Michael PerelmMichael Perelman - Historija kapitalizmaan - Historija Kapitalizma

Michael Perelman

HISTORIJA KAPITALIZMA

Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju Centar za slobodarska istraživanja Rosa Luxemburg Stifftung Southeast Europe Sarajevo 2012

Predgovor

Kako je kapitalizam nastao? Od kada možemo datirati njegove početke? Zastupnici ideologija vladajuće klase bi nas željeli ubijediti da je postojao oduvijek. Neki idu do tako bizarnih tvrdnji da je postoji u životinjskom svijetu, pa čak i među miševima! Michael Perelman, braneći marksističku koncept istorije, ubjedljivo ruši ovakve površne poglede. Kapitalizam je samo jedna od drušvenoekonomskih formacija. Ljudska društva nisu oduvijek organizirala proizvodnju u okvirima kapitalizma, te ne znači da će je oduvijek i organizirati. Mega kriza koja je zahvatila svjetski kapitalizam, upućuje na to da nam je potrebna alternativa. Stoga je korisno ponovo se pozabaviti pi- tanjem porijekla dominantnih odnosa proizvodnje na planeti. Zbog čega su kapitalisti u prednosti nad veći- nom stanovništva svijeta (radničkom klasom) i šta im je dalo tu prednost. Perelman se vraća Marksovoj teo- riji “prvobitne akumulacije kapitala”. Marx je prvobitnu akumulaciju, prije svega, smatrao eksproprijacijom ze- mlje i drugih sredstava za proizvodnju, koje je na kraju dovelo do toga da većina ne raspolaže ničim drugim osim svojim radom, te je prisiljena oplođivati kapital manjine. Protjerivanja seljaka sa feudalnih posjeda u srednjovjekovnoj Engleskoj kako bi se mogle uspješ-

3

nije gajiti ovce radi prodaje vune, porobljavanje Afrikanaca kako bi radili na plantažama pamuka, otimanje zemlje od američkih domorodaca, sve je to dio prvobitne akumulacije. No, za Perelmana ovaj proces nije toliko “prvobitan”. On se nastavlja i danas što autor argumentuje deportacijama domorodačkog stanovništva širom Azije, Afrike i Latinske Amerike, s obzirom na potrebe eksploatacije zemljišta na njihovoj plemenskoj teritoriji. Za Perelmana je borba Ogoni plemena u Nigeriji, Uwa plemena u Kolumbiji, kao i eksploatisanih radnika u Detroitu i Manchesteru, jedna te ista borba. Sa Perelmanovim tvrdnjama se ne bi složili brojni drugi marksistički analitičari i ekonomisti, za koje je prvobitna akumulacija završen proces i da se ofanziva neoliberalizma na ostvarena prva radničke klase, kao i na javnu imovinu može definirati isključivo kao pljačka, a ne akumulacija kapitala. Unatoč tim kritikama, smatrali smo vrijednim ovo Perelmanovo djelo predstaviti čitalačkoj publici Bosne i Hercegovine. Ovaj Perelmanov članak je, inače, dio svjetski poznatog zbornika “Antikapitalizam: marksistički uvod”, kojeg CSI, uskoro namjerava izdati u cjelosti. Prevodilački tim CSI-a

4

Uvod Istorija kapitalizma je problematična stvar. Baš kao što niko nije uspio dati zadovoljavajući odgo- vor na pitanje kada je nastao život, tako neki ljudi smatraju da su pronašli elemente kapitalizma u drevnim društvima. Arheolozi su, naprimjer, pronašli tragove poslovnih transakcija u drevnim mesopotamskim društvima. Neki ekonomisti idu još dalje i pronalaze dokaze po- stojanja kapitalizma čak i u životinjskom svijetu. Budući da kapitalizam smatraju vječnim aspektom ljudske pri- rode, ovi su ekonomisti zabilježili aspekte iste “ljudske” prirode kod pacova (Battalio, Kagel i McDonald 1985). Adam Smith je zauzeo drugačije stajalište, sugerirajući da je instinkt za “razmjenom” jedna od definirajućih karakteristika Homo sapiensa. “Niko nikada nije vidio psa koji s namjerom vrši razmjenu jedne kosti za drugu s drugim psom” (Smith 1776, I. ii. 2, p. 26). U stvarnosti, definiranje karakteristika kapitalističkog društva jeste definiranje dominantne forme društvenih odnosa. Fundamentalni kapitalistički društveni odnosi jesu odnosi između najamnog rada i kapitala. U ovom odnosu snaga, kapital, kojeg predstavljaju individualni uposlenik ili firma, upošljava ljude sa namjerom profi- tiranja od njihovog rada.

5

Zadržimo se na dominantnoj formi društvenih odnosa. Postojanje određene vrste ponašanja, institucije ili nekih transakcija nalik na kapitalističke, nije nikakav dokaz za postojanje kapitalističkog društva. To mogu i sam posvjedočiti, budući da radim u instituciji u potpunosti strukturiranoj na osnovu feudalnih tradicija. Radi se o univerzitetu, na kojem postoji kompletna arhaična administrativna struktura i rituali bazirani na učeništvu. Kostimi koji se oblače na dan podjele diploma oslikavaju jednu feudalnu tradiciju, iako su univerziteti u SAD-u, u velikoj mjeri, postali produžena ruka korporativnog sektora. Baš kao što predkapitalističko društvo može sadržavati elemente koje možemo smatrati karakteristikama kapitalističkog društva, kapitalističko društvo u sebi sadrži ostatke predkapitalističkih društava, baš kao i zametak budućeg komunističkog društva. Ustva- ri, nijedno društvo nikada nije bilo u potpunosti kapitalističko, u smislu da su sve druge forme društvenih odnosa iskorijenjene. Ljudi koji su nedovoljno upoznati sa tajanstvenim svijetom akademije bi, zabunom, visoko obrazovanje mogli označiti kao feudalno. Da navedemo očigledni- ji primjer. Do sredine 19-og vijeka, većinu rada u Sjedinjenim Američkim Državama su obavljali robovi i mali slobodni farmeri. Nijedna od ovih grupa nije bila

6

uključena u tipični kapitalistički društveni odnos najamnog rada. Predkapitalističku prirodu nezavisnog privređivanja na farmama, kao i ropstva je, svakako, lakše prihvatiti. Vratmo se sada pitanju dominacije. Smatram da su kapitalsitički proizvodni odnosi sredinom 19. stoljeća bili dominantni, unatoč neporecivoj važnosti robova i nezavisnih farmera. Usprkos svojoj brojnosti i dopri- nosu cjelokupnoj proizvodnji, nezavisni farmeri, kao i robovi, i vlasnici plantaža su postajali sve marginalniji. U to vrijeme su društveni odnosi koje je simbolizirala nastajuća Republikanska partija sve više određivali pravac u kojem će se SAD kretati. Drušveni odnosi povezani sa nezavisnim farmerstvom i ropstvom, bili su dio ekonomije koja je izgubila svoj polet, dok je, u isto vrije- me, urbaniji industrijski sektor sve više jačao i zadobijao povjerenje, koje mu je omogućilo da preuzme vodstvo. Prema tome, dominacija nije isključivo povezana kvanti- tetom ljudi u određenim društvenim odnosima. Kada je, zapravo, industrijski sektor postao perspektivniji od agrarnog? Na to pitanje se odgovor može dati u istoj mjeri kao i na pitanje o tačnom datiranju nastanka kapitalizma. Industrijski sektor 19. stoljeća ne bi mogao ni postojati bez agrarnog. Farme su prehranjivale tvorničke radnike i radilo se o glavnom tržištu za

7

njihovu robu. Dakle, neslaganja o porijeklu kapitalizma su još komplikovanija od pitanja nastanka kapitalista. Pa ipak, odgovor nam ponovo daju društveni odnosi. Adam Smith, kao i francuski ekonomist Turgot su smatrali da je kapitalizam započeo kao rezultat prirodne tendencije ljudi da se angažuju u trgovini koja donosi obostranu dobrobit. Međutim i jedan i drugi autor su imali poteškoće sa jednom posebnom činjenicom: nastanak veze najamnine i rada. Da li je zaista moguće prihvatiti teoriju da su neki ljudi dobrovoljno prihvatili ulogu siromaha, koji za trgovinu nisu imali ništa osim vlastitog rada?

Prvobitna AKUMULACIJA Niko se ovoj teoriji nije jače usprotivio od Karla Marxa. On je nastanak kapitalizma pripisao nasilnim aktima kojima su zemlja i ostalo vlasništvo nasilno oteti većini ljudi. Koncept prvobit- ne akumulacije je proizišao iz konfuzije, da bi kasnije zapao u nesretnu nejasnoću (vidi Perelman 2000). Naizgled marksistički, izraz “prvobitna akumulacija” zapravo je započeo sa opaskom Adama Smitha da “aku- mulacija viškova, po prirodi stvari, mora prethoditi po- djeli rada” (1976, II. 3, p. 277).

8

Marx je prvobitnu akumulaciju, prije svega, smatrao eksproprijacijom zemlje i drugih sredstava za proizvodnju, a ne akumulaciju viška kroz štednju i investicije. Za Marxa (1977, str. 926), “kapital je od glave do pete, do svake svoje pore, krvav i blatnjav”. Radnici su bili “mučeni grotesknim terorističkim zakonima da prihvate discipline neophodne za sistem najamnog rada” (p. 899). Tamo gdje je Smith skrupulozno izbjegao bilo kakvu analizu društvenih odnosa, Marx je sačinio jasnu studiju društvenih odnosa i tzv. prvobitne akumulacije. Unatoč tome, Marx je potcijenio prvobitnu akumulaciju, budući da je odvraćala pažnju od njegove fundamentalne analize kapitalizma. Kroz primitivnu akumulaciju, kapitalisti kradu imovinu od ljudi. Njihovo ponašanje nailazi na neodobravanje, budući da djeluju na način koji se ne čini pravednim. Marx je želio pokazati kako normalno, legalno funkcionisanje tržišta i bez individualnog nefer ponašanja, ekspropriše vrijednost od radničke klase. Marx ovo otimanje viška vrijednosti, nije pripisivao “lošem” ponašanju dijela individua, već bezličnom funkcionisanju klasnog sistema. Prema tipičnom razumijevanju prvobitne akumulacije, ova se prvobitna ekspropriacija dogodila u dalekoj predkapitalističkoj prošlosti. Nakon svršetka ove inicijalne faze prvobitne akumulacije, mala grupa ljudi je mogla funkcionisati kao kapitalisti.

9

Zanemarujući prvobitnu akumulaciju, Marx je svojim čitateljima nastojao objasniti način na koji je kupovina i prodaja radne snage opljačkala radničku klasu. Nažalost, takav je pristup, također, potisnuo u drugi plan činjenicu da se prvobitna akumulacija nastavlja događati unutar kapitalizma. Nema sumnje da su kolonijalne sile, u vrijeme svoga kolonijalnog gospodstva, nesumnjivo otuđile ogromne količine vlasništva. Ustvari, marksistički ekonomisti su dugo, bez re- zultata, raspravljali do koje je mjere drugi talas prvobitne akumulacije, umjesto stalne akumulacije kroz eksploataciju najamnog rada, odgovoran za masivni razvoj centara kapitalističkih ekonomija tokom kasnog osamnaestog i devetnaestog stoljeća Prvobitna akumulacija je, ustvari, bila mnogo složeniji proces od događaja koji se odigrao jednom za svagda. Rani kapitalisti su shvatili da ljudi na selima, ukoliko budu mogli zadovoljavati svoje potrebe, nikada neće ra- diti za najamninu. Što su više dobara mogli sami obezbi- jediti, manje novca im je trebalo za preživljavanje. Dakle, rani kapitalisti su uložili znatan trud da kreiraju situaciju u kojoj će ljudi imati na raspolaganju onu količinu sredstava za proizvodnju koja bi dozvoljavala snižavanja plaće do mjere u kojoj ljudi neće moći preživjeti drugačije nego da opstanak učine ovisnim o prodaji sopstvenog rada.

10

U praksi, kapitalisti su profitirali od manjka ovi- snosti o tržištu. Kasnije, kada su postali više angažovani u nalaženju mušterija za svoje proizvode, profitirali su od veće ovisnosti ljudi od tržišta. Danas kada je kapital dosegao nove limite svoje akumulacije, ponovo nastoji, kroz privatizaciju, preu- zeti javno dobro. Škole, zdravstvo, izvori vode, pa čak i zatvori dolaze pod korporativnu kontrolu. U prilog tome, porodice postaju sve više prisiljavane da žive od jednog primanja, te se mnoge žene pridružuju radnoj snazi. U tom procesu, mnoge se radnje, tradicionalno obavljane u domaćinstvu, kao što su priprema hrane i briga o djeci, počinju kupovati i na taj način pretvarati u robu. Smith je, za razilku od Marxove vizije nasilne prvobitne akumulacije, imao na umu nešto sasvim drugo: stvarao je spekulacije o nastanku kapitala. Ukazujući kako pojedinac može akumulirati kapital bez da osiro- maši drugoga, Smith je očajnički pokušavao da prona- đe dokaze “dobrovoljnog” porijekla kapitalizma. Naža- lost, u toj je zadaći teško podbacio. Usprkos svome uzlaudnom trudu, Smith je prvu fazu akumulacije kapitala nazvao “izvornom akumulacijom”. U fazi prevođenja sa engleskog na njemački,

11

i ponovo na engleski, “izvorna akumulacija” je postala “prvobitna akumulacija”, mnogo zlokobniji izraz, koji ukazuje na brutalnost povezanu sa eksproprijacijom. Prvobitna akumulacija je, bez ikakve sumnje, bila osnovna komponenta uzdizanja kapitalizma u zapadnoj Evropi, posebno u Engleskoj. Zlato je pristizalo iz rudnika u latinskoj Americi, crni robovi iz Afrike, a bogatstvo svih vrsta iz Azije, koja je u praskozorje kapitalizma imala ekonomiju tehnološki napredniju od evropske. Na vrhuncu pljačke drugih nacija, engleska džentrija je konfiskovala većinu zemlje svoga naroda, prisilvši ih da rade za plate u fabrikama i na farmama. Primijetite da, iako društveni odnos između rada i kapitala definira kapitalizam, prvobitna akumulacija djeluje na nivou imovinskih odnosa. U tom smislu, prvobitna akumulacija bi se mogla učiniti nepovezanom sa kapitalizmom, iako se radi o njegovom neophodnom preduslovu.

NASILJE KAPITALIZMA SE NASTAVLJA Baš kao što se čin začinjanja razlikuje od raz- doblja odgoja djeteta, prvobitna akumulacija se naizgled značajno razlikuje od načina na koji postojeća kapitalistička ekonomija akumulira bogatstvo.

12

Ova analogija očigledno nije savršena. budući da pr- vobitna akumulacija nastavlja doprinositi akumulaciji kapitalističkog bogatstva, dok se akt začinjanja događa u određenom vremenskom razdoblju. Pa ipak, analogija je odgovarajuća u smislu da se način na koji kapitalistička ekonomija akumulira bogatstvo na bazi društvenog odnosa rada i kapitala, značajno razlikuje od otvoreno nasilnog procesa prvobitne akumulacije. Unutar sistema prvobitna akumulacije, robna razmjena nije neophodna. Moćnija strana otvoreno otima ono što želi. U svijesti običnih ljudi, prvobitna akumulacija predstavlja kršenje ljudskih prava i prava na imetak. Obično se reaguje moralizirajućim zgražavanjem. Na- suprot tome, u kapitalizmu zakon vrijednosti sprečava proizvoljne akcije individualaca. Shodno tome, kapita- listička akumulacija kroz eksploataciju rada, naizgled, doima se pravedno. Radnici traže posao, a poslodavci im ga daju u zamjenu za najamninu. Svi, navodno, do- bijaju nešto zauzvrat. Pa ipak, ono što se čini “na prvu loptu” je varljivo. Radnici značajan dio svojih prihoda koriste za kupovinu neophodnih životnih potrepština. Da su, nekim slučajem, robovi, a ne najamni radnici, njihovi vlasnici bi ih morali snadbijevati hranom, odjećom i obezbijediti

13

im krov nad glavom, kako bi omogućili produktivan rad. Malo ljudi bi se složilo da je ropstvo fer samo zbog razmjene vrijednosti. Mnogi ljudi bi rekli da razmjena između gospodara i roba ne predstavlja odgovarajuću usporedbu. Marx je objektivnom analizom nastojao pokazati da razmjena između rada i kapitala kreira sličan tip eksploatacije. Pa ipak, njegova je namjera nadilazila moralno propitivanje pravednosti. Kao i robovi, radnici rade ono što rade zbog objektivnih okolnosti u kojima su se našli. Kada su im bila oduzeta sredstva kojima bi se brinuli za sebe, nisu imali drugog izbora osim da rade za druge. Nasilje kapitalističkog sistema je možda prikriveno, ali, unatoč tome, ostaje nasilje. Ovaj odnos obavezno nije ništa manje ili više fer od prvobitne akumulacije. Njegova glavna falinka je u tome da sprečava i ljude i društvo u ostvarivanju njihovih potencijala. Ono što je Marxu bilo najbitnije jeste analiziranje ovog procesa, kako bi se stvorilo bolje i superiornije društvo. Smatrao je da će kapitalizam propasti ne zbog toga što je nepravedan, već će njegova ograničenja po- stati toliko očigledna da će ga ljudi odbaciti u zamjenu za mnogo racionalniju organizaciju društva. Moral- no zgražavanje nad nepravednošću uopšte nije u srži Marxove kritike.

14

Iz tog razloga, Marx je svoje zaključke o prvobitnoj akumulaciji smjestio na kraj svoje knjige (Marx 1977, dio 8). Radi se manje o zaključku, a više o dodatku izdvojenom od glavnog toka knjige, izuzev jednog kratkog dijela, u kojem je iznijeta predivna analiza odnosa između pr- vobitne akumulacije i tekuće kapitalističke akumulacije. Tu je Marx opisao rad Edwarda Gibbona Wakefielda, Engleza koji je dopao zatvora, zbog pokušaja da kidna- puje i oženi mladu školarku (Marx 1977, ch. 33). Dok je trunuo u zatvoru, Wakefield je čitao o Australiji, budući da su mnogi zatvorenici s kojima je ležao bili deportova- ni tamo. Wakefield je shvatio da su mnogi od zarobljeni- ka od kojih se očekivalo da rade za nekoga, čim su stigli u Australiju, otišli u unutrašnjost i započeli samostalno obrađivati zemlju. Shvatio je da je obilje slobodnih resur- sa nespojivo sa natjerivanjem radnika da rade za druge. Iz zatvora je Wakefield napisao knjigu navodnih pisama jednog Australca (Wakefield 1829). Iznio je vrlo uvjerljive argumente da bi kreiranje funkcionalne kapitalističke ekonomije u Australiji, moralo podrazumijevati stavljanje većine zemlje pod zabranu naseljavanja, sve dok populacija određene regije ne naraste do one tačke kada besplatno zemljište više neće biti na raspolaganju. Knjiga je bila u toj mjeri uspješna da je Wakefield postao osoba broj jedan u organizaciji britanske kolonizacije. Pod njegovim vodstvom, Novi Zeland je

15

slijedio njegove preporuke, zabranjujući brzu masovnu migraciju ljudi u unutrašnjost ostrva. Za Marksa je Wakefieldova priča bila parabola kapitalističke ekonomije. Ono što danas nazivamo slobodnim tržištima baziranima na najamnom radu je moguće jedino kada preduslovi rad čine neslobodnim. Uprkos tome, pored dijelova o Wakefieldu, većina Marksovih materijala o prvobitnoj akumulaciji je u jednoj mjeri nepovezana sa njegovim više teorijskim analizama kapitalističke ekonomije. Ovo odvajanje historijskog nastanka kapitalizma i nastavka njegovog funkcionisanja, imalo je neke nega- tivne posljedice. Početak kapitalizma je predstavljan kao jedinstven događaj u vremenu, nakon kojeg je prvobitna akumulacija prestala. Ovaj se “Big Bang” nikada nije do- godio. Zapravo, prvobitna akumulacija je bila dug proces. Podsjetimo se na ono što definiše kapitalizam kao poseban tip društvenih odnosa. Ovaj društveni odnos prevazilazi radnikov položaj u kojem je on uposlenik drugoga čovjeka; on podrazumijeva da se ovaj odnos prihvata kao nešto “normalno”. Ovo vještačko razdvajanje faza kapitalističkog razvoja je netačno s još jednog aspekta. Iako je prvobitna akumulacija bila neophodan korak u nastanku kapitalizma, ona se, zapravo, nastavlja i danas. 16

Naprimjer, u vrijeme dok ovo pišem, naftne i rudne kompanije preseljavaju i deportuju domorodačko stanovništvo u Aziji, Africi, Latinskoj Americi, čak i u SAD-u. Naglašavanje društvenih odnosa u okvirima napredne kapitalističke proizvodnje, zanemarujući proces prvobitne akumulacije koji i dalje traje, jeste ignorisanje činjenice da je borba Ogoni plemena u Nigeriji, Uwa plemena u Kolumbiji, kao i eksploatisanih radnika u Detroitu i Manchesteru, jedna te ista borba.

ULOGA PRVOBITNE AKUMULACIJE

JE I DALJE

PRISUTNA Vještačko razdvajanje kapitalizma na faze čini još jedan fundamentalni element mutnijim nego što jeste: čak i danas, pristup resursima, više često nego ne, ovisi o prvobitnoj akumulaciji. U tom smislu, kapitalizam se, tokom stoljeća, nije mnogo promijenio. Iako se čini da je kapitalistička proizvodnja povezana sa naprednom tehnologijom i pod elektron- skom kontrolom, sistem je i dalje ovisan o jeftinim si- rovinama, posebno o nafti. Čak i navodno “bestežinska” ekonomija još uvijek ovisi o kolosalnim farmama servera. Jedna, konstruirana u blizini Seattlea pokriva oko 13 hektara (McKay 2000). Ove farme severa koncentriraju snagu od 100

17

vati po jednoj kvadratnoj stopi. Za ove centre podataka se očekuje da pokriju 50 miliona kvadratnih stopa do 2005., no i tada će njihov rad činiti tek nešto više od 1 posto američke tražnje za električnom energijom do tog vremena (Bryce 2000). Materijalna tražnja nove ekonomije daleko prevazilazi fosilna goriva. SAD je samo 1990. koristila jednu milijardu tona materijala kao što su željezo, bakar, sumpor, fosfor, hidrokarbon, fosilna goriva, kao i drugi materijali koji se kopaju u rudnicima i koriste u proizvodnji dobara, isključujući neke vrste lomljenog kamena koji se koristi u gradnji cesta i drugim građevinskim poduhvatima (Wernick et al. 1996). Pristup ovim re- sursima najčešće ovisi o prvobitnoj akumulaciji. U tom smislu, kapitalizam se nije naročito promijenio tokom stoljeća.

18

Reference i preporuke za

daljnje

čitanje

Battalio, R.C., Kagel, J.H and McDonald, D.N. (1985) ‘Animal’s Choices over Uncertain Outcomes’, Ame- rican Economic Review 75(4), pp. 597-613. Bryce, R. (2000) ‘Power Struggle’ Interactive Week, 18 December (www4.zdnet.com:80/intweek/stories/ news/0,4164,2665339,00.html). Marx, K. (1977) Capital, vol. 1. New York: Vintage. McKay, J. (2000) ‘Server Farms Strain Local Grids: Jurisdictions Are Facing Huge Power Demands From These Digital Warehouses’ Government Technology News, 29 September (www.govtech. net/news/features/feature_sept_29.phtml). Perelman, M. (2000) The Invention of Capitalism: The Secret History of Primitive Accumulation. Durham: Duke University Press. Perelman, M. (2002) Steal This Idea: The Corporate Capture of Creativity. New York: Palgrave. Smith, A. (1776) The Nature and Causes of the Wealth of Nations. Oxford: Oxford University Press, 1976. Wakefield, E.G. (1829) ‘Letter from Sydney: The Principle Town of Australasia’, in The Collected Works of Edward Gibbon Wakefield, ed. M.F. Lloyd Pritchard. Glasgow and London: Collins, 1968.

19

Wernick, I.K., Herman, R„ Govind, S. and Ausubel, J.H. (1996) ‘Materialization and Dematerialization: Measures and Trends’, Daedalus 125(3), pp. 171-98 (phe.rockefeller.edu/Daedalus/Demat).

KRATKA bILJeŠKA O AUTORU Michael Perelman je američki ekonomist i ekonomski historičar. Profesor je ekonomije na Državnom univerzitetu Kalifornije. Perelman je napisao 19 knjiga, uključujući “Railroading Ekonomija”, “Proizvodnja nezadovoljstva”, “Perverzna ekonomija” i “Nastanak kapitalizma”.

Prijevod: a Lektura: Prutina

Prevodilački tim CSIEmil

20