Metodika Tjelesne i Zdravstvene Kulture u Predškolskom Odgoju

Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju Vladimir Findak I. -

-

-

-

METODIKA TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE Metodika dolazi od grč. methodos, što znači istraživanje pojava, pristupanje pojavama koje se istražuju Riječi tjelesna i zdravstvena kultura označuju trajan, planski i sustavan proces djelovanja na čovjeka, naročito u njegovoj mladosti, tjelesnim vježbanjem Predmet proučavanja metodike tjelesne i zdravstvene kulture čine svi organizacijski oblici rada koji egzistiraju u predškolskom odgoju Cilj metodike tjelesne i zdravstvene kulture, kao znanstvene discipline, jest da prati i proučava zakonitosti i kategorije odgojnoobrazovnog rada, da pronalazi nove pojave u odgojno-obrazovnom procesu i unapređuje postojeća znanja, te utvrđuje način odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi u području tjelesne i zdravstvene kulture Cilj metodike tjelesne i zdravstvene kulture, kao nastavne discipline, jest da osposobljava studente, buduće odgajatelje za samostalno izvođenje svih programa i organizacijskih oblika rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi Zadaće metodike tjelesne i zdravstvene kulture kao znanstvene discipline: 1. Istražuje zakonitosti odgoja i obrazovanja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi 2. Objašnjava osnovne pojmove i stručne termine koji se koriste u ovom odgojno-obrazovnom području 3. Istražuje i utvrđuje optimalne putove za realizaciju općih ciljeva i zadaća tjelesne i zdravstvene kulture 4. Istražuje zakonitosti odgojno-obrazovnog procesa 5. Utvrđuje i razrađuje specifične metodičke i metodološke sustave 6. Proučava i utvrđuje antropološka obilježja svih dobnih skupina djece predškolske dobi

-

7. Upućuje na nužnost planiranja i programiranja rada i proučavanje pojedinih načina planiranja i programiranja 8. Istražuje i utvrđuje metodičke organizacijske oblike rada i upućuje na njihovu primjenu 9. Ispituje i verificira metodičke principe, metode rada, metodičke postupke, prostor, opremu i sredstva koja se koriste u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi 10. Istražuje i utvrđuje opća načela praćenja i valorizacije rada Kao nastavna disciplina metodika tjelesne i zdravstvene kulture ima zadaću da se studenti upoznaju i s: 1. Osnovnim pojmovima i terminima u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, kineziologiji, te s terminologijom prostih vježbi 2. Općim i posebnim ciljevima i zadacima tjelesne i zdravstvene kulture 3. Općim karakteristikama biopsihosocijalnog razvoja djece predškolske dobi 4. Utjecajem tjelesnih vježbi na organizam 5. Metodičkim zakonitostima, te njihovim teorijskim i praktičnim aspektima 6. Realizacijom tijeka odgojno-obrazovnog procesa 7. Rukovanjem spravama, pomagalima i sredstvima, te načinom njihova korištenja 8. Planom i programom tjelesne i zdravstvene kulture za djecu svih predškolskih dobi 9. Da se osposobe za praktično izvođenje svih organizacijskih oblika rada 10. Da steknu interes za metodičke inovacije i stvaralačku djelatnost u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi

II. OSNOVNI POJMOVI  ACIKLIČKO KRETANJE: Izvođenje jednoaktnog kretanja i ima asimetričan karakter (npr. u igrama, bacanjima..)

 ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA: Organizirani sustavi svih osobina, sposobnosti i motoričkih informacija te njihove međusobne relacije

 ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE: Dio su antropoloških obilježja definiranih kao osobina odgovorna za dinamiku rasta i razvoja i karakteristike građe morfoloških obilježja u koje pripadaju rast kostiju u dužinu i širinu, mišićna masa i potkožno masno tkivo

 ASISTENCIJA: Kompleks mjera i postupaka koje odgojitelj poduzima da bi spriječio padove i ozljede djece za vrijeme vježbanja i pomogao pri izvršavanju određenog motoričkog zadatka

 CIKLIČKO KRETANJE: Višestruko ponavljanje istoga akta koji je po svom izvođenju simetričan (npr. trčanje, plivanje)

 FIZIČKA KULTURA: Sveukupnost materijalnih i duhovnih dobara, dostignuća i aktivnosti društva usmjerenih prema razvoju čovjeka i podizanju njegova zdravlja, te zadovoljavanju njegovih potreba motoričkim aktivnostima

 FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI: Sposobnosti oslobođenja odgovarajuće količine energije u stanicama koja organizmu omogućuje održavanje homeostatskih uvjeta i odvijanje specifičnih funkcija pojedinih njegovih dijelova

 GIMNASTIKA: Motorička aktivnost usmjerena na skladan čovjekov tjelesni razvoj, razvijanje i usavršavanje njegovih motoričkih sposobnosti a poglavito onih koje su mu potrebne za liječenje, proizvodnju i kinestetičko izražavanje

 IGRA: Spontana i slobodno izabrana čovjekova aktivnost koju karakterizira raznovrsnost kretanja i prati snažan osjećaj ugode i zadovoljstva

 KINEZIOLOGIJA: Znanost o zakonitostima koje reguliraju maksimalnu efikasnost ljudskih pokreta i o transformacijskim procesima pod utjecajem motoričke aktivnosti

 KINEZIOLOŠKA AKTIVNOST: Pojam za sve aktivnosti koje su prema određenim kriterijima podijeljene na monostrukturalne, polistrukturalne, kompleksne i konvencionalne aktivnosti

 KINEZIOLOŠKI OPERATOR: vježbe kojima se najefikasnije djeluje na neku osobinu ili sposobnost, motoričku informiranost i zdravlje

 KINEZIOLOŠKI STIMULUS: Kombinacija kinezioloških operatera i energije, potrebnih za transformacijske procese

 KOGNITIVNE (SPOZNAJNE) SPOSOBNOSTI: Omogućuju primanje, prijenos i preradu informacija, što se ostvaruje u kontaktu ličnosti s okolinom

 MJEŠOVITA KRETANJA (cikličko-aciklička): Izvođenje prvog dijela kretanja u cikličkom obliku, a osnovnog kretanja u acikličkom obliku (npr. kod skoka u dalj)

 MOTORIČKE SPOSOBNOSTI: Latentne motoričke strukture koje su odgovorne za praktički beskonačan broj manifesnih motoričkih reakcija i mogu se izmjeriti i opisati

 MOTORIČKA INFORMIRANOST: Dio ljudskih znanja koja nastaju kao posljedica utjecaja fizikalne i socijalne sredine na negenetski dio varijacije osobina i sposobnosti

 MOTORIČKA ZNANJA: Stupanj usvojenosti pojedinih motoričkih struktura koje mogu biti na različitim razinama

 MOTORIČKA DOSTIGNUĆA: Sprega motoričkih sposobnosti i motoričkih znanja, a izražavaju se spremnošću djeteta da ih u konkretnoj motoričkoj situaciji poveže i maksimalno iskoristi radi postizanja što boljeg rezultata

 MOTORIČKA VJEŠTINA: Stečena sposobnost izvođenja usvojenih motoričkih gibanja na višoj razini

 MOTORIČKA NAVIKA: Automatizirana vještina, odnosno automatizirano izvođenje usvojenog motoričkog gibanja

 OPTEREĆENJE: Ukupan fiziološki i psihološki utjecaj na djetetov organizam

 PROCES VJEŽBANJA: Primjena sasvim određenih struktura kinezioloških stimulusa, s obzirom na sadržaj, volumen i modalitete rada

 PROGRAMIRANJE: Eksplicitno definiranje cilja i zadaća programa  SPORT: Oblik TZK koji u najširem smislu označava svaku motornu aktivnost koju čovjek vrši kako bi postigao maksimalne rezultate, a provodi se u natjecanju

 STANJE SUBJEKTA: skup informacija dobivenih nekim sustavom mjerenja. Karakteristična stanja subjekta u tijeku transformacijskih procesa jesu inicijalno, tranzitivno i finalno stanje.

 TJELESNO I ZDRAVSTVENO ODGOJNO-OBRAZOVNO PODRUČJE: Odgojno-obrazovno područje koje ima temeljno značenje za skladan razvoj psihosomatskih karakteristika djece predškolske dobi

 TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA: Trajni, planski i sustavni proces djelovanja na čovjeka, koji različitim sredstvima, a osobito tjelesnim vježbama izgrađuje i svestrano razvija čovjeka

 TJELESNA VJEŽBA: Motoričko gibanje koje čovjek izvodi i primjenjuje radi rješavanja određenog motoričkog zadatka

 TJELESNO VJEŽBANJE: Jedinstven psihomotorički proces u kojemu se ostvaruju konkretni zadaci TZK višestrukim metodski organiziranim ponavljanjem tjelesnih vježbi

 TJELESNO OBRAZOVANJE: Dio TZK usmjeren na stjecanje i usavršavanje motoričkih znanja, vještina i navika, kao i na usvajanje

teorijskih znanja koja su potrebna i primjenjiva u svakodnevnom životu i radu

 TRANSFORMACIJSKI PROCESI: Planiranje, programiranje, provođenje i kontrola procesa vježbanja. Cilj im je da se postignu takve promjene subjekta koje su najbliže idealnom finalnom stanju

III.

OSOBINE RAZVOJNE DOBI DJECE

-

Podjela na razvojna razdoblja: I. Rano djetinjstvo (od rođenja do tri godine) a) 1-4 tjedan: doba novorođenčeta b) 5 tjedan-10 mjesec: faza dojenja c) 10-15 mjesec: faza puzanja i početnog hodanja d) 15-24 mjesec: srednje doba ranog djetinjstva e) 2-3 godine: starije doba ranog djetinjstva II. Predškolsko doba (od tri do šest ili sedam godina) a) 3-4 godina: mlađe predškolsko doba b) 4-5 godina: srednje predškolsko doba c) 5-6,7 godina: starije predškolsko doba

-

U djetetovu razvoju izmjenjuju se faze ubrzanja rasta i usporenja rasta. U razdobljima ubrzanja nastaju izrazite promjene u organizmu koje dovode do usavršavanja građe i funkcije pojedinih organa Fazu ubrzanog rasta prati i povećana osjetljivost organizma, a s tim i smanjenje otpornosti organizma. S obzirom na navedena razdoblja razlikujemo ove faze: 1. Od rođenja do 6. godine : Prva faza ubrzanog rasta 2. Od 6. do 10. godine (djevojčice)/ 6.-11. godine (dječaci) : Prva faza usporenog rasta 3. Od 10. do 14. godine (djevojčice)/ 11.-17. godine (dječaci) : druga faza ubrzanog rasta 4. Od 14. do 20. godine (djevojke)/ 17.- 25. godine (dječaci) : Druga faza usporenog rasta

-

-

Jedno od najkarakterističnijih svojstava dječjeg organizma je plastičnost, odnosno sposobnost lakog mijenjanja pod utjecajem promjenjivih povoljnih ili nepovoljnih uvjeta Razlike među djecom nastaju zbog endogenih (uzroci genetskog podrijetla) i egzogenih (nepravilna prehrana, slab san, nedovoljno kretanja ..) uzroka Razvojni skok: velika razlika između četvrte i pete godine Kosti djece su mekane, elastične i plastične. Kostur je mekan jer su kosti bogate hrskavičnim tkivom, zbog čega su podložne deformacijama Mišićje djeteta slabo se razvija. Mišićno tkivo sadrži dosta vode, a malo bjelančevina. Razvijeniji su mišići za stezanje, nego za rastezanje pa dijete lakše pokreće cijelu ruku nego dlan ili prste

IV. -

-

-

-

OBILJEŽJA I SREDSTVA TJELESNE KULTURE

Djetetovi pokreti su bogati sinkinezama, što znači da u izvođenju jednog pokreta sudjeluje nekoliko organa Čovjekovu motoriku dijelimo na filogenetske i ontogenetske oblike kretanja Filogenetski oblici determinirani su naslijeđem i u njih ubrajamo hodanje, trčanje, skakanje, puzanje, penjanje… Ontogenetske oblike vežemo za učenje tijekom razvoja jedinke i među njih ubrajamo plivanje, skijanje, klizanje, vožnju bicikla… Kretanje djece predškolske dobi ima različita obilježja u pojedinim fazama rasta i razvoja. Jedna od glavnih karakteristika mlađe dobne skupine jest da su djeca te dobi ovladala osnovnim prirodnim oblicima kretanja, ali su im pokreti spori, površni i skromni pa aktivnost s njima ne može trajati duže od 10 do 15 minuta. U srednjoj dobnoj skupini djeca već razlikuju smjer kretanja, lakše se snalaze u prostoru i s manje napora svladavaju zadaće vezane uz izvođenje određenih pokreta ili kretanja pa tjelesna aktivnost s njima može trajati i do 20 minuta. Za djecu starije dobne skupine karakteristična je mnogo veća sposobnost kretanja, snaga i izdržljivost, bolja im je prostorna orijentacija i spremni su za izvođenje nešto složenijih pokreta. Aktivnost s njima može trajati i do 30 minuta Djeca predškolske dobi brzo se umaraju, pa stalno treba izmjenjivati rad s odmorom, a također treba mijenjati i sadržaje jer se brzo zasite istih pokreta Pod tjelesnom vježbom razumijevamo sve pokrete, kretanja i aktivnosti koje čovjek svjesno koristi za svoj razvoj, razvoj svojih osobina i sposobnosti, te za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja S obzirom na strukturu tjelesna vježba je složen proces Svaka se tjelesna vježba sastoji od triju skupina strukturnih elemenata: mehaničkih, energetskih i elemenata ritma (ujedinjuju mehaničke i energetske u jednu cjelinu) S aspekta mehaničkih elemenata svaka se vježba može analizirati u odnosu prema prostoru i u odnosu prema vremenu. U prostorne elemente pripadaju početni položaj, pravac pokreta i opseg pokreta. U vremenske elemente ubrajaju se brzina te istodobnost i uzastopnost kretanja. Energetski elementi tjelesne vježbe jesu intenzitet, trajanje i karakter kretanja. Prema trajanju vježbe mogu biti kratke, srednje i dugotrajne. Prema karakteru razlikujemo dinamičke i statičke. Hodanje je jedno od osnovnih čovjekovih motoričkih gibanja. pozitivno utječe na cijeli organizam, a osobito na lokomotorni sustav. Može se iskoristiti za utjecaj na pravilno držanje tijela Trčanje ima pozitivan utjecaj na dišni i krvožilni sustav i također se ubraja u osnovna motorička gibanja

-

-

-

V. -

-

-

VI. -

-

Skakanje treba početi kao oponašanje životinja. Djeca predškolske dobi mogu skakati u daljinu,visinu i dubinu. Nije bitno da u skakanju postignu što veći uspjeh, nego da skaču što pravilnije Kotrljanje, bacanje, hvatanje i gađanje se također ubrajaju u motorička gibanja. U ovim gibanjima važno je gađanje u cilj, pri čemu je potrebno uskladiti rad ruku i nogu,a istodobno procijeniti i udaljenost cilja u koji se gađa. Puzanje i provlačenje su vježbe koje dobro utječu na rast i razvoj kralješnice, te na jačanje mišića leđa i ramena i držanje tijela Penjanje pomaže pri razvoji opće snage Potiskivanje i vučenje je za dijete predškolske dobi naporno, pa pri izboru i izvođenju tih vježbi treba biti posebno oprezan Dizanje i nošenje za djecu predškolske dobi pravi su izazovi. Vrlo su korisni ako su težina i oblik primjereni njihovoj dobi. Dizanje i nošenje pozitivno utječu na dinamičku snagu mišića ruku i ramenog pojasa, na leđnu i trbušnu muskulaturu i na mišiće nogu Igra je najautonomnija čovjekova aktivnost i najizrazitiji oblik dječje aktivnosti. Jedna je od temeljnih pretpostavki za pravilan rast i razvoj dječjeg organizma

ULOGA,CILJ I ZADAĆE TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE

Uloga tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom odgoju ne očituje se samo u zadovoljavanju bioloških i utilitarnih potreba, nego i u otkrivanju urođenih potencijala djece s ciljem njihova daljnjeg razvoja i obogaćivanja Ciljevi tjelesne i zdravstvene kulture su formirati zdravo, tjelesno dobro i skladno razvijeno dijete, razvijati i oplemeniti osjetilnu osjetljivost djeteta i poticati razvoj zdravstvene kulture radi očuvanja i unaprjeđenja svojeg i zdravlja cijele okoline Zadaće tjelesne i zdravstvene kulture su zadovoljavanje osnovne djetetove potrebe za igrom, stvaranje uvjeta za skladan cjelokupan djetetov rast i razvoj i za radosno djetinjstvo, omogućavanje djetetu da u igri surađuje s drugom djecom, usvajanje zdravog načina življenja i navika

PLAN I PROGRAM TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE

Programski sadržaji i njihov raspored po skupinama, definirani su u skladu s razvojnim karakteristikama određenog razvojnog razdoblja, u skladu s ciljevima i zadaćama tjelesne i zdravstvene kulture posebno za svako razvojno razdoblje, da okosnicu programskih sadržaja čine prirodni oblici kretanja, igre i tjelesne aktivnosti na otvorenome, da se programski sadržaji tretiraju kao sredstvo za postizanje određenih sadržaja Plan i program tjelesne i zdravstvene kulture za jasličku dob treba prilagoditi razvojnim obilježjima djece te dobi i realnim materijalnim uvjetima koji postoje u predškolskoj ustanovi

-

Plan i program tjelesne i zdravstvene kulture za mlađu, srednju i stariju skupinu izrađen je u skladu s posebnim zadaćama ovog područja uz uvažavanje karakteristika svakog razvojnog razdoblja Osnovni program sadrži ove organizacijske oblike rada: Sat tjelesne i zdravstvene kulture, jutarnje tjelesno vježbanje, mikropredah, makropredah, šetnje, priredbe i izlete. U diferencirani program spadaju zimovanja i ljetovanja

VII. -

ORGANIZACIJSKI OBLICI RADA

Sat tjelesne i zdravstvene kulture za mlađu dobnu skupinu traje 25 minuta (uvodni dio 2-3 min, pripremni dio 5-7 min, glavni dio 18-20 min, završni dio 2-4 min) Za srednju dobnu skupinu traje 30 minuta (uvodni dio 2-4 min, pripremni dio 6-8 min, glavni dio 18-20 min, završni dio 2-3 min) Za stariju dobnu skupinu traje 35 minuta (uvodni dio 2-4 min, pripremni dio 7-9 min, glavni dio 20-22 min, završni dio 2-4 min) Trajanje pojedinog dijela sata, pa i sata u cjelini ne treba shvatiti „kruto“. Sat treba prihvatiti kada djeca izgube zanimanje za vježbanje ili kad traže nešto drugo

 Uvodni dio sata -

Cilj je djecu pripremiti organizacijski, fiziološki i emotivno za daljnji rad Antropološki zadaci: primjenom dinamičkih kretanja staviti u pokret sve dijelove tijela i pripremiti organizam na povećane napore na satu Obrazovni zadaci: primjenom raznovrsnih sadržaja upoznati i svladati jednostavne igre, svladati i ponoviti elemente pojedinih cjelina i tako utjecati na podizanje motoričkih znanja i dostignuća Odgojni zadaci: primjereno izabranim sadržajima postići ugodno raspoloženje na satu Sadržaji: tjelesne aktivnosti koje će omogućiti da jednostavno i adekvatno ostvarimo zadatke tog dijela sata. To će biti različiti oblici trčanja, žive i dinamične elementarne igre, te jednostavnije momčadske igre 

-

-

Pripremni dio sata

Cilj: pripremiti organizam na veće fiziološke napore, da se funkcije lokomotornog i kardiovaskularnog sustava podignu na višu razinu i da osigura uvjete za pravilno držanje tijela Antropološki zadaci: funkcionalna priprema lokomotornog aparata za napore ovog i narednih dijelova sata. Posebnu pažnju većim skupinama mišića koje su odgovorne za pravilno držanje, te leđnim i trbušnim mišićima. Razvoj motoričkih sposobnosti te povećanje funkcionalnih sposobnosti organizma, utjecati na pojačan rad srca i organa za disanje Obrazovni zadaci: usvajanje motoričkih informacija o novim opće pripremnim vježbama

-

Odgojni zadaci: stvaranje smisla za red, skladan rad u skupini i stvaranje ugodne atmosfere Sadržaji: Osnovni sadržaji su opće pripremne vježbe. Prema funkcionalnom djelovanju dijele se na vježbe jačanja, labavljenja i istezanja. Kod istezanja je potreban oprez zbog mekanog dječjeg tkiva i elastičnih veza, pa bi prevelikim istezanjem mogli nastati problemi sa držanjem tijela

 Glavni dio sata -

-

-

-

-

Cilj: da se pomoću vježbi propisanih programom stvorimo najpovoljnije uvjete za ostvarenje postavljenih zadaća te mogućeg i potrebnog utjecaja na antropološki status djece Antropološki zadaci: primjenom raznovrsnih sadržaja stimulirati rast i razvoj, utjecati na skladan odnos pojedinih dijelova tijela s težištem na pravilnom držanju. Poticati i usmjeravati razvoj opće motorike s naglaskom na razvoju osnovnih motoričkih sposobnosti. Povećanje aerobnih sposobnosti pojačanim radom dišnog i krvožilnog sustava Obrazovni zadaci: ogledaju se u usvajanju i usavršavanju različitih motoričkih znanja, u poboljšavanju motoričkih dostignuća, osobito onih koja imaju utilitarni karakter, glede njihove primjene u dječjoj svakodnevnici Odgojni zadaci: razvijanje pozitivnih osobina volje, moralnih svojstava učenika, te usavršavanje i razvijanje radnih navika. Stvaranje motiva i navika za vježbanje Sadržaji: za A dio sata odabire se hodanje i trčanje, poskoci, skokovi i preskoci, bacanje, hvatanje, gađanje, dizanje, dječji ples, provlačenje, penjanje

 Završni dio sata

Cilj: približiti sve fiziološke i psihičke funkcije stanju kakvo je bilo prije početka sata Antropološki zadaci: mogući i potreban utjecaj na djecu sredstvima i oblicima rada koji smiruju organizam Obrazovni zadaci: proizlaze iz sadržaja primjerenih u ovom dijelu sata. Očituje se u usvajanju i usavršavanju motoričkih znanja, posebno onih vezanih uz elementarne igre mirnijeg karaktera, plesove, vježbe disanja Odgojni zadaci: zadržavanje raspoloženja na satu, razvijanje zdravstveno-higijenskih navika, usvajanje radnih navika djece Sadržaji: primjenjuju se oni koji ne izazivaju velika opterećenja

 Opterećenje na satu tjelesne i zdravstvene kulture -

Ukupan utjecaj koji se ostvaruje na satu ili drugim organiziranim oblicima rada, a dijelimo ga na fiziološko i psihološko (koje dijelimo na emocionalno i intelektualno) Fiziološko opterećenje rezultat je razmjene tvari. Kemijska energija se pretvara u mehaničku i može biti aerobnog i anaerobnog izvora. Najveće opterećenje u B dijelu. emocionalno opterećenje najbolje pokazuju pad koncentracije, razdražljivost, osjetljivost, negativne emocije (strah, nesigurnost) i pozitivne (radost). Važna kontrola emocija od strane odgajatelja. Najveće opterećenje u B dijelu sata

-

intelektualno opterećenje najveće je u A dijelu sata

-

MIKROPREDAH je oblik aktivnog odmora kad se izvodi između dvije aktivnosti u tijeku rada od kojih jedna nije bila aktivnost vezana za tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Kad odgajatelj primijeti umor. To je posljedica jednoličnog rada, mirovanja.. Najbolji je aktivni odmor primjenom mikropredaha. Traje 3-5 minuta, a sredstvo su opće pripremne vježbe. Cilj je intenziviranje lokomotornog, dišnog i krvožilnog sustava. Prednost imaju jednostavne, poznate i dinamične vježbe PRIREDBE omogućavaju afirmaciju i prezentaciju rada pred širom javnošću. Pokazuju se dostignuća i postignuća svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu, a djeci pružaju mogućnosti osamostaljenja. U organiziranju i provođenju priredbe ima mjesta za svu djecu, a nastup pred publikom omogućuje im veću sigurnost i žar u tjelesnom vježbanju. Priredbe moraju biti plod redovitog rada djece i roditelja ŠETNJE su organizacijski jednostavne i nezahtjevne aktivnosti koje se brzo organiziraju. Trajanje nije dugo, pa se preporučuju od 30 minuta za stariju, 20 za srednju i 10- 15 minuta za mlađu dobnu skupinu. Za vrijeme šetnje djeca se kreću na čistom zraku i pobliže upoznavaju neposredno okruženje IZLETI su koristan oblik rada s odgojno-obrazovnog i zdravstvenog aspekta. Boravak u prirodi pozitivno utječe na djecu. Upoznaju se s pravim vrijednostima prirode i korištenja s njom. za djecu predškolske dobi svako pješačenje više od 2 km je izlet. Organiziraju se u proljeće i ljeti ZIMOVANJE je oblik organiziranog, višednevnog boravka u prirodi, najčešće u planinama na snijegu, a može biti i u primorskim krajevima LJETOVANJE je višednevni boravak u posebno povoljnim klimatskim uvjetima. Omogućuje učenicima provođenje slobodnog vremena na organiziran i zdrav način. Ljetovanja i zimovanja organiziraju se izvan mjesta stanovanja

-

-

-

-

VIII. ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES -

-

Odgojno-obrazovni proces je organizirani proces utjecaja na antropološka obilježja subjekta, organizirani proces učenja motoričkih gibanja, te organizirani proces utjecaja na odgojne efekte u radu s djecom predškolske dobi pod izravnim vodstvom odgajatelja Odgojno-obrazovni proces trebao bi se odvijati tako da njegovi sudionici svladaju određeno motoričko gibanje ne samo brže i lakše, nego i u takvim uvjetima koji će osigurati najveći mogući poticaj na njihov organizam. Da bi se to uistinu postiglo, potrebno je brinuti o tome da se odvija po određenoj shemi sa pet etapa: 1. najavljivanje, opisivanje, demonstracija i objašnjavanje prvog motoričkog zadatka,

2. izvođenje motoričkih gibanja, 3. ispravljanje grešaka, 4. ponavljanje, uvježbavanje i individualno vježbanje, 5. praćenje i valorizacija efekta rada 1. Najavljivanje mora biti glasno, kratko i razumljivo. Cilj opisivanja je da se djeca upoznaju s elementarnim informacijama o novome motoričkom gibanju. Demonstracija mora biti originalna, a objašnjavanje kratko, jasno i dovoljno glasno 2. Kod izvođenja motoričkog gibanja najvažnije je da se novo gibanje u osnovnoj strukturi izvede što je moguće pravilnije 3. Od odgajatelja se traži i očekuje da na vrijeme uoči greške i ispravlja ih. Da bismo u svakoj situaciji reagirali na pravi način, potrebno je grešku uočiti, analizirati je radi pronalaženja uzroka i zatim utvrditi najkraći put i najefikasniji način za njezino ispravljanje 4. Ponavljanje, uvježbavanje i individualno vježbanje provodi se radi usavršavanja novog motoričkog gibanja 5. Praćene i valorizacija efekta rada provode se radi dobivanja valjanih povratnih informacija o efikasnosti tijeka odgojnoobrazovnog procesa -

IX. -

U mjere osiguranja odgojno-obrazovnog procesa ubrajaju se zdravstveno-higijenske mjere, preventivne mjere, te čuvanje i pomaganje

METODIČKI PRINCIPI

Važnost metodičkih principa očituje se u što boljem pripremanju odgojitelja, uspješnijoj organizaciji rada i pravilnijem provođenju odgojno-obrazovnog procesa metodički principi su: princip odgojnosti i zdravlja, princip jasnoće, princip zornosti, princip svjesnosti i aktivnosti, princip sustavnosti i postupnosti, princip raznovrsnosti, princip svestranosti, princip primjerenosti i praktične primjenjivosti, princip individualizacije 1. Odgoj je uvjet za dobro zdravlje, a zdravlje je uvjet za uspješan odgoj. To je jedan od temeljnih principa 2. Izlaganja odgajatelja moraju biti kratka, jasna i govorno razumljiva 3. Sve što se uči mora biti tako objašnjeno i pokazano da bude jasno kao prst pred nosom. Taj metodički princip temelji se na tome da se sudionici odgojno-obrazovnog procesa upoznaju sa sadržajima pomoću osjetila 4. Kao što je svjesno sudjelovanje djece u procesu vježbanja preduvjet za njihovo aktivno sudjelovanje u radu, tako je i osiguravanje primjerene aktivnosti u radu jedan od temeljnih uvjeta za njihovo svjesnije svrstavanja u odgojno-obrazovni proces 5. Sustavnost i postupnost stalno su u interakciji i praktički čine organsku cjelinu. Kod postupnosti se držimo određenih načela: od

6. 7.

8.

9.

X. -

-

-

-

poznatog k nepoznatome, od lakšeg k težem, od jednostavnog k složenome, od bližega k daljemu Rad s djecom treba organizirati i provoditi tako da bude raznovrstan Princip svestranosti znači organizirati i provoditi rad tako da se osigura što svestraniji utjecaj na njihov antropološki status, a poglavito na njihovo zdravlje, morfološke karakteristike, motoričke i funkcionalne sposobnosti Princip primjerenosti i praktične primjenjivosti svodi se na to da sve što se radi treba biti primjereno onima s kojima se radi, te da stečena znanja imaju trajnu vrijednost, kako bi bila u funkciji svakodnevnog života, odnosno praktično primjenjiva Prvi uvjet za provođenje principa individualizacije upoznavanje je s aktualnim stanjem antropološkog statusa djece

METODIČKI ORGANIZACIJSKI OBLICI RADA

Treba započeti s frontalnim oblikom rada, kako bismo mogli prijeći na skupne oblike i završiti s primjenom individualnog oblika rada  Frontalni oblik rada Sva djeca istodobno izvode isti zadatak pod izravnim vođenjem i nadzorom odgajatelja. Neposredno prije izvođenja zadatka odgajatelj opisuje određenu vježbu, zatim ju demonstrira, a potom je sva djeca izvode Djeca mogu biti u slobodnoj formaciji, u formaciji polukruga, kruga, vrsta i kolona Frontalni oblik rada najčešće se primjenjuje u uvodnom, pripremnom i završnom dijelu sata  Grupni oblici rada Tjelesno vježbanje odvija se tako da su djeca raspoređena na grupe U grupne oblike spadaju rad u parovima, trojkama, četvorkama, paralelni oblik rada i paralelno odjeljinski oblik rada U radu u parovima potrebno je brinuti da parovi budu otprilike podjednake veličine, sa podjednakim motoričkih znanjima, sposobnostima i dostignućima, no treba i poštovati želje djece onda kada je to moguće i opravdano Formiranje grupa od troje djece ovisi o cilju koji se u glavnom „A“ dijelu sata želi ostvariti Formiranje i funkcioniranje četvorki ovisi o cilju koji se želi ostvariti , o vrsti i karakteru vježbe, te o sadržaju vježbanja i konkretnim materijalnim uvjetima rada Paralelan oblik rada je takav metodički organizacijski oblik rada u kojem sva djeca istodobno izvode isto motoričko gibanje, ali na različite načine, uz pomoć različitih sprava i pomagala i na različitim radnim mjestima U paralelno odjeljinskom obliku rada rade sve tri dobne skupine, podijeljene na dva ili više odjeljenja koja istodobno ostvaruju iste zadatke. Djeca mogu biti u formaciji kolona ili vrsta  Individualni oblik rada

-

XI. -

Izvršenje zadataka, zadane vježbe ili motoričkog gibanja pojedinca uz pomoć i pod nadzorom stručnjaka. U našem slučaju to je pojedinačna komunikacija, odnosno rad odgajatelja s djetetom

METODE RADA

U radu s djecom predškolske dobi primjenjujemo ove metode: metoda imitacije, metoda ilustracije, metoda dramatizacije, metoda usmenog izlaganja, metoda demonstracije, metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka, kombinirane metode vježbanja, sintetičke metode učenja 1. Metoda imitacije svodi se na to da pri postavljanju motoričkih zadataka djeca oponašaju ljude, životinje, pojave u prirodi i iz svakodnevnog života, dakako pokretima ili kretanjem (puhanje u balon, vožnja bicikla) 2. Metodom ilustracije postavljaju se i rješavaju motorički zadaci ilustriranjem događaja koje su djeca doživjela i to pokretom ili kretanjem. To mogu biti događaji iz njihove svakodnevnice u kući ili iz vrtića 3. Metoda dramatizacije provodi se tako da odgajatelj pripovijeda priču koju djeca interpretiraju motoričkim izražavanjem 4. Metoda usmenog izlaganja primjenjuje se u funkciji opisivanja, objašnjavanja i korekcije motoričkog gibanja. Motoričko gibanje treba opisivati onim redom kako se uistinu izvodi. Načelno vrijedi pravilo što su djeca mlađa, izlaganje treba biti kraće 5. Metodom demonstracije djecu učimo pokazivanjem, kako bi dobila što jasniju predodžbu o motoričkom gibanju koje treba učiniti. Svakoj demonstraciji prethodi kraće opisivanje radi usmjerenja dječje pozornosti na motoričko gibanje koje promatraju 6. Metodu postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka možemo obavljati na nižoj i višoj razini. Postavljanje i rješavanje motoričkih zadataka na nižoj razini odvija se onda kada djeca izvode postavljeni zadatak samostalno i na način koji njoj najbolje odgovara. Na višoj razini djeci se najčešće odredi oblik, trajanje ili smjer kretanja koje oni također izvršavaju po vlastitom izboru, ali u okviru zadanih elemenata 7. Kombinirane metode vježbanja karakterizira primjena različitih vježbi i sadržaja pri realizaciji kojih treba brinuti o slijedu njihova izvođenja i opterećenju 8. Kod sintetičke metode učenja pokret se uči u cijelosti, tj. onako kako se vidi i kako će se primjenjivati. Prednost ove metode je to što omogućuje izražajnu individualnost djece

XII. PLANIRANJE

-

-

tjelesno vježbanje za djecu predškolske dobi jedan je od bitnih čimbenika u njihovu razvoju krajnji cilj tjelesne i zdravstvene kulture u predškoli ne očituje se samo u zadovoljavanju bioloških i utilitarnih potreba, nego i u otkrivanju urođenih potencijala djece s ciljem njihova daljnjeg razvoja i obogaćivanja Planiranje treba provesti u četiri etape 1. Eksplicitno definiranje cilja: treba uvažavati antropometrijske karakteristike i materijalne uvjete rada 2. Izbor i vrednovanje cjelina: cjeline se vrednuju s obzirom na vrijednosti njihova utjecaja na osobine i sposobnosti djece 3. Izbor i vrednovanje tema: vrednovanje tema razumijeva određivanje broja ponavljanja ili frekvencija svakoj temi. Treba točno utvrditi koliko će se pojedina tema ponoviti u tijeku jedne godine 4. Sastavljanje metodskih jedinica: jedan od uvjeta za pravilno sastavljanje je da se osigura postupnost (od lakših prema težima), a drugi uvjet je briga o njihovoj utilitarnosti. Treba respektirati uvjete rada i klimatske uvjete, a mora se misliti i na njihovu raznovrsnost

XIII. PRIPREMANJE ODAJATELJA I DNEVNA PRIPREMA -

-

Razlikujemo posredno i neposredno pripremanje za sat Posredno pripremanje počinje i odvija se prilikom planiranja Neposredno pripremanje razumijeva pripremanje odgajatelja za konkretan sat. Ono obuhvaća teorijsko pripremanje, metodičko i organizacijsko pripremanje Teorijsko pripremanje odnosi se na obnavljanje znanja i upotpunjavanje novim informacijama Metodičko pripremanje podrazumijeva analiziranje prethodnog sata, utvrđivanje o njegovoj uspješnosti i na temelju toga se procjenjuju korekcije. U metodičkoj pripremi za sljedeći sat odgajatelj treba obuhvatiti: definiranje cilja i metoda rada, sredstva i pomagala, izbor sadržaja, trajanje pojedinih dijelova sata i sl. Kod organizacijskog pripremanja važno je da sat započne i završi na vrijeme, da se svakog trenutka zna tko što treba činiti Završna faza pripremanja za sat tjelesne i zdravstvene kulture je „dnevna priprema“ Dnevna priprema može imati različit oblik, sadržaj i opseg, što ovisi o tome što se od nje očekuje U zaglavlju se nalaze opće podaci (naziv predškolske ustanove, ime i prezime, odgajatelj, grupa, datum održavanja, vrijeme)

-

U strukturi i trajanju sata se točno navodi sadržaj koji se planira realizirati u svakom pojedinom dijelu sata. Osim toga treba predvidjeti i trajanje sata ili točnije, pojedinih dijelova sata Slijedi definiranje cilja koji se želi i objektivno može ostvariti na određenom satu. Nakon toga treba navesti antropološke, odgojne i obrazovne zadaće Kod sredstava i pomagala potrebno je točno navesti njihov naziv i broj Pod metode rada treba određeno napisati koje će se metode na satu primjenjivati Slijede metodički organizacijski oblici rada gdje treba navesti oblik rada koji će se koristiti u A dijelu glavnog dijela sata Na kraju se treba opredijeliti na tip sata, što ovisi prije svega o cilju i zadaćama sata. Odgajatelj će se odlučiti za tip sata- učenje novih motoričkih gibanja, tip sata-ponavljanja ili kombinirani tip sata Na drugoj strani dnevne pripreme predviđen je prostor za razradu sadržaja za uvodni, pripremni, glavni i završni dio sata. Zatim za plan dvorane-igrališta, te za zapažanja

XIV. PROSTORI, OPREMA, SREDSTVA ZA TJELESNU I ZDRAVSTVENU KULTURU -

-

-

 Prostor prostor možemo podijeliti na otvorene i zatvorene otvoreni objekti su: igrališta, bazeni i klizališta površine otvorenih objekata mogu biti zrnate, travnate, plastične i tvrde zatvoreni objekti su: dvorane, bazeni, klizališta i prikladne adaptirane prostorije  Oprema razlikujemo sprave, rekvizite i pomoćno-tehničku opremu Sprava je ugrađeni ili pokretni element pomoću kojega ili na kojemu se odvija tjelesna aktivnost (strunjače, klupe) rekvizit je predmet potreban za vježbanje i pretežno služi za osobno korištenje (odjeća za tjelesnu kulturu, male loptice, skije, sanjke) pomoćno-tehnička oprema su štoperice, starter, stalci i slično i potrebno je redovito kontrolirati njihovu ispravnost  Sredstva razlikujemo vizualna sredstva, auditivna, audiovizualna i tehnička sredstva i pomagala vizualna: crteži,, zidni plakati, fotografije, dijapozitivi auditivna: radio, radijske emisije, kasetofon, kasete audiovizualna: sadrže vizualnu, auditivnu i verbalnu komponentu (televizijske emisije)

-

Od tehničkih sredstava razlikujemo videopomagala (grafoskop, dijaskop), audiopomagala (kasetofon, radio-prijemnik), i audio-video pomagala (videoprojektor, televizija)