Metodika Nastave Hrvatskog Jezika i

METODIKA NASTAVE HRVATSKOG JEZIKA I

1. NABROJI TEORIJE GOVORNOG RAZVOJA I SVAKU UKRATKO OBJASNI! Teorije govornog razvoja su: psiholingvistička, kongitivno-razvojna i funkcionalistička. Psiholingvistička teorija- teorija jezičnog razvoja koju je osmislio Chomsky, a naglasak stavlja na urođene procese i biološke mehanizme. Psiholingvisti tvrde da se govor usvaja pomoću urođenog sredstva za usvajanje jezika koji transformira površinsku strukturu jezika u dubinsku strukturu koju dijete prirodno razumije. Djeca usvajaju jezik primarno kroz slušanje, a ne kroz govor. Kongitivno-razvojna teorija- zastupnik ove teorije je Piaget. Teoretičari Piagetove tradicije pokušali su povezati napredak sposobnosti u senzomotoričkoj i ranoj predoperacijskoj fazi s pripadajućim jezičnim vještinama. Drugi drže da kada djeca čuju govor, analiziraju ga prema sadržaju. Funkcionalistička teorija- teorija razvoja jezika koja naglašava uporabu jezika i kontekst u kojem se on razvija. Zastupnici ove teorije su Spencer i Durkheim. Funkcionalisti tvrde da je dječja primarna motivacija pri usvajanju govora doći do sredstva komunikacije. Roditelji pospješuju ovaj proces davanjem sustava jezične podrške, kroz koji djeca usvajaju specifične jezične elemente kao dijelove igara, pjesmica..

2. ŠTO JE PREDVERBALNO RAZDOBLJE I KOJA JE NJEGOVA VAŽNOST ZA RAZVOJ GOVORA? Predverbalno razdoblje je razdoblje razvoja koje prethodi razdoblju prvoj spajanja riječi kod djece, obično traje do 18-tog mjeseca. Prije nego djeca počnu govoriti riječi, ona proizvode različite glasove. Najraniji glasovi sastoje se negovornog glasanja koje uključuje cviljenje i plakanje. U dobi od oko 2 mjeseca javlja se gukanje, faza u kojoj dijete glasa vokalima (npr.gu). U dobi oko 6 mjeseci javlja se slogovanje. Dijete spaja nekoliko jednakih slogova npr. dadada, mamama id. U idućim mjesecima dijete dodaje nove različite glasove. Potkraj prve godine slogovanje gubi komponentu ponavljanja i ona počinju kombinirati različite glasove kao npr. bu-ba, dodaju mijenjanje intonacije glasova, što je više nalik govoru.

3. ŠTO JE SLOGOVNI POTICAJ? Slogovni poticaj je hipoteza prema kojoj se dječje slogovanje postupno kreće prema jeziku koji sluša i koji će uskoro progovoriti. Rano slogovanje je urođen mehanizam.

4. RAZLIKA IZMEĐU REFERENCIJALNOG I EKSPRESIVNOG STILA Referencijalni stil uključuje velik broj imenica i naziva predmeta, a ekspresivni stil uključuje veću mješavinu vrsta riječi i naglašena je pragmatička funkcija jezika. Djeca refencijalnoga stila su obično djevojčice. Ona su češće prvorođena djeca, obično govore polako, dobro artikulirajući, te jezik uče brzo. Djeca ekspresivnog stila obično su dječaci, sporije usvajaju riječi i lošije artikuliraju.

5. EKSPLOZIJA IMENOVANJA Eksplozija imenovanja je razdoblje govornog razvoja koje započinje oko 18-tog mjeseca, u kojem većina djece posjeduje vokabular od oko 50 riječi koje mogu izgovoriti i oko 100 riječi koje razumiju, pri čemu počinju imenovati sva što vide. Tijekom razvoja govora imenice su mnogo uobičajenije nego glagoli i imenice se razumiju ranije i ranije se počinju govoriti.

6. ŠTO JE POJAVA PREKOMJERNOG PROŠIRIVANJA I PREUSKA KATEGORIJA POJMOVA? Prekomjerno proširivanje je rana pogreška u govoru, kada djeca koriste oznake koje već znaju za stvari čija imena još ne znaju. Npr. većina djece kad ugleda mačku reći će da je to pas, jer znaju da pas ima 4 noge. Preuske kategorije pojmova je jezična pogreška pri kojoj djeca ne primjenjuju ime koje znaju za predmet za koje je ono prikladno. Npr. djeci kada pokažemo crvenog medvjedića i zatražimo od njih da pronađu medvjedića oni će uzet crvenog auta, iako su sve ostale igračke medvjedići samo druge boje.

7. ŠTO JE SOCIJALNA REFERENCIJALNA KOMUNIKACIJA? Socijalna referencijalna komunikacija je oblik komunikacije pri kojem govornik šalje poruku koju slušatelj razumije. Komunikacija je socijalna jer se događa između dvoje ljudi; ona je referencijalna jer je poruka u simboličkom obliku (dijete rabi jezik da bi prenijela informaciju, a ne pokazuje samo drugom djetetu što da čini).

8. OPIŠITE RAZVOJ GRAMATIKE PREDŠKOLSKOG DJETETA Gramatika je poučavanje strukturalnih osobina jezika, uključujući sintaksu, sprezanje (sklanjanje) i intonaciju (naglašavanje). Djetetu gramatika služi za komunikaciju, što se točnije bude izražavalo to će bolje postizati ono što želi. Djeca tijekom druge godine života produciraju ponajprije izraze sastavljene od jedne riječi. Koriste izraze od jedne riječi i za imenovanje i za zahtijevanje nekog objekta. Npr. riječ lopta koriste da bi izrazili čitavu rečenicu ili misao „To je lopta“ ili „Želim loptu“. Takve riječi nazivamo holofraze, rečenice od jedne riječi. Do druge godine, većina djece izgovara rečenice od dvije ili tri riječi. Npr. kombinira izraz „nema“ sa različitim imenicama: nema mama, nema kolač. Iduća faza gramatičkog razvoja jest pojava telegrafskog govora, kada djeca izostavljaju nepotrebne funkcijske riječi poput članova i prijedloga. Strukturalna jezična pogreška koja se javlja u početku usvajanja jezika je prekomjerna generalizacija pravila, pri čemu djeca primjenjuju pravila sklanjanja na nepravilne oblike. Tako npr. djecu možemo čuti da kažu „Vidi čovjeke“ (umjesto ljude). U dobi od 3-5 godine dijete počinje upotrebljavati osobnu zamjenicu, tada bude otprilike 3-4 riječi u rečenici.

9. OPIŠITE GLASOVNI RAZVOJ DJECE DO POLASKA U ŠKOLU Do treće godine usvaja se baza materisnkog jezika, kasnije dijete proširuje rječnik, produžava rečenice i gramatičke strukture postaju složenije. Tijekom četvrte godine uočavamo mnoštvo novih riječi, ali i neologizama, npr. građenje kockama postaje kockanje, crtanje kredom kredanje itd. Četverogodišnje dijete govori točno, za širu okolinu razumljivo. Koristi sve vrste riječi, u govoru se primjećuje sve pravilniji gramatički izrazi, govore i kad ih nitko ne sluša, dok se igraju govorom prate radnju, mnoge teške glasove još uvijek zamjenjuju jednostavnijim. Petogodišnje dijete pravilno izgovara sve glasove govora, izdvaja početni pa posljednji glas u riječi. Rečenice bivaju složenije, sadrže više glagola, izgovor je precizniji, s 5ipo godina trebao bi artikulirati sve glasove, rječnik svakodnevno raste na način da se bogati značenje jedne riječi ali u različitim kontekstima, razumije i složeniji govor. U dobi od 5ipo-6 godina dijete počinje percipirati jezik kao sustav, osvješćuje postojanje glasova u riječima, može odrediti koje su riječi duge, a koje kratke, prepoznaje riječ ako je rastavimo na slogove ili glasove, može rastavljati riječi na slogove iako ne shvaća značenje riječi slog, sposobno je razumjeti tuđi govor, izgovor svih glasova je pravilan.

10. PIAGETOVE RAZVOJNE FAZE Prvi Piagetov stupanj je senzomotoričko razdoblje, koje se proteže od rođenja do druge godine. Dijeli se na 6 podstupnjeva. Početni stupanj sastoji se od različitih urađenih refleksa, koji se razvijaju u adaptivne sheme. Tijekom razvoja te sheme postaju sve usklađenije. Vrhunac senzomotoričkog razdoblja je pojava mentalnih predodžbi. Glavno postignuće senzomotoričkog razvoja je stalnost predmeta, spoznaja o tome da predmeti imaju stalnost koja je neovisna o našem perceptivnom dodiru s njima. Drugo razvojno razdoblje u Piagetovoj podjeli je predoperacijska dob, koja se proteže od druge do šeste godine. Dijete može rješavati probleme pomoću predočavanja, umjesto izravnim djelovanjem. Mišljenje je brže, učinkovitije, pokretljivije, više socijalno uklopljeno. Mišljenje malog djeteta često je egocentrično, pokazuje nesposobnost da se otrgne od vlastite perspektive i da prihvati perspektivu drugih. Mišljenje malog djeteta pokazuje centraciju, sklonost da se bude zaveden onim što je perceptivno očevidno. Treće razvojno razdoblje u Piagetovoj teoriji je razdoblje konkretnih operacija, koje se protežu od šeste do 11-12 godine. Tijekom ovog razdoblja dijete postupno savladava različite oblike konzervacije, počinje shvaćati različite vidove razvrstavanja (i uključivanja klasa) te rasuđivanja (uključujući i tranzitivnost). Posljednje razdoblje opisano u Piagetovoj teoriji jest razdoblje formalnih operacija, koje obično započinje u adolescenciji. Posebno obilježje formalnih operacija je mogućnost hipotetičko-deduktivnog rasuđivanja. Misao započinje s pretpostavkom i kreće se sustavno i logično prema stvarnosti.

11. KOJA SU NASTAVNA PODRUČJA ZA 1. I 2. RAZRED OSNOVNE ŠKOLE? Nastavna područja za 1. Razred osnovne škole iz HJ: o Književnost – sadržaj nastavnog područja je poezija i pričanje priča, te (re)konstrukcija smisla prepričavanjem o Početno čitanje i pisanje- sadržaj nastavnog područja je slova u glas i glasova u slova, pisanje prvih riječi, grafomotoričke vježbe: pisanje suglasnika (zatvornika) , od riječi rečenici- čitanja, pisanja riječi i kraćih rečenica velikim tiskanim slovima o Medijska kultura- sadržaj nastavnog područja obuhvaća film (crtani i animirani), lutkarska predstava Nastavna područja za 2. Razred osnovne škole iz HJ: o Početno čitanje i pisanje- sadržaj nastavnog područja obuhvaća pripremu za poletno čitanje i pisanje malih slova, savladavanje glasova i slova, čitanje početno pisanje tiskanih slova, početno pisanje pisanih slova o Književnost- sadržaji nastavnog područja su pjesma, priča, pripovijedanje o Jezik- sadržaji nastavnog područja su pravopis i pravogovor, rečenica, interpukcijski redoslijed riječi u rečenici, imenice

o Jezično izražavanje- sadržaj nastavnog područja obuhvaća pripovijedanje i čitanje

12. FAZE RAZVOJA ČITANJA I MEODE POUČAVANJA POČETNOG ČITANJA Faze razvoja čitanja: o Cjelovito prepoznavanje - logografsko čitanje – u ovoj fazi dijete uči napamet cijelu napisanu riječ. Napisana riječ zapravo je znak za izgovorenu riječ. Metoda kojom se služimo za cjelovito prepoznavanje je globalna metoda. o Početna glasovna raščlamba- dijete počinje obraćati pozornost i na slova osobito prva (pas, Petar), zatim zadnja (medo, zeko) i konačno prepoznavanje glasova u sredini (put, ruž). Metoda kojom se služimo je analitička metoda, jer se razlaže slovo po slovo, ali nije u stanju sastaviti rastavljena slova u riječ. o Primjena abecednih načela- dijete uočava od kojih se glasova sastoji riječ, provodi glasovnu raščlambu riječi, povezuje slogove u riječ (K-O-S-A; KO-SA; KOSA). Metoda kojom se služimo je sintetička metoda, spajanje riječi u određenu riječ. o Automatizirano čitanje- dijete više ne rastavlja napisanu riječ, tj. poznaje riječ bez da čita slovo po slovo. Metoda kojom se služimo je analitičko-sintetička metoda.

13. METODIČKA OBLIKOVANOST POČETNICA Primjenjujemo metode po fazama čitanja. Počinjemo od globalne metode, pridržavamo se uvođenja jednostavnijih sadržaja, uvode se pojedinačna slova. Prvo se obrađuju slova koja označavaju glasove koji se lakše izgovaraju, čitaju, obrađuju se slova jednostavnijih oblika. Stoga se počinje samoglasnikom I , zato što je djeci najjednostavnije za napisati. Najprije je prikazana kraća riječ, zatim slika koja je znak za napisanu riječ (npr. IGLA). dijete najprije uočava prvo i zadnje slovo, zatim slovo u sredini riječi. Kasnije piše duže i složenije riječi. Sa savladavanjem više slova počinju pisati i kraće rečenice.

14. VIZUALNA (GRAFIČKA) OBLIKOVANOST POČETNICA U početnicama za prvi razred OŠ, u početku tekst je tiskan neserifnim pismom visine 30pt s prosječno 17 znakova u retku i rečenica od 5 riječi, ukupne duljine retka od 10 cm. Na kraju prvog razreda, visina slova umanjuje se na visinu od 14 do 12 pt, s prosječno 48 znakova u redu, u rečenicama od 7-8 riječi, prosječne duljine retka od 11,5 cm. Tip slova pomaže globalnoj percepciji, neserifni tip slova iam prednost pogledu čitkosti kada se radi o kratkim riječima, rečenicama i tekstovima. Razmicanje riječi u početnicama je važno zbog stvaranja obrisne slike riječi. U prvim poglavljima početnica tekst je odvojen čak četverostrukim proredom. Između naslova i odlomka teksta ostavljen je prazan red.

Tekst je poravnat s lijeve strane. Rečenice su kratke, ograničene na jedan red. Na desnoj strani su ilustracije.

15. KAKAV JE UTJECAJ TRANSPARENTNIH I NETRANSPARENTNIH PRAVOPISA NA BRZINU SAVLADAVANJA ČITANJA? Transparentni pravopis se brže uči čitati jer simboli odnosno slova uvijek isto zvuče, a kod netransparentnih uglavnom svako slovo proizvodi različite zvukove u različitim riječima pa ih je teže učiti čitati.

16. KOJEM PRAVOPISU PRIPADA HRVATSKI PRAVOPIS, A KOJEM ENGLESKI, NJEMAČKI I JAPANSKI? Hrvatski jezik pripada transparentnom pravopisu, a engleski, njemački i japanski netransparentnom pravopisu.

17. PROVJERAVANJE PREDČITALAČKIH VJEŠTINA Provjeravamo zna li se dijete orijentirati na vlastitom tijelu, razlikuje li gore-dolje, lijevodesno i to povezujemo s čitanjem, tj. da tekst ide s lijeva na desno i odozgo na dolje. Može li spojiti glasove u riječ (npr- R-U-K-A=RUKA), te može rastaviti kraće riječi na glasove (npr. NOS=N-O-S). razlikuje li osnovne boje, različite oblike i veličinu predmeta. Ispituje se i fina motorička koordinacija (npr. drži li dijete ispravno olovku, je li vješt u baratanju škaricama, slaganju kockica..) Ovi testovi nam govore o zrelosti djeteta, o njegovoj tjelesnoj razvijenosti (visina i težina), kognitivnom, te socijalnom razvoju (ostvaruje li dijete uspješnu komunikaciju s vršnjacima i učiteljima, te suradnja s drugima). Zatim o njegovoj emocionalnoj spremnosti (zna li verbalno izraziti vlastite osjećaje, kontrolira li burno izražavanje emocija npr. ljutnju)

18. OČEKIVANA BRZINA ČITANJA NA KRAJU II.,III.,IV RAZREDA OŠ? Brzinu glasovnog čitanja možemo ispitati od vremena kada je učenik savladao tehniku čitanja. Primjenjujemo „jednominutni ispit glasnog čitanja“. Njime se za učenike pojedinačno utvrđuje broj riječi pročitanih naglas u jednoj minuti. Za ovo ispitivanje nije prikladno uzeti smislen tekst. U tekstu se riječi u početku vrlo kratke lagane za čitanje. Obično su i poznate. U produžetku teksta nalaze se duže, nepoznatije i za izgovor složenije riječi. U prvom i drugom razredu kao prihvatljiva normalna brzina čitanja naglas uzima se prosječan broj riječi u razumljivome glasovnom govoru tj. od 8 do 100 riječi u minuti.

Za starije učenike preduvjet uspješnog razumijevanja pročitanog teksta 260 riječi pročitanih u minuti.

19. TESTOVI ZA PROVJERU ČITALAČKIH VJEŠTINA Tekstove za provjeravanje priprema učitelj i to tako što će na posebnim listićima ispisati krupnije velikim štampanim slovima kratke tekstove. Uz svaki tekst treba zapisati i pitanje koje će se postaviti učeniku da bi se provjerilo da li je razumio što se od njega traži. Ocjenjuje se tehnika čitanja primjenjujući kriterije koji se smatraju pravilnim: tečno čitanje (kada dijete čita povezujući riječi u rečenice), čitanje riječ po riječ (kada dijete jednim pogledom obuhvaća cijelu riječ i izgovara je bez usporavanja, ali svaku riječ čita odvojeno), ščitavanje (dijete čita pojedinačno slova slijevajući ih u cjelinu riječi), slogovno ščitavanje (kada dijete izgovara slogove koje slijeva u riječ). Ocjenjuje se i logika čitanja kada dijete završi čitanje, učitelj ocjeni tehniku čitanja i traži da dijete prepriča sadržaj pročitanog teksta.

20. KOJE VRSTE PISMA POSTOJE?

o Logosilabičko pismo- pojmovno slogovno pismo. Razvijena u Egiptu; ne označava jedan znak jedan glas, nego se kombinira s drugim. o Alfabetska pisma- izumili su ga Feničani; ima ograničen i mali broj znakova koji se kombiniraju u različitim i neograničenim mogućnostima kombiniranja; sastoji se od samo 22 konsonanta (suglasnika). Grci su u 5.st.pr.Kr. u alfabetsko pismo uveli samoglasnike (vokale). o Silabičko pismo- koristi se samo slog o Piktografsko pismo- pisma u slikama; tipovi piktografskog pisma: hijeroglifi, klinasto pismo.

21. KOJE VRSTE PRAVOPISA POSTOJE? Fonološki, morfološki, korijenski i fonološko-morfološki.