Michael Ondaatje - Engleski pacijent

Michael Ondaatje Engleski pacijent

Naslov izvornika: THE ENGLISH PATIENT U spomen na Skipa i Mary Dickinson Za Quintina i Griffina I za Louisu Dennys, sa zahvalno��u"Siguran sam da se ve�ina vas sje�a tra�gi�nih okolnosti smrti Geoffrevja Clif-tona na Gilf Kebiru, kao i kasnijeg ne�stanka njegove �ene, Katharine Clifton, za pustinjske ekspedicije 1939. u potrazi za Zerzurom. Ovaj ve�era�nji sastanak ne mogu zapo��eti a da, s dubokom su�uti, ne spome�nem te tragi�ne doga�aje. Ve�era�nje je predavanje..". Iz zapisnika sastanka Geografskog dru�tva u listopadu 194-, u Londonu-oo I. VILAOtoji u vrtu u kojem je dotle radila i zuri u da�ljinu. Osjetila je promjenu vremena. Evo jo� jedne provale vjetra, zavija huka zrakom, nji�u se visoki �empresi. Okre�e se i odlazi prema ku�i, prebacuje se preko niska zidi�a, na golim rukama osje�a prve ki�ne kapi. Prolazi trijemom i brzo ulazi u ku�u. U kuhinji ne zastaje, samo prolazi kroz nju te se penje mra�nim stubama i produ�uje dugim hod�nikom na kraju kojeg se kroz otvorena vrata izlio klin svjetla. Ulazi u prostoriju koja je opet vrt - samo �to je ovaj vrt od stabala i sjenica kojima su oslikani zidovi i strop. Na krevetu le�i mu�karac, tijelo mu izlo�eno povjetarcu, a kako je ona u�la, on polako okre�e glavu prema njoj. Svaka �etiri dana pere mu crno tijelo, po�inju�i od izgorjelih stopala. Nama�e ru�nik, dr�i mu ga iznad gle�anj a i �mi�e ga, gleda ga kako mrmlja i vidi da se smije�i. Najgore su opekline iznad golje-nice. Vi�e nego ljubi�aste. Sama kost. Mjesecima ga njeguje, tijelo joj je dobro poznato, s penisom �to mu po�iva, nalik na morskog konji�a, a bedra uska, tanka. Kristova bedra, pomi�lja. On je njezina sveta beznadnost. Le�i na le�ima, bez 11r jastuka, gleda u li��em oslikan strop, u baldahin od grana iznad kojih je plavo nebo. Na prsa, gdje je manje ope�en i gdje ga mo�e dirati, kapa mu kalamin u brazdama. Draga joj je udubina ispod zadnjeg rebra, onaj greben od ko�e. Dosegnuv�i mu ramena, pu�e mu svje� zrak po vratu, a on gun�a. �to? pita ga gube�i koncentraciju. Crno lice sivih o�iju okre�e se prema njoj. Ona spu�ta �aku u d�ep. Zubima guli ko�icu sa �ljive, istiskuje ko�ticu i meso ploda stavlja mu u usta. Opet on �ap�e, odvla�i pozorno srce mlade nje�govateljice �to je kraj njega kamo mu duh bludi, u onaj bunar uspomena u koji stalno uranja m tih mjeseci �to prethode smrti. Ima pri�a �to ih �ovjek u sobi tiho pripovijeda a poput sokola kru�e s jedne razine na drugu. Bdi u oslikanom raslinju �to ga okru�uje cvjetnim obi�ljem i ra�ljama golemih stabala. Sje�a se izleta, �e�ne koja mu je ljubila dijelove tijela �to su s ope�kotinama dobili boju plavog patlid�ana. Bivao sam tjednima u pustinji, veli, a da se ni�sam sjetio pogledati Mjesec, kao �to �e o�enjenu �ovjeku dani pro�i a da �enu ne pogleda u lice. To nisu grijesi propusta, nego znaci prezauzetosti. O�i su mu uprte u lice mlade �ene. Makne li ona glavom, njegov uko�eni pogled putovat �e za njom po zidu. Ona se sagne. Kako ste se spr�ili?

Kasno je popodne. �ake mu se igraju dijelom plahte, glade je hrptom prstiju. Sru�io sam se u plamenu u pustinji. Na�li su me, napravili mi od granja le�aljku, pa me vukli preko pustinje. Bili smo u Pje��anom mo12 ru , tu i tamo prelazili smo suha rije�na korita. Nomadi, znate. Beduini. Kako sam sletio, i sam se pijesak zapalio. Vidjeli su me kako iz toga str�im gol. Ko�na kaciga na glavi bila mi je u plamenu. Svezali me u toj zipki, mrtva�kom �unu, i trkom me odvukli, noge im toptale uz mene. Poremetio sam jednostavnost pustinje. Prema na�em zemljopisnom nazivlju, Libijska pustinja, koja se dijelom prostire i u Egiptu i Su�danu. Beduini su znali za plamen. Znali su kako jo� od 1939. zrakoplovi padaju s neba. Neke su alatke i posude bili izradili od komada s palih zrakoplova i uni�tenih tenkova. Bilo je to doba rata na nebu. Znali su po zujanju prepoznati pogo�en avion, znali su i kako �e se sna�i medu tim olupinama. Mali vijak iz pilotske kabine postao je dragulj. Mo�da sam bio prvi koji je �iv ustao iz goru�eg aviona. �ovjek kojem glava gori. Nisu znali tko sam. A ja nisam znao koje je to njihovo pleme. A tko ste vi? Ne znam. Stalno me pitate. Rekli ste da ste Englez. No�u nikad nije tako umoran da bi mogao zas�pati. Ona mu �ita iz bilo koje knjige koju bi dovukla odozdo iz knji�nice. Treperi svije�a nad stranicom i na licu mlade njegovateljice �to �ita, u taj sat je�dva se naziru stabla i vidici �to krase zidove. On je slu�a, svaku njezinu rije� guta kao �edan vodu. Ako je hladno, ona se oprezno popne na krevet i legne do njega. Ne smije ga ni�im pritisnuti, jer �e ga boljeti, �ak ni svojom tankom pesti. l Prema na�em zemljopisnom nazivlju, Libijska pustinja, koja se dijelom prostire i u Egiptu i Sudanu. 13Dogodi se da u dva po pono�i jo� ne spava, u mraku mu o�i �irom otvorene. Oazu jo� ne bi vidio, a osjetio bi joj miris. Vla�gu u zraku. Kojekakvo �u�kanje. Palme i uzde. Zvek limenih posuda kojima potmuo zvuk otkriva da su pune vode. Tijelo mu oblo�ili velikim komadima mekana platna natopljenih uljem. Bio je pomazan. Naslu�ivao je �utljiva �ovjeka �to je stalno bivao uza nj, miris njegova daha kad bi se svaka dvadeset �etiri sata prigibao nada nj da ga odmota i u mra�ku mu pregleda ko�u. Ogoljen, opet je bio onaj gol �ovjek kraj goru�eg zrakoplova. Pokri�e ga slojevima sive pusti. Pitao se koji ga je to plemenit narod na�ao. Koja je to zemlja izmislila da mekane datulje sa�va�e �ovjek kraj njega pa da ih iz svojih usta gura u njegova. Za to vrijeme, dok je bio s tim ljudima, nije se mogao sjetiti odakle je. Koliko je znao, mogao je biti i onaj neprijatelj protiv kojeg se tukao iz zraka. Poslije, u bolnici u Pi�i, mislio je kako kraj se�be gleda lice �to mu svake no�i dolazi da mu sa��va�e i smek�a datulje koje �e mu onda iz svojih usta gurnuti u njegova. One su no�i bile bezbojne. Ni govora ni pjesme. Beduini bi u�utjeli kad bi bio budan. Le�ao je u mre�i kao na oltaru i u svojoj ta�tini zami�ljao ih je na stotine oko njega, dok su mo�da bila samo ona dvojica koji su ga na�li i s glave mu strgnuli rogatu goru�u kapu. Tu dvojicu znao je samo po okusu sline �to bi mu u�la u usta s datuljom ili po tapkanju stopala u trku. 'JU Ona bi sjedila i �itala, s knjigom pod nemirnim svjetlom. Od vremena do vremena bacila bi pogled niz hodnik vile �to je nekad bila vojna bolnica, gdje je i ona �ivjela s bolni�kim osobljem prije ne�go �to �e se ostali postupno odseliti, s odmicanjem rata prema sjeveru, sa skorim zavr�etkom rata. Bilo je to doba u njezinu �ivotu kad se dohvatila knjiga kao jedinog izlaza iz

svoje �elije. Postale su joj pola njezina svijeta. Sjedila bi za no�nim orma�ri�em, zgrbljena, i �itala o indijskom dje�aku koji se u�io pamtiti svakakav nakit i predmete rasute na pladnju, koga su prebacivali od jednog u�itelja do drugoga - od onih koji su ga u�ili jezik, do onih koji su ga u�ili kako pamtiti, i onih koji su ga u�ili kako se othrvati hipnozi. Knjiga joj le�ala u krilu. Shvatila je kako vi�e od pet minuta zuri u porozni papir, u pregib u kutu na 17. stranici �to ga je netko bio previo kao znak. Dlanom joj zagladi povr�inu. U duhu joj ne��to strugne poput mi�a u potkrovlju, zalepr�a poput leptira na no�nom prozoru. Pogleda niz hodnik, iako vi�e nitko tu ne �ivi, nitko osim engleskog pacijenta i nje, u Villi San Girolamo. U bombama preoranom povrtnjaku iznad ku�e imala je dosta povr�a da se njih dvoje prehrane, a iz grada joj je od vremena do vremena dolazio �ovjek s kojim je razmjenjivala sapune i plahte i ono �to je jo� bilo ostalo u toj vojnoj bolnici za druge potrebe. Malo graha, malo mesa. �ovjek joj je dao dvije boce vina, pa bi ona svake no�i, po�to bi legla uz Engleza a on zaspao, sebi sve�ano natakala �a�icu, koju bi odnijela na no�ni ormari� odmah iza pri�tvorenih vrata i ondje pomalo pijuckala, uz knjigu koju je ve� �itala. Stoga je u knjigama za Engleza, koje je on slu��ao mo�da pozorno a mo�da i nije, bilo rupa u 14�hHMMiMi radnji poput dijelova ceste �to ih je nevrijeme odnijelo, manjkali su doga�aji kao dijelovi goblena �to su ih izjeli skakavci, ili kao od bombi ispucana �buka �to je u no�i pala s freske. A vila koju su sada nastavali ona i Englez bila je umnogome upravo takva. Od kr�a se u neke so�be i nije moglo u�i. Kroz rupu od bombe mjese�ina i ki�a spu�tale su se u knji�nicu u prizemlju - gdje je u kutu stajao stalno promo�en naslonja�. �to se ti�e rupa u radnji, nije brinula za Engleza. Ne bi mu prepri�ala propu�tena poglavlja. Jedno�stavno bi do�la s knjigom i rekla: "Stranica deve�deset �esta", ili: "Stranica sto jedanaesta". To je bila jedina oznaka. Obje bi mu �ake podigla k sebi da ih pomiri�e - zadah im je jo� bio bolesni�ki. �ake su vam sve grublje, re�e joj on. Korov, �i�ak i kopanje. �uvajte se. Rekao sam vam da se pazite. Znam. Zatim je po�ela �itati. U to sa �akama pou�io ju je otac. Sa pse�im �apama. Kad god bi se na�ao sam sa psom u nekoj ku�i, otac bi joj se nagnuo i pomirisao ko�u na jastu�i�ima pasje �ape. Ovo je, objavio bi kao da upravo dr�i �a�icu konjaka, najdivniji miris na svi�jetu! Kakav buk�! Predivni suveniri s puta! Njoj bi se tobo�e gadilo, ali pasja �apa jest bila �udo: nikad ne bi odisala prljav�tinom. To je prvostolnica, otac joj je rekao, vrt toga i toga, travnjak, �etnja kroz ciklame - koncentrat aluzija na sve staze kojima je �ivotinja pro�la preko dana. �u�nulo je ne�to na stropu, kao da je mi�, i ona opet podi�e pogled s knjige. ' Skido�e mu s lica oblog od trave. Na dan po�mr�ine. �ekali su nju. Gdje li se nalazio? Koja je to bila kultura �to zna predvidjeti vrijeme i vidjelo? El Ahmar ili El Abvadd, jer to mora biti neko od sjeverozapadnih pustinjskih plemena. Oni �to �e uh�vatiti �ovjeka palog s nebesa, �to �e mu lice oblo�iti maskom od spletene oazne trstike. Sad je imao sloj trave. Najdra�i vrt na svijetu bio mu je onaj travnati Kewa, nje�nih i raznolikih boja, poput talo�nih slo�jeva nekog brda. U pomr�ini je zurio u okolinu. Dotle su ga na�u�ili da di�e ruke i u tijelo uvla�i snagu iz svemira, onako kako pustinja privla�i sebi zrakoplove. Nosili su ga u nosiljci od pusti i granja. Preko vidika mu usred svjetlomrcanja zastrta sunca pro�o�e pokretne pruge plamenaca. Na ko�i mu je stalno bilo masti, i mraka. Jedne no�i �uo je kako ne�to zvecka na vjetru visoko u zraku, a nakon nekog vremena prestade i on zaspi �ude�i za tim, za onim zvukom nalik na usporeni glas iz grla kakve ptice, mo�da plamenca, ili pu�stinjske lisice koju je jedan od njih dr�ao u po-luza�ivenom d�epu burnusa. Sutradan, dok je le�ao opet oblo�en pustom, �uo je tu i tamo onaj zvek stakla. Zvuk iz tame. Usred svjetlomrcanja osjeti da ga odmataju, i ugleda kako mu se

primi�e ljudska glava na plo�i, a onda shvati da je ono �ovjek �to nosi golem jaram s ko�jeg vise stotine bo�ica obje�enih komadi�ima konopa i �ice raznih duljina. Kre�e se kao dio nekog stakle�nog zastora, tijelo mu je u sredi�tu te kugle. Ta prilika ga je najvi�e podsje�ala na one crte�e arhan�ela �to ih se trudio precrtati kao �kolarac, a da mu nikad nije bilo jasno kako na ne�ijem ti�jelu mo�e biti mjesta za mi�i�e takvih krila. �ovjek se kretao dugim a sporim korakom, tako odmje16 17IfcMMMMHli renim da se jedva koja bo�ica ljuljala. Val stakla, arhan�eo, sva ulja u bo�icama ugrijana suncem, pa kad bi mu ih utrljali u ko�u, �inilo se da su ih posebno zagrijali za odre�enu ranu. Iza njega je bila preobra�ena svjetlost - modra i drugih boja �to drhture u sumaglici i pijesku. Lako zveckanje stakla, �arolikost boja, kraljevski korak, a lice suho i crno kao pu�ka. Izbliza je staklovina bila gruba i hrapava, staklo �to je izgubilo svoj civilizirani izgled. Na svakoj bo��ici sitan �epi� �to ga je �ovjek �upao zubima i dr�ao u ustima dok je sadr�aj jedne bo�ice mije�ao s drugom, od koje je �epi� tako�er stezao me�u zubima. Svojim je krilima stupio iznad nauznak opru�ena spr�ena tijela, u pijesak duboko zario dva �tapa, pa se provukao ispod dva metra �iroka jarma �to su ga sad dr�ala u ravnote�i one dvije �take. Iskro�io je iz svog du�ana. Kleknuo je, pri�ao spr�e�nom pilotu, polo�io mu na vrat svoje hladne �ake i tako ih dr�ao. Bio je poznat svima na karavanskoj ruti �to vo�di iz Sudana na sjever do Gize, na takozvanom Putu od �etrdeset dana. Sretao se s karavanama, trgovao za�inima i pi�em, i kretao se izme�u oaza i bunarskih tabora. Onako zaogrnut bo�icama, pro�bijao se kroz pje��ane oluje, u�iju tako�er za�ti�enih �epi�ima, te se i sam �inio kao nekakva posuda, taj trgovac vidar, taj kralj ulja, mirisa i panaceja, taj krstitelj. U�ao bi u tabor i postavio svoj zastor od bo�ica pred bolesnika, ma tko taj bio. Sjeo je kraj spr�ena �ovjeka. Tabane je sastavio da mu slu�e kao posuda, pa se nagnuo natrag i ne gledaju�i uzeo neke bo�ice. Iz svake se ot�epljene bo�ice �irio neki miris. Tu je bio miris mora. Vonj hr�e. Indiga. Tinte. Rije�nog mulja, pasjakovine, formaldehida, parafina, etera. Zrakom struji kaos. 18 Podalje se deru deve �to su nanju�ile mirise. �ovjek je prsni ko� trljao zelenocrnom smjesom. Bile su to istucane paunove kosti � dobivene razmjenom u nekoj medini na zapadu ili na jugu - najmo�nije sredstvo za lije�enje ko�e. Grad ili domoroda�ka �etvrt u Sjevernoj Africi. 19Izme�u kuhinje i uni�tene kapelice vrata su vodila u ovalnu knji�nicu. Njezin se prostor �inio neo��te�en, osim po�iroke rupe na donjem zidu, u visini portreta, probijene u minobaca�kom napadu na vilu prije dva mjeseca. Ostatak prostorije prilagodio se toj rani i prihvatio prodor nepogoda, ve�ernjih zvi�jezda i pjeva ptica. Tu bija�e po�ivaljka, glasovir za�ti�en sivim pokriva�em, preparirana medvje�a glava a uza zidove visoke naslage knjiga. Police najbli�e razorenom zidu iskrivile se od ki�e, koja je jo� udvostru�ila te�inu knjiga. U prostoriji bi tu i tamo sijevnula munja, padala preko pokrivena gla�sovira i saga. Na daljem kraju bila su francuska vrata za�ti�ena zakucanim letvama. Da su bila otvorena, Hana bi mogla iz knji�nice iza�i na trijem, pa se kraj kapelice niz trideset �est pokajni�kih stepenica spustiti do nekada�nje livade, sad totalno preorane zapaljivim bombama i eksplozijama. Njema�ka je vojska pri povla�enju minirala mnoge ku�e, zato su nepotrebne prostorije, poput ove, radi sigurnosti zatvorene, vrata su im zakovana letvama. Znala je. za te opasnosti kad je u�la u sobu, u�etala u njenu popodnevnu tamu. Stajala je od�jednom svjesna svoje te�ine na drvenom podu, raz�mi�ljaju�i kako joj je vjerojatno dostatna da odapne 20 kakav mehanizam ako je tu. Stopala joj u pra�ini. Jedino se svjetlo slijevalo

kroza zup�astu rupu od baca�ke mine �to je zinula u nebo. Izvukla je Posljednjeg Mohikanca koji se pucke�taju�i odvojio kao da ga kida od neke cjeline. �ak i u onom polumraku, obodrilo ju je akvamarinsko nebo s jezerom i Indijancem u prednjem planu na ilustraciji korica. A zatim, kao da u sobi ima nekoga kome ne smije smetati, vratila se hodaju�i natra�ke, po vlastitim tragovima stopala, sigurnosti radi, ali i u nekoj svojoj igri, neka se po tragovima �ini kao da je netko u�ao u sobu a onda je to tjelesno bi�e isparilo. Zatvorila je vrata i vratila na mjesto pe�at upozorenja. Sjela je u prozorsku ni�u sobe engleskog paci�jenta, izme�u oslikanih zidova s jedne i doline s druge strane. Otvorila je knjigu. Listovi joj se slijepili u valovit blok. Osje�ala se kao Crusoe koji je na obali na�ao knjigu gdje se su�i, knjigu �to je bila u moru a plima je izbacila. Pripovijest iz 1757. S ilustracijama N. C. Wyatha. Kako i dolikuje najbo�ljim knjigama, tu je bila i va�na stranica s popisom ilustracija, svaka opisana s po jednim retkom. Za�la je u pripovijest svjesna da �e iz nje iza�i s osje�ajem kao da su je uronili u tu�e �ivote, u zaplete �to se�u dvadeset godina unatrag, s tijelom punim rije�i i trenutaka, kao da se budi iza sna pod pritiskom nezapam�enih snova. Njihov je talijanski grad na brdu, na predstra�i sjeverozapadnog cestovnog pravca, bio vi�e od mje�sec dana pod opsadom, bara�na je vatra bila koncen�trirana na dvije vile i samostan okru�en jabu�njakom l Newell Convers Wyath (1882-1915), poznati ameri�ki ilu�strator i zidni slikar. 21i �ljivikom. Tu je bila Villa Medici, u kojoj su sta�novali generali. Upravo iznad nje bila je Villa San Girolamo, nekada�nji �enski samostan, od koje su zbog njenih tvr�avskih prsobrana Nijemci napravili svoje posljednje upori�te. Tu su imali stotinjak voj�nika. Kako se pod topovskom vatrom grad na brdu stao raspadati poput ratnog broda na moru, vojska se iz �atora u vo�njaku premjestila u pretrpane so�be prija�njeg samostana. Odletjeli su u zrak cijeli dijelovi kapelice. Od eksplozija se dijelom sru�io i najgornji kat vile. Kad su naposljetku Saveznici za�uzeli zgradu i pretvorili je u bolnicu, zaprije�ili su prilaz stubama na drugi kat, iako su se dio dimnjaka i krov jo� dr�ali. Kad su bolni�ko osoblje i pacijenti preseljeni na sigurnije mjesto na jugu, ona i Englez nisu se dali premjestiti nego su ostali. Za to vrijeme bilo im je vrlo hladno, jer nije bilo elektri�ne struje. Neke sobe gledale su na dolinu a nisu vi�e uop�e imale zida. Kad bi otvorila vrata, ugledala bi samo raskva�en krevet u kutu, pokriven li��em. Bilo je vrata iza kojih je pucao pogled na krajolik. Neke su sobe postale otvoreni pti�arnici. Na stubama je najdonje stepenice progutala vatra koju je garnizon u bijegu bio podmetnuo. A ona je iz knji�nice uzela dvadesetak knjiga, pa ih je �a�vlima prikovala za pod i poslagala jednu na drugu te tako njima napravila dvije najdonje stepenice. Stolci su uglavnom poslu�ili za grijanje. Naslonja� u knji�nici ostao je na svom mjestu jer je bio sve vrijeme mokar, skroz-naskroz raskva�en ve�ernjim pljuskovima �to su se slijevali kroz rupu od mine. U tom travnju 1945. spasilo se od vatre sve �to je bilo mokro. Malo je kreveta ostalo. Ona se najradije seljakala po ku�i sa svojom slamnja�om ili vise�om mre�om, te bi katkad spavala u sobi engleskog pacijenta, a katkad u hodniku, ovisno o temperaturi, vjetru ili svjetlu. Ujutro bi slamaricu smotala i svezala je uzicom. Sad je bilo toplije pa je otvarala sve vi�e soba, zra�ila tamne kutke, pu�tala neka sunce su�i vlagu. Nekih bi no�i otvorila kakva vrata i spavala u sobama u kojima je manjkao koji zid. Legla bi na slamaricu na sam rub sobe, nasuprot pomi�nom pejza�u od zvijezda i plove�ih oblaka, a budilo bi je brundanje groma i sijevanje munja. Sa svojih dvadeset godina i onako �a�ava, u ono vrijeme nije ni mislila na sigurnost, niti se obazirala na opasnosti od eventualno minirane knji�nice ili tutnja groma �to bi je no�u prenuo. Sad, nakon hladnih mjeseci, kad je bila ograni�ena na mra�ne i za�ti�ene pro�store, nije se mogla smiriti. Ulazila je u sobe koje su vojnici bili zaprljali, u sobe u kojima se namje�taj lo�io do zadnjega komada. O�istila ih je od li��a, izmeta, mokra�e i nagorjelih stolova.

�ivjela je kao skitnica dok je istodobno engleski pacijent po�ivao u svom krevetu kao kralj. Izvana se mjesto �inilo opusto�enim. Jedne su se vanjske stube prekidale napol puta, objesila im se ograda. �ivjeli su od onoga �to bi se na�lo u relativnoj sigurnosti. Zbog razbojnika koji su pusto��ili sve na �to bi nai�li, no�u bi gorjela samo naj�nu�nija svije�a. No, �titila ih je jednostavna �injenica �to se vila �inila potpunom ru�evinom. Ali se ona, poluodrasla i poludijete, tu osje�ala sigurna. Ispli�vav�i iz onoga �to joj se dogodilo u ratu, postavila je sama sebi odre�ena pravila. Vi�e ne�e slu�ati zapovijedi i obavljati du�nosti za nekakvo op�e do�bro. Brinut �e se samo za spr�enog pacijenta. �itat �e mu, prat �e ga i davat �e mu doze morfija -kornunicirat �e samo s njim. ;-�>'( �'; �:� 22 23Radila je u vrtu i vo�njaku, Iz bombardirane kapelice iznijela je nepuna dva metra visok kri� i postavila ga iznad svojih lijeha da joj slu�i kao stra�ilo za ptice, po njemu je povje�ala prazne li�menke od sardina �to su zveckale i �tropotale �im bi se vjetar digao, U vili bi preko kr�a pre�la u svije�om osvijetljenu ni�u, gdje joj je le�ao uredno spakiran kov�eg u kojem je malo �ega bilo osim sve�nja pisama, smotane odje�e i metalnog ormari�a sa sanitetskim priborom. Po�istila je tek manje dije�love vile, a sve bi ovo mogla i spaliti kad bi ba� htjela. U mra�nom hodniku pali �igicu i primi�e je sti�jenju svije�e. Svjetlost joj se di�e na ramena. Klekla je. �akama podbo�i bedra i udi�e miris sumpora. Zami�lja da udi�e i svjetlost. Uzmi�e nekoliko stopa i na drvenom podu ko�madom bijele krede crta �etverokut. Zatim se jo� dalje odmi�e, crta nove �etverokute, cijelu piramidu, najprije jednostruke pa dvostruke, pa opet jedno�struke, lijevom se �akom odupire o pod, glavu je nagnula, dr�i se ozbiljno. Sve se vi�e odmi�e od svjetla. Na kraju �u�ne. Kredu spu�ta u d�ep haljine. Ustaje, di�e �iroke skute i ve�e ih oko pasa. Iz drugog d�epa vadi komad kovine i baca ga preda se tako da padne iza najdaljeg �etverokuta. Ska�e naprijed, stopala joj bu�no udaraju, sjena joj se iza nje vijuga u dubinu hodnika. Vrlo je hitra, tenisice joj samo prelaze preko brojeva koje je ucrtala u svaki �etverokut, uskakuje jednom no�gom, pa objema, pa onda opet jednom, sve dok ne stigne do posljednjeg �etverokuta. 24 Saginje se i podi�e komad kovine, zastaje u tom polo�aju, nepokretna, skuti joj i dalje zavezani iznad bedara, �ake obje�ene, zadihala se. Usrkne zraka i gasi svije�u. Sad je u mraku. Samo dim miri�e. Ska�e uvis i u zraku se okre�e na suprotnu stranu, pa onda jo� lu�e poskakuje niz crni hodnik, a ipak uskakuje u �etverokute za koje zna gdje su, tenisice joj lupaju i bubaju po tamnom podu - pa lupa odzvanja do najdubljih zakutaka napu�tene ta�lijanske vile i van put Mjeseca i brazde jaruge �to je upola opasala zgradu. Spr�eni �ovjek no�u katkad osje�a nekakvo slabo podrhtavanje zgrade. Uklju�uje svoj slu�ni aparat i �uje lupu, za koju svejedno ne zna ni �to je ni od �ega je. Hana uzima svezak �to le�i na stoli�u kraj nje�gova kreveta. To je zapravo knjiga koju je on sa sobom iznio iz vatre - primjerak Herodotove Povi�jesti, u koji su ulijepljene izrezane stranice iz drugih knjiga ili zapisi njegovih zapa�anja - i tako je sve to sabijeno u Herodotov tekst. Ona po�inje �itati njegov sitan i kvrgav rukopis. U ju�nom Maroku pu�e vihor, zvan aajej, od kojeg se felasi brane no�evima. Tu je afriko, �to nekada dopire do Rima. Alm je jesenski vjetar �to dolazi iz Hrvatske. Arifi, koji zovu i aref ili rifi, �e�e bezbrojnim jezicima. To su stalni vjetrovi koji �ive u sada�nje vrijeme. 25 mIma drugih, manje postojanih vjetrova, koji mi�jenjaju smjer, koji mogu sru�iti konja i jaha�a, a rotiraju suprotno od smjera kazaljki na satu. Bist roz hara Afganistanom 170 dana - zakapa sela. On�da je tu vru�i, suhi gibli iz Tunisa, �to

se kotura i kotura i �ovjeku kida �ivce. Habub, sudanska pra-�na oluja, �to se obla�i do tisu�u metara visokim jarko�utim bedemima, a prati je ki�a. Harmatan pu�e prema Atlantiku i s vremenom se u njemu utapa. Imbat je smorac u Sjevernoj Africi. Ima vje�trova �to samo uzdi�u prema nebu. No�ne pje��ane oluje koje nastaju od studeni. Hamsin je pra�ni vjetar �to u Egiptu pu�e od o�ujka do svibnja, na�zvan tako prema arapskoj rije�i za "pedeset", pe�deset dana pu�e deveta je po�ast Egipta. Mi-omirisan je datu �to pu�e od Gibraltara. Tu je i �, pustinjski tajni vjetar, kojem je ime zatro neki kralj nakon �to mu je sin u njemu za�glavio. I nafhat - zapuh �to udara iz Arabije. Mez-zar-ifoullousen - o�tar je i hladan jugozapadnjak, Berberima poznat kao "onaj koji �erupa koko�". Be�abar, crn i suh sjeveroisto�njak s Kavkaza, "crni vjetar". Samiel, iz Turske, "otrov i vjetar", �esto kori�ten u boju. Kao i drugi "otrovni vjetrovi", sa-mum u Sjevernoj Africi i solano koji u prolazu �u�pa rijetke latice i tako izaziva vrtoglavicu. Ima i drugih, mjesnih vjetrova. Udare nisko uz tlo kao plima. Olju�te boju, ru�e telefonske stupove, odmi�u kamenje i kipovima otkidaju glave. Harmatan pu�e preko Sahare pun crvene pra�ine, pra�ine poput ognja, poput bra�na, �to se zavla�i u pu�ku i blokira zatvara�. Ovaj crve�ni vjetar pomorci zovu "morem tmice". Magle crve�na pijeska iz Sahare spu�tale su se �ak daleko na l Aluzija na kazne kojima je Jahve poga�ao Egipat jer faraon nije dopu�tao Izraelcima odlazak (Knjiga Izlaska). 26 sjever, u Cornwallu i Devonu, izazivaju�i tako silne blatne pljuskove te se mislilo da su od krvi. "Godine 1901. �esto se izvje�tavalo o krvavim ki�ama u Por�tugalu i �panjolskoj." U zraku uvijek ima na milijune tona pra�ine, upravo kao �to ima na milijune kubika zraka u ze�mlji i vi�e �ivih bi�a u tlu (crva, kukaca, podzemnih bi�a) nego �to ih na njemu pase i �ivi. Herodot je zabilje�io kako su razne vojske bile zahva�ene samumom i vi�e ih se nikad nije vidjelo. Jedno se pleme "tako razbjesnjelo na taj zlo�udni vjetar da mu je objavilo rat i na nj krenulo u punom borbe�nom poretku, ali je ubrzo bilo temeljito zatrpano". Pje��anih vihora ima tri oblika. Vrtlog. Ploha. Zid. U prvom se obzorje gubi. U drugom kao da je oko tebe "kolo Aladinovih duhova". Tre�a, ploha, "bakrene je boje. Kao da sva priroda gori". Ona di�e o�i s knjige i vidi da je on gleda. I iz tame progovara. Beduini su me odr�avali na �ivotu s razlogom. Znate, bio sam im koristan. Kad mi se avion sru�io u pustinji, netko je me�u njima pretpostavio da za ne�to moram biti koristan. Ja sam �ovjek koji �e po osnovnom obliku na karti prepoznati neki bezi�meni grad. U meni je rudnik podataka. Pustite me u ne�ijoj ku�i sama, u�i �u u knji�nicu, uzeti neku knjigu i upiti je. Tako u nas prodire povijest. Po�znavao sam karte morskoga dna, karte s ucrtanim slabostima u �titu zemlje, karte na pergamentu, s razli�itim rutama kri�arskih pohoda. Stoga sam poznavao njihov kraj i prije nego �to sam se sru�io me�u njih, znao sam kad je u 27svoje doba Aleksandar tuda pro�ao, da li s nekog razloga ili iz pohlepe. Poznavao sam navike nomada zalu�enih svilom ili bunarima. Jedno je pleme cijeloj dolini obojilo tlo, pocrnilo ga ne bi li mu uve�alo konveksnost pa time i mogu�nost ki�e, i dizalo visoke konstrukcije kojima �e oblaku rasparati trbuh. Bilo je plemena koja su vjetar, �im bi po�eo puhati, do�ekivali ra�irenim dlanovima. Vjerovali su da �e tako u pravom trenutku skrenuti oluju u susjedno podru�je pustinje, na drugo, manje voljeno pleme. Nestajala su cijela plemena, progutana, ugu�ena pi�jeskom, i tako ulazila u povijest. U pustinji se lako gubi osje�aj demarkacije. Kad sam prohujao zrakom i tresnuo u pustinji, u ona �uta korita, samo sam mislio kako moram napraviti splav... moram napraviti splav. I tu, iako sam se na�ao na suhu pijesku, znao sam da sam medu narodom s vode. U gorju Tassili gledao sam crte�e na stijeni iz doba kad su ljudi Sahare u tr��anim �amcima lovili vodenkonje. U vadiju Suri vidio sam spilje kojima su stijene bile pokrivene slikarijama pliva�a. Ondje je nekad bilo jezero. Mogao sam

im na zidu nacrtati njegov oblik. Mogao sam ih odvesti do njegove obale od prije �est tisu�a godina. Upitajte pomorca kakvo je najstarije poznato je�dro, i on �e vam opisati trapezoidno jedro koje vi�si s jarbola na tr��anom brodu �to �ete ga vidjeti na spiljskim slikama u Nubiji. Iz preddinasti�kog doba. U pustinji i danas pronalaze harpune. To su bili ljudi s vode. Pa i dana�nje karavane nalik su na rijeke. A ipak, ondje je voda stran element. Voda je izgnanica �to se nosi u kantama i pletenkama, utvara izme�u �aka i usta. Kad sam se izgubio me�u njima, nesiguran gdje sam, trebalo mi je samo ime nekog malog sljemena, 28 neki mjesni obi�aj, neka �elija te povijesne zvijeri, i karta svijeta bila bi mi opet u redu. �to ve�ina nas zna o tim dijelovima Afrike? Vojske Nila kretale su se gore-dolje po boji�tu koje je zadiralo tisu�u trista kilometara duboko u pusti�nju. Tenkovi Whippeti. Bombarderi Blenheimi sred�njeg doleta. Dvokrilni lovci Gladiatori. Osam tisu�a ljudi. No, tko je bio neprijatelj? Koji su bili saveznici toga kraja plodne zemlje Cirenaike, slanih mo�vara El Agheile? Cijela Europa vodila je ratove u Sje�vernoj Africi, u Sidi Rezeghu, u Baguohu. Posve pokrivena, u mraku, pet dana su ga Be�duini teglili sa sobom. Le�ao je u oblozima od su�kna natopljena uljem. Onda je temperatura naglo pala. Stigli su u dolinu izme�u visokih crvenih sti�jena kanjona, pridru�ili se ostatku pustinjskog ple�mena s vode �to se prelijevalo i klizilo preko pijeska i kamenja, plavi im ogrta�i lepr�ali kao mlaz mlijeka ili krilo. Skinu�e mekano sukno s njega, odlijepi�e mu ga s tijela. Nalazio se u �iroj utrobi kanjona. Visoko iznad njih le�inari �to su tisu�u godina slijetali u tu kamenu raspuklinu gdje su se oni uta�borili. Ujutro ga odvezo�e na drugi kraj siga. Sad su oko njega glasno govorili. Odjednom je prepoznao govor. Tu je radi zakopanih pu�aka. Odnijeli su ga nekamo, lice zavezanih o�iju bilo mu je uko�eno, a rukama je mogao sezati otprilike metar dalje. Toliko dana putovanja da bi mogao dosegnuti metar dalje! Pa se prigibati i hotimice �togod dodirivati, ruku mu i dalje vode, dlan mu je ra�iren i okrenut nadolje. Dotaknuo je cijev Ste-na i ona ga ruka pusti. Me�u glasovima stanka. Tu je zato da ka�e �to je �to. 29^Hljtt^^uj^^^^^^^ju Strojnica Breda od dvanaest milimetara. Tali�janska. Povukao je zatvara�, uvukao prst u cijev da provjeri ima li unutra metak, gurnuo naprijed za�tvara� i povukao okida�. Puf. - Izvrsno oru�je -progun�ao je. Poneso�e ga dalje. - Francuska Chattelerault od sedam i pol milime�tara. Laka strojnica. Iz devetsto dvadeset �etvrte. - Njema�ka avionska od sedam zarez devet mili�metara, MG-15. Vodili su ga od jednog do drugog komada oru��ja. Bilo je tu primjeraka iz raznih razdoblja i iz vi�e zemalja, kao kakav muzej u pustinji. Pogladio bi kundak i okvir ili bi opipao ni�an. Rekao bi koje je to oru�je, a onda bi ga odveli do drugoga. Tako su mu uljudno predo�ili osam komada oru�ja. Glasno bi rekao koje je oru�je, najprije na fran�cuskom, a onda i na plemenskom jeziku. No, za�to je to njima bilo va�no? Mo�da im i nije trebalo ime, nego su htjeli vidjeti zna li on o kojem se oru�ju radi? Onda su ga opet uhvatili za ruku i �aku mu uronili u sanduk streljiva. U drugom sanduku, desno, bilo je opet streljivo, ovaj put meci od sedam mili�metara. Bilo je i drugih. Kad je bio mali, �ivio je s tetom koja bi na travi svoje tratine razbacala �pil karata s likom na�dolje i upu�ivala ga u igru zvanu pelmanizam. Svaki igra� mo�e okrenuti po dvije karte, a zatim ih, prema pam�enju, me�usobno sparivati. To je bilo u posve drugom ambijentu, s potocima i pastrvama, s glasanjem ptica koje je prepoznavao po nekom nepouzdanom ulomku. Svijet u kojem se svemu zna ime. A sad, lica zaslijepljena maskom od travnih

30 vlati, uzeo je metak pa je krenuo sa svojim vodi�ima, odveo ih do jedne pu�ke, ubacio u nju metak, po�vukao zatvara�, uperio pu�ku u zrak i opalio. Buka je ludo odjeknula izme�u stijena kanjona. "Jer jeka jest du�a glasa �to se uzbu�uje u praznim prostorima." Tu misao napisao je u jednoj engleskoj bolnici �o�vjek �to su ga smatrali mra�nim i ludim. A on sad u toj pustinji, zdrava razuma i bistra uma, uzi�ma karte i lako ih sparuje, cere�i se teti, pa svaki uspjeli spoj ispaljuje u zrak, a nevidljivi ljudi oko njega malo-pomalo svaki pucanj pozdravljaju klica�njem. Okre�e se na jednu stranu, zatim se vra�a do Brede, ovaj put na svojoj �udnoj ljudskoj nosiljci, pra�en �ovjekom koji no�em urezuje isti znak na sanduku streljiva i na kundaku oru�ja. On u�iva u tome - u tom uzbu�enju i klicanju nakon one sa�mo�e. To se svojom vje�tinom odu�uje ljudima koji su ga spasili za ovu svrhu. Na svom putu s njima u�i �e i u neka sela gdje nema �ena. Njegovo se znanje prenosi iz ple�mena u pleme kao mjerilo vrijednosti. U plemenima od osam tisu�a du�a. Upoznaje odre�ene obi�aje i odre�enu glazbu. Uglavnom zavezanih o�iju, slu�a pjesme kojima se zaziva voda u plemenu Mzina, njihovo klicanje, dahhiya plesove, zurle kojima se u doba opasnosti prenose poruke, dvocjevnu zurlu makrunu (s jednom cijevi koja stalno dr�i isti ton). Zatim u kraju peto�i�nih lira. Selo ili oaza preludija i interludija. Pljeskanje. Antifonijski ples. Dopu�taju mu da gleda tek nakon sun�eva za�laska, i onda mo�e vidjeti one koji su ga zarobili i spasili. Sada zna gdje se nalazi. Nekima crta i l Rije� je o Christopheru Smartu, engleskom pjesniku iz 18. stolje�a. 31�|^^^^^^^^^> karte koje prelaze njihove granice, a drugim ple�menima obja�njava mehanizam oru�ja. Svira�i sjede uz vatru njemu preko puta. Zvu�i lire simsimiye bje�e na krilima povjetarca. Ili pak ska�u preko ognja k njemu. Tu ple�e neki dje�ak, koji je na tom svjetlu ne�to najpo�eljnije �to je ikad vidio. Krhka mu se ramena bijele kao papirus, od svjetla vatre cakli mu se znoj na trbuhu, golotinju koja se nazire kroz razreze plave ko�ulje �to mu od vra�ta pada do gle�anj a nosi kao kakav mamac, otkriva se kao sijevak sme�e crte. Okru�uje ih no�na pustinja koju neodre�enim redom sijeku oluje i karavane. Oko njega uvijek ima tajni i opasnosti, kao kad je u svom sljepilu pomakao �aku i porezao se na dvosjekloj britvi u pijesku. Ima trenutaka kad ne zna da li to sanja, posjekotina je tako glatka da ga ni�ta ne boli, pa mora krv brisati o tjeme (lice mu je jo� nedodirljivo) da bi zarobljiva�e upozorio na ranu. Ono selo bez �ena u koje ga dovedo�e u potpunoj ti�ini, ili cijeli onaj mjesec dana kad nije vidio Mjeseca. Je li to izmislio? Je li to sanjao omotan uljem, pustom i mrakom? Pro�li su kraj zdenaca u kojima je voda ukleta. Na nekim otvorenim prostorima bilo je zatrpanih naselja, i �ekao je dok su oni kopanjem u pijesku probijali put do zakopanih prostorija, ili je �ekao da otkopaju skrovi�ta vode. I �ista ljepota bezazlena dje�aka plesa�a, nalik na pjev dje�aka korista, �to ga je pamtio kao naj�istiji zvuk, najbistriju rije�nu vodu, najprozirniju dubinu mora. Tu u pustinji, koja je nekad bila more gdje ni�ta nije bilo sapeto ni stalno, sve se pokre�e - poput platnene ko�ulje na dje�aku, kao da more grli ili se izvla�i iz njega, ili iz vlastite plave posteljice. Dje�ak �to se uzbu�uje, s genitalijama na pozadini boje vatre. 32 A onda se vatra zasipa pijeskom, dim se vije oko njih. Ritam je glazbala kao puls ili ki�a. Dje�ak pru�a ruke preko izgubljene vatre da u�utka zurla�e. Kad on odlazi, nema vi�e dje�aka, nema otisaka stopala. Samo posu�ene prnje. Jedan od mu�karaca puzi po tlu i skuplja sjeme koje je palo na pijesak. Nosi ga bijelcu tuma�u oru�ja i ma�e mu njime �ake. U pustinji ni�ta ne slavi� do vode. Ona stoji iznad sudopera, dr�i se za nj, zuri u zidnu �tukaturu. Skinula je sva zrcala i naslagala ih u jednoj praznoj sobi. Ste�e sudoper i glavu okre�e s jedne na drugu stranu, pra�ena kretanjem sjene. Mo�i �ake i prste pa ih provla�i kroz kosu dok joj nije posve mokra. To je osvje�uje, i svi�a joj se kad iza�e van a vjetar je osine gase�i grmlja�vinu.

33 II. GOTOVO PODRTINAl V L^ovjek previjenih �aka bio je u vojnoj bolnici u Rimu kad je pukim slu�ajem �uo za spr�ena �ovjeka i medicinsku sestru, �uo njezino ime. Okrenuo se s praga i vratio do skupine lije�nika kraj kojih je upravo bio pro�ao, da dozna gdje se ona nalazi. U toj se bolnici ve� dulje vrijeme oporavljao i znali su ga kao �ovjeka koji se ne da uhvatiti ni za gla�vu ni za rep. A sad im se obratio, i zapanjio ih, pitaju�i ih za ono ime. Za sve vrijeme koliko je tu, uop�e nije progovorio, komunicirao je samo znakovima i grimasama, tu i tamo cerekom. Ni�ta otkrio nije, �ak ni svoje ime, samo im je napisao svoj mati�ni broj, po kojem se vidjelo da pripada Saveznicima. Njegov je status strogo provjeren i potvr�en po�rukama iz Londona. Na njemu sva poznata hrpa o�iljaka. Stoga su se lije�nici opet posvetili njemu, klimaju�i glavom nad njegovim zavojima. Napokon, slavna li�nost koja iziskuje �utnju. Ratni heroj. Tako se osje�ao najsigurniji. Ne otkrivaju�i ni�ta. Pa kako god mu prilazili, nje�no, podmuklo, ili no��evima. Vi�e od �etiri mjeseca nije ni rije�i pro�zborio. Bio je krupna zvijer pred njima, a gotovo podrtina kad su ga doveli i davali mu redovito morfij zbog bolova u �akama. Sjedio bi u mraku u naslonja�u i pratio struju kretanja pacijenata i 37medicinskih sestara �to prolaze kroz odjele i spre�mi�ta. No sad, u prolazu kraj tih lije�nika u hodniku, �uo je ime one �ene, pa je usporio korak, okrenuo se, vratio do njih i izravno ih upitao u kojoj bolnici ona radi. Reko�e mu kako je to neki stari �enski samostan, �to su ga najprije dr�ali Nijemci, a onda su ga Saveznici, kad su ga osvojili, pretvorili u bol�nicu. U brdima sjeverno od Firence. Ve�im je dije�lom poru�en bombama. Nadasve nesigurno mjesto. Samo je privremena vojna bolnica. No, ta medi�cinska sestra i pacijent nisu je htjeli napustiti. Za�to ih niste prisilili? Ona je tvrdila kako je on u odve� lo�em stanju da bi ga transportirali. Mogli smo ga posve sigurno izvu�i, naravno, ali danas vi�e nema smisla prepirati se oko toga. A ona je i sama bila u te�kom stanju. Je li ranjena? Nije. Vjerojatno je donekle u �oku od bombi. Trebalo ju je otpremiti ku�i. Nezgoda je u tome �to je tu rat zavr�en. Vi�e nikome ne mo�ete ni�ta zapovjediti. Pacijenti jednostavno odlaze iz bolnice. Vojnici bje�e kao dezerteri jo� prije nego �to ih po�alju ku�i. Koja je to vila? upitao je. To je vila za koju ka�u da joj je sablast u vrtu. San Girolamo. No, ima ona svoju sablast, spr�ena pacijenta. Lice ima, ali se ne da prepoznati. Svi �ivci uni�teni. Mo�ete mu ispred lica pro�i upaljenom �i�gicom a da nema nikakve reakcije. Lice mu je mrtvo. Tko je on? upitao je. Ne znamo kako se zove. Ne�e da govori? Lije�nici se nasmija�e. Ne, on govori, govori ne�prestano, samo �to jednostavno ni sam ne zna tko je. 38 Odakle se stvorio? Beduini su ga donijeli u oazu Sivvah. Onda je neko vrijeme bio u Pi�i, zatim...Vjerojatno mu je plo�ica s imenom na nekom Arapinu. Po svoj prilici, prodat �e je i jednog dana sti�i �e do nas. A mo��da je nikad ne�e prodati? To su njima fantasti�ne amajlije. Od svih pilota koji se sru�e u pustinji, ni jedan ne dolazi s identifikacijom. Sad je taj u toj toskanskoj vili a �enska ne�e da ga ostavi. Ne�e i gotovo. Na�i su ondje dr�ali stotinjak ranjenika. Prije toga, Nijemci su ondje imali garnizon, vila im je bila posljednje upori�te. Ima neke

oslikane sobe, svaka s drugim godi�njim dobom. Oko vile je jaruga. To je oko trideset pet kilometara od Firence, u brdima. Naravno, trebat �e vam propusnica. Valjda �emo na�i nekoga da vas odveze. Ali ondje je jo� grozno. Uginula stoka. Ustrijeljeni i napol pojedeni konji. Ljudi obje�eni naglavce s mostova. Posljednje strahote rata. Skroz nesigurno. Onuda jo� nisu pro�li in�enjerci da to razminiraju. Kad su se Nijemci po�vla�ili, samo su palili i posvuda sijali mine. Grozno mjesto za bolnicu. Najgori je smrad mrtvaca. To se bez dobra snijega ne�e o�istiti. I bez gavranova. Hvala lijepa. Iza�ao je iz bolnice na sunce, pod vedro nebo prvi put nakon toliko mjeseci, van iz zeleno osvi�jetljenih prostorija �to su mu u duhu bile nalik na staklenik. Stajao je i sve u se upijao, sva�iju �urbu. Prvo, pomisli, trebaju mi cipele s gumenim pot�platima. Treba mi gelato1 U vlaku nije mogao zaspati od onog valjanja s jedne na drugu stranu. Pa uz ostale u kupeu �to pu�e. A sljepoo�icom udara o prozorski okvir. Svi Sladoled (tal.). 39u tamnoj odje�i, a vagon kao da gori s tolikim za�paljenim cigaretama. Primijetio je kako se putnici oko njega kri�aju kad god vlak prolazi kraj groblja. / sama je u te�kom stanju. Gelato za krajnike, sje�ao se. Pratio je curicu i njezina oca, i�li su da joj vade krajnike. A ona sa�mo pogledala �ekaonicu punu djece i jednostavno se nije dala. To dijete, tako pokorno i pitomo da mu para nema, odjednom je bilo kao kamen tvrdo, ne�e i gotovo. Neka je to i najpametnija stvar na svijetu, iz njezina grla nitko ni�ta ne�e �upati. �ivjet �e i dalje s tim, kako god "to" izgledalo. A on ni sad jo� ne zna �to su to krajnici. Glavu mi uop�e nisu dirnuli, pomisli, �to je bilo �udno. Najgore bi mu bilo kad bi stao zami�ljati �to �e sad oni raditi, dalje rezati. U tim trenucima uvijek je pomi�ljao na glavu. Na stropu je �u�nulo, kao da je mi�. Stajao je sa svojim kov�egom na kraju hodnika. Spustio je prtljagu i mahnuo kroz tamu koju su u razmacima kidale barice svjetla od svije�a. Kad je krenuo prema njoj, nije bilo �tropota koraka, nika�kva zvuka s poda, i to je za�udi, bje joj nekako prisno i utje�no �to on bez buke mo�e u�i u mir njezin i engleskog pacijenta. Dok je prolazio, svjetla u dugom hodniku bacala su mu sjenu naprijed, ispred njega. Ona podi�e sti�jenj na uljanici da pro�iri krug svjetla oko sebe. Sjedila je posve mirno, s knjigom u krilu, a on joj pri�e i �u�nu uz nju kao da joj je stric. 40 - Reci mi �to su to krajnici. O�i joj zure u njega. - Ne ide mi iz glave kako si izletjela iz bolnice s dvojicom odraslih mu�karaca za sobom. Ona klimne glavom. - Je li ti pacijent tamo? Smijem li u�i? Ona zavrti glavom, vrtjela je njome sve dok nije opet progovorio. - Onda �u ga vidjeti sutra. Samo mi reci kamo da idem. Ne trebaju mi plahte. Ima li tu kuhinja? Kakav sam neobi�an put prevalio samo da bih te na�ao! Kad se udaljio niz hodnik, vratila se do stoli�a i dr��u�i sjela. Treba joj taj stoli�, ta upola pro�itana knjiga da bi do�la k sebi. �ovjek koji joj je poznat pre�ao je tolik put vlakom i pje�a�io sedam kilo�metara uzbrdo od sela i niz hodnik do ovog stoli�a, samo zato da nju vidi. Nekoliko minuta kasnije u��la je u Englezovu sobu pa je stajala i odozgo gle�dala u njega. Mjese�ina pala na li��e po zidovima. To je bila jedina svjetlost na kojoj se iluzionisti�ka slikarija �inila uvjerljivom. Mogla bi ubrati taj cvijet i njime okititi haljinu. �ovjek koji se zove Caravaggio otvara sve pro�zore u sobi kako bi mogao slu�ati no�ne zvukove. Svla�i se, dlanovima blago trlja vrat i neko vrijeme le�i na nenamje�tenom krevetu. �u�te stabla, lomi se mjese�ina vani na srebrne ribice koje se odbijaju od li��a vrtnih zvjezdana.

Mjese�ina je na njemu kao ko�a, kao mlaz vode. Sat kasnije, eno ga na krovu vile. Odozgo, s vrha gleda bombama pogo�ene dijelove kosine krovi�ta, 41dva jutra uni�tenih vrtova i vo�njaka oko vile. Pro�matra kraj u kojem se nalaze u Italiji. 42 Ujutro kod vodoskoka poku�avaju razgovarati. - Sad kad si u Italiji, morala bi znati vi�e o Verdiju. - Sto? - Hana di�e pogled s posteljine koju pe�re na vodoskoku. Caravaggio je podsje�a: - Nisi li mi jedanput rekla da si zaljubljena u njega? Hana obara glavu u neprilici. Caravaggio se seta naokolo, prvi put gleda zgra�du, s trijema zirka dolje u vrt. - Da, voljela si ga. Znala si sve nas izluditi svo�jim novim podacima o Giuseppeu. Kakav �ovjek! Prvi u svakom pogledu, tako si govorila. I svi smo se morali slagati s tobom, drskom curom od �esnaest godina! - Pitam se �to li je bilo od nje. Prostrla je opranu plahtu preko ograde vodosko�ka. - Bila si osoba s opasnom voljom. Hana kro�i preko taraca izme�u kojeg str�i tra�va. Gleda svoja stopala u crnim �arapama, tanku sme�u haljinu. Naginje se preko ograde. - Moram priznati, �ini mi se da sam do�la ova�mo zapravo iz neke primisli na Verdija. A ti si, naravno, bio oti�ao, pa je tata krenuo u rat... Gle43�Vf�!^t daj sokolove. Tu su svakog jutra. Sve je tu o�te�eno i raskomadano. Jedina je teku�a voda u cijeloj vili u ovom vodoskoku. Saveznici su na odlasku demon�tirali slavine. Mislili su da �e me tako natjerati da odem. - I trebala si oti�i. Ovo podru�je jo� treba o�i�stiti. Tu ima neeksplodiranih bombi posvuda. Ona mu prilazi i priti��e mu prste na usne. - Drago mi je �to te vidim, Caravaggio. Tebe i nikoga drugog. Samo mi nemoj re�i da si do�ao ovamo ne bi li me nagovorio da odem. - Htio bih na�i kakav mali lokal sa d�uboksom Wurlitzerom i piti bez straha da prasne u blizini neka jebena bomba. Da slu�am Franka Sinatru. Moramo na�i kakvu glazbu - ka�e Caravaggio. -Bilo bi dobro i za tvog pacijenta. - On je jo� u Africi. Caravaggio je gleda, �eka ho�e li jo� �to re�i, ali se o engleskom pacijentu nema vi�e �to kazati. Gun�a: - Neki Englezi vole Afriku. Mozak im je to�an odraz pustinje. Zato se tamo ne osje�aju kao stranci. Gleda kako ona tek ovla� klima glavom. Mr�avo lice, kratko podrezana kosa, bez maske i tajnovitosti one njezine duge kose. Kako bilo da bilo, ona se �ini spokojna u ovom svom svijetu. U pozadini vodoskok �to kloko�e, sokolovi, opusto�eni vrt vile. Mo�da je to na�in kako da se �ovjek izvu�e iz rata, misli on. Spr�en �ovjek koga �e� njegovati, plahte koje pere� na vodoskoku, soba oli�ena kao vrt. Kao da je sve �to ostaje samo �ahura iz pro��losti, iz one pro�losti mnogo prije Verdija, s Medi�ejcima �to razmatraju kakvu ogradu ili prozor �ele, dr�e�i u no�i svije�u pozvanom arhitektu -najboljem arhitektu petnaestog stolje�a - i tra�e �i�me �e ljep�e uokviriti taj pogled. 44 - Ako kani� ostati - ka�e Hana - trebat �e nam vi�e hrane. Ja sam posadila povr�e, imamo vre�u graha, ali nam treba peradi. - Gleda Caravaggia, jer zna za njegove nekada�nje vje�tine, samo ih ne �eli spominjati. - Vi�e nisam ni za �to - ka�e on. - Onda �u ja po�i s tobom - veli Hana. - Obavit �emo to zajedno. Mo�e� me u�iti kako se krade, pokazati mi kako se to radi. - Nisi me razumjela. Vi�e nisam ni za �to. - Za�to?

- Uhvatili su me. Umalo da mi nisu otfikarili ove jebene �ake. Koji put no�u, po�to je engleski pacijent zaspao, pa �ak i nakon �to je neko vrijeme u samo�i ispred njegovih vrata �itala, Hana potra�i Caravaggia. Bit �e u vrtu, le�at �e na kamenoj ogradi vodoskoka zagledan u zvijezde, ili �e ga na�i na nekoj ni�oj terasi. Na tom zraku rana ljeta te�ko mu je no�u biti unutra. Naj�e��e je na krovu kraj sru�ena dim�njaka, ali �e se bez �uma spustiti odande �im joj ugleda lik kako prolazi terasom u potrazi za njim. Na�i �e ga kraj obezglavljena kipa nekoga grofa, na �ijem kusom vratu voli sjediti jedna od mjesnih ma�aka, �to se uozbilji i zaslini �im ugleda ljude. Hana uvijek ima dojam da je ona njega na�la, toga �ovjeka koji poznaje mrak, koji se u pijanstvu obi��avao hvaliti da ga je odgojila obitelj sova. S rta njih dvoje gleda u daljini Firencu i njezina svjetla. Katkad se on njoj �ini mahnitim, a katkad Pak premirnim. Za dana bolje primje�uje kako se on kre�e, uo�ava kako su mu uko�ene ruke iznad Previjenih �aka, kako ne mi�e samo vratom nego 45l ^B|^^^^^__^^l se okre�e cijelim tijelom kad mu upire prstom u �togod podalje uzbrdo. Ali o svemu tome ni�ta mu nije rekla. - Moj pacijent misli da su istucane paunove ko�sti dobar lijek. On di�e pogled u no�no nebo. - Da. - Jesi li onda bio �pijun? - Nisam zapravo. Osje�a se ugodnije, bolje skriven od nje, u mra��nom vrtu, dok gore treperi svjetiljka u pacijentovoj sobi. Povremeno su nas slali u kra�u. A ja sam Talijan i lopov. Nisu znali �to bi od puste sre�e, gledali su kako da me �to bolje iskoriste. Bilo nas je �etvoricapetorica. Neko vrijeme dobro mi je i�lo. Onda su me pukim slu�ajem uslikali. Mo�e� li to zamisliti? Bio sam u smokingu, upicanjen, kako bih se uvalio u jedno dru�tvo, zabavu, da ukradem neke dokumente. Zapravo sam bio i ostao lopov. Nikakav velik rodoljub. Nikakav slavan heroj. Samo �to su moju vje�tinu proglasili zakonitom. Ali tamo je jed�na �ena bila donijela kameru i slikala njema�ke �asnike, a mene je uhvatila u hodu, upravo dok sam prolazio kroz plesnu dvoranu. Na �kljocanje aparata ja sam u hodu okrenuo glavu na onu stra�nu. I tako sam se izlo�io stalnoj opasnosti u bu�du�nosti. Bila je to prijateljica nekoga generala. Za vrijeme rata sve �to se snimalo razvijalo se slu�beno u dr�avnim laboratorijima, pod nadzorom Gestapoa, i tako �u se i ja na�i tamo, o�ito da me nema ni na kojem popisu, registrirat �e me, naravno, kad film ode u milanski laboratorij. Zna�i, morao sam nekako poku�ati pravodobno do�i do filma. Hana priviri kod engleskog pacijenta kojem je uspavano tijelo vjerojatno kilometrima daleko u pu�stinji, gdje ga lije�i �ovjek �to svaki �as uma�e prste u udubinu izme�u svojih sastavljenih tabana, pa se prigiba i tamnu ka�u lijepi na spr�eno lice. Hana zami�lja te�inu �ake na svom obrazu. Odlazi hodnikom i penje se na vise�u mre�u, zaljulja je podi�u�i se s tla. U trenucima prije sna osje�a se naj�ivlja, ska�e preko ulomaka dana, u postelju sa sobom unosi svaki trenutak, kao dijete �kolske knjige i olovke. Dan kao da nema ni glave ni repa sve do tih tre�nutaka, �to su njoj kao kakva glavna knjiga poslo�vanja, tijelo joj je puno pri�a i situacija. Caravaggio joj je, na primjer, ne�to dao. Svoj motiv, dramu, i ukradenu sliku. Napu�ta dru�tvo autom. �kripi �ljunak na stazi �to u blagom zavoju vodi s imanja, spokojno prede auto crn poput tinte u ljetnoj no�i. Ostatak ve�eri na skupu u Villi Cosima proveo je motre�i �enu s kamerom, okre�u�i se na drugu stranu �im bi ona podignula aparat da �to uslika u njegovu smjeru. Sad kad zna za aparat, mo�e ga izbjegavati. Privla�i se krugu u kojem ona razgovara, ime joj je Anna, ljubavnica je nekog �asnika koji �e ovdje u vili pre�no�iti a ujutro otputovati dalje na sjever kroz To-skanu. Smrt te �ene ili njezin nagli nestanak, odmah bi izazvao sumnje. Danas se ispituje sve �to nije uobi�ajeno.

�etiri sata kasnije, u �arapama tr�i preko trave, pod njim zgurena mu sjena oslikana mjese�inom. Kod �ljun�ane staze stane pa oprezno hoda preko 46 47tucanika. Di�e pogled na Villu Cosimu, na kvadratne mjese�ine od prozora. Pala�a ratnih �enki. Automobilski far - kao �trcaj iz gumene cijevi - osvjetljava sobu u kojoj se nalazi, i on opet stane u hodu, opa�a da su na njemu o�i one iste �ene, na njoj se mu�karac mi�e, prste joj je zario u plavu kosu. I ona ga je prepoznala, on to zna, iako je sada gol, kao od majke ro�en, prepoznala je mu��karca �to ga je prije toga uslikala u zbijenom dru��tvu, jer igrom slu�aja on sad stoji u istoj pozi, u poluokretu iznena�enja zbog svjetla koje mu je u tami otkrilo tijelo. Automobilska svjetla dohvate kut sobe i nestaju. Onda je sve crno. Ne zna bi li se pokrenuo, ho�e li ona mu�karcu koji je jebe �apnuti da je jo� netko u sobi. Goli lopov. Goli ubojica. Treba li se pokrenuti opru�enih �aka da nekome slomi �iju - prema tom paru u krevetu? �uje kako mu�karac nastavlja op�enje, �uje �eni�nu �utnju - nema �apta - �uje joj razmi�ljanje, o�i joj uprte u njega u tami. Rije� bi za to bila pre�mi�ljanje. Caravaggiu se duh gubi u tom razmatranju, druge rije�i za pribiranje misli, kao kad se tko igra s upola rastavljenim biciklom. S rije�ima ti je vrag, rekao mu je jednom prigodom neki prijatelj, s njima ti je mnogo zaguljenije nego s violinom. Duh mu priziva plavu kosu one �ene, s crnom vrpcom u v �uje kako se auto okre�e i �eka novi trenutak svjetlosti. Lice �to izranja iz mraka i dalje je strijela uperena u njega. Svjetlo se s njezina lica spu�ta niz generalovo tijelo, pa preko saga, a onda jo� jedanput doti�e Caravaggia i klizi preko njega. Vi�e je ne vidi. Strese glavom, zatim prelazi vr�kom ka��iprsta preko grla, kao da ga re�e. Kameru dr�i u ruci kako bi ga razumjela. Onda je on opet u tami. 48 �uje kako ona stenje od slasti pod ljubavnikom i shva�a da je to njezin znak slaganja s njim. Bez rije�i, bez ikakve ironi�ne aluzije, samo ugovor s njim, Morseova poruka sporazuma, i on sad zna da se mo�e bez straha izvu�i na verandu i spustiti u no�. Te�e je bilo na�i njezinu sobu. Bio je u�ao u vilu i ne�ujno pro�ao hodnicima kraj poluosvijet-Ijenih freski iz sedamnaestog stolje�a. Negdje je bilo spava�ih soba, d�epova mraka na zlatnoj odje�i. Jedini na�in da pro�e kraj stra�ara bio je da glumi totalna glupana. Zato se svukao dogola i odje�u ostavio na cvjetnoj gredici. Penje se gol na prvi kat, gdje stoje stra�ari, previja se od smijeha kao nekoj svojoj tajni, lice je spustio gotovo do boka, stra�arima nagovije�ta pikantnost svog no�nog posjeta, ka�e li se to al fresco? Ili zavo�enje a cappellal Duga�ak hodnik na drugom katu. Jedan je stra-�ar kod stuba, a drugi u dnu, ima dvadeset metara do njega, predaleko je. Otuda dug teatarski hod, Caravaggio ga sad mora izvesti; sumnji�avo mirno i podrugljivo motre ga stra�ari izme�u kojih je u procjepu, vrti dupetom, klima pimpekom. Zastaje kod jednog dijela freske i pilji u oslikana magarca u lugu. Naslanja glavu na zid, samo �to nije zaspao, onda produ�uje dalje, spoti�e se i odmah se sabire, stupa vojni�kim korakom. Razmahao se lijevom ru�kom, ma�e prema stropu s kerubinima, gologuzima poput njega, pozdrav od lopova, kratak ples, dok kraj njega nasumce promi�e prizor s freske, dvorci, crno-bijele stolne crkve, lebde sveci tog utorka u vrijeme rata, samo da mu varka uspije i spasi ko�u. 49Caravaggio je vani na crepovima, u lovu je na svoju sliku. Tap�e se po golim prsima, kao da tra�i propu�snicu, grabi penis, gura ga u klju�anicu kako bi otvorio ona vrata koja �uva stra�ar. Smiju�i se uz�mi�e, ljuti se na se zbog sramotne gre�ke i pjevu�e�i uvla�i se u susjednu sobu. Otvara prozor i izlazi na verandu. Mra�na je, divna no�. Onda se odatle spu�ta na verandu kat ni�e. Tek sad mo�e u�i u sobu Anne i njezina ge�nerala. Izme�u njih ni�ega nema osim parfema. Stopalo bez otisaka. Ni sjene. Godinama prije toga pri�ao je ne�ijem djetetu pripovijest o �ovjeku koji tra�i svoju sjenu - kao �to

sad on tra�i svoj lik na kvadrati�u filma. U sobi odmah naslu�uje pokrete ljubavnog �ina. �ake je zavukao u njezinu odje�u, �to preba�enu preko naslona stolice, �to odba�enu na pod. Legne i valja se po sagu ne bi li nai�ao na �to tvrdo kao �to je kamera, pipa ko�u sobe. Nijemo se valja, ra�iren kao lepeza, ni�ta ne nalazi. Nema ni zrnca svjetla. Ustaje i oprezno pru�a ruke, doti�e mramornu dojku. �aka mu se kre�e niz kamenu ruku - sad shva�a �eninu logiku - s koje o remenu visi kamera. Onda �uje vozilo, a kako se istog trena okre�e, pri naglom �kropcu automobilskog fara �ena ga ugleda. Caravaggio promatra Hanu, koja sjedi su�elice njemu i pilji mu ravno u o�i, hote�i ga pro�itati, hote�i mu pogoditi tok misli, kako je to njegova �ena obi�avala. Motri kako ga ona nju�i, tra�i mu trag. On ga zakapa i uzvra�a joj pogledom, znaju�i da su u njega o�i bez mane, prozirne kao teku�ica, jasne kao krajolik. Zna da se ljudi u njima gube, a on se znade dobro kriti. No djevojka ga motri podrugljivo, upitno krive�i glavu u stranu, kao pas kad mu tko �to ka�e tonom ili visinom glasa �to nisu ljudski. Sjedi njemu preko puta, ispred tamnih, krvavocrvenih zidova, kojih boju on ne voli, a sa svojom crnom kosom i tim izgledom, vitkom, ma-slinasto preplanulom puti od sveg svjetla ove zemlje, podsje�a ga na njegovu �enu. Sad ne misli na svoju �enu, iako zna da se mo�e, kad god mu se ho�e, prisjetiti svakog njezina pokreta, opisati je u svakom pogledu, te�inu njezine �ake na njegovu srcu no�u. Sjedi dr�e�i ruke ispod stola, gleda djevojku ka�ko jede. I dalje mu je najdra�e jesti sam, iako re�dovito sjedi s Hanom za vrijeme obroka. Ta�tina, misli. Ta�tina smrtnika. Jednom ga je s jednog pro�zora gledala kako jede rukama sjede�i na jednoj od trideset �est stepenica kraj kapele; nigdje ni vi�lice ni no�a, kao da se u�i jesti po isto�nja�ki. S onim njegovim prosijedim �ekinjama i u crnom ka�putu, kona�no u njemu vidi Talijana. I to uo�ava sve vi�e. Promatra joj tamnoputost spram sme�ih i crve�nih zidova, njezinu ko�u, kratko ostri�enu kosu. Po�znavao je i nju i njezina oca jo� od prije rata, u Torontu. Onda je bio kradljivac, o�enjen �ovjek, s nehajnim samouvjeren]em �uljao se svijetom �to si ga je bio izabrao, genijalac za kra�u kod bogatih, ili za �armiranje svoje �ene Giannette, ili ove mlade k�eri svoga prijatelja. A sad kao da i nema svijeta oko njih, upu�eni su sami na se. Za tih dana u brdskom mjestu blizu Firence, u ku�i za ki�nih dana, ma�taju�i na jedinoj podstavljenoj stolici u kuhinji, ili na krevetu, ili na krovu, nema on nikakvih planova koje bi pokrenuo, 50 51 njega zanima samo Hana. A ona se kanda prikovala za onog �ovjeka �to gore umire. Za vrijeme obroka sjedi djevojci su�elice i gleda je kako jede. Pola godine prije toga, Hana je, s jednog prozora u dnu duga hodnika u bolnici Santa Chiara u Pi�i, mogla gledati bijelog lava. Stajao je sam navrh pr-sobrana, bojom srodan s bijelim mramorom Duoma i Camposanta, iako se svojim prostim i naivnim obli�jem �inio kao da je iz nekog drugog razdoblja. Kao kakav dar iz pro�losti koji se mora prihvatiti. Ali ona ga je prihva�ala radije od svega ostaloga oko te bolnice. U pono� bi pogledala kroz prozor znaju�i da stoji u mraku redarstvenog sata i da �e poput nje izroniti u jutarnju smjenu. Ona �e po�gledati u pet ili pet i pol, a onda u �est da bi mu promotrila obris u sve jasnijim detaljima. Svake no�i bio joj je stra�ar dok se ona kretala me�u pacijentima. �ak i za vrijeme bombardiranja, vojska ga je ostavila ondje, u mnogo ve�oj brizi da za�titi ostatak bajnog kompleksa - apsurdnom logikom onoga krivog tornja �to podsje�a na �ovjeka koji je do�ivio �ok od eksplozije. Bolni�ke su im zgrade bile na starom samo�stanskom imanju. Dekorativne figure fantasti�nih zvijeri kojima su prebri�ni fratri stolje�ima oblikovali grmlje i �ivice vi�e nisu imale nekakve prepoznatljive �ivotinjske oblike, i za dana bi bolni�arke na koli�cima gurale pacijente me�u onim bezobli�nim for�mama. �inilo se da je trajan samo bijeli kamen. I bolni�arke bi do�ivljavale �ok od umiranja oko njih. Ili od ne�ega tako malena

kao �to je pismo. Odnijele bi odrezanu ruku niz hodnik, ili vatom 52 upijale krv �to uporno curi kao da je rana kakav izvor, i prestale bi vjerovati u i�ta, uzdati se u i�ta. Skrhale bi se onako kao �to �e se �ovjek �to ra�stavlja minu skrhati u sekundi kad mu scenarij eks�plodira. Onako kako se u bolnici Santa Chiara skr�hala Hana kad je neki slu�benik pro�ao prolazom izme�u stotinu kreveta i predao joj pismo iz kojeg je doznala za o�evu smrt. Bijeli lav. Neko vrijeme nakon toga nai�la je na engleskog pacijenta - bi�e nalik na izgorjelu �ivotinju, uko�enu i crnu, za nju prava premija. A sada, mjesecima poslije toga, on joj je posljednji pacijent u Villi San Girolamo, za njih je rat zavr�io, i oboje je odbilo da se s ostalima vrate u sigurnost bolnica Pi�e. Sad su sve luke priobalja, kao Sorrento i Ma�rina di Pi�a, prepune vojske, ameri�ke i britanske, �to �eka na ukrcavanje za povratak ku�i. A ona je dotle oprala svoju odoru, slo�ila je i predala kole�gicama koje su odlazile. Rat nije svagdje jo� zavr�en, reko�e joj. Rat je zavr�en. Ovaj je rat zavr�en. Rat ovdje. Reko�e joj da je to isto �to i dezertirati. Ovo nije dezertiranje. Ja ostajem ovdje. Upozori�e je na neuklonjene mine, manjak vode i hrane. A ona se popela do spr�ena �ovjeka, engleskog paci�jenta, i kazala mu da i ona ostaje. Ni�ta nije na to rekao, nije mogao �ak ni okre�nuti glavu prema njoj, ali je prste zario u njezinu bijelu �aku, a kad se prignula k njemu, crnim je prstima pro�ao kroz njezinu kosu i osjetio svje�inu u dolini izme�u prstiju. Koliko vam je godina? Dvadeset. Bio jednom jedan vojvoda, on �e, kojem se na samrti prohtjelo da ga odnesu na pola puta uz to53ranj u Pi�i kako bi mogao umrijeti gledaju�i donekle u daljinu. Jedan prijatelj mog oca za�elio je umrijeti ple�u�i "�angajac". Ne znam �to je to. Pa i on je samo bio �uo za to. A �to va� otac radi? On je... on je u ratu. I vi ste u ratu. O njemu ona ni�ta ne zna. �ak ni nakon otpri�like mjesec dana �to ga njeguje i daje mu injekcije morfija. U po�etku je oboje bilo stidljivo, to vi�e �to su ostali sami. Zatim su to naglo prevladali. Pacijenti, lije�nici, medicinske sestre, oprema, plahte i ru�nici - sve to ode nizbrdo u Firencu, a potom u Pi�u. Ona se pobrinula za zalihu kodeina, kao i morfija. Promatrala je odlazak, kolonu kamiona. Dakle, zbogom! Mahnula je s njegova prozora, za�tvaraju�i kapke. Iza vile dizala se strma stijena vi�a od ku�e. Zapadno od zgrade pru�ao se dug ogra�en vrt, a trideset dva kilometra dalje le�ao je grad Firenca nalik na sag koji je �esto nestajao pod maglom doline. Pri�alo se da je jedan od generala koji sta�nuju u susjednoj staroj vili Medi�ejaca pojeo slavuja. Villa San Girolamo, �to bija�e podignuta radi za�tite �itelja od napasti �avolje, �inila se kao kakva opsa�ena tvr�ava, s ve�ine kipova udovi su otpali ve� u prvim danima bombardiranja. Nije bilo neke osobite razlike izme�u ku�e i njene okolice, izme�u o�te�ene zgrade i terena izgorjelih i razrovanih bom�bama. Hani su zara�teni vrtovi bili isto �to i neke druge sobe. Radila je uz njihov rub ne sme�u�i s uma eventualne mine. Uz ku�u, gdje je zemlja bila plodna, posvetila se vrtlarenju s onom mahnitom 54 stra��u �to mo�e obuzeti samo nekoga tko je od�rastao u gradu. Usprkos spaljenoj zemlji, usprkos nedostatku vode. Jednog �e dana tu biti sjenica od limeta, zeleno osvijetljeni prostori. 55r l V^aravaggio ude u kuhinju i zate�e Hanu kako sjedi zgrbljena za stolom. Nije joj mogao vidjeti lice ni ruke koje je zavukla poda se, samo gola le�a i ramena. Nije bila nepokretna, niti je spavala. Sa svakim drhtajem, glava bi joj se stresla na stolu. Caravaggio se nije micao. Pla�em �ovjek gubi vi�e energije ne�go bilo kojim

drugim �inom. Jo� nije bila zora. Li�ce joj le�i na tami drvene stolne plo�e. - Hana - progovori Caravaggio, a ona se uko�i, kao da bi se nepokretno��u mogla kamuflirati. - Hana. Stala je jecati ne bi li zvukom podigla zapreku izme�u njih, rijeku preko koje se ne mo�e do nje. Najprije nije znao bi li je dotaknuo onako ob�na�enu, re�e: - Hana - pa na njezino rame polo�i previjenu �aku. Nije se prestala tresti. U boli je najdubljoj, pomisli. Kad mo�e� pre�ivjeti samo ako sve iz sebe iskopa�. Ona se uspravi, jednako pognute glave, pa stane pred njega kao da se otkida od magneta stola. - Ne diraj me ako si nakanio da me jebe�. Bijeljela joj se ko�a iznad suknje, jedine odje�e na njoj, u toj kuhinji, kao da je tek ustala iz kre�veta i jo� polugola do�la amo, na svje� zrak �to s brda ulazi kroz kuhinjska vrata i obavija je. Lice joj crveno i mokro. - Hana. Razumije� li? Za�to ga toliko obo�ava�? Volim ga. - Ti ga ne voli�, ti ga obo�ava�. Odlazi, Caravaggio! Molim te. - Ti si se iz nekog razloga vezala za taj les. - On je svetac. Tako bar ja mislim. O�ajan sve�tac. Ima li toga? A mi �elimo da ih �titimo. - Njega nije ni briga! - Ja ga mogu voljeti. Djevojka od dvadeset godina koja se povla�i iz svijeta da bi voljela sablast! Caravaggio na tren posuti. - Mora� se �uvati tuge. Tuga je vrlo bliska mr��nji. Dopusti da ti to ka�em. To sam nau�io na svojoj ko�i. Ako uzima� od nekoga njegov otrov, misle�i da �e� ga izlije�iti dijele�i ga s njim, ne�e�, nego �e� ga slagati u sebi. Oni ljudi u pustinji bili su pametniji od tebe. Ra�unali su da bi im on mogao biti koristan. I zato su ga spasili, ali �im im vi�e nije bio koristan, napustili su ga. - Pusti me na miru. Kad je sama, sjedi, osje�aju�i �ivac gle�nja mo�krog od visoke trave u vo�njaku. Guli �ljivu koju je u vo�njaku na�la i strpala u d�ep tamne pamu�ne haljine. Kad je sama, poku�ava zamisliti tko bi mo�gao nai�i starom cestom pod zelenim svodom od osamnaest �empresa. Englez se budi i ona se saginje nada nj i gura mu u usta tre�inu �ljive. On je dr�i u otvorenim ustima, kao da je voda, ne pomi�e �eljust. Reklo bi se da �e se rasplakati od tog zadovoljstva. Ona osje�a kako guta �ljivu. 56 57 On di�e ruku i s usne skuplja i posljednju kap sline koju jezikom ne mo�e dosegnuti, pa stavlja prst u usta i si�e ga. Da ti ka�em za �ljive, veli. Kad sam bio mali... Nakon prvih no�i, nakon �to je ve�ina kreveta poslu�ila kao ogrjev u borbi s hladno�om, ona je uzela vise�u mre�u nekog mrtvaca za vlastitu upo�trebu. Zakuca tako kuke u koje god zidove ho�e, u kojoj se god sobi �eli probuditi, lebde�i iznad sme�a, kordita i vode na podu, i �takora �to su se pojavili spu�taju�i se s tre�eg kata. Svake ve�eri popela bi se na sablasnu vise�u mre�u kaki boje koju je uzela od mrtva vojnika, �ovjeka koji je uz njezinu njegu umro. Par tenisica i vise�a mre�a. Sve �to je tu�e uze�la u ovom ratu. Probudila se na mjese�ini �to se to�i niz strop, umotana u staru ko�ulju u kojoj re�dovito spava, s haljinom obje�enom o �avlu kod vrata. Sad je toplije, pa mo�e spavati tako. Prije, dok je jo� bilo hladno, morali su lo�iti sve �to gori. Njezina vise�a mre�a, cipele i haljina. Osje�ala se sigurna u minijaturnom svijetu

�to ga je izgradila; ona dva mu�karca �inila su se dalekim planetima, svaki od njih u vlastitoj sferi uspomena i samo�e. Caravaggio, u Kanadi blizak prijatelj njezina oca, znao je u ono doba, a da ni prstom ne makne, izazvati pusto� u karavani �ena kojima se naoko svom du�om posve�uje. Sad le�i u svom mraku. Svojedobno je bio kradljivac koji nije htio raditi s mu�karcima, jer se nije uzdao u njih, koji je s mu58 59�karcima razgovarao, ali mu je bilo dra�e razgovarati sa �enama, a kad bi po�eo razgovarati sa �enama, brzo bi se upleo u mre�u odnosa. Kad bi se ona do�uljala ku�i u sitne jutarnje sate, na�la bi ga kako spava u o�evu naslonja�u, umoran od kakve profesionalne ili privatne vratolomije. Zamisli se nad Caravaggiom - ima ljudi koje na neki na�in mora� prigrliti, zagristi ih, ako �eli� u njihovu dru�tvu ostati normalan. Mora� im se uhvatiti za kosu, dr�ati se za njih kao utopljenik kako bi te povukli u svoj krug. Ina�e �e oni, kro�e�i nehajno ulicom prema tebi, i samo �to ti nisu mah-nuli, sko�iti preko nekog zida pa ih mjesecima ne�ma. Kao stric, bio je �ovjek koji nestaje. Caravaggio bi te uznemirio �im bi te stisnuo u zagrljaj, me�u svoja krila. S njim te grli ne�to pose�bno. No sad le�i u mraku, kao i ona, na predstra�i u velikoj zgradi. Dakle, tu je Caravaggio. A tu je i pustinjski Englez. U ratu je, kraj svojih najte�ih pacijenata, uspjela pre�ivjeti dr�e�i se ravnodu�nosti skrivene u ulozi medicinske sestre. Pre�ivjet �u ja ovo. Ne dam da me ovo uni�ti. To su joj bile zapretane misli za sveg rata, u svim mjestima u koja su nadirali i kroz koja su prodirali, Urbino, Anghiari, Monterchi, sve dok nisu u�li u Firencu pa nastavili dalje i ko�na�no stigli na ono drugo more kod Pi�e. U bolnici u Pi�i prvi put je vidjela engleskog pacijenta. �ovjeka bez lica. Kao ebanovina crnu baru. Svaki znak identiteta pro�drla je vatra. Po tijelu i licu bio je djelomice poprskan taninskom kiselinom �to se stvrdnula kao za�titna kora na spr��enoj ko�i. Oko o�iju bio je premazan debelim slo�jem gencijana-violeta. Na njemu nisi imao �to pre�poznati. 60 Koji put Hana skupi nekoliko pokriva�a, pa le�i pod njima, u�ivaju�i vi�e u njihovoj te�ini nego u toplini. A kad mjese�ina spuzne na strop, budi je i ona le�i u vise�oj mre�i a misli joj klize. Uistinu ugodnim stanjem smatra odmor, a ne spavanje. Da je spisateljica, oti�la bi u krevet s olovkama, bilje��nicama i omiljenom ma�kom, i pisala bi "u krevetu. Neznanci i zaljubljenici ne bi nikad pro�li kroz zaklju�ana vrata. Odmarati se zna�ilo je prihva�ati bez ikakve prosudbe sve �to svijet pru�a. Okupa� se u moru, pojebe� se s vojnikom koji ti ni ime ne zna. Ljubav prema nepoznatom i bezimenom, �to je ljubav pre�ma samome sebi. Noge mi�e pod teretom vojnih deka. Pliva u njihovoj vuni kao �to se engleski pacijent pomicao u svojoj posteljici od pusti. Ovdje joj zapravo nedostaje dugotrajan suton, �u�kanje poznatih stabala. Za svog djevoja�tva u Torontu nau�ila se odgonetati ljetnu no�. Ondje je mogla biti prirodna - le�e�i u krevetu, izlaze�i u polusnu na protupo�arne stepenice s ma�kom u na�ru�ju. U djetinjstvu joj je �kola bio Caravaggio. Od njega je nau�ila saltomortale. A sada, �ake dr�i go�tovo stalno u d�epovima i samo mi�e ramenima. Tko zna u koju ga je zemlju rat odveo? Ina�e se obrazovala u �koli za medicinske sestre, pa su je otpremili preko oceana prilikom invazije na Siciliju. To je bilo 1943. Prva se kanadska pje�a�ka divizija probijala kroz Italiju, a izmrcvarena tijela slali su natrag u poljske bolnice, kao �to kopa�i tunela u mraku dodaju jedan drugome iskopanu zemlju. Na�kon bitke kod Arezza, kad su im prve linije uz-maknule, bila je danono�no okru�ena njihovim ra�nama. Nakon tri puna dana bez, po�inka, kona�no 61je legla na pod kraj madraca na kojem je mrtvac le�ao, zatvorila o�i odvajaju�i se od svijeta oko se�be i spavala dvanaest sati. Kad se probudila, uzela je iz porculanske zdjele �kare, sagnula se i stala rezati kosu, ne haju�i ni za oblik ni za duljinu, samo ju je kratila - imaju�i na umu koliko bi se zbog nje ljutila prethodnih dana, kad bi se sagnula a kosa bi joj

pala u krv iz kakve rane. Ne �eli imati ni�ta �to bi je vezalo, �to bi je spajalo sa smr�u. Stisnula je u �aci ostatak kose kako bi bila sigurna da nema vi�e duljeg pra-menja, pa se opet okrenula prostorijama punim ra�njenika. Vi�e se nikad nije pogledala u zrcalu. Kako je rat bivao gori, stizale su joj vijesti o pogibiji znanaca. Strahovala je da �e jednog dana obrisati krv s lica ranjenika i vidjeti da joj je to otac, ili �ovjek koji ju je poslu�ivao jelom za �ankom u Aveniji Dan-forth. Postala je gruba sa samom sobom i s paci�jentima. Spasiti ih je mogao samo razum, a razuma nije bilo. Razina grozote penjala se stalno. Gdje li je Toronto bio, i �to je vi�e zna�io u njezinu duhu? Ovo je bila opera perfidije. Ljudi su otvrdnuli prema onima oko sebe - vojnici, lije�nici, medicinske sestre, civili. Hana se prigibala bli�e ranama koje je lije�ila, usne su joj �aputale vojnicima. Svakoga je zvala "stari moj", po Rooseveltovu obi�aju, i smijala se pjesmi: Kada me Franklin D. negdje sretne, Svaki put "stari moj" on mi rekne. Tamponirala je ruke koje nisu prestajale krvariti. Izvadila je toliko komadi�a �rapnela da joj se �inilo kao da je tonu kovine iznijela iz golema tijela ljud�stva koje je njegovala dok je vojska odmicala na sjever. Jedne no�i, kad joj je jedan pacijent umro, zanemarila je pravila, uzela tenisice koje je dr�ao 62 u svojoj naprtnja�i i obula ih. Bile su joj malo prevelike, ali joj je u njima bilo ugodno. Lice joj je ogrubjelo i smr�alo, takvo �e ga po�slije Caravaggio sresti. Stanjila se, najvi�e od umora. Bila je stalno gladna i �ivciralo ju je do bijesa kad bi hranila pacijenta koji ne mo�e, ili ne�e da jede, a ona gleda kako mu se mrvi kruh i hladi juha koju bi ona najradije nadu�ak posrkala. Nije bila �eljna ni�ega posebnoga, samo kruha, mesa. U jed�nom gradu bolnica je imala pekarnu, pa se u svoje slobodno vrijeme motala me�u pekarima, udisala prah i obe�anje hrane. Poslije, kad su bili isto�no od Rima, netko ju je darovao �i�okom. Bilo je neobi�no spavati po bazilikama, samosta�nima, ili gdje god bi ranjenici bili smje�teni, sele�i se stalno na sjever. Kad bi tko umro, otkidala je karton�i� s podno�ja kreveta kako bi bolni�ari to ve� izdaleka uo�ili. Zatim bi iza�la iz zgrade debelih kamenih zidova da se vani pro�eta, bilo prolje�e, zima ili ljeto, razdoblja �to su se �inila staromod�nima, �to su poput stare gospode prosjedila cijeli rat. Iza�la bi, kakvo god bilo vrijeme. Htjelo joj se zraka u kojem ni�ta ljudsko ne miri�e, htjelo joj se mjese�ine, makar i s olujom. Zdravo, stari moj, zbogom, stari moj! Njega je bila kratka. Obveza �to vrijedi samo do smrti. Po svojoj naravi i pro�losti, ni�im nije bila predodre�ena da postane medicinska sestra. Ali rezanje kose bila je obveza, a potrajala je sve do smje�taja u Villi San Girolamo sjeverno od Firence. Tu su bile jo� �etiri medicinske sestre, dva lije�nika, i stotinu pa�cijenata. Rat u Italiji odmaknuo je na sjever, a oni su ostali straga. A onda, dok su slavili neku mjesnu pobjedu, donekle �alosno u tom gradu na brdu, ustvrdila je da se ne vra�a ni u Firencu ni u Rim, niti u bilo 63koju drugu bolnicu, za nju je rat zavr�io. Ostat �e s onim spr�enim �ovjekom koga zovu "engleskim pacijentom", a koji se, njoj je sad to jasno, uop�e i ne smije nikamo prenositi, tako su mu krhki udo�vi. Kapat �e mu atropin u o�i, keloidnu ko�u i ve��e opekotine ispirat �e mu fiziolo�kom otopinom. Upozori�e je da ne�e biti sigurna u bolnici - u tom �enskom samostanu �to je mjesecima bio Nijem�cima obrambeno upori�te, a Saveznici ga obasipali granatama i svijetle�im bombama. Ni�ta joj ne�e ostaviti, a jo� �e biti u opasnosti i od razbojnika. Unato� svemu tome, nije htjela oti�i, svukla je odo�ru medicinske sestre, izvukla sme�u cicanu haljinu koju je mjesecima vukla uza se, pa ju je nosila s tenisicama. Iza�la je iz rata. Kretala se amo-tamo po svojoj volji. Dok koludrice ne zatra�e da im se vrati vila, ona �e ostati u njoj s Englezom. �to se ti�e njezina pacijenta, bilo je ne�ega �to je ona htjela saznati, urasti u to i tu se sakriti, oteti se svijetu odraslih. Bilo je nekog plesnog veza u na�inu kako s njom govori, u na�inu kako razmi�lja. Htjela ga je spasiti, toga �ovjeka bez imena, gotovo bez lica, jednog od svojih dvjestotinjak njoj povjerenih na brigu za prodora na

sjever. U onoj svojoj cicanoj haljini napustila je slavlje. U�la je u sobu koju je dijelila s ostalim medicinskim sestrama i sjela. Ne�to je zasvjetlucalo kad je sjela, pa je opazila sjaj malena okrugla zrcala. Polako je ustala i po�la do njega. Bilo je vrlo malo, ali joj se i takvo �inilo luksuzom. Godinu i vi�e dana nije se uop�e htjela pogledati u zrcalo, tek bi tu i tamo pogledala svoju sjenu na zidu. U zrcalu je vidjela samo obraz, morala ga je udaljiti od sebe svom du�inom ruke, u drhtavoj �aci. Motrila je svoj sitni lik �to se doimao kao da je u bro�u. Ona. Kroz prozor je �ula glasove pacijenata koje u kolicima izvode na sunce, smiju se i vesele zajedno s bol�ni�kim osobljem. Unutra su ostajali samo najte�i slu�ajevi. Nasmije�ila se. Zdravo, stari moj, re�e. Zagleda se sebi u o�i, nastoje�i da se prepozna. 64 65IVLrak je izme�u Hane i Caravaggia dok se �etaju vrtom. Sad on progovara, sporo i razvu�eno, na svoj na�in. - Slavili smo ne�iji ro�endan, kasno u no�i, u Aveniji Danforth. U restoranu Night Crawler. Sje�a� li se, Hana? Svatko je morao ustati i ne�to otpjevati. Tvoj otac, ja, Giannetta, prijatelji, a ti si rekla da �e� i ti, prvi put. Jo� si i�la u �kolu, a pjesmu si nau�ila na satu francuskoga. U�inila si to sve�ano, stala na klupu i s nje se popela na drveni stol, izme�u tanjura i goru�ih svije�a. "Alonson /on/"1 Zapjevala si, dr�e�i lijevu ruku na srcu. Alonson foni Pola njih tamo nije znalo koga vraga to pjeva�, a mo�da ni ti nisi znala �to te rije�i to�no zna�e, ali si znala o �emu pjesma govori. Povjetarac s prozora zatalasao ti je suknju tako da je gotovo dirnula svije�u, a na �anku su ti se gle�njevi �inili usijani. Tvoj otac upro je pogled u tebe, zadivljen tim novim jezikom, ideja se izlijevala tako jasno, besprijekorno, bez dvojbi, a plamen svije�e se od�vra�ao, nije ti dirao suknju, ali samo �to nije. Na kraju smo svi ustali i ti si se sa stola spustila u njegovo naru�je. l Po�etne rije�i Marseljeze: "Allons, enfants..". - "Naprijed, dje�co..". 66 Skinula bih ti te zavoje s ruku. Pa ja sam medicinska sestra, zna�? - U njima mi je ugodno. Kao u rukavicama. - Kako ti se to dogodilo? - Uhvatili su me kad sam kroz prozor isko�io iz sobe jedne �ene. One o kojoj sam ti pri�ao, one �to me uslikala. Ali ne njezinom krivnjom. Hana ga hvata za nadlakticu, masira mu mi�icu. - Pusti me da to u�inim. Izvla�i mu previjene �ake iz d�epova kaputa. Na danjem svjetlu u�inile su joj se sivima, ali se na ovom svjetlu gotovo sjaje. Kako mu skida zavoje, on uzmi�e, bjelina mu se odmata s ruku kao na nekoj ma�ioni�arskoj pri�redbi, na kraju ga vi�e nema. Ona prilazi stricu iz svog djetinjstva, vidi kako mu o�i tra�e njezine ne bi li odgodile taj trenutak. Odjednom, gleda mu samo o�i. �ake je sastavio kao �ivu kupu. Ona pose�e za njima, a lice di�e do njegova obraza pa ga spu�ta na njegov vrat. To �to dr�i �ini se �vrstim, zacije�ljenim. - Ka�em ti da sam se morao nagoditi za ovo �to su mi ostavili. - Kako si to izveo? - A sve moje znanje i umije�e? - Ah, da, sje�am se. Ne, ne mi�i se. Ne bje�i od mene. - �udno je ovo doba, kraj rata. - Da. Razdoblje prilago�avanja. - Da. Caravaggio di�e �ake kao da njima obuhva�a Mjese�evu �etvrt. - Odrezali su mi oba palca, Hana. Vidi�. 67Pru�a �ake pred nju. Otkriva joj bez zazora ono �to je Hana letimice vidjela. Okre�e jednu �aku kao da �eli pokazati kako tu nema trika, da je ono �to je nalik na �krgu mjesto gdje su mu odrezali palac. Pru�a �aku prema njezinoj bluzi.

Hana osje�a kako joj se ispod ramena zate�e tkanina koju on dr�i sa dva prsta i blago prite�e k sebi. - Ovako pipam tkaninu. - Kad sam bila mala, stalno sam te zami�ljala kao Crveni cvijet i sanjala kako se no�u s tobom verem po krovovima. Dolazio si k nama s punim d�epovima hladnih jela, kutija olovaka, nota s ne��ijeg glasovira u Forest Hillu. Govori u tamu njegova lica, usne mu bri�e sjena li��a nalik na �ipku bogata�ice. - Voli� �ene, zar ne? Volio si ih. - Volim ih. �emu pro�lo vrijeme? Jer se sada to �ini neva�nim, uz ovaj rat i sve to. Caravaggio klima glavom i s njega pada �ara li��a. - Bio si kao oni umjetnici �to su slikali samo no�u, pri jednom jedinom svjetlu s ulice. Poput skuplja�a crva sa starim limenkama od kave prive�zanim za gle�anj i kacigom s koje zraka svjetla �ara po travi. Posvuda po parkovima. Odveo si me onamo, u onu kavanu gdje su ih prodavali. Rekao si da je to ne�to kao burza, gdje crvima cijene pa�daju i rastu, pet centi, deset centi. Ljudi bi ili pro�pali ili debelo zaradili. Sje�a� se? - Da. - Vratimo se, hladno je. - Veliki se d�epari ra�aju s ka�iprstom i srednja�kom gotovo iste du�ine. Ne moraju ih duboko za�vla�iti u tu�i d�ep. Pola cola, a kakva razlika! Idu ispod stabala prema ku�i. - Tko ti je to u�inio? Doveli su neku �enu. Mislili su da �e time ja�e djelovati na mene. Doveli su jednu svoju me�dicinsku sestru. Vezali mi ruke lisi�inama za noge od stola. Kad su mi odrezali palce, �ake su mi sa�me od sebe ispale iz lisi�ina, kao nekom �arolijom. A onaj koji je doveo sestru, bio je glavni, on je bio �ef. Ranuccio Tommasoni. Ona nije imala veze, ni�ta nije znala o meni, ni kako se zovem, ni oda�kle sam, ni �to sam eventualno u�inio. U�li su u ku�u i �uli kako se engleski pacijent dere. Hana pusti Caravaggia pa je on gleda�e kako ona juri uza stube, sijevaju joj tenisice kako se pe�nje i skre�e uz ogradu. Glas je odzvanjao ku�om. Caravaggio ode u ku�hinju, otkine komad kruha i po�e za Hanom uza stube. Dok je prilazio sobi, vika je bivala sve ma�hnitija. U�ao je u spava�u sobu i ugledao Engleza kako zuri u psa - a pas zabacio glavu kao da je zgranut vikom. Hana pogleda Caravaggia i nasmije�i se. - Godinama nisam vidjela psa. Od po�etka rata nisam vidjela psa. �u�nula je i zagrlila �ivotinju, udi�u�i miris dlake i brdskih trava. Gurne psa prema Caravaggiu koji mu pru�i okrajak kruha. Onda Englez ugleda Cara�vaggia i zine. Moralo mu se u�initi da se pas -skriven Haninim le�ima - pretvorio u �ovjeka. Cara�vaggio uze psa na ruke i iza�e iz sobe. l Junak romana barunice Oreczy (1865-1947), koji spa�ava i u Englesku prebacuje �rtve Francuske revolucije 68 69Razmi�ljao sam, re�e engleski pacijent, kako je ovo zacijelo bila Polizianova soba. Ova vila u kojoj se nalazimo mora da je bila njegova. Voda izvire iz onog zida, tamo je drevna �esma. Ovo je �uvena soba. Tu su se svi oni sastajali. Ovo je bila bolnica, ona �e tiho. Prije toga, davno prije toga, bila je samostan. A onda su je vojske prisvojile. A ja mislim da je ovo bila Villa Bruscoli. Po�lizianova - velikog Lorenzova �ti�enika. Govorim o 1483. otprilike. U Firenci, u crkvi Svetog Trojstva, mo�e� vidjeti sliku Medicija a Poliziano je u pred�njem planu, u crvenom plastu. Briljantan, stra�an �ovjek. Genij koji se uspio probiti u visoko dru�tvo. Bila je ve� odavno pro�la pono�, a on je opet bio posve budan. Dobro, pri�aj mi, pomisli ona, odvedi me neka�mo. U mislima su joj jo� bile Caravaggiove �ake. Caravaggia, koji sada po svoj prilici hrani psa skit�nicu ne�im iz kuhinje Ville Bruscoli, ako joj je to pravo ime. Vra�ji je to bio �ivot. Bode�i, politika, "trokatni" �e�iri, debele vatirane

�arape i vlasulje. Svilene vla-sulje! Savonarola je do�ao kasnije, naravno, ne mno�go kasnije, pa je tu bila njegova Loma�a ta�tina. Poliziano je prevodio Homera. Napisao je �uvenu pjesmu o Simonetti Vespucci, �ula si za nju? Nisam, odgovori Hana smiju�i se. Ima njezinih slika po svoj Firenci. Umrla je od su�ice u dvadeset tre�oj godini. Poliziano ju je pro�slavio pi�u�i Le Stanze per la Giostra, po kojima �e poslije Botticelli slikati prizore. Pa i Leonardo. Poliziano bi po dva sata svako dopodne predavao l Angelo Poliziano, pravim imenom Angelo Ambrogini (1454--1494), talijanski humanist i pjesnik, �ti�enik Lorenza de Medici, kanonik firentinske katedrale. 70 na latinskom, a onda popodne po dva sata na gr-�kome. Imao je prijatelja koji se zvao Pico della Mirandola, ludi monden koji se odjednom preobra�tio i pridru�io Savonaroli. Tako su mene zvali kad sam bio mali. Pico. Da, mislim da se ovdje sva�ta doga�alo. Ona �esma u zidu. Pico i Lorenzo i Poliziano i mladi Michelangelo. Oni su u jednoj ruci dr�ali stari a u drugoj novi svijet. Knji�nica se do�epala posljed�njih �etiriju Ciceronovih knjiga. Uvezli su �irafu, nosoroga i dodovku. Toscanelli je crtao karte svijeta zasnovane na dopisivanju s trgovcima. Sjedili su u ovoj sobi s Platonovim poprsjem i raspravljali po cijelu no�. A onda se po ulicama razlegao Savonarolin krik: "Pohajte se! Dolazi sudnji dan!" I sve je propalo -slobodna volja, �elja za elegancijom, slavom, pravo da obo�ava� Platona koliko i Krista. Onda su do�le loma�e - palile se vlasulje, knjige, �ivotinjske ko�e, karte. Vi�e od �etiri stotine godina kasnije otvorili su grobove. Picove su se kosti sa�uvale. Polizianove su se raspale u prah. Hana je slu�ala dok je Englez okretao stranice svoje sva�tare i �itao podatke ulijepljene u nju iz drugih knjiga - o velikim kartama nestalim u loma��ama i spaljivanju Platonova kipa kojeg se mramor lomio od vru�ine, pucala je mudrost, detonacije su odjekivale s druge strane doline, dok je Poliziano stajao na travnatim bre�uljcima i slutio budu�nost. A i Pico je negdje tamo dolje, iz svoje sive �elije sve prati tre�im okom spasenja. Ulio je u zdjelu malo vode za psa. Stari mje��anac, stariji od rata. 71f Sjedi uz staklenku vina �to su ga fratri iz sa�mostana bili dali Hani. To je Hanina ku�a i on se tu kre�e pa�ljivo, ni�emu ne mijenja mjesto. Uo��io je njezinu kulturu u sitnom divljem cvije�u, sit�nim darovima samoj sebi. �ak i u zaraslom vrtu nai�ao je na kvadratnu stopu trave ostri�ene njezi�nim bolni�kim �karama. Da je mladi, zaljubio bi se u to. Mlad vi�e nije. Kako ga ona gleda? S tim ra�nama, nesigurno��u, sijedim kovr�icama na �iji. Ni�kad nije sebe zami�ljao kao �ovjeka sa smislorn za starost i mudrost. Svi su oni starjeli, ali on jo�,nije osje�ao da se u njega sa starenjem razvija i mudrost. �u�nuo je da pogleda psa kako pije, ali je izgu�bio ravnote�u, pa se uhvatio za stol i prevrnuo sta�klenku s vinom. Zove� se David Caravaggio, je li tako? Lisi�inama su ga vezali za debele noge hrastova stola. U jednom trenutku podigao se bio sa stolom u naru�ju, krv mu je curila iz lijeve �ake, i poku�ao s njim projuriti kroz tanka vrata pa je pao. �ena je stala, ispustila no�, nije htjela dalje raditi. Iz stola ladica sklizne i pade mu na grudi sa svime �to je u njoj bilo, a on se ponada da je tu pi�tolj kojim bi se mogao poslu�iti. Onda Ranuccio Tom-masoni uze s poda britvu i pri�e mu. Caravaggio, je li tako? Jo� nije bio siguran. Dok je le�ao pod stolom, a krv mu iz �aka cu�rila po licu, naglo mu se u glavi razbistrilo, pa svu�e jednu lisi�inu s noge stola, odgurnuv�i od sebe stolicu da prigu�i bol, a zatim se nagne lijevo ne bi li se izvukao iz druge lisi�ine. Krvi je bilo posvuda. �ake mu ve� bile beskorisne. Mjesecima poslije, zate�i �e sama sebe kako ljudima zuri u pal�eve, upravo kao da ga je nesre�a promijenila utoliko

�to je izazvala u njega tek zavist. Ali je 72 nesre�a izazvala starenje, kao da su u onoj jednoj no�i �to je bio privezan za stol u njega ulili otopinu koja ga je usporila. Stajao je omamljen iznad psa, iznad stola �to se crvenio od prolivena vina. Dva �uvara, �ena, Tommasoni, telefoni zvone, zvone, prekidaju Tom-masonija koji odla�e britvu, sarkasti�no �ap�e: -Oprostite - te krvavim �akama uzima slu�alicu i slu�a. Pomisli kako im nije rekao ni�ta vrijedno. No, oni ga pu�taju, pa se on mo�da vara. Zatim je i�ao du� Via di Santo Spirito do onog mjesta koje je bio sakrio u mozgu. Pro�ao je kraj Brunelleschijeve crkve prema knji�nici Njema�kog instituta, gdje je znao da �e se odre�ena osoba pobrinuti za nj. Odjednom shvati da su ga upravo zato i pustili. Pu�ten neka slobodno ide kamo ho�e, prevarit �e se i odati im svoju vezu. Skrene u spo�rednu ulicu, bez osvrtanja, nije se nijednom osvrnuo. Da mu je nai�i na uli�nu vatru na kojoj �e ispaliti rane, dr�e�i ih na dimu iz katranske ba�ve, da mu �ake budu u crnom dimu. Bio je na mostu Santa Trinita. Oko njega ni�ega nema, nikakva prometa, �to ga za�udi. Sjeo je na glatku ogradu mosta, a onda legao. Ni�ta se ne �uje. Prije, dok je hodao sa �akama zabijenim u mokre d�epove, mahnito su jurili tenkovi i d�ipovi. Dok je ondje le�ao, minirani je most eksplodirao i on je odletio u zrak, a onda pao, kao da sudjeluje u propasti svijeta. Otvorio je o�i i ugledao kraj se�be divovsku glavu. Udahnuo je i prsa mu se na�puni�e vodom. Bio je u vodi. U plitkoj vodi Arna kraj njega je le�ala bradata glava. Posegnuo je ru�kom za njom ali je nije uspio ni gurnuti. U rijeku se ulijevalo svjetlo. Ispliva na povr�inu koja tu i tamo gori. 73 Kad je kasnije te ve�eri Hani to ispri�ao, ona mu re�e: - Prestali su te mu�iti jer su nadirali Saveznici. Nijemci su bje�ali iz grada i na odlasku dizali mo�stove u zrak. Ne znam. Mo�da sam im sve rekao? A �ija je bila ona glava? U onoj sobi stalno je zvonjakao telefon. Nastala bi ti�ina, �ovjek bi me pustio, pa bi ga svi gledali kako na telefonu slu�a �utnju onog drugog glasa koji nismo mogli �uti. �iji glas? �ija glava? - Oni su odlazili, Davide. Otvara posljednji, prazni list u knjizi Posljednji Mohikanac i po�inje pisati. Tu je �ovjek koji se zove Caravaggio, prijatelj mo�ga oca. Oduvijek ga volim. Stariji je od mene, bit �e mu oko �etrdeset pet godina, mislim. Tre�nutno je lo�e raspolo�en, nema povjerenja u sebe. Iz nekog razloga, taj o�ev prijatelj skrbi za mene. Zatvara knjigu, pa odlazi u knji�nicu da je sa�krije visoko na jednu policu. L 74 75r JC/nglez je spavao, di�u�i na usta, kao uvijek, bio u snu ili budan. Ona ustane iz naslonja�a i blago mu iz ruku izvu�e goru�u svije�u. Pri�e prozoru, i ondje puhnu u nju kako bi dim odmah iza�ao iz sobe. Nije voljela da joj ondje le�i sa svije�om u �akama, u polo�aju mrtvaca, s voskom �to mu kapa na zape��e. Kao da se priprema na smrt, kao da bi htio utonuti u smrt opona�aju�i njeno ozra�je i svjetlost. Stajala je kod prozora, prstima stezala vlasi na glavi �vrstim stiskom i vukla ih. U tami, ili na bilo kakvu svjetlu kad je no�, mo�e� prerezati venu i krv �e biti crna. Osjetila je potrebu da se makne iz sobe. Od�jednom je bila klaustrofobi�na a umor ju je pro�ao. Zagrabi hodnikom, pa se sko�imice spusti niza stube i iza�e na terasu vile, odakle uzgleda kao da bi htjela razabrati lik djevojke iz kojeg je iskro�ila. Vrati se u zgradu. Gurnu te�ka, nabrekla vrata, u�e u knji�nicu, pa skine daske kojima su bila za�prije�ena francuska vrata na drugom kraju knji�nice, i otvori ih da unutra pusti no�ni zrak. Gdje li je Caravaggio, ne zna. Sad bi

uve�er naj�e��e izbivao vani, vratio bi se koji sat prije zore. Kako bilo da bilo, od njega nije bilo ni traga. Zgrabi sivu plahtu kojom je bio pokriven gla�sovir, pa je za sobom odvu�e do kuta sobe, vuku�i je kao �lep, ili ribarsku mre�u. Nema svjetla. �ula je daleku tutnjavu grmljavine. Stala je pred glasovir. Ne obaraju�i pogled, spu�sti ruke i uze svirati, tek akorde, svode�i melodiju na goli kostur. Zastala bi nakon svakog suzvu�ja, kao da vadi ruke iz vode da vidi �to je ulovila, a onda bi nastavila, sla�u�i bitnu okosnicu arije. Us�porila je jo� vi�e pokrete prstiju. Stajala je oborenih o�iju kad su se dva mu�karca uvukla kroz francuska vrata, naslonila pu�ke na rub glasovira i stala pred nju. Akordi su jo� odzvanjali u zraku sada druk�ije sobe. S rukama uz bokove, s bosom nogom na lijevoj pedali, nastavila je pjesmu koju je od majke nau�ila, koju je vje�bala na svakoj povr�ini, kuhinjskog stola, zida uz koji se penjala na kat, ili svoga kreveta prije nego �to �e zaspati. Nisu imali glasovira, ali je preko tjedna vje�bala ma gdje bila, u�e�i note koje joj je majka kredom nacrtala na kuhinjskom stolu a poslije ih izbrisala. Ovo sad prvi put svira na glasoviru vile, iako je tu ve� tri mjeseca, a spazila ga je ve� prvog dana kraji�kom oka kroz francuska vrata. U Kanadi je glasovirima trebalo vode. Otvorio bi ga straga i u nj stavio punu �a�u vode, a mjesec dana kasnije �a�a bi bila prazna. Otac joj je pri�ao o patuljcima �to piju samo uz glasovir, nikad u kr�mama. U to nikad nije povje�rovala, ali je isprva mislila da su to mo�da bili mi��evi. Dolinom sijevne munja; cijelu se ve�er spremao prolom oblaka, a ona zapazi da je od one dvojice jedan Sikh. Sad zastane i nasmije�i se, donekle za��u�ena, ali svakako s olak�anjem, na ciklorami svje�tla iza njih samo se na�as zabijelio turban i za76 77svjetlucale mokre pu�ke. Dugi je poklopac glasovira jo� prije nekoliko mjeseci bio demontiran i slu�io je kao bolni�ki stol, pa su im pu�ke le�ale na su�protnoj strani od tipki. Engleski bi pacijent znao koje su to pu�ke. Do vraga! Okru�ena je strancima. Ni jedan od njih nije pravi Talijan. Kakva idila u vili! �to bi Poliziano rekao na taj prizor iz 1945, dva mu�karca i jedna �ena a izme�u njih glasovir, rat gotovo zavr�io, a mokre pu�ke zasvjetlucaju kad god munja bljesne u sobi daju�i svemu i boju i sjenu, kao �to sad �ini svakih pola minute, s gromom �to se lomi preko cijele doline i s antifonijskom glazbom, navalom akorda, Kad svoj �e�er vodim na �aj.... Znate li rije�i? Ona se dvojica i ne pomako�e. A ona se okani akorda i pusti prste neka se preme�u, otkrivaju ono od �ega se dotle susprezala, jazz improvizaciju �to kida i preple�e otrcanu staru pjesmu. Kad svoj �e�er vodim na �aj, svi mi momci zavide, znaj. Zato ne idem gdje je klape skup, kad svoj �e�er vodim na �aj. Dva mu�karca u mokroj odje�i gledali su je kad god bi me�u njih u sobi sijevnulo, a njoj su ruke svirale �as prate�i blijesak i tutanj, �as im kontri�raju�i, ispunjaju�i tamu izme�u dva svjetla. Lice joj bilo tako zaokupljeno da su znali kako ih ona ne vidi, njezin mozak �to se upinje da se sjeti kako maj�ine ruke deru novine, mo�e ih pod kuhinjskom pipom i njima sa stola bri�u note, "�kolicu" nota. Nakon toga �e ona odlaziti na sat svakog tjedna u centru zajednice, gdje �e svirati, ali kako sjede�i jo� ne mo�e stopalima dosegnuti pedale, dra�e joj je stajati, s ljetnom sandalom na lijevoj pedali, a metronom kuca. 78 Nije htjela ovo prekinuti. Odre�i se tih rije�i iz stare pjesme. Vidjela je mjesta kamo su odlazili, kamo klapa nije nikad i�la, preplavljena aspidistrom. Uzgledala je i klimnula im glavom, u znak da �e sada prestati. Caravaggio nije vidio ni�ta od svega toga. Kad se vratio, zatekao je Hanu i dva vojnika iz neke in�enjerijske �ete kako u kuhinji sla�u sendvi�e. 79III. JEDNOM VATRAPosljednji srednjovjekovni rat vodio se u Italiji 1943. i 1944. Na

utvr�ene gradove �to se dizahu nad slavnim uzvisinama oko kojih su se bitke vodile jo� od osmog stolje�a, sad su nepromi�ljeno nasrtale vojske novih kraljeva. Izme�u izdanaka kr�a motale se kolone nosila, a po razrovanim vinogradima mo�gao si, ako si kopao duboko ispod tenkovskih brazdi, na�i ratne sjekire i koplja. Monterchi, Cortona, Ur-bino, Arezzo, Sansepolcro, Anghiari. A onda obala. U kupolama topova okrenutim jugu ma�ke su spavale. Englezi, Amerikanci, Indijci, Australci i Ka�na�ani napredovali su na sjever, a trasirna zrna praskala i raspadala se u zraku. Kad su se vojske okupile kod Sansepolcra, grada kojem je simbol sa-mostrel, neki su ga vojnici nabavili i no�u tiho nji�me odapinjali strijele preko zidina nezauzeta grada. Feldmar�al njema�ke vojske u povla�enju, Kessel-ring, ozbiljno je razmi�ljao-ne bi li s kruni�ta zidina lijevao vrelo ulje na neprijatelja. Iz oksfordskih koled�a izvuko�e stru�njake medi-evaliste i otpremi�e ih u Umbriju. Srednja im je dob bila �ezdeset godina. Smjesti�e ih s vojskom, a na sastancima sa strate�kim zapovjedni�tvom stalno su zaboravljali da je izumljen zrakoplov. O grado�vima su govorili s aspekta umjetnosti u njima. U Monterchiju je bila Madonna del Parto, djelo Piera 83della Franceske, u kapelici pokraj gradskog groblja. A kad je u vrijeme proljetnih ki�a dvorac iz trina�estog stolje�a kona�no zauzet, vojsku su smjestili pod visoku kupolu crkve te je spavala podno kamene propovjedaonice na kojoj Heraklo ubija Hidru. Sva je voda bila zaga�ena. Mnogi pomrije�e od trbu�nog tifusa i drugih zaraza. U gotskoj crkvi u Arezzu vojnici su, gledaju�i kroz vojne dalekozore, proma�trali lica svojih onovremenih kolega na freskama Piera della Franceske. Kraljica od Sabe razgovara s kraljem Salomonom. U blizini gran�ica sa Stabla dobra i zla viri iz usta mrtva Adama. Godinama kasnije ta �e kraljica spoznati da je most preko Si-loea sagra�en od drva s toga svetog stabla. Bilo je stalno ki�ovito i hladno, a red je vladao samo u golemim umjetni�kim djelima s prikazima pravde, pobo�nosti i �rtve. Osma je armija i�la od jedne do druge rijeke s uni�tenim mostovima, i nje�zine su se in�enjerijske postrojbe pod neprijatelj�skom vatrom spu�tale niz obale po jakovljicama i dalje gazile ili plivale. Voda je odnosila i hranu i �atore. Nestajali su ljudi natovareni opremom. Kad bi pre�li rijeku, poku�ali bi se uspeti na drugu oba�lu. Zarivali su �ake do zape��a u muljevitu stijenu litice i tako se dr�ali. �ekali su da se blato stvrdne pa da ih dr�i. Mladi je Sikh miner naslonio obraz na blato i pomislio na lice kraljice od Sabe, na tkivo njezine ko�e. U onoj rijeci jedina mu je utjeha bila �elja za njom, koja ga je nekako grijala. Skinuo bi veo s njezine kose. Desnu bi �aku uvukao izme�u nje�zina vrata i maslinaste bluze. I on je bio umoran i tu�an, poput mudra kralja i gre�ne kraljice �to ih je prije dva tjedna gledao u Arezzu. Visio je nad vodom, �aka ukopanih u mulj oba�le. Za tih je dana i no�i karakter, ta profinjena 84 vje�tina, nestajala me�u njima, postojala je samo u knjizi ili na oslikanom zidu. Tko je bio tu�niji na toj freski kupole? Nagnuo se naprijed, da otpo�ine na ko�i njezina krhkog vrata. Zaljubio se u njezino oboreno oko. Te �ene koja �e jednog dana spoznati da su mostovi svetinja. No�u bi, na logorskom le�aju, ruke ispru�io da�leko, kao dvije vojske. Nije bilo nikakva obe�anja raspleta ili pobjede, osim privremenog sporazuma izme�u njega i te oslikane kraljevske osobe koja �e ga zaboraviti, nikad i ne�e znati za njegovo po�stojanje ili biti svjesna njega, Sikha, na pola puta uz minerske ljestve na ki�i, kako di�e pontonski most za vojsku �to iza njega nastupa. Ali je zapamtio oslikanu pri�u o njoj. I kad su mjesec dana kasnije bataljuni, nakon �to su sva�ta pre�ivjeli, stigli na more i u�li u primorski grad Cattolicu, pa su mineri o�istili dvadesetak metara pla�e od mina tako da ljudi mogu goli po�i u more, pri�ao je jednom od medievalista koji je bio ljubazan s njim - zapravo je izmijenio koju rije� s njim i dao mu pola svoje mesne konzerve - te mu obe�ao da �e mu u znak zahvalnosti ne�to pokazati. Miner je potpisao primitak motocikla Triumph, na jednu nadlakticu remenjem stegao

crvenu signal-nu lampu, pa se odvezao natrag putem kojim je bio do�ao - natrag kroz sad bezopasne gradove Ur-bino i Anghiari, krivudavim hrptom planinskog lanca �to je ki�ma Italije, sa starcem koji mu se za le�ima zgurio i grli ga, pa niza zapadnu strminu prema Arezzu. No�u na trgu nije bilo vojske, pa je miner parkirao ispred crkve. Pomogao je medievalistu da si�e s motocikla, uzeo opremu i u�ao u crkvu. Jo� hladnija tama. Jo� ve�a praznina, prostor odjekuje batom njegovih gle�njerica. Ponovo je osjetio miris staroga kamena i drva. Upalio je tri svijetle�e rakete. 85L Prebacio je koloturnik preko podupira�a iznad bro�da, a onda je zakovicu, kroz koju je najprije pro�vukao u�e, ispalio u visoku drvenu gredu. Profesor je sve to sa zanimanjem pratio, od vremena do vremena zirkaju�i uvis u duboki mrak. Mladi miner sveza starca om�om oko pasa i ispod pazuha, a na prsa mu pri�vrsti malu raketu. Ostavi ga ondje kod pri�esnog balau�tra i bu�no se pope uza stube gore, gdje je le�ao drugi kraj u�eta. Uze ga, pa s galerije iskro�i u tmicu, a sta�rac istog trena hitro poleti uvis, a kad se miner na�ao na tlu, starac se polako zaljuljao na metar od fresaka, opasan krugom svjetla od rakete. Jed�nako dr�e�i u�e, miner po�e naprijed pa se onaj gore odljulja udesno i na�e ispred Bijega cara Maksencija. Pet minuta kasnije spustio je starca dolje. Upalio je raketu za se pa se podigao pod kupolu, u tamno plavetnilo umjetnog neba. Pamtio je njegove zlatne zvijezde kad je dalekozorom zurio u njih. Pogleda dolje i ugleda medievalista kako sjedi na klupi, sav iscrpljen. Sad je bio svjestan dubine crkve, a ne visine. Dojma njezine fluidnosti. �upljine i tmice bunara. U ruci mu je raketa prskala kao �arobni �tapi�. Potegne sam sebe pred njezino lice, lice nje�gove Kraljice Tuge, i sme�a mu �aka posegne, ona�ko malena za golemim vratom. Sikh podi�e �ator u dnu vrta, gdje je, po Haninu mi�ljenju, neko� rasla lavanda. Na onom je tlu bila na�la neko suho li��e koje je razmrvila medu prstima i prepoznala �to je. Koji put nakon ki�e osje�a nje�zin miris. 86 Isprva Sikh ne�e da u�e u ku�u ni za �ivu gla�vu. Zna pro�i, po ovom ili onom poslu u vezi s dezaktiviranjem mina. Uvijek je ljubazan. Nakratko klimne glavom. Hana ga gleda kako se pere na umivaoniku u kojem se skuplja ki�nica, �to je sve��ano postavljen na sun�anu uru. Vrtna je slavina, �to je nekad slu�ila za natapanje lijeha, sad u kvaru. Gleda mu goli sme�i torzo dok preko sebe baca vodu kao �to ptica lama�e krilima. Za dana mu uo�ava uglavnom nadlaktice u kratkim rukavima vojni�ke ko�ulje i pu�ku koju stalno vu�e sa sobom, iako je jasno da su borbe za njih zavr�ene. Pu�ku dr�i na razne na�ine - za kundak, ili uprije�enu na �iji, a preko nje vje�a ruke savijene u laktu. Naglo �e se okrenuti kad iznenada osjeti da ga ona gleda. �ovjek je koji je pre�ivio svoje strepnje, izbjegava sve �to mu je iole sumnjivo, ali joj uzvra�a pogled u toj panorami kao da �eli po�kazati kako je svemu dorastao. Svojom samostalno��u donio je njoj, svima njima u ku�i, olak�anje, koliko god Caravaggio brundao �to miner neprestano pjevu�i zapadnja�ke pjesme koje je nau�io u posljednje tri godine rata. Drugi miner, onaj �to je stigao s njim u oluji, imenom Hardy, smjestio se drugdje, bli�e gradu, ali ih je vi�ala kako zajedno rade, ulaze u vrt sa svojim �a�robnim �tapi�ima za otkrivanje mina. Pas se zalijepio za Caravaggia. Mladi vojnik, ko�ji �e sa psom tr�ati i skakati niz put, ne�e da mu dade ni zalogaja hrane, smatra da se pas mora sam snalaziti. Do�e li do kakve hrane, pojede je sam. Tu mu svaka ljubaznost prestaje. Ponekad no��u spava na bedemu �to odozgo gleda na dolinu, a zavla�i se pod �ator samo kad pada ki�a. On pak, sa svoje strane, svjedok je Caravaggiovih no�nih lutanja. Za dvije zgode je miner poizdaljega 87pratio Caravaggia. No, dva dana kasnije Caravaggio ga zaustavlja i ka�e mu: - Da me vi�e nisi slijedio! - Miner po�inje poricati, ali mu stariji �ovjek �akom

poklopi la�ljiva usta i uti�a ga. I tako vojnik zna kako je Caravaggio dvije no�i prije bio svjestan da ga on prati. U svakom slu�aju, pra�enje mu je bilo samo zaostala navika iz nekada�nje ratne obuke. Upravo kao �to i sada �eli pu�kom naciljati, opaliti i to�no pogoditi metu. Zato �esto ni�ani u nos ne�kog kipa ili u nekog od sme�ih sokolova �to kru�e nebom nad dolinom. U koje�emu je jo� mladac. Hranu pro�dire kao vuk, ska�e da opere svoj tanjur, odredio je sebi pola sata za objed. Promatrala ga je kako radi, oprezno i strpljivo kao ma�ka, u vo�njaku i zakorovljenom vrtu �to le�i iza ku�e. Primje�uje kako mu je tamnija sme�a ko�a na zape��u �to lako klizi u narukvici koja koji put zvecne kad su�elice njoj pije �aj. Nikad ne govori o opasnosti koja prati tu nje�govu vrstu potrage. Tu i tamo kakva eksplozija iz�vu�e trkom iz ku�e nju i Caravaggia, potmuli prasak joj stegne srce. Istr�i van, ili pojuri na prozor pra�te�i i Caravaggia kraji�kom oka, pa oboje gledaju minera kako se lijeno klati prema ku�i, �ak se i ne osvr�e s travnatog zaravanka. Jednom zgodom, Caravaggio je u�ao u knji�nicu i ugledao minera gore pod stropom, uz iluzionisti�ku sliku - samo �e se Caravaggio, u�av�i u neku pro�storiju, zagledati u stropne kutove kako bi provjerio ima li koga - a mladi�, ne skidaju�i pogleda s to�ke u koju mu je uperen, pru�a �aku i pucka prstima, zaustavlja Caravaggia koji ulazi, upozorava ga da, sigurnosti radi, treba iza�i, dok on izvla�i i re�e �icu, kojoj je trag pratio do toga kuta, s upalja�em skrivenim iznad draperije. Vje�ito pjevu�i ili fu�ka. - Tko to fu�ka? - pita jedne no�i engleski pa�cijent, koji za prido�licu nije ni �uo a kamoli da ga je vidio. Stalno pjeva za se, le�e�i na bedemu i gledaju�i kako brode oblaci. Bu�an je kad ulazi u naoko praznu vilu. Jedini je me�u njima ostao u vojnoj odori. Besprijekoran, ula�tenih kop�a, miner izranja iz svog �atora, turban mu simetri�no po�iva na glavi, gle�njerice mu �iste i lupaju po drvenim i kamenim podovima ku�e. Iz�nenada �e pridi�i glavu s problema koji ga trenutno mu�i, i udarit �e u smijeh. �ini se da je nesvjesno zaljubljen u svoje tijelo, u svoje fizi�ke mogu�nosti, kad se saginje da dohvati kri�ku kruha, kad zglo�bovima prstiju �e�lja travu, pa i kad odsutna duha vitla pu�kom kao kakvim velikim buzdovanom dok se spu�ta stazom ispod �empresa kako bi se u selu sastao s ostalim minerima. Reklo bi se da mu je s grupicom u vili prili�no ugodno, da se osje�a kao slobodna zvijezda na rubu njihova sustava. Nakon rata s blatom, rijekama i mostovima, ovo je za nj blagdan. U ku�u ulazi sa�mo na poziv, kao kolebljiv posjetitelj, upravo kao one prve ve�eri kad se prema drhtavom zvuku Ha-nina glasovira popeo stazom pod �empresima i stupio u knji�nicu. Te olujne ve�eri nije ga u vilu vukla znati�elja zbog glazbe, ve� opasnost �to prijeti osobi koja svi�ra. Vojska koja se povla�ila �esto je u glazbala os�tavljala "minske olovke". Vlasnik bi se vratio, otvorio glasovir i ostao bez ruku. Ljudi bi navili djedovski stoje�i sat, a staklena mina raznijela bi pola zida i svakoga tko bi se tu zatekao. 89I�ao je na zvuk glasovira, po�urio s Hardvjem uzbrdo, popeo se preko kamenog zida i u�ao u vilu. Dokle god nije bilo stanke, zna�ilo je da se svira� ne�e nagnuti naprijed i izvu�i tanku metalnu polu�icu kojom se pokre�e metronom. A "minske olovke" naj�e��e su upravo ondje skrivene - gdje je najlak�e uspravno zalemiti tanku �i�anu cjev�icu. Bombe su vezivali za slavine, za hrptove knjiga, usa�ivali ih u vo�e tako da jabuka padorn na ni�u granu izazove detonaciju stabla, ba� kao da je tko rukom zgrabio tu granu i stresao je. Nije se mogao zagledati u neku prostoriju ili polje a da odmah ne zamisli gdje bi se ondje mogla skrivati eksplo�zivna naprava. Zastao je kod francuskih vrata i naslonio glavu na dovratak, a onda se u�uljao u sobu i ostao u tami, osim u trenucima bljeskanja munje. Ondje je djevojka stajala, kao da ga �eka, gledala je u tipke na kojima je svirala. Prije nego �to �e nju pogledati, pogled mu je pre�ao preko sobe kao kakvim radar�skim snopom. Metronom

je ve� kuckao, klatio se bezazleno amo-tamo. Nema opasnosti, nema tanke �ice. Stajao je tako u mokroj odori a da mlada �ena isprva i nije bila svjesna njegova ulaska. Kraj njegova �atora, antena kristalnog detektora str�i uvis, u stabla. Ako se ona no�u Caravaggiovim dalekozorom zagleda onamo, vidi fosforno zelenilo radio-skale, �to ga miner povremeno naglo zaklanja tijelom mi�u�i se ispred njezina vidokruga. Danju mu je samo jedna slu�alica na uhu, druga mu visi ispod brade, kako bi mogao �uti zvukove ostaloga svijeta koji bi mu mogli biti va�ni. U ku�u �e svra�titi samo da prenese svaku obavijest koju je dobio a smatra je za njih zanimljivom. Jednog je popod90 neva javio da je �ef orkestra Glenn Miller poginuo, zrakoplov mu se sru�io negdje izme�u Engleske i Francuske. Tako se on kre�e me�u njima. Gleda ga u da�ljini, u pokojnom vrtu, sa �arobnim �tapi�em u ruci, ili, kad bi �to na�ao, kako rasple�e klupko �ica i upalja�a koje mu je netko ostavio kao kakvu stra�nu poruku. Stalno pere ruke. Caravaggio isprva misli da pretjeruje. - Pa kako si pro�ao kroz rat? - smije se Ca�ravaggio. - Ja sam se rodio u Indiji, barba. Tamo se stal�no peru ruke. Prije svakog jela. Stvar navike. Ro�en sam u Pand�abu. - Ja sam iz Sjeverne Amerike - ka�e Hana. Spava upola pod �atorom a upola izvan njega. Gleda mu ruke kako skidaju slu�alicu i odla�u je u krilo. Onda Hana odla�e dalekozor i odlazi. 91-Dili su pod golemim svodom. Narednik je zapalio svijetle�u raketu, a miner je legao na pod i kroz pu��ani dalekozor zagledao se u ona lica �utosme�e boje kao da usred svjetine tra�i brata. Kri� kon�i�a trese se medu biblijskim likovima, svjetlo je prelilo boje odje�e i puti pocrnjene stotinama godina dima s uljanica i vo�tanica. A sada, s tim �utim plinskim dimom koji je, kao �to znaju, u tom sveti�tu sve�togr�e, vojnike �e odatle izbaciti i zapamtit �e ih zbog zloporabe dobivena dopu�tenja da vide Veli��anstvenu dvoranu, do koje su stigli gacaju�i uz mostobrane i kroz tisu�u okr�aja, malih ratova i bombardiranja Monte Cassina, a zatim prolaze�i u pristojnoj ti�ini kroz Rafaelove Stanze dok nisu ko�na�no stigli ovamo, njih sedamnaestorica, �to su se iskrcali na Siciliji i borbom probili uz gle�anj �izme da bi se stvorili tu - gdje im je ponu�ena samo jedna nadasve mra�na dvorana. Kao da je dosta to �to si na tom mjestu. Jedan je od njih rekao: - Do vraga! Mo�e li malo vi�e svjetla, narednice Shand? A narednik je otkva�io raketu, pa ju je podigao pru�aju�i ruku, s pesti mu se osipao vodopad svjetla i tako je stajao dok nije izgorjela do kraja. Ostali su samo gledali u likove i lica zbijena na stropu 92 �to su izbijala na svjetlost. Ali mladi je miner ve� le�ao na le�ima, s uperenom pu�kom, oko mu se gotovo o�e�alo o brade Noe i Abrahama i raznolike demone dok nije dosegnulo predivno lice koje ga je prikovalo za se, lice nalik na koplje, mudro, ne�milosrdno. Fratar je uzeo pu�ku i usmjerio je u kut, a ra�keta se ugasila. Vrati pu�ku mladome Sikhu. - Zna� da �emo svi imati okapanja zbog ovog paljenja tih naprava u Sikstinskoj kapeli. Ja nisam ni smio do�i ovamo. Ali moram zahvaliti i naredniku Shandu, izveo je to herojski. Mislim da i nije na�pravljena nikakva �teta. - Jeste li ga vidjeli? Ono lice. Tko je to? - Ah, da, ono je zbilja bajoslovno lice. - Vidjeli ste ga. - Da. Izaija. Kad je Osma armija izbila u Gabicce, na isto�noj obali, miner je bio vo�a no�ne patrole. Druge je no�i na kratkom valu dobio poruku da su primi�je�eni neki neprijateljski pokreti na moru. Patrola je ispalila minu koja je digla stup vode,

hitac strogog upozorenja. Ni�ta nisu pogodili, ali je miner u bje�lini vodene pra�ine od eksplozije opazio tamnije crte nekog kretanja. Nani�anio je pu�kom i punu je minutu ni�anom pratio pomi�nu sjenu, odlu�iv�i da ne puca dok najprije ne vidi ima li u blizini jo� kakva kretanja. Neprijatelj je jo� bio utaboren sjevernije, u Riminiju, u predgra�u. Dr�ao je sjenu na ni�anu, kadli se najednom osvijetli aureola oko glave Djevice Marije. Izlazila je iz mora. 93 Stajala je u �amcu. Dva su �ovjeka veslala. Dru�ga dvojica dr�ala su je uspravnu, a kad se dohvati�e obale, mje�tani zapljeska�e sa svojih mra�nih i otvo�renih prozora. Miner je vidio �u�kastobijelo lice i aureolu od �aruljica upaljenih s pomo�u akumulatora. Le�ao je na betonskom bunkeru, izme�u mjesta i mora, i gledao ju je dok su ona �etvorica izlazila iz �amca a zatim rukama digli metar i pol visok sadreni kip. Bez stanke, bez strahovanja od mina, krenu�e s obale. Mo�da su jo� prije gledali Nijemce kako po�stavljaju mine, pa su napravili nacrt minskih polja. Stopala im tonula u pijesak. To je bilo u Gabicce Mare 29. svibnja 1944. Pomorska svetkovina Djevice Marije. Na ulicama su bili i odrasli i djeca. Pojavi�e se i ljudi u odorama limene glazbe. Da ne bi kr�ila redarstveni sat, glazba nije svirala, ali su glazbala bila tu, kao dio sve�anosti, besprijekorno ula�tena. Skliznuo je iz tame, u rukama mu pu�ka a na le�ima prikva�ena cijev tromblona. Onako u turbanu i s onim oru�jem, zapanjio ih je. Nisu o�ekivali da �e i on iskrsnuti iz ni�ije zemlje na pla�i. Podigao je pu�ku i naciljao joj u lice - vje�no mlado, bespolno. U prvom planu, mrke mu�ke ruke grabe krug svjetla, ljupko se nji�e dvadeset �aruljica. Lik je u blijedoplavu plastu, lijevo je koljeno tek neznatno podignuto da stvori dojam nabora. To nisu bili nikakvi zanesenjaci. Pre�ivjeli su fa�iste, Engleze, Gale, Gote i Nijemce. Tako su ih �esto pokoravali da im ovo nije ni�ta zna�ilo. Ali, taj plavi i �u�kastobijeli sadreni lik izi�ao je iz mo�ra, stajao je u kolima za trgadbu krcatim cvije�em, s orkestrom u prethodnici. Kakvu god zada�u bio dobio da za�titi ovo mjesto, sad je izgubila svaki 94 smisao. Ovako naoru�an, ne mo�e se motati usred njihove djece u bjelini. Krenuo je paralelnom ulicom ju�no od njih, kro�e�i brzinom hoda kipa, pa su na kri�anje izbili u isti mah. Podigao je pu�ku da jo� jedanput nacilja u njezino lice. Sve se zavr�ilo na jednoj litici iznad mora, gdje je ostavi�e i vrati�e se svojim ku�ama. Nitko od njih nije zapazio kako ih je on za sve to vrijeme pratio. Lice joj jo� bilo osvijetljeno. Ona �etvorica �to su je dovezla �amcem sad su sjedila u �etvorokutu oko nje kao �uvari. Akumulator �to joj je bio pri�vr��en na le�ima po�eo je slabiti, pa se posve ispraznio oko �etiri i pol sata ujutro. Onda on po�gleda na svoj sat. Promotrio je ljude svojim pu�-�anim dalekozorom. Dvojica su spavala. Skrene ni��an na njezino lice i ponovo ga prou�i. Na slabom svjetlu oko njega promijenilo je izgled. Bilo je to lice u tami vi�e nalik na neku poznatu osobu. Neku sestru. Jednog dana k�er. Da se mogao �ega li�iti, miner bi tu �togod ostavio kao svoj poklon. Ali, uostalom, imao je on svoju vjeru. 95V_xaravaggio ulazi u knji�nicu. Popodneva uglavnom provodi tu. Kao i uvijek, njemu su knjige misti�ni predmeti. Uzima jednu i otvara naslovnu stranicu. Tek nakon pet minuta u toj prostoriji, �uje tiho stenjanje. Okrene se i ugleda Hanu opru�enu na sofi. Sklapa knjigu i naslanja se na konzolu u visini be�dara, ispod polica. Hana se smotala, lijevi joj obraz na pra�nom brokatu a desna ruka ispod lica, �akom je podbo�ila bradu. Mi�e obrvama dok joj je lice usredoto�eno na san. Kad ju je nakon toliko vremena prvi put ugledao, u�inila mu se starijom, s tijelom koje je jedva kadro ovo prebroditi. Tijelo joj je pro�lo rat, pa je, kao u ljubavi, svaki njegov dio dao svoj doprinos. Bu�no je kihnuo te, di�u�i trzajem oborenu gla�vu, vidi da je budna, �irom

otvorenim o�ima zuri u njega. - Pogodi koliko je sati. - Oko �etiri i pet. Ne, �etiri i sedam - odgovori ona. Bila je to stara igra izme�u odrasla �ovjeka i djeteta. Izi�ao je iz sobe da pogleda na sat, a po njegovu kretanju i sigurnim pokretima znala je da je nedavno uzeo morfij, svje� je i precizan, u svom poznatom samouvjerenju. Sjela je i nasmije�ila se 96 kad se vratio vrte�i glavom u �udu zbog njezine to�nosti. - Pa, ro�ena sam sa sun�anim satom u glavi, zar nije tako? - A no�u? - Ima li lunarnih satova? Je li ih tko izmislio? A mo�da svaki arhitekt koji gradi kakvu vilu skriva kakav lunarni sat za lopove, kao obaveznu desetinu? - Gadna briga za bogata�e. - Na�imo se kod lunarnog sata, Davide. Tamo gdje slabi mo�e u�i u jakoga. - Kao engleski pacijent i ti? - Prije godinu dana umalo da nisam rodila. Sad kad mu je od droge duh gibak i jasan, ona mo�e tako i skrenuti, a on �e je pratiti, misao �e mu te�i usporedo s njezinom. A ona je sad ot�vorena, nije posve svjesna da je budna i da raz�govara, nego kao da jo� govori u snu, kao da je, kad je on kihnuo, to netko u njezinu snu kihnuo. Caravaggiu je poznato takvo stanje. �esto se nalazio s ljudima kod lunarnog sata. Uzbuni ih u dva sata po pono�i: kao da je ormar u spavaonici gre�kom tresnuo na pod. Otkrio je da ih takvi �o�kovi odvra�aju od straha i nasilja. Kad bi ga na djelu zatekli vlasnici ku�e koju je upravo robio, pljesnuo bi rukama i mahnito zablebetao, �onglira�ju�i kakvim skupocjenim satom, bacaju�i ga u zrak i hvataju�i, obasiplju�i ih pitanjima o tome gdje im se �to nalazi. - Izgubila sam bebu. Ho�u re�i, morala sam je se odre�i. Njezin otac ve� je bio poginuo. Vodio se rat. - Bila si u Italiji? - Na Siciliji, kad se to dogodilo. Za sve vrijeme dok smo uz Jadran pratili postrojbe u napredovanju, razmi�ljala sam o tome. Pri�ala sam s djetetom na97dugo i na�iroko. Naporno sam radila u bolnicama i bje�ala od svakoga oko sebe. Osim djeteta, s ko�jim sam sve dijelila. U svojoj glavi. Dok sam prala i njegovala pacijente, razgovarala sam s njim. Bila sam pomalo luda. - A onda ti je otac umro. - Da. Onda je Patrick umro. To sam doznala: u Pi�i. Razbudila se. Sjela. - Znala si, a? - Dobila sam pismo od ku�e. - Jesi li zato do�la ovamo �to si znala? - Nisam. Dobro. Ne vjerujem da je njemu bilo stalo do bdjenja i takvih stvari. Patrick je obi�no govorio kako bi htio da mu, kad umre, svira �enski duet na glazbalima. Na harmonici i violini. To je sve. Bio je vra�ki sentimentalan. Da. Od njega si mogao tra�iti da radi bilo �to. Ali �im mu na�e� neku �enu u nevolji, gotov; je. Iz doline se vjetar digao do njih na brdu, pa su �empresi �to su se'svrstali uz trideset �est ste�penica kod kapele hrvali s njim. Kapi ranije ki�e sad su padale i tiktakale i po njima �to su sjedili na ogradi stepenica. Bila je odavno pro�la pono�. Ona je le�ala na samom betonskom rubu, a on je kora�ao gore-dolje i izvirivao da pogleda dolinu. �uo se samo zvuk kapi �to padaju s pojedinih mje�sta. - I kad si prestala pri�ati s djetetom? - Odjednom je tu bilo i previ�e posla. Postrojbe su odlazile u bitke kod mosta na Morou, a onda u Urbinu. Mo�da sam prestala u Urbinu. Tamo si 98

osje�ao da te svakog trena mo�e pogoditi metak, ne samo ako si vojnik, nego i sve�enik ili bolni�arka. One strme uli�ice, pravi kuni�njaci! Vojnici su nam dolazili u komadima, zaljubili bi se u mene i sat nakon toga umrli. Bilo je va�no pamtiti im imena. Ali, kad god bi oni umirali, ja bih gledala dijete. Kako ga odnose. Neki bi sjeli i strgnuli sa sebe sve zavoje, da lak�e di�u. Neki su umirali strepe�i zbog ogrebotine na ruci. Pa onda ona pjena na ustima! Ono tiho, tiho pucketanje. Nagnem se da mrtvacu sklopim o�i, a on ih otvori i procijedi: "Ne mo�e� �ekati da umrem? Droljo!" Sjedne i u bijesu mi baci na pod sve s moga pladnja. Pa tko bi htio umrijeti tako? Umrijeti tako bijesan? Droljo! Nakon toga sam uvijek �ekala da im izbije pjena na usta. Sad poznajem smrt, Davide. Poznajem joj sve mirise. Znam kako ih mo�e� spasiti od agonije. Kada im treba brzo u�trcati injekciju morfija u ve�u �ilu. Pa fiziolo�ku otopinu. Kako bi ispraznili crijeva prije nego �to �e umrijeti. Svaki bi vra�ji general morao raditi taj moj posao. Svaki vra�ji general. To bi morao biti preduvjet za svaki nalog o prijelazu preko rijeke. Tko smo mi, do vraga, bili da nam dadnu takvu odgovornost, o�ekuju�i od nas da bu�demo mudri kao stari sve�enici, da znamo voditi ljude u ne�to �to nitko ne �eli i jo� da im k tome olak�amo stvar. Nikad nisam mogla vjerovati u sve te obrede �to ih slu�e za mrtve. U njihovu prosta�ku retoriku. Kako se usu�uju? Kako se usu�uju tako govoriti o ljudskom bi�u koje umire! Svjetla nije bilo, ni jedna svjetiljka nije gorjela, gotovo su cijelo nebo prekrili oblaci. Bilo je sigurnije ne privla�iti pozornost na postojanje ku�a, civilizira�nog svijeta. Bili su navikli da se po terenu oko ku�e kre�u u mraku. 99ri L - Zna� za�to vojska nije htjela da ostane� ovdje, s engleskim pacijentom? Zna� li? Ona se nasmije�i: - Nezgodan brak? Kompleks mog oca? - - Kako se stari frajer dr�i? - Jo� se nije smirio od susreta sa psom. - Reci mu da je do�ao sa mnom. - Nije on najsigurniji ni da �e� ti ostati ovdje. Misli da bi mogao zbrisati sa srebrninom. - �to misli�, bi li volio popiti malo vina? Danas sam uspio zdipiti jednu bocu. - Od koga? - Ho�e� li je ili ne�e�? - Daj mi je odmah. Pusti sad njega. - Ah, prvi korak! - Nikakav prvi korak. Samo mi hitno treba do�bro pi�e. - Dvadeset ti je godina. Kad je meni bilo dva�deset... - Da, da, za�to jednom ne zdipi� kakav gramo�fon? Uostalom, mislim da se to zove plja�ka. - Svemu tomu nau�ila me moja zemlja. To sam radio za nju i za vrijeme rata. Caravaggio ode kroz bombardiranu kapelu u ku��u. Hana je sjedila, malo omamljena, nesigurna. I vidi �to su napravili od tebe - re�e sama sebi. Za vrijeme rata jedva da je govorila �ak i s najbli�im kolegicama. Bio joj je potreban nekakav stric, rod. Bio joj je potreban djetetov otac, dok je u ovom mjestu na brdu �ekala da se prvi put opije nakon toliko godina, dok je gore na katu spr�eni �ovjek pao u svoj �etvorosatni san, a stari o�ev prijatelj sad preme�e njezin sanitetski ormari�, lomi grli� ampule, ste�e sam sebi mi�icu �nirancem, 100 i brzo si daje injekciju morfija, sve dok bi dlanom o dlan udario. Uve�er, u brdima oko njih, �ak i u deset sati, samo se zemlja crni. Nebo je bistro sivo, a bre�uljci zeleni. Smu�ila mi se po�uda. Da samo �ude za mnom. I tako sam pobjegla od

sastanaka, vo�nji u d�ipu, udvaranja. Posljednjih plesova prije nego �to �e umrijeti - pa su me smatrali snobom. Bila sam marljivija od ostalih. Po dvije smjene, pod bombama, sve sam za njih radila, praznila svaku gusku. Postala sam snob jer nisam htjela izlaziti i tro�iti njihov novac. �eljela sam po�i ku�i, a kod ku�e nije bilo nikoga. I bila sam sita Europe. Sita da sa mnom postupaju kao da sam dragocjenost, tobo�e zato �to sam �ensko. Spetljala sam se s jednim �ovjekom i on je umro, pa je i dijete umrlo. Ho�u re�i, dijete nije samo umrlo, nego sam ga ja uni�tila. Nakon toga sam se toliko udaljila od svega da mi nitko nije mogao pri�i. Ne da razgovara sa mnom o sno�bovima. Ni o ne�ijoj smrti. A onda sam upoznala njega, spr�enog �ovjeka. Koji je, nakon iscrpne pro�vjere, ispao Englez. Vidi�, Davide, ve� odavno i ne razmi�ljam �to bih uop�e mogla raditi s nekim mu��karcem. 101JNakon tjedan dana �to se Sikh motao oko vile, navikli su se na njegove prehrambene navike. Gdje god bio - na brdu ili u selu - vratio bi se oko dvanaest i pol, pridru�io Hani i Caravaggiu, iz torbe izvadio smotani plavi rubac pa bi ga prostro na stol uz njihova jela. Imao je svoj luk i svoje trave - za koje je Caravaggio slutio da ih bere u fra�njeva�kom vrtu dok ondje pregledava teren ima li mina. Luk je gulio istim no�em kojim je strugao gumenu navlaku sa �ice upalja�a. Zatim je slijedilo vo�e. Caravaggio je slutio da je momak pro�ao cije�lu invaziju a da ni jednom nije jeo u vojni�koj menzi. A zapravo bi disciplinirano stao u red svakog jutra u osvit, sa �alicom za engleski �aj, koji je to�liko volio i u koji je dolijevao kondenzirano mlijeko iz svoje zalihe. Pio bi ga polako, stoje�i na suncu, i prate�i sporo kretanje vojnika koji bi, kad bi bio dan mirovanja, ve� u devet sati ujutro igrali kanastu. Sad, u zoru, pod unaka�enim stablima u bom�bama napol uni�tenim vrtovima Ville San Girolamo, uzima u usta gutljaj vode iz �uturice. Na �etkicu istresa pra�ak kojim onda desetak minuta pere zube bezbri�no lutaju�i naokolo, gledaju�i u dolinu jo� skrivenu maglom, a duh mu je vi�e radoznao nego | zadivljen pogledom u kojem sad u�iva �ive�i tu na 102 brdu. Pranje zuba je za njega, jo� od djetinjstva, ne�to �to se radi na �istom zraku. Krajolik oko njega samo je ne�to privremeno, ne�to nestalno. Jednostavno prihva�a mogu�nost ki��e, odre�en miris iz nekog grma. Kao da mu je duh, �ak i kad po�iva, radar, o�i mu utvr�uju �to je gdje u krugu od oko �etiristo metara od njega, a to je smrtonosni domet strelja�kog naoru�anja. Promatra dva luka koja je izvukao iz zemlje oprezno, svjestan da je vojska u povla�enju minirala i vrtove. Za ru�kom Caravaggio baca stri�evski pogled na ono �to je na plavom rup�i�u. Vjerojatno ima nekih rijetkih �ivotinja, misli Caravaggio, koje jedu to �to ovaj mladi vojnik sad jede desnom rukom, prstima prinose�i hranu ustima. No�em se slu�i sa�mo da oguli luk i nare�e vo�e. Dva mu�karca spu�taju se taljigama u dolinu, idu po vre�u bra�na. Vojnik mora i u sto�er u San Domenicu, predat �e im karte o�i��enih podru�ja. Kako je obojici te�ko postavljati kakva osobna pita�nja, govore o Hani. Tek nakon mnogih pitanja sta�riji priznaje da je poznaje jo� od prije rata. - Iz Kanade? - Da. Tamo sam je upoznao. Prolaze kraj mnogih loma�a uz cestu i Cara�vaggio skre�e mladom vojniku pozornost na njih. Minerov je nadimak "Kip". "Dovedi Kipa", "Evo Kipa". Nadimak su mu prisili na �udan na�in. Na njegovu prvom izvje�taju o dezaktiviranju bombe, jo� u Engleskoj, odnekud mu se stvorila masna mrlja, a �asnik je uskliknuo: - �to je ovo? Mast od kipera? - Mladi Sikh nije imao pojma �to je "kiper", ali je tako pretvoren u englesku soljenu ribu. U roku od tjedan dana svi su mu zaboravili 103L i pravo ime, Kirpal Singh. A njemu je bilo svejedno. Lord Suffolk i njegova minerska mom�ad po�eli su 1J ga zvati isklju�ivo nadimkom, �to je njemu bilo dra��e od engleskog obi�aja da se ljudi me�usobno oslovljavaju prezimenom. Tog ljeta, engleski je pacijent nosio slu�ni aparat i tako pratio sve �to se

doga�a u ku�i. Jantarna �koljkica u uhu prenosila mu je slu�ajne zvukove struganje stolice po podu u hodniku, �kljocanje pasjih zuba ispred njegovih vrata, na �to bi poja�ao zvuk pa bi �uo �ak i ono prokleto dahtanje, ili minerov povik s terase. Tako je engleski pacijent nekoliko dana nakon dolaska mladog vojnika doznao za njegovu nazo�nost oko ku�e, iako je Hana na�stojala sprije�iti svaki dodir izme�u njih, znaju�i da se po svoj prilici ne�e svidjeti jedan drugome. No, jednog dana u�e ona u Englezovu sobu i ondje zate�e minera. Stajao je kod podno�ja kreveta, pu�ku je uprije�io na �iji i preko nje objesio ruke. Nije joj bilo drago takvo nehajno dr�anje pu�ke, a ni njegovo bezbri�no okretanje na njezin ulazak, kao da mu je tijelo osovina kota�a, kao da mu je oru�je zakovano za �iju, ruke i sitne sme�e �ake. Englez se okrene njoj i re�e: - Ma sjajno se razumijemo! Hanu je razdra�ilo �to je miner bez ikakva us�tru�avanja upao u to podru�je, �to nju kanda opko�ljava, �to ga ima posvuda. Kako je od Caravaggia �uo da se pacijent razumije u pu�ke, Kip je stao s Englezom raspravljati o lociranju bombi. Do�ao mu je u sobu i u njega na�ao vrelo podataka o savezni�kom i neprijateljskom naoru�anju. Englez ne samo �to je poznavao one apsurdne talijanske 104 upalja�e, nego je i vrlo dobro znao i topografiju toga podru�ja Toskane. Ubrzo su jedan drugome opisivali bombe i raspredali teorije o pojedinim su�stavima aktiviranja. Talijani upalja�e postavljaju vertikalno. I ne uvijek u rep. - E, kako kada. Takve su one proizvedene u Napulju, ali se tvornice u Rimu dr�e njema�kog sistema. Naravno, Napulj je jo� od petnaestog sto�lje�a... Zna�ilo je da valja pacijenta slu�ati kako po svome nadugo razglaba, a mladi vojnik nije bio na�vikao mirovati i �utjeti. Nestrpljivo je upadao u stanke i prekide koje je Englez sebi dopu�tao da bi potaknuo slijed misli. Vojnik zabaci glavu i za�gleda se u strop. Okre�u�i se Hani koja je u�la u sobu, miner �e, kao da glasno razmi�lja: - Trebalo bi da mu napravimo uprta� pa da ga pronesemo kroz ku�u. Hana pogleda obojicu, slegne ramenima i iza�e. Caravaggio je sretne u hodniku. Smije�ila se. Stajali su u hodniku i slu�ali razgovor �to se vodio u sobi. Jesam li vam rekao kako ja shva�am vergilskog �ovjeka, Kipe? Dopustite... Je li vam slu�ni aparat uklju�en? �to? Uklju�ite ga... Mislim da je na�ao prijatelja - re�e Hana Caravaggiu. Hana izlazi na sunce, u dvori�te. U podne se pu�ta voda u vodoskok vile, koji onda �iklja dva105 �"�Uf*!"�p^^^^^** �tamu desetak minuta. Hana izuva cipele, penje se u suhu kupu vodoskoka i �eka. U taj sat posvuda miri�u sjenoko�e. Zujare po-sr�u u zraku i bubnu u �ovjeka kao da su udarile o zid, pa se ravnodu�no povla�e. Hana vidi gdje su se vodenpauci ugnijezdili ispod gornje kupe vodo�skoka, lice joj je u sjeni kruga. Voli sjediti u toj kamenoj kolijevci, sa svje�im i tamnim mirisom skri�venog zraka �to kraj nje izbija iz jo� prazna vo�doskoka, nalik na zrak iz podruma kad ga ponovo otvara� u kasno prolje�e nasuprot vanjskoj toplini. Bri�e pra�inu s ruku i no�nih prstiju, gladi stopala nabrana obu�om, prote�e se. Previ�e je mu�karaca u ku�i. Pritisne usne na golo rame. Miri�e svoju ko�u, prisnost s njom. Svoj vlastiti okus i aromu. Sje�a se kad je najprije postala svjesna toga, u neko doba kao malodobnica - sje�a se lak�e mjesta nego vremena kad je sama sebi ljubila podlakticu ne bi li uvje�bala ljubljenje, miri�sala zape��e ili glavu spu�tala na bedro. Hukala u sastavljene dlanove da joj se zrak

vrati u nos. Sad bosa bijela stopala trlja o �areni pokrivni sloj vo�doskoka. Miner joj je pri�ao o kipovima na koje je nailazio u borbama, kako je spavao uz jednoga, nekog tu�nog an�ela, polumu�ko, polu�ensko, koji mu je bio divan. Opru�io se na le�ima, gledao ti�jelo, i prvi put se u ratu osjetio spokojan. Ona nju�i kamen, njegov svje� miris no�nog lep�tira. Da li joj je otac u mukama umirao, ili je umro smireno? Je li le�ao onako kao �to engleski pacijent sve�ano le�i na svom krevetu? Je li ga njegovao tu�inac? �ovjeku �to nije tvoje krvi lak�e je otkrivati svoje osje�aje nego nekome tko je tvoje krvi. Kao �to, kad upadne� u zagrljaj tu�incu, otkriva� zrcalo koje �eli�. Suprotno mineru, njezin otac nije se nikad posve snalazio u svijetu. Pri izricanju misli, od srame�ljivosti bi mu uvijek ispala koja rije�. Majka se �alila kako se u Patrickovim mislima redovito izgube po dvije-tri bitne rije�i. Ali Hana je voljela tu njegovu crtu; na njemu nije bilo ni traga nekom autokratskom duhu. Njegova neodre�enost, neizvjes�nost, davala mu je dra� krzmanja. Bio je druk�iji od ve�ine ostalog svijeta. �ak i ranjeni engleski pacijent ima ono dr�anje �to ga zovu autokratskim. Njezin otac, me�utim, bio je gladan duh koji je volio da bli�nji budu samouvjereni, �ak i osorni. Je li kro�io prema smrti s istim onim nehajnim osje�anjem da je ondje pukim slu�ajem? Ili u bijesu? Bio je miroljubiv �ovjek bez premca, mrzio je pre�pirke, kad bi se na�ao u prostoriji gdje kritiziraju Roosevelta ili Tima Bucka, ili hvale neke gradona��elnike Toronta, jednostavno bi izi�ao. U �ivotu ni�kad nije poku�ao nikoga obratiti, a ono �to se zbi�valo oko njega ili bi zavijao u oblandu ili hvalio. I to je sve. Roman je zrcalo �to ga vode cestom. To je pro�itala u jednoj od onih knjiga koje joj je engleski pacijent preporu�io, i tako je pamtila oca kad god bi razmi�ljala o trenucima s njim -kako u Torontu, sjeverno od Pottery Roada, u po�no� zaustavlja auto pod odre�enim mostom i govori joj kako se tu po nosa�ima no�u neudobno i nerado sti��u �vorci i golubovi. I tako su u ljetnoj no�i ondje stali i izvukli glave kroz prozor u onu bu�nu dreku pomije�anu s pospanim pijukanjem. Reko�e mi za Patricka da je umro u nekom golubinjaku, kazao je Caravaggio. Njezin otac volio je grad iz svoje ma�te, u ko�jem su ulice, zidove i rubove obojili on i njegovi prijatelji. Zapravo, nikad nije ni iskro�io iz tog svi�jeta. Svjesna je kako je sve �to zna o stvarnom l Stendhalova misao. 106 107svijetu nau�ila ili sama, ili od Caravaggia, ili od svoje ma�ehe Clare za ono vrijeme �to je �ivjela s njom. Clara, koja je nekad bila glumica, koja je znala re�i svoje, koja je dala odu�ka svom bijesu kad su svi oni oti�li u rat. Cijele je pro�le godine po Italiji vukla Clarina pisma. Pisma za koja zna da su pisana na ru�i�astoj stijeni na jednom otoku u zaljevu Georgian, ispisana uz vjetar smorac �to je Clari svijao listove bilje�nice prije nego �to �e ih kona�no otkinuti i strpati u kuvertu za Hanu. Nosila ih je u svom kov�egu, svajto pismo s krho�tinom ru�i�aste stijene i onim smorcem. Ali ni na jedno nije odgovorila. Clara joj je bolno nedostajala, ali nije bila kadra da joj pi�e, sada, nakon svega �to je do�ivjela. Ne mo�e podnijeti spomen Patri-ckove smrti, �ak ni da je prihvati. A sad, na ovom kontinentu, po�to je rat odmak�nuo dalje, crkve i samostani �to su nakratko bili pretvoreni u bolnice samotni su, odsje�eni u brdima Toskane i Umbrije. U njima su ostaci ratnih dru�bi, male morene �to ih ostavi�e za sobom golemi lede�njaci. Sad se posvuda oko njih prostire sveta �uma. Stopala zavla�i pod tanku haljinu, a ruke opu�ta niz bedra. Sve miruje. �uje ono poznato potmulo, nemirno klokotanje u cijevi �to je ugra�ena u sredi��nji stup vodoskoka. Zatim ti�ina. A onda naglim praskom voda �ikne oko nje. Pripovijesti koje je Hana �itala engleskom paci�jentu, putuju�i sa starom lutalicom u Kiplingovu Kimu, ili s Fabrizijem u Parmskom kartuzijanskom samostanu, zanije�e ih oboje kolopletom vojski, ko�nja i kola - onih �to bje�e od rata i onih �to srlja�ju u rat. U jednom kutu njegove spava�e sobe na�slagane su druge knjige koje mu je ona ve� �itala i kojih su predjele ve� obi�li. Mnoge knjige po�inju autorovim uvjeravanjem o nekom redu. U njihove vode klizne�

tihim veslom. Svoje djelo po�injem u doba kad je Servije Gal-ba bio konzul... Povijest Tiberija, Kaligule i Nerona bila je zbog terora dok su bili na vlasti krivotvorena, a nakon njihove smrti pisano je pod svje�im doj�mom mr�nje. Tako Tacit po�inje svoje Anale. Ali romani su po�injali neodlu�no ili zbrkano. V V �itatelji nikada ne bi to�no znali na �emu su. �im se vrata, brava, brana otvore, nahrupe kroz njih, u jednoj ruci dr�e ribicu a u drugoj �e�ir. Kad po�inje �itati neku knjigu, ona ulazi kroz veli�anstvene dveri u prostrana dvori�ta. Parma, Pa�riz i Indija prostiru pred njom svoje sagove. Usprkos op�inskim odredbama, sjedio je raskre�e-nih nogu na topu Zam-Zammah �to je na svojem 108 109ciglenom postolju stajao su�elice starom Ajaib--Gheru - Domu �uda, kako domoroci zovu Muzej |i Lahorea. Tko dr�i Zam-Zammah, tog "zmaja �to riga vatru", dr�i i Pand�ab; golemo zeleno-bron-�ano oru�je prvo je �to osvaja� zaplijeni. - Polako �itajte, djevojko draga, Kiplinga morate polako �itati. Pazite dobro na zareze, tako �ete ot�kriti prirodne stanke. On je bio pisac koji se slu�io perom i tintom. Poput ve�ine pisaca �to �ive sami, zacijelo je �esto dizao pogled s teksta, zurio kroz prozor i slu�ao ptice. Neki i ne znaju kako se neka ptica zove, ali on je znao. Vama je oko prebrzo i sjevernoameri�ko. Pomislite na brzinu njegova pe�ra. Ina�e bi taj prvi pasus zvu�ao dozlaboga bomba�sti�no. To je bila prva pouka engleskog pacijenta o �i�tanju. Vi�e je nije prekidao. Kad bi slu�ajno zaspao, ona bi nastavila, i ne di�u�i pogleda, sve dok se i sama ne bi umorila. Ako je propustio posljednjih pola sata pripovijesti, samo bi mu jedan prostor ostao u mraku u pri�i koju vjerojatno ve� poznaje. Podru�je pripovijesti bilo mu je poznato. Tu je bio Benares na istoku i Chilianwallah na sjeveru Pand�aba. (Sve se to doga�alo prije nego �to �e miner u�i u njihov �ivot, upravo kao da je iz te pri�e. Kao da su Kiplingove stranice preko no�i protrljali poput �arobne svjetiljke. �udotvoran lijek.) Ostavila je Kima, s njegovim profinjenim i svetim mislima - sad ga je �itala �istom dikcijom - i uzela pacijentovu sva�taru, knjigu koju je nekako uspio iznijeti sa sobom iz vatre. Le�ala je �irom otvorena, a bila je gotovo dvaput deblja od svoje izvorne de�bljine. Tu je bio list tanka papira, iz Biblije, otrgnut pa zalijepljen u knjizi. 110 Kralj David bija�e ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokriva�ima, nije se mogao ugrijati. Tada mu reko�e njegove sluge: "Trebalo bi potra�iti za gospodara mladu djevojku, koja bi dvorila kralja i slu�ila mu: kad bude spa�vala na njegovu krilu, to �e ugrijati kralja gospo�dara. " Potra�i�e dakle lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i na�o�e Abi�agu �unamku, te je dove-dose kralju. Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i slu�ila mu, ali je on ne upo�zna. Pleme � koje je spasilo spr�enog pilota dovelo ga je u britansku bazu u Siwi 1944. godine. Onda su ga pono�nim ambulantnim vlakom otpremili iz Zapadne pustinje u Tunis, a zatim ga brodom po�slali u Italiju. U tom razdoblju rata bilo je na sto�tine vojnika koji nisu znali tko su, a me�u njima je bilo vi�e po�tenih nego prevaranata. One koji su tvrdili da ne znaju sigurno koje su nacionalnosti, trpali su u logor u Tireniji, u blizini pomorske bol�nice. Spr�eni pilot bio je nova zagonetka; bez ika�kvih isprava, neprepoznatljiv. U obli�njem logoru za kriminalce dr�ali su ameri�kog pjesnika Ezru Pounda u kavezu; taj je, �to po d�epovima, �to na sebi krio i, zbog svog shva�anja sigurnosti, svako�dnevno premje�tao "vjen�i�" s eukaliptusa koji je, kad su ga uhitili, i��upao sa stabla u vrtu �ovjeka koji ga je odao. "Eukaliptus je za sje�anje." - Morali biste se potruditi da me prevarite -spr�eni je pilot rekao svojim ispitiva�ima - navu�i me da govorim njema�ki, koji znam, uzgred budi re�eno,

pitati me za Dona Bradmana. Pitati me za Prva knjiga o kraljevima, 1:1-4. 111 i f 1WMarmitea, za slavnu Gertrudu Jekvll. - Znao je za svakog Giotta gdje se nalazi u Europi, i za ve�i�nu mjesta gdje se mogla na�i uvjerljiva iluzionisti�ka slika. Pomorska se bolnica sastojala od kabina na pla�i koje su turisti bili unajmili jo� po�etkom stolje�a. S valom vru�ine stari su suncobrani s reklamom Camparija jo� jedanput utaknuti u svoja postolja, pa bi previjeni, ranjeni i komatozni bolesnici sjedili pod njima na morskom zraku i kazivali po koju rije� ili u prazno zurili, ili pak pri�ali kao navijeni. J Spr�eni je �ovjek uo�io mladu medicinsku sestru J �to se dr�i po strani od ostalih. Bili su mu poznati takvi mrtvi pogledi, znao je da je ona vi�e pacijent nego bolni�arka. Obratio bi se njoj samo kad mu je �to bilo potrebno. Opet su ga ispitivali. Sve je na njemu bilo nada�sve englesko, osim �injenice da mu je ko�a bila crna poput katrana, mumija iz pretpovijesti medu �asnicima istra�iteljima. Pitali su ga gdje se Saveznici nalaze u Italiji, a on je odgovorio kako pretpostavlja da su zauzeli Firencu, ali su stali ispred brdskih gradova na sje�veru. Gotska linija. - Va�a je divizija zapela u Firenci i ne mo�e pro�i pored baza kao �to su Prato i Fiesole, na primjer, jer su se Nijemci zabarikadirali u vilama i samostanima i sjajno se brane. Stara je to pri�a: istu su pogre�ku kri�ari po�inili u ratu protiv Sa�racena. Kao i njima, vama su sad potrebni utvr�eni gradovi. A njih nisu nikad napu�tali osim kad bi harala kolera. l Donald Bradman, svojedobno �uveni australski kriketa�; Ger-trude Jekvll (18431932), poznata engleska floristica i autorica vi�e djela o vrtlarstvu. 112 Brbljao je dalje izlu�uju�i ih, bio njihov ili izda�jica, ni trena im ne dopu�taju�i da budu posve si�gurni tko je on. Sada, mjesecima kasnije, u Villi San Girolamo, u mjestu na brdu sjeverno od Firence, u sobi-sjenici �to mu je sad spavaonica, on po�iva poput skulpture mrtva viteza u Ravenni. Fragmentarno spominje oa�ze, posljednje Medi�ejce, Kiplingov prozni stil, �enu koja mu je bila na srcu. A u njegovoj knjizi sva�tari, izdanju Herodotovih Povijesti iz 1890, ima i drugih odlomaka, karata, dnevni�kih zapisa, bilje�ki na sva�kakvim jezicima, pasusa izrezanih iz drugih knjiga. Samo njegova imena nema. A nema nikakvih nago�vje�taja tko je zapravo, nema mu imena, ni �ina, ni bataljuna, ni �ete. Sve su obavijesti u njegovoj knjizi samo predratne - podaci o pustinjama u Egip�tu i Libiji iz tridesetih godina, isprekidani zapisima o spiljskoj umjetnosti ili dnevni�kim bilje�kama ispi�sanim njegovim sitnim rukopisom. - Me�u firentinskim Madonama - govori engleski pacijent Hani �to se saginje nada nj - nema crnki. Knjiga je u njegovim rukama. Ona je odnosi s njegova zaspala tijela i pola�e je na no�ni ormari�. Ostavlja je otvorenu, pa stoji, oborene glave, i �ita. Zari�e se da ne�e okrenuti stranicu. Svibanj 1936. Pro�itat �u vam jednu pjesmu, re�e Cliftonova �ena onim svojim afektiranim glasom koji joj je �ivotni stil, osim za one koji su joj vrlo bliski. Bili smo svi u ju�nom logoru, oko vatre. U�oh u pustinju. I kriknuh: "Ah, Bo�e, odvedi me s ovog mjesta!" Glas re�e: "To nije pustinja. Ja kriknuh: "Dobro, ali... Pijesak, vru�ina, pusto obzorje." Glas re�e: "To nije pustinja." 113

Nitko ne progovori. Ona re�e: "Ovo je napisao Stephen Crane, a on nikad nije bio u pustinji." "Bio je u pustinji", re�e Madox. Srpanj 1936. U ratu ima izdaja koje su djetinjarija prema iz�dajama koje po�ine ljudi u miru. Novi ljubavnik poprima navike drugoga. Sva�ta se lomi, otkriva u novom svjetlu. I to se �ini nervoznim ili nje�nim rije�ima, iako je srce vatren organ. U ljubavnoj pri�i nije rije� o onima koji gube sr�ce, nego o onima koji nalaze tog zagri�ljiva �itelja �to ti, kad se sudari� s njim, daje na znanje kako tijelo ne mo�e nitko prevariti, ne mo�e ni�ta pre�variti - ni mudrost sna, ni navika dru�tvenih mani�ra. To je tro�enje sama sebe i pro�losti. U zelenoj je sobi gotovo mrak. Hana se okre�e i osje�a kako joj se vrat od mirovanja uko�io. Bila se zadubila i uronila u �r�kavi rukopis njegova de�belog brodskog dnevnika punog karata i tekstova. U nj je �ak ulijepljen i listi� paprati. Povijesti. Knji�gu ne sklapa, ni taknula je nije otkako ju je spustila na no�ni ormari�. Odlazi od nje. Na jednom polju sjeverno od vile Kip je nai�ao na veliku minu; stopalo mu se - za dlaku izbjegav�i zelenu �icu dok je prolazio kroz vo�njak - iskrenulo pa izgubi ravnote�u i pade na koljena. Podi�e �icu sve dok se nije napela, te je produ�io uz nju krivu�daju�i izme�u stabala. Sjeo je kraj mjesta od kojeg je i�la �ica, s pla�tnenom torbom u krilu. Mina ga je zapanjila. Bili su je pokrili cementom. Tu su polo�ili eksploziv, a onda ga prelili svje�im cementom kako bi sakrili mehanizam i snagu mine. Oko �etiri metra dalje bilo je golo stablo. Desetak metara dalje dizalo se jo� jedno stablo. Preko betonske grude izrasla je dvomjese�na trava. Otvori torbu i �karama ostri�e travu. Betonsku grudu preplete uzetom, pa na granu stabla prebaci u�e i koloturnik i polako podigne grudu u zrak. S nje su u zemljano tlo vodile dvije �ice. Miner sjede, naslonjen na stablo, i zagleda se u njih. Nema �ur�be. Izvu�e svoj kristalni detektor iz torbe i slu�a�licama poklopi u�i. Ubrzo je s radija u njega doprla ameri�ka glazba s postaje AIF. U prosjeku dvije i pol minute za svaki glazbeni ili plesni broj. Mogao bi zbrajaju�i Bisernu ogrlicu, CJam Blues i druge melodije utvrditi koliko je dugo tu, podsvjesno slu��aju�i popratnu glazbu. �um mu nije smetao. S tom vrstom bombe ne�ma sitnih kuckanja ni �kljocanja �to bi navijestili opasnost. Zabavna mu je glazba pomogla da jasnije razmi�lja o mogu�oj strukturi mine, o osobnosti onoga koji je polo�io mre�u �ica pa ih prelio ce�mentom. Po tome kako se betonska gruda, koju je osi�gurao jo� jednim uzetom, zategnula u zraku, vidio je da se one dvije �ice ne�e otkinuti, ma koliko �estoko na nju navalio. Ustao je i stao dlijetom osloba�ati skrivenu minu, otpuhuju�i rasuti prah, slu�e�i se i peru�kom, pa opet stru�u�i cement. Prekinuo bi rad samo kad bi se glazba izgubila s valne du�ine pa je morao ponovo na�i postaju i melodijama svinga vratiti jasno�u. Vrlo polako, is114 115 kopao je niz �ica. Bilo je tu �est isprepletenih i zajedno povezanih �ica, sve crne boje. Obrisa pra�inu s plo�e na kojoj su �ice le�ale. �est crnih �ica. Kad je bio mali, otac mu je skupio prste i, otkrivaju�i samo njihove vrhove, pitao ga neka pogodi koji je ka�iprst. Svojim je prsti�em pokazao koji bira, a ocu se �aka ra�irila, rascvala i otkrila dje�akovu gre�ku. Naravno, �ovjek mo�e crvenu �icu napraviti negativnom. Ali, ovaj je protivnik ne samo cementom zalio minu, nego je i sve �ice oli�io crno. Kip se osjeti uvu�en u psiholo�ki vrtlog. No�em je stao strugati boju, otkrivaju�i jednu crvenu, jednu plavu, jednu zelenu �icu. Je li im njegov protivnik promijenio i namjenu? Mora postaviti obilazni vod svojom crnom �icom, nalik na rije�ni rukavac, a onda vidjeti je li u petlji pozitivan ili negativan napon. Zatim �e provjeriti ima li

gubitka napona pa �e znati gdje vreba opasnost. Hana je niz hodnik nosila pred sobom dugo zr�calo. Zastala bi, jer joj je bilo te�ko, a onda bi krenula dalje, dok se u zrcalu odra�avala stara ru�i��asta boja hodnika. Englez je bio za�elio da se pogleda. Prije nego �to �e stupiti u sobu, Hana je pa�ljivo okrenula zrcalo prema sebi kako se svjetlost s prozora ne bi odbila ravno Englezu u o�i. Le�ao je u svojoj crnoj ko�i, jedino mu se bi�jelio slu�ni aparat na uhu i naoko jarkosvijetli ja�stuk. Sam je rukama odgurnuo sa sebe plahtu. Daj�te, maknite to, gurao ju je �to je dalje mogao, a Hana je zbaci na dno kreveta. Stala je na stolicu u podno�ju kreveta i polako ukosila zrcalo prema njemu. U tom je stavu bila, s rukama ispru�enim preda se, kad je za�ula viku. 116 Najprije se nije osvrnula na nju. U ku�i bi �esto odjeknula buka iz doline. Dok je jo� bila sama s engleskim pacijentom, vojnici zadu�eni za razminira�nje stalno bi je uznemirivali urlanjem preko zvu�ni�ka. - Ne mi�ite zrcalo, draga moja - re�e joj on. - �ujem da netko ne�to vi�e. �ujete li i vi? Lijevom rukom on poja�a zvuk na slu�nom apa�ratu. - To je momak. Najbolje �e biti da odete i vi�dite �to je. Naslonila je zrcalo na zid i pohitala niz hodnik. Vani je zastala o�ekuju�i nov poziv. I kad odjekne, ona po�e kroz vrt i za�e u polja iznad ku�e. Stajao je s rukama podignutim uvis kao da dr�i neku golemu pau�inu. Tresao je glavom da se oslo�bodi slu�alica. Kako ona potr�i prema njemu, on zaurla neka mu pri�e zaobilazno slijeva, jer je tu sve posijano minskim �icama. Ona stade. Pa tuda je bezbroj puta pro�la a da joj opasnost nije bila ni nakraj pameti. Podigla je skute i krenula naprijed, paze�i dobro gdje staje �im je za�la u visoku travu. Kad je stigla do njega, i dalje je dr�ao ruke u zraku. Prevarilo ga, pa je sad morao dr�ati dvije �ice pod naponom; morao bi imati tre�u ruku da jednu neutralizira i onda se vrati do glave upalja�a. Oprezno joj je predao �ice, pa je spustio ruke da im vrati optok krvi. - Pridr�i mi ih samo na�as. - Bez brige. - Ne mi�i se ni za milimetar. Otvorio je svoju torbu i izvadio Geigerov broja� i magnet. Pro�ao je skalom uza �ice koje je ona 117dr�ala. Nema skretanja na negativno. Nikakve indi�cije. Ni�ta. Ustuknuo je, pitaju�i se u �emu je trik. Pri�vrstit �u ih ljepljivom trakom za stablo, pa mo�e� i�i. Ne, dr�at �u ih. Ne mo�e� ih nategnuti do stabla. - Ne�e�. - Kip, ja ih mogu dr�ati. - U �kripcu sam. Tu je neki trik posrijedi. Ne znam kako dalje. Ne znam ni dokle ide varka. Ostavi je i pojuri do to�ke gdje je najprije opa�zio �icu. Podi�e je i ovaj put po�e uz nju prate�i je Geigerovim broja�em. Onda je �u�ao desetak metara od Hane i rami�ljao, od vremena do vremena dizao je pogled i gledao ravno kroz nju, motre�i jedino one dvije �ice koje ona dr�i u rukama. Ne znam, izgovorio je glasno, sporo, ne znam. Mislim da moram prerezati �icu koju dr�i� u lijevoj ruci, mora� se udaljiti. Navukao je radio-slu�alice na u�i, i vratio pun zvuk koji mu je ulijevao bistrinu. Pre�do�i sebi razli�ite putove �ica, prate�i im vijuge i petlje, neo�ekivana skretanja, skrivene prekida�e �to ih pretvaraju iz pozitivnih u negativne. Upalja�. To ga podsjeti na psa s o�ima velikim poput zdjelica. Po�urio je s glazbom uza �ice, ne skidaju�i o�iju s djevoj�inih ruku koje su ih vrlo mirno dr�ale. - Bolje �e biti da ode�. - A treba ti jo� jedna ruka da je prere�e�, je li tako?

- Mogu je pri�vrstiti za stablo. - Ja �u je dr�ati. Uze �icu iz njezine lijeve ruke oprezno, kao da je ri�ovka. Zatim i drugu. Hana se ne pomakne. On vi�e ni�ta ne re�e, sad je morao razmi�ljati �to jasnije, kao da je sam. Hana mu pri�e i uze mu l Aluzija na Andersenovu pri�u "Kresivo". 118 jednu �icu. Toga nije bio uop�e svjestan, kao da nje i nema. Opet je pro�ao istim putem do upalja�a, uz duh koji je ovo smislio, doti�u�i sve klju�ne to��ke, pregledavaju�i kompletnu rendgensku snimku, dok mu je orkestralna glazba ispunjavala sve ostalo. Pri�e Hani i prereze �icu ispod njene lijeve pe�sti, prije nego �to mu postavka izblijedi; �um kao da je ne�to pregrizeno zubom. Vidio je zagasiti uzorak haljine na njezinu ramenu, uz vrat. Bomba je bila onesposobljena. Ispusti �kare i polo�i ruku Hani na rame, u potrebi da takne ne�to ljudsko. Hana je ne�to govorila, ali on je nije mogao �uti; pru�ila je ruku i skinula mu slu�alice s u�iju, pa ga preplavi ti�ina. Lahor i �u�kanje. Shvati da �kljo-caj rezanja �ice uop�e nije �uo, samo ga je osjetio, nagli prekid, lom sitne ze�je ko��ice. Ne povu�e �aku, nego klizne njome niz Haninu ruku pa joj iz �ake izvu�e petnaestak centimetara �ice koju je jednako �vrsto stezala. Hana ga je upitno gledala, �ekala da joj odgovori na ono �to je maloprije rekla, ali je on nije bio �uo. Ona odmahne glavom i sjedne. Kip uze sku�pljati alat �to je le�ao oko njega i trpati ga u tor�bu. Hana je gledala gore, u stablo, a onda pukim slu�ajem spusti pogled i opazi kako se njemu ruke tresu, napete i uko�ene kao u padavi�ara, kako di��e duboko i brzo, a onda ga u tren oka to pro�e. Bio se sav skvr�io. - Jesi li �uo �to sam rekla? - Nisam. �to je bilo? - Mislila sam da �u poginuti. Htjela sam poginuti. I mislila sam, ako poginem, poginut �u s tobom. S nekim kao �to si ti, mlad kao ja. Za godinu da�na, koliko sam njih gledala kako mi umiru na o�i! Nisam se bojala. Zacijelo nisam samo sada bila hrabra. Pomislila sam: imamo ovu vilu, ovu travu, 119r L trebalo bi da legnemo zajedno, ti u mom zagrljaju, prije nego �to poginemo. Htjela sam dotaknuti tu kost ispod tvog vrata, klju�nu kost, nalik na malo tvrdo krilce pod tvojom ko�om. Htjela sam na nju polo�iti prste. Oduvijek sam voljela ko�u boje rijeka i stijenja, ili nalik na tamno oko pupavice, zna� koji je to cvijet? Jesi li ga vidio? Jako sam umorna, Kipe. Spava mi se. Ho�u da spavam ispod ovog stabla, oko nasloniti na tvoju klju�nu kost, samo �elim sklopiti o�i ne misle�i na druge, �elim na�i stablo s dupljom, zavu�i se u nju i spavati. Kakva prisebnost! Da zna� koju �e� �icu prerezati. Kako si znao? Ponavljao si: ne znam, ne znam, a znao si. Je li tako? Ne tresi se, mora� mi biti miran le��aj, pusti me da se sklup�am kao da si mi dragi djed koga mogu zagrliti. Volim rije� "sklup�ati se", tako je troma, ne mo�e� je zbrziti... Usne joj bile na njegovoj ko�ulji. Le�ao je s njom na tlu nepomi�no kako je i morao, bistra oka, gledaju�i gore, u granu. Slu�ao je njezino du�boko disanje. Kad joj je zagrlio rame, ve� je bila zaspala, ali mu je ruku uzela i stisnula uza se. Spustiv�i pogled, vidio je da ona jo� dr�i �icu, za�cijelo ju je ponovo dohvatila. Na njoj je naj�ivlje bilo disanje. Ina�e je bila tako lagana da je valjda pazila da ga ne pritisne svom te�inom. Koliko li mo�e ovako le�ati a da se ne pomakne i ne posveti poslu? Bitno je biti nepomi�an, poput onih kipova na koje se oslanjao u onim mjesecima kad su napredovali uz obalu, probijaju�i se u utvr�ene gradove, sve jedan za drugim, te napokon izme�u njih vi�e nije bilo nika�kve razlike, posvuda iste uske ulice �to se pretvaraju u potoke krvi, pa je zbog toga sanjao kako �e, iz120 gubi li ravnote�u, skliznuti niz te padine na crvenoj teku�ini i s litice se

strmoglaviti u dolinu. Svake bi no�i stupio u studen kakve osvojene crkve i na��ao kip koji �e mu biti no�ni stra�ar. Svoje po�vjerenje poklonio je samo toj kamenitoj rasi, prilju�bio bi se uz njih �to je vi�e mogao u tami, uz tu�nog an�ela kojem je bedro bilo savr�eno bedro �ene, kojeg su se obrisi i sjena �inili tako slatkim. Spustio bi glavu u krilo takvim bi�ima i prepu�tao se snu. Odjednom Hana ote�a na njemu. I disanje joj se dublje razvu�e, nalik na glas violon�ela. Pro�matrao joj je usnulo lice. Jo� se srdio �to je djevojka ostala s njim dok je on dezaktivirao bombu, kao da je time ona njega zadu�ila. Izazvala mu je u retrospekciji osje�aj odgovornosti za nju, iako mu u onom trenutku to nije padalo na um. Kao da bi mu to moglo koristiti pri izboru �to �e i kako �e s minom! No, osje�ao se kao da se nalazi u ne�emu, mo��da u nekoj slici koju je negdje vidio protekle godine. Onaj spokojni par na livadi. Kolike je gledao kako spavaju bezbri�nim snom, uop�e ne misle�i na rad ni na opasnosti svijeta. Kraj njega, u Haninu disanju, mi�je �u�kanje; �elo joj se mr�ti u sva�i, u snu po�malo bjesni. Skrene pogled nagore, u stablo i nebo s bijelim oblacima. Hanina �aka ste�e ga kao �to se on dr�ao za obalu rijeke Moro, pest zario u promo�enu zemlju kako ne bi skliznuo natrag, u ve� prega�enu bujicu. Da je heroj s kakve slike, mogao bi zahtijevati zaslu�en odmor. No, kako je i ona sama rekla, on je zagasitost stijene, zagasitost blatne, olujom nabu�jale rijeke. I ne�to u njemu tjera ga da zazire �ak i od takve bezazlene i naivne primjedbe. Uspje�nim dezaktiviranjem bombe zavr�avaju romani. Mudri si121jedi ljudi o�inske vanj�tine rukuju se, primaju za�hvale i hramlju�i odlaze, nakon �to su ih iz samo�e izmamili za tu posebnu prigodu. Ali on je profe�sionalac. I ostaje tu�inac, Sikh. Svoj jedini dodir s ljudskim bi�em ima s tim neprijateljem koji je na�pravio bombu i oti�ao, granom zame�u�i za sobom svoje tragove. Za�to ne mo�e zaspati? �to ga prije�i da se okrene toj djevojci, da prestane misliti kako je sve f jo� upola osvijetljeno, kako tinja vatra? Na slici u njegovoj ma�ti polje oko njihova zagrljaja bilo bi 'f u plamenu. Jednom je dalekozorom pratio minera kako ulazi u miniranu ku�u. Vidio ga je kako je u prolazu o�e�ao kutiju �igica s ruba stola i kako ga je odmah zatim svega omotala svjetlost, pola sekunde prije nego �to �e odjeknuti razorni prasak bombe. Evo �emu je sli�an grom 1944. godine. Ka�ko mo�e vjerovati �ak i ovoj gumilastici �to djevojci ste�e ruku na rukavu haljine? Ili �u�kanju njezina prisnog disanja, dubokom poput kamenja u rijeci? Probudila se kad joj je gusjenica pre�la s ovrat�nika haljine na obraz; otvori o�i i ugleda ga kako se zgurio nad njom. Ne doti�u�i joj ko�u, skinuo joj je gusjenicu s lica i spustio je na travu. Hana opazi da je ve� spremio svoje stvari. Kip se udalji i sjede, nasloni se na stablo, pa je gleda kako se lijeno izvr�e na le�a i prote�e, razvla�e�i taj trenutak �to vi�e mo�e. Mora da je popodne, sude�i prema polo�aju sunca. Hana zabaci glavu i pogleda ga. - Trebao si ostati u mom zagrljaju! - I jesam. Sve dok se nisi odmaknula. - Koliko si me dugo dr�ao? - Dok se nisi odmaknula. Dok nisi osjetila po�trebu da se pomakne�. 122 I nitko me nije iskoristio, a? Samo se �alim doda vidjev�i kako se on crveni. . Bi H natrag ku�i? - Bih, gladna sam. Omamljena suncem, umornih nogu, jedva se dr��ala na nogama. I dalje nije znala koliko su dugo ostali ondje. Nije mogla zaboraviti dubinu sna, la�ko�u potonu�a. 123r J\.ad je Caravaggio iznio gramofon �to ga je negdje na�ao, u sobi engleskog pacijenta priredi�e zabavu. - Poslu�it �e mi da te nau�im plesati, Hana. Ne ono �to zna taj tvoj mladi prijatelj. Gledao sam neke plesove i okrenuo im le�a. Ali ova skladba Koliko dugo ovo traje, to je jedna od najljep�ih pjesama jer je uvodna melodija �istija od same pje�sme. To su priznali samo veliki d�ezisti. No, zabavu mo�emo odr�ati na terasi, pa bismo tako mogli po�zvati i psa, ili mo�emo upasti kod Engleza i odr�ati je gore u njegovoj spavaonici. Tvoj mladi prijatelj

koji ne pije uspio je ju�er u San Domeniku na�i nekoliko boca vina. Nemamo samo glazbu. Daj mi ruku. Ne. Najprije �emo kredom obilje�iti pod i vje�bati. Tri glavna koraka - jedan-dva-tri - sad mi daj ruku. Gdje si bila danas? - On je demontirao neku veliku bombu, kompli�ciranu. Neka ti sam to ispri�a. Miner slegne ramenima, ne ba� skromno nego kao da je rije� o ne�emu �to je te�ko objasniti. No� brzo pade, no� pokri dolinu i zatim brda, a oni jo� jednom ostado�e uz svjetiljke. Gei5hwina "How Long Has This Been 124 Gegali su se zajedno hodnikom prema spava�oj sobi engleskog pacijenta, a Caravaggio je nosio gra�mofon dr�e�i ga jednom rukom za ru�ku sa zvu�-nicom. - Sad, prije nego �to po�nete sa svojim storijama - re�e nepokretnoj spodobi na krevetu - po�astit �u vas Mojom romansom, - Koju je 1935. napisao gospodin Lorenz Hart, mislim - progun�a Englez. Kip je sjedio kod prozora, a Hana re�e da bi zaplesala s minerom. - Ne�e� dok te ne nau�im, crvi�u moj. �udno je pogledala Caravaggia; tako je nju otac zvao od milja. Caravaggio je privu�e u svoj �iroki zagrljaj, ponovi "crvi�u moj", i otpo�e pouku plesa. Hana je bila u �istoj ali neizgla�anoj haljini. Pri svakom okretu vidjela bi kako miner prati melodiju, pjevu�e�i je za se. Da su imali elektri�ne struje, mogli bi imati radio, pa bi mogli i slu�ati vijesti o ratu. No, imali su samo Kipov kristalni detektor koji je on pristojno ostavio u svom �atoru. Engleski je pacijent govorio o nesretnom �ivotu Lorenza Harta. Tvrdio je kako su neke od njegovih najboljih tekstova za Manhattan promijenili pa je zapjevao: U Brigtonu, du�o, mi �emo plivati, i ribe pla�iti. AV �e one ipak, na tanki kostim ti, slasno se ceriti. Izvrsni stihovi, ima i erotike, ali bi se reklo da je Richard Rogers tra�io vi�e ozbiljnosti. - Mora� pogoditi moje pokrete, ku�i�? - Za�to ne bi ti poga�ao moje? - I ho�u, kad bude� znala �to treba. Zasad samo ja znam. - Evo da i Kip zna. - Mo�da i zna, ali ne�e to raditi. 125- Ja bih malo vina - re�e engleski pacijent, a miner uze �a�u s vodom, izli teku�inu kroz prozor i nato�i vino Englezu. - Ovo mi je prvo �to pijem u godinu dana. Razlegne se neka potmula buka i miner se brzo okrene i zagleda kroz prozor. Ostali se uko�i�e. Mogla je biti i mina. Miner se opet okrene ostalima i re�e: - U redu je, nije bila mina. �ini mi se da je to odjeknulo odnekud s o�i��enog podru�ja. Okreni plo�u, Kipe! Sad �u vam predstaviti Koliko dugo ovo traje? djelo... Prepustio je rije� engleskom pacijentu, koji se, punih usta vina, na�ao u stisci pa se nacerio i zamahao glavom. - Ovaj �e me alkohol vjerojatno dotu�i. - Ni�ta vas ne�e dotu�i, prijatelju. Vi ste �isti ugljen. - Caravaggio! - George i Ira Gershvvin. Poslu�ajte. Caravaggio i Hana klizili su uz onu sjetu saksofonsku. Imao je pravo. Fraziranje je bilo tako sporo, tako razvu�eno, te se Hani �inilo da glazbenik i ne �eli napustiti mali salon uvoda i u�i u pjesmu, ne�to ga vu�e da ostane ondje gdje pri�a jo� nije po�ela, kao da je zaljubljen u neku djevu u prologu. Englez promrmlja kako se uvodi u takve pjesme zovu "refreni". Hana je naslonila obraz na mi�i�je Caravaggiova ramena. Osje�ala je kroz �istu haljinu one grozne �ape na svojim le�ima, a kretali su se u tijesnom prostoru izme�u kreveta i zida, izme�u kreveta i vrata, izme�u kreveta i prozorske ni�e u kojoj je sjedio Kip. Od vremena do vremena ona bi mu pri okretaju spazila lice. Bio je podigao koljena i na njih naslonio ruke. Ili je gledao kroz prozor u tamu.

126 - Znade li tko od vas ples koji se zove "Bos-porski zagrljaj"? - upita ih Englez. - Ni�ta tome sli�no. Kip je gledao kako velike sjene klize po stropu, preko oslikana zida. Jedva ustane i pri�e engleskom pacijentu da mu nato�i praznu �a�u, pa mu nazdravi kucnuv�i bocom o rub �a�e. U sobu je prodirao zapadnjak, i Kip se okrene naglo, ljutilo. Osjetio je slab miris kordita, tek sitan da�ak u zraku, pa se izvu�e iz sobe, pokazuju�i da je umoran i ostav�ljaju�i Hanu u Caravaggiovu zagrljaju. Ne pale�i svjetla potr�i mra�nim hodnikom. Zgrabi torbu, izjuri van i zagrabi niza trideset i �est stepenica kraj kapele do ceste, sve u jednom dahu, bri�u�i iz svoga tijela svaku pomisao na umor. Je li to bio miner ili civil? Miris cvije�a i trave du� zida ceste, po�inje ga probadati u slabinama. Slu�aj ili pogre�an potez? Mineri su se uglavnom dr�ali svoga kruga. Sto se naravi ti�e, bili su �udna skupina; kao oni koji rade s draguljima ili kame�njem, imali su neku organski svojstvenu tvrdo�u i bistrinu; njihove su odluke pla�ile �ak i ljude od zanata. Kip je to svojstvo prepoznao u brusa�a dra�gog kamenja, nikad u sebe, ali je znao da ga drugi vide. Mineri se ne bi nikad me�usobno zbli�ili. Kad su razgovarali, samo su prenosili obavijesti, o novini ure�ajiima, o sistemima neprijateljskim. Kip bi u�ao u gradsku vije�nicu, gdje su bili smje�teni, o�i bi mu obuhvatile tri lica i bio bi svjestan da �etvrtoga nema. IH bi njih bilo �etiri, a negdje na nekom polju le�alo bi tijelo kakva starca ili djevojke. Kad je stupio u vojsku, nau�io je grafi�ke prikaze �rganizacije, nacrte koji su bivali sve slo�eniji, poput velikih uzlova ili glazbenih partitura. Otkrio je da 127�^^^ L. ima mo� trodimenzionalnog vi�enja, oko li��a koji gleda kakav predmet ili list obavijesti i u duhu ih presvrsta, otkrije sve �uplje note. Bio je po naravi oprezan, ali i sposoban zamisliti najpogubnije varke, mogu�nosti nesre�e u nekoj prostoriji - �ljivu na stolu, dijete �to pri�e i proguta otrovanu ko�ticu, �ovjeka �to ulazi u mra�nu sobu, na putu da se pridru�i �eni u krevetu, pa se o�e�e o petrolejsku svjetiljku mi�u�i je s njena nosa�a. Svaka je soba bila puna takve koreografije. Lukavo je oko moglo otkriti zakopanu �icu, od pogleda skriven uzao. Ogor�avali su ga krimi�i jer bi prelako otkrio krivca. Najugodnije mu je bilo s ljudima koji raspola�u lu�dilom apstrakcije svojstvenim samoucima, poput nje�gova mentora, lorda Suffolka, poput engleskog pa�cijenta. Uza sve to, nije imao povjerenja u knjige. Gle�daju�i ga zadnjih dana kako sjedi uz engleskog pa�cijenta, Hani se ta slika �inila obratnom verzijom Kima. Ovaj put, mladi je u�enik Indijac, a mudri je starac u�itelj Englez. Ali je no�u Hana ostajala uz starca, pomagala mu prije�i planine do svete ri�jeke. �ak su i zajedno �itali tu knjigu, Hana uspo�renim glasom kad bi od vjetra splasnuo plami�ak svije�e kraj nje pa bi na tren stranica potamnjela. �u�ao je u kutu akusti�ne �ekaonice, daleka mu bila svaka druga misao; ruke prekri�io u krilu, zjenice stisnuo, nisu mu ve�e od glavice pribada�e. Osje�ao je da �e za minutu - za pola sekunde -do�i do rje�enja strahovite zagonetke... Smatrala je da su se na neki na�in, za onih dugih no�i �itanja i slu�anja, pripremili za tog mla�dog vojnika, za odrasla dje�aka koji �e im se pri�dru�iti. Ali je dje�ak iz pri�e bila Hana. A ako je Kip bio itko, onda je bio pukovnik Creighton. 128 Knjiga, dijagram uzlova, detonator, soba sa njih �etvoro u napu�tenoj vili osvijetljenoj samo svije�om i povremeno blijeskom munje, a onda eventualnim blijeskom eksplozije. Brda i bre�uljci i Firenca, sli�jepi bez elektri�ne struje. Svjetlost svije�e ima domet manji od pedeset metara. Dalje od toga, nema ni�kakva znaka od vanjskog svijeta. Onim ve�ernjim kratkotrajnim plesom u sobi engleskog pacijenta svaki je od njih proslavio vlastite jednostavne dogo�dov�tine - Hana svoje spavanje, Caravaggio �to je "na�ao" gramofon, a Kip te�ko razminiranje, iako ga je dotle ve� bio gotovo zaboravio. Bio je tip koji se u proslavama i pobjedama

osje�a neugodno. Samo pedesetak metara dalje, u svijetu nije bilo znaka o njima, ni glasa ni slike od njih u oku do�line, dok su sjene Hane i Caravaggia klizile preko zidova, Kip se udobno zavla�io u prozorsku ni�u, a engleski pacijent srkao vino i osje�ao kako mu �ar struji nekori�tenim tijelom, pa se brzo opio i iz glasa mu izbio siktaj pustinjske lisice, izbio lepet krila engleskog �umskog drozda, za kojeg re�e da se mo�e na�i samo u Essexu, jer da u�iva biti gdje ima lavande i pelina. Spr�enu je �ovjeku sva �elja bila u mozgu, mislio je za se miner, sjede�i u ka�menoj ni�i. A onda je naglo okrenuo glavu, svjestan svega, �im je �uo zvuk, siguran u nj. Pogledao je ostale i prvi put u �ivotu slagao: - U redu je, nije bila mina. �ini mi se da je to odjeknulo odnekud s o�i��enog podru�ja - spre�man po�ekati da do njega dopre vonj kordita. Sada, satima kasnije, Kip opet sjedi u prozorskoj ni�i. Da mo�e prekora�iti tih sedam metara kroz Englezovu sobu i nju dotaknuti, vratio bi mu se zdrav razum. U sobi je vrlo malo svjetla, samo od 129svije�e na stoli�u za kojim ona sjedi, ve�eras bez �itanja; Kip pomisli da se mo�da mal�ice opila. Kad se vratio s mjesta eksplozije mine, na�ao je Caravaggia gdje spava na sofi u knji�nici, a pas mu u naru�ju. Kako je zastao kod vrata, pas ga je pogledao i tek se malo pomaknuo, kao da mora, kao da time daje na znanje da je budan i �uva ku�u. Tihim rezanjem nadja�ao je Caravaggiovo hr�kanje. Kip skine gle�njerice, spoji ih �nirancima, prebaci ih preko ramena i po�e na kat. Po�elo je ki�iti, pa mu je bila potrebna cerada za �ator. Iz hodnika je vidio da u sobi engleskog pacijenta jo� gori svje�tlo. Hana je sjedila u naslonja�u, s laktom na no�nom ormari�u gdje se od gotovo dogorjele svije�e �irio krug svjetlosti, glavu je zabacila. Spusti gle��njerice na pod i tiho u�e u sobu u kojoj je prije tri sata bila zabava. Osjetio je miris alkohola u zraku. Kad je u�ao, ona podi�e prst na usne i pokaza na engleskog pacijenta. Kipov tihi korak on ne�e �uti. Miner opet sjede u prozorsku ni�u. Da mo�e pro�i kroz sobu i nju dotaknuti, bio bi opet normalan. Ali izme�u njih le�i podmukao i zamr�en put. Cijeli jedan golem svijet. A Englez se budi na svaki �um, slu�ni aparat uklju�i na punu snagu kad bi htio spavati, da bude �to bezbri�niji. Djevojka baci hitar pogled oko sebe pa ga zaustavi na Kipu u pravokutniku prozora. Bio je na�ao mjesto smrti i ono �to je ondje ostalo, pa pokopa�e Hardvja, njegova zamjenika. Nakon toga je stalno mislio na djevojku, na to po�podne, odjednom zgro�en zbog nje, ljut na nju �to se onako izlo�ila opasnosti. Kako se nehajno poi�grala svojim �ivotom! Hana je zurila. Posljednja po130 ruka bila joj je onaj prst na usnama. Kip nakrivi glavu i protrlja obraz o gajtan na ramenu. Vratio se pje�ice kroz mjesto dok je ki�a padala po stablima okresanih kro�nji na mjesnom trgu, sta�blima �to ih nitko nije njegovao jo� od po�etka ra�ta, i pro�ao kraj �udna spomenika gdje se dva mu��karca na konjima rukuju. Sad je tu, treperavi pla�men svije�e mijenja djevojci crte lica tako da ne mo�e pogoditi �to li misli. Razumnost, tuga, ili ra�doznalost? Da ju je zatekao kako �ita, ili se saginje nad Engleza, klimnuo bi joj glavom i vjerojatno oti�ao, ali sad gleda Hanu kao mlado i samotno bi�e. Ve��eras, dok je zurio u mjesto eksplozije mine, uhvatio ga je strah zbog nje �to je bila s njim prilikom popodnevnog dezaktiviranja. Mora to odstraniti, ina�e �e ona biti s njim svaki put kad pri�e nekom upalja�u. Bit �e bremenit njome. Kad radi, pun je bistrine i glazbe, ljudskog svijeta nema. A sad je ona u njemu, ili na njegovu ramenu, kako je jednom vidio jednog �asnika da iznosi �ivu kozu iz tunela koji su htjeli poplaviti. Ne. To nije istina. On �eli Hanino rame, �eli ga pokriti svojim dlanom kako je to u�inio dok je ona spavala na suncu a on ondje le�ao kao da je ne�kome na pu��anom ni�anu, uz nju bespomo�an. U zami�ljenom slikarevu krajoliku. Ne �eli on okrepu, nego �eli njome djevojku okru�iti, izvesti je iz ove sobe. U vlastite slabosti

nije htio vjerovati, a u njoj nije na�ao nikakve slabosti protiv koje bi se morao pripremiti. Takvu mogu�nost ni jedno od njih nije bilo voljno otkriti onome drugome. Hana je nepomi��no sjedila. Pogleda ga, plami�ak zatreperi i izmijeni joj pogled. A on nije znao da je za nju samo sil-hueta, njegovo vitko tijelo i ko�a pripadaju tami. 131r L Prije se razbjesnjela kad ga je vidjela gdje napu��ta prozorsku ni�u. Znala je da ih on kao djecu �titi od mine. Priljubila se ja�e uz Caravaggia. To je bila uvreda. Nabujalo ve�ernje veselje nije joj dopustilo da no�as �ita po�to je Caravaggio oti�ao na spavanje, zastav�i da po�eprka po njezinu sani�tetskom ormari�u, a engleski je pacijent zagrebao po zraku ko��atim prstom i poljubio je u obraz kad se nagnula nada nj. Pogasila je svije�e, gorio je samo krnjadak na no�nom ormari�u i ondje je sjela, su�elice Englezovu tijelu, sada nijemom nakon onih ludih, pijanih besje�da. "Jednom konj bit �u, jednom lova�ki pas. Svinja, bezglavi medvjed, jednom vatra." �ula je kako kraj nje vosak kapa u metalnu pliticu. Miner je bio oti��ao kroz gradi� do neke to�ke na bre�uljku gdje je odjeknula eksplozija, a njegova nepotrebna �utnja jo� ju je ljutila. Nije mogla �itati. Sjedila je u sobi, uza svog �ovjeka �to vje�no umire, boljela ju je trtica kojom je slu�ajno udarila o zid dok je plesala s Caravag-giom. Ako on sad krene prema njoj, ona �e ga po�gledom otjerati, vratit �e mu �utnju �utnjom. Neka poga�a, neka prvi iskora�i! I prije su joj vojnici pristupali. Ali gle �to on radi. Na pola puta u sobi, gurne �aku do zape��a u torbu koja mu jednako visi o ramenu. Korak mu je tih. Okre�e se i zastaje kraj kreveta. U trenu kad je engleski pacijent izdahnuo zrak, re�e mu �icu slu�nog aparata �karama, koje zatim vra�a u torbu. Okre�e se njoj i ceri se. - Uklju�it �u ga opet ujutro. Lijevu �aku spu�ta joj na rame. .L/avid Caravaggio, za tebe, bogme, apsurdno ime... - Ali bar imam neko ime. - Da. Caravaggio sjedi u Haninu naslonja�u. Popod�nevno sunce obasjava cijelu sobu, otkriva zrnca pra��ine u zraku. Crno, suho lice kukasta nosa daje Englezu izgled nepomi�na sokola umotana u zavoje. Sokolov lijes, pomisli Caravaggio. Englez se okre�e njemu. - Ima jedna Caravaggiova slika iz njegova kasnog razdoblja, David s Golijatovom glavom. Mladi ratnik ispru�io je ruku i u �aci dr�i Golijatovu glavu, oro�nulu i staru. No, nije zbog toga ta slika potresna. Naime, pretpostavlja se da je na toj slici Davidovo lice portret mladoga Caravaggia, a Golijatova glava Caravaggiov portret �ovjeka u godinama, kakav je izgledao kad je naslikao tu sliku. Mladost sudi o starosti na kraju svoje ispru�ene ruke. Prosudba o vlastitoj smrtnosti. Kad ga gledam dolje, podno kre�veta, Kip mi se �ini da je moj David. Caravaggio sjedi nijemo, misli mu se gube u lebde�oj pra�ini. Rat mu je poremetio ravnote�u i on se ne mo�e, takav kakav jest, vratiti u neki drugi svijet, s tim la�nim udovima koja mu morfij 132 133L obe�ava. �ovjek je srednje dobi koji se nikad nije navikao na obitelj. U cijelom �ivotu izbjegavao je svaku trajnu prisnost. Do ovoga rata bio je bolji ljubavnik nego mu�. Bio je �ovjek koji izmi�e, kao �to ljubavnik ostavlja za sobom rastrojstvo, kao �to lopov napu�ta orobljenu ku�u. Gleda �ovjeka u krevetu. Valja mu doznati tko je taj Englez iz pustinje, valja mu to otkriti zbog Hane. Ili mo�da izmisliti neku ko�u za njega, onako kako se taninom �titi �ivo meso ope�ena �ovjeka. U po�etku rata, dok je radio u Kairu, u�ili su ga da izmi�lja dvostruke agente ili fantome kojima �e udahnuti �ivot. Bio je zadu�en za jednog izmi��ljenog agenta �to se zvao "Sirac", pa je tjedne provodio smi�ljaju�i ruho �injenica, daju�i mu ka�rakterne osobine - kao lakomost

i slabost prema pi�u kad �e neprijatelju javljati la�ne glasine. Upravo kao �to su neki u Kairu, za koje je radio, izmi�ljali �itave �ete u pustinji. Pro�ivio je razdoblje rata kad je sve �to se nudilo onima oko njega bila la�. Osje��ao se kao �ovjek koji u mra�noj sobi opona�a zov ptice. Ali ovdje svla�e ko�u. Ni�ta oni ne mogu opona��ati nego samo biti ono �to jesu. Nema druge obra�ne nego kod drugih potra�iti istinu. 134 jTlana skida Kima s police u knji�nici, naslanja se na glasovir i pi�e na unutra�njem podstavnom listu me�u posljednjim stranicama. Tvrdi da je top - onaj Zam-Zammah - i danas ondje, pred muzejem u Lahoreu. Bila su dva topa, izlivena iz metalnih �alica i zdjela uzetih iz svakog hinduskog doma u gradu - kao d�izja, ili porez. Sve su to rastalili pa su proizveli topove. Slu�ili su u mnogim borbama protiv Sikha u osamnae�stom i devetnaestom stolje�u. Drugi je top propao u jednoj bitki pri prijelazu rijeke Chenab... Sklapa knjigu, penje se na stolicu i skriva Kima na visoku, nevidljivu policu. Ulazi u oslikanu spavaonicu s novom knjigom i najavljuje naslov. - Zasad ne�u nikakvu knjigu, Hana. Hana ga gleda. �ak i ovakav, misli, ima lijepe o�i. Sve se ondje zbiva, u tom sivom pogledu iz tmice. Ima osje�aj kao da su na nju na�as zirnuli brojni pogledi, a onda skrenuli, poput zrake svje�tionika. - Ne�u vi�e knjiga. Samo mi dajte Herodota. Daje mu u ruke debelu, umazanu knjigu. 135Vidio sam neka izdanja Povijesti s reljefom autorova portreta na koricama. S kipa na�enog u jednom francuskom muzeju. Ali Herodota nikad ne zami�ljam takva. Vidim ga vi�e kao jednog od onih ispijenih pustinjskih ljudi �to putuju od oaze do oaze, razmjenjuju�i mitove kao da mijenjaju sjeme�nje, gutaju sve bez i najmanje sumnje, sastavljaju fatamorgane. "Ova povijest koju sam napisao", ka�e Herodot, "od po�etka tra�i dopunu glavnom argu�mentu." A u njemu nalazi� samo slijepe ulice tije�kom povijesti - kako ljudi u ime nacije jedan dru�goga iznevjeravaju, kako se ljudi zaljubljuju... Koliko vam je godina, rekoste? - Dvadeset. - Ja sam bio mnogo stariji kad sam se zaljubio. Hana malo posuti, pa pita: - A tko je bila ona? Ali su njegove o�i ve� daleko od nje. 136 f ticama su dra�a stabla sa suhim granama - re�e Caravaggio. - To im omogu�uje potpun vidik s mje�sta gdje �u�e. I mogu odletjeti na bilo koju stranu. - Ako misli� na mene - re�e Hana - ja nisam ptica. Prava je ptica onaj �ovjek gore. Kip poku�a nju zamisliti kao pticu. - Reci, je li mogu�e voljeti nekoga tko nije tako pametan kao ti? - Caravaggio je u ratobornoj navali morfija tra�io povod za prepirku. - To je ne�to �to me najvi�e zanima u mom seksualnom �ivotu - koji je kasno po�eo, kako moram obavijestiti ovo birano dru�tvo. Isto sam tako seksualni u�itak razgovora osjetio tek nakon �enidbe. Nikad mi nije palo na um da rije� mo�e biti eroti�na. Ima trenutaka kad mi je zbilja dra�e pri�ati nego jebati. Frazirati. Si�jaset ovoga, pa sijaset onoga, pa opet sijaset ovoga. Nevolja je s rije�ima u tome �to ga pripovijedanjem zbilja mo�e� sam sebi zatjerati. Dok ga jebanjem nikako ne mo�e� sam sebi zatjerati. - Mu�ke budala�tine! - progun�a Hana. - Pa, to se meni nije dogodilo - nastavi Cara�vaggio. - Mo�da tebi jest, Kipe, kad si se s brda spustio u Bombaj, kad si do�ao u Englesku na voj�nu obuku. Pitam se je li ga itko jebanjem sam se�bi zatjerao. Koliko ti je godina, Kipe? - Dvadeset �est. 137- Stariji je od mene. - Stariji si od Hane. Bi li se mogao zaljubiti u nju da nije pametnija od tebe? To jest, mo�da i nije pametnija od tebe? No, da bi se zaljubio u nju, nije li ti

va�no misliti da je pametnija od tebe? Razmisli. Mo�da je ona o�arana Englezom jer zna vi�e od nje? Kad s tim �ovjekom razgovara�, te�ko ti je sna�i se. �ak ne zna� ni je li Englez. Vjerojatno nije. Vidi�, mislim da je lak�e zaljubiti se u njega nego u tebe. Za�to je tako? Jer �elimo znati �to je �to, kamo �to spada. Brbljavci zavode, rije�i nas uvaljuju u nepriliku. A mi se u prvom redu �elimo razvijati i mijenjati. Vrli novi svijet. - Ne sla�em se s tim - re�e Hana. - Ni ja. Da ti ka�em za ljude moje dobi. Najgore je to �to drugi pretpostavljaju da si se ve� dosad karakterno formirao. Sa zrelom dobi nevolja je �to ljudi misle da si potpuno formiran. Vidi. Tu Caravaggio podi�e ruke okre�u�i ih prema Hani i Kipu. Ona ustane, za�e mu za le�a i zagrli ga- Ne radi to, Davide, razumije�? Nje�no uze njegove �ake u svoje. - Gore ve� imamo jednog ludog brbljavca. - Pogledaj nas: sjedimo tu kao truli bogata�i u svojim trulim vilama na trulim bre�uljcima kad je u gradu najgora pripeka. Devet je sati ujutro - sta�ri momak gore spava. Hana je opsjednuta njime. Ja sam opsjednut Haninim du�evnim zdravljem, op�sjednut sam svojom "ravnote�om", a Kip �e jednog dana vjerojatno odletjeti u zrak. Za�to? Za koje babe zdravlje? Njemu je dvadeset �est godina. Bri�tanska vojska u�i ga nekim vje�tinama, Amerikanci ga opet u�e nekim drugim vje�tinama, ekipi minera dr�e predavanja, daju im odli�ja i �alju ih u trula brda. Sinak, kako bi rekao Vel�anin, tebe izrabljuju! 138 �l! Ne ostajem ovdje jo� dugo. Ho�u da te odvedem ku�i. Bri�imo iz Dodge Cityja. - Prestani, Davide. On �e pre�ivjeti. Miner �to je neku ve�er poginuo, kako se ono zvao? Kip �uti. - Kako se zvao? - Sam Hardy. - Kip ode do prozora i zagleda se van, napu�taju�i njihov razgovor. - Problem je sa svima nama u tome �to smo tamo gdje ne bismo smjeli biti. Za�to smo u Africi, u Italiji? Za�to Kip dezaktivira bombe po vo�nja�cima, za ime Bo�je? �to mu treba da se bori u engleskim ratovima? Seljak na zapadnom boji�tu ne mo�e obrezati stablo a da ne upropasti pilu. Za�to? Jer je nadjeveno �rapnelima jo� od pro�loga rata. �ak su i stabla krcata bolestima koje smo mi ovamo donijeli. Vojske te indoktriniraju i ostavljaju ovdje, a one odjebu nekamo drugamo da izazivaju smutnju, hokus-pokus-preparatus. Morali bismo oti�i svi zaje�dno. - Ne mo�emo ostaviti Engleza. - Englez je ve� prije vi�e mjeseci oti�ao, Hana, on je s Beduinima, ili u nekom engleskom vrtu sa svojim plamenkom i sranjem. Vjerojatno se ne sje�a ni �ene oko koje se mota hote�i govoriti o njoj. On ne zna ni gdje se nalazi, da ga jebe�! Ti misli� da se ljutim na tebe, a? Zato �to si se zaljubila. Je li? Ljubomorni stric! A ja sam u strahu za tebe. Ho�u da ubijem Engleza, jer �e� se tako spasiti, izvu�i se odavle. A po�eo mi se svi�ati. Napusti svoj polo�aj. Kako te Kip mo�e voljeti ako nisi to�liko pametna da ga sprije�i� da i dalje stavlja �ivot na kocku? - Zato. Zato �to on vjeruje u civilizirani svijet. On je civiliziran �ovjek. 139L - Prva gre�ka. Ispravan bi korak bio da se ukr�cate u vlak i odete nekamo praviti djecu. Da pitamo Engleza, pticu, �to on misli? Ma za�to nisi pamet�niji? Samo si bogata�i ne mogu priu�titi da budu pametni. Oni su kompromitirani. Odavno su okovani privilegijima. Moraju braniti svoje vlasni�tvo. Nema gorih podlaca od bogata�a. Vjeruj mi. Ali moraju j se dr�ati propisa svoga usranog civiliziranog svijeta.! Oni objavljuju ratove, oni imaju �ast, a ne mogul oti�i. Ali vas dvoje. Nas troje. Mi smo slobodni.] Koliko minera pogiba? Za�to ti jo� nisi mrtav? Bu-j di neodgovoran. Sre�a te ne�e stalno pratiti. Hana je u �alicu lijevala mlijeko. Kad je tol obavila, nagnula je kljun vr�a iznad

Kipove �akef pa je nastavila lijevati mlijeko po njegovoj ruci sve] do ramena, i tu je stala. On se ne odmakne. 140 Napadno su od vile dvije duge uske vrtne terase. Terasa u pravom smislu rije�i, i, na vi�oj razini, sumorniji vrt gdje su kamene stepenice i betonski kipovi gotovo nestali pod zelenom plijesni od ki�a. Tu je miner podigao sebi �ator. Ki�a pada i iz�maglica se di�e iz doline, a ona druga ki�a, ona s grana �empresa i jela, pada na taj poluo�i��eni d�ep na padini bre�uljka. Samo se loma�ama mo�e su�iti gornji vrt, koji je stalno promo�en i osojan. U kasno popodne, pred sam sumrak, ovamo dovla�e otpatke planki, bombardiranjem polomljene krovne ro�nike, skr�eno granje, korov �to ga Hana �upa za popodnevnih sati, poko�enu travu i koprivu, pa sve to pale. Od vatre se vlaga isparava, a dim s mirisom biljki �iri se me�u grmlje, di�e me�u drve�e, pa se razilazi na terasi ispred ku�e. Dose�e do prozora engleskog pacijenta, koji povremeno �uje glasove, tu i tamo pra�ene smijehom, iz zadimljenog vrta. Poga�a �to se pali prema mirisu koji osje�a. Misli - ru�marin, mlje�ika, pelin, jo� ne�to, bezmirisno, mo�da ljubica pasja, ili divlji suncokret �to voli malo kiselkasto tlo ovog bre�uljka. Engleski pacijent preporu�uje Hani �to �e uzga�jati. 141r - Recite svom prijatelju Talijanu neka vam na�e sjemenje, �ini mi se sposobnim za takve stvari. Tre�ba vam �ljivino li��e. I karanfili, rumenika i pu�ina; ako va�em latinskom prijatelju treba latinsko ime, ono glasi Silene virginica. Dobar je i �ubar. Ako �elite zebe, nabavite lijesku i divlju tre�nju. Hana sve zapisuje. Zatim odla�e penkalu u la�dicu stoli�a gdje dr�i knjigu koju �ita Englezu, dvije J svije�e i �igice. U toj sobi nema nikakvih medi�kamenata. Njih krije u drugim prostorijama. Ne �eli da Caravaggio ovdje prekapa i smeta Englezu. List s nazivima biljaka trpa u d�ep haljine, dat �e ga Caravaggiu. Sad kad je fizi�ka privla�nost podigla glavu, neugodno se osje�a u dru�tvu trojice mu�ka�raca. Ako je to fizi�ka privla�nost. Ako sve to zna�i da voli Kipa. Voli polo�iti lice na njegovu nadlakticu i rame, tu tamnosme�u rijeku, pa se probuditi u tome, uz otkucaj neke nevidljive vene u njegovu tijelu kraj nje. Vene, koju bi morala na�i i u nju u�trcati fiziolo�ku otopinu kad bi on umirao. U dva ili tri po pono�i, po�to napusti Engleza, prolazi kroz vrt prema minerovu fenjeru �to visi o ruci svetog Kristofora. Izme�u nje i fenjera mrkli je mrak, ali ona zna svaki grm i grmi�ak na putu, mjesto gdje je loma�a gorjela, kraj kojeg prolazi, i sad se rumeni i tinja, gasi se. Katkad zaklanja rukom stakleni cilindar, puhne i ugasi fenjer, a katkad ga pu�ta da gori, prigiba se i ispod njega ulazi kroz otvoreno krilo u �ator, da spuzne do njegova tijela, do one �eljene ruke, jezik joj je tu umjesto vate, zub umjesto igle, usta umjesto maske s koje kaplje kodein �to �e ga uspavati, od kojeg �e mu besmrtni mozak usporiti kucanje i utonuti u san. Savija rumenu haljinu i pola�e 142 je preko tenisica. Zna da, �to se njega ti�e, svijet oko njih pokre�e samo nekoliko osnovnih pravila. Zamijeni� TNT parom, isu�i�, pa - zna da je to njemu u glavi dok ona kraj njega spava �edno kao sestra. Okru�uju ih �ator i crna �uma. Jedva su na korak dalje od utjehe koju je pru��ala drugima u provizornim bolnicama u Ortoni i Monterchiju. Njezino tijelo za posljednje grijanje, �apat za utjehu, igla za san. Ali minerovo tijelo ne pu�ta u se ni�ta �to dolazi iz nekog drugog svijeta. Zaljubljen momak koji ne�e da jede hranu koju ona sprema, koji ne treba i ne �eli drogu iz igle kojom ga mo�e ubosti u ruku, kako to radi Caravaggio, niti one masti pustinjske invencije za kojima Englez �udi, masti i pelud da bi se oporavio, kako su mu to Beduini radili. Samo radi okrepe sna. Ima tu ukrasa koje je postavio oko sebe. Neko li��e koje mu je ona dala, krnjadak svije�e, a u �atoru dr�i kristalni detektor i torbu punu alata svoga zanata. Iz borbi je izi�ao s mirom koji, iako la�an, njemu zna�i red. I dalje je budan dok mu�i�com pu��anog ni�ana prati lebdenje sokola nad do�linom, dok rastavljaju�i

kakvu bombu ni trena ne skida pogleda s onoga �to tra�i, nego privla�i sebi termosicu, odvr�e joj poklopac i pije a da i ne po�gleda metalnu �alicu. Mi smo mu ostali samo sporedni, misli Hana, njemu su o�i uvijek samo na onome �to je opasno, uho mu na�uljeno na sve �to preko kratkog vala �uje da se doga�a u Helsinkiju ili Berlinu. �ak i kad je nje�an ljubavnik, a ona ga lijevom rukom dr�i iznad kare, gdje mu se mi�i�i podlaktice napi�ju, ona se u onom izgubljenom pogledu osje�a Kara, metalna narukvica, jedan od pet simbola Sikha. 143r nevidljiva sve dok on ne zastenje u trenu kad mu glava klone na njezin vrat. Sve �to nije opasno, sporedno je. Ona ga je nau�ila da se oglasi, za�eljela je to od njega, pa ako je nakon zavr�etka borbi uop�e opu�ten, onda je samo tada, kao da je ko�na�no voljan odati gdje se nalazi u tami, pokazati svoj u�itak nekim ljudskim glasom. Koliko je ona zaljubljena u njega, ili on u nju, ne znamo. Ili koliko je to igra tajni. Sto im je uzajamna intimnost ve�a, to im je za dana me��usobna udaljenost ve�a. Ona voli razmak koji joj on prepu�ta, prostor koji on smatra njihovim osob�nim pravom. To svakom od njih daje neku osobnu energiju, neku �ifru obostrana dr�anja kad on bez rije�i prolazi ispod njezina prozora, da pje�ice pri�je�e onih osamsto metara do mjesta gdje �e se na�i s ostalim minerima. Kad joj dodaje tanjur ili jelo. Kad ona postavlja list na njegovo sme�e za�pe��e. Ili kad rade s Caravaggiom, zajedni�ki beto�niraju ru�evni zid. Miner pjeva svoje zapadnja�ke �lagere u kojima Caravaggio u�iva, ali se pravi da ih ne voli. �l "Pennsylvania six-five-oh-oh-oh" , da��e mladi vojnik. Upoznala je sve nijanse njegove tamne boje. Boju podlaktice naspram boje vrata. Boju dlanova, obraza, ko�e ispod turbana. Zagasitost prstiju �to odvajaju crvene od crnih �ica, ili naspram kruha kojim �e obrisati bakreni tanjur kojim se i dalje slu�i. Zatim ustaje. Njima se njegova samostalnost �ini nepristojnom, a on je nedvojbeno smatra pre�komjernom pristojno��u. l Poznata skladba Glenna Millera. 144 Njoj su najdra�e boje njegova mokrog vrata kad se pere. I njegova prsa, uznojena, koje njezini prsti ste�u kad je on na njoj, i tamne, tvrde mi�ice u mraku njegova �atora, ili jednom u njezinoj sobi kad se rasvjeta iz uvale grada, s kona�no ukinutim zamra�enjem, digla do njih poput sumra�ja i osvi�jetlila boju njegova tijela. Poslije �e ona shvatiti kako on ne dopu�ta sebi da bude njoj obvezan, ili ona njemu. Izbuljit �e ona o�i na tu rije� u jednom romanu, uzet �e je iz knjige i odnijeti je do rje�nika. Obvezan: onaj �to je pod nekom obvezom. A on, to ona zna, ni�kad to nije dopustio. Ako ona prelazi tih dvjesta metara vrta do njega, to je zato �to ona to ho�e, a mogla bi njega zate�i da spava, ne zbog nedostatka ljubavi nego iz potrebe, kako bi sutradan mogao bistra uma pristupiti nekom podmuklom predmetu. Kip nju smatra izuzetnom. Budi se i gleda je na �kropcu svjetla iz lampe. Najdra�e su mu inte�ligentne crte njezina lica. Ili mu je uve�er drag njezin glas kad se prepire s Caravaggiom oko neke gluposti. I na�in kako se zavu�e uz njegovo tijelo kao svetica. Razgovaraju, njegov pomalo jednoli�an glas u mirisu jedrenine njihova �atora koji je bio njegov tijekom cijele kampanje u Italiji, �to ga on dose�e i pipa tankim prstima, kao da i to pripada njegovu tijelu, krilo kaki boje �to ga no�u �iri preko sebe. To je njegov svijet. Za tih no�i ona se osje�a da�leko od Kanade. On je pita za�to ne mo�e zaspati, a ona le�i razdra�ena njegovom samodostatno��u, njegovom sposobno��u da se tako lako odvoji od svijeta. Ona �eli limeni krov za ki�u, dva jablana 145da joj drhte pred prozorom, �um �to je uljuljava u san - uspavana stabla i uspavane krovove s kojima je odrasla u isto�nom kraju Toronta, i zatim dvije

godine s Patrickom i Clarom, najprije na rijeci Sko-otamatta a onda u zaljevu Georgian. Uspavano sta�blo nije tu na�la �ak ni u gusti�u vrta. - Poljubi me. Tvoja usta zapravo naj�ednije vo�lim. Tvoje zube. A poslije, kad je njemu glava klonula na stranu, prema propuhu s otvora �atora, �apnula je glasno, �to je �ula samo ona: - Mo�da bismo morali pitati Caravaggia? Otac mi je jednom rekao da je Caravaggio �ovjek koji je stalno obuzet ljubavlju. Ne samo zaljubljen, nego se stalno utapa u ljubavi. Stalno je kao muha bez glave. A stalno sretan. Kipe? �uje� li me? Ja sam tako sretna s tobom. �to sam ovako s tobom. Najvi�e se za�eljela rijeke u kojoj bi se mogli okupati. U plivanju ima ne�eg sve�anog �to je pod�sje�a na plesnu dvoranu. A on je rijeke druk�ije do�ivio, u Moro je bio u�ao u ti�ini, i povukao sajle pontonskog mosta Bailev, njegovi su vijcima spojeni �eli�ni nosa�i kliznuli za njim u vodu kao da su �iva bi�a, a onda je nebo buknulo topovskom vatrom i netko se kraj njega usred rijeke utapao. Mineri su neprestance ronili za potonulim �ekrcima, izme�u sebe u vodi hvatali kuke, blato, povr�ina i lica osvijetljena fosfornim raketama �to su oko njih parale nebo. Svu su no� kukali i urlali, uzajamno se pomagali da ne polude. Na njima odje�a natopljena zimskom rije�nom vodom. Malo-pomalo, most se pretvorio u put iznad njihovih glava. A dva dana kasnije -nova rijeka. Na koju su god rijeku nai�li, mosta 146 nije bilo, kao da mu je ime zatrto, kao da je nebo bez zvijezda, ku�e bez vrata. Minerski se vodovi spu�tali niz u�ad, nosili na ramenima kabele, uvrtali vijke, dobro podmazane, da ne bi �kripao metal, a onda bi vojska pre�la preko mosta. Pro�la bi preko pontonskog mosta jo� dok su mineri bili pod njim u vodi. I pre�esto bi se zatekli usred rijeke kad bi po��ele padati granate osvjetljavaju�i obalni mulj, ki�daju�i �elik i �eljezo. I tu nije bilo nikakve za�tite od komada metala �to su je parali, mutna je rijeka bila kao tanka svila. Isklju�io je te misli. Za razliku od ove koja je imala svoje rijeke ali ih je izgubila, on zna kako �e brzo zaspati. Da, Caravaggio �e joj objasniti kako �e utonuti u ljubav. �ak i kako �e utonuti u opreznu ljubav. - �elim te odvesti na rijeku Skootamattu, Kipe - re�e ona. - �elim ti pokazati jezero Smoke. �ena koju je moj otac volio �ivi tamo na jezerima, uprav�lja kanuom lak�e nego autom. Fali mi grom koji sijeva elektricitetom. Ho�u da upozna� Claru od kanua, posljednju od moje obitelji. Moj otac ostavio ju je radi rata. Hana kro�i prema njegovu no�nom zaklonu bez pogre�nog koraka ili kolebanja. Mjese�ina je stabli�ma prosijana, na njoj se Hana �ini kao pod svjetlom rasvjetne kugle plesne dvorane. Ulazi u njegov �ator, naslanja uho na njegove usnule grudi i slu�a mu kucanje srca, onako kako on oslu�kuje sat u mini. Dva je sata po pono�i. Sve �ivo spava osim nje. 147r L IV. JU�NI KAIRO 1930-1938.JNakon Herodota, zapadni se svijet stolje�ima slabo zanimao za pustinju. Od 425. godine prije Krista do po�etka dvadesetog stolje�a, odvra�a pogled od nje. �utnja. Devetnaesto je stolje�e bilo doba istra��iva�a rijeka. A onda se u dvadesetim godinama dvadesetog stolje�a pojavljuje lijepi povijesni post-skriptum o ovom d�epu zemlje, zahvaljuju�i uglav�nom nekim privatno financiranim ekspedicijama, za kojima su slijedila skromna predavanja u london�skom Geografskom dru�tvu u Kensington Goreu. Ta predavanja dr�e preplanuli i umorni mu�karci koji se, poput Conradovih mornara, ne snalaze naj�bolje s bontonom taksija i �ivim ali plitkim duhom voza�a autobusa. Kad iz predgra�a idu lokalnim vlakovima u Kni-ghtsbridge, na sastanak Dru�tva, �esto se gube, ne znaju gdje im je karta, obuzeti samo svojim starim mapama i bilje�kama za predavanja - koje su sporo i mu�no sastavili - u naprtnja�ama od kojih se ni�kad ne rastaju i koji �e im uvijek biti sastavni dio tijela. Ti ljudi

iz svakakvih naroda putuju u onaj prvi ve�ernji sat, oko �est sati, pri svjetlu samotnjaka. To je anonimno doba, ve�ina grada odlazi ku�i. Is�tra�iva�i sti�u prerano u Kensington Gore, jedu u Lyons Corner Houseu, a zatim ulaze u Geografsko dru�tvo, gdje sjede u dvorani na katu, odmah do 151r L velikog maorskog kanua, i pregledavaju svoje zabi-Ije�ke. U osam sati po�inje izlaganje. Predavanja su svakog drugog tjedna. Netko �e odr�ati uvodnu rije�, a netko �e se zahvaliti. Onaj �to dr�i zaklju�nu rije� i osporava ili potvr�uje va�ljanost predavanja, obi�no je primjereno kriti�an ali nikad bezobrazan. Pretpostavlja da se glavni preda�va�i strogo dr�e �injenica, pa se �ak i najnametljivije hipoteze skromno iznose. Svoj put kroz Libijsku pustinju, od Sokuma na Sredozemlju do El Obeida u Sudanu, pre�ao sam jednom od malobrojnih staza na zemljinoj povr�ini koje nude odre�ene zanimljive i raznolike geograf�ske probleme... U tim prostorijama hrastovih oplata, ne spominju se godine priprema, istra�ivanja i skupljanja sred�stava. Pro�lotjedni je predava� izvijestio kako je tri�deset ljudi nastradalo na ledu Antarktike. Sli�ni se gubici zbog najgorih vru�ina ili pje��anih oluja objav�ljuju na najskromniji na�in. Svi su ljudski i mate�rijalni gubici "zadnja rupa na svirali" u temi o ko�joj je rije� - a ta je: zemljina povr�ina i njeni "za�nimljivi geografski problemi". Osim �esto spominjanog vadija Rayana, ima li na ovome podru�ju ikakvih drugih depresija koje bi se eventualno mogle iskoristiti za irigaciju ili dre�na�u delte Nila? Da li se vode arte�kih zdenaca oaza postupno smanjuju? Gdje bismo morali potra��iti tajanstvenu "Zerzuru"? Ima li jo� "izgubljenih" oaza koje bi valjalo otkriti? Gdje su Ptolemejeve kornja�ine mo�vare? Ta je pitanja 1927. godine postavljao John Bell, direktor Pustinjskog geodetskog ureda u Egiptu. U tridesetim godinama, znanstveni su prilozi bili u jo� skromnijem tonu. "�elio bih dodati neke primjedbe na odre�ena pitanja postavljena u zanimljivoj raspra�vi o 'Prapovijesnoj geografiji oaze Kharga'." Sredinom tridesetih godina izgubljenu oazu Zerzuru prona�ao je Ladislaus de Almasy s drugovima. A 1939. godine zavr�ilo se sjajno desetlje�e eks�pedicija u Libijskoj pustinji, te je ovaj golemi i ni�jemi kutak postao jedno od ratnih popri�ta. l Rije� je o gr�kom astronomu, matemati�aru i geografu, tvor�cu tzv. Ptolemejeva sustava, koji je �ivio u II. stolje�u. 153r L U spava�oj sobi nalik na sjenicu, spr�enom pa�cijentu pogled daleko se�e. Sli�no mrtvom vitezu u Ravenni, kojem se mramorno tijelo �ini �ivim, go�tovo fluidnim, �to je naslonio glavu na kameni ja�stuk, pa zuri u vidike onkraj svojih stopala. Englez gleda i dalje od �u�enih afri�kih ki�a. Do njihovih �ivota u Kairu. Do njihovih djela i dana. Hana mu sjedi kraj kreveta i za tih putovanja stupa mu uz bok kao �titono�a. Kartu ve�eg dijela visoravni Gilf Kebir po�eli smo sastavljati 1930. godine, tra�e�i izgubljenu oazu zvanu Zerzura. Grad akacija. Bili smo pustinjski Europljani. Gilf je prvi ugle�dao John Bell 1917. godine. Zatim Kemal el Din. Onda Bagnold, koji se probio na jug, do Pje��anog mora. Onda Madox, pa Walpole iz Pustinjskog geo�detskog ureda, Njegova Ekscelencija Wasfi Bey, fo�tograf Casparius, geolog doktor Kadar i Bermann. I Gilf Kebir - golema visoravan �to le�i u Libijskoj pustinji, velika kao �vicarska, kako je Madox volio re�i - bio nam je u sredi�tu istra�ivanja, sa svojim strminama �to su na istoku i zapadu okomite, a na sjeveru valovite i blage. Di�e se iz pustinje oko sedamsto �etrdeset kilometara zapadno od Nila. Drevni su Egip�ani smatrali da zapadno od oaz-nih mjesta nema vode. Ondje je bio kraj svijeta. Unutra�njost je bila bezvodna. Ali, u praznini pusti�nje uvijek ste okru�eni nestalom pro�lo��u. Plemena Tebu i Senussi tumarala su onuda i

posjedovala zdence koje su �uvali u najve�oj tajnosti. Pri�alo se o plodnoj zemlji �to se ugnijezdila u dubini pu�stinje. Arapski su autori u trinaestom stolje�u spo�minjali Zerzuru. "Oazu pti�ica", "Grad akacija". U Kitab al Kanuzu, "Knjizi skrivenih blaga", Zerzura se spominje kao bijeli grad, "bijel kao golubica". Pogledajte mapu Libijske pustinje i vidjet �ete imena. Kamal el Din koji je 1925. godine gotovo sam poveo prvu veliku suvremenu ekspediciju. Bag�nold 1930-1932. Almasy-Madox 1931-1937. Odmah sjeverno od Rakove obratnice. Bili smo izme�u dva rata mala vi�enacionalna skupina koja je kartografirala i nanovo istra�ivala. Sastajali smo se u Dakhli i Kufri kao da su nam to barovi ili kafi�i. Oazno dru�tvo, kako ga je Bag�nold zvao. Svak je svakoga intimno poznavao, znao mu stru�nost i slabosti. Bagnoldu smo sve oprostili zbog na�ina kako je opisao dine. "Pje��ane brazde i nabori podsje�aju na nepce pasjih ralja." To je bio pravi Bagnold, �ovjek koji �e ispitiva�ki zariti �aku i u pasje ralje. Godina 1930. Na�e prvo putovanje, iz Jaghbuba na jug u pustinju, na podru�je plemena Zwaya i Majabra. Put od sedam dana do El Taja. Madox, Bermann i jo� �etvorica. Nekoliko deva, konj i pas. Kad smo krenuli, isprati�e nas starom �alom: "Kre�nuti na put s pje��anom olujom donosi sre�u." Prve ve�eri utaborili smo se tridesetak kilometara ju�nije. Ujutro smo se oko pet sati probudili i iza�li 154 155r L iz �atora. Bilo je tako hladno da nismo mogli spa�vati. Pri�li smo vatrama i sjeli u krug njihova svjetla, usred okolne tame. Iznad nas gube se posljednje zvijezde. Jo� dva sata do izlaska sunca. Dodavali smo jedan drugome �a�e vrela �aja. Deve smo na�hranili, polupospano su �vakale datulje zajedno s ko�ticama. Doru�kovali smo i zatim popili jo� po tri �a�e �aja. Nekoliko sati kasnije na�li smo se u pje��anoj oluji koja je udarila iz vedra neba, stvoriv�i se ni-otkud. Osvje�avaju�i povjetarac postupno je oja�ao. Nakon nekog vremena gledali smo preda se a povr��ina pustinje bila je druk�ija. Dodajte mi knjigu... evo ovdje. Tu je prekrasan opis takvih oluja iz pe�ra Hassaneina Beya... "To je kao da tlo le�i na parovodima, s tisu�ama rupica kroz koje �trcaju si�u�ni mlazevi pare. Pi�jesak ska�e u malim �ikljajima i vrtlozima. Kako vjetar biva sve ja�i, to se poreme�aj pove�ava cen�timetar po centimetar. �ini ti se kao da se cijela povr�ina pustinje di�e snagom neke sile �to priti��e odozdo. Ve�i te obluci udaraju u goljenice, koljena, bedra. Pje��ana zrnca ska�u ti po tijelu sve vi�e, napokon te �ibaju po licu i zasipaju glavu. Nebo je zastrto, s vidika je sve nestalo osim najbli�ih predmeta, svemir je ispunjen." Morali smo se kretati. Stoji� li, oko tebe se pi�jesak gomila kao oko svega �to je nepokretno, i blokira te. Izgubljen si zauvijek. Pje��ana oluja mo�e potrajati i pet sati. Godinama kasnije, kad bismo se zatekli u kamionima, morali smo voziti dalje ia�ko se ni�ta nije vidjelo. Najgori je u�as no�u. Jed�nom zgodom, sjeverno od Kufre, udarila je oluja u mraku. U tri sata po pono�i. Bura je i��upala �atore sa svim potpornjima i valjala nas u njima, punila ih pijeskom kao �to se brod koji tone puni vodom, gnje�ila nas, gu�ila, dok nas nije oslobodio jedan goni� deva. U devet dana pregrmjeli smo tri oluje. Prona�li smo manja pustinjska mjesta gdje smo ra�unali na�i kakve zalihe. Konj je nestao. Tri su deve uginule. Zadnja dva dana nismo imali �to jesti, ostao nam je samo �aj. Jedina veza s bilo kakvim svijetom bi�lo je zveckanje od vatre �a�ava �ajnika i duge �lice u �a�i �to nam se primicala u tami ranog jutra. Nakon tre�e no�i odustali smo od razgovora. Jedino su nam bili va�ni vatra i barem koja kap one sme��e teku�ine. Samo smo pukom sre�om nabasali na pustinjsko mjesto El Taj. Obi�ao sam suk, prolaz u kojem zvone satovi, pa u�ao u ulicu barometara, kraj ki�oska s pu��anim nabojima, �tandova s talijanskim umakom od raj�ica i drugom konzerviranom hranom iz Bengazija, cicom iz Egipta, ukrasima od nojeva perja, kraj uli�nih zubara i prodava�a knjiga. Jo� smo bili nijemi, svaki od nas lutao je nekim svojim stazama.

Taj novi svijet prihva�ali smo polako, kao da smo se domalo�as utapali. Na sredi�njem trgu El Taja sjedili smo i jeli janjetinu, ri�u, kola�e ba-dawi i pili mlijeko s tu�enim bademima. Sve to nakon duga �ekanja na tri �a�e �aja servirane prema propisima, za�injene stiraksom i metvicom. Jednom sam se 1931. godine pridru�io bedu-inskoj karavani gdje mi reko�e da je s njima jo� jedan od na�ih. Bio je to Fenelon-Barnes. Oti�ao sam do njegova �atora. Nije ga bilo, oti�ao je s jednom malom skupinom da popi�e neka fosilna stabla. U njegovu �atoru bacio sam pogled oko se�be i ugledao sve�anj karata, obiteljske slike koje je 156 157L stalno imao sa sobom, i tako dalje. Na odlasku, l pogled mi je pao na zrcalo obje�eno visoko na J ko�noj stijenki, a u njemu sam vidio odraz kreveta. Na pokriva�u neka grbina, bit �e valjda pas? Raz-grnuo sam galabiju: mala Arapkinja smotala se i spava. Do 1932. godine Bagnold je bio gotov, a mi smo ostali i Madox bili posvuda. Tra�ili smo Kam-bizovu izgubljenu vojsku. Tra�ili smo Zerzuru. Go�dine 1932. i 1933. i 1934. Mjesecima se nismo vi��ali. Samo Beduini i mi, krstarimo uzdu� i poprijeko Cetrdesetodnevnom cestom. Bilo je tu rijeka pustinj�skih plemena, najljep�ih ljudskih bi�a koja sam ikada vidio. Mi smo bili Nijemci, Englezi, Ma�ari, Afri-kanci - za njih smo svi bili neva�ni. Postupno smo postali anacionalni. S vremenom sam zamrzio nacije. Nacionalne dr�ave nas izopa�uju. Zbog nacija je Madox umro. Pustinja se nije mogla ni svojatati ni posjedovati - bio je to komad platna �to ga vjetrovi nose, ni�kakvo ga kamenje ne dr�i, a dobio je stotinu pro�laznih imena mnogo prije nego �to je postojao Can-terburv, mnogo prije nego �to su ratovi i mirovni ugovori sklepali Europu i Istok. Njegove karavane, te �udne blagdanske i kulturne skitnje, nisu ni�ta ostavile za sobom, ni ugarak. Svi smo mi, �ak i oni s domom u Europi i dalekom djecom, �eljeli svu�i odje�u svoje zemlje. To je bilo mjesto vjero�vanja. Utopili smo se u krajolik. Vatra i pijesak. Ostavili smo za sobom uto�i�ta oaza. Mjesta koja je voda doticala... Aln, Bir, Wadi, Foggara, Khottara, Shaduf. Kraj takvih lijepih imena, ne treba mi moje ime. Bri�i prezime! Bri�i nacije! Takvim me stvarima nau�ila pustinja. 158 Ipak, neki su htjeli da im ondje ostane kakav trag. Na ovom suhom rije�nom koritu, na onom �ljun�anom humku. Sitne ta�tine na onom komadu zemlje sjeverozapadno od Sudana, ju�no od Cire-naike. Fenelon-Barnes htio je da fosilna stabla koja on otkriva nose njegovo ime. Htio je �ak i da jed�no pleme preuzme njegovo ime, i utro�io je godinu dana na pregovore. Onda ga je Bauchan nadma�io, po njemu je nazvana jedna vrsta pje��ane dine. Ja sam pak htio izbrisati svoje ime i mjesto odakle sam do�ao. Kad je izbio rat, meni je, nakon deset godina u pustinji, bilo lako �mugnuti preko granice, ne pripadati nikome, nikakvoj naciji. Da li 1933. ili 1934? Zaboravio sam godinu. Madox, Casparius, Bermann, ja, dva voza�a Sudanca i kuhar. Putovali smo u vozilima Ford A-tipa, za�tvorenima, i prvi put koristili velike napuhane gu�mene kota�e poznate kao oplate sa zra�nicom. S njima se lak�e vozi� po pijesku, samo je pitanje koliko �e izdr�ati po kamenju i kr�u. Krenuli smo iz Kharge 22. o�ujka. Bermann i ja bili smo iznijeli teoriju da se Zerzura sastoji od tri vadija o kojima je Williamson pisao 1838. godine Jugozapadno od Gilf Kebira di�u se iz ravnice tri osamljena granitna masiva Gebel Arkanu, Gebel Uweinat i Gebel Kissu. Me�usobno su udaljeni oko dvadeset pet kilometara. U gudurama ima dobre vode, ali su izvori Gebel Arkanua gorki, voda nije pitka osim u krajnjoj nu�di. Williamson je tvrdio da Zerzuru tvore tri vadija, ali ih nikad nije locirao pa se to smatra izmi�ljotinom. Ipak, samo jedna ki�na oaza u tim brdima kraterskog oblika rije�ila bi zagonetke kao �to je Kambizova odluka da �alje vojsku u takvu pustinju, i kao �to su upadi senusita 159u Velikom ratu kad su ti crni divovi svojim pro�valama prelazili pustinju gdje navodno nema ni vo�de ni pa�njaka. To je bio svijet stolje�ima civiliziran, imao

je tisu�u staza i putova. U Abu Ballasu nalazimo �upove klasi�nog oblika gr�ke amfore. Te �upove spominje i Herodot. U utvrdi El Jofa, u onoj istoj kamenoj dvorani �to je neko� bila knji�nica velikog �eika Senussija, Bermann i ja razgovaramo s jednim tajanstvenim starcem nalik na zmiju. Stari Tebu, po zanimanju karavanski vodi�, govori arapski sa stranim nagla�skom. "Kao cika �i�mi�a", re�i �e Bermann poslije, citiraju�i Herodota. Pri�amo s njim cijeli dan, cijelu no�, a on ni�ta ne odaje. Senusitima je na�elo, os�novna dogma, da se tu�incima ne otkriva nikakva tajna pustinje. U vadiju el Meliku vidimo neku nepoznatu vrstu ptica. Onda se 5. svibnja penjem na jednu liticu i pri�lazim visoravni Uweinat iz jednog novog smjera. Na�ao sam se u �irokom vadiju punom akacija. Bilo je neko doba kad su kartografi mjestima kroz koja su putovali radije nadijevali imena svojih ljubavi nego vlastita. Ime �ene koju su vidjeli kako se u pustinjskoj karavani kupa, jednom rukom dr�i muselin pred sobom. �ene starog arapskog pjesnika, zbog �ijih je golubinje bijelih ramena nekoj oazi l Tako se do II. svjetskog rata zvao I. svjetski rat 160 dao njezino ime. Iz mje�ine se polijeva vodom i ornata se ru�nikom, a stari se okre�e i opisuje Zerzuru. Tako se �ovjek u pustinji mo�e u�uljati u ne�ije ime kao u zdenac �to ga je otkrio, pa u njegovoj svje�oj hladovini za�eljeli da vi�e nikad ne napusti takvo skloni�te. Samo sam jedno �elio: ostati ondje, me�u onim akacijama. Nisam prolazio mjestom ko�jim jo� nikad nitko nije kro�io, nego mjestom gdje je tijekom stolje�a bilo naglih a kratkih kretanja -vojska u �etrnaestom stolje�u, karavana Tebua, upa�di senusita 1915. godine. Izme�u tih doga�aja, ondje nije bilo ni�ega. Kad ne bi bilo ki�e, akacije bi uvenule, vadiji usahnuli... sve dok voda ne bi opet odjednom izbila, nakon pedeset ili stotinu godina. Povremene pojave i nestanci, poput legendi i glasina tijekom povijesti. U pustinji, vodu �to ti je najdra�a na svijetu, poput imena ljubavi, nosi� modru u pregr�ti, unosi� u grlo. Guta� odsutnost. Jedna �ena u Kairu krivi se svom du�inom bijela tijela s kreveta i naginje kroz prozor u ki�u kako bi oblila svoju golotinju. Hana osje�a kako on zastranjuje, pa se saginje, motri ga, ni�ta ne govori. Tko li je to, ta �ena? Granice svijeta nikad nisu one to�ke na karti na koje kolonisti priti��u hote�i pro�iriti svoje utje�cajne sfere. Na jednoj strani sluge, robovi, promjene mo�i i dopisivanje s Geografskim dru�tvom. Na drugoj, prvi korak bijela �ovjeka preko neke velike rijeke, prvi pogled (oka bijelca) na planinu koja je odvajkada ondje. 161 P L Dok smo mladi, ne gledamo se u zrcalu. To �e do�i s godinama, s brigom za svoje ime, slavu, zna�enje na�eg �ivota za budu�nost. Postajemo ta�ti: tko smo, gdje smo, kako tvrdimo, bili prvi, najja�a vojska, najlukaviji trgovci. Tek kad ostari, Narcis �eli biti idol. Ali nas je zanimalo mogu li na�i �ivoti ne�to zna�iti za pro�lost. Odjedrili smo u pro�lost. Bili smo mladi. Znali smo da su mo� i kapital prolazne pojave. Svi smo uz uzglavlje dr�ali Herodota: "Jer gradovi �to u svoje doba bijahu veliki, sad morado�e postati mali, a oni �to su veliki u moje doba, bijahu mali nekada... �ovjekovo blagostanje nikad nije posto�jano. " Godine 1936. je mlad �ovjek imenom Geoffrey Clifton sreo u Oxfordu prijatelja koji mu je spome�nuo �ime se mi bavimo. Onda je Clifton stupio u dodir sa mnom, sutradan se o�enio, a dva tjedna kasnije sa svojom je �enom odletio u Kairo. Par je u�ao u na� svijet - nas �etvorice, princa Kemala el Dina, Bella, Almasvja i Madoxa. A mi smo neprestano spominjali jedno te isto - Gilf Ke-bir. Negdje se u Gilfu ugnijezdila Zerzura, kojoj se ime pojavljuje jo� u arapskim ispravama iz tri�naestog stolje�a. Kad putuje� tako daleko u pro�lost, treba ti zrakoplov, a

mladi je Clifton bio bogat pa je znao letjeti i imao je zrakoplov. Clifton se s nama na�ao u El Jofu, sjeverno od Uweinata. Sjedio je u svom avionu dvosjedu pa smo iz svoga logora krenuli prema njemu. Ustao je s pilotskog mjesta i nalio pi�e iz �uturice. �ena s kojom se netom vjen�ao bila je kraj njega. - Ovo mjesto krstim imenom Bir Messaha Co-untry Club - objavi on. Opazio sam kako se lice njegove �ene prelilo prijaznom nelagodom, a i njezinu kosu nalik na la�vlju grivu, kad je skinula ko�nu kacigu. Bili su mladi, osje�ali su se kao da su nam djeca. Izvuko�e se iz zrakoplova i rukova�e se s nama. Bilo je to 1936. godine, na po�etku na�e pri�e... Sko�i�e s krila Motha. Clifton nam pri�e pru�a�ju�i �uturicu i svi gucnusmo malo mlakog alkohola. Clifton je volio obrede. Svoj je zrakoplov bio nazvao Rupert Bear. Ne vjerujem da je bio odu�evljen pu�stinjom, ali je prema njoj gajio sklonost koja mu je izrasla iz divljenja prema na�em strogom redu u koji se htio uklopiti -.poput vesela studenta koji po�tuje strogu ti�inu u knji�nici. Nismo o�ekivali da �e dovesti i �enu, ali smo je primili uljudno. Stajala je na mjestu, pijesak joj se skupljao u onoj grivi od kose. �to smo mi zna�ili tom mladom paru? Neki su od nas bili napisali djela o formiranju dina, nestanku i ponovnoj pojavi oaza, o izgubljenim kulturama pustinje. Nas kao da je zanimalo samo ono �to se ne mo�e ni kupiti ni prodati, za �to vanjski svijet nema interesa. Raspravljali smo o latitudama, ili o ne�emu �to se zbilo prije sedam stotina godina. O teoremima istra�ivanja. Kako je Abd el Melik Ibra-him el Zwaya, koji je �ivio u oazi Zuck i uzgajao deve, medu onim plemenima prvi shvatio pojam fotografije. Cliftonovima su to bili posljednji dani medenog mjeseca. Ostavio sam ih s ostalima i oti�ao u Kufru da se na�em s jednim �ovjekom, s kojim �u provesti vi�e dana provjeravaju�i teorije koje sam jo� krio od ostalih u ekspediciji. U logor El Jofa vratio sam se nakon tri no�i. 162 163r L Izme�u nas gorjela je pustinjska vatra. Cliftonovi, Madox, Bell i ja. Kad bi se tko nagnuo natrag de�setak centimetara, nestao bi u mraku. Katharine Clifton uzela je ne�to recitirati, a meni glava vi�e nije bila u krugu svjetla logorske vatre od pru�a. Po licu joj se vidjelo da u njoj kola plemenita krv. Roditelji su joj navodno bili na glasu u svijetu pravne povijesti. Ja sam bio �ovjek koji poeziju ne cijeni osobito, sve dok nisam �uo jednu �enu kako nam je recitira. I u toj pustinji ona je u na�u sre�dinu dovukla svoje studentske dane da bi opisala zvijezde onim krasnim metaforama kojima je Adam nje�no u�io jednu �enu. Pa one, premda ih usred no�i ne gleda nitko, Ne sjaje zalud; i ne misli, nema V ljudi, Da Nebu manjka gledatelja U' Bogu hvale; Milijuni duhovnih bi�a kro�e Zemljom Nevidljivi, na javi nam i u snu, I svi uz stalnu hvalu djela Mu gledaju Danju i no�u; kako su �esto sa strmine Brda �to odjekuje ili gu�tare doprli nam Nebeski glasovi kroz pono�ni zrak Pojedina�no, U' jedan drugom u otpjevu Slave�i svog velikog Stvoritelja... Te ve�eri zaljubio sam se u jedan glas. Samo u glas. Ni�ta vi�e nisam �elio �uti. Ustao sam i udaljio se. Bila je vrba. Kakva li �e biti u zimu, u mojim godinama? I sad, kao i uvijek, gledam je Adamovim okom. Bila je ono tijelo �to se nespretno izvla�i iz zrakoplova, �to se usred nas prigiba da podjari va�tru, �to je piju�i iz �uture u me uperilo podignuti lakat. l Stihove prepjevala prof. Olga Vu�eti�. 164 Mjesec dana kasnije, kad smo u �irem dru�tvu bili na plesu u Kairu, plesala je sa mnom valcer. Iako malo pripita, �inila se neosvojivom. I sad mi�slim da joj je pogled koji ju je najvi�e otkrivao bio upravo taj, onom zgodom, kad smo oboje bili polupijani a nismo bili ljubavnici.

Sve ove godine nastojao sam doku�iti �to mi je tim pogledom htjela pokazati. �inilo se - prezir. Tako je bar meni izgledalo. Sad mislim da me pro�u�avala. Bila je to bezazlena du�a, za�u�ena ne�im na meni. Vladao sam se onako kako se obi�no vladam u lokalima, samo ovaj put u krivom dru�tvu. �ovjek sam koji svoja pravila pona�anja ne brka. Samo sam bio zaboravio da je ona mla�a od mene. Ona je mene prou�avala. Sasvim jednostavno. A ja sam u njezinu uko�enu pogledu kipa vrebao i najmanji znak kojim �e se odati. Dajte mi kartu pa �u vam izgraditi grad. Dajte mi olovku pa �u vam nacrtati sobu, u Ju�nom Ka�iru, s kartama pustinje na zidu. Me�u nama je za�navijek bila pustinja. Probudim se i otvorim o�i, a preda mnom eno karte drevnih naselja na obali Sredozemlja - Gazale, Tobruka, Marsa Matruha -i ju�no od toga rukom ucrtanih vadija, a oko njih �ute sjene u koje smo upali, nastojali se u njima izgubiti. "Moja je zada�a da ukratko opi�em ekspe�dicije koje su istra�ile Gilf Kebir. Poslije �e nas doktor Bermann uputiti u pustinju kakva je izgledala prije tisu�a godina..." Tako je Madox govorio geografima u Kensington Goreu. Ali u zapisnicima Geografskog dru�tva ne�e�te na�i preljub. Na�a se soba nigdje ne spominje u detaljnim izvje��ima u kojima se tuma�i svaki povijesni doga�aj. 165U ulici uvoznih papiga u Kairu, �ovjeku dosade egzoti�ne ptice gotovo obdarene govorom. Tu one u vrstama, kao u pravoj pernatoj aveniji, laju i zvi��de. Znao sam koje je pleme putovalo kojim svi�lenim ili devinim putom nose�i ih kroz pustinju u njihovim malini nosiljkama. Putovanja od �etrdeset dana, nakon �to su robovi pohvatali ptice, ili ih pobrali poput cvije�a u ekvatorijalnim vrtovima, pa ih strpali u krletke od bambusa da bi upale u ko�lote�inu trgovine. Te ptice bile su mi nalik na uda�va�e u srednjovjekovnu udvaranju. Stajali smo me�u njima. Pokazivao sam joj grad k�ji J�J Je dotle bio nepoznat. Njezina ruka dotakne mi zape��e. - Da vam pru�im svoj �ivot, vi biste ga bacili. Nije li tako? Ni�ta nisam rekao. 166 V. KATHARINEr L Jxad ga je prvi put sanjala, probudila se vri�te�i uz svoga mu�a. U njihovoj spava�oj sobi zurila je u plahtu otvo�renih usta. Mu� polo�i dlan na njezina le�a. - No�na mora. Smiri se. - Da. - Ho�e� �a�u vode? - Da. Nije se htjela maknuti. Nije htjela opet le�i na ono mjesto na kojem su bili. San se dogodio u toj sobi - njegova �aka na njezinu vratu (koji ona sada opipa), njegova ljutnja prema njoj koju je osjetila u prvih nekoliko susreta. Ne, ne ljutnju, nego pomanjkanje interesa, zlovolja �to se udata �ena na�la me�u njima. Bili su pre-klopljeni kao �ivotinje, a on joj je zategnuo vrat te ona, na vrhuncu nadra�aja, nije mogla disati. Mu� joj donese �a�u na tanjuri�u, ali nije imala snage da podigne ruke, samo su joj se klonulo tre�sle. Nespretno joj je prinio �a�u ustima kako bi mogla popiti koji gutljaj klorirane vode �to joj pro-curi niz bradu pa na trbuh. Kad je opet legla, nije ni stigla misliti na ono �to je vidjela, odmah je za�spala dubokim snom. To je bilo prvo priznanje. Sutradan se u neko doba sjetila toga, ali je bila u poslu pa se nije 169r i htjela dulje zadr�avati odgonetavanjem smisla; slu��ajni sudar u no�noj stisci i drugo ni�ta. Godinu dana kasnije, javili su se drugi, opasniji, miroljubivi snovi. �ak i u prvom od njih, sjetila se �aka na svom vratu i o�ekivala da se njihovo spo�kojno

raspolo�enje izopa�i u nasilje. Tko li postavlja te mrvice �to te mame? Prema osobi koja ti uop�e nije padala na um. Jedan san. A poslije niz snova. Poslije �e joj on objasniti da je to bilo zbog blizine. Blizine u pustinji. Tako to djeluje ovdje, re�e. Volio je tu rije� - blizina vode, blizina dva-tri tijela �to se u kolima �est sati voze po Pje��anom moru. Njezino znojno koljeno kraj mjenja�a u kami�onu, koljeno �to ska�e u stranu, �to s grbama po�skakuje goredolje. U pustinji ima� vremena da gle�da� na sve strane, da mozga� o koreografiji svega �to te okru�uje. Kad je tako govorio, mrzila ga je, oko bi joj ostalo pristojno ali u duhu bi ga najradije o�amarila. Oduvijek ga je �eljela o�amariti, pa je shvatila da i to ima svoje seksualno zna�enje. Po njemu, svaki je odnos spadao u neki obrazac. Upadne� u blizinu ili daljinu. Upravo kao �to su, po njemu, Herodotove pripovijesti obja�njavale svako dru�tvo. Mislio je da iz iskustva poznaje obi�aje svijeta, koji je zapravo ve� odavno bio napustio, bore�i se otada da istra�i poluizmi�ljeni svijet pustinje. Na kairskom aerodromu ukrcali su opremu u vozila. Mu� joj je ostao da kontrolira dovod goriva na Mothu prije nego �to �e njih trojica krenuti si tradan ujutro. Madox ode u ne�iju ambasadu 170 po�alje brzojav. A on je htio u grad da se napije, kao i svake ve�eri pred odlazak iz Kaira, najprije u Opera Casinu Madame Badin, a poslije �e se izgubiti u onim ulicama iza hotela Pasha. Spakirat �e se prije nego �to padne ve�er, tako da se ujutro mora samo popeti u kamion, mamuran. I tako ju je odvezao u grad; bilo je sparno, a promet lo� i nikakav zbog nezgodna sata. - Stra�no je vru�e. Popila bih pivo. Bi li i ti? - Ne, idu�a dva sata imat �u pune ruke posla. Morat �e� mi oprostiti. Nema problema - re�e ona. - Ne �elim ti smetati. - Popit �u ga s tobom kad se vratim. - Za tri tjedna, je li tako? - Otprilike. - Voljela bih da i ja idem s vama. Na to joj ni�ta ne re�e. Pre�li su preko mosta Bulaq, promet je bio jo� gori. Previ�e kola, previ�e je pje�aka umislilo sebi da je ulica njihova. Udario je na jug, uz Nil, prema hotelu Semiramida, gdje se ona bila smjestila, odmah iza vojarni. - Ovaj put na�i �e� Zerzuru, a? - Na�i �u je ovaj put. Bio je uvijek isti. U vo�nji jedva da ju je po�gledao, �ak ni kad su vi�e od pet minuta morali stajati na mjestu. Pred hotelom je bio pa�ljiv preko svake mjere. Kad se tako vladao, bio joj je jo� odbojniji; svi su se oni morali pretvarati da tu pozu primaju kao susretljivost, uljudnost. Nju je podsje�ao na psa u odje�i. Neka ga vrag nosi. Da joj mu� ne mora raditi s njim, najradije bi da ga vi�e nikad ne vidi. Uzeo je njezinu torbu sa stra�njeg sjedala i htio je ponijeti u hotelsko predvorje. 171r Ne, mogu i sama. - Ko�ulja joj se zalijepila za le�a kad je si�la sa sjedala suputnika. Vratar se ponudi da joj ponese torbu, ali on re�e: - Ne, ona je �eli sama nositi - pa se opet na�ljutila na njegovu drskost. Vratar ih ostavi. Okrenula se njemu, a on joj pru�i torbu tako da se na�la njemu su�elice, objema rukama nespretno dr�e�i te��ku torbu pred sobom. - Tako. Zbogom. Sretno. - Da. Pripazit �u na sve njih. Bit �e sigurni. Ona klimne glavom. Bila je u sjeni, a on je stajao na suncu kao da i ne osje�a kako �ari.

Onda joj on pri�e bli�e, i ona na tren pomisli da �e je zagrliti. Me�utim, on pru�i desnu ruku i jednim pokretom pro�e njome preko njezina gola vrata tako da joj je svom du�inom svoje vla�ne podlaktice pogladio ko�u. - Zbogom. Po�ao je natrag do vozila. Osje�ala je njegov znoj kao krv pu�tenu o�tricom koju je on naoko imitirao onim svojim pokretom. Ona uzima jastuk i postavlja ga sebi u krilo kao da se njime �titi od njega. - Ako ti vodi� ljubav sa mnom, ne�u o tome lagati. Ako ja vodim ljubav s tobom, ne�u o tome lagati. Pomakne jastuk na srce, kao da �eli zagu�iti taj dio sebe koji se otrgnuo s lanca. - �to najvi�e mrzi�? - pita on. - La�. A ti? - Posjedovanje - odgovara on. - Kad me ostavi�, zaboravi me. Njezina �aka leti i �estoko ga poga�a u kost ispod sama oka. Onda se ona obla�i i odlazi. 172 Svakog dana, kad bi se vratio ku�i, pogledao bi u zrcalu ru�nu crnu masnicu. Postao je znati�eljan, ne toliko zbog masnice, koliko zbog crta svog lica. Duge obrve koje dotle i nije nikad pravo uo�io, prve sijede vlasi u kosi pje��ane boje. Godinama nije tako gledao sebe u zrcalu. Zbilja duga obrva. Ni�ta ga ne mo�e odvojiti od nje. Kad nije s Madoxom u pustinji, ili s Bermannom u arapskim knji�nicama, sastaje se s njom u Groppi Parku - pored obilno navodnjenih �ljivika. Ona je ondje najsretnija. Ona je �ena �to �ezne za vlagom, �to je oduvijek voljela niske zelene �ivice i paprat. A njemu ovoliko zelenilo djeluje karnevalski. Iz Groppi Parka u luku odlaze u stari grad, Ju�ni Kairo, na tr�nice gdje Europljani rijetko za�laze. U njegovu stanu zidovi su pokriveni kartama. I unato� njegovim nastojanjima da stanu dade izgled stana, ipak je to vi�e nalik na logor. Le�e zagrljeni, odozgo ih ventilator pokrio pul-zacijom i sjenom. Cijelo su dopodne on i Bermann radili u arheolo�kom muzeju uspore�uju�i arapske tekstove i europske povijesti u poku�aju da otkriju odjeke, koincidencije, promjene imena jo� od prije Herodota do Kitab al Kanuza, u kojem se Zerzura spominje prema onoj �eni �to se u pustinjskoj ka�ravani kupala. Ondje je tako�er sporo �migala sjena ventilatora. A ovdje je ipak intimna razmjena, i odjeci dje�jeg doba, o�iljka, na�ina ljubljenja. - Ne znam �to da radim. Ne znam �to da radim! Kako ti mogu biti ljubavnica? On �e poludjeti. 173r Popis rana. Paleta boja modrica - napadno crveno �to vu�e na sme�e. Tanjur s kojim je ona pro�la kroz sobu dok je u stranu vrcalo �to je bilo na njemu, pa mu ga razbila na glavi, po slamnato�utoj kosi izbila mu krv. Vilica �to mu se zarila u rame straga i ostavila tragove kao od ugriza, pa je lije�nik pomislio da je to od lisice. Prije nego �to �e je zagrliti, prvo �e se ogledati nema li gdje nadohvat ruke kakvih predmeta. Srest �e je s drugima, na javnom mjestu, a svoje masnice ili zavijenu glavu objasnit �e naglim ko�enjem taksi�ja, zbog �ega je glavom udario u otvoreni bo�ni prozor. Ili �e masnicu na podlaktici sakriti tako �to �e je premazati jodom. Madox se zabrinuo �to su mu se odjednom po�ele svaki �as doga�ati nezgode. A ona se u sebi smijala njegovim bijednim obja�nje- njima. Mo�da su tome krive godine, mo�da su mu potrebne nao�ale, re�e njezin mu�, gurkaju�i Madoxa. A mo�da mu je to od neke �ene, re�e ona. Vidi, nije li ovo ogrebotina ili ugriz od �ene? Ne, od �korpije, re�e on. Androctonus australis. Dopisnica. Pravokutnik ispunjen lijepim rukopi�som. Pola svojih dana ne mogu a da te ne taknem. Ostalo vrijeme osje�am kako i nije va�no ho�u li te ikad vi�e vidjeti. Nije rije� o moralu, nego o tome koliko mo�e� izdr�ati. Bez nadnevka, bez potpisa.

l Pustinjski �tipavac. 174 Koji put, kad mo�e provesti no� s njim, bude ih s tri gradska minareta, s pozivom na molitvu prije zore. Prolazi s njom kraj trgovina indiga, iz�me�u Ju�nog Kaira i njezina stana. Krasni napjevi vjere lete zrakom kao strijele, jedan minaret odaziva se drugome, kao da prenose glas o njima dvoma dok prolaze kroz jutarnju hladno�u, u kojoj je zrak ve� ote�ao od mirisa drvenog ugljena i konoplje. Gre�nici u svetom gradu. Udarcem nadlanice pomete tanjure i �a�e s re-storanskog stola ne bi li se ona, negdje drugdje u gradu, osvrnula na tu buku. Kad je bez nje. On, koji se nikad nije osje�ao sam u pustim longitu�dinalnim kilometrima izme�u pustinjskih gradova. �ovjek u pustinji mo�e odsutnost nositi u pregr�ti znaju�i da je to ne�to �to ga dr�i i vi�e od vode. Poznata mu je neka biljka kod El Taja, �ije srce, ako joj ga odre�e�, zamijeni teku�ina ljekovitih svoj�stava. Svakog jutra mo�e� popiti tu teku�inu, koje ima koliko je bilo srce. Biljka �ivi jo� godinu dana, a onda od ne�ega umire. Le�i u svojoj sobi okru�en po�utjelim kartama. Nema Katharine. Od silne �udnje, najradije bi spalio na loma�i sva dru�tvena pravila, svaku pristojnost. Njezin �ivot s drugima vi�e ga ne zanima. �eli samo njezinu gordu ljepotu, lepezu njenih izra�aja. �eli onaj njihov si�u�ni i tajni me�usobni odraz, minimalne dubine polja, njihovu razli�itost, blisku kao dvije stranice zatvorene knjige. Ona je njega raskomadala. A ako je ona njega dovela dotle, dokle je on nju doveo? 175r Kad je ona zaklonjena zidom svoje klase a on je kraj nje u �irem dru�tvu, pri�a �ale kojima se ni sam ne smije. S nesvojstvenom �estinom napada povijest istra�ivanja. Takav je kad je nesretan. Tu njegovu naviku poznaje samo Madox. Ali ona i ne privla�i njegovu pozornost. Smje�ka se svakome, predmetima u prostoriji, hvali cvjetni aran�man, bezvrijedne i bezli�ne stvari. Ona krivo shva�a nje�govo vladanje, misli da je to ono �to on �eli, pa udvostru�uje debljinu zida kojim se �titi. Ali sad on ne podnosi taj zid u njoj. I ti si izgradio sebi zidove, veli mu ona, pa tako i ja imam svoj zid. Govori to blistaju�i ljepotom koju on ne mo�e podnijeti. U svojoj lijepoj odje�i, s li�cem blijede puti �to se smije svakome tko joj se nasmije�i, sumnji�avo se smje�ka njegovim jarosnim �alama. A on nastavlja svojim za�udnim izjavama o ovome i onome u nekoj ekspediciji, �to je svima poznato. Onog trenutka kad se ona, u predvorju bara Groppi, po�to ju je on pozdravio, okre�e od njega, on se raspameti. Zna kako je za nj jedini prihvatljiv na�in da je izgubi taj da je i dalje dr�i za ruku, ili da ona njega dr�i. Kad bi se bar iz ovoga izvukli nekakvom uzajamnom njegom. Ne zidom. Sunce je preplavilo njegovu kairsku sobu. Dok mu je tijelo napeto, �aka mu je na Herodotu kao mrtva, stoga rije�i krivo ispisuje, pero mu se raste�e kao da je i��a�eno. Jedva uspijeva ispisati rije�i sun�evo svjetlo. Rije� zaljubljen. 176 Stan je osvijetljen samo s rijeke i pustinje iza nje. Svjetlost pada na njezin vrat, stopala, o�iljak od cijepljenja na desnoj nadlaktici �to ga tako voli. Ona sjedi na krevetu i grli svoju golotinju. Njegov dlan klizi po znoju na njezinu ramenu. Ovo je ra�me moje, misli, nije njezina mu�a, ovo je rame moje. Kao ljubavnici, pru�ili su jedno drugome dije�love svoga tijela, ovako. U ovoj sobi pored rijeke. Za onih nekoliko sati kojima su raspolagali, svjetlost se u sobi stanjila na ono �to je sad. Jedino s rijeke i iz pustinje. Samo kad nai�e rijetki �tropac ki�e, idu na prozor i pru�aju ruke van, iste�u se ne bi li se �to vi�e smo�ili. Ulice odjekuju vikom na kratki pljusak. Nikad se vi�e ne�emo ljubiti. Nikad se vi�e ne smijemo na�i. - Znam - veli on. Ve�er kad je ona ustrajala na raskidu. Sjedi, zatvorena u se, u oklopu svoje zgro�ene savjesti. U za nj neprobojnom oklopu. Samo je fi�zi�ki kraj nje.

- Nikad vi�e. �to god se dogodilo. - Dobro. - Mislim da �e on poludjeti. Razumije�? Ni�ta ne odgovara, odri�e se poku�aja da je uvu�e u se. Sat kasnije hodaju u suhoj no�i. �uju gramo�fonsku svirku iz daljine, iz kina "Glazba za sve", prozori otvoreni zbog vru�ine. Moraju se rastati prije nego �to ondje zavr�i, jer bi se me�u svijetom �to izlazi mogli na�i njezini znanci. Sad su u Botani�kom vrtu, kod katedrale Svih Svetih. Ona ugleda suzu, naginje se, poli�e je i uzima u usta. Kao �to je polizala krv s njegove �ake kad se porezao kuhaju�i joj. Krv. Suza. On osje�a da u njegovu tijelu ni�ega nema, osje�a da 177je u njemu dim. �iva je samo svijest o budu�oj �udnji i potrebi. Ono �to bi htio re�i, ne mo�e re�i ovoj �eni u koje je iskrenost �iva rana, u koje mladost jo� nije smrtna. Ne mo�e promijeniti ono �to na njoj najvi�e voli, njezino odbijanje kompro�misa, gdje se ljepota lirike koju ona voli jo� lako sla�e sa zbiljskim svijetom. Zna on da bez tih zna��ajki nema reda u svijetu. No� kad je bila nepopustljiva. Dvadeset osmi rujna. Topla je mjese�ina ve� bila isu�ila ki�u sa stabala. Ni jedne svje�e kapi da na nj padne poput suze. Taj rastanak u Groppi Parku. Nije ju upitao je li joj mu� kod ku�e, u onoj visokoj �etvorini svjetla, na drugoj strani ulice. Sad nema poljupca. Samo zagrljaj. Otkida se od nje, odlazi pa se okre�e. Ona je jo� ondje. Vra��a se na nekoliko metara do nje, di�e prst, �eli ne�to istaknuti. - Ho�u samo da zna�. Jo� mi ne fali�. Njoj je grozno to njegovo lice �to bi se htjelo nasmije�iti. Naglo okre�e glavu, udara njome o stup ograde. Vidio je da ju je zaboljelo, uo�io je grimasu. Ali se oboje ve� povuklo u se, podigli su se zidovi na njezin zahtjev. Njezin trzaj, bol, slu�ajnost, namje�ra? Ruka joj je na sljepoo�ici. - Ima vremena - ka�e ona. -iliak od cijepljenja. Volim to, rekoh. Taj blijedi T M nnjezinoj nadlaktici. Vidim iglu kako bode ubrizgava serum u nju, pa se povla�i, izvla�i iz iezine ko�e, u �kolskoj vje�baonici, davno prije, kad joj je bilo devet godina. Od ovog trenutka u na�im �ivotima, bila mu je �apnula ranije, mi �emo ili na�i ili izgubiti svoje du�e. Kako se to doga�a? Zaljubiti se i raspasti se. Bio sam u njezinu naru�ju. Bio sam joj potegnuo rukav ko�ulje do ramena da bih mogao pogledati 178 179r vi. ZATRPANI ZRAKOPLOVProdorno zuri, svako mu je oko pruga, niz dugi krevet u dnu kojeg stoji Hana. Po�to ga je oprala, lomi grli� ampule i prilazi mu s morfijem. Lik. Krevet. Plovi brodom morfija. Struji u njemu, sa�ima vrijeme i prostor onako kako karte svode svijet na dvodimenzionalni list papira. Duge kairske ve�eri. More no�nog neba, nizovi sokolova �to se u sumrak otiskuju kru�nim lukom prema posljednjim bojama pustinje. Skladno, kao iz �ake prosuto zrnje. U tom gradu 1936. godine mogao si kupiti sva��ta - od psa ili ptice �to ti do�u na odre�en zvi��duk, do one grozne uzice kojom �eni sve�e� mali prst pa je tako vu�e� za sobom kroz pretrpanu tr��nicu. U sjeveroisto�nom dijelu Kaira bilo je golemo dvori�te studenata teologije, a iza njega bazar Khan el Khalili. Iznad uskih ulica gledali smo odozgo na ma�ke na krovovima od valovita lima koje su tako��er gledale odozgo na tri metra ni�u ulicu i �tan�dove. Iznad svega toga bila je na�a soba. Otvoreni prozori gledaju na minarete, feluke , ma�ke, straho-Vltu buku. Pri�ala mi je o svojim vrtovima iz djetinj-

1 Vrsta �amca. 183 stva. Kad ne bi mogla zaspati, opisala bi mi maj�in vrt, rije� po rije�, gredicu po gredicu, prosina�ku koru leda na ribnjaku, �kripu letvica ru�i�njaka. Uhvatila bi me za zape��e, ondje gdje se vene spa�jaju, i povela ga u uvalu svoga vrata. O�ujak 1937. Uweinat. Zbog rijetkog zraka Ma-dox je agresivan. Petsto metara nadmorske visine, njemu nije dobro �ak ni na tako maloj visini. Uo�stalom, on je pustinjski �ovjek koji je napustio svoje obiteljsko selo Marston Magnu u Somersetu, i pro�mijenio sve navike i obi�aje da bi mogao biti blizu morske razine i u suhoj klimi. Madox, kako se zove ona udubina na dnu �enskog vrata? Sprijeda. Ovdje. �to je to, ima li svoje anatomsko ime? Ta udubina �to je otprilike kao otisak tvog palca? Madox me na trenutak gleda na podnevnoj pri-peci. - Saberi se - progun�a. 184 Dopusti da ti ne�to ispri�am - Caravaggio govori Hani. - Bio neki Ma�ar, imenom Almasv, koji je u ratu radio za Nijemce. Malo je letio s Afri�kim korpusom, ali im je bio vredniji od toga. Tridesetih godina spadao je medu najve�e istra�iva�e pustinje. Znao je svaki zdenac i sura�ivao je u izradi karte Pje��anog mora. Znao je sve o pustinji. Znao je sve o narje�jima. Podsje�a li te to na �to? Izme�u dva svjetska rata stalno je iz Kaira odlazio na eks�pedicije. Jedna je bila u potrazi za Zerzurom - iz�gubljenom oazom. A onda, kad je izbio rat, pri�ao je Nijemcima, pa je 1941. postao vodi� �pijuna, vo�dio ih kroz pustinju u Kairo. Zapravo ti �elim re�i da mislim da na� engleski pacijent nije Englez. - Kako nije, a �to je sa svim onim gredicama u Gloucestershireu? - To�no. Sve je to perfektna kamufla�a. Kad smo preksino� htjeli psu nadjenuti ime, sje�a� se? - Da. - �to je on predlagao? - Bio je �udan te ve�eri. - Bio je vrlo �udan, jer sam mu ja dao dozu vise morfija. Sje�a� li se imena? Predlo�io je osam lrnena. Pet od njih bila su o�ita zafrkancija. A onda �na tri: Cicero, Zerzura, Dalila. - Pa �to? 185- "Cicero" je bilo konspirativno ime jednog �pi�juna. Otkrili su ga Britanci. Dvostruki, a zatim i trostruki agent. Pobjegao je. "Zerzura" je slo�enije ime. - Znam za Zerzuru. Pri�ao mi je o njoj. A pri��a i o vrtovima. - Ali sad najvi�e o pustinji. Engleski se vrt is�tro�io. On umire. Mislim da ti onamo gore le�i onaj �to je pomagao �pijunima, Almasv. Sjede na starim tr��anim ko�arama spremi�ta za rublje, jedno su�elice drugom. Caravaggio slije�e ra�menima. - To je mogu�e. - A ja mislim da je Englez - ka�e ona i uvla�i obraze, po svom obi�aju, kad razmi�lja ili ne�to razmatra o sebi. - Znam da ga voli�, ali on nije Englez. Na po��etku rata radio sam u Kairu na vezi s Tripolijem. Rommelov �pijun "Rebecca"... - Kako to misli�, "Rebecca"? - Nijemci su 1942, prije bitke kod El Alameina, poslali u Kairo �pijuna koji se zvao Eppler. Za po�ruke koje je slao Rommelu o pokretima vojske, slu�io se kao knjigom �ifre romanom Daphne du Maurier Rebecca. Knjiga je postalo obavezno �tivo britanske obavje�tajne slu�be. �ak sam je i ja pro��itao. - Zar si ti pro�itao neku knjigu? - Hvala ti. �ovjek koji je po Rommelovu osob�nom nalogu odveo Epplera kroz pustinju u Kairo - cijelim putem od Tripolija do Kaira - bio je grof Ladislaus de Almasv. Rije� je o dijelu pustinje za koji se smatralo da ga nitko ne mo�e prije�i. Izme�u dva rata, Almasv se bio sprijateljio s nekim Engle�zima. Velikim istra�iva�ima. Ali kad je izbio rat, pri�ao je Nijemcima. Rommel je od njega

zatra�io 186 da Epplera odvede kroz pustinju u Kairo, jer bi bilo suvi�e napadno da su to izveli zrakoplovom ili padobranom. Tako je on s tim �ovjekom pro�ao kroz pustinju i doveo ga do delte Nila. - Mnogo zna� o tome. Meni je baza bila u Kairu. Mi smo tragali za njima. Iz Giala je poveo osmoricu njih u pustinju. Morali su stalno izvla�iti vozila iz pijeska. Poveo ih je prema Uweinatu i njegovoj granitnoj visoravni kako bi do�li do vode i sklonili se u spilje. To je bilo na pola puta. Jo� tridesetih godina on je ondje bio otkrio spilje sa slikarijama. Ali je visoravan bila puna Saveznika pa se nije mogao koristiti tamo�njim zdencima. Udario je opet kroz pustinju. Opskrbili su se naftom tako �to su provalili u britanska skla�di�ta. U oazi Kharga presvukli su se u britanske odore i na vozila stavili britanske registarske tablice. Kad su ih otkrili iz zraka, sakrili su se u vadije i kao stijene nepomi�ni skrivali se tri dana. Mrtva�ki se pekli u pijesku. Trebalo im je tri tjedna da stig�nu do Kaira. Almasv se rukovao s Epplerom i osta�vio ga. Tu smo mu izgubili trag. Krenuo je sam natrag u pustinju. Mislimo da je opet pro�ao kroz nju, natrag do Tripolija. U svakom slu�aju, ondje je zadnji put vi�en. Poslije su Britanci uhvatili Ep�plera i poslu�ili se �ifrom "Rebecca" da Rommelu podmetnu la�ne podatke o El Alameinu. - Sjvejedno ne vjerujem u to, Davide. �ovjek koji je u Kairu pomogao da uhvate Epplera zvao se Samson. - Dalila. - To�no. - Mo�da je on Samson? - Isprva sam i ja to pomislio. Bio je vrlo sli�an Ahnasvju. Isti takav ljubitelj pustinje. Djetinjstvo je Proveo na Levantu i poznavao je Beduine. Ali je 187kod Almasvja bilo va�no to �to je znao pilotirati. Govorimo o �ovjeku �iji se zrakoplov sru�io. Tu ti je taj �ovjek izgorio da ga ne mo�e� prepoznati, a na kraju je nekako dospio u ruke Englezima u Pi�i. Uz to, govori kao Englez. Almasy se �kolovao u Engleskoj. U Kairu su ga spominjali kao engleskog �pijuna. Hana je sjedila na ko�ari i gledala Caravaggia. - Mislim da ga je najbolje pustiti na miru - re��e. - Vi�e i nije va�no na �ijoj je strani bio, zar ne? Volio bih jo� malo porazgovarati s njim. S vi�e morfija u njemu. Da se napri�amo do mile volje. Obojica. Razumije�? Da vidimo kamo �e nas to odvesti. Dalila. Zerzura. Morat �e� mu dati ja�u dozu. - Ne, Davide. Previ�e si opsjednut. Nije va�no tko je on. Rat je zavr�io. - Onda �u to ja. Priredit �u koktel Brompton. Morfij i alkohol. Smislili su ga u londonskoj bolnici Brompton za bolesnike s rakom. Ne brini, ne�e ga ubiti. Tijelo ga brzo apsorbira. Mogu ga prirediti od onoga �to imamo, i dati mu da popije. Onda ga vratiti pa �isti morfij. Gledala ga je kako sjedi na ko�ari, bistra oka, nasmije�en. U zadnjim fazama rata, i Caravaggio je stupio u redove kradljivaca morfija. Ve� za sat--dva nakon dolaska, nanju�io je gdje joj je ormari� s lijekovima. Sad su ampulice morfija njegova zaliha. Kao tubice zubne paste za lutke, pomislila je Hana kad ih je prvi put vidjela. Bile su joj posve �udne. Caravaggio ih je cijeli dan dr�ao po dvijetri u d�epu i u�trcavao teku�inu sebi u meso. Jednom ga je zatekla kako povra�a, jer je bio pretjerao, 188 urjo se i tresao u mra�nom kutu vile, uzgledao je i gotovo je nije prepoznao. Poku�ala je govoriti s njim, a on Je sanl� zurio u nju. Bio je na�ao metalni sanitetski ormari� i razvalio mu poklopac, sam Bog zna kakvom snagom. Jednom kad je miner porezao dlan na �eljeznoj ogradi, Caravaggio je zubima pregrizao grli� ampule, usrkao morfij u usta i ispljunuo ga na sme�u �aku prije nego �to se Kip uop�e dosjetio o �emu se radi. Sijevaju�i o�ima od Ijutine, Kip ga je gurnuo od sebe. - Ma pusti ga na miru. On je moj pacijent.

- Ni�ta mu ne�e biti. Morfij i alkohol uklanjaju bol. 189(3 CC KOKTELA BROMPTON - U 15.00 SATI) C^aravaggio izvla�i knjigu iz �ovjekovih ruku. - Kad ste se sru�ili u pustinji, odakle ste letjeli? - Poletio sam bio iz Gilf Kebira. A tamo sam bio oti�ao po nekoga. Potkraj kolovoza. Tisu�u de�vetsto �etrdeset druge. Za vrijeme rata? Pa onda mora da su ve� svi bili oti�li. - Jesu. Bila je samo vojska. - U Gilf Kebiru. - Da. - Gdje je to? - Dodajte mi Kiplingovu knjigu... evo. Na naslovnoj slici Kima bila je karta s ucrtanim putom kojim su dje�ak i stari tibetski lama pro�li. Bio je to samo dio Indije - i tamno osjen�ani Afga�nistan, te Ka�mir u uvali izme�u gorja. Crnom �akom prati rijeku Numi do njena u��a u more na 23� 30' zemljopisne �irine. Prstom klizi dalje, silazi s knjige, ide sedamnaestak centimetara na zapad, po svojim prsima; dodiruje svoje rebro. - Evo ovdje. Gilf Kebir, odmah sjeverno iznad Rakove obratnice. Na egipatskolibijskoj granici. 190 �to se dogodilo 1942? Bio sam doputovao u Kairo, i sad sam se vra�ao. Vozio sam prema Uvveinatu, provla�io se izme�u neprijatelja, prema svom pam�enju starih karata, svra�ao u predratna tajna spremi�ta goriva i vode. Sad, kad sam bio sam, bilo mi je lak�e. Jo� kilome�trima daleko od Gilf Kebira, vozilo mi je eksplodi�ralo i ja sam se prevrnuo, instinktivno sam se valjao po pijesku da me ne bi iskra dohvatila. U pustinji se �ovjek stalno boji vatre. Vozilo je eksplodiralo vjerojatno od sabota�e. Bilo je �pijuna me�u Beduinima, kojima su karavane i dalje kru�ile kao kakvi putuju�i gradovi, prevoze�i za�ine, smje�taj i dr�avne savjetnike kamo god i�le. U to je ratno doba u svakom trenutku me�u Bedu�inima bilo i Engleza i Nijemaca. Napustio sam vozilo i krenuo pje�ice prema Uvveinatu, gdje sam znao da je zatrpan zrakoplov. Stanite. Kako to mislite - zatrpan zrakoplov? Madox je na po�etku imao neki stari zrakoplov na kojem je bio ostavio samo ono najnu�nije - je�dini "ekstra" bio je tu krov pilotske kabine bez kojeg se ne leti nad pustinjom. Za ono vrijeme dok smo bili u pustinji, nau�io me pilotirati, nas dvojica kru�ili smo oko onog �uda usidrena �eli�nim uzetima i raspravljali kako lebdi i zakre�e se na vjetru. Kad je Clifton svojim Rupertom doletio do nas, Madoxov je ve� zastarjeli zrakoplov ostavljen gdje Je bio, pokriven ceradom i privezan, u jednoj sje�veroisto�noj udubini Uvveinata. Idu�ih nekoliko go�dina po njemu se polako slagao pijesak. Svi smo mislili da ga vi�e nikada ne�emo vidjeti. Bit �e sa-mo jo� jedna �rtva pustinje. Nakon nekoliko mjeseci, pro�emo sjeveroisto�nim klancem, ne�emo mu 191vi�e vidjeti ni obrise. Dotle je u na� �ivot bio uletio deset godina mla�i Cliftonov zrakoplov. I tako ste i�li prema njemu? Da. Pje�a�io sam �etiri no�i. Ostavio sam �ovjeka u Kairu i odmah krenuo natrag u pustinju. A na sve strane rat. Odjednom su se stvorile "ekipe". Bermannovi, Bagnoldovi, Slatin-Pa�ini - koji su u raznim trenucima spa�avali jedni druge - sad su se podijelili na tabore. I�ao sam prema Uweinatu. Stigao sam tamo oko podne i popeo se do spilja na visoravni. Iznad zdenca �to se zove Ain Dua. - Caravaggio misli da zna tko ste - re�e Hana. �ovjek �to je le�ao u krevetu ni�ta ne odgovori. - Ka�e da niste Englez. Neko je vrijeme radio u obavje�tanoj slu�bi u Kairu i u Italiji. Dok ga nisu uhvatili. Moji su poznavali Caravaggia jo� od prije rata. Bio

je kradljivac. Vjerovao je u "kretanje stvari". Ima kradljivaca kolekcionara, poput nekih od istra�iva�a na koje gledate tako s visoka, poput mu�karaca sa �enama ili �ena s mu�karcima. Ali Caravaggio nije spadao u takve. Bio je i previ�e radoznao i velikodu�an da bi bio uspje�an lopov. Pola od onoga �to bi pokrao ne bi nikad ni dovukao ku�i. On misli da niste Englez. Sve tako govore�i, promatrala je kako je miran; �inilo se da slu�a �to ona govori tek s pola uha. Zagledao se i zamislio onako kao Duke Ellington kad bi svirao "Solitude". U�utjela je. 192 Stigao je na plitki zdenac zvan Ain Dua. Svukao ie svu odje�u i namo�io je u zdencu, zaronio glavu zatim i mr�avo tijelo u modru vodu. Iznemogao ie bio od �etiri no�i hoda. Prostro je odje�u na kamenje i popeo se gore, me�u stijene, ispeo se iz pustinje koja je tada, 1942, bila golemo boji�te, i gol za�ao u tamu spilje. Tu je bio me�u poznatim slikarijama koje je bio otkrio prije mnogo godina. �irafe. Goveda. �o�vjek podignutih ruku, s perjanicom na glavi. Neko�liko likova u o�itom stavu pliva�a. Bermann je imao pravo da je tu nekad bilo jezero. U�ao je dublje u studen, u Spilju pliva�a, gdje ju je bio ostavio. Bila je jo� ondje. Dovukla se u jedan kut i �vrsto se omotala padobranskim platnom. Bio je obe�ao da �e se vratiti po nju. Osobno bi mu bilo dra�e umrijeti u takvoj spilji, u samo�i, s pliva�ima u kamenu oko sebe. Bermann mu je bio rekao kako u azijskim vrtovima mo�e� gledati u kamen i zamisliti da je voda, mo�e� zuriti u mirnu lokvu i vjerovati da je tvrda kao kamen. No, ona je bila �ena koja je odrasla u vrtovima, me�u vlagom, s rije�ima kao �to su re�etke i �ivica. Njezina je ljubav prema pustinji bila privremena. Zavoljela je oporost pustinje zbog njega, kako bi shvatila za�to je njemu lijepo u toj samo�i. Uvijek je bila veselija na ki�i, u kupaonicama �to se pu�e V teku�em zraku, u pospanoj vlazi, kao one ki�ne no�i u Kairu kad se s njegova prozora povukla i odjenula, onako mokra, kako bi na sebi zadr�ala svu vlagu. Upravo kao �to je voljela obiteljske tra�dicije i formalnu ugla�enost i stare, napamet nau��ene pjesme. Bilo bi joj mrsko umrijeti u anonim�nosti. Ona je za sobom imala opipljivu lozu, a on je izbrisao stazu kojom je stigao. �udio se �to ga je voljela unato� toj njegovoj anonimnosti. 193Le�ala je na le�ima, u polo�aju srednjovjekovnih mrtvaca. Pri�ao sam joj gol, kao �to bih bio u�inio u na�oj sobi u Ju�nom Kairu, sa �eljom da je svu�em, jo� uvijek sa �eljom da s njom vodim ljubav. �to je grozno u tome �to sam u�inio? Ne opra��tamo li sve ljubavniku? Opra�tamo sebi�nost, �udnju, himbenost. Ukoliko smo mi sami razlog tome. Mo��ete voditi ljubav sa �enom slomljene ruke, ili sa �enom u vru�ici. Jednom mi je isisala krv iz posje�kotine na ruci, kao �to sam i ja okusio i progutao njezinu menstrualnu krv. Ima nekih europskih rije�i koje nikad ne mo�ete to�no prevesti na neki drugi jezik. Felhomaly. Sumra�je grobova. S prizvukom prisnosti izme�u mrtvih i �ivih. Uzeo sam je na ruke da bih je oteo snu. Odje�a kao pau�ina. Sve sam to poremetio. Iznio sam je van, na sunce. Odjenuo sam se. Od u�arena kamenja, odje�a mi bila suha i lomna. Spleo sam prste �aka, napravio joj sedlo na ko�jem �e sjediti. �im sam stigao do pijeska, okrenuo sam je tako da gleda natrag, preko mog ramena. Osje�ao sam da je laka kao peru�ka. Obi�avao sam je tako dr�ati na rukama, u mojoj se sobi vrtjela oko mene kao kakav ventilator u ljudskom liku -opru�enih ruku, ra�irenih prstiju nalik na morsku zvijezdu. Tako smo krenuli prema sjeveroisto�nom klancu, gdje je bio zatrpani zrakoplov. Karta mi nije bila potrebna. Uza se sam imao kanistar goriva �to sam ga nosio cijelim putem od prevrnutog vozila. Jer smo tri godine ranije bez njega bili nemo�ni. 194 - A �to je to bilo tri godine ranije? Ona je bila ranjena. Godine 1939. Mu� joj se sru�io sa zrakoplovom.

Zapravo je kanio po�initi samoubojstvo i ubojstvo, da sve troje nastradamo. A tada se nismo vi�e sastajali. Ali, tko zna kako, valjda je �uo za na�u vezu. - I bila je tako te�ko ranjena da je niste mogli povesti sa sobom? - Da. Mogao sam je spasiti samo tako da do�vedem pomo�. U spilji, nakon svih tih mjeseci razdvojenosti i bijesa, pomirili su se i opet progovorili kao ljubav�nici, sru�ili su zid koji su bili podigli izme�u sebe zbog nekih dru�tvenih konvencija u koje ni jedno od njih nije vjerovalo. U botani�kom vrtu ona je bila udarila glavom o stup od odlu�nosti i bijesa. Preponosna da bude samo ljubavnica, u tajnosti. U njezinu svijetu ne�e biti pregradaka. A on se bio okrenuo prema njoj, s podignutim prstom. Jo� mi ne fali�. Ima vremena. Za te vi�emjese�ne razdvojenosti, on je postao �u�ljiv i samostalan. Izbjegavao je njezino dru�tvo. Nije podnosio kako se ona mirno dr�i kad ga gleda. Telefonski je nazvao njezinu ku�u i porazgovarao s mu�em, pa je �uo iz pozadine njezin smijeh. U nje je bilo nekog otvorenog �arma koji je privla�io svakoga. To je bilo ne�to �to je prije kod nje volio. A sad je po�eo sumnjati u sve. Posumnjao je da je na�la novog ljubavnika. Sva�ku njezinu gestu upu�enu nekom drugom tuma�io je kao signal obe�anja. Jednog dana, u hotelskom predvorju, zgrabila je Roundella za prsa kaputa i 195 ��mtresla ga smiju�i se, dok je ovaj ne�to mumljao pa je on dva dana pratio ni kriva ni du�na ata�ea ne bi li otkrio ima li �to izme�u njih dvoje. Vi�e nije vjerovao ni u njezine posljednje nje�ne rije�i upu�ene njemu. Ona je ili s njim ili protiv njega. Ona je protiv njega. Nije podnosio �ak ni blijede osmijehe koje bi mu uputila. Kad bi mu dodala pi�e, ne bi ga popio. Kad bi negdje za ve�erom upozorila dru�tvo na vazu u kojoj pluta nilski ljiljan, on tu vazu ne bi pogledao. Obi�an jebeni cvijet. Ona je imala novo dru�tvo bliskih prijatelja, u koje on i njezin mu� ne spadaju. Ne postoji nijedna koja se vra�a mu�u. Toliko je znao o ljubavi i ljudskoj naravi. Kupio je blijedosme�eg cigaretnog papira pa ga polijepio po dijelovima Herodota sve o ratovima koji ga nisu zanimali. Zapisao je sve njezine argu�mente protiv njega. Imao ih je izlijepljene u knjizi - predstavljaju�i se kao puki promatra�, slu�a�, "on". Onih zadnjih dana pred rat bio je oti�ao jo� jedanput u Gilf Kebir da isprazni logor. Dogovorili su se bili da �e po njega do�i njezin mu�. Mu� koji je oboma bio drag sve dok nisu zavoljeli jedno drugo. Clifton je doletio u Uvveinat po njega dogovo�renog dana, i stao nadlijetati zaba�enu oazu tako nisko da je zrakoplov kidao li��e s akacijina grmlja - Moth se spu�tao u udubinu i jarke dok je on stajao na visokom humku i signalizirao mu plavom ceradom. Onda se aparat okomio ravno na njega, i tresnuo o tlo pedeset metara dalje. Od stajnog trapa digla se perjanica plavog dima. Nije bilo vatre. 196 Poludjeli mu�! Htio ih sve pobiti. Sebe i �enu i njega samim time �to sad nije imao �ime iza�i iz pustinje. Ali ona nije bila mrtva. Oslobodio joj je tijelo, izvukao ga iz stiska smrskana zrakoplova, iz mu�eva stiska. Kako si me mogao mrziti? �ap�e ona u Spilji pliva�a, usprkos bolovima od ozljeda. Slomljeno za�pe��e. Slomljena rebra. Bio si grozan sa mnom. I zato je moj mu� posumnjao u tebe. A ja i sad mrzim taj tvoj na�in - da se izgubi� u pustinji ili u lokalima. Ti si napustila mene u Groppi Parku. Jer me nisi �elio vi�e od svega. Jer si rekla da �e ti mu� poludjeti. Dobro, i jest poludio. Dugo nije. Ja sam poludjela prije njega, ti si ubio sve u meni. Poljubi me, daj! Prestani se oprav�davati. Poljubi me i zovi me imenom. Tijela su im se spajala u miomirisima, u znoju, u pomami da se jezikom ili zubom zavuku pod taj tanki sloj, kao da jedno drugome �ele ondje dohva�titi karakter i u

ljubavnom �inu i��upati ga iz tijela. Nema vi�e ni talka na njezinoj nadlaktici, ni parfema na bedru. Misli� da si ikonoklast, a nisi. Samo uklanja�, ili zamjenjuje� ono �to ne mo�e� imati. Ako ti se ne�to izjalovi, povla�i� se u �to drugo. Ni�ta te ne mijenja. Koliko si �ena imao? Ostavila sam te zato st� znam da te nikad ne�u promijeniti. U sobi si katkad bivao tako nepomi�an, tako nijem, kao da otkrivanje centimetra tvoga karaktera bila najgora sama sebe. 197r Raspravljali smo u Spilji pliva�a, a bili smo tek dvije geografske �irine daleko od spasa Kufre. Zastaje i pru�a �aku. Caravaggio spu�ta na crni dlan tabletu morfija, koja onda nestaje u �ovjekovim tamnim ustima. Pre�ao sam suho jezerske dno prema oazi Kufra, ne nose�i ni�ta osim ogrta�a koji �e me �tititi od pripeke i no�ne studeni. Svoga sam Herodota osta�vio za sobom, kod nje. A tri godine kasnije, 1942, i�ao sam s njom prema zatrpanom zrakoplovu, no�se�i joj tijelo kao da je vite�ki oklop. U pustinji su sredstva za pre�ivljavanje pod zem�ljom - trogloditske spilje, voda �to spava u zakopanoj biljci, oru�je, zrakoplov. Na 25 stupnjeva zemljopisne du�ine i 23 �irine, stao sam kopati nad ceradom i malo-pomalo pojavio se Madoxov stari zrakoplov. Bila je no�, a ja sam se znojio �ak i na studeni. S petrolejskim fenjerom pri�ao sam njoj i neko vri�jeme sjedio kraj njezine sjene pognute glave. Dvoje ljubavnika i pustinja - da li sa zvijezdama ili mjese��inom, ne pamtim. A ondje svuda oko nas rat. Zrakoplov je izronio iz pijeska. Hrane nije bilo, a bio sam slab. Cerada tako te�ka da je nisam mogao odvu�i nego sam je morao jednostavno ras�je�i. Ujutro, nakon dva sata spavanja, unio sam je u pilotsku kabinu. Upalio sam motor i on je o�ivio. Pokrenusmo se, pa se digosmo, godinama prekasno, gore u nebo. 198 Glas je u�utio. Spr�eni �ovjek gleda ravno preda se u �ari�te stvoreno morfijem. ' U oku mu je zrakoplov. Spori ga glas jedva di��e iznad zemlje, s motorom �to preska�e obrtaje kao da mu je kakav �av pukao, njezin se pokrov razmata na hu�noj zra�noj struji u kabini, buka je grozna nakon onih njegovih dana nijema hoda u ti�ini. Spu�ta pogled i vidi kako mu gorivo curi po koljenima. Jedna se grana otkida s njezine ko�ulje. Akacija i kost. Koliko je visoko iznad zemlje? Koliko je nisko na nebu? Stajni trap o�e�e vrh palme a on spiralom di�e aparat, gorivo se prelijeva preko sjedala a njezino tijelo sklizne u nj. Vrcne iskra od kratkog spoja, zapale se suharci na njezinu koljenu. Pote�e je na�trag na sjedalo do sebe. Dlanovima gura staklo ka�bine, ali se ono ne mi�e. Onda tu�e po staklu, ono puca, kona�no se lomi, a gorivo i plamen pre�lijevaju se i �ikljaju na sve strane. Koliko je nisko na nebu? Ona se raspada - suharci akacije, li��e, granje u obliku ruke, odmataju se oko njega. Udovi nestaju usisani zrakom. Miris morfija na jeziku. Lik Caravaggia u crnu jezeru njegova oka. Penje se i spu�ta kao bunarski kabli�. Odnekud mu je cijelo lice razmazano krvlju. Upravlja zrakoplovom �to se raspada, od brzine se platno na krilima kida. Njih su dvoje strvina. Koliko je iza njih ostala ona pal�ma? I koliko je dugo odonda? Di�e noge iz goriva, ali su mu stra�no te�ke. Ni u snu ih ne bi opet podigao. Star je. Odjednom. Umoran od �ivota bez nJe- Ne mo�e le�i u njezino naru�je i povjeriti se nJ�j da ga �uva dan i no� dok spava. Nema nikoga. Iscrpljen je, ne od pustinje nego od samo�e. Ma-doxa nema vi�e. �ena pretvorena u li��e i suharke, razbijeno staklo str�i put neba kao kakve ralje nad njim. 199Uvla�i se u remenje gorivom namo�ena pado�brana i izvr�e se, odbija se od stakla, ali vjetar ga gura natrag. Onda mu se noge oslobode svega, i on je u zraku, i svijetli, ne zna za�to svijetli, dok ne shvati da gori. 200 Hana �uje glasove iz sobe engleskog pacijenta pa zastaje u hodniku upinju�i se da razabere �to govore.

Kako je? Divno! Sad je na meni red. Ah! Krasno, krasno. Ovo je najljep�i izum na svijetu. Izuzetno otkri�e, mladi�u. Hana ulazi i zatje�e Kipa i engleskog pacijenta kako jedan drugome dodaju limenku kondenzirana mlijeka. Englez cucla iz limenke, pa je skida s usta da sa�va�e gustu teku�inu. Smije�i se zadovoljno Kipu koji se tobo�e ljuti �to mu ne vra�a limenku. Miner ugleda Hanu pa pri�e krevetu, dva-triput pucne prstima i kona�no uspije povu�i limenku s onoga crnog lica. Otkrili smo da u�ivamo u sli�nim stvarima. Momak i ja. Ja u putovanjima po Egiptu, a on po Indiji. - Jeste li kad jeli sendvi�e s kondenziranim mli�jekom? - pita ga miner. Hana samo gleda �as jednoga, �as drugoga. Kip viri u limenku. - Idem po drugu - ka�e i izlazi iz sobe. 201Hana gleda �ovjeka u krevetu. - Kip i ja smo obojica me�unarodna kopilad; ro�eni u jednome kraju a po vlastitom izboru �ivjeli u posve drugom. I cijeli �ivot borili se da se vratimo na rodnu grudu ili da pobjegnemo od nje. Iako Kip jo� nije svjestan toga. Zato se i sla�emo tako dobro. U kuhinji Kip izbu�i na dva mjesta novu limenku kondenzirana mlijeka, bajunetom za koji uvi�a da sve vi�e slu�i samo za tu svrhu, pa se trkom vra�a gore, u spava�u sobu. - Mora da si odrastao negdje drugdje - veli mi�ner. - Englezi ga ne si�u tako. - �ivio sam u pustinji godinama. Sve �to znam, tamo sam nau�io. Sve �to mi se va�no dogodilo, bilo je u pustinji. Smije�i se Hani. Jedan me hrani morfijem. Drugi me hrani kondenziranim mlijekom. Mo�da smo otkrili skladnu prehranu! Okre�e se Kipu: - Koliko si dugo miner? - Pet godina. Najdulje sam bio u Londonu. On�da u Italiji. S ekipama za neeksplodirane bombe. - Tko te je u�io? Jedan Englez u Woolwichu. Smatrali su ga �udakom. Takvi su najbolji u�itelji. To je morao biti lord Suffolk. Jesi li upoznao gospo�icu Morden? - Jesam. Ni u jednom trenutku ni jedan od njih ne po�ku�ava Hanu upoznati s onim o �emu govore. Ali, nju zanima u�itelj, ho�e da �uje kako �e ga on opisati. - Kakav je bio, Kipe? 202 . Radio je u istra�iva�koj sekciji. Bio je �ef jed�nog eksperimentalnog tima. S njim je za sve vrijeme bila i njegova tajnica, gospo�ica Morden, kao i nje�gov voza�, gospodin Fred Harts. Dok bi radio na kakvoj bombi, diktirao bi gospo�ici Morden, a ona bi sve zapisivala, a gospodin Harts mu je dodavao instrumente. Bio je fantasti�an �ovjek. Zvali su ih Sveto Trojstvo. Sve troje je zajedno poginulo 1941. Na Erithu, u Londonu. Hana gleda minera �to se naslonio na zid, jednu je nogu savio, potplat mu le�i na oslikanu grmu. Na licu mu nema tuge, ni�ega �to bi ga odalo. U naru�ju je dr�ala mu�karce u trenu kad bi razmrsili i posljednji �vor svog �ivota. U gradu An-ghiariju dizala je �ive ljude da bi otkrila kako su ih crvi ve� na�eli. U Ortoni je dr�ala cigarete me�u usnama momka bez ruku. Ni�ta je nije zaustavilo. Nastavila je sa svojim du�nostima dok se potajno upinjala da sebi vrati svoje pravo "ja". I previ�e se medicinskih sestara, u �utim i grimiznim odorama s ko�tanim pucetima, pretvorilo u neuroti�ne slu�ki�nje rata. Gleda Kipa kako je glavu naslonio na zid, i prepoznaje taj nepristrani izraz na

njegovu licu. �ita ga. 203VII. IN SITUWESTBURY, ENGLESKA, 1940. JSjrpal Singh stajao je gdje bi konju bilo sedlo na le�ima. Najprije je samo stao konju na le�a i zastao da mahne onima koje nije vidio, ali je znao da ga gledaju. Lord Suffolk ga je pratio dalekozorom, vidio je mladi�a kako ma�e, di�e obje ruke i ljulja se. Onda se spustio u dubinu divovskoga konja Westburyja, u bjelinu konja isklesana u vapnencu humka. Tek je crna prilika, na toj pozadini jo� mu se tamnije isti�u ko�a i odora kaki boje. Da mu je dalekozor dobro pode�en, lord Suffolk bi vidio tanku crtu grimizne uzice na Singhovu ramenu, znak njegove minerske jedinice. Njima �e se �initi kao da on klizi niz lik �ivotinje izrezan iz lista pa�pira. Ali je Singh samo osje�ao kako mu gle�njerice stru�u po grubom bijelom vapnencu dok se on spu��ta niza stranu. Iza njega, gospo�ica Morden tako�er je oprezno silazila niz humak, s torbom preko ramena, podu�piru�i se smotanim ki�obranom. Stala je na tri me�tra iznad konja, rasklopila ki�obran i sjela u njegovoj sjeni. Onda je otvorila bilje�nicu. - �ujete li me? - upita on. - Da, sasvim dobro. - Obri�e kredu s ruku na suknji i naravna nao�ale. Zagleda se u daljinu, pa 207l poput Singha maloprije mahne onima koje nije mo�gla vidjeti. Singh ju je volio. Bila je prakti�ki prva Engles�kinja s kojom je pravo porazgovarao otkako je sti�gao u Englesku. Ve�inu je vremena bio proveo u vojarni u Woolwichu. Za ona tri mjeseca upoznao je samo neke druge Indijce i engleske �asnike. U vojnoj bi kantini kakva �ena i odgovorila na neko pitanje, ali su se razgovori sa �enama svodili na samo dvije-tri re�enice. Bio je drugi sin. Najstariji �e po�i u vojsku, drugi �e biti lije�nik, a tre�i trgovac. Stara tradicija u njegovoj obitelji. Ali je sve to poremetio rat. On je stupio u pukovniju Sikha i upu�en je u Englesku. Nakon prvih mjeseci u Londonu, javio se dobrovolj�no u in�enjeriju, u postrojbu ustrojenu da brine o bombama s usporenim djelovanjem i onima koje nisu eksplodirale. Naredba vlasti 1939. bila je naivna: "Neeksplodirane bombe spadaju u nadle�nost Mini�starstva unutarnjih poslova, koje se slo�ilo da �e ih pripadnici Baze za popunu streljiva i Policije skupljati i istovarivati na pogodna smetli�ta, gdje �e ih pripadnici oru�anih snaga pravodobno uni�titi." Tek je 1940. godine Ministarstvo obrane preuzelo odgovornost za razminiranje, koje je, sa svoje strane, povjerilo Kraljevskoj in�enjeriji. Sastavljeno je dva�deset pet jedinica za uklanjanje bombi. Manjkala im je oprema, raspolagale su samo �eki�ima, dlijeti�ma i cestarskim alatom. Nije bilo stru�njaka. Bomba je sastavljena od sljede�ih dijelova: 1. Tijela ili ko�uljice bombe. 2. Upalja�a. 3. Iniciraju�eg punjenja ili detonatora. 4. Glavnog punjenja brizantnim eksplozivom. 208 5. Monta�ne opreme - krilaca, nosa�a, kuka i to�me sli�no. Osamdeset posto bombi �to su iz zraka ba�ene na Britaniju bile su tankih stijena i op�e namjene. Te�ina im je bila obi�no od pedeset do petsto kilo�grama. Bombu od tisu�u kilograma zvali su "Her-niann" ili "Esau". Bomba od dvije tisu�e kilograma dobila je ime "Satan". Singh bi, nakon duga dana obuke, zaspao s di�jagramima i kartama u rukama. Upola snivaju�i, u�ao bi u labirint cilindra uz pikrinsku kiselinu, de�tonator i kondenzatore, pa sve do upalja�a duboko u tijelu bombe. Onda bi se naglo probudio. Kad bomba pogodi odre�eni cilj, udar aktivira automatski prekida� i pali elektri�ni upalja�. Ta sitna eksplozija u detonatoru izaziva eksploziju pen-trina, koja pak pali pikrinsku kiselinu, na �to eks�plodira glavno punjenje TNT-om, amatolom i alu�minijskim prahom. Put od automatskog prekida�a do eksplozije traje

mikrosekundu. Najopasnije su bombe ba�ene s malih visina, bombe koje bi se aktivirale udarom o tlo. Takve, neeksplodirane bombe ukopale bi se po gradovima i poljima i mirovale sve dok im ne�im ne bi po-�a�kali automatski prekida� - selja�kim kolcem, kol�skim kota�em, udarom teniske lopte po ko�uljici -a onda bi eksplodirale. ^ Singh je s ostalim dobrovoljcima kamionom pre�ba�en na in�enjerijski odjel u Woolwich. U ono je doba stopa gubitaka u jedinicama za demonta�u bombi bila u�asno visoka prema malom broju ne�eksplodiranih bombi. Situacija se jo� pogor�ala 1940. godine kad je Francuska pala, pa se Britanija na�la u svojevrsnoj opsadi. 209U kolovozu je masovno bombardiranje ve� bilo otpo�elo i za mjesec dana odjednom se stvorilo 2500 neeksplodiranih bombi oko kojih je valjalo ra�diti. Zatvorili su ceste, ispraznili tvornice. Do rujna broj takvih bombi popeo se na 3700. Organizirano je sto novih minerskih ekipa, ali mehanizam bombi jo� nije bio temeljito prou�en. Prosje�ni �ivotni vijek u tim ekipama bio je oko deset tjedana. "To je bilo juna�ko doba dezaktiviranja bombi, razdoblje osobne hrabrosti, kad su hitnost, nedostatak obuke i opreme nametali preuzimanje fantasti�nih ri�zika... Bilo je to, me�utim, juna�ko doba kojeg su akteri ostali u sjeni, jer su se njihova djela tajila od javnosti iz sigurnosnih razloga. Dakako da nije bilo po�eljno objavljivati izvje��a po kojima bi neprijatelj mogao procijeniti na�u sposobnost neutraliziranju tog sredstva." U kolima, voze�i se u Westbury, Singh je sjedio uz voza�a gospodina Hartsa, dok se gospo�ica Mor-den vozila straga, s lordom Suffolkom. Auto tipa Humber kaki boje bio je znamenit. Blatobrani su bili jarkocrveni - �to je bila boja svih ekipa za raz�miniranje - a no�u su lijeva pozicijska svjetla bila pokrivena plavim filterom. Dva dana prije toga neki je �ovjek, prolaze�i kraj �uvenoga konja od vapnenca u Downsu, odletio u zrak. Kad su na to mjesto stigli in�enjerci, otkrili su da je jo� jedna bomba pala usred te povijesne to�ke - u samo tijelo divov�skog bijelog konja Westburyja isklesana u vapnencu humka 1778. godine. Ubrzo nakon toga, svi su va-pnena�ki konji u Dovvnsu - bilo ih je sedam - po�kriveni kamufla�nim mre�ama, ne toliko da bi se za�titili koliko da ne slu�e kao orijentir pri zra�nim napadima na Englesku. 210 janja Na stra�njem sjedalu lord Suffolk je brbljao o migraciji crvenda�a iz europskih ratnih podru�ja, o povijesti uklanjanja bombi, o vrhnju iz Devona. Mladoga je Singha upu�ivao u obi�aje u Engleskoj kao da je to tek nedavno otkrivena kultura. Iako se zvao lord Suffolk, �ivio je u Devonu, a do izbi�rata strastveno se bavio analizom Lorne Do-i time koliko je taj roman povijesno i geografski autenti�an. Mnoge je zime bio proveo tumaraju�i po selima Brandonu i Porlocku, a vlasti je uvjerio kako je Exmoor idealna lokacija za obuku u dezak-tiviranju bombi. Imao je dvanaest ljudi - skupinu talenata iz raznih jedinica, minerskih i in�enjerijskih, me�u koje je spadao i Singh. Baza im je ve�ini dijelom tjedna bila u londonskom Richmond Parku, gdje su se upoznavali s novim metodama ili radili na neeksplodiranim bombama dok su kraj njih pasli �areni lopatari. No, za vikenda bi oti�li u Exmoor, gdje bi danju i dalje vje�bali, a onda bi ih lord Suffolk odvezao u crkvu gdje je Lorna Doone bila nastrijeljena za svog vjen�anja. "Ili s ovog prozora ili s onih stra�njih vrata... ravno niz prolaz nastrije�ljena je u rame. Izvrstan hitac, valja priznati, iako svakako sramotan. Zlikovca su lovili po vri�tinama pa su ga fakti�ki raskomadali." Singha je to podsje��alo na jednu poznatu indijsku bajku. Na tom je podru�ju lordu Suffolku najprisnija prijateljica bila neka avijati�arka koja je mrzila dru��tvo ali je voljela lorda Suffolka. �ivjela je u ladanj�skoj ku�ici u Countisburyju na litici �to gleda na Bristolski kanal. U Humberu im je lord Suffolk opi�sivao zna�ajke svakog sela kroz koje su prolazili. U ovom mjestu mo�ete kupiti najbolje �tapove od Sloga." Kao da je Singh kanio, u odori i turbanu, Ri0oi�pularn' povijesno-pustolovni roman Richarda Doddrigea "lackmorea (182519001 6

211u�i u trgovinu tudorskog stila na uglu i s vlasnikom se le�erno raspri�ati o �tapovima. Od svih Engleza najbolji je ipak bio lord Suffolk, poslije �e Singh re�i Hani. Da nije bilo rata, ne bi se taj nikad maknuo iz Countisburvja i svog uto�i�ta, zvanog "Doma�a farma", gdje se baktao s vinom i borio s muhama u staroj stra�njoj praonici, pedeseto�godi�njak, o�enjen, ali po naravi u biti ne�enja, �to bi svakog dana i�ao pje�ice preko litica u posjet prijateljici leta�ici. U�ivao je u popravljanju svega i sva�ega - od starih �abrova za pranje rublja do vodovodnih generatora i ra�anja na vodeni pogon. A gospo�ici Swift, onoj leta�ici, pomagao je u sku�pljanju podataka o navikama jazavaca. Stoga je vo�nja do vapnena�kog konja u West-burvju obilovala anegdotama i poukama. �ak i u ratno doba, taj je znao kamo ti valja svratiti na najbolji �aj. Upao je u Pamelinu �ajanu, s rukom u zavoju zbog neke nezgode s nitrocelulozom, vuku�i za sobom svoj klan - tajnicu, voza�a i minera -kao da su mu to djeca. Kako je lord Suffolk uspio nagovoriti Odbor za dezaktiviranje bombi da mu povjeri stvaranje te eksperimentalne ekipe za uni�ta�vanje bombi, nitko nije to�no znao, ali sa svojom izumiteljskom pro�losti vjerojatno je imao bolje kva�lifikacije od ve�ine ostalih. Iako je bio samouk, vje�rovao je da mo�e proniknuti u pobude i duh svakog izuma. Odmah je smislio bluzu s pogodnim d�epo�vima u kojima miner na poslu mo�e lako dr�ati upalja�e i naprave. Pili su �aj i �ekali na kola�i�e, raspravljaju�i o dezaktiviranju bombe in situ. - Gospodine Singh, ja se uzdam u vas, znate valjda, je li tako? l Na mjestu (lat.) 212 Da, gospodine. - Singh ga je obo�avao. �to se niega ti�e, lord Suffolk bio je prvi ro�eni gospo�din kojeg je upoznao u Engleskoj. - Znate da se uzdam da �ete obaviti sve isto onako dobro kao i ja. Gospo�ica Morden bit �e s vama da bilje�i �to radite. Gospodin Harts bit �e malo dalje, straga. Zatreba li vam kakav materijal ili pomo�, puhnite samo u policijsku zvi�daljku i on �e vam odmah do�i. On vas ne�e ni�ta savjeto�vati, ali sve perfektno shva�a. Ako odbije da �to u�ini, zna�i da se ne sla�e s vama, i ja bih na va��em mjestu prihvatio ^njegovo mi�ljenje. Ali ondje na mjestu vi imate svu vlast. Evo vam moj pi�tolj. Upalja�i su sada vjerojatno slo�eniji, ali nikad se ne zna, mo�da vam se posre�i. Lord Suffolk ciljao je na slu�aj kojim se prosla�vio. Bio je otkrio na�in blokiranja upalja�a s uspore�nim djelovanjem tako �to je iz svog slu�benog pi�to�lja ispalio u glavu upalja�a metak i tako zaustavio satni mehanizam. Ta metoda napu�tena je kad su Nijemci smislili nov upalja� s udarnom kapslom, a ne satom na vrhu. S Kirpalom Singhom se sprijateljio i ovaj mu to nikad ne�e zaboraviti. Dotle je pola svoga vreme�na u ratu proveo u pratnji toga lorda, kojem noga nikad nije iskro�ila iz Engleske i koji nije kanio ikad vi�e iskro�iti iz Countisburvja kad ratu do�e kraj. Kad je stigao u Englesku, daleko od svoje obitelji u Pand�abu, Singh nije nikoga poznavao. Bilo mu je dvadeset jedna godina. Izvan vojske, ni s kim se nije upoznao. Stoga, kad je pro�itao obavi�jest kako se tra�e dobrovoljci za eksperimentalnu ekipu za dezaktiviranje bombi, iako je bio �uo dru�ge minere kako spominju lorda Suffolka kao lu�aka, 213ve� je bio zaklju�io da u ratu valja vladati situacijom a za to ima� ve�u mogu�nost izbora i �ansi da pre��ivi� ako se nalazi� uz neku posebnu osobu ili li�nost. Me�u kandidatima bio je jedini Indijac, a lord Suffolk je kasnio. Tajnica je svu petnaestoricu odvela u knji�nicu i rekla im neka se strpe. Ona je ostala za stolom, prepisuju�i imena, dok su se vojnici za�frkavali oko ispita ili testa. Od ostalih, Singh nije nikoga poznavao. Pri�ao je jednom zidu i zabuljio se u barometar, htio ga je dotaknuti, ali je povukao ruku i primaknuo mu lice. Vrlo suho pa Vedro pa Olujno. Progun�ao je te rije�i za se, sa svojim no�vim engleskim izgovorom. "Verlo suho. Vrlo suho." Gledao je druge, ogledao se po prostoriji i ukrstio pogled sa sredovje�nom tajnicom. Gledala ga je strogo. Momak Indijac. On se nasmije�io i pri�ao policama s knjigama. Ni tu nije ni�ta dotaknuo. U jednom

trenutku primaknuo je nos svesku s naslo�vom Raymond, ili �ivot i smrt, napisao sir Oliver Hodge. Na�ao je jo� jedan, sa sli�nim naslovom: Pierre, ili Dvosmislenosti. Okrenuo se i opet ulovio pogled one �ene na sebi. Osjetio se kriv, kao da je knjigu strpao u d�ep. Vjerojatno jo� nikad nije vidjela turban. Englezi! O�ekuju da se bori� za njih, ali s tobom ne �ele razgovarati. Singh. I dvo�smislenosti. Upoznali su se s lordom Suffolkom za ru�kom; bio je vrlo srda�an, to�io vino svakome tko ga je htio, i bu�no se smijao na svaki poku�aj duhovitosti svojih novaka. Po podne su svi pro�li neki �udan ispit, na kojem su dobili dijelove stroja koji im va�lja sastaviti, a da im ni rije�i nisu rekli �emu slu�i. l Roman ameri�kog pisca Hermana Melvillea (1819-1891) 214 Dali su im za to dva sata, ali su mogli oti�i �im rije�e problem. Singh je to brzo obavio i ostalo vrijeme proveo u smi�ljanju nekih drugih predmeta koji bi se mogli sastaviti od dijelova kojima raspo�la�e. Osje�ao je da bi ga lako primili, samo da ni�je u pitanju njegova rasna pripadnost. Do�ao je iz zemlje gdje su matematika i mehanika uro�ene zna��ajke. Automobili se nikad ne uni�tavaju. Dijelovi bi se odnijeli kroz selo i pretvorili u �iva�i stroj ili crpku za vodu. Stra�nje sjedalo Forda dobilo bi novu presvlaku i postalo bi sofa. U selu je ve�ina njih nosila uza se prije klju� za matice ili odvija�, nego olovku. Tako bi sporedni dijelovi automobila u�li u starinski sat, ili u koloturnik za navodnjavanje, ili u mehanizam za obrtanje uredske stolice. Lijek za mehani�ke kvarove lako se nalazio. Pregrijani motor auta nisi ohladio novim gumenim cijevima nego si nakupio kravljeg izmeta i njime oblo�io kondenzator. U Engleskoj se nagledao zaliha rezer�vnih dijelova s kojima bi indijski potkontinent mogao �ivjeti jo� dvjesta godina. Bio je jedan od trojice kandidata koje je lord Suffolk izabrao. Taj �ovjek koji s njim nije ni rije�i izmijenio (nije se ni nasmijao s njim, jednostavno zato �to se on nije na�alio), pro�ao je kroz sobu i uhvatio ga za rame. Stroga je tajnica predstavljena kao gospo�ica Morden, koja �urno do�e s pliticom na kojoj su bile dvije ove�e �a�e serija, pa jednu pru�i lordu Suffolku a drugu, govore�i: - Znam da vi ne pijete - uze za se, podigne uvis i nazdravi Singhu: - �estitam, ispit ste sjajno polo�ili. Dodu�e, bila sam sigurna da �ete biti izabrani, jo� prije is�pita. 215- Gospo�ica Morden je stru�njak za karaktere Ima nos za darovitost i karakter. - Karakter, gospodine? - Da. Nije zapravo nu�an, naravno, ali mi �emo raditi zajedno. Mi smo ovdje u velikoj mjeri kao neka obitelj. Gospo�ica Morden izabrala je vas jo� prije ru�ka. - Ne znam ni sam kako sam se uspjela suzdr�ati da vam ne namignem, gospodine Singh. Lord Suffolk je opet uhvatio Singha za rame i poveo ga do prozora. - Kako po�injemo tek sredinom idu�eg tjedna, mislio sam da bih mogao povesti nekoga iz ekipe na Doma�u farmu. U Devonu mo�emo prikupiti sve �to znamo i me�usobno se upoznati. Mo�ete se povesti s nama u Humberu. Tako su mu se otvorila vrata bijega iz kaoti�nog mehanizma rata. Nakon godinu dana u inozemstvu, u�ao je u obitelj kao kakav izgubljeni sin �to se vratio, dobio mjesto za stolom i uklju�en je u raz�govore. Bilo se gotovo smra�ilo kad su pre�li granicu izme�u Somerseta i Devona na obalnoj cesti �to vodi iznad Bristolskog kanala. Gospodin Harts skre�ne na uski puteljak obrubljen vrijeskom i rodo-dendronom, tamne boje krvi na onom posljednjem svjetlu. Prilazni put do same ku�e bio je dug oko pet kilometara. Osim trojstva Suffolk, Morden i Harts, u ekipi je bilo jo� �est minera. Preko vikenda su �etali vri-�tinama oko kamene ku�e. Za ve�erom se u subotu gospo�ici Morden, lordu Suffolku i njegovoj �eni pridru�ila leta�ica. Gospo�ica Swift je rekla Singhu kako oduvijek �eli letjeti preko kopna do Indije. 216 Izvan svoje vojarne, Singh nije imao pojma gdje je zapravo. Smotana do pod sam strop, bila je neka karta. Jednog jutra, kad je bio sam, Singh ju je potegao i ona

se razmota do poda. Countisburj i okolica. Izradio R. Fones. Nacrtano po �elji gospodina Jamesa Hallidaya. "Nacrtano po �elji..." Englezi su mu se po�eli svi�ati. Bio je s Hanom u no�nom �atoru kad joj je pri�ao o eksploziji u Erithu. Prasnula je bomba od 250 kilograma u trenutku kad ju je lord Suffolk nastojao dezaktivirati. Ubila je i gospodina Freda Hartsa i gospo�icu Morden i �etvoricu minera koje je lord Suffolk obu�avao. Dogodilo se to u svibnju 1941. Dotle je Singh bio u Suffolkovoj ekipi godinu dana. Tog dana je s poru�nikom Blacklerom na raskri�ju Elephant and Castle radio na bombi "Sa-tan". Zajedno su dezaktivirali bombu od dvije tone pa su bili mrtvi umorni. Sje�ao se kako je u jednom trenu usred posla uzgledao i opazio dvojicu �asnika iz jedinica za dezaktiviranje bombi kako pokazuju na njega pa se pitao �to li ho�e. Po svoj prilici, to je zna�ilo da su na�li jo� jednu bombu. Bilo je pro�lo deset uve�er i on je bio opasno umoran. A jo� ga jedna �eka. Vratio se svom poslu. Kad su zavr�ili sa "Satanom", odlu�io je ne gu�biti vrijeme, i odmah je pri�ao jednom od onih �asnika koji se najprije upola okrenuo kao da �eli oti�i. -v Dobro, gdje je? �ovjek ga uhvati za desnu ruku i njemu sine da je neko zlo posrijedi. Poru�nik Blackler bio je iza njega, i �asnik im re�e �to se dogodilo, pa po217ru�nik Blackler uhvati Singha za ramena i stisne ih. Odvezao se u Erith. Pogodio je �to je onaj �as�nik oklijevao da ga upita. Znao je da �ovjek ne bi do�ao ovamo samo zato da mu ka�e za pogibiju. Uostalom, zar nije rat? Zna�ilo je to da se negdje u blizini nalazi jo� jedna bomba, vjerojatno iste vr�ste, i to je bila jedina prilika da se otkrije u �emu se pogrije�ilo. To je htio obaviti sam. Poru�nik Blackler ostat �e u Londonu. Bili su posljednja dvojica iz ekipe, i bilo bi ludo �rtvovati obojicu. Kad lord Suffolk nije uspio, zna�i da je tu ne�to novo posrijedi. U svakom slu�aju, on �e se toga prihvatiti sam. Ako dvojica zajedno rade na ne�emu, valja raditi meto-di�no. Odluke moraju biti zajedni�ke, valja se dogo�varati. U no�noj vo�nji potisnuo je i prigu�io svoje os�je�aje. Ako �eli sa�uvati bistrinu duha, osje�aji moraju biti i dalje �ivi. Gospo�ica Morden popije dobru porciju �istog viskija prije nego �to prije�e na seri. Tako �e mo�i piti sporije, mo�i �e se do kraja ve�eri vladati kao prava dama, odmjereno. - Vi ne pijete, gospodine Singh, ali, da pijete, u�inili biste isto �to i ja. Jedan dobar viski pa mo��ete polako pijuckati kao dobar dvoranin. - Sve to popra�eno onim njezinim lijenim, hrapavim smije�hom. Bila je to jedina �ena koju �e u �ivotu upo�znati da uza se nosi dvije srebrne �uturice. I tako, ona jo� pije, a lord Suffolk i dalje gricka svoje ko�la�i�e a la Kipling. Druga je bomba bila pala oko osamsto metara dalje. Opet jedna od 250 kilograma, sa �eli�nom ko�uljicom. �inila mu se poznate vrste. Dezaktivirah su ih na stotine, ve�inom rutinski. No, rat je tekao tako �to bi svakih �est mjeseci, ili tako nekako, ne218 prijatelj �togod modificirao. Otkrio si trik, �tos, sitnu varku, pa si to prenio ostalima u ekipi. Sad su bili u novom stadiju. Nikoga nije poveo sa sobom. Jednostavno ima da pamti svaki potez. Narednik koji ga je vozio, imenom Hardy, ostat �e kraj d�ipa. Predlo�i�e mu da po�eka do jutra, ali je on znao da bi im bilo dra�e da to obavi odmah. Ove od 250 kilograma, sa �eli�nom ko�uljicom, i odve� su �este. Ima li na njoj kakvih izmjena, to moraju brzo doznati. Zatra�io je da mu telefonski naru�e rasvjetu. �to mora raditi ovako umoran, i nije va�no, ali mora imati valjanu rasvjetu, a ne samo farove od dva d�ipa. Kad je stigao u Erith, podru�je oko bombe ve� je bilo rasvijetljeno. Za danjeg svjetla, po bezazlenu danu, to bi bila poljana. �ivice, mo�da i mlaka. Sad je to arena. Bilo mu je hladno, posudio je od Hardvja d�emper i navukao ga preko svoga. Ali i svjetlo �e ga grijati. Kad je pri�ao bombi, u duhu su mu svi jo� bili �ivi. Ispit.

Uz jarko svjetlo, poroznost metala bola je o�i. Zaboravio je sve, osim opreza. Lord Suffolk je go�vorio kako mo�e� imati sjajna �ahista od sedamnaest, pa �ak i od trinaest godina, koji bi mogao tu�i velemajstora, ali nikad ne�e� imati sjajna igra�a brid�a u toj dobi. Brid� ovisi o karakteru. O tvom karakteru, i o karakteru tvojih protivnika. Nu�no je uzeti u obzir karakter neprijatelja. To vrijedi i za dezaktiviranje bombe. To je brid� koji igraju dva igra�a. Ima� neprijatelja, a partnera nema�. Katkad im na ispitu dam da igraju brid�. Ljudi misle da je bomba mehani�ki predmet, mehani�ki neprijatelj. Ali mora� imati na umu da ju je netko napravio. 219Kad je pala na tlo, bombi je ko�uljica pukla i Singh je vidio njezin eksplozivni naboj. Osje�ao se kao da ga netko motri, ali se nije htio pitati je li to Suffolk ili izumitelj te naprave. �ivnuo je na svje�ini umjetnog svjetla. Obi�ao je bombu, zagleda�ju�i je sa svih strana. Da bi uklonio upalja�, mora otvoriti glavnu komoru i zaci iza eksploziva. Ot�kop�ao je torbu, pa je univerzalnim klju�em oprezno odvrnuo plo�u na dnu ko�uljice bombe. Zavirio je unutra i vidio da se ku�i�te upalja�a otkinulo od ko�uljice. To je moglo biti dobro - ili lo�e, jo� ne bi znao re�i. Problem je bio u tome �to nije znao da li mehanizam ve� radi, da li je ve� pokrenut. Kle�e�i, pognut, bio je sretan �to je sam, opet u svijetu neopozive odluke. Zavrni lijevo, ili zavrni desno. Re�i ovo, ili re�i ono. Samo �to je bio umo�ran, i �to je duboko u njemu kuhao bijes. Nije znao koliko vremena ima. �to vi�e �eka�, to je opasnost ve�a. Ste�u�i vrh cilindra cipelama, posegnuo je rukom, strgao ku�i�te upalja�a i izvadio ga iz bombe. �im je to u�inio, po�eo se tresti. Iz�vadio ga je. Sad je bomba u biti bezopasna. Upalja� s njegovim zamr�enim spletom �ica spusti na travu; na svjetlu su �ice jasno svjetlucale. Stao je vu�i ko�uljicu prema kamionu, pedeset metara dalje, gdje �e ljudi iz nje izvaditi eksploziv. Dok ju je vukao, neka je tre�a bomba eksplodirala nekoliko stotina metara dalje i nebo se tako rasvi�jetlilo da su se i lu�ne svjetiljke u�inile blagim, hu�manim. Neki �asnik pru�i mu vr�i� �aja u kojem je bilo malo alkohola, pa se sam vrati do ku�i�ta upalja�a. Udisao je paru pi�a. Nije bilo vi�e neke ozbiljne opasnosti. Ako pogri�je�i, mala eksplozija odnijet �e mu �aku. No, umrijeti ne�e, jedino da upalja� dr�i na srcu u trenu praska. 220 Problem je sad jednostavno sveden na ono naj-osnovnije. Upalja�. Novi "�tos" u bombi. Zbrku �ica mora srediti i vratiti im izvorni ra�spored. Vrati se do �asnika i zamoli ga da mu da�de preostalo toplo pi�e iz termosice. Onda opet pri�e upalja�u i sjede do njega. Bilo je otprilike jedan i pol po pono�i. Naga�ao je, nije imao sat. Pola sata je samo prou�avao upalja� kroz pove�alo, ne�to nalik na monokl, �to mu je visilo iz zapu�ka. Nagnuo se i zagledao u mjed ne bi li otkrio trag kakvih drugih ogrebotina koje je mogla ostaviti hvataljka. Ni�ta. Poslije �e mu trebati razonoda. Poslije, kad mu se u duhu skupi sva osobna povijest doga�aja i trenutaka, trebat �e mu ne�to nalik na prizvuk �to �e spaliti ili pokopati sve, dok razmi�lja o proble�mima pred sobom. Radio ili kristalni detektor i njegova bu�na orkestarska glazba do�i �e poslije, kao cerada koja ga �titi od ki�e �ivotne zbilje. Ali sad je bio svjestan ne�ega u daljini, kao nekog odraza munje na oblaku. Mrtvi su Harts, Mordenova i Suffolk, odjednom su samo imena. Pogled mu se opet usredoto�i na upalja�. U duhu ga je okretao naglavce, razmatraju�i sve logi�ne mogu�nosti. Onda ga vrati u vodoravan polo�aj. Odvrnuo je detonator, prigibaju�i se toliko da mu je mjed �kripao u samo uho. Nikakvo sitno kuckanje. Ne�ujno se raspao. Pa�ljivo je odvojio satni mehanizam od upalja�a i spustio ih na tlo. Uzeo je cijev ku�i�ta upalja�a i ponovo zavirio u nju. Ni�ta ne vidi. Htio ju je opet spustiti na travu, ah tu zastane i opet je podi�e prema svjetlu. Ni�ta sumnjiva ne bi uo�io, da nije bilo te�ine. A te�ina mu uop�e ne bi pala na um da nije tra�io "�tos". Obi�no bi samo

oslu�kivali i promatrali. Oprezno je nagnuo cijev, i te�ina klizne prema otvoru. Bio 221je tu drugi detonator - �itava posebna naprava -da sprije�i svaki poku�aj dezaktiviranja. Lagano istrese napravu prema sebi i od�arafi detonator. Iz naprave bljesne bijelozeleni plami�ak i ne�to pucne. Drugi je detonator opalio. Izvu�e ga i polo�i na travu uz ostale dijelove. Vrati se do d�ipa. - Bio je jo� jedan detonator - progun�a. - Imao sam veliku sre�u �to sam uspio izvu�i one �ice. Nazovite sto�er i pitajte ih ima li jo� gdje bombi. Otpremio je vojnike dalje od d�ipa, postavio ta�mo jedno slobodno sjedalo i zatra�io da se u njega upere lu�ne svjetiljke. Sagnuo se, uzeo ona tri sa�stavna dijela i postavio ih na sjedalo na me�usobnoj udaljenosti od tridesetak centimetara. Sad mu je bilo hladno pa je di�u�i ispu�tao perjanicu toplijeg zraka iz tijela. Podi�e pogled. Podalje su vojnici jo� praznili bombu i odnosili glavni naboj eksploziva. Brzo je ne�to ispisao i rje�enje za novu bombu predao jednom �asniku. Naravno, jo� mu nije bilo sve posve jasno, ali neka bar dobiju tu obavijest. �im sunce u�e u prostoriju gdje vatra gori, va�tra nestaje. Obo�avao je lorda Suffolka i njegove neobi�ne pouke. No, nakon njegova odlaska, sad je sve ovisilo o Singhu, �to zna�i da Singh mora voditi ra�una o svim bombama te vrste �irom grada Londona. Odjednom je dobio mapu odgovornosti, ne�to �to je lord Suffolk, kako je shvatio, nosio u glavi u svako doba. Upravo mu je svijest o tome poslije izazvala potrebu da, dok radi na nekoj bom�bi, ni na �to drugo ne misli. Spadao je me�u one koje uop�e ne zanima koreografija vlasti. Bilo mu je mu�no prenositi amo-tamo planove i rje�enja. Osje�ao se sposoban samo za izvi�anje i iznala�enje odre�enog rje�enja. Kad je postao posve svjestan zna�enja smrti lorda Suffolka, zavr�io je zada�u 222 koja mu je bila dodijeljena i ponovo stupio u ano�nimni mehanizam vojske. Na�ao se na transportnom brodu Macdonaldu koji je prevozio stotinjak in�e-nieraca u rat u Italiji. To su bili ljudi koji se nisu bavili samo bombama, nego i gradnjom mostova, �i��enjem ru�evina, postavljanjem tra�nica za oklop�ne vlakove. Me�u njima se skrivao do kraja rata. Malo je tko pamtio Sikha iz Suffolkove ekipe. U godinu dana cijela je ekipa raspr�ena i zaboravljena. Jedino se poru�nik Blackler istaknuo i dotjerao do vi�eg ranga. No, one no�i kad je pro�ao kraj Lewishama i Blackheatha na putu u Erith, Singh je znao da posjeduje, vi�e od ikojeg drugog minera, znanje lor�da Suffolka. Od njega se o�ekuje da bude vidov-njakova zamjena. Kad se razlegao zvi�duk, �to je zna�io da treba isklju�iti lu�ne svjetiljke, jo� je stajao kod kamiona. U roku od trideset sekundi metalno je svjetlo zami�jenjeno sumpornim bakljama u stra�njem dijelu ka�miona. Novi zra�ni napad. Ta slabija svjetla mogu pogasiti �im za�uju zrakoplove. Sjeo je na praznu benzinsku kantu i zagledao se u tri sastavna dijela koja je izvukao iz bombe od 250 kg, s bakljama oko njega, �to su �i�tale bu�no nakon ti�ine lu�nih svjetiljki. Sjedio je, napeta vida i sluha, �ekaju�i otkucaj. Ostali su �utjeli, pedesetak metara dalje. Znao je da je on trenutno kralj, lutkar, mo�e zahtijevati �to ho�e, kablicu pijeska, vo�ni kola�, a oni ljudi ondje, sto u svoje slobodno vrijeme ne bi pro�li kroz polu-prazan lokal da porazgovaraju s njim, sad bi u�inili �to god zatra�i. To mu je bilo �udno. Kao da su mu dali pre�iroko .odijelo u kojem se mo�e valjati a rukavi �e se vu�i za njim. No, znao je da mu se to ne svi�a. Navikao je na svoju nevidljivost. 223Po raznim vojarnama u Engleskoj nitko se nije ni osvrtao na njega, i njemu je to odgovaralo. Samo�stalnost i povu�enost koje �e poslije Hana uo�iti kod njega nisu bile izazvane samo time �to je on miner u ratu na talijanskom boji�tu. Bile su isto tako posljedica �injenice �to je on anoniman pripad�nik jedne druge rase, dio nevidljiva svijeta. Od sve�ga toga �titio se na sebi svojstven na�in, vjeruju�i samo onima koji mu prijateljski pristupaju. Ali one no�i u Erithu znao

je da bi mogao povla�iti konce kojima �e utjecati na sve oko njega �to ne raspola�u njegovim specifi�nim darom. Nekoliko mjeseci kasnije pobjegao je u Italiju, strpav�i sjenu svoga u�itelja u naprtnja�u, onako kako je prigodom svog prvog bo�i�nog dopusta u "Hippodromu" gledao da radi dje�ak u zelenome. Lord Suffolk i gospo�ica Morden ponudili su mu da ga odvedu u kazali�te. On je izabrao komad Petar Pan, a oni su to bez rije�i prihvatili i s njim oti�li na predstavu u dvoranu punu dje�je krike i vriske. Takve su mu se slike javljale u duhu kad je u malom talijanskom mjestu na brdu le�ao s Hanom u svom �atoru. Otkrivati svoju pro�lost ili osobine svoje naravi bilo bi odve� napadno. Upravo kao �to nikad ne bi mogao kod nje zapeti da mu ka�e iz kojih se dubokih pobuda upustila u takav odnos s njim. Pri�grlio ju je onom istom snagom ljubavi koju je os�je�ao prema ono troje Engleza �to su s njim jeli za istim stolom, �to su u�ivali i smijali se gledaju�i dje�aka u zelenom kako di�e ruke i leti u tamu visoko iznad pozornice, i vra�a se da i djevoj�icu iz zemaljske obitelji nau�i takvim �udima. U raketama osvijetljenoj tami Eritha, stao bi kad god bi se za�uli zrakoplovi, a sumporne baklje su jednu po jednu �arili u kabli� s pijeskom. Sjedio 224 je uz bruj u tami, primicao sjedalo kako bi se bolje prigibao i napinjao da slu�a kuckanje mehanizma �to bi i dalje tik-takao, a on se naprezao da ga prati unato� zujanju njema�kih bombardera iznad njega. Zatim se dogodilo ono �to je o�ekivao. To�no jedan sat kasnije, kronometar stane i kapsla pukne. Uklanjanje glavnog detonatora pokrenulo je nevid�ljivu iglu koja je aktivirala drugi, skriveni detonator. Bio je pode�en da eksplodira �ezdeset minuta kasni�je kad bi in�enjerci normalno ra�unali da je bomba posve dezaktivirana. Ova nova naprava promijenit �e cijelu savezni�ku tehniku dezaktiviranja bombi. Odsad �e u svakoj bombi s usporenim djelovanjem prijetiti drugi deto�nator. Bombe se vi�e ne�e mo�i dezaktivirati jed�nostavnim skidanjem upalja�a. Valjat �e ih neutra�lizirati a da se upalja� ne dira. Prije, okru�en lu�nim svjetiljkama, onako bijesan, nekako je izvukao savijeni drugi detonator mine iznena�enja. A u sumpornoj tami, pod zra�nim napadom, vidio je bi-jelozeleni bljesak velik kao njegova �aka. Sat kasnije. Ostao je �iv samo zahvaljuju�i sre�i. Oti�ao je do �asnika i rekao mu: - Treba mi jo� jedan upalja� da to�no provjerim stvar. Opet upali�e rakete oko njega. Jo� jednom se u njegov krug tame izli svjetlost. Te je no�i jo� dva sata izvodio pokuse s upalja�ima. Usporeno djelovanje nakon �ezdeset minuta pokazalo se to�nim. Ve�i dio te no�i proveo je u Erithu. Kad se ujutro probudio, na�ao se u Londonu. Nije se mo�gao sjetiti da su ga vozili natrag. Probudio se, sjeo 225l za stol i stao crtati profil bombe, upalja�e, detona�tore, cijeli problem, od upalja�a do nosivih kuka. Zatim je na osnovnom nacrtu ozna�io sve mogu�e crte pristupa da se bomba dezaktivira. Svaku je strelicu precizno ucrtao, a tekst jasno ispisao, kako su ga u�ili. Sto je otkrio prethodne no�i, pokazalo se to�nim. Ostao je �iv samo zahvaljuju�i pukoj sre�i. Nije bi�lo na�ina da se takva bomba dezaktivira in situ a da se ne izazove eksplozija. Sve �to je znao iscrtao je i ispisao na velikom modrom heliografskom listu. Na dnu je upisao: Po �elji lorda Suffolka, nacrtao njegov u�enik, poru�nik Kirpal Singh, 10. svibnja 1941. Nakon Suffolkove smrti, radio je do iznemoglo�sti, lu�a�ki. Bombe su se brzo mijenjale, uz nove tehnike i naprave. Bio je smje�ten u vojarni Regent's Parka, s poru�nikom Blacklerom i jo� trojicom stru�njaka, radili su na rje�enjima, pravili dijagrame sva�ke nove bombe �im bi se pojavila. Rade�i u istra�iva�koj sekciji, za dvanaest dana do�li su do rje�enja. Upalja� treba potpuno zanema�riti. Zanemariti prvo na�elo koje je dotle glasilo: "Skini s

bombe upalja�." Bilo je to genijalno. U �asni�koj blagovaonici, svi su se smijali, pljeskali i uzajamno grlili. Nisu jo� imali pojma o alternativi, ali su znali da su u apstraktnom smislu na pravom putu. Problem se ne�e rije�iti ako se na nj navali. To je bilo stajali�te poru�nika Blacklera. - Ako se u nekoj sobi na�ete s problemom, ne govorite s njim. - Nasumce doba�ena primjedba. A Singh mu pri�e i predo�i zaklju�ak iz drugog kuta: - Onda uop�e ne dirajmo upalja�. �im su nado�li na to, netko je za tjedan dana izradio rje�enje. Parni sterilizator. Izbu�i� rupu na 226 tiielu bombe, pa glavnu eksplozivnu masu emulzira� ubrizgavanjem pare i drenira�. Dakle, zasad je pro�blem rije�en. No, dotle je on ve� bio na brodu za Italiju. ( - Na bombama uvijek ne�to ispisuju �utom kre�dom. Jesi li to primijetila? Upravo su i nas tako �utom kredom obilje�avali po tijelu dok smo stajali u redu u dvori�tu, u Lahoreu. Prilikom voja�enja, bili smo u koloni i s ulice smo se polako vukli do ambulante, ulazili u nju i onda na drugu stranu izlazili u dvori�te. Stupali smo u vojnu slu�bu. Li�je�nik nas je svojim instrumentima pregledavao, pa nas ili prihva�ao ili odbijao, rukama nam opipavao vrat. Pincetama iz Dettola uzimali su nam po ko�madi� ko�e. Primljeni su se skupljali u dvori�tu. Na ko�i bi nam �utom kredom ispisali rezultat, u �ifri. Poslije, u stroju, nakon kratka razgovora, �asnik Indijac opet bi ispisao ne�to �uto na plo�ici obje��enoj nam oko vrata. Na�u te�inu, dob, okrug, �kol�sku naobrazbu, stanje zubala, i za koji smo rod naJP�godniji. Mene to nije vrije�alo. Moga brata bi, to sam siguran, on bi u bijesu oti�ao do vode i isprao one oznake kredom. Ja sam bio druk�iji od njega. A svejedno sam ga volio. Divio mu se. Ja sam po naravi oduvijek u svemu gledao neke razloge. U �koli sam se pravio ozbiljan i revan, a on bi me opona�ao i rugao mi se. Shva�a�, naravno, da nisam bio ni upola tako ozbiljan kao on, samo sto sam mrzio protivljenje. To me nije sprije�ilo da radim �to mi se ho�e, ili da neke stvari radim onako kako se meni ho�e. Vrlo sam rano otkrio �naj nepoznati prostor �to se otvara onima koji �i1 Dezinfekcijsko sredstvo. 227ve ne�ujno. Ne bih se prepirao s policajcem koji bi mi branio da biciklom prije�em preko mosta ili ulaza u utvrdu - samo bih ostao nepomi�an, sve dok ne bih postao nevidljiv, i onda sam prelazio. Kao cvr�ak. Kao skrivena �a�a vode. Razumije�? To je ono �emu su me pou�ile bratove javne bitke. Ali je za mene brat uvijek ostao junak obitelji. Pratio sam iz zavjetrine kako stje�e glas smutljivca. Gledao sam ga kako se iscrpljuje svakim prosvjedom, kako se �itavim tijelom opire ovoj uvredi ili onom propisu. On je prekinuo tradiciju u na�oj obitelji i odbio da stupi u vojsku, unato� tome �to je bio najstariji sin. Nije htio prihvatiti nikakvu situaciju u kojoj Englezi komandiraju. I tako su ga strpali u zatvor. U Centralni zatvor Lahorea. Nakon toga u zatvor Jatnagara. No�u opru�en na le�aju, s ru�kom uko�enom u gipsu, jer su mu je prijatelji slo�mili radi njegova dobra, kako bi ga sprije�ili da poku�a pobje�i. U zatvoru je postao smiren i lukav. Vi�e kao ja. Nije se uvrijedio kad je �uo da sam ja stupio u vojsku mjesto njega, odustao sam da budem lije�nik. Samo se nasmijao i po ocu mi po�ru�io da se �uvam. On nikad ne�e zaratiti sa mnom ili onim �to ja �inim. Bio je siguran da znam kako pre�ivjeti, da sam sposoban kriti se u tihim zaku�cima. Sjedi na radnoj plo�i u kuhinji i razgovara s Hanom. Caravaggio samo pro�e kroz kuhinju, na svom putu van, preko ramena je prebacio neku debelu u�ad, �to je njegova privatna stvar, a tako i odgovara kad ga tko pita. Vu�e je za sobom i, izlaze�i na vrata, govori: - Momak, engleski pacijent pita gdje si. - U redu, momak - odgovara miner, prelaze�i sa svog indijskog naglaska na Caravaggiov la�ni vel-�ki, i skokne s plo�e. 228 - Moj je otac imao pticu, mislim da je bila �i-opa koju je dr�ao uza se, kao ne�to bez �ega ne mo�e, kao nao�ale, ili �a�u vode uz jelo. U ku�i m je nosio sa sobom �ak i kad bi samo svratio u spava�u sobu. Kad bi i�ao na posao, malu bi

krletku objesio o upravlja� bicikla. - Je li ti otac jo� �iv? . O, da. Mislim da jest. Ve� neko vrijeme ne dobivam po�tu. A brat mi je po svoj prilici jo� u zatvoru. Ne�ega se neprestance sje�a. U bijelom je konju. Vru�e mu je na vapnena�kom humku, oko njega se stalno kovitla bijela pra�ina. Radi ure�ajem koji je prili�no jednostavan, ali sad prvi put radi sam. Gospo�ica Morden sjedi dvadeset metara iznad njega na kosini, zapisuje �to on radi. Zna da dolje, s druge strane doline, lord Suffolk sve to prati da�lekozorom. Radi polako. Di�e se pra�ina vapnenca, po sve�mu se sla�e, po njegovim �akama, ure�aju, stalno je mora otpuhivati s kapica i �ica upalja�a da bolje vidi �to je �to. Vru�e mu je u bluzi. Oznojene �ake stalno zavr�e za le�a da ih obri�e na skutima bluze. Sve odvijene i odstranjene dijelove trpa u d�epove na prsima. Umorio se, sve provjerava po vi�e puta. �uje glas gospo�ice Morden: - Kip? - Da. - Prekinite malo to �to radite, evo mene dolje. - Bolje da ne dolazite, gospo�ice Morden. - Ma dolazim i gotovo. Zakop�ava dugmad svih d�epova na bluzi i kr�pom pokriva bombu. Ona se nespretno spu�ta u bijeloga konja, pa sjeda kraj njega i otvara svoju 229r torbu. �ipkasti rubac �kropi kolonjskom vodom iz bo�ice i pru�a mu ga: - Ovim si obri�ite lice. Tako se i lord Suffolk obi�no osvje�i. Skanjuju�i se uzima rup�i� i po njenoj uputi tap�e se njime po �elu, vratu i zape��ima. Ona od-vr�e poklopac termosice i oboma to�i �aj. Odmata impregnirani papir i vadi kola�i�e. Njoj se kanda ne �uri da se vrati gore, na ko�sinu, na sigurno. A bilo bi nepristojno podsjetiti je da se mora vratiti. Ona jednostavno pri�a o nesno�snoj vru�ini i o tome kako su, Bogu hvala, u mjestu rezervirali sobe s kupaonicom, �emu se svi raduju. Onda po�inje neku bezveznu pri�u o tome kako je upoznala lorda Suffolka. Ni rije�i o bombi koja je pokraj njih. On je bio usporio tempo rada, onako kako pospan �ovjek stalno iznova �ita isti pasus ne bi li otkrio vezu me�u re�enicama. A ona ga je sad izvukla iz kolopleta problema. Onda ona bri��ljivo sla�e stvari natrag u torbu i dodiruje mu desno rame, pa se vra�a na svoj polo�aj, na deku iznad konja Westburyja. Ostavila mu je sun�ane nao�ale, ali kroz njih ne vidi dostatno jasno pa ih odla�e u stranu. Nastavlja s poslom. Miris kolonjske vode. Sje�a se kako mu je kolonjska mirisala jednom jo� u djetinjstvu. Imao je groznicu i netko ga je svega natrljao njome. VIII. SVETA SUMA 230TT odlazi s polja po kojem je kopao, a lijevu je �aku podigao preda se kao da ju je uganuo. Prolazi kraj stra�ila u Haninu vrtu, kri�a s povje-�anim praznim limenkama sardina, i kre�e uzbrdo prema vili. �aku koju dr�i pred sobom zaklanja drugom, kao da �titi plamen svije�e. Hana ga do�eka na terasi i on je uzima za ruku i dr�i je uza svoju. Bubamara s nokta njegova malog prsta brzo prelazi na njezino zape��e. Ona se vra�a u ku�u. Sad ona dr�i �aku pred sobom. Prolazi kroz kuhinju i penje se uza stube. Pacijent okre�e glavu prema njoj. Ona mu takne stopalo �akom na kojoj je bubamara. Napu�taju�i Hanu, bubamara prelazi na tamnu ko�u. Izbjegava�ju�i more bijela platna, kre�e na svoj dugi put pre�ma drugom kraju tijela, jarkocrvena to�ka na ne��emu �to se �ini da je vulkansko meso. 233 l U knji�nici je ku�i�te upalja�a u zraku, Caravaggio ga je gurnuo s police kad se okrenuo na Hanin veseli uzvik iz hodnika. Ne sti�e do poda, Kipovo se tijelo

opru�ilo odozdo, hvata ga u letu. Caravaggio gleda dolje u mladi�a, kome se obrazi nadimaju ispuhuju�i zrak. Iznenada mu sine da Kipu duguje �ivot. Di�u�i ku�i�te sa �icama, Kip udari u smijeh gube�i uobi�ajenu srame�ljivost pred starijim �ovje�kom. Caravaggio �e to upamtiti. Mo�e on oti�i i nikad vi�e ne vidjeti Kipa, ali ga nikad ne�e zaboraviti. Godinama kasnije, u nekoj ulici u Torontu, Cara�vaggio �e iza�i iz taksija i pridr�ati otvorena vrata nekome iz Isto�ne Indije koji �eli u�i u taksi, i u tom trenu sjetit �e se Kipa. Sad se miner samo smije gledaju�i gore, u Cara-vaggiovo lice, smijeh mu se penje do stropa. - Znam sve o saronzima - ka�e Caravaggio ma��u�i rukom prema Kipu i Hani. - U isto�nom dijelu Toronta upoznao sam neke Indijce. Robio sam jednu ku�u za koju se pokazalo da pripada nekoj indijskoj obitelji. Probudili su se, a imali su na sebi saronge, tu odje�u, u njoj su spavali, i to me za234 interesiralo. Raspri�ali smo se o tome naveliko i na kraju me nagovorili da ga probam. I ja se svu-�em i navu�em sarong, a oni navale na mene pa su me onako polugola gonili vani po no�i. - Ma je li to mogu�e? - naceri se Hana. - Eh, koliko je toga bilo! Znala je toliko o njemu da bi mu malne po�vjerovala. Caravaggio bi svoje provale gotovo redo�vito upropastio svojim ljudskim osobinama. Provali u neku ku�u na Bo�i�, i naljuti se ako primijeti da kalendar nije na onom datumu na kojem bi morao biti. �esto bi udario u razgovor s ku�nim ljubimcima �to su ostali sami u ku�i, dr�ao im pre�davanja o prehrani, kljukao ih hranom, pa bi ga �esto do�ekali s osobitim zadovoljstvom kad bi se vratio na mjesto zlo�ina. Sklopljenih o�iju, Hana prolazi ispred polica u knji�nici i nasumce uzima knjigu. Nalazi �ist list izme�u dva dijela knjige poezije i po�inje pisati. Ka�e da je Lahore drevan grad. Prema Lahoreu, London je noviji grad. A ja ka�em: Pa �to, ja sam iz jo� novije zemlje. Ka�e kako su odvajkada znali za pu��ani prah. Ve� u 17. stolje�u na dvor�skim slikama bilo je prikaza vatrometa. Nizak je, nije mnogo vi�i od mene. Prisan osmijeh, posve blizak, osvaja njime svakoga kome se os�mjehne. Prirodnu tvrdokornost ne pokazuje. Englez ka�e da spada u svece ratnike. Ali ima neobi�an smisao za humor, fakinski, �to se po njegovim manirama ne bi o�ekivao. "Uklju�it �u ga opet ujutro." O-la-la! Ka�e da Lahore ima trinaest dveri - �to se zovu po svecima i kraljevima, ili mjestima kamo vode. Rije� bungalovv dolazi iz bengalskog. 235JNipa su, u uprta�ima, bili spustili u �etiri sata po podne u jamu gdje se na�ao do pasa u blatnoj vo�di, a tijelom je poklopio tijelo bombe Esau. Ko�u�ljica od krilaca do vrha duga tri metra, a nos se zario u blato, do Kipovih nogu. Ispod sme�e vode, bedrima je stegnuo metalnu ko�uljicu, manje-vi�e kako je gledao da vojnici ste�u �ene po zakucima plesnih dvorana. Kad bi mu se ruke umorile, objesio bi ih o drvene potpornje u visini ramena koje su bili postavili da sprije�e uru�avanje blata oko njega. Mineri su bili iskopali jamu oko bombe i postavili drvene potpornje jo� prije nego �to �e Kip sti�i. Bombe Esau s novim Y upalja�em po�ele su stizati 1941; ova je njemu bila druga. Prigodom dogovora zaklju�eno je da je s novim upalja�em jedini na�in - blokirati ga. Bila je to go�lema bomba, u polo�aju noja. Kip se spustio bos i ve� je polako tonuo, vukla ga ilova�a, nije se imao za �to dr�ati u hladnoj vodi. Gle�njerice je bio skinuo jer bi mu ih ilova�a prikovala, pa bi poslije, kad ga �ekrk stane dizati, trzajem mogao polomiti gle�njeve. Priljubio je lijevi obraz uz metalnu ko�uljicu, nastoje�i se zamisliti u toplome, usredoto�uju�i se na tra�ak sunca �to se spustio niz osam metara ja�me i pao mu na �iju. Ono �to grli mo�e eksplodirati svakog trenutka, samo neka polu�ice zatitraju, samo 236 neka se detonator upali. Tu nije bilo ni �arolije ni rendgena po kojima bi netko

mogao znati kad �e koia kapsulica pu�i, kad �e neka �ica prestati trepe�riti. Ti mali automatski semafori bili su kao sr�ani �um ili udar u �ovjeka �to ispred vas bezazleno prelazi preko ulice. U kojem je mjestu? Ne mo�e se sjetiti. �uo je ne�iji glas i digao pogled. Hardy mu je na konopcu spustio torbu s opremom, i sad je ona visila dok je Kip trpao razne hvataljke i alatke u mnogobrojne d�epove na bluzi. Pjevu�io je pjesmu koju je Hardy pjevao u d�ipu na putu do bombe. Smjena �e stra�e pred Pala�om sad biti, Christopher Robin s Aticom tamo hiti. Obrisao je i osu�io podru�je glave upalja�a pa ga je oblo�io "kapom" od ilova�e. Onda je ot�epio bocu i u "kapu" ulio teku�i kisik. Ljepljivom vrpcom pri�vrstio je "kapu" za metal. Sad opet mora �ekati. Izme�u njega i bombe toliko je malo prostora da ve� po�inje osje�ati promjenu temperature. Da je na suhom, mogao bi se udaljiti, pa se vratiti za desetak minuta. Ovako mora biti tu, uz bombu. Dva nepo�vjerljiva bi�a stisnuta u zatvorenom prostoru. Tako je kapetan Carlvle u jednoj jami radio s teku�im kisikom i odjednom je cijela jama planula. Brzo su ga izvukli, ve� je bez svijesti visio u uprta�ima. Gdje li je? U Lisson Groveu? Na Old Kent Roadu? Kip umo�i vatu u blatnu vodu i postavi je na ko�uljicu tridesetak centimetara od upalja�a. Otpade, �to je zna�ilo da valja jo� �ekati. Kad bi se vata zalijepila, zna�ilo bi da je podru�je oko upalja�a smrznuto pa da mo�e nastaviti rad. Ulio je u "kapu" Jo� kisika. Sirio se krug mraza, sad mu je promjer bio oko trideset centimetara. Jo� nekoliko minuta. Pogledao 237je u izrezak �to ga je netko zalijepio za bombu. Usred bu�na smijeha pro�itali su ga tog jutra iz najnovijih uputa svim ekipama za dezaktiviranje bombi. Kad je eksplozija rezonski dopustiva? Ako �ovjekov �ivot ozna�imo sa X, rizik sa Y, a procijenjenu �tetu od eksplozije sa V, onda bi se logi�ki moglo zaklju�iti, ako je V manje nego �to je Y kroz X, onda bombu treba aktivirati; a ako je V kroz Y ve�i nego X, valja nastojati izbje�i eksploziju in situ. Ma tko pi�e ovakve gluposti? Dotle je Kip proveo u jami s bombom vi�e od sat vremena. Nastavio je ulijevati teku�i kisik. Njemu odmah zdesna, u visini ramena, bila je cijev s do�tokom normalnog zraka kako bi se sprije�ilo da ga kisik omami. (Ve� je gledao vojnike kako se u ma�murluku slu�e kisikom da izlije�e glavobolju.) Poku��ao je opet s vatom, i ovaj put se odmah smrznula. Sad ima dvadesetak minuta vremena. Nakon toga, temperatura akumulatora u bombi opet �e porasti. Zasad je upalja� zamrznut i mo�e ga po�eti vaditi. Gladio je dlanom gore-dolje ko�uljicu da otkrije i najmanju pukotinu u metalu. Potopljeni je dio si�guran, ali bi se kisik mogao zapaliti kad bi do�ao u dodir s eksplozivom koji je izlo�en zraku. Tu je Carlvle pogrije�io. X kroz Y. Ako je bilo pukotina, morali su uzeti teku�i du�ik. Odozgo je u jamu dopro Hardvjev glas: - To je bomba od tisu�u kilograma, gospodine. Esau. Ozna�ena brojem pedeset, u krugu, a zatim slovom B. Dva upalja�ka d�epa, po svoj prilici. Ali, mislimo da drugi vjerojatno nije zapet. Dobro? O svemu tome njih su dvojica raspravljali jo� prije, ali je sve valjalo potvrditi, podsjetiti se jo� jedanput. 238 - Sad me ve�ite na mikrofon i maknite se odatle. . U redu, gospodine. Kip se nasmije�i. Deset je godina mla�i od Har-dyja, i nije Englez, ali je Hardy najsretniji u �ahuri vojne stege. Kod vojnika uvijek osjeti� trenutak krz�manja kad mu ka�e� "gospodine", a Hardy je to izlanuo bu�no i odu�evljeno. Sad je �urno radio kako bi izvukao upalja� jo� dok je akumulator blokiran. - �ujete li me? Zazvi�dite... U redu, �uo sam. Jo� jedno �pricanje kisikom. Pustit �emo ga trideset sekundi neka se pjeni. Onda po�injemo. Osvje�iti mraz. Dobro, sad skidam kapicu... U redu, ode ka�pica.

Hardy je sve pratio i bilje�io, za slu�aj da �to krene naopako. Samo da jedna iskra kresne, Kip bi se na�ao u jami ognja. A mogao bi i u bombi biti kakav "�tos". Idu�i in�enjerac morat �e vagati alternative. - Uzimani "francuza". - Izvukao ga je iz prsnog d�epa. Bio je tako hladan da ga je morao protrljati uza se kako bi ga ugrijao. Stao je skidati blokirni prsten. Lako se skidao, i to je javio Hardyju. "Smjena �e stra�e pred Pala�om biti", zvi�dukao je Kip. Skinuo je blokirni prsten i pritezni prsten i pustio ih da potonu u vodu. Osjetio je kako se polako spu�taju njemu do stopala. Trebat �e mu jo� �etiri minute. "Alice se udaje za stra�ara, i veli: 'Vojni�ki je �ivot u�as �ivi!'" Sad ve� glasno pjeva, htio bi se bar malo za�grijati, prsa ga bole od studeni. Nastoji se donekle odmaknuti od smrznuta metala pred sobom. I mora stalno vra�ati �ake na �iju, koja mu je jo� na suncu, a onda ih trljati da s njih ostru�e blato, mast i mraz. Nije mu lako ni pritega�em stegnuti glavu 239upalja�a. A onda se, na njegov u�as, glava upalja�a slomi, posve se otkine. - Gre�ka, Hardy. �itava se glava upalja�a odlo�mila. Odgovorite mi, mo�e? Tijelo upalja�a ostalo je dolje zaglavljeno. Ne mogu do njega. Ni�ta ne str�i za �to bih se mogao uhvatiti. - Kako stoji led? Hardy je bio ravno iznad njega. Za dvije sekunde dojurio je do jame. - Jo� �est minuta mraza. - Iza�ite, pa �emo je uni�titi. - Ne, dajte mi jo� kisika. Podi�e desnu ruku i osjeti kako mu u �aku gu�ra ledeni kanistar. - Zalit �u blatom izlo�eni dio upalja�a - gdje se glava otkinula - a onda �u navaliti na metal. Vrtkat �u ga sve dok se ne uhvatim za �to. Sad se vratite, sve �u vam javljati. Jedva je obuzdavao bijes zbog onoga �to mu se dogodilo. Blato, kako su zvali kisik, oblijevalo mu je svu odje�u, �i�te�i u spoju s vodom. Po�ekao je da se pojavi mraz, pa je dlijetom navalio na metal. Nali jo� kisika, pa dlijetom za�e dublje. Ni�ta se ne otkrhne, pa otkine komadi� svoje ko�ulje, postavi ga izme�u metala i dlijeta, a onda pogubno udari �eki�em po dlijetu, na �to poletje�e sitne krhotine metala. Onaj komadi� ko�ulje bio mu je samo za�tita od iskri. Te�i su mu problem bili prozebli prsti. Izgubili su gipkost, mrtvi su poput akumulatora. Nastavio je kresati metal sa strane, oko ruba otvora �to ga je ostavila otkinuta glava upalja�a. Gulio je sloj po sloj, ufaju�i se da mraz dopu�ta takav zahvat. Kad bi za�ao dublje, pri�jetila je opasnost da udari kapslu koja �e upaliti de�tonator. Izgubio je jo� pet minuta. Hardy se nije maknuo s vrha jame, odozgo mu je javljao koliko �e otprilike 240 jo� potrajati mraz. A zapravo, ni jedan ni drugi nisu mogli biti sigurni. Kako se glava upalja�a slo�mila, sad su zale�ivali posve druk�iju povr�inu, a voda, koja je njemu bila ledena, ipak je bila toplija od metala. Onda je ne�to ugledao. Vi�e se nije usudio �iriti rupu. Kontakt strujnog kola titrao je kao kakva srebrna vitica. Ako ga dosegne... Protrlja �ake ne bi li ih ugrijao. Huknuo je, mirovao je nekoliko sekundi, pa kli-je�tima za �icu prerezao kontakt; tek onda opet udahne zrak. Zinuo je od boli jer mu je mraz opekao dio �ake kad ju je izvukao iz strujnog kola. Bomba je bila dezaktivirana. - Upalja� isklju�en. Detonator uklonjen. Pusu, molim. Hardy je ve� okretao �ekrk dok je Kip jo� kop��ao uprta�e, �to mu nije bilo lako, uz ope�enu ruku i studen, onako hladnih mi�i�a. �uo je �kripu �ekrka i samo se �vrsto dr�ao za ko�no remenje kojim je tek napola bio sapet. Osjetio je kako mu se sme�e noge izvla�e iz stiska blata, kao da se kakav pradavni les di�e iz treseti�ta. Mala mu sto�pala izbi�e iz vode. Iz jame na sunce izroni mu prvo glava a onda trup.

Visio je, tijelo mu se polako okretalo, ispod ukr�tenih motki �to su dr�ale �ekrk. Hardy ga je grlio i istodobno mu skidao remenje, osloba�ao ga. Odjednom opazi kako se pove�a gomila skupila i gleda ga, tu je na dvadesetak metara, preblizu, i preopasno blizu; svi bi nastradali. Ali, naravno, Har-dy nije bio tu da ih otjera natrag. Gledali su ga nijemo, Indijca �to se objesio Har-dyju za rame, jedva vu�e noge prema d�ipu, sa svom svojom opremom - alatom i kanistrima i dekama i 241registratorima zvuka �to se jo� vrte prislu�kuju�i grob�nu ti�inu iz jame. - Ne mogu hodati. - Samo do d�ipa. Jo� samo koji metar, gospo�dine. Ostalo �u ja pokupiti. Stali bi, pa nastavili sve nogu za nogom. Morali su pro�i kraj lica �to su izbuljenih o�iju zurila u krhkog smedeg �ovjeka, bosog, u mokroj bluzi, mo�trili su upalo lice koje oko sebe ni�ta ne razabirae i ne prepoznaje, nikoga od njih. A oni svi nijemi. Samo su korak odstupili da propuste njega i Har-dyja. Kod d�ipa se po�eo tresti. O�i mu nisu mogle podnijeti odbljesak s vjetrobrana. Hardy ga je morao dizati, u razmacima, da ga posjedne na suvoza�evo mjesto. Kad se Hardy udaljio, Kip je polako skinuo mokre hla�e i omotao se dekom. Onda je mirno sjedio. Od grozne studeni i umora nije bio kadar ni odvrnuti poklopac termosice s toplim �ajem �to je le�ala na sjedalu do njega. Pomisli: tamo dolje nisam se �ak ni prestra�io. Samo sam bio bijesan - zbog svoje gre�ke, ili mogu�nosti da je negdje skriven "�tos". �ivotinja �to reagira samo radi svoje za�tite. Shva�ao je da jo� samo Hardvju ima zahvaliti �to je ostao �ovjek. l 242 \] Villi San Girolamo, kad je vru� dan, svi peru kosu, najprije kerozinom, zbog eventualnih u�iju, a zatim vodom. Le�e�i na le�ima, rasute kose, o�iju sklopljenih na suncu, Kip se odjednom �ini ranjiv. Kao da se stidi kad zauzme takav krhak polo�aj u kojem je vi�e nalik na les iz nekog mita nego na ne�to �ivo, odnosno ljudsko. Do njega sjedi Ha�na, kosa joj je ve� suha. U takvim trenucima on �e progovoriti o svojoj obitelji i o bratu u zatvoru. Sjest �e i trzajem glave zabaciti kosu na o�i, pa je svom du�inom protrljati ru�nikom. Prema po�kretima toga jednog �ovjeka, Hana zami�lja svu Aziju. Kako se tromo kre�e, kako je tiho ugla�en. Spominje ratnike svece, i Hana osje�a da i on spa�da me�u njih, �istunac je i zanesenjak koji zastaje i bezbo�an biva, prirodan, samo u ovakvim rijetkim trenucima sunca, glava mu opet na stolu kako bi mu sunce osu�ilo rasutu kosu kao zrnovlje lepezasto rasuto u slamnatoj ko�arici. Iako je Azijac �to je u ovim zadnjim godinama rata prisvojio engleske pretke, dr�e�i se njihovih propisa kao poslu�an sin. - Ah, ali brat mene smatra budalom �to vjerujem Englezima. - Okre�e se njoj, o�i mu blistaju od sunca. - Jednog dana, ka�e, progledat �u. Azija jo� uvijek nije slobodan kontinent, a on se zgra�a kako slijepo srljamo u ratove za ra�un Engleza. Takvu 243r L borbu mi�ljenja imali smo oduvijek. "Jednog �e� dana progledati", ponavljao mi je brat. Miner to izgovara �vrsto stisnutih o�iju, ruga se metafori. - I Japan je dio Azije, ka�em mu ja, pa su Ja�panci bili divlja�ki okrutni sa Sikhima u Malaji. Ali moj brat to ne ra�una. Ka�e da Englezi sad vje�aju Sikhe koji se bore za svoju nezavisnost. Prekri�enih ruku, Hana se okre�e od njega. Raz�mirice svjetske. Razmirice svjetske. Hana ulazi u dnevni mrak vile, da sjedne kod Engleza. No�u, kad Kipu raspusti kosu, on se opet pre�tvara u drugo zvije��e, ruke tisu�e polutnika na njegovu jastuku, valovlje izme�u njih u njihovu za�grljaju, u njihovim snenim pokretima. Ona dr�i u naru�ju indijsku boginju, dr�i �ito i vrpce. Kako se on prigiba nad njom, kosa mu se razlijeva. Mo�e je smotati sebi oko zape��a. Dok se on mi�e, ona gleda �irom otvorenih o�iju ne bi li u pomr�ini

�a�tora opazila vrcanje iskrica u njegovoj kosi. Kre�e se uvijek dr�e�i se predmeta, ide uza zi�dove, uz ograde na terasama. Motri periferiju. Kad gleda Hanu, vidi djeli� njezina mr�ava obraza �to se isti�e na krajoliku u pozadini. Onako kako motri luk leta konopljarke u odnosu na prostor koji obu�hva�a na zemljinoj povr�ini. Italijom je pro�ao o�ima �to su nastojale vidjeti sve, osim onoga �to je pro�lazno i ljudsko. Jedino �to nikad ne�e prou�avati, to je on sam. Ne�e svoju sjenu u sumraku, ni ruku koja se�e za naslonom stolice, ni svoj odraz u prozorskom staklu, ni kako oni njega gledaju. U godinama rata nau�io je da je jedino pouzdan on sam. 244 Sate provodi s Englezom �to ga podsje�a na je�lu koju je vidio u Engleskoj, njenu bolesnu granu, objesila se od starosti a dr�i je �taka napravljena od drugog stabla. Bila je na posjedu lorda Suffolka, na rubu litice, dizala se iznad Bristolskog kanala kao kakav stra�ar. Osje�ao je kako je njeno bi�e, unato� takvoj nemo�i, plemenito, obdareno pam�e�njem kojeg snaga zra�i iznad bolesti. Ina�e nema zrcala. Turban ornata vani, u svom vrtu, gledaju�i oko sebe mahovinu na stablima. Ali primje�uje brazdu koju su �kare napravile u Haninoj kosi. Poznato mu je njezino disanje kad on naslanja glavu na njezino tijelo, na klju�nu kost, ondje gdje se na kosti svijetli ko�a. No, kad bi ga pitala koje su joj boje o�i - iako je obo�ava - ne bi znao re��i, misli Hana. Nasmijao bi se i naga�ao, ali ako ona, crnooka, zatvori o�i i ka�e mu da su joj zelene, on �e joj povjerovati. Mo�e se on pozorno zagledati u ne�ije o�i, a da ne primijeti koje su boje, ba� kao �to je hrana koja mu je ve� u �drijelu ili �elucu vi�e obi�no tkivo nego nekakav okus ili ne�to odre�eno. Dok netko govori, on mu gleda usta, a ne o�i i njihovu boju, koja se, kako se njemu �ini, uvijek mijenja prema svjetlu u sobi ili trenutku dana. A usta otkrivaju nesigurnost ili samozadovoljstvo ili bilo koju drugu osobinu u spektru zna�ajki. Njemu su usta na licu od svega najslo�enija. Nikad nije siguran �to oko otkriva. Ali usta - mo�e ih pro�itati kako se smrknu od be��utnosti, kako izra�avaju nje�nost. A s okom se lako prevari� po njegovoj reakciji na obi�nu zraku sunca. Sve on skuplja kao dio promjenljivog sklada. Nju gleda u razli�ita doba i mjesta �to joj mijenjaju glas ih bi�e, �ak i ljepotu, onako kao �to prirodna morska sna ziba ili upravlja sudbinom �amaca za spa�avanje. 245t .Dili su se navikli ustajati u osvit, a za ve�erom sjediti uz danje svjetlo na izmaku. Sve do kasna samo �e jedna svije�a treptati u mraku, pokraj en�gleskog pacijenta, ili svjetiljka upola napunjena pe-trolejom ako se Caravaggio uspio sna�i. A hodnici i ostale spava�e sobe �ame u mrklu mraku, kao u zatrpanu gradu. Navikli su se hodati u tami, opru�e-nih ruku, vr�cima prstiju pipaju�i zidove s obje strane. - Nema vi�e svjetla. Nema vi�e boje - Hana bi sebi uvijek iznova pjevala ovaj refren. Trebalo bi Kipa natjerati da prekine s tom grozomornom na�vikom da ska�e niza stube pridr�avaju�i se rukom ograde. Zami�ljala je kako mu noge lete i zabijaju se u �eludac Caravaggiu dok se vra�a. Svije�u u Englezovoj sobi ugasila je sat prije. Tenisice je izula, bluzu na vratu raskop�ala zbog ljetne vru�ine, raskop�ani su joj i rukavi i zavrnuti visoko na nadlaktici. Sladak li je nemar. U prizemlju krila vile, osim kuhinje, knji�nice i zanemarene kapelice, jo� je bio i unutra�nji stakle�nik. �etiri staklena zida i staklena vrata, a unutra pokriven zdenac i police krcate suhim biljkama �to su nekad zacijelo cvjetale u zagrijanoj prostoriji. 246 Ovaj unutra�nji staklenik Hanu sve vi�e podsje�a na herbar s pre�anim cvije�em, ne�to na �to baci� pogled uz put, ali unutra ne zalazi�. Bilo je dva sata po pono�i.

Svako je od njih ulazilo u vilu na druga vrata, Hana kod ulaza u kapelu, kraj trideset �est stepe�nica, a on kod sjevernog dvori�ta. Kako bi u�ao u ku�u, skinuo bi sat i spustio ga u ni�u na razini prsa u kojoj je stajao kipi� sveca. Za�titnika te vi-le-bolnice. Ne�e ga Hana otkriti po svjetlucanju fosfora. Cipele je ve� izuo, a na sebi je imao samo hla�e. Svjetiljka koju nosi svezanu remenom na nad�laktici ne gori. Ni�ta drugo nije imao, i neko je vrijeme stajao na mjestu, u tami, vitak momak, s tamnim turbanom, kara mu visi o zape��u, ista ko��a. Prislonio se uz kut predvorja kao kakvo koplje. Zatim se prokrao kroz unutra�nji staklenik. U�ao je u kuhinju i odmah nanju�io psa u mraku, uhvatio ga i svezao uzetom za stol. S kuhinjske police uzeo je kondenzirano mlijeko i vratio se u unutra�nji staklenik. Pre�ao je rukom po dnu vrata i na�ao pruti�e naslonjene na njih. U�ao je i za sobom za�tvorio vrata, ali je u zadnji �as posegnuo rukom van i pruti�e opet naslonio na vrata. Za slu�aj da ih je ona vidjela. Zatim se spusti u zdenac. Na metar dubine bila je popre�ke uglavljena daska, znao je da dobro dr�i. Povu�e za sobom poklopac, pa ondje �u�ne, zami�ljaju�i Hanu kako ga tra�i, ili se i sama krije. Po�inje sisati mlijeko iz limenke. Ona je od njega i o�ekivala tako ne�to. Smug-nuv�i u knji�nicu, upalila je svjetiljku na nadlaktici i pro�la pored polica �to su se od njezinih gle�anja dizale u nevidljivu visinu iznad nje. Vrata su zatvo�rena, pa nitko ne mo�e iz hodnika vidjeti svjetlost. 247�W On bi mogao vidjeti svjetlucanje s onu stranu fran�cuskih vrata samo kad bi bio vani. Zastajkivala je na svakom koraku, jo� jednom tra�e�i me�u uglav�nom talijanskim knjigama je li zalutala kakva na engleskome koju bi mogla odnijeti engleskom pa�cijentu. S vremenom je zavoljela te knjige u tali�janskom uvezu i hrptu, s naslovnim slikama, ukra��enim ilustracijama u boji, s platnenim koricama, njihov miris, pa i ono pucketanje ako ih otvara� prebrzo, kao da se lomi neki si�u�an i nevidljiv niz ko��ica. Opet zastane. Parmski kartuzijanski samo�stan. "Ako se ikad izvu�em iz svojih te�ko�a", re�e on deliji, "po�i �u u obilazak prekrasnih slika u Par-mi, a ho�ete li se onda udostojiti da upamtite ovo ime: Fabrizio del Dongo?" Na drugom kraju knji�nice, Caravaggio le�i na sagu. Iz njegove tame Hanina se lijeva nadlaktica �ini da je �ist fosfor, osvjetljava knjigu, prelijeva crvenilom njezinu crnu kosu, gori na pamuku njezine bluze i nabrana rukava na ramenu. Kip iza�e iz zdenca. Svjetlo se s njezine nadlaktice �irilo metar unao�kolo a onda gubilo u tami, pa se Caravaggiu u�inilo da njih dvoje dijeli mra�na dolina. Ona strpa knjigu u sme�em uvezu pod lijevo pazuho. Kako je pro�lazila, tako su se jedne knjige pojavljivale a druge nestajale. Postala je zrelija, i sad ju je volio jo� vi�e nego onda kad ju je shva�ao bolje, kad je bila proizvod svojih roditelja. Sad je ono �to je sama odlu�ila da �e biti. Znao je, kad bi u kakvoj europskoj ulici susreo Hanu, da bi mu se u�inila odnekud poznata, ali je ne bi prepoznao. One ve�eri kad je prvi put u�ao u vilu, prikrio je zaprepa�tenje. Na njezinu asketskom licu, na prvi pogled hladnom, bilo je neke britkosti. Shvatio je kako se za posljednja dva mjeseca i on po�eo pretvarati u ono �to je ona sada. Jedva je mogao vjerovati koliko u�iva u nje�zinoj promjeni. Prije vi�e godina, bio ju je poku�avao zamisliti kao odraslu, ali je samo uspio smisliti oso�bu po kalupu njezine zajednice. Ne ovu predivnu neznanku koju mo�e voljeti jo� dublje upravo zato �to na njoj nema ni�ega od njega. Le�ala je na sofi, svjetiljku je uperila niza se, da bi mogla �itati, i ve� se bila zadubila u tekst. A onda u jednom trenu uzgleda, osluhne, pa brzo ugasi svjetiljku. Je li osjetila njegovu nazo�nost u sobi? Caravag�gio je znao da mu se disanje �uje, i koliko mu je te�ko disati ujedna�eno i smireno. Svjetlo se samo na tren upali i u hipu ugasi. A onda kao da se u sobi sve uskome�alo osim Caravaggia. �uo je sve to oko sebe i

�udio se ka�ko on ostaje nedirnut. U sobi se stvorio momak. Caravaggio pri�e sofi i spusti ruku prema Hani. Ali nje nije bilo. Uspravi se, a ne�ija ga ruka uh�vati oko vrata i stiskom povu�e k sebi. Prodorna ga svjetlost zaslijepi, �ulo se kako obojica iznena�eni sop�u padaju�i na pod. Ruka sa svjetiljkom jednako ga stezala oko vrata. Onda se na svjetlosti pojavi boso stopalo, pro�e pored Caravaggiova lica i stane kraj njega momku na vrat. Upali se jo� jedno svje�tlo. 248 249- Imam te. Imam te. Ona dvojica na podu uzgleda�e na tamne obrise Hane iznad svjetla. Pjevala je: - Imam te, imam te. Iskoristila sam Caravaggia koji zbilja grozno hriplje! Znala sam da �e biti tu! U tome je bio trik. - Stopalom ja�e pritisne momku vrat. Predaj se. Priznaj! Caravaggio se po�eo tresti u momkovu stisku, oblio ga znoj, a nije imao snage da se izvu�e. Sad su u njega bile uperene obje svjetiljke. Mora se nekako izvu�i i umaknuti iz ovog u�asa. Priznaj! Djevojka se smijala. Morao se smiriti prije nego �to �e progovoriti, ali ga oni nisu ni slu�ali, uzbu�eni zbog svoje pu�stolovine. Uspio se nekako iskoprcati iz momkova olabavljena stiska, i bez rije�i iza�e iz sobe. Bili su opet u mraku. - Gdje si? - pita ona i hitro se pomi�e. On se postavlja tako da se ona sudara s njegovim prsima i na taj na�in pada mu u zagrljaj. Hana spu�ta glavu na njegov vrat, a usne na njegove usne. -Kondenzirano mlijeko! Uz na� dvoboj? Konden�zirano mlijeko?! - Vra�a usne na njegov vrat, na znoj, li�e ga upravo tamo gdje joj je bosa noga bila. - Da te vidim! - Njegova se svjetiljka pali i on je gleda, lice joj izbrazdano prljav�tinom, kosa joj str�i slijepljena znojem. Ceri mu se u lice. Kip uvla�i mr�ave �ake u nabrane rukave bluze i hvata je za ramena. Makne li se ona, njegove �e je �ake pratiti. Hana se zabacuje, svom te�inom svaljuje se na le�a, sigurna da �e i on za njom, sigurna da �e njegove ruke sprije�iti pad. Onda se on zgr�i, sa stopalima u zraku, samo su mu �ake, ruke i usne na njoj, a ostalo mu je tijelo kao rep u bogomoljke. Svjetiljka mu je jo� na mi�i�u i znoju 250 lijeve nadlaktice. Njoj lice upada u svjetlost da bi ga ljubilo, lizalo i ku�alo. Njemu �elo bri�e vlaga njezine kose. A onda, eno ga odjednom na drugom kraju so�be zraka s njegove minerske svjetiljke poskakuje na' sve strane u toj sobi gdje je on tjedan dana istra�ivao ima li igdje detonatora, tako da je sad �ista. Soba kao da se kona�no oslobodila rata, vi�e nije ni zona ni teritorij. Ma�u�i rukom, nosi svjetilj�ku, otkriva strop, njezino nasmijano lice u prolazu preko nje koja stoji iza sofe i gleda svjetlucanje njegova vitkog tijela. Prelaze�i opet preko nje, Kip vidi da se sagnula i bri�e ruke skutom haljine. - Ali te imam. Imam te - skandira ona. - Ja sam Mohikanka iz Avenije Danforth. Sad mu ja�e na le�ima, svjetlost joj ska�e po hrptovima knjiga na visokim policama, ruke joj se di�u i spu�taju jer je on vrti, a ona se umrtvljuje, pada naprijed i hvata mu se za bedra, pa ga za�okretom pu�ta i, vla�nih ruku slijepljenih pra�inom i prljav�tinom, pru�a se pole�u�ke na stari sag, �to jo� vonja po negda�njim, drevnim ki�ama. Kip se prigiba nad nju, a ona di�e ruku i gasi mu svjetiljku. - Ja sam pobijedila, je li tako? On jo� nije prozborio otkako je u�ao u sobu. Glavom pravi pokret koji ona voli, �to je ne�to iz�me�u slaganja i neslaganja. Od bljeska je ne vidi. Ugasi joj svjetiljku i sad su jednaki u mraku. Tu je onaj jedini mjesec dana u njihovu �ivotu kad Hana i Kip spavaju jedno uz drugo. Po formi u celibatu. Otkrivaju da vo�enje ljubavi mo�e biti sva uljudba, sva zemlja koja je ispred njih. Ljubav prema predod�bi njega ili nje. Ne�u se jebati. Ne�u 251te jebati. Tako su mladi, a gdje su to nau�ili, on ili ona, tko to zna? Mo�da od Caravaggia koji je tih ve�eri njoj pri�ao kako je to u njegovoj dobi

0 nje�nosti prema svakoj stanici voljena bi�a �to ti do�e kad otkrije� svoju smrtnost. Ovo je, uostalom, smrtno doba. Momkova bi se �udnja ispunila tek u najdubljem snu u Haninu zagrljaju, a orgazam mu je imao vi�e veze s privla�nom silom Mjeseca, s rukom no�i �to mu potegne tijelo. Cijelu ve�er mr�avo mu lice le�i na njezinim rebrima. Podsjetila ga je na u�itak kad su ga �e�kali, nokti joj kru�i�ima grabljaju njegova le�a. Tome ga je u svoje doba nau�ila ayah. Kip je pamtio kako je svu ugodnost i spokojstvo djetinjstva dobio od nje, a nikad od majke, koju je volio, ili od bra�ta ili oca s kojima se igrao. Kad je bio upla�en, ili kad nije mogao zaspati, problem bi uo�ila ayah, ona bi mu donijela san svojom �akom na njegovim sitnim, mr�avim le�ima, ta prisna tu�inka s juga Indije koja je �ivjela s njima, pomagala u vo�enju ku�anstva, kuhala i slu�ila im jela, i odgajala svoju djecu u krilu ku�anstva, po�to je prija�njih godina tje�ila i njegova starijeg brata, vjerojatno poznaju�i narav svakog od njih bolje od njihovih ro�enih ro�ditelja. Bila je to uzajamna ljubav. Kad bi Kipa pitali koga najvi�e voli, spomenuo bi svoju ayah, a ne majku. Njemu je njezina utje�na ljubav bila ve�a od bilo kakve krvne veze ili spolne ljubavi. Kako �e poslije shvatiti, cijelog �ivota vuklo ga je izvan obitelji to - da na�e takvu ljubav. Platonsku in�timnost, a kad�to spolnu intimnost, tu�inke. Bit �e ve� u poodmakloj dobi prije nego �to �e shvatiti to o sebi, prije nego �to �ak uzmogne sebi postaviti to pitanje - koga najvi�e voli. 1 Dadilja (hindski). 252 Samo je jednom zbiljski osjetio da je toj ayah uzvratio nekom utjehom, iako je ona ve� shva�ala narav njegove ljubavi prema njoj. Kad joj je majka umrla, u�uljao joj se u sobu i zagrlio njezino naglo ostarjelo tijelo. �utke je le�ao kraj nje tuguju�i u toj sobici slu�kinje, u kojoj je ona divlja�ki naricala, po obredu. Gledao ju je kako skuplja suze u sta�klenki �to je dr�i uz obraz. Znao je da �e ih od�nijeti na pogreb. Bio je iza njezina zgrbljena tijela, sa svojim �akama devetogodi�njaka na njezinim ra�menima, a kad se ona kona�no smirila, tresu�i se i dr��u�i tek od vremena do vremena, stao ju je �e�ati kroz sari, pa joj ga je smaknuo u stranu i �e�ao je po ko�i - onako kako Hana sad prima to umije�e nje�nosti, s njegovim noktima na milijunima stanica njezine ko�e, u njegovu �atoru, 1945. godine, gdje su se kontinenti sreli u jednom mjestu na brdu. 253IX. SPILJA PLIVA�A Obe�ao sam vam pri�ati o tome kako se �ovjek zaljubi. Mlad �ovjek imenom Geoffrev Clifton sreo se u Oxfordu s prijateljem koji mu spomene �ime se mi bavimo. Onda je stupio u vezu sa mnom i su�tradan se o�enio, a dva tjedna kasnije je sa �enom doletio u Kairo. Bili su na kraju svog medenog mjeseca. I tu po�inje na�a pri�a. Kad sam upoznao Katharinu, bila je udata. Uda-ta �ena. Clifton se izvukao iz zrakoplova, a onda, neo�ekivano, jer smo ekspediciju bili planirali ra�u�naju�i samo na njega, evo i nje. Kratke hla�e kaki boje, ko��ata koljena. U ono doba, odvi�e je �udjela za pustinjom. Meni se vi�e svidjela njegova mladost nego gorljivost njegove mlade, netom vjen�ane �ene. On je bio na� pilot, glasnik, izvi�a�. Bio je Novo doba, lete�i i ispu�taju�i duge �arene vrpce kojima nas je upu�ivao gdje bismo morali biti. Nju je obo��avao, i to je stalno i svima pokazivao. Bila su tu cetiri mu�karca, jedna �ena i njezin mu�, izrijekom presretan zbog svog medenog mjeseca. Odo�e u Kairo 1 vrati�e se nakon mjesec dana, i bilo je gotovo isto. 257l Samo �to je sad ona bila ti�a, ali se on i dalje pona�ao kao dje�ak. �u�ala je na benzinskim kantama, objema �akama dr�e�i bradu, nalak�ena na koljena, zure�i u ceradu �to neprestance lepe�e, a Clifton bi je kovao u zvijezde. Poku�ali smo ga zadirkivanjem natjerati da promijeni plo�u, ali moliti njega da bude skromniji, zna�ilo bi uvrijediti ga, a to nitko od nas nije �elio. Nakon onog mjeseca u Kairu, ona je naglo shvatila onu �udesnu stranu ljudskog bi�a, da se mo�e promijeniti. Ne mora ostati dama iz otmjenih krugova �to se udala

za pustolova. Otkrivala je sa�mu sebe. Bilo je �alosno gledati to, jer Clifton nije mogao vidjeti to njezino preodgajanje. �itala je sve o pustinji. Znala je govoriti o Uweinatu i izgubljenoj oazi, �ak je bila prona�la i neke neva�ne priloge. Bio sam petnaest godina stariji od nje, razu�mijete. Bio sam u onoj �ivotnoj dobi kad bih se identificirao sa cini�nim huljama iz romana. Ne vje�rujem u trajnost, u odnose koji �e premostiti gene�racije. Bio sam petnaest godina stariji. Ali je ona bila o�troumnija. Bila je �eljnija promjene nego �to sam ja o�ekivao. Za�to se promijenila za onih njihovih naknadnih dana medenog mjeseca u delti Nila kod Kaira? Vi��ali smo ih nekoliko dana - bili su stigli dva tjedna nakon svadbe. Clifton je do�ao s mladenkom jer da nju ne mo�e ostaviti, a ne mo�e ni prekr�iti nama zadanu rije�. Madoxu i meni. Mi samo �to nismo poludjeli od bijesa. I tako su joj toga dana ko��ata koljena izronila iz zrakoplova. I to je bio motiv na�e pri�e." Na�e situacije. Clifton je do neba hvalio ljepotu njezinih ruku, vitkost njezinih gle�anja. Opisivao nam je kako iz�gleda kad pliva. Spominjao je suvremene bidee u 258 hotelskom apartmanu. Njezinu nezasitnu glad za doru�kom. Na sve to, ja ne bih ni beknuo. Koji put bih, dok je on pri�ao, uzgledao i uhvatio joj pogled ko�jim bi pratila moj nijemi o�aj, a na to bi se �edno nasmije�ila. Bilo je tu i neke ironije. Ja sam bio stariji mu�karac. Bio sam svjetski �ovjek koji je de�set godina prije bio propje�a�io prostor od oaze Dakhla do Gilf Kebira, koji je kartografirao Farafru, koji je poznavao Cirenaiku, a vi�e od dvaput se bio izgubio u Pje��anom moru. Upoznala me kad sam ve� imao sve te zna�ajke. A mogla je za koji stupanj okrenuti glavu i vidjeti sve Madoxove zna��ajke. Ipak, izvan Geografskog dru�tva bili smo ano-nimusi; predstavljali smo po�etne korake jednoga kulta na koji je ona slu�ajno natrapala udajom. Rije�i kojima ju je mu� hvalio i slavio ni�ta nisu zna�ile. Ali ja sam �ovjek kojem je �ivot, �ak i kao istra�iva�u, �esto bio dirigiran rije�ima. Gla�sinama i legendama. Onim �to karte kazuju. Ispi�sanim krhotinama. Taktom rije�i. U pustinji je svako ponavljanje isto kao da si zemlju jo� malo zalio vodom. Tu �e� za nijansu prevaliti sto i vi�e kilo�metara. Na�a ekspedicija bila je sedamdesetak kilometara od Uweinata, a Madox i ja spremali smo se po�i u izvi�anje. Cliftonovi i ostali ostat �e za nama. Ona je bila pro�itala sve �to je imala, pa me za�molila da joj dam kakvu knjigu. A ja nisam imao drugo osim karata. - A ona knjiga �to je listate uve�er? - Ah, Herodot! Ho�ete njega? - Ne, ne bih, ako vam je posebno stalo do nje. - U njoj su moje bilje�ke. I izresci. Moram je miati uza se. - Bila sam nepristojna. Oprostite. 259- Kad se vratim, pokazat �u vam je. Ina�e ne putujem bez nje. Sve je to izre�eno vrlo prijazno i uljudno. Objas�nio sam joj kako je to manjevi�e obi�na knjiga, i ona je to prihvatila. Mogao sam oti�i a da se ne osje�am kao sebi�njak. Zahvalio sam joj na razu�mijevanju. Clifton nije bio tu. Bili smo sami. Kad mi je pri�la, bio sam u svom �atoru, spremao sam se za put. Ja sam �ovjek koji je uglavnom okrenuo le�a dru�tvenom svijetu, ali ponekad cijenim ugla��enu obzirnost. Vratili smo se tjedan dana kasnije. Do�li smo do svakakvih otkri�a, mnogo smo toga postavili na svoje mjesto. Bili smo dobro raspolo�eni. U logoru smo uprili�ili malu proslavu. Clifton je bio uvijek spreman druge slaviti. A to je bilo zarazno. Ona mi je pri�la sa �a�om vode. - �estitam! Ve� mi je Geoffrev rekao... - Da! - Evo, popijte ovo. Pru�io sam �aku a ona mi na dlan stavi �a�u. Voda je bila vrlo hladna nakon one bljuvotine iz �uturica koju smo dotle pili. - Geoffrev kani uprili�iti zabavu u va�u �ast. Pi�e neku pjesmu, i htio bi da ja

pro�itam neki spjev, ali ja �elim izvesti ne�to drugo. - Evo, izvolite knjigu, pregledajte je. Izvadio sam iz naprtnja�e i pru�io joj knjigu. Nakon jela i biljnog �aja, Clifton je izvukao bocu konjaka koju je do tog trena bio ljubomorno �uvao. Tako smo te ve�eri konjakom pratili Ma-doxov opis na�eg puta i Cliftonov nastup s pjes�micama. Zatim je ona po�ela �itati iz Herodotove Povijesti pripovijest o kralju Kandaulu i njegovoj 260 �eni. Tu sam pri�u uvijek �itao letimice. Ona je tek na po�etku djela gdje nema mnogo veze s mje�stima i razdobljem koji mene zanimaju. Ali, na�ravno, to je slavna pripovijest. I nju je ona izabrala za temu razgovora. Taj Kandaul strastveno je volio svoju �enu, pa je zbog toga smatrao da je ona kudikamo ljep�a od svake druge �ene. Gigu, Daskila sinu (koji mu je od svih doglavnika bio najmiliji), obi�avao je opi�sivati ljepotu svoje �ene, hvale�i je preko svake mjere. - Slu�a� li, Geoffrey? - Da, mila moja. / Gigu je rekao: "Gige, �ini mi se da mi ne vje�ruje� kad ti opisujem ljepotu svoje �ene; tako je to, jer se �ovjek uvjerava lak�e okom nego uhom. Dobro, smislimo neki na�in da je vidi� golu." Ovdje bi �ovjek mogao koje�ta re�i. Znaju�i da �u s vremenom postati njezin ljubavnik, upravo kao �to �e Gig biti kralji�in ljubavnik i Kandaulov ubo�jica. Herodota sam �esto listao jer mi je pomagao u geografiji. Ali Katharini je on poslu�io kao prozor u njezin �ivot. Dok je to �itala, glas joj bio pozoran. O�i joj bile prikovane za stranicu s tom pri�om, kao da tone u �ivi pijesak dok �ita. "Zbilja vjerujem da je ona najljep�a od svih �ena i, molim te, ne tra�i od mene da �inim ono �to mi ne dolikuje." Ali mu kralj ovako re�e: "Budi hrabar, Gige, i ne strahuj da te mo�da isku�avam, i ne boj se ni moje �ene da �e ti ona �to na�ao u�initi. Jer ja �u to udesiti od po�etka tako da ona uop�e ne�e znati da si je vidio." Ovo je pripovijest o tome kako sam se zaljubio u �enu koja mi je �itala odre�enu pripovijest iz 261Herodota. Slu�ao sam rije�i �to ih je ona izgovarala s druge strane vatre, ni trena ne di�u�i pogleda pa ni kad bi zadirkivala mu�a. Mo�da je to samo i �itala njemu. Mo�da je taj njezin izbor i bio na�mijenjen samo njima dvoma, bez nekih drugih mo�tiva. Mo�da je nju ta pri�a privukla dobro poznatom situacijom. No, tu se odjednom pojavio put u stvarnom �ivotu, iako ga ona nije bila shvatila kao prvi korak na bilo kakvu stranputicu. Siguran sam u to. "Uvest �u te u sobu u kojoj mi spavamo iza otvorenih vrata; nakon moga ulaska, i moja �e �ena do�i da legne. Kod ulaza u sobu ima jedno sjedalo na koje odla�e odje�u sa sebe, skida sve jedno po jedno, a ti �e� je mo�i gledati posve bezbri�no." Ali Giga je primijetila kraljica kad se iskradao iz sobe. Shvatila je �to je u�inio njezin mu�; iako posramljena, nije prosvjedovala... sa�uvala je mir. �udna je to pri�a. Zar nije, Caravaggio? Mu��karac koji od silne ta�tine �eli izazvati tu�u zavist. Ili �eli da mu vjeruju, jer misli da mu ne vjeruju. To nije nipo�to bio slu�aj s Cliftonom, ali je on svejedno postao dio na�e pri�e. U mu�evu pona�anju ima ne�eg vrlo �okantnog, ali ljudskog. Ne�eg �to ga �ini vjerojatnim. Sutradan �ena pozove Giga i re�e mu neka bira. "Pred tobom su sada dva puta a ja ti pru�am mogu�nost da izabere� kojim �e� radije po�i. IH da ubije� Kandaula, uzme� i mene i kraljevstvo Lidije, ili da bude� ubijen tu na samom mjestu kako vi�e ne bi, slu�aju�i Kandaula u svemu, ikad opet gledao ono �to ne smije�. Ili �e umrijeti onaj koji je to smislio, ili ti koji si me gledao golu. 262 I tako pogine kralj. Po�inje Novo doba. Ima pjesama o Gigu pisanih jampskim trimetrom. Bio je me�u barbarima prvi koji je slao darove u Delfe. Vladao je kraljevinom Lidijom dvadeset osam godi�na, a ipak ga pamtimo samo kao kota�i� u

neobi�noj ljubavnoj pri�i. Prestala je �itati i uzgledala. Iz �iva pijeska. Mi�jenjala se. Mo� je dakle prelazila iz jednih u druge ruke. U me�uvremenu, uz pomo� jedne anegdote, ja sam se zaljubio. Rije�i, Caravaggio. One imaju stanovitu mo�. Cliftonovi, kad ne bi bili s nama, bili su u Ka�iru. Clifton je obavljao i neke druge poslove za En�gleze, Bog �e ga znati kakve, za nekog strica u dr�avnoj upravi. Sve je to bilo prije rata. No u to doba grad je vrvio svakakvim nacijama, to se sastajalo kod Grop-pija na soarejama, plesalo se do zore. Bio je to omiljen mladi bra�ni par ugledna podrijetla, a ja sam bio na periferiji kairskog dru�tva. �ivjeli su lijepo. Mondenim �ivotom u kojem bih se i ja na�ao od vremena do vremena. Ve�ere, vrtne zabave. Doga�aji koji me ina��e uop�e ne bi zanimali, a na koje sam sada odla/io jer je ona bila ondje. �ovjek sam koji posti sve dok ne ugleda �to �eli. Kako da vam je objasnim? Slu�e�i se rukama? Onako kako mogu u zraku napraviti obris visoravni ili litice? Bila je u na�oj ekspediciji nepunu godinu dana. Poslije, kad smo postali svjesni svoje uzajamne �udnje, ti raniji trenuci preplavili su nam srca, do�bila je zna�enje ruka �to te nervozno hvata nad kakvom liticom, pogled koji si bio previdio ili krivo protuma�io. U to doba povremeno sam bivao u Kairu, ot-prilike po mjesec dana u tri mjeseca. Radio sam 263u Egiptolo�kom uredu na svojoj knjizi Recentes ex-plorations dans le Desert Libyque , gdje sam se iz dana u dan sve bolje u�ivljavao u tekst, kao da je pustinja tu negdje na papiru, tako da sam gotovo osje�ao miris tinte kako mi izvire iz naliv-pera Istodobno sam se borio s njezinom blizinom, vi�e obuzet, istini za volju, �udnjom za njezinim usnama, glatkom ko�om iza koljena, bijelom ravninom trbu�ha, dok sam pisao svoju kratku knjigu, od svega sedamdesetak stranica, jezgrovitu i preglednu, dopu�njenu kartama. Nisam bio sposoban odstraniti njezi�no tijelo s papira. �elio sam monografiju posvetiti njoj, njezinu glasu, njezinu tijelu �to sam ga za�mi�ljao kako se bijelo izvla�i, poput duga luka, iz kreveta; me�utim, posvetio sam je jednom kralju. Bio sam siguran da �e ona moju opsesiju ismijati, i da �e me prezirno gledati, uljudno i zbunjeno, sitno vrte�i glavom. Sad sam u njezinu dru�tvu bio dvaput uko�eniji. Takav sam po naravi. Kad mi je neugodno zbog neke ve� razgla�ene golotinje. To je europska navika. Za mene je bilo posve prirodno - po�to sam je na �udan na�in unio u svoj tekst o pustinji da se sad u njezinoj nazo�nosti zavla�im u oklop. Divlja je pjesma zamjena za �enu koju voli� ili bi morao voljeti. Divlja je rapsodija obmana za obmanu. Na tratini Hassanein Beya - slavnoga starca iz ekspedicije 1923. godine - ona mi po�e u susret s guvernerovim pobo�nikom Roundellom, rukova se sa mnom, njega zamoli da joj donese pi�e, pa se okrene meni i re�e: - Ho�u da me ugrabite. - Vrati se Roundell. Bilo mi je kao da mi je pru�ila no�. Za mjesec l Najnovija istra�ivanja u Libijskoj pustinji, (franc.) 264 dana postao sam joj ljubavnik. U onoj sobi iznad suka, sjeverno od ulice s papigama. U predvorju poplo�enom mozaikom kleknuo sam, lice zario me�u nabore njezine toalete, u usti�ma joj bio slan okus ovih prstiju. Bili smo neobi��an kip, nas dvoje, prije nego �to smo pustili uzde svojoj �udnji. Njoj je pod prstima �kripao pijesak u mojoj rijetkoj kosi. Oko nas Kairo i sve njegove pustinje. Je li to bila �udnja za njezinom mlado��u, za onim dje�a�ki vitkim i gipkim tijelom? Njezini su vrtovi bili oni koje sam spominjao kad sam vam govorio o vrtovima. Jamicu na njezinu vratu nazvali smo Bosporom. S njezina ramena zaronio bih u Bospor. Ondje sam odmarao oko. Kle�ao bih a ona bi me gledala za�u�eno, kao da sam

bi�e s kakvog drugog planeta. �ena s ispitiva�kim pogledom. Njezin svje� dlan odjednom na mom vratu u kairskom autobusu. Seks na brzaka u zatvorenom taksiju od mosta Khedive Ismail do Tipperarv Cluba. Ili sunce izme�u njezinih noktiju kad mi je u dvorani na drugom katu muzeja dlanom pokrila lice. �to se nas ti�e, morali smo se �uvati samo jed�ne osobe da nas ne vidi. Geoffrev Clifton, me�utim, bio je �ovjek �vrsto ugra�en u engleski dru�tveni mehanizam. Porodi�no stablo sezalo mu je u pro�lost �ak do Knuda. Me�hanizam nije ba� nu�no morao Cliftonu, u braku od svega osamnaest mjeseci, otkriti da mu je �ena nevjerna, ali je okru�io ranu, bolesno tkivo u si�stemu. I znao je svaki njezin i moj pokret od prvog dana, od onog nepotrebnog dodira na ulazu hotela Semiramis. l Ime dvojice kraljeva, oca i sina, koji su u 11. stolje�u vladali Engleskom i Danskom. 265Njezine primjedbe na ra�un mu�eve rodbine bio sam pre�uo. A sam Geoffrev Clifton nije znao ni�ta vi�e od nas o velikoj engleskoj mre�i �to je bila iznad nas. Ali je klub tjelesnih �uvara bdio nad njezinim mu�em i �titio ga. Samo je Madox, ari�stokrat �to je nekad pripadao pukovnijskim i inim dru�tvima, poznavao ta diskretna vrludanja. Samo mi je Madox, s prili�nim taktom, skrenuo pozornost na taj svijet. Nosio sam Herodota, a Madox - svetac u bra�nom �ivotu - nosio je Anu Karenjinu, stalno iznova �itaju�i tu pripovijest o ljubavi i nevjeri. Jednog dana, ali odve� kasno da bi zaustavio mehanizam koji smo mi pokrenuli, poku�ao me upozoriti na Cliftonov svijet s pomo�u brata Ane Karenjine. Do�dajte mi knjigu. Poslu�ajte ovo. Polovica Moskve i Peterburga bili su rodbina i prijatelji Stjepanu Arkadji�u. Rodio se me�u onim ljudima koji su bili i postali mo�nicima ovoga svijeta. Jedna tre�ina dr�avnika, starijih ljudi, bili su prijatelji njegova oca i znali ga od malih nogu... prema tome, djelitelji zemaljskih dobara... bili su mu sve prijatelji te nisu mogli mimoi�i svoga... valjalo je samo ne protiviti se, ne zavidjeti, ne sva�ati se, ne vrije�ati, a on onako dobar kakav je bio, toga nikad nije ni �inio. Zavolio sam to va�e kuckanje noktom ka�iprsta po �prici, Caravaggio. Kad mi je Hana prvi put dala morfij pred vama, stajali ste kraj prozora i na kuckanje njezina nokta trgnuli ste glavu prema nama. Prepoznajem druga. Onako kako �e ljubavnik uvijek prepoznati masku na drugim ljubavnicima. l Iz prijevoda Krunoslava Pranji�a, NZ Matice hrvatske, Za�greb, 1979. 266 �ene tra�e od ljubavnika sve. A ja bih i pre�esto potonuo ispod povr�ine. Tako u pijesku nestanu cijele vojske. Tu je jo� bio njezin strah od mu�a, njezina vjera u svoju �ast, moja stara �udnja za nezavisno��u, moji nestanci, njezino nepovjerenje u mene, moje nevjerovanje u njezinu ljubav. Paranoja i klaustro�fobija skrivene ljubavi. - Mislim da si postao ne�ovje�an - rekla mi je. - Nisam samo ja vjerolomnik. - Ne vjerujem da je tebe briga �to se ovo do�godilo izme�u nas. Ti svemu izmi�e� iz straha i mr�nje prema posjedovanju, da nekoga ima�, da tebe netko ima, da te spominju. Ti misli� da je to vrlina. A ja mislim da si ne�ovje�an. Ako te ostavim, kome �e� oti�i? Ho�e� li na�i drugu ljubavnicu? Ni�ta nisam rekao. - Poreci to, proklet bio! Oduvijek joj je bilo do rije�i, voljela ih je, s njima je rasla. Rije�i su joj davale bistrinu duha, razboritost, manire. A ja sam smatrao da su rije�i prelomljeni osje�aji, poput �tapova u vodi. Vratila se mu�u. Od ovog trena, �apnula je, ili �emo na�i svoju du�u ili je izgubiti. Mora se povla�e, za�to ne bi i ljubavnici? Sidri�ta Efeza, rijeke Heraklitove nestaju, zamjenjuju ih dra�ge od mulja. Kandaulova �ena postaje Gigova �ena. Knji�nice gore. �to je bio na� odnos? Izdaja na�ih bli�njih, ili �elja za druk�ijim �ivotom?

Ona se opet uspela u svoj dom, do mu�a, a ja sam se povukao za pocin�ane �ankove. U Mjesec �u se zagledati, AV �u tebe u oku imati. 267 n Eh, taj stari klasik Herodot! Stalno je mumljao i pjevao tu pjesmu, tanko joj prede�i stihove ne bi li ih utkao u ne�iji �ivot. Ljudi se od tajnih gu�bitaka oporavljaju na svakakve na�ine. Netko iz njezine svite vidio me gdje sjedim s jednim trgovcem za�ina. A od njega je ona nekom zgodom bila do�bila kositreni naprstak sa �afranom. Jedna od tisu�u stvari. Ako je Bagnold - koji me vidio gdje sjedim s onim trgovcem �afranom - to ispri�ao uz ve�eru, za stolom za kojim je i ona sjedila, kako je meni bilo? Je li me tje�ilo �to �e se ona sjetiti �ovjeka koji joj je dao taj darak, kositreni naprstak �to je na tamnom tankom lan�i�u nosila oko vrata dva dana dok joj je mu� bio na putu? Sa �afranom jo� u njemu, pa joj je ostala �uta mrlja na prsima. I kako je reagirala na tu pri�u o meni, kako sam se nekom scenom ili �ta ti ja znam �ime obru�kao, pa me dru�tvo prezrelo? Bagnold se smijao, njezin mu�, kao dobar �ovjek, zabrinuo se za me, a Madox je ustao, pri�ao prozoru i zagledao u ju�ni gradski kvart. Razgovor je vjerojatno skrenuo na druga opa�anja. Uostalom, to su bili kartografi. No, da bi se svladala, je li si�la u jamu koju smo oboje iskopali, onako kako sam ja �udio da po�segnem za njom? Sad smo imali svako svoj �ivot, za�ti�en najtaj�nijim me�usobnim ugovorom. - Ma �to to radi�? - upita me kad smo se jed�nom sreli na ulici. - Zar ne vidi� da nas sve iz�lu�uje�? Madoxu sam bio rekao da se zabavljam s nekom udovicom. Ali ona jo� nije bila udovica. Kad je Madox krenuo natrag u Englesku, ona i ja vi�e ni�smo bili ljubavnici. 268 - Pozdravi mi svoju kairsku udovicu - promrmljao je Madox. - Volio bih da sam je upoznao. Je li znao? Najte�e mi je bilo �to obmanjujem nieea, prijatelja s kojim sam radio deset godina, �ovjeka koga sam volio vi�e od bilo koga drugoga. Bilo je to 1939. godine i svi smo ina�e odlazili iz te zemlje u rat. I Madox se vratio u selo Marston Magnu u Somersetu, gdje se bio rodio, i mjesec dana kasnije je s ostalim vjernicima u crkvi slu�ao propovijed po�sve�enu ratu, izvukao svoj slu�beni revolver i ustrijelio se. Ja, Herodot iz Halikarnasa, pi�em ovu povijest ka�ko s vremenom ne bi izblijedjelo ono �to je �ovjek stvorio, a ni ona velika i divna djela kojima su se istaknuli i Grci i barbari... kao i razlog zbog kojeg su me�usubno ratovali. Ljude je u pustinji oduvijek zanosila poezija. Madox je, u Geografskom dru�tvu, odr�ao prekrasna predavanja o na�im kretanjima i putovanjima. Ber-mann je �eravicu raspirio teorijom. A ja? Ja sam me�u njima bio onaj sa stru�nom vje�tinom. Teh�ni�ar. Ostali su od srca pisali o ljubavi prema sa�mo�i i meditirali �to su ondje na�li. Nikad nisu bili na�isto �to ja mislim o svemu tome. - Svi�a li ti se ovaj Mjesec? - upitao me Madox nakon �to smo se poznavali ve� deset godina. Upitao me obzirno, kao da dira u ne�to intimno. Njima sam ja bio malo i previ�e prepredenjak da bih bio zaljubljen u pustinju. Vi�e nalik na Odiseja. A ipak, bio sam. Daj mi pustinju, kao �to �e� drugome da�ti rijeku, a tre�emu metropolu njegova djetinjstva. 269Na na�em kona�nom rastanku, Madox je izgo�vorio stari pozdrav za takvu prigodu: - Dao ti Bog da te sigurnost prati! A ja krenuh od njega govore�i: - Nema Boga. Bili smo posve razli�iti ljudi. Madox je tvrdio da Odisej nije nikad napisao ni rije�i, da nije vodio dnevnik. Mo�da se u la�noj rapsodiji umjetnosti osje�ao strancem? A moja je monografija, moram priznati, bila strogo egzaktna. Strah da �u, pi�u�i, opisati njezin izgled, spalio je u meni svaki osje�aj, svu retoriku ljubavi. Ipak, opi�sao sam pustinju tako �estito kao �to bih opisao nju da govorim o njoj. Ono pitanje o Mjesecu Ma-

dox mi je postavio onih zadnjih dana �to smo bili zajedno, prije nego �to �e rat izbiti. Rastali smo se. Otputovao je u Englesku; neposredni rat preki�nuo je sve, pa i na�e sporo iskapanje povijesti u pustinji. Zbogom, Odiseju, rekao je on cere�i se, znaju�i da mi Odisej nikad nije bio osobito drag, a Eneja jo� manje, ali smo bili odlu�ili da je Bag-nold Eneja. Ali, eto, ni Odisej mi nije bio osobito drag. Zbogom, rekoh. Sje�am se kako se okrenuo, smiju�i se. Debelim je prstom pokazao u to�ku kod svoje Adamove ja�bu�ice i rekao: - Ovo se zove vratni udubak. Dao je toj jamici na njezinu vratu stru�ni naziv. Vratio se �eni u selu Marston Magna, sa sobom ponio samo svoga omiljenog Tolstoja, a sve svoje kompase i karte ostavio je meni. Na�a je uzajamna simpatija ostala neizgovorena. A selo Marston Magna u Somersetu, koje je u na�im razgovorima neprestano spominjao, pretvorilo 270 je svoja zelena polja u aerodrom. Zrakoplovi su ispu�tali ispu�ne plinove iznad dvoraca iz Arthurova doba. �to ga je natjeralo na takav �in, ne znam. Mo�da neprekidna avionska grmljavina, njemu sad tako zaglu�na nakon skromnog zujanja kojim je Gypsy Moth prekidao na�u ti�inu u Libiji i Egiptu? Ne�iji mu je rat rasparao istan�ani goblen drugar-stva. Ja sam bio Odisej, ja sam shva�ao promjene i privremene zabrane nametnute ratom. A on je bio �ovjek koji je te�ko sklapao prijateljstva. Bio je �ovjek koji je u cijelom �ivotu upoznao dvojicu ili trojicu njih, a sad mu oni ispado�e neprijatelji. U Somersetu je bio sam sa �enom koja se nikad nije upoznala s nama. Bio je �ovjek kojem su dos�tatne sitne geste. Jednim metkom zavr�io je rat. Bio je srpanj 1939. godine. Iz sela su se autobu�som odvezli u Yeovil. Vozilo je bilo sporo pa su za�kasnili na slu�bu Bo�ju. Otraga, u prepunoj crkvi, odlu�ili su da �e lak�e do�i do mjesta ako sjednu svaki za se. Pola sata kasnije po�ela je propovijed, �ovinisti�ka i odlu�no ratoborna. Sve�enik je bla�eno pjevao hvalospjeve borbi, blagoslivljao vladu i ljude �to �e krenuti u rat. Madox je slu�ao kako propovijed biva sve vatrenija. Izvukao je slu�beni revolver, sagnuo se i ustrijelio u srce. Ostao je na mjestu mrtav.^Velika ti�ina. Pustinjska ti�ina. Ti�ina bez aviona. �ulo se kako mu tijelo pada na klecalo. Ni�ta se nije micalo. Sve�enik se skamenio u svojoj pozi. Bila je to ona ti�ina kao kad u crkvi za�titno staklo na vo�tanicama pukne i sve se glave okrenu na tu stranu. Njegova �ena po�e sredi�njim prolazom, stane kod njegova reda i ne�to promumlja, pa je pusti�e do njega. Klek-nula je i objema ga rukama zagrlila. 271r L Kako je Odisej umro? Nije li se ubio? �ini mi se da je tako bilo. E, sad. Mo�da je pustinja raz�mazila Madoxa? U ono doba kad nismo imali ni�kakve veze sa svijetom. Neprestano mi pada na um ono rusko djelo �to ga je stalno vukao uza se. A Rusija je oduvijek bila bli�a mojoj zemlji nego nje�govoj. Da, Madox je bio �ovjek koji je umro zbog nacija. Volio sam njegovu spokojnost u svemu. Dok bih se ja bijesno prepirao oko lokacija na kartama, on bi to u svojim izvje�tajima opisao kao "debatu" razboritim tonom. Pisao je mirno i radosno o na�im putovanjima, kad je valjalo opisati radost, kao da smo Ana i Vronski na plesu. A ipak, bio je to �ovjek koji nije nikad stupio sa mnom u one kairske plesne dvorane, dok sam ja bio �ovjek koji se ple-�u�i zaljubio. Kretao se sporim korakom. Nikad ga nisam vi�dio da ple�e. Bio je �ovjek koji pi�e, koji tuma�i svijet. Spoznaja mu se hranila i najmanjom �esticom emocije. Jedan pogled mogao ga je nadahnuti na stranice teorije. Kad bi uo�io kakav novi zaplet u kojem pustinjskom plemenu, ili kad bi otkrio neku rijetku palmu, bio bi tjednima o�aran. Kad bismo u na�im putovanjima nai�li na kakvu poruku - bilo kakav tekst, suvremen ili drevni, arapski na zidu od blata, ili engleski ispisan kredom na blatobranu d�ipa - to bi �itao pa bi pritiskao dlanom, kao da dira eventualno dublje zna�enje, da bude �to prisniji s rije�ima.

Pru�a ruku i izla�e vene pune modrica, za splav morfija. Kako se morfij njime �iri, �uje gdje Cara-vaggio baca iglu u bubre�astu pocakljenu posudu. Gleda kako mu onaj prosijedi lik okre�e le�a, a 272 onda se opet pojavljuje, i on je ulovljen, njegov sudrug u morfiju. Ima dana kad se vra�am ku�i od suhoparna pi�sanja kad me i jedino mo�e spasiti "Honevsuckle Rose" u izvedbi Djanga Reinhardta i Stephanea Grap-pelvja iz Hot Cluba Francuske. Godine 1935, 1936, 1937. Velike godine jazza. Godine kad se jazz izlijevao iz hotela Claridge na Champs-Elvsees i �irio lokalima Londona, ju�ne Francuske, Maroka, pa se uvukao i u Egipat, gdje je odjeke tih ritmova ispotiha unio neki bezimeni kairski plesni orkestar. Kad sam se vratio u pustinju, ponio sam sa sobom ve�eri plesa po lokalima uz glazbu sa sedamdesetosmica ku�e "Souvenirs", sa �enama �to se kre�u korakom hrta, a uz skladbu "My Sweet" naslanjaju ti se na rame dok im ne�to �apu�e� u uho. Dobrotom diskografskog dru��tva Societe Ultraphone Francaise. Godine 1938,1939. Ljubavno �aputanje u separeu; a iza ugla rat. Tih zadnjih no�i u Kairu, vi�e mjeseci nakon raskida veze, kona�no smo nagovorili Madoxa da se u jednom lokalu oprostimo s njim. Do�la je i ona s mu�em. Samo jo� tu no�. Posljednji ples. Almasv se napio, pa je, hote�i izvesti neki stari plesni korak za koji je izmislio da se zove "bosporski zagrljaj", podigao Katharinu Clifton svojim �ilavim rukama i s njom pre�ao preko cijelog plesnog podija da bi se opru�io preko nekih nilskih aspidistra. A kao tko sada govori? pita se Caravaggio. l Naziv svojedobnog jazz-kvinteta. 273k Almasy je bio pijan i ostali su u njegovu plesu vidjeli samo niz grubih pokreta. Tih dana reklo bi se da se njih dvoje ne sla�u ba� najbolje. Okretao ju je s jedne na drugu stranu kao da je anonimna lutka, a pi�em je utapao tugu �to Madox odlazi. Za stolom s nama bio je vrlo bu�an. Kad se Almasy tako vladao, obi�no bismo se razi�li, ali kako je to bila Madoxova posljednja no� u Kairu, ostali smo. Lo� egipatski violinist koji bi htio imitirati Stephanea Grappellvja, a Almasy kao kakav planet koji je iz�letio iz svoje putanje. Podigao je �a�u: - U zdravlje nas, planetarnih stranaca! - Htio je plesati sa svima, bilo mu�ko ili �ensko. Zapljeskao je i objavio: - A sad za "bosporski zagrljaj"! Ti, Bernhardte? Hethertone? - Ljudi su se izvla�ili. Okrenuo se Cliftonovoj mladoj �eni, koja ga je gledala obuzeta uljudnim bijesom, a kako ona pri�hvati njegov poziv, odmah se privije uz nju, u tren oka mu se grlo na�lo na njezinu lijevom ramenu, na onoj goloj povr�ini iznad �ljokica. Bio je to ne�kakav manija�ki tango sve dok jedno od njih nije izgubilo korak. Ona u svom bijesu nije htjela po�pustiti, nije mu htjela priznati pobjedu time �to �e mu okrenuti le�a i vratiti se za stol. Samo bi, kad bi on povukao glavu, netremice zurila u njega, ali ne sa sve�anim, nego s agresivnim izrazom na licu. On bi joj ne�to gun�ao kad bi sagnuo glavu, mo�da ju je kleo rije�ima iz "Honevsuckle Rose". Almasy se u Kairu, izme�u ekspedicija, nije �e�sto vi�ao. Doimao se nekako suzdr�ljivo ili nemirno. Danju je radio u muzeju, a no�u obilazio lokale po tr�nicama Ju�nog Kaira. Izgubljen u nekom dru�gom Egiptu. Do�li su bili svi samo radi Madoxa. A sad je Almasy plesao s Katharinom Clifton. Nje�zina je vitkost dodirivala red ukrasnih biljaka. On ju je podigao, zavrtio, i pao. Clifton se nije maknuo 274 s mjesta, pratio ih je kraji�kom oka. Na drugom kraju dvorane, sav opru�en preko nje, Almasy se polako dizao i zagla�ivao plavu kosu kle�e�i iznad nje. Nekada je to bio �ovjek pun obzira. Bila je pro�la pono�. Uzvanicima to nije bilo nimalo smije�no, osim stalnim gostima koji su se lako zabavljali, navikli na te obrede pustinjskih Eu�ropljana. Bilo je tu �ena kojima su o u�ima visili duga�ki srebrni privjesci, �ena u �ljokicama, tim malim metalnim kapljicama ugrijanim toplinom lo�kala, kojima je Almasy prije bio naklonjen, �ene �to su ga u plesu greble po licu svojim resastim

nau�nicama. Za drugih prigoda, plesao bi s njima, nose�i ih na svojim prsima kad bi se napio. Da, one bi se zabavljale, smijale bi se Almasvjevu trbuhu kad bi mu se ko�ulja razdrljila; ali ne bi im bilo drago kad bi u plesu stao i svom te�inom vje�ao se za njih, da bi ne�to kasnije Ijosnuo na pod usred �kotske polke. U takvim je prigodama bilo va�no kora�ati s duhom ve�eri dok su se ljudske konstelacije oko vas vrtjele i klizile. Nije tu bilo ni razmi�ljanja ni predmnijevanja. Skice s takvih ve�eri pojavile bi se poslije, u pustinji, u obrisima krajolika izme�u Dahle i Kufre. Onda bi se sjetio onog pse�eg �tektanja zbog kojeg se osvrtao za psom na plesnom podiju, pa je, gledaju�i kompasnu vjetrulju kako pluta na ulju, shva�ao da je to mogla biti i neka �ena kojoj je stao na nogu. Kad bi ugledao kakvu oazu, di�io bi se svojim plesnim umije�em ma�u�i rukama i ru�nim satom visoko iznad glave. Hladne su no�i u pustinji. Iz horde no�i i��upao je nit i strpao je u usta, kao da je hrana. To je DUO za prva dva dana jednog putovanja, dok je jo� 275bio u limbu izme�u grada i visoravni. Nakon �est dana, vi�e se ne bi ni sjetio Kaira, ni glazbe, ni ulica, ni �ena; dotle bi se ve� kretao u drevno doba, prilago�en sporom ritmu dubokih voda. Jedina mu je veza sa svijetom gradova bio Herodot, njegov vodi�, drevan i suvremen, navodnih la�i. Kad bi ot�krio da je istinito ne�to �to se �inilo da je la�, uzeo bi ljepilo i ulijepio kakvu kartu ili novinski izrezak, ili bi iskoristio bjelinu u knjizi da ucrta ljude u suknjicama, s nestalim nepoznatim �ivoti�njama uza se. Rani spiljski ljudi obi�no nisu crtali goveda, iako je Herodot tvrdio da jesu. Obo�avali su trudnu boginju i po stijenama su najvi�e crtali trudne �ene. U roku od dva tjedna, grad mu uop�e vi�e ne bi pao na um. Bilo je to kao da je pro�ao ispod onog milimetra magle tik iznad tintom zacrnjena tkiva karte, onog djevi�anskog podru�ja izme�u tla i karte, izme�u daljina i legende, izme�u prirode i pu�kog pripovjeda�a. Sandford je to zvao geomor-fologijom. Kraj u koji su izabrali da �e do�i, gdje �e dati sve od sebe, gdje �e zaboraviti svoje pretke. Izuzev sun�anog kompasa, putomjera i knjige, tu je bio sam, svoj vlastiti izmi�ljaj. U tim je prigodama znao kako djeluje tlapnja, fatamorgana, jer je bio u njoj. Budi se i vidi da ga Hana pere. Tu je i svo�jevrsna komoda visoka do pasa. Hana se prigiba, �ake joj prenose vodu iz porculanskog umivaonika na njegova prsa. Zavr�iv�i, nekoliko puta provla�i mokre prste kroz svoju kosu tako da joj je vla�na i tamna. Uzgleda, vidi da su mu o�i otvorene i nasmije�i mu se. 276 Kad on ponovo otvori o�i, tu je Madox, odrpan, izmu�en, nosi injekciju morfija, dr�i je objema �a�kama jer nema palaca. Kako je daje sam sebi? upita se. Prepoznaje oko, naviku da jezikom lizne usnu, bistrinu �ovjekova mozga koji shva�a sve �to on govori. Dvije stare bene. Cavaraggio promatra rumenilo u �ovjekovim us�tima dok govori. Desni su mu mo�da boje blijeda joda, kao na spiljskim slikarijama otkrivenim u Uwe-inatu. Ima jo� toga da se otkrije, da se pogodi iz ovog tijela u krevetu, kojeg i nema osim usta, vene na ruci, vu�je sivih o�iju. Jednako je zapanjen jas�no�om svijesti u tog �ovjeka, koji katkad govori u prvom a katkad u tre�em licu, koji jo� ne priznaje da je on Almasy. - Tko je ono govorio �as prije? "Smrt zna�i da si u tre�em licu." Cijeli su dan dijelili ampule morfija. Da bi iz njega izvukao cijelu pripovijest, Caravaggio pazi na signale. Kad spr�eni �ovjek uspori govor, ili kad Caravaggio osjeti da mu ne�to nije jasno - u lju�bavnom odnosu, u Madoxovoj smrti - uzima �trcaljku iz bubre�aste pocakljene posude, lomi grli� ampule pritiskom �lanka prsta i puni je. Sad ve� ni�ta od toga ne krije pred Hanom, pa je i posve strgao svoj rukav s lijeve ruke. Almasv je samo u majici, crne mu ruke le�e gole ispod plahte. Svaki put kad tijelo proguta jo� morfija, otvaraju se jo� jedna vrata, ili on ska�e natrag na spiljske slikanje, ili na zatrpani zrakoplov, ili jo� jednom u�iva sa �enom kraj sebe ispod ventilatora, obraz joj po�iva na njegovu trbuhu.

Caravaggio uzima Herodota. Okre�e jednu stra�ncu, penje se preko jedne dine da bi otkrio Gilf 277Kebir, Uweinat, Gebel Kissu. Kako Almasy govori on ga prati, utvr�uje slijed doga�aja. Samo �to zbog �udnje pripovijest luta, treperi poput igle kompasa. Kako bilo da bilo, to je svijet nomada, to je apo�krifna pripovijest. Duh �to se skice i na istok i na zapad preru�en u pje��anu oluju. Nakon �to je njezin mu� skrhao zrakoplov, on je na tlu Spilje pliva�a razrezao i rasprostro pado�bran koji je ona nosila. Spustila se na nj, s grimasom boli od ozljeda. Prstima joj je nje�no pro�ao kroz kosu, pipaju�i ima li jo� kakvih rana, a onda joj je opipao ramena i stopala. Sad u spilji, ljepotu njezinu nije htio izgubiti, tu dra�est, te udove. A za bi�e njezino znao je da ga ve� dr�i �vrsto u �aci. Bila je to �ena kojoj bi se lice preobrazilo kad bi se na�minkala. Na zabavu, u krevet, odlazila je krvavocrveno namazanih usana, grimizno osjen�anih o�iju. Zagledao se u spiljsku slikanju i s nje skinuo boje. Njezino je lice narumenio okerom, a oko o�i�ju iscrtao plave kolobare. Pro�ao je kroz spilju s punim �akama crvenila i prstima joj pro�ao kroz kosu. Zatim i po svoj ko�i, pa joj je koljeno, ono �to je izvirilo iz aparata onog prvog dana, bilo boje �afrana. Stidna kost. Koluti boje po nogama da je �tite od �ovjeka. U Herodotu je bio otkrio te tra�dicije, po kojima su nekada ratnici slavili voljene pokojnike postavljaju�i ih i dr�e�i ih u nekom svijetu gdje �e biti vje�ne - u �ivobojnoj teku�ini, pjesmi, crte�u na stijeni. U spilji je ve� bilo hladno. Omotao ju je pa�dobranom da je ugrije. Zapalio je malu vatru koju je odr�avao suharcima akacije, a dim je tjerao u sve zakutke spilje. Vidio je da ne mo�e govoriti izravno njoj, pa je govorio bezli�no, glasom koji je 278 morao nadja�ati jeku u spilji. Sad idem po pomo�, Katharine. Razumije�? Tu blizu le�i jedan avion, samo nema goriva. Mo�da sretnem kakvu karavanu ili d�ip, a onda �u se brzo vratiti. Ne znam. Izvukao je Hero-dota i postavio ga kraj nje. Bio je rujan 1939. Iza��ao je iz spilje, udaljio se od svjetlosnog kruga va�tre, i krenuo nizdol kroz tamu i u pustinju punu mjese�ine. Si�ao je niz litice do podno�ja visoravni i ondje stao. Nema vozila. Nema letjelice. Nema kompasa. Samo mjesec i njegova sjena. Na�ao je stari kameni biljeg iz pro�losti �to je ozna�avao smjer puta za El Taj, sjeversjeverozapad.. Zapamtio je pod kojim mu kutom pada sjena, pa je krenuo. Oko sto i deset kilometara daleko bio je suk s ulicom satova. S jednog mu je ramena visila mje�ina s vodom ko�ju je nalio iz aina i koja je pljuskala poput placente. Po danu imao je dva razdoblja kad se nije smio kretati. O podne, kad mu je sjena bila ispod njega, i u sumrak, izme�u zalaska sunca i pojave zvijezda. Tada je u krugu pustinje sve isto. Kad bi se kretao, mogao bi skrenuti �ak i devedeset stupnjeva od svoga kursa. Po�ekao je �ivu kartu zvijezda, pa je krenuo ravnaju�i se svakog sata po njima. Nekada, kad su imali pustinjske vodi�e, objesili bi fenjer za kraj duga�ka �tapa pa bi svi slijedili skakutanje svjetla iznad �ita�a zvijezda. �ovjek hoda isto tako brzo kao deva. �etiri kilometra na sat. Ako je sretnik, nai�i �e na nojeva jaja. Ako je nesretnik, sve �e mu izbrisati pje��ana oluja. Tri dana pje�a�io je bez ikakva zalogaja. Na nJu nije htio misliti. Stigne li u El Taj, jest �e abru, �to je plemena Goran prire�uju od sjemenki divljih tikava koje prekuhaju kako bi iz njih izvukli gor�inu, a onda umijese s datuljama i roga�ima. 279 Pro�i �e ulicom satova i alabastera. Dao Bog da te sigurnost prati, rekao je Madox. Zbogom. Mahne� rukom. Boga ima samo u pustinji, to bi sad htio priznati. Izvan toga samo je trgovina i vlast, novac i rat. Svijet oblikuju financijski i vojni despoti. Bio je na kr�evitu tlu, pre�ao je s pijeska na kamenje. Nije htio misliti na nju. Onda izroni�e bre�uljci kao kakvi srednjovjekovni dvorci. I�ao je sve dok svojom sjenom nije stupio u sjenu brda. Grmlje mimoze. Divlja tikva. Stijenama dovikne

nje�zino ime. Jer jeka je du�a glasa �to se uzbu�uje u prazninama. Onda je stigao do El Taj a. Ve�im dijelom svoga puta zami�ljao je ulicu zrcala. Kako je stigao u predgra�e mjesta, engleski vojni d�ipovi opkoli�e ga i odvedo�e, nisu htjeli ni slu�ati njegovu pri�u o ranjenoj �eni kod Uvveinata, tek sto i dvadeset kilometara odatle, zapravo nisu uop�e slu�ali �to im je govorio. I ka�ete da vam Englezi nisu vjerovali? Da vas nitko nije htio poslu�ati? - Nitko me nije htio poslu�ati. - Za�to? - Nisam im rekao pravo ime. - Svoje? - Svoje jesam. - Pa �to onda... - Njezino. Njezino ime. Ime njezina mu�a. - Nego �to ste rekli? Ni�ta ne govori. - Probudite se! �to ste im rekli? Rekao sam da mi je ona �ena. Rekao sam samo Katharine. Mu� joj je bio mrtav. Rekao sam da je ona te�ko ozlije�ena, da je u jednoj spilji u 280 Gilf Kebiru, kod Uweinata, sjeverno od zdenca Ain Dua. Nema vode. Nema hrane. Po�i �u s njima, odvest �u ih do tog mjesta. Rekao sam da mi sa�mo treba d�ip. Jedan od onih njihovih prokletih d�ipova... Mo�da sam nakon tog putovanja izgledao kao oni ludi pustinjski proroci, ali ne vjerujem. Rat je ve� bio izbio. Samo su po pustinji lovili �pijune. Svaki �ovjek sa stranim imenom koji bi nai�ao na te male oaze bio je sumnjiv. Bila je samo sto dva�deset kilometara dalje, a oni me nisu htjeli slu�ati. Neka engleska postrojba �to je zalutala u El Taj. Onda sam valjda pomahnitao. Imali su one zatvo�reni�ke kaveze od �iblja, ne ve�e od tu�-kabine. Strpali su me u to i ukrcali na kamion. A ja sam se unutra tako mahnito bacao da sam s kavezom ispao na cestu. Urlao sam Katharinino ime. Urlao za Gilf Kebirom. A jedino ime koje je trebalo iz-viknuti, tutnuti im ga u �ake kao posjetnicu, bilo je Cliftonovo. Vratili su me u kamion. Za njih sam bio jo� jedan eventualni drugorazredni �pijun. Samo jo� jedan internacionalni gad. Caravaggio bi najradije ustao i oti�ao iz ove vile, iz zemlje, iz kr�a rata. Pa on je samo tat. Caravaggiu bi bilo najdra�e da mo�e, grle�i minera i Hanu, ili, jo� bolje, neke svoje vr�njake, u lokalu gdje poznaje svakoga, gdje mo�e plesati i pri�ati s nekom �enom, odmoriti glavu na njezinu ramenu, nasloniti glavu na njezino �elo, �to bilo, ali zna da mora najprije iza�i iz ove pustinje, iz njezine arhi�tekture morfija. Valja mu se povu�i s nevidljive ceste u El Taj. Ovaj �ovjek za koga on misli da Je Ahnasy, iskoristio je njega i morfij da se vrati u svoj svijet, po vlastitu tugu. Vi�e nije va�no na cij�j je strani bio za vrijeme rata. 281Ali se Caravaggio saginje nada nj. - Moram ne�to doznati. - �to? - Moram doznati jeste li vi ubili Katharinu Clif-ton. To jest, jeste li ubili Cliftona pa ujedno i nju? - Nisam. To mi nikad nije ni na um palo. Pitam vas zato �to je Geoffrev Clifton bio britanski obavje�tajac. Nije bio nekakav obi�ni, beza�zleni Englez. Prijateljska mom�ina. On je za ra�un Engleza dr�ao na oku va�u �udnu skupinu u Egi-patsko-libijskoj pustinji. Englezi su znali da �e pu�stinja jednog dana biti ratno popri�te. A on je bio aerofotograf. Njegova im je smrt zasmetala, �ak i danas im smeta. I danas postavljaju to pitanje. A njihova obavje�tajna znala je za va� odnos s njego�vom �enom, jo� od po�etka. Iako Clifton nije znao. Mislili su da je njegova smrt mo�da smi�ljena radi za�tite, radi ru�enja mostova. Vas su �ekali u Kairu, ali ste se vi, naravno, vratili u pustinju. Poslije, kad su mene poslali u Italiju, propustio sam zadnji dio va�e pripovijesti. Nisam vi�e znao �to je bilo s vama. - Dakle, vi ste mi u�li u trag. - Ne, ja sam do�ao radi djevojke. Poznavao sam joj oca. Nisam mogao ni u snu zamisliti da �u u ovom bombardiranom samostanu nai�i na grofa La-dislausa de

Ahnasvja. Da budem iskren, postali ste mi simpati�niji od ve�ine onih s kojima sam radio. �etvorina svjetla �to je puzila uz Caravaggiovu stolicu uokvirila mu je prsa i glavu te se engleskog pacijenta njegovo lice doimalo kao portret. U polu�sjeni mu se kosa �inila crna, ali sad mu je ra��upanu kosu osvijetlila, obasjala, a nabore podo�njaka izgla-�ala rumena svjetlost sutona. 282 Stolicu je bio okrenuo, kako bi se mogao nalak-titi na njezin naslon, su�elice Almasvju. Iz Cara-vaggia rije�i ne izlaze lako. Trlja bradu, nabire lice, zatvara o�i da bi razmi�ljao u tami, i tek �e onda ne�to bubnuti, trgnuv�i se iz svojih misli. Upravo se ta tama vidjela na njemu dok je sjedio na rom-boidu svjetla, zgrbljen preko naslona stolice kraj Alrnasvjeva kreveta. Jedan od dvojice starijih aktera ove pripovijesti. - Caravaggio, s vama mogu razgovarati jer osje��am da smo obojica smrtnici. Djevojka i momak jo� nisu smrtnici. Unato� svemu �to su pro�li. Hana je bila u te�kom psihi�kom stanju kad sam je upo�znao. - Otac joj je poginuo u Francuskoj. - A, tako. O tome nije htjela govoriti. Dr�ala se podalje od svakoga. Uspio sam je navesti da progovori samo tako �to sam je zamolio da mi �ita... Je li vam jasno da ni vi ni ja nemamo djece? Zatim zastaje, kao da razmatra neku mogu�nost. - Jeste li o�enjeni? - pita ga Almasv. Caravaggio je sjedio na rumenu svjetlu, rukama je pokrio lice da bi sve isklju�io i mogao jasno razmi�ljati, kao da je to jo� jedan dar mladosti koji mu se vi�e ne vra�a lako. - Morate razgovarati sa mnom, Caravaggio. Ili da nisam ja samo knjiga? Ne�to �to treba pro�itati, bi�e koje treba izmamiti iz bare i napuniti ga mor-fijem, bi�e puno hodnika, la�i, bujnog bilja, kame�nitih zakutaka. - U ovom ratu kori�teni su naveliko lopovi kao �to smo mi. Krali smo. Onda su neki od nas po�eli davati savjete. Mi smo po svojoj naravi mogli pro-zreti kamufla�u podvale lak�e nego profesionalni 283obavje�tajci. Mi smo stvorili dvostruki blef. Ta spre�ga lupe�a i intelektualca vodila je �itave kampanje Pro�ao sam sav Srednji istok, tamo sam prvi put �uo za vas. Vi ste bili misterij, praznina na njihovim kartama. Da svoje poznavanje pustinje povjerite Ni�jemcima! - Kad su me u El Taju uhvatili 1939, misle�i da sam �pijun, prevr�ili su svaku mjeru. - Onda ste dakle pri�li Nijemcima? �utnja. - I niste se nikako mogli vratiti u Spilju pliva�a i Uvveinat? - Nisam, sve dok se nisam dobrovoljno javio da odvedem Epplera kroz pustinju. - Moram vam ne�to re�i. U vezi s 1942, kad ste odveli tog �pijuna u Kairo. - Operacija Salaam. - Da. Kad ste radili za Rommela. - Genijalan �ovjek... I �to ste mi htjeli re�i? - Htio sam vam re�i ovo: kad ste vode�i Epplera pro�li kroz pustinju izme�u savezni�kih snaga, to jest bio herojski �in. Od oaze Gialo pa skroz do Kaira. Samo ste vi mogli dovesti u Kairo Rommelova �ovjeka s njegovim primjerkom Rebecce. - Otkud ste to znali? - Ho�u da vam ka�em kako oni nisu Epplera otkrili tek tako, u Kairu. Znali su za cijelo to puto�vanje. Mnogo prije bila je de�ifrirana jedna njema��ka �ifra, ali nismo mogli dopustiti da to Rommel dozna, jer bi onda na�i izvori bili otkriveni. Stoga smo za hvatanje Epplera morali �ekati da do�e u Kairo. Motrili smo vas cijelim putem. Kroz cijelu pustinju. A kako je obavje�tajna imala va�e ime, i znala da ste vi u to umije�ani, bila je jo� zaintere-siranija. Htjeli su i vas. Trebalo vas je ubiti... Ako mi ne vjerujete, krenuli ste iz Giala i putovali dva284 deset dana. I�li ste rutom zatrpana zdenca. Zbog savezni�ke vojske, niste se mogli pribli�iti Uvveinatu, a izbjegavali ste Abu Ballas. Eppler je povremeno imao

napadaje pustinjske vru�ice pa ste ga morali paziti, njegovati, iako ka�ete da vam se nije svi�ao... Avioni su vas tobo�e "izgubili", me�utim, pratili su vas u stopu. Ma niste vi bili �pijuni, nego mi. Oba�vje�tajna je mislila da ste Geoffreva Cliftona ubili radi �ene. Na�li su mu grob 1939, ali ni traga nje�govoj �eni. Niste postali neprijatelj kad ste pristali uz Nijemce, nego kad ste stupili u ljubavnu vezu s Katharinom Clifton. - Tako, dakle. - Kad ste 1942. oti�li iz Kaira, izgubili smo vas. Trebalo je da vas uhvate i ubiju u pustinji. Ali su vas izgubili. Na dva dana. Mora da ste po�a�avili, niste logi�no razmi�ljali, ina�e bismo vas na�li. Mini�rali smo skriveni d�ip. Poslije smo ga na�li raskoma�dana eksplozijom, ali od vas ni traga. Nestali ste. To je morao biti va� veliki put, a ne onaj u Kairo. Kad ste zacijelo bili totalno ludi. - Jeste li me i vi s njima lovili u Kairu? - Nisam. Vidio sam izvje�taje. Spremao sam se u Italiju, a oni su mislili da biste mogli biti tamo. - Ovdje. - Da. Romboid svjetla digao se na zid ostaviv�i Cara-vaggia u sjeni. Kosa mu je opet bila crna. Naslonio se le�ima na oslikano zelenilo. - Mislim da to nije va�no - progun�a Almasv. - Ho�ete morfija? - Ne�u. Postavljam stvari na svoje mjesto. Odu�vijek sam bio povu�en �ovjek. Te�ko mi je shvatiti da sam izazvao tolike pri�e o sebi. 285L - Imali ste ljubavni odnos s osobom povezanom s obavje�tajnom. U obavje�tajnoj je bilo nekih koji su vas osobno poznavali. - Vjerojatno Bagnold. - Da. - Pravi engleski Englez. - Da. Caravaggio posuti pa �e: - Na kraju moram s vama porazgovarati o jo� ne�emu. - Znam. - �to je bilo s Katharinom Clifton? �to se dogo�dilo pred sam rat da ste svi vi opet do�li u Gilb Kebir? Nakon Madoxova odlaska u Englesku? Bilo je odre�eno da jo� jednom odem u Gilf Kebir i spakiram sve �to nam je ostalo u logoru u Uweinatu. Na� je �ivot ondje bio zaklju�en. Mislio sam da se me�u nama vi�e ni�ta ne�e dogoditi. Gotovo godinu dana nismo se vi�e sastajali kao ljubavnici. Negdje se spremao rat, kao �aka �to se uvla�i kroz prozor potkrovlja. A i ona i ja ve� smo se bili povukli iza svojih zidova ranijih navika, u naoko nedu�an odnos. Vi�e se nismo ni �esto vi�ali. U ljeto 1939. Gough i ja trebali smo po�i u Gilf Kebir i raspremiti logor. Gough �e se vratiti kamionom, a po mene �e doletjeti Clifton. Zatim �emo se razi�i i razbiti taj trokut �to se bio stvorio me�u nama. Kad sam za�uo zrakoplov i ugledao ga, ve� sam silazio niz litice s visoravni. Clifton je uvijek bio to�an. Mali teretni zrakoplov ima svoj na�in prizem�ljenja, klize�i s razine obzorja. Krila mu pikiraju na pustinjsku svjetlost, brektanje motora prestaje i 286 aparat se silom inercije spu�ta na tlo. Nikad nisam najbolje shvatio kako funkcioniraju zrakoplovi. U pustinji sam ih gledao kako mi se pribli�avaju, i uvijek sam u strahu izlazio iz �atora. Urone krilima u svjetlost a onda prodru u ti�inu. Moth je do�ao preko visoravni u bri�u�em letu. Mahao sam mu plavom ceradom. Clifton se spustio i zagrmio preko mene, tako nisko da je skinuo li���e s grmova akacije. Letjelica skrene lijevo i napravi krug, opet me nacilja, izravna se i ponovo poleti na mene. Na pedeset metara od mene naglo se naheri i sru�i. Potr�ao sam prema njoj.

Mislio sam da je Clifton sam. Prema dogovoru, morao je biti sam. Ali, kad sam stigao tamo da ga izvu�em, ugledao sam nju kraj njega. On je bio mrtav. Ona je nastojala pomaknuti donji dio tijela, a gledala je ravno preda se. Krilo joj je bilo puno pijeska koji je bio prodro kroz poklopac kabine. Na njoj kao da nije bilo ni ogrebotine. Lijevu je ruku bila podigla preda se, da ubla�i udar pri padu. Izvukao sam je iz zrakoplova koji je Clifton bio nazvao Rupertom, i odnio je gore, u spilje. U Spilju pliva�a, gdje su bile slikanje. Prema karti, na 23� 30' geografske �irine, i 25� 15' du�ine. Te ve�eri pokopao sam Geoffreya Cliftona. Jesam li im donio prokletstvo? Njoj? Madoxu? Pustinji oskvrnutoj ratom, bombardiranoj kao da je to samo gomila pijeska? Barbari protiv barbara. Obje �e vojske pro�i kroz pustinju bez ikakve pre�dod�be �to je ona zapravo. Libijske pustinje. Izbaci Politiku, i ostaje najljep�i izraz koji poznajem. Libija. troti�na, razvu�ena rije�, izmamljen izvor. Onaj b 1 onaj ;. Madox je govorio kako je to jedna od "jetkih rije�i u kojima �uje� kako jezik zami�e za 287JF ugao. Sje�ate se Didone u Libijskoj pustinji? �ovjek bit �e kao u su�noj zemlji potoci... Ne vjerujem da sam u�ao u prokletu zemlju, ili da sam bio namamljen u dijaboli�nu situaciju. U svakom kraju i u svakom bi�u gledao sam dar. Na��i slikanje u Spilji pliva�a. S Madoxom pjevati "re�frene" na ekspedicijama. Pojava Katharine me�u nama u pustinji. Ono kako sam joj pri�ao preko crvenog ula�tenog poda i pao na koljena, s glavom uz njezin trbuh, kao da sam dijete. Ono pleme s pu�kama �to me lije�ilo. Pa evo, i nas �etvoro, Ha�na, vi i miner. Oteto mi je sve �to sam volio i cijenio. Ostao sam s njom. Utvrdio sam da su joj tri rebra slomljena. �ekao sam da joj oko trepne, savije se slomljeno zape��e, progovore nepomi�ne usne. Za�to si me zamrzio? �apnula je. Ubio si gotovo sve u meni. Katharine... nisi... Stisni me. Prestani se braniti. Tebe ni�ta ne mo�e promijeniti. Buljila je neprestano. Nisam mogao izbje�i tom njezinu pogledu. Bit �u posljednja slika koju gleda. �akal u spilji koji �e je voditi i �tititi, koji je nikad ne�e izdati. Ima stotina bo�anstava povezanih sa �ivotinjama, velim joj. Ima onih srodnih �akalu - Anubis, He-ranubis, Duamutef, Wepwawet. To su bi�a koja te vode u zagrobni �ivot - kao �to je moja nekada�nja utvara pratila tebe, onih godina prije na�eg po�znanstva. Na svim onim zabavama u Londonu i Oxfordu. Gledao te. Bio sam ti preko puta kad si sjedila za �kolskim radom s velikom olovkom u ru1 Izaija, 32:2 (parafraza). 288 ci. Bio sam tamo kad si upoznala Geoffreya Cliftona u dva po pono�i, u knji�nici Oxford Uniona. Po podu prostrti sva�iji kaputi, a ti, bosonoga, kao �a�plja capka� svojim putem izme�u njih. On te gleda, a gledam te i ja, iako ti ne zna� da sam ja tu, ne osvr�e� se na mene. Ti si u dobi kad vidi� sa�mo zgodne mu�karce. Jo� ne zna� za one koji su izvan sfere tvoje milosti. U Oxfordu �akal ne vrijedi mnogo kao pratnja. A ja sam �ovjek koji �e postiti sve dok ne na�e ono �to tra�i. Zid iza tebe oblo�en je knjigama. Lijevom rukom dr�i� dugu nisku biserja �to ti visi o vratu. Bose ti noge biraju put. Tra�i� ne�to. Bila si malo deblja u ono doba, ali savr�eno lijepa za �ivot na sveu�ili�tu. Troje je nas u knji�nici Oxford Uniona, ali ti nalazi� samo Geoffreva Cliftona. Bit �e to ljubav na prvi pogled. Vjen�at �ete se za mjesec dana. On ima neka posla s arheolozima u Sjevernoj Africi, ma zamisli, �ak tamo! "Radim tamo s nekom �ud�nom starom benom." Majka ti je ushi�ena brakom. Ali duh �akala, koji je bio "otvara� putova", a koji se zapravo zvao Wepwawet ili Almasy, bio je tamo s vama dvoma. Prekri�enih ruku, gledam kako se upinjete da zapodjenete veseli razgovor, �to je problem jer ste oboje pijani. Ali, �udesno je bilo to �to �ak i u svom pijanstvu, u dva sata po pono�i, oboje nekako uvi�ate trajnu vrijednost i privla�nost onog drugog. Mo�da ste oboje stigli s nekim svojim dru�tvom, mo�da �ete tu no� i no�iti s drugima, ali ste oboje na�li svoje sudbine.

U tri po pono�i zna� da mora� oti�i, ali ne mo�e� na�i cipelu. Jednu dr�i� u ruci, ru�i�astu ba-lennku. Vidim gdje kraj mene viri polovica druge i uzimam je. Sva se blista. O�ito su ti to omiljene cipelice, vidi se kako su ti ih udubli prsti. Hvala 289 vam, ka�e� uzimaju�i je, i odlazi� a da me nisi ni pogledala. Ja vjerujem u ovo: kad upoznajemo osobu u koju se onda zaljubimo, u duhu nam se javlja as�pekt kroni�ara, pomalo cjepidlake, koji zami�lja ili pamti susrete u kojima je ona druga osoba pro�la kraj nas nedu�no, upravo kao �to je Clifton mo�da godinu dana ranije tebi otvorio vrata auta i previdio svoj usud. Ali svi dijelovi tijela moraju biti spremni za drugu osobu, svi atomi moraju sko�iti u jednom smjeru da bi se rodila �udnja. �ivio sam u pustinji godinama i nau�io sam vjerovati u takve stvari. To je kraj pun d�epova. Iluzija vremena i vode. �akal �to jednim okom gleda za sobom a drugim ispituje stazu kojom bi ti da krene�. U njegovim su raljama komadi�i pro��losti koje tebi izru�uje, i kad sve o tom razdoblju bude sve�ano otkriveno, pokazat �e se da je ve� bilo poznato. Njezine su me o�i pogledale, site svega. U�asan umor. Kad sam je izvukao iz zrakoplova, pogledom je nastojala obuhvatiti sve oko sebe. O�i su joj bile oprezne, kao da u sebi ne�to kriju. Pri�ao sam bli�e i �u�nuo. Nagnuo sam se naprijed i jezikom taknuo desno plavo oko, s okusom soli. Pelud. Taj okus prenio sam joj u usta. Zatim drugo oko. Moj jezik na finoj poroznosti o�ne jabu�ice bri�e plavilo; kad sam se odmaknuo, preko pogleda prije�e joj bijela brazda. Rastavio sam joj usne, ovaj put za�ao prstima dublje, rastavio i zube, jezik joj bio "uvu��en", morao sam joj ga potegnuti naprijed, u njoj je bila nit, dah smrti. Bilo je gotovo prekasno. Na�gnuo sam se i jezikom prenio plavu pelud na njezin jezik. Tako smo se taknuli samo jednom. Ni�ta se 290 nije dogodilo. Povukao sam se, udahnuo zrak i on�da se opet nagnuo naprijed. Kad sam joj dotaknuo jezik, osjetio sam u njemu gr�enje. A onda je iz nje na mene suknulo u�asno re�zanje, silovito i prisno. Cijelo joj se tijelo streslo kao da je njime pro�la struja. Bacilo ju je s mjesta gdje se naslanjala na oslikanu stijenu. Stvorenje je u nju u�lo, sko�ilo i palo na mene. Vrat joj se vrtio s jedne na drugu stranu. Znam ja za lukav�tine demona. Jo� kad sam bio mali, uputili su me u demonsku zavodnicu. Ispri�ali su mi kako je krasna zavodnica u�la u mladi�evu sobu. A on, da je bio pametan, zatra�io bi od nje da se okrene, jer demoni i vje�tice nemaju le�a nego samo ono �to ti �ele pokazati. �to sam ja u�inio? Koju sam zvijer unio u nju? Pri�ao sam joj, mislim, vi�e od jednog sata. Jesam li ja bio njezin demonski ljubavnik? Jesam li bio Madoxov demonski prijatelj? Ovu zemlju, jesam li je ja istra�io i pretvorio je u ratno popri�te? Va�no je umrijeti na svetim mjestima. To je bi�la jedna od tajni pustinje. I tako je Madox u�ao u crkvu u Somersetu, mjesto za koje je osjetio da je izgubilo svoju svetost, i po�inio je ono �to je smatrao svetim �inom. Kad sam je okrenuo, cijelo joj je tijelo bilo po�kriveno jarkim pigmentom. Trava, kamenja, svjetlosti i pepela akacije da je ovjekovje�i. Tijelo naleglo na svetu boju. Samo plavilo oka uklonjeno, postalo anonimno, gola karta na kojoj ni�ta nije prikazano, ni znaka od jezera, ni crna grozda brda kao �to Je sjeverno od BorkouEnnedi-Tibestija, niti kao li-meta zelene lepeze gdje grane Nila stupaju na otvo�reni dlan Aleksandrije, rub Afrike. 291 ; �*t>r I imena svih plemena, nomada vjere �to su kr�starili jednoli�nom pustinjom i vi�ali svjetlost, vjeru i boju. Onako kako se kamen ili prona�ena metalna kutija ili kost mogu zavoljeti i ovjekovje�iti u molitvi. U divotu ove zemlje ona sada ulazi i postaje joj dio. Smr�u nosimo sa sobom bogatstvo ljubavnika i plemena, okus koji smo ku�ali, tijela u koja smo uronili i koja smo preplivali kao da su rijeke mu�drosti, li�nosti po kojima smo se penjali kao da su stabla, strahove u

kojima smo se skrivali kao da su spilje. �elim da svim tim moje tijelo bude obilje��eno kad umrem. Vjerujem u takvu kartografiju -da bude� obilje�en prirodom, a ne da smo tek na kakvoj karti zapisani poput imena bogata�a i boga�ta�ica na zgradama. Mi smo op�a povijest, op�e knjige. Po svom ukusu ili iskustvu nismo ni�iji niti smo monogamni. Samo sam jedno �elio - hodati zemljom koja nema karata. Odnio sam Katharinu Clifton u pustinju, tamo gdje je op�a knjiga mjese�ine. Bili smo usred �ubora zdenaca. U pala�i vjetrova. Almasv se licem svali na lijevu stranu, zure�i ni u �ta - mo�da u Caravaggiova koljena. - Biste li sada morfija? - Ne bih. - Treba li vam �to? - Ni�ta. X. KOLOVOZ 292�p^p C/aravaggio u mraku si�e niza stube i u�e u ku�hinju. Na stolu ima celera, ima bijele repe s jo� blatnim korijenom. Jedino je svjetlo od vatre koju je Hana nedavno nalo�ila. Okrenuta mu je le�ima i nije mu �ula korake kad je u�ao. Za ovo vrijeme u vili, tijelo mu se opustilo i oslobodilo napetosti, pa se �ini krupniji, razbacaniji u pokretima. Ina�e sad djeluje nekako ugodno tromo, pospanih pokreta. Povukao je stolicu kako bi se ona okrenula, vi�djela da je on tu. - Zdravo, Davide. On podi�e ruku. Osje�a da je predugo izbivao u pustinji. - Kako mu je? - Spava. Izmorila ga pri�a. - Je li onaj za koga si mislio? - Dobar je. Treba ga pustiti na miru. - To sam i mislila. Kip i ja smo sigurni da je Englez. Kip misli da su najbolji ljudi ekscentrici. Radio je s takvim �ovjekom. - A ja mislim da je i sam Kip ekscentrik. Gdje je sad? Ne�to smi�lja na terasi, ne�e me u blizini. Ne�to za moj ro�endan. Hana se uspravi iz �u�nja pred re�etkom i obri�e �aku podlakticom druge ruke. 295- Za tvoj ro�endan, ispri�at �u ti jednu pri�u - re�e Caravaggio. Hana ga pogleda. - Ali ne o Patricku, u redu? - Malo o Patricku, najvi�e o tebi. - Jo� ne mogu slu�ati te pri�e, Davide. - O�evi umiru. I ljudi ih i dalje vole onako ka�ko mogu. Ne mo�e� ga dr�ati skrivena u srcu. - Razgovaraj sa mnom kad te morfij pro�e. Hana mu pri�e, zagrli ga, podi�e se i poljubi ga u obraz. On je stegne ja�e u zagrljaj, njegove joj �ekinje kao pijeskom zastruga�e po ko�i obraza. Sad voli to kod njega; a nekad je pedantno pazio na sebe. Razdjeljak mu u kosi bio kao Yonge Stre�et u pono�, govorio je Patrick. Caravaggio se nekad pred njom kretao kao kakav bog. A sada je, popu�njena lica i tijela, i sa sjedinama, prisniji, �ovje�niji. Tog dana ve�eru je pripremao miner. Caravaggio se nije tome radovao. Jedan obrok dijeliti na troje - �ista �teta, kad bi se njega pitalo. Kip je na�ao povr�e i poslu�io ih njime, gotovo sirovim, jedva da je malo zakuhao juhu. Bit �e to jo� jedan spar�tanski obrok, ni blizu onome �to bi Caravaggio �e�lio nakon dana slu�anja onog �ovjeka gore. Otvorio je ormari� ispod sudopera. Tu je, omotano vla�nom krpom, bilo neko suho meso, od kojeg Caravaggio odre�e komad i strpa ga u d�ep. - Mogla bih te ja odu�iti od morfija, zna�. Ja sam dobra njegovateljica. - Ti si okru�ena lu�acima... - Da. Mislim da smo svi ludi. Kad ih je Kip zazvao, iza�li su iz kuhinje na terasu, a ondje, po njezinoj niskoj kamenoj ogradi, posvuda gore svjetla.

296 Caravaggiu se to u�ini vijencem elektri�nih �aru-Ijica na kakve nailazi� po pra�nim crkvama, i pomisli kako je miner ipak pretjerao kradu�i ih iz kapelice, makar to bilo i za Hanin ro�endan. Hana polako stupa naprijed s rukama na licu. Nema ni da�ka vjetra. Noge i bedra gibaju joj se u skutu haljine kao da se kre�u kroz prozirnu vodu. Na kamenu joj se tenisice uop�e ne �uju. - Gdje god kopao, svugdje nailazim na prazne ku�ice - re�e miner. Ni sad ga nisu shvatili. Caravaggio se sagne nad �mirkava svjetla. Bijahu to pu�eve ku�ice napunjene petrolejem. Pogleda njihov niz, valjda ih je bilo �e�trdesetak. - �etrdeset pet - re�e Kip. - Koliko je i godina ovom stolje�u. U mom kraju, slavimo i doba, ne samo sebe. Hana po�e uz njih, s rukama u d�epu, onako kako ju je Kip volio gledati da hoda. Tako opu�tena, kao da je ruke odlo�ila na no�ni po�inak, jedno�stavno se kre�e bez ruku. Caravaggia je razveselila �udesna pojava: tri boce crna vina na stolu. Pri�e im, pro�ita naljepnice i zapanjeno zavrti glavom. Znao je da miner ne�e popiti ni kapi od toga. Sve tri bile su ve� ot�epljene. Kip mora da se sna�ao kakvom knjigom o etiketi iz knji�nice. A onda je ugledao kukuruz, meso i krumpire. Hana uhvati pod ruku Kipa i s njim pri��e stolu. Jeli su i pili, neo�ekivano gusto vino bilo im na jeziku kao meso. Ubrzo su po�eli s luckastim zdravicama mineru - "velikom fura�eru" - i engle�skom pacijentu. Nazdravljali su jedno drugome, Kip sa �a�om vode. I tu je progovorio o sebi. Caravaggio ga je poticao, katkad ga i ne slu�aju�i, od vremena do vremena bi ustao i ushodao se oko stola ushi�en 297 r svim time. Htio bi da se to dvoje uzmu, umirao je od �elje da ih na to nagovori, ali su oni kanda imali neka svoja �udna pravila u svom odnosu. Pa �to on radi u takvoj ulozi. Opet je sjeo. Tu i tamo primijetio bi da se po neko svjetlo gasi. Izgorio je sav petrolej u pu�evoj ku�ici. Kip bi ustao i ponovo ih napunio ru�i�astim petrolejem. - Moraju nam gorjeti sve do pono�i. Zatim su pri�ali o ratu, tako dalekim od njih. - Kad se zavr�i rat s Japanom, kona�no �e svi ku�i - re�e Kip. - A kamo �e� ri? - upita ga Caravaggio. Miner zatrese glavom, upola je klimao a upola vrtio njome, usne mu se smije�ile. Onda Caravaggio progovori, uglavnom Kipu. Pas se oprezno pribli�i stolu i polo�i glavu u krilo Caravaggiu. Miner zatra�i da �uje jo� �to o Torontu, kao da je to neko mjesto osebujnih �udesa. Snijeg �to bi zatrpao grad, zale�ena luka, trajekti ljeti na kojima putnici slu�aju koncerte. Njega su zapravo zanimale pojedinosti po kojima �e shvatiti Haninu narav, a ona ih je izbjegavala, skre�u�i Ca-ravaggia s pri�a u kojima je bilo trenutaka iz njezina �ivota. Htjela je da je Kip poznaje samo u sada��njosti, kao osobu mo�da gre�niju, ili milosrdniju, ili grublju, ili opsjednutiju od djevojke, odnosno mlade �ene kakva je bila nekad. U svom �ivotu imala je majku Alicu, oca Patricka, ma�ehu Claru, i Caravaggia. Ta imena ve� je bila spomenula Kipu, kao da su joj to vjerodajnice, miraz. Bila su bes�prijekorna i o njima nije bilo diskusije. Slu�ila se njima kao stru�njacima iz knjige, na koju se mo�e osloniti za pravi na�in kako se skuha jaje, ili is�pravan na�in kako se janjetina nadijeva �e�njakom. Njih nitko ne dovodi u pitanje. A sad je Caravaggio, zato �to se dobro nakresao, ispri�ao kako je Hana pjevala Marseljezu, ono �to je jo� prije bio njoj spomenuo. - Da, slu�ao sam tu pjesmu - re�e Kip i zapjeva neku svoju verziju pjesme. - Ne, to se pjeva iz sveg glasa - re�e mu Hana - to se pjeva stoje�i. Onda je ustala, izula tenisice i popela se na stol. Do njezinih bosih stopala na stolu palucale su �etiri pu�eve ku�ice. - Ovo je za tebe. Evo kako mora� nau�iti da je pjeva�, Kipe. Ovo je za tebe. Zapjeva u tamu onkraj svjetla iz pu�evih ku�ica, onkraj kvadrata svjetla iz

spava�e sobe engleskog pacijenta i u crno nebo, po kojem su mahale sjene �empresa. Ruke je izvadila iz d�epova. Kip je pjesmu ve� slu�ao po vojnim logorima, gdje su je pjevale mu�ke skupine, �esto i u �udnim trenucima, kao pred kakvu improviziranu nogometnu utakmicu. A Caravaggio, kad ju je slu�ao u posljed�njih nekoliko godina rata, nikad mu se nije istinski svidjela, nikad je nije rado slu�ao. U srcu mu je bila Hanina verzija iz davno minulih godina. Sad je slu�ao s u�itkom zato �to je to ona opet pjevala, ali mu to ubrzo pokvari na�in na koji je pjevala. Tu nisi osje�ao njezin �ar �esnaestogodi�njakinje, nego odjek nesigurna vijenca svjetla oko nje u tami. Pjevala ju je kao da je to ne�to �igosano, kao da �ovjek nikad vi�e ne�e mo�i skupiti svu nadu pjesme. Pjesma se promijenila u tih pet godina �to dovedo�e do ove no�i Hanina dvadeset prvog ro�endana u �etrdeset petoj godini dvadesetog stolje�a. Pjeva je glasom umorna putnika, sama protiv svega. Nova oporuka. U pjesmi nije bilo vi�e nikakva �vrsta uvjerenja, pjeva� je mogao biti samo jedan glas spram svih planina sile. To je bila jedina izvjesnost. 298 299Onaj jedini glas bio je ono jedino neiskvareno. Pje�sma pu�eva svjetla. Caravaggio shvati da iz nje pje�va i odjekuje minerovo srce. r L 300 U �atoru je bilo no�i kad se nije govorilo, i no�i kad se mnogo pri�alo. Nikad nisu sigurni �to �e se dogoditi, koji �e djeli� pro�losti izbiti, ili ho�e li dodir biti anoniman i nijem u njihovoj tami. Pris�nost njezina tijela, ili tijela njezina govora u njegovu uhu - dok le�e na gumenom madracu �to ga on �eli svake ve�eri napuhali i upotrijebiti. Osvojio ga je taj zapadnja�ki izum. Svakog jutra ispu�ta mu zrak i sklapa ga natroje, kako se dolikuje i kako je radio za sve vrijeme na putu uz talijansku kopne�nu masu. U �atoru se Kip pripije uz njezin vrat. Topi se od struganja njezinih nokata po njegovoj ko�i. Ili joj je usnama pritisnuo usne, trbuhom zape��e. Hana pjeva i pjevu�i. Njega, u mraku njegova �atora, zami�lja kao polupticu - ima ne�eg pernatoga u njemu, na zape��u mu hladan �eljezni kolut. Kad god je u takvu mraku s njom, pospano se mi�e, nejednako brzo kao svijet, dok po danu klizne kroz sve �to ga nasumce okru�uje, kao �to boja klizne preko boje. Me�utim, no�u grli tupost. Ona ne primje�uje njegov smisao za red i stegu �im mu ne vidi o�i. Nema klju�a za pristup njemu. Gdje god da ga ta�kne, tu su vrata u Brailleovu pismu. Kao da mu kroz ko�u vidi� organe, srce, prsni ko�, slina na 301njezinoj ruci sad je dobila boju. Kartu njezine tuge nacrtao je bolje nego itko drugi. Upravo kao �to ona zna �udan put ljubavi koju ona osje�a prema svom opasnom bratu. - Biti lutalica, nama je u krvi. Zato i jest nje�govoj naravi najte�e biti u zatvoru, i on �e se ubiti samo da bude slobodan. Za verbalnih no�i, putuju po njegovoj zemlji od pet rijeka. Sutlej, Jhelum, Ravi, Chenab i Beas. On je uvodi u veliku gurdwa.ru, izuva joj obu�u, gleda je kako pere noge, pokriva glavu. Ono u �to ulaze gradilo se 1601, oskvrnuto je 1757. i odmah ponovo sagra�eno. Zlato i mramor umetnuti su godine 1830. - Da te izvedem prije jutra, vidjela bi najprije maglu nad vodom. Onda se ona di�e i svjetlu otkri�va hram. Onda ve� slu�a� hvalospjeve svecima: Ra-manandi, Nanaku i Kabini. Pjevanje je u osnovi bogo�tovlja. Slu�a� pjesmu, udi�e� miris vo�a iz hramskog vrta - mogranja, naran�i. Hram je uto�i�te u strujanju �ivota, pristupa�an svakome. To je brod �to je preplovio ocean neukosti. Kre�u se kroz no�, kre�u se kroz srebrna vrata do sveti�ta gdje Sveta knjiga le�i pod brokatnim baldahinom. Ragisi pjevaju stihove iz svetih spisa pra�eni glazbenicima. Pjevaju od �etiri sata ujutro do jedanaest uve�er. Granth Sahib otvara se nasum�ce, izabere se citat, i onda se tri sata, do trena kad se magla digne s jezera i otkriva Zlatni hram, stihovi mije�aju i kotrljaju u neprekidnom �itanju. Kip prolazi s njom kraj jezerca do svetog stabla gdje je pokopan Baba Gujhaji,

prvi sve�enik hrama. Stablo praznovjerja, staro �etiristo i pedeset godina. 1 Hram Sikha. 2 Sveta knjiga. 302 - Moja je majka do�la ovamo i za jednu granu privezala uzicu i stablo zamolila da joj dade sina, a kad mi se brat rodio, opet je do�la i zamolila da bude blagoslovljena jo� jednim sinom. Svetih stabala i �arobnih voda ima po cijelom Pand�abu. Hana �uti. On zna dubinu njezine tame, koliko je boli gubitak djeteta i vjere. Stalno je povla�i s ruba njezinih polja tuge. Izgubila dijete. Izgubila oca. - I ja sam izgubio nekoga tko mi je bio kao otac - rekao joj je. Ali ona zna da ovaj �ovjek pored nje spada u za�arane, da se razvio sam za se, mo�e biti promjenljive vjernosti, mo�e nadokna�diti gubitke. Jedne nepravda upropasti, a druge ne mo�e. Da ga pita kako mu je, re�i �e joj da sretno �ivi - a brat mu u zatvoru, drugove mu raznijele bombe, i sam se u ovom ratu svakodnevno izla�e smrti. Unato� dobroti takvih ljudi, oni su grozno nepo��teni. Mo�e on cijeli dan �u�ati u kakvoj jami od ilova�e dezaktiviraju�i bombu koja bi ga mogla ubiti svakog trena, mo�e se vratiti ku�i s pokopa nekog druga minera, energija mu sva klonula tugom, ali kakva god bila isku�enja oko njega, uvijek ima rje��enja i svjetla. A ona ih uop�e ne vidi. Za njega, razne su karte sudbine, i u hramu Amritsara sve su vjere i dru�tveni slojevi dobro do�li i blaguju zajedno. I njoj �e biti dopu�teno da ostavi novac ili cvijet na plahtu prostrtu na podu i da se zatim pridru�i velikom stalnom pjevanju. Po�eljela je to. Ona je u biti tu�ne naravi. On ce joj pak dopustit da u�e na bilo koje od trinaest dveri njegova intimna bi�a, ali je znala da se on, na�e li se u pogibli, nikad ne�e okrenuti njoj. Na�pravit �e oko sebe mjesta i koncentrirati se. To mu je zanat. Sikhi su u tehnici glavni, rekao je. 303r - Imamo neku misti�nu bliskost... kako se ono ka�e? - Afinitet. - Da, afinitet za strojeve. Satima bi bio zadubljen u njih, uz ritam glazbe iz kristalnog detektora �to mu buba po �elu i u kosi. Nije vjerovala da bi se mogla posve predati njemu i biti mu ljuba. Kretao se brzinom koja mu je omo�gu�avala da zamijeni gubitke. To mu je bilo u naravi. O tome ona ne�e suditi. Kojim pravom? Kip �to sva�kog jutra, s torbom koja mu visi s lijevog ramena, odlazi stazom od Ville San Girolamo. Svakog jutra prati ga ona pogledom, gledaju�i mo�da po posljednji put njegovu prostodu�nost pred svijetom. Nakon ne�koliko minuta podigao bi pogled na osaka�ene �em�prese kojima su �rapneli otkinuli grane. Plinije je zacijelo stupao stazom nalik na ovu, pa i Stendhal, jer su se u ovom kraju zbivali i neki doga�aji iz Parm-skog kartuzijanskog samostana. Kip bi uzgledao, iznad njega luk visokih ranjenih stabala, staza pred njim srednjovjekovna, a on mlad �ovjek s naj�udnijim zanatom �to ga je ovo stolje�e izmislilo, miner, vojni in�enjerac, koji otkriva i neu�tralizira mine. Svakog jutra izranja iz �atora, pere se i odijeva u vrtu, pa se udaljava od vile i njena okoli�a, u ku�u i ne ulazi - mo�da �e joj mahnuti ako je vidi - kao da �e ga govor, ljudskost, zbuniti, u�i mu, poput krvi, u stroj koji on mora shvatiti. Ugledat �e ga �etrdesetak metara od ku�e, ondje gdje je staza otkrivena. Bio je to trenutak kad je sve njih ostavljao za sobom. Trenutak kad se lan�ani most sklapa iza viteza i on ostaje sam, samo sa spokojstvom vlastita posebnog dara. U Sieni je bila ona freska koju je ona vidjela. Freska grada. Nekoliko metara od grad�skih zidina, umjetnikova se boja raspala u prah, 304 stoga putniku �to napu�ta dvorac ni umjetnost ne mo�e zajam�iti vo�njak na daljnjem putu. Tamo, kako je ona slutila, Kip odlazi preko dana. Vitez. Ratnik svetac. Vidjela bi kako izme�u �empresa odmi�e odora kaki boje. Englez je Kipa

nazvao ja�to profugus - bjeguncem od sudbine. Slutila je da ti dani za njega po�inju zadovoljstvom dizanja pogle�da put stabala. 305r JVLinere su dovezli u Napulj po�etkom listopada 1943, po�to su iz in�enjerijskog korpusa, koji je ve� bio u ju�noj Italiji, izabrali najbolje, i Kip je bio me�u tridesetoricom �to ih dovedo�e u grad posijan nagaznim minama. Nijemci su u Italiji izveli jedno od najsjajnijih i najjezovitijih povla�enja u povijesti. Napredovanje Saveznika, koje je trebalo potrajati mjesec dana, potrajalo je punu godinu. Put im je pod nogama gorio. Na blatobranima kamiona s vojskom �to se kretala naprijed, sjedili su mineri, pogledi im tragali za svje�im promjenama tla koje upu�uju na fugasu, staklenu minu ili protupje�a�ku minu. Napredovanje jezovito sporo. Dalje na sjeveru, u brdima, partizan�ske skupine garibaldinaca komunista, koje si mogao prepoznati po crvenim rupcima, tako�er su po cesta�ma sijale eksplozivne naprave koje bi eksplodirale kad bi preko njih pre�lo njema�ko vozilo. Broj mina postavljenih u Italiji i Sjevernoj Africi ne da se ni zamisliti. Na cestovnom kri�anju Kisma-ayo-Afmadu prona�eno je 260 mina. Oko mosta na rijeci Omo bilo ih je 300. Ju�noafri�ki su mineri samo u jednom danu, 30. lipnja 1941, polo�ili 2700 mina tipa Mark 11 u Mersa Matruhu. �etiri mjeseca kasnije, Britanci su o�istili Mersa Matruh od 7806 mina, koje su zatim postavili drugdje. 306 Mine su se izra�ivale od svega i sva�ega. �etr�desetak centimetara galvanizirane cijevi napuni se eksplozivom i ostavi vojsci na putu. Po ku�ama su ostavljali mine u drvenim kutijama. Cijevne se mine punile gelignitom, metalnim otpadom i �avlima. Ju��noafri�ki mineri natrpali bi �eljezom i gelignitom osamnaestolitarske benzinske kanistre koji su bili kadri uni�titi oklopno vozilo. U gradovima je bilo najgore. Jedinice za uklanja�nje bombi, s tek osnovnom obukom, upu�ivane su iz Kaira i Aleksandrije. Osamnaesta se divizija pro�slavila. U listopadu 1941. u tri tjedna demontirala je 1403 razorne naprave. U Italiji je bilo jo� gore nego u Africi, tu su upalja�i sa satnim mehanizmom bili grozomorno ekscentri�ni, perom aktivirani mehanizmi druk�iji od onih njema�kih naprava na kojima su se mineri u�ili. Mineri su, prodorom u gradove, prolazili uli�cama po kojima su mrtva tijela visila sa stabala ili s balkona zgrada. Nijemci bi �esto za odmazdu smaknuli po deset Talijana za svakog svoga ubijenog. Neka od tih obje�enih trupla bila su minirana pa ih je valjalo raznijeti u zraku. Nijemci su se povukli iz Napulja 1. listopada 1943. Za jednog savezni�kog zra�nog napada ranije, u rujnu, na stotine gra�ana pobjeglo je i sklonilo se po spiljama izvan grada. Nijemci su pri povla�enju minirali ulaze u spilje i tako �itelje �ive zakopali. Izbila je epidemija tifusa. U luci su o�te�eni brodovi opet minirani ispod vode. Onih trideset minera u�lo je u grad pun nagaznih mina. Bombe s usporenim djelovanjem uzidane su u stijene javnih zgrada. Gotovo ni jedno vozilo nije bilo "�isto". Mineri su neprestano sumnji�avo gledali svaki predmet koji bi slu�ajno le�ao u nekoj sobi. Nisu vjerovali ni�emu �to le�i na stolu, osim ako 307nije postavljeno tako da gleda u "�etiri sata". Godi�nama bi nakon rata, miner, pola�u�i pero na stol postavio ga s debljim krajem prema "�etiri sata". Napulj je jo� �est tjedana ostao ratno podru�je i Kip je za sve to vrijeme bio ondje s jedinicom. Ljude u spiljama otkrili su nakon dva tjedna. Ko�a im bila potamnjela od govana i tifusa. Kad su ih poveli u gradske bolnice, bila je to povorka sablasti. �etiri dana kasnije sredi�nja je po�ta odletjela u zrak, sedamdeset dvoje je ljudi �to poginulo, �to ranjeno. U gradskom arhivu ve� je bila izgorjela najbogatija zbirka srednjovjekovnih spisa u Europi. Dvadeseti listopada, tri dana prije nego �to �e se u grad vratiti elektri�na struja, jedan se Nijemac predao. Ispri�ao je kako u lu�kom podru�ju ima na tisu�e skrivenih bombi vezanih za neaktivirani elektri�ni sustav. Kad se struja uklju�i, grad �e ne�stati u plamenu. Ispitivali.su ga sedam i vi�e puta, u raznim varijantama blagosti i surovosti - i na kraju opet nisu bili sigurni je li

priznanje istinito ili la�no. Ovaj put je evakuirano cijelo jedno gradsko podru�je. Djeca i starci, samrtnici, trudnice, oni �to su bili izvu�eni iz spilja, �ivotinje, dragocjena vozila, ranjeni vojnici iz bolnica, du�evni bolesnici, sve�enici, fratri i koludrice iz opatija. U ve�ernjem sumra�ju 22. listopada 1943. ondje je ostalo samo dvanaest minera. Elektri�nu struju trebalo je uklju�iti sutradan, u tri sata po podne. Od minera ni jedan dotle nije bio u posve praznom gradu, i to su im bili naj�udniji i najcrnji sati u �ivotu. ' Uve�er se oluja valjala nad Toskanom. Munju privla�i svaki metal ili �iljak �to str�i iz krajolika. 308 Kip se redovito vra�a u vilu �utom stazom izme�u �empresa oko sedam uve�er, a to je doba kad �e grmljavina, ako grmljavine bude, po�eti. Srednjovje�kovno iskustvo. Takvi vremenski obi�aji kanda mu se svi�aju. Ona ili Caravaggio opazit �e mu u daljini lik kako zastaje u hodu prema ku�i da bi se osvrnuo na dolinu i vidio je li ki�a jo� daleko. Hana i Ca�ravaggio vra�aju se u ku�u, a Kip nastavlja hodati oko 800 metara uzbrdo stazom �to dugo vijuga naj�prije nadesno, a zatim opet dugo nalijevo. �uje se �kripa �ljunka pod njegovim gle�njericama. Vjetar u naletima s boka tu�e �emprese, dohva�a i njega, i prodire mu u rukave ko�ulje. Idu�ih deset minuta Kip stupa dalje, nikad nije siguran ho�e li ga ki�a susti�i ili ne�e. Ki�u �e naj�prije �uti a onda tek osjetiti, �tropot po suhoj travi, po U��u masline. No, zasad je na predivno svje�em vjetru s brda, prethodnici oluje. Ako ga ki�a dohvati prije nego �to stigne do vile, nastavlja hod istim korakom, tek navu�e gume�nu kukuljicu preko naprtnja�e i dalje stupa pod njom. U svom �atoru slu�a �istu grmljavinu. Silovito mu praska nad glavom, a onda kao da se kolski kota�i valjaju niz brdo. Kroz �atorske platno naglo bljesne svjetlost, uvijek sve ja�a, kako se njemu �i�ni, od sun�eve svjetlosti, buktaj fosfora pod priti�skom, ne�to kao iz stroja, �to ima veze s novom rije�i koju �uje na predavanjima i na svom kristal�nom detektoru: "nuklearno". U �atoru odmata mokri turban, su�i kosu i ornata glavu drugim turbanom. Oluja se valja od Pijemonta na jug i istok. Gro�movi udaraju u zvonike alpskih kapelica, sa slika-ma prikaza Kri�nog puta ili Otajstva svetog ru�arija. U gradi�ima kao �to su Varese i Varallo, na tren sijevnu likovi iz terakote, ve�i od prirodne veli�ine izra�eni u 17. stolje�u, s prizorima iz Biblije. Bi-�evani Krist, ruku zavezanih na le�ima, spu�ta se bi�, laje pas, na idu�oj slici u kapeli tri vojnika di��u kri� visoko put oslikanih oblaka. Villa San Girolamo, smje�tena gdje ve� jest, tako�er ima svoje trenutke takva osvjetljenja - mra��ni hodnici, soba u kojoj Englez le�i, kuhinja u kojoj Hana podla�e vatru, bombardirana kapelica -sve je to naglo obasjano, nigdje sjene. Za takvih oluja Kip �e bez trunka strepnje oti�i pod stabla u svoj komad vrta, opasnost da ga tu grom ubije smije�no je mala prema pogiblima njegova svako�dnevnog �ivota. Prostodu�ni katoli�ki prizori �to ih je gledao po onim brdskim sveti�tima, prate ga u polumraku, dok broji sekunde izme�u munje i groma. Mo�da je i ova vila neki sli�an prizor, njih �etvoro, svaki u svom pokretu, trenutno osvijetljeni, ironi�no projicirani na pozadini ovog rata. Dvanaestorica minera �to ostado�e u Napulju, razi�o�e se po gradu. Cijelu su no� provaljivali u hermeti�ki zatvorene tunele, spu�tali se u kanali�zaciju, tra�ili �ice kojima bi sredi�nji generatori mo�gli biti povezani s upalja�ima. A moraju pobje�i odatle najkasnije u dva sata po podne, sat prije nego �to �e se uklju�iti struja. Grad od njih dvanaestorice. Svaki u svom dijelu grada. Jedan kod generatora, jedan u rezervoaru, jo� roni - upravo je siguran da �e odre�eno uni�tenje biti izazvano poplavom. Kako minirati jedan grad. Najvi�e te ubija ti�ina. Sve �to �uju od ljudskog 310 ^HBBBBW"Bw^WW^^r^i^!B;p*rl svijeta jest lajanje pasa i cvrkut ptica s prozora stanova iznad ulica. Kad do�e trenutak, on �e oti�i u koju od onih soba s kakvom pticom. S ne�im ljudskim u toj

praznini. Prolazi kraj Museo Archeo-logico Nazionale, gdje le�e ostaci Pompeja i Her-kulana. Gledao je psa iz onoga doba skamenjena u bijeli pepeo. Hoda s uklju�enom crvenom minerskom svjetilj�kom koja mu je pripasana na lijevoj ruci, �to je jedini izvor svjetla u Strada Carbonara. Iscrpljen je od no�ne potrage, a �ini se da se tu nema vi�e �to u�initi. Svi su oni opskrbljeni radiom, ali ga smiju koristiti samo u slu�aju va�na otkri�a. Najgore ga je dotukla ona grozna ti�ina po praznim dvori��tima i suhim vodoskocima. U jedan po podne krene prema o�te�enoj crkvi San Giovannia Carbonara, za koju zna da ima ka�pelu od Ru�arija. Nekoliko dana prije toga, uve�er, dok su munje cijepale mrak, pro�etao se kroz crkvu i vidio sliku s velikim ljudskim likovima. An�eo i �ena u spava�oj sobi. Kratki je prizor poklopio mrak i on je sjeo za jedno klecalo i �ekao, ali vi��e ne�e biti otkrivenja. Ulazi u taj kut crkve, s likovima od terakote kojima je ko�a obojena kao u bijelaca. Prizor prika�zuje spava�u sobu u kojoj �ena razgovara s an�elom. �enina kovr�ava sme�a kosa viri ispod odrije�ene plave kape, prsti lijeve �ake joj na grudima. U�e dublje u prostoriju i shvati da je sve ve�e od priro�dne veli�ine. Glava mu ne dose�e vi�e od �enina ramena. Onako podignute ruke, an�eo je visok pet metara. Pa ipak, Kipu prave dru�tvo. To je nasta�njena soba, a on je stupio u raspravu ovih bi�a sto predstavljaju neku bajku o �ovje�anstvu i nebu. Skida torbu s ramena i okre�e se krevetu. Volio bl le�i, ali mu smeta �to je tu an�eo. Ve� je obi�ao 311 t*. " "',*'r njegovo eteri�no tijelo i otkrio zapra�ene �arulje na le�ima, ispod tamno oli�enih krila, i zna da unato� �elji ne bi mirno spavao u dru�tvu s ne�im takvim. Ispod kreveta vire tri para balerinki, izljev umjetnikove profinjenosti. Negdje je oko jedan i �etrdeset. Prostro je ogrta� na pod, torbu spljo�tio da mu bude jastuk, i legao na kamen. U djetinjstvu u Lahoreu uglavnom je spavao na rogo�ini na tlu svoje spava�e sobe. I da pravo ka�e, nikad se nije navikao na zapadnja�ke krevete. Slamarica i zra�ni jastuk sve su �ime se slu�i u svom �atoru, dok se u Engleskoj kod lorda Suffolka klaustrofobi�no uta�pao u tijesto madraca i ondje le�ao zato�en i budan sve dok se ne bi izvukao da zaspi na sagu. Ispru�i se kraj kreveta. I papu�e su, vidi, ve�e od prirodne veli�ine. U njih mogu stati stopala Ama�zonki. Iznad njegove glave, �enina oprezna desna ruka. Iza njegovih stopala an�eo. Ubrzo �e neki od minera uklju�iti gradsku struju, pa ako on poleti u zrak, bit �e u dru�tvu ovo dvoje. Svi �e oni umrijeti ili biti sigurni. On ne mo�e vi�e ni�ta u�initi, kako bilo da bilo. Cijelu je no� proveo na nogama u kona�noj po�trazi za skrovi�tem s dinamitom i tempiranim nabo�jima. Ili �e se zidovi oko njega uru�iti, ili �e on pro�i kroz osvijetljeni grad. Barem je na�ao ove srodne likove. Mo�e se opustiti usred ovog nijemog razgovora. Glave podbo�ene �akama, na licu an�ela otkriva neku novu snagu koju prije nije uo�io. Prevario ga bijeli cvijet �to ga dr�i u ruci. I an�eo je ratnik. Usred ovog toka misli, o�i mu se sklapaju i on podlije�e umoru. Opru�en je, s osmijehom na licu, kao da je u snu na�ao olak�anje, sladi se njime. Lijeva mu je 312 ruka dlanom ispru�ena na betonu. Boja njegova turbana odgovara boji �ipke na ovratniku Marijinu. Do njezinih nogu, mali indijski miner, u odori, kraj �est balerinki. Vrijeme kao da je stalo. Svako je od njih izabralo najugodniji polo�aj u kojem �e zaboraviti na vrijeme. Takve �e nas drugi pamtiti. U nasmije�enoj lagodi, s povjerenjem u svoju okoli�nu. Sad prizor, s Kipom do nogu ona dva lika, sugerira raspravu oko njegove sudbine. Podignuta ruka od terakote odga�a egzekuciju, obe�ava neku veliku budu�nost za tog spava�a, nalik na dijete, iz tu�ine. Njih troje gotovo na pragu odluke, dogo�vora. Pod tankim slojem pra�ine an�elu je lice -silno radosno. Za le�a mu je ukop�ano �est �arulja, od kojih su dvije mrtve. Ali, unato� tome, �udo elek�triciteta

odjednom mu odozdo osvijetli krila te ona, krvavim crvenilom, plavilom i �utilom, poput polja goru�ice, �ivo sinu u kasno popodne. 313r vJdje god Hana bila sada, u budu�nosti, svjesna je crte kojom se Kipovo tijelo kretalo izvan njezina �ivota. U duhu je ponavlja. Stazu kojom se probio me�u njih. Kad se usred njih pretvorio u nijem kamen. Sje�a se svega iz toga kolovoskog dana -kakvo je bilo nebo, kako su usred grmljavine tam-njeli predmeti na stolu pred njom. Gleda ga u polju, �ake je spleo na glavi, a on�da shva�a da to nije od boli, nego od �elje da slu�alice �to vi�e pritisne uz mozak. Sto metara je dalje od nje, u ni�em polju, kad ona za�uje urlik �to se izvija iz njega, koji nikad glasa nije podigao me�u njima. Pada na koljena, kao da je odvezan. Stoji tako, a onda polako ustaje i kre�e ukoso prema svom �atoru, ulazi u nj i za sobom spu�ta ulazno krilo. Suho praska grom i ona vidi kako joj ruke tamne. Kip izlazi iz �atora s pu�kom. Ulazi u Villu San Girolamo, projuri kraj Hane, kre�e se kao �eli�na kuglica �to je tjera� kroz luk u onim ru�nim igra�kama, prolazi kroz vrata pa grabi uza stube sve po tri stepenice, di�e kao j�o taktomjeru, tuku mu cipele po �elu stepenica. �uje mu korake hodnikom, dok ona i dalje sjedi za kuhinjskim stolom, s knjigom pred sobom i olovkom, s tim predmetima skamenjenim i zasjenjenim na predolujnom svjetlu. 314 Kip ulazi u spava�u sobu. Stoji kod podno�ja kreveta na kojem le�i engleski pacijent. Zdravo, mineru. Kundak pu�ke mu je na prsima, remen zategnut rukom u trokutu. �to je to bilo vani? Kip se �ini izgubljen, kao da je izvan ovog svi�jeta, sme�e mu lice pla�e. Iskrene tijelo i puca u stari vodoskok, �buka u prahu pada po krevetu. Kip se opet okre�e, uperi pu�ku u Engleza. Trese se, a svim snagama nastoji da se obuzda. Spusti pu�ku, Kipe. Zavali se le�ima na zid i prestane se tresti. U zraku oko njih lebdi prah od �buke. Sjedio sam pri dnu ovoga kreveta i slu�ao te, stri�e. Ovih zadnjih mjeseci. To sam radio i kad sam bio mali, upravo to isto. Mislio sam da mogu upiti sve �emu me stariji ljudi u�e. Mislio sam da mogu nositi to znanje, polako ga dotjerivati, u svakom slu�aju, prenijeti ga na drugoga. Odrastao sam s tradicijama svoje zemlje, ali po�slije, i �e��e, tvoje zemlje. Tvoga krhkog bijelog otoka �to je svojim obi�ajima, i navikama, i knjigama, i upra�viteljima, i razumom, nekako preobrazio ostali svijet. Vi ste predstavljali uzorno vladanje. Znao sam, dig�nem li �ajnu �alicu krivim prstom, da sam gotov. Sve�em li kravatu krivim �vorom, da otpadam. Jesu li vam tu mo� dali samo brodovi? Je li to bilo zato, kako mi je brat govorio, �to ste imali povijest i tis�karske strojeve? Vi ste nas, a zatim i Amerikanci, preobrazili. Svojim misionarskim pravilima. A indijski su vojnici herojski �rtvovali svoje �ivote da bi mogli biti puk-�h. Vama su ratovi bili �to i kriket. Kako ste Vjerodostojan (hindi). 315nas namamili u ovaj rat? Evo... poslu�aj �to ste vi u�inili. Baca pu�ku na krevet i prilazi Englezu. Aparat mu visi o boku, za pojasom. Skida ga i nati�e slu��alice na crnu glavu pacijenta, koji se trza od boli na ko�i glave. Ali ih miner ostavlja na njemu. Za�tim se vra�a da uzme pu�ku. Ugleda Hanu na vra�tima. Jedna bomba. Onda druga. Hiroshima. Nagasaki. Kip okre�e pu�ku prema ni�i. Jastreb u zraku do�line kao da namjerno lebdi u znaku V. Zatvori li o�i, vidjet �e ulice Azije kako gore. Valja se preko gradova kao da je buknula karta, vihor vreline na svom putu topi tijela, odjednom je sjena ljudi u zraku. Taj skok znanja Zapada. Gleda engleskog pacijenta, na njemu slu�alice, o�i mu introvertirane, slu�a.

Pu��ani se ni�an spu�ta niz tanki nos do Adamove jabu�ice, iznad klju�ne kosti. Kip zadr�ava dah. Pu�ka Enfield tvori mu s tijelom pravi kut. Nema krzmanja. Onda se Englezov pogled vra�a na njega. Mineru. Caravaggio ulazi u sobu i posegne rukom prema njemu, a Kip mu zarije pu��ani kundak u rebra. Kao udar zvjerinje �ape. Zatim, sve u istom pokretu, opet je u pravokutnom stavu vojnika iz voda za smaknu�e, kako su ga mu�tranjem uvje�bali po vojarnama u Indiji i Engleskoj. Na ni�anu mu je spr�eni vrat. Kipe, reci mi. Lice mu je sada no�. Potisnuo je pla� od �oka i u�asa, a sve, sve one oko sebe gleda u drugom svjetlu. Neka mrak padne izme�u njih, neka se magla spusti, ali mladi�eve tamnosme�e o�i dosegnut �e no-vootkrivenog neprijatelja. Rekao mi je brat. Europi nikad ne okre�i leda. Tvorci nagodbi. Tvorci ugovora. Crta�i karata. Nikad ne vjeruj Europljanima, govorio mi je. Nikad se ne rukuj s njima. Ali nama se, oh, nama je bilo lako imponirati - govorima i odli�jima i va�om pompom. �to sam radio ovih posljednjih nekoliko godina? Re�zao sam, praznio te sotonske udove. Za�to? Zato da se ovo dogodi? A �to je to? Isuse, reci nam! Ostavit �u vam radio da progutate svoju lekciju iz povijesti. Da se nisi maknuo, Caravaggio. Sve one govorancije o civilizaciji od kraljeva i kraljica i pred�sjednika... ti apstraktni glasovi. Pomiri�ite to. Poslu��ajte radio i pomiri�ite slavlje u njemu. U mojoj zemlji, ako se otac ogrije�i o pravdu, onda ubiju oca. Ti i ne zna� tko je ovaj �ovjek. Ni�an pu�ke netremice je uperen u spr�eni vrat. Onda ga miner di�e do �ovjekovih o�iju. Pucaj, ka�e Almasy. Minerove i pacijentove o�i susre�u se u toj po-lutamnoj sobi �to je sad puna svijeta. On klimne glavom mineru. Pucaj, veli mirno. Kip izbacuje metak i hvata ga u letu. Pu�ku baca na krevet, zmiju, otrov joj je oduzet. Kraji�kom oka vidi Hanu. Spr�eni �ovjek skida slu�alice s u�iju i polako ih spu�ta preda se. Onda pose�e lijevom rukom, skida prislu�ni aparat i ispu�ta ga na pod. Pucaj, Kipe. Ne �elim to vi�e slu�ati. Sklapa o�i. Uvla�i se u mrak, daleko od sobe. 316 317Miner se naslonio na zid, prekri�enih ruku, obo�rene glave. Caravaggio �uje kako udi�e i izdi�e zrak na nosnice, brzo i o�tro, kao klip. On nije Englez. Amerikanac, Francuz, nije me briga. �im si po��eo bombardirati obojene rase svijeta, ti si Englez. Imao si belgijskog kralja Leopolda, a sad ima� onog jebenog ameri�kog Harrvja Trumana. Sve ste to nau��ili od Engleza. Ne. Nije on. Grije�i�. Od svih ljudi, on je vje�rojatno na tvojoj strani. On bi rekao da nije va�no, veli Hana. Caravaggio sjedne na stolicu. Misli kako stalno sjedi na ovoj stolici. U sobi se �uje tanko skvi�anje kristalnog detektora, radio jo� ne�to pri�a svojim podvodnim glasom. Nema snage da se okrene i po�gleda minera, ili mrlju od Hanine haljine. Zna da mladi vojnik ima pravo. Takvu bombu ne bi nikad bacili na bjela�ki narod. Miner izlazi iz sobe, ostavlja Caravaggia i Hanu kraj kreveta. Prepustio je njih troje njihovu svijetu, vi�e im nije �uvar. Ako i kada pacijent umre, Cara�vaggio i djevojka �e ga pokopati. Pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace. Nikad nije bio siguran �to to zna�i. Te be��utne rije�i iz Biblije. Zakopat �e sve osim knjige. Tijelo, plahte, nje�govu odje�u, pu�ku. Ubrzo �e ostati sam s Hanom. A uzrok je svemu tome ono s radija. Grozan do�ga�aj �to je stigao na kratkom valu. Novi rat. Smrt jedne civilizacije. Tiha je no�. �uje legnjeve, tanke im glasove, mukli udar krila kad se okre�u. Nad

njegovim �atorom di�u se �empresi, mirni u toj no�i bez vjetra. Le�i na le�ima l Evan�elje po Mateju, 8:22. 318 i zuri u mra�ni kut �atora. Kad sklopi o�i, vidi vatre, ljude �to ska�u u rijeke i rezervoare bje�e�i od pla�mena ili vru�ine na kojoj u tren oka sve ispari, �to god imali, vlastitu ko�u i kosu, �ak i vodu u koju ska�u. Genijalna bomba prenesena preko mora u zra�koplovu, s Mjesecom �to je ostao na istoku, a prema zelenom arhipelagu. I ba�ena. Ni�ta nije pojeo niti je vode popio, nije u stanju ni�ta progutati. Prije nestanka svjetla iznio je iz �a�tora sve �to je vojno, svu opremu za dezaktiviranje bombi, strgao je sve oznake sa svoje odore. Prije nego �to je legao, odmotao je turban, po�e�ljao se i smotao kosu u �vor navrh glave, pa je gledao kako se svjetlost polako razilazi s platna �atora, o�ima joj pratio ne�stanak do zadnjeg tra�ka plavetnila, slu�ao kako vjetar jenjava do bezvjetrice, a zatim kako sokolovi skre�u, tuku krilima. I sve sitne �umove u zraku. Ima dojam da je Azija usisala sve vjetrove svi�jeta. Odmi�e se od mnogobrojnih malih bombi syoje karijere prema bombi veli�ine, kako se �ini, jednoga grada, tako golemoj da �ivi mogu gledati umiranje pu�anstva oko njih. O tom oru�ju ni�ta ne zna. Je li to bila iznenadna navala metala i eksplozija, ili se uzavreli zrak razlio i pro�ao kroz sve �to je ljudsko. Samo jedno zna, da vi�e ne mo�e ni�ta podnijeti u svojoj blizini, ne mo�e ni�ta okusiti, pa �ak ni vode piti iz lokvice na kamenoj klupi terase. Nije kadar iz torbe izvu�i �igicu i upaliti svjetiljku, jer vjeruje da �e od svjetiljke sve planuti. U �atoru, prije nego �to �e svjetlost ispariti, izvadio je sliku svoje obitelji i zagledao se u nju. Zove se Kirpal Singh i ne zna �to tu radi. Stoji pod drve�em na kolovoskoj vrelini, bez tur�bana, samo je u haljetku, kurti. U rukama ni�ta nema, samo prolazi uz �ivice, bosa mu stopala stupaju po travi ili po kamenu terase, ili po pepelu od nekog 319starog krijesa. Tijelo mu je �ustro u svojoj besanici, stoje�i na rubu jedne velike europske doline. U rano jutro Hana ga gleda kako stoji kraj �a�tora. Uve�er je vrebala ne�e li ugledati kakvo svjetlo izme�u stabala. Te ve�eri je svaki od njih u vili jeo sam. Englez nije pojeo ni�ta. Sad ona gleda kako minerova ruka re�e zrak, a �atorska se krila sklapaju kao jedra. Kip se okre�e, ide prema ku�i, penje se uza stube na terasu i nestaje. U kapelici prolazi kraj izgorjelih klecala prema apsidi, gdje se ispod cerade poklopljene granjem krije motocikl. Skida pokriva� s motora. �u�ne kraj njega i ma�e uljem lanac i zupce. Hana ulazi u kapelicu bez krova, a on ondje sjedi, le�ima i glavom naslonjen na kota�. Kipe. Ne odaziva se, gleda kroz nju kao kroz staklo. Kipe, ja sam. �to smo mi imali s tim? To je pred njom kamen. Hana klekne preda nj, prigiba se, naslanja obraz na njegova prsa, i tako ostaje. Srce kuca. Kip ostaje nepomi�an, a ona opet klekne. Englez mi je jednom iz neke knjige pro�itao ovo: "Ljubav je tako mala da se mo�e probiti kroz u�icu igle." On se naginje sve dalje od nje, lice mu na koji centimetar od ki�ne mlake. Jedan mladi� i jedna djevojka. ' Dok je miner izvla�io motocikl ispod cerade, Caravaggio se bio naslonio na ogradu, s bradom na nadlaktici. Onda osjeti da ne podnosi raspolo�enje u ku�i, pa ode. Nije ga bilo kad je miner upalio motocikl i sjeo na nj jo� dok se upola propinjao, �iv pod njim, a Hana stajala u blizini. Singh joj takne ruku, pa pusti motor neka se spu�ta niz obronak, tek mu onda dade gas. Na pola puta do izlaznih vrata, Caravaggio ga je do�ekao s pu�kom. Isprije�i se

mladi�u na put, ne di�u�i pu�ke, a Kip uspori. Caravaggio mu pri�e i zagrli ga objema rukama. Velik zagrljaj. Miner prvi put osjeti na obrazu ne�ije �ekinje. Osjeti se uvu�en, skupljen me�u one mi�i�e. - Morat �u se naviknuti biti bez tebe - re�e Caravaggio. Onda se momak odmakne a Caravaggio krene natrag prema ku�i. 320 321r Oko njega grmljavina motora. Izme�u stabala gube se dim s Triumpha, pra�ina i �ljunak. Motocikl je presko�io re�etku za stoku na vratima i ve� krivuda nizdol iz sela, me�u mirisom vrtova �to su mu se s obje strane zalijepili za nizbrdicu pod nesigurnim kutom. Tijelo mu se opustilo u uobi�ajeni polo�aj, prsa mu gotovo nalegla na spremi�te goriva, ruke mu vodoravno opru�ene, pru�aju�i najmanji otpor. Kre�nuo je na jug, posve zaobilaze�i Firencu. Kroz Gre-ve, pa na Montevarchi i Ambru, mjesta koja nisu ni osjetila rat ni invaziju. A onda, kad su se pojavila nova brda, po�eo se uspinjali njihovim grebenom prema Cortoni. Putovao je suprotno od smjera invazije, kao da iznova namata klupko rata, po putu koji vi�e nije zakr�en vojskom. Dr�ao se samo cesta koje je po�znavao, gledaju�i izdaleka poznata mu mjesta s dvor�cima. Le�ao je nepomi�no na Triumphu �to je pod njim gorio u jurnjavi seoskim cestama. Malo je toga imao uza se, sve je oru�je ostalo za njim. Motor bi projurio kroz svako selo, ne bi usporio ni zbog grada ni zbog ratnih uspomena. "Zemlja �e zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe. l Izaija, 24:20. 322 �l Hana je otvorila njegovu naprtnja�u. Tu je bio pi�tolj, umotan u nepromo�ivo platno, s njega se digao miris �im ga je odmotala. �etkica i pasta za zube, bilje�nica sa crte�ima olovkom, me�u njima i ona na crte�u - sjedila je na terasi, a on ju je gledao odozgo, iz Englezove sobe. Dva turbana, boca �tirka. Minerska svjetiljka s ko�nim remenjem, za upotrebu u nu�di. Ona je upali i naprtnja�a se ispuni grimiznim svjetlom. U bo�nim d�epovima na�e dijelove opreme za dez-aktiviranje bombi, koje ne htjede ni taknuti. U manjem komadi�u platna bila je umotana metalna cjev�ica koju mu je ona bila dala, a koju su nekad u njezinu kraju zabijali u javor da niz nju curi sok. Iz sru�ena �atora iskopala je sliku na kojoj je za�cijelo bila njegova obitelj. Dr�ala je sliku na dlanu. Sikh i njegova obitelj. Stariji brat, na toj mu je slici tek jedanaest go�dina. Do njega Kip, osam godina. "Kad je izbio rat, moj brat je bio uz svakoga tko je bio protiv Engleza." Bio je tu i mali priru�nik s nacrtima bombi. I crte� nekog sveca u pratnji jednog svira�a. Sve je vratila u torbu kao �to je bilo, osim sli�ke koju je zadr�ala u slobodnoj ruci. Nose�i torbu, pro�la je izme�u stabala, pre�la preko trijema i u��la u ku�u. Otprilike svakog sata usporio bi i stao, pljunuo u za�titne nao�ale i rukavom ko�ulje obrisao s njih pra�inu. Opet je pogledao kartu. Krenut �e na Ja�dran, a onda na jug. Vojska je uglavnom na sjevernoj granici. Popeo se u Cortonu, pra�en sna�nim praskanjem motora. Dovezao je Triumph uza stepenice do vrata 323r crkve i onda u�ao u nju. Tu je bio kip, za�ti�en skelama. Htio je lice pogledati izbliza, ali nije imao pu��ani dalekozor, a tijelo mu bilo i odve� uko�eno da se penje po cijevima skele. Motao se u podno�ju, kao neznanac �to se ne usu�uje naru�iti intimnu ne�ijeg doma. U hodu je spustio motocikl niz crk�vene stube, a onda je strminom pro�ao kroz opu�sto�ene vinograde prema Arezzu. U Sansepolcru je krivudavom cestom za�ao u brda, u maglu, pa je morao brzinu usporiti na minimum. Bocca di Trabaria. Bilo mu je hladno, ali je tu pomisao isklju�io. Kona�no je cesta izronila iz one bjeline �to se sad prostirala kao

le�aj za njim. Pro�ao je kraj Urbina gdje su Nijemci neprijatelju bili spalili sve konje. Na ovom podru�ju tukli su se mjesec dana; sad je pro�ao nizdol za nekoliko minuta, a prepoznao je samo sveti�ta Crne Madone. U ratu su svi gradovi i gradi�i postali sli�ni. Spu�tao se na obalu. U Gabicce Mare, gdje je gledao kako Djevica izranja iz mora. Spavao je na brdu, iznad litice i vode, blizu mjesta kamo su bili odnijeli kip. Tako je zavr�io prvi dan. Draga Clara - Draga Maman, Maman je francuski izraz, Clara, okrugao izraz, koji upu�uje na ��u�urenost, osoban izraz koji mo�e� i javno izvikivati. Ne�to tako ugodno i vje�no kao �to je mauna. Iako si ti u duhu, znam, i dalje kanu. Mo�e� ga skrenuti i u�i u rukavac u tren oka. Jednako si neovisna. Jednako svoja. Nisi mauna, odgovorna za sve oko sebe. Ovo mi je prvo pismo nakon toliko godina, Clara, nisam navikla na na�in kako se ona pi�u. Zadnjih ne�koliko mjeseci provela sam �ive�i s trojicom njih 324 i na� je razgovor dokon, prigodan. Sad i ne znam vi�e druk�ije razgovarati. Godina je 194-. �to? Na trenutak sam zaboravila. Ali znam mjesec i dan. Jedan dan nakon �to smo �uli za bombe ba�ene na Japan, reklo bi se da je nastupila propast svijeta. Mislim da �e odsad osobno i op�e biti u vje�nom ratu. Ako ovo mo��emo racionalno objasniti, onda mo�emo sve raci�onalno objasniti. Patrick je umro u jednom golubinjaku u Francu�skoj. U sedamnaestom i osamnaestom stolje�u, u Francuskoj su gradili velike golubinjake, ve�e od mnogih ku�a. Evo ovako. n Vodoravna crta na tre�ini puta od vrha zvala se �takorski vijenac - jer je �takorima spre�avao da se penju po opekama i tako �titio golubove od njih. Sigurno kao u golubinjaku. Sveto mjesto. U mnogo �emu kao u crkvi. Mjesto utjehe. Patrick je umro na jednom mjestu utjehe. U pet sati ujutro upalio je Triumph, pa je ispod stra�njeg kota�a u krugu vrcao �ljunak. Bio je jo� mrak, s vidikovca litice jo� nije mogao razabrati more. Za put odatle na jug nije imao karte, ali je pre�poznavao staze po kojima se rat kretao i vozio se cestom uz obalu. Kad grane sunce, mo�i �e voziti dvaput br�e. Rijeke su jo� ispred njega. 325 at� v1 Oko dva po podne stigao je u Ortonu, gdje su mineri postavili pontonske mostove, a usred rijeke ih oluja umalo da nije utopila. Po�elo je ki�iti i on stane da se zaogrne gumenom kabanicom. Po mokrom je tlu obi�ao motor. Sad, kad je nastavio put, do u�iju mu je dopirao druk�iji zvuk. Ciku i tuljenje zamijenilo je pljuskanje vode s prednjeg kota�a po gle�njericama. Sve �to je gledao kroz za�titne nao�ale bilo je sivo. Ne�e misliti na Hanu. U svoj ti�ini usred buke mo�tocikla nije mislio na nju. Kad bi mu se njezino lice ipak pojavilo, zbrisao bi ga tako �to bi upravlja�em zastranio pa bi se morao koncentrirati na vo�nju. Kad bi izronile kakve rije�i, nisu bile njezine; bila su to imena na ovom dijelu Italije kojim sad prolazi. Osje�a da u ovom bijegu nosi sa sobom Engle-zovo tijelo. Sjedi na rezervoaru, njemu su�elice, cr�no mu tijelo grli njegovo, preko njegova ramena gleda u pro�lost, gleda u krajolik iz kojeg bje�e, u onu pala�u neznanaca �to se gubi u daljini na talijanskom brdu i koja se vi�e nikad ne�e obnoviti. "/ rije�i moje koje stavih u tvoja usta, ne�e izi�i iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka." Glas engleskog pacijenta pjevao mu je Izaiju u uho upravo kao onog popodneva kad je mladi� go�vorio o licu na stropu kapele u Rimu. "Izaija ima, naravno, stotinu. Jednog dana valjat �e ti ga gledati kao starca - u ju�noj Francuskoj po opatijama slave ga kao bradata i stara, ali snaga mu ipak jednako zra�i iz o�iju." I Englez je u oslikanoj sobi otpjevao: "Gle, Jahve �e te baciti daleko udarcem jednim jedi�nim, sna�no �e te uhvatiti, smotat �e te u klupko, kao j

loptu te baciti po zemlji �irokoj!" 1 Izaija, 59:21 (Proro�tvo). 2 Izaija, 22:18. Vozio je po sve gu��oj ki�i. Kako je bio zavolio ono lice na stropu, zavolio je i rije�i. Kao �to je vjerovao spr�enu �ovjeku i pa�njacima civilizacije kojima je te�io. Izaiju, Jeremiju i Salomona mogao si na�i u sva�tari spr�ena �ovjeka, u onoj njegovoj svetoj knjizi u koju je ulijepio, prisvojio, sve �to je volio. Svoju je knjigu bio povjerio mineru, a ovaj mu je rekao kako i oni imaju svoju Svetu knjigu. U posljednje vrijeme bila mu se raspucala gu�mena podstava na za�titnim nao�alima i sad mu je kroz te pukotine ki�a curila pred o�i. Vozit �e bez njih, ono mu �ljapkanje stalno u u�ima zvu�i kao �um mora, zgureno mu je tijelo utrnulo, smrzlo se, jer iz ovog motora �to ga ja�e tako prisno zra�i samo predod�ba topline i bjelkasta para dok klizi kroz sela kao zvijezda proletu�a, ima� tek pola se�kunde da �togod za�eli�. "Ko dim �e se rasplinut nebesa, zemlja �e se ko haljina istro�it, kao komar�i nestat �e joj �itelji... Jer moljac �e ih razjesti kao ha�ljinu, crv �e ih rasto�iti kao vunu." Tajna pustinja od Uweinata do Hiroshime. Upravo je skidao za�titne nao�ale kad je izbio iza zavoja i stigao pred most na rijeci Ofanto. S na�o�alama u lijevoj ruci, motocikl mu se po�eo sklizati. Ispusti nao�ale i ispravi motor, ali nije ra�unao na �eljezni prag na po�etku mosta, pa se motor ispod njega svali na desni bok. Odjednom je zajedno s motociklom klizio po ki�nici sredinom mosta, a oko njegovih ruku i lica vrcale iskre od struganja metala. Te�ak lim odbije se i fijukne uz rame. Onda �n i motocikl skrenu�e ulijevo, na mostu nije bilo ograde, pa odletje�e u zrak paralelno s vodom, i on i motor opru�eni bo�no, ruke mu zaba�ene iza a, 51:6-8. 326 327glave. Kabanica sama sleti s njega, sa svega �to je strojno i smrtno, kao da je sastavni dio zraka. Motocikl i vojnik stado�e u zraku, a onda se sru�i�e u rijeku, s metalnim tijelom njemu me�u nogama, tresnu�e u nju, probijaju�i bijelu stazu u nju, nestaju�i, s ki�om �to se tako�er mije�ala s rijekom. "Kao loptu bacit �e te po zemlji �irokoj." Kako se Patrick na�ao u golubinjaku, Clara? Nje�govi ga ostavi�e, ope�ena i izranjena. Tako ope�ena da mu se puceta ko�ulje stopila s ko�om, stopila s njegovim dragim prsima. Koja sam ja ljubila, i koja si ti ljubila. A kako mi se otac opekao? On koji je znao izmigoljiti kao jegulja, ili kao tvoj kanu, kao za�aran, iz stvarnosti svijeta. U onoj svojoj predivnoj i zamr�enoj naivnosti. Bio je upra�vo nevjerojatno mu�aljiv, pa se i danas pitam kako to da su ga �ene voljele. Mi volimo oko se�be imati rje�ite mu�karce. Mi smo rezonska, mudra bi�a, a on je bio �esto izgubljen, nesiguran, �utljiv. Bio je ope�en, a ja sam mu kao medicinska sestra mogla pomo�i. Vidi� kako je �alosna daljina? Mogla sam ga spasiti, ili bar ostati uz njega do kraja. Sva�ta znam o opeklinama. Koliko je dugo bio sam s golubovima i �takorima? Dok je u nje�mu jo� bilo krvi i �ivota? Po njemu golubovi. Lepe�u oblije�u�i oko njega. U mraku, a ne mo�e zaspati. Oduvijek je mrzio mrak. I bio je sam, bez nekoga da ga voli ili da mu je rod. Sita sam Europe, Clara. �elim se vratiti ku�i. Tvojoj kolibici i ru�i�astoj stijeni u zaljevu Ge-orgian. Odvest �u se autobusom do Panj Sounda, i s kopna uputiti kratkovalnu poruku u Pancakes. I �ekati na tebe, �ekati da ti vidim lik u kanuu kako me dolazi� spasiti od ovog mjesta u koje 328 smo svi u�li, iznevjeriv�i tebe. Kako si postala tako pametna? Kako si postala tako odlu�na? Kako se nisi dala prevariti kao mi? Ti, s takvim darom za u�itke, pa najednom tako mudra. Najprirodnija od svih nas, najzdravije zrno, najzeleniji list. Hana Minerova gola glava izranja iz vode, on sop�u�i guta sav zrak iznad rijeke.

Caravaggio je uzetom od kudjelje napravio sebi most do krova susjedne vile. U�e je na ovoj strani zategnuto oko pasa Cererina kipa, i jo� pri�vr��eno za bunar. U�e je jedva malo vi�e od vrhova dviju maslina na njegovu putu. Izgubi li Caravaggio rav�note�u, past �e u grub, pra�an zagrljaj maslina. Staje na u�e, hvata ga stopalima u �arapama. Koliko vrijedi taj kip? upitao je jednom onako uz�gred Hanu, a ona mu je odgovorila kako po engle�skom pacijentu Cererini kipovi nemaju nikakve vri�jednosti. Ona zatvara kuvertu s pismom i ustaje, prolazi kroz sobu da zatvori prozor, i u tom trenu dolinom sijevne munja. Ugleda Caravaggia u zraku, na pola puta nad jarugom �to poput duboke brazgotine opa�suje vilu. Stoji ona ondje kao da je u kojem od svojih snova, onda se penje na prozorsku ni�u, sjedne i odatle gleda. Kad god sijevne munja, ki�a kao da se sledi u naglo osvijetljenoj no�i. Hana opazi �kanjce visoko na nebu, pa pogledom tra�i Caravaggia. 329Pre�ao je bio pola puta kad je namirisao ki�u, a onda ona lijeva po njemu, lijepi se za nj, i odjed�nom mu je odje�a ote�ala. Ona kroz prozor pru�a zaobljene dlanove pa ki�nicom mo�i i gladi kosu. Vila tone u tamu. U hodniku pred spava�om sobom engleskog pacijenta gori zadnja svije�a, jo� je �iva u no�i. Kad god se on oda sna budi, vidi ono drago, �uto treperenje. Sad je za nj svijet bez zvuka, �ak se i svjetlost �ini nekako nepotrebna. Ujutro �e djevojci re�i da ne �eli dru�tvo upaljene svije�e dok spava. Oko tri po pono�i osje�a da je u sobi jo� netko. Na trenutak, koliko da puls otkuca, vidi lik podno kreveta, naslonio se na zid, a mo�da je na njemu i oslikan, nije posve raspoznatljiv u mraku li��a on�kraj svjetla svije�e. Ne�to promrmlja, ne�to �to bi htio re�i, ali je posvuda ti�ina, a tanki sme�i lik, koji bi mogao biti samo no�na sjena, ne mi�e se. Jablan. �ovjek s perjanicom. Lik �to pliva. On ne�e biti te sre�e, pomisli, da opet porazgovara s mladim mine�rom. Za svaki slu�aj te no�i ostaje budan, da vidi ho�e li mu se lik primaknuti. Ne�e uzeti tabletu koja mu smiruje bol, ostat �e budan, �ekat �e da se svjetlost i miris dima svije�e uvu�e u sobu, pa i u djevoj�inu sobu, dalje niz hodnik. Ako se onaj lik ondje okrene, bit �e mu boje na le�ima, gdje je bolno tresnuo o naslikana stabla. Kad se svije�a utrne, mo�i �e to vidjeti. Ruku sporo pru�a, dirne knjigu i vra�a je na crna prsa. U sobi se ni�ta drugo ne mi�e. 330 Cjdje li sad sjedi i misli na nju? Mnogo godina kasnije. Oblutak povijesti �to je "�abicom" skakao po vodi, i toliko se dugo odbijao da su i ona i on sazreli dok kona�no nije pao i potonuo. Gdje li sjedi u svom vrtu i jo� jednom pomi�lja kako bi morao po�i unutra i napisati pismo, ili jednog dana oti�i do telefonske centrale gdje �e ispuniti obrazac i poku�ati je nazvati u nekoj drugoj zemlji. Upravo ga ovaj vrt, ovaj kvadratni komad suhe poko�ene trave vra�a u mjesece �to ih je pro�veo s Hanom i Caravaggiom i engleskim pacijentom sjeverno od Firence, u Villi San Girolamo. Lije�nik je, ima dvoje djece i nasmijanu �enu. U ovom gra�du ima posla preko glave. U �est sati uve�er skida bijeli ogrta� pod kojim nosi tamne hla�e i ko�ulju kratkih rukava. Zatvara kliniku, gdje su mu svi pa�piri poklopljeni svakovrsnim pritiskiva�ima - kame�njem, tintarnicama, kamion�i�em kojim mu se sin vi�e ne igra - da. ih ne bi otpuhnula zra�na struja iz ventilatora. Penje se na bicikl i vrti pedale dobrih sedam kilometara do ku�e, kroz bazar. Kad god mo�e, skrene bicikl na osojnu stranu ulice. Za�ao je u godine kad je odjednom shvatio da ga indijsko sunce iscrpljuje. Klizi ispod vrba uz kanal pa se zaustavlja u jednom malom naselju, skida �tipaljke s hla�a i no331r si bicikl niza stube u mali vrt �to ga njegova �ena obra�uje. Te je ve�eri zbog ne�ega onaj oblutak izronio iz vode i potjerao ga zrakom prema gradi�u na br�du u Italiji. Mo�da je to bilo zbog one opekline od kemikalije na djevoj�inoj ruci koju je danas ob�ra�ivao. Ili zbog kamenih stuba na kojima uporno

raste sme� korov. Nose�i bicikl, ve� napol puta uza stube, odjednom se sjetio. Bilo je to kad je krenuo na posao, pa je dolaskom u bolnicu i zbog sedam sati neprestanog rada s pacijentima i papirima pro�vala uspomena odgo�ena. Ili je mo�da ipak bila opeklina na ruci mlade djevojke. Sjedi u vrtu i gleda Hanu. Pustila je dugu kosu, sad je u svojoj zemlji. �to radi? Uvijek je vi�a, li�ce joj i tijelo, ali ne zna �ime se bavi ni u kakvim prilikama �ivi, iako vidi kako se vlada s ljudima oko sebe, kako se prigiba k djeci, iza nje vrata bi�jelog hladnjaka, u pozadini nijema tramvajska kola. Ovo je neki ograni�en dar kojim je nekako obdaren, kao da mu film iz kamere otkriva nju, ali samo nju, u ti�ini. Ne mo�e razabrati dru�tvo u kojem se kre�e, njezine prosudbe; sve �to mo�e vidjeti tek je njezina narav i du�a tamna kosa koja joj ne�prestance pada na o�i. Ona �e uvijek imati, sad shva�a, ozbiljno lice. Nekada�nja mlada �ena stekla je stalo�ene crte kra�ljice, �ene koja je sebi oblikovala lice prema �elji da bude odre�ena vrsta osobe. To na njoj, jo� voli. Njezinu o�troumnost, �injenicu da ona taj izgled ili tu ljepotu nije naslijedila, nego je to plod traganja, i da �e uvijek biti odraz njezine naravi u odre�enom trenu. �ini se da je on svaki mjesecdva gleda ta�kvu, kao da su ti trenuci otkri�a nastavak pisama koja mu je godinu dana pisala, a ne dobiv�i nikakva 332 odgovora, na kraju je prestala, obeshrabrena njego�vom �utnjom. Njegovom naravi, pretpostavljao je. A sad je tu ta potreba da razgovara s njom uz jelo, i da se vra�a na ono razdoblje kad su bili najintimniji, kao u �atoru ili u sobi engleskog pacijenta, oba mjesta gdje bi se uzburkana rijeka prostora �to ih je dijelio obuzdala. Sje�aju�i se tog doba, �udi se samom sebi koliko i njoj - vlada se dje�a�ki i ozbiljno, vitka mu se ruka kre�e zrakom prema djevojci u koju se zaljubio. Mokre su mu gle�njerice kod talijanskih vrata, �niranci im uzlom spojeni, ruka mu pose�e za njezinim ramenom, na krevetu je opru�en lik. Za ve�erom gleda k�er kako se mu�i s jeda�im priborom, trude�i se da sitnim ru�icama barata onim velikim oru�em. Za ovim stolom svima su �ake sme�e. Lako se kre�u po svojim navikama i obi�a�jima. A njegova �ena je sve njih nau�ila da u�ivaju u nekom ludom humoru �to ga je njegov sin i na�slijedio. Voli u toj ku�i gledati veselu �ud sina, ko�ja ga neprestano za�u�uje, nadilaze�i �ak i njegovo i �enino znanje i humor - na�in kako se odnosi prema psima na ulici, kako im opona�a vrludanje, pogled. Voli �to taj dje�ak mo�e po �arenilu izraza kojima pas raspola�e gotovo pogoditi pse�e �elje. A Hana se vjerojatno kre�e u dru�tvu koje nije sama izabrala. �ak i u toj dobi od trideset �etiri godine, nije na�la dru�tvo po sebi, onakvo kakvo je htjela. Ona je �asna i pametna �ena, �ija luda ljubav isklju�uje sre�u, uvijek ide na rizik, a sad ima ne�ega na svom �elu �to samo ona mo�e ra-spoznati u zrcalu. Ideal i idealizam u onoj sjajnoj crnoj kosi! Ljudi se zaljubljuju u nju. A ona jo� pamti stihove koje joj je Englez �itao iz svoje sva333stare. Ona je �ena koju ne poznajem dostatno da bih je uzeo pod krilo, ako pisci imaju krila, i tu �titio do kraja svog �ivota. I tako se Hana kre�e i lice okre�e i s nekim �aljenjem raspu�ta kosu. Rame joj o�e�e rub kre-denca i jedna se �a�a pomakne. Kirpalova se lijeva ruka obara, na dva centimetra od poda hvata ispu��tenu vilicu i blago je vra�a prsti�ima k�eri, iza nao�ala nabrali mu se kutovi o�iju. 334 ZAHVALE Iako su neki likovi koji se pojavljuju u ovoj knjizi zasnovani na povijesnim osobama, te premda neka od opisanih podru�ja - kao Gilf Kebir i pustinja koja je okru�uje - uistinu postoje, pa su bila i istra�ivana u tridesetim godinama ovoga stolje�a, va�no je naglasiti da je ova pripovijest plod ma�te i da su portreti likova koji se u njoj pojavljuju izmi�ljeni, kao i neki doga�aji i pu�tovanja. �elim zahvaliti Kraljevskom geografskom dru�tvu iz Londona �to mi je omogu�ilo da koristim njihovu arhivsku gra�u i da iz njihovih Geographical Joumalsa steknem uvid u svijet istra�iva�a i istra�iva�kih putovanja u �esto divnim opisima

njihovih autora. Citirao sam jedan odlo�mak iz �lanka Hassaneina Beya Kroz Kufru do Darfura (1924) u kojem se opisuju pje��ane oluje, a poslu�io sam se tekstovima istog autora i drugih istra�iva�a da bih do�arao pustinju u tridesetim godinama. Zahvaljujem na informacijama koje sam dobio iz teksta dr. Richarda A. Bermanna Povijesni problemi Libijske pustinje (1934) i prikaza Almasvjeve monografije o njegovim istra�ivanji�ma u pustinji iz pera R. A. Bagnolda. Mnoge su knjige odigrale va�nu ulogu u mom istra��ivanju. Unexploded Bornb (Neeksplodirana bomba) boj�nika A. B. Hartlevja bila mi je posebno korisna za opis konstrukcije bombi, kao i za opis britanskih jedinica za dezaktiviranje bombi na po�etku Drugog svjetskog rata. Iz te sam knjige izravno citirao (tekst kurzivom u po�glavlju "In situ") a za neke postupke Kirpala Singha pri dezaktiviranju bombi poslu�io sam se konkretnim tehni�kama koje Hartley opisuje. Podaci o naravi nekih vjetrova, 335i iz pacijentove "sva�tare", uzeti su iz divne knjige Lyalla Watsona Heaven's Breath (Dah neba), s izravnim citatima u navodnicima. Pri�a o Kandaulu i Gigu uzeta je iz He-rodotove Povijesti koju je u prijevodu G. C. McCauleya 1890. objavila ku�a Macmillan. Neki drugi citati iz Hero-dota uzeti su iz prijevoda Davida Grenea u izdanju Uni-versitv of Chicago Pressa. Citati kurzivom na str. 31 iz pera su Christophera Smarta, kurziv na str. 164 potje�e iz Izgubljena raja Johna Miltona, dok je misao koju Hana pamti, na str. 320 iz pera Anne Wilkinson. Tako�er �e�lim spomenuti djelo Alana Mooreheada The Villa Diana u kojem se razmatra Polizianov �ivot u Toskani. Druge meni va�ne knjige bile su The Stones of Florence (Kamenje Firence) Mary McCarthy i The Cat and the Mi�e (Ma�ka i mi�evi) Leonarda Mosslevja; The Canadians in Italy 1943-5 (Kana�ani u Italiji) i Canada's Nursing Sisters (Kanadske medicinske sestre) G. W. L. Nicholsona; The Marshall Cavendish Encyclopaedia of World War II; Martial India (Ratna Indija) F. Yeats-Browna, te jo� tri knjige 0 vojni�koj Indiji: The Tiger Strikes (Tigar napada) i The Tiger Kills (Tigar ubija) koje je 1942. izdala Uprava za odnose s javno��u, New Delhi, Indija, i A Roll of Honor (Po�asni popis).