii poezj  cjelin djela Obje s osi razaanja pri toe podjedno ažne, jer izabrani otii dobiaj sisao tek  nain na koji s poezani ali s drge strane gedano izbor otia itekako je žan za razijeanje cjeine jer se sisao ostje dko i zato to so izabrai prao određene otie, a ne neke drge Kako akobson satra da etafor alja odrediti kao izbor po sinosti a etoniij kao nizanje  sintagi, on prtpostalja da se ože razabrati kko  neki djeia pa zati  pojedini knjiženi rstaa pa ak i  knjiženi epohaa doinira naeo etafore dok  drgia doinira naeo etoniije Pretežno etaforika bit će tako irska poezija  kojoj se doja ostarje prao neprestani zajenjianje rijei po n slinosti a etoniiji će biti skon recio realistiki roan jer se  nje »nizanje« zbia tako da preadaaj opis i pripoijedanje, pa tako i slijed po nae tradi cionano shaćenih etoniija i sinegdoha: nkon otia kće doazi tako oti recio njezinih zidoa pa soba najetaja, poijest njezine izadnje i sl Pojoi etafore i etoniije  takoj potrebi oito neaj znaenje koje oi iaj  staroj retorici i proirenje njihoa znaenja kao i doođenje  ez s pojoia paradige i sintage, oogćje kako razrstaanje i analiz određenih knjiženih postpaka tako i ide  nain na koji fnkcionira jezik  knjiženo djel

NOVO SHVĆNJE STIL

kako opis gra kao pozitinih naeno rijednih aina izražaanja tako i opis odnosno pozorenjia o rijeia ii ezini konstrk cijaa koje alja izbjegaati ko se žee postići istoća stila njegoa jasnoća i prijerenost predet o koje se goori odnosno ogć nostia razijeanja onoga koe se goori Tako npr, retorika pozoraa na obike rijei i reenine konsce koje aja izbjegaati  dobro sti na »arhaize« (od grkog arhas, str) koji znae zastarjee rijei i izraze »proincijaize« (od latinskog prvincia, pokrajina) koji se poebjaaj sao  određen pokrajinaa te og doesti do nerazijeanja kada se njia koristio izan njihoa ga »neologize« (od grkog ns, no i gs, rije) koji oznaaaj noostorene rijei, te »barbrize« (od kog rars, stranac tđinac) koji oznaaaj sane rijei ii konskcije Taka nonatini poja stila eđti, neogće je zadržati  anaizi sreenog jezika i knjiženosti naprosto zato to sreena knjiženost teži indiidalnosti i originalnosti izraza, i to indiidalnost i originalnost  izražaanj danas satrao saostano rijednoć Shaćanje knjiženosti  staroj retorici ezano je sa shaćanje cjeokpne oge ojeka  kltri Dboke projene  shaćanj žiota i sijeta, projene koje s izraz razoja jdskog drta ogedaj se tako i  shaćanj jezika i stia, te sreena ingistika i stilistika ne og naprosto poja stia prezeti od stre retorike Ujesto noratine stilistike i shaćanja stila kao opće a ajanog janog naina n aina izražaanja raz razija ija se zato o p i s  a s t i  i s t i k a i shaćanje shaćanje s t i  a kao i z r a z a i n d i  i d  a  n o s t i Noo shćnje sa  je osobito sena ngiska ng iska na elj rzkonja jezka i goo jone i fekne rijenos  enja o sls jta i enja o ažnos slskog  sredsa  Razlika, naie izeđ j e z i k a kao sstaa koji oogćje spora sporaz zea ean nje i g o  o r a kao po pojedinanog jedinanog jezinog ina otorila je ogćnost proaanja jezika s aspekta sstaa koji pripada koek-

U teej enja enja o graa  stroj retorici bila je ideja o općeprihaćeno dobro stil o tako nain izražaanja koji sa po sebi znai jedno i jetnik rijednost te je ita ssta figra zajedno s enjia o jiženi rstaa kopoziciji i rstaa stiloa zaprao ssta nori prea kojia je trebalo pisati ii gooriti kako bi se postigao željeni ink Zbog toga retorika daje eliko znaenje

ti i s aspekta onog naina kako se ti sstao koristi pojedinac To je doelo ako do proaanja sih sredstaa izraza kojia se koristi jezik radi sporazijeanja tako i do proaanja naina kako se pojedinac  jezino in sži oni opći sredstia izražaanja kojia raspolaže Tkođer je predet proaanja postao nain na koji pojedinac izabire iz jezika prao ono to  je potrebno  trentk kada žei prenijeti nek pork

9

90

 

ljava e za različite vrhe a tim vrhama odgovaraju različiti načini odairanja izražajnih redtava koji e mogu do nekih granica klaiicirati. Tako e utvrđuju tipični tilovi: ragovorni stil nanstveni stil i administrativni sl npr. K n j i ž e v n o  u m j e t n i č k i  t i l tada e može opiati nekim uvjetnim ooinama izraza ooinama koje e javljaju u književnoti u većoj mjeri no u drugim načinima izražavanja pa ukazuju na namjere koje u u književnoti izrazitije nego npr. u znanoti. Tako e oično upozorava na slikovitost i konkretnost umjetničkog tila kao ooine koje ga donekle uprot tavljaju pojmovnom i aptraktnom tilu znantvenog jezika; zatim na emoionalnost koja znači da e književnot ne oraća amo razumkom hvaćanju nego i ojećajima (što iva vidljivo i u izoru izražajnih redtava) te na ritmičnost kao ooinu koja poeno pripada tihovnom govor kao jednom načinu književnog izražavanja ali koja i u umjetničkoj prozi igra određenu veću ulogu no u prozi razgovoog tila npr. Valja međutim reći da ve te ooine književnoumjetničkog tila ne trea hvatiti u milu općih ooina prema kojima možemo razlikovati umjetnički tekt od neumjetničkog tekta. Izor i upotrea redtava izraza u književnoumjetničkom tilu makimalno u loodni i do te mjere elatični da književnoumjetnički til najolje razlikujemo  otalih tilova upravo po loodi korištenja vim jezičnim redtvima loodi koja dopušta čak kršenje određenih normi književnog jezika što u otalim vrtama tilova redovno nije dopušteno. Analiza tilova oavlja e u opinoj tilitici oično na temelju razlikovanja između pojmovne vrijednosti, ekspresivne vrijednosti i impresivne vrednosi izraza Te je razlike uveo ancuki lingvit Charle Bally maajući da e vaka ideja koju jezik prenoi otvaruje u određenoj aektivnoj ituaciji. Pojmovna vrijednot izraza označuje neko ojektivno opće logičko značenje poruke; ekpreivna vrijednot označuje nevjeno oilježje izraza takvo oilježje koje proizlazi iz

S ozirom na podjelu gramatike na onetiku morologiju intaku i emantiku i opina tilitika može e podijeliti na fonostilistik, tj. liu koja e avi tilkom vrijednošću glaova morflistik koja e avi morologijom jezičnog izraza u miu tilkih vrijednoti sintaktostilistik koja e avi tilkim značenjem rečenice i seman tostilistik koja e avi tilkim izorom na razini značenja. Kako e u lingvitici rae termini za oznaku određenih jedinica na nekoj razini jezične trukture (onem morem) upotreljava e i termin  t i l e m za oznaku jedinice pojačane izražajnoi jezika te odgovarajući nazivi fonostilem morfostilem sintaktostilem i semanostilem  ozirom na navedenu podjelu tilitike. STISTIĆA KRITIKA Novo hvaćanje tila plodonono je utjecalo na razvoj proučavaa jezika književnog djela. Uočeno je kako individualan izor jezičnih redtava izraza ima golemu važnot za proučavae književnog djela i kako ona opća tališta kojima e u analizi književnoti rkovodila tara poetika i retorika mogu lako krenuti pažnju od onih vrijednoti književno koje e dana nviše cijene individualno i originalnoti. ndividualnot i originalnot pojedinih djela počela e tako proučavati i u onim apektima djela kojima ranije nije povećeno dovoljno pažnje i koji zog pojmovnog aparata tare retorike četo niu mogli iti dovoljno analizirani. Stilitika je oogatila miao za jezičnu tranu književnog djela i upozorila na takvu mogućnot analize u kojoj će pretežna važnot iti data upravo jezičnim kvalitetama djela a ne amo općim idejnim ili tematkim vrijednotima. Otkiće važnoti individualne upoee jezika međutim dovelo e tilitiku i do pokušaja da e analiza jezika književnog djela ikoriti kao odlučujući uvjet vrijednonog uda te e tako analiza jezika književnog djela razvije

prirode onog ko e izražava a impreivna vrijednot vjenu težnju da e na određeni način djeluje i amim izrazom a ne amo onim što je izraženo na onoga kome e govori. Samo poljednje dvije vrijednti predmet u itraživanja tiltike koja e tako avi u najširem milu riječi onim aspektom i kvalitetom iskaa koji proilai i ibora sredstava iraa određenog prirodom ii namjerama onog tko govori ili piše.

do te mjere da potane i kritičko oruđe vake književnoteorijke analize i vakog uda o vrijednoti književnog djela. U tom e pravcu razvija tzv tilitička kritika. Stilitička e kritika urzo urela  prolemom točnijeg određenja pojma tila. Ako naime ne potoji općenito vrijedan til nego je tl amo izraz individualnoti kakva e to individualnot izražava u tilu i u čemu je vrijednot te individualnoti? Polazeći od hvaćanja tila 95

94

 

kao izbora sredsa izraza, saki se eks može razmarai i analizirai s obzirom na silsku razinu izraza i saki eks ima so si, pa umenički sil mora imai neku kalieu porh one kou ima bio kka sil. U čemu e e kalie kaliea a um umeničkog eničkog sia? - o posa posae e emelno emelno piane siisčke kriike Nemački lingis i kniženi poesničar Leo Spizer razio e u om smislu meodu koa dae oa odgoor: riednos e sia u pe sničko osobi sničko osob i ko koa a se slom izražaa. Sil e u Spizeroo Spizeroo siisici izraz poedinca, a amso za riednos sia dae inuicia, poseban ume nički dožila u koem nam se okria ona edinseni smisao koi omogućue da se deae izraza poežeo u edinsenu ceinu i ako siisičke ariane »odmerimo« s obzirom na srsishodnos onog šo se izražaa Nadubli emel do koeg dolazi siisička analiza, po aknua i ođena inuiciom, za Spizera e ako pesnička osoba auora shaćena kao duhoni profil edne iskusom i oseliošću bogae se osobe. Siisička meoda Lea Spizera ubrzo e podrgnua kriici. Vežući si uz osobu auora, ne možemo obasnii zašo isi auor sara bola, lošia i bezriedna dea, a poziaući se na inuiciu kao isklučio amso rednosi, poam sila posae do e mere neodređen da se na osnoi nega ne mogu izršii nikaka isažiana od opće ažnosi. Zbog kih iika sil se pokšao ezai uz poedino delo Umeso pesničke osobe, ada e posalena posalena eza si izražaa edinso i indiidualnos poedinog umeničkog dela Sl e ako shaćen kao ona posebni slad unur koeg se osarue pesnički sie daog dea. U om smisu osobio Wolfgang Kayser i Emi Saiger raziau meode knižene inepreacie, ake meode koe rebau na emelu pro binog dožilaa siskom analizom urdii edinsenos i sklad kn kniženog iženog dea kao indiidualno r redne edne umeničke oreine. O m meodama, međuim, bi će oš goora u posebnom pogau oe knige, koe goori o inerpreacii kniženog dela u okir me odoogie proučaana kniženosi. Poezuući ezičnu analizu sila s anaizom osalih eemenaa, silisička krika eć zaprao u neko meri napuša meode prae

ednosi poedinog dela nie ni u im pokušaima uspela obasni indiidualnu riednos kniženog dela, er se odeć orienirala isklučio prema siskim rednosima eksa, zaposalaući načine na koe se delo prihaća, odnosno z. izaneksone odnose. U soženom odnosu: odnosu: auor auor - deo  či čiae ael l ona e pridala isk iskučiu učiu riednos delu, pa ime i sm ezik dea doneke izolirala iz one siuacie u koo koo se ezik poalue u »seooo« funkci funkcii i . Take eškoće siisičke kriike, međuim, iše su rezula nekih nenih isklučiosi i pokušaa da se silisika proširi izan asiog područa nego nekh načelnih eškoća silisike kao diea suremene ingisike ii ednog aspeka proučaana ezika Ne samo opisna siisika, nego i pokušai silisičke kriike, nesumnio su poolno uecali na razo eorie kniženosi. Uprao zahaluući razou noienisiisike, nedobeno da ili eoreičar kniženosi ne može prisupiiposalo analizi e kniženog dea, sdiju kniženih rsa npr., a da ne poznae ezik kao medi u ko koem em se osarue osarue kniženos. kniženos . Skura kniže kniženog nog dela di se na suk ezika  soga e ezičnu srukuru eksa nemoguće odoii od nene knižene skure. Bez poznaana pozna ana elemenarne siske analize i razumieana problema suremene silisike danas e analiza kniženosi naproso nezamislia.

tk,  poun  ocnn knno d n ob iše edino s aspeka načina na koi se anaizom isklučio ezičnog izraza proučaa knieno delo, nego se na emeu inuicie urđue i negoa riednos. riednos. Osim oga, siisička kriika kao insmen  ene ene

7 era nžens

96

97

 

4 VERSIFIACIJA

PRIRODA STIHA Kako proza pripada svagdašnem obinom govoru a stihove u pravilu susrećemo u kniževnosti lako se nameće zakluak da e upravo stih do te mere svostven kniževnosti da e samo govor u stihovima doista pravi govor kniževnosti staro e e shvaćena poetici takav zakuak redono na neki nain i prihvaćen;Upoezia kao »govor u stihovima« i lako uoliva razlika između proze i stihova mogla se smaati razlkom zmeđu umetnike i neumetnike ki ževnosti Ostaci takva shvaćana prisutni su ponekad i danas u naivnom uverenu kako e dovolno govoriti u stihovima da bismo »stvarali« umetnika dela Kako međutim prema suvremenom shvaćanu oblast um umetnike etnike kniževnosti obuhvaća i prozu i stihove teoria teoria kniževnosti

Neposredno razlikovane između stihova i proze pri tome samo delomino upućue na prirodu stiha Danas naime stihove od proze naešće razlikuemo na prvi pogled zbog naina pisana; stihovi za razliku od proze prekrvau u nekom rasporedu tek edan dio stranice a proza se koristi uglavnom svim raspoloživim prostorom za pisane I nazivi »stih« i »proza« (prema grkom stikhs red vrsta i latinskom psa prsus, što znai da eba pisati »napried« do kraa sranice bez prekida) kao i latinski naziv za stih vrsus (okretane vraćane pera na novi red)  odakl odaklee e izveden i naš starii starii naziv za stih »verz«  nastai su zbog takvih za zapažan pažana a o grako grakom m obliku odnosno o nainu pisana Nain pisana ipak ima samo s edne strane presudnu važnost za razlikovane stihova od proze i za takav nain pisana kakav sam po sebi zahtieva da neki tekst shvaćamo kao stihove S druge strane nain pisana stihova i sm e izraz određena naina organizacie govora koi se upravo preko osobita grafkog oblika lako iskazue Naveći bro stihova prepoznaemo naime kao stihove ako ih i samo uemo a nain pisana u odvoenim recima tek e izraz onoga što osećamo u samom itanu Tako graki oblik može biti edan od naina na koi se govor iskazue kako bismo ga prihvatili kao stihove ai se priroda stiha ne može obasniti grakim oblikom To lako zapažamo ako usporedimo neke vrste stihova Slušamo li npr: »Sluge zove Smailaga usred Stolca kule svoe a u zemli hercegovo : 'Ate amo sluge moe  « gotovo e siguo da ćemo hercegovo razabrati kako u tom teksu postoe etiri stiha koe vala pisati edan ispod drugoga Sluge zove Smailaga usred Stolca kule svoe a u zemli hercegovo: »Ate amo sluge moe« I Mažuranić: Smrt Smaiag Čngića

smaa da e stih svostven samo ednom velikom dielu kniževnosti i da neposredno uoliva razlika između proze i stihova upućue na dva tipa podednako vriednog kniževnog izražavana Stih i proza tako ine samo dva govoa sustava koi se esto međusobno isprepleću ali koi su ipak do te mere razliiti da se mogu bem s obzirom na neka organizaciska naela razmatrati odvoeno.

Ove stihove vaa tako pisati er upravo na ta nain izražavamo i grafiki ihovu prirodnu govou organizaciu t inenicu da se navedeni odlom i kada e izgovoen lako raspada na mane dielove koi su određeni uestalim pravilnim izmenivanem naglašenih i nenaglašenih slogova maneviše nužnim stankama i odgovaraućom sintaktkom i semantikom celovitošću Slušamo li međutim: »Srt

98

99 99  

 

Ovde tek grački obik posebno upućue na stanoviu organizaciu; baš on veroatno presudno upozorava da navedene rečenice vaa pročitati i shvaiti upravo kao stihove. Premda i ovde postoi izrazit ritam, bez vansih signaa, t. grafičkog obika, ako bi nam promaka ona organizacia tog govora zbog koe ta ta tekst prihvaćamo kao stihove. Ti primeri uedno pokazuu s kakvim se probemima susreće svko učene o stihu odnosno svaka teoria stiha. Prema tradicionanom verovanu da e teoria stiha zapravo nauka o tome kako se prave stihovi, nauka o stihu naziva se i danas v e r s i f i k a c i  o m (prema atnskom imenu za stih), a zbog na antičkom iskustvu zasnovanog uverena uveren a da se stiho stihovi vi prave prema n neko eko stano meri«, odnosno razmeru«, versifkaci versifkacia a se često naziva i m e t r i k o m (prema grčkom mtn mera, metar) Ova tradicionana uverena, međutim,

našim primerima, možemo shvatiti samo ako veoma široko odredimo u čemu e osobitost stiha u odnosu prema prozi ožemo zato tek reći da ipak u svim našim primerima, bez obzira na nihove razike, postoi neka osobita z v u k o v n a o r g a n i z a c i  a. Bez obzira, naime, na koi e način postignuta, organizacia ritma ipak se razabire u tome što ni ednu rieč, ni namani pored rieči, pa čak ni bio kakvu inteunkciu, ne možemo izmienii a da se pri tom ne izgubi doam stiha. Stih se tako od proze raziku razikue e osob osobitim itim rtmom, ritmom koi nie samo izraz prirodnog rima govora nego se autorovom autorov om namerom  mada zacieo na temeu prirodnog rima ko koi i ugavnom siedi proza  obrazue obrazue novi ritam Zahvau Zahvauući ući upravo takvom posebnom ritmu, ezik se u stihovima okriva u oš edno posebno dimenzii. Ne samo da on ostvarue određen umetnički sviet, kao što e to suča u svakom kniževnom deu, nego i negova ritička organizacia postae osobit nosite sisa Tako neka isao izrečena u stihovima nikada nie potpuno istovena to iso misi izrečeno u prozi. Svi eementi ritmičke organizacie, isti bro sogova u svakom stihu, raspored nagaska, podudarane u zvuku rieči i sično, unose u izraz novi smisao, tkav smisao kakav se bez pomoći nabroenih, kao i svih ostaih eemenata ritmičke organizacie, nikada ne bi mogao poaviti. Bez obzira na raznoikost načina rtmičke organizacie siha, u navećem se brou stihova ipak poavuu neka stana načea organizacie, takva načea prema koima se svesno ravnau pesnici poedinih epoha, poedinih naroda ii poedinih pesničkih škoa. Na temeu usporednog proučavana razvoa kniževnosti europskog kuturnog kruga razvio se stoga uverene kako postoe neki čvrsti sustavi versikacie razvio se uverene o tome da postoe takvi načini pravena sihova u koima se ritam organizira prema nekom osnovnom eementu nečeg što se stano ponava u stihovma Kako su takvi eementi ugavnom ugavno m imena dugih i krakih krakih sogva, bro sogova sogov a u stihu i nagasak, razikuu se načešće  versikaciska sustava prvi se naziva kvantativnom (ii antičkom ii klasičnom) versikaciom, drugi silabičkom a eći akenatskom (ii tonskom) versikaciom.

teško e uskadii s iskustvom novieg pesništva (samo u našem prvom primeru možemo govori o pravinim izmenama nagašenih i nenagašenih sogova i o potpuno istom brou sogova u svakom stihu, na primer), pa raziku između stihova i proze, koa bi vredia u svim

Dva posedna sustava obično se kombinirau u silabičko-akenatski (ii silabičko-tonski) sustav versikacie Mnogi teoretičari veruu da sustvi versikacie odgovarau prirodi poedinih ezika u okviru koih su se razviai, dok drugi smaau da e za prirodu stiha navažnia

do srti. Smrt do sri. Smr su stope moe Svaka ide svome grobu«, veroatno bismo također mogi osetiti da su to stihovi, ai teško da bismo mogi zaučiti kko ih vaa pisati upravo ovako: Smr do srti Sr do smri. Srt su stope moe Svaka ide svome grobu. J Kaštean: Tsari U ećem pk sučau, sučau, ko ču čuemo: emo: U sobu uđe moa maka, maka, sedne i geda u me niemim pogedom. Ja puštam knigu, izazim iz kuće«, teško da ćemo moći neposredno zakučiti kako se tu radi o stihovima iz pesme Tški zrak Antuna Branka Šimića koe vaa pisati ovako U sobu uđe moa maka sedne i geda me nieim pogedom Ja puštam knigu, izazim iz kuće

0

00  

nkcija razjenačavanja običnog o stihovanog govora koja se osiže vođenjem neih osebnih načea zvkovne organizacije »naograđenih« na zvkovn organizacij običnog govora onosno roze KVANTITTIVNA VERSIFIKACIJA Kvantitativna versifkacija razvia se  staroj grčkoj a njegovana  je i  atinskoj oeziji. Ona se temeji na činjenici a s se stihovi jevai ii govori na tkav način koji je omogćavao a se osta točno mog razikovat gi i kratki sogovi. Dgi sog trajao je vosko že o kratkog soga a ravina izmjena gih i kratkih sogova bia  je temej ritmičke organi organizacije zacije Untar roča ročavanja vanja takvog načina ravjenja stihova razvia se terminoogija koja je o anas ostaa  osnovi znanstvenog ročavanja stiha a čak i ročavanja takvih stihova koji vie nemaj nikakva onosa rema način na koji s se stihovi ravii čtai jevai i sai  antici Džina ajanja izgovora kratkog soga nazvana je m o r a (rema atinskom mora zaržavanje boravak trajanje) i oređena je kao mjea jeinica gi sog ajao je vije more Dgom sog ato je neto kasnije ime ara (rema grčkom rss izanje) a biježio se znakom  koji ssee zove »makron« (rema grčkom makrn go) ok  je kratki nazvan teom (rema grčkom thss ostavjanje stanje oaganje nogei kratkih na to) s a ogova biježioostojai se znakom »breve«koji (atinski: sogova s i sogovi s o kratko) oebi   Osim gih mogi biti i gi i kratki a biježii s se znakom !  Osnovna rtmičkomeoijska jeinica zvaa se s t o  a Stoa se sstojaa o va ii vie sogova rsoređenih  nekim stanim onosima gih i kratkih sogova Prema tim onosima razikovao se o triesetak vrsti stoa o kojih s najvažnije ove:

anapest    tribrah    molos     kretik    bakej:  -  palimbakej: - - 

Najčeće je na rvi gi sog  stoi aao rtmički ar koji se nazivao »ikts« a biježio se znakom ' Prema broj i vrsti stoa oređivah se vrste stihova nazvane gavnom rema broj stoa (trimetar, stih o tri stoe tetrametar, stih o četiri stoe pen tametar, stih o et stoa). Najoznatiji i najgasovitiji najgasov itiji stih bio je h e k s a m e t a r (stih o est stoa »estostoac« ii »estomjer«) za koi metričari antike vjerovh a je najstarji stih oće otiven jima o boga Aoona Sastojao se o est stoa s o četir more ri čem je rvi sog svake stoe morao biti g i na njega je aao ikts Stoe s ake bie akti  soneji a osjenja stoa moga se zamijenit i trohejem trohejem Shema se heksametra može rema tome označiti ovako: ,  I '  I '  I    I '  I  

Heksametar je stih gasovitih eova Ilade Odsee i Vergieve Enede a brojni s ga jesnici i revoiteji oebjavai i okai ragoi gim jezicima (ne samo čkom i anskom) i tkvom način čitanja koje  ne osanja n ge i e sogove O tome ćemo međm reći neto vie ovoom naeg heksame a ovje smo namnjemo   izvo heksametr može shv jino ko hvamo načea rema  kojima  koji ma s se  antici izgovrai shovi To bija bijae e naime naime mjetni mjetni način govora (koji govra cimo jevanj ii sebnom način recitnja tzv. skanranj) a rav žb heksamea ne možemo obi na temej m i najjeg rijevoa Smo oneke bi nas na to »kako

pirihij   trohej ii horej:   mb     spon spond dej   daktil:    ambrah   

zvči« heksametr mogao i sh  Enede  rijevo  Kaića ko bismo ročitai masno osnte sogove vat je o ostaih: De iz mrskih je va izrnia rjasna zra No i t vaja ozoriti a sijeimo rrone akcente a a se  antičkom heksametr akcent i ina nis morai okaati i a je 03

02

 

izeđu prirodnog čitana i izgovarana stiova postojala bitna razlika, koa je baš upućivaa na osobitu prirodu stiova za razliku od proze Heksaetar je u antici često vezan s pentaetro (stio od pet stopa u dvosti koji se nazivao eegijskim distihom. Također vaja reći da su povezivanje stiova u veće ceine nastaale strofe (prea grčko strph, što e prvotno značio okretane u plesu, a kasnie i rieči koe su se pri to pevae ajpoznatie su antičke stroe alkejska strofa, nazvana prea pesniku Alkeu, i sačka strofa nazvana prea pjesnikinji Sap. SIABIČKA I AKCEATSKA VERSIFIKACIJA Od sredneg vekaizenivanja nadae stiovi se više ni nasogova, latinsko ne prave prea načelu dugi i atki a u jeziku živi ezicia europski naroda teško je takvo pravino izenivane i zaisiti, naprosto zbog toga što dužina i ratkoća u ti ezicia neau ono isto značene i ulogu kao u staro grčko ii atinsko Otada u ritičko organizacii stia dobivaju veiku, a načešće i presudnu uogu dva načela: načelo istog broja slogova u svako stiu i načelo pravilne izene nagašeni i nenaglašeni sogova a teeu svaćanja prea koeu je upravo broj sogova u svako stiu presudan za stvarane stiova (rita stiova ostvaruje se na ta način što se nižu stiovi s isti broe sogova stvoren je silabički (prea atinsko sllaba, slog sustav versikacie, a na teelu uverena kako je za sti od bitne važnosti pravilnost u izjeni naglašeni i nenaglašeni slogova stvoren e akcenatski odnosno tonski sustav versikacie Oba se sustava često povezuu u takav sustav u koe i broj sogova i raspored nagasaka igrau odlučuuću uogu u pravlenu stiova Silabički sustav versikacije vrste stiova razikuje prea broju sogov Tako šestera osmera desetera jedanaestera ii dva naestera npr označavaju da e u nekoj pesi stiovna ezična orgnizacija postignuta ndeset, a ta ta način što e ii govor razdjejuje razdjejuje na pavin dieove od šest,jedino osa,na edanaest dvanaest slogova. Takvo jednostvno načeo organizacie, eđuti, rijetko e dovojan razog da nešto pivaćo kao stiove Stoga će u siabičkoj versikacii veiku 10

ulogu odigrati odigrati r i  a  srok, tj. glasovno podudane na kraju stiova, koje na neki način potpoaže ritičku organizaciu, stvarajući neku stlnu karakteristiku izgovora na kraju svakog stia te tako istodobno povezuući povezu ući i razdva razdvaaući aući stiov stiovee U isto sisu važna e c e z u r a (prea atinsko caesura, usjek kao stalna granica eđu riječia iza nekog soga, provedena u svi stiovia, koa dieleći sti na anje dijelove prionosi privaćanju rita kao pravine izene neki stani ani »ednica« odnosno članaka. Tako ćeo, npr, čeaesterce: I tanice, o ce, gde nogi plač se gubi, Kad takovi su judi: il' uri il' ubi! S S. rančević: El! El! a azvtan?! osjetiti kao stiove ne sao zbog činenice što se u cijelo pesi ugavno ponava raspored od čeaest slogova u stiu, nego oš više zbog re, u naše suča sučaju ju »gubi«  »ubi« Deseterce, op opet: et: Če i si dvore poarao? Čije li si roble porobio? Čiju l' jubiš pod čadoro ljubu? Banovć Strahna

razabireo kao stiove ne sao zato što se  ponala raspored od po deset slogova, nego još više zbog toga što razabireo stanke iza četvrtog sloga: Čie li si  dvore poarao? Čije li si I roble porobio? Čiju l' lubiš  pod čadoro jubu? Za razliku od siabičkog, akcenatski sustav versikacie uzia u obzir iskučivo bro bro i raspored neglasaka u stiu, a bro brojj slogova u su, su , što će reći broj nenaglašeni slogova, ože varirati Kako u takvo versikacii sog nea ere u sao sebi, svi su sogovi načelno ravnopravni, a tek i nagasak de osobitost na teeu koe se postiže ravnoeost u ponavljanju, neopodna za čvrstu organizaciju rita Svi se slogovi tako označuju isti znako, obično znako  a x Stihovijedinice, nagašni ogovia pridae se oznaka acenta se ne dijele mjere (ili: na stope nego na akenatske akcenatske ili: taktove, pri čeu akcenatska ra, odnosno takt, označue raspon od petka jednog ritičkog signala do početka drugog Pojedini sti

105

 

j on intgralni io. Stoga za raščanjivanj stihova i organizaciju ritma valja imati na umu i organizaciju prma stroama Pjsma j, naim, stihična kaa s sastoji samo o stihova koji s raju jan iza rugoga (takva j npr. vćina naš usmn pozij), a stročna j ako su stihovi poijljni u nk vć grup koj su mđusobno razijljn prij svga gračkim oblikom S t r o  a ili k i t i c a j, prma tom, orđna vća sintaktička cjlina o stiha. Kaa ta cjina biva narušna tim što s iz jn so smislna cjlina prnosi u rugu strou, takav postupak naziva s prijenos So s razikuju prma broju stihova koj sarž. Najčšć su distih (soa o va stiha), teret  stiha), katren (čtiri stiha), septima (sam stihova), oktava (osam stihova), a nšto su đ so o pt, sam, vt i st stihova. Organizacija stihova i stroa, onosno organizacija stihova unutar stro postiž postiž s čsto i r i m o m. Rima, srok ii slik, kao što smo vć upozorili, gasovno j pouaranj na kraju stihova ii, rjđ, na kra kraju ju čanaka u stihu. stihu . Rima označu označuj j kr kraj aj stiha, istovrmno povzuj taj stih s rugim stihovima, a osim toga ima uogu u stvaranju zvu kovnih kata, povzujući rijči sičnog zvuka. Rima ima tako uogu i u načinu na koji ćmo shvatiti rimovan rijči u pjsmi, a tim i čitavu pjsmu. Svrha rim, njna unkcija u knjižvnosti, njna uloga i značnj razičiti su u različitim pohama knjižvnosti i u različitim pjsničkim školama ii pravcima. Rim s obično naaz u posovicama i uzr čicama, a u srnjovjkovnoj knjižvnosti čšć su u prozi ngo u stihovima. O kraja srnjg vijka, mđutim, rima s razvija u no gim uropskim knjižvnostima u jnu o voćih osobitosti stihova nog govora. I anas nrijtko počtnici u pjsništvu i nupućni čitatji smatraju rimu bitnom osobinom pjsništva ili barm hitnom osobinom stihova. Dovoljno j, smatra s, govoriti tako a s nk rijči rimuju, pa a govorimo u stihovima. Rčno ponšto uopćno, rima prij svga povzuj stihov, orga nizirajući njihov raspor u stro. Na taj način ona čsto organizira strou. Tako npr. Crvn požar ana na zvoniku vitom Planuvši još jnom poagano gasn Provian j zrak na pojm i na žitom

Sv nam stvari ođu nobično jasn. Lj. Wisnr lago veče gj upravo rim ujinjuju sva čtiri stiha u cjinu Osim toga, kao što s vii i u navnom primjru, rima značajno sujuj u stvaranju orđn mloioznosti stihova Njom s istič zvučnost pojinih rijči i tim svraća pažnja na njihovu gasovnu strukturu. Tako j rima važan činiac tzv zvukovnog soja pozij  tom j, mđutim, o olučujuć važnosti, barm u pravoj poziji, smantička uloga rim kao činioca u ostvarivanju cokupnog sisa pjsm. Kaa, naim, npr. A G. Matoš u pjsmi vda rimuj sunica  bunica  lunica  bunica, bunica, ona i n prihva prihvaćao ćao jino vzu tih rijči onako ko j ona prisutna u običnom čitanju »rijč po rijč«, ngo, bz obzira što s izravno govori najprij o sunici, a zatim o Othlu kao osuđniku i njgovom sjćanju na Dzmonu, koju naziva bunicom U žutom sahu ton su i sunica, A osuđnik, kobni sin Sata, U očaj zuri, Othlo, bz kotua, I vli  Ljub jubjah, jah, ubih bjš blunica, blunica, osjćamo a postoji nka unutja rugačija vza izmđu sunic, bunic i unic, a to nam onosi orđnu poruku koju j nmoguć izrći izvan upravo ovako strukturirana govora, takva govora u kojm s osovni s sisao isao isprpć s prostavka prostavkama ma i asijaci asijacijama jama nastalim zbog zvukovn sličnosti Rim oaz u stroama u različitom rasporu. Uobičajno j označavati njihovo ponavljanj malim slovima abc tako su par ne rime on koj vzuju va uzastopna stiha (označavaju s aa, bb, cc), krštene oaz naizmjnc u stihovima (abab), obgrene prma shmi abba, nagomilane kaa s jna rima ponavlja u viš stihova (aaa, aaaa), t isprekidane kaa nma čvrst shm npr abcb, abc ac). Prava ili pravilna j rima ona u kojoj s pouaraju nagašni glasovi i svi glasovi koji slij iza naglašnih (srma  jma, zvno  n no) o),, a čista rima zov s u nas ona rima u kojoj s pouaraju i vrst vrst nagasaka nagasaka (va (va  glva, tma  sma) Nečista j rima u kojoj s n pouara pouaraju ju svi naglasci ili svi sugasnici s ugasnici (va  krva, sokla  kk kko oja), ja), a neprava j ona rima u kojoj gasovno pouaranj počinj

108

109

 

i nšeno nšeno so r r  mjh). mjh). Bogata  je rim ko se poddrj i sovi ispred nšeno nšeno bdnic  dnic). dnic). Teoretičri onekd ovore i o mškim rimama kd se  rimi poddr jedn jedn so pt  skt) ženskim rimama ko se poddrj po dv so vrn vrn  n) i sredim, dječjim ii daktilskim mama ko se poddrj poddrj tri so  dnic dnic  sdnic) Uo rime mo imt i ričit sovn ponvjnj npr on koj smo obrdii  povj Fgure dkce  vi o stiistici.

TAM Učenje o sstvim versikcie rekosmo sniv se n vjerenj d postoje neki retivno stni eementi  orniciji sthovno ovor i d je jedino prvin rspored tih eement presdn  stvrnje stiov. U ntičkoj versifikciji imjen dih i krtkh soov  sibičkoj broj soov  kcentskoj imjen nšeni nšeni i nenšeni nenšeni soov bijh tko presdni eement  ostvrenje ritm stih  dj isživnj i postpci prvjenj stiov  novim književnostim kjčiše osobito i rim i sovn ponvjnj  odčjće činioce pjesničko pjesničk o ritm Svi tkvi činioci ritm metim rijetko se pojv pojvjj jj  modeoj poeiji n tj nčin d prvo njiovo često ponvjnje osirv jedinstven prvinost koj bi d dojm dobro stih. Nprotiv mjetnički vrijedni stihovi  modernoj poeiji njčešće nmjeo krše bio kkv čvršć prvinost koj bi se mo iriti shemm. P  j e s n i č k i r i t  m svjesno se žei sprotstviti sprotstviti pri rodnom ritm snovnom snovnom n ponvj ponvjnj nj isto isto. . ko je time i sm  nčin opisivnj pjesničko rtm nekim stjenim orcim odnosno metričkim shemm doveden  pitnje vedeni s  novije vrijeme pokšji d se tvrde tek m e t r i č k e k o n s t  n t e ko osobine stih koje se vijek pojvjj n očekivnim očekivnim mjestim m e t r i č k e d o m i n  n t e ko osobine koje se pojvjj s veikom čestošć

pjesničko ritm  pojedinoj pjesmi. U tkvom čenj je nime  nekoj mjeri ipk sdržno vjerenje o tome d se rtm stih rdi n tem teme ej j neki nekihh p r o v o d n i h č i n i   c  r i t m  tj. tk tkvih vih o or r nicijskih eement stihovno ovor koi se često ponv  čitvoj pjesmi. Svremeno pjesništvo međtim njčešće ostvrje pjesnič pjes nički ki ritm n osnovi m j e s n i h č i n i   c  r i t m  ttj. j. tkv tkvih ih eement ir koji se ne ponvjj tijekom čitve pjesme neo tek nekim jedinstvom nšeno ritm Umimo npr. pjesm Jedanput Antn Brnk Šimić: Ženo što i bijede nše svdnje život očje i krotke oči dižeš k meni Sv ovj život... o sv ovj život ženo  jednpt j odsvirt ć n 

I kd posije hrfe proovore ćtke nše dše nš i što će ovoriti? ko bjesmo srećni. ko bjesmo srećni U toj je pjesm ritm tko irit d on nprosto »ovor i vstitim ritmom« i on nije orniirn temej nekeeement stroe prvinosti  čestom ponvjnj bio kojen pojedinčno ir. o činioci ritmičke ornicije pojvjj se i osobit ibor riječi red riječi i ponVjnj i pjesničke re i nčin pisnj stiov  sve to   jedinstv s nčenje nčenjem m riječi odnosno s socijcm koje one i iv  osjetjiv čittej Bš to se ni nčin n koji s rđeni stiovi  ovoj pjesmi teško može odvojiti od opće nie njene sktre.

i r i t m i č k e t e n d e n c i j e ko osobin osobinee koje se pojvjj smo povremeno s nekim stpnjem vjerojtnosti  predviđnj. Odnos tih eement prke se občno drmom ko ržv nčešće postotk nšenosti pojedino so  stih. No i čenje o meičkim konstntm i dominntm  mnoim je pmjerm modee poeije nedosttno  bio kkv ni osobitos

N temej tkvi kjčk teori stih često se pokšv ir diti ko čenje o posebnom nčenj koje se može ostvriti jedino  stovnom ovor. Osobtost vkovne ornice stiovno ovor td se rmj i tmče s obirom n one specične porke koje može prenijeti jedino stiovni ovor jer jedino  njem vk riječi ponvjnj ritm i osobit sintks mo postti eementim

0



 

koji presudno djeluju na ostvarivanje smsla u svijesti čitatelja. S druge strane, međutim, mnogi teoretičari drže da učenje o stihu mora zane mriti značenje i umjetničku vrijednost stihova, jer se samo tako može doći do zaključaka o takvoj zvukovnoj organizaciji koja je osobitost stihovanog govora, dok se pitanje o značenju i vrijednosti oblikovanih stihova mora razmatati u okvir sasvim drgačije upravljenog is traživanja od onog koje je potrebno da bismo ustanovili zakonitosti pravljeja stihova U oba ova slučaja, tj i u slučaju da se učenje o stihu razvija u najužoj vez vezii stihovanog stihovan og načina govora i ssla ssl a stihova, i u slučaju da se um umjet jet nička vrijednost i sisao stihova manje ili više odvajaju od proučavanja oblka u kojem se pojavljuju pojavljuju stihovi, adicionalno adicion alno učenje učenje o versii sve se češće napušta U novijim isaživanjima uvode se nove metode opisa stha zasnovane na egzaktnim znanostima, nova terminologija i nov način pristupa stihu kao posebno organiziranom govor To može stvorti dojam da je adicionalno učenje o stihu potpuno neprmjereno novom azujevanju prode stiha, te da je ono zapravo tek nepotreban ostat prošlosti Nasuprot takvom dojmu valja istaći da tvrdnje o neprmjerenos adicionalnog učenja o stihu stvoj prirodi stha eba ipak uzeti samo uvjetno Premda nema nikkve sune da se pojmovi kvantativne versikacije jedva mogu primijent u našoj poeziji, također valja imati na umu da je odnos antičke versikacije i pokšaja stvaranja novih načina opisa stha usporediv s odnosom stare retorke i novije stilistke: i novija teorja teorja stha gradi se u velkoj velkoj mjeri na temel temeljima jima stre versie, čak i onda kada se izrazito supotstavlja adici Zato i proučavanje naše poezije nije zamslivo bez poznavanja kako antičke versikacije tako i onih pokšaja koji su činjeni u dugim razdobljima povijesti hrvatske književnosti da bi se pronašli kompromisi između zahtjeva ančke dicije i osobitost našeg jezka Baš zbog toga i učenje o pojedinim ustaljenim vrstama stihova i sofa u našoj književnosti, učenje učen je o tzv tzv s t a l n i m o b l i c i m a - tj  nekim obcima sshovano hovanogg izražavan izraž avanja ja koji se ponavljaju ponavljaju u velikom velikom broju broju slučajeva slučajeva  čin važni naputak za razuijevanje ne samo književne tradicije nego i života književnosti, koji se zbiva u okvir kako prihvaćanja tko i osporavanja tradicije, ali uvijek u obzor koji zacrtava određena adicija

VRSTE STIHOVA I STROFA Zbog adicije, ugleda nekh pjesama, pjesnika ili pjesničkih škola, jedn sthovi, sofe pa i čitav raspored sthova i sofa unutar pjesme, dobivaju s vmenom značenje karestičnih oblka nekh nacionalnh književnosti, zje u nekim epohama i zdobljima, pa čk i značenje neh uzorka prklih prklih  obradu ređenih  ili đaa stava (npr humostičkog) u obradi teme Poznavnje tkvih vsta sthova i sofa neophodno je za razujevnje razujevnje adicije adicije svke književnost, jer mnoge sthovne jiževne tvorevne možemo prao razuje k ako imamo na umu i adiciju stihovanog načna izražavanja na svim razinama i  Neke vrste stihova i strofa u hrvatskoj književnosti imaju takvo značenje samo u okvi njezine tradicije; druge pak preuzete su iz adicije međunarodnih stalnih književnih oblika, takvih oblika koji su se razvilisvih u nizu nacionalnih književnosti, zahvaljujući tradiciji književnosti europskog kultuog kruga, ilizajedničkoj p zahva ljujući pojedinačnim uzajamnim vezama i utjecajima pojedinih naci onalnih književnosti, pa čak i vezama između književnosti različitih kultih krgova U preuzimanju, međutim, nekih klasičnih, roman skh, ili čak indijskh, japanskih i perzijskih stihovanih oblika, svaka književnost unosi određene elemente vlastite tadicije i prilagođavanja shema i uzoraka nastalih u jednom jeziku i književnosti osobinama jezika i situaciji u onoj književnosti koja ih preuzima U rvatskoj književnosti od stihova i strofa karakterstičnih upravo za nju valja spomenuti ove:

D e s e t e r a c je prema nekim ne kim teore teoretičarima tičarima na najj sta starji rji stih s tih naše usmene poezije, stih kojeg je porijeklo indoeuropsko, iako je zapisan relativno kasno. Tzv eps desetera određen je brojem stihova Stalna cezura non četvrtog sloga dijeli ga na dva dijela, koji zajedno čine redovno neku završenu cjelinu te sth ne može završiti s rječima koje ne bi mogle biti na kraju rečenice Četvti i deseti slog redovno su nenaglašeni Npr: Hio ga je mat poslušala, Skne njega s konja pomamna, Pa ga um studenom vodicom I zali ga vinom crvenijem Smrt Senanna Iva 8

112

Ter žes

113

 

o e krakerisičan sih usene eske oezie ime se obrađue emaika bika i odviga narodnih unaka Zao e osa riedak u irici u koo se oavue zv lirski desetera sa cezurom nakn eog soga U isano oezii irski i esk deseerac reuzei su iz usmene  mano meri romieneni bično sih

oezie i redovno su u većo nie zavorena ceina czura nema i kraker sanke kao u ravom deseercu ava se okoračene i rima a česa su i znana odsuana od sheme D v o s  r u k o r i m o v a n i d v a n a e s  e r a c sih od dva naes sogova s izraziom cezurom nakon šesog soga i im rimama rvih dieova siha i kraeva shova koe se osim oga mogu nasavai i na krau rvih čanaka idućg dvosiha vadaući e sih nasarie hrvaske isane kniževnosi Počeno i emeno deo hrvaske kni ževnosi Marićeva Judta (1501) isana e im sihom koe osobine naboe okazue nen oček Dike er hvaena resveo Judii sina ne svorena hoću govori za o ću moii Bože vou svios ne hi i ai u om unu os S i m e  r i č n i o s m e r a c akođer akođer e vro sa sari ri sih hrvaske kniževnosi Zhvauući Gunduićevu ugedu osao e osebno učes aim sihom hrvaske kniževnosi i u sariem dobu i u razdobu od iirizma do Šenoe Negova e bina osobina osam sogova i cezura nakon soga riPorieko čemu soge na i sog re cezurea nikadačevrog nisu nagašeni ogkrau sihasiha u usmeno oezii dubovački esnici vežu obično osmerce u sroe od o čeiri siha s rimama u nčešćem rasoredu abab ii abba Nr Dosoi i voa mados voa vera va ioa u gorčinu od živoa nu rocini voa rados?

siha Java se u osebno vrsi naših esama u bugršćicama (od gagoa bugrii« naricai ii rema drgim mišenima od »Bu garin« šo e bio ime i za Makedonca i za Srbina) Nr Dva mi sa siromaha dugo vrime drugovaa io i sa drugovaa i io se dragovaa io inke diia i io se razdiaa i razdiiv se oe sazivaa Marko Kevć  brt mu Andraš sim ovih broni sihovi i sroe u hrvasko kniževnosi nasau kao rezua reuzimna odnosno određena uskađivana međunrodnih kniževnih obika s načinom ravena sihova na našem eziku Veiku su uogu u ome odigrai i rievodi oni su česo snagom uzora i adicionanog auoriea znano deovai i na originano svaraašvo ako e bio bronih okušaa da se u rvasku kniževnos uvede h e k s a m e  a r akvi su okušai vezani kako s r robemaikom obemaikom revođena ko i s okušima rimene ceokune kasične meke u nas šo e nr oduzeo Maia Pe Kaančić (151825). U noviu kniževnos heksamer nausešnie uvodi omo Mreić revodima ade (1882) i Odse Odsee e ( 18 8). n e nasoao siedii uzor kasičnog heksamera zamenuući duge i krake sogove nagašenim i nena gašenim s im šo dozvoava da i rohe može saai na msu sondea I akav se heksamear esnicima činio iak suviše »uko čenim« a Vadimir Nazor Sivie Srahimir Krančević i Mian Begovi Begović osobi s sih ih koi se svosva na načeš češće ćekasičnog nazia heksamea s eu d o  h e k s ać mizgrađuu e  r o m os erobi zadržava neka i Mareićeva uzorka ai e nešo sobodnii cezurom odsea na nrodnu oeziu a česo se suži na kraevima siha i rimom kou Mreićev heksamear u raviu ne oznae Nr Srebi saovi buče na ragu omamne Krke Ruše se vode brzice s daekih grebena gorskh Šumore zeene grane sred savonske rašume rke

M Peegrinović: Jeđupka S  i h b u g a r š ć i c e si e s riično nesalnim bbro roem em sogova sogo va načešće enaeserac ii šesnaeserac s cezurama iza sedmog odnosno iza osmog soga Česo iza rvog i iza svaka daa dva siha doazi riev od šes ii e sogova ki međuim izosae iza osedneg

V Nazor: aa pesma Kao u navećem brou drugih euroskih kniževnosi i u hrvasko naviše su se roširii i naviše su negovani sihovi i sroe romanskog orekla Neki od ih obika oeču iz rovansaske kniževnosi a većina se roširia ugavnom zahvauući ugedu narie aianske

114

115

 

renesansne knjževnost, a zam ugleu  utjecaju ancuske poezje Najpoznatj su ov: T e r c  n a ( terza rima) je osth osth sastavjen o jampsk nto nranh jeanaesteraca s karakterstčnm rasporeom rma Rmuje se prv  eć sth, a rug sth se zatm rmuje s prvm sthom uće soe Na kraju pjesme,  neke veće cjene u pjesm (npr pjevanja), oaz jean samostaan sth kako b se završo rmovanje Shema je tercne, ake, s obzrom na rme ova: aba, bcb  mnm n U te tercnama rcnama je npr M. Kombo preveo Danteovu Božanstvenu komediu za koju je Dante  stvoro tercnu,  zahvaljujuć kojoj je ona  obla ugle, populost  stanovto značenje pjesnčkog obka prklanog za oređen tp naratvne poezje Za obk tercne u nas stoga je obr prmjer početak Danteove Komedie u Komboovu prjevoU: Na poa našeg žvotnoga puta u mračnoj m se šum noga stvor jer s ravne staze skrenuvš zalta Ah, kakva bješe, mučno  se zbor, ta vja šuma gje rač staze krje! ka je se sjetm, još me strava mor Tercna se osobto uomaća za vrjeme moee (A Tresć Pav čć, M Begovć  V Nazor) S t a n c a (l ottava rima) tpčna je stroa tajanskog epa pet naestog  šesnaestog stojeća, koja se prošrla zahvaljujuć ugeu assova epa Oslobođeni Jeruzalem  Arostova epa Mahniti Orlando. Kao epsk oblk javja se u rancus rancuskoj, koj, porugaskoj, porugaskoj, eengeskoj ngeskoj  nje mačkoj knjže knjževnost vnost,, a u hrvatsk hrvatskoj oj kn knjže jževnos vnos ogrančena je uglavnom ugla vnom na evetnaesto stoljeće, pr čemu ma nešto vše rsko no epsko obježje Stanca je, međutm, u hrvatskoj knjževnost stroa kojom su preveen spomenut epov  oomc osth glasovth epova psanh u stancama Tako npr Oslobođeni Jeruzalem u prjevou Đ van kovća: Oružje pjevam pobožno, vojvou, grob koj sln Krsta oslobo, mnogo u savnom prerp pohou,  mnogo umom, rukom jelo vo,

zau se ako že, mač narou Azje zau, Lbje a ško; Bog a mu most, po svete znamene rugove skup svoje rastepene Stanca je sastavljena o jeanaesteraca, češće jampsk ntonranh, s rasporeom rma abababcc S e s t  n a je nazv za va obka: sestina rica je pjesma o šest stroa sa po šest shova  jenm oatkom o tr stha, a sesta rima je epska soa o šest sthova, ugavnom jeanaesteraca, s rmama ababcc Ovaj rug oblk sestne, sesta rima postao je karakterstčan oblk hrvaske uže pjesme  kraćeg spjeva, o Gunulćevh Suza sina razmetnoga sve o poeme Jama vana Gorana Kovačća, koja je osm nešto kaena, psana u ovakvm sestnama: O, bono svjeto, nka to jako  ošo nka ns snuo u zor, U strjel, ognju;  kao a sam pako Vatrene suze s kojh upje gor: A kroz taj pk bjeskov su pek, Vrskov rugh mučenka sjekl Osobtu uogu  populost u sanm oblcma romanskog porjeka ma sonet, kojemu zbog toga eba posvett posebnu pozoost SONET Naš nazv »sonet« stvoren je prema tajanskom sonetto. Porjeko taljanskog nazva, prema kojem su stvoren  nazv u većn europskh jezka, nje okraja razjašnjeno Smaa se uglavnom a potječe o rječ suono zvuk, gas; l a je posuđenca z provansalskog gje je već rano označavaa jenu vrstu pjesme Preosavlja se a je sonet provnsaskog porjeka, a a je u oblku u kojem je anas poznat nastao u talj na počeku rnaestog stojeća Poseban uge  utjecaj stekao je zahvaljujuć Kanconieru Francesca Petrarke, jelu koje je zapravo prva veka zbrka soneta Već u petnaestom stoljeću prore u španjolsku, a zam, u šesnaestom sto 7

6

 

le u francsk e oš nešo kasne  u englesku nemačku   sve osal e e osale eopske opske knževnos knževnos  s m šo u englesko knževnos knževnos dobva poseban oblk. Ve kraem šesnaesog solea mnoge eropske knževnos kao da su zasene sonema pa neres za sone opada al ga ponovno obnavlau romančar. Nakon romanzma se sone s pomenvom sudbnom prhvaan s odševlenem al  db an zadržao do našh dana. Osnovn oblk sonea e zv. talanski l Ptrarkin snt, sasavl avlen en od dva karena karena  dva dv a ercea ercea l od edne srofe srofe od osam  drge o šes shova. Raspored e rma abba abba u karenma dok za ercee poso vše občaenh kombnaca pr čemu e edno važno da se  ercee ne prenose me z karena  da on bdu nekako međsobno povezan rmama npr. cdc cdc l cde cde Smara se da u pravom sone karen za sebe  erce za sebe rebau čn neke celne odvoene po smsl e da nhov odnos reba b nek okre  obrad eme. U ercema avla se poena l se na nek načn sče supronos prema relavno monoon rma  karenma karenma.. U englesko englesko kn knževnos ževnos rz rzvo vo se osob osob oblk sonea od  kaena  ednog dvosha s načešm rasporedom rma abab cdcd efef gg Ta e oblk nazvan elizabtanskim l Shaksparvim sntm U hrvasko hrvasko knževnos ssone one e r redak edak do devenaesog sole solea. a. Tada posže zzean ugled osobo na prelazu zmeđ devenesog  dvadeseog solea. Sv značan pesnc ada pš sonee pr čem se nazre odnos prema alanskm  francuskm zorma.  kase sone ma velk ugled  mog ga vrsn pesnc poreblavau s manm l vem odspanma od srogog pravla  rasporedu rma od oga da shov morau b edanaeserc l bar sog broa slogov od oga da karen  erce mora b zasebne smslene celne  sl Tko edan od naveh masora masora sonea sone a  hrasko hrasko knževnos knževnos  Ann G Gsav sav Maoš smaa da za sone ns od navee vžnos navedene pravlnos u rmama   brou slogova al da e od zzene važnos čsa  neobčna neobč na rma. Maoš e svoro svoro p sonea ko ko  e  e  mnogo čem uzor hrvaskm pesncma sonea sve do našh dana e se  prmer sonea

Na vsokom , agon svea Goov da  predam žvo kao žrvu

Nsam plako. Nsam. Zapanen sam sao U dvoran kobno, puno sm krasne Smna da s amne oč asne Odakle m nekad bol žvo sao. Sve baš sve e mrvo? Oč dah  rke Sve šo očaanem hedoh da ožvm U slepo srav  u sras muke U dvoran kobno mslma u svm. Samo kosa voa oš e bla žva Pa m reče:  M Mu! u! U smr se snva Sone s česo vezan u ckluse. Sntni vnac e nazv akvog cusa od penaes sonea u koem se uvek posledn sh ednog sonea ponava kao prv sh deg a penaes e napraven od počenh shova prh čeaes sonea Ta penaes sone nazva se majstrski snt l magistral, a ponekad negova prva slova čne osh ko kaze me osobe koo e sone posveen. Glasov e ako oblkovan Prešeov Soneni vienac  slovensko knževnos

SLOBODN STH Vena svremenh pesama ne psana ako da se zravno pošu blo kakva usalena pravla u gradn shov  sofa l u rasporedu rma U akvm pesmama nžu se shov redovno razlče džne pravh pravh rma nema nema l se po poavl avl   ek ek pov povrem remeno eno a r ram am e orga organz nzran ran zahvau preežno mesnm čnocma na načn ko e uglavnom po poednačan ednačan   prp prpada ada upravo upravo  edno pesm u ko koo o e osvaen osvaen Npr. a sam vrđava sa ednom zasavom srca.

može naves z Maoševa opusa Ueha koe

Gledo sam e sno. U snu. Tužnu. Mrvu. U dvoran kobno  dl cvea

Nevdlv bedem sazdan od rana. Uspavakom odolevam naezda Peobražen u oklopu sna Na svm klama bdu zvdnce a na oba skrvene 119

118

 

brodice od rske i amarisa Vjerokai gedaju gvodene daeke vojske gdje bruse seice ujem mažu bedra i mišice i roinju se na im konjima od kosira i vare  J. Kašean Tvrđava ko koa a s e n e predae predae Uobičajeno Uobiča jeno je da se ak akav av sih naiva s  o b o d n i m s  i h o m iako je aj naiv dosa neodređen i može iavai nesoraume Nema naime rije svega ouno sobodnog siha siha koji uoće nije niko »vean« nekim načinom rmičke organiacije Pouno »sobodan« sih resao bi bii sih i osao bi roa Osim oga nijedan suvremeni sobodni sih ne može se amisii be nekog odnosa rema radicionanom »nesobodnom« sihu mada se aj odnos osvaruje na raičie načine od iravnog svjesnog i namjeog rbijanja svih ih nori nekog ia versikacije ii nekih sanih obika a do namjeog kombiniranja eemenaa i čiavih sihova reueih i onaih adicionanih iova. Prema ome aravo osoje raičie vrse so bodnog siha koje je međuim eško raikovai i ravrsai bog njihove ežnje a individuaiiranom rimičkom organiacijom Oćenio bi se mogo reći da je sobodni sih nasao u drugoj oovini devenaesog sojeća kao ira obune roiv adicionanih merčkih obika e se u dosovnom smisu može uorjebii samo  jesme nasae unuar akva odnosa rema radiciji U francuskoj kn književnos jiževnosi i a obuna ugavnom se odnosi na jednak broj broj sogova sogo va u sihu i sanu ceuru e na rimu Prema anaogiji međuim i mnogi sriji obici sihova mogu se smaa sobodnim shovima a su akvi obici česo rimijenjeni i u oei mnogih modeih jesnika ako oni bijahu doneke ivan usajenog gavnog ijeka ravoja sihovanog govora ako se smara da je biblijski verset rema aijanskom versetto savak u Bbl) bio uorom američkom jesniku Wau Whimanu kojeg mnogi smaraju rvim ravim jesnikom modeog sobodnog siha birka Vlat trave 1855) Neke jesničke škoe u rvoj oovini dvadeseog sojeća fuu riam eskresioniam) osebno su njegovae sobodni sih ravivši ao i ekoiko eavno asebnih adicija u njegovom obikovanju bjegavanje rime okušaji da se one nadomjese aieracijom i asonancom skonos rema nekoj imičkoj imičkoj organiaciji ji koja koja odsjeća na običan govor e nagašavanje važnosi gračkog obika koji reba bii 120

resudni činiej rmičke organiacije ri ome su možda najvažnije oće karakerisike Neke od njih revadavaju u jednim a druge u drugim iovima sobodnog siha ri čemu vaja uvijek imai na umu i oseban odnos svake jesme rema nekim radicionanim obicima sihovanog govora književnosi kojoj ona riada U hrvaskoj književnosi na široku rasrosanjenos sobodnog siha djeovahu kako sani uori ako i domaća adicija ako ima veoma srih jesničkih djea koja su naik suvremenom sobodnom sihu e se može vrdii kako svojevrsan vid sobodnog siha osoji usoredno s veanim sihom u čiavoj radiciji hrvaske književnosi ak ek jesnici nakon Prvoga svjeskog raa osvarii su svoja najboja djea uravo u sobodnom sihu ri čemu israživanje ujecaja nekih sarijih obika sihovanog iražavanja i raikovanja iova sobodnog siha koje obikuju nr Anun Branko Šimić Mirosav Kreža Gusav Krkec iDraguin Jureadaak Kašean Ivan Samnig Savko Mihaić drugi jošadijanović uvijek soji kao red našim israživačima eorje i ovijesi hrvaskog siha

121

 

preko na njma napsanh knjževnh djela),  važmo l kako s nastajala  raznm vremena  kltrama, zadovoljavajć razlčte (često nama danas mnogome sane ljdske potrebe, bva jasno da je neko razvrstavanje knjževnh djela  pojedne grpe slčnh djela

5  KASIFIKACUA KNIŽENOSTI

ZADAC KLASFKACJE KNJŽEVNOST Kada  svagdanjem žvot govormo o knjževnost, rjetko nam pada na pamet kako je knjževnost zapravo raznovrsna, sveobhvatna  raznolka, kako goleme razke postoje međ knjževnm djelma  kako često nje nmalo lako odvojt one osobne knjževnost koje prpadaj svm knjževnm djelma od onh koje prpadaj samo nekm vrstama, tpovma knjževnost l pojednm knjževnm oblcma. Knjževno je djelo, name, kako golem roman koj tskan  knjz obhvaća tsće stranca tako  poslovca l pjesma od samo jedne jednce rečence Knjževno je djelo bajka koj kazje narodn pr povjedač kao  scenarj na osnov kojeg kojeg je stvoren lm; tekst tek st dramske predstave  poneka spjelo sprčana dogodovštna; neko spjelo na psano ljbavno psmo kao  sthov koje je nekad spjevao svećenk  čast svojh bogova; mjetnčk oblčena rasprava o nekom znan

U sprotnom l pr mogl blo kakvom proča vanj j knjževnost. kn jževnost. se pove opće nžno ne bsmo snać pročavan raznokom bogatstv knjževnh djela  lako bsmo zapal  neopravdan skljčvost, smatrajć da tek neznatn do svekolke knjževnost treba da vrjed kao jedna  prava knjževnost, kao tava knjževnost prema kojoj se treba ravnat sve što je opće rečeno o knjževnost kao knjževnost  cjeln Al, dok je poeba poeba raspore raspoređvan đvanja ja kn knjževnost jževnost po nekm vrstama, razredma, klasama, oblcma  sl zvan svake smnje, zadac klas kacje knjževnost tao s složen, a teškoće  klaskacj tako velke da to dovod do brojnh nesglasca međ teoretčarma kževnost Do teškoća klaskacje lako je pokazat sporedmo l npr znanost o knjževnost  bologj   svjet žvh bća, name, ssrećemo se sa slčnom raznolkošć kao   svje knjževnh djela, a osm toga knjževna djela se po nekm svojm osobnama mog čak spješno sporedt spor edt sa žvm organzmma  ona, kao  žva bća, na nek načn žve  određenoj sredn koja h stvara  čva; ona djelj na sredn gdje s nastala  sredna jelje na njh p, klaskacja žvh bća, premda  ona bolozma čn određene teškoće  stavlja bologj vjek pred nove  nove zadatke, relatvno se lakše može provest prema nekm općeprhvaćenm načelma. Žva s bća sa stajalšta bološke klas kacje skljčvo predstavnc određenh vrsta  razreda; njhova pojednačnost, ndvdalnost svake jednke, može se sa stajalšta klaska klas kacje cje potpno potpno zanemart zanemart Knjževna Knjževna s djea, međtm - na slčan načn kao  ljdske osobe  kn knjževna jževna djela pr pravo avo zbog svoje ndvdalnost  orgnalnost Svako knjževno djelo neponovljva je  orgnalna tvorevna  pravo to je tno za njegovo shvaćanje kao knjževnost. Klaskacja knjževnost tako nje sočena samo s problemom određvanja slčnost  razlka zmeđ pojednh grpa djela, nego ona treba vjek vodt brg  o posebnom odnos zmeđ knjžev knjževne ne vrste  pojednh djela koja prpad prpadaaj toj vrst vrs t Neko knjževno knjže vno

stvenom ptanj kao  ponek nas na nadgrobnom spomenk mamo l na m, osm toga, čnjenc da s knjževna djela stvorena na razlčm jezcma (na onm jezcma koj se danas govore, a  na onma kojma danas vše ntko ne govor nego h poznajemo glavnom pravo

djelo nje knjževno djelo zbog toga što je ono npr roman, al s njegove karakterstke romana, opet, na određen načn vezane s onm njegovm ndvdalnm karakterstkama koje ga čne knjževnm djelom Tako složen lozosk probem odnosa općeg, posebnog,  12

22

 

ojeinačnog na neki način vek mora biti riješen rije, i  onos rema književnosti, no što se risti kasifkaciji književnosti. Teškoće kasifkacije književnosti ri tome, akako, ne znače a je svaka njena znanstvena kasifkacija narije osđena na nesjeh, jer je svako književno jeo  toj mjeri različito o svakog rugog književnog jea a njihove sličnosti oće nis važne za shvaćanje riroe književnosti aa je bio i takvih mišjenja, mišljenja rema kojima je svka kasifkacija književnosti neoebna, štoviše štetna ako je riječ o ravoj mjetničkoj književnosti, valja reći a inivianost i originalnost svakog ojeinog književnog jea ne smije biti tako shvaćena a bi to onemogćavao razmatranje onih osobina koje aaj čitavim klasama književnih jea. Inivialnost i originalnost književnih jea, naime, ne onemogćj klasiikacij, nego jeino ozoravaj a  svkoj klasiikaciji književnosti vaja osebno imati

ni okšati a reoži nek kasifkacij koja bi moga zaovojiti svkoga, to iak znači a teorja književnost mora zimati  obzir secifčne otrebe različitih iscilina znanosti o književnosti i a načela kasiikacije književnosti mog biti, s jene strane, vođena težnjom za što je mogće većom obhvatnošć, a s rge strane mog bit oređena iskljčivo nekim osebnim asektom stija književnosti. Imamo li to na m, možemo najrje rmijetit kako je moža o najoćenitijeg značenja razvrstavanje književnosti koje se rovoi  r e m a j e z i c i m a. Jezik je, kao što smo već stvrii, građa književnosti, i stoga je sasvim rirono a ostojanje različitih jezika omogćje razvrstavanje književnih jela rema toj građi, tj. rema onom jezik na kojem je ojeino književno jelo ostvareno. U tom smis govorimo o ancskoj književnosti kao književnosti na rancskom jezik, o književnosti engleskog jezičnog izraza, o atinskoj

na m oređena načea jela klasifkacije. će reći a svki ostak razvrstavanja književnih i njihovaTorasoređivanja ntar nekih grua ii tiova mora vijek bit svjestan vlastite reativnosti i onih osebnih vjeta koji moraj biti isnjeni a bi se kasiikacija oće mogla ozeti Nijean način klasifkace ne može ogovarati svim zaacima koji se mog ostaviti klasifkaciji književnost, ii, rgačije rečeno, nijean ostak  klasifkaciji književnosti ne može, zet sam za sebe, obaviti sve zaaće koje se nameć kasifkaciji književnosti

knji kn jiževnosti ževnosti razvrs razvrstavanj kn knjiji ževnosti ževnost i  r eit. m aSrono n a c i tom o n a razvrstavan l n i mtavan k n j i žjee ivrazvrstavan n o s t i m a,j erzvrstavanje koje je vođeno s vjerenjem a se oređeno nacionano zajeništvo izražava  književnosti na takav način a to može imati renost čak i re zajeništvom jezika U tom smisl govorimo nr o engleskoj književnosti i o književnosti SAD kao o vjema književnostima. asifkacija o nacijama, međtim, znatno je soženija o klasiikacije rema jezicima, jer se ntar takvog načea kla sifciranja jalja niz robema vezanih kako s oređenjem nacije tako i s rvenstvom koje  nekom sčaj treba ati ovom ii onom je i nr. književnost isana latinskim jezikom ntar rvatske književnosti sronija sronija atinsko atinskojj književnosti književnosti (načelo jezika) ili rva rvatsko tskojj njiževnosti (načelo nacionalne rianosti)? Drgo je načelo razvr razvrstava stavanja nja  jiževnos jiževnos  r e m a a  t o r i m a, ama atora ii o nečem sronih atora Ator je, naime, »jeatni zrok« nastanka književnog jela te je rirono a književna jela jenog atora nose neke zajeničke karakterstike, tkve karakteristike koje mog biti važne za oređen ti znanstvenog ročavanja Govorimo stoga o Matošev os (rema atinskom opu jeo), o Goetheov os, o os Miroslava reže it. kaa želimo nagasiti a se sva raznovrsna književna jela tih atora iak mog staviti  jen gru Na sičan način mog se atori iste generacije, neke književne škoe ii narosto istog vremenskog razoblja shvatiti kao srona gra koja čini ovojno načelo kasifkacije. Taa govorimo

NAČELA LASIFIACIJE Sočeni s otrebom razvrstavanja književnih jea s jene strane, i s teškoćama  ronaaženj oćeg i jeinstvenog načela razvrstavanja književnih jea, s ruge sane, moramo aziti na činjenic a se č i načini klasifkacije književnosti, načini koji se rimjenjj nt svakog teorijskog bavjenja književnošć, mog onekle razvrstati rema onim zahtjevima koje neki asekt znanstvenog ročavanja  književnosti smatra rvenstvenim. Povjesničar književnosti tako će oređena kasifkacija ogovrati više nego teoretičaru književnosti ii književnom književnom kritičr ono onom m tko se bavi kom komarativnom arativnom kjiževno kjiževnošć šć  ogoara ogo aratt će više rgačija rgačija kasifk kasifkaci acija ja nego onom tko se bavi o  vi viješć ješć jene nacionane naciona ne kn književnosti jiževnosti kn književnom jiževnom itičar svremene  književnosti bit će bliža jena klasiikacija, a kasičnom foog, nr., : rga it. Iako to, naravno, ne znači a teorja književnosti ne mož

125

124  

npr o književnosti izgubjene generacije, o književnosti simboizma, o književnosti hrvatske modee i s, premda se u tim sluajevima edovno u kasifkaciji pojavjuju i neki drugi kriterji razlikovanja pored kriterija djelatnog uzroka«.

u obzir kada se raspravja, recimo, o nekim temeljnim književnim rodovima i vrstama, dok se u povijesti književnosti razvrstavanje provodi s aspekta koji se odnosi na slijed pojavjivanja književnh djela u vremenu Dakako, dijakronijska i sinkronijska perspektva ne mogu

reće je nae naeo o razlikovaja kn književ jiževnih nih djela klasifkacija p r e m a n a m j e n i, tj svrsta svrstavanje vanje književnih književnih djea u pojedine grpe prema nekoj njihovoj zajednikoj svrsi koju žee ostvariti. Naravno da je, doduše, najdubja namjena sve književnosti ostvarenje umjetnosti, ai to ne znai da nije moguće razikovati i neke posebne namjene pojedinih književnih djela, takve namjene koje ipak ne iskjuuju bitnu ujetniku namjenu i ne ine ta djela neim što spada u druge jezine djeatnosti, a ne u književnost Prihativši to naeo, uvjetno možemo govoriti napose o pounoj književnosti, o kiževnosti namijenjenoj djeci, o zabavnoj književnosti i sl.

se posve odvojiti, jer pojedinih i teorija književnosti mora voditi rauna pojavjivanju i razvoju kiževnih vrsta u vremenu, a razvr-o stavanje književnosti u književne epohe, razdobja i pravce itekko je upućeno na književnoteorijsku probematiku određenja prrode književnosti, te na analize i tuaenja književih djela. Ipak, uvođenje razlike izmeđ sinkronijske i dijakronijske kasifkacije može pomoći jasnijem sagledava sagledavanju nju cjelokupn cjelokupnog og proble problema ma kasifkacije kasifkacije književnosti, književnosti, pa ćemo najprije razmotriti pojmove vezane prvenstveno za jednu, a ek nakon toga za drgu perspektivu

I konano, etvrto naelo je naelo razlikovanja književnih djea . odnosno svrstavanja književnh djea u pojedine pojedine grpe p r e m a n a j  š i r e s h v a ć e n o m o b l i k u. Oblikom se razlikju ep od poslovi lovice, ce, dramski tekst od lirske pjesme, stiho stihovi vi od proze proze itd, bez obzira  na jezik u kojem su ta djela ostvarena, bez obzira na vremensko  razdobje u kojem su nastaa bez obzira na autore koji su ih stvorii  bez obzira na neke posebne namjene radi kojih su nastaa. Naravno  rje oblik« ovdje valja shvatiti veoma široko. Obik ne znai tek neki vanjski nain izražavanja, nain kako je nešto reeno, nego se oblik  duboko duboko prož prožima ima i s onim što je u djeu reeno No, upra upravo vo zbog teškoć� 

USMENA I PISANA KNJIŽEVNOS

ui kako tome kko tono odredt što zapravo ini oblik književnih valjavaja shvatiti oblik kao naelo razvrstavanja, a također djela zbog  posebne važnosti koju za teoriju književnosti ima obikovno naeo kasifkacije književnosti, kasiikacija kiževnosti prema obicima mora biti temejitije prikazana  Osim tih općih naea klasifkacije može se uvesti i razlikovanj između s i n k r o n i j s k e i d i j a k r o n i j s k e kasiik kasiikaci acije, je, u  · skladu s razikovanjem između sinkronije i dijaonije koje je uvea strkturana ingvistika. Sinkronija se, naime, odnosi na razmatranj 

Iako se ne može povezati dokraja ni s jednim od navedenih naela klasifkacije, razikovanje između usmene i pisane književnosti treba posebno razmot zbog važnosti koju ono ima za stdij naina na koji se književnost razvija u pojedinim drštvenim sredinama i u pojedini povijesnim povi jesnim raz razdobl dobljjima. ima. U s m e n a k n j i ž e v n o s t, kao što i sama rje kaže, prenosi se i razvija u srednama koje ne poznaju pismo ii se pismom zbog bilo kkvih razga ne služe radi prenošenja književnih djela S obzirom na izuzetnu važnost koju ima nain na koji se književna djea prenose od autora do ubike za nkciju književnosti u društvenom životu, za njen razvoj i za njen život« u svako smislu, usmena se književnost može umnogome suprotstaviti onoj književnosti koja se iskljuivo ili pretežno suži pismom, koja se ne govori nego se zapisuje, koja se ne suša nego se ita. Usmena književnost, treba prje svega istaknuti, doživjea je svoj najveći prvat u vremenima kada pismenost bijaše nepoznata ii veoma rjetka te ona u neku rku prethodi pisanoj književnosti, ai se usmna književnost zadržava i razvija i u pojedinim sredinama odnosno zaje

pojava prvenstveno sa stajališta njihova istovremenog postojanja U nekom sustavu, sustav u, a dijakron dijakronija ija na razma razmatran tranje je sa stajališ stajališta ta njiho njihovog vog  sijeda i razvoja u vremenu. ko se u teoriji književnosti kasifkacij kn književnosti jiževnosti obavlja sa sta stajišta jišta cjeokupne cjeokupne književnost, koja se uzim 

dnicama gdje je pismenost rjeđa nego u drgim sredinama (npr u seoskm sredinama nasuprot gradskim) Ona, zatim, tođer postoji i  sredi sredinama nama odnosno zajednicama zajednicama gdje je pismenost razvi razvijena, jena, ali tada kao neki neki drgi vid k književno njiževnosti, sti, takav vid kn knjiže jiževnosti vnosti koji, za raziku

27

126  

od pisane književnosti, zadovoljava ponešto drugačije potrebe npr suvremeni vicevi, anegdote i s) Prirodno je da je pri tome najvažnija za proučavanje književnosti ona usmena kjiževnost koja u životu svakog naroda izražava prvotno narodno stvaralaštvo, stvaralaštvo velikih zajednica u kojima pismenost bijaše izuzetno rijetka upravo se takva književnost u nas najčešće naziva narodnom književnošć). Ali i proučavanje suvremenih oblika usmenog književnog stvaralaštva može baciti mnogo svjetla i na studij književnosti u cjelini, jer baš i ti tzv. niži kiževni oblii u mnogo čemu omogućuju razumijevanje načina na koji se književnost pojavljuje u nekom svom temeljnom vidu i obliku kao sastavni dio ljudskog života Usmena književnost nastala u zajednicama gdje je pismenost nepoz nata ili gdje ona pripada tek rijetkim pojedincima razvila se na način koji je veoma različit od načina na koji se razvija pisana književnost uglavnom zbog  osnovna razloga: 1 . jer se odsutnost pisma kojim se zapisuje jednom stvoreno književno djelo prirodno odražava čak i na sm pojam onog što će vrijediti kao književno djelo, 2. jer knji ževnost namijenjena isključivo slušanju mora uvažiti posljedice za razumijevanje koje proizlaze iz pretežno jednokratnog slušanja i . jer je uloga, zadatak i značenje onog što se isključivo pripovijeda, pjeva ili recitira, u određenoj društvenoj sredini drugačije od uloge, zadatka i značenja knjige Što se tiče prvog razloga, treba reći da usmena književnost ne poznaje tekst u onom istom smislu u kojem govorimo o tekstu pisane književnosti Usmena književna djela, osobito ona većeg opsega, kao epovi, epske pjesme ili pripovijetke, poznajemo danas većinom u više varijanata, što upozorava kako pjevač ili pripovjedač govori određeno književno djelo ne smatrajući posebno važnim da li od riječi do riječi ponavlja dosovno napamet naučen tekst, nego tekst do određene ere mijenja prema prilikama izvedbe i stupnju vlastita umijeća, ne uma njujući time načelno umjetnički učinak njegova izlaganja To je opet moguće zato što se usmena književna djela oblikuju velikim dijelom na temelju određenih formla, formlaičnih iraa i okvih o raka za koje nisu bitna manja premještanja, gomilanja, promjene u rasporedu i slično, nego je bitno što određenim temama odgovaraju

bajkama npr., nema boljih i lošijih varijanata, niti to znači da neke pojedinosti pojedini pripovjedač uspješnije, a neki manje uspješno iskorištava i uvodi u tekst. To znači samo da osnovna stvaralačka tehnika u usmenoj književnosti nije istovjetna s tehnikom stvaranja u pisanoj književnosti, te da za razumijevanje usmene književnosti valja imati na umu kako je cjelokupna civilizacija zasnovana na pismenosti različita od civilizacije u kojoj pismenost nema odlučujuću ulogu e smiju se tako jednostavno prenositi kriteriji civilizacije pismenosti, što se odražavaju i u proučavanju pisane književnosti, na usmenu ki ževnost, koja vlastitu izvanrednu ulogu u onoj sredini u kojoj raste i cvjeta dobiva upravo zato što odgovara pretpismenom komuniciranju i time određenom, tome odgovarajućem, razumijevanju svijeta i života Drgi razlog govori o tome da čak i ono književno djelo koje bi bilo napisano, ako bi bilo napisano da se isključio usmenim putem

određeni slobodno slagati načini iizražavanja, premještati koji unutar se nečeg do neke što mjere je zapravo, mogu okvio sasvim rečeno, jedno te isto djelo To, naravno, ne znači kako u usmenim

poezije onim životnim koju pojedinci prilikamačuvaju kada tou nepisani pamćenjuzakon da bikolektivnog se njome koristili odvijanjau života zahtijeva e treba, doduše, misliti da je usmena književnost

28

9 eorja knževnos

prenosiizpublici, razlike koje proizlaze na prosto razlika mora izmeđuuvažavati usmenogodređene i pisanog govora Stvaratelj usmenih književnih djela naprosto mora uvažavati tu razliku, jer u suprotnom njegovo djelo slušatelji neće prihvatiti i prenositi dalje To on i zbog toga mora uvoditi npr određena ponavljanja il već ponate ormule koje olakšavaju shvaćanje i pamćenje On, nadalje, mora izbjegavati određene originalne izraze i složene postupke književnog oblikovanja koji se teže usvajaju u jednokratnom slušanju, mora paziti da mu kompozicija bude pregledna i tradicijom već utvrđena, da stihove pravi prema shemama koje su naprosto »u uhu« slušatea i sl Treći razlog svodi se ponovno na razumijevanje cjeline društvenih uvjeta u kojima izrasta i razvija se usmena kniževnost. Usmena književnost velikim je svojim dijelom dio obreda ili je bem u najužoj vezi s obredima: u strogo određenim prilikama slušaju se pjesme ili bajke, govore se poslovice, postavljaju se zagonetke i sl Zato je u nekim kulturama, osobito onima koje bez prava razloga nazivamo primitivnim, usmena književnost u ijelosti uključena u odvijanje društvenog života Uloga knjige pjesama koja stoji u biblioteci na raspolaganju ljubiteljima poezije, ili pak učenicima kojima je knji ževnost nastavni predmet, u tom je smislu prrodno raličita od uloge

129

 

neka naodna knjževnost u smslu da je ona sključvo kolekvna tvoevna, kko je to smaao omantizam, a da je psana knjževnost sključvo voevna pojednaca, namjenjena pojedncma, al teba mai na umu da je usmena poezja uvjeovana zažavanjem dgačjeg,  svakko ve kolekvnog, načna žvota no to je žvo modeog, u nogo čemu naglaeno ndivdualizianog doba. Žvot knjževnosti koja posoj u knjgama  žvo knjževnost koja postoj sključvo u žvom govo, pa nema utvđenog teksta, ne mogu b st. Zbog toga danas peeže shvaćanje kako su usmena  psana knj ževnos dva posve azlčta vda jezčnog svaalava. No, to dkako ne znač da se njhov uzajamn dodii, veze  utjecaj mogu zanem, a u nogm slučajevma nema azloga da  usmenu  psanu knjževnos ne azmatmo s aspekta koj koj m je zajednčk, a aj aj se pje pje svega odnos na moć jezčnog stvalava. o doputa da u općoj klasfkacj usmena knjževna djela često azmaamo  u okvma odova  vsa koj su zveden pema psanoj knjževnos, p čemu ne smjemo zgub z vda da usmena knjževnos u cjeln, pa ako  usmene knjževne vse, postoje, azvju se  djeluju uvelke dugačje no o je to slučaj u psanoj knjževnos. POJAM NJŽEVNE VRSE Razvstavanje knjževnh djela pema oblk, ekosmo, najtež je  ujedno najvažnj zadatak klaskacje knjževnos. Bez azujevanja knjževnh odova  vsta, name, nema azumjevanja knjževnos, je su oblc za u kojma se pojavljuju knjževna djela česo od pesudne važnost shvaćanje  dožvljavanje knjževnos. Suočen s knjževnm teksom m ako nkada ne pihvaćamo taj ekst naposto kao knjževnost M ga uvjek čtamo kao oman, kao novelu, kao one l kao damu ukatko čamo svako knjževno djelo u okvu nekog shvaćanja knjževne vste kojoj ono ppada l kojoj smatamo da ono pipada. o, dako, ne znač da knjževne vse valja shvatii onako kako h je shvaćala staa eoika, j. kao odeđene unapjed zadane uzoke pema kojma se »pav« knjževno djelo. eoije pema kojma su kževne vse neto poput kalupa koj služe za oblkovanje knjževnh

ako ča knjževno djelo da u njemu až sključvo načn kako je psac uspo osvi nek od pije poznati  utvđen knjževn oblk. pak, odeđen zakoni oblkovanja knjževnh djela nsu danas manje pisutn l manje djelotvo nego u polos. Razlka pema polosti samo je  uvđene, u ome otj. danas popsane knjževne oblke vste unekojma pedstavljaju se jedno unapjed možeodeđene ostvait knjževno djelo, nego o knjževne vste pedsavljaju oko adane uvjete unua kojh se stvaaju nova  ognalna knjževna djela. njževna djela danas nasaju u nekom odnosu pema zadanoj tadcj knjževne vste, s jedne sane,  u odnosu pema poeb ognalnost, uz cjenu enja oblkovnh načela tadconalnh vsta, s duge sane. njževne vse mogu se danas do neke mjee mjenja  spepletat, al pi ome neki okvi knjževnh vsa pak ostaju. Relatvna samos alnos knjževnh vsta može se tako zapaz ne samo u polosi nego  u suvemenoj knjževnoj pozvodnj. No upavo zao  ptanje Što je zapavo knjževna vsa? nje ek teojsko panje klaskacje knjževnos nego ono zade  u azumjevanje pakse suvemene knjževne pozvodnje. Sguo je samo jedno  psac,  čtatelj,  teoeča knjževnosi čak posve neposedno azlkuju ep od omana, lsku pjesmu od kome dje, vc od agedje, novelu od soneta. o znač da ppadnost ode enh knjževnh djela nekoj gup slčnh djela nko ne može ospoava, al ta čnjenca, čnjenca da postoje gpe slčnh djela, jo ne govoi o tome kakve su e slčnost  jesu l one dovoljan azlog da se uvde oblkovna načela pojednh jževnh gpa. Jedan od mogućh odgovoa na neodeđenom panje o pod knjževnh zasnovan je na okom  pilčno pojmu slčnost.vsta On glas knjževna je vsa g  u p a s l  č n  h d j e l a, takvh kn knjjževnh djela u kojma se ponavljaju neke manjeve stalne osobne. njževna su djela dugačka l katka, psana su u sthu l poz, namijenjena su pikazvanju l pk posjeduju nek staln vanjsk oblk koj s može np. zaz tskom. Pema tm osobnama, smaa se u om okv, sudimo je l neo oman, novela, ep, agedja l sonet. aj je odgovo u odeđenoj mje točan, al on ostavlja ovoena dalja ptanja ptan ja o pod slčnost pema ko kojoj joj svsavamo knjževna djela jel a u odeđene gpe. u je lako zapazt da govoeć o knjževnm vstama,

djela ppadaju polost. Suvemen knjževnk ne sva knjževno djelo majuć na umu uzoe knjževne vste, ni suvemen čaelj

edovno zapavo mamo na umu azlčte vste slčnosi. Na dgačjem načelu zasnva se slčnos onh djela koja okupljamo u zajednčku vstu

0

1

 

sonet na drugačijem pak onih koja okupljamo u grpu tragedija.

Nadalje, teško je zaključiti kako eba dalje obaviti klasikacu u neke veće skupine: što grpe sličnih djela obuhvaćaju veći broj djela, to one njihove osobine koje  ujedinjuju postaju neodređenije Ako roman npr. treba značiti samo veliko prozno djelo, od svih osobina ostala je samo »proza« i »veličina«, a prema tim se osobinama ne razlikuje roman, npr, od znanstvene rasprave Drugi je odgovor da književne vrste treba razmatrati kao neke i d e a l n e t i  o v e u o b l i č a v a n j a jiževnh djela. djela. Dok se u prvom slučaju olazi od pojedinačnih njiževnih djela koje razvrstavamo u pojedine g sličnih djela, pa zatim te g u još veće skpine, u tom gom slčaju lazimo  estavke o nem velm skpinama jiževnh djela koje čne neke meljne načine knjievnog obovanja, pa zam te spne dijeimo na jedine književne vrste. Teoriji jiževh vrsta u smislu skpina slčnih kn književnh jiževnh djela zat se u nekoj nekoj mje može suprotstavi teorija jiževnih rova. Valja, međtim, još upozoriti i na različite nazive kojima se ozna čuje iževna vrsta, jer to često izaziva nesporazume U nas se uglavnom knjževna  (ili žr) razlkje od književnog roda tako da se »rod« smaa širm pojmom od »vrste« (književni rodovi tada se dijele na pojedine književne vrste u skladu s teojom rodova, koju ćemo objasni u idućem poglavlju). U tom okvir upoebljava se i naziv »podvrsta« za pojam uži od vrste epka je npr. rod, man je vrsta, a povijesni roman podvrsta romana. Ponekad se pak naziv »književni rod« upoebljava istoznačno s nazivom »žanr« i tada se ne prihvaća stupnjevanje rod, vrsta, podvrsta, nego se govor samo o knjievnim roovima (odnosno žanrovima) u koje spadaju, npr. ep, roman, novela i sl., pa i povijesni roman, roman suje svijesti i poema, npr., pri čemu nazivi »proza« ili »poezija« označuju samo grpu sličnih rodova odnosno žanrova. U značenju koje je teško odvoji od značenja jiževne vrste uebljavaju se često i nazivi »oblk« (npr. »jednostavni oblik« ili »stalni oblik«) te »p«, s me što njiževni oblik nešto više naglašava vanjsk organizaciju (sonet je npr. salni oblik), a p redovno preostavlja neka opća načela oblikovanja kao što će to biti objašnjeno u idućem poglavlju povodom njiževni rodova.

KNJIŽEVNI RODOVI Učenja o književnim rodovima najčešće se zasnivaju na uvjerenju o postojanju nekih temeljnih načina književnog izražavanja, odnosno nekih osnovnih mogućnosti jezičnog oblikovanja, ili pak na uvjerenju o postojanju nekih tipova mogućeg odnosa prema svijetu i život. Tako je posebno u njemačkoj ozoji i književnoj kritici u osamnaestom i devetnaestom stoljeću široko razvijeno učenje o  osnovna književna roda, o e p i c i (prema grčko grčkom m po riječ, pjesnička pripovijest), l i r i c i (p (prem remaa grčkom grčkom , lira, vrsta glazbenog instrmenta) i d r a m a t i c i (prema grčkom dma radnja) J.  Goethe smaao je npr., da su ta  književna roda »prirodni oblici pjesništva«, a G . F Hegel povezao je liriku s izražavanjem subjektivnosti, epiku s objektivnošću, dok je dramatiku smaao sintezom obojega. Epika tako, smatra Hegel, objektivno prkazuje određene događaje, lirika izražava subjektivne i msli, a dramatika preko prikazane cije pove zuje vanjsko,osjećaje objektivno događanje sa subjektivnim ljudsim ciljevima odnosno namjerama. Na temelju takvih shvaćanja razrađeno je učenje koje je u novije vrijeme preuzeo, i na svojevrstan način razradio, njemački teoretičar književnosti Emil Staiger. Prema Staigerovu mišljenju lirika, epika i dramatka, svaka na svoj način, izražavaju temeljne ljudske mogućnost jezičnog izražavanja Svakoj od njih u temelju je određeni stil. Lirskom stilu pripada određeni sklad između zvuka riječi i njihova značenja; lirka se u neku ruku približava glazbi i njena je osnovna odlika takav način izražavanja u kojem nestaju razlike između pojedinca i svijeta, između izvana i iznutra, između subjektvnog i objektivnog, između »ja« i »ne-ja«. Epici pripada objektivnost i širina pripovijedanja, koje svoj smisao i svrhu nalazi u opisivanju čitavog jednog svijeta, dok se dramatika zasniva na sukobu između dređenih stavova pojedinaca ili sukobu između onog što jest i što treba biti. Epika, lirika i dramatika odgovaraju zato, prema Staigerovu mišljenju, poručju osjećajnosti, slikovitosti i logičnosti; one, također, izražavaju nešto što se može načelno izraziti ili slogom (lirka), nešto što se može izraziti najmanje rečju (epika), ili pak ono što se može izraziti tek rečencom (ra matika). I sami slogovi, naime, zbog igre zvuka i smisla imaju u lirici presudno značenje; riječ, opet, kao nosilac određene slike bitna je za epiku koja »slika svijet«, a za dramu je potrebna rečenica kao izraz

12

1

 

nečijeg smislenog stava, koji se u drami može sukobiti s nekim dgim stavom, i tako ostvriti izaz sukoba pojedinih kaktera ii izraz sukoba čovjeka i njegovih njegovih moanih načela npr. s društvom društvom u cjeini. Takve i sične teoije književnih rodova pretpostavljaju, dkle, da se cjelokupno područje književnosti može razvstati prema navedenim

u pubicistiku se ubrajaju i književnoznanstvene vste, te brojne književne vste koje su doduše nastale i razvijaju se u okvr dnevnog tiska, ai koje tkođer na odeđeni način nadilaze poebe tenutka i u manjoj ili većoj mje predstavjaju ostvrenja umjetničke književnosti. Razičita učenja o književnim oovima nesumnjivo obogaćuju

rodovima, ai ne na takav način da bi svako književno djeo moralo bez iznimaka prpadati jednom književnom rodu, nego na takav način što postojeća književna djela ostvaruju najčešće samo jedan, ai pone kad i dva, pa čak i sva tri temejna obika književnog izažavanja. Lika, epka i dramatka u okvir takvih teorija shvaćene su kao ideani tipovi književnog izažavanja, kao takvi tpovi koji omogućuju snala ženje u crstvu književnih djea, ai ne ujedno i bezuvjetno svrstavanje svakog pojedinog književnog djea. U okvi takve tpologije najčešće se ipk svki od navedenh rodova daje djei na pojedine manje pe, koje se zatim opet dijee na pojedne književne vrste. Tko se podrčje epike djeli na epiku u prozi i epiku u stihu. U epiku u prozi svsta vaju se onda pojedine prozne vrste: roman, novea i pripovijetka npr., a u epiku u stihu ep i epske pjesme np. U iriku svrstavaju svrstavaju se p po ojedne irske vste kao eegija, oda, i himna npr., a u dramatiku uglavnom tragedija, komedija i drama u užem smislu riječi (iječ »drama« upot rebljava se i za oznaku damatike) Mnogi suvemen teoetičari književnosti poed navedena t knji ževna roda spominju i četvti, d i d a k t i k u (prema grčkom didaktik6s poučan). Didaktika kao poseban književni od, odnosno, po nekima, kao posebna skupina književnih vrsta, trebaa bi okupit ona književna djela koja su na prjelazu između književnosti i znanosti, odnosno ona književna djea koja pored uetničkih kvaiteta imaju i posebnu namjenu ona žee poučavati. Drgi teoretiči dže da didak tiku ne valja smaati posebnim književnim rodom, pa n nekom općom skupinom književnih književnih djela, ai upozoavaju upozoavaju na postojan postojanje je tzv. k n njj i  ž e v n o - z n a n s t v e n i h v  s t a. Među takvim v vrstama rstama danas se posebno ističe esej, te se često i čitava skupina književnoznanstvenih vrsta naziva esejistikom. Pored toga upotebjava se često i naziv p u b  i c i s t i k a (pema (pema atinskom atinskompublicus, javn) kojim se označuje paktična, pimijenjena djeatnost pisanja adi informianja javnosti, odgoja ii zabave. U pubicistiku u užem smslu ubaja se azgranata književna djelatnost koju prenose novine, te bošure i knjige koje

azumijevanje književnosti i pužaju oge važne spoznaje za kasi fikaciju u književnost. Poznavanje osobina lirike, epike i dramatke često je korsno za analizu književnih djea, a povezivanje književnog izražavanja s nekm općim mogućnostima judskog izažavanja pro širuje shvaćanje priode književnosti. Ne smije se, međutim, zaboraviti da pojednostavnjeno dijejenje književnost na t ii četir roda, koji se zatim daje dijee na književne vste, može skrenut pažnju s prou čavanja bogatstva književnih vrsta, tkvog bogatstva koje je mnogo veće no što se to može činti s aspekta bilo kakve općente klasikaci e. Poučavanje književnih vrsta stoga teba imati u vidu kako aspekte odova, tako i aspekte obikovanja pojedinih književnih vrsta unutar klasikacije koja ne ide samo za utvrđivanjem ideanih tipova; unuta takve kasifikacje, naime, koja želi ustanoviti obikovna načela poje dnih književnih vrsta u sustavu svih pojedinih vrsta nekog vremena, ii pak u azvoju svake pojedine književne vrste napose.

j

POEZJA, PROZA I DRAMA Osim razikovanja pojedinih književnih vrsta, u poučavanju knji ževnosti izuze ževnosti izuzeu u vžnost ima i az azlika lika izmeđ između u p o e z i j e i p r o z e. Na prvi poged čini se da je ta razika istovjetna s azlikom između poze i stihova, na što uostalom upućuju i same rječi, kao što smo to objasnii u glavi o versikaciji. Razikovanje između poezije i poze, međutim, ipak se u cijeosti ne može poistovjetiti s razikovanjem između proze i sthova. Proučavanjem stihova st oga se i b bavi avi teoi teoija ja stiha ili versifikacija, a razlikovanje poezije i proze jedan je od pro blema kasifikacije književnosti. Dakako, pri tome nije nipošto sučajno što se poezija ostvaruje ugavnom u stihovima; što je stih stih,, tako eći, priodni obik poezi poezije je i što poetska književna djela koja nisu pisana u sthovia nazivamo piično neprikadnim i protsovnim nazivima, kao »poetska proza«

zadovojavaju zadovo javaju u ugavnom gavnom potrebe trenutka.

U

šem smislu, međutim,

ili »pjesma u pozi«. Ti su nazivi nastai ugavnom zbog shvaćanja da 35

134

 

se samo eda odree ači pravlea sihova može smaa poeziom pa su poezia i proza dva odvoea susava bez mogućosi prelaza Razlika između poezie i proze međuim ie apsolua pravo kao i u razlikovu umeičke i eumeičke kiževosi oa se e može uvrdii isklučivo aalizom eksova Svaki eks osi u sebi u eko meri mogućos da bude shvaće i kao poezia i kao proza premda aravo eki eksovi uvelike upućuu a eda eki pak a drugi susav a posoe akođer eksovi koi se mogu prihvaii podedako a oba ačia Zbog oga ek ako imamo a umu kako određee krakerisike eksova ako i okvie mogućosi ihova prihvaćaa kod čiaea možemo razliku između poezie i proze shvaii kao razliku između dva ipa umeičke kiževosi Poezia e akav ip u koem posebo pazimo a oe osobiosi ezika koe proizlze iz čieice da rieči osim oga šo ešo oza čavau imau  eku samosalu »vriedos« kao reči koe ekako »zvuče« ekako »izgledau« kada su apisae i ešo »esu« aproso kao reči Ako se rieči orgaizirau a akav ači  se međusobo e povezuu islučivo vezama ihovih izravih začea ego i ekim svoim zvučim osobiama (pr rmama) ekim rimičkim vezama koe isu ovise o prrodom rimu govora e a a a ači upravlau upravlau razumievae u pravcu asociacia euobičaeih u svakodevom sporazumievau užo se poavlue poezia Poezia ako kao da ahieva da se popuo oslobodimo avike svakodevog služea riečima Oa aži da smisao rečeoga e bude osvare a emelu izravih smisleih veza između rieči kao pukih ozaka ego da se osvare a aširem područu domova i sugesia koe izaziva ezik u svim svoim dimeziama Zao i amae iase u rasporedu rieči u pesmi imau u poezii česo odlučuuće začee zao riam i glazba govora posau sigali smisla; zao e poezia eda ači govora u koem se izražava eka vrsa »poeske isie« kou e emoguće izdvoii makr i samo uveo od »ačia a koi e oa rečea« ako pr shove Ćoveče pazi da e ideš male ispod zviezda! A. B. Šimić Opomena

16

e možemo »prepričai« u smislu da »svoim riečima« kažemo šo oi sadržavau Sa saališa doslovog začea reči oi su aproso besmislei oi e zače iša ako ih vala shvaii kao eko upozoree pr da pazimo kako reba hodai u oći bez mesečie Svo smisao oi dobivau ek uur pesme koa govori akođer rimom i zvukom »premešaući« ako uobičaea začea rieči i upućuući ako čiaela a ašire asociaive sklopove vezae s egovim iskusvom o sudbii čoveka kao ludskog bića svesog vlasie veličie i vlase ezaosi pred beskoačošću prrode Drugi e ip proza oa u koem doduše edako ako pazimo a poseba svosva ezika u koem akođer e osvaruemo smisao rečeog a emelu eke svare siuacie ego a emelu celie vlasiog iskusva ali ipk rieči prvesveo prhvaćamo preko ihova izravog začea e isom a emelu ihova izravog začea zamišlamo određei imagii svie kiževog dela Prozu aime čiamo ako da am ie eophoda koceracia a sve iase ezičog izražavaa Jezik proze bliži e oom eziku koim se svaki da služimo a akođer i oom eziku koim izražavamo zasveo iskusvo sviea Proza se dela ko do eke mere mogu prepričai Naravo preprčavae prozih dela e smiemo shvaii kao da e moguće ekako drugačie »svoim rečima« a primer izrazii sve oo šo kiževo delo izražava ali u preprčavau ipak se krećemo u okvima sviea umeičkog dela Zbog oga se proza do eke mere može sasvim uspelo prevodii dok e poezia ačelo eprevodiva speli prievod poeskog dela samo e prepev kao ovo umeičko delo asalo a emelu ekog drugog dela er se iase o koima bio ovisi razumievae poeskog ezika aproso e mogu prevesi s edog ezika a drugi Proza dela zbog avedeih osobia e morau užo mogo izgubii u prevodu; pr prevod Braće Ka maova može sačuvai goovo sve vriedosi origiala Shvaćeo a kav ači razlikovae između ezie i proze kao dva ipa kiževog izražavaa prrodo se povezue s čieicom da se poezia osvarue uglavom u sihovima a i s čieicom da proza kao ači izražavaa suprosavle sihovima odgovra pored ume osi i običom govoru i zaosi odoso lozofii A o ope omo gućue da se poezia shvai kao velika skupia kiževih dela koa poseduukao određee krakersike a eksovima odoso skupiaopće sličih kiževih zamelive vrsa ako i shvaćei azivi 1

 

umjetnost te zaban teksto njeguju određen tp zražaanja koj ne zahtjea n elk napor n osobto obrazoanje nt pak naročt osjetljost za umjetnčk načn zražaanja Djela zabane knjženost tko nastoje da sključo  pod saku cjen zabaljaj čtatelje Načn na koj se u zabanoj knjženost zabajaju čtatelj pod ređen je koć čtanja potreb da se čtatej ne zamra n u msaonom n u osjećajnom pogedu te poeb da se zbjegne dosada ujetoana slčnošć s mnješe sljenm rom sagdašnjeg žota Zbog toga se u sm tekstoma ganom ponajaju občajene sheme karak teh osobna koa  njhoh postpaka tež se logčk jasnom zapetu  raspetu koj se mog pratt bez udbljnja u djeo  nzanju onh scena koje su  nekoj suprotnost prema sagdašnjem žotu I određen stupanj nanost poreban je u sm djema zabane knj ženost Bez njega jeda da b bo tako ako osojt mnogobrojnu  raznolku pubku Izraz te nanost dlj je kako u polost dobra  zla s obeznom pobjedom dobra tako  u neumtnom tobožnjem rješenju sh žotnh ptanja u jednom skučenom obzoru u kojem se d čtaa stost judskog žota Junac zabanh romana proaze zgode  nezgode žota kao lakoje trst na krstarenj; st judsk žot kao da m je samo pozadna Na temej takh osobna ne eba međutm naprečac donjeti sud o bezrijednost sake zabane knjženost a još manje sud o tome kko tka »nža« rst knjženost nje n od kkog nteresa za stdj knjženosti Prje sega tba staknut da  unutr zabane knjženosti postoje djea koja se zdžu znad općeg prosjeka rijednosti prao kao što unut akozane ozbljne knjženosti postoj ne ma broj djea koja n jednom osobnom osm tobožnjom lasttom namjerom ne nadsuju prozode zabane produkcje Osm toga shematčnost posebn zbor neobčnh tema  određena nanost tođer nisu osobne koje b same po seb obezrijede nek tip knjžene prozodnje u nekm prmjerima z ozbjne knjženost prošost  sadašnjost one nsu smetale da se ostr nz dobrh djela A što se opet tče poebe za proučaanjem zabane knjženost ona npošto ne smje bt ujetoana skljčo rijednosnm krterijma mada se on narano ne mogu  ne moraju u potpunost skljčt Proučaanje strukture zabanih knjženh djela  oge koju zabana knjženost ma u žot

Kko zabana knjženost u cjeln tež za kom   sakom smisl jenom razonodom neke rste zabane knjženosi najakše se mogu odredt odre dt pprema rema nekm nekm tpo tpoma ma razono razonode de Tako p  s t o l o  n  r o  m a n zabaja zabaja čtatelje znenadnm  neobč neobčnm nm pustoonama junaka smještenog  nesagdašnj prostor (strane daeke zemlje zamšljena prošost) pustolonama koje obkuje razgranata abua abula raz jena na račun sh ostalh srktuh srktuh osobna romana K r  m  n a   s t  č k  r o m a n nameće opet za zagonetk gonetkuu o ubo ubojc jc  načnu nje goa otkranja otkranja ko koja ja zabaja čtateja čtateja kako naedenm osobnama pstolonog romana tko  postpnm ritmom prbžaanja praom rješenj koje je občno skreno ještm doođenjem čtatelja  za bdu Jedna od podrsta pstolonog romana jest roman Divljeg apada s tematkom žota na američkom zapad za rjeme prh doseljenka dok špijunski roman opet kombnra elemente ps olonog  krmnalsčkog romana razradom temake z žota šp jna njhoh podga  razotkrnja njhoe djelatnosti P o r n o g r a  s k  r o m a n (prema grčkom grčkom om bdnca  gh p šem) nastoj zabat čtatelja opsanjem tz sobodnh scena z spolnog žota a s e n t  m e n t a l n  r o m a n tematku ljuba ob obra rađu đuje je na zrazto sadunja sadunja  na naan an načn Z n a n s t  e n o

suremene cjen može  mora kakote zašto se određen dknjženost knjženostuostruje prao na pokazati taka načn koj se

naz a n t cience a s t  č ction), n  ro m a n staja (u nasredono se upotrebl upotrjunake ebljaa jaa često čest o  engesk opet zamšjen sjet

140

ujet djeluj na prhaćanje  odbjanje knjženh djela nutar određene suprotnost zabane  ozbjne knjženost Ipak eba reć  to da pročaanje zabane knjženost nje neka zuzetno ažna zadaća znanost o knjženost Znanost o knjženosti prensteno se eba bat onm što je noste nos tej j m mjetnčke rijednost rijednost a stražanje stražanje zabane knjženost u tom je smsu ažnje u sklopu socologje kuture npr nego  sklop znanosti o knjženost Zabana knjženost u cjeln l jedan do zaane knjženost koj koj nem nemaa osobte mjetnčke mjetnčke rjednost naza naz a se često  t r     j a l n a k n j  ž e  n o s t (prema la latnsk tnskom om triili občan prost) U zrazto obescjenjujćem smslu rabe se  naz šund (prema nje mačkom chund, otpadk nerjedna roba)  kič (prema njemačkom itch što je zedeno z engeskog ketch skca) koj se uglanom pak upotrebljaaju skjučo za onaj do zabane knjženost koj nema nkake mjetnčke rjednost

141

 

DJAKONJSKA DJAKO NJSKA KLASFKACJA

kao recmo tivjaa kjževost, kao  moe kjževe vrste, postoje skljčvo  pojedm povjesm razdobjma  e mo se  shvatt  opsat zva kjževopovjesh okvia  kojma s astale  ajae. pak, problematka skrojske kaskacje,  kojoj tako reć pret postavljamo stovremeo postojaje odeđeih spa kjževh djela, bez obzra rad l se o pretpostavc o stodobo razmjevaj cje lokpe dosadašje kjževe tradcje  o »vremeskom presjek eko razdobja, razdobja, velke se razlk razlkje je od d  j a k r o   j s k e k l a s  f  k a c  j e za koj koj jjee presd č čtel teljj razvrstavaja razvrstavaja raspored  vreme. Jaso je p tome, kako smo već apomel  polavlj o ačema klasfkacje, da je djrojska kaskacja pijeko potreba  pov jest kjžev kjževost, ost, da zapravo  je šta dro do k  j  ž e v  o p o v  j e s  a k l a s  f  k a c  j a, da je apr aprosto osto pokšaj pokšaj razvrsta vaja kjževost  vremeskom sljed koj  č povjest kjžev ost Može se dodše čt da takvo razvrstavaje  je eophodo, jer sjed jževost  vreme možemo razmatat  kao razvoj  kojem aprosto kroooja ma o kasfkacje opsjć povjest kjževost možemo tako ovort o stoljećma, l o ekim majm vremeskim vrem eskim razdobljma, jma, kao desetak desetak oda  što se s e poekad zma kao taja tajaje je jede eeracje  pa se problem klaskacje prvdo  e postavlja. No,   tom slčaj problem se zapravo samo zaobaz, jer se opet mo postavt ptaja zašto baš stoljeće l eeracja, kao  ptaja o tome odovara l takva kroološka klaskacja dosta povjest kjževost.

Pojmov kao poezja, proza, kjžev rodov, kjževe vrste, smea kjževost  trvjaa kjževost  ačel prpad s krojskoj klaskacj kjževost, što će reć da se pretpostavlja kako se za jhova bta određeja mo zaet promjee do kojh doaz  povjest kjževost ep, traedja  epram, recmo, zadržavaj prepozatjve osobe od atke do ašh daa. me, dakako e rečeo da povjesa dmezja je veoma važa   shvaćaj takvh pojmova smea kjževost daleke pošlost očto se veoma razkje od svremee smee kjževost, kasoatčk roma ema moe bte osobe modeo romaa, a svremea eeja jedva da se može povezat s pojom imske eeje. Osm toa, ek tpov kjževosti,

azvrstavaje kjževost vremeZbo takopraktčh je žo zato košto zbo praktčkih tako i zbo ačelhrazoa. b bo kajje epreledo opsvat povjest kjževst  kottet od početaka do daas, bez kakvh, makar  samo vajskih  formah razdob, a ačelo zato što se e može osport kako je emoće  razmjet, a kamol opsat  aazrati, eko djelo astao recmo  sredjem vjek, ako emamo kakav prethod vd  osobtost kjževost toa doba, ako e prhvatmo da je tada kjževost dračje shvaćaa  da s kjževa djea a de ače psaa  razmjevaa o što je to slčaj daas. A ako je to tako, osobtost određeh vremeskih razdobja  kojma je kjževost mala barem okvo zajedčke karaktestke, ameće se kao prvestve zadatak

bdće, tehčk razvjee cvlzacje, dje o zabavjaj čtatelja svo svojm jm podvzma  pstolo pstolovama. vama. Vaja, međtm, reć da ačel sprotost zmeđ zabave  ozbje kjževost e treba shvatt tako da aprjed obezvrjedmo eke kjževe vste  da skjčmo moćost zajamo djelovaja, pa  prepletaja jede  dre vrste kjževost svea pozorit da tar ekh tematskih  obkovh reba zorakaprje zabavh kjževh vrsta erijetko astaj jževa djela koja daeko adlaze fkcj zabave kjževost. o se osobto odos a krmalstčk  zastveofatastč proz. Ć se, ame, da shema zloča, zaoetke  sae, kakteistča za kriastčki oma, omoćje  stvaraje veoma vrijedh kjževh djea, a da zamšjaje bdće staja tehčke cvzacje, s zraztom probematkom praodbe čovjeka a radkalo promjejee vjete žvota, s optmstičkim l pak zrazto pesmstčkim zakjčcma zakjčcma  što je kara karakte kteristka ristka zastve e fatastke fatastke  e zazva samo veko zamaje eo često zadre zadre   te pobleme svremeo žvota. pak, valja apometi da ajboja djela  kmiastčke  zastveofatastče kjževost redovo astaj tek  sčajevma kada se  većoj  majoj mjeri aršavaj tpč zorc takvh kjževh vrsta  vode kjžev postpc  teme koje zlaze zva okvra takve pojedostavjee, često se kaže »ko fekcjske, prozvodje.

42

4

 

dijakronijske klasiIkacije Kako se dakle prije svega radi o nekim vremenskim razdobjima u kojima se mogu razabrati veće sičnosti među njiževnim djeima načinima na koji se ona pišu i načinima kako se čitaju i razumijevaju probem dijakronijske kasikacije u praviu se svodi na probem p e r i o d i z a c i j e povijesti književnosti. Probem periodizacije nije ništa manje sožen od probema raz vrstavanja književnosti na rodove vrste ii tipove  u njemu se ogeda niz otvorenih pitanja o načinima na koje shvaćamo i određujemo prirodu književnosti pri čemu se ako može razabrati da je u povijesti knjiženosti izuzetno važno odrediti kako se odnose književnost i povijest Priznamo i tako njiževnosti autonomiju autonomiju  kao što smo to često isticai isticai  to još dakako ne znači da se ona ra razvija zvija neovisno neovisno o povijesti i da se književna djea nastala u nekom povesnom razdobju mogu shvatiti i anaizirati bez poznavanja i često sožene anaize tog povijesnog razdobja Pri tome i opća načea shvaćana povijesti imaju veiku uogu jer zamisi o napretku ii nazadovanju o kontinuitetu

p r a v a c koji se pije upoebjavao i u smisu razdobja ai danas nčešće označuje tip nj njiževne iževne proizvodnje u nekom vremenu pre poznajiv po prihvaćanju nekih općih zamisi o svrsi književne djeat nosti i o književnim posupcima koji se smaaju bitnim za obikovanje umjetnički vrijednih književnih djea. Uz naziv »pravac korisi se ponekad i naziv »književni pokret« kod kojeg je eđutim redovno više nagašeno zajedništvo pisaca oko nekih posebnih zamisi o knji ževnom stvaraaštvu ii o književnoj tehnici S obzirom na veiku važnost pojma stia u novijoj znanosti o kiževnosti često se književne epohe nazivaju i sskim epohama a upotebjava upote bjava se i naziv s t i  s k a f o r m a c i j a kojim se žei na gasii kako su upravo i jedino stiske osobine književnih djea presudne za određivanje većih vremenskih razdobja. alja međutim upozorti da se stiske epohe ii formacije ponekad miješ miješaj aju u s nazi nazivom vom s t i  o v i koji se upoebjava u takvom smisu kakav ne mora nužno biti vezan s periodizacijom. Postoje naime

razvoja ii o »razvojnim skokovima« te o pokretačima povijesnog razvoja nužno imaju posjedice posjedice na način kako se shvaća i sama povijest povijest knjiženosti te kako se zamišja što čini osobitost pojedinih književnih razdobja O svemu tome postoje danas razičita obrazožena stajališta no i u tom pogedu prevadava uvjerenje da i u probemu periodizacije vaja prihvatiti reativnu autonomiju književnosti što će reći da se književnost razvija samostano prema vastitim zakonima ai nipošto neovisno o zonitostima povijesti. ako je između znanosti o knji ževnosti i povijesne znanosti nužna suradnja ai književnopovijesna kasifikacija ipak ostaje jednim od bitnih zadataka upravo i jedino u znanosti o književnosti. Kao što smo to vidjei i u drugim obastima znanosti o književnosti i u periodizaciji osim načenih probema odeđenja onoga što će važiti kao književno razdobje ii epoha postoje i brojni soženi i dokraja neriješeni terminooški probemi ako se u hrvatskoj znanosti o književnosti književn osti ugavnom ustaio naziv k n j i ž e v n a e p o h a za duže vremensko razdobje u kojem postoji okvia reativna stabinost u načinu kako se književna djea pišu i razumijevaju kao i u tome kako se shvaća što je svrha i temejna funkcija književnosti Za kraća vremenska razdobja upotebjavaju upotebjavaju se najčešće nazii k n j i ž e v n o

određena shvaćanja o tome da se u književnom obikovanju mogu razabrati nei opći temejni načini da se mogu utvrditi neki temejni tipovi književnog izražavanja otpriike na sičan način na koji se u nekim teorijama shvaćaju književni rodovi. ako je bio pokušaja da se baok i renesansa ii realizam i manirizam ii reaizam i romanzam shvate kao neki temejni siovi u njiževnosti koji se onda u povijesti književnosti s manjim ii većim varijacijama neprestano pojavjuju. akve stiske tipoogije ipak vaja sogo učiti od stiskh epoha u smisu periodizacije književnosti jer je u periodizaciji uvijek nagasak na osobitosti pojedinih epoha ii razdobja bez obzira na to što se može primijeiti da se neke od siskih osobina u nekim razmacima doista često i ponavjaju. Naziv »stiovi« tako je ipak boje koristiti u okvirima određenih tipoogija književnosti a književne epohe razdobja i pravce vaja pokušati pojmovno odrediti unuta okvira povijesti književnosti eš koće koje pi pi tome nastaju pro proizaze izaze ugav ugavnom nom opet  kao i u sin kronijskoj kasifikaciji kasifikaciji  zbog toga što se razičita načea kasifkacij kasifkacijee nerijeko međusobno kržaju pa je ideana klasifkacija koja bi bia pimjenjiva na svim razinama proučavanja i koja bi odgoaraa svim raznoikim potrebama čini se nemoguća. ako prije svega nije teško

r a z d o tab dva j e naziva i k n pr j iavi ž e iv razika. n i p e reći r i o djepnazi ri čemu između v k nsej iponekad ž e v ni

zapaziti da probemi peiodiza peiodizace ce pojedine nacionalne književnosi evnosiknjinisu nikada posve isti kao i probmi periodizacije općknjiž povijesti

144

0 Teor kževo

45

 

ževnosti. Pojmovi nasai u pokšajia dijakronijske kasikacie vijek iaju oeđeno kako veensk tako i postoo začenje: nacioane književnosti nipošt se e razvijaj jedoliko i sporeno, pa se određne osobine og uvijk razabrati ranije u jednoj, a tek kasnije  drgoj nacionalnoj književnosti. Baš zato za eđunarodu peio dizaciju koparativo poučavanje književnosti ia velik važost, a upravo oo i otvrđuje brojnost i složenog uzajanih tjecaja, na teelj kojih se i spostavja ono zajedništvo koje karakterizia kji ževnu epohu. Ni jedna euopska književost nije se razvijala sao stao, kao što i jedna nije shatjiva ako je e razaao i u njezioj reativnoj autonoiji. Povijest hvatske kjiževosti, tako, recio, sijedi astiti saosta razvoj, koji uVjetuje i potrebu njezine posebne periodizacije, ai taj azvoj veza je i za razvoj nogih drgih knji ževnosti, pa se epohe i razdobja nutar hratske književosti ne ogu odrediti neovisno o epohaa i razdobjia eropske književnosti. KNJIŽENE EPOHE Preda su nazivi i točnia određenja pjedinih književnih epoha uveike spoi, a rasprae se o eejni načeia periodizacije vijek nanovo otvaraj,  suvreenoj znanosti o književnosti prevadava išjenje da se bez pojmova veikih eđnarodnih književnih epoha u naanj rku teško ožeo orijentirati  prou proučavan čavanju ju kjiževnosti kjiževnosti.. Teejni su tome razlozi što se književost daleke prošosti u nogo če bino razikje od suvreene književosti, što se ako ože  neki vreenski razdobjima eđ zapaziti da su književna djadjela sobno sičnija no kjižena u drgi razdobjia i što se ože razabrati da su neki način književnog obikovanja, kao i okvia shvaćanja o toe što je zapravo književnost, zajednička u neko vreeu nogi nacioani kiževostia. Toe alja dodati činencu - koj koj so već napoenu napoenuii - da povi povijest jest književnost pripada pripada povijesti kture aroda i čovječanstva, pa se prirodno književnst ne ože ni shatiti ni proučavati  povijeso sijedu a da se ne uze u obzir i sve oo što na  oznato o poijesni epohaa. Poja enarodne knižene epohe proizazi tako iz kutuog zajedništa jednog broja zaa i naroda koji čine tzv. eropski kltrni krg. Kjiževosi eropskoga kutuog krga razvijaju se

46

na teelia grčke i biblijske itoogije, pa se ogu razlikovat od knjiženosti knjiženosti drugih drugih kulh krgova, kao reio kineske knjiženost ii književnosti Indijskog potkontinenta. elokupno učenje o veliki književni epohaa tako je zapravo učenje o epohaa književnosti koje pripadaj europsko klo krgu, a oo pretpostaja da se natoč svi eđusobi posebnostia i razikaa u veiko broj europskh književnosti ože razabati isa teeja razvojna oksnica, koju potvrđuje činjenica da s svi ti narodi prihvatili kršćanstvo i da su proazii neke iste ii sične povjesne proene, koje s doee, na raju, do civiizacije kakv danas poznajeo. Pokušaji da se sve veike knjižene epohe oede prea posve is načeia nisu spijevai; čii se da s razike izeu epoha koje su na reenski biže i onih koje s na dajene tako eike da ih je  najanju rku neprikadno zaeariti. Zato ugavno vrijedi ono što so istaknu i kod sinkronjske klasikacije: razdioba po epohaa je se aspektia s kojih joj prstupao, a redono je rezutat pragođuje pragođu i ogih koprosa Nea razdiobe koja bi vrijedia kao nepijepo susta; svak vaja uzeti sao kao jednu oguć orijentaciju, pa i uz to treba napoenuti da su naziv, trajanje epohe i reprezentatvna kjiževna djela pojedinih epoha vijek podložni dali prosdbaa Zato jedino uvjetno, kao okvu azaku koj kojoj oj oraju sijediti be neka važnija objašnjenja postojećih nedoica, ožeo odrediti sjedeći sijed književnih epoha eropskog kutog kruga: antika, sredi ek, renesansa, barok, klasiizam, romantizam, realizam i modernizam Te se epohe u najkraće opis og ocrtati ovako: A n t i k a (prea at antquu, star, starinski) prva je teejna

epoha europske književnosti. je prije svega stare kultrnopo ijesni činjenicaa, od kojih Određena je ajvažnija što kltre Grčke i Ria čine povijesi početak i teelj na koje se, ajveći dijeo izravno i ugavo kontnirano, razvijala europska kultura, pa tako i njiženost, sve do danas. Obično se uzia da ta književna epoha aje od početaka grčke kuture, što će rći od kakvih tisuć godina prije Krista, pa do podjee Riskog Carstva, ili nekih drugih važnijih poviesnih data, u svako sčaju otpriike do poovine petog stojeća. Obhvaća zaprao dvije eke i razvijee književnosti, grčk i rsk, pa je posve jaso da z tako veliko bogatstvo i raznolikost kjiževnih djea jedva da ožeo govoiti o tako strktrno jedinstvu knjiženost kakvo se zatjeva  određenj književnih epoha 14

 

novrna književno da ju je goovo nemoguće opiai kao ukuo jedinvenu cjeinu, a razvojne promjene u hvaćanju književnoi i u obikovanju književnih djea ako u veike da e uobičajio unu rednjeg vijeka razikovai dva veika, po nekim oobinama doa rzičia razdob razdobja ja pvo do ori orike ke iućie godine, a drugo nkon oga. Prvo ugavnom karakerzira popuna dominacija reigiozne književ

čeo ujedinjenje a vecem predano viokim kršćankim vrijed oima, ai ga od veca razikuje izravno ukjučivanje u kivni žio i određeni ranički ideai, popu neuašivoi i vjeoi onome kome e zaeo da će ga užii. Takvi ideai izrazio u priuni u viteško epii, kojoj ripadau akva književna dea kakvima prkički zapinju mnoge nacionane književnoi. Takva u djea Beowu Beowu (8   u

noi, manja raznoiko i manji ujecaj aničke radicije, a drugo znano veća proizvodnja i veća raznoiko, e naajanje mnogih nacionanih književnoi. Srednjovjekovnu književno bino uvjeuje kršćanvo, crkva kao iniucija koja preuzima i obrazovanje e oobio u amoanima čuva i daje razvija radiciju aničke kuure, zaim ainki jezik, koji je međunarodni međunar odni jezi jezik k kuure, i na raju raju feudaizam feudaizam kao oobio drušveno uređenje koje određuje cjeokupni način živoa i državnu organizaciju. Srednji vijek druga je emejna epoha europke književnoi, jer e za vrijeme njena ajanja zbiva proce meunarodnog uvajanja adicije aničkih književnoi i njihovog vojevrnog prožimanja  kršćankim učenjem i Biblom a iodobno započinje proce naajanja i razvoja pojedinih nacionanih književnoi. Srednjovjekovna književno ako e  jedne rane izgrađuje izgrađuje na kuuo kuuom m zajednišvu  ko kojem jem i ama bino pridonoi - brojnih brojnih naroda, a  druge rane unu og za zajed jed nišva - omogućenog omogućenog ainki ainkim m jezikom i jedinvenom jedinvenom reigijom reigijom  u njoj njoj započinje proce naaja naajanja nja pojedinih pojedinih nacion nacionanih anih književnoi, književnoi , kojih daji razvoj, zahvajujuć razičiim jezicima i oobiim ra dicijama, dovodi do one raznoikoi i bogava koja karakerizira europku književno do naših dana. Tijekom cijeog rednjeg vijeka ako pooji, a u prvom razdobju do iućie godine i daeko prevadava književno na ainkom jeziku Najvećim dijeom ona nije vjeovnog karakera, pa  današnjeg gediša njezina funkcija i nije rogo književna, ai ona akođer i uvaja obikovnu radiciju aničke književnoi, pa ovaruje i djea koja oim reigioznih imaju i vioke umjeničke vrijednoi. Tako e oobio u himnama radicija aničke irke obogaćuje dubokim reigioznim doživjajima, a egende varaju novi idea živoa, obikovan u iku sveca, vjk ju udbinu u ppuni drđu vvnj i gijkih vrijednoi. Svjeovna pak književno, piana najčešće na pojedinim nacio nanim jezicima no i na ainkom jeziku, obikuje idea vitea, kojeg

engekoj, Pema o Rolandu (12  u francukoj, Pema o idu (oko 1 140 140)) u španjokoj, loo o oni oni Igoreo Igoreo (1 ( 1 2 . u rukoj i Pema o Nibelungima (oko 1200) u njmačkoj književnoi. U dugom razdoju rednjeg vijeka idea viešva razvija e i u idea viteške ljubavi, koja oobio doazi do izražaja u zv. tubaduskoj liii Trubaduri u uajući pjenici i izvođači vaiih pjeama, kji u vojoj irici njeguju kult dame, aveći ženku jepou i vrine i opiujući vaiu zajubjeno u širokoj ojećajno kai od izravne enzuanoi do imboične duhovnoi, koja e može, prema mišjenju mnogih eorečara, dovei u vezu  kuom Bogorodice. Srednjovjekovnu književno u cjeini odikuje nagašen ono prema ancenden ancendenno nojj voi: ona o na je u većoj ii manjoj manjoj mjeri kona da vrijedno vagdašnjeg živoa odmjerava prema apuim rei gijkim vrijednoima U kadu  ime najčešće e uži aegorizmom, prikazje konkrene jude i događaje ako da e oni mogu hvaii kao imboi oeđenih ideja,  bem prdaže akvu mogućno umačenja. Ona je akođer kona poučavanju i moraiziranju, ai u najbojim ovarenjima upijeva pomri konkrenu ikovio i miao za indi viduano judkih udbina  općim ideaima koje žei izrazii i učiii ih vidjivim na način koji upijeva jedino u umjeoi Takve e njezine odike najboe mogu razabrai u Božanteno komedi anea Ai ghierja (1265132), djeu u kojem je kuura rednjeg vijeka na voj nain izražena i obuhvaćena govoo u cjeini, oriike kao šo je nička kuura veikim dijeom izražena i obuhvaćena u omerovim epovima. Na kraju rednjeg vijeka javja e pokre humanima, koji eži emejiijem poznavanju, proučavanju, pa i nekoj obnovi anike, upro avjajući e ako rednjovjekovnoj radiciji. To je naveo mnoge povjeničare književnoi da humanie maraju preečama reneane, p   gv  predrenesans k pnm knjivnm r dobju, koje bi e binim oobinama vezao za reneanu. U om e miu auori  kra rednjeg vijeka, kao Franceco Perarca (1304 1374) i Giovanni Boccaccio (33-1375) maraju prema rukuim

50

 51

 

osobinama mnogih svojih djela više renesansnim no srednjovjekovnim piscima Ipak valja reći da su mišljenja u ome pogledu podijeena kada se radi o cjelini njihova opusa, jer premda Pearkina lirika doisa znači počeak novovjekovne lirike, i premda Boccacciova glasovia zbirka novela Dekameon doisa odgovara mnogo više renesansnom nego srednjovjekovnom shvaćanju živoa, mnoga djela i jednog i drugog auora imaju i srednjovjekovnih karakerisika. Srenjovjekovna književnos nije jednolika ni na planu izraza nii na planu sadržaja, pa su ako, recimo u lrici, osim badurskih pjesama i himni, sačuvane u zbirci Carmina Burana (oko 1230) i visoko vrijedne pjesme koje karakerizira izrazio ironičan odnos prema sred njovjekovnim vrijednosima. Takva se lirika naziva vagans vaganskom kom liri lir i kom, prema »vaganima ili »golijardima, kako su se nazivai puujući đaci i kerici lualice Također i u srednjovjekovnoj drami posoje raziči načini na koje obredi prelaze u svojevrsnu dramsku književnos, pri čemu osobiu ulogu u razvoju europske drame imaju miser i, u

djela, renesansna se djela u Iaiji javljaju znano prije nego u osaim europskim zemljama. Tako smo već napomenuli kako glasovii an coner Francesca Pearce ili Dekameron iovannija Boccaccija mogu shvaii kao u popunosi renesansna djela, dok se mnoga druga djela, koja kronološki soje na prijelomu srednjeg vijeka i renesanse, mogu uvrsii bilo u kasni srednji vijek bilo u ranu renesansu, već prema određenjima koje pojedini auori pridaju im dvjema književnim epo hama. Kada je, u devenaesom soeću, usposavljen kluopovijesni pojam renesanse, isicala se u prvom redu supronos između srednjeg vijeka i renesanse, pa je ako i sama renesansa shvaćena kao prijelona epoha, kao epoha u kojoj dolazi do preporoda i procvaa znanosi i umjenosi, preporoda koji se zbio u povijesnim okvirima goovo odjednom. Smarao se da se kulra naglo, goovo nekim prevraom, oslobađa okvira srednjovjekovne dogmaike i oblikuje novi ideal slobodnog svaralačkog pojedinca Novija israživanja u mnogo čemu

kojima obrađuju događaji iz biblijske miologije, ili živoase sveaca (usp. poglavlje o razvoju drame. e živoa Krisova R e n e s a n s a (prema franc. renaissance, preporod, obnova ključna je epoha za razumijevanje novije povijesi europskih knji ževnos, jer je r su u nj njoj oj prije uposavl uposavljeni jeni odnos umjenič umjeničke ke jiževnosi i drugih ljudskih djelanosi, kao i susav dominannih književnih vrsa, uvrđeni i određeni ako da čine nedvojbeni počeak od kojeg se uglavnom neprekinui razvoj može praii sve do naših dana. Anika i srednji vijek, naime, premda u mnogo čemu emeljne književne epohe, ipak se po shvaćanjima književnosi i umjenosi, kao i po važnosi i značenju koje daju pojedinim književnim vrsama, uvelike razlikuju od našega doba Renesansna književnos u om nam je smislu i kao cjelina i u pojedinim osvarenjima bliža i razumljivija ona isiče i naglašava one vrijednosi koje su se do danas u goovo isom obliku zadržale, a književne konvence, koje je ona prihvala i razvila, i danas su do e mjere prihvaćene da nam se čine same po sebi razumljivim Mnoga djela nasala u renesansi možemo, ako reći, čiai bez eškoća, kao da su jučer napisana. glavnm  kv uma da rnana raj d kraja pnag do počeka sedamnaesog soljeća, ali se priom javlja izrazio problem koji i inače prai razvrsavanje književnih epoha. Prosuđujemo i, name, književnu epohu po nekim barem dominirajućim osobinama književnih 52

su izmijenila akvoPokazao sajališe,sepa srednjeg uvelike ublažena daje većopreka krajem srednjegvijeka vijekai renesanse posoje u začeima mnoge osobine koje su se pripisivae isključivo renesansi, no neka emeljna određena renesanse kao književne epohe u kojoj počinje razvoj mnogih nacionanih književnosi, i u kojoj književnos ne samo slijedi nego i usposavlja nva, modea shvaćanja svijea i čovjeka, razvijajući se oada usporedo sa znanosima i s novijom lozofijom, nisu se bino promijenila Renesansnu književnos uvjeuju promjene u drušvenom živou koje se očiuju u posupnom jačanju gradova i građanske kulure, zam promjene u shvaćanju znanosi i lozofije, koje se očiuju u bino novim lozofskim orijenacijama i bino novom shvaćanju znanosi, e promjene u religijskom živou, koje se očiuju kako u procesima sekularizace ako i, osobio, u pojavi proesanizma, koji subjekivira odnos čovjeka prema Bogu i vodi do slabljenja doada jedinsvenog auoriea crkvene organizacije.  skladu s ime renesansnu književnos odlikje naglašeni indi vidualizam. Za razlku od srednjovjekovnih ideala sveca i vieza, rnanna knjvn ravja da vjka kj u vmaljkm živou mora razvii sve svoje sposobnosi, koji se reba kovodii isključivo vlasiim uvjerenjima, osjećajima i sasima, e koji reba živjei vlasi živo bez obzira na sve prepreke, ukanjajući sve šo ga 53

 

sutava u namjeri da istakne uravo ono što ga čini neonovljivom o sebi vrijednom osobom. Istdobno renesansni individuaizam vezan je s novim shvaćanjem univerzalizma ojedinac ako nosi u sebi stvaralačku moć treba se stvariti i otvrditi na svim oljima ljudske djelatnosti a je tako univerzani genij ideal renesansne kiževnosti a zbiljski lik eonarda da Vincija (1452-1519), koji je bio genijani

smatraju da ono u najmanju rku riada i idućoj velikoj književnoj eohi baroku Osobito u komediji ak renesansa razvija novu tehniku oblikovanja komičnih karaktera i satiričke analize društvenog stanja a su autori kao Nicolo Maciavei (1469-1527) kao i najveći hrvatski komediograf Marin Držić (1508-1567) izuzetnom originanošću te vještinom u stvaranju zaleta i komici kako riječi tako i situacije

slikar nizui renesansnog odručja te izumite shvatitiskultor kao uzorznanstvenik renesansnognaduha čovjeka. može se Književne konvencije u renesansi tako također ističu određeni stuanj veće slobode u obradi a se u renesansi rvi ut jasno obraz lažu stajališta o individualnosti i originalnosti književnih djela. Konven cije književnih vrsta ostaju tako okviri unutar kojih se može izraziti osebnost autora i njegova načina oblikovanja života i svijeta a renesansa i kada reuzima ustaljene književne vrste uvodi u njih i književne ostuke koji dotada nisu bili uobičeni. Tako u talijanskoj kn književnosti jiževnosti e odovica iosta (1 474-153 3) Mahniti Mahniti Orl Orland andoo doduše slijedi adiciju velikoga viteškog ea ali srednjovjekovne vitezove oblikuje kao karaktere s renesansnim strastima i osjećajima rio vijedajući o njihovim ustolovinama s određenom sutilnom ironijom. U renesansnoj se eskoj oeziji redovno isreleće kršćanska tradicija i simbolika s odeđenim naglašavanjem individualnosti likova uočavanjem tada suvremene roblematike te usvajanjem i razradom osenih tradicija ojedinih naroda kao što je to slučaj u rvo velikom autorskom djelu hrvatske književnosti Marulićevoj Juditi (naisana 1501 rvi ut tiskana 1521) Također roman koji već ima određenu tradiciju u kasnoantičkom ljubavnom romanu i srednjovjekovnim viteškim romanima tek u renesansi ostaje rerezentatvnom književnom vrstom cjelokune euroske euro ske književnosti jer Gargan Gargantua tua i Pantagruel Pantagrue l Fran�oisa Rabelaisa (oko 1494-1553) i Don Quiote Miguela de Cervantesa Saavedre (1547-1616) čine dva u mnogo čemu neremašena uzora a ujedno dva tia na temelju kojih će se uz narazličitije načine reoikovanja razvijati riovjedna književnost sve do najnovijeg vremena U drami oet barem jedan dio stvaralaštva najvećeg svjetskog damaa Wllama Shakaa (56-66) blj uuuje na renesansno shvaćanje čovjeka i znači najveće domete renesansne dramske književnosti remda se Shakeseareovo cjelokuno djelo na neki način izdiže iznad mogući eohanih karakterizacija a nogi

zacrtali utove kojima se kreće i suvremena komedija lirici osjeća se otor rema srednjovjekovnoj oeziji U renesansnoj ali i traženje uzora u antici i zalaganje za razvoj narodnih jezika što naglašava škola lejade (rema zviježđu Piade, kje se u nas zove »Vlašići«) čiji su najglasovitiji redstavnici Joachim Du Bellay (122 1560) i Pierre de Ronsard (1524-1585) U eohi renesanse također Michel Eyqum de Montaigne (15331592) svojim djelom Eei zasniva esej kao zasebnu književnu vrstu koja će u razvoju euroske književnosti odigrati veliku ulogu (us oglavlje o književnoznanstvenim vrstama) B a r o k (rema šan šanjolsko jolskom m baruecco, ortugalskom barocc, što je izvoo značio neravilan neobrađeni biser) književna je eoha koja slijedi nakon renesanse a rema nekim se osobinama može i surot staviti renesansi. Kako barok naime nastaje u vrjeme tzv. katoličke obnove kada se osjeća u mnogim zemljama reakcija na rotestanzam a se iževnosti može zamijetiti određena jača sklonost rema religioznosti u mnogim slučajevima i misticizmu što je u nekoj oreci rema u renesansi naglašenoj naglašenoj svjetvnosti. U stilskom ogledu ak barok je sklon naglašenom ukrašavanju i određenoj rekomjernosti izraza što ga surotstavlja renesansnoj težnji za jasnoćom u izlaganju i skladom u komoziciji Izrazito zaokuljena književnim izrazom koji ostaje sam sebi svrhom barokna književnost razvija smisao za ne obično tajanstveno bizo i aradoksalno a svojevrsna sklonost ovratku na srednjovjekovni alegorizam ovezuje se u njoj s nanovo usostavljenom i često na osobite načine rodubljenom simbolikom Raznolikost simbolike i raznovrsnost u načinima na koje se književni izraz katkada stilizira do krajnjih granica razumljivosti kao i često nastojanje da se izražavae i oblikovanje razvija unutar neriješenih rotslovlja oteava da se barok shvati i oiše kao konzistentna eoha Iak uravo naglašavanjem vrhunske vrijednosti književnog stila kao i sklonošću da se subjektivnoj stvosti mašte snova i vizija umjet ničkim oblikovanjem daje kaakter nove umjetčke zbilje barok uvodi

154  

155

u europske književnosti upravo ona shvaćanja i one književne tehnike koje će uvelike slijediti i razvijati modea književnost. Trajanje se baroka dosta različito određuje no preteže uglavnom mišljene da bi se okvio moglo uzeti vremensko razdoblje između 1570. i 1670 s time da se počeci mogu zamijetiti već polovinom šesnaestog stoljeća a završetak uvelike ovisi o pojedinim zamljama i nodima. Teškoće u vremenskom određivanju nastaju i zbog činjenice da se barokna književnost u katoličkim zemljama kao što su Italija Španjolska i Francuska dosta razlikuje od one u protestantskim zemljama kao što su Nizozemska Njemačka i Engleska Mnogi teoretičari smatraju da se u epohi baroka može opisati jedna jaka stilska tendencija koju nazivaju maniriam, a koja se često smaa bilo temeljnom stilskom oznakom cijelog baroka bilo pak nekom vrstom stila koji se može razabrati bez obzira na vrijeme u kojem se pojavljuje Manirizam se najčešće smaa pokušajem da se uspostavi naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija pa se uglavnom u takvom sslu manirizam u talijanskoj talijanskoj kn književnos jiževnostiti često zove mariniam, prema književniku Gmbattistu Marriu (1569 1625) čiji opus karakterizira tako naglašeno stilsko pretjerivanje. U istom smislu u španjolskoj se književnosti rabi naziv gongoriam prema pjesniku G6ngori a u rancuskoj književnosti preionost prema likovima iz Molireovih komedija Precioe i Učene ene, u kojima se autor izruguje maniri neprirodno kićenog načina izražavanja U širem smislu međutim manirizam ne odlikuje samo neprirodnost i prenaglašana stilizacija nego i mnoge drge osobitosti koje se suprotstavljaju renesansnoj racionalnosti i objektivizmu kao što su uvođenje isključivo subjektivne perspektive nršavanje prirodnih odnosa dije lova i cjeline jako isticanje etalja i sklonost prema obrtanju svih uobičajenih vrijednosti Premda u raznovrsnosti barokne književnosti prevladava subjektivizam hipertrofja stila i sklonost prema izobličavanju ona je također u mnogim ostvar ostvaren enjima jima sklona poučav poučavan anju ju moralizmu moralizmu pa čak i na  glašenoj tendencioznosti Tako se glasoviti ep Olobođeni Jerualem Torquata assa (15441595) može upravo zbog tih osobina u nekoj er suprosaviti riostovom Mantom Orlandu, a negov negovaa e pas  tirska drama Aminta primjer za u baroku omiljelu književnu vrstu u ko kojoj joj se u imaginom svijetu idile i pastira vode učeni razgovori o '

ževno oblikovanje i visoko kultiviran književni izraz odlikuju baroknu kjiževnost bez ozira na to teži li ona moralizmu i poučavanju ili se okreće prema subjektiviranom izobličavanju zbilje i dojmovima koje izaziva preokretanje uobičajenih načina shvaćanja p čemu se zbiva miješanje sna i jave istine i fkcije mudrosti i ludosti. Barok je osobito osobit o u špan španjolskoj jolskoj kn književnosti jiževnosti izuzetno bogata i važna epoha za koju se često rabi naziv »zatni vijek« a u kojoj dramatičri Lope de Vega (15621635) Tirso de Molina (pravim imenom abriel llez oko 15711648) i Pedro Calder6n de la Barca (16001681) te pjesnik Luis de G6ngora y rgote (15611627) stvaraju djela od kojih su mnoga reprezentativna ostvrenja ko upravo brone tako i visoko vrijedne književnosti cjelokupnog europskog kultuog krga. akođer i u hrvatskoj književnosti barok je plodno razdoblje u kojem se prije svega djela Ivana Gundulića (15891638) ali i Junij a Palmotića (16071667) te Ivana Bunića Vučića (15941658) kao i nogih drgih mogu mjeriti s ostvrenjima najboljih književnika toga doba ostalih europskih naroda. K l a s i c i z a m (pr (prema ema lat. claicu, koji pripada vom redu prvo izvrstn) može se shva kao veka mna jiževna epoha samo uvjeo uz noga dodaa objašnjenja i uoavnja jer  aja sednaestog etka deveaestog stoljeća u europskim književnosma usporedo stoji nekolko podjednko važih pvaca razvoja Teške počinju već sa sim nazivom jer se pridjev »klasičn« upo ebljava  oznk ntičkih jiževnosti pa su nogi znnstvenici skloni da epohu koja teži prema oponašanju kasičh djela osobito onih rimske jiževnos nazovu neoklasiam  pk pseudoklasiam kko bi se naglasila razlika prema epohi antičke književnosti S drge sane gledno ot u osnaestom stoljeću naste jk kl pot koji se naziva prvjeteljstvo, a koji dolazi do velkog izraža i u jiževnos pa se epoha često naziva i određuje dvojnim nazivom: klasiiam i pvjeteljo. S će sne gledno pk u oaestom stoljeću jsno se rzab eci onkve jiževnos ka ć do u idućoj velkoj epoi u epohi epohi romnzma pa se jiževni rzvoj teš teško ko može razumje razumje ko se ne uvedu i jmovi kao predromanam, kojim se žele odi kjiževne pojave što vmensk vmens k prethe epohi kojoj kojoj ssls ls već gotovo u cjelini ppadaju Zbog svih  teška nogi su teoreči skloni književnu ehu izmeđ broka i romantizma označiti naprosto onološki

flozoskim religioznim i estetskim temama Razvijen smisao za knji 156

kao književnost osamnaestog stoljea 157

 

Određen ralo da se klascam pak shvat kao posebna epoha mog se nać  velkom kltom teca ancske knževnost toga doba na gotovo sve ostale erpske knževnost, te klascstčko poetc, koa e svom raconalmom, rarađenm čenem o knževnm konvencama  o načnma knževne provodne delovala  na atore ko se deno  stlsk dosta ralk od pravog klascma Be obra tako što se klascam često određe  kao samo edna aka knževna orentaca, l kao edan knžev pravac, negova epohalna važnost može se ramet glavnom na temel negova sprotstavlana s edne sane baok, a s drge rmantm Premda, name barok osobto  nekm knževnostma gotovo postpno prela  klascam, naglašen nagla šen klascstčk raconalam  težn težna a prema stlsko " asnoć pak se posve asno sprotstavla baroknom smbolm   negovo težn prema taanstvenom, kao  prema stlskm pretervan  ra U oprec prema nadolaećem romantm, klascam naglašava or  atortet antčkh knževnost, knževnost sam shvaća kao delatnost podvrgnt određenm pravlma, ahteva da se pošte prrodnost  stl   kompoc te da se nadahnće, maštovtost   osećanost mog ravt sklčvo na takav načn kakav se ramom  šene može skadt skadt s dealma ednstva dobrote, dobrote, lleote eote  stne , U sklad s poetkom, a ko e repreentatvno delo Peničko umiee colasa BoleaDespraxa (6367), klascam   spostavo herarhsk organran sstav knževnh vrsta,  ko posto posto  vek određen određen sklad međ te tematke matke,, vrste stla  načna   ražavana ražavan a (sp (sp poglavle  staro staro retorc) Tako ep  ttraged rageda a pr  pada, pada , recmo, vsokom stl  navše s cenene knževne vste a I koede korste nsk stl,  slad s nm s veden određen lkov

fom prosvettelstva, prožet slobodomlem  verom  drav ram, čn Voltarea (pravm menom FrancosMare Aroet, 694778) ratm predstavnkom celokpne celokpne knževnost osamnaestog stoeća, stoeća, predstavnkom  koem se ogleda ne samo sve odlke, nego  mnoga protslova te epohe Voltare prpada prosvettel stv, kltom pokret pokr et  prema nekm teor teoretča etčarma rma  kn knževno ževno epoh  če se osobne nabole ogleda  pothvat davana Enciklopede knge koa e sadržavala pregled sv ldskh nana  veštna, obrađenh prema temelnm načelma skstva  rama g psaca, flooa  nanstvenka, navanh eniklopedistima, ravao e  nanostma metode koe  načel odgovara svremeno nanstvenom stražvan,  floof ktk svakog dogmatma, pa  tk relge koa e avršavala bo ahtevom a tv prrodnom relgom što će reć relgom koa b se mogla ravno skladt s ramom, blo atemom U poltc pak encklopest rava dee koe s dovele do Francske revolce  nena temelnog gesla sloboda, ednakost  bratstvo Takva klta orentaca prošrla se, osobto  drgo polov osanaestog stoleća,  na većn eropskh emala U tom vremenskom radol o knževnost posebno e važan  ravo romana, ko osobt  Englesko, ahvalć delma Danela Deoa (660-73), Henrya Feldnga (707-754)  Larencea Stea (73-768) ne samo da osvaa mnogobron pbk, po socalnom stats, obraovan  ks ralčt od prethodne, nego  savršenom knževnom tehnkom, novm mogćnostma pro noga etnčkog raa, te novo  ranovrsnom tematkom, postae etno cenenom knževnom vrstom nove eropske knževnost stodobno  osamnaesto stoleć stoleć nasta dela dela koa  kao što smo

ko na određen načn  sl Za svak vrst, a osobto a • aged, postoala s mog strogogovort tvrđena rarađena pravla (sp poglavle o vrstama drame), a knževnost  celn morala e bt počna • osobto  smsl gaena vsokh etčkh vrednost Vsoko vrednovane tragede osgralo e tako da se Perre Co nelle (60-684)  Jean Racne (639-699) smaa smaa  om ato� ato�  rma klascma, a  Molreove (pravm menom JeanBaptste Pqeln, 622673) komede klapa se  šre okvre epohe svoo oštrom satčkom krtkom konvenconalnh laž, neprrodnost  z bli-   čenost karaktera  ponašana etno pak bogat  ranolk knževn ops  koem se sprepleć knževne osobtost klascma s floo

već napoenl  po btnm strkt strktm m osobnama, kao  po deama koe astpa, prpada gotovo  potpnost dćo velko kževno epoh, romantm Tako, recmo, JeanJaqes Rossea (72778) astpa prevast mašte  osećanost, oštro krtra raconalstčk orentran cvlac, te vod  knževnost tehnk poetske skrenost, ko će tek romantam gat  ravat Posebn pk teškoć  klasfkac knževnost po knževnm epohama čn naveć neačk knženk Johann Wolgag Goethe (749823) č velk  ranovrstan ops kao da nadla mogćnost takvog ravrstavana, pa se  tm okvrma može opsat edno tako tako kao da rpada  klascm,  romantm, pa čak  neko mer  realm Goethe se tako osobto

58  

5

romanom Patne mladog Werthera (1774) smatra zraztim pretečom romantzma, dok njegovo epohano djeo Faut I. do 1808 . do 1833) kao da sntetzra brojne motve  stske postupke europske knjževne adcje od antke do romantzma. Utjecaj kasczma osjeća se osobto u engeskoj, njemačkoj  rskoj knjževnost, al se pr tome redovno deje klascstčke poetke sprepeću s dejama prosvjettejstva, kao  s dejama nadolazećeg romantzma U hrvatskoj knjževnost neke se deje prosvjettejstva naaze u djelma Matje ntuna Rejkovća (17321798)  ndrje Kačća Mošća (1704-1760). R o m a n t  z a m prema ra ranc. nc. romantme) knjževna je epoha čje se btne osobne velkm djelom mogu najlakše shvatti kao opreke lasczu Klacstčkom stcanju razuma, mere  pravla, romantzam tako suprotstavja osjećajnost, mašt  sobodu stvaralaštva njegovanju tradcje  oponašanju uzora suprotstavja ndvdualzam  pobunu protv autorteta; strogoj podjel na rodove, vrste  stlove suprotstavja ndvdualnost  orgnanost zraza koja zrazu u načelu može kršt sva prava, a morazu  vsoko stizranom suprotstavja načelo neposredne srenosti. Umjest deala večne jepote, uobičene u antičkoj umjetnost, romantzam tako uvod u knjževnost deju povjesne mjene  razvoja, uzore traž u srednjem vjeku  u pučkoj knjževnost, a načeo ndvduazma razva  u smislu posebnost svake nacje, što će reć u smslu osobtost naconalnh tradcja  posebne, samosvojne vrijednost svake pojedne naconane knjževnost. Romantzam Roman tzam je teško  mnog smatra smatraju ju čak  nemoguće nemoguće  opsat opsat kao jednstvenu knjževnu epohu u nekom odeđenom vremenskom razdobju, jer se romantčarske knjževne teorje međusobno dosta razlkuju, a knjževnost s naglašenm osobnama romantzma ne javja se u pojednm zemljama n prblžno stovremeno, nt pak u svakoj od njh domnraju uvjek posve ste osobne Tako dok u nekm zemjama, kao u Francuskoj, prevladava opreka  borba s klasczom, u drgma je vše nagašen element ndvduane pobune recmo kod Byrona u engeskoj engeskoj knjževnost) knjževnost) , kod nekih određenh određenh pesmizam tzv svetske bo često u nemačkoj nževnosti), a kod nekih je nagas na naconanim vrijednostma kao u češkoj, madžarskoj  hrvatskoj knjževnost npr) Ipak, zahtjev za neposrednom srenošću ugavnom svugdje svugd je dovod do nagašenog rza, što će reć da lrska poez poezja ja n

zauzma u sustavu knjževnh vrsta samo veoma vsoko mjesto, nego se  smatra da ona mora prožet svako njževno zražavanje. Eementi lrskog zraza bt će tako prsutn  u epu,  u dram  u romanu Romantizam uvjek naglašava zražavanje subjektvnh raspooženja  pretpostavja emoconanu recepcju, tj očekuje da se čtatelj užv u knjževno djeo  da se postovjeti s prpovjedačem l s junacma Romantčarska emoconanost, pr tome, nje skona zražavanju uobča jenh čuvstava  raspoloženja, nego vo pretjerivanje  strast, pa se u knjževnost može zapazti hperbozacja, a nzstranje na emoconanoj recepcj također omogućuje razvjanje sklonost prema neobčnom, čudnovatom  antastičnom, kao  užvljavanje u svjet mašte  sna Romantčk kov pri tome djeluju kao zuzetn jud, krajnje su strastven  skon pretjervanju bo u poztvnom bo u negatvnom smislu, a prkazan svjet u njževnm djeima redovno je na neki načn »pomaknut« od svagdašnjce, blo u prostoom smisu daek rajev, egzotčne zemje), bo u vremenskom smisu daeka prošlost) bo u smslu zravnog osporavanja zbje san, vzja, antastka). Trajanje je romantzma, zbog spomenute razlke u vremenu pojaljvanja knjževnh djela romantčrskh osobna, teško odredt, pa se uzma tek okvrno da romantzam domnra otprke od prvog desetljeća pa do nešto za polovne devetnaestog stojeća najčešće se smatra oko 1860). S obzrom na spomenut predromantzam, nek povjesnčar knjževnost skon su pojavu romantzma utvrdt već u osamnaestom stoljeću, pa se tako recmo drame Friedrcha Schera (1759-1805) kao  Goetheov roman Patne mladoga Werthera (1774) smatraju već reprezentatvnm romantčrskm djelma. Romantzam je postupno zahvato sve europske knjževnost, a u mnogm zemjama upravo u toj epohi djeluje nz knjževnka čj ugled  značenje kudkamo preaze okvre svake pojedne naconalne knjževnost Praktčk je zato nemoguće nabrojat sve glasovte psce romantzma čak n u najužem zboru, pa se samo okvo može spo menut da osm Sciera  Goethea možda najveće značenje za tu epohu maju Est Theodor madeus Homann (17761822) Novas pravm menom Fredrich von Hardenberg, 1772-1801)  Henrch Hene (7786) u nemačkoj knjževnost, rancos Ren de Chateaubrand (1768-1858) phonse de Lamartne (1790-1869) red de Vgny (1797-1863)  Vctor Hugo (18021885) u ancuskoj

160

njževnosti, Walter Scott (17711832) Georg Gordon Byron (1788   Teora nževos 161

824) Percy Bysshe Shelley (928) u elesko kiževosti, Edar Alla Poe (809-849) u američko kiževosti te Alessadro azoi (85-8) i Giacomo eopardi (988) u taliasko taliasko kiževosti U rsko kiževosti posebu ulou imau Aleksader Sereevič Pušk (99-8) i ihail Jurevič ermotov (8484) u ukraisko aras Ševčeko (8486) u P Pol olsko sko Adam ickiewicz (98-855) a u hrvatsko kiževosti to su aveći predstavici hrvatsko preporoda. Pri tome se može apomeuti da ek teoretičar zapažau razlike između uveto rečeo »slavesko« i »zapado« romatizma, er u druom kao da prevladava idividualizam, dok su u prvom alašei elemeti acioalo idividualizma, što će reći osobitost i samosvoosti svake acie. R e a l i z a m (prema latiskom reali, stvara, istiit) kiževa e epoha u koo domiira mimetička kiževa teora, u koo su razrađee kiževe kovecie s alašeom težom za postizaem iluzie zbile, pa roma određeo tpa postae reprezettvom vrstom i svoevrsim modelom prema koem se u veliko meri i upravla celokupa kiževost. Za razliku od eposredo izricaa subek tvih domova i raspoložea, koe domira u romatizmu, realizam se zaaže za obektivost i uverlivost prikazivaa, izuzete likove koi deluu u izuzetim okolostima zameue prosečim ludima koi deluu u svadašici, romatičarskom oduševleu, maštovitosti i skloosti prema taastveom suprotstavla epristrasu kritičku aalizu, opisivae čieiče stvosti i razotkrivae zakoitosti drštveo života Roma se u epohi realizma u skladu s tim razvio u osobitu kiževu vrstu, u koo se likovi oblikuu u ačelu tako da mou biti reprezetati drštveih tipova, razrađea abula prikazue

emela teškoća određea reaizma kao kiževe epohe pri tome upravo e u domiacii romaa, er roma  to epohi ie samo vrhuski cieea cieea kiževa kiževa vrsta  poput traedi traedie e u klasicizmu, recimo  eo se i otovo sve osobie, kakve kakve zahtieva eva opis i teora teora reaizma, mou izravo dokraa izvesti edio iz romaa, i mou se edio a ea u celii primieiti U zato mao meri te su osobie primeive kada se radi o oveli i drami, a teško ih e, ako e i emouće, primieiti a poeziu. ako se čii da se poezia u epohi realizma razvia druačie o proza, i to bilo u smislu koi ulavom odovara romatizmu, bilo u smislu koi već otovo u potpuosti odovara idućo epohi, modeizmu. Upravo zato se i pesici Charles Baudelare (82-86) i Arthur Rimbaud (85489) smatrau e samo pretečama eo i osvačima modee poezie, bez obzira a to što se hova dela avlau vremeski u epohi realizma. eora umetičke proze i drame u epohi realizma temeli se a svoevrso razradi staro učea o umetosti kao opoašau zbile, s time što e zbila shvaćea kao određeo stae društveo života, koe kiževost mora opisati i izraziti a ači uvelike ispirra metodama tada vladaući zaosti. Romaopisac to sebe shvaća u veliko meri i kao zastveika koi umetičk oblikuući uedo i otkrva druš tveo važe istie o životu i svietu, pa roma teži da obuhvat u većim ili maim celiama sudbie karakterističih poediaca, čitavih porodica, pa čak i čitavih društveih sloeva. Namera e pri tome da se ulavom obektvistčkim opisom preesu eke bite živote istie. o e treba shvatiti kao izravu tedeciozost tedeciozost  premda ima moo i takvih realističkih realističkih dela  er u a abolim bolim kiževim kiževim ostvareima ostvareima realizma poruke ipošo isu edozače i e mou se i u koem

te likove pretežo u ihovu delovau, a pripoviedae e tehika koa kao biti čiitel iteracie dela prevladava ad iskazivaem, opisom, dialoom i zakučivaem. Načešće se smatra da realizam trae otprilike od sredie do pred sam a devetaesto stoleća, premda se roma oblkova po ačelima reaističko romaa avla i zato raie, a vala apomeuti da tip reaističko romaa e samo da postoi i daas, eo se prema emu oblikuu i daas kiževa dela visoke umetičke vriedosti. o e avelo moe teoretčre da poam realizma prošire a tip kiževosti, o realizam I takvom začeu vala razlikovati od realizma kao kiževe k iževe epohe, er o aprosto e pripada diakro diakroisko isko klasifkacii klasifkacii 

slučau svesti kao a eke edostave zaklučke i idee porke vala shvatiti pokuša da se u romau oblikue oaakve uiverzalost svekoliko iskustva kakvu e ekad izražavao e. Ciklus romaa Ludka komedia Hoor de Balzaca (99-850) u tom e smislu aboli primer, er e već i u samom aslovu prisuta aluzia a Dateovu Božanenu komediu Zbo domiacie romaa ulavom se romaopisci smaau alasovitiim predstavicima epohe realizma, pa se po moim osobiama do daas eadmašeim prvacima realističko pripoviedaa smaau Stedhal (pravim imeom Hery Beyle, 8824) i Gustave laubert (82-880) u acusko, Chrles Dickes (82-80) i

 

62  

6

Wiiam Makepeace Thackeey (18111863)  egeskoj Gottfied Kee (18191890) i Theodo Fotae (18191898)  jemačkoj te Nikoaj Vasijevič Gogoj (1809-1852)  rskoj kjiževosti. Posebo pak mjesto  kjiževosti eaizma zazimaj omai Fjodoa Mi hajeviča Dostojevskog (18211881) i Nikoaja Vasijeviča Tostoja (18281910) je  jima doaze do izažaja osim visoke mjetičke vijedosti i eke ove kjiževe tehike što ih čii petečama modeog omaa. U hvatskoj kjiževosti  tom azdobj astaj omai Agsta Šeoe (1838-1881) i Ate Kovačića (1854-1889) kojima počije bogata i azoika tadicija ovovjekovoga hrvatskog romaa M o d e   i z a m (pema fac modee, ov sveme koji odgovaa ajovijem ks) se gavom shvaća kao posjedja veika kjiževa epoha pemda se vode još vijek ezavšee aspave o jezi pikadom aziv o jezi ajaj i o samoj mogćosti da se opiše i odredi oakva kjiževost kakva bi kaakteriziaa pos jedjih stotijak godia. Spoo je pri tome pije svega mog i se

Modeizam se tako okvio može odediti pije svega a temej spotstavjaja eaizm pemda pi tome vaja apometi kako se time doeke zaemje z aemje azvoj ta same sam e epohe  kojoj sprot stavjaje eaizm ije ipošto vijek podjedako agašeo a  ekim se azdobjima osjeća čak i eko asavjaje a kasi eaizam. Ipak modei oma ecimo astpa kao svojevsa kritika kovecije ealističkog romaa pa se  svim svojim obicima pa čak i kada se  ekoj mjei vaća tehici eaističkog pipovijedaja e može shvatiti aposto kao podžavaje eaističke tradicije ego prije kao eka vsta siteze izmeđ eaističkih tehika i tehika koje se opir eai stičkoj adiciji Nešto sičo si čo zbiva se i  drami gd gdje je veika azoiko azoikost st  tehici sadrži često i jak eaističk tradicij ai s ipak  pavi damska djea pisaa a ači koji se e može shvatiti bez sožeog odosa kako prihvaćaja tako i odbijaja tadicije devetaestostojete dramske kjiževosti. U poeziji pak kao što smo već pozoii bdći da ema eaističke poezije azvoj ide od Badeaiea do daas g avom koiao (sp. pogavje o modeoj irici  gavi o poeziji)

azoiki kjiževi pavci  tom dosta dgom vemeskom azdobj obhvatiti ekim zajedičkim osobiama te je i ta epoha već zavšia ii se možda aazimo već a početk sjedeće još eodređee ai zamjetjive epohe postmodema. Naziv »modeizam osim toga često se potrebjava i kao ozaka za jedo azdobje ta epohe (ajčešće za azdobje od dvadesetih do tridesetih godia) a zbog moštva često međsobo sprotstavjeih kjiževih pavaca abi se poekad i aziv  pa »modeizmi Mogi teoetičai i povjesi čai kjiževosti skloi s pavo zato cije t posjedj kjižev epoh odediti aposto koooški kao književnost dvadesetog stojeća Poekad se takođe pavi i azika izmeđ moderne i s vremene kjiževosti a često se ističe kako se  kjiževosti od kaja pošog stojeća do daas okvo mog azkovati kjiževa azdobja pa se mjesto jedistvee epohe pedaže sjedeći iz azdobja od kojih eka pema mogim shvaćajima imaj i kaakte epohe estetiiam, avangarda, modeiam i postmoderniam (sp. idće pogavje o kjiževim azdobjima i pavcima) pak vjeto i samo za poebe poebe epohaih odeđe odeđeja ja ccjeokpe jeokpe povijesti povijesti kjiževosti e   opskoga ktog krga aziv »modeizam za veik kjižev epoh koja još vijek aje može se zadžati je se baem eke osobie kjiževosti posjedjih stotijak godia mog baem vjeto azaba.

Sve to govori da se  epohi azabati azvoj koji pije svega kaakterizia veikamodeizma azoikost može ačiima obikovaa ai i vijek jedistvea staa težja da se admaše pethodici da se istake idividaost i origiaost te da se adicija ii ospori ii a posve ov ači svoji i tmači Modeistička se kjiževost tako odikje vek ekim pojektom koji sadrži i koji žei ostvaiti a koji je vijek veza s oviom i s orićem s ečim što eba tek »stvoriti Ti modeistički pojekti dodše ajčešće kao da se iscrpjj je svako ovo djeo kao da  svem moa admašiti pethodo pa pavo zato eijetko modeizam zavšava bio a rb eazmjivosti bio  odicaj ooga što je sm pije potvđivao. Ipak čii se da pavo to vodi som kretaj  epestao ovim pavcima azvoja  ekoj vsti otvoeosti pema čitatej. Upavo zato »otvoeo djeo aziv je i pojam koji se često potrebjava da se pozori a »ezavšeost modeih djea takvih djea koja kao da koač potvrd taže i  moći mašte i  posve osobitom azmijevaj svakoga poje diog čitateja. Baš ta otvoeost dovodi i do agašeog kršeja kovecija pa  skad s tim i do miješaja tradicioaih kjiževih vrsta kao i do sožeih kombiacija kombiacija k jiževih postpaka postpaka zahval zahvalj jjći jći čem je teško azabati a koji ači eba pojedio djeo shvatiti. U roma se tako

165

164  

avlau elemeti ake eea ii epotaže kao i poezie; o e poekad i ilozoka apava apava ai poekad i poema. Novela može iti ppem emaa u pozi ali i pikaz zilkog događaa koi kao da e uzet iz ovia a dama e pua epkog pipoviedaa ili pak ilozokih apava ai e poekad i čita kazališa iga koa a pozoici dae liku apudih vidova vieta u koem živimo. Pi vemu tome čii e da dolazi do pošiea ukua kakvom ema ava u aiim kiževim epohama

u ekom dou ivau pihvaćee i uuta koih e i ziva tva kiževa delatot. U peiodizacii povieti poediih acioalih kiževoti međutim oe mogu imati edio ulogu opće oietacike heme e e vka acioala kiževot azvia uvelike a vo poei ači ači  pa čak i epohe u o o e moau moau odgovaati epohama opće povieti kiževoti. Oim toga epohalo azvtavae u vieti acioalih kiževoti četo i ie apikadie zog odveć

dela azličitih azličitih ooia i azličitih ki ževihveoma tehika piaa tedecia aazličitiim vhama i zamišlea ilo amo kao iga ilo iklučivo kao zatvea politička ili kakva duga pouka ivau tako podedako pihvaćea ako amo zadovole ode đeu vituozot u olikovau i izvedi a koo modeizam uviek izitia a koa e čii e poala gotovo ediim meilom viedoti. Pemda e izo epezetativih autoa vetkog modeizma emoguće veti a ekoliko imea e to uvelike ovii i o ačiu ko zapavo hvaćamo i odeđuemo celokupu epohu uveto e može eći da u a poduču omaa tu epohu vakako oiležili ledeći pici Macel Pout (1871-1922) Jame Joyce (1882-1941) Faz Kaka (1881924) Ad Gde (18691951) Alet Camu (191 1960) JeaPaul Sate (1905-1980) homa Ma (1875-1955) Hema Boch (1886-1951) William Fauke (18971962) Mihail Bulgakov (1881-1940) i Jaolav Hašek (188-192). U dami pak vala i u takvom aužem uvetom izou pomeuti ledeće autoe Luigi Piadello (1867196) Samuel Beckett (1906-1991) Eugee Ioeco (1912) i Betold Becht (18981956). Kko e pak poezia već više od polovie pošlog toleća azvia u milu koi mo već opiali možemo pomeuti tek ekoliko imea koa u teka izuzeta vetki ugled Fedeico Gaca Loca (1898196) Raie Maia Rilke (1875-1926) homa Ste Eliot (18881965) Paul luad (1895-1952) Boi Leoidovič Patak (18901960) i Palo Neuda (1904-979)

velikog uopćavaa pa u poveičai acioaih kiževoti kloii veću važot u peiodizacii dati kiževim azdolima a poekad kiževim pavcima. vo azvtavae a kaća vemeka azdola te a kiževe pavce pokete škole ili geeacie piaca međutim očito e auže povezao  tumačeem i kiževopovieom oadom vke poedie acioe kiževo pa e i može edio zmaati u okviima polematike povieti poedie acioale kiževoti. Ipak ooito kada e adi o kiževoti poledih totiak godia epohalo odeđee kko mo ga opiai u pošlom poglavlu očito teško može oiguati maka i amo okviu oietaciu e već kaem epohe ealizma dolazi do velike azolikoti u kiževim teoiama i u amo kiževo poizvodi a i zog količie umetički viede poizvode kao i zog toga što am e ta kiževot vemeki lika pa ema tzv. poviee ditaci ditacie e teško e  ako e e i emoguće  utvditi ko koe e oi oietacie etacie i koe koe ooi ooie e domiiau domiiau Zog toga e uoičailo da e o ekim oviim kiževim azdoima i ekim kiževim kiževim pavci pavcima ma govoi i u ilu il u opće k kiževozatv iževozatvee ee oietacie e tako tvoei pomovi u amau uku olakšavau okvio alažee u azolikim azovim i četo međuoo potulovim poavama modee kiževoti. Naveću važot za opću poviet kiževoti pa i za teoiu kiževoti dakako pi tome imau oa azdola i oi pavci koi u od međuode važoti i koi doivau začee koe adilazi okvie vake poedie acioale kiževoti. Vala pi tome eći da e kiževi poveičai i teoetičai kiževoti četo e lažu i u azivima i u odeđeima iti u aau poediih azdola ali e u okviu apava koe e i daa epetao vode o ačiima kako vala peiodiziati kiževot ašeg toleća ačešće pomiu ova E  t e t i c i z a m e može hvat hvatiti iti kao azdol azdole e u ko koem em  za azliku od epohe ealizma ealizma  pevlad pevladava ava izazito aglašava aglašavae e iklučivo

KNJIŽEVNA RAZDOBLJA I NJIŽEVNI PRAVCI Velike kiževe epohe kako mo već oaili veoma u važe u peiodizacii opće povieti kiževoti a omogućuu i uvid u šii poviei kotekt kao i hvaćae okvih kiževih kovecia koe 166

167

 

estetske funkcije književnosti Takva su shvaćanja na neki način

ćenog u užem smislu, ili pak kao zajednički naziv za neke tendencije

pripreljena već kajem devetnaestog stoljeća, kada mnogi književnici i teoretičari ističu načelo I'ar por I'ar (»umjetnost zbog umjet nosti«), kojim se naglašava ko umjetnost ne smije biti u službi bilo čega osim nje same. Takvo naglašavanje čistoće uetnosti dovelo je do svojevrsnog »kulta ljepote«, pa umjesto dominacije realističkog romana i težnji za kritičkom nlizom drštvene stvosti novno jača zanimanje za poeziju: nastaju djela u kojima se sve više teži isključivo virtuoznoj virtuoznoj umjetničko umjetničkojj obradi, koj kojoj oj je uzor upravo poetsi način izražavanja Književnost u cjelini kao da je pr tome sve više zaokupljena istaživanjem svih izražajnih mogućnosti jezika, a sve se manje bavi problematikom koja bi je povezivala sa znanošću, lo zojom ili polikom U romanu se tko napuštu reaisčke konvencije i nastaje novi tip romana, u kojem nema jasno razvijene fabule i pouzdanog pripovjedača, a koste se nove književne tehnike, kao unutarnji monolog, esejistički dijelovi i poetski način iskazivanja Napušta se temeljno načelo realističkog romana, oponašanje zbilje, a

u nizu nacionalnih književnost, koje su jko izažene od početka našeg stoljeća pa sve do otpilike nakon Dgoga svjetskog rata Avangrdna se književnost u načelu može odrediti kao pokušaj radikalnog ospo ravanja tradicije, pa se ona u tom smslu izravno suprotstaVlja este ticizmu U njoj, naime, dolazi do osporavanja »kulta ljepote«, jer se Zahtijeva da književnost obuhvati  one pojave, načine izražavanja, oblike i književne vrste koje adicionalno nisu shvaćene kao »visoka književnost« Ujedno avangda osporava i sm adicionalni pojam ljepote, kao i shvaćanje književnosti u cjelini kao jedne od »lijepih umjetnosti« Avangardisti pri tome teže čak i uspostaVljanju posve novog tpa cjelokupne kulture, u kooj ne smo da će se ijenjati sve književne konvencije nego će nestat i sm pojam konvencionalnosti, kojeg avangardisti povezuju se tradicijom i konfomizmom Avan gardna je književnost to u načelu sklona svakom antiadicionalizmu i svakoj vrsti pobune protiv konfomizma, a redovno pretpostavlja da se potpuno nova književnost može izgraditi jedino u supotnosti prema

kao prava zbiljaciklusu shvaća Use tragan sada umjetnost, kao što jeremenom to izravno (1rečeno u Proustovom tra ganu u a igubenim 9 1 3 1928) Ideal poetizacije zbilje vodi to u prozi do prepletanja poetskh, esejističkh i pipovjednih dijelova, kao recimo u Rikeovom romanu pici Maltea Laurida Briggea (1910) a u drami do obliovanja tzv poetske drame, u kojoj je najpoznatiji predstavnik Maurice Mae terlinck (18621949) ili do dramskog prkazivanja kojim dominiraju raspoloženja, osjećaji i ugođaji nad radnjom, kao u dramama Antona Pavlovič a Čehova (1860190) U samoj pak poeziji osjeća se jak utjecaj simbolizma, njiževnog pravca o kojem ćemo kasnije govot Književno razdoblje estetcizma moglo bi se okvo oediti negdje između 1890 i 1920, ali kako je osobito krajem pošlog stoljeća došlo do dominacije takve orijentacije u teoriji i u samoj književnosti, povjesničari književnosti često govore o fn de se (kraju stoljeća) kao nazivu za razdoblje u kojem se izrazito može prmjetiti istodobno postojanje postoja nje dost rzličitih, rzlič itih, pa ča i međusob međusobno no izravno suprotstavl suprotstavljenh jenh književnih škola i pravaca, pr čemu je esteticizam samo jedna, premda dominrajuća dominra juća o ojentacija jentacija A v a n g a r d a (prema franc franc l'aant garde, predstraža, pret hodnica) shvaća se kao razdoblje u velikom broju nacionalnih knji ževnost koje nastupa nakon esteticizma i aje do modeizma, shva-

svim vrijednostima kultre, osporavanjem i pobunom protiv svega što je postojeće vrjedilo kao idealjedino u kultui, čak i u drštvenom životu u cjelini Avangrda je tako često skona kltoj, a ponekad i političkoj, pa čak i dštvenoj revoluciji Brojne i veoma raznolike avangardne tendencije pojaVljuju se uglavnom u okvirima nekoliko književnih pravaca početkom našeg stoljeća, kojima je zajednička tek poetika osporavanja i težnja da se razore sve književne, pa čak i jezične konvencije, da se eksperimentira s književnim izrazom i da se parodijom, naglašavanjem apsurda, cim humorom i odstupanjem od logike u jeziku, u izgradnji sižea i u oblikovanju likova, istakne kako svijet i zbilja nisu ni razumni, ni pihvatljivi u onom obliku u kojem su nam poznati Avangada tako pošava pronaći novu vezu između umjetnost i života, smaajući da umjetnost može pomijeniti i sm život u cjelini, jer će upravo ona upozoti na vijednosti koje u svagdašnjem životu ostaju nepmijećene zbog ustaljenih navika Avangarda baš zato ne ijetko želi zaprepastiti; ruga se postojećem načinu života i postojećim književnim konvencijama, pa uvodi u poeziju s jedne stane i običan jezik i jezik znanosti, a s druge strane i takve složene književne postupke kakvi vode do nerazumljivosti i odbijaju publiku Ona je tako sklona da s jedne strane osporava svaku racionlnost, obrazovanje, pa

168

169

 

i književni ukus, a s druge strane proizvodi djela koja se naprosto ne mogu razumjeti ako ne raspolažemo visoko razvijenim ukusom i temeljitim poznavanjem upravo one tradicije koja se žei osporiti. Jednom riječju: avangarda se zbiva u neprestanom protusovju sa samom sobom, pa je nogi teoretičri i shvaćaju kao pojavu koja se najbolje može odrediti jedino paradoksima. Zbog njezine raznoikosti tako ju je možda najakše shvatiti i opisai u okvima nekih književnih

tendencija postoje i jki pokušaji određene obnove tradicije, koji se ujedno obogaćuju avangardnim iskustvima pretjerivanja u ekspe rimentiranju s mogućnostima pjesničkog izražavanja. P o s t m o d e r n i z a m shvaća se uglavnom ug lavnom ili kao književno razdoblje koje nastupa nakon modeizma u užem smislu riječi, ii kao nova književna, pa čak i kultua epoha, koja tek nastupa, pa još nema ni pravo ime, niti se može točnije odrediti. Ponekad se, osim toga,

pravaca, kao što su futurizam, ekspresionizam i nadrealizam, o kojima ćemo poslije govorti. M o d e r n i z a m, kao što smo već upozorili, shvaća se ugavnom kao književna epoha, ali se može odrediti i kao razdoblje unutar te epohe, koja tada dakako biva nazvana drugačije. Ako se shvati kao uže razdoblje razdoblje - što je često u povijestima po pojedinih jedinih nacionanih knji ževnos - ond ondaa ga va vaja ja razumjet pr prje je sve ga u nek nekoj oj opreci prema avangardi, jer se doista može zamijetiti kako se avangardno pret jervanje u osporavanju svke tradicije postpno iscpljuje već negdje nakon rideseth godina, pa se pojavuju djela koja kao da pomiruju nepoiljive tendencije esteticizma s jedne, a avangarde s druge sane To će reći da najveći broj autora koje smo spomenUi kao repre zentativne autore cjeokupne epohe modeizma u širem smisu, kao oyce, Kaka, Bulgakov, Gide, Sarre, Faukner, Camus, Pirandello, Beckett, T. S Eliot, recimo, stvaraju djela koja kao da istovremeno koriste i pozitivna i negativna iskustva avangrde oni doduše ospo ravaju radiciju u tom ssu što raže nove načine književnog ob ikovanja i veoma se kitički odnose osobito često prema kjiževnost realizma, ali istovremeno oni ne prelaze granice razumjivosi i ne žele nipošto sruši svaku adiciju; prije bi se moglo reći da teže određenoj sintezi u umjetničkom obikovanju. Tako je upravo u tom razdblju zapravo uspostaven tip romana, koji se često nziva modei roman, a koji doduše ne karakteriziraju uvijek isti tehničk postupci, ai koji ne samo da se uvijek suprotstavlja adiciji realisičkog romana, nego i uspješno izgrađuje nekoliko novih mogućnosti da roman, kao veika prozna vrsta, zahvati i izrazi svu soženost našeg doba u svojevrsnoj cjelovitosti Slično vred i za dramu, koja se upravo u tom razdoblju razgranava u niz pravaca, ali je upravo u svakom od njih uspjea stvori nepremašene uzore osobitoga scenskog izraza U poeziji pak stalna adicija modee lirke u tom razdobju dobiva nove potcaje i u težnji za svojevrsnom obnovom kasicizma, što će reći da pored avangardnih

postmodeizam shvaća i kao književni pravac koji je po nekm oso binama u književnoj književnoj teorji i u samoj kn književnos jiževnosti ti prepoznatl prepoznatljiv ji v u nizu nacionalnih kiževnosti posjednjih desetjeća. O postmodeizmu vode se već dva desejeća žive rasprave, ali do danas nema jedinstvenog stajaiša n o njegovom značeju, niti o načnu kko ga valja vai, pa teočri i povjesniča jiževnos najčešće k upozoravaju na neke osobne koje se sve češće, učestaje i nagašeije po pojjavljuju u nogim nacionalnim književnosma, a koje se teško mogu opisati unu epohe modezma  tome redovno ostavjaju otvorenim pianje radi  se doista o novo nov oj književnoj epohi, ili o nekoj vsti zavšne faze modezma, u kojoj su jedino neke tendencije dovedene do po sljednjih kozekvencija kozekvencija.. Bez Be z obzra, međum, na to da li se smaa kako je posmodezm izraz nove kule epohe (koja se tada obično naziva postmode), ili se anziraju samo neke izrazite tendencije u su vremenoj kjiževnos, preteže uvjerenje da posmodeizam razkuje od modeizma napuštanje i onh književnih konvencija koje je mode izm sačuvao iz radcije, ii koje je ponovno uspostavio u pojedinim knjiže književnim vnim vrsama. S Sklonost klonost prema poeici ospoavanja ospoavanja približava pr tome postmodezam avangard, ai za razku od avangadista post modeis ne žele kjiževnošću mijenja svet, a prema cjelokupnoj književnoj adciji redovno se odnose na osobit način: on književnu radiciju izravno unose u vastita književna djela, upoebljavaju i a dicionalne književne postupke te voe i citirati, ali pr tome agmente, uzete  književne adcije, vezuju s razlčim mogućnosma.  tome se koriste različim književnim hnikama, i to kko onim preuzema iz ranjih književnih epoha, pa čak i iz daleke prošlos, tako i onima koje su razvijene i koje su nastale u našem stoljeću, a vro često i posupcima svojstvema isključivo vijaoj književnosti. Neriješena potuslovlja, prekomjeo opisivanje deaja na račun cjeine, prekdanje sjeda ppovijednja bez obrazloženja, te igra neazlučivog isprepletaja mašte i zbije, pri tome redovno igraju veliku uogu.

170

171

 

Postmodezam voli osporavati ustajene razlike među njiževnm

nazivi i pojmovi barem nekoiko književnih pravaca, od kojih su

vrstama, čk i one koje su utemeljene na razikama između zbije i kcije: voli zbiju prikazivati kao kcij, a kciju kao zbiju. Osim toga, sklon je dokinu u potpunost raziku između trivijane i visoke književnosti, koju je modeizam ipak održavao postmodesčka djea često izravno upoebljavaju književne tehnike tematiku i likove koji pripadaju isklju čivo trvijalnoj njiževnosti, ai još češće kombiniraju trvijane ikove i postupke s ikovima i postupcima visoke njiževnost sugerrajući da se njhova djea mogu čitat i tumači bilo u skadu s konvencijama ivijane književnosti bio u skladu s poebama i zhtjevima obrazovanih čitateja Mnogostrke mogućnosti čitanja i tumačenja, bez naznake o tome koje je čitanje i tumačenje boje ii prihvatljivije od drugoga, tako je jedna od izrazitih osobina postmodeističke književnost Uglavnom se smaa da su Jorge Luis Borges (899986), Samuel Beckett (90699) u kasnijim djelima, te Vadimr Nabokov (899 977, također u kasnim svojim djeima, utemeljitelji postmodee književnosti, premda mnogi smatraju da i njihova djela valja shvatiti više kao modeistička ostvarenja u kojima jedino doaze do većeg izražaja neki književni postupci koji su tek kasnije shvaćeni i obiježeni kao iskjučivo postmodernistički književni postupci. Vrijeme kada postupno prevadava postmodeizam također se razičito određuje, no čini se da su neki autor, kao Itao Cavino (923986), Umberto Eco (932), Julio Cortzar (94), Gabre Garca Mrquez (928), Peter Handke (942), Milan Kundera (929), Michel Butor (926), Aai Robbe-Griet (922) i John Fowles (926), na prmjer, tek u posljednjih petnaestak godina steki široko međunrodno prznanje i velku pubiku, pa su teoretičari sve skloniji smatrati ih predstavnicima ako već ne nove epohe, a ono svakko jedne prepoznatjive nove književne or jentacije. Teškoće u određenju postmodeizma ujedno upozoravaju kako je praktički teško razikovati između književnih razdoblja i književnih pravaca. prav aca. Premda se  načeno gledano gledano  može ustvrdit ustvrdit da književne pravce određujemo pretežno prema književnim teorijama koje ne pisci zastupaju i nastoje primijeniti u proizvodnji, dok je pojam razdoba isključivo rezultat njiževnopovi njiževnopovijesn jesnee perodizaci perodizacije, je, u raznolikoj kn knji ji ževnosti proteklih stotinjak godina veoma se često nazivi i pojmovi pravaca i razdoblja isprepeću i međusobno zamjenjuju. Ipak, okvio se može reći da se u znanost o jiževnosti danas šroko upoebljavaju 72

najpoznatiji sljedeći N a t u r a l i z a m (prema at. natura, prroda) nastaje krajem epohe reaizma, kao radikani izraz nastojanja da se njiževnost poveže s iskustvom i metodama nekih tada dominirajućih prirodnih znanosti Romanopisac i teoretičar romana mle Zoa (840902) zasniva u tom smisu učenje o eksperimentanom romanu koje zahtijeva da roman bude shvaćen kao svojevrsni eksperment, jer je njegov gavni cilj da doslovno opiše i anaizira takve judske sudbine kakve poput »kiničkih sučajeva« omogućuju da se shvate temejni razozi judskog ponašanja. Ćovjek je pri tome shvaćen kao nagonsko biće, rastrzano čuvstvima i sastima koje dovojno ne poznaje, ai koja njime upra vlja vljaju, ju, pa je i njegova sudbina  koju koju roman eba opi opisati sati  u biti sogo određena naslijeđem i izravnim utjecajima društvene sredine. Nasčka književna orja tko zstupa sogo imečko shva ćje književnos njiževno djeo eba p »isječak života«, pa u jiževnoj tehnici prevadavaju kovi i teme uzeti iz svagdašnjice, izravn i detaljni opisi judskog ponašanja, skonost prema isticanju i anaizi nasijeđeh skonos, nagona i osobito negvnh, razo ssti, koje postupno uštavaju pojedince, cijee rice, pa čk i društvene sojeve. Tva književna tehnika, prema mšjenju naturista, omogućuje da se književnost izravno ukjuči u raspravu o tekućim društvenim i počkm pbemma, pa je u njihovim djeima često prepoznatljiva tendencija, najčešće osuda, pa i zje nad degradacijom udske oso koju ču ređene okolnosti života, kao siromštvo, nem pred vašću, prsk koekvnh predrasuda il urođene zičke i psihičke bolesti Zbog na gašavanja važnost reaističke motivacije, skonost prema nekoj vrsti gotovo znnstvene nalize i težnji da aspravja o društvenoj oblematici prrodno je da se nazam može jasno razabra jedino u romnma, novelama i drmama. Tko se kao reprezentatvna naturalstička djea smaaju uglavnom brojn Zoln romani, novele Guy de Maupassanta (850893) te drame Gerhrta Hauptmanna (862946) i Henrka Ibsena (8289) U tjnskoj jiževnos uobičajen je naziv veam (prema at. ves, isnit)  ređenu vijtu nazma, koje je gavn pdstavk i osnvač Giovanni Verga (84922), a u hrvatskoj j iževnosti Eugen Kumčić (850904) teorjski obrzlže naturalizam i piše nastičke romane, a neke osobine naturzma prmjee su i u novelama Josipa Kozrca (850906). 73

 

Valja napomenui da u najboljim nauralisčkm osvarenjima kao o su Zolini romani Čoek er Nana ili Geinal recimo ili drame Henika Ibsena Lutkina kua i ablati koje su najvie ujecale na suvremenu književnos doslovno shvaćena nauralisička eorja i nije od odlučujućeg značenja Umjeničke kvaiee oblikovanja ljudskih sudbina preežu nad zahjevima zahjevima određene poeike koja koja je  čini se  bila u većoj me izraz određenog vremena o se vrijeme uvelike

sugesivnos umjeso izravne razumljivosi zvučnos umjeso izravnog označavanja i simbolika umjeso izravnog opisivanja Kul ljepoe i zaaganje za načelo »umjenos zbog umjenosi pr ome su povezani s idealom »čise poezije koja se po miljenju simbolisa osvaruje u najužoj najužoj vezi poezije i glazbe e u posebnom doživlaju smisla smisla  koji se ne može izrazii nkako drugačije no posebnim pjesničkm kazivanjem U akvom kazivanju zvuk am i melodija siha do e mjere nad

promijenilo u om smislu nije promijenila S i m b o dok l i z asemumjenos (prema grč ymbolon znak simbol) književni je pravac po oobinama vezan za razdoblje koje smo označili kao »eseicizam a za razliku od nauralizma s kojim se okvio vremen ski podudara obuhvaća uglavnom poeziju i ek u nekoj mjer dramu Simbolizam u književnoj eoriji i praksi počinje već u razdoblju realizma o se može književnoeo književnoeojj sk objasnii objasnii  kao o smo već napomenuli napomen uli - čin činjenicom jenicom da se sru srukur kurni ni opis realizma može pri mijenii isključivo na prozu i dramu Simbolisi smaraju Baudelairea ne samo svojim preečom nego i uemeljieljem akvog ipa poezije kakvog žele njegovai i dalje razvijai a Arhura Rimbauda (1854 189) Sphanea Malarma (1842-1898) i Paula Verlainea (1844 1896) nepreaenim uzorma kvog ipa pjesniva Korjene vlasiog shvaćanja i uzore za poesko svaranje aže čak u romanizmu pa ako isiču poeziju ovalisa Poea i de Vignyja Osim u poeziji književna eorja i praksa simbolizma izrazio se može razabrai u Maeerlincko vim simboličnim dramama Simbolizam je bio izrazio jaka orijenacija u francuskoj književnosi ai se posupno proiro pa se u njegove kvie obično svrsavaju i Rainer Maria Rilke (875926) i Sefan George (1866-1933) u njemačkoj William Buler Yeas (8651939) i Oscar Wilde (8541900) u engleskoj engleskoj e Andrej Andrej Beli (pravim imnom Bois  Bugajev 18881934) i Aleksandr Aleksandrovič Blok (1880192) u ruskoj književnosi U neo irem smislu ujecaj simbolizma može se razabrai i u goovo svim europskim književnosima pa ako i kod Anuna Gusava Maoa (1873-1914) i Vladmra Vidrića (875909), recimo u hvaskoj književnosi aziv »simbolizam uze je zbog naglaene uporebe simbola (usp poglavlje o pjesničkim gurama) i svojevrsne eoije pjesničkh simbola koju aj knjiženi pravac nasoji razvii i primijenii u književnom svaralavu Temeljna je pr ome zamisao da pjsnivo mora govorii jezikom veoma udaljenim od jezika proze a da aj jezik karakezira

vladavaju uobičajena značenjačiavi rječispleovi da pjesnički iskaz posaje sim bolom u kojem se isprepleću mogućih asocijacija Važnos izbora eme u simbolizmu biva u nekoj mjer poisnua no isodobno se može reći da simboizam i proiruje emaiku književ nosi jer osobio pjesnivo umjeso uobičajenih emocija i pjesničkih slika bira posve osobie osjećaje moive i siuacije Pjesnivo ako nije izraz uobičajenih čuvsava nego je svanje u jeziku ono ne služi ome da izaziva i pojačava poznaa čuvsva nego služi ome da okr jemo i u čuvsvenom i u razumskom smislu ono o nam prje čianja pjesničkog djela nije bilo poznao aglaavanje osebujnosi poezije i ovladavanje ehnikom siha do vrhunske viuoznosi kao i prava obuzeos osvrivanjem svih mogućnosi koje upravo i jedino pjesnivo omogućuje u jeziku pi ome su one osobine koje su simbolise učinile prvacima i uzorima goovo cjelokupne modee poezije  u  u r i z a m (prema la turu budući) književni je pravac u okviru avangarde shvaćene bilo kao književnog azdoblja bilo kao zajedničke oijenacije nekoliko književnih pravaca pve ećine naeg soljeća Osnvač e fuurzma ilippo Tomaso Marne (8761944) u čijem su Manetu t turima urima ( 1 909) izložena načela urisičkog shva ćanja cjelokupne kulu kao i po urisčke poeke Ta je poeika avangardna zbog naglaenog zahjeva za radikanim raskidom s knji

174

ževnom radicijom i zbog suprosavljanja eseicizu Umjeso ideaa ljepoe i »čise poezije fuurzam pokuava odredii novi umjenički idea u kojem bi doao do izražaja dinamizam i kivizam nove indu sjske civilizacije Smjelos pobuna drskos i zanesenos sojevima e brzinom i borbom shvaćene su pi ome kao akve osobne koje bi morale požei književnos i cjelokupnu umjenos U skadu s im na planu izraza fuurzam predlaže svaranje popuno novog pjesničkog jezika ukidanje ineunkcija isicanje imenica e inniivnog oblika glagola regisraciju vanjskih zvukova i umova uvođenje popuno neeseskih znakova kao o su brojevi i oponaanje rma sojeva

75

 

Osim u taijanskoj književnosti tuzam je uz neke peinake došao do većeg izažaja i u uskoj književnosti gdje su ga zastupali pjesnici

pounos okenut pema unuašnjosti kako bi azabaa otkuda izvie moć oblikovanja i ko se subjektvna unuašnja stvost uopće može

ladim Majakovsk (893 930) i eimi Hljebnikov (885 1922) Posedno uglavnom onim osobinama koje su mu zajedničke s cje lokupnom avangadom tuizam je utjecao i na mnoge duge euopske književnost. E k s p  e s i o n i z a m (pema (pema at. expreio izaz) književni je pavac koji se može shvatiti u okvima avangade ai ga se ponekad poistovjećuje s avangadom ponekad se odeđuje čak i šie od cje lokupnog azdobja avangade a dosta često se azmatra kao zasebni književni i umjetnički poket koji se tek u nekm elementima može povezati s avangadom. U svakom sučaju međutim ekspesionizam je kao umjetničk pavac pepoznatjiv u sikastvu glazbi kazalištu i mu kao i u njiževnosti prve ećine našeg stojeća odnosno između 910. i 930 a njegova se načela mogu azabati i kao odeđena književna teoija i kao kaaktestike takvoga književnog obikovanja kakvo je ostavilo trag koji se jasno octava u književnosti i umjetnosti sve do naših dana. Kao i avangada u cjeini i ekspesionizam nastaje pije svega iz otpoa književnoj adiciji. Kako tu tradiciju u njegovo vijeme čini usvojeno i još veoma živo naslijeđe eaizma on je prje svega izazito antieaističk i antiimetičk književni pavac. Ekspesionizam na glašava isključivu važnost izaza pa se itčk odnosi kako pema ideji sustavnog i metodčnog oponašanja zbilje  kakvu zastupa natuaizam natuaizam  tako i ppema ema ideji ideji sobodnog phvaćan phvaćanja ja svih osjetnih o sjetnih utisaka  kakvu zastupa u slikastvu ai i u književnosti tzv impresioniam (pema at. impreio, utisak). A kako se pak ono što valja izaziti u umjetnosti shvaća kao subjektivna stvost pojedinca kojeg odikuje jedino njegova duhovna stvaalačka sloboda ekspesionist će odbaciti ideju jepote kao skada i ostvaenog jedinstva vanjskog i unuašnjeg svijeta zalažući se a snagu izaza koji lomi sve konvencije i pojavjuje se kao vapaj kao kik i kao duhovni oblik čiste potebe za iza žavanjem oslobođene svakog sadžaja i svakog vanjskog utjecaja. U takvom petjeanom naglašavanju izraza kije se i odeđena nova zamisao o bitnoj funkciji umjetnosti ne želi se više da umjetnost bude nanovo uobličena stvost života i svijeta neka usavšena i dotjeana kopija pa čak ni neka nova stvost izgađena na temelju one stva nosti koja nas okužuje. Umjetnost se smataju ekspesionist moa u

izazit. Njezina je svha tako da uzbudi da izazove osjećajni odziv da uspostavi izavno i neposedno azumjevanje kakvo kaaktezia uzvik uzdah i kik mnogo više no azgovo i obazaganje. Eks pesionisti su zato skloni azbijanju logičnog eda mšljenja i govoa kajnje sažetim ečenicama jakim zvučnim efektima metafoici i hipebolama te odeđenoj fagmentianosti u obikovanju oni vole samo jako nešto naznačit samo sugeriati bez daljeg objašnjavanja te nakon nekoiko poteza od izuzetnog dojma pepustiti konačno dovšee slike ka i piče čitateju ijeme tajanja ekspesionizma azičito se odeđuje već pema tome u kojem se smisu sam naziv upotebljava i kako se pojam objašnjava ali se najčešće smaa daje azdoblje između 910. i 1930. doba njegova najvećeg utjecaja a njemačk i ausijsk pjesnici Geog Takl (18871914) Gottied Benn (18861956) i Fnz Werfel (1890945) njegovi su izaziti pedstavnici U dami se smaa da su neka djela Geoga Bchnea (1831837) već pisana u slu ekspesionizma a dame Augusta Sindbega (18491912) izaziti su pmjer eks pesionističke damatike. Mnogi teoetičai smaaju da se i Kakni omani u najmanju uku mogu najuže povezati s ekspesionističkom njiževnom teorijom i paksom. Ekspesionizam Ekspesioniza m se ššio io ugavnom utjecajem utjecajem njemačke kn književnost jiževnost a valja eći i da poezija hrvatskog pjesnika Antuna Banka Šimća (18981925) može ući u kug najbojih ostvaenja koja su u okvima tog književnog pavca napisana u euopskom kontekstu. N a d  e a  i z a m (pema anc. anc. nazivu urrealim koji upućuje na dmenziju iznad ealnost kao i na pevladavanje eaizma) izavno se nastavja na poket nazvan dadaiam (pema oponašanju dječjeg tepanja »da-da«) koje su nekoicina književnka i umjetnika posjednjih godina tajanja Pvoga svjetskog ata istaknui ka simbo kajnjeg otpoa pema bilo kakvim acionanim konvencijama u književnosti i umjetnost. Dadaizam kojeg je teorjsk obazožio umunjski pjesnik Trstan Tzaa (1896-1963) za vrijeme boavka u Zchu 1916 izga đen je na adikaizianim avangadnim zamisima o rušenju adicije pa upotebljava sva sedstva od tzv cog humoa ironije i poruge do ospoavanja vrijednosti svakoga smsenog gooa ne pezajući čak ni od toga da sm sebe ioniza i sm sebe ospo kao mogući književn

176

1 2 Teoija

pravac ili bilo kakav oređeni živoni stav. U veličanj besmislice  naglašenoj neobiljnosi mjetničkih i živonih pospaka  skanalima i  iaivanj pogra i ogorčenja »obiljnih« građana aaiam je ipak saržavao i veoma obiljn imenij raočaranja koje prelai  bntovno očajanje. Narealiam je preeo osobio  posljenj osobin ali je i igraio svojevrsno čenje koje je pospno preraslo  književn eorij pa čak i  klui pokret. Uemeljiteljem narealima kao pokrea smaa se Anr Breon 1894-1966), koji je  nekoliko programskih članaka navanih »na realističkim manifestima« osobito  Manetu nadrealima i 1924 najcjelovitije iraio narealistička shvaćanja živoa ršva i knji ževnosi te acrao okvire narealističke poeike Avangna amisao osporavanja raicije pri ome je poveana s Freovim čenjem o posvijesi sp poglavlje o psihoanaliičkoj iici) s kriikom gra đanskog živoa i njegovih institca e s poivanjem na pobn protiv posojećeg morala i posojećeg shvaćanja mjetnosi i ljepoe Sve se o može svesi i na oređeno shvaćanje stvosti Realiam je naime smatrao a je prava stvost stanje rštvenog života koje valja analiira i opsai; ekspresioniam je kao prav svost shvaio čist nrašnjos pojeinca koji mjenik mora iraiti be obira kako se ona onosila prema vanjskoj svosi živoa a narealiam nasoji kao prav stvos oreii najblji nesvjesni temelj svekolikoga psihičkog života pa vjeo bilježenje svega onoga šo se »probije«  svijes i akve preost preostavl avljene jene bine posvijesi ostaje jeinim pravim aatkom mjenika. Na emelju takvog shvaćanja stvosi igrađena je i oređena meoa koj s narealisti navali »aomasko pisanje«. Time se mislilo na potreb bilježenja svega što olai i posvijesti sa šo

kompoicije te po neobičnim onosima imeđ ealja i cjeline imeđ važnog i nevažnog te imeđ pjesničke slike i njeine poaine kao i po sklonosi prema obrtanj običajenih i očekivanih onosa međ moivima likovima i ogađajima. Obično se ima a je narealiam najjecajniji vaesetih i iesetih goina našeg stoljeća kaa ga prihvaćaj recimo i pjesnici međnaronog glea kao Lois Aragon pravim imenom Lois An 1897-1982) 1895-1952), rien i Pal ehnike lar preponatljivi ali iraitiKafke tragovi narealističke književne i  s jelima ili Joycea a sklonost prema nekim književnim pospcima ravijenim  narealim amjetljiva je čak i  posmoeim E g  i s t e n c i j a l i  a m prema la. exitentia, posojanje ops tanak) apravo je loofskoknjiževni pravac sp. poglavlje o egi stencijalisičkoj kriici) a iskljčivo kao književni pravac nastao je po iravnim tjecajem looje koj je  jenoj fai ravoja raraio Jean Pal Satre a koja je na svoj način ošla o iražaja prije svega  njegovim vlastitim romanima i ramama a  nešo širem smisl može se raabrai i  jelima Alberta Camsa U strogo književnom smisl egisencijaliam je osta teško oeii jer je preponatljiv više prema loofskim savovima koje astpa ali je već i samo poveivanje oređene loofije s književnošć kao i sklonos a se iraito lo ofska problematika ravija ramara i oblikje i  ramama i  romanima najčešće ovoljna a se može govoriti o osobinama pravoga književnog pravca Tako egisencijalisička književnost sgerira ili rarađje karakteristične eme i savove egistencijalisičke looje o koj s najvžniji potpna osamljenost pojeinca apsola sloboa ljskog ibora i sočavanje sa smrć e osporavanje običajenih načina života koji se prema mišljenj egisencijalisa skoblavaj s osjećajem popne i konačne ogovoosti pojeinca a vlasii život U književnom oblikovanj egistencijaliam je tako skon rekivnoj tehnici svođenja čovjeka na njegov oživljaj postojanja koji se smara jeinom binom činjenicom. Egisencijaliam ato ne voi aicionalne fable bliža m je psihološka analia i iravno obralaganje loofskih problema kao i jaka polariacija likova oni s ili egisencijalisti ili s lji koji egisencijaln problematik ne ramij pa žie  privi građanskog živoa i hoimičnoj hoimičnoj ii nehočnoj slžbi raličiih ieologija.

kniževnost

177

 

manjim sjeovanjem obrae sa šo manjim stpnjem naknanog mačenja i saramske šo manjim sjelovanjem svega onoga šo je prihvaćeno  načeno bog navika i običaja Takva je meoa nalik raikaliiranoj amisli romantičarske inspiracije a narealisti s je ravili i primjenjivali osobio  poeiji ali i  pronim ekstovima Kako je pri ome ipak nemogće okraja osljeno osvariti tehnik iravnog apisivanja svega šo nam pane na pamet jer ime akako ne bi nastala nikakva književna jela narealisti s  nekom mogćem skla s vlastim eorijskim načelima ravili tehnik koja se može preponai po nianj ojmljivih slika i etalja be običajenih načina 178

179

 

osobine nisu stane ni potpuno iste u svim vremenima i svim nacio nalnim književnostima Shvaćanje poezije kao velike skupine knji ževnih djela u stihovima valja zato uzeti uvjetno; ebamo imati na

6 POEZIJA

LIRSA I EPSA POEZIJA Poezijom se u svagdašnjem govoru nazivaju književna djela u stihovima U najširem smislu takvo shvaćanje i nije pogrešno, ali ga zacijelo valja točnije objasniti, upotpuniti i djelomično ispraviti s obzirom na nesporazume koje može izazvati odveć usko shvaćanje stiha ili poistovjećivanje stihova i poezije. Stih, naime, kao što smo već govorili u glavi o versifikaciji, ne znači samo tzv vezani stih nego i slobodni stih koji se u nekim slučajevima može uvelike približti proznom načinu izražavanja, dok se proza opet može ritički čvršće organizirati tako da ju je teško razlikovati od slobodnog stiha. Postoje tako, znači, i neki prijelazni oblici, te stih i proza ne čine dva uvijek odvojena i strogo razgraničena načina književnog izražavanja S druge strane, opet, poezija može imati i šire značenje od osobitog, ritmički čvrsto organiziranog načina izražavanja koji nazivamo stihom, pa se razlkovanje zmeđu poezje i proze, o kojem smo govorli u glavi o klasikaciji književnosti, ne može dokraja izjednačiti s razlikovanjem izmeu proze i stihova To će reći da poezija ima i drugih osobina osim stihovane organizacije koje ju čine različitom od proze, ali te

umu sve one suprotnosti i razlike izmeu poezije i proze koje smo analizirali u poglavlju Poea proa i drama, ali zbog jednostavnosti ovdje ipak uzimamo u obzir samo tvrdnju da su sihovi »prirodni oblik poezije«, pa poeziju razmatramo i klasiciramo prije svega kao grpu književnih djela u stihovima Pednost takvog, nešto pojednostavnjenog shvaćanja poezije, u tome je što možemo lako razlikovati velike i male književne vrste u sti hovima, a to razlikovanje olakšava dau analizu i uočavanje i onih osobina poezije koje variraju u pojedinim povijesnim razdobljima  pojedinim nacionalnim književnostima Veličina i kratkoća poetskih djela, naime, u ovom, kao uostalom i u drgim slučajevima kada se radi o književnosti, nije tek neka vanjska, slučajna osobina književnih djela: o dužini odnosno kratkoći književnih djela u stihovima ovisi niz bitnih osobina, tako da duge književne stihovane vrste i krake knji ževne stihovane vrste čine dvije u mnogo čemu sasvim različite skupine književnih djela. Tu različitost analizirali su teoretičari književnosti na nogo načina, a jedan je njen izraz i podjela književnosti na lriku, epiku i dramu, točnije rečeno, takva podjela književnosti u kojoj je lirika poseban književni rod (od koji okuplja kratke stihovane vrste), a epika čini drgi književni rod, koji pored dugih stihovanih vrsta okuplja i prozne vrste Kako je ta podjela po rodovima ipak nešto primjerenija književnosti ranijih epoha nego stanju u suvremenoj književnosti i suvremenim shvaćanjima prirode književnih vrsta, i ćemo u okviru poezije razmotriti zasebno lirsku poeziju, kao grpu kratkih stihovanih vrsta, a zasebno epsku poeziju, kao grupu dugih stihovanih vrsta Pritom ćemo, naravno, uzeti u obzir i one rezultate proučavanja lirske poezije i epske poezije koji su proizašli iz shvaćanja lirike i epike kao dva književna roda Kratke stihovane vrste upravo zbog dviju bitni osobina, sihova i kratkoće, ostvaruju tip književnog izražavanja u kojemu tek neke mogućnosti jezičnog kazivanja najlakše, pa prema tome i najviše, olz o zažaja Zog kako  kao rj, vka  napo, i sasvim posebni, neuobičajeni odnosi meu riječima postaju izuzetno važni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i odreeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i

181

180  

veću od važnosti uobičaenih značena poedinih rieči Otuda se ako zapaža odreena srodnost izmeu irske poezie i gazbe Tako i sama rieč rieč  i r i k a prema sarogrčkom sarogrčkom gazbenom instrumentu ly) upu ćue na iesnu vezu izmeu tog tipa kniževnosi i gazbe Lirska poezia nastaa e po svo prici u svoevrsnom sinkretimu prema grčkom ynkretim, sapane, sedinavane) govora, pesa, gazbe, gume i kn kniževnos iževnosti, ti, . niza eemenata od koih se kasnie razvi še zasebne umenosti. ao i prihvaćane irskog govora, odnosno razu

neposrednom osobnom iskusvu I kad opisue nek dogaa, i kad naizged govo samo o nekim općim misaonim stavovima, prava lrka pronaazi poseban, vastit aspek pristupa zbii, takav aspekt s koeg i uobičaene svari, dogaai i misi dobivau sasvim nove smisene dimenzie Epska se poezia može suprotstavii irici zbog toga šo duže iza ge u sthovima nužno umanue mogućnost koncenacie na poedine rieči, nihov zvuk i posebne zvukovne efekte, zadržavaući pr ome

mievane irike, nosi u sebi široke mogućnosti edinstvenog razu mievana svih vidova izražavana ezika, pa čak i n samo ezika, takvog razumevana u koem e gotovo nemoguće odiei oseća za ram i gazbu od shvaćana značena poedinih rieči Lirska pesma govor čitateu, odnosno sušaeu, svoevrsnim ednstvom zvuka i smisa Ona pobuue nadube osećae, a spoznau neposredno povezue s im osećaima u edinsvo koe ispunava izvanrednim domom kako stvaraoca ako i čitatea Ta e doam često i sm ono o čemu irika govori Tako, npr, u poznao Uevićevo pesm ouo

izvesnu meodioznost i osobiu, redovno ednoiku rimičku orga nizaciu. Epska se poezia prhvaća i razumieva znano drugačie od irike Sušate, odnosno čitate, epske pesme biva obaviešten o česo veoma bronim dogaaima i razmišanima koa prae odreene udske postupke ii sudbinu poedinca, e se egova pažna uprava prema široko sici sviea U epsko široko epsko se s e poezii osim oga oseća neko odsto ane izmeu onog ko govor zv epskog pevača) i svieta o koem e rieč Prastari simbo epskog pesnika, uteoven u zamisi o tome kako e izgedao Homer, u tom smisu veoma dobro ukazue na sa novie odike epske poezie siepi starac, koi neomeen varivim vidom i gedanem onog što  e neposredn neposredno o prsuno, duhovnim očima geda i opisue sve šo e bio, kao pouku i užiak onima koi prae negove shove, sušaući o svemu što e bio, kako bi znali što est i šo će biti bog toga se često govori o obekivnosti epike odnosno epske poezie napose Iskustvo koe ona izražava, naime, u neku e ruku ipak posredovano Ono se zasniva na reeno životno mudros, akvo akv o mudrosti koa se, za z a raziku od mudrosti u ozoi, zzadovoava adovoava sikanem svieta i živoa

Noćas se moe čeo žari, noćas se moe vee poe i moe misi san ozari, umriet ću noćas od epoe. Duša e sasna u dubini, ona e zuba u dnu noći pačimo, pačimo u išini, umrimo, umrmo u samoći bog sažeosna ezičnog nagašavana osećanog zbog inzisiraa rmu iizraza, zvukuzbog odnosno na edinstvu rima idoma, zvuka rieči s nihovim značenem, irska se poezia odikue i posebnim odnosom prema prema onom o čemu se u no no govori Sve o čemu iri irika ka govori izraz e neposrednog, enunog i osobnog iskusva u koem se gube sve razike izmeu subektivnog i obekivnog, vaskog i unu eg, poedinačnog i općenitog, a i sviea bog toga se irska poezia smara subekvnom za raziku od obekivnosti epske poezie i proze, čime se žei nagasii da rka ne može opisivai dogaae ni izricai općenito važne misi, nego može tek govoriti iskučivo o

STRUKTURA LIRSKE PJESME bog krakoće i sažeosi izraza irska e pesm naizged veoma ednosavna U no se obično ek u nekoiko rečenica iznosi neki doživa, nek pezaž, predmei i osoba, ii se pak izražava neka misao Jednostavnost uspee irike, meuim, rezuta e sožene srukure, akve sukture u koo čitav niz eemenaa nerazdvono sudeue u isto svrsi osvarenu posebnog doma bog nene savršene ceovitosi iriku e veoma teško anaizirai U svako svako anaizi, t pokušau pokušau rasav ana na sastavne eemene odnosno dieove, posoi opasnost da se

183

182

 

cjelovit dojam izgubi unepovrat i da se zbog lakše uočljivih osobina previde sitn detalji o kojima najviše ovisi mogućnost prhvaćanja teksta pjesme na taj taj način da se njego jegovv ssao ostvaruje ostvaruje u cjelokupnu iskustvu i tako omogućuje da pjesmu shvamo upravo kao pjesmu. Ne valja

Pjesnici su čuđenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari

pr tome zaboraviti da stvo razumjevanje lirke možda još u većoj mjeri no što je to slučaj u epici, u drami ili u prozi, ovisi o nekim preduvjetima: o sposobnosti čitatelja odnosno slušatelja, o njegovu obrazovanju i osjetljivosti upravo za lrsk izraz, o poznavanju adicije unutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika i književne pro blematke izraza. Na raju, osim toga, treba reći lirika se ne može uvijek i svugdje prihva i razumjeti kao lirka Osnovnu srukturu lirske pjesme, takvu srukturu na temelju koje možemo govorti o osobitostima lirike, posebno u odnosu prema epskoj poeziji, možemo najlakše zapaziti ako razmormo temu, kompoziciju, jezik i ritmčku organizaciju pjesme Š to se tiče tematike, može se reći da su teme lirskih pjesama, doduše, načelno neograničene neograničene - lirika govor o svemu o čemu se uopće može govor ali se poredbenom poredben omodvoji analizom ip ipak ak može ustvrdi 1 pokušaji da se lrski izraz pouno od značenja nisu doveli do uspjelih ostvarenja, te, prema tome, svaka lirska pjesma ipak govor o nečemu. To Će reći da rječi u njoj zadržavaju neko značenje, premda je to značenje često veoma različito od uobičajenih značenja (zato se tema lirske pjesme uvijek mora uzeti kao element u analizi) i 2 određene se teme odnosno grupe tema u lirci javljaju češće od ostalh Tipično lirske teme mijenjaju se, doduše, tijekom vremena; one varraju od epohe do epohe, ali zadržavaju barem u lirci europskoga kultuog ruga sklonost prema izražavanju nekih odlučujuće važnih i tipičnh ljudskih situacija i takvih odnosa u kojima je čovje okrenut vlastitoj unutrašnjosti. To su teme vezane s ljubavlju, smrću odnosno susretom sa smrću, prolaznošću zavičajem, s onm što je čovjeku božansko i sveto i, posebno u najnovije vrjeme, sa samm pjesništvom. Da bismo pokazali raspored motva i tipične načine njihova pove zivanja u lirskim pjesmama, možemo se poslužiti primjerom. Uzmimo pjesmu Antuna Branka Šimića Penici

Naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči pjesnici su vječno reptanje u svijetu Tema je te pjesme donekle tipična za noviju lrku pjesnici, odnos no neke osobine pjesnika Obrađuje se u sedam motva 1  pjesnci su čuđenje u svijetu, 2. oni idu zemljom, 3 . njhove su oči veke, 4 njhove oči njeme rastu pored svri, 5 on slušaju šuju, 6. ta ih šunja ožuje i muči i 7 pjesnici su vječito eptanje u svijetu. Svi su ovi movi, navno, vezani zajedničkom mom, osobinama pjesnka, a raspoređeni su u cjelinu na takav način što se prvi motiv najprije razvija daljim slijedom opisa osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvog moiva  odenu varjacu u početku »pjesnici su čuđenje u svijeu«, na aju »pjesnici su vječno epanje u svijetu« Nešto pojednostavnjeno rečeno, je jedan od tipičnih n načia koje pa se vezuju moivi u lci. U lirici to nema pripovijedanja dugihnaopisa, prema tome cjelina ne može bi postignuta zatvaranjem »između« počea i završea onoga što se prpovijeda, ni pak nekom iscrpnošću opisa koji zahvaća cjelinu opisanoga. Lirka zato redovno navodi niz asijacija uz glavni motiv Jedan motv razvija se bilo nizanjem paralelnh moiva s manjim var jacijama, bilo pak određenim konastma, p čemu logika istovjetnosti i suprotnos u značenjima biva neprhvatljiva i neshvatljiva ne uvažimo li određena ponavljanja u zvuku i određenu zvukovnu organizaciju, a tkođer izuzea značenja do kojih dolazi kko zbog rtma i zvuka tako i zbog osobita rasporeda riji u shovima i osobita rasporeda sthova u pjesm. Jezk i riička organizacija lirske pjesme pri tome, kao što je vidljivo i u našem primjeru, ne mogu se uopće razmaai odvojeno od teme i kompozicije. Način na koji je u lirskoj pjes obrađena tema popuno ovisi o usp us pješnom ješn om pronalažen pronalaženju ju jedinstva rtma, zvuka i značenja r rječi ječi,, takvog jednstva kakvo omogućuje da sve komponente sture pjesme ravnopravno djluju u ostvarivanju onog ssla koji na čitatelja ostavlja najdublji dojam, naravno, ako je on uspio da sve izražajne elemente prhva u vlastom iskustvu i poveže h tako kao nosioce značenja.

85

184  

LIRSKE VRSTE Budući da liriku možemo shvatiti kao grupu kratkih stihovanih vrsta, u razvrstavanju lirskih pjesama često se uzima u obzir vrsta stiha odnosno raspored stihova i strofa, te tzv. stalni oblici, o kojima kojima je već bilo govora, označavaju često i lirske vrste. S druge srane, postoje pokušaji da se lirika razvrsta prema tematici ili prema nekim općim načelima klasikacije književnosti, te prema stavovima koje pjesnik zauzima u odnosu na svrhu vlastite poezije Prema uobičajenim temama lirika se tako ponekad dijeli na ljbavn, rodoljbn, relion, pejažn i soijaln liriku  tom odlučujuće načelo takve podjele ovisi zapravo o shvaćanju određenih tematskih područja Takva je podjela lirike uvjetna i neodređena, jer se grpiranje tema oko ljubavi ili socijalne problematike jedva može opravdati s obzirom na malu važnost teme u lirici, gdje je, tako reći, sve u jedinstvu teme i njene obrade Osim toga, područja grupiranja tema mogu se dalje nizati unedogled: zašto ne i gradska lirika, seoska lirika, prigradska lirika itd. Također i podjela lirike na smen i pisan npr., te na didaktičk, satiričn i prav lirik ne pridonosi mnogo razumijevanju lirike, jer takva načela podjele ne izražavaju ništa što bi odgovaralo upravo lirici. I često navođena podjela lirike na reeksivn (misaonu) i emotivn (osjećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasi kaciji, iako ona ipak upozorava kako je lirska poezija upravljena prema izražavanju ljudske unuašnjosti, a misao i osjećaj čine dvije osnovne maniestacije osobnog iskustva  tome reba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i osjećaj teško mogu odijeliti, i da misaona lirika nema mnogo toga zajedničkog s šljenjem u smislu lozofskog odnosno znanstvenog mšljenja. Dok mišljenje u lozoji ili znanosti teži da postupno savlada i obradi zadani predmet, msaona lirika teži iznošenju cjelovita misaonog iskustva svijeta i života; ona teži misaonom odnosu prema cjelini iskustva, a ne prema analizi i sintezi određenih misaonih predmeta, odnosno prema rješenju nekih zadataka S obzirom na povijesni razvoj lirike, meutim, mogu se razlikovati neke lirske vrste koje su određene adicijom. Neki se, naime, načini lirskog izražavanja pojaviše već u zori kulture europskoga kultog krga te određenu tematiku, osjećajni stav, pa i neke formalne osobine nametnuše kao načelo razlikovanja lirskih pjesama Odlučujuću ulogu

186

u tom razvrstavanju lirike imaju tako određeni uzori prema kojima se u nekoj mjeri ravnala lirika sve do najnovijeg vremena. Od takvih radicionalnih lskih vrsta do danas zadržaše odreeno značenje uglav nom sljedeće H i m n a (prema gr grčkom čkom hmno, pjevanje, pjesma) znači pjesmu posvećenu nekom ili nečem što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja, divljenja ili obožavanja. Takvim pjesmama obiluje svaka tska kultura himne bogovima izraz su religioznog odnosa čovjeka prema onom što on smatra apsolutnim. Himna se redovno s mnogo poštovanja obraća onome kome je posvećena, ona teži uzvišenom tonu koji se izražava i svečanim, polaganijim ritmom, a njen sklop motiva sastoji se uglavnom u nabrajanju i potenciranju osobina onoga kome je himna posvećena te naglašavanju i ponavljanju emocionalnih odnosa pjesnika prema onome o čemu himna govor. U novije vrijeme himne se pišu i o temama koje nisu izraz općeg stava poštovanja, divljenja i obožav�ja nego sadrže neki poseban pjesnički odnos prema nečemu. Tradicija himne ipak danas najviše živi u državnim himnama, nacio nalnim himnama, himnama određenih određenih pokreta, drštvenih organizacija i sl. Tako npr. A Mihanović Liepa naša C. J. Rouget de Lisle:

Marelea. O d a (prema grčkom d ili aoid pjevanje, pjesma) pjesma je grčkog porijekla koja se vjerojatno razvila iz korskih pjesama Njena je tematika prilično široka Uglavnom Ug lavnom je posvećena nekoj nekoj osobi ili nečem prema čemu se osjeća određena privrženost, ljubav, poštovanje ili neka druga vrsta sklonosti Grčki pjesnici Pindar S st. pr Krista) i Alkej (oko 60 pr. Krista), te rimski pjesnik Horacije ( 1  st pr Krista), uglavnom stvoriše uzorak ode koji vrijedi u nekoj mjeri do danas, premda se uzvišen i patetičan ton, kojim su ranije pisane ode, kasnije primjenjivao i na veoma široko tematsko područje, i premda su se pojavile i šaljive ode koje neprmjerenošću izmeu stila i pred meta o kojem je riječ izazivu dojam koke U hrvatskoj književ nosti poznati su autori oda Petr Preradović (npr Bogu mrti Nada Maci) i Ivan Mažuranić. E l e g i j a (prema grčkom lego, tužaljka) bila je u stroj Grčkoj svaka pjesma pisana u elegijskom disihu U rimskoj književnosti izvan redno se razvila ljubavna elegija Međutim, zahvaljujući osobito pjes ničkoj zbirci pjesnika Ovida Ex Ponto  Cog mora u kojoj su elegijskim distisima opisane tuga prognanika i čežnja za domovinom,

187

 

elegija sve više postaje naziv za pjesmu u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim nedostižni. Ovaj osjećajni ton pjesme tako je na kraju prevladao nad ustajenim obikom eegijskog distiha, te se danas eegije pišu u najrazičitijim vrstama stihova, pa čak i ritmičkom prozom U hrvatskoj književnosti eegija se javja već u sarom Dubrovniku, a u novijoj novi joj kn književnosti jiževnosti poznate su elegije Silvija Sahimira ran ranjčevića jčevića

izjave i njihova natjecaja u pjevanju. Zahvaljujući glasovitom pjesnič kom djelu Rmljanina Vergila (709. pr. Krsta) Bukolikama idile koje opisuju pasrski život nazivaju se kasnije bukolskim pjesmama (prema grčkom buklo, govedar) i postaju omiena književna vrsta sve do novijeg vremena Kako su Vergilijeve Bukolike kasne u rukopisima nazvane Ekloge (prema atinskom eclogae izabrane pjes

Ukočke elegie Vadimra Nazora Topuke elege i drgih D i t i r a m b (prema grčkom dithrambo što je bio jedan od

epiteta boga Dioniza, a kasnije je postao oznaka pjesme u Dionizovu čast) pjesma je u ko kojo jojj se naglašeno iznosi oduševjenje jenje i radost, pjesma u kojoj se slave tzv. životne radosti tonom koji je podignut do zanosa Nastaa je u Grčkoj kao pjesma u savu boga Dioniza. U počeku je imaa obredni karakter, obik dijaloga i narativne umetke koji je približavahu epici, a tek kasnije je počea označavati vrstu lirske pjesme jesme.. Prema tematici ditiramb ditiramb pripada grupi zv. a n a k r e o n t  s k i h p j e s a m a, nazvanih prema grčkom pjesniku pjesniku Anakreontu Anakreontu (6 st. pr risa), u kojima se save živoe rados, a naročito vino i vinsko raspoožee. U hrvatskoj književnosti gasovit je tako Crčak Vadi mira Nazora Nazora E p i g r a m (pema grčkom ep{gramma natpis), označavao je prvotno u Grčkoj natpis u kamenu, a zatim vrlo kratku, redovno duhovitu i satiričnu pjesmu u kojoj se krajnje sažetim izrazom i neočekivanim zakjučkom iznenađuje čitatej. Grk Simonid (5. st pr. Krista) i Rimljanin Marcija (. st)  su osnovne uzorke epigrama koje radicija do danas razvija. U hrvatskoj književnosti najpoznatije epigrame pisai su Stanko Vraz, Antun Gustav Matoš i, u novije vrijeme, Gustav rklec E p i t a f (prema grčkom epitphio nadgrobni, pogrebni) ozna čava nadgrobni natpis koji kao pjesničk oblik izražava određen jez grovit izraz odnosa prema proaznosti proaznosti živoa i ljudskoj sudbini. Ćesto je duhovit i satirčan, ai sadrži i izvanredne prmjere koncizne msaone lirike. Naši su najboji epita zapisi na stećcima. Poznat je Matošev Epitaf Epita f be be  trof trofea a pisan u obiku soneta.  d i  a (prema grčkom eidllion sičica, pjesmica) naziv je za irsku pju i i  o knjino djo  tmom i og ivoa u prrodi, posebno na selu Tvorac je idile grčki pjesnik Teokrt (oko 00oko 250. pr. Krista), koji je u kraćim pjesmama prkazivao pri zore iz seoskog života, razgovore i prepirke pastira, njhove jubavne

me), e), nazi zivv e k l o g a upotrebjav upotrebjavaa se također za oznaku pjesme pjesme s tematikom iz pastirskog živoa, takve pjesme u kojoj se izravno ili posredno savi život u prirodi, pri čemu se pjesnici najčešće služe ambijentom ambi jentom pasirskog života i konvencijama ljubavnih izjava pasira i pastirica za izricanje najrazičitije problematike. U hrvatskoj knji ževnosti poznate su ekoge starih dubrovačkih pjesnika Džore Držića, Dinka Ranjine i Nikoe Naljškovića MODERNA L Premda je lirska poezija prirodno stara koiko i ljudski govor, i premda lirika postoji u kuluog svim vremenima svih naroda, za teme obik irike europskoga krga odi kod najvećeg su značenja grčkai grčkog og  , , i rmska  te irski odlomci Bible npr psmi (od grčk udaranje u žice, pjesma, hvalospjev), posebne vrste pjesama o niš tavnosti života i odnosa prema Bogu, ili gasovita Pema nad pe mama zapravo epi (od grčkog epithalmion) tj svadbena pjesma u čast mladenaca Srednjovjekovna lirka ugavnom slijedi te uzore, razvijajući osobito reigioznu iriku, a u renesansi, zahvaljujući prije svega utjecaju pjesnštva Francesca Pearke (0474), dolazi u irici do određene promjene u tematici i u izražajnim sredstvia. Umjesto ranije više objektivistički orjentirane lirike, pojavljuje se subjektivan, osoban i izrazio emocionalan ton irsh pjesama, zapravo onaj ton na temeju kojeg je i nastao pojam o lirici koji i danas imamo na umu kada općenito govormo o lirskoj poeziji Za shvaćanje suvremene lirike, treba upozoriti da između onog ipa irike koji vada europskom književnošću od renesanse do romantizma i modee irike našeg stojeća postoji određen prjeom, taav prijeom koji, naravno, nije potpuni raskid s tradicijom, ai koji ipak vaja imati na umu u pro učavanju lirskog izraza. Danas, naime, irka često zbunjuje čitateje pa i teoretičare, jer nesumnjivo velika djela biske ii daje prošosti 89

88  

kao da govore na posve drgačiji način od najvećeg broja modeih pjesama. Meu  pri tome ne smijemo shva kao ne tvorevinu mode sljednjih desejeća. Već uvelike usavršen modei irski iz javuje se u ncuskoj jiževnos jiževnos u drgoj drgoj polovi polovici ci devetnaestog stojeća, a pjesnici Chles Baudelaire, Arur Rimbaud i Steph Ml njegovi su prvaci i uzori, tkvi uzori koje slijedi niz pjesnia drgih nroda U dvadesetom stoljeću, pak, ma irka postaje vadajući način irskog

Ako t pjesmu usporedimo s pjesmama naših pjesnika starijih od Ujevića, ii s pjesmama koje prema svom nastanku nisu starije, ali ipak pripadaju drgom tipu irike (npr. pjesmama Vadimira Vidrića ili Dobriše Cesarića), nije teško zapaziti goeme razike, tave razike koje, međutim, nisu razike u umjetničkoj vrijednosti, nego su razlike u tipu irskog izražavanja. Ta Ujevićeva pjesma, naime, namjeo ne teži razumljivosi u uobičajenom smislu riječi. Umjesto razvijanja odreene teme koju bismo mogli točno odrediti ona iznenađuje povezivanjem

izraza i zato njene osobitos mora uvažiti svaa teorija lirske zije, z obzi što se još uvijek pišu i čitaju vjedna lirsa djela koja nisu mea. erise modee lirke ne ba p tome shva kao niz osobina koje sva modea lirska pjesma mora zuvjeno posjedova, ni kao posebnu kvaiteu, niti kao niz osobina koje se u irici pojavljuju tek u deveaestom  dvadesetom stoeću. Individuaan i onaln jedinačni iaz od bie je važnos u meoj kao i u svakoj irici, a samo radi bojeg razumijevanja jednog pa suvremenih lirskih pjesama valja reći da reene osobine, koje su se i u prošos eropske rke često pojavljivae, susrećemo u modeoj ici sa znao većom učestošću i intenzitetom. Tako je moderan irski izraz zapravo ppoznatjiv zbog određenih te ndencija koje u pojedinim pjesmama dolaze do većeg izražaja, i uvijek na av način da, rečeno ponešto uopćeno, svaku modeu irs pjesmu možemo u nekoj mjeri suprotstaviti strijoj lirici. Mnoge   tendencija mogu se zapaziti i na jednom jedinom pmjer. Uzmimo stoga pjesmu Ćuk Tina Ujevića.

riječi i pojmova iz veoma razičitih sfera judske djelatnosti, odnosno prirode i života. Ona kao da namjeo zbunjuje, odvraća pažnju od uobičajenih sika i osjećaja i upućuje nas na smisao koji se jednostavno ne može do raja odgonetnuti. Ujevićevu pjesmu čini niz slika i teza organiziranih u nekim ritmičkim cjelinama. Ona sugerira umjesto da objašnjava, ona samo upućuje umjesto da govo, zjevajući pri tome maksimalnu koncentraciju i masimanu suradnju čitatelja.  tome ona računa na čitatejevu osjetljivost, koja je bez sumnje poebna da se čudnovati spet riječi, gdje mjesečarstvo, atomi i duša, te obmana, istina i až dolaze, tao reći, u istu razinu, prihvati u okvirima novog, pjesničkog jedinstva Ujevićeva pjesma Ćuk tako upućuje da modeu iriku vaja čitati i razumjeti ponešto drgačije od poezije prošlosti, ii od one poezije koja, iako suvremena, ipak više čuva tradicionane vrijednosti irskog izraza Modea irika zahtijeva pri čitanju najveću moguću koncen aciju, aži neku vrsu prisne suraje pjesnia i čitatelja, preostavja i poznavanje pjesničke tradicije te neku osjetljivost za onaj način izražavanja koji izbjegava komunikaciju preko ustaljenih, uobičajenih putova Ona traži razumijevanje pojedinih riječi i njihovih sklopova radi otkrića posebne pjesničke kvalitete riječi zasnovane na izrazitom odnosu ritmova, zvukova i značenja, tvom odnosu u kojem »obična« značenja riječi imaju veoma malu ulogu. Ne reba pri tome pomisiti kko veiki zahtjevi koje modea irika postavja čitateju znače udajavanje te irike od svagdašnjeg života i njeno pouno zatvaranje u uži rug odabranih. Mada unutar modee lirke postoje i akve tendencije, ip ona u cjeini izražava upravo neko jedinstvo umjetnosti i života zasnovano na jedinstvu modeog života i modernog načina izražavanja tog života Moderni život, naime, svojom složenošću i ne maim protuslovljima upravo kao da izaziva u mnogo čemu protusovan i masimano osjtljiv izraz Zbog toga treba

Um na mjesec putuje, mi smo mesečari u transu ceste na mjesec Vjeverica u dupku se vri, unuašnji odnosi atoma jesu na boovnoj crti vioglavi i polumrvi. Duša vreba u busiji kraj; a to je stvost i obmana, tama i sjaj vka da se može bez laži, ravnodušan beskrajan zagrjaj

190

191

 

rei da modea lirika u mnogim svojim ostvarenjima znači i eks periment i lutanje i namjei poaj da se iznenadi čitatelj a pokatkad i namjerno zavaravanje čitatea da se ona kree u mnogim sup rotnostima - od pokuaja pokuaja potpune nerazum nerazumljivosti ljivosti do pokuaja da se izraz svede na »čistu logiku« od igre do pretenzija da se nadomjesti religija i lozoja   da ona u svemu tome na svoj način slijedi pa

lozoje i književnosti (npr ep O prirdi rimskog pjesnika Lukreca Pripovijedan Pripovi jedanjem jem opisivanjem i razmiljan razmiljanjem jem kao ka o vladajuim nači nima veza među motivima služi se i umjetnička proza (zbog toga se često epska poezija i proza stavljaju u isti književni rod epiku ali za razliku od proze ti postupci u epskoj poeziji izvode se u stihovima i to uvjek u jednoj određenoj vrsti stiha koji potpuno dominira celim

u nekom smislu i uspostavlja nae vlastito doba doba nesluenih otvorenih mogunosti kako pozitivnih tako i negativnih Modea lirka tako vie sugerira no to izrčito govo vie upuuje no to objanjava vie fascinira no to izaziva estetski užitak u tra dicionalnom smislu riječi. jena je tematika često biza i ona kao da se trudi da izbjegne sve one osjeaje i misli koji na bilo kakav način izazivaju dojam od uobičajenog i osrednjeg  tome joj je ipak sana zanesenost osjeajnou kakvu je volio romantizam; često je ona hladna misaona i na poseban način daleko od svake sentimentalnosti Čini se da je obuzeta jezikom i otkrivanjem često nesluenih mo gunosti koje jezik krje u sebi kao posrednik između svijesti i zbilje. jen susret s publikom zato je uvijek neko otkrie. Ako ponekad izaziva i nespo nesporazum razum i to je dio njene uloge ona izuzetno snažno potiče potiče na takav odnos prema životu i svijetu na kakav može potaknuti jedino umjetnost

Za razliku od lirike koja se služi takvim načinom izražavanja koji bismo mogli nazvati »izricanje« epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem Pripovedae označava nizanje nizanje mo tiva prema načelu »onog to je dalje bilo« Pripovijedanje obuhvaa neki događaj odnosno niz događaja na takav način to obuhvaa njihov slijed u vremenu ono »ide« od početka do kraja nekog zbivanja Opisivanje pak označuje nizanje motiva prema zakonu asocijacije po mjestu odnosno po sličnosti navode se dio po dio osobine nekog predjela stvari ili osobe I iriae misli može se pojaviti u epskoj poeziji odnosno u nekim njenim vrstama ali tada to izricanje nema karakter neposrednog lirskog zahvata u cjelinu nego se razvija pos tupno slično miljenju u lozoji ili znanostima Zbog te osobine i mogu postojat epska pjesnička djela koja su na samoj granici izme

epskim pjesničkim djelom dajui mu osobit karakter svečane ravno mjeosti Stih pri tome nije samo neka formalna manjevie slučajna odlika epske poezije stihovani izraz daje pečat svemu to se u epskoj poeziji izražava Zbog toga i tematski slična djela epske poezije i umjetničke proze rijetko imaju mnogo toga zajedničkog. koji ji se Pripovijedan Pripo vijedanje je i opisivanje zahtijevaju zahtijevaju p r i p o v j e d a č a ko obraa sluateljima odnosno čitateljima. Za razliku od lirike u kojoj izraz na neki način ve unaprijed pretpostavlja jedinstvo pjesnika i čitatelja ja epska je poezi poezija ja unekoliko unekoliko posredovna Posto Postoji ji neka distancija između pjesnika odnosno pripovjedača i čitatelja kao i neka distancija između onog to se pripovijeda odnosno opisuje i samog pripovjedača koji govori o nčem to mu je ve unaprijed otprije poznato a o čemu on obavjetava vlastitu publiku Publika pri tome s određenim poz navanjem očekuje ono to e se ispričati to joj biva unaprijed nago vjeteno a također mora biti prisutno određeno potovae prema pjesniku tj. pripovjedaču kako bi se sluatelji odnosno čitatelji mogli prepustiti njegovu izlaganju Odmjeren ritam jednoličnog stiha kao i načelno poseban način izvođenja (uz glazbenu praju skandiranjem stihova i sl. u posebnim okolnostima pridonosi prihvaanju epske poezije i njenom shvaanju kao govora koji ima neku vezu sa sve čanou. To se očituje i u tematici epske poezije reativno čista epska poezija (ona u kojoj nema u veoj mjeri lirskih elemenata obrađuje načelno teme od izuzetnog značenja za neki narod ili kakvu drugu ljudsku zajednicu (pleme grad državu. Te su teme rat putovanja i otkria od ope važnosti odnos čovjeka i Boga sudbine izuzetno važnih ljudi odluke i postupci bogova te onih koji vode narod i sl F a b u l a i l i k su pored pripov pripovjedača jedača konstitutivni elementi strukture epske poezije. Fabule su kao to se može razabrati i iz tematike uglavnom opepoznati događaji iz povijesne ili mitoloke prolosti naroda kojemu pripada epska pjesma a likovi su uglavnom junai odnosno heroji koji predstavljaju osobine čitavog naroda o kojem je rječ S obzirom na građu epske poezije tj određene povijesne

192

  eoa knjževnost

KAAKTEISTIKE EPSKE POEZIJE

9

 

situij i dogđj koji s opisuju, psk pozij njčšć odstup od istin u smislu provjrnih činjni, opisujući oično pod povijsnim imnim oso koj su njn vlstit tvorvin, i djući povijsnim dogđim posno mtsko znčnj, vžnost i smiso koji j u skldu s nrodnom prdjom ili rligioznim uvjrnjim Epsk pozij rpi tko svoju grđu njvćim dijlom iz mitologij, pri čmu on izržv postojć mitsk shvćnj, vjrovnj i mitski orgnizirn život nod, li i stvr vlstit mitološk prdodž, p čk i čitv mitski

viš ngo u mnogim drugim knjižvnim vrstm, čitti dio po dio,  svki s do mož u nkoj mjri rzumjti i doživjti i izvn jlin kojoj pripd Epsk pozij prikzuj nko zivnj u širokim potzim, prt postvljjući d znimnj čittlj odnosno sluštlj nij orijntirno isključivo prm zvrštku, tj prm rzulttu zivnj, ngo prm smom tijku i osoitostim zivnj Kko djl psk pozij prt postvljju d nm j nčlno poznto zivnj koj ć s orđivti,

sustv Pripovijdnjm rojnih dogđj, opisivnjm junk, njihovih sudin i njihovih pustolovin, njihovih mđusonih odnos i rz govor ko i čstim širokim opisim prdjl odnosno prostor u kojmu s odigrv zivnj, psk pozij dočrv čitv jdn svijt on rdovno dj široko zmišljnu i dtljizirnu sliku život nkog nrod Epsk slik svijt« sdrži tko niz prdodži i vjrovnj koj krktrzirju kko mitologiju pojdinih nrod tko i odrđn tipičn uzork odnos ljudi i ogov, junk mđusono i pojdin unutr situij koj nstju u sukou pojdinih nrod ili u sukou čovjk s prirodom čin n koji j u pskoj poziji prikzn tkv slik svt očituj s u nizu izržjnih postupk svojstvnih uprvo pskojj poz psko pozii Tkvi s postupi čsto nziv nz ivju ju  p s k o m t  h  n i k o m

on rdovno n počinju s izlgnjm od vrmnskog zivnj o kojm j rijč, ngo s služ uvođnjm u in mediapočtk re (ltinski »srdišt zivnj, tj on počinju s iznošnjm nk situij vć zntno rzvijn rdnj, odnosno opisom situ u kojoj j zivnj vć lizu zvštk, tj rsplt Tkvom postupku prthodi rdovno smo krtk uvod u kojm s zziv pomoć ogov i iznosi osnovn tm pjsm Tko poči, npr, ada:

EPSKA TEHIKA Epsk thnik očituj očituj s prj prj svg u posnoj k o m p o z i  i j i koju zhtjv duljin, tj rojnost, ogtstvo i rznovrsnost motiv što sdrži svko psko djlo Kompoziiju pskog djl pri tom n možmo rzmti smo ko rspord i vzu pojdinih motiv, ko što j to ilo u lirii, ngo ko rspord pojdinih vćh dlov unutr jlin pskog djl Svko psko djlo mož s, nim, podijliti n pojdin rltivno smostln dijlov Tkvi su dijlovi ponkd oznčn oznč n zsnim imnim,  su oznčni smo rojkm,  nlno s uvijk mogu odijliti iz jlin po smislu. On ko osni odlomi sdrž nki rltivno zsn opis, izvjštj, rzgovor ili, njčšć, dio ul Dijlovi unutr psk pjsm uvijk su mnogo smostlniji o dijlov npr lirsk pjsm, što osigurv d s psk pozij mož,

94

Srdžu mi, oginjo, pjvj Ahilj, Plju sin, Pogunu, kojno zd Ahjim tisuću jd, Snžn j duš mnogih junk on k Aidu Posll,  njih j sm učinil plijn d udu Psim i ptim goz  Zusu s vršš volj, Otkd s jhu onomd rzdvojili poslj svđ Atrjv Atr jv sin, junim krlj, i divni Ahilj Zivnj koj opisuj psko djlo n rzvij s urzno u prvu rsplt protiv, kko j zvrštk zivnj vć unprd poznt pulii, pjsnik s služi usporvnjm odnosno zdžvnjm rdnj Tkv s postupk postupk nziv r  t  r d   i j o m,  njčšć srdstv rtrdij su digrsij, pizod i ponvljnj D i g r  s i j  (prm ltinskom digreio, udljvnj od prd mt usporv pripovijdnj zivnj n tj tj nčin n čin što prkid nit izlgnj dužim opisom nkog prdmt, oso ili dogđj koji n ulzi izrvno u kontinuirni prikz tmljn tmljn ful. E p i z o d  (pr m grčkom epe{odo, pridolzk, dodtk, umtk vć j tmtsk zokružn digrsij, tkv digrsij koj s mož izdvojiti iz jlin djl,  d s pri tom sčuv njn vlstit jlovitost počtk, srdin i zvrštk U nkim izrzito vlikim pskim djlim pizod nrstju do gotovo pouno smostnih knjižvnih djl Poznt j slučj tkvih pizod u gomu stroindijskom pu Mahabhaata, gdj pojdin

195

 

epizode čine otovo samostane epove rađene opet na temeju brojnih diresija i epizoda P o n a v l j a n j a pak u epskoj poez poeziji iji im ima aju druačiju svrhu od ponavljanja u lirii: ona su sredstvo usporavanja ali i sredstvo povezivanja između pojedinih dijeova epsko pjesničko djela Ponavljaju se pojedine riječi i lasovi ali i pojedini stihovi i rpe sthova čak i čitave sitaije kako bi se ponovno dovea u svijest sušateja prvobitna situaija  kako bi se pojedine diresije ii epizode

Kao posebne knjievne vrste teorečari najčešće spominju epopeju ii tzv. herojski ep u kojem sve osobne epske poezije dolaze najviše do izraaja a čija je tematika od posebno značenja za društveni ivot naroda u nekoj povijesnoj epohi zatim neke tematski određene epove kao religioni ep s tematikom iz područja reliije idilski ep s tema tikom iz smireno ivota u prirodi i životinjski ep u kojem su likovi ivotinje Osim toa mou se razlikovati komični ep sa šajivim ili satiričkim pristupom tematii didakički ep koji epskom tehnikom

lakše uklopile u daje kontinuirano izaanje Posebne vrste ponavjanja i gradae, tj. varijaija osnovnih situ aija ii  koji se neznao ijenjaju i upounjuju sve novim i novim pojedinostima očituju se i kao formulaičan način iražavaa, takav način izraavanja koji karakterizira napose usmenu ali pod njenim utjeajem i pisanu epsku poeziju. Stihovi naime rade se u epii prema određenom meičkom uzork koji ujedno nosi sa sobom i stanovit zaihu već otovih utvrđenih izraza za određene česte situaije ii doađaje. Stani epiteti isti uvodi u radnju isti ii sični počei opisa te isti završei završe i omoućuju omou ćuju u velik velikoj oj mjeri mjeri jedinstvo djela Epska d djel jela a upravo zbo takva formulaična načina izraavanja posjeduju osobitost ono načina pjesničko sikanja ivota i svijeta koji karakterizira jelinu epske poezije neko naroda. akav formuaični formuaični način izraavanja izraavanja čin činii ' da se epska tehnika odikuje tradiionaizmom i konzervatizom u izraavanju što međutim upravo odovara onim porukama što ih adiionana epska zija ei prenije slušatejima odnosno čitateljima. TPOV  VRSTE EPSE POEZJE Epska se poezija moe razvrstati prema općim načeima az vrstavanja knjievnosti. Mou se unutar nje razlikovati određeni tipov knjievno obikovanja i neke knjievne vrste koje određuju čvršće konvenije u obradi tematskh sklopova Tako se usmena i pisana epska poezija mou razlikovati prema navedenm načelima oblikovanj usmene i pisane knjievnosti a prema veličini koja je ovdje od velikog značenja mou se razlikovat epske pjesme kao epska poetska djel manje obima i epovi kao epka poetska djela veće obima. Također se ponekad ovori o epsko-irskim vrstama pri čemu se redovno im  na umu kako relativno manji obim tako i još više shvaćanje o epi i lirii kao o dva knjievna roda koja su u epsko-lirskim pjesmama n neki način ujedinjena ii barem povezana

196

uobličuje znanstveno-lozofski odnosno neki drui poučni sadraj te romantični ep koji je ulavnom određen pripadnošću epohi roman tizma odnosno romantičskom tendenom prema miješanju eemenata epske i lirske poezije. Ponekad se i nazivi »epska pjesma« i »poema« shvaćaju kao oznake određenih knjievnih vrsta mada oni izvoo imaju široko i neodređeno značenje. Osim toa balada i romana smatraju se često epskim vrstama iako ih neki teoretičari smatraju irskim  barem preteno lirskim vrstama Sve to upućuje na prilično nesređenu terminooiju i nejasne kri terije razvrstavanja epskih pjesama Zbo toga ćemo posebnu pozoost posvetiti samo onim epskim vrstama koje imaju unekoiko okvo značenje u tradiiji tradiiji kn knjievnosti jievnosti europskoa kultuo kultuo kra tj . koje i danas vrijede kao relativno ipak određene skpine sličnih knjievnih djela E p (prema rčkom po riječ priča) i kao tip i kao vrsta epske poezije od osobita je značenja jer u najčistijem vidu sadri sve nave dene karakteristike epske poezije. Naziv »epopeja« ponekad se za mjenjuje nazivom »ep« dok se u druim slučajevima kao što smo već upozorili epopejom smaa upravo takav ep koji daje najširu sliku ivota običaja, misi i vjerovanja neko naroda. Homerovi epovi l ada i Odea u tom su smisu uzori pravo epa ili epopeje takvi uzori prema kojima s umnoome ravna epska poezija europskoa kultuo krua a određene sličnosti tih epova sa sumersko-babi onskim epom Glgameš, te indijskim epovima Mahabhata i Rama ana upućuju kako na određeno šire kuturno zajedništvo u prao snovama judske kuture tako i na osobitosti jedno tipa pjesništva vezano za određene stpnjeve u kutuom razvoju. Najpoznatiji svjetski epovi imaju zuzetnu ulou u mnoim naio nanim knjievnostima U njima je uobičeno jelovito iskustvo ivota

97

 

 svjeta na načn koj u mnogo čemu čn temelj svakoga daljnjega knjževnog zražavanja odnosno barem nekh vdova kultvranoga knjževnog govora Tako je Homer zahvaljujuć svojm epovma učtelj cjelokupne grčke kulure a preko e  kulture čtavoga europ skoga kultuog kruga. Verglev ep Eneida sabre opet cjelokupno skustvo rmskog pjesnštva  tako čn jedno od temeljnh djela čavog latnskog srednjeg vjeka a Boanstvena komedia Dante lgherja sadrž  umjeničk uoblčuje cjelokupno skustvo srednjeg vjeka. I renesansn epov u Italj od velke su važnost za aljansku kževnost renesanse a važnu ulogu u formranju njemačke knjževnost ma Pesma o Nibelungima Šroka slka žvota naroda zahvaćena preko reprezentatvnh heroja  događaja sudbnskh za opstanak  razvo čtavh narodnh zajednca kao  već uvelke dotjeran zgrađen  kultirvran knjževn zraz ako su btne odlke sve epopeje odnosno svakoga velkog herojskog epa Uspoređene s herojskm epom odnosno s epopejom ostale vrste eva manje su važne za razvoj pojednh knjževnost. Ipak pojedn dlčn epov l romančn epov nasal u novje vrijeme maju važnu ulogu u razvoju pojednh knjževnost jer epsk zahvat u totalnost žvota nroda uvjek omogućuje ostvarenje djela zvanredno velkog značenja za svaku knjževnost. Tako npr u poljskoj knjževnost Mckewczev ep Gospodin Tadia, a u hrvatskoj knjževnost npr. nakon Marulćeve Judite  Gundulćeva Osmana  novj ep Ivana Mažuranća Smrt Smailage Čengića, zauzmaju veoma važno mjesto u cjelovtom jek njezna razvoja. E p s k a p j e s m a obmom je man manja ja od epa epa al osobto cklus usmenh epskh pjesama maju često za knjževnost pojednog narod ne manju važnost nego što je maju epov. Epske pjesme name

beno na mogućnost povezvanja epskh pjesama  na velku ulogu koju jedan tp epskh pjesama ma u žvotu naroda. Zahvaljujuć stra žvanjma američkih učenjaka M. Pryja   Lorda usporedba zmeđu naše narodne epke  Homerovh epova nametnula se kao jedno važno područje proučavanja skture  tehnike stvaranja epske usmene poezje u cjeln P o e m a (prema latnskom poema, pjesnčka tvorevna) nazv je kojm se u nas u novje vrjeme označava nešto kraća sthovana vrsta u kojoj se sprepleću mnog element tpčn za lrsku poezju s ele mentma koj karkterzraju epsku poezju. Točnje rečeno poema je taka knjževna vrsta u kojoj se fabul element sprepleću s ne posrednm lrskm zrcanjem a motv povezuju osm fabulm vezama  asocjatvnm nzanjem karakterstčnm za lrsku poezju. Neodređenost nazva poema« omogućuje da se dosta raznorodne pjesnčke tvorevne označe kao poeme a to opet pokazuje da pojmu poeme najvše odgovaraju pjesnčke tvorevne nastale u epoh roman tzma u takvoj takvoj epoh u kojoj kojoj se zrčto nasto nastoje je mješat ustaljene knjževne vrste  razbt ustaljen uzorc pojednh vrsta U tom smslu nazv poema« najvše odgovara većm pjesmama Byrona Puškna Ljermontova l Mckewcza U suvremenm poeama većnom nema mnogo tradconalne epske tehnke; u njma je najčešće prsutan napor oko ostvarvanja takve knjževne vrste koja b omogućla da veća sthovana knjževna vrsta preuzme nasljeđe epske poezje ujednvš ga s modem lrskim zrazom (T. S Elot Pusta zemla, E Pound Pevana). U nas su prmjer tvh djela Tsari Jure Kaštelana  Jama I vana Gorana Kovačća. R o m a n c a (prema španjolskom el rmance što je označavalo španjolsk narodn jezk za razlku od latnskog) pjesma je koja se slobodno može uvrstt kako u lrske tako  u epske pjesme jer ma

obrađuju redovno nek pojedn a neepska cjelokupno zbvanje za žvot naroda u cjelndogađaj al njhova tehnkasudbonosno  tematik koja h povezuje s epovma pokazuje kko zmeđu epopeje  pojedn epskih pjesama odnosno grupa tematski  oblkovno neobčno srodn epskih pjesama nema btnh razlka Postoje štovše teorje o tom da su velk epov nasal povezvanjem epskih pjesama u jednstven cjelnu al eba reć postoje  takva shvaćanja prema kojma su nek cklus danas poznath epskih pjesama zapravo ostatak ranjh epova U svakom slučaju primjer naše narne epske poezje upućuje nedvoj

karakterstke jednh španjolskom  drugh. Njeno je porjeklo pa je određen odnos prema folkloru zadržalau Španjolskoj  u knjževnostima drugh nroda. Njena je tema redovno ljubavna romanca zahvaća nek događajj koj događa koj žv žvoo opsuje opsuje često ubrzanm rt rtmom mom s prevladavajućm prevladavajućm osjećajem vedrne premda su starje romance često opsvale  agčne događaje Glasovte su Harambašćeve  Kranjčevćeve romance u hrvatskoj knjževnosti B a l a d a (prema provansalskom balar, plesati) u mnogo čemu je slčna romanc što osobto vrijed za provansalsk tp balade lrsko-

98

199

 

epske pjesme pjesme naodnog porijjekla ekla nastale kao plesne pjesme u Provan Provanci ci pokrajini današnje Francuske u rinaestom stoljeću Drgi ip balade tzv. sjevejačka sjevejačka balada nasta nastala la je po svoj prilici u Škotskoj kao plesna pjesma a od romance se razlikuje tematikom i tonom Balada pjeva o sradanjima sradan jima i nesrećama polaganijim polaganijim ritmom ko koji ji nosi tužnu intonacijju u Neka unuja nelagoda redovno prožima njene junake a agična smrt junaka njen je uobičajeni završetak. U hrvatsk hrvatskoj oj književnosti glasovite glas ovite su mnoge narodne balade a pisali su ih i mnogi pjesnici kao Stanko Vraz Petar Preradović August Šenoa i drugi

otvorenu Vedama opsežnom zboku raznorodne raznorodne književnosti s kojim kojim počinje cjelokupna radicija književnosti indijskoga kultuog kruga. S pravom možemo pretpostaviti da je epski stihovani književni izraz ezul uge umene je knjženog zžvnj ke aje koja koja se razvija u uuvvjetima bitno različitim od uv u vjeta u kojima kojima se razvija suvremenaa pisana suvremen pisa na književnost književnost Tako formulaičan formulaičan način izražavanja izražavanja nosi nos i u sebi tradicionalizam mitskog načina života i mitskog shvaćanja svijeta. Pjevači epskih pjesama u početk vjerojatno i sami ratnici a

RAZVOJ EPSKE POEZIJE Spomenuta važnost herojskog epa unutar pojedinih književnosti i u okvir cjelokupne književnosti europskoga kultuog kruga pa i u okvirima svjetske književnosti čini se kao da je u nekoj suprotnosti s određnim nepovjerenjem suvremenog čitatelja prema epu Ćak i obrazovan suvremeni čitatelj često nerado a redovno samo s teškoćama čita ep dok su mu drug književne vrste ponekad bliže premda i one mogu pripadati dalekoj prošlosti i u mnogo čemu njemu stranim životnim običajima Razlozi su tome mnogostruki ali bez sumnje upućuju ne samo na činjenicu da je epsku poeziju nužno čitati i razumjeti u okvirima poznavanja vremena u kojem je nastala nego i da ep zahtijeva određen način čitanja i razumijevanja koji se dosta razlikuje razliku je od danas vladajućeg vladajućeg načina čitanja i razumijevanja jevanja književnih djela. Te razlike kao i posebne okolnosti u kojima se razvijala epska poezija može donekle objasniti makar i letimičan pregled njena razvoja Veliki epovi kao Gilgameš u babilonskoj Ilijada i Odiseja u grčkoj književnosti stoje na početku poznate nam književne tradicije. S njima u neku rku započinje književna radicija ali se zbog mnogih značajki oni mogu smatrati ujedno i kao rezultat neke ranije veoma duge književne adicije. Oni su zato barem u onakvom vidu u kakvom ih poznajemo završetak dugog procesa razvoja vrhunac tog razvoja i ujedno poček onono emelj noog zvoja U nekom mlu on stoje na kraju jedne i na početku druge kulture Također indijski epovi Mahabhata i Ramajana imaju u indijskoj književnosti izuzetno važnu ulogu iako se oni već uvelike naslanjaju na dugu književnu tradiciju

kasnije posebno obrazovani a e d i prema grčkom aodis, pjevač) i r a p s o d i (prema (prema grčko grčkom m rhapsods, pjevač onoga što je sastavljeno) bili su neki posrednc između prastarog iskustva naroda koje su poznavali i svakodnevnog života koji se odvijao slijedeći ili barem pokušavajući slijediti mitske uzore u svim onim situacijama kada je čovjek kao pojedinac ili narod u cjelini bio pred sudbinski važnim odlukama. Tako pogled na svijet sadržan u najstarijim epovima zajedno s načinom kako se taj pogled na svijet umjetnički oblikuje nužno sadrži elemente koj nam danas mogu biti strani Ali uživimo l se u te elemente epovi otvaraju bogatu riznicu svih onih znanja i iskustava koja gledamo li s druge sane stoje upravo na početku one kulture koja se razvila nakon raspada mitske kulture a to je kultura kojoj i danas pripadamo. Zahvaljujući izuzetnom mjestu i važnosti koju epovi zauzimaju u književnosti književnosti pojedinih pojedinih naoda i kultih krgova kao i sslavi lavi najstai najstaijih jih epova kasniji epovi koji nastaju kao proizvod stvaralačkog rada pojedinaca i koji su u tom smislu prilagođeni kulturi što se služi pismom slijede u velikoj mjeri oblikovnu radiciju prvotnih epova čuvajući tako konzervativizam zraza i određen intenzivan odnos nasljeđivanja prethodnika. Tako Vergilev ep Eneida slijedi /adu i Odiseju a Eneidu će opet kasnije pisci epova sve do romantizma smaati savršenim uzorom onog što ep uopće može biti Tako treba tumačii kontinuitet u izrazu i oblikovne konvencije epike a to čini ep djelom kojeg razumijevanje pretpostavlja široko poznavanje kako adicije pojedinih naroda tako i tradicije cjelokupne poezije europskoga kulog kg p čk  dje koj e uemeljuje zvn og kg Nijedn Nijedn ep nacionalne kn književnosti jiževnosti kakvi su riostov rios tov Mahniti Orlando (56) i Tassov Oslo Oslobođ bođeni eni Jeruzalem Jeruzalem (5 ( 575) 75) u talijanskoj književnosti Miltonov Iubeni ubeni j ( 667) u engleskoj Camesovi Luzitani (572)

200

20

 

u portugalso portugalsojj n njiževnosti jiževnosti npr a taođ taođer er Marlićeva Jdta (1501) ili Gundulićev Osan u hrvatsoj njiževnosti ne može se dobro razumjeti izvan cjelovita obzora te radicije. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću međum ep preste bit reprezentavna njiževna vrsta. Roman u mnogo čemu preuzima ulogu epa te se time uvelie mjenja cjeloupni stariji sustav dominantnih njiževnih vrsta odnosno reprezentativnih načina njiževnog izra žavanja Ep se s e oada onstuira u neom odnosu prema romanu s jedne srane i prema lirci s drge strane izgubivi uglavnom osobine oje proizlaze iz nasljeđivanja tradicionalnih vodećih epsh djela europse njiževnosti. Pojedini epovi epohe romantizma tzv romantični epovi npr Miciewiczev ospodn Tada (18324) ili Mažuranićeva Srt Salage Čengća dodue nastavljaju tradiciju junačih epova u smislu ireg zahvata u život pojedinog naroda ali uvode mnoge ele mente lirsog izraza te ompozicijom vrstom stiha i većom raz nolioću u služenju svm obliovanim sredstvima predstavljaju sasvim osobite njiževne njiževne vrste Javlja se taođer i tzv r o m a n u s t i  h o v i m a npr Puinov Jevgen Onegn) Onegn) ao vrsta oja ujedinjuje stih ao tradicionalno sredstvo epse poezije sa zapletom om pozicijom i individualnoću aratera oja je svojstvena romanu Naon romantizma ep pratiči ičezava u europsim njižev nostima ali se zadržavaju i razvijaju na nov način pojedine epse vrste ao poema T  Eliot Psta zea) i pouaji popuno novih ost vrenja oja ujednjuju reriste modee lire s epsom duljinom i elemenma naracije P Nerda Sveopć spev). hovani se njiževni izraz tao danas čini se reće uglavnom u ovirima modeog lirsog izraza a epsu opost iro zahvat u totalnost života i nee elemente epse tehnie preuzima umjetniča proza

202

7. PROZA

PORJEKLO  RAZVOJ UMJETNIKE PROZE Umjetniča proza u suvremenom smislu riječi razvila se znatno asnije od poezije To naravno ne znači da su sve jezične tvorevine oje danas shvaćamo ao prozna umjetniča djela nastale doista vremens naon onh tvovina oje shvaćamo ao ptsa umjeiča djela Umjetniča je proza samo ao cjelovit sustav umjetničog izražavanja sustav oji obuhvaća niz njiževnih vrsta i niz odgo varajućih postupa u njiževnom obliovanju nastala naon poezije oja se ao cjelovit sustav obliovala već u zor europse ultue radicije Poezija je nme zhvaljujući shovanom oblu već veoma rano suprotstavljena svaom proznom izražavanju naprosto zato to se ona već samim obliom očigledno odvojila od proze svaodnevnog govora pa tao i od onih jezičnih tvorevina oje su zbog svoje vrijed nosti sačuvane u pamćenju oletiva ili su zapisane ali nisu smatrane upravo umjetničom prozom tj nečim to bi se razliovalo od regioz ne njiževnosti znanosti ili filozofije npr Umjetniča proza ao cjelovit sustav njiževnog izražavanja nastala je tao te onda ada su se počeli razliovati različiti načini proznog izražavanja ada se

203

 

razvila napose znanstvena proza kao takav način ezičnog izražavana koi oblikue određeno iskustvo života i svieta, ali ne upravo umet ničko iskustvo Zbog toga pučavane umeničke proze treba da uviek ima u vidu osobit razvo umetničke proze u europskom kultuom kugu U suprotnom možemo lako zapostaviti činenicu da, hteli mi to ili ne, prozna kniževna dela iz daeke prošlosi, shvaćamo i razu mevamo s aspekta našeg vremena, a to će reći i s aspekta našeg shvaćana o tome što e priroda prozne umetnosti Porieklo umetničke proze eba ažiti s edne strane u itskim tvorevinama usmene kniževnosti, u koima se već rano oblikovao

sloevima publike, u tom svetskopoviesnom prodoru romana, i u općem razvou umetničke proze, također ima nesumnivo veiku ulogu Umetničko prozi, odnosno barem nenim reprezenativnim vidovima, odgovara takav način širena i prenošena kniževnih dela kakav omogućue upravo i edino tisak elastičan prozni izraz, nesputan nekim općim formalnim pravilima, nalakše se prihvaća čianem, i to takvim čitanem u koem poedinac posedue knigu kou može po žei čitati u samoći, neometen ne ometen duštvom i prepušten vlastito maš koa koa se »»hran« hran« napisanim Postupni raspad tradicionalističke mitske kulture, kakva biaše

ezični izraz koi nie stihovan te ga e često teško označiti kao poeziu, a ipak ima posebnu kvalitetu, a s druge strane u starogrčk starogrčko o filozoi, govoštvu i historiograi. Grčka lozofska poza, npr ona Platonovih diaoga, historoaa Herodota i Tukidida, te zatim ona Rimanina Tacita, govorništvo mnogih grčkih govornika, i zatim ono rimskih govoika, pie svega Cicerona, čine, naime, uzore za prozno izra žavane u europsko kniževnosti sve do renesanse, a takav doterani i negovani izraz, koi se razviao u pravcu strogosti razumskog do kazivana kazivan a i uveavana, crpio e, s druge strane, teme tem e i nadahnuća

europska kulura do novog vieka, igra u razvitk umeničke proze također nesumnivu ulogu, ulogu koa, međutim, ni do danas nie ni izdaleka dovolno ocienena i protumačena Lako e primietiti da u relatvno kontinuranom razvou europske kniževnost od Grčke i Rma umetnička proza, napose pak roman, predstavla novu poavu od izu zetnog značena s obzirom na nen uteca na sve vidove života i na način shvaćana života i svieta modeog doba Umetnička proza zato nema posve istu radiciu kou imau mnogi oblici poezie; ona se neprestano iznova pokušava upostaviti u sustavu svih kniževnih po

također s izvora predae Zatoodvoila proza noviih kniževnih vrsta, koa se ikao pravausmene umetnička proza od znanosti, zadržava izvesne značake značake svog dvosrukog poriekla: poriekla: u no no se očitue skonost prema razumskom razmatranu života i svieta prema raščlanivanu poava  određenim uzročnoposledičnim vezama i prema oblikovanu takve slike svieta koa se odlikue određenim stupnem obektivnosti, a usporedo s time također i skonost prema oslananu na mitske pretpostavke pretpos tavke o sudbinsko povezanosti svih po poava ava u svietu i o su dbinskom tiek ludskog života koi se zbiva negde »između slu čanosti i nužnosti Odlučuuću ulogu u razvou umetničke proze ima uspon r o  m a n a Shvaćen naprie kao neka niža kniževna vrsta, kao štivo koe uglavnom služi zabavi i koe nema mogućnosti ni poeba za umet ničkim savršenstvom i viednošću poetskih tvorevina, roman šes naestog stoleća, a osobito u osamnaestom i devetnaestom stoleću, postae posta e takva kniževna vrsta prema kakv kakvo o se u vel veliko iko meri ravna celokupna kniževna pro proizvodn izvodna a u ko koo o tek otada proza nastupa ravnopravno s poeziom Širene pismenosti i posebno oiće i širene tskarstva, koe omogućue veću pristupačnost iževnih dela našrm

ava; e u neprestano novom odnosu prema mitu s edne strane,ona a prema znanosti kao vladaućem odnosupoezii premai svietu našeg doba, s druge sane. Možda upravo zato i postoi tolika raznolikost u proznim kniževnim delima i neprestan brzi razvo u smislu mienana konvencia izraza i sve dae i dae diferenciacie proznih kniževnih dela, razvo koi znanstveno proučavane kniževnosti edva da uspieva sliediti na takav način da sudbinu umetničke proze zahvati analitičkim i uedno sintetičkim pomovima A edino takav zahvat, pomovima koi bi obuhvatili i opće karakteristike umetničke proze i ne ka rakteristike koe pripadau poedinim vrstama, mogao bi dovesti do obašnena onih bitnih osobina umetničke proze unutar koih se ostvaruu prozna kniževna dela u različitim kniževnim razdoblia, u poedinim delima i unut mnogih suprotnosti kakva e, na pimer, ona između zabavne i ozbilne kniževnosti

205

204

 

Opća je odka poze obkovanje umjetnčkog svjeta sedstvma koja uzeta sama za sebe nsu nkakva osobtost skjučvo knjževnog odnosno umjetnčkog načna zažavanja umjetnost u umjetnčkoj poz načeno može bt ostvaena na načn koj se fomalno nčm ne azlkuje od poze občnog govoa poze ozofske aspave l pozne znanstvene stdje np. To naavno ne znač da d a pozno knjževno knjževno djeo nema okvo ečeno vastt st  da se taj stl ne može opsat 

Faustu ađanja  popast deoogje fašzma poblematke gazbenog stvaalaštva  agčne sudbne zuzetno  zuzetno nadenog pojednca u vemenu kojem nedostaje zvo odnos pema umjetnost. Izbo teme važan je za analzu skte poznog knjževnog djea zbog mogućnost da se pozno umjetnčk obkuje gađa koja u nekoj mje ppada zapavo znanost (u eseju  putopsu)  da se oblkuje gađa koja tako eć već unapjed posjeduje neku fabulu stktu (tzv fabula poza). U nefabum poznm djema kompozcja će ovst o načnu uspješnog povezvanja logčkh  asocjatvnh veza

azlkovat u nekm od stlova djea np. od znanstvenog staelementma l novnskog stila. Todgh samoknjževnh znač da se pozno kn knjževn jževnoo ddjeo jeo može obkovat   da se mnoga pozna kn knjžev jževna na djea tako obkuju obkuju  da se u njemu skoštava skoštava maksmalna soboda u zbo jezčnh sedstava. U poznom jževnom djeu čk se  adconano nejževnim nejževnim edstvma može sć zvnedan um umječk ječk dojm. Za azlku od poezje poza se suž ječma petežno kao znakovma  tako na nek načn »slka« svoj posebn svjet (što je već objašnjeno u glav o klaskacj knjževnosti) Zbog te odke za shvaćanje stuktue poznog knjževnog djela od znatne je važnost zbo t e m e zatm zatm g  a đ a pa čak   z v o   odake je psac cpo ga za knjževno djeo. Šok aspon mogućh tema umjetnčke poze zahtjeva da se vod bga o nteesu čtateja  to onh čtatelja kojma je djelo namjenjeno a zbo teme gađa  eventualn zvo sa svoje stane uveke uvjetuju obadu Gađom se p tome nazvaju sv element djela koj se mogu zamslt  u zbj zvan knjževnog djea (događaj (događa j lkov zbvan zbvanje) je) a zvoma se nazvaju već pj pjee knjževnog djela nekako zabežena skustva o gađi (zaps o čnostma dnevnc povjesn sps l legende). Tako Thomas Mann np za oman Dktr Fautu zabe teu koja b se moga označt kao sudbna umjetnkakompoztoa u ga đanskom duštvu našeg stoljeća gađu cpe z bogafje ozofa Fedcha Netzschea  z gazbenog stvaalaštva odnosno poblema suvemenog stvaaaštva u glazb koje je potakao od Sch6nbeg  z egende o dokto Faustu Netzscheova  Sch6nbegova bogaja  legenda o Faust tako su s u zvoi tog omana ko koj j s e obaća obazovano obazovanojj pubc takvoj publc koja poznaje elementu pobematku gazbenog stvaaaštva stvaaaštva našeg doba  koja koja ma skustvo Dgoga svjetskog svjetskog ata. Ćtav se oman tako oblkuje u spepletanju motva legende o

pojednh takvm njhovm koje daje poznm ne samo znanstvenmotva nego  sumjetnčk dojam znošenjem dok će u fabulm djema kompozcja bt pagođena kaaktestkama kaaktestkama tematke kolko je to najvše moguće je je ona zbog elastčnost poznog zaza  odsutnost svh s vh pava u velkoj m mje je sobodna sobo dna od svh tadconalnh uzoa. Baš zbog te sobode petežnu važnost u analz mat će uloga ppovjedača ppov jedača odnos sžea pema fabul tehnka znošenja pče tehnka oblkovanja kaaktea  načn na koj se pojedn djelov djela ukjučuju u cjenu (usp. o tome u ovoj knjz odgovaajuća poglavlja u gav o analz knjževnog djela) S obzom na azlčte mogućnos odnosa ppovjedača pema fabu  kaaktema možemo azlkovat tzv. objektivno pripovijedanje u kojem ppovjedač nastoj da njegova osoba uopće ne dođe do zažaja  da zadž nepstan stav pema svemu spičanom s jedne stane  azčte načne subjektivnog pripovedana u kojma se pipovjedač pipovjedač zjednačuje s nekom osobom u omanu komenta događaje sa svog posebnog stajašta  nastupa kao tzv. ktivni pripovjedač l se pak pripovjedačevo gledište pomče s jednog lka na dg s dge stane. U svakom slučaju analza pipovjedačeva gedšta  njegove pou danosti odnosno stupnja njegove objektvnost  tzv. svenalaštva s kojm opsuje kove  događaje ukazuje kako se u azčtm poznm vstama  u pojednm poznm djema pstupa komponanju Kompozcjsk je najjednostavnj sučaj kada tobože sveznajuć ppovjedač pča događaje edom od početka do kaja aspoeđujuć h na taj načn da pethodn uvjek objašnjavaju duće mada se osjeća  nejetko daje na znanje čtateju da sam pipovjedač zna unapjed njhov zavšetak Takav slučaj koj je veoma čest u eastčkom omanma devetnaestog stoljeća u modeoj se poz sve češće za mjenjuje složenm sustavom azčth ppovjedačevh pespektva

STRUKTURA PROZNOG KNJIŽEVNOG DJELA

206

207

 

kvh perspekv koje se mjenjju tokom prpovjenj Is se ogđj ogđ j t t  prikzu prikzuju ju s rzčth spekt, pri čemu čej posupno obv sve šr  obuhvtnj, m nk ne  končn sveobuhvn, uv u cjenu spričnog. Prpovjenje, ko postupk kojm se motv povezuju prem nčelu »onog što je lje blo«, conno je njvžnij zržjn postupk proznog proznog knjževnog knjževnog je, l  o p  s, r  z g o v o r  m o n o  o g m mju ju u kompozc kompozcj j proznog jel jel vžnost ko koju ju svak nz treb mt n umu. Posebn je oblk monolog tzv unuta monolog, akv nčn znošenj ms pojenog krker u kojem se nstoj posć potpun stovjetnos prpovječ  krkter, ok zl-

PROZNE PROZN E VRSTE Iako se mnog prozn knjževn je mogu ako svrst u knjževne vrse koje prepoznjemo prem nekim krkeristikm u zboru eme (npr krimnlstičk romn l povjesn romn),  u nčnu kko se tem obrđuje (npr bjk), rznolkos proznh knjževnh je, osunost nekh općh formnh osobn  brojnost prijelznh oblk, oblk u kojm se kržju  prepleću krkterske mnogh vrs, uvelke otežv očnje rzgrnčenje pojenh proznh vrst  njhovo shvćnje shvćn je unur cjelov sustv svh vrs umječke proze oređ oređen en vremenskog rzoblj l knjževnos europskog kutuog krug u

gnje slje struju svjest, j. sve ono šo preposvjenoj osob p n pme, privno bez kakv zbor  bez kkvh npor  se čelju olkš rzumjevnje. Oređen tp romn vesetog sojeć, tzv. romn struje svjes, tkvu je ehnku uveo u suvremenu prozu, pokušvš trconlnu ehnku prpovjenj zmjent nekom vrstom nlze svjes onosno sržj svjes Pore tog, u prozn knj ževn je ko ulz zv. zvnknjževn grđ, j. znanstven, ozofsk l poltčk rzmrnj, zvještj o stvm ogđjm  s., jer prozn umjeos umjeos m šroke mogućno mogućnost st  ssee koris svm vovm jezčnog zržvnj, ostvljjuć h u onkvom oblku u kkvom su prisutn u proz svkonevnog govor  u znnstvenoj proz,  juć m smo posebnm rsporeom rsporeom  smislom u okvru ccjene jene ono znčenje koje prevv njhov osovn smiso. Uprvo o posljenje njbolje pokzuje  je z rzumjevnje sukure proznog knjževnog jel o presune vžnost pronlženje onh jenstvenh nče prem kojm su sv element proznog je n nek nčn čvrso povezn u zjenčku cjenu. Tkvo načelo ntegracje, međutm, može se rzbrt tek n temeju nlze općeg nčn n koj je ostvren jenstven svjet jel Z rzumjevnje og nčn, opet, poebno je nlzr kko nvualn svjet je, ko  one opće konvencje zržnj koje prpju pojenm proznm vrsm,  tek n temelju kojh se može osvrt nvuln orignnos svkog pojenog jel.

cjen. Teškoće u oređvnju pojenh proznh vrs  u shvćnju njhovh osnovnh krkersk prozlze, osm og,  z ost sobone upoebe pojenh nzv proznh vrs, kko u svgšnjem govoru ko  u eorj knjževnos. Tko se npr. nzv »romn« uporebljv  ko oznk z jenu pronu knjževnu vrstu (romn z rzlku o novee  esej),  ko skupno me z čtv nz pojenh vrs  povrs romn, o kojh svk m krkeriske zsebne knjževne vrste (npr. pusoovn romn, romn suje svjes, restčk romn). ko se, kođer, u opsu pojenh vrs nerjeko uporebljvju nzv koj prpju povjesnom rzmanju knjževnost (npr renesnsn nove, relstčk romn) usporeo s nzvm koj oznčvju zprvo zvnvremenske pove knjževnh jel (nove, bjk), z rzujevnje općh nčn n koje se občno provo rzvrstvnje umjetnčke proze  z oređvnje pojenh proznh ževnh vrst mogu n njboje jboje posluži nek opć nel rzvrsvn rzvrsvnj j em jenom o tkvh nčel mogu se rzlkov, p jeomčno  suprostv suprostvt, t, j e  n o s t  v n   s l o ž e n  o b   c . enostvnm oblcm, prem nzvu koj je uporjebo njemčk teorečr Anr olles, mogu se, nme, nzv tkve knjževne vrse koje zvoo pripju usmenoj knjževnos, onosno, boje rečeno, usmenom jezčnom stvrlštvu, tkvom svrštvu u kojem se ogle stvrčk moć smog jezk, onosno kzvnj koje obkuje, nesvjesno  zvorno, neke pojve  lkove svgnjeg žvot. Tkv jenostvn obc, npr. m, egen l bjk, mogu se uvjetno suprostv složenjm tvorevnm umjenčke proze kkve su romn  novel  om jenostvnos, nrvno, nje nkkv oznk mnje vrijenosti, nego prje oznak z spontanost  zvoos akvh oblk,

208

14

oblika koji su zbog tih osobina ipak redovno i nešto jednostavne strukture od strkture pisanih djela prozne umjetnosti Analizom se moe utvrdi da su jednostavni oblici sastavni dijeovi nogih složenih oblika. Ve oblikovano iskustvo mita, bajke, legende ili zagonetke npr., nerijetko ulazi u roman, te suprotnost jednostavnih i složenih oblika može plodonosno poslužiti i u razlikovanju pojedinih vrsta i u analizi pojedinih književnih djela.  oe valja rei da jednostavne oblike zapravo tek uvjetno možeo smatrati ujetničko prozom Mnoge njihove karakteristike zahtijevale bi da ih ili smatramo poetskim tvorevinama, ili da ih barem izdvojimo iz opreke poze i poezije, jer su oni u bti takve književne vrste tek na temelju kojih su proizašle brojne suvremene vrste kako poezije tko i proze ednostavni oblici se tako mogu shvatiti i kao pretknjievne vrste (naravno, u smislu suvremenog pojma književnosti), ili kao vrste na razmeđu poezije i proze. Drugo načelo razvrstavanja proznih književnih djela može se uspostaviti postav iti na temel temeljjuu suro surotnost tnostii m a l i h i v e l i k i h k n j i ž e v  n i h o b l i k a Dužina odnosno katkoa pro proznog znog teksta, kao što je ve rečeo povodom poetskih tekstova, nipošto nije neka osobina koja bi pripadal tek vanjskom obliku Opsegom veliko književno djelo zahtijjeva eva poseban raspored i uzajamnu povezanost veih dijelova, temu koja se lako ne iscrpljuje, fabulu koja privlači i uspijeva zadžati pažnju čitatelja i sl S drge pak strane, kratkoa traži sažetost u izrazu, poseban način čvrstog vezanja motiva, izuzetnu koncentraciju a detalje, što opet atijeva osobit izbor teme itd. Zato su mnogi teoretičari književnosti skloni da područje umjetničke proze podijele na dva temeljna tipa: novelu i roman Pri tom novela označuje mali a roman veliki oblik, dok se svko dalje proučavanje osobitosti pojedinih podvsta novela i romana razmaa u okvir takvih zakona kompozici kompozicije je kkve izravno nameu dužina i katkoa

razmeđu umjetničke proze i znanosti, kkve su, npr., esej, putopis ili memoari Načini komponiranja, tematika i odnos prema stvosti pirodno su u tkva dva tipa umjetničk proze dovoljno različiti da možemo uspostaviti posebne zkonitosti oblikovanja u jednom i poseb ne u drgom slučaju Osim ovih načela može se uvesti i načelo razlikovanja između zabavne i ozbine umjetničke proze, o kojem smo govorili povodom načelnih poblema klasikacije književnosti, ili pk razlikovanje između usmene i pisane proze. Sva ta načela, međutim, teba shvatiti samo kao pomona sredstva u analizi pojedinih književnih proznih vrsta, jer nam jedino takva analiza omoguuje da lkše i preglednije shvatimo kako se zapravo oblikuju pojedine prozne vrste u složenu sustavu načina i oblika proznog umjetničkog izraavanja, takvog izraavanja kkvom danas prema broju publike i količini proizvodnje pripada prvo mjesto među svim grpama ili tipovima književnosti

načeou razvrstavanja se uspostaviti obzirom na odre đenuTree srodnost izrazu izmemoe umjetničke proze islozoje odnosno znanosi Neke prozne vrste približavaju se tako znanosti, ujedinjujui načela znanstvenog izlaganja s umjetničkim oblikovanjem, dok duge vrste možeo relativno lako odeliti od znanstvenih rasprava Zato bismo na jednu sanu u takvoj podeli mogli staviti vrste koje pipadaju pravojj umjetničko pravo umjetničkojj prozi  to su fabule vrste, pri prije je sv svega ega novela i roman  a na drugu sanu one vrste koje koje na određeni određeni način stoje stoje na

Pi tome jednostavnih je ipak teškooblika postiii upotpunu suglasnost razlikovanju pojedinih svrstavanju mnogihudjela koja posjeduju krakteistike nekoliko takvih oblika Teoretičri u jednostavne oblike najčeše ubrajaju sljedee M i t (prema grčkom myths, govor, jezik, kazivanje, kazivanje, priča) može se shvatiti kao jednostavan oblik o se ima na umu jedan odeđen način govoog izražavanja mitskog iskustva To e rei da »mit« kao izraz kojim označujemo poseban način odnosa prema životu i svijetu,

209

Teorija književnosi

 

210

JEDNOSTAVNI OBLICI Svi jednostavni oblici mogu se shvatiti kao jezične tvorevine koje zahvaaju, oblikuju i izražavaju određenu životnu pojavu Zbog svoje čvrste jezične organizacie i krakterističnih odnosa prema stvosti, oni su prepoznatljivi kao zasebne smislene cjeline bilo u svakodnevnom govoru, gdje se čuvaju i pojavljuju unutar neprestane stvaralačke djelatnosti jezika, bilo u književnim djelima, gdje čine elemente složenijih suktura ili se pak javljaju kao poseban način razvijanja one tematike i onih zakona oblikovanja koji su u njima prisutni ve i u izvoom, spontanom obliku Pojedini jednostavni oblici određuju se na najčeše jčeše temom, tem om, a zatim i ostalim suim osobinama, te odeđenim odeđenim karakteističnim stavom prema životu koji u njima dolazi do izražaja.

2

 

takav način koji razlikujemo od filozofije i znanosti npr. ne smijemo ez daljnje daljnje poistov poistovjetiti jetiti s mitom u ssmislu mislu jednostavno olika odnosno književne vrste Mit kao književna vrsta označuje takvu jezičnu tvorevinu koja na temelju mitsko iskustva olikuje određenu priču redovno vezanu s porijeklom i nastankom svijeta u cjelini ili pojedini po pojava java osoa ljudski tvorevina ili čitavi nroda. Mit tako tako na posean način nešto ojašnjava. Postavljajući određen sustav odovora na neka životno važna pitanja noda i čovječanstva on ujedno otvara i takva pitanja utemeljujući time čitav dalji razvoj svi moući pitanja koje čovjek uopće može postaviti i koje postalja u neprestanom pokušaju da na ovaj ili onaj način odredi smisao i sudinu vlastito postojanja u svijetu.

ljudsko karaktera i izuzetno životno iskustva (leende o Faustu o don Juanu o Tristanu i Izoldi npr) B a j k a (od laola »ajati« što znači: vračati čarati prema istoznačnom laolu »atati« postoji i danas zastarjeli naziv »atka«) osoita je književna književna vrsta u kojoj se čudesno i nadn nadnavno avno prepleće sa ziljskim na takav način da između prirodno i natprirodno stvo i izmišljeno mouće i nemouće nema pravi suprotnosti Sklonošću prema pre ma fo formulaičnom rmulaičnom načinu izržavan izržavanja ja te prema ponavljanjima ponavljanjima i varijacijama isti motiva ajka se u mnoo čemu priližava poeziji a niz njeni ostali stilski osoina kao što su odsutnost psiološke karakterizace ustaljeni tipovi ponašanja i ustaljeni likovi svojstvo

Mitovi o postank postankuu svi sv ijeta čov čovjeka jeka ljudsko društva jezik jezikaa ili neki pojedinaca kao aljeva eroja i narodni vođa utkani su u kulturu svi noda. Zato iovo proučavanje kao jednostavni olika ima dvosk smisao. S jedne sane pojedini mitovi čine izvor za razumijevanje cjelovita sustava mitoloije koji je u temelju svake kulture i ez koje nema razumijevanja ni jedne književne pojave a s drue strane mit kao jednostavni olik pripovijedanja kojim se ojašnjava neko životno važno pitanje čini element koji upotreljava umjetnička proza u otovo svim svojim vidovima L e  e n d a (od latinsko latinsko legenda ono što se ima pročitati štivo; odatle naši stari nazivi za leendu »čtenija« »čtenja« ili »štenja«) srodna je mitu a svoj najčistiji izraz nalazi u opisu života neko čovjeka čiji životni stav i ponašanje čine uzorak jedno tipa ponašanja odnosno jedno stava prema životu i svijetu Tako su leende u najužem smislu riječi opisi života kršćanski svetaca. Otuda i njiovo ime koje koje izvoo označuje označuje ono što se čitlo u crk crkvi vi plkom ooslua U nešto širem smislu o leendama se ovori i kada se misli na sve književne vrste u kojima je zavaćen opis ponašanja neki pojedinaca koji služe kao uzor za određeni način života. To su lasovite leende ne samo one koje orađuju živote svetaca (leende o Franji Asiškom o pojedinim apostolima o kršćanskm mučenicima npr.) neo i one koje preuzimaju iskustvo iz nekršćanski mitoloija (leende o Budi ili o rčkim erojima npr) te one koje na posean način orađuju povijesne likove (leende o Aleksandr Velikom ili o Karlu Velikom npr.) ili pak tipove čija se sudina uzima kao posean prim primjer jer izuzeo 212

čudesno da niko ne začuđuje i plaši polost dora i zla te nesputana moć mašte i želje nad stvošću npr. čini je soo određenom književnom vrstom tj. književnom vrstom s relativno soo utvrdivim konvencijama izražavanja. Ćvrste konvencije vrste omoućuju da se na temelju izvorne narodne ajke razvila i umjetnička ajka koju se mnoi autori (C. Andersen O. Wilde u nas I BrlićMažuranić npr) razvili u složene olike umjetničke proze. S a  a (naziv u nordijsm nordijsm jezicima označu označuje je naprosto nešto rečeno odnosno ispričano; u nas se upotreljavaju i nazivi » k z « i »predaja«) svojevrsni je olik skandinavske priče o nekom doađaju napose iz porodično života. U sai se iznosi neki doađaj sačuvan usmenom predajom odnosno priča se najčešće cjelokupna sudina porodice koja služi kao primjer porodično života u sklopu života naroda Saa ima više vrsta npr sae o strim vremenima vremenima ssae ae o kral kraljevima Islandske Islandske sae. Različite su duljine i različita odnosa prema povijesnoj istini ali redovno dosta osoito zajedničko stila određeno prije svea kro nološkim kazivanjem doađaja. Namjere da se slijedi tav stil i odnos sae prema prošlosti mou se zapaziti i u nekim suvremenijim djelima (npr.  Galswory: Saga o Forsyema) V i c (riječ (riječ je preuzeta iz njemačko njemačko Wz; upo upoel eljavaju javaju ssee i nazivi »šala« i »dosjea« ali oni oično imaju i nešto šire značenje) kratka je jezična tvorevina koja služi izazivanju komično dojma sažeto zacrtavši neke situacije doađaje ili karaktere i otkrivši u jezičnom izrazu smom ili u osoinama izrženo suproosti suproosti i protuslovljjaa koja izazivaju smije. Struktura je viceva često veoma složena U njima se 213

 

u najvećj mjer iskištavaju dvsmslenst pjedinh riječi i živtna ptuslvlja kjima biluje svagdašnjica a nepsedni kntekst čest ima u njihvm aujevanju dlučujuću ulgu  a g  n e t k a je pseban blik pstavljanja pitanja pitanja na takav način da se nepsedn navde skrivene nebične ili s psebng aspekta viđene sbine nekg predmeta sbe ili pjave pi čemu se čekuje br jasan i nedvsmislen dgv kji dnsi neku vstu rarješenja Strutua je agnetke veana s namjeim skivanjem pravg dg vra a njen je prijekl u itskm ispitivanju pripadnsti pjedinih članva nekgagnetk klektivapebn deđenim dbnim ilikntekst staleškim gpama. a aumijevanje je pnavati u kjem se ne pstavljaju ažet iražava neke p  s l  v i c a u bliku tvdnje ili upute ssažet bičn na pvi pgled skivene sbitsti ili aknitsti živtnih pjava ljudskih ili prdnih akna  pk načina pnašanja Pslvice imaju najčešće petsku skturu u smislu jeične ganiacije kja se služi svim elementima jeičng iržavanja npr tam ma i sl (usp naš primjer analie pslvice u glavi  analii književng djela ali p nekim svjim sbinama ka št su utvđivanje aumskih vea i dnsa među stvim pjavama mgu se ubrjit i u pu. Pema nekim sbinama veanim a pjedinačnu sktur ili a vijeme kada su nastale pslvice se naivaju i aforimi, senenije, maksime, gnome ili krilaie. Pri tm neki teretičai pave deđene alike među tim naivima a dugi ih smatraju raličitim imenima a istu književnu vrstu NOVELA Shvatim li nvelu i rman ka malu i veliku prnu vst tešk je ralikvati nvelu d nekih jednstavnih blika svrstati neke prje lane književne vste kje p veličini stje imeđu nvele i ana te jednnačn dediti rman kji se pjavljuje u niu ranlikih vsta i tipva Ipak a književnterjsk maanje prikladn je naive »man« i »nvela« uptrebljavati upav u tm šikm sislu jer t mgućuje da se najlakše uče i analiiaju snvne alike u njihvj suktui  tm naavn ne biva isključen dalje avr stavanje na pjedine vste nvela i vste mana. A št se pak termi nlgije tiče a naku manje prne vste u nas se pred naiva

24

»nvela« uptrebljavaju i naivi »pripvijetka« »prpvijest« »priča« i u nvije vi vijeme jeme - bg prjevda prjevda engeskg naiva hort to vema čest i »katka piča«. Ti se naivi ne mgu tčn drediti  se ijetk uptrebljavaju ka sinnimi Najčešće »pripvijetka« a pnekad i »pripvijest« načuje srednju p velčini pnu vst neku vstu kja bi p dužini bila imeđu mana i nvele a »atka piča« mže biti shvaćena i ka vrsta kraća d nvele Pstje aličiti pkušaji da se neki d tih naiva pijene sam na neke strg uže književne vrste da načuju dakle nešt u sslu vrsta (ili pdvrsta nvele ali u tm pgledu nema među teretčrima veće suglasnsti pa se u analii atke pne vrste mam adžat sam na pćem naivu »nvela«. N  v e l a (naiv stvren vjerjatn jerjatn pema latinskm novellu nv a raliku d jednstavnih blika ka igađen književni blik afimia se u enesansi iak se u njenm temelju acel mgu učit dređene nake usmeng pripvijedanja Ibr je teme u nveli slbdan Širkim pdčjem udskih sudbina karaktera dgađaja dživljaja pjedinih sba i apažanja  živtnim pjavama kisti se na ka građm kju međutim bg kratkće u ilaganju mra baditi na sbit način Kncentacija pažnje sažetst i animljivst ispipvijedang ma bit u nveli u prvm planu kak bi se uspi stvariti djam jedinstvene cjelvitsti bg tga nvela edvn pčinje sažetim inšenjem sbina lika ili dgađaja kji će se bra đivat na tkav način da t u čitatelja iaiva nek čekivanje Tk np nvela Gttieda Benna Mozak pčinje na taj način št se u neklik ptea crtava uvdna situacija i nanačuju ne sbine glavng junaka kje su važne a pisane dgađaje »Rnne mladi liječnik kji je mng secia vi se Južnm Njemačkm pema Sjeve Psljednje mjesece pve je bespslen; anije je bi dvije gdine namješten u patlškm institutu. Truke načii da je k dvije tisuće leševa nepsredn pšl k njegve t ga je na čudan nebjašnjiv način iscpil« Prijevd B. Ppvića S bim na ptrebu da se kratk i sažet pripvijedanje na neki način »atvr« kak bi se pstiga djam cjelvitsti i kak bi se ispunil čekivanje čitatelja dnsn pstga djam da je uprav dvljn n št je ečen i d daa je ečen uprav tlik klik je

215

 

potbno ć nva občno zavšava s poentom tj. s nag st canj nčga što j osobto važno za ono što nova obađuj. akva s ponta postž nag uvođnj nočkvanog događaja obata u adnj l pak odđn stsk fkta. ako sponuta Bnnova nova zavšava jča adog jčnka koj gub azu opsjdnut supotnošću supo tnošću zđu ozgovn tva  ko koju ju j tako čsto dža džaoo u ukaa pko pko scan scanja ja   ta tajn jn žvota  šjn  šjnja ja koja j u toj tva sadžana.  su jč svojo odđno nsuvslošću  potsk zaaho u jakoj supotnost pa o opsno  pozačno tonu počtka novl »Što j dakl s ozgo? a sa uvjk hto uztjt kao nka ptca z klanca! Da jdno  sada opt žv van u jasnoć  sjaju kstaa.

osta novl l pak tako što uzajanu vzu pojdnh novla čn jdan lk  st ppovjdač koj s pojavljuj u sv novlaa (np novl o dogodovštnaa Ptc Kpuha. Na tlju takvh p ja stvon j poja okvirene novele, odnosno okvirene pri povijesti koj s označava obuhvaćanj nkog nza  gup novla jdno  vš okvh novla. akav postupak nk totč sa taju jdn od zvoh postupaka u kopozcj ujtnčk poz. Kada s opt novl čvšć vzuju đusobno (np. tako što s u nja postupno zahvaća  obađuj cjovta sudbna nkog kaakta cklus nova paz u oan. o j potako nk totča knj žvnost na zaključak da oan nastaj povzvanj nova. aj j zakjučak đut opavdan sao utoko ukoko s u nog

Pa o v  sad osobodt osobodt put ja ću opt polt poltjt jt bo sa tako tako uo uoan an  na ka d ova ovajj hod  s oj pav ač do do sada  u podnvn podnvn pono pono svjta svjta  u azva azvana naaa uga  u aspsnu aspsnuć ć čla  spal spal za sljpog sljpog ok oka a « Nova j od nsans do danas pošla azvoj u skadu s azvoj cjokupn knjžvnost Boccaccova zbka Demen (348-53) ba j  ostaa uzo za jdan tp nov koja zanjv događaj  usno pdajo vć oblkovanu gađu vtuozno obađuj u sažtoj  stlsk dotjano obku. oantza nastoj novlu povzat s bajko a alstčk ojntan novlst np. Guy d Maupassant tž da z dtaja svakodnvc zvuku što jač doja Pshološku podubljnost  nzst nz stan anj j na osobto osobtojj ato atosf sf azvja u novl osobto A. P. Ćhov a od novlst vo osobt stlsk fkt  upotbu aznolkh  čsto sasv osobth thnka ppovjdanja.

 hvatskoj knjžvnost novla najpj nastoj pvuć pažnju čtatlja znošnj nobčnh događaja z naconan pošost Kao zgađn  ujtnčk vjdan knjžvn oblk posbno j njguju nog ppovjdač poh aza (Đask Kozaac Novl takođ zuztnu pažnju poklanjaju nk auto poh hvatsk od (Matoš Šu novć kao  nz suvnh psaca (Klža Mankovć Kalb Božć Šoljan. Mnog s novl povzuju u ckus  to najčšć na taj načn što jdna okvna novla objašnjava povzanost ostah (tako u zbc nova  bajk Tsuću  edna nnoć oć nova o Šhzad koja pčanj odlaž zvšnj stn psud suž kao onaj okv u koj uaz sv 26

slučajva zasta ož pokazat kako povzvanj novla nastaj nov knjžvn oblk oan Povjsn nastanak oana  njgova posbna ujtnčka suktua pak s n ogu zvst z novla nova  oan nasta su uspodo  njhova j ovsnost obosana. Ako s nog oan ogu lakš shvatt ao  u vdu povzvanja novla  azvoj novl u nogo ču j uvjtovan azvoj oana t najpopuj  nsunjvo najutjcajnj knjžvn vst našg v na. OMAN I »oan označavao j pvotno svak sps psan na oansko jzku (u sslu pučkog jzka za azku od latnskog. Pojko oana nj dovoljno objašnjno. Nk ga totča zvod z hl nstčkh poznh knjžvnh djla koja obađvahu ljubavnu po blatku nk z sdnjovjkovnog tzv viteškog romana (u koj su s opsval dožvljaj vtzova  z pikarskog romana (u koj s opsvahu dožvjaj ca posbnog ka pobsvjta  ugusuza dok nk ukazuju na vzu zđu oana  lozofj t vć Patonovu pču o Atantd Atantd sataju sataju pv oano u uopskoj uopskoj knjžvnost knjžvnost . Bz obza na ta nsaganja koja su zutat azlčtog shvaćanja oana kao knjžvn vst pvladava šljnj da j oan u pavo ssu jč tvovna novog vjka  da s u nju javja nov odnos pa žvotu  svjtu takav odnos kakav s u povjst ljudskog duha pojav juj s nsanso. 27

   

Usporemo  roman s epom takav novovjekovn karakter romana postaje mnogo jasnj. Prema ormuačnost sthovana zraza traconazmu u obra  u shvaćanju kva te općem nteresu za pojave žvta koje su  općenaronog značenja  povjesne vrjenost roman je sobonj u zrazu  kompozcj skon krtčkom onosu prema tracj  oenut prema pojencu  njegovoj osobnoj subn. Takva usporeba navo njemačkog teoretčara Woganga Kaysera o tvrnje a je roman »pra o prvatnom čovjeku u prvatnom tonu ok se ep oređuje onosom prema javnost. Osobtost romana međutm ne smjemo promatrat samo u onosu prema epu nego u onosu prema cjeokupnoj knjževnoj acj u kojoj se roman pojavjuje kao nosac novh umjetnčkh srestava obkovanja  novh shvaćanja čovjeka  svjeta Tako prv roman zuzetne vrjenost u europskoj knjževnost Cervantesov Don Quote Quote ( 1605 165) već uveke otkrva sve one oke koje će roman ouše u raznm pravcma razvjat  njegovat sve o našh ana U Don Quo teu name junak nje jenoznačno oređen heroj heroj nego protusovan  pshoošk sožen karakter prkazan u svom razvoju  u svom sukobu sa svjetom. Tragčna je večna junaka tako u nesporazumu (on Qujote s a žv u rugom vremenu nego što stvo žv) a cjena romana zahvaća šrok totaltet rštvenog žvota prkazan bez mtske pozane koja b neumtno uvjetovaa juske subne. Don Qujote je ujeno osamjen pojenac pojenac koj je smješan  uzvšen stoobno a njegove osobne oaze o zražaja prje svega u suprot nostma prema rgm karakterma osobto prema njegovu pratocu Sanchu Panz što omogućuje proubjenu pshoošku anazu. Fabua je pr tome neraskvo vezana s karaerzacjom a čtavo jeo posže zuzetan uspjeh ko svh sojeva pubke zbog mogućnost razumjevanja  tumačea na vše razna takvh razna o kojh svaka zaovojava jean tp zanteresranost (komčne zgoe Vteza tužna ka

 opće prznanje u svjetu knjževnost na razčte načne al zvan svake sunje zuzetno uspješno. Povjest romana zbog toga je teško zacrtat u nepreknoj crt a se nek roman kao međaš u razvoju romna ne mogu moć. Tako Rob Robin inon on (1 19 ) Danea Dea stvara čtavu jenu acju posebnh pustoovnh romana Steeov Tistm Sha Shand ndyy ( 176067) otvara nove vrozne mogućnost u soženom komponranju koje namjeo zavrava čtateja Goetheov Wilhelm Meiste (182 1829) uzorak je tzv ogojnoobrazovnog romana roman Ho nora e Bazaca skupjen u ckus po nazvom Luds komedia (82942) pothvat su bez premca u pokušaju a se ostvar najšra moguća ska rštvenog žvota a reastčk roman kao Faubertova Gospođa Boa (857) Tostojev Rat i mi (186469)  Bća Ka maoi (87080) Dostojevskog npr. još su uvjek prmjer najvećh ostgnuća u porčju tzv. reastčkog romana. Oređen rask s tracjom reastčkog romana u razvoju romansjerske umjetnost čne roman Franza Kake (Poces 19145 objavjen 1925 Doac 922 objavjen 1926) ckus Marcea Prousta U tagan taganu u a igublenim enim emenom ((11 9 128) 1 28)  Uliks (1922) Jamesa Joycea Ta reprezentatvna jea moee proze rše mnoge ustajene konvencje obkovanja veke prozne vrste  otvaraju nove načne umjetnčkog proznog zražavanja prkane a se ostvare snažne umjetnčke »ske suvremene u mnogo čeu ezorjentrane cvzacje. Roman otaa na nove načne pokušava obuhvatt  zrazt svu soženost suvremenog ruštvenog žvota sukobe pojenca  rštva pshčke krze karaktera uvjetovane nagm promjenama u načnu rštvenog vota  novu fozosku probematku otvorenu proorom moee znanost u sve sere juske jeatnost Eement Kana »znenađenja koje nkog ne znenađuje oyceove »strje svjest  Proustova »zbrušenog sta kojm se ožvjava vastta prošost sprepeću se u moem romanma s eementma traconane naracje 

smješne su  zanmjve sme po seb jerujeno zazvaju a serazčth v što je aje bo Vtez  njegov perjank su eju smbo juskh tpova  razčth staleža on Qujote utjeovjuje sukob ea sa zbjom t.) Šroke mogućnost koje u seb nos proza kao načn zražavanja soboa u kompozcj  mogućnost uvođenja neknjevne građe te krtčk onos prema tracj ove su o toga a se roman razvja nakon Don Quotea u raznm pravcma osvajajuć smpatje pubke

eementma spetu znanstvenog onosnosključvo flozoskog zraavanjastvaraačnajčešće us nerazučvu organzranom nvuanom kom moć pojenh autora Nek o njh pak ugavnom nastoje obkovat roman kao nepreknut nz asocjacja jene  nekoko osoba (V Woo: Gospođa Dalloway 1925 W. Faulkner: Kik i bes 1929 H. Broch: Vegilea smt 1945) Drg opet teže sobonjem ubokom prožmanju traconane romansjerske tehnke sa znanstvenom  ozoskom probematkom (J.P. Se: Mučnina 98

28

29

 

 Mann Doktor austus austus 947), 947) , dok neki osaj više vjei radiciji realisičkog romana svajajći ipak neka sredsva i eme modee proze (M Šolohov Tihi Don 192840 B Paseak: Doktor Živago 957) ili pak kombiniraj elemene realisičke proze fanasike i posebne vrse alegorije koja se ne može jednoznačno odred G Grass: Limeni buban buban 11959 959 M Blgakov Mastor Mastor i Margarita Margarita 1 966-67 napisan ideseih godina) S obzirom na iznimn poplos i vrijednos romana  razvoj svih eropskh književnos prono je da roman ima velk log i  hrvaskoj hrvaskoj književnosi Izgrađen m mjenički jenički obli oblik k posiže on već  devenaesom soljeć a njegj ga posebno Ags Š enoa i Ane Kovačić U dvadeseom soljeć on zazima izzeno mjeso  ops mnogih aora kao Miroslava Krleže Mirka Božića Ranka Marn

Ipak o porebi i korisnos klasikacije romana nema nikakve smnje na s jedne sane omogćje lakše razijevanje cjelokpnog ssava mjeničke proze ssava  kojem se pojedine vrse romana javljaj kao relaivno čvrso određene zasebne književne vrse a s drge srane olakšava načeln analiz romana kao velike prozne vrse akve vrse koja svoj konkreni oblik dobiva  niz pojedinačnih osvarenja nar kojih prrodno posoje velike međsobne sličnosi kao i znane razlke Na Najsarja jsarja i najpozna najpoznaja ja klasikacija romana je  e m a  s k a kla sikacija Prema P rema oj oj klasikaciji klas ikaciji kao vrse romana na najčeš jčešće će se spominj društveni, porodični, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, pikarski i kriminalistički roman Takva je klasikacija neod ređena: ona se s jedne srane može proširvai nedogled (zašo da ne dodamo psihijajski bolničk živoinjski i s) a s drge srane brojni romani isim pravom mog pripadai  više skpina (npr Braa a

kovića Ivana Aralice Pavla Pavličića i mnogih drgih Raznovrsnos romana dovodi mnoge eorečare do zakljčka kako se roman zapravo opće ne može odredi kao posebna književna vrsa U akvom zakljčk ima ponešo isine premda ne eba zaboravii kako roman i pored sve raznolikosi i pored razvoja  mnogim prav cima ipak ima  nekoj mjer jedinsven sdbin kao velika vrsa mjeničke proze Teškoće pak  vrđivanj onih konvencija  knji ževnom izražavanj zapravoseodređj pojedine vrse na podrčj romana koje jednosavno mog svladai akoknjiževne prihvaimo da se brojne podvrse romana pojavljj zapravo kao književne vrse e da analiza akvih vrsa romana može izbjeći on neodređenos  koj lako zapada eorija književnosi kada govor općenio o roman

VRSTE I TIPVI RMANA Nijedna klasikacija romana ne zadovoljava sasvim poreb da se pojedine vrse ili povi romana opiš i objasne kao književne vrse sa sogo određenim određenim binim osobinama Razlog je ome kako spomana spomana ovorenos romana ako i eškoće svakog pokšaja da se vrdi samo jedno jedino načelo prema kojem bi bilo mogće razvrsai glavnom sve posojeće romane i odredii njihove bine osobine Zao eorja književnosi na današnjem spnj razvoja mora prizna da posoji više mogćih načina klasifikacije romana i da svaki od njih zahvaća samo neke ipove ili neke vrse e ako poiva ek dio podrčja romana

amazovi mog se svrsa  dršveni porodčni psihološk lozofsk i kmnalisčki roman) Ipak i emaska klasikacija može  pojednim slčajevima bii korisna posebno onda kada se oko izbora eme sva i niz konvencionalnih pospaka  njenom oblikovanj pa emom određen naziv za vrs romana dobiva i šire oblikovno značenje (akav je slčaj npr s kriinalisičkim romanom) Drgi klasika cije rom romana vezan veza n sa najčešće s  a v o mse agovor   o r oa p ć ii je m način  o nklasi o m kacije romana Uana om smisl i oDrg sentimentalnom humorističkom, satiričkom, didaktičkom i ten denionom roman Premda o razvrsavanje zacijelo ima smisla nar nekih pojednačnih analiza lako je očii da navedene kaegorje ne prpadaj pravo roman nego se mog primjenii na sva književna djela e akva klasikacija nije klasikacija romana nego način kla sikacije književnosi  cjelini Za razlik od akvih pokšaja razvrsavanja posojećih romana različie ipologije romana pokšavaj vrdii neke emeljne ipove koji se mog razabrai  način komponranja ili nekim drgim ele menima skre romana Tako Wolfgang Kayser predlaže ipologi j romana prema vladajćim vladajćim č i m b e n i c i m a i n  e g r a c i j e s v i h e l e m e n a  a po pojedinog jedinog romana n drži da svaki roman kao i svako epsko djelo govori o nekom zbivanj koje se događa na nekom prosor i  kojem sdjelj određeni likovi Tako razlikje roman bivaa  kojem opisano zbivanje jedinjje sve ono šo ro man oađje (većina krinasčkih i psolovnh romana npr) zam

220

221

 

roman lika u kojem jedan l nekoko uzajamno povezanh lkova domnra strukturom romana, ostvarujuć jednstvo svh ostalh ele menata u mau (npr Don Quiot Gospo Bova ovtak Filipa Latinovicza te roman prostora u kojem nek magn l stv prostor čn btnu vezu zmeđu svega onog što roman opsuje (Andr ćeva Na Drini ćupria Zoln Trbuh ariza Rusk formalst formalst pokuša su opet razvrstat romane prema n a  č  n  m a  z g r a d n j e s  ž e a, smat smatra rajuć juć da postoje postoje i teme temejna tpa na koja se novele kao djelov romana povezuju lančan l stup evit roman prstenasti roman  paralelni roman U prvom tpu

roman se zgrađuje na taj snačn što jesezavršetak novee kao djelov nadovezuju jedna na dugu, tme što svake noveeromana ujedno početak duće ovezvanje se postže razčtm stlskim sredstvma, kao što su npr odaganje stvog završetka, prvdn l lažn završetak  s. (takv su najčešće pustoovn roman) U prstenastom tpu jedna okva novela obuhvaća sve ostale poput prstena na taj načn što nek događaj (npr. okada u romanu Jules Veea ut oko ml u 8 dana omogućuje onaj okvr unuta kojeg se zatm priča čtav roman araeln roman građen je tako što se nekoko fabulh nzova razvja usporedo (npr jubav Levna  Kt te Ane  Vronskog u Tostojevoj Ani Karnino. ostoje  mnog drg pokušaj da se roman klascraju s obzrom na ' o d n o s p r  p o v j e d a č a p r e m a p r  č  Tako np npr.r. austrjsk teoretča Franz Stanzel razkuje i tpa autorski roman u kojem kojem je prpovjedač najblž auto  prča prču sa stajašta koje je u neku ruku na pragu romana zatm jaroman« u kojem je jedan od lkova prpovjedač, te personalni roman u kojem kao pripovjedač nastupaju sključvo pojedn lkov u romanu Za primjer prvog tpa možemo navest Stendhaov roman Crno i co za drg tp Dmon Dostojevskog, a za eć tp Faulknerov Krik i bis Kada je rječ o takvm tpoogjama romana, ne sme se, naravno, mslt da tpove romana treba tako shvatti kao da se većna napsanh romana mora bezuvjetno svrstat upravo u ovaj l onaj tp. Ne samo da postoje brojn brojn mješovt tpov, ne samo da postoje bro brojna jna djela oja zapravo zravno ne prpadaju nedno tpu, nego  sama vrjednost tpoogje tpo ogje nje u tome da se sljučvo  bez ostatka razv razvrstaju rstaju posto postojea jea djea Vrijednost je tpoogje romana u tome što ona omogućuje shvaćanje nekh temeljnh načea prema kojma se oblkuju roman, a tek se određen tpov, npr roman lka, mogu shvatit  kao zasebne 222

vrste romana Najvažnje je pr tome sljedeće tpogja romana eba olakšat anazu pojednih romana, jer na temelju poznavanja tpova romana možemo akše utvrdt konvencje unutar kojh se ostvarje svak roman  odnos koj prema tm konvencjama zauzma svako ojedno djelo Načea ntegracje, načn zgradnje sžea  gledšta pripovjedača to mogu u mnogo čemu pomoć  u analz pojednh romana Osm navedenh mogućnosti kaskacje valja spomenut da se u studju romana, osobto u studju povesnog razvoja romana, upotrebljavaju nazv za neke vrste l tpove romana koj su ugavnom nastal na osnov karte karterizac rizacje je romana prema prema p o j e d  n  m e p o  h a m a k n j  ž e v n o s t  Tako se realistčki roman može suprotstavt modeom romanu, jer se u omanu epohe reazma razvo nz konvencja prkazvanja koje reastčk roman upoebljava do te mjere da ga se može shvatt kao poseban tp  vsta romana. Reastčk roman, name, karakterzra čvrsta fabula, pshološka analza karatera, nastojanje da se sljed prrodn tjek zbvanja  da se aei  njhov postupc tumače prije svega uzročnoposjedčnm odnosma zmeđu stvar  pojava, te reatvna pouzdanost pripovjedača. Mode se roman može shvatit kao svjesno  namjeo odustajanje od onh konvencja koje karterizraju reastčk oman. Na sčan načn govori se o već spomenutom romanu struje svijesti kao o posebnom tpu romana te o romanueseju, tj. takvom romanu u koj zravno ulaz znanstvena probematka,  koj se komponra prema načelma lo gčkog razvjanja razvjanja pojednh ms Strkt Strktura ura tog romana, međutm, bva jasnja tek ako mamo na umu  suprotnost zmeđu knjževnoumjet nčke  znanstvene proze, te prijeazne oblke koj također omogućuju uvd u jednu moguću klasfkacju umjetnčke proze

KNJIŽEVNOZNANSTVENE VRSTE I UBLICISTIKA Odnos umjetnčke proze prema znanstvenoj proz važan je za teorju knjževnost kako zbog porjeka umjetnčke poze u poznm oblcma knjževnog knjževnog zražavanja zražavanja onog vremena koje koje još nje poznavao znanost u današnjem smslu rječ, tako  zbog suvreenog prodora znanost  znanstvenog načna zražavanja u sve obast judskog žvota  sve 223

 

načine izražavanja. Osim toga, sogu granicu između znanstvenih djela i djela umjetničke proze zapravo je nemoguće povući Brojna znan stvena djela mogu se čitati i kao umjetnička djela i obuto, jer samo u određenom broju slučajeva, i tek u nekim književnim epohama, možemo utvrditi nesumnjive karakteristke znanstvenog ili nesumnjive karkterstike umjetničkog načina izražavanja Drge epohe, kao što je npr naša, velkim dijelom teže izrazu koji ujedinjuje, ili br pokušava ujediniti, znanost i književnost, odnosno neke vidove znanosti i neke književne vrste Tako sustav suvremenih proznih vrsta ne možemo ni zamisliti ako osim jednostavnih oblika, te romana i novele, ne uzmemo u obzir i one prozne vrste koje se konstituiraju u nekoj vrsti prjelaza prema znanstvenim djelima, i to prje svega prema djelima koja pri padaju ozoji, psihologiji, povijesti, etnograji i antropologiji, a u nekim slučajevima i drgim posebnim znanostima Ti prijelazni knji ževno-znanstveni oblici, odnosno vrste, to su važniji za analizu umjet

pojave prkazane u mjeičkm djelima Tako j esej danas najčšći oblik tzv književnosti o književnosti, tj književne krtke koja odnos prema jiževnom djelu i vrdovanje književnh dea, odosno čitvh epoha književnosti, izgrađje prije svega na aniz vlasttog doživljaa ili na određenim aspektma djela koji autora esea posebno zanmaju. Kada uetnička obrada na neki način potpno nadvlada znanstene namjere, esej prelazi u roman, odnosno određeni tip nefabulaog romana, tzv. roman-esej. A kada znanstvena vrjednost prevlada nad umjetničkm oblikovanjem, javljaju se znanstveni prozni oblii kao što su stda ili traktat, oblici koji, doduše, ne prpadaju umjetničko prozi, ali ih valja u analizi proznh djela imati na umu s obzirom na spomenutu težnju našeg doba za jednstvom umjetičkog i znanstvenog odnosno lozofskog izražavanja B i o g r a f i j a, opet, m e m o a r i odn odnosno osno u s p o m e n e, te

ničke proze što više imamo na umu osobitosti modee proze u kojoj nerijetko dolazi do izravnog uvođenja znanstvene građe u roman i do pokušaja, s drge strane, da se književnoumjetničko iskustvo iskoristi i za lozofske i za znanstvene svrhe Od književno književno znanstvenih vrsta d danas anas je najvažniji e s e j (prema ancuskom essa pokušaj)  o g l e d Esej je, nime, takva takv a kn književn jiževnaa vrsta u kojoj kojoj bi biva va ujedinjena znanstvena znanst vena namjera u obradi određenog životnog ili znanstvenog pitanja s težnjom da se ta obrada ostvar na umjetničk konkretan, živ, uvjerljiv i stlski dotjeran način, takav način u kojem dolaze do izražaja i sposobnosti pisca da ostvar umjetničke dojmove. Esej je kao poseban književni oblik odnosno kao književnu vrstu stvorio ancusk lozof i književnik Michel de Montaigne (533592) iako se porijeklo takvog načina pisanja može naći i kod nekih grčkh i rmskh autora Za uspjeh te vrste već u renesansi ima naročith zasluga također engleski lozof Francis Bacon (56626) Esej se posebno njeguje u engleskoj književnosti osamnaestog stoljeća U devetnastom stoljeću on se sve više šir i postaje prkladna vrsta u kojojj se gov kojo govori ori pretežno o k knjiže njiževnim vnim pitanjima, da bi u dvadesetom stoljeću postao omiljena književna književn a vrsta u k kojoj ojoj su se okušali mnogi mno gi književnici i ozo našeg vremena. Tematsko podrčje eseja ostalo je veoma široko, ali se najpoznatiji suvremeni eseji ipak bave pitanjima analize pojedinih književnih i umjetničkih djela, te pitanjima analize određenih životnih pojava zapaženih upravo preko načina kako su t

224

d n e v n i k takve su književne vrste koje ujedn ujednjuju juju povijesnoznan stveni interes s umjetničkm oblkovanjem U njima može bit istaknuta poeba da se izraze i opišu kako drštvena, politčka, umjetnička ili znanstvena djelatnost pojedinaca, tako i njihova razmšljanja odnosno događaji u kojima sudjelovahu, uglavnom na načine koji vriraju od težnje za umjetničkm dojmom do želje da se točnije razjasne određeni povijesni događaji Među takvim književnoznanstvenim vrstama od posebne je važ nosti također p u t o  i s Putopis mo može že biti naprosto doprnos geo graji ili etnograji, ali on predstavlja također osobitu književnu vrstu u kojoj je putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod za šre umjetničko oblkovanje zapažanja, dojmova i razmšljanja o svemu onom što putopisca zaokuplja tjekom putovanja Nerjetko se tako putopis prbližava eseju ili pak romanu u kojem je fabula organizrana kao slijed događaja koji se zbivaju tekom putovanja nekog lika ili skupine likova Te vrste, zajedno zajedno s esejom, uključuju se često i u pojam p u  b l i c i s t i k e, kak kako o je već ob objašnjeno jašnjeno u poglavlju o književnim ro dovima, osobito ko su pisane na relativno jednostavan, lak i prs tpačn način, s pretežnom namjenom da zabave i pouče šroke slojeve čitatelja U užem smslu, međutm, publcistkom se nzivaju književna djela kojih je postanak i razvoj vezan sa sve većom ulogom novina u javnom i kultom životu

5

225

eora knževnot

 

U okvir novinstva razviše razviše se tako i pojedine književne vrste, od ko kojih jih s na najvažnije jvažnije f e  j t o n  p o d  i s t a k i r e p o r t a ž a U fejton se na živ i popan način obraj pitanja mjenosti, znanosi i ozoje, te pitanja koja s trentno od općeg drštvenog značenja U okvr novinskog fejtona razvio se i poseban tip zabavnog romana, roman-feton s zbdjivom tematikom i osobitom kompo zicijom podreenom podreenom izaženj  nastavcima Reportaža opet izvještava o nekom doživjaj, dogaaj, drštvenoj djeaosti ii prirodnoj pojavi na način koji koji se može  većoj ii manjo manjojj mjeri pbižiti mjeničkom mjeničkom način izaganja, jer pisac reporaže, reporter, izaže i vastiti poged na predmet rertaže, koristeći se vastitim dojmovima i živoim isks tvima ejton i reportaža jedinjj, ii barem mog  nekim sčajevima jediniti, istinitost i vjerodostojnost zapisa o pojedinim jdima i pojavama, osobito o aktanim zbivanjima i jdima za koje se javnost posebno zanima, s mjetničkim interesom da se iza proaznosti pojava i kratkoajnog efekta izvještavanja prodre do one srži pojava koja ih čini važnim za oejdsko iskstvo života i svijeta Njihova je važnost, osim toga, i  tome što neki tipovi modee proze izričito teže tzv reportažnom sti, tj sti izvještavanja o nekom dogaaj na način kao da se žei jedino i iskjčivo točno i pozdano izvijestiti o stvar nosti

8 DRAMA

DRAMA I KZLIŠE Naziv d r a m a (prema g grčkom rčkom drm radnja) poebjava se ko za oznak veike skpine kjiževnih djea odnosno književnog roda (»dramska književnost« ii »dramatika« za razik od epike i irike) tako i za oznak jedne dramske vrste ntar dramske književnosti (drama se tada razikje od tragedije i komedije) Upoeba tog naziva veike ovisi o shvaćanj prirode književnih vrsta Kako je već objaš njeno  pogavj o kasikaciji književnosti, pojmom drame mi ćemo se sžiti  najširem smis: zajednikim imenom »drama« nazivamo književne tekstove osobite vrste, takve tekstove koji s izravno ii posredno namijenjeni izvedbi na pozoii Takoer je već napoento da odnos dramskog književnog djea i kazaišne predstav ne treba shvatiti sviše krto, tj  smis izravne i potpne ovisnosti teksta o predstai i obto, predstave o tekst Drasko je književno djeo, dodše, vek  nekom odnos prea izvdbi na pozoici, pozoici, ai se n njegova jegova vri vrijednost, jednost, recim recimo o pri prije je sega, ne iscjje  kazaišnoj predstavi Ono se može čitati ii sšati kao io koje književno djeo, kao ep, roman ii irska pjesma npr Mnoga

226

227

 

vrijedna aska djelarazga, teško je,tj. ii čak nemguće, na pozoii zog kniževna tzv. ehničih zičkih zaknitostiizvesti koje ora štivati izvedba, do ih deo ože zaeariti. S drge strane, t, nogi ipovi kazaišnih pedstava ne oraj odčno ovisiti o vrijednsti književng teksta na tee kjeg se izodi pedstava. raski tekstovi, naie, ppadaj jednoj enosti, jetnosti riječi dnosn kn književnos, jiževnos, a k a z a l i š t e odnsno t e a t a r (prea č k thatron gedaište) dga je vrsta jetns, oso reztat zajedničkog deovanja nekoik etnosti: njiževnsti, ge, ikov ih jetnosti, pantoie, pesa i gazbe. Sožen odnos drae i kazaišta zato je prvi prb prbe e s koji koji se ssreće kako t e a t r o   g i j a, znanost o kazaišt, tak tak i ona onajj dio teorije kn književnsti koji se bavi pročavanje draskih tekstova kao osobih književnih vrsta. U teoiji književnsti postje, najopćenitije rečeno, dva sprotna stajaišta  odnos draske književnosti i kazaišta. Prea prvo draatičnost je posena kvaiteta nekih književnih tekstova. Nastaje

karakterizira drii kao posebn skpin književnih O dra atičnsti roa novela npr. ože tek djea. preneseno  govriti ss, naie  to sis što se određene književne konvencie, koje svaja pisanje za scen,  nekoj jeri og koristiti i  djeia koja nis naijenjena scensko izvođenj. Iak se na prvi poged potpno iskjčj, oba va stajaišta og se  nekoj jeri zeti  obzir  teoriji književnosti, jer bitne njihove razike proizaze iz načina na koji se prispa draatici, odnosno iz razika  pitanjia koja žee postaviti Prvo od njih povezje pro beatik drae s zofski pitanjia o biti drae i teaa, s pita njia koja se  navećoj jeri tič zapravo estetike odnosno ozoje jetnosti. rgo pak razatra dra kao način književng obi kovnja ređenog broja po neče sičnih tekstova. Ono ostaje sogo  kviria anaize načina na koji se bikj pojedine književne vrste, a  to je okvir sceničnost nesnjiv ona osobina kja  najvećoj jeri razikje draske tekstove od tekstova drgih veikih skpina

kao kniževni izraz dređenih živtnih sitacija  kojia se nagašeno pojavje skob sprotstavjenih htijenja i išljenja, izazivajći nape tost koja raste i težnj da se skob na bio koji način razrieši. raska književna djea, pea to išjenj, čine tkav tip književnih djea koji najboe obikj draatičnost života, a njihova pikadnost za izvođenje na pozici tek je reztat činjenice št kazaišna predstava raspoaže sredstvia koja još više oživjj i tako potenciraj dja obikovane draaičnosti pojedinh životnih situacija. Draatičnost se, eti, prea takvi shvaćanjia, izazito javja i  roania ii  nveaa npr. draski tekstovi sa s ogćnost ii doneke tipičan nin izraž izražaan aanja ja daat daatičnosti ičnosti Izva d daatičnost aatičnost  saa se  okvir takvih takvih stavova stavova   nek r rk k vjet vjetje je sceničnost, tj. rikadnost prikazivanja amskih tekstva na scni, a ne but. Prea drg stajaišt sv osobine drasih tekstva rztat s književng stvaranja naiejenog izvođenj na sceni. raatičnost ka posebna kaiteta nekh tekstova roizazi, prea toe, iz poeba senskog ivođenja. Tehni pisana draskih tekstova, saa  to, ne može odvoiti d zahtjeva kje postavja činjenice što draski tekst izgovaraj gci na nekak uređenj pozici Draska knji ževnost, prea takvi mišjenjia, potpno zavisi d izvedbe na pooici, i jedin onaj obk koji draski pisa daje svo knjževno dje da bi se ono ogo izvsti na pozoici pravi je bik koji

književnih djea Osi toga, bez obzira kako tačii izv draatičnost i dns drae prea život, zajana ovisnost raskih tekstova i kazaišnih predstava  najanj je rk toika da bez njene anaize ne žeo opće govoriti o toe što se ože shvatiti kao zajedništvo svih dra skih tekstova Odnos draske književnstinii skazaišne jetnosti tako ponovn pozrava da se književnost tog stajaišta ne že razaa iskjčivo ntar anaize saih tekstova Sktra draskih djea ože biti jasna tek ako se dovede  odnos s kazaišno pred stavo, a to znači kako eba prije svega pozoriti na dređene bitne eeente kazaišne predstave. KALŠNA PRSTAVA U najšire sis riječi kazaišna predstava je svaka radnja koj gci izvode s određen svrho pred gedatejia. Proetna nes reća na cesti tk nije predstava, ez bzira na gedateje koji često okržj jesto događaja Ona, naie, nije izvedena sa svrho da nešto predstavja, niti je gci izvode, jer gci ne sij biti izravni česnici zbivanja, nego predstavjači odnosno tači osoba koje nis istovjetne s njihovi vastiti osobaa. Na sičan način kazaišn

229

228  

predstavu možemo razlikovati i od obreda, mada se u obredu, prema mišljenjima nogih teoretičara kazališta, nalaze izvori i temelji kaza lišne umjetnost. U magijskim ili religioznim obredima, naime, izvođači nisu u pravom smislu riječi glumci odnosno predstavljači, nego su učesnici u zbivanju kojemu se pridaje poseban ssao (npr. djelovanje na prodne pojave, išćenje  grieha eha i slično). O b r e d  r i t u a l (prema latinskom ritus obred) zato u pravom smislu riječi n poznaje publiku, nego samo aktivne i pasivne učesnike. Kazališna predstava, meutim, zhtijjeva eva g l u m c e odnosno pr predstavl edstavljjače, ače, neki p r o s t o r na kojem kojem se s e izvodi igra, odnosno odnos no ono što se predstavlja, i p u b l i k u koja prati predstavu, sudjelujući tako u njenoj izvedbi na osobit način, na takav način koji nije ni neposredno sudjelovanje, niti pak potpuno pasivno, nezainteresirano promatranje. Kazališna predstava ne mora se, dakle, nužno zasnivati na nekom književnom tekstu koji glumci gvore i koji određuje pravac radnje, njene etape te broj i osobine uoga koje glumci predstavljaju. Glumci ne moraju uopće govoriti (npr. u baletu), a mogu u nekom oviru slobodno izvoditi radnje koje im se čine prikladnim, ili pak govoriti što im u okvir zadane opće teme padne na pamet (tzv. improvizacije). Mogu, nadalje, prikazivati vještine (npr. u cirkuskoj cirkuskoj predstavi) ili pk mogu pokušati prema rekciji publike izvesti nešto što nastaje upravo u odnosu njih kao glumaca i pojedinaca iz publike. Ipak, za razmaanje odnosa dramskog djela i kazališne predstave u okviru teorije knji ževnosti bitan je samo onaj tip kazališne predstave u kojem se predstava ostvarje na temelju nekog književnog teksta, tj. u kojem neki tekst služi kao bitna osnovica za realizaciju predstave. A upravo takav tip predstave ujedno preteže do najnovijeg vremena u tradiciji kazališta europskoga kultuog krga. Kko se, dakle, za teoriju književnosti vžan tip kazalšne predstave stvaruje na temelju književnog teksta, za razumijevanje strukture dramske književnosti od odlučujućeg je značenja i sm proces preo

ostvari živi govor. Redatelj tko izgrađuje vlastitu zamsao ostvarenja dramskog djela na pozoici, oslanjajući se doduše, u većoj ili manjoj mjeri, na ono što je u samom tekstu sadržano, ali upotpunjujući ono što je u tekstu neposredno rečeno vlastitom vizijom načina kako se tekst pomoću glumaca i pomoću ostalih sredstava kazališne izvedbe može najbolje »predati« publici. Prirodno zato redatelj na određeni način i tumači dramsko djelo, te i između kazališnih predstava istog djela mogu, u skladu s redateljevom djelatnošću, nastati velike razlike. G l u m a c takoer, takoer, kao i redatel redatelj, j, ima vlastti udio u os ostvare tvarenju nju teksta na pozoici. On, doduše, sam tumači lik u skladu s onim što od njega zahtijevaju s jedne strane sm tekst, a s druge strane redatelj, ali u pretvaranju napisanog teksta u živi govor, te u pstupcima koji su potrebni da čitavu vlastitu osobu stavi u službu predstavljanja dramskog lika, njegovi vlastiti stvaralačk napori ne mogu se zane mariti. Tumačeći vlastitu ulogu, glumac na određeni način uvijek tumači i čitavo djelo u kojem igra. Određenu važnu ulogu u pretvranju teksta u predstavu imaju, osim toga toga,, i s c e n o g r a f i j a (od grčk grčkg g sn pozoica, i gr crtam, slikam), tj. umijeće opremanja prostora u kojem se zbiva drama, zatim · k o s t i m i, tj . odjeća odjeća u koj kojj j će glumci nastupati, r e k v i z i t i, tj. predmeti na sceni i oruđa kojima se glumci služe prilom predstaVljanja predstaVl janja i r a s v j e t a, zajedno zajedno sa svim tehničkim sredstvima kojima se postižu iluzije npr. izmjena dana i noći, oluje, kiše, vjetra i sl Na kraju, kraju, eba posebno istknuti p u b l i k u kao u mnogo čemu odlučujuće važan činilac kazališne predstave U kazališnoj se, naime, predstavi ostvruje poseban odnos između glumaca i publike, tkav odnos koji jedini omogućuje da zaisli autora drame i redatelja postig nu kvalitetu umjetnosti. Jedino kad publika razumijevajući prati sve elemente kazališne predstave, kaa ona uspostavi takav kontakt s glumcima da može i najmanje najmanje ni nijanse janse njiho njihove ve igr  pa tak tako o i sve

brazbe u predstavu, odnosno okvii načini i sredstva kazališne U tom izvedbeteksta dramskog književnog djela smislu od najveće je važnosti važno sti zadaća r e d a t e l j a odnosno odnosno r e ž i s e r a Kako Kako drams dramsi i tkt m v avd  t glum gv, i tk kv dj krakteristike likova i prostora na kojem se radnja zbiva, redatelj eba odlučiti kojim će glumcima dati pojedine uloge, na koji će se način zapravo prikaza radnja i kako će se na temelju napisanog teksta doista

vri vrijednosti jednosti izgovorena i tako oživljena kn književnog jiževnog  shvatiti nosioce određenih umjetničkih poka, kazališnateksta predstava možekao u cijelosti ispuniti svoju ulogu kao nezamjenjiv način umjetničke komu kij. P tm vm bt klktv udjlvj vih pj dinaca koji čine publiku, njihovo emocionalno uzbuđenje i misaona sposobnost shvaćanja bez sumnje imaju i veliku važnost za razu mijevanje dmskih književnih djela. Jedino je, naime, sudjelovanjem

230

231

 

publke bašnv čeu teže damsk tekstv, tekstv k su  stven da budu zveden na scen,  edn čnlac kazalšne publ publke ke pkazue zašt nek damsk tekstv napst ne mgu bt pavln shvaćen  cenen ak se ne pave  u blku kazalšne pedstave. Damsk tekst k k ne ne namenen namenen zvedb, tzv d  a m e z a č   t a n  e, tak tak se blkm damsk damskg g teksta služe pak sam zbg azlga k nsu pesun za ppadnst th tekstva upav damsk knževnst Stukua tekstva damske knževnst dgvaa nm načnu »penšena« knževng teksta publc ke mgućue tek kazalšna pedstava. STRUKTURA DRAMSKOG TEKSTA Damsk se tekst sast d delva namenenh publ  delva namenenh sam edatelu dnsn glumcma. U tskanm tekstvma t se delv azlkuu načešće vstm tskaskg slga. Np

nen dvane pstže ps tže zmen zmenm m d  a m s k  h s  t u a c l J a, t. dnsa zmeđu lkva u nekm enutku,  nhvm gvm k se dns na n št e bl, št će bt, l št est kak unuta tak  zvan psta scene. S bzm na t da e ps lčnst  psta gde se zbva adna nepeban, e gledatel vde glumce ka pedstavlače  scenu ka tb tbžn žn zblsk pst dgavana, aut damskg teksta mže se kncentat na btne fabule  dene elemente ke del sadž T pet mgućue da dama bude elatvn katka, a katkću uedn zahteva  paktčna pteba nena zvđena U nekm slučaevma, međutm, dgađa se da aut pebu da se zaz sklučv pek gva lkva,  pak aću, džv ka gančene Tada mgu nastat dela ka se služe  ddaskalama ad pstzana umetnčkg dma, al na već ppadau spmenutm damama za čtane Jedn na pčetku damskg dela nalaz se d teksta k ne zgvaau glumc, a k pak ne namenen sam edatelu  glumcma neg  pulc. Ta d naslvlen e bčn sbe«, dnsn

KRALJCA Dđ am, dag Hamlete, sedn d mene HAMLET Ne, daga mak vde e magnet k me vše pvlač. (Kree prema eii) POLONJE (tiho kralu): Oh! Čuete l? (Oi šapuu i motre Hamleta) w Shakespeae: Hamlet pevd M. Bgdanvća Delv k su namenen publc, ka št e vdlv, sadže n št glumc gve (u našem pmeu značen su bčnm slgm) Delv namenen edatelu  glumcma sadže nazve lkva (Kalca, Hamlet, Plne), k služe za znaku ng tk zgvaa tekst,  upute  tme št glumc tebau adt (np. Kree prema ei)  kak tebau tebau gvt (np tiho ku) T delv, k su bčn, ka  u našem pm pmeu, eu, u zagadama, zvu se d  d a s k a l   e (pema gčkm didasia nauk, uputa glumcma) Temeln ednstv damskg teksta zasnva se na ednstvu  celvtst ng št glumc gve ddaskale e mau načeln spednu ulgu. T znač da e aut dame psln zazt se pek ng št lkv gve. Ops  ppvedane u dam d spedne su važnst  avlau se s zuzetn Fabula se u dam ne pveda, neg se

»lca«. Pčetak damskg teksta načešće zgleda plke vak: Jean Racne: FD Tageda u pet čnva Osbe: TEZEJ, sn Egea, atenskg kala FEDRA, Tezeeva žena, kć Mna  Pasfae HPOLT, sn Tezea  Antpe, kalce Amaznk ARCJA, dvetak atenske kalevske btel TERAMEN, Hpltv dgtel dgtel ENONA, Fedna dadla  puzdanca SMENA, Acna puzdanca PANOPA, žena z Fedne patne STRAŽA Dgađa se u pelpneskm gadu Tezen. Pevd T Ppća Takav d damskg teksta pedčue se publc pek kazali�nog oglasa dnsn pogama, k sm tga sadž  mena glumaca k au navedene sbe, me edatela  scenafa, a čest  mena 233

232

 

rugih učesnika u pripremanju i izvebi presave (npr. kosimograa šea rasvjee i s) Poneka sarži i neka druga upozorenja o presavi koja se smaaju važnim za veći posje ili bolje razumijevanje jela Taj io ramskog eksa nema samo propagannu namjenu nego i važan sruki io samog ramskog jela On naime ne samo a priprema publiku za ono šo će vijei na presavi ego i uvoi u ranju e uvelike i omogućuje pravilno razumijevanje jer upozorava na ramsku ramsku vrsu (npr age ageija) ija) na broj broj likova i na one njihove onose on ose ko koji ji su presuni za razum razumijevan ijevanje je ranje (npr sin žena); že na); zaim na njihovu salešku pripanos ili zanimanje (npr kraljica sraža) e na osale njihove osobine koje auor smara važnim a akođer i na mjeso ranje. Sve o služi kao nužna priprema za razumijevanje aljeg eksa onosno njegove izvebe jer pruža oslonac za okvo očekivanje onog šo će jelo osvarii a bez og očekivanja eško se može zamislii ona vrsa komunikacije u kojoj kojoj olazi o izražaja izražaja razumijevanje izre izrečenog čenog i prikazanog ek na emelju cjelovia živonog iskusva Kako je akle ramski eks u načelu samo eks koji izgovaraj glumci na pozoici asno je a iaskalije nisu o presune važnos i a se može zamisli ramski eks i bez iaskalija i bez naznaka likova koji govore) lako je razabra na koji se način njegova srukura bino razlikuje o sukure poeskih ili o srukure proznih jela. Izosaje prije svega pripovijeanje iz opće perspekve pripovjeača a prirono nisu poebni opisi glumaca ni scena jer je o viljivo Kako prema ome nužno izosaje i opis karakera onosno analiza njihovih osobiosi sa sajališa objekivnijeg o sajališa pojeinih likova ramske karakere bino oređuje njihov vlasi govor o sebi i još u većoj mjeri njihova akcija S ruge srane ope način povezivanja moiva koji smo razmorili u glavi o poeziji jeva a se ikako može proegnu na čiavu ramu jer aa ne bi bilo razloga a eks izgo varaju različii glumci ok iso ako relaivna uljina ramskih eksova ne bi opusila popunu koncenraciju na sve elemene izraza koju zahijeva lirska poezijaizuzenim ao ramski eks samo u pojeinim manjim ijelovima i u nekim slučajevima može saržavai i one elemene izraza koji karakeriziraju poeziju ili koji karakeriziraju pripovjednu prozu U njemu se mogu ek izuzeno javii i lirski elemen kao izraz razvijene subjekivnosi pojeinog karakera poneka kraći opis kojim jean lik prenosi svoje iskusvo rugome ili za isu svrhu neko kraće pripovijeanje U osnovi ramski eks ipak presuno

povezuje oređena ranja akva ranja koja se sukcesivno prikazuje o počeka o kraja i unuar koje govor pojeinih likova biva shvaćen kao elemen cjeline Na oređeni način ako ogovarajuća emaika rame ne može bii ni ogađ og ađaj aj šo nosi sve one koji u njemu njemu sujeluju u pravcu koji oni ne mogu izmijenii ali ni osjećaj ili misao Prava je ema rame uvijek neka ranja j. akvo zbivanje koje ima svoj izvor i pokreač u ljuskim mislima i osjećajima ali akvim mislima i osjećajima koji nisu osali u unurašnjosi onog ko ih posjeuje nego koji su se voljnim naporom prevorili u jelanos.

DIJALOG I MONOLOG Kako ramski eks onosi zapravo niz siuacija koje su izražene govorom glumaca i iaskalijama o olučujuće je važnosi za cjelo vios ramskog jel jelaa i moivacijski susav sus av j j  opravanje opravanje šo se pojavljuju novi likovi i novi moivi e njihovo uzajamno povezivanje Kako je abula rame načelno akcija koja se razvija zbog volje karak era moivacijski susav rame zasniva se prije svega na opravavanju posupnog ovijanja ranje prema nekom cilju O ome ovisi i kompo zicija ramskog jela a i karerisični načini na koje se jezični izraz oblikuje a o pogouje neminovnom razvoju ranje Kako ranja u smislu bilo kakve ranje naproso »uzee iz svosi ne bi bila nužno cjelovia ramsko jelo razvija se načelno rečeno o nekog počeka prema nekom nekom završeku završeku u smislu o z a p l e  a  o r a s p l e  a U silu pak ramsko ramsko jelo jelo olikuje n a p e  o s  ko koja ja proizlazi iz nekih supronosi akvih supronos koje posupno rasu a bi se nekako razriješ razri ješile ile u očekivanom ili neočekivanom završeku Supronosi u rami reovno su ili supronosi između misaonih savova koje zas upaju pojeine isaknue osobe kolekiv nasupro osobama ili pak jena e isa osoba u različim enucima svog živoa Najpriklanije je silsko sresvo za izražavanje supronosi između karakera karaker a onosno supronosi misaonih savova u drami  i j a l o g (prema grčkom dlogos razgovor) u kojem vije osobe neposredno izražavaju različia sajališa opravavajući vlase a osporavajući uđe misli ili osjećaje. Tako se npr u Sooklovoj rami Atgoa Kreon i Aniona spore o porebi a se pokopa i me iskaže počas An

234

235

 

gonnom brat koj je pogno  borb potv vlastta brata  o načelma na kojma se zasnva Kreontova vladavna KREON Odvajat se od svj zar te nje std? ANGONA N std n sram kad svoja pošje se  KREON A nje l' sta   onaj drg brat? ANIGONA Dako ste majke stog oca sn KREON voj bezbožn b čn osdo on ANGONA o ne vjerjem ja o brat pokojnom KREON  poštjć onog ovom gazš čast ANIGONA Ko brat je pao on a ne ko nek rob REON No ovaj kao dšmann onaj kao štt ANIGONA A pak st zakon za sve traž Had KREON Zar jednako za zlog ko  za česttog? ANIGONA A znamo l što boz msle o svem tom? REON I rtvog dšmanna mrzm srcem svm ANIGONA ANIG ONA A ja za ljbav samo na ta tajj dooh svjet Prjevod  Klaća

stav  nečem nego  sprotnost pema shvanj žvota  svjeta  cjeln ako npr glasovt Hamletov monolog  Shakesareov djel HAMLE t l ne bt  to je ptan ptanje je ! Je l dčnje sve sece  metke Slovte sdbne  src Podnost l' zgrabt oržje Odpret se  mor jada kraj Učnt? Umr Umrjet jet  snt nšta vše I snvš snvš  dokonča dokončat' t' srca bol I prrodnh još tsć' potresa Što baštna s tjel o je kraj Da žvo ga poželš rjet I snt! Usnt pa  snvat možda Da to je smetnja sva Jer snov što U smrtnom tome sn nas mog snać Zemaljske kada mke stresemo Da  to je što nam rk stavlja stavlja

Ovaj prmje jedno pokazje kako  damskom djalog napetost redovno raste na taj načn što se sprotnost  stavovma l  karak terma postpno prodbljj do stpnja  kojem vše nema pomrenja nego je nžan skob katastrofa l razešenje na nekoj drgoj razn radnje Kada je sprotnost zme Kreonta  Antgone dovedena do sprotnost ljav  mržnje jasno je da nema mogćnost nekog pomrenja Draa se dalje mora razvjat kao prkaz posljedca nee švh protslovlja koja s to veća što je osnovn skob obhvatnj  važnj za žvotna načela svh ljdskh postpaka Pored Pored djaloga djaloga  dram dram se poebl poebljava java  m o n o l o g (pre (prema ma grčkom mn sm jedan  g rječ)  kojem jedan akter drame znos vlastto stajalšte raspoloženje namjere  sl nkcja monologa često je slčna nkcj d djoga joga jer on predstavl predstavlja ja nek vrst razgovora sa samm sobom te  njem redovno dolaze do zražaja ntja kolebanja pojednca l njegov skob s občajenm shvaćanjma s dštvenm navkama  p s cjelokpnom dhovnom atmoserom koja ga ožje Ipak monolog  većoj mjer no djalog oogćje znošenje općh dejh svova kojma osoba opravdava vlastte postpke l ne shvaća saa sebe tek  sprotnost prema nečjem pojednačnom

I to je azlog što je nevolja Dgovječna Dg ovječna  Prjevod M ogdanovća Izmjenom djaoga  monologa  dram se postže raznolkost  govor lkova koj čn osnovno sredstvo zražavanja atora a zmje nama  mjest odgravanja radnje lascma  zlascma glmaca te razltm načnma na koje se mjenjaj dramske stacje ostže se raznolkost  tok razvjanja radnje Jednstvo  toj raznokost opet se postže sogom ekonomčošć motva Drama name zahtjeva strog koncentracj na najbtnje elemente onog što se žel zreć odnosno prkazat Njeno e vrjeme ogrančeno vremenom tkve zvdbe kakv će gledatelj moć pratt bez zamanja oje b dovelo do smanjenh mogćnost koncenacje pažnje a rostor na kojem se zbva radnja ogrančen je  vlkoj mje ozoco Dramska knj ževnost zato tež ntenztet zraza a tom ntenztet mora bt pod ena  posebna daska komozcja

236

27

 

KOMPOZICIJA DRAME Kako je drama načeno namijenjena izvoenj na pozoici, tj gedanj onog to gmci rade i sanj onog to gmci govore, njeno kompozicijsko jedinstvo zasniva se prije svega na jedinstv govora i zbivanja, tj na jedinstv akcije koj drama prikazje Zbog toga već je Aristote, kao prvi i najvažniji teoretičar drame  eropskoj povijesti, izrazio izraz io tvrdn tvrdnj j o potreb potrebii j e d i n s t v a r a d n j e  drami, tvrdn tvrdnj j koja kjčje shvaćanje drame kao oponaanja jedinstvene i cjeovite radnje«, tj shvaćanje da je strktra drame odreena cjeovitoć takvog zbivanja koje nžno ima svoj početak, sredin i zavretak

ii skobima karaktera Kminacija nastpa kada napetost poraste do nžne poebe  se razrjei, a jo nije jasan pravi pravac razeenja Peripetija, odnosno preokret, nastpa kada radnja odjednom skreće  odreenom pravc, a raspet kada se napokon pokaže razrjeenje svih sprotnosti, protsovja i skoba Dakako, svaka drama ne mora imati nžno sve te kompozicijske dijeove, niti oni moraj bit sogo odijejeni jedan od drgoga, niti se moraj razviti pravo navedenim redom Ipak, svaka drama mora biti podijejena na neke dijeove, od kojih s neki vodni, neki sredinji, a neki zavrni Izraz toga je i forman formanaa pod podjea jea drame na č i n o v e, s  i k e i p r i z o r e odnosno s c e n e Takva p pod odjea jea omog omogć ćje je

Jedinstv radnje kasnije s teoretičari dodai jedinstvo mjesta i vremena, te je tako tako stvoreno čenj o t r i m a j e d i n s t v i m a, koja koja s vrije vrije dia  nekim razdobjima kao pravio prema kojem treba stvarati dramska književna djea Tri jedinstva, metim, vrijede samo za odreene tipove drame i ne mog se shvatiti kao ideani zahtjev kojem mora Udovojiti svaki pravi dramski tekst Samo jedinstvo radnje o odreenom irem smis može se shvatiti kao izraz one kompozicijske strktre drame koj mora potivati svaki tekst koji s pnim pravom možemo vrstiti  dramsk književnost Na temej temej jedinstv jedinstvaa radnje radnje  to kjčje kjčje i potreb da se radnja kontinirano kontinira no razv razvija ija bez epizoda i digresa  dramska se kompozicija kompozicija razvija od početnog odnosno vodnog dijea, tvog dijea koji stvara vjete za razvitak radnje, preko sredinjeg dijea koji razvija radnj postpnim ai ipak brzanim rastom napetosti, do zavrnog dijea  kojem radnja dobiva nžan i ogičan zavretak Mnogi teoretičari zato smatraj da se ideano zamijena drama sastoji od pet osnovnih dijeova dijeova,, ko koji ji čine č ine etape  razvoj radn radnje je To s e k s p o z i c i j a, z a p  e t, k   m i n a c i j aa,, p e r i p e t i j a i r a s p  e t Ekspozicija vodi  radnj i objanjava tako zapravo njen nžni početak Njoj sži spomenta kazaina ista, odnosno ogas ii pro

Dramska napetost kao izraz najdbjih sprotnosti razičitih karak tera, njihovih htijenja i njihovih ideja, sprotnosti izme pojedinaca i drtva, ii pak protsovja izme razičitih etičkih stavova, načeno može zavriti samo na dva načina: katastrofom odnosno smrć jnaka, tj najvećom mogom nesrećom, ii raspetom  smis neke vrste

gram, gram , a  nemdogaaji tipovima tipovimakoji drama dravremenski ma i p r oprethode  o g, j  radnji, vodnivjetjći dio  k kojem ojem se objanjavaj je, ii se pak na neki drgi način objanjavaj opća svrha drame, poticaji atora da je napie i sično Najčeće je ekspozicija neki razgovor koji poznaje pbik s početnom dramskom sitacijom Zapet nastaje kada se jaVjaj dinamički movi koji pokreć radnj izazivanjem odreenh sprotnost, protsovjima  idejnim stavovima

općeg pomirenja, takvimvoenje raspetomnovog  kojem se čitav skopseživotnih protsovja prevadava aspekta s kojeg jske strasti i nevoje čine zapravo smijenim Zbog toga se  nače mog razikovati dvije temejne dramske rste tragedija i komedija U tom smis tragedija prikazje odnosno obikje ozbijn, a komedija smijen radnj, a svi ostai eementi drame, npr karakteri ii faba, podreeni s  jednom sčaj jednom a  dgom sčaj drgom

28

da se radnja drame ake organizira, ai ne mora nžno postojati istovjetnost izme bitnih dijeova drame i činova ii sika Takoer prizori, koji s odreeni askom ii izaskom osoba, ne moraj biti istovjetni s dramskim sitacijama, jer se dramska sitacija, tj odnos ikova  nekom entk, može promijeniti i bez obzira to s na sceni ostai isti ikovi jetina dramskog atora pravo je  tome da te formane dijeove drame, činove, sike i prizore, tako rasporedi da oni odgovaraj ntjem smis djea i razvoj cjeovite radnje prema nače raznoikosti  jedinstv Kompozicija pri tome, dakako ovisi i o svim ostaim sktim eementima drame, a odgovara prrodno i onoj dramskoj vrsti kojoj pojedino djeo dramske književnosti pripada

DRAMSE RSTE

2

 

načelu j pređeni su ili agici ili kici. Tragedija i kmedija pri

zbg nekh ideala kje suprsavlja zbilji zbg vlasie plemenisi

me su ujedn dvije najanije blikvane dramske vrse u vijesi književnsi eurpskga kulg krga.

vjes nekm mralnim načelima ili zbg sbia sjecaja živn važnih klns. Njegva agička rv rvnja nja za nije njea pgreška ili ršenje zakna neg je rezula sudbinske zablude neminvng sukba ideala i zbilje ili pak njegve unuje mrane nadmći nad drgima kji pak zasupaju jedn mguće eičk sajališe ali npr. n kje se dnsi na pršls dk agiči jun zasupa načela nvg mrala budućnsi Tragični završeak je ak knačna cijena kju junak plaća za vlasiu dsljedns a njegva je žrva najveća žrva kju čvjek mže dai vlasii živ Uzvišnim slm pak naziva se akav izbr jezičh sredsava izraza u kjem prevladavaju elemen svečang dsjansveng gvra i  kak s bzirm na n  čemu mže bi riječ ak i na izbr uprijebljenih riječi i izraza

T r a g e d i j a je dramska vrsa u sihvima kja se razvila u sj Grčkj psignuvši najveći prcva u . sljeću prije Krsa. Prema Ariselvu mišljenju (kje je i danas uglavnm prhvaćen) nasala je iz breda psvećenih bgu Dinizu na aj način š se krvđa u krsim pesmama dvji d ka pče gvrii samsalne shve i vdii razgvr s krm Osnivač je ragedije prema grčkj predaji Tespis a najveći su grčki ragičar Eshil (525-456 pr. Krsa) kji je dda drugg glumca Sfk (496-406. pr. Krisa) kji je dda rećeg glumca i Euripid (8506. pr Krisa) Naziv »ragedija« pječe d grčkih riječi tgos jac i d pjesma a d njega je dšl vjerjan zbg ga š su u najsarije vrijeme članvi kra bili zagui jarčjm kžm predsavljajući ak miske praice bga Diniza. Sar9grčka Sar9grč ka aged agedija ija imaa i maa je bredni bredni smisa. Njezina je emaika uzea iz miva a u izvedbi kr ia važnu lgu. Izvdi su je psebn djeveni glumci kji su nsili maske. Njezini su glavni dijelvi bili

Arisel prvi ereičar ragedije smara je da ragedija reba izazivai srah i sažaljenje e ak prčisii sjećaje gledaelja T prčišćenje zve n katarzom (d grčkg kthasis prema katha čisim). Na em emelju elju Arselva Arselva mišljenja mišljenja  arzi arzi razvile su se kasnije mnge erije  kaarkičkm djelvanju ragedije ili drame u cjelini pa i akve erje kje svrhu cjelkupne njiževnsi umače u smislu

prolog (prema grčkm pogos riječgvr na pčeku predgvr) zaim epizo (d grčkg epeisdion naknadni ulaza glumaca ka

prčišćenja dnsn plemenjivanja sjećajnsi.

Tragčki je unak u najširem smislu rječi žrva vlasie nesene sudbine. On se sukbljava s drgim krakerma ili sa svjm klin

K  m e d i j a se ka i ragedija ragedija razvija razvija iz pučih breda na š upzrava i sam grčk naziv kmda nasa d kmos veseli phd i d pjesma I na je u Gr Grčk čkjj imala u nekj mjeri mjeri bredni bredni smsa smsa  izvdila se prilikm svečansi a d najvećeg prcvaa dšla je u demkraskj Aeni zahvaljujući prje svega Arsfanu (445-385. pr. Krisa). Arisfanva je kmedija p nekim vanjsm srkurnim elemenima nalik agediji agediji.. I u nj njjj važnu ulgu iima ma kr kji kji međum predsavlja za razliku d ragičng kra neku fanasičnu skupinu (pice žabe blaci) U njenj kmpziciji važnu ulgu ima parabaza (prema grčkm paasis supanje renu prema kmu; prekračivanje ršenje) ršenje) središnja pjesma kra upućena publici i agon (grč. agn, bj kmičenje rasprava) najecanje dvaju era drame u kjem jedan bičn zasupa mišljenje aura. Književni je bl kmedije elasičnji d lia agedije. Kmedija u rznim ephama jiževnsi i u svrenjima pjedinih aura dbiva raznlike sbine e je ešk gvri  nekm zajdčim sbinama kmedije bez bzira na njen pvijesni razvj. Ta je mžda jedina

240

6

kr) kji je značava dijalški di između krskih pjesama stasim (prema grčkm stsimon sajaća pjesma kra) j krska pjesa između dijalških dijelva i eksod (prema grčkm ksodos izlaz) kji značava izlaznu pjesmu kra na kraju ragedije Dijalzi su se u ragediji reciirali a pjesme su se pjevale uz ples i glazbenu pranju ku je kmpnira sam pjesnik. U rzvju dramske književnsi agdija je izgubila bredni ssa ulga kra s vremem e manja ili je kr ppu napušen kmp" zicija je psla slbna a isključiv misku emaiku zamjenjuj pvijesna eaika ili emaika akuanih dušvenih sukba Osaj međui ip neke karakersik na emelju kjih se mže gvri  ragedi ka psebnj dramskj vrsi u svim književnim razdbljim Te su pće kakerisk ragedije tagič tagički ki junak, tragička tragička kriva tračan završetak i uzviše stil

Teorja njževno

24

 

bitna karakterstika svih komedija sceni priagođeno književno obi kovanje svih varijanata i svih nijansa smešnoga. Smješno, međtim, kao ono što iaiva smijeh, pojavjje se  život  širokoj skai mognosti; komčno je samo jedan tip ostvarenja smiješnog  di meniji mjetničkog doživjaja. Smješno  život i  drami ne mora se nžno pokapati; komčno  dramskoj književnosti ne mora nžno neposredno iavat smijeh, a ono što iaiva neposredno smjeh ne moa bit prkadno a prkaivanje prkaivanje  dramskoj již jiževnost evnosti.i. Ipak, nema smnje da se komedija veike korsti neskadom, iobičavanjem, neramjerom i odstpanjem od običajenog kao eementma na kojima obično nastaje smješno  stvosti, ai ona te eemente podređje

efekte na apetima proiašim i neramijevanja, nesporama, nepažnje ii s., a komedija situacje na temej neobičnih, neo čekvanih, nepredviđenih, pa čak i nemogih, poožaja  koje doae ikovi tijekom radnje. Komedija koneracije pak bitne eemente komičnog asniva na dhovitim ragovorima, verbanim dosjetkama i sičnim eementima ntar onoga što ikovi govore na sceni Ove pvrste, međtim, ne treba shvatiti kao vek jasno iražene vrste komedije; to s tpovi koji se najčeše javjaj  kombinacijama. Kao književne vrste  smis skpine sičnih književnih djea ntar ko medije akše se mog odrediti neke vrste komedije koje s se ravie  pojedinim književnostima i pojedinim književnim radobjima.

mjetničkim svrhama. Komedija prenosi takveirončnom porke kojima se na petost, iavana smješnim raešava  opem stav prema nekm jdskm osobinama ii težnjama, prema tobožnjim ideaima ii veikm sastima, ii prema život i svijet  cjeini Tematski je komedija bže svakodnevnom, bananom i običajenom no što je to tragedija, a to nači da ona i potrebjava irae i svagdašnjeg života, da je  nekoj er »reaistička« i da s njeni ikovi načeno optereeni nekom opom saboš, nedosjednoš ii nemoi da vastite probeme sagedaj i shvate  ope opejds jdskoj koj perspektivi. Kada komedija krtiira neke pojave ii kaaktere jetko ih ismjehji i oštro ih osđji, govormo o satiri a kada se prema jdskim sabostima i manama odnosi s ramijevanjem i be žeje da ih osđje, rječ je o humoru kao neposrednom književnom odnosno mjetničkom prka ivanj smiješnog be drgih pretenija. Također se često povodom komedije govori o grotski,  kojoj prikaivanje teži iobičenosti, neprirodnom, fantastčnom i nakanom, što djeje na granici imeđ gorko obijnog i smiješnog. Pri tome vaja napomenti da se hmor, satira i groteska ne odnose samo na dram, nego s to opi estetsk pojmovi kojima se mog karakteriirati kako noga književna djea koja ne prpadaj dramskm vrstama tako i mnoga djea drgih mje� tnosti.

posjedn još veoj vrijed vri jedsmatra a adjr atreom m  teme  jnom že m s mOvo i s  posjednje r i j e je č i, i , koj mnogimjer teoreti teoretičari čari smatr teme vrstom dramske književnosti Sprotnost imeđ tragičnog i komičnog, naime, prirodno nije apsotna. Zato dramska književnost može težiti takvom rarješenj dramske napetosti koje ne žei ivesti krajnj aoštrenost agične sdbine, a nastoji ipak adržati određen obijnost cjeokpne radnje. Drama je  tom sms, kao posebna književna vrsta, biže tragediji no komediji, ai ona ne teži nžno višenosti sta niti konačnom tragičnom avršetk, tj. smr jnaa kao jedinom mogem ešenj. Pored drame  žem smis spominj se često i neke osobite dramske vrste koje se mog shvatiti kao podvrste drame ii komedije, ai takođe takođerr i ka kao o sasvim pose posebne bne književn književnee vrst vrste. e. Tako se f a r s a i v o d v i  j shvaaj obično kao posebne vrste ntar komedije. komedije. Fars karakteriira grbi i VUgi hmor, karikirani ikovi, apet na nes poram i česti eementi grotesknog, a vodvij je aka komedija  kojojj ssee i pjevaj kojo pjevaj pope meodije . M e  o d r a m a je osobita vrsta drame  kojoj gaba neprekidno, ii na važnijim mjestima, prati govor gmaca, a tematika joj joj e redovno nagašeno sentimentana. P a s  t o r a  a sadrži eemente koji koji je povej s idio idiom m odnosno ekogom (sp. pogavje o vrstama irske poeije); njena je tematika idiično

S obirom na široke mognosti potrebe smiješnog, koje joj stoje na raspoaganj, komedija se može ravrsta  književne vrste, odnosno podvrste, prema btnim načnma stvaranja komčnh domova. Ko medja karaktera tako gradi komične efekte na tipovima karaktera koji s smješni bog neke mane ii pretjeranosti  nagašavanj jednog tipa osjeaja  karakteog neskada. Komedija intrige opet, stvara

sentmentana, a gavni s ikovi pastir i pastirce koji dijaoima i pjevanjem inose jbavn probematik. Posebno je scensko djeo o p e r a u kojoj na temelju lbret,  dramskog eksa, vokana  instrmentana gaba obikje soženo mjetničko djeo,  češe drame, gme, baeta i scenografije.

243

242  

RAZOJ DRAME Kak srkura dramskg knjievng djela uvelike visi  načinu na kji se djel izvdi na seni, prirdn je da su različii ipvi pzrnie, različia senska sredsva i različii zahjevi pulike u pjedinim pvijesnim razdljima uvjevai i različie ipve drama Razvj kazališa ak uvjeuje razvj drame, e se pjedine pvijesn dređene dramske vrse mgu razumjei jedin u kviru jelkupng kazaišng iva, dnsn svih ipva i lika kazališnih predsava kje dminiraju u nekm vremenskm razdlju i na nekm ge grafskm prsr Kak je, sim ga, drama ipak knjievn djel, e se ka knjievna vrsa naazi u nekm dnsu prema saim knji evnim vrsama (npr epu, rmanu, lirskim pjesmama) nekg vremena i narda, razvj dramske knjievnsi mra se razmaai u slenm spleu razvja drušveng iva, njegva speičng izraza u kaza lišnim predsavama, e razvja iskjučiv knjievnih sredsava izra avanja Grčka tragdija i komdija imae su u mng čemu presudan ujeaj na razvj drame u svim eurpskim knjievnsima Pred spmenuih prvaka ragedije Eshila, Sfkla i Euripida, e klasika

psupn se dvaja d reda u samsane dramske predsave Takve predsave nazivu se m i s  e r i j i (taker: mirakuli pasi mora· litti) a u nas p r i k a z a n j a ili s k a z a n j a U njima se rađuju dgađaji iz ilijske milgije, si iz Krisva iva, ili se dnsn dgađaji iz iva pjedinih svetaa i mučenika Pstpn u akve drame ulaze i prizri iz svagdašnjie, a čes i kični elemeni Kmpziija je redvn laava, radnja nije knenrirana, a eksvi su pnekad tak pseni da je izveda trajala i neklik dana U renesansi akva dramska knjievns dlazi u dugi pla, a pred kmedije p uzr na Plaua javlja se i psean lik dramske umje nsi, zv   m m e d i a d e   ' a r  e U prei prea dveć učenj drami, rađenj p uzr na grčka i rimska djela, akva kmedija gradi se na imprvizaiji glumaa kji se ek kvi prdravaju uvrđeng razvja radnje Likvi imaju salna imena i karakerisike (npr sari ša Panane, lukavi Pulinella, phlepni Harlekin) rhuna dramske umjensi u renesansi, čak i u jelkupnj dramaurgiji erpskih knjievnsi, vezan je za svaraašv Williama Shakespearea (1564-66) S h a k e s p e a r e  v e  r a g e d ij e i k  m e d i j e razliku razlikuju ju se i emaski i likvn d aničh uzra, ali u knenraiji radnje, izvj dramskj napesi i duini ljudske

kmedije Arisfana, na rimsu dramsku knjievns djelvala je si zv nova grčka komda kje je najznačaniji predsavnik Menandar (k 42292 pr Krisa) Takvu kmediju, u kjj nesaje kra a emaika se rijenira iskjučiv prema privanm ivu, p našalaje i rimska komda kja si prek Plaua (k 25484 pr Krisa) djeluje na razvj kmedije sve d naših dana Takav ip kmedije svara niz ipičnih karakera škra, zajedljiva, zavidljiva, hvaisava, ljuavnik) i ipičnih dnsa (svađa a i sina, zaljuljens sara u mladu djevjku) kji se razrješavaju na ipične načine (lukavi r pri me ima ičn veliku ulgu) Rnsansna komda u aliji slijedi I velikj mjeri u radiiju, a na nju se slanja i naš najveći kmedigra kmedig ra Marin Drić (1508-1567) čije kmedije Nvela d Stanca Skup i Dund Mare čine vrhune e knjievne vrse u jelkupnj eurpskj knjievnsi g vremena Nevisn  grčkj i rimskj tradiiji u srednjem ijeku razvija se psean ip drame kji nasaje na snvi kršćanskih vjerskih reda Crkvena liurgija diva psupn dramski lik u dijazima, pjevanju i u izmjenjivanju dramskih siuaija, dnsn pjedinih prizra, i

prlemaike, kju dramski likuju, ne zasaju za aničkim kasiima One su pisane i u sihvima i u przi, rj je sa načeln ne graničen, u dramske siuaije uvde čes pred tragičnih i kmične graničen, elemene, a kmpziija im je mng sldnija d kmpziije aničkih drama Širk raspn sagledavanje prlemaike ljudskih sasi i psihlšk prduljivanje karakera čini Shakespeareve drame nepre mašenim uzrima dramske knjievnsi, kja svu puninu ljudskg iva zahvaća i likuje uprav i isključiv nim sredsvima izraza kjima rasplau drama i kazališe Takđer i španjlski dramaičari: Lpe de ega (1562635) Tirs de Mlina (1571648) i Cader6n de la Bara (600168) lakćm u svaranju zaplea i jednsavnim raspleima, e vješim dijalzima i mnlzima, čine jedan d vrhunaa u razvju eurpske drame Psean ip drame drame razvi razvija ja se, zaim, u ephi zv f r a n  u s k  g k l a s i  i z m a Pkušaj pnašanja aničkih drama dvdi d akve erije drame u kjj se psavljaju čvrsa pravila  načinu pisanja, prij svega  načinu pisanja ragedije ka knjievne vrse kja se pisana ana u sti· sti· najviše ijeni Klasiisička ragedija ak mra ii pis

245

244  

hoima je sti je užo uiše karakteri su plemeiti, a kom poicia određea razvojem radje u pet čioa. Zahijeva se osim oga poivaje ačela edista rade, mesta i remea, a srogo je propisao o se doikue prikazivaju a scei. Najveći fracuski ragičari og vremea ierre Coreille 1606-1684) i Jea acie 1639-1699) pridržavaju se, međuim, ih pravila samo relaivo, ali produbljuju psiholoku karakerizaciju i izvaredim oblikovajem sukoba između osjećaja odoso strasi i dužosi svaaju dramska djela izuzeog dojma. Fracuska je klasicisička drama u cjelii racioala, jer raži jasoću izložeih ideja i srogo razumsku moi vaciju, didaktiča je jer želi poučii gledaelja, i u ekoj je mjer

isički eaar i drugi silski pravci U om složeom razvoju, u kojem je već eko govorii o bilo kkvim općim silskim začajkama, može mo posebo spomeui ek Luigija iradella 1867-1936). Njegove drame, aime, čie izvanredno uspjela osvareja u kojima je već u velikoj mjeri dovedeo u pia piaje je ačelo dramske iluzije i sam samee emeljje e mogućosi da se živo i sudbia građaskog čovjeka prikaže preko isiskog dram dramskog skog sukoba To je veom veomaa važo, jer u kazaliu a aeg eg vremea posoje izrazie edecije razaaja usaljee dramske sk tre i pokuaji svaaja akvih drama koje se radikalo odupiu glavoj tradiciji europske drame koja ide od aičke ragedije i komedije. Tako pr Euge Ioesco i Samuel S amuel Becke u okviru okviru tzv. tz v. a   i  e a  r a

moraistička osuđuje zlo i porok, hvali vrliu i pobjedu dužosi ad saću  jer ajveći komediograf oga vremea Molire 16221673), odmjere je, racioala i didakiča, ali u svojim brojim komedijama zao odsupa od klasicisičih ideja o porebi opoaaja aike i pridržavaja usaljeih kompozicijskih i silskih pravila. Njegova djela do daas su uzor ekim ipovima komedije običaja i karakera jer oa svojom umjeičkom uvjerjivoću, dubiom aalize ljudskih slabosi i poroka, e razolikom komikom, daleko prelaze okvire vlasiog vremea i slučajih okolosi vlasiog asaka

pokuavaju sve kovecije kjiževosi, izražavajući izgubljeos,razbii osamljeos, jeskobu dramske i srah modeog čovjeka oblikov im sredsvima koje je iače europska drama rijeko uporebljavala (pr elogiča razvoj radje, esuvislos riječi i posupaka likova, odsuos akcije, ekoziseos kakera).

 a z d o b l j e r o m a   i z m a otro se suprosa suprosavlja vlja racio alizmu, odmjereosi i ežji za ormama lasicisičke drame, isičući prije svega osjećajos, zahjeve za prirodoću i porebu da se a pozoci prikaže sv živo« Takva romaičaska ideja realizma« a scei, međuim, ije ala u jihovim vlasiim djelima pravi izraz, prevorivi se u seimealos i aglaeu reoričos u iskazivaju srasi. Njihovo geslo prirodosi i isie, soga, ek u devetaesom soljeću soljeću doživl doživljava java svojevr svojevrso so osvareje osvareje u  a  u r a l i s  i č k o j d r a m i, pr prije ije svega u djelima He Herika rika bsea 1828-1906) i Gerha Haupmaa 1862-1946), koja čie vrhuac kvog kazalia izoe jem produbljeih psiholoki sukoba i moralih dilema građaskog

Drgačiji tip odsupaja od adicije, o o je o slučaj u aieatru, u ae vrijeme vrijeme čii zv e p s k i  e a  a r Beroda Brecha 8981956) Brechov eaa pokuava prilagodii dramsku srukuru aem dobu zaosi« a a ajj ač ači i o aoko pirode, a zapravo druveo uvjeovae, pojave i kaakere prikazuje u ekom eprirodom aspeku i ako izaziva riički sav prema prikazaom a scei Takva drama iže slike i prizoe, preidajući radju razim vrsama komeaa (pr posebim pjesmama, zv onovma). Ne dopua se ako popuo užiVljavaje gledaelja u oo o je prikazao i poiče se isovremeo jihov kriički sav Ovakav boga, slože i ploda razvoj europske drame aao je, dako, izraz i u hvaskoj hvaskoj kjiževosi kjiževosi.. eć je spomeuo da su d djela jela Maria Držića svojevremeo predsavljala domee euopske drama urgije Hrvaska je drama akvu kvalieu posigla zahvaljujući dugom razvoju od crkveih prikazaja peaesog soljeća, preko etraovića

čovjeka. Krajem deveaesog i počeom dvadeseog soljeća javlja se iače iz ipova dramske kjiževosi pored auralizma jalja se elja za obovom romaičarske drame (pr. Edmod osad, 1868-1918), psiholoi odoso lrs eaa Aoa avloviča Čehova 1860-1904), simboli sički eaar (pr. Maurice Maeerlick, 1862-1949), ekspresio

i Lucića, dubrovačkih auora,razmjei koji su dramsku uspjeo razvili u do irokoj i plodoosoj ujecajakjiževos s alijaskom ree sasom pasirskom dramom i komdijom Novo plodooso razdoblje hvaske dramargije počije u dvade seom soljeću Ivo ojović, osip Kosor, Mila Begović, Mila Ogrizović i drugi svorili su vrijeda osvareja, koja preko Miroslava

247

246  

Krleže najvažnijeg nvijeg hrvaskg dramaičara čine i danas živu

Za raziku d radidrame radidrame u mj e t n i č k i f i  m već u likj likj

dmaću Makvić radiciju Rank na Mrinkvić kju se slanjaju Slavk rjni K književnici Mirk Bžićnpr. i drugi. Marijan

mjeri suradnju knjiže�ngmže eksazavesti u stvenju umje ničkgzhijeva djela dasiu uspreda s kazaišem na pgrešne zaključke. imvana dramska predstava nema niša zajedničk s umjetničkim mm; ak i na mže pnekad ii nsitelj nekih vrijednsti te vrijednsti ne mraju ii imske vrijednsti. ilm naime pruža sasvim drugačiju iluziju zije n št t čini kazališe Gedaej ma ne sudjeluje u nekm predsavljanju radnje neg iva sredstvima lmskg izraza na neki nčin ključen u imagini prsr ima. ilm nije graničen na pzicu i na nužnu udaljens s kje gedaej prati radnju. Zahvaljujući pkretnsi kamere i najširim mgućnsima izra prikazang prikazang e kminac kminaciji iji sike s ike pkr pkreta eta i zvuka n se i zičkm prisutnšću glumca ka i njegvim gvrm krisi na sasvim si način. Dsvni književni ekst zat sam u nekim ipvima lma ima veću ugu. Pkrena slika širke mgućnsi kminacije izražajnih vrijednsi slike gvra i glaze dnsn šumva tak su temeljni eementi sukure umjeničkg nskg ma a lmski redaej ka najvažniji krdinar ranije datih elemenata i reaizar ne njihve kminacije kja zaprav čini film pravi je svratej umjeničkg ma

ILM RADIODRAMA I TLIZIJSKA DRAMA Suvremena nička civiizacija vrila je nve mgućns umje ničkg izržavnja U deđenj mjei te mgućns djeuju i na knji ževnst našeg vremena svajući uvjee u kjima jiževni eks saje važn čimenk u nem pvima kve umjeičke kmunikacije kkvu ranije ephe nisu mgle ni zmisiti. Radi m i elevizija nime k zv sredsva masvne kmunikacije mgu se prirdn iskrisi i za prenšenje umjeičkih pruk a t znači da i umjeičk izržavanje diva sasvim nva izržajna sredsva kja pe sa svje sne i e kk djeluju na tive smh umjeički pruka. Drska književnst pk ka jiževnst kja je dicinn vezna  scens izvedu izvedu  i tk uvijek uvijek p utjecajem utjecajem sredstava izraž izražavanja avanja  p je najliže i nvim m gućnsma umjeičkg vnja kje vaju i u teničm uvje dređenu sklns pema »prikazivnju stvs«  me ipk ea svrenju  na umu  ms eks k predlžk eme  činic u svren radi dme lma  eevizijske e nužn nema nu istu s

 i  m s k i s c e n a r i j pri me je naj psen ikvani

kjuNa imaju drms eksvi nmijenjeni Najs jsličniji ličniji je drami naravn tekst rizđenju a d i  d rna a mpzci e akve drame drame kja je namijenjena izvđenju prek radija tj kja je lišena vizuang svrenja svren ja i upućena isk iskjučiv jučiv na slušanje Zvuk u nnjj jj svara djam kji rea mgućiti zamišjanje pzice e rjni zvučni efeki i šumvi kji prate gvr gumaca mraju iti ak izarani i rga nizirani da snažn djeluju na mašu sušaeja rijednst načina na kji kji glumci izgvraju tekst sim tga tg a izrazi izrazi je pjačana a uvđe uvđenje nje glazene praje psenih ipva mdulacije i razičih efekaa kji se mgu mg u pstići psenm primenm primenm mifna mifna psavlja psavlja pi piscu scu radi drame neke site zadaće. Zg ga je prakički gv nemguć i kji dramski teks prenijei prek radija ez itnih preinaka. rijednst radidskih eksv visi k  iskjučiv kjievnim vrijednsima izraza tak i  uspjelj primjeni ehničkih mgućnsi radija e prikldnsi izvede kja svedena na akusičke efeke zhije va veliku suradnju maše slušateja.

ekssadrži na kjem izgrađuje je nalik jer pis sesredine kjum fimRelaivn prikazuje ikvedramskm i njihveteksu itne karakterisike fauu i n št gumci izravn gvre. Zg tga u nekim slučajevima jedin scenrij mže sadržavai i neku samsanu književnu vrijedns j. scenrij se mže shvaii i ka psean književ ni lik akav lik kji se mže prenijeti čitateljima i ka i kje drug književn književn dje np nprr drama za čian čianje je Scenrij Sc enrij nasaje na emelju emelju siosisa sažetg nacrta ikva i radnje lma a na njegvm temeju izrađuje se kjga simaa.  knjzi snimanja nije pisan sam š će se u lmu prikazai ( priike čini scenarij) neg i kk dnsn kjim će se sredsvima t prikazai. Knjiga snimanja ak navdi redsijed i reativnu duljinu kadroa (dmak filma dređen nepre kinutim radm kamere) ugve snimanja zvučne i vizualne efeke i sičn. Snimljen maerijal pdiježe zaim mnaži vema važnm tehničkm i svraačkm psupku u kjem redaej daire kadrve i zaim ih spaja na dređene načine

248

249

 

T e  e v  z  j s  a d r a m a je drams drams  dje je se svaru svaruje je psredsvm evzje. Š re  jš edvj sražee mgućs eevzje, a sredsva je mgućuje  sb p umječe muacje, dpušaju da se eevzjsa drama prbž s jede srae umječm mu, a s druge srae azašj predsav. Daas je jš eš reć hće   u jem pravcu, evzjsa drama uspje srs šru ppus eevzje, dređe djam epsredg zvješavaja ds prešeja g š se uprav u m reuu zbva, djam j vežem s pjmm eevzje,  gv sve eemee mse umjes je jj sje a raspagaju. Dsadašje susv, č se, pazuje da maj razmjer erana, uvje u jma bč gedaej prae eevzjsu dramu  čevaa epsreds reua, j se

9. METOOLOGIJA PROČAVANJA KNJIŽEVNOSTI

bže zrav pres a ean, pgduje emac z svadevg žva, majem brju va, sažes  mm ugđaju. Ipa je eš reć jesu  e sbe eevzjse drame rezua pgds eevzjsg medja avm dređem žvm sadržajma  svjesm ds esvjesm prhvaćaju g š veća pube čeuje.

METODOLO Š KI KI ROBLMI ZNANOTI O KNJIŽEVNOTI Zansve pručavaje jževs, resm a pčeu ve jge, asj bjas prrdu jževs  mguć ppu razumjevaje pjedh jževh djea. Uga jževs u jud sm drušvu, ds jževs  jeza e ds jževs prema svs, mgućs umačeja jževh djea  ač a vaja aazra pjeda jževa djea a b se bjasa jhva u mječa sruura, pr me če ajčešća va  ujed juča paja  jh se razrađuje cjeupa prbemaa zas  jževs. Razvj zasveg pručavaja jževs, međum, e eba shva a epreu, pravcr apredvaje u gmaju sve vh  vh spzaja, je b se epresa susav up pujavae, svarajuć svarajuć eprusvu  jedsveu zasveu »su« književnoti. Kao što je to, uostao, slčaj i u svi rugi znasma, zas  njževs razvja se u zu če ča prusvh hpeza  pjedačh erja, avh erja je e u epresam, uvje vrem međusbm raspravama  uzajamm pbjaju 

250

25

 

upounjavanju ostvarju odeđen napredak u spoznaj Znanost o knj ževnost osm toga za razlku od nekh drgh osobto  prrnh znanost razvja se u neprestanom zravnom odnosu prema fozofj  nekm temejnm drštvenm znanostma posebno u odnosu prema lngvstc socolog  anopoogj pa se njen rezutat kao  btna područja njena nteresa uveke mijenjaju u skadu s duhovnm orijen tacjama pojednh razdobja pojednh najšre shvaćenh dejnh or jentacja  pojednh vladajućh »pogeda na svjet« Sve to upozorava da suvremenu teoriju jževnost kao do znanost o knjževnost ne možemo razumjet kao nek sustav znanja o knj ževnost ako ne uzmemo u obzr  razlčte pravce u kojma se dnas uglavnom keće poučavae knjževnost odnosno tumačenje pojednh knjževnh djea Dakako skustva th pravaca već su ključena u sve ono o čemu je blo dosad govora u ovoj knjz a zbog boljeg razu mjevanja pojednh problema od kojh smo neke ostav otvorenm dopustvš vše mogućnost njhovh ešavanja u dajem tjeku razvoja znanost o knjževnost nužno je upozoti  na btne razlke u pojednm pravcma Te se razlke odnose kako na svrhe proučavanja kževnost na cjeve koj se žee postć studjem knjževnost tako  na metode proučavanja koje se smatraju pkladnm za primjenu na cjeokupnom podrčju znanost o knjževnost Metodoogja znanost o knjževnst tako zahvajujuć stanju u

kao o stvo važnm probemima Zato bsmo najopćentje rečeno mogl ustvrdt jedno sjedeće Kao prvo razgrančenje zmeđu razlčth pravaca u proučavanju knjževnosti te tako  kao jedan temeljn metodološki problem možemo uzet ptanje s a m o s t a  n o s t  znanost o kn knjževnost jževnost  Načelno se tu javljaju dva moguća stajašta:  je znanost o knjževnost tpuno samostalna znanost l je ona samo ana neke drge znanost te kao takva u metodološkom pogledu tj zbor metoda  cljeva spoznaje ovs u cjeln o nekm drgm znanostma npr o ngvstc o socoogj  o estetc Praktčk ovaj probem jedva da je gdje r rješen ješen u oblku l   l   Na Najčešće jčešće se danas susreću mšje mš jenja nja koja tek nagnju jednom  drugom rješenju postavljuć skalu ovsnost znanost o knjževnost o drgm znanostma: otplke od reatvne samostalnost uz jak utjecaj npr ngvstke l ozoje do reatvne ovsnost uz neku uvjetnu samostanost Uz to postoje obrazložena mšljenja koja tek jedan do znanost o knjževnost smatraju samo stalnom znanošću dok druge djelove tradconalnog proučavanja knjževnost smatraju ovsnm o nekim drgm znanostma o pogedu na svjet o umjetnčkom ukusu  s Tako se npr teorija knjževnost može shvatt kao samostana znanost povjest knjževnost može se shvaćat u ovsnosti o povjesnoj znanost a knjževna ktka može bt uzeta kao sključvo umjetnčka stvaraačka djeatnost

ko kojj em se danas naaz proučavan pŠroučavan je knjževnost postaje neodvo neodvojv jv do teoje knjževnost tovše eba reć da je upravo metodološkim probemma posvećen zravno  posredno vek do suvremenh znanstvenh radova o teorj knjževnost;  u povodu sasvm poed načnh ptanja najčešće se na ovaj l onaj načn vraća opća probe matka rasprave o metodama proučavanja knjževnost To se prema nekm mšjenjma može shvatt kao zraz određene krze u znanost o knjževnosti al se sto tako prema drgm mšjenjma može shvatt  kao zraz podonosnog  bog razvoja takvog razvoja u raznolkost kakav jedn može dovest do pravog znanstvenog napretka Pregled osnovnh osnovnh   metodo etodoošk oškh h prob probema ema suvr suvremene emene zn znanost anost o knjževnosti, knjževn osti, me međutm, je jedva dva da je da je mogu  moguće će zacrta  zacrtat t zvan ok okvra poje poje-dni dnih h vladajuć vladajućh h učenja učenja.. Svako  Svako  od th učen učenja, ja, naime naime, ma vla vlastt stt poge poged d na na m  metodoo etodoog gju ju znanos znanost t o knjže knjževnost vnost  ssvako vako na  na  svoj načn načn postav postava a   tek tek neke metodolo etodološk škee probe probeme me pouč poučavanja avanja knjževno knjževnosst, dok os ostale tale zanemarje,, ili čak odbacuje zanemarje odbacuje svaku svaku mogćnost mogćnost da se o njima o  njima raspravlja raspravlja

252

Drg znanost vezan s t jep temeljn o m z n problem a n s t v emetodologje n o s t  ko koj j se uzma ozaknjževnost uzor u zna nost o knjževnost bez obzra bla ona zamšljena kao potpuno samostalna posebna znanost  kao do neke obuhvatnje druge zna nost Ta nost Tajj se probem može najakše ovako ob objasnt jasnt : prirodne znanost znanos t npr zka čne jedan tp znanost u kojma je znanstvena sogost vezana s određenm shvaćanjem stne  određenm shvaćanjem provjer jvost stntost drštvene znanost čne drg tp znanost kod kojh se znanstvena strogost zasnva na drgačem shvaćanju stntost  na nemogućnos skstvene provjere u onom smsu u kojem je  provjera moguća u prrodnm znanostma Bez obzra što postoje radkalna učenja koja s jedne sane nastoje  drštvene znanost uspostavt na teeju načea pirodnh znanost  ona koja s dge strane nastoje dštvene znanost potpuno razdvojt od prodnh ta dva tpa znan stvenost mogu se u nekom stupnju uvjek razkovat a znanost o knjževnost može se pokušat uspostavt po ugedu na jedan l po

253

 

mnoge uzaludne pokušaje da se uspostavi jedna jedinstvena sustavna znanost o književnost Proučavanje Proučavan je književnosti razvi razvijalo jalo se, prije prije svega, u sklopu f i l o z o f s k i h p i t a n j a o s m i s l u kn kn j i ž e v n o s t i i u m  j e t n o s t i, o odnosu izmeu izm eu književnosti i lozoje, o temel temeljnim jnim načelima i o svrsi književnog oblikovanja. Tako već Platon (427-347. pr Krista) postavlja takva pitanja o odnosu lozoje i umjeost koja ostadoše do danas atualna, a Aristotel (384-322. pr Krista) u svojoj Poetici utvruje načela filozofske analize književnog oblikovanja, zasnivajući tako poetiku kao znanstvenolozofsku teoriju prirode književnosti i književnih vrsta, napose tragedije Platon svojim raz mišljanjem o smislu književnosti, o njenoj ulozi u društvu, o prrodi književne spoznaje i o graničnim mogućnostima književnog izraža vanja, te Aristotel svojom razvijenom znanstvenofilozofskom teori jom kniževnih vrsta i mimetičkom (od grč mfmsis oponašanje) teo rjom umjetnosti, čine dva tipa mišljenja o prrodi književnosti i o nje nim oblicima, koje na ovaj ili onaj način slijedi lozoja književnosti sve do naših dana. Platonove i Aristotelove ideje kao i njihov način mišljenja o književnosti, sačuvale su se u teologiji srednjeg vijeka, raz vili su h renesansni mislioci, a cjelokupna lozofska estetika slijedila je njihove podsticaj e sve do najnovijih pokušaja u kojima estetika eba napustiti lozofsku problematiku i postati prrodna znanost. Filozofska

bibliotekari sastavali popise djela s komentarima (tzv. pfnakes i popise najboljih djela po odreen književnim vrstama (tzv. noni), a u neko obiku radili su i na tmačenjia vrjednih književnih djela. S tim radovima ppočin očinje je p o v i j e s t k n j i ž e v n o s t i Njihov Njihovaa praktična svrha nipošto ne uanjuje veliku i teorijsku važnost:  je započet onaj rad kojemu je cilj čuvanje i razumijevanje književne baštine, a stvoreni su i temelji za njegovo sustavno nastavljanje Rad helenističkih bibliotekara nastavljen je tako u nešto drugijim okvirima i u srednjem vijeku, osobito pak u renesansi, da bi umnogoe upravo njegova trad tradicija icija bila na najčistije jčistije sačuvana u f i l o l o g i j i sve do naših dana. I kao eći izvor adicije proučavanja književnost eba navesti r e t o r i k u, o ko kojo jojj je bilo mnogo govora u glavi o stilistici. Retorik Retorikaa je bila, treba to ponoviti, obuhvatna znanost, takva znanost koja je uključivala brojne spoznaje o jeziku, o književnosti, o govoištvu i o načelima ocjenjivanja književnih djela. Sustav retorike bio je jedan od temelja na kojima se zasnivalo znanje i obrazovanje starog svijeta, t tradiciju retorike u nekoj mjeri slijedi svaki, pa i najsuvremeniji, pokušaj razmišljanja o književnosti kao kultiviranom govor kao takvo načinu jezičnog izražavanja koji je podvrgnut odreenim pravilima. U tom pogledu nije samo stlistika u užem smslu nasljednica stare retorike I svi modei pokšaji, npr. da se književnost razmaa

problematika proučavanja književnosti prje svegapprouč preko estee tike, snažno djelovala djelovala  i danas ddjeluje jelujezato  naje,znanstveno roučavanj avanje književnosti, osobito na teoriju književnost i na književnu krik. Jer, teorijska razmaanja, osobito ona koja nastoje objasni prrodu književ nosti, nerjetko crpe svoje temeljne postavke iz tradicije lozofske este tike, a lozofsko tumačenje pojedinih književnih djela, posebno u ne kim vrstama književne kritike, oslanja se uvelike i danas na tradiciju onih brojnih lozoa koji književnos posvetše mnogo isaonih napora. Za razliku od takve filozofske adicije mišljenja o smislu književ nosti, sasvim drugačiji tip proučavanja književnosti ima svoj izvor u naporima bibliotekara helenističkog razdo b l j a da sačuvaju sačuvaju i srede kn književnu jiževnu baštinu U Aleksandriji i Pergamu, naime, postojale su velike biblioteke u kojima su se čuvali brojni književni radovi starog svijeta Zbog sasvim praktičnih razloga  potrebe da se osigura snalaženje u rukopisima, da se zbjegnu krivo tvorenja tvore nja i da se tako uuredno redno sredi i sačuva književna književna baština  ti su

kao komunikacija izmeu pisca i čitatelja, imaju svoje podrijetlo u retorici. reto rici. I ni, doduše na različite različite načine, ali ip u jednom ppravcu, ravcu, slijede neprekinutu tradiciju proučavanja književnosti s aspekta načina na koji se književnost služi ezikom. Tu trostruku izvou tadu proučaaja knižvosti Qra iati u vidu svako razvrsvanje suvremenih ravaca i oijentacija u znanos o knjiženosti, jer su mnoga modea nastojanja oko pronalaženja jedinstvene metode, i p posebnih metoda znanstvenog proučavanja književnosti, i oko toga da se ograniči i točno acrta predmet znaosti o njiževnosti, objašnjiva jedino kao pokušaji da se svi ti tradicionalni pravci ujedine, ili pak da se edan od njih uspostavi na račun ugih Nesumnjivo je da danas živi i razvija se ako lozofsko razišljanje o kniževnosti tako i poijest književnosti koja se svjesno odriče lozofskih pretenzija, a i stilističko odnosno retoričko istraživanje pojedinih djea.

256

17 Teor Teorja ja knjževnosti

257

 

i araera pr., a e da izarao emi i raerima »prdoazi« aao odgovaraća orada. ip scee i ovecie šo ih pia prihvaća  oradi iova ao svoriše, prema ihov mše, araere Edipa i Hamea i presdo veovah emai Sofoovih i Shespeareovih drama avo ačeo oi isič  opravdao oazi od preagašavaa važosti oog šo e rečeo  de, preagašavaa do oeg ao doazi ada se izor ema  iževim deima i ihova misaoa proematia razmaa eoviso o čieici da s o eme iževih dea i pematia oa se razvia ar iževos Ipa, isicaem oga ačea oi s doee ograičii podrče ieresa zaosi o iževosi o e vidivo i  ihov shvaća razvoa iževosi. Kiževos se, aime, prema ihov še razvia ao smea stiova po  a č e    o   r a s  a. S vrem vremeom, eom, smaah oi,  svao iževo epohi doazi do »zasićeosi« pie određeim iževim pospcima. Kiževi pospci, oima e ia svrha da »izeade« čiaea i isrg ga iz aomaizma prihvaćea ezia, presa ao deovai, er s aproso posai i sami oičae ači izražavaa. Zao e poreo da se proađu proađu ovi pospci, popo ovi ssavi pospaa, pa ča i ove iževe vrse, ao i se poovo moga avii začdos, a avi pospci redovo posž aoi efe ao s izravo sprosavei oičaeim pospcima Ao e, pr, a ezi, p meafora, posao oičae, začdos

živaima. živa ima. Jri iaov, ope, podvrgao e riici i sam poam pos pa, ao o iva shvaće ao ea izvavremesa i iževosi iaov riizira sva saič deici niževosi I sam poam iževe čieice, oog šo e iževno  iževosi, podieže prema egov mše promei. Kiževos ea vie promarati  odos prema eiževim esovima, i  o smis razvo iževosi ie samo razvo određeih »večih« iževih oia i ievih vrsa, ego i razvo odosa  oima se ea i sam poa oog šo vriedi ao iževos, odoso, očie rečeo: a me iča iževos Razvo iževost, prema ome, s ede sae ea razmatrai  aaizi dršveog razvoa, a s drge srae iževe pospe eog dea rea promatrati vie  ssav odosa prema iževim pospcima osaih dea, oa reo vrede ao i ževa dea, i  ssav odosa prema živoim čieicama, . prema sa dršveog živoa. Kao šo e već iz savova iaova vidivo, mogi poemiči zaošei savovi rsih formaisa doživei s io osporavae io da razrad, oa  e  mogo čem daia od poaze isčivosi prema drgačiim iževoeorsim gedišima, ii pa od poaze agašee samosaosi zaosi o iževosi z cie reaivog ograičavaa ea predmeog podrča. Osae, međtim, čieica da e šoa rsih formaisa  zao meri izgradia ssava ači pročavaa  iževe iževe ehie, i da e a ači podooso deovao

će ssee posići edosavim eziom, eziom, isim svaodevim izražav izražava a; ; ao e izzeo seimeaa araer  roma posao avia, začdos će se posići vođeem ia izrazio esoog aim osećaima

 i oš vie dee dee  a svremeo zasveo zasveo pro pročava čavae e ižev osi ao riiom poziivisčog iograzma, psihoogizma i prve sva sadržaa ad oiom, ao i pošaem da se zaos o i

i s. o će reći da, prema miše rsh formaisa, smea siova  iževim epohama e asae zog oga šo i se poaii ovi »saržai« oe vaa iževo oradii, ego s ove eme, ovi araer i s., asai isčivo ao reza poree da se sposavi ov oi aspro sarom, da ovi iževi postpci zamiee oe oi s posai »sarim« pospcima e više is iževi postpci. I  ovir samih rsih formaisa avie s se s vremeom ie isčivosi avih savova i poedie riie dosa shemasog agašavaa iževog pospa ao eiog i odčćeg čiioca  iževom oiova i živo iževosi ao zv. merei formais V Žirms i V. Viogradov asoe  povies iževosti vesi i poam dršveog razvoa, povezći e sa socioošim isa

ževosi osamosai a eme vida  osoios vasie proemaie.

NOVA KRIIKA U ENLESKOJ I AMERICI Nziv »Nova ria« (eg New riticism) poeava se ačešće za oza grp iževih riičara  Sedieim Američim Državama oi oi s se  prv prvo o poovici ašeg soeća sprosavai sprosavai oim tipovima iževe riie  oima e središe meso zazimao si iograe aora i aaiza isaoog sadržaa iževih dea. U ešo određeiem, žem smis, gavim predsavicima Nove riie smatra se Joh Crowe Rasom, Ae ae i Ceah Broos, oe

265

264

 

jedinjj neke ajedničke ideje o prirodi poeije i načinima kako valja analiirai književno djelo U širem pak mil  Nov kritik brajaj e četo i Thoma Ste Eliot, vor Armrong Richard, William Empon i drgi predtavnici engleke i ameri američke čke književne itike koje donekle jedinjj lične tendencije  analii književnih djela, načelima vrednovanja i hvaćanja prirode poeije Ponekad e, oim toga, naiv »Nova itika« potrebljava i  tako širokom mil da obhvaća ni književnih kritičara odnono teoretičara književnoi i ivan englekog govoog podrčja, ali  tom lčaj on onačje apravo tek dota općenite tendencije iražene  nekoliko pravaca modee njiževne kritike odnono nanoti o književnoti.

tekta djela i takva ocjena književnih vrijednoti koja e temeljiknjiževnog ikljčivo na književnim vrijednotima apaženim  tekt, a ne na onim vrijednotima a koje e pretpotavlja da potoje  djel na temelj biogrih podataka o ator ili na temelj analie njegovih idejnih tavova odnono njegova pogleda na vijet. Književne kritike T. S . Eliota ivršile   tom mil velik  ttjecaj na n njih jih  kao, otalom, i na cjelokpn njiževn kitik englekog govoog po drčja drčja  jer e Eliot  ima alaže prije vega a i m p e r  o  n a l n o  t  j e  n i š t v a, a novo hvaćan hvaćanje je t r a d i c i j e i a određeni određ eni tip k l a  i c i  m a  poeiji poeiji.. Eliot Eli ot e, naime, prottavlja hvaćanj da poeij treba čitati i analiirati kao iražavanje nekih ojećaja pjenika Ne pojavljje e  pjemi, matra on, pjenikova ooba, nego jedino amo pjeništvo, pjeništvo kao poeban način iražavanja koji djelje na čitatelja, pa je potrebno renti pažnj od pjeničke oobe ikljčivo na pjeničko djelo Tradicij  pjeništv pravo i bog toga ne treba hvatiti kao nataljanje rada onih koji  nam iravno prethodili. Tradicija je određen tav književnih vrijednoti, i prema tom cjelovitom tav odnoi e vako novo veliko kn književno jiževno djelo, ko koje je i amo lai  taj tav, mije mijenjajći njajći ga  nekom mil, jer nove viednoti građje  tav tarih, već prije ponatih

Za ralik od Eliota, koji je voje hvaćanje poeije i adaća pročavanja književnoti ravio  oblik književnokritičih apažanja i pojedinih kraćih eeja,  A. Richard raradio je  knjii Načela knjževne knjževne krt krtke ke ( 1924 1924)) čitav etetki tav anovan na analii pihičkih poticaja i vjerenj o tome da pjeničko djelo prenoi čitatelj iktvo o organiaciji i koordinaciji poticaja Novi kritičari odtali  od njegovih ambicija da e tvori pihološka teorija mjetnoi, od njegova načina ralikovanja imeđ dvije poebe jeika on je, naime, pokšao trogo odijeliti nantven i pjeničk potreb jeika), ali  natan tjecaj na njih ivršile oobito analie  djel Praktčna krtka (1929). T je Richard, naime, analiom tdentih radova o trinaet nepotpianih pjeničkih tektova vjerljivo pokaao kako je teška, i kako je jedno neophodna, adaća književnog kitiča tvrditi pravo i jedino ono što je  tekt adržano. Analiom brojnih ablda koje nataj projiciranjem  književni tekt onog čega  tekt nema, on je natojao poorii kako je potrebna koncentracija čitatelja na ikljčivo književne vrijednoti tekta, na one vrijednoti koje  date  amoj temi pjeme i  njenom ira. Četo, naime, pretpotavljamo da potoje određene vrijednoti amo ato što namo npr. da je pjema djelo pjenika čij biograj ponajemo, ili čiji pihički život nal ćjemo, pa na temelj takvih pretpotavki avim ikrivljeno »do življavmo« pjeničko djelo. Na temelj Richardovih i Eliotovih ideja novi kritičari ni ravili neki poeban književnoteoriji tav Od rkih ormalita  tom ih mil ralikje relativno manji intere a opća teorijka pitanja i a igradnj neke cjelovite, tavne  pedmetno tvrđene nanoti o književnoti, takve nanoti o književnoti koja bi e trogo mogla ragraničiti od drgih nanoti. Tako oni natavljaj tradicij pročavanja književnoti na englekom govoom podrčj, koje, a ralik oobito od pročavanja književnoti  Njemačkoj, nije težilo da tvori cjelovit tav nanja o književnoti, tav koji bi e mogao obhvaiti jedintvenim načelima, čvrtim metodama itraživanja i rarađenim odnoom prema drgim nanotima S drge ane, međtim, oni 

i prinatih vrijednoti. togapema Eliot ljčje da jedjelo klaično djelo koje ima pavo av  odo adicii, tkvo kojeono potv lja vlatiti njiževni red i poredak vrijednoti na temelj vega onog što je  prošloti neke književnoti, ili celine više rodnih književnoi, predtavljalo otvarenje onih vrijednoti koje i dana prinajemo.

ošo prottaili adiciji tv. akademkog pročavanja književno evlatitim emjama. Stavivši  redište animanja tekt književnog djela, novi kritičri ahtijevali ahti jevali  tv p o m n o č i t a n j e (cloe readng). Time  poorili na potreb da čitatelj čitatelj avjeno avjeno i koncentrirano pai na ve

Nove kritičare, hvaćene  žem mil, anima prije vega analia

266

267

 

dealje izraza odoso a sve oe elemee koje eks sadrži a koji lo izbjegu pažji u čiaju orijeiraom isključivo prema razumijevaju riječi u smislu svakodevog govora ili jezika zaosi. Na emelju akvog čiaja kjiževi kriič reba se bavii prema jihovu mišljeju aalizo kjiževih vrijedosi eksa a e oih kuluih vredosi a koj eveualo eks može upućivai. Zao su vlasiu k kjiževu jiževu kriik kriik smaali doisa k  j i ž e v  o m kriikom kriikom za rzliku od msaoe »sadržaje« kriike koja se smarahu oi bavila svim vrijedosima eksa pri čemu je kjiževa vrijedos običo bivala zaposavljea. U aalizi kjiževih djela i u posupku jihova ojejivaja ovi su kriičri česo razvijai vlasie složee susave prisupa kjiževim djelima  aglasak je pr ome uvijek bio a udubljivju u kjiževoumjeičke vrijedosi pojediog djela a pojmovi susav aalize i ojee uglavom su shvaćali kao pomoćo sredsvo kao sredsvo koje ek uvjeo može vrijedii u svim slučajevima i ko bii uporijebljeo za pravi zasvei susav. Zao su i jihove zasluge za eoriju kjižev osi više u svraćaju pažje a eks i u okrivaju pojediih biih osobia ekih kjiževih vrsa ego u izgradji ekih emeljih ačela zasveog proučavaja kjiževosi. Oi su međuim uvelike obogaili sposobos doživljava doživljavaja ja k kjiževosi jiževosi razvili smisao za k kjiževe jiževe vrijedosi i upravo ime omogućili plodoosiji i razovrsiji rad a daljem proučavaju kjiževosi kao umjeosi. UČENJE O INERPREACIJI U jemačko jemačkoj zaosi o k kjiževosi jiževosi osjeća se ako Drugoga

kriičara jemački se eoreičari ierpreaje izravo oslajaju a silisiku a česo asoje osim oga povezai učeje o ierpreaiji s lozoskom meodom eoeologie (o kojoj će bii govora kasij) ili s eseskim učejima o iuiiji (pr sa spomeuim učeje B Croea) N razviae meod iepraije kao vog ačia uačeja kjiževog djela u kojem se pokušaaju poveza sv elemei kževog djela u skladu jeliu ujeala je možda ajviše silisčka krika ea Spizera jegovo učeje o zapžajima pojedih dealja jeziog zraza  kojih čije umačeje a ker i jegovo učeje o iuiiji koja garara da je kiževo dlo doisa sklada silski jedisvea jelia. Sliču meu lžeja  jedič deal deala a izr izrza za pmijeio pmijeio je a širokom području razvoja europske kjiževosi i Erih Auerbah u glasoviom djelu Mimesis (1946). Poleći od ekih odlomka važih djela europske kjiževos o a osovi sudioze slske lize oiva ačie a koje  obikovala svos u pojediim iževim razdobljima i jediim kjiževim djeima. va je mea uspješo veza aalizu silskih osobiosi izraza s uvidom u probleaiku povijesih epoha i s aalizom ačia a koji se  vijesodršvea problemaka izražava upravo u kjiževim deima. Za razliku od Aurbaha meuim osobio radovi Wolgaga Kaysera i Emila Sigera razrađuju učeje o ierpreaiji ka meodi koja se zasiva isključivo a aalizi koja e želi »zavirvai i lijevo i deso a ajmaje iza kjiževog eksa« držeći se ako srogo umačeja jedio oog šo je u eksu prisuno o je ačelo zv. i m a  e    e i   e r p r e  a  i j e ipak samo polemički aglašavalo opor prem pozvizmu Prakičk  iepreaije služe sim

svjeskog raa sve jači ujeaj silisike a akođer određei ujeaj Nove kriike i ruskih ormalisa. Pod ujeajima ligvisičke silisike ili čak u okviru silisičke kjiževe kriike (usp. odgovarajuće odgovarajuće poglavlje u glavi o silisii razradilo je ekoliko eoreičara kjiževosi poseba ip aalize kjiževog djela i kjiževokriičke ojee koji je azva i   e r p r e  a  i j o m. Učeje o ierpreaiji kjiževog djela oslaja se s jede srae a bogao i razoliko iskusvo jemačke eseike i jemačke kjiževe kriike a isodobo s druge srae o iskusvo vlasie radiije povezuje s edeijom aalize eksa i samosalosi kjiževog pročavaja koja je prisua i kod ruskih ormalisa i u Novoj kriii u Egleskoj i Amerii. Za razliku međuim od ovih

relevaim poaima  jelu i auu asojeć jedino da  izvjere osovu misao o oe da je kjiževno delo uvijek epoovjia idividualo vrijeda jedisvea i prje svega jeziča orevia. Učeje o ierpreaiji siče poebu da se u kiževokriičko anaizi pođe od  e m e    o g u m j e   i č k o g d o j m a djel jela a j. od ujeičkog dožiljaja ek ak koeg je moguća saka zasvea aliza ava aaliza koja se eće zausavii samo a arajaju podiih elemeaa kjiževg djla go će uspjei pokazai i ači kako su i dijelovi povezai u jeliu da bi omogućili umjeički doživlaj. Svi eleme jezičog iza u djelu iaju zao samo rlaivu ukiju. ako pr. pjesičke gure komoziija djela ili poedii

268

269

 

zaos o jevos U djel Temeni pojmovi poetike (96 o ao zvsm aalzama lsog, epsog  damasog sla pošava vd emelje začaje jevh odova  zam a ome zgad čeje o jevm odovma ao dealm povma evog zaavaja (sp. poglavlje o jevm odovma) U pogled zamsl da se jev odov emelje a čej  osovm mogćosma ljdsog zaza, međm, Sageova jga zlaz z ova čeja o epeacj. Posljedjh goda č se da je čeje o epeacj apšeo  svom sljčvom vd, al s ssva  epeacjama pojedh djela a odeđe ač sadaa  goovo svm svemem as ojajma zaos o jevos

dej savov aaea sam po seb e zače za mječ vjedos ša. emogće je govo o vjedosma  vaos jevh elemeaa zva cjele djela. Samo fcja djelova odoso ele meaaa d mea djela jela  osv osve ej j jedsveog jedsveog s  l a d a d j e l a ma vaos za epeacj. Tao pojam s   l a bva poše poše  do e mjee da sl ozačje zapavo mječ mječ  svje dje djela, la, j. oaj jed jedsve sve  ač a oj je djelo ogazao z svh svojh elemeaa. Aalza jeza  jj evog djela p ome, podo, ma ajveć log Ne samo da ava aalza zač aalz jede aze zaza poed osalh (poed p zboa emae  aaea) ego oa eba ljč  sebe sve osale elemee. U om smsl osvaee s elavo ajspjelje  meodološ ajčsje epeacje ada se epealo eo aće pjesčo djelo,  ojem s epeao poazval jedsvo ma, zvka  začeja ječ. Iepeacja većh jevh djela, pozh  damsh, poazala se ao zao ea zadaća za sogo povođeje ačea epeacje, mada s  a om podčj jemač eoeča  pč eeacje dal zvaede pmjee spješog povezvaja emash  ompozcjsh elemeaa s pojedm elemema jezčog zaza  jedsve začejs cjel. Slčo ao  jevoče aspave ovh čaa,  pojede epeacje jevh djela mogome s obogale smsao za zapaaje oh dealja zaza oj s česo od pesde vaos za azmjevaje azm jevaje m  mječe vjedos jevog djela. Nešo je maje spješa pošaj  se a emelj čeja o epeacj zgad cjelov ssav zaos o jevos, al  om pogled djelo Wolfgaga Kaysea Jezična umjetnina (98) pedsavlja  mogo čem  daas eadmaše pohva. Kayse je, ame,  om djel ssemazao doadašje ssvo sls ojeaog počavaja jevos, zamslvš zaos o jevs ao ssavo čeje o ačma jezčog oblovaja  jevom djel, azvjeo od pojedh elemeaa zaza (gađa, mov, fabla, ompozcja, sh), peo čeja o sl ao zaz mječog jedsva djela, do čeja o pojedm jevm odovma  vsama Vdljvo je da p ome poves

eć osvač pshoaalze Sgmd Fed (85699 zazo se zamao poblemma jevog svaalašva, e s ea jegova djela posvećea aalzama pojedh jevh djela l eh jevh vsa. Fed je azvo čeje o osvm elemema pshčog voa (oo«, ja«, adja«) ojma odgovaj odđe pshč ssav zmeđ ojh e posoj vje oodacja  slagae Tao je

jevos shvaća ao sasavzao do zaos o jevos. Upavo a odsos e povjese dmezje je zazvala moge opavdae e ml Sage je, ope, pošao meod epeacje sos  za zasvaje čeja o jevm odovma ao emeljm pojmovma

osoboosobe soboj zmeđ agoa, oj ee sljeo zadovoljej,  svjese sfee se pooava dvem aoema  zoma, sedš egovh savaja jevos. Umjeos, ame, pema jegov mšljej, sl fom azješej ajh apeos zmeđ podsvjesh pocaja  svjese djelaos pojedaca, je oa 

270

PSIHOANAITIČKA I ARHTIPSKA KNJIŽVNA KRITIKA Uspore poredo do   s nav  n aved eden eniim prav pravci cim ma u zn z nan anos osti ti o knji knjiže ževn vnos osti ti ko  kojji su in inzzisr israli ali   na na nače čelu lu   oblik likov ovan anjj a knjiž jižev evn nog og   dje jela la,, u  dvad ades eset etom om   stostoljeć ljeću u raz azvi vijaj jaju u   se i tipo tipovi vi   knjiž ižev evn ne krit kritik ike, e, odno dnosno sno zna nans nstv tven eno og prou ouča čava van nja  i knji knjiže ževn vnos osti ti   u  cje jelin lini, i, koji oji   se bave bave   prete pretežn žno o  te tem mat atik ikom om   knjiž ižev evni nih h djel ela, a, al alii ugla uglavn vnom om   na na   posve  sve  no nov v na naččin. Jed edan an   od  ta tak kvih vih   tipo tipova va   tem eme elji  lji  se na  p s i  s  i h o a n n a  a l  l i i z i i,, pravc ravcu u  u  psiho sihologi logiji ji i od odre re-đe đeno nom m  postup stupku  ku  u  istra istraživ živnju nju psih psihič ičko kog g živo ivota ta,, od odn nosno osno   na  metodi todi lije iječe čen nja  p  psi sihi hičk čkih ih p  po orem remeć eća aja koja koja s  se e s vrem vreme enom om   razv razvila ila   u cje  cjelo lov vito  ito 

čeje o čovje.

27

 

simboličko obliku predstavlja i ako na neki način osvješćuje pri e ljudske nagone.  o sislu on razvija učenje o na posean nin shvaćenoj atarzi (usp. objašnjenje poja u glavi o draski vrstaa), a ujedno otvara široko područje pročavanja uobičajenih i učesalih tea i otiva u književni djlia. Freud nije satrao da njegova psioanaliza rješava pianje vrijed nosti ujenosti i književnos, ali je stvorio uzorak tuačenja činjenice šo su neki oivi u književosi veoa učesali, a i pokušao je odgovoriti na pianje zašo pojedini sklopovi otiva djeluju na publik. Publika, Publik a, naie, prea njegovu shvaćan shvaćanju, ju, nesvjesno prepoznaje prepoznaje vlastie psihičke sukobe u književni djelia. Pojedini Freudovi nasavljai i sljedbenici pokušali su i u šire zahvatu iz Freudovih shvaćanja izvesi cjelovito ojašnjenje prirode ujetnosi, ili su pak pokušali prijenjivati Freudove spoznaje u književnokriički anali zaa. Pri toe, čini se, strogo doktrina psihoanalitička književna kritika nije iala nogo izravnog ujecaja na znanstveno proučavanje književnosti, ali je ipak, posredno, pridonijela bolje razuijevanju pojedinih karaktera i eatskih sklopova. Osi toga, Freudove analize tehnike sna u knjizi Tumačene snova 9) i analize tehnike svranja viceva, u djelu Vc  negov odnos pema nesvesnom 905) sadrže i danas poicajne uvide u zakoniosti procesa onog šo u najšire sislu nazivao ujetnički stvaalaštvo Treba, ođer, reći da je psihoanaliza znatno djelovala na razvoj posebn posebnee znanstvene znanstvene disciplin discipline, e, p s i h o l o g i j e k nj i ž e v n o s  i, koja se u naše soljeću uspješno razvija, bilo u skladu s psiho analizo, bilo b ilo pk u oštro oštrojj kritici i suprotsavljan suprotsavljanju ju psihoanalitički psihoanalit ički stavovia. Psihologija književnosti proučava psihičku zkoniost knji ževnog stvaralašva, kak s oziro na književnika koji svra djelo,

kn književnosti jiževnosti a r h e t i  (prea grčko akhaos star i pos oblik). Baveći se, naie, proučavnje veze izeđu itova i podsvijesti, on je poja podsvijesti shvatio i u sislu kolekvne podsvijesi, j. kvog psihičkog sloja koji je zajednički svi ljudia, jer na određeni način sadrži kolektivno iskustvo čovječansva. To iskustvo sao posre dovano, preko sibola, dolazi do svijesi pojedinca, a ono sadrži niz nediferenciranih oblika, ipova i endencija Arhetipovi su tko za Junga neki oblici podsvjesne psihičke energije olici koji se nifesiraju u siolia sna, iova i ujetnosti. Kako je Jungov poja arheipa iesno povezan sa siolia, nogi književni kritičari koji se bave proučavanje siola u knji ževni djelia i sibolične funkcje književnosi preuzeli su ga u doslovno ili u nešto izijenjeno sislu. U novije vrijee razvijeno proučavan prou čavanje je tzv tzv priitivnih kulura, kulura, susavno isaživan isaživanje je itova ito va i svih osalih oblika siboličkog ljudskog izražavanja, te psihološa is raživanja i zanianje za proučavanje sibola u okviru lingvisike i lozoje jezika, poakli su i književnu itiku da se susavno pozaavi sudije načina na koji se u pojedini književni djelia, ili u književni epohaa, oblikuje praso iskustvo čovječanstva. U to pogledu knjiga aeričkog učenjka Norropa Fryea Anatoma ktke 957) predsavlja najobuhvatniji i najsustavniji pokušaj Frye, za razliku od Junga, hetipovia naziva sibole odnosno slike koje se u književnosi ponavljaju dovoljno često da ih ožeo saati eleentia književnog iskustva. Shvativši ko rheipove kao eleente književne strukture, on razvija složen susav znanosti o književnosi književnosi u koje bi proučavanje teatike pružlo eelj za rzu ijevanje eleene književne srkture, takve srukure na teelju

ako i s obziro na čitatelja i način njegova prihvaćanja književnog ostvarna. Osi toga, psihoanalizo poanua pobleatika proučavanja učestaih otia i ea književnih djela utjecala je na pojavu i razvoj tkvog tipa proučavnja književnosi koji se zania analizo usajnih slika, likova i uzorka ponašanja u knjižvni jeia, nastojeći da u tkvoj analizi pronađe eelje za rzuijevanje cjeokunog njiževnog svralaštva. Freuov učeni Carl Gustav Jung, koji je kasnije razvio vlastito učenje u nogo čeu različito od psihoanalize, pri je upo trijebio i obrazložio eeljni poj ve orijenaije u proučavanju

koje i se, zati, ogli objekivno studirai i svi ostali književni eleeni, tj. sredsva jezičnog izražavanja, književne vrste, karakteri i sl. Mnoga su pianja pri oe ostala ovorena. Frye izgrađuje svoj susav logično, ali se često nogo ne obazire na znansveno-lozof ska ačela konstiuiranja jedne sas sasvi vi nove znanosi, znanos i, a upravo to zapravo želi, jer ošro kritizira goovo sve šo je na polju znanosti o književnosti do njegove knjige učinjeno. Anatoma ktke tako nije nogo djelovala na razvoj susavne znanosi o književnosi, ali je potakla ineres za inenzivniji studij eatike književnih djela i za povezivanje iskustava drugih znanosi, osobito psihologije i enologije,

272

 8 Teoa knževnosti

s iskustvima kiževe kritike koa se poekad, pr. u Novo kritici, i suviše zatvaraa u vastite okvire.

ako u loz lozoi oi ašeg stoeća stoeća f e  o m e  o l o g i  a (prem (premaa grčkom painmenon, oo što se vidi, poava, i lgos rieč, zako, zaost Edmuda Husserla (1859198) zauzima izuzto važu uogu, prirodo e što oa deue i a proučavae kiževosti u svim vidovima. Uteca feomeolgie, međutim, treba reći prie svega, teško e edozačo odrediti i edvosmisleo ozačiti u svakom poediom sučau. Razlog e tome što se feomeologia shvaća i kao

Wesen ada se u razmatra razmatrau u poava poava dođe do ihove biti, što e izraz ihove poediačosti koa se dae e može »razbiti« er bi tada te poave prestale biti oo što esu, doazi do oog temea a koem se može zasovati nanos o binom Umesto Umesto aspektualosti empiriske metode, feomeooška metoda tako pretpostavla mogućost da se spozau oi temeli a koima se izgrađue svako skustvo, pa tako i isstvo o kiževim deima. Na eda e ači feomeoošku metodu izravo upotriebio u aalizi kiževih dela poski lozof Roma Igarde. Naprie u kizi Kniževno umetničko delo (19), a zatim i u kasiim broim radovima, o e razvio teoriu o soevima kiževog dela (usp. poglavle o strkturi kiževog dela u glavi o aalizi kiževog dela, a temeu koe se kižeo delo mora razmaati kao orgasko

eda lozofskozastvea metoda, eda i kao eda tip ozoraa, i kao ceovito ozofsko učee odoso lozoa. od Husserla svi su ti aspekti shvaćaa feoeoogie prsuti u edistvu. Negovi sledbeici, kao i ozofi koi su egovu flozofiu delomce ili u ceii ugradili u vlastite sustave, međutim, razilaze se u shvaćau feomeoogie do te mere da se i svak od avedeih aspekata može shvatiti odvoeo. Time e odos proučavaa kiževosti prema feomeologii mogostruk i teško odrediv. U ekim slučaevima pokušava se izravo preuzeti feomeooška metoda, u ekim se radi o posredom delovau feomeološke lozofie a teoriu kiževosti ili kiževu kritiku, a u ekim čak o povremeom esustavom i erietko oše obrazožeom »posuđivau« ekih tema ii termia iz feomeooge i o ihovu korišteu u razmatrau kiževosti. Načeo začee za uteca feomeologie a proučavae kiževosti, ipak, može se reći, ima feomeooška metoda kou vaa razlikovati od empiriske metode. Empiriskom metodom, aime, svi se predmeti proučavaa, pa i kiževo delo, razmaau s različitih aspekata. Sa svakog aspekta predmet se drgačie »vidi« i a emu se uočavau drgačie osobie, oe osobie koe smo aspektom raz maaa stavil u »prvi pla« promatraa. Načelo, za empirsku

edistvo ko i uza uzaamim omogućuusloeva omoguću u k o koi k ir emeđusobim t i z a c i  u. odosima oetizaci oetizaci a, a,amim rži o,delovaem astae kad delo čitamo, a eba e razikovati od dea, koe e u biti shematska tvorevia tvorev ia i koe koe sadrži sadrži tzv. m  e s t a  e o d r e đ e  o s t i, t. tkva mesta koa dopuštau da čitatel »ispui« vlastitom maštom  oo što eposredo ie rečeo. Razlikovaem između kiževog dea i egovih kokret kokretzac zacia ia Igrde e tako a osobit os obit ači r rešio ešio problem odosa dela i čitatea, razvivši pri tome izvrse aalize ačia a koi se kiževo deo prihvaća Aaiza oog što azivamo »doživaem kiževog umetičkog dela« tko e u egovim radovima provedea s izuzetom zastveom strogošću. Na drgi ači Husserlova feomeologia deue a iz suvremeih ozofa, pa tako i a ozofski pravac koi e popuo azva e g z i s t e  c i  a l i z m o m (ma at. existentia, sto stoe. e. U užem sislu egzistecilzom lzom se aziva smer u ozoi  u kiževosti ko koii aboe izržava eda faza stva acuskog ozofa i kiževka JeaPaula Sa. Se se posebo bavio i problematkom iževog stvraštva, pa egovi esei o gažrao iževos pr., i o  kževcima, veoma uteču a acusk kiževu it. I Seova ozoa u ceii, svoim zaagaem za apsoutu slobodu čoveka, učeem o tome  čovek sobodo izabire u vlastitom životu oo što će

eod postoj bebroj ogćh spekt prstp  on s tkođer

b  čenje o projek ko sobodno ncr vlsog bdeg 

273

 

UTJECAJI FENOMENOLOGIJE I EGZISTENCIJALIZMA

ačelo rečeo, međusobo ravopravi. Feomeološka metoda, međutim, drži da se u misaoom razmatrau predmeta može doseći oo što se u okviru feome feomeoške oške ozofie aziva b i t (em 274

stoa, deovaa e a tematku i teologu edog pa kiževe ktke koi e kiževa dela uglavom astoao aizra u kotekst ozofske probemake koa e u ima sadržaa 27

 

U širem smislu meutim, egzistencijaizmom se naziva i jedna suvremena lozofska ori orijentaci jentacia a tzv. f i l o z o f i j a e g z i s t e n c i j e, u koju se s e uvjetno može ubrojiti i Martin Heidegger čija je

gerovi radovi o pjesništvu ili njegova lozoja u cjelini shvate kao temelj na kojem vaja izgraditi neki tip filozofski zasnovane znanosti o književnosti. književnosti. Takvi pokušaji ji  opet nisu uvijek slobodni od navedenih navedenih

iozofija najjače utjecala i na proučavanje književnosti. Temeljno Heideggerovo djelo Bitak i vrieme (1927) već je zacrtalo problematski obzor analize čovjekova postojanja takve analize koja se razlikuje od svih tipova znanstvenofilozofske anaize čovjeka kao predmeta druš tvenih ili pirodnih znanosti jer čovjeka promatra kao biće koje je uvijek u svijetu. Egzistencija je ako poseban način postojanja čovjeka a analiza tog načina postojanja otkriva remenitost čovjeka i njegov posebni odnos prema bitku svih bića. Kasniji Heideggerovi radovi posvećeni su isključivo pitanju o bitku pa to pitanje na poseban način obrauju i oni radovi koji se izičito bave prirodom pjesništva ili pojedinim pjesničkim djelima. Vlastite radove o prirodi pjesništva i one o pojedinim pjesničkim djelima, Heidegger ne drži prilozima izgradnji estetike niti pak prilo zima književnopovijesnom odnosno književnokritičkom pristupu pje sništvu U okviru svog lozoranja on, naime, razvija vlastito stajalište o odnosu fiozofije i pjesništva. Njegovi radovi isključivo nastoje pokazati kako pjesništvo nekih pjesnika govori isto, mada na drugi način što govor govorii i velika lozo lozoja, ja, štoviše da pjesništvo pjesništvo prodire, tako reći, dublje od lozofe jer se tek u obzoru pjesništva otkriva ona istina bitka na kojoj kojoj se zatim razv razvijaju ijaju ozofija i znanost Osobiti Osobitim m stilom, originalnošću stavova i lozofskom relevantnošću pitanja koja postavlja Heidegger je tako razvio poseban tip lozofske interpretacije pjesama koji tematski i problematski stoji po strani od književno znanstvenog studija, ali koji dubinom uvida u suvremenu lozofsku problematiku i izvoošću privlači ne samo suvremene lozofe nego i mnoge književne kritičare

promašaja prisutnih u izravnoj primjeni Heideggerove metode, ai se ne može poreći da su negdje djelovai na bolje razumijevanje lozofske problematike znanosti o njiževnosti, koja se često ne razabire dovoljno u ranije navedenim pravcima azvoja suvremene znanosti o knji ževnosti Osim toga, upravo je Heidegger razvio suvremenu metodu o zofske h e r m e n e u t i k e (prema grčkom hermneutik tkhn vještina tumačenja), koju kao vještinu razumijevanja i tumačenja tekstova poznaje već srednji vije ali je u novije vrijeme posebno obnavlja Wilelm Dilthey. Problematika hemeneutike kao lozofske discipline koja se bavi temeljnim uvjetima i načelnim mogućnostima razumijevanja te načinima na koje je uopće moguće tumačenje teks tova postala je na odreen način sustavni dio svake teorije inter pretacije Tako mnogi teoretičari intepretacije često koriste iskustva filozofske hermeneutike primjenjujući ih na tumačenje pjesničkih tekstova. Odreen sukob izmeu ilologije i hermeneutike koji se nazire u radovima nekih suvremenih teoretičara pri tome ostaje još uvijek jedno od otvorenih pitanja budućih npora oko sigije izgrad nje temelja znanosti o književnosti I na kraju, mada niako ne i namanje važno treba reći da upravo iz najviše poticaja razvoj f i primjene l o z o f i jfenomenoogje e k n j i ž e v n danas o s t i, dolazi ko koju ju valja razliko razlikovati vati odzaznanosti o književnosti jer se njezini problemi, doduše, mogu križati i ispre pletati s problem problemima ima znanosti o književnosti, ali ipak zadržavaju odre enu samostalnost. Filozofija književnosti treba se baviti studem

Utjecaj Heideggerovih radova na suvremenu znanost o književnosti, odnosno na suvremen književnu kritiku, zato je mnogosuk i u mnogo čemu protuslovan S edne sane bilo je dosta pokušaja da se izravno sledi onaj način tumačenja pojedinih pjesnika koji je prisutan posebno u Heideggerovim esejima o Hlderlinovim, Traklovima i Rilkeovim pjesmama. Ti pokušaji meutim rietko su uspjeli zadržati nešto od Heideggerove lozofske dubine i lucidnosti Najčešće su preuzeti tek ter termini mini njegove nje gove lozo lozoe e nejetko nejetko u sasvim sas vim novom pa čak i u izravno promašenom smislu S druge strane postoje pokušaji da se Heideg

temelja znanosti o književnosti i studijem književnosti s aspekata njene povijesne sudbine, proučavanjem temeljnih uvjeta i mogućnosti spoz naje kjiževnih djela i shvaćanjem srhe književnosti kao umjetnosti u obzo lozofske problematike koja nadilazi problematiku svake pojedinačne znanosti i svake moguće kombinacije nekoliko znanosti.

277

276  

SOCOLOGJA KNJŽEVNOST Kak se znanst  književnsti razvija u intenzivnim dnsima s drugim znanstima mnga pdručja i mngi načini pručavanja književnst pdjednak tak pripadaju lingvistici semitici ili scilgiji npr. ka i znanst  književnst Tak je i u kviru scilgije kulture ka psebna disciplina razvijena i scilgija književnsti kja se mže pdjednak ta shvatiti i ka književnznanstvena disciplina premda je uglavnm dreena kvirima nekih scilških učenja ili se upravlja pretežn metdama scilškg istraživanja Kak meutim shvaćanje društveng živta uvelike visi i  pćim lzskim stajalištima mnge je radve takve rijentacije tešk razlučiti s jedne strane  lzije književnsti s druge strane d strg scilških istraživanja a s treće strane d znansti  književnsti u užem smislu riječi Kk pri tme ipak nije sp da su rezultati tkvg pručavanja književnsti uvijek važni za znanst  književnsti mnga se razraena učenja  dnsu književnsti i duštveng živta svkk mgu shvatiti i ka psebne književnznanstvene rijentacije. Razvijen i razgranat pručavanje književnsti s tg aspekta uglavnm se kreće u dva kva pravca Na jedan način književnst ' se čit mže istraživati metdama iskustvenih znansti naprst ka i svaka drga društvena djelatnst. Tak rijentirana scilgija književnsti danas rasplaže metdama kje služe prikupljanju relevantnih pdataka njihvj klasikaciji i utvrivanju dreenih zaknitsti kak književne prizvdnje tak i načina na kje se književna djela čitaju i razumevaju. Tak recim Rbert Escarpit u mngim radvima naglašava kak suvremena scilgija književnsti mže utvrdti pravilnst pravilns t pa nda i zaknitsti kje kje vl vlada adaju ju u književnj prizvdnji distrbuciji knjiga i književnih časpisa te u načinima na kje knji ževnst zaprav biva čitana pretpstavim li jedin svakme pznat i azumljiv pjm književnga djela i književnika ka prizvača književnsti te pjam čitatelja ka pšača književnih djela. Statis tički se zatm mgu istražiti tk su književnici kakav je njihv plžaj u društvenm živtu klik i ima u nekj zajednici i kakvih su zanimanja ka št se mže isražiti taker kje i kakve se knjige tiskaju gd gdje je se tiskaju tiskaju tk ih čita i št  njima misli. Time se  drži drži Escarpit  nipšt nipšt  ne zanemarje peba dal daljeg jeg istraživanja i pru čavanja književnih struktura i njiževnh vrjednst čime se mgu

baviti drugačije rijentacije ali je mgućen prikupljanje dreenih činjenica i takva znanstvena brada kkva u svkm slučaju mgućuje i utvrivanje ka i analizu mngih važnih zaknitsti književng živta u jelini. njiže evkoje k  knjiž nostii koje njižev vnost učava anje knjiže pro pr oučav stoji  stoji   a i n a život živo t g venog čina   drš ttveno ređen nog načina određe razmaa   kao iizzraz od no nost st   razmaa   dno j je e   Prir Priro o uštva. uštva . dr  književno iževnossti i dr zmeđu u knj nosa i  izmeđ st o od dnosa loženo nost irati   slože analiz anal izirati teze, teze ,   hipo hip o nolike nolik e   i ra raz z rojne rojn e viti b posta taviti mogu u  pos rma   mog okviirma akvim m  okv da s da  s e u takvi o Ovisn sno ačine..  Ovi mn noge načine ijati   na m razvijati  možže razv avanje je mo prouččavan amo   prou a se se s  samo  da kao ii d io e so soc c metod meto d eljne    u tem temeljne   što s met  met   i e pre pred d   što što j  je hvaća a se   shvać kako se o to tom me kak nosti, i,   jižev vnost e knjiže ame priro oda sam vaća prir ko  se shvaća tome e ko ovisno o  tom ali   i ovis logije logij e, ali re ma od odre u ko koji jima nost nost   okol l t tvenih ven ih oko   dr dru u š  nalize naliz e emi a probl prob l  bilo    se bilo obrađ obra đuju se tiran no orijen ntira loškii orije socio ološk bilo   soci taje,, bilo nasstaje aprav vo na iževn nosti zapra knjjižev tip kn đeni ti zvija  se razvija pravcu ra rugo om pra U drug

prouč oučav avanj anje e pojed pojedinih inih   stlov stlova, zat zatim osobit obito o  pro prou učavan čavanje knjiže jižev vnog ktura ama u  stru uktur tvenim   str druš  š tvenim prema a  dru tura   prem suk ktura evnih h  su knjjiž iževni dnosa a  kn uk uku usa, odnos vnostt njiže evnos a se se k  knjiž šaja d  da  poku ušaja do pok pa sve do obljim ma, pa  razd doblji jesnim m raz  poviijesni dinim m pov poje pojedini latnosst štvena djelatno d štven eđen na d kao odeđe nalizzira ka opiše i anali shvatt, opi elini   shva u cjelini

sbite vrste. Osbit u kviru marksizma shvaćeng meutim na vema raz ličite načine razvijena je tak i razraivana prblematika dnsa izmeu književnsti i društveng živta.  tme su pstjale uglav nm dvije temeljne rijentacije. Prva se razraivala pretežn unutar plitički uvjetvanga dgmatskg shvaćanja prema kjem je književnst svrstana u drštvenu nadgradnju pa se istraživanje bavil dnsm izmeu  nadgradnje i eknmske snvice ili pak načinima na ke književnst kja je ujedn dreena ka idelgija slikava i izražava tendencije unutar društveng živta. Tk rijentirani radvi uspijevali su tek pnekad zahvaljujući iscrpnj analizi pjedinih aspekata pvesne zbilje nadići kvire idelgije ali su i tada predstavljali više svjevrsnu razradu stre pzitivističke metde n neku nvu književnznanstvenu rijentaciju. Za metdlgiju znansti  književnsti zat je mng važnija druga temeljna rijentacija u kviru kje je marksizam shvaćen pretežn u ilzijskm smislu pai umjetnsti su se pjavila različita tumačenja Marxva shvaćanja književnsti d kjih su neka mgućila i razradu pjedinih važnih aspekata dnsa književnsti i drštva ka i sbite metde tumačenja vijesti književnsti i pjedinih

279

278  

knjievnih dje U tkvo okviu neki su utori, koji su djeovi uvno izvn okvir sfere utjecj bivše Sovjetsko Svez, ko Gyry Lukcs (osobito u rniji rdovi), Heri Lefebvre, Teodor W Adoo, Herbe Mrcuse ii oEst och, rzvii sosvojn učenj o pirodi knjievnosti teejno odnosuuveike kjievnosti i ru štveno ivot, koj su utjec i n noe sukuristički orijentine utore i n teoretičre recepcije U tvoj orijentciji njčešće je j e rzrđivn pobetik o otuđe tuđenj nj čovjek u rđnsko društvu, p su knjievnost u cjeini, oređene knjievne epohe ii pojedin knjievn dje, nizirn i učen prje sve u speu krike indusijske civiizije, ko i kriike ostojećih drušvenih insucij, insuci j, pri čeu neri nerijeo jeo nije izuzet iz itike ni tkv štven ornizcij kkv se poziv uprvo n rksiz u sisu određene ideooške dokine Knjievnost pri toe redovno nije shvćen ko ivno oponšnje ruštvene zbije, te su proučv soeni odnosi izeđu knjievnih i drušvenih sr, noije i korespondencije izeđu knjievnih  sukt suktu u i stru struktur ktur  povijesnih epo epoh, h,  često je nšvn i nizirn utopijski eeent u knjievnosti, koji se ejeo nsiti kko u knjievnosi doze do izj određene sutnje budućih povijesh proces i dubokih tenji čovječnsv z sobodo i prvdo Neke interpretcije rksističke ozofije ooućie su i d se povijest knjievnosti pokuš obrđivti n nčin u koje će se zdrti uvjetovnost knjievnih suku teejni drušveni odnosi, i se neće ni zpostviti stvrčk osobitost knjievne djetnosti, niti će se pojedino knjievno djeo nstoti svesti n okonosti vstito n stjnj u određenoj društvenoj situciji Tie su otvoreni oi pro bei koji se osobito bvi ozoj knjievnosti,  u noi su rdovi i rzrđene vrijedne nize odnos izeđu tzv visoke i ivijne knjievnosti ko i nize recepcije knjievnosti u pojedini društveni sojevi  toe se njčešće upozorvo n uou knji

TEORA RECEPCE Znnost o knjievnosti, rekoso, or iti n uu činjenicu d je knjievnost kounikcij izeđu utor i čittej ii suštej Tročn struktur: struktur: utor utor  djeo  čitte čittej, j, n e sje se tko tko nipošto zneriti, i to ne znči d se u tučenju knjievnih dje, ko i u objšnjvnju knjievnosti, ne oe pozii preteno ii iskjučivo od so jedno činitej te sukture Tko pozitiviz očito stvj utor u središte zninj; on vjeruje d se knjievnost ne oe objsnii ko prije sve ne isrujeo osobine onih koji je pišu,  d se knjievn dje ne ou tučiti ko se ne utrdi ono znčenje koje je vstito djeu knjievnik eio dti i koje u je, zbo niz okonosti, jedino i oo dti Od prvih kritik poziiviz, eđuti, preko ruskih forist, Nove kritike i učenj o interpretciji, sve do nekih, osobito rnijih rdov strukturist i seiotičr, teište znnstveno zninj prezi od utor n so knjievno djeo  toe s redovno pozio od uvid, koji u nčeu i nije sporn, d s knjievn dje čine bitno predetno područje znnosti o knjievnosti, d uprvo on »povezuju« utore i čitteje i d jedino u nji vj triti ono znčenje koje se u knjievnoj kounikciji ostvruje Ipk, tkvo nšvnje vnosi ievnih dje nipošto ne or znčiti d vj zneriti kko utore tko i čitteje, jer bez odovrjuće pubike, koj knjievn dje čit i rzuijev uprvo i jedino ko knjievnost, ne knjievnosti. Tko se probeo recepce i knjievnosti, osobito preko niz pubike, već uveike bvi sociooij knjievnosti,  u okviu fenoenooije i hereneuike noi su rdovi upozorvi n porebu nize rzuijevnj, što je vodio do se već zninj z uou i vnost čittej Određeno preještnje zninj pre čitteu tko se zp u ksniji rdovi strukturist,  u sisu

evnos u cjeini društveno ivot, p su noe tkve nize oboe proučvnje svih odnos izeđu knjievnosti i štv I u ue sisu rzrde stroo knjievnoznnstvenih i knjiev noitičkih probe neki su utoi tkve rksističke orijentcije ko Wter enjin, Lucien Godnn, Tery Eeton i Pierre Mcherey rzrdii noobrojne poticjne tee z poučvnje knjievnosti i njezine društvene uoe, osobito s obziro n pooj knjievnosti u suvreenoj civiizciji

80

por isiče  osobito teora recepce, koj se ksnije rzvi i u svojevrsnu discipinu nzvnu estetika recepce Uteejitej je teorije recepcije nječki ronist ns Rober uss,  osi njeovih su i rdovi Wof Iser njviše pridonijei rzrdi učenj o nčinu proučvnj knjievnosti u koje je čittej u središtu znin zninj Sične ideje, pred često i u poeici poeic i s sero, rzvij i u eričkoj knjievnoj kritici Stney Fish S obziro n činjenicu d su Juss i Iser, ko i neki njihovi sedbenici, djeovi n

81

 

sveučilištu u njemačkom gradu Konstanzu, takva orijentacija često se naziva i škoom iz onstanze Teoretčari recepcije pozivaju se i na tradiciju proučavanja književ nosti, jer je važnost recepcije književnosti zamijećena i analizirana već u Platonovim i Aristotelovim djelima, u veikoj ju je mjeri imaa u vidu i stara retorka, a u novije vrijeme, osim spomenute hrmeneutike i sociologije književnosti, razrađivao ju je i u okvirima ruskog orma izma osobito Jurij Tinjanov. Nastavjajući se na takvu tradicu, Jauss drži da se mnogi problemi znanosti o književnosti mogu spoznati i rješavat na posve nov način ako pođemo isključivo s aspekta čitateja. On tako kritizira pretjerano nagašavanje anaize i tumačenja pojedinih književnih djea, koje je dovelo, prema njegovu mišljenju, do određene krize povijesti književnosti Sustavna znanost o književnosti, drži, ne može se ograničiti samo na poetiku i interpretaciju, nego mora obuh vatiti i tradicionano područje povijesti književnosti, koje kao da je ostao prepušteno zastarjeim pozitivistčkm sintezama, ii je osao svedeno na prkupljanje podataka, za koje se ne može nikada potpuno ustvrdit čemu zapravo suže i koja je o njih korist za razumjevanje kako književnosti u cjeini tako i njezine osobite povijesti. riza povijesti književnosti, naglašava Jauss, mogla bi se razrješit jedino ako bi se razvilo sustavno i iozoski utemejeno proučavanje načina kako književnost biva prhvaćena i shvaćena  onih kojima je namije njena. Teorijski je pr tome važno poazište koje je već razradio Roman Ingarden (usp. poglavlje o utjecajima enomenologije i egzistencija lizma), upozorava upozoravajući jući kako je knjižvno djelo shematska tvorevin tvorevinaa koja sadrži mjesta neodređenosti, koja čitatej zapravo konkretizra, pa je tek njegova konkretizacija zapavo ono što zovemo književnou mjetničkim djelom. Time čitatelj više nije shvaćen kao manje ii više pasivni promatrač književnoga djea kao »estetskog objekta« u kojem bi uživao, nego njegova uoga postaje izuzetno važna, gotovo da bi se moglo reći odučujuća: on na temeju nikada dokraja konkretnih i završenih opisa, nagovještaja, nacrta i sugestija, koje mu djelo samo predlaže, ostvaruje smisenu cjelovitu tvorevinu koja i jest književno

prhvatiti, jer u suprotnom književno djelo mu više ne omogućuje konkretizaciju, pa za njega i ne postoji kao književno djelo. U tom najširem teorijskom okviru teorja recepcije najprije na gašava potrebu da se uoči i sustavno anaizira sam problem. Probem, naime, nije jedino u tome da se u načeu shvat uoga i važnost čitatelja, nego je bitan problem u tome kako da se anaizira čitav skop odnosa u kojem povijesno konkretni čitatelj razumijeva određeno književno djeo, koje može prpadati njegovom vremenu, ali i vremenu daeke prošosti. Upravo za tu svrhu kjučni je pojam cjelokupne takve ' orijen ta taci cije je h o r i z o n t o č e k i v a n j a. Pojmom horizonta očekvanja, naime, žei se obuhvatiti okvire mogućeg razumijevanja književnosti, jer se pretpostavja da čitatelji jedino ako se radi o trivijanoj književnosti prihvaćaju iskjučivo ono što očekuju. Ako se radi o umjetničkoj književnosti čitateji prihvaćaju, čak i očekuju da ih se iznenadi neočekvanim, ai uvijek samo do neke mjere koja se ne smje prekoračiti. Ta mjera čini nek »krug« oček vanoga, a granice tog kruga ne smju se prekoračiti jer čitatei takva djea više neće moći razumjeti, pa ih ni autor neće pisati. Uvijek tako, smatra teorija recepcije, postoji neka okvia granica. Ona je u nekim književnim epohama, kao recimo u klasicizmu, bia reativno uska i strogo određena, ai u nekma, kao što je naša, ona je veoma široka i neodređena; ona ipak uvijek postoji i nikada, pa čak ni u postmo deizmu, ne može se pretpostaviti da će čitateji baš sve prihvatiti kao književnost. Analizi i pokušajima rekonstrukcije očekivanja teoretičari recepcije posvetili su najviše radova, smatrajući da valja pomno razraditi kakvi sve ključni elementi djeluju na književnu recepciju. U tom smisu oni predažu da se razmotri odnos publike prema ranijim književnim djeima, zatim prema određenim književnim normama, koje utvrđuje priznata poetika, te prema praktičnoj unkciji jezika, jer čitatelj stano uspoređuje različite unkcije vastitog jezika. Što se pak tiče razrade cjeokupnog skopa odnosa književnog djea i čitatelja, oni smaaju da se može razikovati kako se suvremeni čitatej odnosi prema djeu prošosti, kako prema suvremenom djelu, pa zam kako se prošli čitatej

djelo.ono Čitatej tako zapravokao sudjeluje u stvaranju, pa neočekivano, u tome bitnu uogu ima što on očekuje, i ono što je za njega a što ipak može razumjeti. Jasno je pr tome da se sve ono što je novo i neočekivano mora javiti jedino u nekoj mjeri u kojoj ga čitatej može

odnosi odnositi prema pošlom poš lom djeu, a čak u ne neko kojj mjeri i kako prumu ošli čitatelj može prema suvremenom djeu. mamo i se naprošli takve moguće podjele podjele i odnose  zaključuju teoretičari teoretičari recepcije recepcije  možemo pokušati ne samo utvrditi u svakom pojedinom slučaju horzont očeki

282

28

 

vanja, nego i utvrditi uvjete pod kojima se zbivao povijesni slijed i povijesni razvoj književnosti, što će reći da se i poviest književnosti može sagledati i pisati s jednog potpuno novog aspekta.

U znanosti o književnosti »strkuralizam« je tkođer dosta neo dređen naziv, jer se uglavnom odnosi na samo jednu fazu u radu nekoliko istaknutih francuskih teoretičara i književnih kritičara, kao

Istraživanja teoretičara recepcije dovela su do dosta mnogih važnih i zanimljivih rezultata, ali je teško reći jesu li uspjeli raznorodne pojmove, preuzete iz nekoliko različitih književnoznanstenih rijen tacija, posve uskladiti i uobličiti potpuno jasnu i određenu književ noznanstvenu orijentaciju U svako slučaju, međutim, zanimanje za ulogu čitatelja, što takva orijentacija ima kao programsko načelo, bez obzira na to koliko je doista uspjelo obuhvatiti cjelinu znanosti o književnosti, danas je u porastu i velikim se dijelom osjeća i u književ noznanstvenim orijetacijama o kojima ćemo govoriti u idućim po glavljima.

Nziv »sralizam« upoebava se najčešće u širem smislu kao okvia oznaka za određenu orijentacu u mnogim znanostima i za primjenu svojevrsne mete u znnstvenom isživju. Uže i određenije značenje dobio je samo u nekim znanostima, među kojima kojima su osobi osobito to sktalna lingvistika, sktralna anopologija i strkuralna poetika razrađene kao uglavnom cjelovita učenja, s jasno određenim načelima i dosljedno provedenom metodologom. U nizu ostalih znanosti, kao i u

štona su Ronald Todoov, Kristeva, te školu izBhes, TartuaTzvetan u Estoniji, kojoj kojojAJ. su Geimas pripadalii ulija kao najvažniji predstavnici urij Lotman i oris Uspenski. Među tim autorima, me đutim, postoje znatne razlike, a osim toga, kako se strktralizam postupno sve čvršće poveziva sa seiotikom, seiotikom, s e m i o t i k a k n j i  ž e v n o s t i danas se s e često ča i poistovjećuje sa skturalizmom u znanosti o književnosti Ipk, strkturalizam se zadržao kao nešto širi i obuhvatniji pojam, jer semiotika književnosti sve više prerasta u određenu i mnogostruko razrađenu znanstvenu disciplinu unutar prou čavaja književnosti Strkturalizam u znnosti o književnosti dijelom nastavlja i razvija učenje ruskih formalista, ali se izravno utemeljuje na strukturalnoj lingvistici Ferdinanda de Saussurea, od kojeg preuzima postavke i pojmove bitne za shvaćanje i analizu kako jezika tako i književnosti. De Saussureove razlike, naime, između jezika i govora, oznaitelja i oznaenog te akrone i inkrone omogućile su da se shvati priroda jezika kao sredstva sporazumijevanja i da se njegova analiza provodi na više odvojenih razina ezik je tako shvaćen kao sustav dogovorenih znakova koji omogućuju komunikaciju, a govor kao poruka ostvarena na temelju poznavanja jezika; označitelj je onaj pol lingvističkog znaka koji se sastoji od određenih glasova i koji uućuje na drugi pol, na

lozoji, skturalizam se, međutim, može bolje prepoznati po zao kupljenosti određenim problemima i okviim načinima na koje se provodi analiza, no prema čvrsm načelima, prihvaćanju edinstvenih metoda i temeljnim stavovima. Temeljna se orijentacija u tako širokom okvir može zato jedino razrabrati u tome što se strralizam uvelike oslanja na učenje strukturalne lingvistike, što se prenstveno zanima skturam skt uramaa - ko koje je oređuje oređuje kao odnose, a ne kao kao supstncije  i što

označeno, ko koje je obuhvaća o buhvaća ono što je označitelj om zahvaćeno ( usp. usp . poglavlje o izrazu i sadržaju u glavi o analizi književnog djela). Sin kronija kroni ja je shvaćena kao perspektiva u kojoj kojoj se pojave vi vide de i razma razmaa aju ju u istodobnom postojanju unutar nekog sustava, a dijakronija kao pers pektiva u kojoj kojoj se pojave razmaaju u vremenskom slijedu. slijedu . Te T e razlike omogućuju, prema de Saussureovu mišljenju, da shvatimo kako jezik funkcionira kao sredstvo sporazumijevanja, te da ga tako proučavamo

STRUKTURALIZAM

nastoji pronaći opće zakonitos u sm odnosima koji pripadaju ljudskoj svijesti, a mogu se utvrdi u svim kulm djelastima Kko se, međutim, salisti ne slažu međusobno ni u točnijem određenju pojma sktre, ni u tome pripadaju li utvrđene sukture samim poja vama ili su tek pomoćno sredstvo za istraživa is traživanje nje pojava, niti u načinu utvrđivanja sa u lturi i prirodi, jednoznačno se pojam sk turalizma i ne može rediti.

da analiziramo neovisno jedan o drgom svaki pojedini aspekt, koje onda znanstvena sinteza povezuje u cjelovito objašnjenje Razlikujući u tom sislu plan izraza od plana sadržaja, salisti nastoje dosljedno analizirati književnost kao komunikaciju između autora i čitatelja, pa uvelike koriste iskustva i spoznaje teorije infor macije Upotrebljavaju zato često pojmove pošiljaoca, primaoca i kanala, kojim se prenosi poruka, te pojam koda kao sustava znakova

285

284  

koi omogće komnkaci. Tako su azadili i čene o dinamičko dinamičko sukti kniževnog dea, pozorvš kako na važnost zvantekstovnh odnosa  azumievan kniževnosti tako i na važnost azmatrana unkcie ko ma ezik  knževnosti. Učene o fnkcama ezika pri tome e azvo već lngvist Roman akobson, koi e bio edan od začetnika škoe fomaista, a kasne s osobto pedstavnci tzv. raškoga kniževnoznanstvenog strukturaizma, pie svega an Mukaovsky, pezli i azadili pročavane posebne estetske unkcie, nagašavaći kako se estetska unkca  kniževnom delu moa počavati u kontekst i drugih, neestetskih fnkcia, e tek takav ši kontekst omogće azlikovane kniževnih od nekniževnh tekstova. Za azvo stuktuazma posebno s oš važni adov fancskog antopologa Claudea LvStaussa, ko e na oignaan način penio metode strktuane lingvstke na područe poučavana mtova i običaa. Shvatvš mtove kao svoevsne poruke, LviSauss utvue namane značenske edince mta, koe nazva »mitemi«, pa zatim analzira način na ko se izažava  penosi mitsko skstvo Seekca  kombnacia pri tome su btne opeace, e  svakom nzu, ko čin nek mt, možemo azikovat ko s mitemi izaban z mogućih slčnih mitema, pa zatim na koi s način međsobno povezan. Analizom izboa utvđe se tada paadigmatsk niz motiva  mitsko priči, a analizom načna na ko se zaban motvi povezu uspostavla se sintagmatski nz (sp. poglave o opeci metafoe i metonmie u gavi o stilistc), pi čem vala posebno paziti na čnenc da se poedni itov klapau  sustav, pa se poruke koe on penose mogu azmeti edino ako h čitamo kao gazben pattr, što će eći stovemeno i vetikano i hoizontano. Takvo čtane mtova navod zatm na za kčak kčak kako se u teme mtskog mšlen mšlena a  a pripovi pripoviedane edane mitova samo e zaz takvog načina mšlena mšlena  nalaze klučne klučne binarne oo zicie, poput života i smti, doba  zla, kute  piode, koe mit doduše ne azešava, ali h na svo načn želi u namanu ruk blažti, kako bi omogućio da se o tome može msliti i govoriti. Ne teško pietit da se LvSassova analza može prmienit  na še poduče no što e mtoogia, pa se deomično upavo pod negovim izavnm utecaem, a delomčno na temelu sth il sčnh načela, azvio učene o strkti svih naatvnh tekstova, nazvano »naatologia«, o koem ćemo, međtim, govoti  idćem poglavl.

U azvo fancskog kniževnoznanstvenog strktalizma natecanii e ato Roland Bathes, koi e u bronim deima, kao Nui upan piana Mioogie Kriia i iina O Racineu Eemeni emioogie i dovovo u eu np., zahvato širok krg tema i sa struktastičkog staašta obado nekoliko bitnh pobemskih područa znanosti o kniževnosti, kao što s analize knževnog teksta, odnos atoa i čitatea, odnosi viesti kniževnost i kniževn krike te uteca semiotike na znanstveno počavane kniževnosti Negova e kniževna tika pi tome dosta aznoika po tematci i po metodama, skon e da miena staašte i pema pedmet kom se bavi   skad s vastitim azvoem, pa e gotovo nemogće negov ops opisat ednstveno i  celn. Mnogi zato govoe o azičtim fazama  negovom ad, e se može pmetiti da se u nekim kasnim dema približava teorii ecepce, a  nekima e već potpuno na staaištima tzv. poststrktaizma Ipak, okvio ečeno,  navažnim deima Bathes polazi od temelnih zasada stktuane ingvistike i semiotike, poeblava i neietko dae na oginaan način azvia metodologi koa poizazi z stuktuastičkih načea, koristi se uglavnom po movima i termnima semiotike, a često e sklon i povezvan sk tazma s drgm kako tadcionanim tako i novim orentaciama  počavan knževnost. Za spoment »Tatusk škol«  Eston, opet, navažn s adovi ra Lotmana, kao Predavana iz ruurane poeie Sru ura umeničog ea i Anaiza peničog ea. Te adove poveze s ancskim suktuazmom temena oentaca, ai se u nma više nagašava shvaćane kn knževnosti ževnosti kkao ao svo svoevsnog evsnog ezka nadoga nadogađenog đenog na podn ezk, pa se  tom smsl kniževnost analizira  shvaća kao posebn znakovni sustav. P tome se poazi pe svega od zapažana da se knževnost koist  onm elementma ezčne o ganzacie ko  občnom govo nema nkakve, il nemau veće važnost (sp glav o anaz knževnog dea). Kniževno delo to s edne stane izazito upozoava na sam suktuu ezka, a s duge stane ezične elemente čini nostelima posve osobtih, novih značena, što će eć da  penos posve nova iskstva pavo tme što stvaa na temeu ezčne sukte novu, knževnu stktu. Takvo shvaćane kniževne stuktue doveo e Lotmana do analize onih veta ko su potrebn da se nek tekst shvati  azumieva kao 87

8  

njiževno djelo, pa on uvodi i anaizira azliu izmeu teta i umjetničog djela, pri čemu tet daje amo mogućnoti, oje te čitatelj razvija u ladu  vlatitim iutvom, poznavanjem tradice te ipunjenim ili iznevjerenim očeivanjima Kao e uvjeti, opet, pod ojia e tet može jedino razumjeti ao umjetničo djelo mogu analizirati  jedino uz pretpotavu da vao njiževno djelo, ao a o znaovni zn aovni utav,  pripada znaovnom utavu cijele ulture, jer je jano da e njiževnot  prepoznaje prije vega na razliama izmeu nje i znanoti, flozofje, religije i iaza vagdašnjeg ivota, emiotia njievnoti oe e odgovarajuće razviti te na temeljima obuhvatne semiotike kulture. Tao e šola iz Tartua zapravo razvijaa od probitne zamili i razrade trturalne poetie prema emiotici njiževnoti i, na raju, emiotici ulture Slična lonot razvoju, oji ide od poušaja izgradnje trogo znantvene poetie, ograničene vlatitim predmetnim poljem itraživanja i metodama truturalne lingvitie, prema ve širim zahvatima u problematiu cjeloupne ulture, pa i u fozofju, može e primijetiti i od mnogih drgih predtania trtralizma u proučavanju ji ževnoti Taav razvoj plodotvoo je djelovao oobito na interdi  ciplina iaživanja, oja dana uvelie aateriziraju uvremenu znanot, ali valja reći i to da e u njemu ponead izgubila jana  prepoznatljivot  prepoznatl jivot načela, načel a, pa ča i miao za trogo znan znantven tvenoo za ljučivanje, što je bilo oobina najboljih ranijih truturalitičih radova. ini e tao da truturalizam nea očeivanja u milu

 je preprea znantvenom z nantvenom proučavanju njiževnoti, maaju tao ta o oni, što i teoretičari, ritičari i povjeničari njiževnoti četo govore o njiževnoti prirodnim jeziom, pa u njihove raprave odveć nali amoj njiževnoti Želimo li potići opću uglanot, objetivnot i znantvenu točnot, trebamo phvatiti jezi oji je što više udaljen od ame njiževnoti, jezi oji ima oobine znantvenog metajezia. Taav jezi valja izgraditi na temelju znantvenog iaživanja i znan tvenih metoa, a to e želi znantveno baviti proučavanjem nji ževnot, naproto ga mora naučiti, ao bilo oji drugi metajezi Znanot o njiževnoti tao e, zahaljujući veliim dijelom upravo i radu tturalita, razvija ao bilo oja prirodna ili društvena znanot, a njezinim e rezultatima i poznajama ne može ovladati bez ovla davanja onim »oruem ojim e ona luži u »radu na poznaji njiževnoti

izgraivanja nije poveoja ipunio, što je u jedne trane dovelotrogo i do znantvene reacije naptie trturaizam e ojeća pot uralizmu, a  druge trane do uvremenih natojanja da e prouča vanje njiževnoti razvija u trogo odreenim podrčjima emiotie njiževnoti, razgranate na neolio užih područja U cjelini gledano, meutim, trturalizam je vaao u znanoti o njiževnoti izvršio veli utjecaj uvoenjm novih metoda, preuzetih iz lingvitie, teorije inormacije i eiotie, te uvoenjem i pmjenom

čin prpovijedanja. Temeljnai na je redtva pri tomeojima zamiao na načine ao e pripovijeda e da pri bez tomeobzira lužimo  pooj ea prpvedna prpvedna tura, oj ma latit nitot,  p e uvj že pnati i nizirat.  raziu  adiconal adiconali i čna, u ojima e pripvijedanje razmatralo prtežno ao epa thni, ili od ovije trije proze, u ojoj e pventveno rzmarala tehnia romana, naratlogiju zanima pripovijedanje bz obzira na to u jem obliu i na oje e načine pojavljuje Naatološe analize ne odnoe

NARATOLOGIJA Naratologija e, ao teorija pripovijedanja, azvila u zaebnu znan tvenu diciplinu uglavnom u ovirima trturalizma Ona doduše donee natavlja adiciju proučavanja narativnih njiževnih djela oja e moe pratiti od Aritotela do novijih teorija proze, ali pretpotavlja nove i drugačije ovire temeljne problematie i predlaže ao nove metode tao i nove hipoteze unutar ojih bi valjalo proučavat am

nove znantvene terminologije Uviajući pri tome ao je jedan od temeljnih metodološih problema cjeloupne znanoti o njiževnoti upravo i način ao ćemo govoriti o njiževnoti, trutraliti inzitiraju na razlici izmeu prirodnog jezia, ojim govormo u običnom životu, ali ojim e u širem milu luži i njiževnot, te metajezia, ojim govorimo o prirodnom jeziu i o jeziu u njiževnoti. Velia

e tao amo na umetniu niževnot, nego i na trivijalnu njievot, na običn govor, na f i na trip, reio, što e ći da e odoe na  niz znaoa u ojima e mož razaznati nei lijed  promjena i elementa tutur pče. Mnoge važn uvide u tehniu prpoviedanja aatologija dugue angloameičim teoretiia omana, ali e izravnim petečom, pa u

288

19

do naratvnh razna pa čak  do tpova mplcranog čtatelja. Pokšaj snteze u smslu da se zahvat  objasn cjelokupn sustav naratvnog teksta čn se da su barem do sada manje uspješn od analza  klaskacja koje su međutm bez sumnje donjele teorj knjževnost

smatraju zapravo samo prstaše škole tzv. dekonstrkcije, koju je utemeljo Jacques Derrda Osm Derdae najglasovtj predstavnk te škole je Paul de Mann. Poststrukturalzam povezuje sa strukturalzmom prvenstveno zan-

nz pojmova  uvda odprpovjedn velkog značenja za shvaćanje na koj funkconraju knjževn tekstov prrode  načna

manje za funkconranje jezka ulngvstke knjževnomkao djelu model usvajanje temeljnh pojmova  nazva strukturalne strkturalne analze jezka koj je međutm u njhovm radovma uvelke prošren uvdma  pojmovma preuzetm z lozofske adcje a osobto z fenomenologje  egzstencjalzma Temeljna njhova metoda tako vše nje sogoo znanstvena sog znanstvena u sms smslu lu jedne poseb posebne ne znanost lngv lngvstke stke  kao što to bjaše sluča sluč aj kod struktu strukturalzma ralzma  nego u pravlu polaz od najšrh kultuolozofskh teza  poblema koje onda nastoj p mjent u pojednačnm analzama  tumačenjma knjževnh djela U samom postupku analze  tumačenja poststrkturast polaze redovto od stnh detalja pojednog djela nastojeć upravo njhovom analzom doć do uvda koj maju btne posljedce za shvaćanje cjelokupne knjževnost pa čak  cjelokupne europske kulture  po vjest. Polazna je pr tome zamsao o jezku koj po njhovu mšljenju obuhvaća  utemeljuje cjelnu ljudskog skustva al koj vše nje mšljen samo kao znakovn sustav određen pravlma  zakontostma koje se mogu u načelu sznat  objasnt. Jezk je u njhovm radovma shvaćen kao beskrajno kretanje  svojevrsna stalna »gra u kojoj se odnos označtelja  označenog stalno mjenjaju starajuć pr tome samo prvde čvsth značenja. Nšta u jezku nje konačno utvrđeno nt se može konačno utvrdt jer jezčn znakov dobvaju značenja tek u cjeln svak znak ovs o značenju svh ostalh znakova pa se jelna samo prvdno može oslanjat na neke tobože temeljne pojmove kao što su stna sloboda btak l ljepota. am t pojmov međutm također nsu nkada dokaja utvrđen  objašnjen jer se značena  njh samh konstturaju jedno u stalnom procesu  mjen pa se nkada ne može utvrdt nek sustav koj b se zasnvao na poznatm  neprjepom »jedncama značenja  strogm pravlma njhova povezvanja. U takvm okvrma shvaćanja jezka temeljn postupak dekon

Teorja kjževot

89

 

POTTRUKTURAAM Naziv Naz iv »posts »poststrk trktur turaliz alizam am« « po pods dsjeća jeća   na na   na naziv ziv   »postm »postmod ode eiza izam« m«,, jer jer kao š tto o se pos osljedn ljednje je razd razdob oblje lje u  u  povije ovijesti sti   knj knjiže iževno vnost st još uvi uvijek jek ne mo može že odredit odreditii druga rugačij čije e no no   da se se   nagla aglasi si jedin jedino o kako kako se radi radi o nečem nečemu u š tto od dola olazi zi n nako akon n mod mode eizm izma, a, tako tako je  je i  i za jednu jednu od  od na  najno jnoviji vijih h oijent oij entacija acija   u  zna znano nosti sti o  o  književn njiževnosti osti   te teško ško   bilo bilo š tto o reći ak ako o se se   ne posluž poslužimo imo ne  neodre određen đenom om oz  oznako nakom m » p oslij s saliz alizma ma«. «. Podjedn odjednako ako  

tako, ako, na naim ime, e, kao što pos postmo tmode deiz izam am ukču ukčuje je istovrem istovremen eno o i  na nasstavljan tavljanje je ali a li i suprotst suprotstavl avljanje janje   mode odeiz izmu, mu, posts postsktu kturali ralizam zam u  u nekoj ekoj mjeri nastavl nastavlja ja ona najj  način način shvaćan shvaćanja ja knjiž književ evnost nostii i anal analize ize knji književ ževnih nih   djela je la koji k oji   bijaše bijaše   obliko oblikovan van   i razvi azvijen jen   u s ktur kturaliz alizmu mu,, al alii takođ također er on on i do dovo vodi di u  sumnj sumnju u teme emelljn jna a sk sktura turalist listička ička   na načela čela,, ospor sporav ava a struk struk--

turalis turalistčk tčku u metod etodu u ii tak  tako o se  se  i su supro protsta tstavlja vlja s  skt ktural uralizm izmu. u. Osim sim   toga, toga, valja re alja  reći ći da iz da izmeđ među u posts postsu uktur kturali alizma zma i  i postm ostmod ode eizm izma a post postoji oji nek neko o

slag slaganje anje   u temeljni emeljnim m stavo tavovim vimaa i u svoje vojevrsn vrsnom om   nepovj nepovjeren erenju ju prema rema »kona »konačni čnim m istinama stinama«, «, kao  kao  i prem remaa znanstv nanstveno enom m napr apretk etku, u, š to to se u  kUlturno Ulturnopo povije vijesno snom m smislu mislu može može tum umačit ačitii i tako tako da je je   po postst ststruk ruk trai traia a s sjv jvr rii k kjiže jiže o osk sk zaz zaz poso poso im im. . Ipa Ipa,,  taav taav e zakl zaklak ak u najm jman anu u ruku pretjer pretjera, a,   i  je ar are e odveć odveć po pojjednosta ednostavlje vljen, n, jer j er n n  po post stoe oei iam am ni  nit t posts poststrk trktra tralza lzam m nisu n isu ni  ni uk kojem ojem slu  sluča čajj u dovol dovoljno jno jasn jasno o određ određeni eni po poj jovi ovi,, pa pa se  se i  e e j  jaa ne  že že us uspos postavi taviii ja jasan san i ne nedvos dvosmis mislen len ods. ods.

P Psts stsrali ralizam zam;; valja va lja p pe e ve  vega ga ag agasiti asiti,, obhv obhvaća aća međ  međuso usobno bno   dos dosta ta rli ličite čite   radov radovee mnog nogih ih auto autora ra od koi koih h su eki, eki,   kao  kao  Rolan olan  Bath athes es

JJ  j j Krsv rsv,, reci recio, o, u  ne nek k   dugi dugi   sv svojim ojim   rad radvi viaa iz izraz raziti iti str strtua tualisti listi,, neki neki ot, kao ac kao acqu quss La Lacan can,, pr pripad ipadaju aju ap aprav rav   psihoan psih oanaliz alizi,i, a  ek ek su op opt, t, kao  kao  Mi i Faa aault ult il ilii · JJean eanFa Fan90 n90is is yo yotard tard,, posve samosv samosvj jii mislio mislioi. i. Tak Tako o  e  uobiaj uobiajno no   da da   se pd pd-s savn avnicim icim  postsru ostsruktur kturaliz aliza a   u kjiže kjižeo o kriici kriici u užem  sm smil ilu u

upravo pretpostavlja to beskonačno retanje  promjenu znakova kretanje u kojem se ne može nkada dokraja  jednoznačno shvatt pravo značenje a baš se to može pokazat na pmjer knjževnog djela. djela. Jezk u knjževnos knjževnos name  smatra smatra Derr Derrda da  upravo je

stkcje

29

29

 

primjer načina na oji jezi uopće djeuje i omoućuje issvo pa se baš na njiževnom esu može poazai ao su sad oičnos jednoznačnos i susavnos uvije samo prividni Prai i se pomno ao se u bio ojem njiževnom esu jezi upotrebjava da bi priazao neu zbiju i istnu uvije se može zapazii da posoje mjesa u ojima se javjaju nei preidi obože nužno sijeda nea prousovja i »prebacivanje« s jedne razine na druu pa se baš anaizom ih mjesa može razoriti ao ni u jednom jezičnom djeu zapravo nema sada ni cjeoviost nii smisa oji bi bio nadređen druom višem i dubjem smisu. Svai se es ao može razotriti jedino u onome šo a čini rezuaom djeanosi oja je u načeu nedovršena nesusavna i necje ovia. Posupa avo razoivanja i nije niša dro do »razradnja« deonscija oja se ao može shvaii ao najviši supanj misaone inerpreacije jer se upravo tao doazi do ono sjednje smisa do oje se uopće može doći a o je onačno isusvo nesustavno jezia u sanom reau šo je ujedno i onačno isusvo svijea i živoa. U mnoim su primjerima predsavnici posstruraizma posupe deonsrucije dovei do viruozne izvedbe pa se poazao ao adicionane inerpreacije njiževnih djea oje dovio bijahu rađene upravo sa supronim preposavama s preposavama o sadu oherenciji i cjeoviosi umjeničo djea mou bii veoma uspjee i ao se rade u posve dračije svrhe s posve dračijim preosavama i na oovo bismo rei posve suprone načine. S dre pa srane ao edamo sa stajaiša općih eorijsih načea osstruuraizam je mnoim uvidima i važnim raziama oboatio razumijevanje odnosa između jezia i zbije ao i osobio jezia i ideooije uočavajući i pomno anaizirajući ao binu povijesnu uvjeovanos mišjenja o jeziu o i načine na oje se ideooši savovi proizvode i na svoj način »onzerviraju« u jeziu Obrazoženi sepicizam i nepovjerenje prema »onačnim isinama« pri ome je i meodooši djeovao ao podonosna sumnja u ponead odveć naašeni znansveni opimizam suraizma. Ipa vaa reći i o da se posstruraizam do danas nije razvio u njiževnoznansvenu orijenaciju oja bi moa zamijenii najboja dosiua suuaima i semioi njiževnosi pa se i meoda

LITERATRA

UVODNA NAPOMENA Ovaj je preged iterature namijenjn prije svega čitatejima koji se žee šire i temejitije uputiti u proučavanje književnosti, a ne raspoažu većim sučnim znanjem, pa je donee ograničen u izbo na djea koja imaju er pregeda koja su akša i pstupačnija, ii su pak temejna za neku općenitiju ii užu pobemati; z čitateje koji se žee daje znanstveno baviti renim područjem zato je uvijek na raju djea upozoreno sadrže i ona i iscpnu bibiograiju Djea su razvrstana prema područjima koja u načeu odgovaraju gavama u knjizi a kada je u po pojedinim jedinim gavama obrađena veoma šioka po bematika uveno je zbog pregednost i razvrstavanje prema užim tematskim područjima Navedena su prije svega djea hrvatskih autora pijevodi važnijih stranih djea na hvatski, a ako takvih nema, i na srpski jezik, dok se na oginanim ogina nim svjetskim jezicima navode jedino ona djea ko koja ja smaam posebno važnim kada ne postoji odgovarajuće domaće ii prevedeno djeo izuzetne važnosti bio za odgovarajuću probematiku bio za stajaišta koja ova njiga zastupa u širem smisu

deonstrcije može unajboje odredii e ao joši razranaom jedna zanimjiva poicajna moućnos suvremenom raznovrsnom prou-i čavanju njiževnosi. 95

94

 

1 RIRODA KNJIŽVNOSTI  ROUĆAVANJ KNJIŽVNOST

Živković, Drgi: Teoija književnosti Beog Beogrd rd,, 1 94 Žmegč, Viktor: Književno stvalaštvo i povest društva Zgreb, 1976. Žmegč, Viktor: Književnost i zbia Zgreb, 1982

Opć problemtik i priručni ci stetik Aristotel: O pjesničkom umeću Zgreb, 1983. Biti, Vldimir: Pojmovnik suvremene književne teorije Zgreb, 1997 (bibliogrfj) Beker, Miroslv (ur): Povest jiževnih teora greb, 1979 (bibliogrfj) Beker, Miroslv (ur) Suvremene jiževne jiževne teore Zgreb,  1999 (bibliogrfj) Doležl, Lubomir: Poetike zapada Srjevo, 1991 (bibliogrfj) gleton, Terry: Književna teorija Zgreb, 1987 (bibliogrfj) co, Umberto: Kultur. Ioaca. Komunica Beogrd, 1973. Flker, Aleksndr  Škreb, Zdenk Stilovi i zdoba Zgreb, 1964 Fncus nova kriti Srjevo, 1981 (bibliogrfj) Kyser, Wolgng: Jezično umetničko delo Beogrd, 1972. (bibliogrfj) Kmec1, Mtjž: Mala litea teora Ljubljn, 1976 Leić, Zdenko: Jezik i književno djelo Srjevo, 1971. Lotmn, Lotm n, Juri Jurijj M . : Predavanja iz struktulne poetike Srjevo, 1970 Mode tumačenja književnosti Sr Srjevo, 19 8 1  (bibli (bibliogr ogr ij) ij) Olsen, Stein Hugom: The End o of f Liter Theo Cmbridge, 1987 eović, Svetozr: Priroda kritike Zgreb, 1972. Rečnik književnih termina Beogrd, 1985 (bibliogrij) Rus književna kriti greb, 1966. Seidler, Herbert: Die Dichtung Stuttgrt, 1965 (bibliogrfj) Seden, Rmn: Contempora Litera Theo Brighton, 1985 (bibliogfj) Solr, Milivoj: Filozoja književnosti Zgreb, 1985 Solr, Milivoj: Ideja Ideja i priča priča Zgreb, 1980 (bibliogrfj) Solr, Milivoj: Književna kriti i lozoja književnosti Zgreb, 1976. Solr, Milivoj: Pitanja poetike Zgreb, 1971 Solr, Milivoj: Teora proze Zgreb, 1989. Stmć, Ante: Ranjivi opis sustava Zgreb, 1996 (bibliogrfj) Stmć, Ante  upp, Vjern Vjern (u.): Nova evropska kriti  Split, 19681972 Tomevski, Boris: Teora književnosti Zgreb, 2000. Škreb, Zdenko: Stud književnosti Zgreb, 1976. (bibliogrfj) Š kreb, Zdenko: Književnost i povesni svet Zgreb, 1981 Š kreb kreb,, denko denko  Stm Stmć, ć, Ante (r): Uvod u književnost Zgreb, 1986

Bense, x: Esteti Rijek, 1978 Croce, Benedetto Estetika greb, 1960 Ćčinovićhovski, Ndežd: Estetika greb, 1988 (bibliogrij) Grlić, Dnko: Esteti N greb, 19479 (bibliogrfj) Nova lozoja umjetnosti umjetnost i Zgreb, 1973 Lingvistik Chomsky, Nom: Jezik i pblemi znanja greb, 1991 Hjelmslev, Louis: Prolegomena teori jezi Zgreb, 1980. Ivić, Milk: Pvci u lingvistici Ljub Ljubljn, ljn, 1 970 (bibliogrfj) Ktičić, Rdoslv: Jezikoslovni ogledi greb, 1971 Minović, Minov ić, Milivoje: Milivoje: Uvod u nauku o jezku Srjevo, 1974 (bibliogrfj) Škiljn, Dubrvko: Pogled u lingvistiku Zgreb, 1980. (bibliogrfj) Semiotik Beker, Miroslv: Semiotika književnosti Zgre Zgreb, b, 199 1 . (bibli (bibliogrf ogrfj) j) co, Umberto: Theo of Semiotics Indin University ress, 1976. (bib liogrfj) Guirud, ierre: Semiologa Beogrd, 1975 (bibliogrfj) Š kiljn, ubrvko: Osnove semiologije komunikace Zgreb, 1979 (bib iogrfj) Škiljn, Dubrvko: U pozadini zna Zgreb, 1985. K o m p  r  t i v n  k nj nj i ž e v n o s t Beker, Miroslv: Uvod u komparativnu književnost Zgreb, 1995 (biblio grfj) Flker, Aleksndr: Književne poredbe greb, 1968. Kogoj-Kpetnić, Bred: Kompaativna istraživanja u hrvatskoj književnosti u Rdu JAZU, br. 350, Zgreb, 1968 (bibliogrfj) ichois, ichoi s, Cl  Rous Rousseu seu,, A M: Kompativna književnost Zgreb, 1973

(bibliogrfj) Umjetnost riječi čsopis z znnost o književnosti Zgreb, od 1956.

(bibliogrfj) Solr, Milivoj: Suvremena svjetska književnost Zgreb, 1982 (bibliogrfj)

296

297

 

2. ANALIZA KNJIŽEVNOG DELA Bii Vladiir (u.): Suvemen teoij pipovednj Zagreb 992. (bibliografja) co Umbero: Kutu Infoc Komunic Beograd 197 Ingarden Roman: Ds liteische Kunstek alle 1931. Kayser Wogang: Jezično umetničko delo Beograd 1973. (bbliografja) oman Jurij M: Pedv Pedvn nj iz stukt stuktulne ulne poetike Sarajevo 1970. Richards I A: Pcticl Citicism 929. Solar Milivoj: Ide Idej j i pi pič č Zagreb 1980. (bibliografja) Soar Milivoj: Pitnj poetike Zagreb 1971. Soar Miivoj: Teo poze Zagreb 989. Tomaševsi Boris: Teo književnosti Zagreb 2  Soar Milivoj: Vježbe tumčenj Zagreb 1997. žarevi Josip: Kompozic liske pjesme Zagr Zagreb eb 1 99  . (bibli (bibliograf ografja) ja)

. SILISIKA Sara poeia i reoria Arsoel: O pjenikom umeću Zagreb 983. Beer Mirosav: Kt povest ntičke etoike Zagreb 1997. (bibliograja) Boileau Nicoas: Pjesničko umijeće Zagreb 1975. vops  ji jiževnost ževnost i ltinsko sednjovjekove Zagreb Curius Cur ius Es Rober: vops 1971. Kvinilijan Maro Fabije: Obzovnje govoi Sarajevo 1967. ausberg einrich: Hndbuch de iteischen Rhetoik ll Mnchen 1973. Pseudo ongin: O uzvienom Zagreb 1980. Šian ubravo: Antičke gue i topi i znnost o jeziku u njizi Dlog s ntkom Zagreb 1992. (bibliografja) Zima ua: Figue u nem nodnom pjesnitvu Zagreb 1980 Novija silisia Anoš Anica: Osnove lingvističke stilistike Zagreb 972. (bibliograija) Frangeš Ivo: Stilističke stude Zagreb 959. Guud ee tiiti Sjevo 196. (bblogfj) Kravar Zoran: Polegomen književnoznnstvenoj teoiji top i gu u časopisu Umjenost eči br   Zagreb Zagreb 1979. eši Zdeno: Jezik i književno djelo Sarajevo 971.

Pranji Krnoslav: Jezik i književno djelo Zagreb 968. Zagreb 19 8 1  (bibliogra (bibliogra a) a) Ricoeur Paul: iv metfo Zagreb Spizer eo: Linguistics nd Lite Histo New Jersey 967 Sama Ane: Teoij metfo Zagreb 978 (bibiografja) T Topi opi i gue ue  Zagreb 995.

4. VERSIFIKACIJA Franičevi Marin: Rspve o stihu Spi 1979. Kravar Miroslav: Ti stoeć hvtske klsične metike u časopisu Cotic God VI sv 6, Zagreb 1975. Kravar Zoran Tem »stih« Zaeb 993. oman Jurj Pevnj iz stuktune poetike Saajevo 1970. Majnari Nio: Gčk meti Zagreb 58. (bibiografja) Pavliči Pavao: Stih i znčenj Zagreb 1993. Perovi Sveozar: Stih u njizi Uvod u književnost Zagreb 986. (bib iografja) Perovi Sveozar: Pobem sonet u stoj hvtskoj književnosti u Rdu JAZU br 350 Zagreb Zagreb  968 968.. (bibiografja) (bibiografja) Slamnig Ivan Diciplin mte agreb 1965. Samnig Ivan: Hvtsk vesc Zagr Zagreb eb 1 98 1 . (biblio (bibliogra grafja) fja)

5. KLASIFIKACIJA KNJIŽEVNOSI  p  i p r o b l e m i   a s i  i  a c ij ij e Arisoel: O pjesničkom umeću Zagreb 1983. Bii Vladiir: Bj i pedj Zagreb 198. Flemming Wili: pik und Dmtik Be 955. Kinds of Litetue Cambridge 1982. Fowler Aasair: Kinds emper Klaus W: Gttungstheoie Mnchen 1973. (bibliografja) egel G. W F: stetik  Beograd 1970. irsch E : Nčel tumčenj Beograd 983. Jednostvni nostvni oblici Zagreb 1978. Jolles Andr: Jed Pavliči Pavao: Književn genolog Zagreb 1983. Solar Milivoj: Pitnj poetike agreb 97. Solar Miivoj: Teo poze Zagreb 1989 Saiger Emi: Temeni pojmovi poetike Zagreb 996. Tomaševsi Tomaš evsi Boris Teoij književnosti Zagreb 20.

299

298  

 s m e  a  j j  ž e v   s t BšvćStul, Maja: Maja: Usmena knjževnost o umjetnost eč Zageb, 1975 Keez, Js: Usmena knjževnost u jz Uvo u knjževnost Zageb 986 (bblgaja) Ld Albet B: Pevač pča , Nv Sad 1990 Tgom m spskoh spskohatske atske naone epke epke I  I Zageb, 1951 Mu Matja: Tgo Usmena knjževnost Zageb 1971 Z a b a v  a  j j  ž e v   s t Dat Bam: spoen govo l egzot svakonevnog Zageb, 1970 Lasć, Sta: Poetka kmnalstčkog omana Zageb, 1973 (bblgafja) M Edga: Duh vemena , Begad, 979 (bblgaja) Sla, Mlvj: Suvemena svjets knjževnost Zageb 1982 (bbgaja) Tvalna knjževnost Begad, 1987 (bblgaja) Umjetnost ječ b 2 sveće tvjalj jževst, Zageb, 1973 K  j  ž e v  e e   h e, e,  a z d  b l j a    a v   Bee Mslav (u): Povest knjževnh teoja Zageb 1979 Cutus Eest Rbet: Evps jževnost  latns senjovjeve Zageb 1971 (bblgafja) lae, Alesada Stlske foace Zageb, 1976 lae, Aleasada  Šeb Zde: Stlov  azoba Zageb 1964 edh Hug: Stuktu moee lke Zageb 1969 (bblgafja) Hause ld: Socalna stoa umenost  jževnost , Begad 1962 (bbgafja) He Gustav Re: Manzam u knjževnost Zageb, 1984 Ldge, Davd: ačn moeog psanja Zageb 988 Oać-Tlć Dubava: Teoa ctatnost Zageb, 1990 (bblgafja) Pavlčć, Pava: Poet manzma Zageb 1988 Postmoea l boba za buućnost Zageb 1993 Povest svjetske svjetske knjževnost knjževnost I  V V Zageb, 9741982 (bblgaja) Sečć Všja: Klasc moezma Zageb, 1996 Samg Iva: Svjetska knjževnost zapanoga kuga Zageb,  Sa, Mlvj: ka  teš knjževnost Zageb 1995 Sa, Mlvj: Mt o avanga  mt o eenc Begad 1985 Sla Mlvj: Suvemena svjets knjževnost Zageb 990 (bbgafja) Wele, Re: Dscmnatons New HaveLd, 1970

Žmegač, Vt: Knjževnost  zblja Zageb 1982 Žmegač Vt: Knjževn sustav  knjževn poket u zbu Uvo u knjževnost jževnost 19 86 (bblgafja)

6. POEZIJA L   s  a   e z j j a edh, Hug Stuktu moee lke Zageb 969 (bblgaja) Kayse, Wlgag: Jezčko umetnčko elo Begad 193 (bblgafja) ava, Za: Lska pjesma u Uvou u knjževnost Zageb, 1986 (bblgaja) Kako o čtat poezu Zageb, 988 Pavletć, Vlat: Kak Pavlčć Pava: Sth  značenje Zageb 1993 Sa Mlvj: Vježbe tumačenja Zageb, 1997 žaevć, Js: Kompozca lske pjesme Zageb 1991 (blgafja) Esa ezja Bwa, C M: Heoc Poet Ld, 1952 emmg Wll: Epk un Dmatk Be 1955 Lessg, G E: oon Zageb 1950 Ld Albet B: Pevač pča I Begad 1990 Pavčć Pava: Epsko pjesnštvo u Uvou u knjževnost Zageb 1986 (bblgafja)

7. PROZA Bt Vladm (u): Suvemena teoja ppoveanja Zageb 1992 (bb lgafja) Javć, Ma ovela u čkoj kjžvnot aa, 97 (blga Jenostvn nostvn obl Zageb, 1978 Jlles, Ad: Je Lasć, Sta: Poblem natvne stukte ageb 1977 Lus Gygy: Roman  povesn zblja ageb 986 Modea teoa omana Begad 19� Shlles, Sh lles, R  Kell Kellgg gg R: The atue ofatve New Y 966 (bbgafja) Sla, Mlvj: Ie Ieja ja  pča Zageb 180 (bblgafja) Sla, Mlvj: Teoa poze Zageb 1989 Šlvs Vt Usksnuće ječ Zageb 1969 epouzan pouzan ppojea ppojea ageb, 970 Vda, Iv: e

Žmegač Vt: Knjževno stvalaštvo  povest uštva Zageb 1976

Žmegač, Vt: ovesna oetka omana Zageb 1988

300

301

 

8. DRAMA Draa i azališe Baušić Slavo Uvod u teatrologu Zagreb 1991 D 'Aico Silvio Povjest dramskog teat Zagreb 197 Kral Vladiir Uvod u dramaturgu Novi Sad 1966 (bibliograia Lešić Zdeno Zdeno Teora drme  Saraevo 1977 1979 (bibliograa Pingarre Rober Povjest kazalšta Zagreb 1970 Pser Manred Dma Zagreb 998 Sabla Toislav () Teatar X stoeća Spli 1971 Selenić Slobodan Dmsk pravc X veka Beograd  1979 (bibliograa Sener Boris edatesko kazalšte Zagreb 1977 Švacov Vladan Teme damaturge Zagreb 1976 Fil i elev izia Balzs Bela Flmska kultu Beograd 1968 Fise John John  Har Harley ley John Čtanje televzje Zagreb 199 (bibliograa Peelć Ane Pojam  struktura lmskog vremena Zagreb 1976 Peerlić Ane Osnove teore lma Zagre Zagreb b 1 98 (bib (bibliogr liograa aa Turović Hrvoe azumevanje lma Zagreb 1988 (bibliograa

9. METODOLOGJA PROUČAVANJA KNJŽEVNOST Opći eodološi problei Beer Miroslav () Suvremene knjževne teore Zagreb 1999 (biblioaa Bii Vladiir Pojmovnk suvremene knjževne teore, Zagreb 1997 (bibliograia Dleže Luoir Poetke zapada Saa Saaevo evo 199 1  ibliogra ibliograi ia a Eagleon Terry Knjževna teora Zagreb 1987 (bibliograia Frye Nohorp Anatoma krtke Zagreb 1979 Har Dierich Dierich  Gebhard Gebhard Peer (ur Erkentns der teratur Theoren Konzepte Methoden der teraturwssenscha Sugar 198 (biblio graa Hauser Aold Flozoja povest umjetnost Zagreb 1963 Loan Juri M Predavanja z srukturalne poetke Saraevo 1970 Modea tumačenja knjževnost Saraevo 1981 (bibliograia Olsen Sein Haugo The End of t Theo Cabridge 198 Peović Sveozar Prroda krtke Zagreb 19 Polann Leo teraturwssenscha u Methode Fra Fra r rM M 197 1 

Solar Milivo Flozoja knjževnost Zagreb 1985 Solar Milivo de deja ja  prča prča  Zagreb 1980 (bibliograa Solar Milivo Kn Knjžev jževna na krtka krt ka  lozo lozo ja knjževnost knjževnos t Zagreb 1976 Solar Milivo Uvod u lozoju knjževnost Zagreb 1978 Šreb deno Stud knjževnost Zagreb 1976 (bibliograa Šreb reb Zden Zdeno o  Saać An Ane e (ur Uvod u knjževnost Zag Zagreb reb 1 986 (bibliograa Poziiviza i riia poziiviza Dilhey Wilhel Das Erlebns und de Dchtung 1905 Lanson Gusav Metode store knjževnost u časopisu Putev Bana Lua 1966 Wa1zel Osar Gehalt und Gestalt n Kunstwerk des Dchters Darsad 1957 (bibliograia Wlin Heinrich Osnovn pojmov z store umetnost Saraevo 1958 Rusi oral isi Abrogio Ignazio Formalzam  avangarda avan garda u usj Zagreb 1979 (bibliograa Erlich Vicor ussan Foalsm New Haven 1955 (bibliograa Jaeson Fredric U tamnc jezka Zagreb 197 (bibliograa Poetka ruskog f foalzma oalzma Beograd 1970 (bibliograa Šlovsi Vior Uskrsnuće reč Zagreb 1969 Toaševsi Boris Teora knjževnost Zagreb 0 Nova riia u Engl eso i Aerici Beer Miroslav Modea krtka u Engleskoj  Amerc agreb 19 (bib liograa Eagleon Terry Knjževna teorja Zagreb 1987 (bibliograa Elio Thoas Seas Trdcje vrednost i knjževna krtka, Zagreb 1999 Nova krtka Beograd 1973 (bibliograia Richards I A Načela knjževne krtke Saraevo 196 Uče ne o ine rpre aci i Kayser Wolgang De Vortragsrese Be 1958 Kayser Wolgang Jezčno umetnčko delo Beogad 1973 (bibiograa Saiger El Temel emeljn jn poj pojmov mov poetke Zagreb 1996 Šreb Zdeno nteetaa u Uvodu u knjževnost Zag Zagre reb b 1 986

03

302

 

P s  h  a n a l  t  č  a  a r h e t   s  a  r t   a Durand, Glbert Antrplške strukture imaina Zagreb, 1991 (bblgraja) Freud, Sgmund Tumačenje snva Begrad, 1969 Frye, Nthr Anatma kritike Zagreb, 199 Frye, Mit Č i struktura Sarajev, 199 Jung, Nthr Carl Gustav vjek i njevi simbli Ljubljana, 193. Slar, Mlvj Edipva braća i sinvi Zagreb, 2000  tj e c aj   e n  m e n  l  g  j e  e g z  s t e n c  j a l  z m a Bett, ml Hermeneutika  pšta metda duhvnih nauka Nv Sad, 19 Fran Manred Iskaiv i neisiv Zagreb 1993. Hedegger, Martn O biti umjetnsti Zagreb, 1959 Hunagel, rwn Uvd u hermeneutiku Zagreb, 1993 Ingardn, Rman O sanavanju književn umetničk dela Begrad, 191 Slar, Mlvj Uvd u lju književnsti Zagreb, 19 S  c   l  g  j a  nj  ž e v n  s t  Bastde, Rger Umjetnst i društv Zagreb, 191 Blch, st O umjetnsti Zagreb, 191. scart, Rbert evlucija knjie Zagreb, 192 scart, Rbert Scila njiževnsti Zagreb, 190 (bblgrafja) Jamesn, Fredrc Marksiam i rma rma Begrad, 194 Lu!cs, Gyrgy man i pvesna bia Zagreb, 196 Macherey, Perre Terija književne privdnje Zagreb, 199 Marcuse, Herbert Estetska dimena Zagreb, 191. Sr, lv ja njižest agr agre e 19. Svijet umjetnsti Marksističke interpretace Zagreb, 196 T e  r r j a r e c e  c  j  Beer, Mrslav (u) Suvremene iževne tere Zagreb, 196 (bblgrafja) Wng, Raner Hermeneutika semitika i recepcina estetika Begrad, 19 S t rr u  t u r a l  z a m Beer, Mrslav Semitika knjižvnsti agreb, 1991 (bblgrafja) Jamesn, Fredrc U tamnici jika Zagreb, 19 (bblgaja) Lv-Strass Claud Struturalna antrpija Zagre, 9.

Ltman, Jurj M redavanja i strukturalne petike Sarajev, 190 Ltman, Jurj M Struktura umetničk teksta Begrad, 196. Muavsy, Mu avsy, Jan Književna struktu na i vrijednsti Zagreb, 1999 Struktuliam Zagreb, 190 (bblgrafja) Umjetnst reči br. 2-3, sveen češm struturalzmu, Zagreb, 192 sens, B. A etika kmpice Semitika ikne Begrad, 199 Naratlgja Beer, Mrslav riča i njeina bda u čassu Književna smtra br. 44, Zagreb, 192. Bt, Vladmr Vladmr Suvremena tera pripvijedanja Zagreb, 1992 (bbgrafja) ramar, Zlat Uvd u naratliju Osje, 199. (bblgraja) Peleš, Gaj riča i načenje 199. (bblgrafja) Pr, Vladmr Mlija bajke Sarajev, 1990 Rmmn-enan, Shlmt Nartive Fictin Lndn and New Yr, 193 (bblgrafja) Pststruturalzam Culler, Jnathan O deknstrukciji Zagreb, 1991 (bblgrafja) Derrda, Jacques O matli Sarajev, 196 agletn, Terry Književna tera Zagreb, 19 (bblgrafja) Lacan, Jacques Spisi Begrad, 193

20 eoa

0

305

knjževnost

 

PREDMETNO AZALO 

gon 241 legoij 80 84 liecij 74 20 ndiploz 75 no 75 nik 03 42 47149 149 152 245 246 niklimks 86 nie 247 niez  87 heip 273 sindeon 83 sonncij 74 120 vngd 64 68 76 300 jk 49 50 122 129 166 209 210 23 290 299 bld 97 199 bok 145 147 155-156 157 158 bsn 57 80 beleisik 11 biogfj 225 258 bgšćic 114

ez 105 107 107 1 3 1 14 120 commedi dele 245 dizm 177 dekonskcij 293 294 deseec 113 14 didskij 232 234 235 digesij 195 dkonijsk dko nijsk klsifkcij klsifkcij 126 143 62 dijlog 235 236 237 240 diimb 188 dnevnik 225 dm 51 34 38 161 163 165 166 70 173 74 77 179 81 227-229 264 302 dmik 133-134 dh vemen 154 gzisencijlizm 179 274 275 276 282 304 eklog 189 eskpozicij 238

* Maso osua boka upozoava da se a om mesu poam defa

307  

eksod 240 ekspresionizam 28 68 20 176

77 78 elegija 34 42 187 88 elipsa 83 ep 70 3 32 34 42 48 54 6 196 97-202

epifora 28 75 227 244 epigram 42 188 epika 32 133 34 5 8 83

88 92-202 epitaf 188 epitalam 189 epitet 79 96 epizoda 196 238 epizod 240 epska pjesma 198 epski teata 247 esej 55 66 207 224 225 267 275 estetika 28 29 30 34 256 260 275 276 276 297 297 299 esteticizam 64 67-69 72 eufemizam 79 abula 40 52 53 4 68 79

93 207 20 28 223 232 235 239 263 270 farsa 243 feljton 226 fenomenologija 269 274 28 282 304 fgura 70 71-72 73-9 I  O     262 262 270 270 lm 76 249 289 302 flologija 32 257 277 lozoja književnosti 277 278 280 296 304 formalisti 50 261265 268 28 282 303 futurizam 20 175 adacija 86 96 graa 61 206 208 25 26 28

263 263 27 270 0

groteska 242

heksametar 103 5 ermeneutika 27 277 7  304 imna 34 50 187

iperbola 85 77 orizont očekivanja 283 umanizam 28 151 umor 242

40 5960 6 deja 5 40 idila 188 89 impresionizam38 176 intepretacija 96 26827 277

28 282 303 intuicija 260 269 inverzija 82 ironija 86 54 77

ednostavni oblik 209 2024 arakter 58 59 6 34 58 207

23 28 223 234 264 270

karakaterizacija 58 246 katarza 241 272 76    244 244 kazalište 7 38 76 klasicizam 88 47 157 58 60

63 70 245

klimaks 86 književna epoa 48 90 144 45-

komedija 57 3 48 58 239

nova kritika 265 266268 274

komparativna komparat ivna književnost 26 24

novela 3 32 34 38 63

242 243-246 297

kompozicijaa 40 45 5051 52 70 kompozicij

7 58 94 207 235 239 245 245 270 270

kontekst 4 6 24 13 238 kulminacija egenda 50 206 209 212 lik 40 49 50 54 55 5657 58

40 6 62 72 73 77 79 79 93 20 209 9 25 22 222 225 230-235 245 247 249 29 lingvistika 7 28 29 3031 32 252 253 255 262 273 284 284 285 lirika 4 133134 35 5 65  70 70   8   99 3 3  94 94  96 96 lirska pjesma 52 54 3 82 86-88 227 244 litota 85

4 488   5 22-  66 66   770 0 7 223 226 264 28 00 književna konvencija 17 8 49 52 57 52 54 54 65 9  7    7722  22 9 književna kritika 22 25 225 256 260 265 266 268 27276 276 28 2877 kn književna jiževna teori teorija ja 28 62 73 76

anirizam 45 156 3 melodrama 243 metafora 76 77 78 84 8790

296 30033302 34 35 48 52 vrsta književna književna

mit 48240 4923 209286 20290 211-212 modeizam 47  6572

70 84 90 23 '27 130 131 33-38 42 48 54 58 62 63 65 8 203 204 205 209 2027 220 22 242 243 257 264 264 jiževni stupak 54 262 263 2 književni pravac 27 44-45 66 73 30 300 0 književni rod 66 27 30 133134 34 44 45 60 7 28 književno razdoblje 145 46 6672 269 300

264 299

metodologija 34 96 25 252 253

284 287 302

metonimija 77 78 286 metrika 100 5 299 misterij 49 240

292

monolog 68 208 23 235 236

237

mora 102 motiv 48 49 50 54 89 90 75

79 85 92 207 235 238 270 272 motivacija 40 49 50 73 263

adrealizam 177 7879   74 74 76 76 24 2466 naturalizam  naratologija 286 289 290 29

305

28 30 3033

66 73 209 214-217 229

bli blik k l l, 22 26 42 43  2

3 7 8 20 23

26 2022 28 30-32 80 259 8 203 203 2 6  228 262-265224 253 257260 oda 187 oksimoron 87 onomatopeja 74 opera 243 opkoračenje 107 osmerac 114 označitelj 43 44 45 88 285 293 označeno 43 44 45 88 285 293 arabaza 241 paradigma 89 paradoks 87 pastorala 243 riicija 1 45 46  72 peripetija 238 personikacija 72 78 plan izraza 43 44-48 5 52 285 plan sadržaja 43 4448 5 52 285 poenta 216 poema 32 66 199 poetka 2 27-28 33 66 69 98

58 7 74 74 75 256 298 298 302 poezija 5 4 72 98 0 

32 2 135-137 3  4 138140 20 20 2 29 942 63 65 65 68 70 70 74 74 78 80-2 80-204 04 205 205 20 23 234 296 30 polisindeton  pomno čitanje 267 85 86 poredba  85 poslovica 39 40 4 87 22 214 povijest književnosti 25 26 27 27 42-46 66 67 257-26 257-2 6  282 2 84 292 postmodeizam 64 171 72 79 292 poststrukturalizam 287 288 292 293 294 305

08

09

 

poziivizam 25, , 259-261, 269, 281, 303 prebacivanje  priča 15, , 55, 56, 177, 207, 215, 286, 289, 290, 3 pripovijeka 79, 13,  jedač 0,  , 59, 60, pripovjedač pripov 61, 161 , 193, 20 207, 7, 216 23 23,, 262, 2911 29, 29, 157, 189, 190, 190, 20, 213, 230, 257, 285 prolog , 20 98-10 -102, 2, 132 132,, 135-138, proza 15, 72, 98 , 12, 163, 180182, 193, 202-226, 25, 289, 301 psalam  psihoanaliza , 272 psihologija kn književnosi jiževnosi  pblicisika , 225 popis 207,  adiodrama , 29 rapsod  rasple 10, 195, 235  239 realizam 18, 9, 15, 17, , 163-167, 17, 176, 177, 216, 223, 261 renesansa 28, 15, 17, , 153 155, 189, 20, 257 reporaža  reardacija  reorika 30, , 70, 71, 77, 87, 88, 9095, 19, 158, 257, 298 reoričko pianje 82 3, , , 10 106-110, 6-110, 11, 1 17rima 3, 121, 136, 221 1 riam 100, 101, 10110, , 136, 175, 181, 185, 193, 199, 21, 270 roman 1 5 ,  77,, 5 22,, 5 88,, 60, 6 5, 5, 72, 87 90, 122 123, 131139, 11, 12, 15, 159162, 16-173 16-173 , 179, 20 2021 21 1, 21 , , 218223, 227, 229, 2, 263, 26, 289, 301 romanca 197,  17, 157, romanizam 1 18, 130, 17, 158, , 161, 162

, 3-6, 53, 60, 259, 263adržaj 265

saga  saira  scenarij 122,  semioika 12, 28, , 285, 287, 288, 29, 297 sesina  simbol , 17 6, , 1 75 75 simbolizam 8 1 , 12 6, simploka  sinegdoha  sinagma  siže 0, , 207, 223, 263 slobodni sih , 121 slojevi književnog djela  1, 61 sociologija književnosi , 279280, 30 sone , 119, 131, 188, 299 srednji vijek 13, 17, , 151-153, 160, 256, 257 sanca 

eksologija  eleviijska drama 28,  ema 0, , 7, 61, 113, 128, 173, 18, 186, 191, 193, 206, 215, 221, 259, 263 endencija  eorija  eorija književnosi 25, , 30, 3239, 59, 87, 93, 97, 12, 126, 127, 220, 223, 229, 230, 252, 253, 268, 292, 299 eorija recepcije , 282-28, 287, 30 ercina  agedija 70, 131, 12, 163, 23, , 2023, 256 rivijjalna alna kn književnos jiževnos , 12, 171, 280, 283, 289, 300 rop 73, , 80, 8

sasim 1 7, 7, 3 ,, 5 1 , 6 1 ,    , 1 0 1 1 sih 121, 131, 137, 175, 180, 181, 185, 186, 193, 25, 26, 262, 270, 299 sil 26, 33, , 69, 70, 90-96, 133, 158, 206, 20, 23, 26, 260, 263, 270, 276 silem  silska omacija  silisička kriika 93, , 96, 97 silisika , 61, 66-69, 77, 82, 87, 90-95, 110 sopa , 103106 sroa , 107-109, 113, 186 srkra 30, , 51, 53, 61, 63, 66 66,, 97 97,, 1 10, 0, 20 206, 6, 211, 2 1, 223, 230, 232, 23, 238, 2, 27 251, 260262, 275, 278-281, 28-287, 289291 srkralizam 32, , 285289, 292, 293, 30

mjenos 9, , 12, 13, 1821, 29,

31, 60, 60, 168, 168, 1717-17 176, 6, 207, 207, 260, 268, 271, 277 smena književnos 10, , 130-132, 12, 196, 20, 209, 3 erizam  versikacija 3, 66, 98, , 101106, 110, 112, 135, 180, 299 vic 128, 131,    , , 272 abavna književnos 21, 126,  , 11, 12, 205, 3 začdnos , 263 zagoneka 210,  zaple 10, 235,  znak 12, , 32, 285, 287, 293, 297 znanos o književnosi 12, , 26, 33, 3, 125, 11, 1, 251-258 260-265, 267, 271,

273, 276-285

earologija  eks , 35-37, 61, 97, BO 138, 18, 210, 227, 229, 232,

23, 29, 290, 260, 292, 266, 29 267, 28, 286, 287,

1

10

 

AZALO ENA

doo, . W. 28 Alkej 04 48 87 Amogo, I 303 Anakeont 48 88 Andesen, H Ch. 23 Andć, I. 222 Antoš, A. 298 Aagon, L 79 Aalca, I 220 Aosto, L  6 54 56 20 48 24 244 244 Astofan Astotel 20 33 49 238 240

240 24 256 280 289 296 298 299 Aueach, E 269

Bacon, F. 224 atušć, S 302 alzs, . 302 all, Ch 94 alzac, H de 63 29 athes, R. 285 287 290 292 astde, R. 304 audelae, Ch 63 65 74 90 aumgaten, A. G. 29

12

eckett, S 66 70 72 247 egovć, M 6 247 247 eke, M 296 297 298 300 302 303 304 305

el, A. 74 enjamn, W 280 enn, G 7 77 2  5 5 2  6 ense, M 297 ett, E 304 t, V 296 298 299 30 302 305

loch, E. 280 304 lok, A A. 74 occacco, G 5 52 53 26 ogdanovć, M. 232 237 oleauDespaux, N 58 298 oges, J. L. 72 oškovćStull, M 300 owa, S. M. 30 ožć, M. 26 220 248 echt,  66 247 eton, A 78 lć-Mažuanć, I. 23 och, H. 66 29 ooks, C. 265

chne, G. 77 ulgakov, M. 66 70 70 22 220 0 unć Vučć, I 57 uto, M 72 on, G G. 60 6 99 alden de la aca,  57 245 Calvno, I. 56 72 Cames, de 20 Camus, A.L. 66 70 79 Cevantes Saaveda, M de 54 28 Cesać, D 80 83 9 Chateauand, R. de 6 Chatman, S. 290 Chomsk, N 297 Cceon Tulje, M 49 49 20 204 4 Conad, J 48 Coelle,  58 26 Cotza, J 72 Coce, . 260 269 297 Cutus, E. R 298 3 ačnovć-Puhovsk, N. 297 Čehov, A. P 68 26 246 D' Aco, S. 302 Dante Alghe 6 6 5 63

Escapt, R 278 304 Eshl 2 48 240 244 Eupd 48 240 244 aucault, M. 290 Faulkne, W 66 70 29 222 Feldng, H. 59 Fsh, S. 28 Flake, Flauet,AG.296 63297 293 Flemmng, W 299 30 Fontane, T 64 Fowle, A. 299 Fowles, J. 72 Fangeš, I. 298 Fančevć, M. 299 Feud, S 78 78 27 27  27 272 2 30 304 4 Fedch, H 300 30 l Fe, N 273 302 304 alswoth, J 23 Gaca Loca, F. 66 Gaca Mquez, G. 72 Gennete, G. 290 Geoge, S. 74 Gde, A 66 70 Goethe, J. W 25 33 59 6

Defoe, D. 59 29 Demosten 49 Deda, J 293 305 Desnca, V 87 Dckens, Ch 63 Dlthe, W 259 277 303 Doležal, L 296 302 Donat, . 3

Gogolj, N V. 64 Goldmann, L. 280 Gngoa  Agote, L. de 56 57 Gass, G. 220 Gemas, A J 285 290 Glć, D 297 Guaud, P 297 298 Gundulć, I 4 7 57 57 98 20 2022 andke,  72 Haamašć, A. 99 Hat, D. 302 Hašek, J 66 Hauptmann, G 73 246 Hause, A. 300 302 Hegel, G. W F. 29 59 33 299 Hedegge, M 276 276 277 304 Hene, H. 6 Hempfe, K W 299 Heodot 49 204 Hsh, E D 299 293 Hjelmslev, L 297 Hljenkov, V. 75 Hocke, G R 3

98

29 222 Dostojevsk, F M 47 58 64 Džć, Dž 89 Džć, M 55 244 247 Du ella, J 55 Duand, G 304 Đalsk, K Š. 26 agleton, T. 280 296 302 303 305

Eco, U 7 72 2 29 296 6 29 297 7 29 2988 Ejhenaum,  262 Elot, T. S. 8  66 66 70 70 99 202 202 266 267 303

luad, P. 66 79 Empson, W 266

29

1

 

Hoffmann, E. Th. A. 161 H1dern, F 276 Home 16, 51, 148, 180, 188, 197, 198, 199

Hoacje Fak, Kv 148, 187 Hugo, V. 161 Humodt, W von 30 Husse, E 246, 274, 275 sen, H. 173, 174 Ingarden, R. 275, 298, 304 Ionesco, E. 166, 247 Ise, W 280 Ivanševć, D. 77 Ivankovć, Đ. 116 Ivć, M. 297 akoson, R. 89, 90, 262, 286 ameson, F 303, 304 ankovć, M. 301 auss, H. R 280, 282 oes, A 209, 299, 301 166, 170, 179, oce,C. G. ung, 272, 273, 304219

ačć Mošć, A 160 Kaa, F. 65, 78, 166, 170, 177,

1 79 79 , 2 1 9 Kae, V. 216 Kaštean,  73, 74, 75, 100, 120, 121, 199 Katančć, M P 115 Katčć, R. 297 Katu Vaeje, G 148 Kase, W 96, 28, 221, 269, 270, 296, 298, 301, 303 Kekez, . 3 Kee, G 164 Kać,  103, 236 Kmec, M 296 Kogoj-Kapetanovć, . 297 Koar, S. 87, 248 Komo, M. 116 Koso, . 247 Kovačć, A. 164 164,, 220 Kovačć, I G. 117, 199 Kozarac,  1 7733 , 2 1 6 Kozačann, I. 107 Kamać, Z 305 Kanjčevć, S S. 64, 87, 105, 106, 107, 116, 188, 199

Kravar, M 299 Krava, Z 298, 299, 301 Krsteva, . 285, 292 Kkec, G 121, 188 Keža, M. 41, 64, 68, 77, 78, 83,

87, 121, 128, 216, 220, 248

Kmpotć, V 82 Kundea, M. 172 Kumčć, E. 173 Kvntan, M. F 149, 298 acan,  292, 305 Lamatne, A de 161 Lanson, G. 303 Lasć, S 300, 301 Lauseg, H 298 Lefeve, H. 280 Leonado da Vnc 154 Leopad, G. 162 Lessng, G. E. 301 Lešć, Z 296, 298, 302 Lv-Stauss, C. 286, 290, 304

3