Metodologija Naucnog I Strucnog Rada Predavanja

December 19, 2022 | Author: Anonymous | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Metodologija Naucnog I Strucnog Rada Predavanja...

Description

 

26.10.2009.  M e t o d a Metoda – grč. „methodos“ – put, 

način istraživanja

Planskii po Plansk postu stupak pak ispiti ispitivan vanja ja i ist istraž raživa ivanja nja nek nekee poj pojave ave,, odn odnosn osno, o, nač način in rad radaa za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, naučnom, političkom ili praktičnom području.

Termin „metoda“ ima dva značenja, koja se djelimično uvrštavaju i to: 1. Me Meto toda da zn znač ačii goto gotovv mode model, l, pr proc oced edur uru, u, redo redosl slij ijed ed po ko kojo jojj se od odvi vija ja neka neka  praktična djelatnost, npr. proizvodne metode u industriji, graditeljstva, nastave, umjetničkog stvaralaštva. 2. Metod Metodaa znač značii misaon misaonii postup postupak, ak, primjenj primjenjen en sa svrh svrhom om da su la lakše kše i što tač tačnije nije i sistematski obrađene naučne činjenice, podaci i informacije (naučna metoda). 



Metoda u nauci znači način istraživanja i izlaganja predmeta (stvari ili pojave) kojeg nauka istražuje.   Naučna metoda je skup različitih postupaka, kojima se nauka koristi u naučnoistraživačkom radu, da bi istražila i izložila rezultate naučnog istraživanja u određenoj naučnoj oblasti, naučnom području ili naučnoj disciplini. Istodobno naučna metoda je i put istraživanja kojim se oblikuje i izrađuje nauka.   Naučnom metodom naziva se i svaki način naučnog istraživanja koji osigurava, sigurno, sređeno, sistematsko i tačno znanje.

 M e t o d o l o g i j a 

 Najjednostavnija je definicija „metodologije“ (grč. „methodos + logos“ = riječ, govor, nauka o metodama naučnog istraživanja) da je to nauka o metodama naučnog istraživanja.



U šir širem em smi smislu slu metodo metodolog logija ija je nauka nauka o cje cjelok lokupn upnost ostii svi svihh obl oblika ika i način načinaa istraživanja pomoću kojih se dolazi do sistematskog i objektivnog naučnog znanja ili naučna disciplina u kojoj se kritički ispituje i eksplicitno izlažu različite opće i  posebne naučne metode.

 M e t o d i k a 



Metodika je posebna naučna disciplina u naučnom području pedagogije, koja proučava zadatak, sadržaj, oblike i metode u nastavi (nastavne metode), pojedinih predmeta. Svaki nastavni predmet ima posebnu metodiku, te se govori o metodici hemije, matematike, fizike.

1

 





Analogno značenju termina „metodika“ metodičar je stručnjak u metodici, odnosno, odgojno obrazovni radnik (nastavnik), koji ima dobar način postupanja s materijom koju predaje. U literaturi o metodama, metodologiji i tehnolohgiji izrade naučnog i stručnog djela neki autori upotrebljavaju termin „metodika“ kao sinonim termina „metodologija“ „metodologija“,, što nije tačno!

Uobičajene međunarodne skraćenice ISBN – Interbational Standard Book Number  ISO – International Organization for Standardization ISSN – International Standard Serial Number  IF – Impact Factor  JCR – Journal Citation Reports CA – Chemical Abstracts CC – Current Contents SCI – Science Citation Index •





• • • • •



„Fiša“ je termin francuskog porijekla (fiche = napis, listić, kartica, karton, ceduljica, tiskanica), a unos označava označava list papira s naučnim i stručnim bilješkama.

2.11.2009. O naučno istraživačkom radu, metodu i djelu

Osnovna svojstva naučno istraživačkog rada i metoda    Naukom Naukom občn občnoo smatr smatramo amo sređeno, sređeno, sistemat sistematočnoi očnoi provj provjeren erenoo sazn saznanje anje o neče nečemu, mu,  postignuto metodičnim, pažljivim i savjesnim istraživanjem i razmatranjem.   







Istraživanjem pak, zovemo, sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesni naučni principi i zakonitosti. Prema tome nauku, u stvari čine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja Iz gornjeg proizilazi da rad koji hoće da dobije kvalifikativ naučno-istraživački mora da polazi od jednog određenog problema i da se zasniva na činjenicama do kojih se dolazi istraživanjem. Činjenice na kojima se zasniva rad moraju da budu valjane tj. tačne, provjerene i nraočito crpljene većinom iz prve ruke. PRIMARNI IZVORI – pojave prirode, rezultati eksperimenta, istorijski dokumenti, književni tekstovi SEKUNDARNI IZVORI – literature o predmetu

2

 



Za naučno naučno-ist -istarž arživa ivački čki rad nužna nužna je i ana analiz lizaa i int interp erpret retac acija ija čin činjen jenica ica,, nji njihov hovoo uopštavanje uopštavan je i izvođenje iz datih činjenica – opštih principa, zakonitosti, normi, ...

Osnovna svojstva naučno – istraživačkog rada su: 









Rad mora da polazi od jednog novog, dobrog, neistraženog i neriješenog ili bar  djelomično riješenog problema i da se pomoću njegove temeljne analize (i hipoteza) dolazi do novih rezultata: do novog saznanja, nove norme, novih zakona. Naučno –  istraživački rad mora biti originalan. Ta originalnost mora da se manifestuje bilo izradom potpuno novog problema i nove teme, bilo tretiranjem već određeneog  problema, ali čiji način obrade nije zadovoljio ili se nije došlo do potpunog rješenja. Činjenice i ideje koje se iznose i na kojima se zasniva naučno-istraživački rad, moraju   biti biti pou pouzd zdane ane,, pažlj pažljivo ivo i u dovolj dovoljnom nom broju broju pri prikup kuplje ljene, ne, pra pravil vilno no ana analiz lizira irane ne i interpretirane tj. takve da se na njih čitalac može osloniti i sam provjeriti. U radu treba biti primjenjena najpodesnija naučna metoda  Naučnom metodom se obično naziva skup postupaka i procesa pomoću kojih se dolazi do naučnih saznanja i istina Teoretičari obično razlikuju tri osnovne, standardne naučno-istraživ naučno-istraživačke ačke metode • • •

 Normativnu metodu Eksperimentalnu metodu Istorijski metodu

 N o r m a t i v n a m e t o d a  N

Ima za cilj da nađe ono što predstavlja normu, standard i prosjek u svijetu i životu, koji podliježu neprestanim promjenama i često ono što je u izvjesnoj oblasti i u danom trenutku najbolje.  Ova metoda ima posla najčešće sa raznim statistikama i njihovim podacima, koja treba da znađe, pravilno interpretira, tačno procjeni i provjeri.  Ima prednost što njeni rezultati imaju praktičnu vrijednost i korist. 

 E k s p e r i m e n t a l n a m e t o d a 

Zanisva se na eksperimentu tj. na kontrolisanom posmatranju i provjeravanju nekog



zakona Dva su osnovna uslova koja treba ispuniti da bi neki eksperiment dao valjane rezultate: 3

 

 precizna kontrola „relevantnih premeta“ dovoljan broj obavljenih eksperimenata  O obavljenom kesperimnetu sastavlja se obično izvještaj koji često ima svoj ustaljeni, standardni oblik: Prezentiranje glavnog pofručja ili predmeta Istraživanja, hipoteza hipoteza predmeta na kojima kojima su izvedeni izvedeni eksperimenti • •

• • •

Opis aparata (slika) Tok eksperiment, dobijeni podaci, rezultati i uopštavanja Kao i odnos svega prema opštoj oblasti ili opštoj teoriji

Tri spoznajna nivoa, koja trebaju biti obrađena u radu: makro – nivo eksperimenta – ono što vidimo mikro – unutar eksperimenta – objašnjenje onoga što se desilo na nivou molekula, atoma simbolni – popratni nivo – formule •

 I s t o r i j s k a m e t o d a

Istroija definiše kao tačno saznanje o onome što se dogodilo i po mogućnosti, kako i zašto se to tako dogodilo.  Ova metoda uzima u obzir činioce kao: hronologiju, razvoj, uzrok i posljedicu a glavni instrumenti da to ona postigne jesu raznovrsni spisi i dokumenti. 

 Druge metode naučno-istraživačkog rada:       

Studij slučaja Genetička metoda Komparativna metoda Metoda pregleda Metoda kompilacija Metoda naketiranja Metoda intervjuisanja

 S t u d i j s l u č a j a 

Proučavanje nekog pojedinačnog slučaja iz određenog naučnog područja – prava, sociolog soc iologije, ije, psihologij psihologije, e, medi medicine cine (npr. prouč proučavan avanje je jedne knjig knjige, e, eksp eksperime erimenta, nta,  pacijenta u klinici).

4

 

G e ne t i čk a m e t od a 

Težište se postavlja na dinamične činioce rasta, promjena i razvoja.

 

Opisuje činjenice proučavanjem toka njihovog predhodnog razvitka. Ona predstavlja samo prvi korak u nauci.

 A n k e t i r a nj e

Osnovni instrument za izvođenje ove metode je KVESTIONAR (anketni upitnik), koji služi za prikupljanje informacija, mišljenja, materijala.  Pri sastavljanju anketnog listića treba voditi računa o sljedećem: Pitanja moraju biti takva da odgovori istraživaču pružaju željene informacije Da listić bude što kraći, tako da se na njega može lako i brzo odgovoriti Da svako pitanje bude jasno i precizno formulisano. Ova je metoda jako skupa. 







 I n t e r v j u i s a nj e

Intervju se izvodi usmeno i neposredno. Autor intervjua mora unaprijed pripremiti pitanja.

5

 

  Sastanci

sa

mentorom

su

nužni

u

ovim

prilikama:

16.11.2009.      



kada je tema već fiksirana i izabrana kada je literatura o predmetu pregledana i radna bibliografija sastavljena kada je plan djela skiciran kada je kandidat došao do izvjesnih rezultata i zaključaka kada je koncept već napisan kada iskrsne ma kakva neočekivana teškoća

Ukoliko autorova znanja i informacije o predmetu nisu šire i dublje, preporučljivo je da on   predhodno pročita bar jedno ili dva opšta djela iz naučne oblasti na koju se odnosi  predmet njegovog rada

Predhodno je neophodno obaviti neke pripremne poslove: 

 



Treba sastaviti podsjetnik u kome će se unijeti neposredni; koje biblioteke treba   pogledati, koje priručnike konsultovati, sa kojim stručnjacima porazgovarati, koju knjigu pročitati, ... Tokom rada treba voditi dnevnik  Prije nego što se pređe na izradu rada treba skicirati u najširim potezima plan naučnog rada, u koji će unijeti osnovan pitanja što će se u radu tretirati. Izvjesno, to će biti tek prvi nacrt plana, predhodni plan rada, koji će sadržavati  jednostavno popis nabacanih pitanja i podpitanja za istraživanje i koji će se u toku kasnijih etapa obrade teme, naročito u toku prikupljanja dokumentacije, dopunjavati, izrađivati, precizirati dok ne dobije svoj kančni oblik.

Traganje za literaturom

U procesu izrade nekog naučnog rada, razlikuju se obično ti etape: 1. Prikuplja Prikupljanje nje doku dokumenta mentacije cije tj. prik prikuplja upljanje nje građ građee naučn naučnih ih inform informacij acijaa 2. Raspored Raspored građe građe tj. sređiv sređivanje anje i organiz organizovan ovanje je prikupl prikupljenih jenih nau naučnih čnih info informaci rmacija ja u jednu cjelinu. 3. Redigova Redigovanje nje raspo raspoređe ređenje nje građe tj. izna iznalažen laženje je najpod najpodesnij esnijeg eg i naja najadekv dekvatnij atnijeg eg oblika i izraza za prikupljene i sređene naučne informacije.

6

 

 Pronalaženje dokumenata 

Izvori iz kojih crpimo građu dije dijele le se na dvije vrste vrste:: 1. primarni 2. sekundarn rnii  U prve spadaju izvori neposredni iz prve ruke. To su u prirodnim naukama izvještaji o raznim eksperimentalnim istraživanjima.  E.S. M. Gatner i FR. Cprdesco (Resarch and Report Writing, pp. 2728) daju sljedeći red primarnih izvora po važnosti informacija i činjenica crpljenih iz njih:    

 

Eksperiment, Intervju i kvestionar, Doktorske teze i monografije objavljene u stručnim časopisima, Dnevnici i autobiografije; originalni stvaralački radovi u oblasti književnosti i umjetnosti Izvještaji mnogih ustanova  Novine

Sekundarn Sekund arnim im izv izvori orima ma pak pri pripad padaju aju raz razni ni napis napisii (kn (knjig jige, e, čla članci nci,, studije, ...) rađeni na osnovu primarnih izvora, jednom rječju ono što se naziva literaturom o predmetu.  Izvori mogu biti i tercijarni iz treće ruke. To su obično napisi rađeni na osnovu sekundarnih izvora, literature o predmetu, kao što su npr. neki popularni članci, udžbenici.  Ovuu et Ov etap apuu neki neki nazi naziva vaju ju HE HEUR URIS ISTI TIKO KOM M (pre (prema ma grčk grčkoj oj riječ riječii nađen, nalazim). To je ustvari nauka istraživanja tj. skup raznih metodoloških i tehničkih postupaka koje treba primjeniti da bi se pronašli razni dokumenti relevantni za određeni predmet.



 Sastavljanje radne bibliografije

Da bi znao koja djela, članke, dokumenta i sl. treba da prouči, obradi istraživač mora sebi predhodno da sastavi bibliografiju. 

To je tzv. radna, predhodna, orijentaciona bibliografija, za razliku od konačne  bibliografije, koja se sastavlja na kraju i smiješta poslije teksta naučnog rada. 

7

 

U prvo prvom m re redu du tr treb ebaa savj savjes esno no pr preg egle leda dati ti glav glavne ne neci necikl klop oped edij ije, e, biog biogra rafs fske ke  priručnike, kao i neke druge fundamentalne priručnike. Neophodno je pregledati i razne bibliografije, posebno retrospektivne i tekuće. 

Retrospektivne bibliografije koje obuhvataju djela i napise o određenom pitanju, objavljene u datom periodu, istraživač će naći u specijalnim enciklopdeijama, koje obično obič no dolaze dolaze iza odre određene đeneog og članka, članka, odgo odgovraju vrajuću ću bibli bibliograf ografiju iju u djeli djelima ma općeg općeg 

karaktera iz izvjesne discipline, u doktorskim tezama, izbornicima kongresa, u raznim  bibiliografiskim popisima, u popisima knjiga, rukopisa... Tekuće bibliografije izdaju posebni bibiliografski instituti, a donose ih, nerijetko i naučni časopisi.



Pri sastavljanju radne bibliografije od koristi mogu da budu i bibliotke sa svojim raznovrsnim katalozima, popisima i indeksima.



Svo književno blago neke biblioteke popisano je u katalozima, kojih u većim naučnim bibliotekama ima više vrsta. Najčešće su sljedeće:





I me ns ki k at al og

– sastavljen alfabetski redom prema početnim

slovima prezimena autora. - sastavljen alfabetskim redom prema riječima kojima je najpotpunije i najadekva najadekvatnije tnije izražena sadržina djela.



P re dm et ni



- u kome se nalaze na listić listićima ima kataloga izv izvorni orni napisi prema naukama i naučnim granama.



- sast sastavlje avljenn alfab alfabetsk etskim im redo redom m prema naslovima knjiga i časopisa i to posebno knjiga, a posebno za časopise vezane u svesek po godištima



G en er a ln i k at al o g

k at al og

S tr uč ni k at al og

N as lo vn i

k a ta lo g

– koji adrži književne fondove više raznih

 biblioteka u zemlji. Po ovom sistemu kvalifikacije, koji je usvojila većina biblioteka u svijetu, sveukupno ljudsko znanje podijeljeno je na deset osnovnih grupa: 

Opća djela



Filozofija



Religija sa teologijom



Socijalne i društvene nauke



Filologija sa lingvistikom

 

Matematika i prirodne nauke Primjenjena nauke, medicina i tehnika 8

 



Umjetnost sa fotografijom, sportom i igrom



Umjetnička književnost



Istorija sa geografijom i bibliografijom.

30.112009.  Izbor teme 

 Naučno istraživački rad počinje izborom teme.

Temu može izabrati ili kandidat ili mentor. Kad kandidat izabere temu, on postaje aktivan subjekt koji se kroz izbor suočava s problemima, pokazujući istovremeno i poznavanje materije. 

Motivi izbora teme mogu biti različiti. To može biti zahtjev ili potreba organ org aniza izacij cijee u koj kojoj oj kandi kandidat dat rad radi,i, lični lični afi afinit nitet, et, posto postojeć jećaa litera literatur tura, a, dos dostup tupnos nostt informacija, aktuelnost problema... 

Ova etapa može trajati i nekoliko nedjelja. Valja pustiti da tema u kandidatu sazri. Uloga mentora je ovdje presudna. On mora ocjeniti i podobnost kandidata i podobnost teme. 

Mentor je apsolutno kompetentan za datu naučnu disciplinu i apsolutno odgovoran za izbornu temu. On prihvatajući temu, prihvata i njenu originalnost, ak aktu tuel elno nost st,, on zna zna i koli koliko ko je sl slič ična na mate materi rija ja već već obra obrađe đena na,, pozn poznat ataa mu je odgovarajuća literatura, zna za koje vrijeme se rad može završiti i koje se sredstva moraju upotrijebiti i potrošiti. 

 Predmet istraživanja i formulisanja problema 



Izborom Izboro m tem temee načel načelno no se opredj opredjelj eljuje uje predme predmett istraž istraživa ivanja nja i daj dajee for formul mulac aciju iju  problema. Osnovne vrste istraživanja su: (ne polazi se od izvornih podataka o stvarnosti, nego se mišljenjem  povezuju postojeća naučna saznanja saznanja i tako stiže do novih naučnih sudova, zaključaka i te teor orij ija) a) i empirijska (k (koj ojaa sv svoj ojaa sazn saznan anja ja do dobi bija jaju ju skup skuplj ljan anje jem m po poda data taka ka iz stvarnosti).

1. T e o r i j s k a

2. P r i r o d n a (egzaktna) i d r u š t v e n a (neki dodaju i

psihološka). 9

 

3. H e u r i s t i č k a (u koju spadaju gotovo sva istraživanja, posebno inovatorska: koja

teže otkrivanju dotad nepoznatog novog.... i prognostička okrenuta tokovima budućeg razvoja...) i verifikatorna (s podvrstom: klasifikatorska, eksplikativna i deskriptivna).



Priručnik »FRASKATI« koji je pub publikovao likovao OE CD; ka kaže: že:

Istraživanje i eksperimentalni razvoj obuhvataju stvaralački rad koji se sistematski vrši u cilju povećanja ukupnog znanja, uključujući i znanja o čovjeku, kulturi i društvu, kao i korištenje tog znanja za nove primjene. Mogu se razlikovati tri kategorije: fundamentalno istraživanje,  primjenjena istraživanja i eksperimentalni razvoj. 

se sastoje u eksperimentalnim ili teorijs teo rijskim kim radovi radovima ma koji koji se prvens prvenstve tveno no pre preduz duzima imaju ju u cilju cilju usvaj usvajanj anjaa nov novih ih zna znanja nja o  porijeklu i uzrocima pojava i činjenica, a da se pri tom nema u vidu neka posebna promjena. Ona analiziraju svojstva, strukturu i odnose u cilju formirmulisanja i provjeravanja hipoteza, teorija i zakona.



Rezultati fundamentalnih istraživanja nisu za prodaju već se objavljuju u naučnim  publikacijama.



se isto tako sastoji od orginalnih radova koji se preduzimaju u cilju sticanja novih znanja.Ono je upravljeno prema određenoj praktičnoj svrsi.



(u prirodnim i tehničkim naukama) se sastoji od sistematskih radova zasnovanih na postojećim znanjima (dobijenim istraživanjima ili  praktičnim iskustvom) u cilju započinjanja proizvodnje novih materijala, proizvoda i uređaja, uvođenje novih postupaka...



F u n d a m e n t a l na

i s t r a ž i v a nj nj a

P r i m j e nj e n o i s t r a ž i v a nj e

E k sp e r im e nt a l ni r a z vo j

I n t e r d i s c i p l i n a r n a i s t r a ž i v a nj nj a

istražuju predmet služeći se s

dvije ili više naučnih disciplina odjednom.  Najvažniji kriterijumi za izbor problema koje treba u radu postaviti i riješiti, su:    

Da su vezani za jedan domen, Da se radi o jednom problemu, a ne o kompleksu problema, Da kandidat sam može raditi na njegovoj obradi i Da o izabranom problemu postoji literatura koja se može navesti na kraju rada. 10

 



Već pri izboru teme treba imati u vidu opšti cilj istraživanja, a zatim i operacione ciljeve.



Opšti cilj određuje šta će biti postignuto, do kojih će se novih saznanja doći.



Operacioni Operaci oni ciljevi



istraživanjem bude došlo. Treba pokazati zašto je potrebno i korisno da se željena mater ma terija ija obr obrađu ađuje. je. Pošto Pošto se formul formuliše iše cilj cilj istraž istraživa ivanja nja,, pristu pristupa pa se utv utvrđi rđivan vanju ju hipoteze. HIPOTEZA je predpostavka, neprovjeren sud, privremena interpretacija (opažanja).

označ označava avaju ju čem čemuu će nepos neposred redno no slu služit žitii saz saznan nanja ja do koj kojih ih se



Hipoteza je naša predpostavka koju tek treba istraživanjem dokazati. Ona je smještena u okvir predmeta i mora biti saglasna cilju istraživanja i provjerljiva.



Izlaže se prvo opšta hipoteza izabranog problema i daje njeno obrazloženje. Ona  pokriva cio predmet istraživanja. Iz nje se izvode posebne hipoteze kojima se trasiraju  pravci istraživanja.



Hipoteza treba da bude dokazana, ali takođe može da bude i oborena.



Hipo Hipote teza za je pr prih ihva vaće ćena na kad kad se pr prov ovje jeri ri izvr izvršn šnim im istr istraž aživ ivan anje jem. m. Za uspi uspije ješn šnoo istraživanje potrebni su indikatori (pokazatelji) utvrđuju se odmah po formulisanju hipoteze.



se di dije jele le na kv kvan anti tita tati tivn vnee (p (pok okaz azat atel elji ji veli veliči čine ne,, ko koli liči čine ne,, gust gustin ine, e, učestalosti, težine...) i kvalitativne (pokazatelji osobina, svojstava..).



Indikator Indika torii mog moguu bit bitii dijelo dijelovi vi pri prirod rodee (pl (plani anine, ne, kli klima, ma, flora, flora, šum šume.. e..), ), dru društv štvene ene tvorev tvo revine ine (pr (predu eduze zeća, ća, ust ustano anove, ve, organi organizac zacija ija rob robe, e, nor norme) me),, radnje radnje,, ope operac racije ije,, djelatnosti ljudi (izbori, rad...). U istraživanju indikator je vezan za hipotezu, a podatak  neutralan i dobija svoj smisao u vezi s indikatorom.

Indikatori

Formulisanje Formulisan je naslova teme 

U prvoj fazi se obićno daje radni naslov, da bi se kasnije - kad se utvrde i sadržajni okviri, dao konačni naslov.



 Naslov mora da obuhvata sadržaj djela i rezultat rada, uz sažetost, jasnoću, preciznost  pa i sugestivnost.



 Naslovi moraju biti dovoljno deskriptivni i informativni u odnosu na sadržaj, što je važno iz praktičnih razloga kod sastavljanja popisa naslova, indeksiranja i kodiranja za spremanje i pronalaženje informacija, kratica itd.

 Sadržaj i kompozicija

11

 



  je arhitektura djela. To je raspored materije na dijelove, koji čine skladnu cjelinu.



Radni sadržaj treba sastaviti još prije nego se i pristupi pisanju.



Konačan sadržaj se daje na kraju rada i stavlja po pravilu na kraju knjige (iako nije

Kompozicija

greška da se stavi na početku).   Naslovima i podnaslovima mora se posvetiti najveća pažnja. Formalno - svi istovrsni naslovi (podnaslovi) moraju biti isto obilježeni (ista veličina i oblik slova, isti razmak i mjesto u tekstu...).  Bibliografija 

  Na Na po poče četk tkuu se sast sastav avlj ljaa ra radn dnaa bi bibl blio iogr graf afij ija. a. Ka Kand ndid idat at će mo mora rati ti kons konsul ulto tova vati ti enciklopedijske enciklopedijs ke priručnike, bibliografske bilješke, objavljene u časopisima (posebno u referatima), kasnije je kandidat upućen na biblioteke i dokumentacion dokumentacionee centre.



Knji Kn jižn žnii fond fond jedn jednee bi bibl blio iote teke ke ob obič ično no je dat dat kroz kroz slje sljede deće će kata katalo loge ge:: imenske, predmetne i stručne.

 

Centralni katalog sadrži knjižno blago više biblioteka u zemlji. Katalozi su sastavljeni od listića. Jedan listić je bibliografska jedinica i sadrži više  bibliografskih podataka (koliko i koje zavisi od usvojene katalogizacije).



Listić treba da sastavi i svaki kandidat



Prateće dokumentacione, kartice formata 75x125 mm slažu se u kartoteku. Složiti se mogu po brojevima univerzalne decimalne klasifikacije, koji se obično nalaze u desnom gornjem rubu ili na bilo koji drugi način.



U spisku literature se često ispred prezimena autora stavlja odgovarajući arapski broj. To omogućava da se umjesto klasičnih fusnota, stavlja iza citata nekog teksta dva  brojaa u zagradi. Prvi broj označ  broj označava ava djelo iz bibli bibliograf ografije, ije, a drugi broj stranice iz tog djela.



Ako je bibliografija velika, obićno se navede spisak domaće literature (knjige, pa članci), član ci), a zati zatim m stran strane. e. Bibliogr Bibliografija afija se daje alfabe alfabetnim tnim redom, pri čemu ako su prva slova prezimena autora ista, uzima se u obzir drugo slovo...



Biblioteke su ustanove koje posjeduju zbirku kniiga uređene tako da se svaka od njih može brzo pronaći da bi se koristila.



Bibliotekee se djele na naciona Bibliotek nacionalne, lne, regiona regionalne lne i loka lokalne. lne. U okviru okviru njih pojavlj pojavljuju uju se i spec sp ecija ijaliz lizova ovane ne biblio bibliotek teke. e. Nag Naglo lo poveća povećanje nje bro broja ja stu studen denata ata dalo dalo je već većii zamah zamah univerzitetskim bibliotekama.

12

 



Osnovni Osnov ni zadata zadatakk nacion nacionaln alnih ih bib biblio liotek tekaa bio je sač sačuva uvati ti za budućn budućnost ost primje primjerke rke sopst so pstven venog og knjišk knjiškog og blaga blaga,, ali takođe takođe i ono najzn najznača ačajni jnije je pub publik likova ovano no u dru drugim gim zemljama (pored knjiga i kolekcije rukopisa, gravura, karata, moneta).



Danass mn Dana mnog ogee veće veće or orga gani niza zaci cije je im imaj ajuu uz bibl biblio iote teku ku i doku dokume ment ntac acio ioni ni cent centar  ar  (mikrofilmovi, trake, ploče, dokumenti). Sve ovo prati odgovarajuća tehnologija :  počev od kopir- aparata do modernih audio-vizuelnih sredstava, te kompjutera. I dok  se biblio bibliotek tekee u nacion nacionaln alnim im okvirim okvirimaa nasto nastoje je pov poveza ezati ti u jed jednu nu mre mrežu žu i raz razvit vitii kooperaciju, drugo nastojanje koje bi i prije svega odgovaralo zahtjevima obrazovanja (nau (nauke ke)) traž tražii inte integr grac acij ijuu sv svih ih javn javnih ih bi bibl blio iote teka ka u zeml zemlji ji - u naci nacion onal alni ni sist sistem em informacija.

 Metode i tehnike 

U uvodu rada se moraju kratko naznačiti izborne metode rada.



Metod je složena cjelina čija je polazna tačka, postojeće znanje, a krajnje postavljeni cilj istraživanja.



Sredstva (instrumenti) i postupci čine jedinstvo koje nazivamo tehnika.



Instrumenti mogu da budu naučni i tehnički. Tako je u anketi sredstvo upitnik, a u intervju magnetofon (tipično tehničko sredstvo).



Koristeći sredstva, rukujući njima, obavljajući određene radnje datim redoslijedom, u  prostoru i vremenu - istraživač se pridržava odgovarajućeg postupka.



Skup metoda čine metodologiju.

Obim i zehničko oformljenje djela 

Uobičajno je da seminarski rad broji stranice jedinicama, specijalistički deseticama, magistarski oko stotinu, a doktorski ide oko dvjesto stranica.



Format papira mora biti 210x297 mm, a kvalitet papira: puni bijeli papir.



Broj primjeraka varira od jednog fakulteta do drugog.



Uobičajno je da kvalifikacioni radovi za akademski naziv - svaki član komisije treba da dobije po jedan primjerak, dva treba da ima kandidat, jedan-tri biblioteka fakulteta (s tim što se jedan ili dva primjerka dostavljaju bibliotekama drugih ustanova s kojima   je ugovorena razmjena), to čini osam primjeraka, onoliko koliko može da stane u našim, ali pošto danas postoji mogućnost kopiranja neke ustanove traže i veći broj  primjeraka.



Tekst se kuca na računaru. Za naslove i podnaslove i dijelove teksta mogu sev koristiti slova odgovarajuće veličine i oblika. Na naslovnoj strani treba unijeti ime i prezime autora, naslov rada, naziv univerziteta i fakulteta, vrsta rada i godina odbrane. Na 13

 

naslovnoj strani, ali ne i na koricama treba staviti ime i prezime mentora (s njegovim zvanjem) zva njem).. Ako je post postdiplo diplomski mski studij studij organizuj organizujuu dva fakul fakulteta teta zaje zajednič dnički, ki, treb trebaa navesti obje ustanove. 

Poslij Posl ijee iz izbo bora ra teme teme,, pr pred edme mett i ci cilj lj is istr traž aživ ivan anja ja,, po post stav avlj ljan anje je hipo hipote teze ze,, od odab abir  ir  kompozicije rada, izvora, tehnika i metoda, pristupa se prikupljanju dokumenata, građe i informacija. Dokumenti ne predstavljaju samo knjige, časopisi, rukopisi nego i film filmov ovi, i, sl slik ike, e, tr trak ake, e, pl ploč očee- dakl daklee sav sav on onaj aj ma mate terij rijal al ko koji ji pred predst stav avlj ljaa građ građuu u  proučavanju i rješavanju nekog problema, pisanju članka, rada ili knjige.



Dokumenti su glavni izvor informacija.

 Izvori informacija se dijele na primarne i sekundarne: 

su zabilješke s predavanja, konsultacija, seminara,, direktnih seminara direktnih razg razgovora ovora,, izvje izvještaji štaji iz novin novina, a, zapi zapisnici snici i arhiv arhivski ski mate materijal, rijal, Primarni

ili

neposredni

dnevnici, sjećanja pojedinaca, ankete. 

knjige, članci, studije. Oni su rađeni na osnovu  primarnih izvora i nazivamo ih literatura o predmetu. 14.12.2009.



Prvo tre Prvo treba ba otk otkriti riti izvore izvore.Tr .Treba eba ih zat zatim im pop popisa isati ti i sis sistem temati atizo zovat vati-z i-znač načii sač sačini initi ti  bibliografske kartice. Kad ovo bude gotovo treba sačiniti radnu bibliografiju,što je treće. čitanje je s referisanjem četvrta-najveća i najteža aktivnost ove faze rada.



Treba savladati tehniku čitanja. Ne treba čitati svaku knjigu od korice do korice. Prvo se knjiga ili članak letimično prelistaju i zatim se čita sinopsis. Zatim se pročita iz knjige sadržaj.



Onda odlučujemo koje ćemo djelove knjige pročitati i to ne sve kompletno. Treba označiti tekst koji nam je interesantan ili ga zapisati u svesci ili na kartončićima. Obavezno treba koristiti fotokopir aparat jer ne smijemo po tuđim knjigama pisati čak  i ako nam iz sopstvenih knjiga ne trebaju sve stranice, poželjno je i to kopirati.



Ako nešto doslovno prepišemo ne smijemo izostaviti znake navoda.



Treba odrediti momenat kad smo skupili dovoljnu dokumentac dokumentaciju. iju. Nije važan kvantitet nego kvalitet građe. Treba težiti novim dokumentima.



Mnogi ovu fazu nazivaju heuristikom, podsječajući se na jednog od prvih velikih istraživača - Arhimeda. Bio je to njegov uzvik: »Eureka« (»našao sam«).



Za ovo je potrebno mnogo vremena i strpljenja kao i nesmetan rad.

Sekundarni

izvori

s u:

14

 



Poslije završenog prikupljanja dokumentacije slijedi njena sistematizacija.

 Sam rad treba da se sastoji iz sljedećih osnovnih dijelova:  

naslov



zahvala sažetak (abstract)



sadržaj



teoretski dio



eksperimentalni dio

Teoretski i ekperimentalni dio magistarskog rada

I teoretski dio  

Uvod Cilj rada

II Eksperimentalni dio 

Materijali i metode istraživanja



Rezultati



Diskusija



Zaključak 



Literatura



Dodaci



 Naslov treba biti jasno napisan i što je moguće kraći, tako da čitatelju pruži jasnu informaciju o obrađivanoj tematici



Poslije naslovne strane, ili na početku uvoda može se staviti posveta, ili epigraf (moto, misao koja se povlači kroz djelo).



U sažetku (rezime, sinopis, abstract) treba biti kratki prikaz rada sa svim najvažnijim  postavkama i rezultatima rada. Na kraju sažetka navode se ključne riječi koje su bitne za problmatiku koja se obrađivala u radu. Prikaz ne bi trebao biti opširniji od jedne do dovije stranice A4 papira.

15

 

 Bitne karakteristike sažetka 

Sažetak omogućava zainteresovanim zainteresovanim da se brzo upoznaju šta rad pruža, u

čemu bi i da

li bi im mogao koristiti. 



Rezime (sinopsis, abstrakt) mora imati kratak i informativni sadržaj i zabilješke rada, da ukaže na svaku novu informaciju koju rad donosi, ne smije sadržavati nebitne detalje, mora biti potpun i odnositi se na naslov.  Nove informacije moraju sadržavati zapažene činjenice, zaključke eksperimenta ili dokaz dok azee i bit bitne ne moment momentee svakog svakog nov novog og me metod toda, a, pos postup tupka ka ili novok novokon onstr struis uisano anogg aparata.



Piše se u treće Piše trećem m licu. licu. Ne smije smije sadrža sadržavat vatii nes nestan tandar darne ne skr skraće aćenic nice, e, sim simbol bolee ili terminologiju.



Abstract se piše na negleskom jeziku i uključuje ključne riječi. U radu se obično smješta iza sažetka na naešm jeziku.

Sadržaj

obuhvata sve dijelove rada, glave, poglavlja, rječju naslove i podnaslove s oznakama

stranica. treba izjasniti o motivima izbora teme, u koji domen spada tema, u čemu je  problem i od kakvog je interesa da se on riješava. U uvodu se

Još jedan dio se može pojaviti kao podnaslov u uvodu. To su: pojmovi. Tu se obično objašnjavaju pojedini stručni izrazi. - treba da je jasno jasno nazna naznačen čen cilj i svrha rada rada,, kao i namjera šta se željelo psotići obrađenom temom. U ovom dijelu se postavlja glavna hipoteza i podhipoteze podhipoteze.. Cilj istraživačkog rada

Materijal i metode istraživanja  –

ovdje se obrađuje umjesto metode i tehnike mjerenja i obrade rezultata istraživanja. Opsiuje se način uzimanja uzorka, mjerni instrumenti, tehnike mjerenja, način obrade rezultata i drugi relvantni pokazatelji potrebni za obradu rezultata istraživanja. - u ovom dijelu iznose iznose se određe određeni ni rezultati istraživanja proiz proizašli ašli iz metodologije istraživanja. Rezultati trebaju biti napisani jasno i pregledno, sa numeričkim vrijednostima, statistički obrađeno, uvršteni u tabele ili grafikone.

Rezultati

se opisuju rješenja i usporedbe proizašle iz dosadašnjih istraživanja hipoteza i obrađenih rezultata rada.

U diskusiji

Zaključak  sadrži

kratak pregled rezultata istraživanja. Broj zaključaka (koji se po pravilu numerišu) treba svesti na minimum. U njemu se po tačkama kratko i jasno iznose zaključci  proizašli iz istraživanaj obrađenog u radu.

16

 

je spisak literature koje je autor iskoristio na bilo koji način. U ovom se ne smije  pretjerivati kao ni da se izostavljaju neka korištena djela što bi onemogućilo čitaocu da se upozna s prikupljenom dokumentacijom koja potiče iz raznih izvora. Literatura

su svi materijali koji su sakupljeni pri izradi rada, i imaju određeni značaj za rad. Obično se u radu nalaze iza literature. U priloge obično uvrštavamo istraživačka oruđa, instrumente mjerenja, podrobnije statističke analize, upitnike, ankete i sl.

Dodaci ili prilozi

Materijal se mora prezentirati što je moguće konciznije, izbjegavajući riječi koje nisu u opštoj upotrebi. Posebne izraze treba koristiti samo onda ako su ih potpuno usvojili i drugi stručnjaci na tom području. Rečenice moraju biti što jednostavnije, a riječi takve da se mogu  pronaći u svakom riječniku. Nove riječi (neologizmi) moraju biti sastavni dio međunarodnog naučnog i tehničkog riječnika. Autor se mora pridržavati dogovorenih međunarodnih pravila za skra skraćiva ćivanje nje nasl naslova ova časopisa, časopisa, poret poretka ka bibliograf bibliografskih skih poda podataka taka,, simbo simbola la i skrać skraćenic enica, a, terminologije i izlaganja članka. Mora upotrebljavati jasno specificirane i razumljive sisteme  jedinstva i mjere.... (IUPAC, SI)

 Naučni rad ne svodi se samo na tekst sastavljen od slova i riječi. Pojavljuju se i  brojevi, slike, crteži itd.. po pravilu slika se lakše pamti i duže ostaje u sjećanju. Razvučeni tekst često zamara i razbija r azbija pažnju; ilustracija osvježava i povećava interes za materijal. Serije brojeva i tabela, kako i statistički podaci se mogu prikazati i grafičkom metodom. Grafikoni se dijele na: 

Dijagrame (piktogrami, linijski dijagrami, histogrami, stereogrami)



Kartogrami



Ideogrami

Sastavni dijelovi grafikona su: 

naslov,



oznaka mjesta i vremena,



legenda,



oznaka jedinice mjere i izvora (na ( na osnovu kojih je grafikon sačinjen).



Dijagrami su grafikoni u kojima se pojavljuju skale i geometrijski oblici.



Piktogram  je

dijagram konstruisan pomoću tačaka. Svaka traka predstavlja određen   broj jedi jedinica nica (10,1 (10,100... 00.....). ..). korišćenjem korišćenjem tača tačaka ka razn raznih ih boja može možemo mo prika prikazati zati više  pojmova.

17

 



se služi pravim i krivim linijama. Najčešće se primjenjuje kod vremenskih serija. Otud i naziv hronogrami.



Za konstrukciju služi nam Dekartov pravougli koordinatni sistem (s četiri kvadranta), no takođe i polarni koordinatni sistem (koji podsjeća na metu za gađanje). Mjerne  jedinice se raspoređuju po skalama. Najčešće je milimetarska skala.



su geomet geometrijs rijska ka tij tijela ela smješten smještenaa u koo koordi rdinat natnom nom osm osmoro orougl uglas astom tom sistemu siste mu (gdje se pored apcis apcisee i ordin ordinate, ate, pojavl pojavljuje juje i treća osa aplikata aplikata). ). Najč Najčešće ešće se koriste četverostrane prizme jednakih osnovica, dok je visina srazmjerna veličini  pojave.



su geografske karte na koje unosimo rasprostranjenost rasprostranjenost masovnih pojava i njihovih elemenata.



Ideogrami su slikoviti grafikoni

Linijski dijagram

Histogrami

Kartogrami

Redakcija obuhvata: izbor literarnog

žanra, redakcioni plan s odgovarajućim normama, kontrolu prve verzije, izradu druge verzije poslije dobijenih primjedbi. Prvu kontrolu pisanog teksta radi sam autor. Drugu kontrolu povjeravamo nekom od svojih kolega, treću poznatije ime od datog domena, četvrtu vrši mentor. Ukoliko mentor odobri rad, prije  posljednjeg kucanja rad treba dati nekom dobrom poznavaoc poznavaocuu jezika. Posljednja etapa predstavlja kucanje konačnog teksta, paginaciju i koričenje rada. Prije nego što se rad preda na koričenje mora se jednom ili dvaput pročitati u slučaju većih grešaka stranica se mora ponovo prekucati. Prored mora biti normalan. Margine ne smiju biti ni velike ni male i treba voditi računa o prostoru koje će zauzeti koričenje. Samo koričenje mora biti kvalitetno obavljeno. Nije bez značaja materijal od kojeg se korice rade, kao ni boja. Odbrana teze  

Kandidat mora mentoru i članovima Komisije dostaviti rad u dogovorenom roku. Rad je prihvaćen i zreo za odbranu kad Nastavno - naučno vijeće visokoškolske ustanove prihvati prihvati izvještaj koji su potpisali svi članovi Komisije. Vijeće istovremeno istovremeno utvrđuje datum odbrane. O tome se obavještava javnost i to preko oglasne table ustanove, dnevne štampe.



Visokoškolska organizacija na kojoj se teza javno brani dužna je obaviti sve nužne  predhodne radnje.



Kandidat mora da pripremi ekspoze (izlaganje). To je kratko usmeno izlaganje (od 10  – 30 minuta).

18

 



 Neki kandidati pismeno sastave ekspoze i prosto ga pročitaju, neki sastave koncept izlaganja, a treći govore i bez njega. Ovo posljednje krije opasnost da kandidat izostavi nešto ili da se izgubi nit izlaganja.

Odbrana teče kroz nekoliko faza:

1. 2. 3. 4.

čitanje čitanje opštih opštih podataka podataka o kan kandida didatu tu i referat referataa (izvješ (izvještaja taja)) kojim je rad prihv prihvaće aćen. n. ek eksp spoz ozee ka kand ndid idat ataa mišlje mišljenje nje ččlan lanova ova kom komisi isije je o rad raduu odgovori odgovori kand kandidata idata na pos postavl tavljena jena pita pitanja nja i primjedb primjedbe; e; kandid kandidat at mora zapi zapisati sati pita pitanja nja i  primjedbe i sačiniti koncept odgovora, mora braniti svoje stavove otvoreno i jasno, 5. povlačen povlačenje je ko komisij misijee i ocjenj ocjenjivanj ivanjee rad radaa i oodbra dbrane, ne, 6. čitanje (sa (saopštavanje) opštavanje) od odluke luke kom komisije isije i faktič faktičko ko promovisa promovisanje nje kandida kandidata ta (svečan (svečanaa  promocija obavlja se kasnije i to po pravilu u okviru i zgradi univerziteta).

Odlike naučno utemeljene spoznaje Svojstva

Naučna spoznaja

Opći pristup Definicja pojmova Pretpostavke Oapažanje Mjerenje Instrumenti Izvještajvanje Zaključci Stav

Empirijski Jasne, operacionalne Povjerljive Sistematski Valjano, pouzdano Tačni, precizni Objektivno Utemeljeni na činjenicama Kritičan

 Informacije u nauci   Publikacije

19

 

 I n f o r m c i j a – d o k u m e n t  

informacija: 

značenje (obavijest) pridruženo podacima



rezultat rezu ltat proce procesiran siranja ja i organizo organizovanj vanjaa poda podataka taka koji omog omoguća ućavaju vaju njiho njihovu vu interpretaciju dokument:

   

 N a u č n a

zapisana informacija  publikacije laboratorijski dnevnik i sl. (njačešće javno nedostupni) l it er at ur a

Obilježja:  

kumulativnost naučnih spoznaja  brzi porast novih naučnih spoznaja zastarijevanje spoznaja



internacionalnost



 javnost svake nove spoznaje



 P u b l i ka c i j a – kako rezultat naučnog ili stručnog rada

Proces nastanka i objave naučnih članaka: 

 postavljanje početnih ideja odabir teme – prethodna znanja – iskustvo – proučavanjaliterature



istraživanje – rezultati – obrada rezultata



 planiranje koncepcije i pisanje članka



Proces do objave članka: 

odabir časopisa i ponuda uredništva za objavu



 postupak recenzije



 prihvaćanje i objavljivanje članka

Klasifikacija publikacija

Prema sadržaju i količini infromacija

20

 



 primarne publikacije



sekundaren publikacije



tercijarne publikacije Primarne publikacije

 

Izvorni cjeloviti radovi

Sekundarne i tercijarne publikacije Dio informacija („zavodi“) o primarnim radovima 

Primarne publikacije

Dokumenti u obliku kako ih je priredio sam autor/i. 

 Neposredni rezultati naučno – istraživačkog rada 

 Nova znanja



 Nova tumačenja poznatih ideja i činjenica



Stručni prikazi i primjena rezultata naučno – istraživačkih radova



Pregledi dosadašnjih naučnih spoznaja prilagođeni određeneoj svrsi

Sekundarne i tercijarne publikacije 

Odabir i obrade informacija o primarnim publikacijama

Sekundarne publikacije   

Pregledi i skraćeni prikazi radova objavljenih u primarnim publikacijama  Ne donose nove spoznaje Pomažu u pronalaženju radova objavljenih u primarnim publikacijama

Tercijarne publikacije   

Uvid u primarne izvore Samo bibliografski podaci Pomoć u pronalaženju primarnih izvora

P r i m a r n e p u b l i k a c i j e s a o b i lj e ž j i m a n a u č n o g r a d a:

Izvorni naučni rad Stručni rad  Naučna bilješka 21

 

Prethodno priopćenje Pregledni članak  Monografija Rad u zborniku radova s kongresa  I z v o r n i n a u č n i r a d  Original scientific paper   

glavnina primarne naučne literature donosi uvijek nešto novo   prikaz novih, do tada ne objavljenih rezultata istraživanja  rezultati i zaključci istraživanja: značajan doprinos naučnoj problematici u određenom području   no nove ve spozna spoznaje je - ko kori risn snee u razv razvoj ojuu nauk nauke; e; do dopr prin inos os do dobr brob obit itii za čovječanstvo  naučnicima u istom ili srodnmom naučnom području pružanje mogućnosti:   ponovljivost eksperimenta 

 postizanje nevedenih rezultata: • s jednakom tačnošću • unutar granica pogreške navedene od autora • potvrđivanje au autorovih zzaapažanja, pprroračuna iilli te teorijskih izvoda • donošenje mišljenja o autorovim pronalascima

 S t r u č n i r a d   Professional paper 

ne donosi nove spoznae   primjena postojećih znanja na određeneu problematiku Značaj: - nova rješenjea u određenoj problematici - doprinos praktičnoj primjeni - unapređenje struke 

 N a u č n a b i lj e š k a  Note or Brief communication



obilježja izvornog naučnog rada

22

 

  po op opseg seguu kra kratak tak ali kom komple pletan tan rad (sa (saže žetak tak,, uvo uvod, d, met meteri erijal jal i met metode ode,, rezultati, rasprave, refernece, slike, tablice, ...)  uredništvo časopisa određuje i o uputama autorima; naznačuje što će se objaviti kao: izvorni naučni rad naučna bilješka 

 P r e t h o d n o

p r i o p ć e nj e

 Preliminary communication or Preliminary note

razlog objavljivana:  istraživanja dosegla stupanj za priopćenje prvih informacija o rezultatima r ezultatima  donosi: najznačajniji rezultati i rasprava bez detaljnih opisa metoda rada  svrha objavljivanja:  obavijest o provedenom istraživanju i rezultatima  održavanje prvenstva u određenoj problematici  nije klasificirano kao izvorni naučni rad  auto autor/ r/ii naka nakana nadn dnoo obja objavl vlju juju ju rad rad u standardnom obliku naučnog članka 

*Pregledni članak   Rewiev article •





izvorni opsežan rad detaljan prikaz odabranog područja o sadrži veliki broj navoda iz literature svaki navod ili tvrdnja nužno popraćeni bibliografskom refrencom izvora o klasifikacija preglednog članka kritičko tumačenje prethodnih rezultata s novim zaključcima – naučni rad o isključivi prikaz rezultata drugih autora – stručni rad o

*Monografija  Monography •

• •

 publikacija (knjiga) naučnog obilježja usmjerena na određeno, uže naučno područje o iscrpan prikaz specifičnih naučnih problema  pregled informacija objavljenih u naučnim radovima podaci, tablice, slike o  prikazi pojedinih rezultata - numerički podaci, o

izvodi iz rasprave i zaključaka

23

 

navedeni naved eni kor korišt išteni eni izv izvori ori inf inform ormac acija ija – dok dokume umento ntovan vanii bib biblio liogra grafsk fskim im referencama  publikacija korisna u počecima istraživanja upoznavanje sa spoznajama u području planiranog istraživanja o često prethodi daljnjem daljnjem pretraživanju literature ( sec, terc. Publikacije) Publikacije) o o



o

*Rad objavljen u Zbornicima radova s kongresa Congres paper  •

 Naučni skupovi (kongresi, simpozij, konferencije itd. ) o Svrha: o Objava novih spoznaja Razmjena informacija i iskustava Postavke novih istraživačkih problema Kongresna priopćenja: o Knjige sažetaka o Zbornik radova o Rad priopćen na naučnom skupu: Stjecanje vjerodostojnosti kao primarne publikacije o Objava recenzirane verzije priopćenja u Zborniku radova s kongresa o Recenzija naučnog odbora (međunarodnog , nacionalnog) kongresa •

• •





 P a t e n t i 

 prethodni rezultati istraživanja javno se priopćavaju  zaštita: prijavom patenta  patent donosi:  opis izuma 

 bitne značajke način i oblik primjene 

nakon provedenog postupka priznavanja i zaštite izuma

objava patentnog spisa značajan izvor naučnih i tehničkih informacija P r i m a r n e p u b l i k a c i j e s a o b i lj e ž j i m a s t r u č n o g r a d a:

Popularno naučni članak  Završni elaborat Enciklopedijski Enciklopedijs ki članak  Osvrti ili uvodnici  Nastavni tekstovi, udžbenici, priručnici Sveučilišni udžbenici i priručnici skripta 24

 

Bibliografija  S t r u č n e p u b l i k a c i j e 

 popularno naučni članak   namjena čitaocima izvan struke

 Z a v r š n i e l a b o r a t 

završni izvještaj razvojnih istraživanja  najčešće internog karaktera tiskan samo u nekoliko primjeraka   namjenjen naručiocima istraživanja   pretežno obilježja stručnog rada obilježja naučnog rad ako donosi podatke svojstvene naučnom radu:  metodologija, rezultati, zaključci. 

 E n c i k l o p e d i j s k i č l a n a k  

kompilacija znanja  

 prikaz razvoja i stanja određene struke razlika u pisanju za opću ili strukovnu enciklopediju

O s v r t i i l i U v o d n i c i   Editorials 

kraći kritički članak o značajnom naučnom zbivanju:  objavljuje knjige  objavljuje razne naučne informacije itd... 

 N a s t a v n i t e k s t o v i u ddž b e n i c i i p r i r u č n i c i 

stručni tekstovi, npr.: za osnovne i srednje škole 



 S v e u č i l i š n i u dž dž b e n i c i i p r i r u č n i c i     

autori: stručnjaci s dugogodišnjom praksom  prilažu opća znanja mnoga osobna iskustva iz stručnog i naučnog rada

25

 



veliki značaj unutar pojedine struke

 S k r i p t a   

 priručnici namjenjeni studentima studentima jednog ili više srodnih srodnih fakulteta  pisani prema predavanjima nastavnika – autora opseg manji od udžbenika

 B i b l i o g r a f i j a 

donosi:  popis naučnih i stručnih radova  određenog naučnog područja   pojedinog naučnika   pojedine naučne institucije   prema strukturi informacija:  srodnost sekundarnim publikacijama

K v a l i f i k a c i j s k i r a d o v i - primarne publikacije Diplomski rad Magistarski rad Doktorski rad (disertacija)

Chemical Abstracts (CA)    

Baze podataka sa preko 20 miliona citirane literature iz hemije, od 1967. godine. CA SEARCH – raspolaže sa CAS (Chemical Abstract Service) CA Index Guide – vodič CAS Registry Number 

Current Contents (CC)

Osnovna funkcija CC-a je da naučnike informiše o najnovijim zbivanjima u njihovom  području. Časopisi koje obrađuje CC su svi zastupljeni u citatnim bazama podataka, SCI, SSCI i A&HCI odnosno u bazi podataka WoS (Web of Science). Uloga CC-a kao zasebne   baze baze pod podata ataka, ka, ukolik ukolikoo je naučn naučnoj oj zaj zajed ednic nicii do dostu stupna pna baza baza WoS WoS,, koj kojaa pok pokriv rivaa sva tri spomenuta citatna indeksa, nije potrebna. Za usporedbu, šta u svijetu danas znači CC, ova je  baza podataka u elektroničkom obliku i to u klasičnoj online verziji dostupna tek od 1990. godine a SCI je dostupan retrospektivno od 1945. godine, a radi se na dostupnosti od 1900. godine.

26

 

Kao po Kao poka kaza zate telj lj vr vred edno nova vanj njaa nauč naučne ne pu publ blik ikac acij ijee u cije cijelo lom m svij svijat atuu ko kori rist stii se zastupljenost radova u citatnim bazama, a pokazatelj potencijalne vrijednosti i uticaj nekog rada mjeri se kroz broj citata, odnosno status časopisa s obzirom na njegov faktor odjeka (IF). Ovi pokazatelji mogu se dobiti iskljčivo na temelju podataka i sadržaja ISI-jevih citatnih baza podataka. Proširenjem Genetics Index, kao multidisciplinarne baze podataka za prirodne i primjenjene nauke, nastao Citation je Science Citation Index (SCI) 1963. godin, a uključivao je literaturu iz 1961. godine. Početni korpus časopisa u SCI –u bio je 600, danas je 5 900 časopisa.  Science Citation Index (SCI)

SCI Expanded je bibliografska i citatna baza podataka za područje prirodnih i primjenjenih nauka. Obrađuje sadržaje iz oko 5900 vodećih svjetskih naučnih i stručnih časopisa. Na taj način pokriva 150 naučnih discpilina. Citatni indeksi i baza JCR (Journal Citation Reports)

Temeljem podataka iz citatnih baza SCIbazu i SSCI (Social scienece Citation Index), E. Garfield 1975. godine kreira posebnu statističku podataka JCR. JCR je kvantitativno pomagalo za rangiranje, vrednovanje, kategoriziranje i komparaciju časopisa. JCR Science Edition, obrađuje oko 5700 časopisa, cca 150 disciplina. Faktor odjeka FI

ISI 

Faktor odjeka časopisa je mjera za frekvenciju kojom je „prosječni članak“ u časopisu citiran u određenom razdoblju. Faktor odjeka časopisa pomaže nam u vrednovanju relativne važnosti časopisa, naročito kada se uspoređuje s časopisima iz istog područja. Faktor odjeka je omjer broja citata dobivenih za objavljene članke i broja objavljenih članaka u određenom razdoblju. Razlika u izračunavanju faktora utjecaja odnosi se na razdoblje u kojem se računa Faktor  odjeka. IF (Garfieldov) (Garfieldov) raču računa na se tako da se podijeli broj cita citata ta dobi dobiven ven u tekućoj tekućoj godini na radov radovee objavljene u proteklom dvogodišnjem razdoblju, s brojem radova objavljenim u istom tom razdoblju.

27

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF