Mentalno Tijelo-Arthur e. Powell

Arthur E. Powell

MENTALNO TIJELO 1. I 2. DIO

Naslov originala The Mental Body by Lieut.-Col. Arthur E. Powell First published in 1927 by The Theosophical Society

Mentalno tijelo Prijevod na hrvatski jezik: I. Š., Zagreb, 2015.

2

SADRŽAJ

UVOD ....................................................................................................................................................... 4 I.

POGLAVLJE: Opći opis .............................................................................................................. 5

II.

POGLAVLJE: Mentalna elementalna esencija ........................................................................... 6

III.

POGLAVLJE: Sastav i struktura ................................................................................................. 7

IV.

POGLAVLJE: Funkcije .............................................................................................................. 10

V.

POGLAVLJE: Tipični primjeri .................................................................................................... 14

VI.

POGLAVLJE: Kama-manas (Želja-Um).................................................................................... 18

VII.

POGLAVLJE: Misaoni valovi .................................................................................................... 23

VIII.

POGLAVLJE: Misaoni oblici ..................................................................................................... 25

IX.

POGLAVLJE: Mehanizam prijenosa misli................................................................................. 32

X.

POGLAVLJE: Prijenos misli (nesvjesno) .................................................................................. 33

XI.

POGLAVLJE: Prijenos misli (svjesno) i mentalno iscjeljivanje ................................................. 36

XII.

POGLAVLJE: Središta misli ...................................................................................................... 40

XIII.

POGLAVLJE: Fizička ili budna svijest ...................................................................................... 41

XIV.

POGLAVLJE: Sposobnosti ....................................................................................................... 50

XV.

POGLAVLJE: Koncentracija ..................................................................................................... 56

XVI.

POGLAVLJE: Meditacija ........................................................................................................... 61

XVII.

POGLAVLJE: Kontemplacija .................................................................................................... 70

XVIII.

POGLAVLJE: Život za vrijeme sna ........................................................................................... 73

XIX.

POGLAVLJE: Mayavirupa......................................................................................................... 74

XX.

POGLAVLJE: Devachan: principi ............................................................................................. 75

XXI.

POGLAVLJE: Devachan: trajanje i intenzivnost ....................................................................... 81

XXII.

POGLAVLJE: Devachan: druge pojedinosti ............................................................................. 83

XXIII.

POGLAVLJE: Prvo nebo: sedma podrazina ............................................................................. 89

XXIV.

POGLAVLJE: Drugo nebo: šesta podrazina ............................................................................. 90

XXV.

POGLAVLJE: Treće nebo: peta podrazina ............................................................................... 92

XXVI.

POGLAVLJE: Četvrto nebo: četvrta podrazina ......................................................................... 93

XXVII.

POGLAVLJE: Mentalna razina ................................................................................................. 94

XXVIII.

POGLAVLJE: Akasha zapisi ................................................................................................... 102

XXIX.

POGLAVLJE: Stanovnici mentalne razine .............................................................................. 106

XXX.

POGLAVLJE: Smrt mentalnog tijela ....................................................................................... 111

XXXI.

POGLAVLJE: Osobnost i ego ................................................................................................. 112

XXXII.

POGLAVLJE: Reinkarnacija ................................................................................................... 122

XXXIII.

POGLAVLJE: Učenici ............................................................................................................. 125

XXXIV.

POGLAVLJE: Zaključak .......................................................................................................... 134

3

UVOD Ovo je treća knjiga serije koja se bavi ljudskim tijelima, dvije su prethodne Eterički dvojnik i Astralno tijelo. U svim trima knjigama slijedili smo istu metodu, pisac je proučio četrdesetak knjiga, najviše od A. Besant i C. W. Leadbeatera koji su danas prepoznati kao par exellence autori antičke mudrosti, a koju nam pruža suvremena teozofija, istražio sve relevantne podatke vezane uz mentalno tijelo i tako dobivene poduke iz svih knjiga klasificirao i predočio učenicima u što je više moguće razgovjetnijem i smislenijem obliku. U ovoj seriji knjiga nije bio učinjen nikakav pokušaj dokazivanja ili opravdavanja sadržanih tvrdnji, osim kada se je radilo o razjašnjavanju njihove prirodne jasnoće. Budući da ne postoji nikakva sumnja u dobru vjeru istraživača ovdje su izloženi rezultati njihovih istraživanja bez prešućivanja i sustezanja, koliko je to bilo moguće i njihovim vlastitim riječima. Jedino kada je to bilo nužno zbog neophodno logičnog i sređenog razlaganja, učinjene su promjene ili skraćenja. Pitanje dokaza posve je druga stvar, a za njihovo pokazivanje morale bi se prijeći granice ove radnje, kojoj je jednostavna svrha pružiti učeniku kratku sintezu poduka predstavljenim u navedenim knjigama o tijelima čovjeka i razinama kojima oni pripadaju. Tko želi dokaze morat će ih potražiti negdje drugdje. Činjenica kako nakon dvije i pol godine intenzivnog proučavanja pisanog materijala spomenutih istraživača, autor nije naišao na proturječnosti i nesuglasice, osim jedne ili dvije neznatne pojedinosti, nepobitno svjedoči kako su njihova istraživanja sigurna i idu u korist usklađenosti teozofskog sistema. Kao i u prve dvije knjige, na marginama su dane reference kako bi učenik mogao, ako želi, provjeriti tvrdnje iz originalnog izvora. Indeks riječi zajedno s referencama na marginama daju kompletan popis svega što se odnosi na eteričko, astralno i niže mentalno u knjigama Annie Besant i C. W. Leadbeatera. Pisac se nada kako će ovoj seriji moći pridodati i četvrti svezak o kauzalnom tijelu. Kako smo već spomenuli, veći dio poduka navedene u ovoj knjizi bile su uzete iz djela A. Besant i biskupa Leadbeatera. Radovi H. P. Blavatsky nisu navedeni u popisu citiranih autora. Za mentalno tijelo i kauzalnu razinu, Tajna doktrina bio bi posao koji nadilazi snagu sastavljača i vjerojatno bi izašla preteška knjiga za kategoriju učenika kojima je namijenjena. Dugovanje prema madam H. P. Blavatsky toliko je veliko i sigurno mu se ne bi moglo udovoljiti jednostavnim navođenjem njezinih monumentalnih djela. Da ona nije pokazala put, drugi se ne bi našli ondje gdje jesu, jer je ona utrla stazu koju ostali mogu slijediti relativno lako i sigurno.

A.E.P.

4

POGLAVLJE I. OPĆI OPIS Prije nego što prijeđemo na podrobni opis mentalnog tijela čovjeka, njegovih funkcija i uloge koju ima u čovjekovu životu i evoluciji, bit će korisno dati kratki pregled predmeta našeg proučavanja.

Na prvome mjestu, mentalno tijelo moramo smatrati kao vozilo pomoću kojeg se Ja očituje u obliku konkretnog intelekta, u kojem se razvija snaga uma, uključujući one sjećanja i imaginacije, a koje u kasnijim etapama evolucije služe kao odvojena i različita tijela svijesti u kojima čovjek može živjeti i djelovati odvojeno od njegovog fizičkog i astralnog tijela. Na početku učenik mora jasno razumjeti kako je u okultnoj psihologiji čovječji mental podijeljen na dva različita dijela: (a) mentalno tijelo koje se bavi određenim, nazvane su konkretne misli, npr. određena knjiga, kuća, trokut itd.; (b) kauzalno tijelo koje se bavi principima, apstraktnim mislima, npr. knjige ili kuće općenito, princip trokuta zajednički svim trokutima. Mentalno tijelo, dakle, bavi se misaonim oblicima ili rupa, a kauzalno tijelo bavi se mislima bez oblika ili arupa. Može se napraviti gruba analogija s matematikom u kojoj imamo aritmetiku koja se bavi određenim brojevima, oni pripadaju nižem aspektu misli i algebra koja se bavi simbolima i predstavljaju brojeve općenito, oni pripadaju višem aspektu misli ili mislima bez oblika. Pojmovi misaoni oblici i bez oblika, naravno, ne koriste se u apsolutnom već u relativnom smislu. Tako oblak ili vatra iako imaju oblik, bezoblični su u usporedbi s kućom ili drvenom cjepanicom. Sljedeće s čime se trebamo pozabaviti jest neobična, polu-inteligentna i vrlo aktivna životna supstanca poznata pod imenom mentalna elementalna esencija i njezinoj ulozi u pomaganju čovjeku da misli. Zatim će našu pažnju zaokupiti detalji strukture i sastava mentalnog tijela te opis tipičnih primjera čovječjeg mentalnog tijela u različitim stupnjevima razvoja. Istaknuta značajka u našem proučavanju biti će ispitivanje kama-manas, ta veza ili zaplet između želja i misli, u smislu o kojem bi se možda mogla napisati povijest cijele ljudske rase i svakog pojedinog čovjeka. Tako je bliska njihova veza da neke škole idu tako daleko i klasificiraju astralno i mentalno tijelo čovjeka kao jedno tijelo svijesti, što u stvari i jesu u praktičnom smislu za veliku većinu čovječanstva. Dvojako djelovanje misli u svom vlastitom svijetu mora biti opisano, npr. zračenje valova misli i njihovo oblikovanje, a u mnogim slučajevima projekcija u svemir misaonih oblika. Učinci koje ove dvije vrste pojava proizvode na svojim tvorcima i drugim ljudima biti će ispitani u poglavlju koje se bavi prijenosom misli, gdje će se prigodno trebati uzeti u obzir i oni svjesni i nesvjesni, a kasnije i u poglavlju Mentalno liječenje još ćemo ukratko spomenuti. Biti će potrebno razmotriti učinak koji fizičko tijelo i fizička okolina u cjelini proizvodi na mentalno tijelo i na njegov rad, a s druge ćemo strane ispitati učinke koje proizvodi mentalno tijelo na fizičko tijelo i na druge fizičke objekte. Tada će biti potrebno ispitati astralno tijelo na sličan način, tj. proučavat ćemo kako astralno utječe na mentalno tijelo i obrnuto mentalno na astralno. Nadalje ćemo se posvetiti samom mentalnom tijelu i pokazati kako ono djeluje, kako se mogu razviti njegove sposobnosti i vježbanjem pojačati kada djeluje preko fizičkog tijela i kada radi na svoj vlastiti račun kao neovisno tijelo svijesti. To nas, naravno, dovodi do svjesnog obučavanja mentalnog tijela koje obuhvaća koncentraciju, sine qua non1 učinkovitog mentalnog života; meditaciju i na kraju kontemplaciju, koje vode do mistične svijesti. Ukratko ćemo vidjeti čemu služi mentalno tijelo tijekom spavanja fizičkog tijela i nadodati ćemo kratak opis tog umjetnog i privremenog mentalnog tijela poznatog pod imenom Mayavi Rupa.

1

bez koje nema

5

Život nakon fizičke i astralne smrti, tj. na samoj mentalnoj razini, sljedeće je što će zaokupiti našu pozornost. Na ovom ćemo se nešto duže zaustaviti, jer će trebati proučiti opća načela koja se odnose na ovaj mentalni život i na mnoge njegove pojedinosti. Morat ćemo dalje kratko opisati neke tipične primjere života, svake od četiri niže mentalne podrazine, koje teozofi nazivaju Devachan, a kršćani „nebo“. Kada dođemo do ovoga mjesta bit ćemo u mogućnosti shvatiti realnost i mogućnosti mentalne razine koja se smatra svijet za sebe i kao takvog ćemo ga proučavati ispitujući prirodu života u njemu i opće značenje njegovih fenomena. Među svim tim, pronaći ćemo središta misli koja imaju zanimljive i važne značajke. Onda ćemo prijeći na Akasha zapise, to čudesno i nepogrešivo sjećanje prirode u kojima je sve zapamćeno i zabilježeno i kojima može pristupiti svatko tko posjeduje potrebne sposobnosti. Poglavlje iza toga bit će posvećeno stanovnicima mentalne razine, a onda ćemo slijediti čovjeka kada izađe iz najniže mentalne razine uslijed smrti njegova mentalnog tijela; slijedit ćemo ga koliko je dovoljno da imamo pojam o njegovom širem i punom životu na višem mentalu ili kauzalnoj razini. Nakon što smo tako pratili putovanje čovjeka kroz fizičku smrt (vidi Eterički dvojnik), njegov put kroz astralnu razinu (vidi Astralno tijelo) i u ovoj knjizi slijedili ga sve do praga njegovog pravog boravišta, kauzalnog ili višeg mentalnog svijeta, moći ćemo imati ideju o odnosu čovjeka i njegova tri niža tijela, osobnosti te o pravom čovjeku u svom kauzalnom tijelu, duši ili individualnosti. Ovaj aspekt našeg proučavanja obradit će se u poglavlju Osobnost i Ego. Onda ćemo ponovno slijediti čovjeka kada ostavlja svoj „dom“, iznova silazi kako bi se ponovno rodio na nižim svjetovima. Konačno ćemo posvetiti jedno poglavlje životu čovjeka koji je dostigao onaj stupanj kada je postao dostojan biti primljen kao Chela ili Učenik od onih učitelja mudrosti koji kao Starija braća čovječanstva služe svojoj mlađoj braći s takovom nepogrešivom mudrosti, s tolikim neumornim strpljenjem i s tolikom beskrajnom ljubavlju. Za mnoge koji to nastoje, danas je moguće postati dostojan uz Njihovu pomoć i obuku, sudjelovati u maloj mjeri s njima u Njihovom služenju svijetu i također je moguće doći do tog stupnja kako bi se manje ili više postignula nužna svojstva i zadobile ove neprocjenjive povlastice.

POGLAVLJE II. MENTALNA ELEMENTALNA ESENCIJA Kako bi se moglo uspješno proučavati mentalno tijelo ili njegov sastav i struktura ili metoda djelovanja, potrebno je opisati (samo u glavnim crtama) ono što je poznato kao Mentalna elementalna esencija. Student će se prisjetiti da se nakon tvorbe atomske materije u svakoj razini prirode, Treći aspekt Trojstva (Duh sveti davatelj života u kršćanskoj terminologiji) izlio u more djevičanske materije (prava Djevica Marija) i sa svojom vitalnošću probudio u atomskoj materiji nove moći i nove mogućnosti, što je rezultiralo stvaranjem nižih pododjela svake razine. U tako oživjelu materiju spušta se Drugi veliki izljev božanskog života, u kršćanskoj terminologiji Sin se „utjelovio po Duhu Svetom i Djevici Mariji“. To izlijevanje božanskog života naziva se raznim imenima prema različitim fazama svog silaska. U svojoj cjelokupnosti često ga se naziva Monadička esencija, osobito kada je zaogrnuta samo s atomskom materijom različitih razina, jer je onda prikladna za opskrbu permanentnih atoma Monade. Kada ulazi u ne-atomsku, tj. molekularnu materiju zovemo elementalna esencija, to je ime posuđeno od srednjevjekovnih okultista koji su tako nazivali materiju od koje su sastavljena tijela prirodnih duhova i dali su im ime „elementali“.

6

Kada u svom silasku daje energiju materiji triju viših podrazina materije, onda je poznat pod imenom Prvo elementalno carstvo. Nakon što prođe čitav Period Lanca2 te evolucije, spušta se na četiri niže podrazine mentalne razine i ovdje daje život Drugom elementalnom carstvu za sljedeći Period Lanca; ovdje je poznat kao Mentalna elementalna esencija. Sljedeći Period Lanca boravi na astralnoj razini gdje se naziva Treće elementalno carstvo ili Astralna elementalna esencija. Svako od ova tri je carstvo prirode koje se razlikuje u manifestacijama raznih oblika života kao što je životinjsko i biljno carstvo na koja smo se više navikli. K tomu, u svakom carstvu postoji sedam savršeno različitih tipova ili „zraka“ esencije, a svako od njih ima svojih sedam podtipova. I Mentalna i Astralna elementalna esencija usko je povezana s čovjekom, s njegovim tijelima i njegovom evolucijom kako ćemo kasnije jasnije vidjeti, prema tome kako budemo napredovali u proučavanju mentalnog tijela. Važno je shvatiti kako na astralnoj, jednako kao i na mentalnoj razini, elementalna esencija je sasvim različita od čiste materije ovih razina. Druga stvar od velike važnosti je taj kako se život koji oživljuje astralnu i mentalnu materiju nalazi na silaznom ili vanjskom luku evolucije, dakle, napredovati za nju znači silaziti u gušće oblike materije i naučiti se izražavati kroz njih. Za čovjeka evolucija je točno obratan postupak od toga, on je duboko zaronio u materiju i sada se uspinje iz nje prema svom izvoru. Zbog toga neprestano nastaje sukob interesa između unutarnjeg čovjeka i života materije njegovih raznih tijela. Velika će se važnost ove činjenice bolje pokazati u sljedećim poglavljima prema tome kako će se predmet razvijati.

POGLAVLJE III. SASTAV I STRUKTURA Mentalno je tijelo izgrađeno od čestica četiriju nižih pododjela mentalnog svijeta, tj. od mentalne materije koja odgovara četirima nižim pododjelima astralne materije i čvrstoj, tekućoj, plinovitoj i eteričkoj materiji fizičke razine. Tri viša stupnja mentalne materije služe za izgradnju kauzalnog tijela ili Višeg mentalnog tijela o kojem sada nećemo voditi brigu. Osim obične mentalne materije, mentalno tijelo također sadrži mentalnu elementalnu esenciju, tj. materiju Drugog elementalnog carstva. Fizičko tijelo, kako znamo, izgrađeno je od stanica od kojih svaka ima svoj malen odvojen život oživljen od Drugog vala koji proističe iz Drugog aspekta božanskog. Isto se događa u astralnom i mentalnom tijelu. Život koji ulazi u stanice za sada još nema nikakve inteligencije, već jedino jaki instinkt koji sili na silazak u materiju, kako smo to vidjeli u prethodnom poglavlju. Oblik je mentalnog tijela jajolik, kao što je i izgled kauzalnog tijela ovoidni, što je karakteristika kauzala koja se može očitovati u nižim svjetovima. Materija mentalnog tijela nije jednoliko raspoređena po čitavom jajolikom obliku. U sredini ovoida nalazi se fizičko tijelo koje jako privlači astralnu materiju, sa svoje strane astralna materija jako privlači mentalnu materiju. Slijedom toga veći dio materije astralnog i mentalnog tijela sakupljeno je u fizičkom obliku. Vidovitoj osobi mentalno tijelo izgleda kao od guste magle, istog oblika kao Lanca je vrijeme koje životni val treba kako bi prošao sedam kruženja oko sedam globusa Lanca. Tako ima 44 globusa ili svjetskih perioda u svakom Periodu Lanca. Detaljniji opisi dani su u knjizi C. W. Leadbeater: „Priručnik teozofije“ 2Period

7

i fizičko tijelo te okruženo s magličastim ovoidom mnogo finije maglice. Iz toga razloga, poznanik, u mentalnom svijetu kao i u fizičkom svijetu, jednako je prepoznatljiv. Dio mentalnog tijela koji se projicira izvan periferije fizičkog tijela zove se „aura“. Veličina astralnog i mentalnog tijela ista je kao i kauzalnog tijela ili točnije kao onaj dio kauzalnog tijela na nižim razinama. Dakle, nasuprot fizičkom tijelu koje je iste veličine još od vremena Atlantide, mentalno tijelo raste prema tome kako čovjek evoluira. Čestice mentalnog tijela neprestano se gibaju. K tomu, one se stalno mijenjaju zato što mentalno tijelo automatski privlači k sebi, iz općeg rezervoara, onu vrstu materije koja mu je potrebna za njegovo održanje. Unatoč izrazito brzog gibanja mentalnih čestica između sebe, mentalno tijelo istodobno ima neku vrstu nepovezanog ustrojstva. Ono je ispunjeno prugama koje ga dijeli na nejednolike, veće ili manje odsječke. Svaki odsječak korespondira odgovarajućem predjelu fizičkog mozga, tako da svaka vrsta misli djeluje preko tog određenog predjela. Kod običnog čovjeka mentalno je tijelo još nedovoljno razvijeno pa kod mnogih, većina tih specijalnih predjela još nije aktivna, tako da svaka misao koja pripada tim specijalnim predjelima mora putovati kroz neprikladne kanale koji su već potpuno otvoreni. Posljedica je da su misli tih osoba o nekom predmetu nespretne i nepovezane. Kasnije ćemo vidjeti kako iz tog razloga neki naginju matematici, dok drugi nisu u stanju izračunati jednostavnu matematičku operaciju, neki instinktivno razumiju, cijene i uživaju u glazbi dok drugi ne razlikuju tonove. Dobre misli proizvode titraje finije materije mentalnog tijela koje zbog svoje specifične težine lebde u gornjem dijelu ovoida, nasuprot lošim mislima, kao sebičnost i pohlepa, koje uvijek osciliraju u grubljoj materiji koja teži doljnjim dijelovima ovoida. Prema tome, običan čovjek koji nerijetko ima egoistične misli raznih vrsta, razvija niži dio svog mentalnog tijela koje u takvom slučaju ima prošireni doljnji dio izgleda. Čovjek koji nije popustio niskim mislima, već se posvetio onim uzvišenim, razvija gornji dio svog mentalnog tijela i stoga ima izgled jajeta koje stoji na manjem kraju. Ipak, svi su ovi izgledi privremeni jer ovoid teži k simetriji koja će se malo po malo postići. Proučavanjem boja i pruga mentalnog tijela nekog čovjeka, vidovita osoba može prosuditi karakteri i napredak kojeg je učinio u sadašnjem životu. (Iz sličnih značajki kauzalnog tijela ona može vidjeti koji je napredak učinio Ego od svoje prvobitne formacije kada je čovjek napustio životinjsko carstvo). Mentalno je tijelo manje ili više profinjeno u svojim sastavnim elementima prema stadiju intelektualnog razvoja do kojeg je čovjek došao. Za pogled je vrlo lijepo, nježnost i brzo gibanje čestica daju mu izgled žive svjetlosti duginih boja i ova je ljepota sve divnija i sjajnija prema tome kako se razum uzdiže, napreduje, a naročito kada se s ljubavlju posveti čistim i uzvišenim stvarima. Kako ćemo dalje podrobnije vidjeti, svaka misao uzrokuje podizanje titraja u mentalnom tijelu popraćeno s igrom boja koje se mogu usporediti s vodopadom okupanom zrakama sunca, prepuno nijansi boja i živahne profinjenosti. Svako mentalno tijelo sastavljeno ima jedinstvenu molekulu ili jedinicu koja se obično naziva mentalna jedinica Četvrte mentalne podrazine, ona ostaje s čovjekom tijekom svih njegovih inkarnacija. Kako ćemo vidjeti utoku našega istraživanja, građa mentalnog tijela će se raspršiti i ponovno sakupiti opet i opet, u životu poslije života, ali mentalna će jedinica za čitavo vrijeme ostati kao stabilno središte. Mentalnu se jedinicu može smatrati kao srce i središte mentalnog tijela, a većim dijelom izgled tijela ovisi o aktivnosti dijelova ove jedinice. Naravno, mentalna jedinica može pripadati bilo kojem od sedam velikih „tipova“ ili „zraka“ materije. Treba napomenuti kako svi permanentni atomi i mentalna jedinica čovjeka pripadaju istom „tipu“ ili „zraci“. Zbog toga mentalna jedinica, u mentalnom tijelu, odgovara permanentnim atomima u kauzalnom, astralnom i eteričkom tijelu. Svrha je permanentnih atoma i mentalne jedinice sačuvati u sebi, kao vibrirajuću snagu, rezultate svih iskustava kroz koja su prošla tijela s kojima su bila udružena.

8

Različite aktivnosti uma mogu se naravno razdijeliti na neke razrede, koji dolaze do izražaja u različitim dijelovima mentalne jedinice. Daleko je od toga da bi sve mentalne jedinice bile slične, dapače one su mnogo različite jedna od druge, što ovisi o tipu i razvoju njihovih vlasnika. Ako mentalna jedinica počiva, sila koja zrači iz nje napravit će neki stalni kroj lijevaka u mentalnom tijelu baš kao i svjetlo koje sjaji kroz pukotinu „Lanterne maglica“ uzrokuje jedan veliki lijevak svjetla između lanterne i zastora. Različite aktivnosti uma mogu se naravno razdijeliti na određene razrede ili odjele, a te podjele su iskazane kroz različite dijelove mentalne jedinice. Mentalne jedinice nipošto nisu sve iste. Uvelike se razlikuju prema tipu i razvoju njihovih vlasnika. Ako mentalna jedinica odmara, sila koja zrači iz nje napravit će brojne lijevke u mentalnom tijelu baš kao što svjetlo sja kroz pukotinu čarobne lanterne čineći veliki lijevak svjetla u zraku između lanterne i zavjese. U ovom slučaju, površina mentalnog tijela može se usporediti sa zavjesom, jer učinak postaje vidljiv samo na površini za onog koji gleda mentalno tijelo izvana, tako da kada je mentalna jedinica u mirovanju mogu se, na površini mentalnog tijela, vidjeti brojne obojene slika koje predstavljaju različite tipove misli uobičajenih za tu osobu, većinom s tamnim razmacima između njih. Ali mentalna jedinica, jednako kao i svi drugi kemijski elementi, brzo se okreće oko svoje osi i radi toga u mentalnom tijelu nastaju nizovi pruga, koje nisu uvijek jasno ocrtane, niti uvijek iste širine, ali ih se uvijek lako razlikuje i obično su približno na istim položajima. Učenik će biti upoznat s bojama i njihovom značenju dalje u tekstu, te ih ovdje nije potrebno posebno navoditi. Kada nastaju misli uzvišenih težnji, uvijek se pokazuju kao prekrasni mali ljubičasti krugovi na vrhu ovoida mentalnog tijela. Prema tome kako se aspirant približava pragu Puta, ovaj se krug poveća u veličini i sjaju, a kod iniciranog gornja površina (kapa) sjaji najljepšim bojama kakve se mogu zamisliti. Ispod kape često se nalazi plavi prsten pobožnih misli koji je obično uzak, osim u nekim slučajevima stvarno duboke i iskrene pobožnosti. Odmah ispod njega može se nalaziti prostrana zona naklonosti koja se mijenja od grimizne do ružičaste, prema vrsti osjećaja koje on izražava. Blizu te zone naklonosti, a često usko povezana uz nju, nalazi se narančasta traka koja označava misli ponosa i ambicije. Opet usko povezano s ponosom dolazi žuti pojas intelekta, obično podijeljen na dvoje, a označuje filozofske odnosno znanstvene tipove misli. Mjesto žute boje vrlo se razlikuje kod različitih ljudi; ponekad je popunjen čitav gornji dio jajeta, uzdignut iznad pobožnosti i naklonosti, a u nekim slučajevima ponos je općenito prekomjeran. Ispod ove opisane skupine dolazi široki pojas koji zaprema središnji dio ovoida posvećen konkretnim oblicima – dio mentalnog tijela iz kojeg izlaze svi misaoni oblici (ovi će misaoni oblici biti opisani u poglavlju VIII.). Glavna je boja ovog pojasa zelena, često prigušena smeđom ili žutom, ovisno o raspoloženju čovjeka. Nijedan se dio mentalnog tijela čovjeka ne mijenja kao ovaj. Nekima je mentalno tijelo prepuno konkretnih slika, dok drugi imaju nekoliko. U nekih su jasne i dobro naglašene, kod drugih nejasne i maglovite, kod nekih su klasificirane, podijeljene i sređene na najuredniji način, kod drugih nisu uopće raspoređene već ostavljene u beznadnoj konfuziji. U nižem dijelu ovoida dolaze pojasevi koji izražavaju svaku vrstu neželjenih misli. Neka vrsta blatnog taloga sebičnosti koji ispunjava doljnju trećinu ili čak polovicu mentalnog tijela, a iznad toga se ponekad nalazi prsten mržnje, lukavosti ili straha. Naravno, prema tome kako se čovjek razvija doljnji dio iščezava, a gornji dio se postupno proširuje dok ne ispuni čitavo tijelo kako se vidi na slikama u knjizi „Vidljivi i nevidljivi čovjek“ C. W. Leadbeatera.

9

Opće je pravilo, što je jača misao to su duže vibracije, što su misli spiritualnije i nesebične više su vibracije i brže. Snaga misli stvara blistavost, spiritualnost stvara profinjenost boje. U kasnijem poglavlju opisat ćemo neka tipična mentalna tijela te pokazati kakve se razne druge mentalne osobine očituju.

POGLAVLJE IV. FUNKCIJE Mentalno tijelo je nositelj kroz koji se Ja očituje i izražava kao konkretni intelekt. Um je odraz spoznajnog aspekta „Ja“, to jest „Sebe“ kao spoznavatelja; um je Ja koji djeluje u mentalnom tijelu. Većina osoba ne može odvojiti čovjeka od uma; zbog toga za njih Ja, za kojim tragaju, jest um. To je više prirodno, ako ne i neizbježno, zato jer na sadašnjem stupnju evolucije ljudi Pete rase posebno rade na razvoju mentalnog tijela. U prošlosti fizičko je tijelo bilo oživljeno kao nositelj svijesti; astralno je tijelo također bilo oživljeno, barem djelomično, velikog broja ljudi; oživljavanje mentalnog tijela sada je posao kojem se čovječanstvo treba posebno posvetiti. Razvoj astralnog tijela s funkcijom izražavanja kame ili emocija bio je posao za koji je bila određena atlantska, Četvrta korijenska rasa, kao što je i specijalni posao keltske, Četvrte podrase Pete korijenske rase. Kako što je već rečeno, svojstvo koje je Petoj rasi – odnosi se jednako na Petu korijensku rasa i Petu podrasu – posebno namijenjeno razvoj je manasa ili uma, takvog tipa intelekta koji razlikuje, bilježi razlike među stvarima. Na današnjem stupnju kada je većina ljudi polurazvijeno traže razlike sa svog stajališta, ne kako bi ih razumjeli već kako bi pružali otpor, pa čak im se i nasilno suprotstavili. Međutim, kada će se ta sposobnost u potpunosti razviti, razlike će se mirno zapažati, isključivo u svrhu njihovog razumijevanja i prosuditi ono što je bolje. Možemo ići još dalje i reći kako je na sadašnjem stupnju razvoja Pete podrase slabost drugih polje iskorištavanja, podjarmljivanja, gaženja nogama umjesto pomaganja. Ipak, kolikogod u svojim ranim fazama neugodan, ovaj mentalni razvoj vrlo je bitan, jer je pravi kritični duh apsolutno potreban za istinski napredak. Šesta korijenska rasa, kao i Šesta podrasa Pete korijenske rase uglavnom će biti zauzeta razvojem spiritualnosti, a njeno snažno obilježje bit će sinteza suosjećanja i želje za služenjem. Ipak, stadij mentalnog i emotivnoga razvoja ljudske rase u današnjem trenutku zahtijeva daljnje objašnjenje. Sadašnja Četvrta Runda posebno je namijenjena za razvoj želje ili osjećaja; Peta je Runda namijenjena razvoju intelekta. Međutim, zahvaljujući poticajima Gospodara Vatre intelekt se već unaprijed razvio za cijelu rundu što možemo nazvati normalan program. Istodobno treba biti jasno kako intelekt na koji je današnji čovjek tako ponosan, neizmjerno je malen u usporedbi s onim koji će imati prosječan čovjek na vrhuncu sljedeće ili Pete Runde. Gospodari Vatre“ došli su s planeta Venere na Zemlju tijekom Treće Korijenske Rase i odmah su započeli upravljati našom evolucijom. Njihov vođa u indijskim knjigama zove se Sanat Kumara: s njim su došla trojica Namjesnika i oko dvadeset i pet drugih adepata kao pomoćnici. Stotinjak običnih ljudskih bića bili su također dovedeni s Venere i stopili se s redovitim čovječanstvom na Zemlji.

10

O ovim Velikim bićima misli se u knjizi Tajne doktrine kada piše kako su projicirali iskru na nesvjesne ljude i probudili u njima intelekt. Njihovo je djelovanje zapravo više magnetski poticaj, utjecaj privlačenja čovječanstva prema njima te omogućiti ljudima razvoj latentne iskre kako bi se mogli individualizirati. Vraćajući se s ovog potrebnog skretanja s teme, morali bi uvijek imati na umu kako je, iako je za potrebe analize i proučavanja neophodno odvajati čovjeka od njegovih tijela koje koristi, Ja samo jedan, ali mogu biti različiti oblici u kojima se manifestira. Svijest je jedinica, a podjele koje činimo u njoj su ili (1) napravljene za potrebe studiranja ili (2) privid naših ograničenih perceptivnih moći zbog organa kojima se služimo na nižim svjetovima. Ja ima tri aspekta: spoznaje, volje i energizacije; od njih nastaju odgovarajuće misli, želje i akcije. Ipak, potpuni Ja zna, hoće i djeluje. Nijedna funkcija nije potpuno odvojena; kada zna onda također djeluje i hoće, kada djeluje također zna i hoće, kada hoće također zna i djeluje. Jedna funkcija je dominantna, ponekad u tolikoj mjeri da potpuno prikrije djelovanje drugih, ali i kod najjače koncentracije spoznaje najviše odijeljenoj od ovih triju – uvijek je prisutna latentna energizacija i volja, koje se mogu raspoznati pomoću pomne analize. Kraće daljnje objašnjenje pomoći će boljem razumijevanju. Kada Ja miruje, očituje se aspekt Spoznaje (Mudrosti) i u stanju je preuzeti obličje bilo kojeg objekta koje mu se predoči (kako ćemo dalje podrobnije vidjeti). Kada je Ja koncentriran, usredotočen na promjenu stanja, onda se pojavi aspekt Volje. Kada Ja, u prisutnosti nekog objekta, uloži energiju za kontakt s tim objektom, onda se pokazuje aspekt Djelovanja. Kao što se vidi ovo troje nisu odvojeni dijelovi Ja, niti tri stvari udružene u jednu niti kombinacija, već su oni nedjeljiva cjelina koja se očituje na tri načina. Sa stajališta istočne joge „um“ je jednostavno individualizirana svijest - cjelokupnost te svijesti, uključujući i aktivnosti. Joga opisuje proces svijesti ovako: (1) svjesnost o predmetima, aspekt razuma, prevladavajuće svojstvo mentalne razine; (2) želja za stjecanjem predmeta, aspekt želje, prevladavajuće svojstvo astralne razine; (3) nastojanje zadobiti predmete, aspekt aktivnosti, prevladavajuće svojstvo fizičke razine. Na budičkoj razini spoznaja, što je pravi razlog, prevladava. Svaki je od ovih aspekata prisutan cijelo vrijeme, ali jedan prevladava u jednom trenutku, a drugi u nekom drugom. Vraćajući se sada na detaljniji pregled uma, učimo kako je apstraktno razmišljanje funkcija našega Ja izražavajući sebe kroz više mentalno ili kauzalno tijelo: konkretno razmišljanje (kao što je prethodno navedeno) obavlja Ja radeći u mentalnom tijelu – nižem mentalnom tijelu kao što se ponekad naziva. Mehanizma konkretnog razmišljanja sada ćemo detaljnije razmotriti. Također u mentalnom tijelu počinje sjećanje i mašta. Klica sjećanja počiva u Tamasu, inertnosti materije, što je tendencija da se ponove već nastali titraji neke energije nakon djelovanja. Mentalno je tijelo nositelj Ega, pravog mislioca, koji se nalazi u kauzalnom tijelu. No, dok je mentalno tijelo namijenjeno na kraju biti nositelj svijesti na nižoj mentalnoj razini, on također djeluje u astralnom i fizičkom tijelu u svim manifestacijama koje se obično zovu „razum“ u običnoj budnoj svijesti. Detaljno opisano proces je sljedeći: Konkretna misao učini da zatitra materija mentalnog tijela. Ovi se titraji prenesu oktavu niže, kakva je na gruboj materiji astralnog tijela mislioca; iz koje pak utječe na eteričke čestice mozga i kroz njih konačno pokrene još gušću sivu materiju fizičkog tijela. Dakle, prije nego se misao može prevesti u aktivnu svijest fizičkog mozga, svi ovi uzastopni koraci se moraju odviti. Simpatički živčani sustav uglavnom je povezan s astralnim tijelom, dok je cerebrospinalni sustav, više pod utjecajem Ega koji djeluje kroz mentalno tijelo. Gore opisani postupak može se dalje razjasniti. Svaka čestica fizičkog mozga ima svoj astralni kalup, a on opet ima svoj mentalni kalup. Ako pretpostavimo, za potrebe našeg proučavanja, da se cijeli fizički mozak rasporedi tako da ima gustoću jedne čestice, odgovarajuća astralna i mentalna materija također se prostire u slojevima na sličan način, astralna malo iznad fizičke, a mentalna nešto malo iznad astralne.

11

Tako imamo tri sloja materije različite gustoće, svi odgovaraju jedan drugome, ali nisu spojeni ni na koji način, osim što tu i tamo postoje niti komunikacije između fizičkih i astralnih čestica, te astralnih i mentalnih. Ovo su približno uvjeti u mozgu prosječnog čovjeka. Kada, dakle, takav čovjek želi poslati misao s mentalne na fizičku razinu, misao – zbog toga što još mnogi kanali nisu otvoreni – ne može ići svojim putem, već najprije mora ići bočno kroz mozak mentalne materije dok ne uspije naći put prema dolje, prolazi kroz cijev koja nije pogodna za nju, a kasnije – kada stigne na fizičku razinu – mora ponovno ići bočno u fizičkom mozgu, dok se ne sretne s fizičkim česticama koje su je u stanju izraziti. Očito je takva metoda neugodna i nespretna. Tako možemo shvatiti zašto neki ljudi ne razumiju matematiku ili nemaju ukus za glazbu, umjetnost itd. Razlog je u tome što u dijelu mozga koji je posvećen toj sposobnosti ili predmetu još nije otvorena komunikacija. Kod adepta, savršenog čovjeka, svaka čestica ima svoju nit ili cijev, a tu je također i puna komunikacija u svakom dijelu mozga na sličan način. Stoga, svaka misao ima svoj odgovarajući kanal kroz koji se može direktno spustiti u odgovarajuću materiju fizičkog mozga. Ako analiziramo proces svijesti, u grubim crtama, iz Ne-Ja prema unutra do Ja, promatramo prvo kontakt na fizičko tijelo izvana: taj kontakt astralno tijelo pretvara u osjet; osjet mentalno tijelo pretvara u naredbu, zatim se naredbe razrade u koncepte; dakle očuva se idealan oblik koji služi kao materijal za sve mogućnosti budućih misli. Svaki kontakt s Ne-Ja mijenja mentalno tijelo zbog toga što se preuređuju njegovi dijelovi prema slici ili predodžbi vanjskog predmeta. Misliti, na strani oblika uspostavljanje je odnosa između ovih slika, a na strani života sastoji se od odgovarajućih izmjena unutar samog Spoznavatelja. Svojstven je posao Spoznavatelja uspostavljanje odnosa između slika nastalih u njegovu mentalnom tijelu, uz što on mijenja slike u misli. Kada mislilac preoblikuje iste slike iznova i iznova, pridodavši element vrijeme, odmah nastaje sjećanje ili predviđanje. Svijest takvog rada osvijetljena je odozgo s idejama koje nisu proizvedene od materijala dobivenog od fizičkog svijeta, ali se ogleda u tome izravno iz univerzalnog uma (vidi poglavlje XXVIII.). Kada čovjek prosuđuje on dodaje nešto svoje vlastito informacijama dobivenim izvana. Dok njegov um radi s materijalom koji mu je bio pružen, on povezuje zapažanja zajedno, spojivši različite izvore osjeta u jedno, kombinirajući ih u jednu sliku. Ovaj posao uspostavljanja odnosa, sinteza, u stvari je osebujni posao Spoznavatelja, to je specijalnost uma. Takva aktivnost mentalnog tijela djeluje na astralno tijelo, kako je bilo rečeno, koji opet djeluje na eteričko i gusto tijelo te živčana materija osjetilnog tijela titra onda pod impulsima koji su mu poslani. Ovo se djelovanje pojavljuje u obliku eteričkog ispražnjavanja i u česticama se izmjenjuju magnetske struje što uzrokuje zamršenu međusobnu povezanost. To ostavlja živčanu brazdu ili stazu uzduž koje će druga struja mnogo lakše proći. Dakle, ako se skupina čestica uključenih u određene titraje treba ponovno aktivirati pomoću svijesti koja ponavlja istu ideju, titraji brzo prolaze kroz već napravljenu stazu, tako ponovno budeći drugu grupu čestica u aktivnost i dajući svijesti povezanu ideju. Ovo je ukratko mehanizam povezanih ideja, značaj koji imaju mentalni fenomeni predobro je poznata svakom studentu psihologije i nema potrebe to ovdje naglašavati. Gore je navedeno kako je svojstven posao uma uspostavljati odnose između predmeta svijesti. Ovaj izraz uključuje sve različite procese uma. Stoga, Hindus govori o umu kao o šestom osjetilu, jer on sakuplja

12

utiske koji ulaze putem pet osjetila i spaja ih u jednu naredbu, te od njih čini jednu ideju. Um je također bio uspoređen s „Rajah“3 među osjetilima. Isto također, značenje iz „sutra“4 u kojem su „vrtlozi“ ili oblici uma pentade5. Riječ pentada koristi se u onom smislu kada kemičar govori o valenciji ili snaga elemenata za formiranje kombinacije elemenata. Za um ona je poput prizme koja okuplja pet različitih zraka osjeta iz osjetilnih organa, pet načina spoznaje, Jnanendriyas te ih spaja u jednu zraku. Također, ako uzmemo u obzir pet organa djelovanja, Karmendriyas, kao i pet osjetilnih organa Jnanendriyas, um postaje jedanaesto osjetilo, stoga se u Bhagavad Giti govori o „deset osjetila i jednom“ (XXII,5). Pozivajući se, ne na um kao šestom ili jedanaestom „osjetilu“ već na osjetila samog mentalnog tijela, otkrit ćemo kako se oni veoma razlikuju od osjetila fizičkog tijela. Mentalno tijelo dolazi u dodir sa stvarima mentalnog svijeta izravno i duž cijele površine, postajući svjesno u cijelom sebe svega onoga što ga uspije imalo dojmiti. Tako ne postoje različiti organi za vid, sluh, dodir i njuh u mentalnom tijelu; riječ „osjetila“ u stvari je pogrešna, pravilno je govoriti o mentalnom „osjetilu“. Iz ovoga je jasno, kako smo u mogućnosti komunicirati izravno prijenosom misli, bez potrebe formuliranja misli s riječima, jezična barijera više ne postoji na mentalnoj razini, kao što se to događa na astralnoj razini. Ako uvježbani student prođe u mentalni svijet i tamo komunicira s drugim studentom, njegov um „govori“ istodobno bojom, zvukom i oblikom, tako da se cjelokupna misao prenosi kao obojena glazbena slika, umjesto samo u fragmentima kao što je slučaj na fizičkoj razini putem simbola koje nazivamo riječima. Postoje stare knjige koje su napisane od velikih inicijanta u boje-jeziku, jeziku bogova. Ovaj jezik poznaju mnogi chelas, tj. učenici Majstora i prema obliku i bojama uzet je iz „govora“ mentalnog svijeta u kojem se, kako je već rečeno, jedna misao rađa u obliku, boji i zvuku istodobno. To ne znači da um misli u boji, zvuku ili obliku, on misli misao, koja je skup titraja u mentalnoj materiji i ta misao izražava sebe na sve te načine u vibracijama koje stvara. U mentalnom tijelu, dakle, čovjek je oslobođen od ograničenja svojih posebnih osjetilnih organa i u stanju je primati sve titraje na svakom mjestu koji bi mu se u fizičkom svijetu predstavili kao zasebni i različiti. Mentalno tijelo prosječnog čovjeka danas je relativno puno manje razvijeno od astralnog i fizičkog tijela. Normalan čovjek, na sadašnjem stupnju evolucije, identificira se s mozgom – svijesti, svijest djeluje u cerebrospinalnom sustavu. Ovdje on osjeća sebe, izrazito i uzastopce kao „Ja“ i to samo na fizičkoj razini kada je u budnom stanju. Međutim, svijest prosječnog čovjeka, uz iznimku cerebrospinalnog sustava, djeluje iz astralne razine iz carstva osjetilnosti. No, na višem stupnju evolucije čovjeka Pete rase središte svijesti je u mentalnom tijelu i djeluje iz nižeg mentalnog svijeta, jer čovjeka više pokreću ideje nego čuvstva. Tako je prosječni čovjek svjestan, ali ne samo-svjestan na astralnoj i mentalnoj razini. On prepoznaje astralne i mentalne promjene unutar sebe, ali ne zna razlikovati one koje su nastale unutar njega samoga od onih koje su uzrokovane utjecajima izvana na njegovo astralno i mentalno tijelo. Za njega, to su sve promjene unutar njega podjednako. Zbog toga fizička je razina jedini „pravi“ svijet za njega i svi fenomeni svijesti koje pripadaju astralnom i mentalnom svijetu on naziva „nestvarno“, „subjektivno“, „imaginarno“. On smatra kako su stvoren njegovom

3 4 5

(Sanskrt. Rajah = kralj) (sanskrt. sutra = tekst u hinduizmu i budizmu. Doslovno znači nit ili crta koja drži sve stvari na okupu) Pentada = označava broj pet ili period od pet godina u nizu .

13

vlastitom „maštom“, a ne kao rezultat utjecaja na njegovo astralno i mentalno tijelo iz vanjskih svjetova. On je u stvari dijete na astralnoj i mentalnoj razini. Dakle, u nerazvijenom čovjeku mentalno tijelo ne može odvojeno djelovati na mentalnoj razini kao nezavisni nositelj svijesti, tijekom njegovog zemaljskog života. Kad takav čovjek ostvaruje svoje mentalne sposobnosti, one se moraju zaodjenuti u astralnu materiju prije nego što može postati svjestan njihove aktivnosti. Glavne funkcije mentalnog tijela mogu se ukratko ovako označiti: 1. Služi kao nositelj našeg Ja u svrhu konkretnog razmišljanja. 2. Za izražavanje takve konkretne misli kroz fizičko tijelo, djeluje kroz astralno tijelo, eterički mozak i cerebrospinalni sustav. 3. Razvija moći pamćenja i mašte. 4. Služi, kako evolucija napreduje, kao odijeljeni nositelj svijesti na mentalnoj razini. Ovim se funkcijama mora pridodati još jedna (čije rasvjetljavanje moramo ostaviti za kasnije poglavlje). 5. Pridružiti rezultate sakupljenih iskustava u svakom zemaljskom životu i prenijeti njihovu esenciju do Ega, pravi čovjek koji živi u njegovom kauzalnom tijelu. Ovdje možemo napomenuti kako životinjsko carstvo također upotrebljava mentalnu materiju u određenoj mjeri. Naprednije domaće životinje, bez sumnje, posjeduju sposobnost razmišljanja, naravno, njihovo je razmišljanje malo i ograničeno te sama sposobnost daleko je manje snažna nego kod ljudskih bića. U slučaju obične životinje stavlja se u djelovanje samo materija nižeg pododjela mentalne razine, ali se kod razvijenih domaćih životinja u određenoj mjeri može upotrijebiti također i materija četiriju nižih razina.

POGLAVLJE V. TIPIČNI PRIMJERI Mentalno tijelo primitivnog čovjeka prikazano je knjizi Vidljiv i nevidljiv čovjek, slika 6. Što se tiče boja one su iste, mentalno tijelo prilično je usklađeno s astralnim u stanju mirovanja, ali ono je mnogo više od toga jer se u njemu pojavljuje sve što čovjek razvije spiritualno i intelektualno. To možda nije puno u slučaju primitivnog čovjeka, ali ima veliku važnost u daljnjem razvoju kako ćemo vidjeti kroz neko vrijeme. Ispitujući podrobnije ovo tijelo, zapažamo na vrhu mutnu žutu boju, što ukazuje na neki intelekt, zamrljanost boje pokazuje kako se primjenjuje isključivo u sebične ciljeve. Pobožnost, obilježena sivo-plavom mora biti idolopoklonstvo, u velikoj mjeri prožeto strahom i potaknuto vlastitim interesima. Mutno tamnocrvena sugerira početak ljubavi koja je za sada prvenstveno sebična. Pruga mutne narančaste boje podrazumijeva ponos, ali niže stupnja. Velika crta crvene pokazuje snažnu sklonost ljutnji koja se ispolji nakon najmanjeg izazova. Široki pojas prljavo zelene, koja zauzima veliki dio tijela, pokazuje lukavstvo, podmuklost i gramzivost – ova zadnja kvaliteta prikazana je smeđom nijansom. Na dnu aure vidi se talog blatne boje što upućuje na opću sebičnost i nedostatak bilo koje poželjne osobine. U nerazvijenu čovjeku, mentalno tijelo sadrži malu količinu mentalne materije, neorganizirane i uglavnom najnižih pododjela materije. Na njegovu aktivnost, gotovo u cijelosti, utječu niža tijela jer je ugođeno na vibracije emotivnih oluja iz astralnog tijela. Osim kada je stimulirano tim astralnim vibracijama, ono je gotovo nepomično, pa čak je i na vlastite impulse tromo. Iz njega ne proizlazi jasna aktivnost kao određeni odgovor na udarce koji dolaze iz vanjskog svijeta.

14

Dakle, što su snažniji udarci, to je bolje za napredak čovjeka; razuzdano zadovoljstvo, ljutnja, bol, strah, teror i ostale strasti uzrokujući vihore u astralnom tijelu, miješaju se s mentalnom sviješću koja onda dodaje nešto vlastitih utisaka dobivenih izvana. Obična osoba koristi samo materiju sedme ili najniže mentalne podrazine; to je vrlo blizu astralne razine, sve njegove misli obojene su reakcijama iz astralnog ili emocionalnog svijeta. Vrlo se malo ljudi još može služiti sa šestom podrazinom; znanstvenici je zasigurno koriste u dobre svrhe, ali na žalost, često je miješaju s materijom najniže podrazine i postaju ljubomorni na tuđa otkrića i izume. Materija pete podrazine puno je slobodnija od mogućnosti astralnih zamki. Četvrta podrazina odmah je do kauzalnog tijela i daleko od mogućnosti isprepletenosti s astralnim vibracijama. Na slici 9.6 prikazano je tijelo običnog čovjeka. U njoj se vidi veći omjer intelekta (žuto), ljubavi (ružičastoljubičasta) i pobožnosti (plava); postoji također znatno poboljšanje u njihovoj kvaliteti, boje su mnogo jasnije. Iako je količina taštine visoka kao i ranije, sada je na višoj razini jer je čovjek ponosan na svoje dobre osobine, a ne samo na svoju grubu silu ili okrutnost. Dobar dio tamnocrvene opstaje što ukazuje na sklonost ljutnji; zelena je izrazito bolja što ukazuje na svestranost i prilagodljivost, a ne podmuklost ili lažljivost. Kod primitivnog čovjeka zelena je nisko u auri ispod tamnocrvene, jer za osobine koje izražavaju potrebna je grublja materija od tamnocrvene koja predstavlja bijes. Kod aure prosječnog čovjeka zelena je iznad tamnocrvene, što ukazuje da je vrsta materije manje gruba od tamnocrvene izazvane bijesom. Došlo je do poboljšanja opće kvalitete materije u mentalnom tijelu. Iako još uvijek postoji veliki dio smeđe od sebičnosti u auri, ipak su boje mrvicu toplije i manje mrke nego u slučaju primitivnog čovjeka. Tako je mentalno tijelo prosječnog čovjeka znatno veće, pokazuje određenu organiziranost, a sadrži nešto materije iz šeste, pete i četvrte podrazine mentalne razine. Kao kod fizičkog i astralnog, tako i kod mentalnog tijela vježbanje povećava, neupotrebom atrofira i konačno prestaje. Svaka stvorena vibracija u mentalnom tijelu uzrokuje promjene u njegovoj strukturi, izbacujući van materiju koja ne može titrati suosjećajno i zamjenjujući ju s prikladnijom materijom koje ima praktički neograničeno uokolo. Slika 22. u istoj knjizi prikazuje mentalno tijelo razvijenog čovjeka. Taština (narančasta), ljutnja (tamnocrvena) i sebičnost (smeđa) potpuno su nestale, preostale boje su se proširile kako bi popunile cijeli ovalni oblik te su se poboljšale u tonu tako da daju sasvim drugačiji dojam. Kako su sve misli sebičnosti nestale iz njih, one su profinjenije i nježnije. Osim toga, na vrhu aure pojavila se jasna ljubičasta sa zlatnim zvijezdama, ukazujući na stjecanje novih i većih kvaliteta – mudrost, spiritualne težnje. Snaga odozgora koja zrači kroz kauzalno tijelo razvijenog čovjeka, djeluje također kroz njegovo mentalno tijelo, iako s nešto manje snage. Vodeći računa o razlici između oktava boja, ako ih tako možemo nazvati, tj. između nijansi koje pripadaju nižim i višim razinama mentalne razine, mentalno tijelo sada je postalo gotovo reprodukcija kauzalnog tijela, baš kao što je astralno tijelo gotovo kopija mentalnog tijela, na nižoj razini. Mentalno tijelo razvijenog čovjeka tako postaje odraz kauzalnog, jer je čovjek naučio slijediti isključivo poticaje višeg Ja i usmjeravati razum isključivo prema njima. Boja, u stvari, koja izražava određene kvalitete u kauzalnom tijelu, izražava se i u mentalnom i astralnom tijelu; boje su međutim, kako je već rečeno, manje nježne, manje svijetle i manje prozračne kako silaze u niže razine.

6

C. W. Leadbeater: Vidljiv i nevidljiv čovjek

15

U duhovno razvijenom čovjeku sve grublje kombinacije mentalne materije su uklonjene tako da sadrže samo finije vrste materije od četiri nižih mentalnih podrazina, a od njih opet materija od četvrte i pete podrazine jako prevladavaju nad onima šeste i sedme podrazine. Mentalno je tijelo tako osjetljivo na sva uzvišena djelovanja razuma, svakom dodiru s višom umjetnosti, svakoj najfinijoj osjetilnosti i najuzvišenijim emocijama. Takvo tijelo ubrzano postane spremno reproducirati svaki impuls iz stvarnog čovjeka u kauzalno tijelo, Mislioca, koji je sposoban izraziti se u nižem mentalnom tijelu. Oba, astralno i mentalno tijelo spiritualnog čovjeka, trebala bi stalno pokazivati četiri ili pet izuzetnih emocija – ljubav, odanost, suosjećanje i intelektualne težnje među njima. Mentalno tijelo (također i astralno) Arhata (onaj koji je prošao Četvrtu Veliku Inicijaciju), ima vrlo malo vlastitih karakterističnih boja, ali njihove reprodukcije iz kauzalnog tijela u onoj su mjeri u kojoj se njihove niže oktave mogu izraziti. One imaju lijepu svjetlucave preljeve – kao neka vrsta opala, sedef učinak – daleko izvan bilo kakvog opisa ili slikovnog prikaza. Praktičar koji prihvaća samo činjenice, općenito ima dosta žute boje u svom mentalnom tijelu, a trake raznih boja obično su pravilne i organizirane. On ima daleko manje emocija i mašte od intuitivne osobe i zbog toga, na neki način, često ima manje snage i entuzijazma; ali, s druge strane, daleko je manje vjerojatno da će pogriješiti i ono što učini općenito je dobro i pažljivo. Također se može primijetiti kako znanstveni i um urednih navika ima različit utjecaj na raspored boja u astralnom tijelu; one imaju tendenciju rasporediti se u pravilne pruge, a linije razgraničenja između njih postaju sve jasnije. U mentalnom tijelu intuitivne osobe postoji puno više plave boje, a boje su općenito magličaste i cijelo tijelo je slabo organizirano. On trpi više nego staložena osoba, ali ponekad kroz tu patnju, on je u stanju napraviti brzi napredak. U savršenom čovjeku, naravno, žar i zanos, postojanost i pravilnost imaju svoje mjesto; samo je pitanje koje je na prvome mjestu. Osim navedenih osobina, koje su izražene s bojama u mentalnom tijelu, postoje brojne druge kvalitete – kao što su: hrabrost, dostojanstvo, veselje, istinoljubivost i sl. – koje se, općenito govoreći, izražavaju više oblicima nego bojama. Ova se svojstva razabiru po raznolikosti u strukturi mentalnog tijela ili promjenama na površini. Unutar različitih prstenova ili pojasa opisanih boja, obično postoje više ili manje jasno naglašene pruge i po njima se mogu prosuditi mnoge čovjekove osobine. Na primjer, posjedovanje jake volje dovodi u cjelokupno mentalno tijelo ravnomjerne, vrlo definirane linije. Sve pruge i zračenja su nepomični, čvrsto i jasno se mogu razlikovati, dok u slučaju slabe i kolebljive osobe ne postoji stabilnost i čvrstina pruga, linije koje razdvajaju različite kvalitete su neodređene, a pruge su male, slabe i valovite. Hrabrost je prikazana čvrstim i vrlo snažnim linijama, pogotovo u narančastom pojasu povezanim s ponosom, a one s mirnim i postojanim sjajem ukazuju na više kvalitete. Kada strah obuzme neku osobu sve se boje zatamne i prekrije ih olovno siva magla, a pruge se izgube u drhtavoj masi treperave želatine, čovjek za to vrijeme izgubi moć upravljanja i kontrole svojih tijela. Dostojanstvo se uglavnom izražava u istom dijelu mentalnog tijela kao i hrabrost, ali s mirnom postojanošću i sigurnošću koje je dosta drugačije od linija hrabrosti. Iskrenost i točnost vrlo su jasno predstavljene s pravilnošću pruga onog dijela mentalnog tijela koji je određen za konkretne oblike i s jasnoćom i točnošću slika koje se tamo pojavljuju. Odanost se očituje s pojačanom ljubavi i privrženosti te sa stalnom slikom, u tom dijelu ovoida, osobe za koju se odanost osjeća. U mnogim slučajevima odanosti, ljubavi i privrženosti, postoji vrlo jaka trajna slika

16

objekta na koji se ti osjećaju odnose i on ostaje lebdjeti u auri mislioca, pa tako kada se njegove misli okrenu prema voljenoj ili obožavanoj osobi, snaga koja se izljeva još više pojačava već postojeću sliku, umjesto da formira novu kako bi to bilo inače uobičajeno. Radost se pokazuje s općim sjajem i zračenjem mentalnog i astralnog tijela, a također i jedinstvenim mreškanjem površine tijela. Općenito veselje pokazuje se u nešto izmijenjenom detalju, stvore se mjehurići kao u uzavreloj vodi, a također u postojanoj vedrini koja je ugodna oku. S druge strane, iznenađenje se pokazuje iznenadnim stezanjem mentalnog tijela, popraćeno s povećanim sjajem u pojasu naklonosti ako je iznenađenje ugodno, a kod neugodnog i s promjenom boje, obično sa smeđom i sivom u doljnjem dijelu ovoida. Ovo se suženje obično prenosi i na astralno i fizičko tijelo, a često uzrokuje neponovljivo neugodne osjećaje koji ponekad utječu na solarni pleksus (uzrokuje nesvjesticu i slabost), a ponekad i srčanog središta gdje izazove lupanje srca, pa čak i smrt; tako da naglo iznenađenje može ponekada ubiti one sa slabim srcem. Strahopoštovanje isto je kao i čuđenje, ali je popraćeno s dubokom promjenom u dijelu mentalnog tijela koji predstavlja pobožnost, a koji pod ovim utjecajem obično nabubri i pruge su jače označene. Mistične misli i prisutnost psihičkih sposobnosti označene su bojama od kojih ne postoje ekvivalenti na fizičkoj razini. Kada čovjek koristi bilo koji dio mentalnog tijela, usmjerivši svoje misli snažno prema jednom ili više spomenutih kanala, tada ne samo da mentalno tijelo brže titra čime su boje svjetlije, već se jedan njegov dio koji odgovara ovim mislima, privremeno poveća veličinu i na neko vrijeme poremeti simetriju ovoida. U mnogim ljudima kojima je ispupčenje trajno, to uvijek znači kako se kod tih osoba misao toga tipa stalno povećava. Ako se osoba, na primjer, posveti nekom znanstvenom proučavanju i svoje misli usmjeri u tom smjeru puno više nego ranije, prvi učinak će biti ispupčenje kako je opisano. Ali, ako on održi količinu svojih misli o znanstvenim temama na istoj razini koju je sada usvojio, prošireni dio postupno će se vratiti natrag u opći ustroj ovoida, ali pojas te boje postati će širi nego ranije. Međutim, ako zanimanje znanstvenika stalno povećava snagu, ispupčenje će ostati vidljivo iako se pojas proširi. Stoga se mentalno tijelo može ozlijediti preko specijalizacije koja vodi u jednostrani razvoj. Postane više razvijeno u nekim dijelovima i proporcionalno nerazvijeno u drugim, možda jednako važnim. Treba se postići skladan i proporcionalni razvoj u cjelini, a za to je potrebno smirena samoanaliza i određen smjer misli do cilja; ovaj ćemo aspekt razmotriti u sljedećem poglavlju. Već smo govorili o neprestanom gibanju materije u mentalnom tijelu. Ista se pojava događa i u astralnom tijelu. Kada se, na primjer, astralno tijelo uznemiri iznenadnom emocijom, sva materija je zahvaćena snažnim uraganom, stoga tijekom toga sve boje se pomiješaju. Trenutno, međutim, zbog specifične gustoće različitih vrsta materije cijeli sklop vratiti će se u svoje uobičajene zone. Čak i tada to ne znači da čestice miruju jer čestice cijelo vrijeme kruže po zoni, iako relativno rijetko napuštaju svoj pojas i upliću se u drugi. Ovo kruženje unutar vlastite zone u potpunosti je zdravo; u stvari, onaj u kojem nema cirkulacije u mentalnoj ljuski, nesposoban je za rast dok ne pukne njezin oklop. Aktivnost materije u svakoj određenoj zoni proporcionalno se povećava prema količini misli posvećenoj subjektu čiji je izraz. Poremećaji mentalnog tijela slični su onima u astralnom tijelu i jednako pogubni u svojim učincima. Dakle, ako čovjek dopusti jaku zabrinutost zbog nekog problema i vraća ga u misli opet i opet, bez postizanja ikakvog zaključka, on stvara neku vrstu oluje u svom mentalnom tijelu, možda je bolji opis bolesno mjesto u mentalnom tijelu, poput iritacije uslijed trenja. Svadljiva osoba svoje mentalno tijelo ima u stanju vječne upale, a upala je i kod najmanjeg izazova odgovorna za izbijanje u bilo kojem trenutku stvarne bolesti. Takva osobu nema šanse za bilo kakav okultni napredak sve dok ne postigne ravnotežu i zdrav razum koji se može nositi s tim bolesnim stanjem.

17

Kada čovjek pusti da se njegova misao ustali na nekom predmetu, ta stagnacija će reproducirati materiju odgovarajuću tom predmetu. Na taj način, dopuštajući svojoj misli da se fiksira i učvrsti na taj predmet, stvoreno je zagušenje koje se pojavi kao predrasuda. Oblikuje se mali vrtlog u kojem se mentalna materija vrti dok se ne zgruša i postane neka vrsta bradavice. Osim ako i dok se ta bradavica ne istroši ili ne iskorijeni silom, čovjek ne može koristiti taj određeni dio mentalnog tijela i nije u stanju racionalno razmišljati o tom predmetu. Ukrućena zadebljana masa blokira sve slobodno gibanje i prema unutra i van; s jedne strane ga sprečava ispravno gledati, a također i od primanja bilo kakvih pouzdanih novih impresija o tom predmetu i od samog predmeta. S druge strane, sprečava slanje bilo kakvih čistih misli van o tom predmetu. Ova bolesna mjesta u mentalnom tijelu su, na žalost, i središta zaraze; nesposobnost jasnog gledanja širi se i povećava. Stagnacija u jednom dijelu mentalnog tijela ugrožava također i druge dijelove. Tako da, ako čovjek ima predrasude o jednom predmetu, vjerojatno će uskoro razviti predrasude i o drugima, jer je zdrav protok mentalne materije zaustavljen, a formirana navika neistine. Vjerske su predrasude najčešće i najozbiljnije od svega i u potpunosti priječe svaku racionalnu misao s obzirom na predmet. Veliki broj ljudi ima neaktivan cijeli dio mentalnog tijela koji je zauzet s religioznom materijom, okoštao i prekriven s bradavicama, tako da čak osnovne predodžbe što je u stvari religija, ostaju za njih potpuno neshvatljive dok ne nastupi neka katastrofalna promjena. Općenito možemo ponoviti, kako ljudi u kojima je sve najbolje od čovjeka i najnaprednijih rasa, danas imaju fizičko tijelo potpuno razvijeno i prilično pod kontrolom, astralno tijelo također potpuno razvijeno, ali ne u svakom pogledu pod savršenom kontrolom, mentalno tijelo u procesu evolucije, a njegov rast daleko je još od potpunog razvoja. Još je dug put do trenutka kada će sva tri tijela u potpunosti služiti duši. Kada se to dogodi niže Ja biti će povučeno u više Ja, a ego ili duša vladat će čovjekom. U takvom čovjeku nema konflikta između raznih tijela, iako još nije savršen, ipak njegova tijela toliko su usklađena da imaju jedan zajednički cilj.

POGLAVLJE VI. KAMA-MANAS (ŽELJA-UM) U knjizi Astralno tijelo, Poglavlje IV., proučili smo kamu ili želju i bavili smo se s kama-manas, mješavinom želje i uma. U ovoj ćemo se knjizi opet baviti s kama-manas, uzimajući zdravo za gotovo mnogo od napisanog u Astralnom tijelu vezano na Kamu te se ograničiti uglavnom na manas. Ukratko ono što je rečeno u knjizi Astralno tijelo: Kama je život koji se manifestira u astralnom tijelu; njegovo je karakteristično svojstvo osjećati; Kama obuhvaća životinjske prohtjeve, strasti i želje; to je „majmun i tigar“ u nama što nas većinom veće za zemlju. Kama ili Želja je također odraz nižeg aspekta Atme ili Volje. Kama se ponekad koristi u užem smislu, za označavanje samo grube senzualne želje; međutim, ona obuhvaća sve želje, a želja jest aspekt ljubavi okrenut prema van, ljubav prema stvarima koje pripadaju trima svjetovima, dok je prava ljubav života ili ljubav prema božanskom i pripada višem Ja, tj. onom Ja koji je okrenut prema unutra. U Rig Vedama (X.129) Kama je personifikacija onog osjećaja koji dovodi i potiče stvaranje. To je u biti žudnja za aktivnim osjetilnim postojanjem, postojanje snažnih osjećaja, usmjerena turbulencija strastvenom životu. Zbog toga Kama je postala, kako za pojedinca tako i za Kozmos, primarni uzrok reinkarnacije i kako se Želja preobrazi u želju u tom lancu spusti Mislioca do zemlje i vrati ga natrag, svaki puta ponovno se rađa. Žeđ ili želja koja tjera čovjeka u inkarnaciju, na Istoku je poznata kao Trishna (na Pali jeziku = Tanha); ostvarenje ili finalizacija Trishne naziva se Upadana. Manas dolazi od sanskrtske riječi man, korijen glagola misliti; to je Mislilac u nama, o kojem se na Zapadu nejasno govori kao o umu. Manas je besmrtna osobnost, pravi „Ja“.

18

Međutim, manas, Mislilac, spiritualno biće koje živi na višoj mentalnoj ili kauzalnoj razini, ne može doći u izravni dodir s nižim svjetovima, zbog toga on projicira niži manas koji ima različita imena odraz, sjena, zraka itd. To je Zraka koja djeluje na i u mozgu, manifestirajući kroz mozak takve mentalne moći koje je sam mozak u stanju prenositi prema svojoj konfiguraciji i drugim fizičkim osobinama. Zraka učini da molekule živčanih stanica zavibriraju što stvara svijest na fizičkoj razini. Niži je manas uronjen u četiri razine (kvartare), koji se sastoje od: Kame ili Želje Prâne ili Vitalnosti Eteričkog dvojnika Fizičkog tijela. Može se predstaviti kao ruka koja hvata Kamu, dok se drugom rukom drži svog oca, viši manas. Tijekom zemaljskog života, kama i niži manas su spojeni i često se nazivaju kama-manas. Kama, kako smo već vidjeli, donosi životinjske elemente i elemente strasti; niži ih manas racionalizira i dodaje intelektualne sposobnosti. Kama-manas zajedno su toliko usko isprepleteni tijekom života da rijetko kada djeluju odvojeno, može se reći kako ne postoji niti jedna misao na koju ne utječe želja. kama-manas nije novi princip, već uska veza nižeg dijela manasa s kamom. Kama-manas, što je manas sa željom, dobro je opisan kao manas koji se interesira za vanjske stvari. Djelovanje nižeg manasa u čovjeku pokazuje se kao mentalna sposobnost, intelektualna snaga, prodornost, suptilnost; oni obuhvaćaju usporedbu, rasuđivanje, prosudbu, maštu i druge mentalne sposobnosti. Ove se sposobnosti mogu razviti i do stupnja koji se naziva genijalnost ili ono što H. P. Blavatsky naziva „umjetni genij“, ishod kulture i čista intelektualna oštrina. Ono što obično nazivamo um ili intelekt, H. P. Blavatsky definira kao „blijedi i često iskrivljeni odraz manasa. Njegova prava priroda često je pomiješana s kamičkim elementima, kao što su strast, taština i oholost. Istinski genij sastoji se od bljeskova viših manasa koji prodiru u donju svijest. Kao što piše u Bindopanishatu: „Uistinu je točno reći kako je manas dvojak; on je čist i nečist, onog nečistog određuju želje, a čisti je slobodan od želja.“ Genij, koji razumije umjesto da prosuđuje, živi u višem manasu ili egu, intuicija je jedna od njegovih sposobnosti. Rasuđivanje, tj. misliti i stvarati zaključke iz prikupljenih činjenica, uspoređivati jednu s drugom, raspravljati, prosuđivati i donositi zaključke iz njih – to je vježbanje nižeg manasa putem aparata mozga; njegov je instrument racionalizacija: indukcijom se uzdiže iz poznatog u nepoznato donošenjem hipoteza; dedukcijom se opet spušta do poznatog, potvrđujući hipoteze svježim eksperimentom. Ipak postoji razlika između mehanizma običnog rasuđivanja i pojave čudnih bljeskova svijesti poznatih kao genijalni. Rasuđivanje dolazi do mozga prolazeći kroz susjedne podrazine mentala i astrala korak po korak, ali genijalnost je rezultat svijesti koja izravno silazi kroz atomsku podrazinu, tj. samo iz atomskog mentala u atomski astral i u fizički atom. Razum, sposobnost fizičkog mozga, jer je potpuno ovisan o svjedočanstvu osjetila ne može biti svojstvo koje se odnosi izravno na božanski duh u čovjeku. On zna – pa sve rasuđivanje što podrazumijeva raspravu i argumente, za njega je beskorisno. Duh ili ego govori kroz svijest i trenutno zapaža razliku između dobra i zla. Zbog toga proročanstvo, proricanje budućnosti i takozvano božansko nadahnuće, jednostavno su učinci iluminacije koja dolazi odozgo, iz čovjekovog vlastitog besmrtnog duha. (Ovaj aspekt dodatno će se razmatrati u poglavlju XXXI.) Kama-manas je osobni Ja čovjeka, u Otkrivenoj Izidi definiran je kao „astralna duša“, niži manas koji daje individualni dodir putem kojeg osobnost poznaje sebe samu kao „Ja“. Ona postaje umna, prepoznaje sebe kao odvojeno biće od svih drugih bića; obmanuta ovom odvojenosti koju osjeća ne shvaća postojeće jedinstvo svega izvan onoga što je ona sposobna osjetiti.

19

Niži manas svladan od navale kamičkih emocija, strasti i želja, privučen od materijalnih stvari, oslijepljen i zagušen od oluje glasova u koje je uronjen, zaboravlja svoje čisto i spokojno slavno mjesto rođenja i nastoji se baciti u vrevu koja opija, ali ne daje mir. To je niži manas koji daje zadnji dodir naslade osjetilima i životinjskoj prirodi, jer bez strasti nema sjećanja i očekivanja, bez ushićenja nema suptilne snage imaginacije, profinjenih boja snova i maštanja. Kama tako veže niži manas čvrsto na zemlju. Tako dugo dok se bilo koja akcija provodi s ciljem dobivanja ljubavi, priznanja, moći ili slave, koliko god je ovo nastojanje uzvišeno, koliko je god dalekovidna samilost ili uzvišen cilj – kama kvari manas i nije čist kao na izvoru. Kama i manas djeluju i reagiraju jedan na drugoga, svaki potiče i uzbuđuje onog drugog. Um je neprestano potaknut željom i napravljen je da služi kao oruđe užitka. Um uvijek traži ono što daje zadovoljstvo, stalno nastoji prikazati slike koje mu pružaju zadovoljstvo, a isključiti one koje mu zadaju boli. Mentalne sposobnosti dodaju životinjskim strastima određenu snagu i kvalitetu koje ne posjeduju kao čisto životinjske osobine. Dojmovi napravljeni na mentalnom tijelu trajniji su od onih na astralnom tijelu i mentalno ih tijelo stalno ponavlja posredstvom sjećanja i mašte. Tako mentalno tijelo stimulira astralno, budeći u njemu želje koje drijemaju u životinjskoj prirodi dok ih ne probudi fizički podražaj. Stoga smo u nerazvijenom čovjeku pronašli trajno zanimanje za udovoljavanje osjetilnim zadovoljstvima koje nikada ne postoji u nižim životinjama, požudu, okrutnost, proračunatost koje one ne poznaju. Tako snaga uma kada je podvrgnuta osjetilima, čini čovjeka daleko opasnijim i brutalnijim od bilo koje životinje. Udio Želje–Elementala, odnosno instinktivnog života astralnog tijela kojeg on ima u isprepletenosti manasa i kame, već je u potpunosti opisano u knjizi Astralno tijelo, Poglavlje VIII., XII. i XXIII. Čovjekovo astralno i mentalno tijelo tako su usko isprepleteni da se često kaže kako djeluju kao jedno. Doista, u vedantskoj klasifikaciji to dvoje je klasificirano kao jedan kosha ili omotač kako slijedi: Budičko tijelo ............................. Anandamayakosha Kauzalno tijelo .......................... Vignanamayakosha Mentalno tijelo} Astralno tijelo} ........................... Manomayakosha Eterički Dvojnik] Gusto tijelo] ............................... Annamayakosha Učenik će se sjetiti kako se osjetilna središta nalaze u kami; stoga možemo reći kako je u Mundakopanishatu [iii,9] „organ razmišljanja u svakom stvorenju prožet osjetilima.“ To naglašava dvostruko djelovanje Manomayakosha, koji je organ razmišljanja, ali je isto tako "prožet osjetilima". Ovdje možemo primijetiti vezu između kama-manasa i spirale atoma. U Prvom kruženju Zemljinog Lanca prva skupina spirala fizičke razine bila je oživljena životom Monade; ova skupina koristila je struju Prâne (vitalnosti) kako bi utjecala na gusto fizičko tijelo. U Drugoj Rundi, druga skupina spirala postala je aktivna, prana povezana s eteričkim dvojnikom potekla je kroz njih. U Trećoj Rundi, oživljena je treća skupina spirala, a prana povezana s astralnim tijelom potekla je u njih omogućivši tako osjetilnost. U Četvrtoj Rundi, četvrta skupina spirala postala je aktivna i kama-manasička prana protekla je kroz njih i tako ih učinila prikladnim za mozak koji djeluje kao oruđe mišljenja. Oživljavanje daljnjih skupina spirala za korištenje više svijesti, u slučaju onih koji se pripremaju za ulazak na put, može se postići određenim joga praksama. U redovitom tijeku evolucije, u svakom će se kruženju razviti nova skupina spirala, tako će u Sedmom kruženju cijela sedma skupina spirala biti aktivna. Stoga, tko bude živio u tom kruženju, biti će mu puno lakše nego što je to danas, odazvati se pozivu unutarnjeg života i živjeti viši život.

20

Tijekom svake inkarnacije manas može učiniti jednu od tri stvari: (1) može se uzdignuti prema svom izvoru te s neprestanim i neumornim naporom postati jedno sa svojim „ocem koji je na nebesima“, tj. višim manasom; (2) djelomično težiti uzdizanju, a djelomično imati tendenciju prema dolje, što je često slučaj kod običnog čovjeka; (3) može postati tako začepljen s kamičkim elementima, tako da postanu jedno te se nasilno istrgnuti od svog „roditelja“ i propasti. Prema sadašnjem stanju stvari, kad god se niži manas može otrgnuti od kame postane vodič do najviših mentalnih sposobnosti i onda je organ slobodne volje fizičkog čovjeka. Uvjet je za takvu slobodu osvojiti i podložiti kamu. Slobodna se volja nalazi u samom manasu, od manasa dolazi osjećaj slobode, spoznaja da možemo vladati sa samim sobom, da viša priroda upravlja s nižom, koliko se god niža opire i bori. Čim se svijest poistovjeti s manasom umjesto s kamom, tada niža priroda postaje animalna koju viša svijest može obuzdati i više nije „Ja“. Razlika između čovjeka s jakom voljom i onoga sa slabom voljom jest dakle u tome, što se osoba sa slabom voljom povodi vanjskim stvarima, vanjske ga stvari privlače i odbijaju, privlači ga želja, a ona je „Volja svrgnuta s prijestolja“, dok je čovjek s jakom voljom pokrenut iznutra, pokreće ga čista Volja, koja neprestano gospodari vanjskim okolnostima koristeći odgovarajuće snage, a vode ga njegova pohranjena iskustva. Nadalje, kako se niži manas oslobađa iz kame postaje sve sposobniji prenijeti u nižu svijest impulse koje prima od višeg manasa i onda, kako smo vidjeli, pojavi se genij, svjetlo proizašlo iz Ega struji u mozak putem manasa. Za ovo budimo sigurni, tako dugo dok se nalazimo u vrtlogu vlastite osobnosti, tako dugo dok nas opkoljava oluja strasti i želja, dok nas valovi emocija bacaju tamo i amo, sve dotle glas višeg manasa ili Ega ne može doći do naših ušiju. Carstvo se Ega ne pojavljuje u vatri i vihoru, grmljavini ili oluji već jedino onda kada nastupi tišina i mir, a koji se mogu samo onda osjetiti, kada je zrak nepomičan i kada je duboka tišina, jedino onda kada čovjek obavije svoje lice plaštem koji zatvara uho čak i za tišinu zemlje, tek tada odzvanja glas koji je vedriji od tišine, a to je glas našeg pravog, višeg „Ja“ ili Ega. Na isti način mirna površina jezera odražava mjesec i zvijezde, ali ako je namreškana od vjetra, onda je odraz razlomljen; tako isto kada čovjek umiri svoj um, smirujući svoje želje, učini nepokretne svoje djelatnosti, onda može dobiti u sebi samom predodžbu višeg Ja. Isto tako u učeniku se može odraziti um Majstora. Ali ako njegove misli prevladavaju, ako se pojave želje, on će onda dobiti samo rastrgane odraze, ples svjetla koje mu neće ništa reći. Riječi Majstora: „Na vedroj i tihoj površini mirnog uma, sakupljene vizije u nevidljivom nalaze načina pojaviti se u vidljivom svijetu. S ljubomornom brigom moramo čuvati naš um od svih negativnih utjecaja koji svakodnevno nastaju na našem prolasku kroz zemaljski život“. Ego, kao dio univerzalnog uma, bezuvjetno je sveznajući na vlastitoj razini, a na nižim je svjetovima samo potencijalno takav, jer mora djelovati posredstvom osobnog ja. Kauzalno je tijelo nositelj sveg znanja, prošlog, sadašnjeg i budućeg i iz ovog glavnog izvora njegov dvojnik, niži manas, uhvati s vremena na vrijeme neki bljesak onoga što nadilazi osjetila čovjeka te ih prenese na određene stanice mozga i tako čineći čovjeka vidovnjakom, vračem ili prorokom. Do ovoga se trijumfa može doći samo nakon mnogo uzastopnih inkarnacija, a koje su sve svjesno usmjerene prema tome cilju. Iz života u život fizičko tijelo postaje sve osjetljivije na titraje manasičkih impulsa, tako da niži manas postupno sve manje treba grube astralne materije koja mu služi kao nositelj. To je dio misije manasičke „zrake“, tj. niži manas, se postupno oslobađa „slijepog varljivog elementa“ (kame) koja ga dovodi u tako tijesni dodir s materijom da mu ona potpuno zamrači njegovu božansku prirodu i oslabi intuiciju. Kada je napokon majstorstvo kame postignuto, a tijelo postane odgovorno manasu, onda niži manas postane jedno sa svojim izvorom, višim manasom; u kršćanskoj terminologiji ovo je „Otac, koji je na nebesima“ i koji postane jedno sa svojim „Sinom“ na svim razinama, kao što su uvijek bili jedno na „nebu“.

21

Naravno, to je vrlo napredan stadij, stadij Adepta kojemu inkarnacija nije potrebna, iako je može dobrovoljno zahtijevati. Zbog toga je velika izjava u Mundakopanishati: „Organ razmišljanja prožet je osjetilima; kada se organ pročisti, Atma se manifestira“. Kod većine ljudi niži se manas nastoji djelomično uzdignuti, a djelomično sniziti. Normalno je iskustvo običnog čovjeka da je život bojno polje gdje se manas neprestano bori s kamom; katkada pobjede nastojanja, okovi se osjetila rastrgnu i niži se manas uzdiže prema gore; drugi put pobijedi kama i onda je niži manas prikovan uz zemlju. Tako izgleda, kako je kratko navedeno u Poglavlju IV., da je za većinu ljudi središte svijesti u kama-manas. No, više učeni i evoluirani počinju s razumom kontrolirati želju, tj. počinju postupno prenašati središte svijesti iz višeg astrala u niži mental. Kako čovjek napreduje kretat će se sve više i više, voditi će ga ideje, a ne interes ili želje. Jer, u konačnici, čovjekov razum zahtijeva da mu je njegova okolina razumljiva, život kao i materija, njegov um zahtijeva red, racionalnost, logično objašnjenje. On ne može živjeti u kaosu i zbog toga pati, on mora znati i shvatiti kako bi mogao živjeti u miru. U ekstremnim slučajevima niži se manas zapliće tako neraskidivo s kamom da se slaba karika koja povezuje viši i niži manas, „srebrna nit koja ga veže uz Majstora“, razdvoji na dva dijela. Onda, čak i za vrijeme zemaljskog života, zato jer je viša priroda bila potpuno otrgnuta od niže, ljudsko se biće razdvoji: ono životinjsko rastrgne okove i grabi naprijed razuzdano, noseći sa sobom odraz od manasa koji je trebao biti njegov vodič kroz život. Takvo biće, ljudsko po obliku, ali brutalno po svojoj prirodi, može se ponekad sresti kao utvara među ljudima; trune još za života i jedino ga se može žaliti. Nakon fizičke smrti, takvo astralno tijelo postaje jedno strašno moćno biće, poznato pod imenom elementar kojeg smo opisali u knjizi Astralno tijelo. Sa stajališta ega nikakva žetva korisnih iskustava nije bila sakupljena od ove osobnosti, „zraka“ nije ništa ponijela sa sobom, niži je život za njega bio kompletno i potpuno neuspjeh. U Glasu tišine nalazi se sljedeća naredba: „Ne dopusti da se tvoj „od neba rođeni“, uronjen u more Maya, odvoji od svog univerzalnog Roditelja (duša), već učini da se vatrena snaga povuče u najskrovitije predjele srca, prebivalište Majke svijeta. „Od neba rođeni“ jest chitta, niži um. Rođen je od duše na visini, kada manas u inkarnaciji postane dvojan. Razina atma-buddhi-manas predstavljeni su s nebom, dok su osobnosti simbolizirane sa zemljom. Prisutnost u čovjeku „od neba rođenog“ daje mu neke slobode i zato jer on ima tu slobodu i moć kročiti svojim putem, njegov je život obično manje neuredan, manje organiziran, nego onaj nižih carstava vanjske prirode. Čak i kod većine ljudi neki dijelovi njihove mentalne materije toliko su pomiješani s astralnom materijom da joj nije moguće u potpunosti se osloboditi nakon smrti. Rezultat borbe između njihove kame i manasa je taj da je neki dio mentalne materije, a katkada i kauzalne (viši mental) zadržan u astralnom tijelu, nakon što se je ego potpuno odvojio. S druge strane, ako je pak čovjek tijekom života potpuno zagospodario svojim nižim željama i uspio u potpunosti osloboditi niži mental od želje, onda nema više borbe i ego može povući sa sobom ne samo ono što je „uložio“ u ovu određenu inkarnaciju, već i sve „kamate“, odnosno iskustva, sposobnosti itd. koje je stekao.

22

POGLAVLJE VII. MISAONI VALOVI Kada čovjek upotrebljava svoje mentalno tijelo, tj. kada misli, nastaju u mentalnom tijelu vibracije i one proizvode dva različita učinka. Prvi je zračenje titraja ili valova, o čemu ćemo govoriti u ovome poglavlju, a drugi - stvaranje misaonih oblika –ostavit ćemo za sljedeće poglavlje. Vibracije mentalnog tijela, kao svake druge vibracije, nastoje djelovati na bilo koju okolnu materiju koja ih je u stanju primiti, jednako kao što se i vibracije zvona prenose putem zraka koji ga okružuje. Budući da je atmosfera zasićena s mentalnom materijom koja vrlo brzo odgovara na slične impulse, napravi se svojevrsno mreškanje, neka vrsta vibrirajuće školjke napravljene u materiji razine koja se širi kroz okolni prostor, točno kao što pad kamena u zdenac stvara valove koji se šire iz središta udara po površini vode u svim smjerovima. U slučaju mentalnog impulsa zračenje nije samo u jednoj razini, već u mnogim dimenzijama, više poput zračenja sunca ili svjetiljke. Izlazeće zrake križaju se u svim smjerovima, bez uplitanja jedne s drugom, baš kao i zrake svjetlosti na fizičkoj razini. Osim toga, krug titraja koji se šire sastoji se od mnogih boja koje se prelijevaju, ali boje postaju sve slabije čim se zračenje proširuje. Kako je već bilo rečeno, mentalne vibracije nastoje se reproducirati gdje god im se pruži prilika. Prema tome, kada se misaoni val sukobi s jednim drugim mentalnim tijelom, nastoji pobuditi u njemu vibracije slične onima koji su bili njegov izvor. Odnosno, kada je mentalno tijelo čovjeka pogođeno od misaonih valova, oni u njegovom mozgu nastoje izazvati sličnu misao onoj koja je prethodno nastala u mozgu inicijatora vala. Misaoni val postaje manje snažan razmjerno udaljenosti od izvora, iako je vjerojatno kako je razlika proporcionalna kubu udaljenosti, a ne kvadratu zbog većih dimenzija prostora. Mentalne vibracije gube svoju snagu daleko postupnije od onih u fizičkoj materiji i izgleda kako se iscrpljuju ili barem postaju toliko slabi da se ne primjećuju, ako su na ogromnoj udaljenosti od svog izvora. Udaljenost do koje prodire misaoni val, snaga i ustrajnost s kojom pogađa mentalno tijelo drugih, ovise o snazi i jasnoći izvorne misli. Tako će jaka misao ići dalje od slabe i neodlučne, ali je njezina jasnoća i određenost od veće važnosti nego snaga. Ostali činitelji koji utječu na udaljenost na koju može zračiti misaoni val, njegova su priroda i otpor na koji može naići. Valovi koji se šire u nižoj vrsti astralne materije, obično su odmah zaokrenuti i prigušeni od mnoštva drugih titraja iste razine, baš kao što se mali žamor utopi u vrevi grada. Iz tog razloga obična sebična misao prosječnog čovjeka koja počinje na najnižoj mentalnoj razini i smjesta uroni u odgovarajuću nisku razinu astrala, relativno je bez učinka. Njezina je moć u oba svijeta ograničena, jer – koliko god snažno izbačena – susreće se s ogromnim morem sličnih misli oko nje tako da se valovi neizbježno izgube i iščeznu u zbrci. Naprotiv, misao koja nastane na jednoj višoj razini, ima mnogo jasnije polje djelovanja, jer u današnje vrijeme vrlo je malo ovakvih misli koje proizvode slične valove. U ovom pogledu baš teozofske misli čine klasu za sebe. Naravno, ima pobožnih osoba čije su misli isto tako uzvišene, ali nikada nisu tako točne i određene. Niti znanstvena se misao ne može svrstati u istu klasu s teozofskom, zato je u mentalnom svijetu praktički slobodno polje za teozofske misli. Teozofska je misao kao zvuk u ogromnoj tišini; stavlja u djelovanje stupanj mentalne materije koja se do sada vrlo rijetko upotrebljavala; zračenja koja iz toga proističu zahvaćaju mentalno tijelo prosječnog čovjeka

23

na mjestu gdje je sasvim neaktivan. Stoga, zračenje ima sklonost probuditi potpuno novi dio mislećeg aparata. Naravno, ovaj val ne pobuđuje teozofske misli kod onih kojima nisu poznate, ali probudivši najuzvišeniji dio mentalnog tijela, sklon je uzdignuti misli i učiniti ih slobodnijim u njihovoj cjelokupnosti, kakav god može biti smjer u kojem se običavaju kretati. Postoji beskonačna vrsta misli; ako je misao savršeno jednostavna u mentalnom će tijelu biti samo jedna vrsta titraja, a time će utjecati samo na jedan tim mentalne materije i dosljedno tomu, biti će zainteresiran samo jedan tip mentalne materije. Kako smo vidjeli, mentalno je tijelo sastavljeno od materije četiriju nižih podrazina i u svakoj od ovih podrazina postoje mnogi pododjeli različitih gustoća. Ako je čovjek već zadubljen u nekom smjeru razmišljanja, snažan val misli može proći pored njega bez ikakva utjecaja, jednako kao kada je netko zauzet nekim poslom ili se zabavlja ne može čuti glas drugog govornika. Međutim, budući da veliki broj ljudi ne misli određeno i snažno, osim kada obavljaju neki posao koji zaokuplja svu njihovu pozornost, oni su vjerojatno u tim drugim okolnostima pod znatnim utjecajem misli koje im pristižu. Dakle, svi oni koji misle imaju veliku odgovornost, jer njihove misli, pogotovo ako su snažne i jasne, neminovno će utjecati na veliki broj drugih ljudi. Nije pretjerano reći kako svi oni koji gaje nečiste i zle misli šire moralnu zarazu među svojim bližnjima. Imajući u vidu kako veliki broj ljudi nosi u sebi latentne klice zla, klice koje ne moraju nikada uroditi plodom, osim ako ih neka vanjska sila ne stavi u djelovanje, onda misaoni val stavljen u gibanje od nečiste i zle misli može biti čimbenik koji probudi djelovanje klice koja kasnije dalje raste. Dakle, ova misao može biti uzrok nazadovanju neke duše. Ovaj čovjek može na sličan način utjecati na mnoge druge i tako se zlo širi i razgranjuje u bezbroj smjerova. Mnogo se zla stalno čini na ovaj način i iako to može biti učinjeno nesvjesno, počinitelj zla karmički je odgovoran za ono što je učinio. Jednako je tako istinito kako dobrohotna misao može dobro utjecati na druge na sličan način. Zbog toga, onaj tko o ovome vodi računa, može postati pravo sunce te stalno obasjavati svoje prijatelje i susjede s mislima ljubavi, spokojstva, mira itd. Malo njih zna kako veliko dobro mogu činiti na ovaj način, samo ako to žele, kada se posluže snagom misli. Često se događa kako čovjek fizički nije u mogućnosti pomagati druge; može se dogoditi da je fizička prisutnost onoga koji želi pomagati neugodna bolesniku, njegov fizički mozak može biti zatvoren za prijedloge zbog predrasuda ili vjerskog fanatizma. No, njegovo astralno i mentalno tijelo daleko je lakše nego fizičko podvrgnuti utisku i uvijek je moguće pristupiti njima valom korisnih misli pomoći, ljubavi, umirujućeg osjećaja itd. U mnogim slučajevima s najvećom voljom na svijetu ništa se ne može fizički učiniti, ali na mentalnom ili astralnom nije moguće zamisliti slučaj u kojem se nekomu ne bi moglo pomoći s ustrajnom, usredotočenom misli pune ljubavi. Treba napomenuti kako misaoni val ne prenosi neku ideju potpuno i određeno, nego teži proizvesti misao istog karaktera. Primjerice, ako je neka misao pobožne prirode, njezini će titraji pobuditi pobožnost ali se predmet štovanja može razlikovati prema osobama na čiji mental misaoni val udara. Stoga, misaoni val ili titraj prenosi karakter misli, ali ne i predmet. Ako je Hindus sav zaokupljen sa štovanjem Krishne, misaoni val kojeg on izbacuje, probuditi će pobožnost kod svih onih koji dođu pod njegov utjecaj, kod muslimana pobožnost će biti usmjerena prema Allahu, kod pripadnika zoroastrizma prema Ahura Mazdi, kod kršćana prema Isusu. Ako takav misaoni val dotakne mentalno tijelo ateista kojemu je sama ideja pobožnosti nepoznata, čak i u tom se slučaju postigne učinak uzdizanja, jer će njegova sklonost uzbuditi i staviti u djelovanje najuzvišeniji dio njegovog mentalnog tijela, iako se ne može stvoriti tip titraja na koji čovjek nije u cijelosti naviknut.

24

Točka od velike važnosti koju čitatelj mora pažljivo uzeti na znanje jest da čovjek koji obično odašilje čiste, dobre i snažne misli, u tu svrhu koristi viši dio svog mentalnog tijela i to onaj dio koji inače ne upotrebljava običan čovjek i u potpunosti je kod njega nerazvijen. Zbog toga je takav mislilac stvarno izvor snage dobra u svijetu i od velike je koristi za sve svoje bližnje koji su sposobni za bilo kakvo primanje, jer titraji koje on izbacuje nastoje oživjeti novi i uzvišeniji dio njihovih mentalnih tijela, a time pred njima otvoriti novo i prostranije područje misli. Možemo ići još dalje. Čovjek koji dan za danom određeno i jasno misli ne samo da poboljšava svoje snage razmišljanja i šalje u svijet oko sebe misaone valove pomoći, već također razvija i poboljšava svoju vlastitu mentalnu materiju. Količina svijesti koja se može prenijeti u mozak očito jasno određena prema stupnju do kojeg atomi materije mogu odgovoriti, tj. broju spirala u atomima koje su oživljene i aktivne. Normalno u običnom fizičkom atomu na ovom stupnju evolucije, aktivno je četiri od postojećih sedam atoma. Čovjek koji je sposoban praviti više misaone oblike, pomaže razvijati daljnje spirale atoma, a pošto ti atomi prolaze neprestano unutar i van njegovih tijela, mogu biti apsorbirani i može ih upotrijebiti bilo koja osoba koja je u stanju služiti se njima. Uzvišene misli tako pomažu uzdignuti svijest svijeta pomoću poboljšanja samog materijala misli. Postoji mnogo vrsta mentalne materije, a svaka od tih vrsta ima svoje posebno i prikladno svojstvo titraja na koje je više naviknuta i na koje najviše odgovara. Naravno, složena misao može utjecati na mnoge vrste mentalne materije istodobno. Opći princip, temeljni učinak misli na mentalno tijelo (a isto tako učinak osjećaja na astralno tijelo), kako smo vidjeli u poglavlju III., jest da su zle i sebične misli relativno uvijek spori titraji grublje materije, dok su dobre i nesebične misli brži valovi koji se stavljaju u gibanje samo u finoj materiji. Snaga usuglašene misli više osoba uvijek je daleko jača od zbroja njihovih zasebnih misli; stoga je izuzetno korisno za bilo koji grad ili zajednicu kada bi se što češće sastajali ljudi koji su sposobni generirati misli na visokoj razini.

POGLAVLJE VIII. MISAONI OBLICI Sada ćemo razmotriti drugi učinak koji nastaje kada čovjek misleći upotrebljava mentalno tijelo, tj. stvaranje misaonih oblika. Kako smo vidjeli, misao stvara seriju titraja materije mentalnog tijela. Uslijed ovog impulsa mentalnog tijela izbacuje titrajući dio sebe oblikujući se prema prirodi titraja, veoma slično načinu kada se vrlo fine čestice stavljene na ravnu ploču počinju oblikovati prema glazbenim notama kojima zatitra ploča. Mentalna materija tako izbačena okuplja iz okolne atmosfere elementalnu esenciju mentalnog svijeta (tj. drugog elementalnog carstva) odgovarajućeg tipa i uskladi titraje esencije prema vlastitima. Tako se stvori čisti i jednostavni misaoni oblik. Taj misaoni oblik nalikuje astralnom ili emocionalnom obliku (opisano u knjizi Astralno tijelo), ali daleko više zrači, boje su mu sjajnije, trajniji je i potpunije vitaliziran. Slijedi slikovit opis učinka misli: „Ove (mentalne) vibracije koje oblikuju materiju razine u misaone oblike, uzrokuju – svojom pokretljivošću i finoćom – sjajne i neprestano promjenjive boje, valove čije se boje prelijevaju poput blistavih bisernih školjki u svim nijansama duginih boja, nebesko prozračni i neopisivo sjajni, šire se i obuzimaju svaki oblik tako da je svaki val savršeno harmoničan, živih, sjajnih i toliko nježnih boja od kojih su mnoge nepoznate na zemlji. Riječima se ne može opisati izuzetna ljepota i sjaj prikazan u kombinacijama ove suptilne materije, pune života i gibanja. Sve vidovite osobe koje su mogle promatrati ovu materiju: hindusi, budisti, kršćani očarani govore o njezinoj slavnoj ljepoti i izjavljuju kako je nisu u stanju opisati; dapače, riječi se čine grublje od te materije. Misaoni je oblik privremeno živuće biće intenzivne aktivnosti, oživljeno od ideje koja ga je proizvela. Ako je sačinjen od najfinije vrste materije, onda je njegova snaga i energija velika i može ga se upotrijebiti kao

25

jakog posrednika, ako je usmjeren od jake i stabilne volje. Kasnije ćemo opisati pojedinosti i u koju se svrhu može upotrebljavati. Elementalna esencija jest neobičan poluinteligentni život koji nas okružuje i oživljuje materiju mentalne razine. Spremno odgovara na utjecaje ljudskih misli, tako da se svaki impuls poslan iz mentalnog tijela čovjeka, odmah zaodjene s privremenim vozilom ove esencije. Kada je to moguće, ona je još osjetljivija na djelovanje misli nego astralna elementalna esencija. Ipak se mentalna elementalna esencija uvelike razlikuje od astralne elementalne esencije; zaostaje jedna iza druge za cijeli lanac i zbog toga snaga koja se u njoj nalazi, ne može djelovati na isti usredotočen način. Ona se pokušava baviti, ali zato jer je većim dijelom odgovorna za naše lutajuće misli, neprestano preskače iz jedne stvari na drugu. Kako je već rečeno misao postane na neko vrijeme vrsta živog bića; snaga misli jest duša, a elementalna esencija tijelo. Ovi se misaoni oblici nazivaju elementali ili katkada umjetni elementali. Načela na kojima se temelji stvaranje svih misaonih oblika su: 1. Kakvoća misli određuje boju 2. Priroda misli određuje snagu 3. Određenost misli određuje jasnoću obrisa. Misaoni oblici mogu biti beskonačno raznoliki, kako u boji tako i po obliku. S različitim bojama i njihovom značenju učenik će sada biti upoznat, jer odgovaraju onima koje postoje u astralnim i mentalnim tijelima, kako je opisano u knjizi Astralno tijelo i također u ranijem poglavlju ove knjige. Tako npr. ljubav stvara žarko ružičastu boju; želja za ozdravljenjem lijepu srebrno-bijelu; mentalni napor da se umiri i ojača um lijepu svjetlucavu zlatno-žutu boju. Žuta u bilo kojem vozilu uvijek označava intelekt, ali se nijanse veoma razlikuju i na može biti pomiješana s primjesama drugih boja. Općenito govoreći, boja je tamnija i bez sjaja ako je usmjerena prema nižim težnjama, posebice ako su ciljevi sebični. U astralnom ili mentalnom tijelu prosječnog poslovnog čovjeka pokazat će se žuta oker, dok se čisti intelekt posvećen proučavanju filozofije ili matematike često pojavljuje kao zlatna boja; ona se postupno povećava do svijetle i jasne jaglac-žute nijanse kada je snaga intelekta posvećena apsolutno nesebično za dobrobit čovječanstva. Većina žutih misaonih oblika jasno je ocrtana, nejasni žuti oblak relativno je rijedak. To ukazuje na intelektualno zadovoljstvo kao što je uvažavanje rezultata vlastite genijalnosti ili radost u stvaranju inovacije. Oblak takve prirode nagoviješta potpuno odsustvo bilo kakve osobne emocije, jer ako bi to bilo prisutno neizbježno bi žuta bila pomiješana drugom odgovarajućom bojom. U mnogim su slučajevima misaoni oblici samo vrste oblaka boje koja odgovara ideji koja ih je stvorila. Učenik će shvatiti kako na ovom stupnju čovječanstva prevladavaju magličaste i nepravilno oblikovane misli proizvedene nesređenim umovima većine. Vrlo se rijetko vidi jasni i određeni oblici, između tisuća njih koji lebde oko nas. Kada je misao određena, stvoreni oblik često ima jasne obrise i lijepog izgleda. Iako su ovi oblici izvanredno raznoliki, često su na neki način tipični za vrstu misli koja ih je izrazila. Apstraktne ideje obično su predočene svim vrstama savršenih i veoma lijepih geometrijskih oblika. Ovdje treba napomenuti kako čiste apstrakcije ovdje, postaju određene činjenice na mentalnoj razini.

26

Snaga misli i emocija određuje misaone oblike, kao i njihovo trajanje kao zasebnih bića. Trajanje bića ovisi o hrani koja im se pruža, odnosno generiranja ponavljanja misli od inicijatora ili drugih. Ako je misao intelektualna i neosobne prirode – npr. ako mislilac pokušava riješiti problem iz algebre ili geometrije – misoni oblici i misaoni valovi biti će ograničeni na mentalnu razinu. Ako je misao spiritualne prirode, npr. ako je prožeta ljubavlju unutarnjim težnjama, nesebičnim osjećajima, onda će rasti prema gore s mentalne razine i posuditi dosta sjaja i slave budičke razine odozgora. U takvom slučaju njezin utjecaj će biti najjači i svaka takva misao moćna je snaga za dobro. Ako pak misao u sebi ima nečeg sebičnog ili osobnu želju, odjednom se njezini titraji okrenu prema dolje i oni oko sebe privlače tijelo astralne materije povrh odijela od mentalne materije. Takav misaoni oblik, točnije rečeno misaono-emotivni oblik, u stanju je utjecati na astralno i mentalno tijelo drugih ljudi. Ova vrsta misaonog oblika daleko je najčešća, jer samo nekolicina muškaraca i žena imaju misli bez želja, strasti ili emocija. Ovu kategoriju misaonih oblika možemo smatrati kao pojavu aktivnosti kama-manasa, tj. Umom dominira želja. Kada čovjek misli o bilo kojem konkretnom predmetu – npr. knjiga, kuća, krajolik – on gradi malu sliku objekta u materiji svog mentalnog tijela. Ova slika lebdi u gornjem dijelu tijela, obično ispred lica čovjeka, otprilike u visini očiju. Ostaje tamo toliko dugo dok čovjek misli o objektu i obično ostaje još malo nakon tog vremena, duljina vremena ovisna je intenzitetu i jasnoći misli. Ovaj je oblik dosta objektivan i može ga vidjeti druga osoba ako posjeduje mentalnu vidovitost. Ako čovjek misli na drugu osobu, stvara malu sliku te osobe na potpuno isti način. Svaki napor „imaginacije“ daje isti rezultat. Slikar koji stvara koncepciju svoje buduće slike, gradi ju iz materije svog mentalnog tijela, a zatim je projicira u prostor ispred sebe, drži je pred očima uma i kopira. Na isti način pisac gradi slike svojih likova u mentalnoj materiji te svojom voljom pokreće ove likove iz jedne situacije u drugu tako da se cijeli zaplet odvije pred njim. Kako je već rečeno, ove mentalne slike tako su u potpunosti objektivne da ih mogu vidjeti ne samo vidovite osobe, već ih može premještati i uređivati i drugi, osim samog tvorca. Tako su primjerice, duhovi prirode skloni šalama (vidi Astralno tijelo) ili češće pokojni pisac koji gleda rad svog kolege pisca tako da pomiče slike i likove, tako da se čini kao da njihov kreator razvija svoju volju i zaplet priče može se sasvim razlikovati od onoga što je izvorno autor namijenio. Kipar sačini snažan misaoni oblik skulpture koju namjerava napraviti, prenese je u mramorni blok, a zatim započne klesati mramor koji se nalazi izvan misaonog oblika sve dok ne ostane samo onaj dio kojeg je zamislio sa svojim misaonim oblikom. Isto tako predavač koji duboko misli na različite dijelove svoje teme, obično stvara niz misaonih oblika obično vrlo snažnih zbog učinjenog napora. Ako mu ne uspije da ga njegovi slušatelji shvate, razlog tome u velikoj mjeri leži u tome što njegova misao nije bila dovoljno jasno izražena. Nespretan i neodređen misaoni oblik proizvodi vrlo mali učinak i to s poteškoćama, dok jasno određen misaoni oblik prisiljava mentalna tijela publike da ga umnože. Hipnoza nam pruža puno primjera o objektivnosti misaonih oblika. Poznato je kako se misaoni oblik neke ideje može prenijeti na prazan papir, a tu postaje vidljiv hipnotiziranoj osobi. Ili ga se može učiniti toliko objektivnim da ga hipnotizirana osoba vidi i osjeti kao da je stvarni fizički predmet. Postoje mnogi misaoni oblici, manje ili više trajni, od likova iz povijesti, rama, proze i sl. Tako npr. popularna fantazija snažno prikazanih likova i scena iz predstava Shakespearea, priče o vilama kao Bunyan, bajke poput Pepeljuga, Aladinova svjetiljka itd. Takvi su misaoni oblici kolektivni koji su srasli s proizvodima mašte brojnih pojedinaca.

27

Djeca imaju živu i spretnu maštu, tako da su preko knjiga koje ih čitaju obično dobro zastupljeni u svijetu misaonih oblika, mnogi izvrsni i vjerno oživljeni portreti Sherlocka Holmesa, kapetana Kettle, Dr. Nikole i mnogih drugih. Međutim, u cjelini današnji misaoni oblici evocirani iz romana nisu tako jasni kao oni koje su naši preci napravili Robinson Crusoe ili likova Shakespeareovih drama. To je zato što se danas čita površnije i s manje ozbiljne pažnje nego što je to bio slučaj nekada. Toliko o postanku misaonih oblika. Prelazimo sada razmotriti učinke na one njihove autore i druge. Svaki čovjek tijekom svog života proizvodi tri razreda misaonih oblika: 1. Oni koji se ne okupljaju oko mislioca niti su posebno usmjereni na neku osobu, ostavljeni su iza njega kao svojevrsni trag koji obilježava njegov put. 2. Oni koji su centrirani oko mislioca, lebde oko njega i slijede ga kamo god pođe. 3. Oni koji izlaze ravno iz mislioca, ciljajući na određeni predmet. Misaoni oblik pod 1., zato što nije niti osoban niti usmjeren na nekog drugog, jednostavno lebdi samostalno u atmosferi, neprestano zračeći titraje slične onima izvorno poslanim od svog stvoritelja. Ako ne uspije probuditi suosjećajne titraje u drugim mentalnim tijelima, zračenje postupno iscrpi svoju snagu i oblik se raspadne. Ali ako uspije probuditi suosjećajne titraje u mentalnom tijelu u blizini, onda je misaoni oblik privučen tom mentalnom tijelu te ga apsorbira. Na sadašnjem stupnju evolucije većina je ljudskih misli sebična. Čak i ako nisu aktivno sebične, one su obješene oko mislioca. U stvari, većina ljudi imaju okružena svoja mentalna tijela s omotačem od takvih misli. One neprestano lebde oko njih i stalno na njih reagiraju. One nastoje reproducirati sebe same, odnosno potaknuti u čovjeku ponavljanje prethodno oblikovanih misli. Mnogi ljudi osjećaju taj pritisak iznutra, to stalno nametanje određenih misli, pogotovo kada se odmaraju i nemaju nikakve jasne misli u mozgu. Ako su misli zla, on često o njima misli kao primamljivim demonima koji ga sile na grijeh. Ipak, oni su svejedno u potpunosti njegova vlastita kreacija, on sam je svoj napasnik. Ponavljanje misli takve vrste imaju važnu ulogu kod djelovanja nazvan Praradha ili „zrela“ karma. Uporno ponavljanje misli iste vrste, primjerice osvete, vode čovjeka do točke koja se može usporediti sa zasićenom otopinom. Baš kao što dodatak u materiju iste vrste na otopinu proizvede njezino skrućivanje, tako isto mali dodatni impuls može dovesti do počinjenja kaznenog djela. Slično tome, ponovljene misli pomaganja drugima mogu u određenom trenutku kristalizirati kao čin junaštva. Pod takvim okolnostima, čovjek se može diviti vlastitom počinjenju zločina ili herojskog djela žrtvujući sebe, a da nije bio svjestan kako je ponovljena misao djelovanje učinila neizbježnim. Razmatranje ovih činjenica pomažu nam protumačiti stari problem slobodne volje, nužnosti ili sudbine. Osim toga, misaoni oblici imaju tendenciju privući misaone oblike drugih slične prirode. Čovjek tako može prema sebi privući veliko pojačanje energije izvana; naravno ovisi o njemu jesu li te sile koje on privlači dobre ili zle vrste. Obično svaka određena misao stvara novi misaoni oblik; ali ako misaoni oblik iste prirode već lebdi oko mislioca, pod određenim okolnostima, nova misao istog sadržaja umjesto stvaranja novoga oblika, spoji se s starim i pojača ga, tako da tijekom dužeg vremena misleći uvijek na isti predmet, katkada čovjek može stvoriti misaoni oblik ogromne snage. Ako je misao zle prirode, misaoni oblik koji iz toga nastane može stvarati maligni utjecaj dugi niz godina i za neko vrijeme može poprimiti izgled i snagu pravog živog bića. Omotač usmjerenih misli očito ima sklonost zasjeniti mentalni pogled i olakšava stvaranje predrasuda. Čovjek gleda svijet kroz taj omotač i vidi ga obojanog s bojama koje u njemu prevladavaju; sve ono što izvana dolazi prema njemu, manje-više izmijenjeno je karakterom omotača. Dakle, sve dok čovjek nema potpunu kontrolu misli i osjećaja ništa ne može vidjeti kao stvarno, jer sve što promatra prolazi kroz ovaj medij koji poput loše izrađenog ogledala iskrivljuje i oboji svaku stvar.

28

Iz ovog je razloga Aryasangha (sada Majstor Djwhal Khul) kazao u knjizi Glas tišine da je um bio „veliki ubojica realnosti“. On je htio skrenuti pažnju na činjenicu kako ne vidimo nikakav predmet kakav stvarno jest, već samo predodžbe koje smo mi u stanju učiniti, jer sve izgleda obojano misaonim oblicima koje sami stvaramo. Ako je čovjekova misao prema drugom čovjeku samo kontemplativna i ne uključuje osjećaj (npr. privrženost ili odbojnost) ili želju (kao što je želja da vidi osobu), misao obično nema primjetan utjecaj na čovjeka na kojeg se misli. Međutim, ako osjeća npr. ljubav povezana s nekom misli napravi se misaoni oblik s materijom metalnog tijela mislioca i ovaj astro-mentalni oblik odskoči izvan tijela u kojem je stvoren i krene ravno prema objektu osjećaja te se pričvrsti na njega. To se može usporediti s Lajenskom bocom, oblik elementalne esencije odgovara Lajdenskoj boci, a energija misli električnom naboju. Ako je u tom trenutku čovjek u stanju pasivnosti ili ako su u njemu aktivni titraji usklađeni s onima misaonog oblika, misaoni oblik će se odjednom isprazniti u njega i prestati postojati. Svrha je izazvati titraj sličan vlastitom ako takav ne postoji ili pojačati onog koji se već tu nalazi. Ako je naprotiv čovjekov um jako zauzet drugim vrstama misli i titraji ne mogu pronaći titraje za ulazak, misaoni oblik će lebdjeti oko njega čekajući priliku da se isprazni. Misaoni oblik poslan od jedne k drugoj osobi uključuje stvarno prenošenje određene količine energije i materije od pošiljatelja do primatelja. Razlika između učinka misaonog vala i misaonog oblika sastoji se u tomu što misaoni val, kako smo vidjeli u Poglavlju VII., ne proizvodi određenu potpunu ideju, ali nastoji proizvesti misao istog karaktera kao on sam; misaoni val je stoga mnogo manje djelotvoran u svom djelovanju, ali dosegne daleko veći opseg. S druge strane, misaoni oblik isporučuje ideju potpuno i određeno prenoseći točnu prirodu misli onima koji su je pripravni primiti, ali može dosegnuti samo jednu osobu u isto vrijeme. Kako je misaoni val izrazito prilagodljiv, primjerice val odanosti, često će probuditi odanost kod primatelja iako predmet odanosti može biti vrlo različit u slučaju pošiljatelja i primatelja. Ali misaoni oblik učiniti će da se pojavi precizna predodžba bića za kojeg se odanost izvorno osjećala. Ako je misao dovoljno jaka, udaljenost nema apsolutno nikakav utjecaj na misaoni oblik, ali misao običnog čovjeka obično je slaba i raspršena te je stoga učinkovita samo u ograničenom opsegu. Misaoni oblik npr. ljubavi i zaštite, usmjeren snažno prema drugoj osobi, ide ravno k toj osobi i ostaje u njezinoj auri kao sredstvo zaštite; tražiti će sve moguće prilike da bude od koristi i obrane, ne sa svjesnim i namjernim djelovanjem, već će slijepo slijediti impuls utisnut u sebi i to će ojačati prijateljske snage koje prodiru u auru i oslabiti one neprijateljske. Na taj se način naprave i održe pravi anđeli čuvari oko onih koje volimo. Mnoge „molitve“ majke upućene svom djetetu na udaljenosti kruže oko njega i djeluju na opisan način. Poznavanje ovih činjenica trebala bi nas učiniti svjesnima o ogromnoj snazi stavljenoj u naše ruke. Ovdje možemo ponoviti već rečeno o misaonim valovima, tj. o mnogim slučajevima kada ne možemo učiniti ništa na fizičkoj razini. Međutim, može se utjecati na čovjekovo astralno i mentalno tijelo i oni su često osjetljiviji od fizičkog tijela. Stoga, uvijek nam je otvorena mogućnost utjecati na mentalno ili astralno tijelo drugih s mislima pomoći, ljubavi itd. Budući da su zakoni koji upravljaju mislima takvi, sigurno je kako će rezultati biti pozitivni; ne postoji mogućnost neuspjeha i onda kada se ne mogu pratiti rezultati na fizičkoj razini. Učenik će se lako sjetiti kako misaoni oblik može utjecati na drugu osobu jedino onda ako u auri druge osobe postoje materijali koji mogu suosjećajno odgovoriti na titraje misaonog oblika. U slučajevima u kojima su titraji misaonog oblika izvan granica u kojima je aura osobe u stanju titrati, onda misaoni oblik odskoči od njih i to sa snagom razmjernom energiji koja je utisnuta u njega.

29

Otuda poslovica da su čisto srce i um najbolja zaštita od neprijateljskih napada, jer čisto srce i um izgraditi će mentalno i astralno tijelo od finog i nježnog materijala, a ta tijela ne mogu odgovoriti na titraje koji zahtijevaju grubu i gustu materiju. Ako zla misao, projicirana sa zlom namjerom dostigne tako pročišćeno tijelo, odbiti će se i odletjeti natrag uzduž magnetskog pravca manjeg otpora prema onomu koji ju je projicirao. Budući da je u svom mentalnom i astralnom tijelu imao istu materiju, kao i misaoni oblik, moći će primiti titraje i podnijeti razorne učinke koje je namjeravao prouzročiti drugome. Zbog toga je nastala poslovica „Prokletstvo (i blagoslov) vraćaju se kući.“ Također otuda potječu one teške posljedice kada se mrzi li kada se želi osumnjičiti dobru i uzvišenu osobu, misaoni oblici upućeni njoj ne mogu je ozlijediti, već odskaču prema onom koji ih je poslao i uništavaju ga mentalno, moralno ili fizički. Kada čovjek sebe zamišlja na nekom udaljenom mjestu ili žarko želi biti tamo, misaoni oblik koji napravi s predodžbom tog mjesta pojavljuje se na tom mjestu. Nerijetko drugi vide taj oblik, a ponekad ga zamijene za astralno tijelo ili za samoga čovjeka. Kako bi to bilo moguće, osoba koja vidi mora biti dosta vidovita kako bi bila u mogućnosti vidjeti misaoni oblik ili misaoni oblik mora imati dovoljno snage da se materijalizira, tj. privremeno sebi privuče određenu količinu fizičke materije. Misao koja stvara takav oblik mora nužno biti jaka te se stoga mara uložiti velika količina materije mentalnog tijela, tako da se obično – iako je oblik malen i stisnut kada napusti tijelo mislioca – proširi na prirodnu veličinu prije nego stigne na odredište. Osim toga, misaoni oblik kao ovaj koji u osnovi mora biti sastavljen od mentalne materije, u vrlo mnogo slučajeva također će privući oko sebe znatnu količinu astralne materije. U preuzimanju astralnog oblika, mentalni elemental gubi veoma mnogo od svog sjaja, iako je njegova sjajna boja još uvijek jasno vidljiva unutar omotača niže materije koja ga obavija. Baš kao što izvorne misli produhovljuju elementalnu esenciju mentalne razine, isto tako misli plus oblik kao mentalni elemental, djeluju kao duša astralnom elementalu. Ništa od svijesti mislioca nije uključeno u misaone oblike koje smo upravo opisivali. Kada netko pošalje misaoni oblik, on normalno postane zasebno biće – ne u potpunosti nepovezan s kreatorom, ali ipak postoji mogućnost primati utiske kroz njega. Međutim, postoji vrsta vidovitosti naprednije od obične, koja zahtijeva određenu kontrolu na mentalnoj razini. Potrebno je zadržati toliko veze s novonastalim misaonim oblikom da je moguće primati dojmove preko njega. Kako oblik prima ove utiske, dostavlja ih misliocu putem simpatičkih titraja. U savršenom slučaju ove vrste vidovitosti, to je gotovo kao da vidoviti projicira dio svoj svijesti u misaoni oblik, koristeći ga kao neku vrstu predstraže koja omogućuje zapažanje. On je u stanju vidjeti gotovo kao i on, ako bi on sam stajao na mjestu misaonog oblika. Slike mu izgledaju prirodne veličine i nadohvat ruke, a kada želi, može premjestiti svoje gledište. Svi oni koji misle stvaraju misaone oblike. Misli su stvari i to vrlo moćne stvari; svatko od nas neprestano stvara misaone oblike, dan i noć. Naše misli, kao što bi se moglo pretpostaviti, nisu isključivo naš vlastiti posao. U stvari, zle misli idu mnogo dalje od zlih riječi i mogu utjecati na sve druge osobe koje već imaju klice zla u sebi. Kako je Majstor napisao: "Čovjek stalno osjeća svoju struju u prostoru s vlastitim svijetom koji je prepun plodova njegovih fantazija, želja, impulsa i strasti" Učitelj također piše o sposobnosti adepta da „projicira i materijalizira u vidljivi svijet oblike stvorene njegovom maštom, izgrađene od inertne kozmičke materije u nevidljivom svijetu. Adept ne stvara nešto novo, već samo koristi i manipulira s materijalom koji je Priroda pohranila oko njega, a materijal je tijekom cijele vječnosti prošao kroz sve oblike. On samo treba odabrati onaj koji želi i pozvati ga u objektivno postojanje.“ Razlika između nerazvijenog i razvijenog čovjeka jest što razvijeni čovjek koristi misaone snage svjesno. Kada takav čovjek može svjesno stvarati i upravljati misaonim oblikom, njegove snaga korisnosti uvelike se povećaju, jer on može koristiti misaoni oblik za rad na mjestima koja u ovom trenutku ne može jednostavno posjetiti u svom mentalnom tijelu. On na taj način može promatrati i upravljati svojim misaonim oblicima i učiniti ih agentima njegove volje.

30

Bez sumnje najbolji je primjer misaonog oblika poznat u kršćanskoj crkvi kao Anđeo Prisutnosti. On nije član carstva anđela, već je to misaoni oblik Krista, noseći njegovu sliku i proširujući svijest samoga Krista. Pomoću Anđela Prisutnosti zbiva se promjena u „elementima“, poznata pod imenom transupstancijacija. Slična pojava događa se, iako na manje uzvišenom stupnju, u slobodnozidarskoj loži gdje je izložena slika H.O.A.T.F. Ovaj je misaoni oblik toliko dio Njega da Loža uživa blagodati njegove prisutnosti i blagoslova, baš kao da je on prisutan u svom fizičkom obliku. S naporom volje, umjetni se elemental ili misaoni oblik može smjesta raspršiti, na isti način kao što se na fizičkoj razini ubije zmija otrovnica kako ne bi ugrizla. Međutim, nijedna od ovih dviju stvari okultizma nije za preporučiti, osim u izvanrednim slučajevima. Kako bi razjasnili ovu činjenicu potrebno je malo objašnjenje vezano na elementalnu esenciju. Elementalna esencija s kojom se načini misaoni oblik, kako smo već vidjeli, evoluira na svoj vlastiti račun, odnosno nauči titrati u svim mogućim slučajevima. Dakle, kada je misao drži neko vrijeme titrati na određenoj stopi, pruži joj pomoć na takav način da kada bude sljedeći put dodirnuta sličnim titrajima, može lakše ogovoriti nego prije. Za elementalnu esenciju nema razlike je li misao koja ju oživljuje dobra ili zla; jedina stvar potrebna za njezin razvoj jest upotrijebiti misao neke vrste. Razlika između dobre i zle misli sastoji se u kvaliteti esencije na koju se vrši utjecaj, pošto za izraziti zlu misao ili zlu želju treba grublja materija, dok uzvišena misao li želja zahtijeva finiju materiju. Na ovaj način elementalna esencija evoluira malo po malo prema tome kako na nju djeluju ljudske misli, prirodni duhovi, deve, pa čak i životinje ukoliko mogu misliti. Iz tog razloga, odnosno kako ne bi ni na koji način spriječio njezinu evoluciju, okultist izbjegava kada je to moguće uništenje umjetnog elementala i radije za obraniti se od nje, sebe ili drugih, koristi zaštitni ovoj. Učenik si naravno ne treba zamišljati da je njegova dužnost hraniti grube misli kako bi pomagao evoluciju grubljih tipova esencije. Postoji dosta nerazvijenih ljudi koji uvijek misle niske i grube misi; naprotiv okultist treba težiti uvijek razmišljati uzvišene i čiste misli i na taj način pomoći evoluciju finije elementalne materije, tako radeći u području gdje ima samo nekoliko radnika. Prije nego napustimo ovu temu o misaonim oblicima treba napomenuti kako se svaki zvuk utisne u astralnu i mentalnu materiju. Ne samo oni koje nazivamo glazbeni zvukovi, već i svaka vrsta zvuka. Neki od njih opisani su u knjizi Astralno tijelo, poglavlje VII. Misaoni oblik građevina izgrađena na višim razinama tijekom svetkovanja kršćanske euharistije, malo se razlikuje od običnih misaonih oblika, iako ima mnogo zajedničkog s oblicima stvorenima glazbom. Sastoji se od više razine sastavljene od materijala kojeg pruža svećenik i njegova zajednica tijekom prvog dijela službe u eteričkoj, astralnoj i mentalnoj razini; materija još viših razina uvodi se u zadnjem dijelu bogoslužja uglavnom iz anđeoske čete. Misaona građevina može se usporediti s kondenzatorom u postrojenju za destilaciju vode. Para se ohladi i kondenzira u vodu u komori za rashlađivanje. Slično tome, euharistijsko zdanje priskrbljuje vozilo za prikupljanje i kondenzaciju materijala od vjernika, u koji može sići osobiti izljev božanske snage iz najviših razina, dajući tako priliku anđelima i pomagačima da upotrebe ovu snagu za neke određene svrhe u fizičkom svijetu. Ceremonije svih velikih religija usmjerene su na dobivanje takvih rezultata putem neke vrste zajedničkog djelovanja. Ceremonije slobodnog zidarstva postižu sličan cilj, ali na drugačiji način. Misaoni oblik izgrađen kod slobodnozidarske ceremonije jest stvarna „nebeska nadstrešnica“ koja se također može smatrati i aura čovjeka koji leži na leđima. Ova se simbolika pojavljuje i drugdje, primjerice šareni Josipov kaput, odjeća slave/svjetla koju oblači inicijant, također Augoeides (vidi poglavlje XXVII.) kod grčkih filozofa, to slavno uzvišeno tijelo u kojem duša čovjeka prebiva u suptilnom nevidljivom svijetu.

31

POGLAVLJE IX. MEHANIZAM PRIJENOSA MISLI Prije nastavka proučavanja pojave prijenosa misli i njegovih učinaka na ljude, biti će prikladno najprije opisati mehanizam putem kojeg se prenosi misao s jedne osobe na druge. Riječ telepatija doslovno znači „osjećati na daljinu“ i zbog toga bi se trebala upotrebljavati na ograničen način u označavanju prijenosa osjećaja i emocija. Međutim, ona se sada koristi kao sinonim za prijenos misli, a također za izražavanje bilo kakvog prijenosa slike, misli ili osjećaja s jedne osobe na drugu s nefizičkim sredstvima. Postoje tri mogućnosti za telepatiju; može postojati izravna komunikacija između dva: 1. eterička mozga 2. astralna tijela 3. mentalna tijela. U prvom postupku koji bismo mogli nazvati fizički ili eterički način, misao najprije proizvodi titraje u mentalnom tijelu, onda u astralnom tijelu, zatim u eteričkom mozgu i na kraju u gustim molekulama fizičkog mozga. Vibracije mozga utječu na fizički eter i valovi izlaze van dok ne dođu do dugog mozga gdje proizvedu titraje u njegovim gustim i eteričkim česticama. Te se pak vibracije prijamnog mozga zatim prenesu na astralno i mentalno tijelo s kojima je spojen i tako dođu do svijesti. Ako osoba jako misli na neki konkretan oblik u fizičkom mozgu, reproducira taj oblik u eteričkoj materiji, u naporu stvaranja slike također šalje eteričke valove u svim smjerovima. Ne šalje se van samo slika, već skup titraja koji će reproducirati sliku. Proces je nešto poput telefona gdje se ne prenosi sam glas, već glas stvara elektične titraje koji kada uđu u prijamnik opet se pretvore u zvukove glasa. Organ za prijenos misli jest pinealna žlijezda (epifiza), baš kao što su oči organi vida. Kod većine ljudi pinealna je žlijezda još nerazvijena, ali evoluira i ne nazaduje, a moguće je pospješiti njezin razvitak tako da obavlja svoju pravu funkciju koja će u budućnosti biti kod svih aktivna. Ako netko vrlo napeto misli, koncentrirano i ustrajno, na neku ideju, zapaziti će kako ga prolaze lagani trnci ili će osjećati kao da nešto puzi – to se uspoređuje s prolaskom mrava – po njegovoj pinealnoj žlijezdi. Drhtanje se zbiva u eteru koji prožima žlijezdu i uzrokuje blagu magnetsku struju koja dovodi do osjećaja puzanja u gustim molekulama žlijezde. Ako je misao dovoljno jaka da uzrokuje struju, onda mislilac zna da je bio uspješan u postavljanju svoje misli u takvo stanje usmjerenosti i snage koje će biti sposobno obaviti prijenos. Vibracije etera pinealne žlijezde stavljaju u gibanje valove okolnog etera poput valova svjetlosti, samo puno manji i mnogo brži. Ove se vibracije šire u svim smjerovima i stavljaju eter u pokret, a svi eterički valovi zauzvrat stvaraju vibracije u eteru pinelane žlijezde u drugom mozgu, a od koje se prenose na astralno i mentalno tijelo redovitim redoslijedom kako je prethodno opisano, dostižući svijest. Ako druga pinealna žlijezda ne može reproducirati valove, onda će misao proći nezapaženo i neće proizvesti nikakav učinak, isto kao što valovi svjetlosti ne ostavljaju nikakav utisak na oči slijepca. U drugoj ili astralnoj metodi prijenosa misli, eterički mozak uopće ne sudjeluje u procesu, komunikacija je izravno iz jednog astralnog tijela u drugo. U trećoj ili mentalnoj metodi mislilac, nakon što je stvorio misao na mentalnoj razini ne šalje je u mozak, već je izravno usmjeri k mentalnom tijelu drugog mislioca. Mogućnost da se to bez teškoća učini, zahtijeva daleko veću mentalnu evoluciju nego što je to potrebno za prijenos misli s fizičkom metodom, jer pošiljatelj mora biti svjestan na mentalnoj razini kako bi obavio svjesno ovu aktivnost. Kada će čovječanstvo doći na viši stupanj evolucije, ovo će vjerojatno biti uobičajena metoda komunikacije. Učitelji ga već upotrebljavaju kod poduke svojih učenika i na taj način oni s lakoćom mogu prenijeti najsloženije ideje.

32

POGLAVLJE X. PRIJENOS MISLI (NESVJESNO) U poglavlju VII. i VIII. bavili smo se stvaranjem misaonih valova te, u određenoj mjeri, s njihovim učinkom na druge. Ovaj potonji aspekt našeg proučavanja dosta je važan, radi čega zahtijeva daljnju razradu. Najprije ćemo se pozabaviti s tom vrstom prijenosa misli koja se u cijelosti ili djelomično zbiva nesvjesno. Iz onog što je već rečeno, jasno je kako svaki čovjek, gdje god išao, iza sebe ostavlja trag misli. Primjerice. kada smo na ulici, hodamo usred mora tuđih misli; cijela je atmosfera ispunjena nejasnim i neodređenim mislima. Ako čovjek ostavi mozak bez misli neko vrijeme, onda preostale misli napravljene od drugih, besciljno lutaju kroz njega i u većini slučajeva imaju vrlo mali učinak na njega, ali ponekada mogu imati ozbiljni utjecaj. Katkada stigne misao koja privuče pažnju čovjeka, tako da se njegov mozak uhvati za nju i trenutak ili dva je učini svojom, pojača je dodavanjem svoje snage, a zatim je otpusti da utječe na mozak nekog drugog. Dakle, čovjek nije odgovoran za misli koje plutaju u njegovom mozgu, jer ona ne mora biti njegova, već nečija tuđa. Međutim, on je odgovoran ako je prisvoji, živi s njom, a zatim pošalje dalje pojačanu. Takva mješavina misli iz mnogih izvora nema jasnu usklađenost, ali bilo koja od njih može pokrenuti pravac povezanih ideja i tako dati poticaj vlastitim mislima. Kada bi mnogi ljudi ispitali tok svojih misli koje prolaze kroz njihov mozak, vjerojatno bi bili iznenađeni otkrićem koliko besposlenih i beskorisnih maštanja dolaze i odlaze iz njihovih mozgova u kratkom vremenskom razdoblju. Niti četvrtina njih su njihove vlastite misli. U većini slučajeva one se prilično beskorisne i njihova je opća težnja više prema zlu nego prema dobru. Tako ljudi neprestano utječu međusobno svojim mislima, poslanima uglavnom bez određene namjere. Javno mnijenje, zapravo je uvelike stvoreno na taj način; u većini slučajeva javno mnijenje nije ništa drugo nego prijenos misli. Većina ljudi misli u određenom pravcu, ne zato što pažljivo razmatraju pitanja za sebe, već zato što veliki broj drugih misli u istom smjeru i tako povedu druge za sobom. Snažna misao moćnog mislioca odlazi u mentalni svijet i uhvate je receptivni i odgovarajući mozgovi. Oni reproduciraju njegove titraje, pojačaju misao i na taj način utječu na druge, misli postanu sve jače i na kraju utječu na veliki broj ljudi. Ako promatramo ove misaone oblike u masi, lako je shvatiti kakav golemi učinak imaju u stvaranju rasnih i nacionalnih osjećaja, a time na pristranost i sklonosti uma. Svi mi odrastamo okruženi atmosferom prepunom misaonih oblika koji predstavljaju određene zamisli; nacionalne predrasude, način kako pojedini narodi vide stvari, nacionalne vrste misli i osjećaja; sve se to odigrava pred nama od našeg rođenja, čak i prije. Sve se vidi kroz ovu atmosferu; svaka naša misao manje-više odraz je toga, a naše mentalno i astralno tijelo titra u skladu s njom. Gotovo je svatko pod dominacijom nacionalne atmosfere; kada se „javno mnijenje“ jedanput stvori, upravlja razumom velike većine udarajući neprestano na njihove mozgove i budi u njima odgovarajuće titraje. Ovi utjecaji, uspavani ili u budni, djeluju na nas i jedino naše neznanje ih čini još djelotvornijim. Budući da je većina ljudi po prirodi sklonija primanju nego stvaranju, djeluju gotovo kao automatski obnavljači misli koje im dolaze i tako se nacionalna atmosfera neprestano pojačava. Neizbježan rezultat tog stanja jest da narodi primajući od drugih naroda dojmove, mijenjaju ih sa svojstvima svojih vlastitih titraja. Dakle, ljudi različitih nacija, gledajući iste činjenice, dodaju im svoje predrasude i sasvim se iskreno međusobno optužuju za krivotvorenje činjenica i služenje nepoštenim metodama. Kada bi se prepoznala ova istina i neminovnost, mnoge bi se međunarodne svađe lakše izgladile nego što je sada slučaj, a čak bi se izbjegli i mnogi ratovi. Zatim bi svaki narod prepoznao „osobne jednadžbe“ i umjesto okrivljavanja drugih zbog različitih razmišljanja, tražili bi sredinu između dva gledišta, ne inzistirajući samo na vlastitom. Većina ljudi ne učini nikakav napor kako bi kod sebe uvidjeli diskriminaciju, jer nisu u stanju osloboditi se utjecaja velikog mnoštva misaonih oblika koji čine javno mnijenje. Stoga, oni nikada stvarno ne vide istinu, pa čak niti ne znaju za njezino postojanje, već su umjesto toga zadovoljni prihvaćanjem ovog divovskog misaonog oblika. Međutim, okultist nužno mora postići jasan pogled na sve, bez predrasuda, vidjeti onako kako stvarno jest, a ne onako kako pretpostavljaju drugi.

33

Kako bi se osigurala takva jasnoća vizije, potrebna je neprestana budnost. Otkriti utjecaje velikog lebdećeg misaonog oblika nije isto kao sposobnost oduprijeti se njegovom utjecaju. Njegov je pritisak uvijek prisutan i nesvjesno mu možemo popustiti u tisuću malih stvari, iako zadržavamo jasnoću kod onoga što ima veću važnost. Rođeni smo pod ovim pritiskom, kao što smo rođeni pod pritiskom atmosfere, a nismo svjesni ni jednog ni drugog. Okultist nužno mora naučiti u cijelosti se osloboditi ovog utjecaja i suočiti se s istinom kakva god ona bila, a ne je prihvatiti iskrivljenu posredstvom tih divovskih, kolektivnih misaonih oblika. Utjecaj udruženih misli nije ograničen samo na ono što utječe na suptilnija vozila čovjeka. Misaoni oblici destruktivnog tipa djeluju kao razorna energija i često mogu izazvati pustošenje na fizičkoj razini; oni su plodni izvori „nesreća“, prirodnih erupcija, potresa, oluja, ciklona, uragana, poplava itd. Mogu potpiriti ratove, revolucije, društvene poremećaje i nemire svake vrste. Epidemije bolesti i kriminala, ciklusi nesreća, imaju slično objašnjenje. Misaoni oblici ljutnje pomažu u počinjenju zločina. U svakom smjeru i na bezbrojne načine zle misli ljudi stvaraju pustoš, reagirajući na sebe i druge. Vraćajući se sada na učinke stvaranja misli, točnije učinke misli pojedinaca, čitatelj će se sjetiti da smo u knjizi Astralno tijelo opisali učinke na astralno tijelo čovjeka, npr. kada ga preplave osjećaji predanosti. Oni su obično popraćeni s mislima predanosti, okupljajući oko sebe veliku količinu astralne materije, tako da one djeluju u oba, mentalnom i astralnom svijetu. Dakle, razvijeni je čovjek središte valova predanosti koji neminovno utječu na druge bilo na misli bilo na osjećaje. Naravno, isto vrijedi i za ljubav, srdžbu, potištenost i za sve druge osjećaje. Drugi tipični primjer jest onaj misaonih struja koje teku od predavača i drugih struja razumijevanja i uvažavanja pobuđenih kod publike, a koje se sve udružuju s onima govornika. Često se događa da djelovanje misli predavača pobudi simpatički odgovor u mentalnim tijelima slušatelja, tako da su oni tijekom tog vremena u stanju razumjeti govornika; međutim, kasnije kada je prestao poticaj govornika, oni zaboravljaju i ustanove kako nisu više sposobni shvatiti ono što im se prije činilo jasno. S druge strane, kritička misao stavlja u gibanje suprotne vrste titraja koje prekidaju tijek misli i stvaraju zbrku. Rečeno je da svatko tko je vidio tako stvoren učinak ne može lako zaboraviti takvu poduku. Za vrijeme čitanja knjige, misli onoga koji čita može privući pažnju pisca koji može biti u svom astralnom tijelu, za vrijeme sna nakon fizičke smrti. Pisac može ići prema čitatelju i oviti ga svojom atmosferom tako jako kao da je prisutan na fizičkoj razini. Na sličan način misao čitatelja može k sebi privući misli drugih osoba koje su proučavale istu temu. Izvrstan primjer učinka misli na žive mislima bestjelesnog čovjeka, nastaje kada je čovjek osuđen na smrt, primjerice zbog ubojstva, a gdje se on osvećuje potičući druge na ubojstvo. To je jedno od mnogih tumačenja za one cikluse ubojstava istog tipa koji se s vremena na vrijeme pojavljuju u društvu. Posebno je važan učinak misli na djecu. Kako je tijelo djeteta plastično i lako se može podešavati, tako je isto i s njegovim astralnim i mentalnim tijelima. Djetetovo mentalno tijelo upija misli drugih kao što spužva upija vodu i iako ih u svojoj mladoj dobi ne može sada reproducirati, sjeme će uroditi plodom u pravo vrijeme. Stoga je od ogromne važnosti okružiti dijete s plemenitom i nesebičnom atmosferom. Za vidovitu osobu stvarno je strašan prizor vidjeti kako prekrasne bijele dječje duše i neokaljane aure, u nekoliko godina postanu prljave, umrljane i tamne od sebičnih, nečistih i prostih misli odraslih oko njih. Samo vidovita osoba zna koliko silno i kako brzo bi se poboljšao karakter djeteta kada bi karakteri odraslih bili bolji. Iako nikada nije ispravno nastojati vladati s mislima i voljom drugih, čak i ako se čini dobar završetak, nema sumnje uvijek je ispravno usmjeriti misli na dobre kvalitete nekog čovjeka čime se nastoji pojačati njegove dobre karakteristike. Obratno, nastaniti u misli čovjeka mane ili loše kvalitete kako bi se pojačale nepoželjne sklonosti ili čak proizvele loše osobine koje prije nisu postojale ili su bile samo latentne klice. Da uzmemo jednostavan primjer, pretpostavimo da skupina ljudi koja se upušta u tračanje i skandale, optuže nekoga za ljubomoru. Ako žrtva već ima sklonost ljubomori, očito je kako će se ona pojačavati od

34

te navale misli; naprotiv, ako je ona potpuno slobodna od ljubomore, oni koje govore i misle o njegovoj umišljenoj mani, trude se stvoriti u toj osobi samu manu zamišljajući njezinu prisutnost zbog koje se tako okrutno naslađuju. Šteta učinjena tračanjem i skandalom, gotovo je nemjerljiva, a učenik će se sjetiti koliko su jake optužbe protiv ovih zlonamjernih običaja sadržanih u knjizi Do nogu učitelja. Oblik kritike pravog okultista mora biti onaj sretne vrste kao kada se ugrabi biser tako željno koliko i suvremeni kritičar navali na neki nedostatak. Jasno je dakle kako je moguće, čak i neizbježno, utjecati na druge s dobrim ili zlim mislima, a to je silno sredstvo u rukama svih onih koji ga znaju upotrebljavati. Astralno-mentalne slike, odnosno misaoni oblici s kojima su također povezane emocije i osjećaji, znatno sudjeluju u formaciji karmičkih veza s drugim ljudima. Pretpostavimo primjerice da čovjek nakon što je usmjerio misao okrutne mržnje i osvete, u nekom je drugom pomogao oblikovati poticaj koji ga je naveo na ubojstvo. Stvaratelj ovakve misli nužno je povezan svojom karmom s počiniteljem zločina, iako ga nikada nije vidio na fizičkoj razni. Neznanje ili pomanjkanje sjećanja ne priječe karmičkom zakonu njezin tok i stoga čovjek mora požnjeti rezultate svojih misli i osjećaja, kao i svog fizičkog djelovanja. Općenito, mentalne slike koje čovjek stvara, u glavnom utječu na njegov budući okoliš. Tako se stvaraju veze koje privlače ljude zajedno u dobru ili zlu, u budućim životima okružuju nas u odnosima prijatelji i neprijatelji; na našem putu pružaju nam pomoć ili nam čine poteškoće, ljudi koji nas obasipaju sa svojom ljubavlju, a da je mi nismo zaslužili u svom životu ili što nas mrze, iako im u svom životu nismo učinili ništa da nam budu neskloni. Stoga misli sa svojim izravnim djelovanjem na nas same, ne samo da stvaraju naš mentalni i moralni karakter, već i s njihovim učincima na druge pomažu odrediti naše ljudske suradnike u budućnosti. Naravno, možemo se u velikoj mjeri zaštititi od upada misaonih oblika izvana, čineći zid oko sebe s materijom aure. Kako smo vidjeli, mentalna materija reagira vrlo lako na impulse misli i može se vrlo lako oblikovati u bilo kakav oblik želimo. Ista se stvar može učiniti i s astralnom materijom, kako smo vidjeli u knjizi Astralno tijelo. Ipak, koristiti ovoj za svoju zaštitu u određenoj je mjeri priznanje slabosti; najbolja je zaštita zračiti dobrom voljom i čistoćom koja će pomesti sve nepoželjno sa snažnim izlijevanjem rijeke ljubavi. Prilike u kojima može biti potrebno učiniti ovoj za sebe su: 1. 2. 3. 4.

pri prolasku kroz svjetinu koja ima dvojbena svojstva za vrijeme meditacije kada se ide spavati u specijalnim uvjetima kada bi se bez te pomoći, niže misli vjerojatno nametnule.

Slučaj pod 2. razmotrit će se u Poglavlju XVI., pod 3. u Poglavlju XVIII., a 4. u Poglavlju XIII. Ovoj se često upotrebljava kada se želi pomoći drugima, a „nevidljivi pomagač“ često će biti od neprocjenjive vrijednosti kada se želi pomoći čovjeku koji još nema toliko snage da se može zaštititi od određenih i namjernih napadaja koji dolaze izvana ili od neprestanog vrtloga lutajućih i dosadnih misli. Ustanovljeno je kako životinje koje žive u svijetu emocija, posjeduju telepatske sposobnosti pomoću kojih mogu poslati na udaljenost emocionalne impulse drugima svoje vrste. William J. Long u svojoj fascinantnoj knjizi Kako životinje govore vjeruje kako ima razloga vjerovati da je ova šutljiva metoda komunikacije zajednički jezik čitavog životinjskog carstva. U knjizi ovog predanog i suosjećajnog pisca dani su brojni primjeri o životu životinja. Seter imenom Don izgledalo je da uvijek zna kada će se njegov gospodar vratiti kući, čak i u neobičnom i neočekivanom vremenu. Također je znao kada je subota ili praznik, jer ga je u te dane gospodar uvijek vodio sa sobom u šumu. Drugi pas nazvan Watch krenuo bi ususret svome gospodaru u vremenima koja su stalno varirala, u roku

35

od nekoliko trenutaka kada je njegov gospodar krenuo kući iz mjesta udaljenog tri ili četiri milje s kočijom upregnutom s jednim konjem koji je bio snažno prijateljski povezan s psom. Način kako se strah ili nervoza smjesta prenesu s jahača na konja dobro je poznata svakom konjaniku. Ako mladi vuk pobjegne iz čopora, umjesto da majka trči za svojim mladuncem, ona ostaje mirna, podigne glavu i stalno gleda u smjeru mladunca, nakon čega se on pokoleba, zaustavi i vrati se čoporu. Izgleda kako lisica svoju obitelj ima pod svršenom kontrolom u svakome trenutku, iako nikada ne ispusti zvuk; jedan staložen pogled na njih i mladunčad odmah prestane s igrom, vrate se u jamu i ostanu sve dok im se majka ne vrti iz lova. Poznato je kako je ranjeni vuk nakon što je nekoliko dana ostao sam, krenuo ravno prema lešini životinje, udaljene osam ili devet milja, koju je u međuvremenu uhvatio njegov čopor, a nije imao nikakvog traga koji bi slijedio. Kapetan Rule primijetio je kako u trenutku kada je pogodio ulješuru, sve ostale ulješure u krugu od deset milja okrenule su peraje kao da su sve bile pogođene. Neke se divlje ptice pojave u dvorištu u trenutku kada se druge ptice hrane, a ne dolaze u drugo vrijeme. „Svrdlanje krilima“ kod čvoraka jest fenomen koji izgleda da se može protumačiti isključivo hipotezom telepatije. Slična primjedba odnosi se na kretanje jata ptica zujavki (kulici). Mnogi su lovci zapazili da kada izađu bez puške i bez namjere da love, često im se događa da vide divljač u velikom broju vrlo blizu, a kada izađu naoružani i s namjerom da love, onda životinje postanu nemirne, sumnjive i ne puštaju da im se netko približi. Neki lovac koji je shvatio da se uzbuđenje prenosi od čovjeka na životinje, potisnuo je svoje fizičko i mentalno uzbuđenje i utvrdio kako je tada mogao pristupiti svom plijenu mnogo lakše nego prije dok još nije naučio tu lekciju, dokaz je bio mnogo veći broj tigrovih koža koje je osvojio. Naš pisac ide dalje i tvrdi kako je sreo mnoge Indijance, a i druge koji su posjedovali ono što neki Afrikanci nazivaju „chumfo“, koji djeluje kao posebno osjetilo dajući upozorenje približavanja opasnosti ili nešto slično, često u okolnostima koje isključuju mogućnost pristizanja bilo koje informacije posredstvom pet normalnih osjetila. Čitatelji koji se zanimaju za ovu određenu temu i životinjski svijet uopće, preporuča se knjiga Kako životinje govore, ali i druge knjige Williama J. Longa.

POGLAVLJE XI. PRIJENOS MISLI (SVJESNO) I MENTALNO ISCJELJIVANJE Bilo koje dvije osobe imaju moć, pod uvjetom da posvete dovoljno truda, vremena i upornosti te su u stanju jasno i postojano misliti, uvjeriti se u mogućnost prijenosa misli, pa čak i postati dovoljno stručan u toj vještini. Naravno, postoji vrlo značajna literatura na tu temu kao što je Transaction of the Psychical Research Society. Dva se eksperimentatora trebaju dogovoriti i odrediti podesno vrijeme te u ovu svrhu dnevno posvetiti deset ili petnaest minuta. Zatim svaki treba osigurati da bude neometan u to vrijeme. Jedan treba biti prijenosnik misli ili pošiljatelj, a drugi primatelj; u većini slučajeva poželjno je izmjenjivati uloge kako bi se izbjegao rizik da jedna osoba postane pretjerano pasivna, osim toga može se dogoditi kako je jedan prikladniji za prijenos, a drugi za primanje. Pošiljatelj mora izabrati neku misao koja može biti bilo što, od apstraktne ideje do konkretnog predmeta ili jednostavnog geometrijskog oblika; dakle, mora usredotočiti pozornost na taj predmet sa željom da ga utisne u mozak prijatelja. Nije potrebno kazati kako mozak treba biti u potpunosti koncentriran i nalaziti se pod uvjetima koje Patanjali opisuje kao „jednousmjeren“. Bilo bi dobro za početnike, ne pokušavati se koncentrirati predugo, jer pozornost oslabi i misli lutaju te bi se mogla uspostaviti loša navika i također nastati pretjerani umor. Za mnoge, ako ne i za većinu, sekunde su sigurnije nego minute. Primatelj, nakon što je zauzeo najudobniji mogući položaj kako mu neka tjelesna nelagoda ne bi odvratila pozornost, mora svoj um učiniti savršeno pasivnim - ovaj zadatak nije lagan za neiskusne, ali prilično

36

jednostavan kada se stekne „vještina“ - i mora paziti na misli koje se uvlače u mozak. Kako se pojavljuju treba ih zapisati, a njegova je jedina briga ostati pasivan, ništa odbacivati i ništa poticati. Pošiljatelj mora naravno bilježiti misli koje odašilje i također vodi evidenciju o mislima koje je poslao, a ta dva zapisa treba u odgovarajućim intervalima usporediti. Osim ako su eksperimentatori izuzetno bez volje i kontrole misli, neka moć komunikacije uspostaviti će se za nekoliko tjedana ili najkasnije mjeseci. Autoru ove knjige poznati su slučajevi kada se je to postiglo u prvom pokušaju. Učenik „bijelog“ okultizma, nakon što se uvjerio u mogućnost prijenosa misli, neće biti zadovoljan s gore opisanim eksperimentom ili jednostavnim slanjem lijepih misli svojim prijateljima, koliko god to može biti korisno. On će iskoristiti svoje mentalne sposobnosti za daleko uzvišenije učinke. Kao očiti primjer pretpostavimo da učenik želi pomoći čovjeku s štetnom navikom kao što je prekomjerno pijenje alkohola. Najprije treba utvrditi vrijeme kada je um pacijenta vjerojatno besposlen – primjerice kada odlazi na spavanje. Ako pacijent spava, utoliko bolje. Pošiljatelj u to vrijeme treba sjesti u tišini i zamisliti pacijenta kako sjedi pred njim. Nije neophodno da slika bude savršeno jasna, ali je postupak daleko djelotvorniji ako se slika predoči što je više moguće živa, jasna i detaljna. Ako pacijent spava, biti će povučen prema osobi koja misi na njega i oživiti će sliku o sebi koja je oblikovana. Učenik bi onda trebao s punom koncentracijom uma, usredotočiti svoju pozornost na sliku i upraviti one misli koje želi utisnuti u mozak pacijenta. On bi ih trebao predstaviti u obliku vrlo jasnih mentalnih slika, baš onako kao da bi želio razgovarati s njim. Treba se pobrinuti da se nikako ne kontrolira volja pacijenta; napor bi trebao biti isključivo na mjesto prije nego što njegov um formira ideje, pozivajući se na njegovu inteligenciju i emocije, i pomoći mu u stvaranju prave posudbe te učini napor provesti ih u djelo. Ako se pacijentu pokuša nametnuti određen smjer ponašanja i taj pokušaj uspije, čak i onda se postigne vrlo mali rezultat ili nikakav. U prvome redu, oslabljivanje učinka prisile njegovog mozga može mu učiniti više zla nego krivo ponašanje od kojeg ga se želi spasiti. Drugo, mentalna sklonost da udovolji lošem neće se mijenjati samo zato što joj je bila stavljena neka zapreka. Ova sklonost, ako je zaustavljena u jednom smjeru, tražiti će drugi i nova će mana zauzeti mjesto stare mane. Tako osoba koju se prisili da se poboljša dobivanjem vlasti nad njezinom voljom neće ozdraviti, već će izgledati kao da je u zatvoru. Osim ovog praktičnog razmatranja, u načelu potpuno je pogrešno pokušavati nametnuti svoju volju nekom drugome, čak i s namjerom da čini ispravno. Istinski razvoj nije potpomognut nametanjem prisile; prije nego se postigne stvarni rezultat inteligencija mora biti uvjerena, a emocije probuđene i pročišćene. Ako učenik pomoću svojih misli želi dati bilo koju drugu vrstu pomoći, treba postupiti na sličan način. Kako smo vidjeli u poglavlju VIII., jaka želja za dobrobit prijatelja, ako je poslana u svrhu opće zaštite, ostati će oko njega kao misaoni oblik onoliko vremena razmjerno snazi same misli i sačuvati će ga od zla, djelujući kao štit protiv neprijateljskih misli, pa čak i zaštititi od fizičke opasnosti. Misao mira i utjehe, poslane na sličan način, smiriti će um i okružiti ga atmosferom mira. Dakle, jasno je kako je prijenos misli usko povezan s mentalnim iscjeljivanjem, čiji je cilj prijenos dobre i jake misli od pošiljatelja na pacijenta. Primjeri za to su kršćanska znanost, mentalna znanost, mentalno iscjeljivanje itd. Kod ovih metoda u kojima se nastoji izliječiti čovjeka jednostavno s vjerovanjem da je dobro, ostvaruje se znatna količina hipnotičkih utjecaja. Mentalno, astralno i eteričko tijelo čovjeka tako su usko povezana da kada osoba mentalno smatra kako je dobro, njezin um može uspjeti staviti fizičko tijelo u harmoniju s mentalnim stanjem i tako prouzročiti ozdravljenje. H. P. Blavatsky smatra ispravnim, čak i razumnim upotrebljavati hipnozu, kada se primjerice osoba želi izbaviti iz pijanstva, pod uvjetom da je hipnotizer dovoljno sposoban prekinuti tu ovisnost i tako ojačati volju

37

pacijenta kako bi se on sam mogao suprotstaviti pijanstvu. Snaga volje pacijenta oslabljen a je zbog pijanstva, zato hipnotizer upotrebljava hipnotičku snagu kao privremeno sredstvo kako bi omogućio čovjeku da oporavi svoju volju i ponovo zadobije vlast nad samim sobom. Živčani poremećaji brzo popuštaju snazi volje, jer je živčani sustav napravljen da izražava spiritualna svojstva na fizičkoj razini. Najbrži se rezultati postignu kada se djeluje na simpatički živčani sustav koji je najizravnije povezan s aspektom volje u obliku želje, dok je cerebrospinalni sustav izravnije povezan s aspektom spoznaje i čiste volje. Druga metoda liječenja zahtijeva da iscjelitelj najprije otkrije točno što nije u redu, sliku bolesnog organa unutar sebe zatim zamisli onakvu kakva bi trebala biti. U mentalnom misaonom obliku kojeg je on tako stvorio, izgradi astralnu materiju, a zatim snagom magnetizma dalje je zgusne s eteričkom materijom i na kraju izgradi u gustom materijalu: plinovitom, tekućem i čvrstom, koristeći materijale dostupne u tijelu i uzevši izvana što nedostaje. Ovaj postupak očito zahtijeva barem osnovno poznavanje anatomije i fiziologije; ali u naprednom stadiju evolucije, ako operator nema dovoljno znanja u fizičkoj svijesti, njegova se volja može voditi s viših razina. Postignuta ozdravljenja ovom metodom nisu podvrgnuta istim opasnostima kao ona, spomenuta gore, izvedena s lakšom metodom i zato uobičajenijom, koja djeluje na simpatički sustav. Naime, postoji određena opasnost kada se liječi snagom volje, npr. opasnost od prenašanja bolesti na više vozilo. Zato jer je često bolest krajnje očitovanje neuravnoteženosti koja je već postojala na višim razinama, bolje je pustiti da se bolest razvija sama od sebe, nego je prigušiti i satjerati natrag u finije vozilo. Ako je bolest rezultat neke loše želje ili misli, onda su fizička sredstva liječenja poželjnija od mentalnih, zato što fizička sredstva ne mogu stjerati bolest u više razine, što bi se moglo dogoditi ako se koriste mentalna sredstva. Zbog toga je mesmerizam prikladan postupak, jer je fizičke prirode (vidi Eterički dvojnik, poglavlje XVIII.). Ispravna je metoda liječenja ona koja savršeno usklađuje mentalno i astralno tijelo, ali ona je daleko teža i nije tako brzo kao metoda s voljom. Emocionalna i mentalna čistoća znači fizičko zdravlje i ona osoba čiji je um savršeno čist i uravnotežen, neće stvoriti novi fizički poremećaj, iako još može imati za odraditi neku neiscrpljenu karmu ili možda čak uzeti na sebe neke disharmonije koje su drugi prouzročili. Naravno, postoje i druge metode korištenja snage misli kao sredstva liječenja, jer je um jedna velika stvaralačka moć svemira, božanska u svemiru, ljudska u čovjeku, a kako um može stvarati, tako može i ozdravljivati; tamo gdje je ozljeda, um može usmjeriti svoje snage za njezino ozdravljenje. Možemo usput spomenuti kako se snaga „magije“ (vidi Astralno tijelo) sastoji u stvaranju snažne i jasne mentalne slike, a zatim se ta slika kasnije projicira u um drugoga. Potpora koja se često iskazuje za drugog pomoću molitve, sličnog je karaktera kao i upravo opisano mentalno liječenje. Molitva je često učinkovitija u usporedbi s običnim slanjem dobrih želja, što se može pripisati većoj koncentraciji i intenzitetu koju vjernici ulažu u molitvu. Koncentracija i intenzitet bez upotrebe molitve, donijeti će sličan rezultat. Učenik treba imati na umu da se ovdje govori o učincima molitve koje nosi snagom misli onoga koji moli. Naravno, postoje i drugi rezultati molitve, zbog poziva na pozornost nekim evoluiranim inteligencijama ljudske, nadljudske, a također i ne-ljudske prirode, što može dovesti do izravne potpore od neke više sile bilo kojem čovjeku. Međutim, sada se ovdje nećemo baviti ovom vrstom „odgovora na molitve“. Sve ono što se može učiniti mislima za žive, može se, čak i lakše, učiniti za „mrtve“. Kako je objašnjeno u Astralnom tijelu, težnja je čovjeka poslije smrti okrenuti svoju pozornost prema unutrašnjosti i živjeti u osjećajima i umu radije nego u vanjskome svijetu. Osim preuređenja astralnog tijela od elementala želje, daljnja je težnja zatvoriti mentalne energije i spriječiti njihovo vanjsko očitovanje. Ali osoba provjeravajući na taj način svoje energije prema van, postane sklonija primanju utjecaja koji dolaze iz mentalnog svijeta i stoga joj se može pomoći, bodriti i savjetovati daleko djelotvornije nego kada je bila na zemlji.

38

U posmrtnom svijetu, misao ljubavi isto je tako opipljiva osjetilima kao što je u ovdje ljubazna riječ ili nježno milovanje. Stoga, svatko tko prelazi preko, trebale bi pratiti misli ljubavi i mira, osim želja za njihov brzi prolaz dalje. Mnogi duže vrijeme ostaju između dva stanja nego što bi trebali, jer nemaju prijatelje koji znaju kako im pomoći s ove strane smrti. Okultisti koji su osnovali velike religije, preporučuju službe od onih koji su ostali na zemlji za one koji su prošli dalje. Zbog toga hindusi imaju svoj Shraddba, kršćani svoje mise zadušnice, gdje se mole za „mrtve“. Isto tako, moguće je da se prijenos misli odvija u obrnutom smjeru, tj. od bestjelesnih prema fizički živima. Tako npr. snažna misao predavača na određenu temu može privući pozornost bestjelesnih bića zainteresiranih za tu temu; u stvari, publika se često sastoji od većeg broja ljudi iz astralnog svijeta nego u fizičkim tijelima. Ponekada jedan od tih astralnih posjetitelja može znati više o predavača; u tom slučaju on mu može pomoći sugestijama i ilustracijama. Ako je predavač vidovita osoba, može vidjeti svog pomoćnika i nove će se ideje materijalizirati pred njim u suptilnoj materiji. Ako predavač nije vidovita osoba, pomagač će mu vjerojatno utisnuti ideju u mozak i u tome slučaju predavač ih može smatrati kao svoje. Ovu vrstu pomoći često pruža i „nevidljivi pomagač“ (vidi Astralno tijelo, poglavlje XXVIII.). Snaga usklađenih misli grupe ljudi usmjerena istom cilju dobro poznata okultistima i drugima koji poznaju dublje znanosti uma. Tako je u nekim dijelovima kršćanstva običaj da se prije slanja misije, evangelizira neka posebna četvrt s određenim i stalnim mislima. Na ovaj način stvori se u okrugu misaoni ugođaj vrlo povoljnim za širenje učenja o kojem se mislilo i prijemčivi mozak je pripremljen za pouku koja će im biti ponuđena. Kontemplativni redovi rimokatoličke crkve čine veoma dobar i koristan rad s mislima jednako kao što to čine osamljenici hinduisti i budisti u samostanima. Svaki puta gdje se dobra i čista inteligencija stavi na posao s namjerom pomaganja svijetu, šireći plemenite i uzvišene misli, čini uslugu čovjeku, a usamljeni mislilac postaje jedan od uzdizatelja svijeta. Drugi primjer kojeg se može klasificirati kao djelomično svjesnog i djelomično nesvjesnog, načina u kojem atmosfera misli čovjeka može snažno utjecati na dugog, jest u udruživanju učenika ili sljedbenika s duhovnim učiteljem ili guruom.

Ovo je Orijentu vrlo dobro poznato, gdje se priznaje da je najvažniji i najdjelotvorniji dio obuke učenika da stalno živi uz svog učitelja i kupa se u njegovoj auri. Različita vozila učitelja titraju sa snažnim i redovitim ritmom koji je veći od onoga kojeg može izdržati učenik, iako ih može dostići na nekoliko trenutaka. No, stalni pritisak snažnijih učiteljevih misli uzdižu postupno one od učenika na isti stupanj. Gruba usporedba može se primijeniti kod glazbenog vježbanja: osoba koja ima slabije uho za glazbu, teško pjeva točne tonove sama, ali kada joj se pridruže one s jačim i izvježbanijim glasom, njezin zadatak postaje lakši. Važno je da prevladavajuća učiteljeva nota uvijek djeluje tako da utječe na učenika dan i noć, bez potrebe za bilo kakvom posebnom misli. Na taj se način nježna vozila učenika mogu lakše razviti u pravom smjeru. Niti jedan običan čovjek koji djeluje automatski i bez određene namjere, ne može ostvariti ni stoti dio pažljivo usmjerenog utjecaja duhovnog učitelja. Ali brojni mogu donekle nadoknaditi nedostatak individualne snage, tako da nas neprestani iako neprimjetni pritisak od mišljenja i osjećaja nama sličnih, navodi da često upijemo i ne znajući, mnoge od njihovih predrasuda, kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, kada smo se bavili rasnim i nacionalnim misaonim utjecajima. "Prihvaćeni" učenik tako je u tijesnom kontaktu s mislima Učitelja da kada se izvježba može u svakome trenutku vidjeti na što misli učitelj o bilo kojoj temi; na taj način često se poštedi zablude. Učitelj može u svakome trenutku poslati učeniku misao, bilo kao prijedlog bilo kao poruka. Ako primjerice učenik piše pismo ili drži predavanje, učitelja izvijesti njegova podsvijest i u svakome trenutku može ubaciti u um učenika rečenicu koju treba uključiti u pismo ili koristi u predavanju. U ranim fazama, učenik često nije toga

39

svjestan i pretpostavlja da su ideje nastale spontano u njegovom umu, ali ubrzo učenik nauči prepoznati misao Učitelja. U stvari, najpoželjnije je da nauči to prepoznati, jer postoje mnogi entiteti na mentalnoj i astralnoj razini koji su s najboljim namjerama i u većini na prihvatljiv način, spremni dati slične sugestije i očito je nužno da učenik treba naučiti razlikovati od koga dolaze.

POGLAVLJE XII. SREDIŠTA MISLI U mentalnom svijetu postoje određena središta misli stvarno smještena u prostoru, na kojima su misli istog tipa privučene sličnim titrajima, slično kao što se okupljaju zajedno ljudi koji govore isti jezik. Misli o određenoj temi gravitiraju prema jednom od ovih središta koja apsorbiraju svaku ideju: suvislu ili nesuvislu, ispravnu ili neispravnu. Ta središta čine neku vrstu fokusa za sve konvergentne linije misli o toj temi, a one su opet vezane s milijunima linija drugih vrsta. Na primjer, filozofska misao ima svoje posebno carstvo s pododjelima koji prate glavne filozofske nazore; sve vrste radoznalih odnosa postoje između raznih središta, prikazujući način na koji su različiti sustavi filozofije međusobno povezani. Takve zbirke ideja predstavljaju sve što se mislilo na tu temu. Svatko tko duboko misli, recimo u filozofiji, dovodi se u vezu s ovom skupinom vrtloga. Ako je u svom mentalnom tijelu, bilo da spava bilo da je „umro“, privučen je prema odgovarajućem dijelu mentalne razine. Ako mu to onemogući fizičko tijelo za koje je vezan, on će se uzdignuti u stanje titranja suglasno s jednim ili drugim od ovih vrtloga i primiti će od njih sve ono što je u stanju asimilirati, ali će taj proces biti manje slobodan nego što bi to bio slučaj da je stvarno nanesen u njega. Ne postoji baš točno središte misli za dramu i prozu, ali postoji područje koje se može nazvati romantična misao – velika, ali slabo definirana - skupina oblika, uključujući, s jedne strane, mnoštvo nejasnih ali ipak sjajnih kombinacija povezanih sa spolovima, a s druge strane, karakteristične emocije srednjovjekovnog viteštva i na to još veliko mnoštvo bajki. Utjecaj misaonih središta na ljude jest jedan od razloga zašto ljudi misle u stadu kao ovce, jer je puno lakše čovjeku lijenog mentaliteta prihvatiti gotovu misao od drugoga, nego prolaziti mentalni napor i doći do vlastitog mišljenja. Prateća je pojava malo drugačija u astralnom svijetu. Emocionalni oblici ne dolete svi do jednog svjetskog središta, već se spajaju s drugim oblicima iste prirode iz svoje blizine, tako da ogromni i vrlo moćni „blokovi“ osjećaja plutaju gotovo posvuda i čovjek vrlo lako može bilo gdje doći u dodir s njima i biti podvrgnut njihovom utjecaju. Primjeri takvih utjecaja javljaju se u slučajevima panike, manijakalnog bijesa, potištenosti itd. Ova nepoželjna struja emocija stiže do čovjeka kroz pupčanu čakru. Na sličan način na čovjeka mogu korisno utjecati plemeniti osjećaji koji djeluju kroz srčanu čakru. Teško je opisati pojavu tih rezervoara misli, svaka misao čini se ostavlja trag, utirući sebi put kroz materiju razine. Taj put, jednom uspostavljen, ostaje otvoren, odnosno može ga se lako opet stvoriti, a njegove se čestice mogu ponovno oživjeti pomoću novog napora. Ako je novi napor usmjeren barem malo u liniji već učinjenog puta, daleko mu je lakše slijediti već postojeći nego za sebe učiniti drugačiju liniju, koliko god ona bila bliska postojećem. Sadržaj ovih misaonih središta uvelike nadmašuje svojstva primanja običnog mislioca. Ali za one koji su dovoljno jaki i ustrajni, misaona središta pružaju još neke mogućnosti: 1. Posredstvom tih središta moguće je dosegnuti umove onih koji su stvorili tu snagu. Iz toga slijedi da onaj tko je jak, voljan, smjeran i željan znanja, sada se može baciti pod noge velikih mislioca prošlosti i učiti od njih o problemima života. Čovjek dakle može uspjeti „vidjeti“ različite misaone oblike u misaonom središtu i pratiti ih do mislioca s kojima su povezani titrajima te mogu primiti nove poduke. 2. Postoji „Istina u sebi samoj“ ili ako je ta ideja previše apstraktna za razumijevanje, može se reći da je to zamisao ove istine u umu Sunčevog Logosa. Ovu misao može dosegnuti onaj tko je postigao svjesno jedinstvo s Božanskim, ali nitko ispod te razine. Ali refleksije te misli mogu se vidjeti projicirane iz razine

40

u razinu i postaju sve prigušenije kako se spuštaju. Pokoji od ovih odraza unutar su dosega čovjeka čija se misao može vinuti i uzdignuti njima ususret. Iz postojanja ovih središta misli slijedi druga točka od velike važnosti. Mnogi mislioci mogu biti istodobno privučeni prema istom mentalnom području, gdje se nadahnjuju s istim idejama. Kada se to dogodi moguće je i da se njihovo izražavanje tih ideja u fizičkom svijetu podudara, tada se nekoga može, iz neznanja, optužiti zbog plagijata. Da se takvi slučajevi ne događaju češće, zapravo se može pripisati gustoći ljudskog mozga, pa zbog toga ljudi rijetko uspijevaju izraziti ono što doznaju na višim razinama. Ne samo da se ova pojava događa na području književnosti, već i inovacija, zbog čega patentni uredi često dobivaju nekoliko istih izuma. Ostale ideje mogu se dobiti od pisaca iz Akasha zapisa, ali o ovoj ćemo temi govoriti kasnije.

POGLAVLJE XIII. FIZIČKA ILI „BUDNA“ SVIJEST U ovome ćemo poglavlju proučavati svojstvo mentalnog tijela i način kako se upotrebljava za vrijeme obične budne svijesti, tj. u običnom fizičkom životu. Prikladno je razmotriti redom tri činitelja koji određuju prirodu i funkcioniranje mentalnog tijela u fizičkom životu i to: 1. Fizički život 2. Emocionalni život 3. Mentalni život 1. Fizički život U knjizi Astralno tijelo, poglavlje VIII. nabrojani su i opisani činitelji koji djeluju na mentalno tijelo za vrijeme fizičkog života. Većina toga što je napisano može se primijeniti mentatis mutandis 7 na mentalno tijelo. Zbog toga nećemo ponovno raspravljati o svim ovim činiteljima, već jednostavno ponoviti i protumačiti ono što je potrebno. Kao što svaki dio fizičkog tijela ima odgovarajuće astralne i mentalne dvojnike, slijedi da će nečisto i grubo fizičko tijelo težiti napraviti također nečisto i grubo astralno i mentalno tijelo. S obzirom na činjenicu kako sedam stupnjeva mentalne materije korespondiraju sa sedam stupnjeva fizičke materije (naravno, isto se odnosi i na astralnu), izgleda da na mentalno tijelo više utječe čvrsto, tekuće, plinovito i eteričko stanje, tj. četiri niža stupnja fizičke materije. Učenik će bez sumnje jasno shvatiti kako mentalno tijelo koje je sastavljeno od grubih elemenata mentalne materije, brže će odgovarati na grublje vrste misli nego na one uzvišenije. Gruba hrana i piće nastoje napraviti mentalno tijelo iste vrste. Meso, alkohol i duhan posebno su štetni fizičkom, a isto tako astralnom i mentalnom tijelu. Isto vrijedi i za sve droge. Kada se uzme neka droga, kao opijum kako bi se oslobodilo od velike boli, trebalo bi ga uzimati u najmanjoj mogućoj mjeri. Tko poznaje metodu, može ukloniti štetan učinak opijuma na astralno i mentalno tijelo, nakon što je on obavio učinak na fizičko tijelo. Nadalje, tijelo hranili mesom i alkohola osobito je odgovoran da se izbačen iz zdravlja otvaranjem višoj svijesti; bolesti živčanog sustava, zapravo su dijelom posljedica i činjenice, što se viša svijest pokušava izraziti kroz tijela pretrpana s ostacima mesa i zatrovanih alkoholom.

7

uz potrebne preinake (srednjovjekovna latinska fraza)

41

Prljavština svih vrsta još je nepoželjnija u višim svjetovima nego u fizičkom. Tako primjerice, astralni i mentalni duplikati fizičke materije koji se stalno izbacuju iz fizičkog tijela putem transpiracije8, izvanredno su škodljivog karaktera. Ukoliko je moguće, snažnu, iznenadnu i prodornu buku mora izbjegavati onaj tko želi održati mentalno tijelo u savršenom redu. To je jedan od razloga zašto učenik okultizma mora izbjegavati život u velikom gradu, kao i djeca na čija su savitljiva astralna i mentalna tijela učinci neprestane buke katastrofalne. Kumulativni učinak buke na mentalno tijelo uzrokuje osjećaj umora i nesposobnost jasnog razmišljanja. Na mentalno tijelo čovjeka utječe gotovo sve ono što ga okružuje. Tako, primjerice, izvješene slike po zidovima u njegovoj sobi utjecat će na njega ne samo zato što pružaju njegovom pogledu određeni izvor ideja, već i zato što je umjetnik u svoj rad uložio veliki dio sebe, svoje najdublje misli i osjećaje. To možemo nazvati nevidljivim duplikatom slike, jasno izraženom u astralnoj i mentalnoj materiji, a zrači iz slike baš kao što cvijet širi svoj miris. Knjige su posebno jaka misaona središta, a njihov nezapažen utjecaj na život čovjeka često je vrlo snažan. Zbog toga nije mudro držati na svojim policama knjige neugodnog ili nepoželjnog sadržaja. Talismani ili amajlije također utječu na čovjekov život u nekoj mjeri. Njih se je već opisalo u Eteričkom dvojniku i Astralnom tijelu. Ukratko, oni djeluju na dva načina: 1. zrače vlastite valove koji su istinski korisni; 2. saznanje o prisutnosti i svrsi talismana bude vjeru i hrabrost kod onih koji ih nose i time poziva sve zalihe snaga njihove volje. Ako je talisman „u vezi“ s onim koji ga je načinio, onaj koji ga nosi mentalno pozove njegovog tvorca, onda ego odgovara i pojača titraje talismana putem snažnih valova misli. Magnetski snažno nabijen talisman može tako biti neprocjenjiva pomoć; fizička priroda, kao i emocije i um moraju se savladati, a nema sumnje, s fizičkom se je prirodom najteže baviti. Neki ljudi preziru takve stvari kao talisman, a drugi drže kako je put okultista težak i rado iskoriste bilo koju pomoć koja im može biti ponuđena. Najmoćniji talisman koji postoji na zemlji vjerojatno je „Žezlo moći“ koji se čuva u Shamballi, a upotrebljava se pri inicijacijama i drugim prigodama. Čovjek je također izvrgnut utjecaju boja predmeta koji ga okružuju, jer kao što osjećaji ili misao u najfinijoj materiji proizvedu određenu boju, tako i obrnuto, prisutnost neke određene boje vrši stalni pritisak na fizičke predmete i nastoji probuditi osjećaj ili misao odgovarajuće toj određenoj boji. Na primjer, ovo je razlog zašto kršćanska crkva bira određene boje za ukrašavanje oltara, kipova svetaca itd., a namjera je toga probuditi duhovno stanje i osjećaje prikladne za neku određenu ceremoniju. Na čovjeka također utječu zidovi i pokućstvo, jer on nesvjesno magnetizira, svojim mislima i osjećajima, fizičke predmete koji ga okružuju, tako da oni posjeduju moć sugestije misli i osjećaja istog tipa, za sebe ili za bilo koju osobu koja dođe u djelokrug njegovog utjecaja. Spomena vrijedni slučajevi ove pojave zapažaju se u zatvorskim ćelijama i sličnim mjestima. Ista ova pojava daje vrijednost „svetim mjestima“, gdje je atmosfera doslovno puna titraja višeg reda. Mjesto rezervirano za meditaciju i uzvišene misli brzo dobije čistiju i finiju atmosferu od okolnog svijeta, a mudri će učenik uzeti u prednost ove činjenice za vlastitu korist, kao i pomaganju onih oko njega. Kao primjer ove vrste djelovanja misaone snage, možemo navesti slučaj nekih brodova ili strojeva koji imaju reputaciju da „nose nesreću“. Poznati su slučajevi koji su se nedvojbeno dogodili, gdje su se događale nesreća za nesrećom, bez nekog prividnog razloga. Možda je ovaj učinak nastao ovako: mogli su se zamisliti osjećaji jake mržnje prema graditelju broda ili prema njegovom prvom zapovjedniku. Ovi osjećaji vjerojatno ne bi bili dovoljni da sami od sebe izazovu teške nesreće, ali u životu broda ima mnogo prigoda kada se je nesretni slučaj izbjegnuo uslijed budnosti 8

disanja

42

i brze akcije i kada je samo jedan tren zakašnjenja ili nemara bio više nego dovoljan uzrokovati katastrofu. Takva masa misaonih oblika dovoljna je prouzročiti trenutni nedostatak budnosti ili trenutnog oklijevanja, a što je najlakši put da se očituje zlonamjernost. Jasno je da je i suprotno jednako istinito, odnosno kako se može napraviti atmosfera „sreće“ oko materijalnih predmeta s optimističkim i veselim mislima onih koji upotrebljavaju ove predmete. Isto se događa i s relikvijama. Svaki predmet napunjen s jakim osobnim magnetizmom, može nastaviti isijavati svoj utjecaj s gotovo nesmanjenom snagom. Čak i kada relikvija nije autentična, snaga osjećaja pobožnosti stoljećima utiskivanim u nju, snažno će je magnetizirati i učiniti središtem blagotvorne snage. Postoji okultna mudrost u sljedećoj preporuci, iako ona izgleda čudnovata: „Umijesite s ljubavlju kruh koji pečete, napunite sa snagom i srčanošću dar kojeg darivate ženi s umornim licem, zajedno s novcem pružajte pouzdanje i iskrenost kada ga dajete čovjeku sa sumnjivim očima“. Učenik Dobrog Zakona ima bezbroj prigoda dijeliti nenametljivo blagoslov oko sebe, iako primatelj može biti potpuno nesvjestan od koga dolazi. Kako smo napomenuli u poglavlju XI. kada smo se bavili prijenosom misli; fizička blizina uzvišene osobe pomaže razvitak i vježbanje mentalnog tijela. Kao što zračenje topline vatre zagrijava okolne predmete, tako isto odašiljanje misli jačeg uma od nas čini da usklađeno titra s našim mentalnim tijelom i mi onda u tome trenutku osjećamo pojačanu moć našega uma. Primjer ovoga učinka često se javlja za vrijeme predavanja. Izgleda da slušatelj savršeno shvaća ono što je bilo rečeno dok je slušao predavača, ali kasnije čini se da koncepcije postanu nejasne, dapače mogu se u potpunosti izgubiti kada ih se nastoji ponoviti. Objašnjenje je ovo, snažni titraji govornika oblikuju misaone oblike uzete od mentalnog tijela slušatelja, ali kasnije ih njegovo mentalno tijelo nije u stanju obnoviti vlastitim snagama. Pravi učitelj stoga mnogo više pomaže svojim učenicima time što im stoji blizu, nego s običnim riječima. Nevidljiva bića oceana, planina, šuma, vodopada itd. zrače titraje koji pobuđuju nepriviknute dijelove mentalnog, astralnog i eteričkog tijela i zbog toga putovanje može biti korisno za sva tri tijela. Općenito se može reći kako sve ono što potpomaže zdravlje i dobro stanje fizičkog tijela, povoljno djeluje i na viša vozila. Naravno i suprotno je također istina, emocionalni i mentalni život ima duboke učinke na fizičko tijelo. Iako je istina da su, po samoj prirodi stvari, mentalno i astralno tijelo podložniji snazi misli nego što je fizičko tijelo, čak i samo fizičko tijelo može biti oblikovano snagom emocija i misli. Tako npr. poznato je da neka vrsta mišljenja, mana ili vrlina, utiskuju svoj trag na fizičke značajke, fenomen toliko uobičajen da njegov potpuni značaj većina ljudi ne shvaća adekvatno. Drugi primjer imamo u „stigmama“ koje se pojavljuju na tijelima svetaca i o kojoj literatura suvremene psihoanalize bilježi brojne slučajeve. Fizičkim tijelom visoko evoluiranog čovjeka sadašnje Pete rase u velikoj mjeri vladaju mentalni uvjeti, a to je uzrok zašto tjeskoba, zabrinutost i sve mentalne patnje uzrokuju živčanu napetost i lako remete organske procese te tako nastaju slabosti i bolesti. Ispravno mišljenje i osjećaj reagiraju na fizičko tijelo i pojačavaju njegovu sposobnost da asimilira pranu ili vitalnost. Mentalna snaga i smirena vedrina tako direktno pogoduju fizičkom zdravlju, jer evoluirani čovjek Pete rase doslovno živi fizički život u svom živčanom sustavu. 2. Emocionalni život Mentalno i astralno tijelo tako su tijesno povezani da snažno utječu jedno na drugo. Tijesna veza koja postoji između kame (želje) i manasa (uma), jednako kao međusobne reakcije, već su bile proučene u poglavlju VI. o kama-manasu. U ovom poglavlju opisati ćemo neke dodatne pojave djelovanja astralnog na mentalno tijelo, kao i djelovanje mentalnog na astralno tijelo.

43

Poplava emocija prelazeći kroz astralno tijelo, sama po sebi nema veliki utjecaj na mentalno tijelo, ali dok ona traje bilo kakva aktivnost mentalnog tijela na fizički mozak gotovo je nemoguća. To nije zato što je mentalno tijelo pod utjecajem, već zato što astralno tijelo koje djeluje kao most između mentalnog tijela i fizičkog mozga, titra na određenoj vibraciji da nije u stanju prenijeti neki drugi val koji nije u skladu s tom vibracijom. Tipični primjer učinka izazvanog snažnom emocijom na mentalnu aktivnost, nalazimo kod zaljubljenog čovjeka; dok ona traje žuta boja intelekta u potpunosti nestane iz njegove aure. Gruba senzualnost koja je u astralnom tijelu predstavljena posebno neugodnom bojom, nikako nije u stanju odraziti se u mentalnom tijelu. Ovo je primjer načela da materija raznih razina, čim postane finija, postupno gubi svojstvo izražavanja niže kvalitete. Tako si čovjek može stvoriti mentalnu sliku koja u njemu pobuđuje senzualne osjećaje, ali se misli i slike izražavaju u astralnoj materiji, a ne u mentalnoj. To će ostaviti vrlo jasan utisak sa svojstvenom bojom na astralno tijelo, ali u mentalnom tijelu pojačati će boje koje prate loše odlike: sebičnost, taštinu i prijetvornost. Katkada se dogodi da su međusobno usko povezane određene skupine osjećaja i misli, od kojih su neke poželjne, a neke nepoželjne. Tako je primjerice poznato kako su duboka pobožnost i određeni oblik senzualnosti neraskidivo povezani. Čovjek koji trpi od ovog neugodnog zajedništva može uživati blagodati koje proizlaze iz pobožnosti bez da djeluju na njega štetni učinci senzualnosti, kada okruži svoje mentalno tijelo – u nižim pododjelima materije – sa snažnim zaštitnim ovojem. Na ovaj se način praktički izolira od nižih utjecaja, a istodobno ostaje osjetljiv na one višeg reda. Ovo je samo jedan primjer ovakvih vrsta pojava od kojih su mnoge u mentalnom svijetu. Učinak mentalnog na astralno tijelo jest znatno i učenik treba obratiti pozornost na tu činjenicu. On se može prisjetiti kako je svako tijelo kontrolirano od sljedećeg iznad njega. Tako fizičko tijelo ne može upravljati samim sobom, ali strasti i želje astralnog tijela mogu ga usmjeravati i kontrolirati. Astralno tijelo pak mora biti disciplinirano i pod nadzorom mentalnog tijela, jer putem misli možemo promijeniti želje i započeti ih pretvarati u volju koja je viši aspekt želje. Samo Ja u očitovanju Misli može vladati s Ja u očitovanju Želje. Pravi osjećaj slobode izbora između želja ukazuje da je uključeno nešto više od same želje, a to nešto više jest manas u kojem se nalazi slobodna volja, barem za ono što je niže od manasa. Učenik će se također sjetiti da su čakre ili središta snage astralnog tijela, izgrađene i pod kontrolom mentalne razine, baš kao što su i središta fizičkog mozga izgrađeni iz astralne razine. Svaki impuls poslan iz mentalnog tijela prema fizičkom mozgu mora proći kroz astralno tijelo, a kako je astralna materija osjetljivija na titraje misli od fizičke materije, učinak na astralno tijelo razmjerno je veći. Ovaj je postupak bio objašnjen u Astralnom tijelu, poglavlje VIII. na koji učenika upućujemo. Dakle, kako titraji mentalne materije pobuđuju i one astralne materije, čovjekove su misli sklone potaknuti vlastite emocije. Tako je primjerice dobro poznato kada čovjek razmišlja o onome što on smatra učinjenom nepravdom, lako ga obuzme srdžba. Obrnuto je jednako istinito, iako se često zaboravlja. Razmišljajući smireno i razumno čovjek može spriječiti ili odbaciti bijes, kao i druge neželjene emocije. Primjer učinka sređenih i znanstvenih mentalnih navika na astralno tijelo prikazan je u knjizi Vidljivi i nevidljivi čovjek, skica XX. koja predstavlja astralno tijelo čovjeka znanstvenog tipa. Astralne boje imaju tendenciju rasporediti se u redovite pruge, a linije razgraničenja između njih jasno su određene. U ekstremnim slučajevima, intelektualni razvoj potpuno isključuje osjećaj pobožnosti i znatno smanjuje senzualnost. Općenito, stjecanje koncentracije i razvoj mentalnog tijela, također utječe na život snova i nastoje učiniti da snovi postanu oživljeni, neprekinuti, racionalni, čak i poučni.

44

Zapravo, astralno bi tijelo trebalo biti, a u razvijenom čovjeku i jest, samo odraz boja mentalnog tijela, što znači da sebi čovjek dopusti osjećati samo ono što mu diktira njegov razum. Isto tako, nikakva pobuda ne bi trebala utjecati na mentalno tijelo, jer ono nije središte strasti ili emocija nego misli. 3. Mentalni život Iako se maleni dio aktivnosti u izgradnji i evoluciji čovječjeg uma može učiniti izvana, ipak većina mora biti rezultat aktivnosti vlastite svijesti. Dakle, ako čovjek želi imati jako mentalno tijelo, puno vitalnosti, aktivno, sposobno asimilirati uzvišene misli, mora ozbiljno raditi na ispravnom razmišljanju. Svaki čovjek je onaj koji najviše neprestano utječe na svoje mentalno tijelo. Drugi, kao što su govornici i pisci utječu samo privremeno, a on sam uvijek. Njegov utjecaj na sastav svog mentalnog tijela daleko je jači od bilo koje druge osobe i on sam određuje normalnu sposobnost titraja vlastitih misli. Misli koje nisu suglasne sa svim titrajima, odbijene su kada dođu u dodir s njegovim umom. Ako on misli istinu, onda laž ne može naći mjesto u njegovu umu; ako on misli ljubav, mržnja ge ne može uznemiriti; ako on misli mudrost, neznanje ga ne može paralizirati. Um se ne smije prepustiti sam sebi, inače bi svaka vrsta misli mogla uhvatiti korijenje i izniknuti; ne smije ga se prepustiti da titra po svome hiru, jer bi na taj način odgovarao na sve vanjske prolazne titraje. Čovjekov je um njegov i on bi trebao omogućiti ulazak samo onim mislima koje odabere njegov Ego. Većina ljudi uopće ne zna misliti, pa čak i oni koji su malo napredniji, rijetko točno i snažno misle, osim u trenucima kada su zaokupljeni poslom koji zahtijeva potpunu pozornost. Zbog toga veliki broj umova prepušteno je samima sebi i spremni su primiti bilo koje sjeme koje se posije u njima. Kada bi velika većina ljudi pomno nadzirala vlastite misli, našli bi kako su one uglavnom sastavljene od povremenih tokova misli koje uopće nisu njihove, već su jednostavno odlomci misli drugih. Običan čovjek rijetko točno zna što misli u nekome trenutku ili zašto misli o tome. Umjesto da usmjeri svoj um prema određenoj točki, pušta ga da luta ili mu daje slobodu sakupljati svaku vrstu sjemena koje će u njemu proklijati. Učenik koji se iskreno pokušava uzdići malo iznad misli prosječnog čovjeka, treba imati na pameti da veliki udio buntovnih misli koje na njega stalno rade pritisak, postoje na nižem stupnju od njegovih i zbog toga se on treba zaštiti od tog utjecaja. Postoji veliki ocean misli svih vrsta nebitnih tema te je potrebno energično ih se riješiti. Ovo je razlog zašto je kod svakog slobodnog zidara „stalna misao“ „pokriti Ložu“. Ako čovjek naiđe na poteškoće u stvaranju navike ustrajno i koncentrirano misliti, ustanoviti će kako njegov mozak, kada je izvježban slušati samo poticaje ega – pravoga mislioca – ostaje miran kada nije zaokupljen i neće više odgovarati na povremene struje koje dolaze iz oceana misli s kojima je okružen, tako da neće više imati težak pristup utjecajima viših razina, gdje je prodorniji pogled, a rasuđivanje ispravnije nego što to može biti ovdje dolje. Samo onda kada čovjek može držati svoj um postojan i u tišini te ga održati slobodnog od svih misli, tada se može očitovati najuzvišenija svijest. Tada je čovjek spreman za prakticiranje meditacije i joge, kao što ćemo vidjeti dalje. To je praktična lekcija za obuku mentalnog tijela. Čovjek koji prakticira, otkriti će kako mislima može život učiniti plemenitijim i sretnijim te da se mudrošću mogu okončati patnje. Mudar čovjek s najvećom pažnjom nadzire svoje misli, zato što shvaća kako posjeduje snažan instrument, a za njegovu ispravnu upotrebu odgovoran je on sam. Njegova je dužnost upravljati sa svojim mislima, tako zapriječiti mislima da divljaju te čine zlo njemu i drugima. Njegova je dužnost razviti svoju snagu misli, jer se pomoću njih može učiniti mnogo dobra.

45

Čitanje ne gradi mentalno tijelo, već to čine samo misli. Čitanje je vrijedno samo utoliko što pruža materijal za razmišljanje i mentalni razvoj čovjeka razmjeran je količini misli koje on ulaže u čitanje. S redovitim i ustrajnim, ali ne pretjeranim vježbanjem postiže se razvoj snage mišljenja, jednako kao što vježbanjem raste snaga mišića. Bez mišljenja mentalno tijelo ostaje nesvjesno i neorganizirano; bez koncentracije – svojstvo usredotočenja misli na određen predmet – moć mišljenja ne može se uopće vježbati. Zakon života po kojem rast proizlazi iz vježbanja, odnosi se na mentalno tijelo, baš kao i na fizičko. Kada se je mentalno tijelo uvježbalo titrati pod djelovanjem misli, onda se privuče nova materija iz mentalne atmosfere i ugradi se u tijelo koje tako naraste u veličini kao i složenosti strukture. Količina misi određuje rast tijela, a kvaliteta misli određuje vrstu materije upotrjebljene za taj razvoj. Držimo korisnim razmotriti metodu čitanja malo detaljnije. U knjizi koja je pažljivo napisana, svaka rečenica ili odlomak sadrži jasnu izjavu određene ideje koja predstavlja misaoni oblik autora. Obično je taj misaoni oblik okružen s različitim pomoćnim oblicima koji izražavaju posljedice ili zaključke glavne ideje. U umu čitatelja trebao bi se izgraditi točan duplikat autorova misaonog oblika, odmah ili postupno. Pojava pomoćnih oblika ovisi o prirodi čitatelja, tj. o spremnosti trenutnog shvaćanja svega onoga što proizlazi iz određene izjave. Mentalno nerazvijena osoba ne može napraviti jasni odraz, već gradi neku vrstu amorfne mase, umjesto geometrijskih oblika. Drugi mogu stvoriti prepoznatljiv oblik, ali s neodređenim rubovima i kutovima ili s jednim dijelom izvan proporcija na ostatak. Neki pak mogu napraviti vrstu kostura samog oblika i time pokazati shvaćanje obrisa ideje, ali u nejasnom obliku i bez ikakvih pojedinosti. Treći mogu shvatiti samo jednu stranu ideje i napraviti samo polovicu oblika ili shvatiti samo dio, a zanemariti ostatak. Dobar učenik će reproducirati sliku glavne ideje, točno i odjednom; sporedne ideje stvarat će se jedna po jedna dok vrti glavnu ideju u glavi. Jedan je od glavnih razloga za nesavršene slike nedostatak pažnje. Vidovita osoba često može vidjeti um čitatelja zaokupljenog s desetak predmeta istodobno. U njegovom mozgu miješaju se kućne brige, poslovne neprilike, uspomene na zabave, umor od učenja itd. i sve to zaokuplja devet desetina njegova mentalnog tijela, a preostala desetina ulaže očajni napor kako bi shvatio misaoni oblik kojeg misli upiti iz knjige koju čita. Rezultat takvog površnog i neurednog čitanja jest ispunjeno mentalno tijelo s masom malih međusobno nepovezanih misaonih oblika kao hrpa pijeska umjesto da tvori uredno zdanje. Dakle, jasno je kako je za uspješnu upotrebu uma i mentalnog tijela potrebna vježba pažnje i koncentracije, a čovjek mora naučiti očistiti svoj vlastiti um od svih tuđih i nevažnih misli dok čita. Preko misaonog oblika pisca, uvježban učenik može doći u dodir s njegovim umom i od njega dobiti dodatne informacije ili razjašnjenje težih mjesta, osim ako veoma razvijen učenik zamisli kako su misli koje dolaze u njegov um njegove, umjesto od pisca. Kada se sjetimo da čitav mentalni rad na fizičkoj razini mora biti učinjen kroz fizički mozak kako bi uspjeli, fizički mozak mora biti osposobljen i izvježban tako da mentalno tijelo može lako raditi preko njega. Dobro je poznato da su određeni dijelovi mozga povezani s određenim kvalitetama u čovjeku i s njegovim svojstvima mišljenja po određenim kriterijima; svi ovi dijelovi moraju biti koordinirani i povezani s odgovarajućim zonama mentalnog tijela. Učenik okultizma mora predano vježbati umijeće mišljenja, stoga su njegove misli snažnije nego od neizvježbane osobe te je vjerojatno kako će utjecati na širi krug i proizvesti puno veći učinak. To se događa sasvim izvan njegove svijesti, bez stvaranja posebnog napora u materiji.

46

Zato što okultist poznaje ogromnu moć misli, njegova je odgovornost ispravne upotrebe razmjerno veća i njegova je briga da tu snagu iskoristi kad god može za pomaganje drugima. Nije suvišno upozoriti one koji su skloni polemiziranju. Onaj koga je lako izazvati na raspravu, treba se sjetiti da kada se vatreno baci u verbalnu bitku otvara sva vrata svoje mentalne tvrđave i ostavlja je bez zaštite. Svaki misaoni oblik koji se nalazi u blizini može uči i zaposjesti njegovo mentalno tijelo. Dok se tako mentalna snaga rasipa na stvari često bez važnosti, cijeli ton njegovog mentalnog tijela zasigurno se pogorša pod utjecajima koji djeluju na njega. Učenik okultizma treba s velikom pažnjom odvagnuti prije nego se upusti u polemiku. Dobro je poznato iskustvo kako rijetko kada rasprave pridonose prihvaćanju međusobnog mišljenja; u većini slučajeva one potvrđuju već postojeća gledišta. Svaki sat života pruža prigodu za svijest da izgradi mentalno vozilo. Dok smo budni ili spavamo mi uvijek gradimo naše mentalno tijelo. Svaki treptaj svijesti, makar i zbog prolazne misli, povuče u mentalno tijelo neku česticu mentalne materije, a otrese neke druge iz njega. Ako je mentalno tijelo sastavljeno od titraja čistih i uzvišenih misli, brzina titraja uzrokuje da grublje čestice budu izbačene, a njihovo mjesto zauzmu finije čestice. Na taj način mentalno tijelo može biti stalno finije i čišće. Mentalno tijelo tako sastavljeno od fine materije neće više odgovarati na zle i grube misli; naprotiv, mentalno tijelo izgrađeno od grubog materijala biti će pod utjecajem sveg lošeg što prolazi, a ostat će bez reakcije na dobre i korisne utjecaje. Gore spomenuto odnosi se konkretno na „oblik“ mentalnog tijela. Vraćajući se na „životnu stranu“, učenik mora uvijek imati na umu kako se esencija svijesti stalno identificira s ne-Ja, a isto tako neprestano sebe potvrđuje odbacujući ne-Ja. Svijest se zapravo sastoji u tom naizmjeničnom potvrđivanju i odbijanju: „Ja sam taj – Nisam taj“. Dakle, svijest jest, ali i uzrokuje u materiji, privlačenje i odbijanje što nazivamo vibracija. Tako kvaliteta titraja koju proizvodi svijest određuje finoću i grubost materije koja se uvlači u mentalno tijelo. Kako smo vidjeli u poglavlju XI., misaoni titraji nekog čije su misli uzvišene, djelujući na nas u našem mentalnom tijelu nastoje probuditi titraje materije koja je sposobna odgovoriti, a ta vibracija omete i istrese pokoju česticu previše grube materije za njegove titraje. Stoga, koristi koje primamo od drugih u velikoj mjeri ovise o našim prošlim mislima, jer da bi utjecaji mogli biti nama dobrotvorni prvo moramo imati u našim mentalnim tijelima neku materiju uzvišenijeg tipa na koju misli drugoga mogu utjecati. Mentalno je tijelo podložno zakonima navike, kao i druga vozila. Dakle, priviknemo li naše mentalno tijelo na neki određeni tip titraja, naučiti će reproducirati ih jednostavno i lako. Tako npr. kada se čovjek nauči misliti zlo o drugome, uskoro mu postane uobičajeno misliti loše o njima nego dobro. Često se pojave predrasude koje čine čovjeka slijepim i nije u stanju vidjeti dobre strane drugih, a povećavaju se loše strane. Mnoge osobe iz neznanja običavaju misliti zlo, jednako je moguće stvoriti naviku dobrih misli. Nije se teško naučiti tražiti poželjne umjesto nepoželjne osobine u ljudima koje srećemo. Tako stvorimo naviku voljeti ljude, a ne mrziti ih. S takvim postupkom naš će um početi raditi više u smislu divljenja i poštovanja nego sumnjičenja i prezira. Sustavno korištenje mišljenja učiniti će nam život lakšim i ugodnijim, a također će izgraditi u našem mentalnom tijelu savršeno prikladan tip materije. Mnogi ljudi ne vježbaju svoje mentalne sposobnosti onoliko koliko bi trebali činiti; njihovi su umovi posude, a ne kreatori, radije prihvaćaju tuđe misli, umjesto oblikovanja vlastitih iznutra. Konstatiranje ove činjenice treba navesti čovjeka na promjenu svijesti u svakodnevnom životu i gledati djelovanje svog uma. U početku čovjek može iskusiti duboki osjećaj tjeskobe kada zapazi da veliki dio misli stvarno nije njegov, kada ne zna odakle mu dolaze misli i da njegov mozak nije ništa drugo nego njihova prolazna stanica. Nakon što je dosegnuo ovu preliminarnu fazu mentalne samosvijesti, čovjek bi trebao promatrati kakva je razlika u prirodi misli, kada one ulaze u njegov mozak i kasnije kada izlaze ili pak što je on od ovoga nadodao za vrijeme njihova boravka. Na taj način um brzo postaje aktivniji i razvije svoja stvaralačka svojstva.

47

Kasnije čovjek mora odlučno izabrati ono što misli i što mora ostati u njegovu umu. Kada naiđe na dobru misao mora uporno nastojati ojačati je i projicirati prema van kao dobrotvornog činitelja. Kada naiđe na zlu misao mora je odmah izbaciti. Nemarna zaokupljenost misli s idejama nepoželjne vrste je stalna opasnost, jer to stvara sklonost prema njima i pretvara ih u akcije. Čovjek koji se u mislima zabavlja s idejom zlog djelovanja, može se naći kako ju već provodi, još prije nego što je to zapazio. Kada se vrata prilikama otvore, mentalna akcija jurne van i strmoglavi u djelovanje. Misao je izvor svakog djelovanja, čak i onda kada se djelovanje obavi – kako to obično kažemo – bez razmišljanja, ono je ipak instinktivni izraz misli, želja i osjećaja kojima je čovjek dopustio da rastu u njemu u prošlim razdobljima. Nakon što neko vrijeme odlučno provodi praksu odabira misli koje će zadržati, čovjek će primijetiti kako se u njegovom umu sve više smanjuju zle misli, u stvari, biti će automatski odbačene. Tada će njegov um postati kao magnet za sve slične misli koje su oko njega. Tako će čovjek u svom mentalnom tijelu sakupiti mnoštvo odličnog materijala i njegovo će mentalno tijelo obogaćivati sadržaj svake godine. Stoga, vidimo te velike opasnosti koje trebamo izbjegavati kada dopuštamo stvaranje misaonih oblika potaknutih izvana, također i dopuštajući podražajima iz vanjskog svijeta prizvati slike iz mentalnog tijela, u stavljanju kreativne mentalne materije u misaone oblike, puneći ih energijom koje će se nužno nastojati isprazniti i tako ostvariti same misli. U ovom nekontroliranom djelovanju mentalnog tijela leži uzrok gotovo svih naših unutrašnjih borbi i duhovnih poteškoća. Iz neznanja nastaje takvo nedisciplinirano djelovanje mentalnog tijela; ovo se neznanje treba zamijeniti znanjem i tada ćemo naučiti kontrolirati naše mentalno tijelo kako ne bi bilo potaknuto na stvaranje misaonih slika izvana, već iz nas i da ga koristimo po našoj volji. Nedisciplinirano maštanje uzrokuje golemu količinu patnji. Pomanjkanje kontrole nižih strasti (naročito seksualnih želja) rezultat je nedisciplinirane mašte, a ne slabe volje. Iako osjećamo snažnu želju, ipak je kreativna misao ta koja nas dovodi do djelovanja. Nema opasnosti u samom viđenju ili razmišljanju o predmetu želje, već kada čovjek zamišlja kako udovoljava svojoj želji i omogućuje želji da ojača sliku koju je napravio, tu započinje opasnost. Važno je shvatiti kako predmet želje kao takav nema nikakvu moć, dok ne stavimo u djelovanje našu maštu koja je stvaralačke prirode. Kada se jedanput to učini, onda smo sigurni da će uslijediti borba. U toj borbi možemo se pozvati na ono što mislimo da je naša volja i pokušati pobjeći od posljedica vlastitih maštarija pomoću ljutitog otpora. Malo je onih koji su naučili kako je tjeskoban otpor nadahnut strahom veoma različit od volje. Volju treba koristiti za kontrolu mašte u početnom stadiju, dakle, iskorjenjivanju uzroka naših nevolja na izvoru i ishodištu. Kao što ćemo vidjeti u narednom poglavlju, materijal kojeg sakupljamo u ovom životu, biti će nakon smrti dorađen u moćne mentalne sposobnosti koje će naći svoj izražaj u našim budućim životima. Mentalno tijelo sljedeće inkarnacije biti će plod rada kojeg obavljamo u sadašnjem mentalnom tijelu. Karma donosi žetvu kakvo smo sjeme posijali, ne možemo izolirati jedan život od drugoga niti čudesno stvoriti nešto iz ničega. Kako je napisano u Chandogyopanishat: „Čovjek je biće refleksije, ono što on reflektira u ovom životu, postati će u budućem.“ Suzbiti i promijeniti naviku razmišljanja jest proces koji uključuje izbacivanje iz mentalnog tijela skupinu mentalnih čestica i zamijeniti ih drugima višeg tipa, što je naravno u početku veoma teško, baš kao što je obično teško u početku prekinuti fizičke navike. Ipak, to se može postići i kako se mijenjaju stare forme postaje sve lakše naučiti ispravno misliti dok to ne postane spontano. Izgleda da nema ograničenja u stupnju do kojeg sebe čovjek može ponovno kreirati pomoću koncentrirane mentalne aktivnosti. Kao što smo vidjeli škole koje se bave s mentalnim liječenjem kao Christian Science, Mental Science i druge – iskorištavaju ovu moćnu energiju u postizanju rezultata, a njihova korist uvelike ovisi o upućenosti praktičara u ove snage koje se upotrebljavaju. Bezbrojni uspjesi potvrđuju postojanje ove snage, neuspjeh pokazuje da se s njom nevješto baratalo ili se nije probudilo dovoljno snage za određeni zadatak.

48

Izraženo u općim pojmovima, misao je manifestacija Stvaralaštva, Treći aspekt ljudskog trojstva. U kršćanskoj terminologiji volja je očitovanje Boga Oca, ljubav Boga Sina; misao ili stvaralačka aktivnost Boga Duha Svetoga. Jer je misao u nama koja djeluje, ona stvara i provodi naloge volje. Ako je volja kralj, misao je premijer. Okultist primjenjuje ovu stvaralačku moć da ubrza ljudsku evoluciju, Istočna joga primjenjuje opće zakone evolucije uma kako bi pobudili evoluciju posebne svijesti. Dokazano je i može se uvijek ponovno dokazati da misao, pažljivo koncentrirana na neku ideju, gradi tu ideju u karakteru mislioca, a tako čovjek može u sebi stvoriti bilo koju željenu kvalitetu, pomoću neprestanog i pažljivog razmišljanja - meditacijom. Poznajući ovaj zakon, čovjek može izgraditi svoje mentalno tijelo kako on to želi, jednako kao što i zidar može izgraditi zid. Proces izgradnje karaktera jednako je znanstven kao i razvoj snage mišića. Ni smrt ne zaustavlja ovaj posao, kako ćemo imati prilike vidjeti u kasnijim poglavljima. U ovome radu, molitva se može koristiti s velikim učinkom, možda najupečatljiviji primjer možemo naći u životu Brahmana. Cijeli taj život praktički je neprekidna molitva. Iako je ova molitva složenija i detaljnija, sličan oblik moljenja se koristi u nekim katoličkim samostanima gdje se kandidata za novicijat upućuje na molitvu svaki put kada jede kako bi se njegova duša mogla hraniti kruhom života; svaki put kada se umiva kako bi njegova duša bila čista i oprana; svaki put kada ulazi u crkvu kako bi njegova duša mogla dugo služiti itd. Sličan je život Brahmana, osim što je njegova pobožnost još jača i sabranija. Nema sumnje kako onaj tko se stvarno i istinski pokorava ovim pravilima mora biti pod dubokim i trajnim utjecajem takvog djelovanja. Kako smo vidjeli u poglavlju IV. mentalno tijelo ima tu posebnost: povećati se u veličini, a naravno isto tako i u aktivnosti, postupno kako se i sam čovjek razvija i raste. Kao što znamo, fizičko tijelo za dugo vremena ostaje jednako; astralno tijelo raste do neke mjere; ali mentalno tijelo, kao i kauzalno, proširuje se enormno u kasnijim stadijima evolucije, pokazujući svu raskoš sjaja raznobojnih svjetala koji svijetle intenzivnim sjajem kada je u mirovanju, a u punoj aktivnosti pokazuje bliješteće odraze svjetla. Mentalno tijelo slabo evoluirane osobe jedva se primjećuje; ono je tako slabo razvijeno da treba uložiti napor kako bi ga se moglo vidjeti. Veliki broj ljudi nije u stanju jasno misliti obzirom na vjerska pitanja, pogotovo na Zapadu. Sve im je nejasno i maglovito. Okultni razvoj nema nejasnoća i maglovitosti. Naši pojmovi moraju biti jasni, a misaone slike vrlo određene. Ovo odvojeno od ostalih osobina, osnovno je u razvoju okultista. Učenik bi trebao shvatiti da svaki čovjek vidi vanjski svijet kroz svoj um. Ovo se može usporediti s promatranjem krajolika kroz obojane naočale. Čovjek koji nije nikada drugačije gledao nego kroz crvene ili plave naočale, nikada ne može raspoznati kakva je prava priroda krajolika. Isto tako, čovjek je obično potpuno nesvjestan narušavanja gledanja jer je njegovo viđenje svega posredstvom vlastitog mišljenja. U tom smislu um se naziva „tvorac iluzije“. Očita je dužnost učenika okultizma pročistiti i razviti svoje mentalno tijelo, odstraniti „bradavice“ (vidi poglavlje V.) i predrasude, tako da je njegovo mentalno tijelo odraz istine s minimalnim izobličenjem uslijed prirođenih mana u samom mentalnom tijelu. Ukratko ćemo iznijeti utjecaj čovjeka na životinje, kako bi naše proučavanje o mentalnom tijelu bilo potpuno s obzirom na njegove akcije i reakcije. Ako čovjek usmjeri nježne misli prema životinji ili učini izravni napor kako bi je naučio nešto, onda nastaje izravno i namjerno djelovanje koje prelazi od astralnog ili mentalnog tijela čovjeka u odgovarajuća vozila životinje. To se relativno rijetko događa, jer veći dio posla nije obavljen s izravnom voljom, već jednostavno putem neprestanog i neizbježnog djelovanja uslijed blizine ovih dvaju bića. Veliki utjecaj na sudbinu životinje ima karakter i tip čovjeka. Ako je interakcija između njih uglavnom emocionalna, vjerojatno će životinja uglavnom razviti svoje astralno tijelo te da će konačni prekid s grupnom dušom ovisiti o naglom naletu osjećaja koji dosegne budički aspekt monade, a koja lebdi nad njim, uzrokujući tako oblikovanje ega.

49

Ako je uzajamni utjecaj uglavnom mentalan, onda će biti potaknuto mentalno tijelo životinje i ona će se najvjerojatnije individualizirati preko intelekta. Ako je čovjek jako spiritualan ili posjeduje jaku volju, životinja će se individualizirati uslijed poticaja njegove volje. Individualizacija putem osjećaja, intelekta ili volje, ovo su tri uobičajene metode. Također je moguća i s manje poželjnim sredstvima, primjerice putem ponosa, straha, mržnje ili požude za moći. Tako se je npr. skupina od oko dva milijuna ega individualizirala u Sedmom ciklusu Mjesečevog lanca isključivo zbog ponosa, pošto nisu posjedovali druge karakteristike osim nešto malo sposobnosti i shodno tome njihovo kauzalno tijelo nema drugih boja osim narančaste. Arogancija i nedisciplina ove skupine uzrokovalo je stalnim nevoljama u toku povijesti, sebi i drugima. Neki od njih postali su „gospodari crnog lica“ Atlantide, drugi su postali osvajači i iskorijenitelji naroda ili nesavjesni milijunaši koje se je nazivalo „Napoleoni financija“. Neki od njih koji su individualizirani kroz strah izazvan okrutnošću, postali su inkvizitori u Srednjem vijeku i oni koji danas muče djecu. Obzirom na mehanizam individualizacije daljnje se pojedinosti mogu naći u knjizi Studija o svijesti, dr. Besant kao i u knjizi Kauzalno tijelo.

POGLAVLJE XIV. SPOSOBNOSTI Mentalno, kao i astralno tijelo, za vrijeme svoje evolucije probude se za svjesnu aktivnost i nauče se odgovarati na titraje materije vlastite razine, otvorivši tako egu potpuno novi i daleko prostraniji svijet spoznaje i moći. Puni razvoj svijesti u mentalnom tijelu ipak se ne smije brkati s jednostavnim učenjem uporabe mentalnog tijela do neke mjere. Čovjek upotrebljava svoje mentalno tijelo kad god misli, ali to je vrlo daleko od mogućnosti upotrijebiti ga kao samostalno vozilo, kroz koje bi se svijest mogla potpuno izraziti. Kako smo vidjeli (poglavlje IV.) mentalno je tijelo prosječnog čovjeka kudikamo manje evoluirano od njegova astralnog tijela. Kod većine ljudi viši dijelovi mentalnog tijela još uvijek prilično spavaju, čak i kada su niži dijelovi snažno aktivni. U stvari, mentalno tijelo prosječnog čovjeka još nije vozilo u pravom smislu, jer čovjek u njemu ne može putovati niti može upotrijebiti njegova osjetila za primanje utiska na uobičajen način. Među znanstvenicima našega vremena, iako je mentalno tijelo vrlo visoko razvijeno, no to je uglavnom za uporabu u budnoj svijesti i još vrlo nesavršeno za izravno opažanje na višim razinama Vrlo malo ljudi svjesno djeluje u mentalnom tijelu, osim onih koje su obučavali učitelji pripadnici Velikog Bratstva Iniciranih; biti u mogućnosti to činiti znači dugogodišnja praksa uložena u meditaciju i posebno nastojanje. Sve do vremena Prve inicijacije, čovjek radi po noći u svom astralnom tijelu, ali tek kada u njemu uspostavi savršenu kontrolu i sposoban je koristiti ga u potpunosti, tada započinje rad u mentalnom svijetu. Kada je mentalno tijelo potpuno organizirano, onda je ono mnogo fleksibilnije vozilo od astralnog tijela i mnoge stvari koje nisu moguće na astralnoj razini, mogu se ostvariti putem njega. Snagu slobodnog djelovanja u mentalnom svijetu mora steći kandidat za Drugu inicijaciju, jer se ta inicijacija odvija na nižoj mentalnoj razini. Baš kao što je viđenje astralne razine različito od fizičke razine, tako je i viđenje mentalne razine potpuno različito od obje. U slučaju mentalnog gledanja ne možemo više govoriti o odvojenim osjetilima, kao što su vid i sluh, već se mora pretpostaviti jedno opće osjetilo koje odgovara na dolazeće titraje tako u potpunosti

50

da svaki predmet s kojim je u dodiru odjednom razumije u potpunosti, vidi ga, čuje, osjeća i zna sve što je moguće znati o njemu, o njegovim uzrocima, učincima, mogućnostima, barem koliko se odnosi na mental i niže razine, a sve to u jednoj trenutnoj operaciji. U ovom izravnom djelovanju višeg osjetila nikada nema sumnje, oklijevanja ili kašnjenja. Ako on misli na neko mjesto, on se nađe tamo; ako misli za nekog prijatelja, on je pred njim. Ne postoje nesporazumi niti ga više može prevariti vanjski izgled, jer na ovoj razini svaka misao i osjećaj njegovog prijatelja leže kao otvorena knjiga pred njim. Ako je čovjek u društvu prijatelja čije je više osjetilo također otvoreno, njihov je odnos onda savršen, iznad sveg zemaljskog shvaćanja. Za njih ne postoje udaljenost niti odvojenost, njihovi osjećaji više nisu skriveni niti se mogu nesavršeno izraziti s neprikladnim riječima, beskorisna su pitanja i odgovori, jer se misaone slike čitaju u isti tren kada su oblikovane, a razmjena ideja je u onom trenu čim bljesnu u njihovom umu. Ipak, čak se i ova prekrasna sposobnost razlikuje samo u stupnju, ali ne i u vrsti od one s kakvom mi danas raspolažemo, jer na mentalnoj razini, baš kao i na fizičkoj, dojmovi se još uvijek prenose putem titraja koji idu od predmeta na vidovitu osobu. Ovaj se uvjet ne odnosi na budičku razinu, ali s tim ćemo se baviti u nekoj drugoj knjizi. Nema se mnogo toga reći niti bi se trebalo o mentalnoj vidovitosti, jer je vrlo malo vjerojatno da se mogu zapaziti primjeri, osim među dobro podučenim učenicima u nekim od najviših škola okultizma. Pred njima se otvara novi svijet u kojem uobičajeno postoji sve ono što možemo zamisliti s najvećom slavom i sjajem. Sve ono što ovaj svijet može pružiti iskusnom učeniku - ili barem sve ono što on može asimilirati - nalazi se unutar njegovog dohvata, dok za neuvježbanu vidovitu osobu jedva da postoji neka mogućnost. Možda čak niti jedna od tisuću normalnih vidovitih osoba ne uspije dostići ovaj novi svijet. Ovo se može postići za vrijeme mesmeričkog sna, kada subjekt izbjegne kontroli hipnotizera, ali je ova mogućnost izuzetno rijetka, pošto zahtijeva gotovo nadljudske sposobnosti na putu spiritualnih aspiracija i apsolutnu čistoću misli i nakana, koliko od subjekta toliko i hipnotizera. Čak i u tom slučaju subjektu ostaje blijedo sjećanje na intenzivno, ali ipak neopisivo blaženstvo, obično duboko obojeno s njegovim osobnim vjerskim uvjerenjem. Nije samo cjelokupno znanje – ili barem ono koje ne nadilazi mentalnu razinu – dostupno onima koji djeluju na mentalnoj razini, već je također i prošlost svijeta otvorena pred njima kao što je sadašnjost, jer imaju pristup neizbrisivom Sjećanju prirode (vidi poglavlje XXVIII.). Tako npr. za onoga tko može funkcionirati slobodno na mentalnoj razini postoje metode dobivanja sadržaja knjige, odvojeno od procesa čitanja. Najjednostavnija je metoda pročitati knjigu iz uma onoga koji ju je već proučio, ali na taj način dobije se samo dojam kojeg on ima o knjizi. Druga se metoda sastoji u ispitivanju aure knjige. Svaka je knjiga okružena od misaone aure koja je napravljena od misli svih koji su je pročitali i proučili. Tako kada se psihometrijski ispita knjiga, općenito se shvati njezin puni sadržaj, iako se naiđe na brojne ukrase uslijed različitih mišljenja čitatelja, a kojih nema u knjizi. Kako smo izložili u poglavlju VIII. danas je vrlo malo onih koji duboko i temeljito čitaju i uče, kako su to radili naši stari; zbog toga su misaoni oblici povezani sa suvremenim knjigama rijetko kada toliko precizni i jasni kao oni koji okružuju rukopise prošlosti. Treća je metoda kada se ulazi u samu dubinu knjige ili rukopisa i dodirne um autora, kako smo vidjeli u poglavlju X. Postoji još i četvrta metoda koja zahtijeva uzvišenije moći, a sastoji se u psihometriziranju sadržaja knjige i dolasku u mentalno središte misli, gdje se spajaju sve struje misli koje su u vezi s tom temom. Ovo je bilo razjašnjeno u poglavlju XII. središta misli. Kako bi se mogle dati sugestije na mentalnoj razini, potrebno je da čovjek vrlo pažljivo obustavi svoje vlastite misli neko vrijeme, tako da njegove kreacije ne mogu utjecati na osjetljivu okolnu materiju, a time u potpunosti mijenjati uvjete.

51

Ovakvo stanje kada je mišljenje obustavljeno, ne smije se brkati sa stanjem pasivnosti koje se prakticira u Hatha jogi. U slučaju Hatha joge um se stavlja u apsolutnu pasivnost, stanje blisko medijalnosti, naprotiv u prvom slučaju um je savršeno budan i pozitivan, obustavlja svoje misli za trenutak samo kako bi se spriječilo uplitanje neželjenih osobnih elemenata u promatranju koje se želi napraviti. Čakre ili središta snaga postoje u mentalnom tijelu jednako kao i u drugim vozilima. Oni su točke veze kroz koje prolazi snaga iz jednog vozila u drugo. U Eteričkom dvojniku opisali smo čakre eteričkog tijela, a one astralnog tijela opisane su u Astralnom tijelu. O čakrama mentalnog tijela vrlo se malo zna. Prva je činjenica sljedeća: kod posebnog tipa osoba, čakra na vrhu glave tako je zakrivljena da svojim vrhom doseže atrofirani organ poznat kao pinealna žlijezda. Kod takvih osoba epifiza je oživljena i stavljena u izravnu komunikaciju s nižim mentalom, bez da naoko prolazi kroz astralnu razinu kako je to uobičajeno. Baš je za takav tip osoba gđa Blavatsky naglašavala važnost buđenja tog organa. Druga je činjenica da sposobnost uvećanja kojeg Hindusi nazivaju Anima, pripada čakri između obrva. Iz središnjeg dijela ove čakre projicira se nešto što bi mogli nazvati maleni mikroskop koji ima za objektiv samo jedan atom, čime odgovara razmjerno veličini s trenutnim predmetom koji treba promatrati. Tako upotrjebljeni atom može biti fizički, astralni ili mentalni, već ovisno o tome što treba posebno pripremiti. Sve njegove spirale moraju biti otvorene i dovedene u punu radnu sposobnost kao što će biti za sve atome sedmog runde našeg lanca. Ova moć pripada kauzalnom tijelu, tako da ako se koristi atom niže razine kao okular, mora se pridodati sustav odraza duplikata. Atom se može prilagoditi za bilo koju podrazinu, tako da se bilo koji potreban stupanj uvećanja može primijeniti kako bi odgovarao predmetu koji se ispituje. Daljnje proširenje ove moći omogućuje operatoru da fokusira svoju svijest na objektiv, a zatim ga projicira na udaljenim mjestima. Ista sposobnost s različitom primjenom, može se također koristiti za smanjenje slike kada se želi vidjeti cjelina koja je prevelika da bi se obuhvatilo običnim gledanjem. Ovu sposobnost Hindusi nazivaju Mahima. Za mentalnu vidovitost nema prostornog ograničenja izvan same mentalne razine koja se, kako ćemo vidjeti u poglavlju XXVII., ne proteže do mentalne razine drugih planeta. Ipak, pomoću mentalne vidovitosti moguće je dobiti dosta podataka o drugim planetima. Prolaskom izvan stalnih poremećaja Zemljine atmosfere, moguć je enormno jasniji pogled. Također nije teško naučiti kako uspostaviti moć izuzetno visokog povećanja, pomoću kojeg se mogu dobiti vrlo zanimljivi astronomski podaci. Prana ili vitalnost postoji na mentalnoj razini, jednako kao i na svim nama poznatim razinama. Isto je i za kundalini ili zmijsku vatru, Fohat ili elektricitet, kao i za vitalnu energiju, kako je navedeno u Eteričkom dvojniku pod imenom Primarna snaga. Danas se puno toga ne zna niti o prani niti o kundalini mentalne razine. Ipak, znamo da kundalini oživljava sva vozila. Već spomenuta Primarna snaga, jedna je od manifestacija Dugog izljeva Drugog aspekta Logosa. Na budičkoj razini ona se očituje kao princip Krista u čovjeku; u mentalnom i astralnom tijelu oživljava različite slojeve materije i u višim se dijelovima astrala pojavljuje kao plemeniti osjećaji, a u nižem dijelu puki nalet životne snage energizirajući materiju tog tijela. U najnižem očitovanju obavijena je eteričkom materijom i prelazi iz astralnog tijela u čakre koje su na površini eteričkog tijela, gdje se sastaje s kundalini koja izvire iz unutrašnjosti ljudskog tijela. Čitatelj se može sjetiti (vidi Eterički dvojnik, poglavlje VII.), da ljubičasta struja prane potiče misao i emociju visoko spiritualnog tipa, dok obična misao potiče djelovanje modre struje pomiješane s dijelovima žute. Zbog toga je u nekim slučajevima slaboumnosti protok vitalnosti u mozgu, žute i modroljubičaste struje, gotovo potpuno sputan.

52

Nakon objavljivanja knjige Eterički dvojnik, izašla je knjiga Čakre od biskupa Leadbeatera koja sadrži nove i vrijedne podatke o čakrama, a osobito na povezanost različitih središta ili čakri i razina. Za ovo proučavanje biti će korisna sljedeća tablica: ČAKRE Broj

Hrvatski naziv

Sanskrt

Mjesto

Prečke

Grupa

1 2 3

Korijenska ili temelj Slezena ili slezenska Pupak ili pupčana

Mûlâdhâra Manipûra

4 6 10

I. Fiziološka

4 5 6

Srce ili srčana Grlo ili grlena Obrve ili čeona

Anahata Visuddha Âjnâ

Trtica Nad slezenom Pupak, iznad solar pleksusa Iznad srca Prednja strana grla Između obrva

7

Kruna ili koronarna

Sahasrâra

Vrh glave

12 960

12 16 96

II. Osobna

III. Spiritualna

Snaga s kojom je udružena Kundlini Prana Niži astral Viši astral Niži mental Više moći preko pitutirane žlijezde Više moći preko pinealne žlijezde

Iz tablice se zaključuje da primarna snaga, prana i kundalini nisu izravno povezani s mentalnim i emocionalnim životom čovjeka, već jedino s njegovim fizičkim zdravljem. Međutim, postoje i druge snage koje ulaze u čakre, a mogu se smatrati kao psihičke ili spiritualne. Korijenska čakra i čakra slezene ne pokazuju niti jednu od tih, ali pupčana i više čakra su ulazna vrata za snage koje utječu na ljudsku svijest. Čini se kako postoji određena sličnost između boja tokova prane koji pritječu u razne čakre i onih koje H. P. Blavatsky pripisuje principima čovjeka u dijagramu iz trećeg dijela Tajne doktrine, kako je prikazano u sljedećoj tablici: Boja prane Svijetloplava Žuta Tamnoplava Zelena Roza Ljubičasta Ljubičastocrvena (s različitom ljubičastom)

Čakra Grlo Srce Obrve Pupak Slezena Kruna Korijenska (onda na vrhu glave)

Boje u Tajnoj doktrini Plava Žuta Indigo ili tamnoplava Zelena Crvena Ljubičasta -

Načelo Âtmâ (ovoj aure) Buddhi Viši Manas Kama-Manas: niži mental Kâma-Rûpa Eterički dvojnik -

Kundalini pripada Prvom izljevu koji proizlazi iz Trećeg aspekta. U središtu zemlje kundalini djeluje u prostranoj kugli kojoj se mogu približiti samo vanjski slojevi, oni su u simpatičkoj vezi s kundalini slojevima ljudskog tijela. Tako kundalini u ljudskom tijelu dolazi od onoga što se nazivalo „Laboratorij Duha Svetoga“ duboko u zemlji. Ona pripada vatri prane i vitalnosti. Prana pripada zraku, svijetlu i otvorenom prostoru; podzemna je vatra puno materijalnija, poput vatre užarenog željeza. Ova ogromna snaga ima svoju strašnu stranu; ona daje dojam kao da silazi sve dublje i dublje u materiju, kreće polagano ali nadmoćno naprijed, sigurno i nemilosrdno. Treba naglasiti kako je kundalini snaga Prvog izljeva na putu povratka i radi u uskoj vezi s već spomenutom Primarnom snagom; a ove dvije snage zajedno donose biće u evoluciji do mjesta gdje može primiti izljev Prvog Logosa i postati ljudski ego. Prerano buđenje kundalini uzrokuje mnoge neugodne posljedice. Ona pojačava sve što je u čovjekovoj prirodi i brže dosegne niže i zle osobine nego dobre. Na primjer, u mentalnom tijelu taština se vrlo lako probudi i razvije do nevjerojatne neumjerenosti. Bilo bi vjerojatno da to sa sobom donosi veliko intenziviranje snage uma, ali u isto vrijeme to proizvodi abnormalni i đavolji ponos koji je posve nezamisliv običnom čovjeku. Neka nitko ne pokuša probuditi je bez vodstva iskusnog učitelja, a kada bi se to izazvalo

53

slučajno, onda se treba odmah posavjetovati s nekim tko u potpunosti razumije tu pojavu. Stoji napisano u Hathayogapradipika (III. 107): „On daje oslobođenje jogijima i robovanje budalama“. Osvajanje kundalini mora se ponoviti u svakoj inkarnaciji, jer su vozila svaki puta nova, ali nakon što je temeljito dostignuto, ponavljanje je jednostavno. Moramo imati na umu kako se njegovo djelovanje mijenja prema osobama, primjerice, netko vidi više Ja radije nego čuje njegov glas. Osim toga, spajanje s višim Ja ima mnogo stadija: za osobnost to znači utjecaj ega, ali za ego znači moć monade i konačno za monadu znači postati svjestan izraz Logosa. Da bi se koristile sposobnosti mentalnog tijela, potrebno je usredotočiti svijest u to tijelo. Čovjekova se svijest može usredotočiti na jedno vozilo u isto vrijeme, iako čovjek može biti nejasno svjestan kroz druga vozila. Tako, ako čovjek posjeduje astralni i mentalan vid te fokusira svoju svijest u fizički mozak, on će vidjeti savršeno fizička tijela svojih prijatelja, ali će istodobno njihova astralna i mentalna tijela vidjeti pomalo nejasno. Trenutačno on može promijeniti žarište svoje svijesti, tako da savršeno vidi astralno; u tome slučaju i dalje će vidjeti fizičko i mentalno tijelo ali ne u svim detaljima. Isto vrijedi za mentalni vid i za onaj viših razina. Za prenijeti u fizički mozak ono što se je vidjelo na mentalnoj razini, treba obaviti dva puta tešku operaciju prijenosa iz više na nižu razinu, jer sjećanje mora proći kroz astralnu razinu koja se nalazi između dviju razina. Čak i kada je čovjek u stanju upotrijebiti mentalne sposobnosti dok je budan u fizičkom tijelu, on ne umije opisati ono što vidi, jer je za to apsolutno neprikladan fizički jezik. Za prenijeti svijest mentalnog tijela u fizički mozak, treba razviti veze koje postoje između raznih tijela. Ove veze postoje, a da čovjek toga i nije svjestan, ali one nisu oživljene; one se nalaze u takozvanim rudimentarnim organima fizičkog tijela koji čekaju da ih se razvije upotrebom. Te veze povezuju gusto i eteričko tijelo s astralnim, astralno s mentalnim i mentalno s kauzalnim tijelom. Djelovanje volje započne ih oživljavati i čim one počnu djelovati, čovjek ih koristi za prenijeti svoju svijest iz jednog vozila u drugo. Upotreba volje za oživjeti ove veze oslobađa kundalini, zmijsku vatru. Organ koji spaja fizičko s astralnim tijelom jest pituitarna žlijezda, a fizičko s mentalnim pinealna žlijezda. Kako je već rečeno, neki najprije razviju pituitarnu, a drugi pinealnu žlijezdu. Svatko treba slijediti propisanu metodu od vlastitog gurua ili spiritualnog učitelja. Kada se je čovjek naučio napustiti fizičko tijelo u budnoj svijesti, nakon što je razvio veze između svojih vozila, onda je on naravno premostio jaz između fizičkog života i sna. Premošćivanje jaza olakšano je s vježbom mozga koji onda odgovara na titraje mentalnog tijela; mozak postaje sve više poslušan instrument čovjeka, obavljajući svoju aktivnost pod impulsima volje i odgovarajući i na najmanje dodire. Glavne pripreme kako bi se titraji više svijesti primali u fizičko vozilo, mogu se korisno prikazati kako slijedi: čišćenje nižih tijela uzimanjem čiste hrane i čistim životom; podjarmljivanje strasti; kultiviranje i ravnoteža uma i karaktera, moraju biti ravnodušni prema vrevi zgoda i nezgoda vanjskog života; navika mirne meditacije (vidi poglavlja XV. – XVII.) o uzvišenim temama; obustaviti žurbu, pogotovo nemirnu i nestrpljivu žurbu uma koja drži mozak stalno aktivnim leteći s jedne stvari na drugu; imati istinsku ljubav prema stvarima višeg svijeta, tako da um zadovoljno počiva u svom društvu, kao s dobrim prijateljem. Kada je čovjek u mogućnosti koristiti mentalne sposobnosti u običnoj budnoj svijesti, onda je on naravno u mogućnosti primati dojmove svake vrste iz mentalnog svijeta, tako da on vidi sve aktivnosti drugih, kao što vidi i kretnje tijela. Kada se čovjek nauči koristiti snage mentalnog tijela, čovjek ne gubi ona niža, jer su uključeni u ona viša. U ovom stadiju čovjek može u velikoj mjeri povećati svoje korisne snage svjesnim stvaranjem i usmjeravanjem misaonih oblika, koristeći ih za djelovanje na mjestima na kojima se on, u ovome trenutku, ne može premjestiti sa svojim mentalnim tijelom. On ove misaone oblike kontrolira iz daljine i nadzire njihov rad, tako oni postanu vjerni izvršitelji njegove volje.

54

Kada čovjek započne razvijati svoja okultna svojstva, čitavo se mentalno tijelo mora pročistiti i dovesti u besprijekorno stanje. Izrazito je neophodno biti u mogućnosti stvarati jasne i snažne misaone oblike; biti će mu od velike pomoći i ohrabrenje ako ih bude mogao jasno predočiti. Ne smiju se brkati ova dva različita djelovanja. Stvaranje misli jest izravna aktivnost volje koja djeluje kroz mentalno tijelo; vizualizacija je pak sposobnost da se može vidjeti putem vidovitosti misaone oblike koje je sam čovjek stvorio. Ako čovjek jasno misli na predmet, slika se predmeta nalazi u njegovom mentalnom tijelu, bilo da je on u stanju vizualizirati ili ne. Učenik mora neprestano nastojati održavati moralnu čistoću i duševnu ravnotežu, bez kojih je vidovitost prokletstvo, a ne blagoslov za onoga koji je posjeduje. Razvoj svijesti mentalnog tijela daje kontinuitet životu čovjeka i sjećanje je trajno tijekom svakog silaska u inkarnaciju. Kada čovjek može funkcionirati na taj način svjesno u svom mentalnom tijelu, doživljava svoje mogućnosti i ograničenja, onda nužno nauči razlikovati sebe i vozila koje koristi. Sljedeći korak za njega biti će vidjeti iluzorni karakter svog osobnog Ja, odnosno Ja mentalnog tijela i poistovjetiti će sebe samoga s pravim čovjekom, s individualnošću ili egom koji živi u kauzalnom tijelu. U ovom daljnjem koraku podizanja svijesti na razinu ega, na višoj mentalnoj razini, čovjek će steći sjećanje na sve svoje prošle živote. No, prije nego se čovjek može nadati da će razbiti barijeru ogradu između astralne i mentalne razine, da može uživati trajno sjećanje, on mora temeljito prakticirati dugo vremena kako upotrijebiti mentalno tijelo kao vozilo. (Po analogiji vidimo da ego mora biti potpuno svjestan i aktivan dugo vremena na vlastitoj razini, prije nego svijest ovog postojanja može doći do fizičke svijesti). Mentalno se tijelo ne može umoriti; ne postoji nešto takvo kao umor uma. Ono što mi nazivamo tim imenom, to je samo um fizičkog mozga kroz koji se um izražava. Ipak, čisto fizički umor može proizvesti učinak na mentalno tijelo. Kada je čovjek posve iscrpljen, u velikoj će mjeri izgubiti moć koordinacije. Sve fizičke stanice trpe, a u drugim vozilima - eteričkom, astralnom i mentalnom - napravi se veliki broj malih vrtloga i svaki od njih titra vlastitim ritmom, tako da sva vozila gube koheziju i nisu u mogućnosti obavljati svoj posao. Na današnjem stupnju našeg znanja, točan način na koji način obično sjećanje radi nije poznato, jer ovaj predmet još nije bio istraživan. Međutim, jasno je da su titraji mentalnog tijela dio onoga što se događa te da kauzalno tijelo ni na koji način nije uključeno. Izgleda da je prije tisuću godina postojala određena ceremonija za otvaranje sposobnosti viših tijela. Službenik je u mračnoj sobi izgovorio riječ „om“, što je sve prisutne dovelo u harmoniju s njim i s njegovim osjećajima. Kada je službenik izgovorio riječ „Bhur“ za njihova se je osjetila soba ispunila s običnim svjetlom. Na zvuk druge riječi, kod prisutnih se je privremeno probudio astralni vid, a s trećom riječi probudio se je mentalni vid. Ovi su učinci bili samo privremeni, ali u nekoj budućoj prigodi bilo ih je lakše proizvesti kod istih ljudi. Vrlo je važno da učenik nauči razlikovati impulse i intuiciju. Oboje dolaze do mozga iznutra, zbog čega na prvi pogled izgledaju isto i stoga je potrebna velika pažnja. Kada okolnosti dopuštaju, mudro je počekati neko vrijeme, jer općenito impuls postaje slabiji, dok intuicija prolaskom vremena ostaje nepromijenjena. Impuls općenito prati uzbuđenje i ima nešto osobno u tome; prava intuicija, iako odlučna, okružena je osjećajem mirnoće. Impuls izlazi iz astralnog tijela, dok je intuicija djelić spoznaje kojeg ego prenosi osobnosti, dakle dolazi iz najviše mentalne razine, a katkada čak i iz budičke. Za moći razlikovati impuls od intuicije, dok se priroda u potpunosti uravnoteži, potrebno je podvrći se mirnom razmatranju i mora se znati pričekati, kako je to gore bilo rečeno. Pod takvim uvjetima impuls se brzo iscrpi, dok intuicija postaje sve jasnija i jača. Tišina i smirenost omogućuju nižem umu jasnije čuti glas intuicije i osjetiti njezinu moć. Tako intuicija ništa ne gubi, nego dapače dobiva kada se sabrano čeka. Osim

55

toga, intuicija je uvijek povezana s nečim nesebičnim. Ako postoji neki egoistični čin u nekom impulsu koji dolazi iz neke više razine, možemo biti sigurni da se radi o astralnom impulsu, a ne o pravoj budičkoj intuiciji. Intuicija, u neku ruku podudarna izravnom gledanju na fizičkoj razini, na kraju zauzima mjesto razuma koji se može usporediti s fizičkim osjetom dodira. Intuicija razvija rasuđivanje na isti dosljedan način i bez promjene esencijalne prirode, baš kao što se oko razvija iz osjećaja dodira. No, intuicija neinteligentih jest impuls, rođen od želje i niža je od rasuđivanja, a ne viša.

POGLAVLJE XVI. KONCENTRACIJA Iz onoga već rečenog o mehanizmu i snagama misli, jasno proizlazi kako je kontrola uma mnogo važnija nego što se to misli, za čovjekovo vlastito dobro, kao i za njegov utjecaj na djelovanje koje čini drugima. U stvari, kontrola misli ključni je preduvjet za razvoj duševnih snaga. U knjizi Glas tišine piše: „Um je ubojica stvarnosti; neka učenik ubije ubojicu“. Jasno je kako ovo ne znači da um mora biti uništen, jer je on čovjeku neophodan, ali ga treba kontrolirati i mora se vladati s njim; um nije sami čovjek, već je njegov instrument kojeg treba odgajati i upotrebljavati. Učenik mora uložiti veliku brigu kod izbora svojih misli i osjećaja. Običan čovjek rijetko kada nastoji svladati emocije, osim možda u njihovoj vanjskoj manifestaciji; kada osjeća da one u njemu rastu, čovjek im se prepusti i drži kako je to prirodno kada tako čini. Međutim, učenik okultizma mora usvojiti potpuno drugačiji stav; umjesto dozvoliti emocijama da ga vuku svojim tokom, mora imati savršeni nadzor nad njima, a to se može ostvariti kada se razvije i kontrolira mentalno tijelo. Za doseći ovu svrhu jedan je od prvih koraka spoznati činjenicu kako um nije čovjek, već instrument koji mora naučiti koristiti. Učenik mora sebi postaviti zadatak savladati i svoje osjećaje i svoj um; on mora točno znati što misli i zašto, tako da može raspolagati sa svojim vlastitim umom na željeni način, baš kao što vješti mačevalac usmjerava svoje oružje u smjeru koje odredi i čvrsto ga drži u ruci koliko god želi. Drugim riječima, učenik mora steći moć koncentracije, što je nužni preduvjet za svaki mentalni rad. On se mora naučiti ustrajno i neprestano misliti, ne smije dopustiti svom umu da leti s jedne stvari na drugu i rasipati svoju energiju na bezbrojne i beznačajne misli. Većina ljudi smatra kako sve vrste lutajućih misli hrle u njihovu svijest spontano, a budući da nisu naviknuti kontrolirati um, nemoćni su zauzdati ovu bujicu misli. Takvi ljudi ne znaju što je prava koncentracija uma i ova slabost uma i volje, prosječnom čovjeku otežava prve korake u okultnom razvoju. Nadalje, zato što danas u svijetu vjerojatno postoji veća količina zlih umjesto dobrih misli koje plutaju okolo, ova mentalna slabost ostavlja čovjeka otvorenog za sve vrste iskušenja, a koja se s malo brige i napora mogu u potpunosti izbjeći. Ako se razmatra oblik, koncentrirati se znači držati mentalno tijelo u obliku jedne stalne slike; ako se uzme u obzir životna strana, to znači usmjeriti pozornost postojano na ovaj oblik kako bi ga se reproduciralo u sebi. Snaga volje primorava um da ostane u jednom obliku, u obliku jedne slike, u potpunosti zanemarujući sve druge dojmove koji mu se nabacuju. Kratko rečeno, koncentracija se sastoji u usmjerenosti uma na jednu ideju i njezinom zadržavanju tamo. Još jednostavnije, koncentrirati se znači obratiti pažnju. Ako čovjek obraća pažnju na ono što čini, onda je njegov um koncentriran. Grleno središte ili čakra, povezana s višim oblicima slušanja, također je usko povezana sa snagom usmjeravanja pažnje kojoj svi sistemi okultizma pridaju veliku važnost. Primjerice, u Pitagorinoj školi učenici su zadržani po nekoliko godina u razredu nazvanom Akoustikoi ili Slušatelj te im je bilo strogo zabranjeno

56

pokrenuti se prema pogubnim vodama originalnosti sve dok nisu temeljito savladali principe filozofije. Iz sličnih razloga, kod misterija Mithre najniži red bio je Ravens ili Gavran, što znači da im je dopušteno ponoviti samo ono što su čuli, jednako kao što čine gavrani ili papige. Kod slobodnih zidara ovome odgovara stupanj E.A. njihovog sistema. S... od E.A. koji usporedno poziva za podršku, koju čovjek upotrebljava, određenu klasu ne-ljudske inteligencije suptilnog svijeta, treba biti obavljena ispravno i na pravome mjestu; ako se učini nemarno ili bez razmišljanja na ono što radi, čovjek se može otvoriti utjecajima kojih nije svjestan i za koje je nespreman. U korištenju svih takvih oblika „magije“, čovjek bi trebao biti podozriv kako se ne bi neoprezno otvorio neugodnim utjecajima, a koje može izbjeći. Učeniku je također dobro zapamtiti kako je prirodni učinak koncentriranja uma stvaranje napetosti u mišićima, primjerice mrštenje obrva. Takva napetost ne samo da umara tijelo, već također djeluje kao prepreka za priliv duhovnih snaga. Dakle, učenik treba s vremena na vrijeme u svojoj meditaciji, kao i u svom svakodnevnom životu, skrenuti pozornost na svoje tijelo i promišljeno „opustiti“. Iskusiti će se golemo olakšanje na cijeli sustav kada se prepusti potpunom opuštanju. Ljudi jake i intenzivne naravi trebaju obratiti posebnu pozornost na opuštanje i za njih je jednako korisno prakticirati određene vježbe u tu svrhu. Postoje mnoge knjige o toj temi; može se pouzdano preporučiti kao jednu od najboljih Snaga kroz odmor (Power Through Repose) od Annie Payson Call. Koncentracija nije stvar fizičkog napora; trenutak kada um obrati pažnju na misao, onda je on na nju koncentriran. Manje je stvar u tome da se um silom zadrži na određenoj misli, već ostaviti um i dalje oslonjenog slobodno na tu misao u savršenom miru i tišini. Učenik mora imati na umu kako sjedište misli nije u mozgu već u mentalnom tijelu; stoga se koncentracija puno više odnosi na mentalno tijelo nego na fizički mozak. Stoga je očito kako koncentracija nije stanje pasivnosti, već naprotiv stanje intenzivne i redovite aktivnosti. U mentalnom svijetu ona podsjeća na skupljanje snage u mišićima za proljeće u fizičkom svijetu ili njihovo napinjanje prije dugotrajnog naprezanja. Kada čovjek poduzme stvarnu koncentraciju misli, napetost ne bi trebala trajati više od pet ili deset minuta, inače će se mozak preopteretiti. Vrlo postupno vrijeme se može produljiti na petnaest, dvadeset ili trideset minuta. Učenik nikada ne bi trebao vježbati koncentraciju ili meditaciju do točke gdje osjeća izmaglicu ili težinu u mozgu, jer su izmaglica i bol signali za opasnost koja pokazuje da su nastale prebrze promjene u različitim tijelima i štete zdravlju. Većini ljudi izgleda kako je teže obuzdati misli od emocija, vjerojatno zato što su odgojeni da je nepristojno dopustiti slobodnu razuzdanost emocija, a mislima se obično dopušta lutati prema diktatu fantazija. Kada čovjek počne kontrolirati svoj um, dođe u sukob s prošlim navikama svog mentalnog tijela. Jednako kao što kolektivna svijest njegova astralnog tijela oblikuje ono što je nazvano elemental želje (vidi Astralno tijelo VIII.), tako isto u mentalnom tijelu nalazi se elemental mentala. Ovaj elemental mentala naviknut je činiti sve na svoj način i udobno prelaziti po svojoj volji s jednog predmeta na drugi. Borba s elementalom mentala na neki je način drugačija od one s elementalom želje. Zato što je elemenal mentala ušao u evoluciju cijeli stadij ranije od elementala želje, on je manje opterećen materijalnim zatočeništvom te je aktivniji od elementala želje – nemirniji je, ali manje snažan i odlučan. Po prirodi stvari stoga je lakše s njim upravljati, ali je manje naviknut na vodstvo; tako da je potrebno uložiti daleko manje snage u kontrolu misli nego želja, ali treba više upornosti u primjeni te snage. Također, treba znati kako je um na mentalnoj razini na svom vlastitom terenu i bavi se vlastitom materijom, tako je samo pitanje prakse naučiti savršeno upravljati elementalom mentala; naprotiv, kada nastojimo vladati elementalom želje, dovodimo um u svijet koji mu je stran i nametnuti su mu strani utjecaji izvana.

57

Ovih nekoliko činjenica vrlo su važne, pa ih je korisno ukratko rekapitulirati. Kontrola uma sama po sebi daleko je lakša nego kontrola emocija; ali dok u kontroli emocija imamo određenu praksu, u pravilu gotovo da ne postoji praksa kontrole uma. Stoga nam mentalne vježbe izgledaju tako teške. Oboje zajedno nam se čini daleko lakši zadaci nego savršeno majstorstvo fizičkog tijela, što donekle prakticiramo tijekom brojnih prijašnjih života, ali su naša postignuća u tom smjeru još prilično nesavršena. Potpuno razumijevanje ovog predmeta trebalo bi izrazito potaknuti učenika. Jedan od rezultata takvog razumijevanja pojasniti će istinu spomenutu u Glasu tišine kako je ova zemlja jedini stvarni pakao poznat okultistu. Kako se ne bi navedene izjave činile neistinito ili pretjerano, neka učenik razmotri poteškoće kada se s misaonom snagom hoće izliječiti jaka zubobolja (iako se čak i to može učiniti pod određenim uvjetima); očito je puno lakše s misaonom moći savladati depresiju, ljutnju, ljubomoru ili bilo koje druge neugodne emocije, a još je lakše odvratiti misli od neugodne ili beskorisne teme i usmjeriti na nešto ugodno ili korisno, pa čak i zaustaviti mentalnu aktivnost. Sada će biti korisno razmotriti detaljnije prepreke koncentraciji; kao što ćemo vidjeti one se prirodno dijele u dvije glavne skupine. Prva je povezana s Kamom ili željom, a druga sa samom prirodom mentalne materije. Poteškoće u kontroli uma dobro je opisao Arjuna prije 5000 godina u besmrtnom dijalogu između njega i Šri Krišne (vidi Bhagavad Gita VI, 34, 35): "Proces joge koji si sažeto opisao, o uništavatelju od Madhua, izgleda mi nepraktičan i nepodnošljiv, jer je um nemiran i nepostojan; um je nemiran, buntovan i veoma snažan. O Krsna, mislim da je teže obuzdati um nego vjetar." A evo točnog odgovora, odgovor koji pokazuje jedini put do uspjeha: "Bez sumnje, O moćni naoružani, um je teško zauzdati, ali je moguće ukrotiti ga s neprestanom vježbom (abhyasa) i ravnodušnosti (vairagya)." Proučit ćemo ove dvije zapreke i pomoćna sredstva obrnutim redoslijedom. 1. RAVNODUŠNOST – jasno je da se ona odnosi na moć kame ili želje koja privlači um, utječe i vlada s njim. U poglavlju VI. proučavali smo detaljnije odnos između kame i manasa i vidjeli smo kako želje neprestano djeluju na um i stalno ga čine slugom užitka. Tako je um pobuđen tražiti sve ono što mu je ugodno, a izbjegavati ono što uzrokuje bol. Stoga se samo s ograničavanjem i savladavanjem emocija mogu prevladati i spriječiti povlačenje uma daleko od zadatka koji si je sam postavio izvesti. Dobro je učeniku podsjetiti se kako je kaos beznačajnih emocija nedostojan racionalnog bića i do zadnjeg stupnja nedostojanstveno da si čovjek, iskra Božanskog, dopusti pasti pod utjecaj elementala želja – stvari koja još nije niti mineral. Izgleda kako postoje dva glavna načina na koji se može postići ravnodušnost kao sredstvo za koncentraciju; nazvat ćemo ih (a) filozofska metoda i (b) metoda pobožnosti. (a) Filozofska metoda sastoji se u modificiranju i jačanju nečijeg stava protiv svega što ga obično privlači i veže kako bi Kamu ili želju doveo u potpunosti pod kontrolu; tako čovjek postaje ravnodušan prema svim predmetima, bilo vanjskim bilo da mu ih je um pružio iznutra. Kako je pisac primijetio, ova metoda čini se teška za većinu ljudi zapadnjačke prirode, jer često stvara velike zabune umjesto da ih uklanja, dok za ljude orijentalne prirode (koristi se gruba, ali korisna razlika), ova metoda ne predstavlja poteškoću. Potpuno razlaganje ove metode zahtijevalo bi filozofsku raspravu, što je naravno uvelike izvan svrhe ove knjige. Nekoliko riječi dovoljno je za dobiti opći pojam o ovoj metodi. Filozofija sistema opisana je u Diskursu 5. i 6. Bhagavad Gite koji se zovu Joga odricanja od djelovanja i Joga samo podčinjavanje. Prema ovom sustavu čovjek „ne mrzi niti ne želi“; ... on je slobodan od parova suprotnosti; ... on zapaža kako se osjetila kreću među predmetima osjetilnosti; ... on stavlja sva djelovanja u vječnost i napušta vezanosti; ... on se umno odriče sveg djelovanja; ... on jednako poštuje brahmana okićenog učenošću i poniznošću, kravu, slona, psa i parija; ... on ne likuje kada priskrbi nešto ugodno niti ga zabrinjava kada priskrbi nešto neugodno; ... on je nevezan na vanjske dodire i nalazi radost u svom Jastvu; ... on je u stanju

58

izdržati ... snagu rođenu iz žudnje i strasti ... usklađen ... radostan ... usmjeren je na dobrobit svih bića ... odvojen od želja i strasti. „On ispunjava svoju dužnost, neovisno od rezultata aktivnosti ... odrekao se formativne volje ... kontrolirano i mirno, ... jednako u hladnoći i toplini, zadovoljstvu i boli, kao i u časti i sramoti; ... on gleda nepristrano na one koji ga vole, prijatelje i neprijatelje, strance, neutralne, nepoznate i rođake, pravedne i nepravedne; ... on je slobodan od nadanja i pohlepe; ... on je slobodan od čežnje za poželjnim stvarima; ... on je kao svjetionik u zaklonjenom mjestu; ... on nije potresen teškom tugom; ... on napušta bez zadrške sve želje iz mašte; ... malo po malo on zadobiva smirenost ... imajući svoj um u Jastvu; ... sebe vidi boraviti u svim bićima, a sva bića u sebi; ... i on je .... u potpunosti usklađen.“ Ovo što je navedeno predstavlja jednostavnu skicu onoga što smo nazvali filozofska metoda. U svari, ova se metoda može i treba mijenjati i prilagoditi prema pojedincima i osobitostima njihovog temperamenta. Međutim, kako je već rečeno filozofska metoda za mnoge je težak i zbunjujući put; zato što je „Dharma nekog drugog puna opasnosti“, treba slijediti drugu metodu, manje drastična, a koja će biti sada opisana. (b) Metoda pobožnosti: u ovoj metodi, umjesto pokušaja eliminacije Kame, odnosno želje ili privrženosti, učenik koristi snagu Kame kako bi usmjerio um. To je u pravom smislu riječi metoda sljedbenika koji njeguje Kamu u svom najuzvišenijem obliku, do te mjere intenziteta da sve druge naklonosti postanu relativno beznačajne, pa nemaju moć uznemiriti ili odvratiti njegovu pozornost. Onaj tko je predanog temperamenta može postići svoj cilj fiksiranjem svog uma na voljeni objekt ili sliku, upravo zadovoljstvo koje doživljava u kontemplaciji o toj slici pomoći će držati um fiksiran na nju; čak i ako se um silom odvuče od nje, on će se vratiti na nju opet i opet. Na ovaj način sljedbenik dostiže značajni stupanj koncentracije. Dok pobožna osoba time koristi element privlačnosti prema nekoj osobi, više filozofski nastrojena osoba može za predodžbu privlačnosti uzeti neku duboku ideju ili čak problem; tako za njega intelektualni interes, duboka želja za znanjem, daje obvezujuću moć privlačnosti, pa fiksira um nepomično. Iz ove točke gledišta, korisna definicija koncentracije jest kako slijedi: mentalna praksa koncentracije jest kontrola uma, dominacija uma nad raspoloženjem, tako da se sve misli usmjere prema izabranom cilju. Za one koji nisu savršeno pobožni, ova metoda može biti znatno izmijenjena; ta izmijenjena metoda možda je za većinu ljudi najlakša od svih, jer je to ono, u stvari, što se radi u običnom svakodnevnom životu. Ona se sastoji u potpunoj zainteresiranosti i upijanju odabranog predmeta, tako da se svaka druga misao ipso facto9 isključi. Um treba biti toliko zaokupljen da izazove više-manje duboku koncentraciju. Učenik mora naučiti to ostvariti pomoću volje, a najbolje će uspjeti kada usvoji moć i naviku zapažanja i obraćanja pozornosti na vanjske stvari. Treba se uzeti neki predmet i pažljivo ga detaljno proučiti u svim aspektima. Nema stvari u prirodi koja je stvarno dosadna i nezanimljiva; ako se čini tako, to je uslijed našeg nemara i pomanjkanja naše sposobnosti da cijenimo čudo i ljepotu. Potreban je određeni stupanj vještine u rečenoj relativno osnovnoj vježbi za uspješnu vizualizaciju – to je snaga umne reprodukcije objekta točno u detalje, bez da ga se vidi očima; točna vizualizacija jest sposobnost potrebna u određenim oblicima okultnog rada, kao na primjer u ceremonijama. Ako se umjesto konkretnog predmeta izabere ideja, npr. neka vrlina, ona mora kod učenika pobuditi entuzijazam i predanost; u tom slučaju uglavnom nastaje koncentracija osjećaja, a manje je izražena koncentracija uma. Lakše se usmjeriti na jedno u osjećajima nego u mislima, jer je misao suptilnija i aktivnija, ali ako se postigne koncentracija osjećaja, slijedit će je i koncentracija uma do neke mjere. U prakticiranju koncentracije, kao i meditacije, početniku se može dogoditi da mnoštvo malih neudovoljenih želja i neriješenih problema često skrene njegovu pozornost. U savladavanju ovih prepreka malo će biti 9

(lat.), samim tim, u isti mah

59

koristi pokušavajući ih potisnuti ili ugušiti. Bolji je plan dati im potrebnu pažnju i izabrati prikladno vrijeme za riješiti ove privremeno obustavljene stvari. Um koji ne može prevladati ovu neodlučnost ostavljajući neprestano neriješene probleme, ne može uspjeti u koncentraciji, a kamoli meditaciji. Učenik treba svladati probleme koji mu se pružaju, držati se svojih odluka, a kasnije mora izbjegavati vraćati se više puta na iste stvari. Ovo se svojstvo postiže vježbanjem i navikom stavljanja svojih odluka u djelo. Učenik mora odlučiti svladavati svoje probleme, držati se vlastitih odluka, a zatim odbaciti razmišljati na isti predmet iznova i iznova. Ova sposobnost raste s praksom i navikom provođenja odluka u djelo. 2. STALNA VJEŽBA - Ovdje se radi o kvaliteti nemira, što je više-manje svojstvo mentalne materije i elementalne mentalne esencije. U stvari, elementalna esencija u velikoj je mjeri odgovorna za naše lutajuće misli, jer se premješta stalno s jedne stvari na drugu. No, kako mentalna materija, kao i sve materije, podliježe zakonima navike, moguće je pomoću stalne vježbe uspostaviti naviku koja je obrnuta nemiru i učiniti materiju poslušnim i dobrovoljnim slugom pravog čovjeka, mislioca. Najbrži i najbolji način da se prevladaju lutanja uma jest upotreba Volje. Kakva se god metoda izabere, uvijek se mora u nekoj određenoj mjeri upotrijebiti volja. Ima ljudi koji se oslanjaju isključivo na snagu volje (i nema granica razvoja volje), dok drugi više vole nadopuniti i potpomognuti svoju snagu volje putem filozofije, pobožnosti ili pak s drugim sredstvima za koja smatraju da su im djelotvornija. Naravno, moguće je oblikovati omotač oko sebe i time isključiti misli izvana, ali se ova metoda ne preporuča za trajnu upotrebu, jer omotači nisu ništa drugo nego štake za ispomoć. Međutim, treba napomenuti kako upotreba omotača ne može spriječiti lutanje misli koje iskrsnu u umu čovjeka, jedino može spriječiti upad izvana mnoštvu slobodnih plutajućih misli koje su ostavili drugi ljudi. U izradi takvog omotača preporučljivo je upotrijebiti samo nižu mentalnu materiju, jer bi se inače isključile korisne misli izvana ili otežao izlazak čovjekovih vlastitih misli usmjerenih prema svom učitelju. U slobodnom zidarstvu odgovarajući proces tome je pokrivanje Lože, što se naravno učini obzirom na stupanj na kojem se radi. Moć koncentracije može i treba se postići u svakodnevnom životu. Što god radimo, trebamo usmjeriti svu svoju pažnja na naš posao i obavljati ga sa svim našim raspoloživim snagama i najbolje moguće. Na primjer, pismo treba biti dobro i točno napisano, nebriga za detalje ne smije dopustiti da bude zanemareno ili pokvari njegove učinke. Knjiga se mora čitati s punom pažnjom i naporom kako bi se razumjele misli autora. Ne bi trebao proći niti jedan dan bez nekog određenog prakticiranja uma. Snaga se dobiva jedino vježbanjem; zapuštenost uvijek znači slabost i atrofiju. Mehanizam zabrinutosti i način njegovog otklanjanja učenik treba dobro usvojiti. Kada rad i vježba nisu pretjerani, ne nanose nikakvu štetu mentalnom aparatu, upravo suprotno, postaje jači. Ali mentalni proces zabrinutosti definitivno štete umu i nakon nekog vremena stvara se iscrpljenost i razdražljivost, što čini svaki stalni mentalni rad nemoguć. Zabrinutost je proces ponavljanja istog vlaka misli iznova i iznova s neznatnim promjenama, bez rezultata, a često i bez ciljanja na rezultat. To je neprestana reprodukcija misaonih oblika stvorenih od mentalnog tijela i mozga, a ne od svijesti kojoj su nametnuti. Mislilac, nakon što nije uspio riješiti svoj problem, ostaje nezadovoljan; strah u očekivanju nevolja drže ga u tjeskobnom i uznemirenom stanju. Prema tim impulsima koji nisu određeni od mislioca, mentalno tijelo i mozak nastavljaju dalje vraćati slike koje su već oblikovane i odbačene. U zabrinutosti mislilac je rob umjesto gospodar svojih tijela. Zabrinutost u velikoj mjeri nastaje automatizmom, isto svojstvo materije može se iskoristiti za prevladati je. Možda je najbolji način za osloboditi se „kanala briga“, stvoriti još jedan suprotnog karaktera. To može biti

60

učinjeno u meditaciji sa zadržavanjem misli poput: „Ja sam Mir, to sam Ja. Ja sam Snaga, to sam Ja“. Kada se ugnijezde takve misli, Mir o kojem se kontemplira obaviti će osobu i biti će pun Snage koju si je zamislio u svom umu. Točna formulacija ideja za meditaciju može biti prilagođena pojedincu. Učenik mora naučiti ne samo misliti, već i prestati misliti po volji. Kada se misao o nekoj stvari završi, treba je potpuno obustaviti, a ne dopustiti da dodiruje um nejasno, kao brod koji kuca u stijenu. Čovjek ne pušta stroj u pogonu kada je posao završio, jer ne želi da bespotrebno radi. Isto tako, neprocjenljiv stroj uma ne bi se trebao pokretati i pokretati besciljno, bez ikakvog korisnog rezultata. Kao što se umorni udovi oporavljaju u potpunom mirovanju, tako isto i um pronađe ohrabrenje u savršenom odmoru. Kada je učenik završio svoj umni posao, mora prestati misliti i ako mu se druge misli pojavljuju u umu skrenuti pozornost daleko od njih. Druga metoda koju pisac s uspjehom koristi, nije toliko odvratiti pozornost drugdje (što je samo po sebi pozitivan čin), koliko u nepokazivanju interesa za misli koje nastaju. Pustite da vam misli po volji dolaze, ali ostanite potpuno ravnodušni prema njima. Nakon kratkog vremena, bez unošenja novog života u njih, one se prestanu pojavljivati i čovjek doživljava savršeni mir, potpuno slobodan od bilo kojih misli, što donosi odmor astralnom i mentalnom tijelu. (Ova se metoda također može upotrijebiti za liječenje nesanice; pisac je smatra neprocjenjivom u mnogim slučajevima). Prestati misliti jest nužan preduvjet za rad na višim razinama. Kada se mozak nauči biti na miru, tada se otvara mogućnost povlačenja svijesti od svog fizičkog ogrtača. Učenik će sada biti u poziciji razumjeti duboko značenje aforizma Patanjalija, po kojem za praksu joge čovjek mora prestati „modifikacije mislećeg principa“. Zadatak kojeg se mora postići jest steći takvu savršenu kontrolu nad mentalnim tijelom ili „mislećim principom“, tako da se može mijenjati samo s namjerno danim pristankom samog čovjeka, mislioca. Za definirati jogu, Patanjali upotrebljava izraz chitta-vritti-nirodha, što znači obuzdati (nirodha) vrtloge (vritti) uma (chitta). Čovjek mora biti u mogućnosti uzeti i služiti se umom kao radnim alatom; kada postigne tu fazu otvori mu se mogućnost da se potpuno povuče iz mentalnog tijela. Joga obustavlja sve titraje i promjene u mentalnom tijelu. Dakle, u mentalnom tijelu učitelja nema promjena boja, osim pokrenutih iznutra. Boja je njegovog mentalnog tijela kao „mjesečina na valovitom oceanu“. Unutar te bjeline nalaze se sve moguće boje i ništa u vanjskom svijetu ne može proizvesti i najmanji titraj boja u ovakvom mirnom sjaju. Njegovo je mentalno tijelo samo kao vanjski ovoj kojeg On koristi kada Mu je potrebno komunicirati s nižim svijetom. Rezultat koncentracije jest taj da Spoznavatelj, s koncentriranim umom, stalno kontemplirajući jednu sliku, dobiva potpunije znanje o predmetu nego što bi ga dobio putem bilo kojeg verbalnog opisa. Grubi obris napravljen verbalnim opisom o predmetu, popunjava se sa sve više detalja kako se slika oblikuje u mentalnom tijelu i svijest dolazi sve više i više u kontakt s opisanim stvarima. Za daljnje pojedinosti o teoriji i praksi koncentracije i misli, učenika upućujemo na knjigu A. Besant: Snaga misli, Njihova kontrola i kultura10; i izvrstan praktični priručnik od Ernesta Wooda: Koncentracija.

POGLAVLJE XVII. MEDITACIJA Naravno, koncentracija nije cilj sama sebi, već sredstvo za doći do cilja. Koncentracija podesi um u instrument koji se može koristiti po volji vlasnika. Kada je koncentrirani um stalno usmjeren na neki objekt, 10

Thought Power – Its Control and Culture

61

s namjerom da prodre kroz veo i dosegne život kako bi privukao taj život u jedinstvo s životom kojemu pripada um – to je meditacija. Koncentracija je dakle oblikovanje organa, a meditacija njegova upotreba. Kako smo vidjeli, koncentracija znači čvrsto fiksiranje uma na jednu određenu točku, bez lutanja i bez odvraćanja utjecajima iz vanjskog izvora uslijed djelovanja osjetila ili samog uma. Mora se ohrabrivati pribranost i čvrstoća, dok se postupno ne nauči povući svoju pažnju od vanjskog svijeta i to u tolikoj mjeri da osjetila ostanu savršeno mirna, a um intenzivno oživljen i svim snagama usmjeren prema unutrašnjosti, kako bi pokrenuo misao u jednu točku i to najvišu koju može doseći. Kada je čovjek u mogućnosti održati se tako s određenom lakoćom, spreman je za korak dalje te sa snažnim ali s mirnom naporom voljom može se vinuti izvan najviše misli koje je prije dosegnuo s fizičkim mozgom; i s ovim naporom može se uzdignuti do više svijesti i ujediniti se s njom; i osloboditi se fizičkog tijela. Tako svako tko je u mogućnosti obratiti pozornost te misliti ustrajno na određeni predmet neko vrijeme, ne dopuštajući lutanje uma, spreman je započeti meditaciju. Meditaciju možemo definirati kao kontinuiranu pozornost koncentriranog uma na objekt naše predanosti, problem kojeg treba rasvijetliti; ukratko, na bilo što u čemu je život koji se treba shvatiti i asimilirati. To je umjetnost razmatranja subjekta i preoblikovanja u umu u svim njegovim položajima i odnosima. Druga se definicija meditacije sastoji u nastojanju da se dovede u budnu svijest, odnosno stanje normalne aktivnosti, realizacija super-svjesnosti kako bi se snagom privlačenja napravio kanal kroz koji će utjecaji božanskog ili spiritualnog principa – pravi čovjek – osvijetliti nižu osobnost. To je dostizanje misli i osjećaja prema savršenstvu i otvaranje vrata zarobljenoj nižoj svijesti prema utjecajima ideala. H. P. Blavatsky kaže: „Meditacija jest neizreciva težnja nutrine čovjeka prema beskonačnom“. Sv. Alphonus de‘ Liguori govorio je o meditaciji kao: „blagoslovljenoj vatri u kojoj su duše upaljene božanskom ljubavlju.“ Izabrani ideal može biti apstraktan, kao što je vrlina; to može biti Božanstvo u čovjeku; može biti personificiran kao Majstor Božanskog učitelja. Ali, u svakom slučaju on je u stvari uzdignuće duše prema svom božanskom izvoru, želja individualnog Ja da postane jedno s univerzalnim Ja. Meditacija je za duhovni život isto što i hrana za fizički život. Čovjek meditacije je najučinkovitiji čovjek na svijetu. Lord Rosebery, govoreći o Cromwellu opisao ga je kao „praktičnog mističara“ i izjavio da je praktični mistik najveća snaga na svijetu. Koncentrirani intelekt, snaga povlačenja od vanjskog previranja, znači ogromno povećanje energije u radu, veću postojanost, samokontrolu i mir. Čovjek meditacije ne gubi vrijeme, ne rasipa energiju, ne propušta niti jednu priliku. Takav čovjek upravlja događajima, jer je u njemu snaga čiji su događaji samo vanjski izraz; on doprinosi božanskom životu, a time doprinosi božanskoj snazi. Kako smo već rekli, kada se um zadrži na jednoj slici i Spoznavatelj stalno o njoj kontemplira, on dobiva daleko cjelovitije saznanje o predmetu nego što bi dobio pomoću bilo kojeg verbalnog opisa. Za vrijeme koncentracije, slika se oblikuje u mentalnom tijelu i koncentracija na grubu skicu potječe od, recimo, verbalnog opisa, ispunjava se sa sve više i više detalja, kako svijest u sve većoj mjeri dolazi u dodir s opisanim predmetom. Meditaciju preporučuju sve religije, a njezinu poželjnost prepoznale su i filozofske škole. Kao što čovjek koristi određene vježbe za jačanje mišića, tako isto učenik okultizma koristi određene i prikladne vježbe kako bi razvio svoje astralno i mentalno tijelo. Naravno, postoje mnoge vrste meditacije, kao što postoji mnogi tipovi ljudi: očito je kako nije moguće da jedna metoda meditacije bude najprikladnija za sve. Meditacija ima različite svrhe, od kojih su glavne kako slijedi: 1. Ona osigurava da barem jednom dnevno čovjek misli svete i uzvišene stvari, njegove ga misli odvraćaju od sitnica dnevnog života, lakomislenosti i problema. 2. Nauči čovjeka misliti takve stvari, tako da nakon nekog vremena stvore pozadinu u njegovom svakodnevnom životu kojoj se um s užitkom vraća kada nije zaokupljen s dnevnim poslovima.

62

3. Ona služi kao neka vrsta astralne i mentalne gimnastike za očuvanje tih viših tijela u zdravlju i zadržavanju struje božanskog života da teče kroz njih. U tu svrhu treba imati na umu kako je redovitost vježbanja najvažnija. 4. Ona može biti korisna za razvoj karaktera, za izgradnju različitih kvaliteta i vrlina. 5. Ona uzdiže svijet na više razine tako da se uključuju više i suptilnije stvari, putem meditacije čovjek se može uzdignuti sve do Božanskog. 6. Ona otvara vrata blagoslova s viših razina. 7. Ona je prvi korak na putu koji vodi k višem razvoju i spoznaji, vodi k vidovitosti i prema višem životu potpuno izvan ovog fizičkog svijeta. Meditacija je najpristupačnija i najsigurnija metoda za razvitak više svijesti. Neupitno je moguće za bilo kojeg čovjeka nakon nekog određenog vremena meditacije, npr. o Logosu ili učitelju, uzdići se do astralne razine, a kasnije i do mentalne, ali nitko ne zna koliko vremena treba za postići taj rezultat, jer to isključivo ovisi o prošlosti učenika i o naporu koji je uložio. Čovjek koji je duboko posvećen proučavanju viših stvari, vremenom se uzdigne potpuno izvan sebe i stvara moćni misaoni oblik u mentalnom svijetu koji se odmah iskoristi kao kanal za potencijalnu energiju višeg svijeta. Kada se tijela više osoba udruže u mislima takve prirode, kanal kojeg oni čine daleko je veći od zbroja pojedinačnih kanala. Takvo udruženje stvara blagoslov od neprocjenjive vrijednosti za sve one koji su njegovi članovi. S takvim njihovim intelektualnim istraživanjima, u nižem se mentalnom svijetu mogu postići izlijevanja snage koja pripada višem mentalnom svijetu. Ako se ove misli bave etikom i razvojem duše u njezinim višim aspektima, one mogu napraviti uzvišeniji kanal, kroz koji se snaga budičkog svijeta može spustiti u mentalni svijet. One tako mogu omogućiti blagodati zračenja viših utjecaja mnogim osobama koje su inače neosjetljive za djelovanje ove snage, dok je na svojoj izvornoj razini. Ovo je u stvari prava i najviša funkcija primjerice Lože Teozofskog društva - napraviti kanal za izljev Božanskog Života. Svaka loža Teozofskog društva središte je interesa Učitelja Mudrosti i Njihovih učenika; zbog toga misli članova lože, kada su angažirane u istraživanju, raspravljanju i sl. mogu privući pažnju Majstora, zatim se izlije snaga mnogo uzvišenija nego što je ona koja proizlazi od samih članova. Članovi Teozofskog društva mogu se podsjetiti na tvrdnju A. Besant kada neka osoba uđe u Društvo, kako je rekao Učitelj, ona se poveže s Njima putem tanke niti života. Ta nit tvori magnetsku vezu s Učiteljem i učenik može s napornim trudom, predanošću i nesebičnom službom, ojačati i proširiti ovu nit, dok ne postane snop žive svjetlosti. Moguće je pozvati blagoslov s još višeg izvora. Život i Svjetlo Božanstva preplavljuje čitavi njegov sustav i odgovarajuća snaga na svakoj razini strogo je ograničena na nju. Međutim, ako se pripremi poseban kanal, onda se ona može spustiti i obasjati nižu razinu. Takav se kanal uvijek uspostavi kadgod bilo kakva misao ili osjećaj ima potpuno nesebičan aspekt. Sebični se osjećaj kreće u zatvorenoj krivulji, pa to donosi vlastiti odgovor na vlastitoj razini. Krajnje nesebična emocija je nalet energije koja se ne vraća, ali koja u svom uzlaznom kretanju pruža kanal koji služi za silazak Božanske Moći na sljedeću višu razinu. To je stvarna pozadina ideje o dobivanju odgovora na molitvu. Za vidovite je ovaj kanal vidljiv kao veliki vrtlog, neka vrsta divovskog cilindra ili lijevka. To je najbliže objašnjenje koje se može dati u fizičkom svijetu, ali je neadekvatan, jer kada sila teče kroz kanal nekako se udruži s vrtlogom i izađe obojena iz njega te ima karakteristike svakog vrloga i po njemu se prepoznaje kroz koji kanal je prošla.

63

Pomoću meditacije čovjekovo astralno i mentalno tijelo postupno se iz kaosa dovode u red, polagano se šire i postupno se nauče odgovarati na sve više i više titraje. Svaki napor pomaže stanjiti veo koji dijeli čovjeka od višeg svijeta i izravne spoznaje. Njegovi misaoni oblici postaju iz dana u dan sve jasniji i život izliven u njih odozgora postaje sve bogatiji. Meditacija tako pomaže ugrađivati u tijela više tipove materije. To često u iskustvo dovodi uzvišene emocije, one imaju svoj izvor na budičkoj razini i odražavaju se u astralno tijelo. Osim toga, potrebno je razviti mentalno i kauzalno tijelo, kako bi čovjek dobio postojanost i ravnotežu; inače bi dobre emocije koje vode čovjeka u pravom smjeru mogle biti vrlo lako poljuljane i povesti ga drugim i manje poželjnim smjerom. Savršenu ravnotežu ili postojanost ne može se postići samo s osjećajima. Čovjeku treba usmjeravanje snage uma i volje, kao i pokretačka snaga emocija. Učeniku koji se vježba u meditaciji može biti korisno poznavati pet faza uma koje je iznio Patanjali. Međutim, učenik se treba sjetiti kako ti stupnjevi nisu ograničeni na mentalnu razinu, već postoje u odgovarajućem obliku na svakoj razini. Oni su: 1. Kshipta: leptirov um koji neprestano leti s jednog predmeta na drugi. Ovo odgovara aktivnosti na fizičkoj razini. 2. Mudha: faza zbunjenosti u kojoj emocije čovjeka pokolebaju i zbunjuju; odgovara aktivnosti u astralnom svijetu. 3. Vikshipta: stanje preokupiranosti i zaslijepljenosti idejom; čovjek je obuzet, a možemo reći i opsjednut idejom. Odgovara aktivnosti u nižem mentalnom svijetu. Tada čovjek mora naučiti Viveku (vidi poglavlje XXXIII.), koja se odnosi na spoznajni aspekt svijesti. 4. Ekagrata: jednousmjerenost; u ovom stanju čovjek posjeduje ideju, umjesto da ona njega posjeduje. Ovo stanje odgovara aktivnosti na višoj mentalnoj razini. Čovjek ovdje mora naučiti Vairagyu (vidi poglavlje XXXIII.) koja se odnosi na aspekt aktivnosti svijesti. 5. Niruddha: samokontrola; uzdiže se iznad svih ideja; čovjek bira što hoće u skladu sa svojom prosvijetljenom Voljom. To odgovara aktivnosti na budičkoj razini. Čovjek ovdje mora naučiti Shatsampatti (vidi poglavlje XXXIII.), koja se odnosi na voljni aspekt svijesti. Kada čovjek stekne potpunu kontrolu, tako da može spriječiti sve pokrete uma, spreman je za Samadhi koji odgovara kontemplaciji sa čime ćemo se opširnije baviti u sljedećem poglavlju. Ali zbog cjelovitosti, poželjno je da se o Samodhi ovdje kratko upoznamo. Etimološko značenje riječi Samadhi jest „potpuno stavljanje zajedno“, a može se prevesti s izrazom „usklađivanje uma“, tj. prikupiti sve snage uma, provjeriti svako odvlačenje pažnje. „Joga je skladan um“ – kaže Vyasa. Ovo je prvotno značenje Samadhi, iako se češće koristi za označavanje stanja transa, a što je prirodna posljedica savršene pribranosti. Postoje dvije vrste Samadhi: 1) Samprajnata Samadhi, odnosno Samadhi sa sviješću; sa sviješću okrenutoj prema vanjskim predmetima; 2) Asamprajnata Samadhi, odnosno Samadhi bez svijesti; sa sviješću okrenutoj prema unutra, povučenoj u sebe, tako da prelazi u sljedeće više vozilo. U sljedećoj tablici iznesena je cjelina dosada opisanih činjenica: Kvalitete koje se hoće usvojiti

1. 2. 3. 4.

Sanskrt Kshipta Mûdha Vikshipta Ekâgrata

Stanje uma Hrvatski Leptirova svijest Zbunjenost Slijepa zaljubljenost Jednousmjerenost

5.

Niruddha

Samokontrola

6.

Samâdhi

Pribranost uma, vodi do transa

Broj

Aspekti svijesti

--

--

Viveka (disriminacija) Vairâgya (nepristranost) Shatsampatti (6 mentalnih svojstava) --

Spoznaja Aktivnost Volja --

Za učenika može biti jednako interesantno poznavati četiri mentalna stanja opisanih od joge. Oni su: 1. Jagrat: budna svijest. 2. Svapna: svijest u snu; ova svijest radi u astralnom tijelu i sposobna je utisnuti svoja iskustva u mozak.

64

3. Sushupti: svijest u dubokom snu; ta svijest radi u metalnom tijelu i nije u stanju utisnuti svoja iskustva fizičkom mozgu. 4. Turlya: svijest u transu; odvojena je od mozga toliko daleko da je se ne može lako dozvati s vanjskim sredstvima. Važno je zabilježiti da ova četiri stanja svijesti postoje na svakoj razini. Sljedeća tablica pokazuje nekoliko primjera ovih četiri stanja fizičke svijesti koji su radi veće jasnoće prikazani u ovom obliku: ČETIRI STANJA SVIJESTI Sanskrt Jagrat Svapna Sushupti Turlya

Hrvatski Budno stanje San DubokI san Trans

Primjeri fizičke svijesti Čitati knjigu Gledati sat Usvojiti značenja riječi Zamišljati sat Dotaknuti um pisca Pojmiti idealni sat Uči u um pisca Prijeći u apstraktni pojam vremena

Također treba napomenuti kako su ovi termini relativni. Tako je za većinu ljudi jagrat ili svijest u budnom stanju dio ukupne svijesti koja djeluje u mozgu i živčanom sustavu, a što je svakako samosvijest. Možemo sebi predstaviti svijest kao veliko jaje svjetlosti kojemu je samo jedan kraj uvučen u mozak, ovaj dio tvori svijest u budnom stanju. No, kada se samosvijest razvije u astralnom svijetu, a mozak dovoljno razvije da može odgovarati na njezine titraje, astralna svijest postaje dio budne svijesti, a mentalna svijest Svapna ili svijest sna. Slično tome, kada se razvije mentalna samosvijest i mozak odgovori na to, budna svijest uključi mentalnu. I tako redom sve dok god svijest svih pet razina nije uključeno u budnu svijest. Ovo proširenje svijesti u budnom stanju uključuje razvoj u atomima mozga, kao i razvoj pojedinih organa u mozgu te veze između stanica. Za uključivanje astralne samosvijesti mora biti razvijena pituitarna žlijezda, a četvrti niz spirala u atomima mora biti usavršen. Za uključivanje mentalne samosvijesti mora biti aktivna pinealna žlijezda, a peti niz spirala u atomima mora biti u savršenom djelovanju. Dok se ne postignu ovi fizički razvoji, a astralna i mentalna svijest ostane nad-svijest, oni se ne mogu izraziti preko mozga. S druge strane, kada neki čovjek ne posjeduje fizičko tijelo, onda je njegova budna svijest ili Jagrat astralna svijest. Tako bi šira definicija Jagrata bila da je to dio ukupne svijesti koja radi u svom krajnjem vanjskom vozilu. Možemo preispitati Samadhi sa stajališta gornje analize. Samadhi je stanje svijesti u kojem je tijelo neosjetljivo, ali je um potpuno samosvjestan i vraća se fizičkom mozgu sa sjećanjem svojih nadfizičkih iskustava. Ako je čovjek u stanju transa i aktivan je na astralnoj razini, onda je Samadhi na astralu. Ako on pak funkcionira na mentalnoj razini, onda je njegov Samadhi na toj razini. Čovjek koji vježba Samadhi, može se povući iz fizičkog tijela kojeg ostavlja neosjetljivog, dok mu je um potpuno svjestan. Samadhi je dakle relativan pojam. Tako učitelju njegov Samadhi počinje na atmičkoj razini, a odatle se uzdiže na više kozmičke razine. Ponekada se riječ Samadhi koristi za označavanje stanja samo iznad razine gdje čovjek može zadržati svijest. Tako za divljaka čija je svijest samo na fizičkoj razini, astralna razina će biti Samadhi. To znači da

65

kada se čovjek vraća u svoja niža vozila, neće sa sobom donijeti nikakvo dodatno znanje niti ikakvu novu snagu da nešto učini korisno. Ova vrsta Samadhi ne potiče se u najvišim školama okultizma. Odlazak na spavanje i ići u Samadhi uglavnom je isti proces; no, jedan je obična pojava u normalnim uvjetima bez naročitog značenja, a drugi je rezultat djelovanja izvježbane volje i neprocjenjive snage. Fizička sredstva za izazivanje transa poput hipnoze, droga, fiksiranje crne točke na bijeloj podlozi ili fiksiranje vrha nosa i sličnih postupaka, pripadaju metodi Hatha joge i nikada se ne koriste u Raja jogi. Vidovita osoba odmah vidi razliku između mesmeriziranog subjekta i samoizazvanog transa u jogi. Kod mesmeriziranih ili hipnotiziranih subjekata svi su „principi“ prisutni: viši je manas paraliziran, buddhi je odvojen od manasa zbog ove paralize, a astralno je tijelo potpuno podložno nižem manasu i kami. S druge strane, u jogi „principi“ nižeg kvartara potpuno nestanu, osim jedva vidljivih titraja zlatne prane i ljubičastih plamenova prošaranih zlatnom bojom koji se uzdižu iz vrha glave i završavaju u točki. Mesmerizirane i hipnotizirane osobe nemaju nikakva sjećanja na iskustva; dok, naprotiv, u jogi se pamti sve što se dogodilo. Par praktičnih primjera najbolje će pokazati neke od metoda primijenjenih u meditaciji. Učenik će učiniti dobro ako uspostavi misao sve dok mu ne postane uobičajeno, da je fizičko tijelo instrument duha. On bi trebao misliti na fizičko tijelo, kako ga je moguće kontrolirati i usmjeravati ga, a onda bi se u mislima trebao od njega odvojiti, u stvari, odbaciti ga. Zatim, kada shvati da može kontrolirati svoje osjećaje i želje, trebao bi odbaciti astralno tijelo sa svojim željama i emocijama; zatim, zamišljajući kao da se nalazi u mentalnom tijelu, ponovno odražavati kako može kontrolirati i usmjeravati svoje misli, trebao bi odbaciti svoj um, a onda bi trebao dopustiti vinuti se u slobodnu atmosferu duha, gdje je vječni mir; odmarajući se na trenutak nastojati s velikim intenzitetom shvatiti da je to njegov pravi Ja. Spuštajući se opet u svijest, trebao bi nastojati donijeti sa sobom mir duha u svoja različita tijela. Druga je vježba usmjeriti meditaciju na jačanje karaktera odabirom neke vrline, recimo bezazlenost. S koncentriranom pažnjom, razmišlja se o predmetu u njegovim mnogim aspektima, npr. bezazlenost u govoru, u mislima, u željama; kako se bezazlenost izražava u životu savršenog čovjeka, kakav utjecaj ima na njegov svakodnevni život, kako bi se on ponašao prema drugima kada bi u potpunosti stekao tu vrlinu itd. Nakon što je na taj način promišljao o bezazlenosti, učenik će u svoj svakodnevni život prenijeti takvo stanje uma koje će se vrlo brzo odraziti na sva njegova djelovanja i sve njegove misli. Naravno, druge se osobine također mogu usvajati na sličan način. Nekoliko mjeseci ozbiljnog napora u tom smjeru proizvesti će izvanredne promjene u životu čovjeka, kako je opisao Plotin nezaboravnim riječima: „Povuci se u sebe i potraži. Ako ne nađeš još ljepotu, učini kao i kipar koji kleše kip kako bi ga učinio lijepim. On odsiječe ovdje i zagladi ondje, jedna linija postane blaža, a ona druga jasnija, sve dok se ne ukaže lijepo lice statue. Jednako napravi i ti: odsijeci sve ono što je suvišno, ispravi sve ono što je krivo, donesi na svjetlo sve ono što je u sjeni, učini napor kako bi sve zasjalo s ljepotom, i nemoj prestati klesati svoj kip dok on ne zasja s božanskim sjajem vrlina i dok konačno ne ugledaš dobrotu sigurno smještenu u neokaljanom svetištu“. (Plotin o ljepoti, preveo Stephen MacKenna). Meditacija na vrlinu učini da u čovjeku postupno izraste ta vrlina; kako piše u Indijskim pismima: „Ono što čovjek misli, to i postaje; misli dakle na vječnost.“; te još: „Čovjek je kreacija misli“. Izvrstan primjer onoga što se na ovaj način može postići meditacijom jest primjer nekog čovjeka, koji je 40 godina meditirao o istini svaki dan; učinak je bio taj da je bio toliko sinkroniziran s istinom da je uvijek znao kada netko laže putem disonance koju je osjetio u sebi. Dogodilo se da je taj čovjek bio sudac, tako da mu je ova postignuta sposobnost uvelike koristila.

66

U ovom radu čovjek upotrebljava svoju maštu – veliki alat koji se koristi u jogi. Ako čovjek predoči u mislima kako ima određenu osobinu, on je na pola puta da posjeduje tu osobinu; ako se zamisli bez neke mane, on je na pola puta da bude slobodan od te mane. Toliko je moćno oružje izvježbane imaginacije da njezinom upotrebom čovjek sebe može osloboditi od polovice svojih problema i grešaka. Nije pametno čvrsto misliti na svoje pogreške, kao niti težiti poticanju boležljivosti i potištenosti, jer djeluju kao zid koji priječi duhovne utjecaje. U praksi bolje je zanemariti mane koliko se mogu i usmjeriti se na izgradnju suprotne vrline. U duhovnom životu uspjeh se manje postiže s gorljivom borbom protiv niže prirode, već putem rasta znanja i uvažavanja viših stvari. Zato je samo jednom dovoljno iskusiti blaženstvo i veselje višeg života, da izblijede niže želje i izgube privlačnost. Jedan je veliki učitelj rekao kako je najbolji oblik pokajanja za greške gledati s hrabrim pouzdanjem naprijed, zajedno s čvrstom odlučnošću da se ponovno ne učini prijestup. Nadalje, pretpostavimo kako je svrha meditacija intelektualno razumijevanje predmeta i njegove odnose s drugim predmetima. Učeniku je važno sjetiti se kako je prvi posao Spoznavatelja promatrati – i to točno, a točnost promatranja ovisi o mislima; ako promatranje nije točno, iz te početne pogreške uslijediti će niz posljedičnih pogrešaka koje je nemoguće ispraviti, osim ako se ne vrati natrag na sami početak. Dakle, kada se predmet pažljivo promatra, struja misli usmjerena je na njega i obuhvaćaju ga u svim njegovim prirodnim, nadfizičkim i metafizičkim aspektima; učinjen je napor kako bi se pojasnila i odredila ta razina svijesti koja je još nejasna. Na primjer uzmimo harmoniju kao predmet meditacije. Razmotrimo je u odnosu na različita osjetila; razmotrimo harmoniju u glazbi, u bojama, u fenomenima različitih vrsta; nastojimo otkriti glavne značajke harmonije i kako se ona razlikuje od sličnih i suprotnih ideja, pogledajmo kakvu funkciju ima u slijedu događaja, koja je njezina primjena; što nastane iz njezine odsutnosti. Nakon što je odgovoreno na sva ova i mnoga druga pitanja, treba učiniti napor i odbaciti sve ove konkretne slike ili misli i zadržati misao na apstraktnu ideju harmonije. Učenik ne smije zaboraviti kako je mentalni pogled stvaran i zadovoljavajući, kao i fizički vid. Tako je moguće trenirati um da vidi, primjerice ideju harmonije ili drugi korijen od broja dva, tako jasno i s istom sigurnošću s kojom se obično vidi stablo ili stol u fizičkom gledanju. Kao treći primjer uzmimo meditaciju o pobožnosti. Razmislite o idealnom čovjeku, Učitelju, ili, ako vam je draže, na Božansko ili na neku Njegovu manifestaciju. Neka um obuhvati subjekt u različitim aspektima, tako da se neprestano produbljuje divljenje, poštovanje, zahvalnost i obožavanje. Razmislite o svim manifestiranim kvalitetama subjekta i razmatrajmo svaku kvalitetu u svim njezinim aspektima i odnosima. Iz općeg stanovišta, apstraktna ideja ili osobnost jednako su prikladni za potrebe meditacije. Osobe s intelektualnim temperamentom obično su zadovoljniji s apstraktnim idejama; dok one emocionalnog temperamenta imaju potrebu za konkretnim ostvarenjem svojih misli. Nedostatak apstraktne ideje jest ta što ne podržava uvijek težnju. Nedostatak konkretnog primjera je ta što katkada ne dosegne ideal. Možemo ovdje posebno istaknuti kako je rezultat razmišljanja o Učitelju uspostava određene veze s Učiteljem koju vidovite osobe primaju kao svojevrsnu liniju svjetlosti. U svojoj podsvijesti učitelj uvijek osjeća dodir takve linije i odgovara odašiljanjem neprekidnog toka magnetizma, čiji se učinak također osjeća dugo nakon završetka meditacije. Ako se slika koristi u svrhu meditacije, često se primijeti promjena u izražaju. To je zato što volja djeluje izravno na fizičku materiju, stvarne fizičke čestice neupitno su pogođene snagom jake ustrajne misli. Postoji jedan drugi oblik meditacije nazvan mantrička meditacija. Mantra je određen slijed zvukova koje okultist rasporedi kako bi postigao određene rezultate. Kada se ti zvukovi s istim redom iznova i iznova ritmički ponavljaju, sinkroniziraju titraje vozila u jedinstvo sa sobom.

67

Mantra je stoga mehaničko sredstvo za provjeru titraja ili izazivanje željenih titraja. Njezin uspjeh ovisi o onomu što je poznato kao simpatički titraji (vidi Astralno tijelo, poglavlje XVII.). Što se mantra više ponavlja, rezultat je snažniji. U ovome je vrijednost ponavljanja crkvenih formula i krunice, što omogućuje svijesti da se u potpunosti koncentrira na ono što se govori i misli, neometena zadaćom brojanja. S ovom metodom meditacije, koja se uglavnom prakticira u Indiji, molitelj usmjeri um, primjerice prema Shri Krishni, utjelovljenom Bogu, Duhu ljubavi i Spoznaje u svijetu. Ista se izreka ponavlja ili pjeva bez prestanka, kao mantra, dok se njezino duboko i slojevito značenje u potpunosti ne pronikne. Na taj se način molitelj dovede u vezu sa samim Velikim Gospodinom. Ovo što je rečeno samo je kratak opis nekih oblika meditacije. Za detaljna objašnjenja učenik može pročitati izvrsnu knjigu Koncentracija od Ernesta Wooda ili Meditacija za početnika, autora J. I. Wedgwooda ili izvrsna poglavlja o kontroli misli i izgradnji karaktera od A. Besant u knjizi U vanjskom predvorju11. Izvrsna metoda nazvana Meditacija o Egu prikazana je u brošuri Bogovi u izgnanstvu od J. J. van der Leeuw, LL.D. i to u pogovoru, na kraju ove vrijedne knjižice. Mnogi ljudi meditiraju svakodnevno sami, s uspjehom, ali postoje i veće mogućnosti kada grupa ljudi koncentrira svoje misli na neku stvar. To stvara pritisak na fizički eter, jednako kao i na astralni i mentalni svijet, i to je preokret u smjeru koji smo tražili. Dakle, umjesto boriti se protiv našeg okruženja, kao što je obično slučaj, uvidjet ćemo kako su od pomoći, pod uvjetom da svi prisutni uspiju spriječiti lutanje svojih umova. Lutajući um u takvoj skupini predstavlja prekid u struji, tako da umjesto da ogromna masa misli kreće u snažnoj bujici, stvore se kovitlaci, kao što stijene usred rijeke skreću tok. Upečatljiv primjer ogromne snage grupne meditacije i misli dogodio se je za vrijeme Dijamantnog jubileja kraljice Viktorije. C. W. Leadbeater opisuje tu prigodu kao jednu od najljepših manifestacija okultne snage koju je ikada vidio. Publika je postala toliko ushićena da je od uzbuđenja bila izvan sebe, čime su doživjeli ogroman polet duše u visinu. Sličan se učinak može postići, ali u manjoj mjeri, kod grupne meditacije. Sada ćemo razmotriti fizičku stranu meditacije. U meditaciji, položaj fizičkog tijela nikako nije nevažan. Tijelo treba staviti u udoban položaj, a zatim zaboraviti za njega. Ako je tijelo u neugodnom položaju, ne može se zaboraviti na njega, jer stalno skreće pozornost na sebe. Osim toga, kao što neke određene misli i emocije imaju sklonost izraziti se u karakterističnim pokretima i gestama tijela, tako u obrnutom slučaju, s položajem tijela nastoji se izazvati stanja uma i osjećaja, te tako pomoći učeniku boraviti u njima. Za većinu zapadnjaka najudobniji je položaj sjedenje u naslonjaču, u kojem leđa nisu bezrazložno nagnuta; ruke se mogu sklopiti i odmarati na nogama ili ih položiti lagano na koljena. Stopala se mogu postaviti zajedno ili prekrižiti desno preko lijevog. Ovo spajanje ekstremiteta tijela sprječava odljev magnetizma iz ruku, nogu itd. Položaj bi trebao biti lagan i opušten, glava se ne smije oslanjati na prsa, već je lagano u ravnoteži; oči i usta zatvorena, kralježnica (uz koju prolazi većina magnetskog toka) uspravna. Orijentalci obično sjednu na pod prekriženih nogu ili sjede na niskom sjedalu; kaže se da je ovo najprikladniji položaj, jer oslobođeni magnetizam teži oviti se oko tijela u zaštitnu školjku. Još jedan čimbenik koji treba uzeti u obzir u određivanju položaja za meditaciju jest mogućnost gubitka fizičke svijesti. Indijac kada sjedne na pod jednostavno padne unatrag bez ranjavanja tijela; oni koji meditiraju na stolcu učiniti će dobro ako koriste fotelju, tako da u slučaju gubitka svijesti, ne mogu pasti.

11

The Outer Court

68

Osim u vrlo rijetkim slučajevima, ležeći vodoravni položaj trebao bi se izbjegavati, zbog svoje prirodne sklonosti snu. Prije meditacije korisne su hladne kupke ili brzo hodanje, jer sprječavaju sporu cirkulaciju krvi, što je loše za moždane aktivnosti. Postoji bliska veza između duboke meditacije i disanja. U praksi se je dokazalo da kada se tijela usklađuju u meditaciji, disanje postaje dublje, redovito i ritmičko, dok postupno ne postane tako polagano i mirno da je gotovo neprimjetno. Hatha joga obrće ovaj proces i namjernom regulacijom disanja nastoji uskladiti funkcije tijela i na kraju harmonizirati um. Međutim, treba upozoriti učenika da ne pretjeruje u vježbanju disanja, mnogo je bolje naučiti kontrolirati um prema uputama Raja joge, ostavljajući da meditacija proizvede prirodne učinke na fizičko tijelo. Dok neke vježbe disanja mogu biti izuzetno opasne, ne postoji prigovor na jednostavno duboko disanje, kada se ne umaraju srce i pluća i bez pokušavanja koncentriranja misli na razna središta ili čakre tijela. Dobar tamjan također je koristan, jer pročisti „atmosferu“ s okultnog gledišta. Učenik može dobiti pomoć i od boja, cvijeća, slika u svom okruženju te drugim sredstvom koje uzdižu um i osjećaje. Također je korisno pridržavati se određenih dijetetskih ograničenja (vidi Astralno tijelo, poglavlje VIII.), a ako je to moguće bez opasnosti za zdravlje, čuvati se od mesne hrane i alkohola. Kada se pije alkohol, meditacija može prouzročiti simptome upale mozga, koji osobito utječu na pituitarno tijelo (vidi Astralno tijelo, poglavlje VIII.). Rano jutro vjerojatno je najprikladnije vrijeme za meditaciju, jer su želje i emocije obično mirnije nakon spavanja i prije nego što čovjek uroni u vrevu dnevnog života. No, bez obzira na izabrano vrijeme, treba se osigurati nesmetan rad. Štoviše, kao što je već istaknuto, treba biti uvijek u isto vrijeme, jer je redovitost osnovno pravilo. Stari su narodi za meditaciju obično birali izlazak sunca, podne ili zalazak sunca, jer su magnetski najpovoljniji. Dobro je njegovati naviku, na udar svakog sata tijekom dana, usmjeriti um na trenutak na realizaciju sebe kao Duhovnog čovjeka. Ova praksa dovodi do „unutarnje sabranosti“, kako su to nazivali kršćanski mistici, a učeniku pomaže naučiti um automatski se vraćati na spiritualne misli. Odmah poslije jela nije dobro meditirati, jer je očito kako to povlači krv potrebnu probavnim organima. Meditacija po noći također nije dobra, jer su tijela umorna i eterički se dvojnik lako udalji; osim toga, negativan utjecaj mjeseca tada je aktivan, zbog čega bi se mogli postići neželjeni rezultati. Ponekada meditacija može biti manje uspješna, zbog nepovoljnih astralnih i mentalnih utjecaja. Neki kažu kako su u određeno vrijeme planetarni utjecaji povoljniji od drugih. Neki je astrolog rekao kako Jupiter u određenom položaju na Mjesec ima učinak širenja eteričke atmosfere, što učini meditaciju uspješnijom. S druge strane, kazao je, kako određeni aspekti Saturna prepune etersku atmosferu, čineći meditaciju teškom. Meditacija, kako je kratko navedeno, ima cilj duhovni, mentalni i etički razvoj te kontrolu uma i osjećaja. Nije njezina svrha razvijati psihičke sposobnosti „odozdo prema gore“, ali može imati kao prirodnu posljedicu otvaranje oblika intuitivnog psihizma kod osoba dovoljno osjetljive strukture. Ovo se pokazuje u povećanju osjetljivosti na utjecaj ljudi i mjesta, djelomičnom prisjećanju na iskustva iz astralne razine za vrijeme sna, u većoj prijemčivosti na izravno vodstvo ega, u prepoznavanju utjecaja Majstora i spiritualno razvijenih ljudi itd. Meditacija može rezultirati prosvjetljenjem, što može biti jedan od tri posve različita načina: (1) Intenzivnim i pažljivim razmišljanjem o određenom predmetu, čovjek sam može doći do nekih zaključaka s obzirom na njega;

69

(2) Može zadobiti prosvjetljenje iz svog višeg Ja, otkrivajući ono što njegov ego stvarno misli na vlastitoj razini o tom predmetu; (3) Ako je visoko razvijen, može doći u dodir s Majstorima i devama. Pod (1) će vjerojatno njegovi zaključci biti oslabljeni njegovim misaonim oblicima; više ja bi bio u stanju to nadići, jednako kao i Majstor ili deva. Ono što možemo učiniti u meditaciji, ovisi o tome što smo radili cijeli dan. Na primjer, ako imamo predrasude u svakodnevnom životu, ne možemo pobjeći od njih u meditaciji. Naravno, fizička meditacija služi za osposobljavanje nižih vozila, a ne za ego. Tijekom meditacije ego gleda osobnost s nešto malo većom pažnjom nego obično – inače se odnosi s blagim prezirom. Ako je ego razvijen, on će razmišljati o svojoj razini, ali ta meditacija ne mora biti vremenski usklađena s onom od osobnosti. Meditacija je sredstvo stjecanja vještine napuštanja tijela pri punoj svijesti. Kada se svijest pripremi da odgovara s nepokolebljivom postojanosti i čvrstoćom, pozornost se postupno povlači iz vanjskog svijeta i tijela, a osjetila ostanu mirna, dok je naprotiv um intenzivno pozoran i sve svoje energije usmjeri prema unutra, spreman misliti samo na jednu jedinu misao, najuzvišeniju koju može dosegnuti. Kada je u mogućnosti održati se na taj način s komparativnom lakoćom, onda može s jakim, ali mirnim naporom volje, izbaciti se iznad najviše misli koju može dosegnuti tijekom rada u fizičkom mozgu, te se u tom nastojanju s tim naporom uzdignuti do više svijesti i ujediniti se s njom; tada se oslobodi fizičkog tijela. Kada se to učini, ne postoji više spavanje niti snovi niti bilo kakav gubitak svijesti; čovjek se nađe izvan svog tijela, kao da se je riješio teškog tereta, a ne kao da je izgubio bilo koji dio sebe. Postoje i drugi načini kako se osloboditi tijela; primjerice, pomoću ushićene pobožnosti ili posebnim metodama koje učitelj dodijeli svom učeniku. Čovjek se može po volji vratiti u svoje tijelo; također, u ovim okolnostima može utisnuti u mozak, a time i zadržati dok je u fizičkome tijelu, sjećanje na iskustva koja je doživio izvan fizičkog tijela. Prava meditacija jest marljiv trud, a ne osjećaj sreće koji proizlazi iz stanja polu-pospanosti i fizičkog luksuza. Dakle, ona nema nikakve veze, u stvari, potpuno se razlikuje od pasivne medijalnosti razvijene u spiritualizmu. Učenik ne treba biti zbunjen uputom kako bi se trebao otvoriti spiritualnim utjecajima i istodobno biti pozitivan. U početku je potreban pozitivan napon; to uzdiže svijest viših razina, tako da viši utjecaji mogu djelovati prema dolje; onda i samo onda može se biti siguran da je postignuti mir konačno ostvaren. Izraz „stvoriti si vrata spiritualnim utjecajima“ može se tako shvatiti da se zadrži stav potpunog mira na visokoj duhovnoj razini, isto kao što se ptica naizgled pasivna i nepokretna, drži na vjetru pomoću neprestanog napora s krilima.

POGLAVLJE XV. KONTEMPLACIJA Kontemplacija je treća od tri stadija, od kojih smo već proučili dva. Tri stadija su: 1. Koncentracija – zakivanje pozornosti na predmet. 2. Meditacija – buđenje svijesti u aktivnost na ono što se isključivo odnosi na predmet, razmatrajući ga sa svih mogućih gledišta, prodrijeti u njegovo značenje, tako da se dobije nova i dublja spoznaja ili intuitivno nadahnuće o tom predmetu. 3. Kontemplacija – aktivno centriranje svijesti na predmet, dok su niže aktivnosti svijesti uspješno potisnute, pritom se usmjeri pažnja na primanje nadahnuća. Definira se kao koncentracija koja dolazi poslije mišljenja ili meditacije. U indijskoj terminologiji ove su etape proširene i nazvane kako slijedi: 1. Prâtyâhara: preliminarna etapa koja obuhvaća potpunu kontrolu osjetila.

70

2. Dhâranâ: koncentracija. 3. Dhyâna: meditacija. 4. Samadhi: kontemplacija. Dhâranâ, Dhyâna i Samadhi poznati su pod zajedničkim nazivom Sannyama U meditaciji možemo otkriti što je predmet u usporedbi s drugim stvarima te u kojim je odnosima s njima. Nastavljamo s ovim procesom rasuđivanja i argumentiranja, dok više nema novih prosudbi i argumenata o objektu: onda potisnemo taj proces, zaustavimo uspoređivanje i rasprave te se aktivno usmjerimo na njega, pokušavajući prodrijeti u neodređenost koja ga izgleda okružuje. To je kontemplacija. Početnik treba imati u vidu kako je meditacija znanost za cijeli život, tako da ne treba očekivati da će u svojim ranijim naporima postići čistu kontemplaciju. Kontemplacija se može opisati i kao imati svijest na jednoj stvari i uvući ga u sebe, tako da Mislilac postane jedno s predmetom. Kada je um dobro izvježban i može ostati neko vrijeme jednousmjeren ili koncentriran na jedan predmet, onda se može odbaciti predmet, zadržavajući pozornost, ali bez usmjerenosti na nešto određeno, tada se je postigao stupanj kontemplacije. U ovoj fazi mentalno tijelo ne pokazuje sliku, njegov se vlastiti materijal zadržava čvrst i stabilan, ne prima dojmove, savršeno je miran poput površine jezera. Ovo stanje ne može trajati dugo; obično je vrlo kratko, isto kao „kritično“ stanje u kemiji, točke između dva stanja materije. Drugim riječima, kada je mentalno tijelo mirno, svijest bježi iz njega i prelazi u „Laya središte“ ili neutralnu točku dodira između mentalnog i kauzalnog tijela. Ovaj prelazak, u pratnji s trenutnom nesvjesticom ili gubitkom svijesti, neizbježna je posljedica nestanka predmeta svijesti, nakon čega uslijedi aktivnost svijesti s višem tijelu. Tako nakon napuštanja predmeta svijesti nižih svjetova slijedi pojava predmeta svijesti u višem svijetu. Tada ego može oblikovati mentalno tijelo prema vlastitim uzvišenim mislima i prožeti s vlastitim titrajima. Može ga oblikovati prema uvidima dobivenim od razina višim od njegove i na taj način može prenijeti nižoj svijesti ideje na koje mentalno tijelo inače ne bi bilo u mogućnosti odgovoriti. To su nadahnuća genija koja bljesnu u umu s blještavim svjetlom i obasjaju svijet. Čovjek koji ih daje svijetu, može jedva reći, u svom uobičajenom mentalnom stanju, kako su mu ova nadahnuća pristigla, ali on zna da na neki čudan način: „...snaga koja bruji u meni živi na mojim usnama i vodi moje ruke“. Ove su prirode također sve ekstaze i vizije svetaca, svih vjera i svih dobi; U tim slučajevima, potrebno stanje mozga proizvelo se dugotrajnom i zanosnom molitvom ili kontemplacijom. Intenzivnost unutarnje koncentracije zatvorila je puteve osjetilima, tako da se nehotice i grčevito dosegne isto ovakvo stanje kakvo Raja jogi pokušava postići promišljeno. Prijelaz iz meditacije u kontemplaciju opisan je kao prolaz iz meditacije „sa sjemenom“ na meditaciju „bez sjemena“. Nakon što se um umirio, zadrži se na najvišem stupnju rasuđivanja, posljednjoj karici u lancu argumenata ili središnjoj misli ili figuri cijelog procesa; to je meditacija sa sjemenom. Učenik bi zatim trebao pustiti da ide samo od sebe, ali još uvijek imajući u umu položaj koji je dostignut. Najvišoj točki, snažan i živahan. To je meditacija bez sjemena. Ostajući podozriv, čekajući u tišini i praznini, čovjek je u „oblaku“. Zatim iznenada nastane promjena, nepogrešiva, ogromna, nevjerojatna promjena. To je kontemplacija koja vodi do prosvjetljenja.

71

Tako na primjer učenik koji se vježba u kontemplaciji o idealnom biću, o učitelju, stvori sliku o njemu i onda je razmatra sa zanosom, ispunjava ju sa slavom i ljepotom; i onda naprežući se da se uzdigne do njega on nastoji uzdići svoju svijest sve do tog ideala, kako bi se sjedinio s njim i postao jedno. Gore opisana trenutna nesvjestica zove se u sanskrtu Dharma-Megha, oblak pravednosti, zapadni mistici govore o njemu kao „oblaku na gori“, „oblak na svetištu“ ili „oblak beskrajne dobrote“. Čovjek se osjeća kao obavijen gustom maglom, svjestan da nije sam, ali ne može ništa vidjeti. Polagano se magla smanji i sviće svijest više razine. Ali prije tog svitanja, čovjek dobiva utisak kao da njegov život nestaje i izgleda mu kao da visi u potpunoj praznini velike tame u neopisivoj samoći. Ali „budi miran i znaj da sam Ja Bog“. U toj tišini i nepokretnosti čuti će se glas vlastitog Ja, vidjeti će se slava vlastitog Ja. Oblak nestane i Ja se očituje. Kako bi se moglo prijeći od meditacije na kontemplaciju treba potpuno napustiti svaku želju i nadanje, barem za vrijeme vježbanja. Drugim riječima, Kama mora biti savršeno pod kontrolom. Um ne može nikada biti slobodan, dok ga ispunjavaju želje; svaka je želja sjeme iz kojeg mogu nastati bijes, neistinitost, nečistoća, ljutnja, pohlepa, nemar, nezadovoljstvo, lijenost, neznanje itd. Dok postoji neka želja ili nada uvijek je moguće takvo kršenje zakona. Tako dugo dok postoje želje, ne-zadovoljstva čovjek može skrenuti s puta; priliv misli uvijek zakrene prema malim rupama i kanalima koji su ostali otvoreni za neudovoljene želje i neodlučne misi. Svaka neudovoljena želja, svaki neriješeni problem izgleda kao izgladnjela usta koja uvijek nastoje odvratiti pažnju; kada se u svom toku misao sretne s poteškoćom, okrene se prema njoj i daje pozornost njezinim prohtjevima. Kada se promatra porijeklo prekidanja toka misli, uvijek se ustanovi da je izvor u neudovoljenim željama ili neriješenim problemima. Proces kontemplacije započinje kada svjesna aktivnost počne teći, da se tako izrazimo, pod pravim kutovima u odnosu na uobičajene aktivnosti i nastoji razumjeti stvari u odnosu na druge, iste prirode i razine; takvo kretanje prekoračuje razine njihovog postojanja i prodire u njihovu suptilnu unutarnju prirodu. Kada pažnja više nije podijeljena na dijelove zbog uspoređivanja, um će se kretati kao cjelina i čini se prilično miran, baš kao što zvrk izgleda da stoji kada se najbrže okreće. Za vrijeme kontemplacije ne misli se više na predmet, dapače bolje je izbjegavati misliti da su ja i predmet različite stvari u njihovom odnosu, jer kada bi to značilo težiti obojiti ideju s osjećajima. Treba se postići takva točka nevezanosti da kontemplacija može započeti iznutra samog predmeta, istodobno podržavajući entuzijazam i energiju uzduž linije misli. Svijest se drži spremna kao ptica na krilima koja uvijek gleda naprijed, a nikada ne razmišlja da se okrene natrag. Za vrijeme kontemplacije misao se odvija prema unutra sve dok se dalje više ne može ići, zadržava se u tom položaju bez vraćanja natrag ili skretanja u stranu, znajući da nešto tamo postoji, iako nije moguće jasno shvatiti što je to. U toj kontemplaciji, naravno, ništa nije što bi sličilo snu ili mentalnoj aktivnosti, već intenzivnoj potrazi, dugotrajan napor da se u neodređenosti vidi nešto određeno, bez spuštanja u obične niže predjele svjesne aktivnosti u kojima je vizija normalno jasna i precizna. Poklonik prakticira kontemplaciju na sličan način, ali njegova se aktivnost uglavnom izražava putem osjećaja nego putem misli. U kontemplaciji o vlastitoj prirodi, učenik odbacuje svog identitet s vanjskim tijelima i umom. U tom procesu on se ne lišava svojih atributa, već ograničenja. Um je brži i slobodniji od tijela, a iznad uma je duh koji je još slobodniji i brži. Ljubav je više moguća u mirnoći srca nego u bilo kojem vanjskom izrazu, ali u duhu iznad uma, ona je božanska sigurnost. Logika i rasuđivanje ispravljaju sumnjive dokaze osjetila, ali vizija duha opaža istinu bez pomoći organa i uma. Kod takvih vježbanja ključ uspjeha na svakom koraku može se ovako definirati: zapriječiti niže djelovanje, a u isto doba pustiti da teče u svoj svojoj punoći svjesna energija. Prvo niži um mora biti snažan i budan, a onda se njegova aktivnost mora omesti, dok se tako postignuti poticaj koristi za vježbanje i razvoj unutarnjih viših sposobnosti.

72

Kako nas uči stara znanost joge, kada se s aktivnom voljom obustavi proces mislećeg uma, onda se čovjek nađe u novom stanju svijesti koje nadilazi obično mišljenje i upravlja njime, na isti način kao što misao nadilazi i izabire među željama, baš kao što želje potiču pojedine akcije i napore. Takvo nadređeno stanje svijesti ne može se opisati pojmovima nižeg uma, ali njegovo ostvarenje znači kako je čovjek svjestan da se nalazi iznad uma i misli, iako mentalne aktivnosti i dalje funkcioniraju, baš kao što obrazovani ljudi prepoznaju da nisu fizičko tijelo, čak i kada to tijelo djeluje. Dakle, postoji još jedno stanje postojanja, odnosno druga živuća koncepcija života, izvan uma sa svojim mukotrpnim procesima rasuđivanja, uspoređivanja i uzročnih odnosa između stvari. To će se više stanje ostvariti samo ako se provode aktivnosti svijesti u svem svojem zemaljskom zanosu i snazi, izvan tapkanja špiljskog života u kojima obično borave. Ta viša svijest doći će svakom čovjeku prije ili kasnije, a kada se to dogodi odjednom će sav život izgledati promijenjen. Kako učenik sve više obogaćuje svoja duhovna iskustva putem meditacije, time će pronaći nove faze svjesnosti koje se postupno otvaraju u njemu. Težeći uporno prema svom idealu, on će postati svjestan utjecaja kojim će ga taj ideal obasjati i kada on učini očajnički napor približiti se predmetu svoje odanosti, ubrzo će se vrata nebeska otvoriti i on će postati jedno sa svojim idealom, prožet slavom njegovog ostvarenja. Prekoračivši više formalne figure uma, intenzivnim naporom može ići dostići sve do gore. Onda se dosegne ono stanje duhovne ekstaze, gdje su granice osobnosti uklonjene i nestaje svaka sjena odvojenosti u savršenom jedinstvu predmeta i istraživača. U Glasu tišine piše: „Ti ne možeš ići po Putu dok nisi sam postao Put... Evo, ti si postao svjetlo, ti si postao zvuk, ti si svoj učitelj i svoj Bog. Ti si sam predmet svog traženja; neprekinut zvuk koji odjekuje u cijeloj vječnosti, oslobođen promjene, oslobođen od grijeha, sedam zvukova slivenih u jedan.“ Pokušaj daljnjeg opisivanja takvih iskustava bilo bi traćenje vremena, jer su izvan dosega izražavanja. Riječi služe kao putokazi, ukazujući na put prema neizrecivo slavnom, kako bi putnik znao kamo usmjeriti svoje korake

POGLAVLJE XVIII. ŽIVOT ZA VRIJEME SNA Mnogi se ljudi muče s rijekama lutajućih misli kada pokušavaju zaspati. U takvim slučajevima mentalni omotač osloboditi će ih misli koje dolaze izvana. Takav omotač mora biti samo privremen, jer je jedina njegova svrha osigurati potreban mir u intervalu dovoljnom da čovjek zaspi. Čovjek će odnijeti sa sobom ovaj mentalni omotač kada napusti svoje fizičko tijelo, ostvarivši svoju zadaću, jer je njegov jedini cilj bio omogućiti da čovjek napusti svoje tijelo. Dok je bio u fizičkom tijelu, mentalno djelovanje na čestice mozga mogu ga lako spriječiti da ostavi tijelo, ali kada je jedanput izašao iz tijela, iste brige ili lutajuće misli neće ga više vratiti u njega. Kada se omotač prekine, struja besposlenih misli ili mentalne brige vjerojatno će opet navaliti, ali pošto je čovjek daleko od fizičkog mozga, to neće ometati odmaranje tijela. Za vrijeme sna, izvanredno je rijeko za običnog čovjeka ili psihički razvijenu osobu u stanju transa, prodrijeti na mentalnu razinu. Za moći stići tamo, apsolutni je preduvjet velika čistoća života i ciljeva, a čak i kada je dosegnuta mentalna razina nema ništa što se može nazvati stvarna svijest, već se jedino mogu primati dojmovi. Dajemo primjer koji pokazuje mogućnost ulaska u mentalnu razinu tijekom spavanja. Osoba čistoga uma i obdarena sa znatnim, ali neuvježbanim psihičkim sposobnostima, pristupila je tijekom spavanja i pred njom se je prikazala misaona slika. Osjećaj smjerne radosti bio je toliko snažan zbog gledanja tog divnog prizora, izazvane misi bile su toliko uzvišene i spiritualne da je svijest spavača prešla u mentalno tijelo, odnosno uzdigla se je do mentalne razine. Iako je plutala u moru svjetla i boja, ipak je ona u cijelosti bila zaokupljena vlastitim mislima, tako da nije bila svjesna ničega izvan toga. U tom je stanju ostala nekoliko sati, iako je

73

očito bila nesvjesna prolaska vremena. Jasno je da, iako je spavač u ovome slučaju bio svjestan na mentalnoj razini, ona je ipak nipošto nije bila svjesna. Čini se vjerojatnim kako je ovaj ishod moguć samo u slučaju osobe s određenim stupnjem psihičkog razvoja; isti uvjeti svakako su potrebni za postići da mesmerizirani subjekt može dosegnuti mentalnu razinu u transu. Već smo kazali kako je razlog za to što, kod prosječnog čovjeka mentalno tijelo nije dovoljno razvijeno da bi ga se moglo upotrijebiti kao zasebno vozilo svijesti. U stvari, ono može biti korišteno kao vozilo jedino od posebno obučenih za njegovu upotrebu od učitelja koji pripadaju Velikom Bratstvu Inicijanata. Možemo ponoviti on što je već rečeno u poglavlju XIV. kako čovjek sve do svoje Prve inicijacije radi noću u svom astralnom tijelu, ali čim je ono sasvim pod kontrolom i on je u mogućnosti koristiti ga u potpunosti, započne rad u mentalnom tijelu. Kada je pak to tijelo savršeno organizirano, ono je mnogo elastičnije vozilo od astralnog i mnoge stvari koje su nemoguće na astralnoj razini mogu se ostvariti na mentalnoj razini. Iako čovjek nakon smrti može živjeti u nebeskom svijetu, odnosno na mentalnoj razini (kao što ćemo vidjeti u kasnijim poglavljima), on se ipak zatvori u ljušturu vlastitih misli; to se ne može nazvati da on djeluje na mentalnoj razini, jer to uključuje mogućnosti slobodnog kretanja na toj razini i promatranja svega što tamo postoji. Čovjek koji je u mogućnosti slobodno djelovati u mentalnom tijelu, ima sposobnost primiti svu slavu i ljepotu mentalne razine i posjeduje, čak i kada se radi o astralnoj razini, daleko sveobuhvatnije mentalno shvaćanje, što mu otvara predivne vidike spoznaje i praktički činiti pogreške gotovo je nemoguće. Kada djeluje u mentalnom tijelu, čovjek napušta svoje astralno tijelo iza sebe zajedno s fizičkim tijelom; ako se želi prikazati na astralnoj razini, iz bilo kojeg razloga, ne šalje za sebe astralno vozilo, već jednom akcijom svoje volje materijalizira nekog, koji mu privremeno posluži. Takva se astralna materijalizacija naziva „mâyâvirûpa“; da se to može napraviti prvi puta, potrebna je pomoć Učitelja (o ovom će se govoriti u narednom poglavlju). Postoji još jedan način na koji se život za vrijeme sna može uspješno upotrijebiti, a to je za rješavanje problema. Naravno, ovu metodu prakticira velik broj ljudi, ali najveći dio nesvjesno; ovo je izraženo u rečenici: „Noć donosi savjetnika.“ Problem kojeg se želi riješiti treba ga se mirno držati u umu kada se na spavanje; ne bi se trebalo o njemu raspravljati ili prosuđivati ili spriječiti spavanje; jednostavno mora biti stavljen u um i ostavljen. Zatim, kada je vrijeme spavanja Mislilac, oslobođen fizičkog tijela i mozga, za vrijeme sna baviti će se tim problemom. Obično Mislilac utisne rješenje u mozak, tako da će biti u svijesti kod buđenja. Dobro je imati olovku i papir pored kreveta kako bi se zapisalo rješenje odmah nakon buđenja, jer se tako dobivena misao vrlo lako izbriše od mnoštva podražaja iz fizičkog svijeta i nije ju lako vratiti.

POGLAVLJE XIX. MÂYÂVIRÛPA Mâyâvirûpa doslovno znači „tijelo iluzije“. To je privremeno astralno tijelo, napravljeno od nekog tko zna djelovati u mentalnom tijelu. Može, ali i ne mora, sličiti na fizičko tijelo, jer oblik koji mu se da prilagođen je za svrhu za koju je napravljeno. Može biti po volji vidljivo ili nevidljivo na fizičkoj razini; osim toga može biti identično fizičkom tijelu, može biti toplo i čvrsto na dodir, vidljivo, voditi razgovor, u svakom pogledu poput fizičkog bića. Prednost korištenja mâyâvirûpe jest što ne podliježe lažnom sjaju astralne razine kao astralno tijelo; nikakav astralni glamur ne može nadjačati mâyâvirûpu ili je zavesti astralna iluzija. Sa snagom koja je u stanju oblikovati mâyâvirûpu, čovjek je u mogućnosti odmah prijeći iz mentalne na astralnu razinu i obratno te koristiti u svako doba višu moć i pronicljivost svojstvenu mentalnoj razini. Astralna materijalizacija potrebna je samo onda kada čovjek želi postati vidljiv ljudima u astralnom svijetu. Kada je na astralnoj razini obavio svoj posao, ponovo se povuče na mentalnu razinu i mâyâvirûpa nestaje, njezin se materijal vraća u opće kolanje astralne materije, iz koje ju je izvukla volja učenika.

74

Dok se nalazi u mâyâvirûpa, čovjek može koristiti metodu prijenosa misli svojstvenu mentalnoj razini sve dok postoji razumijevanje drugog čovjeka; naravno, moć prenošenja misli na nekog drugog ograničeno je sa stupnjem razvoja astralnog tijela tog drugog čovjeka. Neophodno je da Učitelj prvo mora pokazati svom učeniku kako napraviti mâyâvirûpa, nakon čega učenik može napraviti sam, iako to u početku nije lako. Nakon Druge inicijacije napredak je u razvoju mentalnog tijela brz i kada je došao do tog stupnja ili blizu njega, učenik uči koristiti mâyâvirûpa.

POGLAVLJE XX. DEVACHAN: PRINCIPI Prvi dio života koji se provodi poslije smrti na astralnoj razini, opširno je opisan u knjizi Astralno tijelo. Stoga, započinjemo sada naše proučavanje od trenutka kada se astralno tijelo ostavi iza sebe na njegovoj razini, a čovjek povuče svoju svijest u mentalno tijelo, odnosno „diže“ na mentalnu razinu i na taj način uđe u nebeski svijet, kako se to običava naziva. Teozofi ovo nazivaju devachan što doslovno znači „bistava zemlja“; u sanskrtu je također opisan kao Devasthân, zemlja bogova; to je Svarga kod Hindusa, Sukhavati kod budista, nebo u zoroastrizmu, kršćanstvu i islamu; naziva se i „nirvana običnih ljudi“. Temeljni princip devachana jest da je to svijet misli. Čovjek koji se nalazi u deachanu zove se devachanin (devachanî). (Riječ devachan etimološki nije točna te stoga dovodi do krivog tumačenja. Međutim, tako se je duboko ukorijenila u teozofskoj terminologiji da ju je pisac upotrijebio u čitavoj knjizi. Ona ima barem tu zaslugu što je prikladnija od nespretne riječi „nebo svijeta“, A.E.P.). U starim je knjigama devachan opisan kao posebno čuvani dio mentalne razine, gdje je isključena svaka bol i svako zlo uslijed djelovanja velikih duhovnih inteligencija koje nadziru ljudsku evoluciju. To je blaženo počivalište čovjeka, gdje mirno asimilira plodove svog fizičkog života. Međutim, u stvarnosti devachan nije rezervirani dio mentalne razine. Kako ćemo kasnije vidjeti, svaki se čovjek začahuri u svoju vlastitu ljusku te stoga uopće ne sudjeluje u životu mentalne razine; ne kreće se slobodno i bavi se ljudima kao da je još na astralnoj razini. Drugi način u vezi onoga što se naziva „umjetna zaštita devachana“, jaz koji okružuje svakog pojedinca, proizlazi iz činjenice što mu je sva kamička ili astralna materije bila raspršena i više ne postoji. Dakle, čovjek nema vozila, nema sredstvo komunikacije koje može odgovoriti na bilo što u nižim svjetovima. Posljedica toga je da za praktične svrhe oni ne postoje za njega. Konačno odvajanje mentalnog od astralnog tijela ne uključuje nikakvu bol niti patnju. Zapravo, nemoguće je običnom čovjeku na bilo koji način shvatiti njegovu prirodu; on se jednostavno ugodno osjeća kao da je nježno utonuo u divno mirovanje. Međutim, obično postoji razdoblje prazne nesvijesti, jednake onoj koja obično slijedi nakon fizičke smrti; razdoblje može varirati u širokim granicama i iz nje se čovjek budi postupno. Izgleda kako je to vrijeme nesvijesti slično trudnoći koja u fizičkom životu odgovara onoj prije rođenja, a potrebna je za izgradnju devachanskog ega za život u devachanu. Kako se čini, dio se koristi za apsorpciju iz astralnog permanentnog atoma svega što se mora zadržati za budućnost, a drugi dio za oživljenje materije mentalnog tijela koja mu služi za njegov naredni, odvojen samostalan život. Kada se čovjek opet probudi, poslije druge smrti12, njegov je prvi osjećaj neopisivog blaženstva i vitalnosti, osjećaj takve radosti u životu i neko mu vrijeme ne treba ništa drugo, već jednostavno živjeti. Takvo je

12

Ovaj izraz poziva u pamet sljedeću kiticu iz Divina Comedia (Pakao, I.39): „gdje ćeš čuti očajno jaukanje, vidjeti ćeš patničke duhove od kojih svaki željno žudi drugu smrt.“ (slobodan prijevod)

75

blaženstvo suština života u svim višim svjetovima sustava. Čak i astralni život ima mogućnost sreće daleko veću od bilo čega što poznajemo u fizičkom životu; ali nebeski je život izvan svih proporcija blaženstva astralnog života. Isto se iskustvo ponavlja kod svakog od viših svjetova i svaki od njih daleko nadmašuje prethodni. To vrijedi ne samo za osjećaj blaženstva, već također za mudrost i širinu gledanja. Nebeski je život toliko puniji i opsežniji od astralnog da nije nemoguća njihova međusobna usporedba. Kada se spavač probudi u devachanu vidi najnježnije boje koje se mogu zamisliti; zrak čine glazba i boje, čitavo je biće prožeto svjetlom i skladom. Zatim, kroz zlatnu izmaglicu pojave se lica onih koje je volio na zemlji, eterični u ljepoti koja izražava njihove najplemenitije i najljepše emocije, neokaljane manama i strastima nižih svjetova. Nitko ne može prikladno opisati blaženstvo buđenja na nebeskom svijetu. Ova jačina blaženstva glavna je karakteristika nebeskog života. To nije samo zato što po prirodi stvari zlo i bol nemoguće je da postoje u tom svijetu ili čak da je svako biće tamo sretno. To je svijet u kojem svako biće mora, zbog same činjenice njegove prisutnosti tamo, uživati najviše duhovno blaženstvo za koje je ono sposobno, svijet u kojem snaga odgovaranja na njegove težnje jest ograničeno jedino sposobnošću težnje. U devachanu čovjeka nikada ne napušta ovaj osjećaj neodoljive prisutnosti sveopće radosti, nema na zemlji ništa što bi mu sličilo, niti što bi se moglo zamisliti; neopisiva je ogromna duhovna vitalnost ovoga nebeskog svijeta. Postojali su razni pokušaji opisa nebeskog svijet, ali su svi bili uzaludni, jer je sama njegova priroda neopisiva s fizičkim jezikom. Tako budistički i hinduski vidovnjaci govore o zlatnim i srebrnim stablima s plodovima od dragulja. Izraelski pisar koji je živio u velikom i veličanstvenom gradu, opisao je ulice koje su od zlata i srebra, suvremeniji teozofski pisci uspoređuju ga s bojama zalaska sunca i ljepotama mora i neba. Svaki podjednako pokušava oslikati istinu, suviše veliku za riječi, primjenom one sličnosti koja je poznata njegovom umu. Položaj čovjeka u mentalnom svijetu uvelike se razlikuje od astralnog svijeta. U astralnom je koristio tijelo na koje je bio temeljito naviknut, jer ga je koristio tijekom spavanja. Međutim, mentalno vozilo s kojim se nikada prije nije koristio, daleko je od toga da je u potpunosti razvijeno. Tako ga u velikoj mjeri isključuje iz svijeta oko njega, umjesto da mu omogući vidjeti ga. Tijekom svog čistilišta provedenog na astralnoj razini, sagorio je dio njegove niže prirode, sada mu ostaju samo uzvišene i profinjene misli, plemenite i nesebične težnje koje je on gajio tijekom svog zemaljskog života. U astralnom svijetu on može imati razmjerno ugodan život, iako izrazito ograničen; S druge strane, on može znatno trpjeti za vrijeme svog boravka u čistilištu. Ali u devachanu on žanje rezultate samo takvih misli i osjećaja koji su bili u potpunosti nesebični, stoga devachanski život ne može biti ništa drugo osim blaženstvo. Kako je učitelj rekao: devachan je „zemlja u kojoj nema suza, nema uzdisaja, gdje nema niti ženidbe niti ženimo drugoga, gdje samo ostvarujemo svoje puno savršenstvo.“ Misli koje okružuju devachanina čine neku vrstu ljuske, kroz koju je on sposoban odgovarati na određene vrste titraja u toj profinjenoj materiji. Ove misli imaju moć koja mu dopušta služiti se s beskrajnim bogatstvima nebeskog svijeta. One služe kao prozori kroz koje može vidjeti slavu i ljepotu nebeskog svijeta, a također kroz koje mogu odgovori doći do njega od snaga izvana. Svaki čovjek koji je iznad najnižeg divljaka sigurno ima neki dodir čistih nesebičnih osjećaja, makar i samo jedanput u svom životu, i to će biti prozor za njega sada. Bilo bi pogrešno smatrati da je taj plašt misli neko ograničenje. Nije njegova funkcija da izolira čovjeka od titraja razine, nego mu omogućiti odgovarati na one utjecaje koji su unutar njegove mogućnosti spoznaje. Mentalna razina (kako ćemo vidjeti u poglavlju XXVII.) jest odraz božanskog uma, ona je izvanredno veliki

76

rezervoar proširenja vječnosti, iz kojeg je stanovnik devachana u stanju povući točno u skladu sa snagom vlastitih misli ili težnji, sakupljenih tijekom fizičkog i astralnog života. U nebeskom svijetu ta ograničenja - ako ih možemo tako nazvati na trenutak - više ne postoje, ali o tom višem svijetu nećemo se baviti u ovoj knjizi. Svaki je čovjek u stanju privući i spoznati od nebeskog svijeta samo onoliko koliko su ga njegovi prethodni napori na to pripremili. Kako kaže orijentalna poslovica, svatko nosi sa sobom svoju vlastitu šalicu; neke su velike, a neke su male, ali bile one velike ili male, svaka je šalica ispunjena do vrha, taj ocean blaženstva za sve je više nego dovoljan. Običan čovjek nije sposoban za neku veliku aktivnost u tom mentalnom svijetu; on je u stanju uglavnom primati, a njegov je pogled na sve ono što se događa izvan ljuske njegovih misi jedan od najograničenijih. Njegove misli i težnje uzduž određenog smjera, ne mogu odjednom formirati nove; stoga na silu može imati malo koristi od životnih sila koje ga okružuju ili od brojnih anđeoskih stanovnika mentalnog svijeta, čak i onda kada mnogi od njih spremno odgovaraju na neke težnje čovjeka. Tako čovjek koji je na vrijeme svog zemaljskog života uglavnom cijenio fizičke stvari, napravio si je vrlo malo prozora kroz koje može doći u dodir sa svijetom gdje se sada nalazi. Međutim, čovjek čiji su interesi bili umjetnost, glazba ili filozofija imati će pristup brojnim izvorima uživanja i poučavanja i jedino od njegove sposobnosti zapažanja ovisiti će blagodati s kojima će se on moći koristiti. Postoji veliki broj ljudi čije su uzvišene misli povezane uz ljubav i predanost. Čovjek koji duboko voli drugog ili osjeća snažnu predanost nekom osobnom božanstvu, stvara snažnu mentalnu sliku prijatelja ili božanstva, i neminovno nosi sa sobom u mentalni svijet tu sliku, jer ona prirodno pripada toj razini materije. Iz toga slijedi važan i zanimljiv ishod. Ljubav koja stvara i zadržava sliku vrlo je snažna snaga, dovoljno je jaka da stigne do ega prijatelja i utječe na njega; taj ego postoji na višoj mentalnoj razini. Naravno, ego je pravi čovjek kojeg se voli, a ne njegovo fizičko tijelo koje je samo djelomični prikaz njega. Kada ego prijatelja osjeti titraje, odmah i žustro odgovara na njih i uroni u misaone oblike napravljene za njega. Dakle, čovjekov prijatelj je tu stvarno prisutan uz njega i življi nego ikada prije. Nema nikakve razlike je li prijatelj ono što zovemo živ ili mrtav; to je zato što poziv nije upućen onom čovjeku koji je zatvoren u fizičkom tijelu, već samom čovjeku na njegovoj vlastitoj istinskoj razini. Ego uvijek odgovara i kada bi imao stotinu prijatelja, on može u istodobno i potpuno odgovoriti na ljubav svakog od njih, jer niti jedan broj prikaza niže razine ne može iscrpiti beskonačnost ega. Zato čovjek može sebe izraziti u „nebu“ prema neograničenom broju ljudi. Svaki čovjek u svome nebeskom životu na taj način ima oko sebe oživljene misaone oblike svih onih prijatelja u čijem društvu želi biti. Štoviše, oni su za njega uvijek najbolje, jer je on sebi stvorio misaone oblike kroz koje se oni očituju. U ograničenom fizičkom svijetu navikli smo na razmišljanje o našim prijateljima kao jedinu ograničenu manifestaciju koju znamo na fizičkoj razini. S druge strane, u nebeskom svijetu očito smo puno bliže našim prijateljima nego što smo ikada bili na zemlji, pošto se nalazimo dva stadija ili dvije razine bliži boravištu samoga ega. Postoji bitna razlika između života poslije smrti na mentalnoj razini i života na astralnoj razini. Na astralnoj razini susrećemo naše prijatelje (tijekom spavanja njihovih fizičkih tijela) u njihovom astralnom tijelu, odnosno još uvijek se bavimo njihovim osobnostima. Međutim, na mentalnoj razini, ne nalazimo se s prijateljima u njihovom mentalnom tijelu koja su oni upotrebljavali na zemlji. Naprotiv, ega izgrade potpuno nova i drugačija mentalna vozila i umjesto svijesti osobnosti u tim mentalnim vozilima djeluju svijesti ega. Aktivnosti mentalne razine naših prijatelja u svakome su pogledu potpuno odvojene od osobnosti njihovih fizičkih života. Stoga, nikakva tuga ili problemi koje su naneseni osobnosti fizičkog čovjeka, niti najmanje ne mogu uznemiriti njegov misaoni oblik kojeg ego upotrebljava kao dodatno mentalno tijelo. Ako bi u toj manifestaciji

77

znao za tuge ili probleme osobnosti, to se ne bi ticalo njega, jer bi sve to promatrao iz perspektive ega u kauzalnom tijelu, odnosno smatrao bi to kao poduku koju treba naučiti ili karmu koju treba odraditi. Sa njegovog stajališta ne postoji zabluda, naprotiv, to je način gledanja niže osobnosti koja je obmanuta i zbog toga sve ono što osobnost nanosi bol i brigu, realan čovjek u kauzalnom tijelu smatra kao stepenicu prema višem na stazi evolucije. Također, vidimo da čovjek u devachanu nije svjestan osobnog života svojih prijatelja na fizičkoj razini. Ono što možemo nazvati mehanički razlog za to, već je u potpunosti objašnjeno. Ima također drugih razloga koji su jednako uvjerljivi za protumačiti ovo stanje stvari. Očito je, da čovjek u devachanu ne bi mogao biti potpuno sretan kada bi imao načina ustanoviti da su njegovi ljubljeni na zemlji ožalošćeni, trpe ili su podvrgnuti zlu. Stoga, u devachanu ne postoji nikakva odvojenost zbog prostora ili vremena, niti ne postoji nikakvo nerazumijevanje riječima ili mislima. Naprotiv, između duha i duha postoji takvo blisko zajedništvo kakvo nikada nije u zemaljskom životu. Na mentalnoj razini nema prepreka između duše i duše, a jakost duševnih veza u devachanu točno je razmjerna duševnom životu kojeg smo mi ostvarili. Duša našeg prijatelja živi u onakvom obliku kakvog smo mi stvorili i to baš onako kako njegova i naša duša može skladno titrati. Mi ne možemo imati nikakvog dodira s onima s kojima smo na zemlji imali povezanost čisto fizičkih ili astralnih tijela ili onima kojima unutarnji život nije bio u skladu s našim. Zbog toga nikakav neprijatelj ne može doći u devachan, jer u nebeskom svijetu samo savršeni sklad uma i srca može privući jedno biće prema drugom. S onima koji su napredniji od nas u evoluciji stupamo u dodir samo onoliko koliko možemo odgovarati na njih; s onima koji su manje napredovali možemo općiti samo u granicama njihovih sposobnosti. Učenik se sjeća da elemental želje re-organizira astralno tijelo odmah nakon smrti u koncentrične slojeve materije, najgušći su najudaljeniji, čime ograniči čovjeka na onu podrazinu astralnog svijeta kojoj pripada materija u najudaljenijem sloju njegovog astralnog tijela. Na mentalnoj se razini ništa takvo ne događa, jer se mentalni elemental ne ponaša na isti način kao i elemental želja. Postoji također velika razlika između astralnog i mentalnog života. Na mentalnoj razini ne prelazi čovjek kroz razne podrazine postupno jedna za drugom, već ga smjesta privuče ona podrazina koja najbolje odgovara njegovom stupnju razvoja. Na toj razini on provede cijeli svoj život na mentalnoj razini. Bezbrojne su raznolikosti ovog života, jer svaki čovjek stvara svoj vlastiti život. U devachanu ili nebeskom svijetu, sve što je bilo vrijedno u moralnim i mentalnim iskustvima Mislioca tijekom života koji je upravo završio razradi se, razmisli i postupno pretvori u određene moralne i intelektualne sposobnosti, u snage koje će ponijeti sa sobom u sljedeću inkarnaciju. Sjećanje prošlosti ne ostaje utisnuto u mentalno tijelo, jer će se to tijelo raspasti, kako ćemo dalje vidjeti. Sjećanje na prošlost jedino ostaje u samom Misliocu koji živi kroz njega i koji trajno ostaje. No, činjenice prošlih iskustava pretvore se u sposobnosti, npr. ako je čovjek duboko proučavao neki predmet, učinci toga biti će stjecanje posebne sposobnosti majstoriranja predmeta koji se proučavao kada se on bude bavio s njim u drugoj inkarnaciji. On će se roditi s posebnom sposobnosti za taj predmet i naučiti će ga s velikom lakoćom. Sve ono što se je na zemlji mislilo, iskoristi se u devachanu; svaka se težnja pretvara u neku moć; svaki promašeni napor postaje sposobnost i vještina; borba i porazi ponovno se pojave kao materijal za iskovati instrument pobjede; neugodnosti i greške sjaje blistavo kao plemeniti metali koji će se obraditi u mudre i dobro usmjerene želje. Namjera dobročinstva za koju je u prošlosti nedostajalo snage i vještine, u devachanu se razradi u mislima i pregleda točku po točku, tako se razvije potrebna moć i vještina kao svojstva uma, kako bi se mogli upotrijebiti u budućem životu na zemlji. Kako je kazao Učitelj: U devachanu ego prikuplja „samo nektar moralnih kvaliteta i svijesti od svake zemaljske osobnosti.“ Tijekom devachanskog razdoblja ego preispituje svoja spremljena iskustva, žetva na zemlji upravo je završila, odvaja ih i razvrstava, asimilira ono što je sposoban asimilirati, odbaci ono što je iscrpljeno i

78

beskorisno. Egu je nemoguće uvijek biti zaposlen u vrtlogu zemaljskog života, jednako kao što je nemoguće da radnik uvijek sakuplja količinu materijala, a nikada ga ne upotrijebi za gradnju ili da čovjek jede neprestano hranu, a nikada je ne probavlja i ne asimilira za građu tkiva svog tijela. Tako je devachan apsolutna nužnost za planiranje stvari, osim za vrlo rijetke, kako ćemo to kasnije vidjeti. Nesavršeno razumijevanje prave prirode devachana ponekada povede ljude misliti kako u nižem nebeskom svijetu život običnih ljudi nije ništa drugo nego san i iluzija; kada zamišlja sebe sretnog usred svoje obitelji i prijatelja ili misli kako ostvaruje svoje projekte s potpunim uspjehom i veseljem, onda je on stvarno samo žrtva okrutnog razočarenja. Ova ideja proizlazi iz pogrešne predodžbe o tome što čini stvarnost (koliko do sada uopće možemo znati) i pogrešne točke gledišta. Učenik se treba sjetiti kako većina ljudi vrlo malo razumije svoj mentalni život, čak i kada ga provode u tijelu, kada si ga predstave slikom mentalnog života izvan tijela, izgube svaku smisao za realnost i osjećaju se kao da su ušli u svijet snova. Međutim, istina je kako je fizički život manje realan u usporedbi s mentalnim svijetom. Tijekom običnog zemaljskog života očito je kako su sve koncepcije prosječne osobe oko njega nesavršene i netočne na mnoge načine. Na primjer, ona ništa ne zna o eteričkim, astralnim i mentalnim silama koje se nalaze iza svega što vidi i što stvarno tvori najvažniji dio. Njezin je cijeli pogled ograničen na onaj mali dio koje mu osjetila, razum, obrazovanje, iskustvo omogućavaju da shvati. Tako ona živi u svijetu kojeg je ona stvorila. Ona ne shvaća da je to tako, jer ne zna za bolje. Dakle, s ove točke gledišta, obični je fizički život barem jednako iluzoran, kao što je život u devachanu, a pažljiva misao će pokazati da je stvarno puno više. Jer kada čovjek u devachanu uzima svoje misli kao realne stvari, potpuno je u pravu; one su realne stvari na mentalnoj razini, jer u tom svijetu ništa drugo ne može biti realno osim misli. Razlika je u tome što na mentalnoj razini prepoznajemo ovu veliku činjenicu u prirodi, dok na fizičkoj razini ne. Stoga, s pravom kažemo da od ovih dviju iluzija, veća je ona na fizičkoj razini. U stvari, mentalni je život mnogo intenzivniji, življi i bliži realnosti, nego život osjetila. Dakle, prema riječima jednog Majstora: „zovemo posmrtni život kao jedinu realnost, a zemaljski, uključivši i same osobnosti, samo imaginarnim.“ „Kazati da postojati u devachanu jest san, osim ako se ova riječ ne upotrebljava kao konvencionalni izraz, znači zauvijek se odreći mudrosti ezoteričke nauke koja je jedina čuvarica istine.“ Jedan od razloga za osjećaj realnosti u zemaljskom životu, a nerealnost devachanskog jest što mi gledamo zemaljski život iznutra, pod punim utjecajem svojih iluzija, dok naprotiv kontempliramo o devachanu izvana, slobodni za trenutak od svog posebnog razreda maye ili iluzije. U devachanu je proces obrnut; njegovi stanovnici osjećaju svoj život kao onaj pravi i smatraju da je život na zemlji pun najočitijih iluzija i zabluda. U cjelini, stanovnici devachana bliži su istini od njihovih fizičkih kritičara u zemaljskom životu, ali naravno, zemaljske iluzije iako su smanjene nisu sasvim isključene u nižem nebeskom svijetu, usprkos tome što je tu život realniji i neposredniji. Općenito, istina je kako se uspinjemo više kroz razine, bliži smo realnosti, jer su duhovne stvari relativno stvarne i trajne, dok su one materijalne iluzorne i prolazne. Učeniku može biti korisno razvijati misao dalje i promatrati život u devachanu kao prirodnu i neizbježnu posljedicu prethodnog života, provedenog na fizičkoj i astralnoj razini. Naši najuzvišeniji ideali i težnje nikada se ne ostvaruju na fizičkoj razini niti se ikada mogu ostvariti ovdje, zbog skučenih mogućnosti i relativno grublje materije. No, po zakonu karme (kojem je očuvanje energije jedan od njezinih izražaja), nikakva sila nikada ne može biti izgubljena ili ostati bez učinaka koji su joj svojstveni; ona mora proizvesti nužne i pune učinke, a dok se ne pojavi prikladna prilika ostaje kao pohranjena energija. Drugim riječima, većina čovjekove više duhovne energije ne uspije potpuno proizvesti svoje rezultate u zemaljskom životu, jer njegovi viši principi ne mogu odgovoriti na tako rafinirane i nježne titraje, dok se ne oslobodi tereta mesa. Po prvi puta u nebeskom životu, ova je zapreka uklonjena i akumulirana energija se izlijeva u neizbježnu reakciju koju

79

zahtijeva zakon karme. Robert Browning kaže: „Na zemlji su lukovi izlomljeni, a na nebu savršeno zaokruženi.“ Tako je savršena pravda izvršena i nikada ništa izgubljeno, iako se u fizičkom svijetu može činiti kako se mnogo toga propustilo i ništa dobra nije obavilo. Devachan nije dakle nikakav san ili lotosova zemlja gdje se ljenčari bez ikakve svrhe. Naprotiv, to je zemlja ili bolje stanje postojanja, gdje se um i srce razvijaju neometeni s grubom materijom ili trivijalnim brigama, gdje se kuje prikladno oružje za borbu u zemaljskom životu i gdje je, u stvari, budući napredak osiguran. Učenik može opaziti i da je sustav, po kojem je priroda uredila život nakon smrti, jedini zamisliv koji bi mogao ispuniti svoj cilj da svatko bude sretan, u najvećoj mjeri njegove sposobnosti za sreću. Kada bi nebeska radost bila jedne određene vrste (kako to neke ortodoksne teorije tvrde), neki bi se umorili od nje, a neki ne bi mogli sudjelovati u njoj, bilo zbog nedostatka sklonosti prema toj vrsti bilo zbog nedostatka potrebnog odgoja. U kratkoj priči „Posjet raju kapetana Stormfielda“, Mark Twain napravio je od staromodne ideje raja reductio ad absurdum13, učinivši ga (moglo bi se misliti) potpuno neodrživim, čime je usput pružio klasičan primjer humorističke analize, čak i o pitanjima duboke religije i filozofije. Vraćamo se na našu glavnu temu, kakvo bi drugo rješenje u vezi s rodbinom i prijateljima mogao biti jednako zadovoljavajući? Ako bi pokojnima bilo dopušteno pratiti fluktuaciju sudbine svojih prijatelja na zemlji, onda bi za njih sreća bila nemoguća. Ako oni ne bi znali što se s njima događa, morali bi čekati do smrti tih prijatelja kako bi se mogli sastati s njima, a do tog bi vremena prolazili kroz bolno razdoblje čekanja u neizvjesnosti koje se često proteže kroz mnogo godina, a u mnogim slučajevima kada prijatelji stignu, oni bi se mogli toliko izmijeniti i neće više biti suosjećajni. Priroda je izbjegla sve ove teškoće. Svaki čovjek odlučuje za sebe, i trajanje i vrstu nebeskog života, putem uzroka koje je stvorio sam tijekom svog zemaljskog života; zbog toga on ima točno onoliko koliko zaslužuje i točno onakvu vrstu sreće koja najbolje odgovara njegovim posebnostima. Njegovi su voljeni uvijek s njim; i to uvijek najplemenitiji i najbolji; nema nikakve sjene razdora ili promjena može stati među njih, jer on prima od njih cijelo vrijeme upravo ono što on želi. U stvari, metoda prirode neizmjerno je superiornija od svega onoga što bi um ili mašta čovjeka do sada bili u mogućnosti ponuditi kao rješenje. Možda je teško na fizičkoj razini, ostvariti kreativnu prirodu snaga koje obavlja Mislilac, odjeven u svoje mentalno tijelo i nesputan od fizičkog vozila. Na zemlji, umjetnik može stvarati vizije iznimne ljepote, ali kada ih želi utjeloviti služeći se materijom koju ovdje nađe, ustanovi kako nikada neće točno ostvariti svoju mentalnu zamisao. Međutim, u devachanu sve što čovjek misli, odjednom se pretvori u oblik iz rijetke i fine mentalne materije, medija kojim se služi um u svom normalnom radu kada je bez strasti i koji reagira na svaki mentalni impuls. Tako se ljepota čovjekove okoline u devachanu neizmjerno povećava prema obilju i energiji njegova uma Učenik treba nastojati shvatiti kako je mentalna razina prostran i prekrasan svijet živopisnog života u kojem živimo danas, kao i u razdobljima između fizičkih inkarnacija. Samo nedostatak našega razvoja i ograničenja nametnutih od fizičkog tijela sprečavaju nas spoznati da je slava najvišeg neba o nama sada i ovdje te da su utjecaji koji proizlaze iz tog svijeta oduvijek oko nas; ovisi o nama hoćemo li shvatiti i primiti ih. Kako budistički učitelj kaže: „Svjetlo je sve o tebi, samo skini povez sa svojih očiju i gledaj. Ono je tako divno, tako lijepo, tako daleko iznad svega što netko može sanjati ili moliti, i uvijek je tu i zauvijek. (Ljudska duša, p.163). Drugim riječima, devachan je stanje svijesti u koju može ući u bilo koje vrijeme onaj tko je naučio povući svoju dušu od osjetila. Možemo smatrati da ono što je devachan za svaki zemaljski život, Nirvana je za završeni ciklus reinkarnacije.

13

(lat.) do nesmisla, do gluposti

80

POGLAVLJE XXI. DEVACHAN: TRAJANJE I INTENZIVNOST Budući da čovjek sam sebi stvara svoje čistilište i svoj raj, jasno je kako nijedno od tih stanja svijesti nikada ne može biti vječno, jer konačni uzrok ne može proizvesti beskonačnu posljedicu. Raspodjela vremena koje čovjek potroši u fizičkom, astralnom i mentalnom svijetu, znatno varira kako se on razvija. Primitivni čovjek živi gotovo isključivo u fizičkom svijetu, provede samo nekoliko godina nakon smrti na astralnoj razini. Malo po malo kako se razvija, njegov astralni život postaje duži, a kako se njegov intelekt razvija, počinje provoditi malo vremena na mentalnoj razini, također. Običan čovjek civiliziranih rasa ostaje duže u mentalnom svijetu nego u fizičkom i astralnom. U stvari, što se čovjek više razvija, tim je kraći njegov astralni život, a duži mentalni. Dakle vidimo da, osim u slučaju vrlo nerazvijenih, omjer fizičkog života u odnosu na mentalni život rijetko je kada 1 : 20, a u slučaju prilično dobro razvijenih ljudi omjer padne na 1 : 30. Učenik uvijek treba imati na umu kako je za pravog čovjeka, tj. ego, mentalna razina stvarni boravak; svaki silazak u inkarnaciju samo je kratka, iako važna, epizoda u njegovoj karijeri. Iz sljedećih tablica dobivamo pojam o približnim prosječnim intervalima između života i o provedenom prosječnom vremenu na astralnoj, mentalnoj i kauzalnoj razini. Učenik je zamoljen da ne uzima doslovno ili previše kruto ovu raspodjelu po socijalnom položaju koja se na više načina može kritizirati. U najboljem slučaju ovu raspodjelu treba smatrati grubom i približnom. Jasno je kako možemo naći primjerice „pijanice i nesposobne“ u bilo kojem društvenom sloju ili da osoba, iako pripada „uglednom zemljoradničkom sloju“, ne mora biti na većem stupnju od seljaka kojeg posao vjerojatno on ne obavija. Bilo bi bolje da se je za raspodjelu upotrijebila neka metoda klasifikacije na temelju mentalnog i moralnog razvoja, umjesto po društvenom sloju, ali i ta bi metoda mogla biti nezgodna, kao i ona koju smo upotrijebili. Individualizirani u mjesečevu lancu

Sadašnji tip Napredna ega na Putu (mnogi od njih neprestano se reinkarniraju, tako da nema intervala)

6

Ega koja stupaju na Put: a) individualizirani putem intelekta b) individualizirani putem emocija i volje Znameniti ljudi u umjetnosti, znanosti i religiji Zemljoradnici i zanatlije

7

Viša srednja klasa

5

Mjesečevi ljudi: Prvi red Prosječna dužina u godinama Ukupni Astralni život Niži mental interval između života 1.500 - 2.000 5 1.250 – 1.800

Kauzalni

150 - 200

ili više

(ego može čak proći brzo i nesvjesno)

uglavnom na najvišim razinama

1.200

5

1.150

50

700

5

650

50

Isto kao prethodni razred

600 – 1.000 500

81

Težnja prema dužem astralnom, a kraćem kauzalnom životu, pogotovo za religiozne ljude i umjetnike Dodir 20 - 25 600 – 1.000 svijesti Ništa 25 475

Razumije se da su navedene brojke samo prosječne te ih se može povećati ili smanjiti.

Razred ega

Sadašnji tip

Mjesečevi ljudi: Drugi red Mjesečevi životinje-ljudi Mjesečeve životinje: Prvi razred Mjesečeve životinje: Drugi razred Mjesečeve životinje: Treći razred

Građanstvo Kvalificirani radnici Nekvalificirani radnici Pijanice i nesposobni za rad Niže čovječanstvo

Manje napredna ega Prosječna dužina u godinama Ukupni Astralni Nebeski život interval život Niži mental Kauzalni između života 200 - 300 40 160 – 260 na nižim Ništa podrazinama 100 - 200 40 60 – 160 na nižim Ništa podrazinama 600 – 100 40 – 50 20 – 50 na najnižoj Ništa podrazini 40 – 50

40 - 50

Ništa

Ništa

5

5

Ništa

Ništa

Određena razlika bila je učinjena u načinu individualizacije, ali je razlika mnogo manja, proporcionalno, u nižim razredima. Onima individualiziranim kroz intelekt interval je nešto duži od druga dva spomenuta, dok ovi koji su se individualizirali na druga dva načina nastoje da taj interval bude kraći. Vratiti ćemo se na ovu točku i opširno objasniti. Općenito uzeto, čovjek koji mlad umre obično mu je taj interval kraći od onoga koji je živio duže, ali će vjerojatno njegov astralni život biti razmjerno duži, jer većina snažnih emocija koje se iscrpljuju u astralnom životu, nastala je u prvom dijelu fizičkog života, dok više duhovna energija kojoj se posljedice očituju u nebeskom životu, vjerojatno će se nastaviti do kraja ili blizu kraja zemaljskog života. Kako smo vidjeli, čitavo vrijeme provedeno u devachanu ovisi o materijalu koji je čovjek donio sa sobom iz zemaljskog života, tj. sve što ima sposobnost biti prerađeno u mentalne i moralne sposobnosti – sve čiste misli i emocije generirane tijekom zemaljskog života, svi intelektualni i moralni napori i težnje, sva sjećanja na koristan rad i poduhvate u službi čovječanstva. Niti jedno nije izgubljeno, koliko god bilo slabo ili prolazno; ali sebične životinjske strasti ne mogu ući, jer nemaju materijala u kojemu se mogu izraziti. Niti zlo učinjeno u prošlom životu, čak i kada je nadmoćnije od dobra, neće spriječiti punu žetvu koliko god žetva dobrote bila oskudna; život u devachanu može biti vrlo kratak, ali i najveći pokvarenjak, ako je imao i slabašnu čežnju za pravdom, najmanji osjećaj nježnosti, mora imati razdoblje života u devachanu, u kojem sjeme dobra može pustiti svoje nježno korijenje i iskre dobra mogu tinjati kako bi se kasnije razbuktao plamen. U prošlosti, kada su ljudi živjeli u želji stići u raj, a svrha je njihova života bila uživati rajsku slavu, vrijeme provedeno u devachanu bilo je vrlo dugo, a katkada je trajalo i mnogo tisuća godina. Sada pak, pošto se ljudski um većinom zaokuplja sa zemaljskim stvarima, zbog čega malo njih upravlja svoje misli prema višem životu, boravak u devachanu odgovarajuće se skratio. Slično tome, vrijeme provedeno u nižem mentalnom i kauzalnom nebeskom svijetu proporcionalno je količini misli koja je pojedinačno stvorena u mentalnom i kauzalnom tijelu. Sve što pripada osobnom Ja, zajedno s njegovim ambicijama, interesima, ljubavi, željama i strahovima, donosi plod u nižem mentalnom svijetu, svijetu oblika; one misli koje pripadaju višem umu, području apstraktnog, neosobne misli moraju se razraditi na kauzalnoj razini, u svijetu bez oblika. Kako se prethodne tablice pokazuju, većina ljudi tek što uđu u svijet kauzalnog nebeskog svijeta, brzo izađu iz njega; malo njih provodi veći dio svoga života u devachanu, a neki ga od njih provode čitavog.

82

Kao što si čovjek priprema svoj boravak u astralu ili čistilištu, tako i određuje trajanje i tip svog nebeskog života, putem uzroka koje je sam stvorio tijekom zemaljskog života. Stoga će on imati oboje: vrijeme trajanja prema svojim zaslugama i kvalitetu sreće koja najbolje odgovara njegovim posebnostima. Drugi čimbenik od velike važnosti i zanimanja jest intenzivnost života u devachanu koji se mijenja prema razredu ega, a što naravno stvara znatan utjecaj na duljinu nebeskog života. U prvoj tablici, u istoj skupini ega vidimo kako se dvije vrste iako s istim razvojem, znatno se razlikuju u intervalima između života; jedna skupina treba 1.200 godina, a druga samo 700 godina između života. Sada je stvorena količina duhovne snage otprilike jednaka u oba slučaja, ali oni koji su uzeli kraći interval stisnuli su dvostruku količinu sreće u svoj nebeski život, radeći, moglo bi se reći, pod visokim pritiskom, koncentrirajući svoja iskustva i tako gotovo dvostruko više u svakom razdoblju od članova druge vrste. Kako smo vidjeli nekoliko stranica unatrag, ova je razlika posljedica načina kako se postigla individualizacija. Ne ulazeći u pojedinosti individualizacije (što bi premašilo opseg ove knjige), možemo objasniti da oni koji se postupno individualiziraju kroz intelektualni razvoj, stvaraju različitu spiritualnu silu koja im produžuje život u devachanu, od onih koji s naglim poletom razvijaju neku naklonost ili pobožnost: i uživaju svoje blaženstvo vrlo intenzivno i koncentrirano. Ako postoji neka razlika u količini stvorene snage, izgleda da je ima više u slučaju onih kojima je interval kraći. Istraživanja su pokazala kako postoji velika fleksibilnost u pogledu intervala između života, što je rezultiralo u mnogo varijacija u duljini kojom ega odrađuju svoje nebeske živote. Jedan važan razlog za to jest nužnost okupljanja skupine ljudi u inkarnaciju u isto vrijeme, ne samo kako bi mogli odraditi međusobne karmičke veze, već i da se nauče raditi zajedno za određene velike ciljeve. Postoje primjerice određene skupine ega poznate kao „služitelji“ koji iz života u život dolaze zajedno u cilju prolaženja kroz ista pripremna iskustva, tako da su toliko snažno privrženi između sebe da je nemoguć neki nesporazum ili uzajamno nepovjerenje, kada dođe čas stvarnog rada koji im je određen u budućnosti. Ova važna činjenica, da je skupina posvećena službi, nadjačava sve druge okolnosti, a skupina je toliko dugo na okupu sve dok ne može obaviti službu u ljudskim tijelima. Suvišno je govoriti kako tu nema nikakve nepravde; nitko ne može izbjeći ni najmanji djelić svoje legitimne karme. No, mjera po kojoj se karma odrađuje prilagođen je da zadovolji posebne okolnosti svakog pojedinog slučaja. Tako se ponekada događa da se određena prošla karma brzo riješi kako bi osoba mogla slobodno obaviti neki uzvišeni posao bez smetnji; U tu se svrhu katkada dogodi da se čitava gomila karme spusti na čovjeka odjednom u velikoj katastrofi; tako se brzo oslobodi od nje i pred njim je očišćen put. Naravno, u slučajevima velike većine čovječanstva, nema uplitanja ovakve prirode i njihov se nebeski život odvija uobičajenom brzinom. Razlike u vremenu odrade karme, uključujući razlike u intenzitetu života, pokazuju se kroz veći ili manji sjaj u svjetlu mentalnog tijela.

POGLAVLJE XXII. DEVACHAN: DRUGE POJEDINOSTI Nakon što smo sagledali neke od općih značajki devachana i njegovu širu svrhu: biti će potrebno učiniti ponovno isti put kako bi uključili više detalja i dodali druge pojedinosti, što nije bilo moguće u prvom opisu zbog velikog obima gradiva. Unatoč što je devachan u određenoj mjeri iluzoran, kao što su uostalom sva očitovanja života u različitim stupnjevima, ipak u nebeskom životu ima više stvarnosti nego u zemaljskom životu. To se jasno vidi kada uzmemo u obzir uvjete neophodne za postizanje devachana. Jer, kako bi težnja ili misaona sila došla u egzistenciju na mentalnoj razini, njihova prevladavajuća karakteristika mora biti nesebičnost.

83

Ljubav prema obitelji i prijateljima dovodi čovjeka u nebeski život, kao i vjerska pobožnost, ali samo ako je ljubav ili predanost nesebična. Ljubav koja je iz interesa, egoistične strasti kojima je na prvome mjestu biti voljen, kada je smisao primati, a ne davati, što se može lako izroditi u ljubomoru, sve to u sebi nema sjeme mentalnog razvoja; sile koje to sjeme stavljaju u gibanje nikada se neće uzdignuti iznad astralne razine, razine želje kojoj bez dvojbe pripadaju. Tamo gdje nema grabežljivog privlačenja sebi, nema misli o uzvraćanju, tu postoji ogroman izljev sile koju astralna materija ne može izraziti niti je sadrže dimenzije astralne materije. Za to je potrebna finija materija i šire prostranstvo mentalne razine, ta generirana energija pripada uzvišenom svijetu. Slično, pobožnost vjernika koji samo misli na spas svoje duše, a ne na uzvišenost božanstva, ne može ga dovesti u devachan. No, prava vjerska pobožnost, bez ikakve osobne misli, puna ljubavi i zahvalnosti prema božanstvu ili vođi, nadahnuta žarkom željom učiniti nešto u njegovo ili njezino ime, često dovodi do dužeg nebeskog života, relativno uzvišenog tipa. Ovo se događa kada se radi o bilo kojem božanstvu ili vođi, tako da će sljedbenici Buddhe, Krishne, Ormuzda, Alaha ili Krista, svi jednako postići svoju nagradu nebeskog blaženstva, a duljina i kvaliteta ne ovisi o objektu predanosti, već intenzitetu i čistoći osjećaja. Pogrešno je pretpostaviti kako čovjek nakon smrti, na astralnoj i mentalnoj razini samo razrađuje rezultate svoje prošlosti zemaljskog života; općenito govoreći, to je istina za običnog čovjeka, no, ipak, čak i dok uživa u blaženstvu svog devachana, on u isto vrijeme utječe na druge i prema tome stvara posljedice, odnosno generira svoju karmu. Po samoj prirodi stvari, to mora biti tako, jer je misao najsnažniji čimbenik u stvaranju ljudske karme. Svaka sila ima svojstvo razine na kojoj je nastala i što je razina viša, sila je jača i ustrajnija. U takvim slučajevima, trenutno vrlo rijetkim, kada se svijest uzdigne do kauzalne razine, viši um i niži ja se ujedine i onda je svijest ega na raspolaganju čovjeku tijekom čitavog njegovog fizičkog, astralnog i mentalnog života. Iz toga proizlazi kako on stvara kamu kako u jednom, tako i u drugom periodu i u stanju je mijenjati stanje svog života pomoću primjene misli i volje. No, osim tih slučajeva dobro razvijenih ljudi, čak i običan čovjek proizvodi, nenamjerno i nesvjesno, tri zasebna učinka tijekom čitavog svog nebeskog života. Prvo: Naklonost koju izlijeva na misaonu sliku koju je napravio o svom prijatelju ogromna je snaga dobra, koja nije beznačajna u evoluciji ega tog prijatelja. U prijatelju se budi ljubav koja tu divnu kvalitetu nastoji pojačati u njemu. Jasno je kako takav čin stvara karmu. Moguće je čak da se učinci ovog djelovanja očituju na osobnost prijatelja na fizičkoj razini. Jer, ako se ego može izmijeniti s ljubavi koja se izljeva u misaoni oblik kojeg on oživljuje, onda se ova promjena može pokazati u osobnosti koja je, naravno, još jedna manifestacija istog ega. Drugo: Čovjek koji izlijeva bujicu naklonosti i kao odgovor pobuđuje kod svojih prijatelja također bujicu, naravno on poboljšava mentalnu atmosferu oko sebe. Ova atmosfera djeluje na sva bića – deve, ljude, životinje, biljke itd. To će sigurno imati karmičku posljedicu. Treće: Misao nesebične ljubavi ili pobožnosti, ne samo što poziva na odgovor Logosa prema pojedincu od kojeg je potekla misao, već pomaže napuniti spremnik duhovnih snaga kojeg Nirmanakayas stavljaju na raspolaganje Učiteljima Mudrosti i njihovim učenicima za pomoć čovječanstvu (vidi Astralno tijelo). Koliko može biti veličanstven rezultat takve ljubavi ili odanosti tijekom fizičkog života, lako je vidjeti kako će odgovor na misao bića u devachanu, podržan možda za tisuću godina, dati ovom spremniku znatan doprinos i donijeti svijetu dobrobit, koja se ne može mjeriti s bilo čim na fizičkoj razini. Iz svih ovih razmatranja jasno vidimo kako i običan čovjek, iako još nema poseban razvoj svijesti, može učiniti mnogo dobra tijekom svog života u devachanu. Stoga on tijekom tog razdoblja sebi stvara nogu karmu, a čak i mijenjati svoj nebeski život dok, je u tijeku.

84

U fizičkom svijetu, veći dio naših misli samo su fragmenti. U devachanu, sanjalac kontemplira o tim fragmentima i strpljivo ih razrađuje u svim pojedinostima, u svakoj mogućnosti veličanstvene izvedbe, živeći u njima s takvom jasnoćom kakve na zemlji nema ravne. On gradi, oblikuje, modelira ih u svim različitim mogućnostima te ih baca u svijet oblika. Drugi ih onda mogu pokupiti i biti inspirirani na poduzimanje neke reforme, filantropije i slično. Tako pomoću zračenja misaone materije usamljenog sanjaoca, mogu nastati prekrasne promjene, njegovo „sanjarenje“ pomaže preoblikovati svijet. Mora se ipak držati na umu kako, zbog ograničenja koja si običan čovjek nameće u devachanu, on ne može započeti novi smjer ljubavi ili pobožnosti. No, njegova ljubav ili pobožnost, u smjeru koji je izabrao biti će izrazito snažniji nego što bi ikada mogli biti dok je radio u teškim ograničenjima fizičkog tijela. Ovo zahtijeva daljnju razradu. Kako bi razumjeli odnos čovjeka u devachanu i njegove okoline, moramo misliti na (1) materiju razine koju su skrojile njegove misli i (2) snagu razine koju je pobudio kao odgovor na njegove težnje. Već smo vidjeli kako čovjek preoblikuje materiju razine u misaone slike svojih prijatelja i kako se ega tih prijatelja izražavaju kroz ove slike. Postoje također i druge živuće snage oko njega, moćni anđeoski stanovnici razine; mnogi od njih su vrlo osjetljivi na određene težnje čovjeka i spremno na njih odgovaraju. No, najvažnija točka koju treba imati na umu jest da njegove misli i težnje slijede samo one smjernice koje je sam dao tijekom svog zemaljskog života. Moglo bi se možda zamisliti da kada se čovjek uzdigne na razinu takve transcedentne snage i vitalnosti, pokrene potpuno nove aktivnosti u novome smjeru, ali to nije slučaj. Njegovo mentalno tijelo (kako smo već ranije vidjeli) nije ni na koji način na istom stupnju razvoja kao njegova niža vozila, niti je u potpunosti pod kontrolom. U prošlosti se je naviklo primati utiske i poticaje na djelovanje odozdo, uglavnom od fizičke, a katkada i astralne razine. Učinjeno je vrlo malo na način dobivanjem izravnih mentalnih titraja iz svoje vlastite razine; zbog toga nije moguće odjednom početi primati i odgovarati na njih. Praktički, čovjek ne pokreće nikakve nove misli, već se mora ograničiti na one koje je do tada podržavao i koje tvore jedini prozor kroz kojeg on može gledati na svoj novi svijet. Dakle, nužnost je da će lijenoj i nezainteresiranoj osobnosti, na devachanu život biti bez volje i slab. Na taj način čovjek uzima u devachan samo mentalni namještaj koji ima, ni više ni manje. Dakle, očita je velika važnost da bi njegovo razmišljanje, tijekom fizičkog života, trebalo biti što je više moguće određenije i preciznije; inače će korist od devachana biti vrlo ograničena. S ove točke gledišta, devachan je svijet posljedica, a ne uzroka; svaki se čovjek ograničio svojom individualnom jačinom zapažanja i sposobnosti procjenjivanja. Što ima više dodirnih točaka s vanjskim svijetom, više će biti polaznih točaka ili žarišta za razvitak u devachanu. Ali sa stanovišta sljedećeg života, devachan je u osnovi svijet uzroka, jer se ovdje obrađuju sva iskustva koja će se ugraditi u karakter čovjeku u narednoj inkarnaciji. Devachan je dakle izravan rezultat zemaljskog života, a u isto je vrijeme i priprema za novi život na zemlji. Na koji način prozori ograničavaju i određuju pogled čovjeka kroz koje on prisilno mora gledati, najbolje će se shvatiti iz primjera. Uzmimo primjer glazbu. Čovjek koji u svojoj duši nema glazbu, uopće nema prozor u tom smjeru. Međutim, čovjek koji ima prozor za glazbu posjeduje izvanrednu snagu. Stupanj do kojeg je u stanju odgovoriti, određen je s tri čimbenika. Slijedeći analogija stakla na prozoru, možemo nazvati ova tri čimbenika: 1. veličina stakla; 2. boja; 3. kvaliteta materijala. Dakle, ako je čovjek, dok je bio na zemlji, bio u stanju cijeniti samo jednu vrstu glazbe, on će sada biti ograničen samo na takvu vrstu. Također, njegove ideje o glazbi mogu biti obojene, tako da propuštaju samo određene glazbene titraje ili oni mogu biti od tako lošeg materijala da izobliče i potamne bilo koju stvar koja mu dolazi. Međutim, pretpostavimo kako je njegov prozor dobar; kroz njega će on primati tri različite skupine utisaka:

85

Prvo: On će osjetiti tu glazbu koja je izraz uređenih kretanja snaga razine. Iza pjesničkog pojma „glazbe sfera“ nalazi se istina, jer na tim višim razinama svako kretanje i djelovanje stvara sklad zvukova i boja. Sve misli – svoje vlastite kao i tuđe – izražavaju se na taj način, u divnoj iako neopisivoj seriji akorda koji se neprestano mijenjaju, kao da dolaze od tisuću eolskih harfi. Glazbene pojave tog blještavog života na nebeskom svijetu, čine temelj svih njegovih iskustava. Drugo: Među stanovnicima mentalne razine postoji red deva ili anđela koji su posebno posvećeni glazbi i koji se obično putem nje izražavaju na puno savršeniji način od drugih. Hindusi ih nazivaju Gandharvas. Čovjek nadaren s glazbenim svojstvima sigurno će privući njihovu pozornost, doći će u dodir s njima, a s glazbom koju oni stvaraju, on će sigurno mnogo dobiti od tog odnosa, jer oni upotrebljavaju zvukove i varijacije koji su njemu nepoznati. Tako će on izaći iz nebeskog života mnogo bogatiji, nego što je bio prije ulaska. Treće: Glazbu koju izvode drugi ljudi, njegovi bližnji na nebeskom svijetu, on će slušati s velikim poštovanjem. Tu su mnogi od velikih skladatelja koji se bave s neizmjerno višom glazbom kakvu nisu poznavali na zemlji. Veliki dio nadahnuća koje dobivaju glazbenici na zemlji, samo je tihi odjek glazbe na mentalnoj razini koju vrlo slabo osjete. Iskustvo slikara biti će vrlo slično. Također će imati iste tri mogućnosti: 1) uočiti će prirodan poredak razine kako se izražava u boji, kao i zvuku; 2) uočiti će boje koje su jezik deva, Red bića koja međusobno komuniciraju putem svjetlosnih bljeskova prekrasnih boja; 3) uočiti će obojene kreacije od velikih umjetnika na mentalnoj razini. Iste mogućnosti mutatis mutandis 14 otvorene su čovjeku u devachanu i u svim drugim smjerovima umjetnosti i misli, tako postoji vječnost za njega kako bi učio i uživao. Razmatrajući akciju i reakciju između čovjeka u devachanu i misaonih slika koju je napravio o svom prijatelju, treba uzeti u obzir dva čimbenika: 1) stupanj razvoja samog čovjeka; 2) stupanj razvoja prijatelja. Ako je sam čovjek nerazvijen, slika o prijatelju biti će nesavršena, jer mnoge više odlike neće biti zastupljene. Prema tome, ego prijatelja možda neće imati previše koristi od slike, jer ne postoji ništa kroz što bi mogao izraziti neke od svojih osobina. Ipak, čak i najgori izražaj prijatelja putem slike uvijek je potpuniji i ljepši nego što je ikada bio u fizičkom životu. Jer za vrijeme zemaljskog života vidimo svoje prijatelje samo djelomično; naše znanje o njima zbog toga uvijek je manjkavo, a naša komunikacija s njima nesavršena; čak i kada vjerujemo da znamo naše prijatelje doista i potpuno, to je još uvijek samo onaj inkarnirani dio kojeg možemo poznavati, a to je daleko od stvarnog ega kojeg uopće ne možemo dosegnuti. U stvari, kada bi nam bilo moguće vidjeti s mentalnom vizijom čitavog našeg prijatelja, vrlo je vjerojatno kako bi nam bio neprepoznatljiv, jer on sigurno ne bi bio onaj za kojeg smo mislili da znamo od ranije. S druge strane, ako je prijatelj nerazvijen, čak i kada se napravi dobra slika, može nije dovoljan razvoj prijatelja da mu omogući upotrijebiti prednosti slike, odnosno on možda nije u mogućnosti ispuniti u potpunosti sliku o njemu koja je pripravljena. Međutim, to se događa vrlo rijetko i to samo kada se doista nerazumno idealizira neko nedostojno biće. Čak i tada, čovjek koji je napravio sliku ne bi našao neku promjenu ili nedostatak kod prijatelja, jer je prijatelj sada u stanju bolje ispuniti svoje ideale nego što je ikada mogao tijekom fizičkog života. Stoga, radost čovjeku u devachanu nije ni na koji način smanjena. Dok ego može ispuniti stotine slika s onim kvalitetama koje posjeduje, ne može naglo razviti i izraziti kvalitete koje još nema samo zato što ga je netko zamislio da ih ima razvijene. Stoga je ogromna prednost oblikovanja slike onih (kao učitelja) koji su sposobni uzdignuti se iznad čak i najvišeg pojma nižeg mentala. U slučaju učitelja, čovjek crpi iz oceana ljubav i snagu koje njegovo mentalno mjerilo nikada neće moći naći dno.

14

(lat.) uz potrebne ispravke

86

No, u svakome slučaju ljubav je stigla do ega prijatelja i koji god bio stupanj njegova razvoja, on odmah odgovara tako što uroni u sliku koja je napravljena. Čak i najslabija slika koja se može učiniti, uvijek se nalazi na mentalnoj razini i stoga je ego daleko lakše može dosegnuti nego fizičko tijelo koje je dvije razine niže. Ako prijatelj još uvijek živi u fizičkom tijelu, naravno u njegovoj fizičkoj svijesti on neće znati za činjenicu da njegov pravi Ja ili ego uživa ovu dodatnu manifestaciju; ali to nikako ne utječe na činjenicu kako je ta manifestacija stvarnija i da se više približava njegovom pravom Ja od ove na fizičkoj razini koju većina nas za sada jedino može vidjeti. Na temelju svih ovih razmatranja slijedi kako čovjek koji je zaslužio da ga svi vole i koji je imao brojne prave prijatelje imati će veliki broj misaonih slika svojih prijatelja u devachanu i zbog toga će njegova evolucija biti brža od običnog čovjeka. Ovaj rezultat očito je rezultat karme njegova unutarnjeg razvoja kvaliteta koje su ga učinile toliko omiljenim. Učenik će sada jasno shvatiti zašto osobnost koju poznamo na fizičkoj razini ne razgovara sa svojim prijateljima u devachanu. Ali pravi čovjek ili ego to čini, djelujući putem misaonih slika koje su bile napravljene na mentalnoj razini. Ovaj se princip može bolje razjasniti s praktičnim primjerom. Pretpostavimo da majka s uskim vjerskim pogledima umre, ostavivši voljenu kćer koja poslije njezine smrti proširi svoje vjerske ideje. Majka će i dalje zamišljati da je njezina kćer ortodoksna i stoga će biti u mogućnosti vidjeti kod kćeri samo one misli koje mogu izraziti ortodoksne ideje, neće biti u stanju shvatiti šire vjerske stavove koje je njezina kći sada usvojila. Ali, u onolikoj mjeri u kojoj ego kćeri profitira od onoga što je naučila osobnost, biti će težnja s njezine strane postupno proširiti i usavršiti majčine koncepcije, iako je to uvijek u smjeru na koji je majka bila naviknuta. Između njih neće biti sjenke razlika u mišljenju, niti izbjegavanje vjerskih pitanja. Gornja razmatranja odnose se na osobe normalnog razvitka. U slučaju naprednijeg čovjeka koji je već svjestan u kauzalnom tijelu, on će se staviti svjesno unutar misaone slike koju mu je pripravio njegov prijatelj u devachanu, kao u dodatno mentalno tijelo i raditi će kroz njega s određenom namjerom. Ako se dogodi da stekne dodatna znanja, on ga može izravno i svojevoljno utisnuti svom prijatelju. Na taj način učitelji rade sa svojim učenicima koji stižu u nebeski život i neizmjerno mijenjaju svoj karakter. Čovjek koji čini sliku učitelja može na taj način imati izvanredne koristi od utjecaja kojeg mu može izliti učitelj i dobiti jasnu poduku i pomoć. Dva se prijatelja mogu puno bolje poznavati na mentalnoj razini, nego što su ikada mogli u fizičkom životu, jer tamo svaki od njih ima samo jednu koprenu – onu mentalnog tijela – koja pokriva individualnost. Ako je čovjek u devachanu poznavao samo jednu stranu svog prijatelja tijekom fizičkog života, samo kroz tu stranu njegov mu se prijatelj može izraziti u nebeskom životu. No, koliko je god privezan samo na taj aspekt, ipak će se on moći pokazati puno jasnije i na zadovoljavajući način nego ikada prije; aspekt je dakle sada savršeniji u devachanu nego što je ikada mogao vidjeti na nižoj razini. Već smo vidjeli da običan čovjek živi u devachanu u omotaču vlastitih misli; tako se on potpuno izolira od ostatka svijeta, što znači i od mentalne razine i od nižih razina. No, iako je zatvoren za potpuno uživanje mogućnosti mentalnog svijeta, on niti u najmanjoj mjeri nije manje svjestan niti su mu smanjeni njegovi osjećaji ili aktivnost. Naprotiv, on je ispunjen blaženstvom do najvišeg stupnja kojeg je sposoban dosegnuti i ne čini mu se vjerojatnim da može postojati veća sreća od one koju sada doživljava. Tako, koliko se je on god zatvorio unutar određenih granica, on nije svjestan tih granica i unutar njih ima sve što može željeti ili misliti. Okružio se je sa slikama svojih prijatelja i kroz te slike on je zapravo u bližem dodiru sa svojim prijateljima, nego što je to ikada bio na nekoj drugoj razini.

87

Čovjek u devachanu nipošto ne zaboravlja da postoje patnje, jer se vrlo jasno sjeća svog prošlog života, ali sada shvaća mnoge stvari koje mu prije nisu bile jasne kada je bio na fizičkoj razini i sadašnja mu je radost tako velika da mu bol gotovo izgleda kao san. Na mentalnoj razini „omotač“ se može usporediti s ljuskom jajeta na fizičkoj razini. Jedini način kako bi nešto moglo ući u ljusku jajeta, a da ga se ne razbije jest izliti ga iz jedne više dimenzije ili pronaći onu snagu čije bi vibracije mogle proći između čestica omotača bez da ih uznemiruje. Isto vrijedi i za mentalnu ljusku: u nju ne mogu prodrijeti titraji materije vlastite razine, ali finiji titraji koji pripadaju egu mogu proći kroz nju, u najmanju ruku, bez uznemiravanja, odnosno slobodan je pristup iz visina, ali nije od nižih razina. Iz toga proizlaze dva učinka: 1) titraji poslani u ljusku iz mentalnog tijela čovjeka ne mogu izravno stići u mentalno tijelo svog prijatelja, niti on može stvoriti misaoni oblik koji bi mogao putovati kroz prostor i na uobičajeni način sjediniti se s prijateljem. To bi se moglo dogoditi samo onda kada bi se čovjek mogao slobodno i svjesno kretati na mentalnoj razini, što naravno ne može činiti; 2) misli prijatelja ne mogu dosegnuti čovjeka u njegovoj ljusci u devachanu, kao što to mogu u svakodnevnom životu na fizičkoj ili astralnoj razini. Dakle, vidimo da sve poteškoće koje proizvodi mentalna ljuska oko čovjeka u devachanu, potpuno su svladane od prirodne „metode izravnog djelovanja ega na misaone slike koje je čovjek stvorio“. Zbog uvjeta pod kojima se čovjek nalazi u devachanu također slijedi da ga se s metodama spiritizma ne može ponovno pozvati na zemlju. Iako čovjek u devachanu nije lako pristupačan vanjskim utjecajima, ipak onaj koji može polaziti u mentalni svijet u punoj svijesti, može do određene mjere utjecati na stanovnike devachana. Primjerice može ih zapljusnuti s mislima ljubavi, a iako ove misli ne mogu još prodrijeti u ljusku, tako da oni koji se nalaze u unutrašnjosti ne poznaju autora, ipak struja ljubavi može djelovati na stanovnike ljuske, isto kao što i sunce može djelovati na klicu u unutrašnjosti jajeta i tako pospješiti razvoj. Ta struja osjećaja pojačava bilo koji oblik ugodnosti. Ako je čovjek agnostik ili materijalist, njegovo pomanjkanje vjerovanja u budući život ne bi ga spriječilo da doživljava iskustvo astralnog i mentalnog života, isto kao i bilo tko drugi, jer je očito kako pomanjkanje vjere u budući život ne može izmijeniti prirodne činjenice. Ako je čovjek živio nesebičan život, proizvedene snage moraju dati svoje plodove, a to se događa samo na mentalnoj razini, tj. u devachanu. Naravno, u devachanu nema umora; samo se fizičko tijelo može umoriti. Kada govorimo o umnom naporu, mozak je umoran, a ne um. Činjenica da naš um shvaća samo tri dimenzije, a ima ih četiri na astralnoj razini i pet na mentalnoj, čini da se teško protumači položaj u prostoru onih koji su napustili fizički život. Netko se nastoji vrzmati oko svoje kuće na zemlji kako može biti u dodiru sa svojim prijateljima iz fizičkog života i s poznatim mjestima, drugi naprotiv nastoje se odmaknuti i, kao da ih privlači posebna sila teža, pronaći za sebe razinu koja je veoma udaljena od površine zemlje. Tako primjerice prosječna osoba prelazeći u nebeski život nastoji lebdjeti na znatnoj udaljenosti iznad površine Zemlje, iako su, s druge strane, neki od njih povučeni na našu razinu. Ipak, općenito govoreći, može se smatrati kako stanovnici nebeskog svijeta žive u sferi ili zoni oko Zemlje. Za sve, osim za vrlo napredne, nebeski je život neophodno potreban, jer se samo pod uvjetima tog svijeta težnje mogu razviti u sposobnosti, a iskustva mogu postati mudrost. Duše koje postignu napredak na takav način, mnogo je veći od onoga koji bi bio moguć kada bi nekim čudom čovjeku bilo omogućeno ostati cijelo vrijeme u fizičkoj inkarnaciji. Ali za naprednog čovjeka koji brzo napreduje, katkada je moguće odreći se blaženstva nebeskog života – odustati od devachana kako se ponekada naziva – između dvije inkarnacije, kako bi se mogao brzo vratiti i nastaviti rad na fizičkoj razini. No, nitko se ne smije naslijepo odreći zbog neznanja, niti odstupiti od redovnog toka evolucije, osim ako i dok nije u potpunosti siguran da će takvo odricanje biti za njegovu dobrobit.

88

Opće je pravilo da se nitko ne može odreći devachana dok ga nije doživio tijekom zemaljskog života, odnosno dok nije dovoljno razvijen kako bi mogao uzdići svoju svijest na tu razinu i vratiti je natrag s jasnim i potpunim sjećanjem o njezinoj slavi. Razlog za to jest što život osobnosti, sa svim poznatim osobnim okruženjem, odnosi se na niže nebeske svjetove i stoga, prije nego se odricanje može učiniti, potrebno je da osobnost jasno shvati čega se odrekao; niži um mora biti u skladu s višim umom po tom pitanju. Ovom općem pravilu postoji prividna iznimka. U jednostranim i umjetnim uvjetima koje nazivamo suvremena civilizacija, ne razvijamo se uvijek redovito i normalno; ima slučajeva kada se dobra količina svijesti mentalne razine stekne i pripoji astralnom životu, a ipak nikakvo zapažanje svega toga ne stiže do fizičkog uma. Takvi su slučajevi vrlo rijetki, iako bez sumnje postoje. Međutim, oni nisu iznimke od načela utjelovljenja koje čine pravilo, odnosno da se osobnost mora odricati. U tim slučajevima, za osobnost astralni život morao bi biti potpuno i savršeno svjestan i onda kada nikakvo sjećanje ne bi prodrlo u čisto fizičku svijest. Dakle, osobnost čini odricanje, ali preko astralne svijesti umjesto preko fizičke, kao što je u većini slučajeva. Ovakvi su slučajevi malo vjerojatni, osim među onima koji su učenici na probnom roku učitelja. Čovjek koji želi obaviti veliki čin odricanja od devachana, mora raditi s jakom voljom da može postati dostojno oruđe u rukama onih koji rade za dobrobit čovječanstva i mora se sa žarom posvetiti poslu za duhovno dobro drugih. Dovoljno naprednom čovjeku za dopuštenje „da se odrekne svog devachana“, mora uživati iznimno dug nebeski život; dakle, on može istrošiti ovu rezervu snaga u sasvim različitom smjeru, za dobro čovječanstva i tako sudjelovati u radu Nirmânakâyas, iako u vrlo malom dijelu. Kada se učenik odlučio to učiniti, on čeka na astralnoj razini sve dok mu učitelj ne pripremi prikladnu inkarnaciju. Ali, za to treba dopuštenje višeg autoriteta. Čak i onda kada mu se je to dopustilo, prirodni je zakon tako jak da učenik – kaže se – mora paziti da se drži astralne razine, jer ako se samo na tren stavi u dodir s devachanskom razinom može ga zanijeti neodoljiva struja opet u normalni tok evolucije. U nekim vrlo rijetkim slučajevima, čovjeku je omogućeno uzeti tijelo odraslog kojemu više ne treba; ali naravno takvo tijelo nije često na raspolaganju. Životinja koja je postigla individualizaciju, nakon svoje smrti na fizičkoj i astralnoj razini, ima obično dugotrajan život, većinom u snu u nižem nebeskom svijetu. Njegovo stanje ponekada se naziva „pospana“ svijest, jednaka je polusnu čovjeka na istoj razini, ali s daleko manjom mentalnom aktivnosti. Okružuju ga vlastite misaone slike, i ako ih je možda sanjivo svjestan, to su predodžbe njegovih najboljih prijatelja na zemlji u njihovom najboljem stanju suosjećanja i dobrote. Naravno, ove će slike na uobičajeni način, probuditi odgovor od ega prijatelja. Životinja će ostati u opisanim okolnostima, sve dok u nekom budućem svijetu ne uzme ljudski oblik. Individualizacija putem koje se životinja uzdiže do ljudskog carstva, postiže se dodirom s ljudima, jer se inteligencija i privrženost neke životinje razvijaju do potrebnog stupnja, kroz blizak odnos sa svojim ljudskim prijateljima. No, već smo o tome pisali u poglavlju XVIII.

POGLAVLJE XXIII. PRVO NEBO: SEDMA PODRAZINA Iako svako od četiri niža neba ima svoje karakteristike, kako ćemo vidjeti, ipak se ne smije pretpostaviti kako čovjek provodi svoj nebeski život na raznim podrazinama prema karakteristikama koje može razviti. Naprotiv, kako smo već kratko napomenuli, čovjek budi svijest u devachanu na onoj podrazini koja najbolje odgovara stupnju njegova razvoja; i na toj podrazini on provodi čitavi svoj život u mentalnom tijelu. Razlog za to jest što viša podrazina mora uvijek uključivati osobine one niže, kao i one svojstvene vlastitoj, a kada se to dogodi stanovnici te podrazine gotovo uvijek imaju te kvalitete u potpunijoj mjeri, nego duše na nižim podrazinama.

89

Glavne karakteristike najnižeg neba, onog sedme podrazine, jesu ljubav prema obitelji i prijateljima; naravno, ta ljubav mora biti nesebična, ali je ipak obično sužena. Međutim, ne smije se pretpostaviti kako je ljubav ograničena na najnižem nebu, već radije da je taj oblik ljubavi najviši za koju su sposobni oni koji se nalaze na sedmoj razini. Na višim razinama naći ćemo na ljubav plemenitijeg i jačeg tipa. Biti će korisno opisati neke tipične primjere stanovnika sedme podrazine. Jedan je bio uvaženi i pošteni mali obrtnik, ali bez intelektualnog razvoja ili vjerskog osjećaja. Iako je možda redovito odlazio u crkvu, za njega je vjera bila kao neki magloviti oblak koji on nije mogao istinski shvatiti i nije imala nikakve veze s njegovim poslom i svakodnevnim životom, a kada je rješavao svoje probleme nikada je nije uzimao u obzir. Iako nije bilo duboko pobožan, ipak je imao toplu ljubav prema svojoj obitelji. Stalno ih je imao na umu i dok je radio u radionici više je radio za svoju obitelj, nego za sebe. Njegova okolina u devachanu neće biti vrlo profinjenog tipa, ali će on biti jako sretan koliko mu je to moguće i razviti će nesebične karakteristike koje će se ugraditi u njegovu dušu kao stalne kvalitete. Drugi tipični slučaj jest čovjek koji je umro kada mu je jedina kći bila još vrlo mlada. U njegovom devachanu ona je uvijek bila s njim i to u svom najboljem izrazu, neprestano je stvarao krasne slike njezine budućnosti. Treći slučaj jest slučaj djevojčice koja je uvijek duboko razmišljala kako se njezin otac usavršuje i pripremala mu je mala iznenađenja i nove ugodnosti. Jednako je značajan slučaj Grkinje koja je bila izvanredno sretna s troje djece, a jedno od njih bio je lijep dječak i bila je sretna kada ga je mogla zamisliti kao pobjednika na olimpijadi. Upečatljiva karakteristika ove podrazine posljednjih nekoliko stoljeća bila je da se u njoj nalazi veliki broj Rimljana, Kartažana i Engleza, zbog činjenice što se je među ljudima tih zemalja najprije očitovao nesebični osjećaj obiteljske ljubavi. Relativno je malo hindusa i budista na ovoj podrazini, jer u njihovu slučaju pravi vjerski osjećaj odmah utječe na njihov svakodnevni život, a time ih vodi na višu razinu. Kod zapaženih slučajeva ima vrlo raznolikih i njihovi se različiti stupnjevi napredovanja razlikuju po stupnjevima svjetlosti, dok razlike u boji pokazuju osobine koje je razvila pojedina osoba. Neki su bili ljubavnici koji su umrli u punoj snazi svoje ljubavi i tako su uvijek zaokupljeni misalima samo na ljubljenu osobu, a svi su drugi isključeni. Drugi koji su bili gotovo divljaci, ali su ipak imali neki dodir s nesebičnim djelovanjem. U svim tim slučajevima, jedini element aktivnosti u njihovim osobnim životima koji je mogao naći izražaja na mentalnoj razini, bio je osjećaj ljubavi. U mnogim zapaženim slučajevima na ovoj razini, misaone slike daleko su od savršenstva te se stoga ega prijatelja mogu izraziti, ali slabo kroz njih. No, čak i u najgorem slučaju kao što je objašnjeno u prethodnom poglavlju, taj izražaj je potpuniji i ljepši, nego što je ikada bio u fizičkom životu. Za one koji se nalaze na najnižoj podrazini ovog nebeskog svijeta, nema puno materijala od kojeg se mogu oblikovati sposobnosti i zbog toga njihov život postupno vrlo sporo napreduje. Ustrajati će njihove obiteljske sklonosti i malo proširiti tako da će se oni ponovno roditi s nešto poboljšanom emocionalnom prirodom, s većim nastojanjem prepoznavati i odgovarati na višu razinu.

POGLAVLJE XXIV. DRUGO NEBO: ŠESTA PODRAZINA Prevladavajuća karakteristika šeste podrazine nebeskog svijeta može se opisati kao antropomorfna religiozna pobožnost. Čini se kako postoji odnos između ove podrazine nebeskog svijeta i druge astralne podrazine; razlika se sastoji jedino u činjenici što na astralnoj razini religiozna pobožnost sadrži uvijek element sebičnosti, dok je u mentalnom svijetu sasvim slobodna od bilo koje takve mrlje. S druge strane, ta vrsta pobožnosti, koja se uglavnom sastoji u vječnom klanjanju osobnom božanstvu, mora se razlikovati od onih još viših oblika koji se izražavaju u obavljaju nekih poslova za dobrobit samog božanstva. Nekoliko primjera pokazati će ovu razliku.

90

Relativno veliki broj entiteta na ovoj podrazini dolaze iz orijentalnih religija, to su oni s čistom pobožnošću, ali relativno instinktivnom i neinteligentnom. Ovdje se nalaze štovatelji Vishne i neki Shive, svaki je od njih začahuren u svoje vlastite nazore, sam sa svojim bogom i nesvjestan ostatka čovječanstva, osim ukoliko se njegovi osjećaji mogu povezati s onima koje je volio na zemlji i obožavanja božanstva. Zapazilo se je štovatelja Vishne kako zanosno obožava istu onakvu sliku Vishne kojoj je tijekom zemaljskog života pridonosio svoje žrtve. Žene čine veliku većinu stanovnika ove podrazine i među njima imamo dosta tipičnih primjera. Između ostalih, neka Indijka uzdizala je svoga muža kao božanstvo i mislila je da vidi dječaka Krishnu kako se igra s vlastitom djecom. No, dok su djeca neosporno izgledala kao stvarna ljudska bića, dječak Krishna očito je bio privid umjetno oživljene plave drvene slike. Krishna se u njezinom raju također pojavljivao kao ženskast mladi svirač frule; ali ona nije bila ni najmanje zbunjena zbog ove dvostruke manifestacije. Druga žena, štovateljica Shive, gledala je na muža kao manifestaciju njezinoga boga, tako da se činilo da se stalno mijenjaju jedan u drugoga. Poneki budist se također nađe na ovoj razini nalazi, ali čini se samo oni nepoučeni koji smatraju Buddhu kao predmet obožavanja, a ne kao velikog učitelja. Ovdje se nalaze mnogi kršćani; primjerice nepismeni rimokatolički seljak pun neintelektualne pobožnosti. uvjereni ili vjerni „vojnik“ Vojske spasa. Irskog se dječaka vidjelo zadubljenog u najdublje klanjanje Djevici Mariji koju je on zamislio kako stoji na Mjesecu, ali s raširenim rukama i govoreći prema njemu. Zapažen je srednjevjekovni redovnik u zanesenoj kontemplaciji o raspetom Kristu, a intenzitet njegove ljubavi i samilosti bio je tolik da je, dok je gledao krv koja kapa iz rane slike Krista, reproducirale stigme na njegovo mentalno tijelo. Drugi je čovjek mislio na svog Krista samo kao uzdignutog na prijestolju, uz kristalno more pred njim i okruženog ogromnim mnoštvom vjernika, među kojima je i sam stajao sa suprugom i obitelji. Iako je njegova ljubav prema obitelji vrlo duboka, ipak su njegove misli više zaokupljene Kristom, a njegov je pojam božanstva bio toliko materijalan da ga je zamišljao kao biće koje se neprestano mijenja kao u kaleidoskopu naprijed – natrag, od čovjeka do janjeta koji nosi zastavicu, što se često vidi na crkvenim prozorima. Zanimljiv je slučaj španjolske redovnice koja je umrla u dobi od oko devetnaest godina. U svom je nebu zamislila da prati Krista u njegovu životu kako je opisan u evanđeljima, a nakon raspeća da se brine za Djevicu Mariju. Njezine slike pejzaža i odjeće koja se nosila u Palestini bio je potpuno netočan. Krist i njegovi učenici bili su odjeveni kao španjolski seljaci, brežuljci oko Jeruzalema bili su pokriveni lozom, a masline su bile prekrivene sivom španjolskom mahovinom. Zamišljala je sebe kao mučenicu svoje vjere i kako uzlazi u nebo, ali samo zato da živi iznova i iznova ovaj život u kojem je sva njezina radost. Dijete koje je umrlo sa sedam godina ponavljao je vjerske priče koje mu je pričala njegova irska dadilja. Volio je zamišljati kako se igra s dječakom Isusom i kako mu pomaže praviti glinene vrapce za koje legenda kaže da ih je Krist oživio i učinio da lete. I onda kada je čovjek materijalist i agnostik, on će i dalje imati nebeski život, naravno ako je u stanju biti pobožan. Jer veliki su izvori energije duboka nesebična obiteljska ljubav, kao i ozbiljan filantropski napor te oni moraju dati svoj rezultat, a oni se ne mogu drugdje proizvesti nego na mentalnoj razini. Tu će se vidjeti slijepa i nerazumna pobožnost o čemu smo dali primjere koji nikada neće dovesti svoje sljedbenike na duhovne visine; ali oni su ipak potpuno sretni i zadovoljni, jer primaju najviše od onoga što su sposobni cijeniti. Ovaj nebeski život ipak nije bez dobrog učinka na njihovu buduću karijeru. Jer iako puka pobožnost ne može razviti intelekt, ipak razvija sposobnosti za viši oblik pobožnosti te u većini slučajeva dovodi do čistog života. Dakle, onaj tko uživa nebo kao što je opisano, neće učiniti brz duhovni napredak, ali na svaki je način zaštićena od mnogih opasnosti, jer je teško da u svom sljedećem rođenju upadne u jedan od većih grijeha ili da bude u potpunosti izvučena od svojih pobožnih težnji u svjetovni život pohlepe, ambicije i rasipnosti. Usprkos tomu, pogled na ovu šestu podrazinu čini jasnijom savjet sv. Petra i razlog zašto je se mora slijediti: „Pridodajte vašoj vjeri krijepost, a krijeposti spoznaju.“

91

POGLAVLJE XXV. TREĆE NEBO: PETA PODRAZINA Glavna karakteristika ove podrazine nebeskoga svijet može se opisati kao aktivna pobožnost. Na toj se podrazini naročito konkretiziraju planovi i projekti koji se nisu mogli ostvariti na zemlji, ostvaruju se velike organizacije nadahnute vjerskom pobožnosti i obično imaju cilj neku filantropsku svrhu. Međutim, mora se imati na umu da kako se uzdižemo, sve je veća složenost i raznolikost, tako da se mnoge varijacije i izuzeci ne mogu staviti pod isto ime s kojim se označava razina u svojoj cjelokupnosti. Tipični slučaj, nešto iznad prosjeka, bio je duboko religiozan čovjek koji se je bavio mišlju ostvariti veliku organizaciju za poboljšanje stanja siromašnih koju je on sam osmislio. Plan se je sastojao u pripajanju raznih poduzeća kako bi se mogli smanjiti troškovi, povisiti plaće, sagraditi kuće za stanovanje s vrtovima te ostvariti postotak dobiti. Nadao se kako će ova praktična strana kršćanske ideje imati mnogo slijednika, ako ništa drugo onda bar iz zahvalnosti za materijalne koristi koje su primili. Sličan primjer jest onaj indijskog princa koji je pokušao oblikovati svoj život i svoju vladavinu po primjeru herojskog kralja Rame. Mnogi njegovi planovi na zemlji nisu uspjeli, ali u njegovom nebeskom životu sve je išlo dobro, jer mu je sam Rama osobno davao savjete i usmjeravao radove, a trajno je primao štovanje svih svojih vjernih podanika. Rijedak slučaj osobnog vjerskog rada bio je onaj časne sestre koja je pripadala redu aktivnih redovnica. U svom nebu ona je stalno bila okupirana dijeljenjem hrane gladnima, liječenjem bolesnih, pomaganjem i odjećom siromašnima; osobitost ovih slučajeva je ta što se je svaka osoba za koju je ona nešto učinila odmah pretvorila u Krista kojeg je ona s velikim žarom štovala. Poučan je slučaj dviju religioznih sestara od kojih je jedna bila nepokretna; druga je sestra posvetila čitav svoj život njezi bolesne sestre. Na Zemlji su često razgovarale i planirale vjerska i filantropska djela koje bi provele da su imale mogućnosti. U nebeskom svijetu svaka je od njih bila glavna slika raja one druge, ona nepokretna bila je izliječena i snažna, a svaka je mislila na sestru kao da radi s njom na ostvarenju nerealiziranih želja svog zemaljskog života. U ovome slučaju jedina posljedica smrti bila je da je prekinula njihove boli i patnje i da im je olakšala posao koji je prije bio nemoguć. Na ovoj razini nalaze se najviši tipovi iskrenih i odanih misionara koji su bili zaposleni na suosjećajnom radu da preobrati svjetinu na određenu vjeru koju su zagovarali. Katkada se na ovoj razini nađu slučajevi poklonika umjetnosti, koji su je slijedili iz vlastite koristi ili kao žrtvu vlastitom božanstvu, a da se nisu brinuli za učinke koje bi ona mogla imati na njihove bližnje. Umjetnici koji nastoje postići umjetnost zbog slave i samohvale, naravno ne bi mogli doći na ovu razinu. S druge strane, oni koji smatraju svoje sposobnosti kao veliki dar koji im je povjeren za duhovno uzdizanje svojih bližnjih, mogli bi doći i na jedno više nebo nego na ovo o kojem je riječ. Kao primjer navesti ćemo vrlo religioznog glazbenika koji je smatrao čitav svoj rad samo kao žrtvu ljubavi prema Kristu, bez da su je išta znao o veličanstvenosti harmonije zvukova i boja koje su njegove kompozicije stvarale na mentalnoj razini. Naravno, njegov entuzijazam nije bio uzaludan, jer iako to nije znao, on je donio radost i pomagao mnogima, a rezultat će sigurno biti veća predanost i veće glazbene sposobnosti u njegovom sljedećem životu. No, da nije tu postojala šira težnja za pomaganjem čovječanstvu, ova bi se vrsta nebeskog života mogla ponavljati u beskraj. Učenik može uočiti kako se tri niža neba – sedma, šesta i peta podrazina - odnose na pobožnost prema osobnosti, prema obitelji ili prijateljima ili osobnom božanstvu, a ne odnosi se na širu pobožnost prema čovječanstvu koja, kako ćemo vidjeti, nalazi svoj izražaj u sljedećoj podrazini.

92

POGLAVLJE XXVI. ČETVRTO NEBO: ČETVRTA PODRAZINA Četvrto nebo na četvrtoj podrazini nalazi se na najvišem stupnju nižih rupa razina. Njegove aktivnosti toliko su različite da ih je teško svrstati pod jednu karakteristiku. Biti će najbolje ako ih razmotrimo u četiri glavna dijela: 1. 2. 3. 4.

Nesebična potraga za duhovnim znanjem Uzvišene filozofske ili znanstvene misli Nesebično upotrjebljene književne i umjetničke sposobnosti Služenje za čisto služenje

Nekoliko primjera za svaki od tih razreda olakšati će nam razumijevanje. 1. Nesebična potraga za duhovnim znanjem Većina onih koji pripadaju ovom razredu potječu iz područja u kojima je duhovna spoznaja nužna potreba. Od budista tu se nalaze oni inteligentniji sljedbenici koji radije gledaju Buddhu kao učitelja, a ne kao biće obožavanja i čija je vrhovna težnja sjesti do njegovih nogu i učiti. U njihovom im se nebeskom životu ispunila želja, jer misaoni oblik koji su izradili o Buddhi nije samo prazna forma; kroz njega sja predivna mudrost, moć i ljubav jednoga od najvećih učitelja na Zemlji. Stoga oni stječu novo znanje i šire poglede, a učinci toga sigurno će biti vrlo važni za njihov budući život. Možda se neće sjećati pojedinačnih činjenica, ali kada im se one predoče u sljedećem životu, oni će ih shvatiti s lakoćom i intuitivno prepoznati njihovu istinu. Osim toga, rezultat učenja biti će ugraditi u ego jaku težnju za širim i filozofskim pogledima prema svim takvim temama. Učinak takvog nebeskog života jest znatno ubrzavanje evolucije ega. Stoga su ogromnu prednost stekli oni koji su prihvatili smjernice živućih i moćnih učitelja. Sličan rezultat, ali u manjoj mjeri, postigne čovjek koji slijedi učenja velikog i duhovnog pisca te od njega napravi idealan lik. Ego pisca uči će u nebeski život učenika i zahvaljujući njegovoj razvijenoj snazi, oživjeti mentalnu sliku o sebi i tako bolje rasvijetliti svoja pisana učenja. Mnogi Hindusi nalaze svoj raj na ovoj podrazini, kao i neki od naprednijih sufija i parsa, a i neki od prvih gnostika. No, osim nekoliko sufija i gnostika, čini se kako niti sljedbenici Islama niti kršćanstva ne uzdignu se na ovu razinu. Međutim, netko tko je nominalno sljedbenik ovih religija, može doći u ovu podrazinu zbog osobina svog karaktera koje ne ovise o učenjima njihovih religija. Ovdje se nalaze i revni učenici okultizma koji još nisu dovoljno uznapredovali da se mogu „odreći svog devachana“ (vidi poglavlje XXII.). To su učenici okultnih škola različitih od one koja je poznata većini pripadnika Teozofskog društva. Zanimljiv slučaj zapažen je kod osobe koja se je neopravdano nepovjerljivo držala prema životnim ciljevima svog starog prijatelja i učitelja te je tako u znatnoj mjeri eliminirala veći utjecaj i učenja koja je mogla uživati tijekom svog nebeskog života. Utjecaj i poduke ni na koji način nisu bile uskraćene, ali njezin mentalni stav učinilo je da je bila manje sklona primanju, iako je to bilo potpuno nesvjesno. Bila joj je na dohvat blagodat ljubavi, snage i znanja, ali ju je njezina nezahvalnost onesposobila da upotrebi svoju moć i primi koristi od te blagodati. 2. Uzvišene misli u filozofiji ili znanosti Ovaj razred ne obuhvaća one filozofe koji provode svoje vrijeme u svađi i cjepidlačenju, jer takav način rasprave ima svoj korijen u egoizmu i taštini te stoga nikada ne mogu pomoći u stvarnom razumijevanju istinskih činjenica o svemiru niti mogu dati one rezultate koji se mogu izraziti na mentalnoj razini.

93

Ovdje ćemo prije naći one plemenite i nesebične mislioce koji traže uvid i znanje u svrhu prosvjetljenja i pomoći njihovih bližnjih. Tipičan primjer jest sljedbenik neoplatonske škole koji se je bavio otkrivanjem misterije ove škole i nastojao razumjeti njezine učinke na ljudski život i razvoj. Drugi slučaj bio je astronom, čije proučavanje ga je dovelo do panteizma. Nastavio je proučavanje s velikim žarom i primio je znanje iz tih redova deva kroz koje se na toj razini veličanstvena ciklička kretanja zvjezdanih utjecaja izgleda očituju u stalnoj promjeni jačine živahnog svjetla. Bio je udubljen u kontemplaciji u ogromni krajolik vrtložnih maglica i postupnog stvaranja sustava i svjetova te nastojao oblikovati neke ideje o obliku svemira. Bio je okružen svojim mislima u obliku zvijezda i s radošću je slušao raskošne ritmove glazbe koja se orila snažnim koralima iz pokretnih sfera. Znanstvenici kao što je ovaj astronom, vratiti će se na zemlju kao veliki otkrivači, s nepogrešivom intuicijom tajanstvenog hoda prirode. 3. Književna i umjetnička sposobnost upotrijebljena nesebično Na ovoj podrazini nalazimo naše najveće glazbenike. Mozart, Beethoven, Bach, Wagner i drugi i dalje preplavljuju u nebeski svijet svoje skladbe, još divnije od onih koje su stvarali na Zemlji. Potoci božanske glazbe silaze u njih iz viših predjela, oni ih upijaju, učine ih vlastitim i onda šalju natrag kroz čitavu razinu u valovima melodija koje povećavaju blaženstvo svuda uokolo. Oni koji djeluju u punoj svijesti na ovoj razini, kao i bestjelesna bića ove razine, iako je svaki od njih okružen s oblakom vlastitih misli, ipak ih oplemenjuje utjecaj ove glazbe. Slikari i kipari ovdje, svojim mislima, neprestano stvaraju umjetne elementale vrlo lijepih i raznolikih oblika koje šalju dalje na radost i ohrabrenje svojim bližnjima. Ove prekrasne koncepcije također mogu, u mnogim slučajevima, biti shvaćene od još inkarniranih umjetnika, djelujući kao njihova inspiracija. Zanimljiv lik viđen na ovoj podrazini bio je korski pjevač koji je umro mlad. Posjedovao je dar za pjevanje i dostojno ga je upotrebljavao te nastojao da njegov gas bude glas mase koji se uzdiže prema nebu, a glas neba prema masi, želio je također znati više o glazbi i učiniti je još ljepšom na slavu Crkve. U njegovu nebeskom životu njegova je želja urodila plodom; nad njim se je pojavio čudnovati uglati lik sv. Cecilije, čiju je sliku oblikovao svojim mislima na obojanom staklu. Ovom misaonom obliku dao je život arkanđeo, jedan od nebeske hijerarhije pjesme, a kroz njega se korski pjevač učio takvoj glazbi kakvu zemlja još ne poznaje. Drugi je primjer čovjek koji je na zemlji odbio koristiti svoj književni dar samo da bi sebi priskrbio život za sebe, umjesto toga napisao je knjigu koju nitko ne bi htio pročitati; za vrijeme čitavog života bio je sam i na kraju je umro od tuge i gladi. U svom je nebeskom životu također bio osamljen, ali si je zamišljao svoju Utopiju o kojoj je toliko sanjao i mislio o svojoj nesebičnoj osobnoj žrtvi za dobro drugih. Njihovo se je veselje vraćalo k njemu i njegova samoća bila je za njega raj. 4. Služenje radi služenja Na ovoj se razini nalaze mnogi koji su služili samo zato da služe, a ne iz želje da udovolje nekom božanstvu. Oni su sudjelovali u radu, s punom spoznajom i smirenom mudrošću, ostvariti velike planove o dobročinstvu, o poboljšanju svijeta, a istodobno usavršavaju moći s kojima bi ih ubuduće mogli provoditi na nižoj razini fizičkog života.

POGLAVLJE XXVII. MENTALNA RAZINA Funkcija mentalne materije jest da harmonički titra s valovima Duha koji djeluje kao intelekt, baš kao što astralna materija ima sličnu ulogu za želje i emocije, jednako kao što budička materija odgovara Duhu koji djeluje kao intuicija. Evo zašto je mentalna razina dio ili aspekt prirode koja pripada svijesti i očituje se kao

94

misao, a ne misao koja se očituje u fizičkom umu, već misao koja se očituje u svom vlastitom svijetu, neopterećenom s fizičkom materijom. Pet nižih razina prirode odgovaraju petero „elemenata“ kod starih naroda i to kako slijedi: Razine ili svjetovi Sanskrt Âtmâ Buddhi Manas Kâma Sthûla

Elementi kod starih naroda Sanskrt Hrvatski Âkâsha Eter ili nebo Vâyu Zrak Tejas ili Agni Vatra Apas ili jala Voda Prithivî Zemlja

Hrvatski Volja Intuicija Um Osjetilnost Fizički život

U nekim hinduističkim knjigama postoji još jedna klasifikacija, gdje je um grupiran s elementima. Hindusu dolazi vizija s veoma uzvišenog stajališta, često s onog Monade i za njega um nije ništa drugo nego instrument svijesti. Tako u sedmom poglavlju Bagavaghad Gite, Shri Krishna kaže: „Zemlja, Voda, Vatra, Zrak, Eter, Manas, Buddhi i Ahamkâra – to su osmerostruke podjele moje manifestacije (Prakriti). Malo dalje on govori o njima kao o svojim „nižim manifestacijama“. Mentalni svijet jest svijet realnog čovjeka; sama riječ čovjek (engl. man) potječe od sanskrtskog korijena man, što je korijen glagola „misliti“; tako man znači mislilac; čovjek je dakle nazvan po svom najkarakterističnijem atributu, a to je razum. Mentalni je svijet dakle zemlja našeg rođenja, carstvo kojem uistinu pripadamo, jer je naša izvorna atmosfera ona ideja, a ne ona fizičkih pojava. Kada se je čovjek, Mislilac, utjelovio u fizičkom vozilu izgrađenom za njegov prijem, životinja je postala misaono biće, posredstvom manasa koji je ušao u njega i tu se nastanio. Tako se je čovjek odjenuo svojim „kaputom od kože“, nakon pada u fizičku materiju, kako bi mogao jesti s Drveta spoznaje i tako postao „Bog“. Zbog toga je čovjek poveznica između božanskog i životinje. Mentalni je svijet od naročitog interesa, ne samo zato što čovjek, nakon što je um prilično razvijen, u njemu provodi čitavo svoje vrijeme, osim što ponire dolje u fizički svijet samo za kratak period svog smrtnog života, već i zato što je tu sastajalište više i niže svijesti. U engleskom jeziku riječ „um“ stoji kako za samu intelektualnu svijest, tako i za učinke koje on proizvodi na fizičkom mozgu. U okultizmu, međutim, moramo pojmiti intelektualnu svijest kao pojedinačni entitet, biće, vibracija čiji život su misli, izražene ne kao fizičke riječi, već kao slike. Stvarni čovjek jest manas, Mislilac, koji radi na višoj ili kauzalnoj razini mentalne razine. Samo se maleni dio njegovih vibracija, pa čak i tako veoma nesavršeno, može reproducirati u relativno grubu fizičku materiju, jer su fizički mozak i živčani sustav u stanju reproducirati samo mali dio ogromnog niza mentalnih vibracija stvorenih od Mislioca u njegovu vlastitu svijetu. Vrlo osjetljiv mozak reagira do točke koja se naziva velika intelektualna moć, iznimno usporeni mozak za primanje zovemo slaboumni, a one koji su izvanredno spremni nazivamo genijima. Ono što mi nazivamo mentalnom moći svakog čovjeka predstavlja stupanj osjetilnosti njegova uma prema milijunima misaonih valova koji dolaze od Mislioca i na koje on može odgovoriti. Tako je svijest koja radi u mozgu osvijetljena odozgora idejama koje nisu napravljene od materijala dobivenog iz fizičkog svijeta, već su one izravni odraz Univerzalnog Uma (vidi malo niže). Veliki „zakon misli“ regulira sve misli, a sami čin razmišljanja otkriva njegovo pred-postojanje, jer je učinjen od njih i iz njih i nije moguć bez njih. Kada se još šire sagleda mentalna razina, može se kazati da ona odražava Univerzalni Um u prirodi, to je razina koja u našem malom sustavu odgovara Velikom Umu Kozmosa. Ovaj Veliki Um jest Fohat, Treći logos ili Stvarajuća božanska inteligencija, Brahma Indijaca, Mandjusri sjevernih budista, Duh Sveti kršćana.

95

U Univerzalnom Umu sve postoji kao praslika; on je porijeklo bića, izvor iz kojeg se izlijevaju energije, riznica gdje su pohranjeni svi arhetipski oblici koji će se donijeti i obraditi na nižim razinama materije tijekom evolucije svemira. To su plodovi prošlih svemira preneseni kao sjeme koje će sazrjeti u ovom sadašnjem svemiru. Na najvišem dijelu mentalne razine postoje arhetipske ideje koje su sada u tijeku konkretne evolucije. U nižim dijelovima razine ove se ideje razrađuju u sukcesivne oblike kako bi kasnije mogli biti reproducirani u astralnom i fizičkom svijetu. Primjer tih ideja jesu malih umjetni elementali koje se ponekada može vidjeti oko stabla ili cvijeta, čitavo vrijeme dok se stvara pupoljak. To su misaoni oblici velikih deva koji upravljaju s evolucijom biljnog carstva i stvoreni su u posebnu svrhu kako bi prenijeli njihove ideje na biljke i cvijeće. Obično ovi elementali poprime oblik eteričkog kalupa samog cvijeta ili nekog malog bića koji malo po malo napravi cvijet onakvog oblika i boje kako ih je deva zamislio. Kada je posao obavljen, snaga se elementala iscrpi i materija od koje je sastavljen rasprši se u veliku masu iste materije. Naravno, te umjetne elementale ne treba brkati s duhovima prirode (vidi Astralno tijelo), koje se često može vidjeti u igri oko cvijeća. Prije nego Manu nekog Lanca ili Runde započne zadatak imenovan za njega, ispita dio moćnog misaonog oblika Logosa koji se odnosi na Njegov rad i dovede na neku razinu do koje je lako doći da ga može ispitati. Na nižim razinama istu stvar učini Manu svakog svijeta i svake korijenske rase. Tako svaki Manu izgradi model, kopirajući što je moguće više onog prije i obično malo po malo dođe do željenog savršenstva, jer formacija jedne rase u početku često je samo djelomično uspješna. U početku sadašnje (četvrte) Runde svi su arhetipovi ljudske rase bili doneseni na najniže razine, uključivši i onih rasa koje još ne postoje. Ispitujući ove pralikove moguće je vidjeti kakav će biti čovjek budućnosti. Imati će savršenija vozila u svakome pogledu i imati će mnogo ljepši izgled, jer će njegov oblik biti izraz duhovnih snaga. U globusu A četvrte runde, um se konačno razvio na najnižoj mentalnoj razini, tako se slobodno može reći da je čovjek u ovoj rudni stvarno počeo misliti. U početku rezultat nije bio nipošto dobar. U prethodnim rundama um je bio nedovoljno razvijen za stvaranje misaonih oblika u većoj mjeri, tako da su elementalne esencije globusa bile samo pod utjecajem misli deva koje su bile mir i sklad. No, kada je čovjek počeo ubacivati svoje sebične i neskladne misli, ovo udobno stanje uvelike je narušeno. Uvedene su svađe, nemir i disharmonija, životinjsko se je carstvo naprasno odvojilo od čovjeka i započele su prema njemu osjećati strah i mržnju. Na globusu A bile su također grupne duše životinja i biljaka, pa čak i minerala. Naravno, nama je teško zamisliti što bi mineral mogao biti na mentalnoj razini, što bi bilo sukladno našoj misli o mineralu, ali misaoni oblik koji tamo postoji pripada Manuu i oblikovan je takvom moći koja nije usporediva s ovom našeg uma. Kako smo vidjeli u Poglavlju II., u prirodnom toku događaja, sadašnja četvrta runda trebala bi biti posvećena razvoju emocija; sljedeća runda, peta, treba biti posvećena intelektualnom napretku. Međutim, mi smo daleko naprijed po programu zacrtanog za nas. Za taj napredak u potpunosti su zaslužna veličanstvena Bića, nazvana različitim imenima: Gospodari Vatre ili Djeca Vatrene Magle ili pak Gospodari Venere koji su došli na Zemlju s planete Venera. Većina njih ostala je s nama samo kroz to kritično razdoblje naše povijesti; malo njih je ostalo i zauzima najviše pozicije u Velikom Bijelom Bratstvu i ostati će ovdje sve do onog vremena kada će ljudi naše evolucije biti u stanju zamijeniti ih u Njihovim visokim zadacima. Kao što je objašnjeno u Poglavljima VII. i VIII., pod impulsom misaonih titraja materijal mentalne razine u stanju se je pomiješati i napraviti bilo koju kombinaciju kakvu god misao može napraviti. Baš kao što se željezo može modelirati u obliku lopate ili mača, tako se isto mentalna materija može oblikovati u misaone oblike koji mogu pomoći, ali i štetiti. U ovome području, misli i djelovanje jedna su te ista stvar; materija je poslušni sluga životu, prilagođavajući se svakom kreativnom impulsu.

96

Budući da je mentalna razina sjedište same misli, bliža je stvarnosti od bilo koje niže razine. Jer je sve materijalno zakopano i sakriveno u materiji, bez obzira na stvarnost koju može posjedovati, manje je očita i prepoznatljiva nego što bi bila kada bi je se gledalo s jednog višeg gledišta. Cijeli naš Sunčev sustav manifestacija je Logosa, svaka čestica u sustavu dio je Njegovih vozila. Stoga, sva mentalna materija u sustavu predstavlja Njegovo mentalno tijelo. Naravno, to uključuje ne samo mentalni svijet koji pripada svakoj fizičkoj planeti, već također i onaj koji pripada svakoj astralnoj planeti, kao i čisto mentalnim planetima, obično nazvanim u našem lancu svjetova, globus A i G. Može se usput primijetiti kako se čovjek globusa A jedva može nazvati čovjekom, on je misao, tj. ono što će jednoga dana biti misaono tijelo, zametak misaonog tijela koji sliči svom budućem razvitku, kao što embrij u prvim mjesecima razvitka potpuno sliči razvijenom ljudskom tijelu. U ovome početnom stanju ima izvanredno malo svijesti. Opisana materija koja čini mentalno tijelo Sunčevog Logosa, tvori također metalna tijela sedam Planetarnih Logosa koji su središta snaga Sunčevog Logosa. Sada u mentalnom tijelu svakog čovjeka postoje čestice koje pripadaju svakom od sedam Planetarnih logosa, ali razmjeri beskrajno variraju, ovi razmjeri određuju tip svake osobe. U sedam Planetarnih Logosa periodički se pojavljuju određene psihičke promjene koje utječu na tijelo svakog čovjeka na svijetu, jer je materija njegovih tijela također materija Planetarnih Logosa. Stupanj snage utjecaja ovisiti će, naravno, o udjelu u njegovim tijelima tipa materije koja odgovara tom Logosu. U tome je važnost za čovjeka kretanje tih Planetarnih Duhova – i ukupnu logiku astrološke znanosti. Utjecaji koji nastaju iz tih velikih tipova, između ostalog, djeluju također i na mentalnu esenciju koja je živo aktivna u astralnom i mentalnom tijelu ljudi, kako smo to već vidjeli. Stoga, bilo kakvo neuobičajeno uzbuđenje jednog od ovih tipova, nužno se mora odraziti ili na čovjekove emocije čovjeka ili um ili oboje, u mjeri koja odgovara količini onog tipa esencije koju on posjeduje u svojim vozilima. Takvi utjecaji nisu u sebi ni bolji ni lošiji od drugih prirodnih sila, mogu nam koristiti ili štetiti, prema tome kako ih upotrebljavamo. Važno je shvatiti da bilo koji pritisak ne može niti u najmanjem stupnju dovesti do toga da ti utjecaji vladaju nad voljom čovjeka. Najviše što mogu učiniti jest da volja djeluje lakše ili teže u jednom određenom smjeru. Čovjek željezne volje ili učenik okultizma mogu zanemariti ove utjecaje kao nevažne; za čovjeka slabije volje ponekad je vrijedno znati u kojem je trenutku pogodnije primijeniti ovu ili onu silu. “Mudar čovjek vodi svoje zvijezde, budala im se pokorava.“ Iako svaki fizički globus ima svoju fizičku, astralnu i mentalnu razinu sve se međusobno prožimaju, a time i zauzimaju isti prostor, ipak se dosta razlikuju i ne komuniciraju s odgovarajućom razinom drugih globusa. (Jedino na budičkoj razini i iznad nje postoje uvjeti zajednički svim planetima našega lanca). Unatoč tome, atomska je materija svake od ovih razina kozmička, tj. proteže se kroz čitavi kozmos. U stvari, sedam atomskih podrazina našeg sustava, kada se uzmu odvojeno od ostalog, može se reći da predstavljaju najnižu kozmičku razinu, katkada nazvanu kozmičko-prakritička razina. Tako je naša mentalna razina treći pododjel najniže kozmičke razine. Gledano na drugi način, atomski dio naše mentalne razine također je niža podrazina mentalnog tijela Planetarnog Logosa. Astralna razina naše Zemlje seže nešto malo manje od prosječne udaljenosti do Mjeseca, odnosno oko 386.000 km (240.000 milja); mentalna razna zemlje koja je, naravno, određen globus, proteže se dalje u svemir u prostor astralne razine, dosežući gotovo iste proporcije na astralu kao što astral doseže na fizičkoj razini. Samo onaj dio atomske materije astralne i mentalne razine, koja je potpuno slobodna, poklapa se s međuplanetarnim eterom (koji se sastoji od najmanjih fizičkih atoma u svom normalnom stanju i

97

nekomprimirani). Iz toga proizlazi, osoba ne može ništa više prijeći iz jednog planeta u drugi našeg lanca u svom astralnom ili mentalnom tijelu, kao i sa svojim fizičkim tijelom. To je moguće postići u kauzalnom tijelu, kada je vrlo visoko razvijen, iako ne s onakvom lakoćom i brzinom kao na budičkoj razini. Nadalje, detaljan uvid drugih planeta nije moguć s bilo kakvom vidovitošću, koja je svojstvena mentalnoj ili bilo kojoj nižoj razini, iako se dobar dio podataka može dobiti prakticiranjem svojstva jakog povećanja. Materija nižih razina nikada se ne prenosi s planeta na planet. Na primjer, kada bi napustili ovaj planet kako bi se inkarnirali na Merkuru, prenijeli bi samo ega. Ta ega privući će oko sebe mentalnu i astralnu materiju koja pripada novom planetu i dobiti će fizička tijela onih koji već borave na Merkuru. Materija mentalne razine podijeljena je u sedam razreda finoće, jednako kao i ona fizičke i astralne razine. U nedostatku boljih izraza moramo se zadovoljiti terminima danim za sedam razreda fizičke materije, odnosno kruto, tekuće, plinovito itd. Najviši ili najfiniji pododjel sastoji se od najmanjih mentalnih atoma. Krajnji mentalni atom sadrži 49,4 ili 5.764.801 (otprilike pet i tri četvrtine milijuna) „mjehurića u kolionu“. Tri najviša stupnja mentalne materije nazivaju se: arupa ili bez oblika; četiri se niža stupnja zovu rupa ili s oblikom. Razlika je stvarna, jer je povezano s podjelom samog uma. Na rupa podrazinama titraji svijesti stvaraju predodžbe ili slike, svaka se misao pojavljuje kao živući oblik; naprotiv, na arupa podrazinama izgleda da svijest izbacuje bljeskove ili struje živuće energije koje ne poprimaju određene oblike dok ostaju na vlastitoj podrazini, ali kada pojure na niže mentalne podrazine daju život raznim oblicima i svi su oblici međusobno povezani nekim zajedničkim uvjetima. Drugim riječima, izražaj apstraktnih misli, ideja i načela svojstveni su arupa podrazini, a rupa podrazini konkretne misli i određene ideje. Zbog toga što su riječi najvećim dijelom simboli predodžbi i pripadaju u djelokrug nižeg uma u mozgu, slijedi da je gotovo nemoguće riječima opisati djelovanje apstraktne misli. Arupa podrazinama pripada čisti um koji ne radi u uskim granicama jezika. Druga još veća razlika između rupa i arupa podrazina mentalne razine, a sastoji se u tome što na rupa podrazinama čovjek živi u svojim vlastitim mislima i potpuno se poistovjećuje sa svojom osobnošću u životu koji je nedavno napustio. Na arupa podrazinama on je jednostavno reinkarnirajući ego koji, pod uvjetom da je dovoljno razvijen na toj podrazini da može, barem djelomično, shvatiti evoluciju za koju on radi i na koji način treba obaviti taj posao. Zato što je mentalna materija puno finija od astralne i fizičke, slijedi da su životne sile na mentalnoj razini enormno aktivnije. Mentalna je materija u stalnom kretanju, bez prestanka i uzima oblik od bilo koje pobude života te se lako prilagođava svakoj promjeni gibanja. Čak i sama astralna materija u usporedi s njom izgleda teška i bez sjaja. Titraji mentalne materije brži su od fizičkih titraja koliko su titraji svjetla brži od fizičkih titraja, kao i koliko su titraji svjetla brži od titraja zvuka. Mogli bismo reći da se mentalna materija zapravo kreće s mislima; astralna se materija tako brzo kreće odmah nakon misli da običan promatrač gotovo ne zapaža razliku; naravno, eterička materija ne slijedi misli s takvom brzinom kao astralna materija. Učenik će naravno shvatiti da kao što svaka čestica fizičkog etera pluta u moru astralne materije, tako isto svaka čestica astralne materije pluta u mentalnom oceanu. Unatoč mišljenju mnogih kako je lakše baviti se stvarima fizičke razine nego s onima astralne i mentalne razine, istina je upravo obrnuta. Finoća mentalne materije i njezina spremnost odgovaranja na mentalne impulse, čine da ju je daleko lakše pokretati i usmjeriti djelovanjem volje, nego astralnu ili fizičku materiju. U knjizi „Glas tišine“ govori se o trima dvoranama: Dvorani Neznanja, Učenja i Mudrosti. Vjerojatno Dvorana Neznanja predstavlja fizičku razinu; Dvorana Učenja astralnu i mentalnu razinu, a Dvorana Mudrosti uzvišenije razine uma i budičke razine.

98

Na četiri niže podrazine mentalne razine, još je moguć neki stupanj iluzije, ali čini se u manjoj mjeri za čovjeka koji tu može funkcionirati u punoj svijesti tijekom svog fizičkog života, nego za nerazvijenu osobu nakon smrti,, kao što je to protumačeno u poglavljima o devachanu. Dakle, niža mentalna razina još je uvijek područje osobnosti i pogrešaka; u njoj kao i u astralnom svijetu pod svakim se cvijetom nalazi sklupčana zmija, jer ako osobne i budalaste želje zaposjednu jednog, ponos i predrasuda stanuju u drugom. Iako će na višoj mentalnoj razini biti puno toga što ego ne zna, ipak ono što zna, zna ispravno. Međutim, sa životom kauzalnog tijela nećemo se izravno baviti u ovoj knjizi. Postoji ključna razlika između nižih i viših podrazina mentalne razine. U nižim mentalnim podrazinama dominira materija, to je prva stvar koja upada u oči, a svijest teško sjaji kroz oblike. No, na višim razinama život je u prvom planu, a oblici su samo u tu svrhu. Poteškoća je na nižim razinama dati životni izražaj oblicima, dok je na višim razinama upravo obrnuto – zadržati i dati oblik bujici života. Samo iznad crte koja dijeli viši od nižeg mentala, svjetlo svijesti nije više podložno strujama i sjaji s vlastitom snagom. Stoga je simbol duhovne vatre vrlo prikladan za svijest viših podrazina da ih se može razlikovati od nižih razina, gdje je simbol vatre gorući ogrjev prikladniji. Što se tiče astralne razine, moguće je dati neki opis njezinog pejzaža, ali se to ne može učiniti za mentalnu razinu, jer ona nema krajolika, osim onog kojeg svaki pojedinac napravi za sebe svojim mislima; naravno, u „krajolik“ nisu uključena druga mentalna bića koja su u mnogim slučajevima svaki za sebe objekti velike ljepote. Teško je opisivati riječima stanje mentalne razine i možda bi bilo točnije reći da tamo postoje sve vrste krajolika; ne postoji ništa zamislivo od ljepote koja nije tamo u punini i intenzitetu iznad svih moći mašte. Ali ovaj sjaj stvarnog života svaki čovjek vidi onako kako mu to omogućuje njegov razvoj. Kaže se da je teško opisati razliku između nekoliko različitih podrazina mentalnog svijeta, jer kada bi se pokušalo opisati najnižu od njih, piscu ne bi ostale druge riječi za opis viših podrazina. Sve što se može kazati jest da kako se ide prema gore, materija postaje finija, suzvučje punije, svjetlo više živo i prozirnije. Postoji više tonova zvuka, novih nježnih nijansi boja, pojavljuju se mnoge nove boje kako ulazimo u više podrazine. Pjesnički je to vrlo prikladno rečeno, i uistinu, svjetlo je niže razine tama u odnosu na svjetlo viših razina. Na najvišoj podrazini materija dobiva dušu i život od energije koja teče kao svjetlost odozgora iz budičke razine. Kako se spuštamo kroz svaku podrazinu, materija svake podrazine postaje energija one odmah ispod; točnije, izvorna energija plus materija više podrazine postaju oživljujuće energije sljedećoj nižoj podrazini. Tako se sedma ili najniža podrazina sastoji od izvorne energije koja je šest puta zatvorene ili zastrte, zbog čega je isto toliko oslabljena i manje aktivna. Prvi dojmovi onoga tko ulazi s punom svijesti u mentalnu razinu, bili bi veoma slični opisu u Poglavlju XX., gdje se bavi buđenjem čovjeka, nakon astralne smrti, u devachanu. On će osjetiti intenzivno blaženstvo, neopisivu vitalnost, enormno povećanje snage, kao i savršeno povjerenje koje izvire iz svega toga. Naći će se usred nečeg što mu se čini kao da cijeli svemir stalno miljenja svjetla, boje i zvukove. Izgleda mu kao da pluta u moru žive svjetlosti, okružen sa svim mogućim ljepotama različitih boja i oblika, potpuno se mijenjajući sa svakim valom misli koje šalje iz svog uma, i to je doista, kao što će otkriti, samo izraz njegovih misli u materiji razine i pripadajuće elementalne esencije. Kako smo već vidjeli, konkretne misli uzimaju oblik od predmeta, dok se apstraktne ideje obično pojave kao raznoliki, savršeni i najljepši geometrijski oblici. Povezano s tim, treba imati na umu da mnoge misli, koje su nama na fizičkoj razini malo više od puke apstrakcije, postaju na mentalnoj razini konkretne činjenice. Osjećaj slobode u mentalnom svijetu toliko je velik da u usporedbi s njim astralni se život čini kao stanje ropstva.

99

Svatko tko se želi povući od okoline koja ga okružuje na mentalnoj razini i posvetiti se mirnom razmišljanju, može živjeti u vlastitom svijetu bez uznemiravanja; također će moći dodatno vidjeti sve svoje ideje te njihove posljedice, u potpunosti razrađene, prolazeći ispred njega kao panorama. Međutim, ako želi promatrati razinu na kojoj se nalazi, on mora vrlo pažljivo obustaviti svoje misli neko vrijeme, tako da ne može utjecati na okolnu materiju koju je vrlo lako dojmiti. Nakon što se postigne to stanje u kojem on više nije središte zračenja tog svjetla, boje, zvuka i oblika, ipak oni ne prestaju postojati; naprotiv, harmonije i svjetlucanja su veličanstvenija nego prije. Tada će moći zapaziti jezik-boja deva, izražavanje misli ili razgovor bića daleko ispred njega na ljestvici evolucije. Istraživanjem i praksom, također će otkriti kako i sam može upotrijebiti ovaj način izražavanja i moći će razgovarati i učiti od tih uzvišenih ne-ljudskih entiteta koji će biti opisani u narednom poglavlju. Kako se učenik može sjetiti, jer je misaoni oblik sastavljen od brzo vibrirajuće čestice mentalne materije, on je izvor vibracija uokolo njega i ti titraji dovode do osjeta zvuka i boje u bilo kojem biću koje je u stanju prevesti ih na taj način. Posjetitelju mentalne razine također je moguće stvoriti oko sebe veliki omotač kroz koji ne može prodrijeti niti misao niti govor drugih bića. Tada, ako drži svoj um u svršenom miru, može ispitati uvjete unutar omotača. On je sada u mogućnosti uočiti drugi, potpuno drugačiji, niz redovitih pulsiranja koja su ostale više umjetne pojave zaklonile. Oni su univerzalni, ne mogu se zagušiti ili skrenuti bilo kakvim omotačem napravljenim ljudskim snagama. Oni ne proizvode boju ili oblik, ali prolaze neodoljivom pravilnošću kroz čitavu materiju razine, izlaze i ponovno se vraćaju, kao udisanje i izdisanje velikog daha. Postoji nekoliko nizova koji se međusobno razlikuju po opsegu, periodu vibracija i tonu harmonije koju donose. Najveći se od svih uzdiže kao veliki val koji izgleda poput otkucaja srca čitavog sustava – val koji uzdižući se iz nepoznatih središta mnogo viših razina, izlijeva svoj život kroz naš svijet, a onda se povlači natrag kao ogromni plimni val u središte iz kojeg je došao. On dolazi u dugoj valovitoj krivulji, a zvuk je kao šum mora. Ipak, u njemu i kroz njega odzvanja pjesma trijumfa, vlastita glazba sfera. Čovjek koji je jedanput čuo ovu veličanstvenu pjesmu prirode, nikada je neće zaboraviti. Čak i u fizičkom svijetu, tako turobnom za usporedbu, on to čuje uvijek kao neku vrstu prizvuka. Ako je čovjek dostigao određeni stupanj dugovnog razvoja, onda mu je moguće uroniti svoju svijest u plimni val i pustiti da ju odnese prema gore do njezinog izvora. Ali nije razborito to učiniti, osim ako njegov učitelj stoji pored njega da ga povuče natrag u pravom trenutku; jer bi ga inače neodoljiva snaga vala odnijela mnogo dalje od razine, gdje su slava mnogo veća za njegov još nepripremljeni ego. On bi izgubio svijest i nije sigurno kada i gdje bi je on ponovo zadobio. Iako je postizanje takvog jedinstva krajnji cilj čovjekove evolucije, on mora dostići taj cilj u punoj i savršenoj svijesti, a ne kroz prolazak u stanju nesvijesti, što je blizu uništenja. Na mentalnoj razini čovjek može obići svijet brzinom misli; on se nađe na drugoj strani još dok je formulirao želju da bude tamo, jer je odgovor mentalne materije na misli neposredan, a to je vrlo lako kontrolirati voljom. Na mentalnoj razini ne postoji izmjena dana i noći te ništa što bi odgovaralo snu ili budnosti, osim, naravno, kod prvog ulaska na razinu i na kraju kada ju se napušta. Kao što je fizički svijet trodimenzionalan, a astralni četverodimenzionalan, tako mentalni svijet ima pet dimenzija. No, kako je objašnjeno u knjizi Astralno tijelo, vjerojatno je točnije reći da je svijest na svakoj razini u stanju shvatiti svijet u kojem djeluje po broju dimenzija kako je navedeno gore. Tri poznata oblika energije imaju svoje odgovarajuće manifestacije na svakoj razini, što je svakomu od učenika već poznato. Fohat, Prana i Kundalini postoje također i na mentalnoj razini, iako se danas malo zna o pojedinostima njihovog djelovanja.

100

Čovjek u punoj svijesti na mentalnoj razini, naravno, vidjeti će čitavo čovječanstvo, osim onih koji žive samo u svom kauzalnom tijelu, jer svaki čovjek koji je u fizičkom ili astralnom životu, mora imati mentalno tijelo. Međutim, oni koji su zatvoreni u omotač svojih misli na vlastitom nebu, jedva se mogu smatrati suradnicima, iz razloga koje smo naveli u poglavljima o Devachanu. Između onih koji su potpuno svjesni na mentalnoj razini postoji mnogo veće jedinstvo nego što je moguće na bilo kojoj nižoj razini. Čovjek ne može zavarati nekog drugog s onime što misli, jer je mentalno djelovanje vidljivo svima. Mišljenja i dojmovi sada se mogu razmjenjivati ne samo brzinom misli, već također i sa savršenom točnošću, jer svatko sada prima točnu ideju drugog, čisto, jasno, trenutno, bez probijanja kroz labirint riječi. Učenik se sjeća kako su na astralnoj razini razlike u jeziku prepreka za komunikaciju, misli moraju biti jasno formulirane s riječima kako bi ih razumjela druga bića ove razine. Međutim, na mentalnoj razini ljudi komuniciraju izravno prijenosom misli, kakav god bio njihov jezik. Prostor nije zapreka, jer čovjek može doći u dodir s bilo kojim drugim čovjekom jednostavno usmjeravajući svoju pažnju na njega. Prava zapreka između ljudi nastaje zbog razlike u njihovoj evoluciji. Manje evoluirani može primiti od više evoluiranog samo ono na što je on sposoban odgovoriti, a to ograničenje osjećaju samo oni više evoluirani, jer manje evoluirani imaju u sebi sve ono što mogu sadržavati. Slijedi metoda pronalaženja čovjeka na mentalnoj razini, bio on živ ili mrtav. Svako čovjekovo vozilo ima ono što možemo nazvati ključnom notom, neku vrstu prosječnog tona čovjekovih različitih snaga i kvaliteta na toj određenoj razini. Nikada nisu pronađene dvije osobe s istom ključnom notom na svim razinama, tj. eteričkoj, astralnoj, mentalnoj i kauzalnoj, tako da imaju isti akord kada zatitraju istovremeno. Tako je akord svakog čovjeka jedinstven, bilo da je budan ili spava, živ ili mrtav, njegov je akord uvijek isti i pomoću njega može ga se uvijek pronaći. Ako je čovjek u višem svijetu samo u svom kauzalnom tijelu, on još uvijek ima svoj akord, jer su njegovi permanentni atomi dovoljni za davanje karakterističnog zvuka raspoznavanja. Utrenirana vidovita osoba koja je u stanju osjetiti akord, podesi svoja vozila na trenutak točno na iste tonove, a zatim naporom volje pošalje natrag svoj zvuk. Gdjegod se u sva tri svijeta nalazi čovjek kojeg se traži, on će trenutno odgovoriti. Njegovo kauzalno tijelo odmah zasvijetli, poput velikog plamena i postane vidljiv vidovitoj osobi, tako da se između njih uspostavi magnetska veza komunikacije. Vidovita osoba može upotrijebiti ovu vezu kao neku vrstu teleskopa ili, ako to više voli, može poslati svoju svijest brzinom svjetlosti i gledati s drugog kraja te veze. Čovjekov je akord njegovo pravo okultno ime. U tome se može tražiti povod vjerovanju kod nekih divljih naroda da pravo ime čovjeka mora biti skriveno, kako bi se spriječilo djelovanje magije na njegovu štetu. Također se kaže da se kod svake inicijacije pravo čovjekovo ime promijeni, jer je svaka inicijacija istovremeno priznanje i ispunjenje napretka putem kojeg se čovjek, da tako kažemo, uzdigne na viši ključ, tako da bi njegov akord morao zvučati drugačije. To se čovjekovo ime ne smije miješati s imenom Augoeidesa (vidi niže), jer je to akord od tri principa ega, proizvedenih od atmičkih, budičkih i mentalnih vibracija atoma te monade iza njih. Akord se zapravo ne može vidjeti niti čuti, prima se putem složenog zapažanja koje zahtijeva istodobnu aktivnost svijesti kauzalnog tijela i svih nižih vozila. Tako svaki čovjek izgovara svoje pravo ime. Baš kao što materijalno ima svoj vlastiti miris po kojem ga pas tragač može pratiti, isto tako on ima i svoj spiritualni zvuk. Oni koji mogu čuti taj njegov zvuk u unutarnjim svjetovima, znaju gdje on stoji na ljestvici evolucije i što može ili ne može učiniti. Slobodni zidari će prepoznati akord kao čovjekovo vlastito „kucanje“, njegovu vlastitu „prijavu“, učinjenu preko č….. unutarnjeg ja, koji se otvara za čovjeka na putu u pravoj Loži.

101

Augoeides je proslavljen čovjek, ime koje se ponekada daje trima višim principima čovjeka, tj. AtmaBuddhi-Manas koji čine ego u kauzalnom tijelu. Naravno, to nije slika bilo kojeg prošlog čovjekovog vozila, ali sadrži u sebi esenciju svega što je najbolje u svakom od njih; to je tijelo koje pokazuje više ili manje savršeno, malo po malo kako se iskustva povećavaju, što znači božanstvo ka kojemu čovjeku mora stići. Iz tog vozila na kauzalnim razinama, moguće je vidjeti ne samo ono što je čovjekova prošlosti, već u znatnoj mjeri i budućnost koja je pred njim.

POGLAVLJE XXVIII. AKASHA ZAPISI Niti jedan opis mentalne razine ne bi bio potpun bez spomena onoga što je nama poznato pod imenom âkâsha zapisi (anali). Oni čine jedinu pouzdanu povijest svijeta, za koju se često govori kao sjećanje prirode ili pravi Kamički Registri ili Knjiga Lipika. Riječ âkâsha na neki je način pogrešan naziv, jer iako se zapisi čitaju iz âkâsha ili materije mentalne razine, ipak oni stvarno ne pripadaju ovoj razini. Još neprikladnije ime, često korišteno u starijoj literaturi, bilo je „evidencija astralnog svjetla“, jer ona leži iznad astralne razine, a samo mali odlomci mogu se naći na astralnoj razini, kako ćemo dalje vidjeti. Riječ âkâsha pogodno je samo zato što na mentalnoj razini prvi puta dolazimo u dodir s njima i imamo mogućnost pouzdano s njima raditi. Učenik je već upoznat s činjenicom da se kao osoba razvija, njegovo kauzalno tijelo koje određuje granice auri povećava svoj obujam, blistavost i čistoću boja. Slijedeći ovaj koncept do izuzetno visoke razine, dolazimo do ideje da Sunčev Logos obuhvaća u sebi čitati Sunčev sustav. Stoga, sve što se događa u našem sustavu jest dio svijesti Logosa. Tako vidimo da su zapisi Njegovo sjećanje. Nadalje, jednako je jasno da ova memorija na kojoj god razini postojala, može biti daleko iznad svega što znamo. Prema tome, bez obzira koje smo zapise u stanju pročitati, oni nužno moraju biti samo odraz velikog izvornika koji se odražava u najgušćem mediju nižih razina. Nama su poznati zapisi na budičkoj, mentalnoj i astralnoj razini i opisati ćemo ih obrnutim redoslijedom. Na astralnoj razini odraz je iznimno nesavršen; zapisi koji se tu nalaze vide se samo fragmentirani, a često i ozbiljno iskrivljeni. Analogija s vodom koja se tako često upotrebljava kao simbol astralnog svijeta, u ovome slučaju uistinu je prikladna. Jasan odraz u mirnoj vodi u najboljem je slučaju odraz, predstavljajući predmet u dvije dimenzije koji je inače trodimenzionalan, a zatim prikazuje samo oblik i boju; osim toga predmet je obrnut. Ako je površina vode uzburkana, odraz je toliko iskrivljen i rastrgnut da je gotovo beskoristan i navodi nas na pogrešne zaključke o stvarnom izgledu određenog predmeta. Sada na astralnoj razini nikada ne možemo imati niti približno onomu što odgovara mirnoj površini vode. Naprotiv, imamo posla s površinom koja je uvijek u brzom i zbunjujućem gibanju. Stoga, ne možemo se osloniti na dobivanje čistog i jasnog odraza. Tako da vidovita osoba koja posjeduje sposobnost samo astralnog gledanja, nikada ne može biti sigurna u točnost i savršenost bilo koje slike iz prošlosti koja dođe pred njega. Tu i tamo neki njezin dio može biti savršen, ali njemu to nije moguće raspoznati. Samo dugotrajnom i pažljivom vježbom može naučiti razlikovati pouzdane od nepouzdanih dojmova i na temelju fragmenata rekonstruirati predmet koji se odražava. Ali obično mnogo prije nego što je savladao ove poteškoće, imati će razvijenu mentalnu vidovitost, što čini ove napore nepotrebnim. Na mentalnoj razini, uvjeti su sasvim drugačiji. Tu je zapis potpun i točan. Također je nemoguće učiniti bilo koju pogrešku u čitanju. Odnosno, kada bi bilo koji broj vidovitih osoba čitao isti zapis pomoću mentalnog vida, svi bi vidjeli potpuno isti odraz i svaki bi stekao ispravan dojam.

102

Sa sposobnostima kauzalnog tijela zadatak čitanja zapisa još je lakši. Čini se kako za savršeno čitanje (u onoj mjeri koliko je to moguće na mentalnoj razini) ego mora biti potpuno probuđen, tako da može upotrijebiti atomsku materiju mentalne razine. Poznato je da kada izvjesni broj osoba prisustvuje nekom događaju na fizičkoj razini, njihovi se izvještaji nakon toga često znatno razlikuju. To se događa zbog pogrešnog zapažanja, jer svatko vidi onaj dio događaja koji ga najviše zanima. Ovaj način osobnog gledanja ne bi znatno utjecao na dojmove u slučaju promatranja na mentalnoj razini. Svaki promatrač bi vidio stvar u svojoj cjelokupnosti i tako bi mu bilo nemoguće vidjeti neproporcionalno druge dijelove. Međutim, greška lako može nastati kod prijenosa utisaka na niže razine. Razloge za to možemo grupirati u one zbog samog promatrača i one koji zbog inherentnih poteškoća nije moguće obaviti zadatak savršeno. Po prirodi stvari, samo mali djelići doživljaja na mentalnoj razini mogu biti uopće izraženi u fizičkim svjetovima; stoga, jer su svi izražaji nužno djelomični, očito postoji mogućnost izbora u odabiru dijela koji se želi izraziti. Iz tog se razloga sva vidovita istraživanja vodećih teozofa, prije objavljivanja provjeravaju od više istražitelja. Međutim, osim osobnih upliva, prisutne su i svojstvene poteškoće zbog samog prijenosa utisaka iz viših na niže razine. Kako bi se to razumjelo, može nam poslužiti slikarstvo. Slikar može reproducirati trodimenzionalan predmet na ravnu površinu sa samo dvije dimenzije. Čak i najsavršenija slika u stvarnosti gotovo je beskrajno daleko od toga da je prikaz onoga što predstavlja, jer niti jedna linija niti ugao nikada ne mogu biti isti kao objekt koji se preslikava. To je jednostavno vrlo domišljat pokušaj da se samo iz jednog kuta, pomoću linija i boja na ravnoj površini, dobije dojam sličan onome koji bi stvarni prizor imao na nas. To ništa ne bi pridonijelo našem shvaćanju, osim onoga što već znamo iz prethodnih iskustava, primjerice šum mora, miris cvijeća, okus voća, mekoća ili čvrstina neke površine. Vidovita osoba mora svladati mnogo veće teškoće kada hoće izraziti riječima fizičke razine pojave mentalne razine, jer mentalni svijet ima pet dimenzija kako je to spomenuto u prethodnom poglavlju. Izgled zapisa varira do određene mjere, u skladu s uvjetima pod kojima se vide. Na astralnoj razini odraz je obično jednostavna slika, iako se katkada neka od tih slika može kretati. U tom slučaju, umjesto trenutnog snimka, odraz je dužeg trajanja i savršeniji. Na mentalnoj razini zapisi imaju dva vrlo različita aspekta: Prvi: Ako promatrač ne razmišlja posebno o njima, zapisi će jednostavno biti prikaz bilo kojeg nastalog događaja. U takvim uvjetima, oni su stvarno samo odraz neprestane aktivnosti velike Svijesti daleko više razine i izgledaju kao kinematografske slike. Redoslijed slika niže se bez prekida, kao da gledamo glumce na udaljenoj pozornici. Drugi: Ako dobro uvježban promatrač skrene svoju pozornost na neki poseban događaj, on odmah stupi pred njega, jer se on nalazi na razini slobodnih misli. Dakle, ako je želio vidjeti iskrcaj Julija Cezara u Britaniji, u istom trenutku on će se naći, ne kako gleda u sliku, već kako zapravo stoji na obali među legionarima sa svim onim oko njega što pripada tom događaju, točno onako kao da je bio prisutan kada se je to zbilo u 55. godini prije Krista. Naravno, glumci nisu svjesni njegove prisutnosti, jer su samo odrazi, a niti pokušaj s njegove strane ne može izmijeniti tijek događanja na bilo koji način. Ali promatrač ima moć kontroliranja brzine pri kojoj se prizor odvija pred njim. Tako se događaji koji su trajali godinu dana, mogu odviti pred njim u jednom satu. Također bi mogao zaustaviti kretanje u bilo kojem trenutku i zadržati pogled na određenu scenu koliko god on odabere. Ne samo da vidi sve što bi vidio fizički da je bio prisutan kada se događaji odvijaju, već čuje i razumije sve ono što osobe govore i svjestan je njihovih misli i motiva. Postoji jedan poseban slučaj kada se istraživač može staviti u tješnju vezu sa zapisima. Ako promatra prizor u kojem je i sam sudjelovao u prošlom životu, otvaraju mu se dvije mogućnosti: (1) može gledati prizor kao običan gledatelj, ali (kako je gore navedeno) gledatelj čiji su uvidi i naklonosti savršeni; ili pak

103

(2) još se jednom poistovjetiti sa svojom davno mrtvom osobnošću i iznova doživjeti misli i emocije iz tog vremena. U stvari, on ponovo uzima iz univerzalne svijesti onaj dio s kojim je i sam bio povezan. Učenik će lako uočiti kakve se ogromne mogućnosti otvaraju onome koji je stekao moć čitanja akasha zapisa po volji. On u slobodno vrijeme može proći kroz čitavu povijest ispravljajući mnoge pogreške i zablude koje su nastale kod pisanja povijesti. Također, može promatrati primjerice geološke promjene koje su se dogodile i kataklizme koje su izmijenile površinu Zemlje u više navrata. Obično je moguće odrediti vrijeme svih zapisa koji se mogu ispitati, ali to može zahtijevati značajne muke i domišljatost. Postoji mnogo načina za to: (1) promatrač može gledati u um neke inteligentne osobe koja sudjeluje u tom prizoru i iz toga vidjeti na koje datume on misli; (2) može pročitati datum iz nekog pisma ili dokumenta. Čim dozna datum koji može biti po rimskom ili grčkom kronološkom sistemu, onda ga je lako preračunati na sadašnji sistem računanja; (3) može se osloniti na neki sadašnji zapis po kojem se lako može utvrditi datum iz povijesnih izvora. Nema velikih poteškoća pri utvrđivanju datuma za relativno novija vremena. No, za vrlo udaljena vremena moraju se primijeniti druge metode. Čak i kada se uspije pročitati datum u umu neke prisutne osobe, može nastati poteškoća kada se hoće staviti u odnos njegov sistem računanja s današnjim sistemom. U takvim slučajevima (4) promatrač može pokrenuti zapis prije njega (brzinom koju želi, npr. može skratiti godinu na jednu sekundu ili još brže, ako mu se sviđa) i čitati godine unazad od datuma koji mu je poznat. Naravno, u tim je slučajevima potrebno imati približan pojam vremena u kojem se je događaj zbio da kasnije ne mora previše dugo brojati; (5) kada godine postanu tisuće godina, prethodna metoda previše je zamorna i nepraktična. Kao alternativu, promatrač može pogledati točku na nebu prema kojoj je okrenuta Zemljina os i izračunati datum po sekundarnoj rotaciji Zemlje, poznato kao precesija ekvinocija; (6) u izuzetno ranim zapisima događaja od prije milijune godina, period precesije ekvinocija (oko 26.000 godina), može se koristiti kao jedna cjelina. U tim slučajevima nije potrebna apsolutna točnost i prema tomu dovoljno je grubo uzeti datum kada se radi o tako udaljenim epohama. Samo nakon duge vježbe može se postići točno čitanje zapisa. Kao što smo vidjeli, za pouzdano čitanje potrebno je imati mentalni vid. U stvari, kako bi se smanjila mogućnost pogreške, mentalni vid mora biti u potpunosti pod kontrolom istraživača u budnom stanju u fizičkom tijelu, a kako bi se to postiglo potrebne su godine rada i samodiscipline. Osim toga, kako se u ovome trenutku pravi zapisi nalaze na razini daleko izvan našega pogleda, shvatiti ih savršeno zahtijeva sposobnosti daleko višeg reda od onih kojima čovječanstvo sada raspolaže. Stoga je naše sadašnje gledanje cijelog predmeta nužno nesavršeno, jer gledamo na njega odozdo umjesto odozgo. Akasha zapisi ne smiju se miješati s pukim misaonim oblicima koje stvara čovjek, a kojih ima u izobilju na mentalnoj i astralnoj razini. Tako primjerice, kako smo već vidjeli u Poglavlju VIII., bilo koji veliki povijesni događaj na koji je neprestano mislilo i zorno predočavalo velik broj ljudi, postoji na mentalnoj razini kao misaoni oblik. Isto vrijedi i za likove neke drame, komedije itd. Učinci tih misli (često se to bilježi kao netočne misli), puno je lakše vidjeti od istinskih akasha zapisa, jer, kako je već rečeno, čitati zapise zahtijeva obuku, dok za vidjeti misaone oblike ne treba ništa osim brzog pogleda na mentalnu razinu. Stoga mnoge vizije svetaca, vidovitih osoba i sl. nisu pravi zapisi već samo misaoni oblici. Psihometrija (psihoskopija) jest jedna od metoda za čitanje zapisa. Čini se da postoji neka vrsta magnetskog spoja ili afiniteta između bilo koje čestice materije i zapisa koji sadrže povijest. U stvari, svaka čestica vječno nosi u sebi sve ono što se je zbilo u njezinoj blizini. Taj afinitet djeluje kao neka vrsta vodiča između zapisa i sposobnosti svakog tko to može pročitati. Neizvježbana vidovita osoba obično ne može čitati zapise bez takve fizičke veze koja će ga dobro povezati sa željenim predmetom. Takva metoda prakticiranja vidovitosti jest psihometrija (psihoskopija). Tako, ako se komad kamena iz Stonehenga stavi u ruku psihometru, on će vidjeti i biti u mogućnosti opisati ruševine i okolne predjele. Osim toga, vjerojatno će vidjeti neke prošle događaje s kojima je Stonehenge bio povezan, primjerice druidske svečanosti.

104

Najvjerojatnije obično pamćenje nije ništa drugo nego drugi izraz istog principa. Prizori kroz koje prolazimo tijekom života čini se da djeluju na stanice mozga na takav način da se uspostavi veza između tih stanica i dijelova zapisa s kojima smo stupili u vezu i tako se „sjećamo“ onoga što smo vidjeli. Čak i uvježbana vidovita osoba treba vezu kako bi pronašla zapis o događaju koji mu nije bio poznat. Postoji više načina kako bi se to postiglo: (1) ako je posjetio mjesto događaja, može pozvati sliku tog mjesta, a zatim proći kroz zapise dok ne dostigne željeno razdoblje: (2) ako nije vidio mjesto, može se prenijeti u onaj period kada se je događaj zbio, a zatim tražiti ono što želi; (3) on može ispitati zapise te epohe gdje će bez poteškoća naći neku važnu osobu iz te epohe povezanu s tim događajem. Onda će proći kroz zapise te osobe dok ne dođe do željenog događaja. Tako vidimo da moć čitanja sjećanja prirode postoji kod ljudi u mnogim stupnjevima; tu je nekoliko obučenih vidovitih osoba koje mogu konzultirati zapise po volji; psihometri koji trebaju predmet povezan s prošlošću kako bi mogli doći u vezu s tom prošlošću; osoba koja dobiva povremene spazmodičke vizije događaja iz prošlosti; vidovnjak posredstvom kristala koji može ponekada usmjeriti svoj nesigurni astralni teleskop na neki prizor iz prošlosti (vidi Astralno tijelo). Mnoge niže manifestacije ovih sposobnosti potpuno su nesvjesne. Tako mnoge vidovite osobe vide u kristalu prizore iz prošlosti, a ne znaju ih razlikovati od vizija sadašnjosti; ostalima s manjim psihičkim svojstvima neprestano prolaze slike pred njihovim očima, ne shvaćajući da psihometriziraju razne predmete koji se nalaze oko njih. Jedna varijanta ovih psihometra jest čovjek koji je u stanju samo psihometrizirati osobe, umjesto neživih predmeta, što je uobičajenije. U većini slučajeva ovo je svojstvo promjenljivo. Na primjer, takvi psihičari ponekada će imati, kada se sretnu s nepoznatom osobom, trenutnu viziju nekog važnog događaja u životu te osobe; u nekim drugim prilikama neće dobiti nikakav poseban dojam. Vrlo su rijetke one osobe koje dobiju detaljnu viziju prošlog života svih osoba s kojima se susreću. Bez dvojbe, jedan od najboljih primjera vjerojatno je Nijemac Zschokke, koji je ovu svoju iznimnu sposobnost opisao u svojoj autobiografiji. Iako opisi budičke razine prelaze opseg ove knjige, ipak ćemo zbog cjelovitosti ove teme, navesti jedan primjer ukratko, kako bi spomenuli da postoje zapisi i na budičkoj razini. Zapisi poznati kao sjećanje prirode, na budičkoj razini mnogo su više od sjećanja u uobičajenom smislu te riječi. Na toj razini vrijeme i prostor više nisu ograničenja. Promatrač ne treba više prolaziti niz događaja, jer su prošlost, sadašnjost, kao i budućnost, u isto doba prisutni s njim u onomu što se naziva „vječno sada“, iadko nam ovaj izraz može na fizičkoj razini biti bez značenja. Iako je budička razina neizmjerno daleko od Logosa, ipak je očito kako „zapisi“ nisu jednostavno sjećanje, jer sve što se je dogodilo u prošlosti i što će se dogoditi u budućnosti, sada se događa pred Njegovim očima, točno onako kao i događaji koje mi nazivamo sadašnjim. Koliko god ovo može zvučati nevjerojatno, ipak je istinito. Jednostavna fizička analogija pomoći će nam da shvatimo, iako djelomično, ne baš budućnost, ali kako se istodobno mogu vidjeti sadašnjost i prošlost. Razmotrimo sljedeće dvije premise: (1) da fizičko svjetlo može neograničeno putovati kroz prostor sa svojom uobičajenom brzinom, bez gubitaka; (2) da iako je Logos svemoguć, mora se nalaziti svuda ne postepeno već istodobno. Pretpostavljajući to, nužno slijedi da sve ono što se ikada dogodilo od početka svijeta, mora biti u ovome trenutku prisutno u očima Logosa, ne kao puko sjećanje, već stvarna pojava i sada je pod Njegovom razmatranju. Nadalje, jednostavnim pomakom svijesti kroz prostor, on ne samo da bi bio neprestano svjestan svakog događaja koji se je ikada dogodio, već bi bio svjestan i svakog događaja koji se upravo sada događa pri brzini koju On odabere, bilo prema naprijed (po našem načinu brojanja vremena) bilo unatrag.

105

Međutim, kao što je navedeno, ne čini se kako ovo objašnjenje baca svjetlo na problem gledanja u budućnost, što za sada mora ostati nerazjašnjeno, a temelji se, osim metafizičkim razlozima, samo na izjavama onih koji su do neke mjere mogli razviti sposobnosti gledanja u budućnost. Budućnost se ne može vidjeti jasno kao prošlost, jer sposobnost gledanja u budućnost pripada još višoj razini. Osim toga, iako je predviđanje u velikoj mjeri moguće na mentalnoj razini, ipak nisu savršena, jer gdje god se u mrežu sudbine uplete snažna ruka razvijenog čovjeka, njegova snažna volja može unijeti nove niti i promijeniti tkanje života koji dolazi. Tijek života običnog nerazvijenog čovjeka koji je gotovo bez volje, može se često dosta jasno vidjeti, ali kada ego odvažno uzme u ruke svoju vlastitu sudbinu, predviđanje postane nemoguće. Čovjek koji može koristiti svoje atmičko tijelo, može se povezati s Univerzalnim sjećanjem izvan granica, čak i vlastitog Lanca. Već smo ranije spomenuli mogući uzrok plagijata. Drugi uzrok, koji se ponekada događa jest slučaj dvojice pisaca koji vide isti akasha zapis u isto vrijeme. U tome slučaju, oni ne samo da naizgled prisvajaju jedan od drugoga, već isto tako, iako svaki od njih misli da je on tvorac nacrta, situacije itd., obojica su zapravo plagijatori prave povijesti svijeta.

POGLAVLJE XXIX. STANOVNICI MENTALNE RAZINE Pri razvrstavanju stanovnika mentalne razine preuzeti ćemo već korištenu klasifikaciju stanovnika astralne razine (vidi Astralno tijelo), odnosno 1. ljudski 2. ne-ljudski 3. umjetni. Budući da produkti niskih ljudskih strasti kojih ima veliko mnoštvo na astralnoj razini, ne postoje na mentalnoj razini, pododjeli koje ćemo razmatrati biti će naravno manje brojni nego što su za bića astralne razine. Sljedeća tablica pokazuje glavne razrede: STANOVNICI NIŽE MENTALNE RAZINE Utjelovljeni Adepti Inicijanti Visoko razvijeni ljudi

Ljudski Koji su ostavili tijelo Ljudska bića u Devachanu

Ne-ljudski Rupadeva Grupne duše životinja Individualizirane životinje Drugo elementalno carstvo

Umjetni Elementali

Može se vidjeti kako su, zbog praktičnosti, ljudska bića podijeljena na utjelovljena, odnosno oni koji još uvijek imaju fizička tijela, mi kažemo „živi“ i oni koji su „mrtvi“ ili bez fizičkih tijela. Ljudska bića, utjelovljena: Ljudska bića, iako su još vezana za fizičko tijelo, u mogućnosti su kretati se u punoj svijesti i aktivnosti na mentalnoj razini jesu ili adepti ili njihovi inicirani učenici, jer sve dok učitelj nije naučio učenika kako koristiti svoje mentalno tijelo, neće biti u stanju slobodno se kretati niti na nižim razinama. Adepti i inicijanti pojavljuju se kao sjajne kugle živih boja, tjerajući sve zle utjecaje gdje god prolaze i oko sebe šire osjećaj spokojstva i sreće, tako da čak i oni koji ih ne vide svjesni su njihovog utjecaja. Njihovo djelovanje odvija se u najvećem dijelu u mentalnom svijetu, posebice u višim podrazinama gdje se na individualnost ili ego može utjecati izravno. Iz ove razine oni obasipaju značajne duhovne utjecaje na svijet misli. Također, s te razine dolaze poticaji za sve velike i dobrotvorne pokrete svih vrsta. Ovdje se raspodjeljuje duhovna snaga koju izlijeva osobna požrtvovnost, Nirmanakayas (vidi Astralno tijelo). Ovdje

106

se izravno podučavaju oni učenici koji su dovoljno napredni kako bi primili takvo podučavanje, jer se ovdje može daleko lakše prenijeti i potpuno nego na astralnoj razini. Osim toga, oni imaju veliko područje rada s onima koje mi nazivamo „mrtvima“. Adepti ili učitelji većinom borave na najvišoj ili atomičkoj podrazini mentalne razine. No, u većini slučajeva, oni koji dosegnu Asekha razinu, ne posjeduju više fizičko, astralno, mentalno, kao ni kauzalno tijelo, već trajno žive na najvišoj razini. Kada im je potrebno pozabaviti se nižim razinama, sagrade oko sebe privremeno vozilo materije te razine. Kako bi bolje razumjeli uvjete mentalne razine i njezinih stanovnika, potrebno je spomenuti i one koji se ovdje ne nalaze. Pošto su nesebičnost i spiritualnost karakteristike mentalne razine, slijedi kako za crne mage i njihove učenike ovdje nema mjesta. Unatoč činjenici da mnogi od crnih maga imaju vrlo razvijen intelekt i zbog toga je materija njihovih mentalnih tijela izuzetno aktivna i osjetljiva u određenom pravcu, u svakome slučaju ipak je ova osjetljivost uvijek povezana uz neku osobnu želju. Zbog toga oni mogu naći izražaj samo preko ovog nižeg dijela mentalnog tijela, koji je neodvojivo zapetljan s astralnom materijom. Nužna posljedica ovog ograničenja jest da je njihova aktivnost praktički ograničena samo na astralnu i fizičku razinu. Čovjek čiji je cijeli život zao i sebičan, ipak može imati razdoblja čisto apstraktnih misli, tijekom kojih on može koristiti svoje mentalno tijelo, pod uvjetom da je naučio kako to učiniti. No, u trenutku kada se pridoda osobni element i učini napor kako bi se proizveo neki zao rezultat, misao više nije apstraktna i čovjek započne ponovno raditi s poznatom astralnom materijom. Stoga, može se reći kako crni mag može djelovati na mentalnoj razini samo onda kada zaboravi da je crni mag. Ali ni onda ga se ne može vidjeti na mentalnoj razini, osim od onih koji ovdje svjesno rade, ali ga u nikakvom slučaju ne mogu vidjeti oni koji su u devachanu, jer su oni potpuno izolirani u svom svijetu misli, gdje izvana ne može ništa prodrijeti što je neugodno i loše. Moguće je običnim ljudima samo u snu ili psihički razvijenim osobama u transu prodrijeti na mentalnu razinu, iako vrlo rijetko. Apsolutni su preduvjeti čistoća života i svrha, a i onda kada stignu na razinu, nikada nisu u svjesnom stanju, već su samo u mogućnosti dobiti neke određene utiske. Jedan takav slučaj bio je naveden u Poglavlju XVIII. Ljudska bića: bez tijela. Ovaj razred obuhvaća sve one koji se nalaze u devachanu, s kojima smo se već bavili u poglavlju koje govori o tom stanju. Ne-ljudska bića. Spomenuto je u knjizi Astralno tijelo da se na astralnoj razini povremeno nalaze određena kozmička bića, posjetitelji s drugih planeta i sustava. Takvi su posjetitelji mnogo češći na mentalnoj razini. Za moći opisati ova bića u ljudskom jeziku, poteškoće su gotovo nesavladive i nećemo niti pokušati riješiti ovaj zadatak. Ovo su uzvišena bića i njihova briga nisu pojedinci, već veliki kozmički procesi. Oni koji imaju dodira s našim svijetom jesu agenti poslani provesti zakone karme, posebno u vezi s promjenama na kopnu i moru što nastaje uslijed potresa, plimnih valova i sličnih seizmičkih uzroka. Rûpadevas: Bića poznata kod hindusa i budista kao deve, kod sljedbenika zoroastrizma kao Gospodari neba i zemlje, kod kršćana kao anđeli ili drugdje kao Sinovi Božji itd. jesu skup duhova koji pripadaju različitoj evoluciji nego što je ljudska. To je evolucija za koju se može kazati da je carstvo koje dolazi poslije čovječanstva, kao što čovječanstvo dolazi poslije životinjskog carstva. Međutim, postoji važna razlika: dok životinja može prijeći samo u ljudsko carstvo, ljudsko biće kada dostigne Asekha razinu, ima nekoliko mogućnosti od kojih je jedno stanje deva. Iako su deve u vezi sa Zemljom, nisu bezuvjetno ograničeni na nju, jer je cijeli naš lanac od sedam svjetova za njih jedan svijet; njihova se evolucija odvija kroz veliki sustav od sedam lanaca. Njihove su čete do sada bile regrutirane uglavnom iz drugih čovječanstava sunčevog sustava, od kojih su neka niža, a neka viša od našeg, jer je vrlo mali dio našeg čovječanstva dovoljno napredan da im se može

107

pridružiti. Čini se sigurno da neki od njihovih brojnih razreda nisu prošli kroz bilo kakvo čovječanstvo usporedivo s našim. Za sada mnogo toga ne znamo o njima, ali je jasno da je cilj njihove evolucije znatno viši nego naš, to znači, sve dok je razina Asekha adepta ona za kojom težimo na kraju sedmog ciklusa, stupanj evolucije kojeg deva dosegnu u istom periodu mnogo je viši od našeg. Za njih, kao i za nas, put koji vodi do uzvišenijih visina mnogo je strmiji, ali je zato kraći. Postoje tipovi anđela ili deva, barem onoliko koliko i ljudskih rasa, a kod svakog tipa ima puno stupnjeva moći, intelekta i općeg razvoja, tako da postoji na stotine različitih podtipova. Anđeli su podijeljeni na devet Korova, nazivi koji se koriste u kršćanskoj crkvi su kor: anđela, arkanđela, poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva, prijestolja, kerubina, serafina. Od toga sedam pripadaju velikim Zrakama od kojih je sastavljen Sunčev sustav, a dva se mogu nazvati kozmičkim, jer pripadaju nekim drugim sustavima. U svakom Koru postoje mnoge vrste; u svakoj ima nekih koji rade; neki koji pomažu onima u nevolji i žalosti; drugi koji rade među ogromnom vojskom mrtvih; neki koji štite, neki koji meditiraju, a drugi su u fazi gdje se uglavnom bave vlastitim razvojem. Tu su i anđeli glazbe, oni se izražavaju kroz glazbu kao mi s riječima; kod njih Arpeggio označava dobrodošlicu, fuga razgovor, oratorij molitvu. Postoje anđeli boja, oni se izražavaju s raznolikim nijansama boja. Ima anđela koji žive u mirisima i izražavaju se pomoću njih. Pododjel ove vrste jesu anđeli tamjana, njih privlače te vibracije i u njemu nalaze zadovoljstvo. Postoji još jedna vrsta koja pripada carstvu duhova prirode ili vilenjaka koji se ne izražavaju putem mirisa, već žive pomoću njih i sličnih emanacija i zbog toga oni uvijek žive u blizini mjesta gdje se šire ti mirisi. Oni su izvanredno raznoliki; neki se hrane s grubim i neugodnim mirisima, drugi s nježnim i profinjenim. Neke od ovih vrsta naročito privlači tamjan i zbog toga se nalaze u crkvama gdje se on koristi. One koje se je naučilo poznavati i odgovarati na starodrevni poziv kod pristupa u kršćansku euharistiju i kojima je bila povjerena raspodjela snaga, često se nazivaju apostolski ili anđeli glasnici. Neki od njih vrlo dobro poznaju ovu vrstu posla, iz duge prakse, a neki su početnici i uče sa zanosom ono što se mora činiti i kako to činiti. Glavna svrha evolucije anđela jest služiti, obred kao što je euharistija nudi im izuzetno dobru priliku koju mogu iskoristiti. Kod Malom slavlju, anđeo voditelj prvi odgovara na poziv svećenika i izgleda da onda skupi oko sebe i druge; kod Velikog slavlja ili pjevane mise čim odjekne starodrevna melodija, čini se da privuče pažnju svih njih i onda su oni pripravni služiti i to svaki u određeno vrijeme. Rad je anđela vrlo raznolik, a oni samo katkad dolaze u izravni doticaj s ljudima i to uglavnom vezano s vjerskim obredima. Anđeli koji se zovu u pomoć za vrijeme kršćanskih obreda, nalaze se na daleko višem stupnju duhovnog razvoja nego ljudi. I kod slobodnih zidara također se poziva anđeoska pomoć, ali oni kojima se obraćaju nalaze se na stupnju vrlo bliskom ljudima, bilo u razvitku bilo u inteligenciji i svaki od njih vodi sa sobom neki određeni broj podređenih koji provode njihove upute. Za svaku regularno konstituiranu slobodnozidarsku ložu, zadužen je anđeo od sedam zraka koji usmjerava njezino djelovanje. Niti jedna od deva nema fizičko tijelo slično našemu. Najniža vrsta naziva se Kâmadevas koji je astralno tijelo najniže; sljedeći je razred Rûpadevas koji imaju tijela od niže mentalne materije i stanište na četiri niže ili Rupa podrazine mentalne razine; treći je razred Arûpadevas koji žive u tijelima više mentalne ili kauzalne materije. Iznad njih postoje četiri velika razreda i borave na četiri više razine našeg Sunčevog sustava. Iznad i izvan carstva deva, nalaze se velike čete planetarnih duhova. Naravno, ova knjiga će se baviti uglavnom s Rûpadevas.

108

Odnos deva s duhovima prirode pomalo podsjeća na odnos čovjeka prema životinjama, samo na višoj razini. Baš kako životinja može dosegnuti individualizaciju jedino u doticaju s čovjekom, tako isto čini se duhovi prirode mogu normalno postići individualnu inkarnaciju samo ako dođu u doticaj s devama. Deve neće nikada postati ljudi, jer su oni najvećim dijelom stigli do stupnja više evolucije, ali je bilo onih koji su u prošlosti pripadali čovječanstvu. Tijela deva više su fluidna od ljudskih i mogu se daleko više proširiti i suziti. Također imaju neku vatrenu kvalitetu, koja ih jasno razlikuje od ljudskih bića. Fluktuacije u auri deva toliko su velike da se, primjerice aura jednog deve, koja je normalno oko 137 m u promjeru, proširila na oko 3,2 km u promjeru. Boje aure deva više sliče vatri nego oblaku. Aura čovjeka sliči izuzetno svjetlucavom i nježnom oblaku sjajnog plina, a aura deve velikoj vatri. Deve žive mnogo više u opsegu cijele svoje aure, nego što to čini čovjek. Dok je 99 posto materije čovjekove aure u periferiji njegovog fizičkog tijela, kod deva je udio mnogo manji. Općenito deva imaju izgled ogromnih ljudskih bića. Posjeduju veliku mudrost, veliku moć i vrlo su lijepi; opisivali su ih kao zračeća i sjajna bića s bezbroj boja, kao dugu s bezbroj divnih i promjenljivih boja, s kraljevskim držanjem lica, mirne inkarnirajuće energije, utjelovljenje neodoljive snage. U Otkrivenju (x.1) jedan je od njih bio opisan kao da ima „dugu nad njegovom glavom“, a njegovo lice kao da je od sunca, a njegove noge kao da su stupovi vatre. Njihovi glasovi su kao „šum mnogih potoka“. Oni vode prirodni poredak, njihove čete neprestano brinu o procesima prirode, pravilno i točno. I deve jednako kao i mi stvaraju misaone oblike, ali obično njihovi nisu tako određeni kao naši, sve dok ne dosegnu visoku razinu. Oni imaju široku, neodređenu prirodu i neprestano stvaraju raskošne planove. Boje su njihov govor, a vjerojatno nije tako određen kao naš govor, iako na neki način može izraziti više. Naše inicijacije nisu kao one deva; njihovo i naše carstvo teže k cilju višem od adepta. Postoje načini na koje čovjek može ući u evoluciju deva, čak i na našem stupnju ili nižem. Kada se odabere ovaj put evolucije i usporedi s uzvišenim odricanjem Nirmanakayasa, katkada se to kaže „pokoriti se iskušenju da se postane bog“. Ali iz ovog se izraza ne mora zaključiti da se bilo kakva sjena krivnje pripisuje čovjeku, ako izabere ovaj put. Put koji izabere nije najkraći, ali je vrlo plemenit i ako ga njegova razvijena intuicija tjera na taj put, onda on sigurno najviše odgovara njegovim sposobnostima. U slobodnom zidarstvu, deva kapetan povezan sa S.Đ. jest Rûpadeva i on upošljava duhove prirode i elementalnu esenciju na njegovoj razini. Deva kapetani koji odgovaraju trima glavnim časnicima su Arûpadevas, posjeduju svijest i upravljaju silama razina koje predstavljaju. Deva od M.N. preuzima odgovornost za Prvi stupanj, deva od S.N. za Drugi stupanj, a deva od Č.M. za Treći stupanj. Ništa se ne zna o pravilima ili ograničenjima rada deva. Oni imaju daleko veće smjernice rada nego što možemo zamisliti. Općenito su spremni protumačiti i dati primjer njihovog rada bilo kojem čovjeku koji je dovoljno razvijen da to može cijeniti. Mnogo se naputaka daje na ovaj način, ali je malo njih koji imaju sposobnost od toga imati koristi. Iako su deve izvanredno lijepi, njihovi niži redovi imaju nejasne i maglovite pojmove o stvarima i netočne, s obzirom na činjenice. Dakle, deva kao prijatelj može biti izuzetno zanimljiva osoba, ali zbog toga što ne poznaje činjenice po kojima se čovječanstvo razvija, treba biti veoma oprezan, ako nam daje savjet o životu u fizičkom svijetu. Općenito, viši red deva bezrezervno surađuju s velikim Planom svemira, zbog toga postoji savršeni „red“ u prirodi. Kod nižih redova ova je savršena poslušnost instinktivna i automatska, a ne svjesna; oni rade, jer ih nagoni Velika Jedinstvena Volja kojoj se pokorava svaka stvar.

109

U slučaju Nacionalnih deva, dok je jedan na čelu svake nacije, biće uzvišene inteligencije koje uvijek surađuje s Planom, dotle se nacionalne deve nižeg stupnja mogu naći, primjerice u borbama na bojnom polju za vlastitu naciju. Kako se njihova inteligencija razvija, oni sve više surađuju s Planom. Duh zemlje, to neshvatljivo biće kojemu je zemlja tijelo, nije od najvišeg reda deva. O njemu se malo zna, može se reći da više pripada Rupadeva, jer ima zemlju kao svoje tijelo. Deve koji su prekoračili razinu adepta Asekha, tj. oni Pete inicijacije, obično žive u onomu što se u sanskrtu naziva Jñânadeha ili tijelo znanja. Najniži dio tog tijela jest atom nirvaničke razine i na isti im način služi kao što nama služi fizičko tijelo. Za opis četiriju Devarâjas ili Namjesnika na Zemlji, učenik može pročitati u knjizi Astralno tijelo. Kod slobodnog zidarstva, četiri rese u uglovima „zupčastog ruba“ simboliziraju Devarâjas, namjesnike elementa Zemlje, Vode, Zraka i Vatre, kao i agente zakona karme. Grupna duša životinja. Grupna duša na koju je priključena velika većina životinja, nalazi se na nižoj mentalnoj razini. Previše bi se udaljili od teme kada bi ovdje opisivali prirodu ove grupne duše, pa ćemo to samo kratko spomenuti. Individualizirane životinje. Ovo, zajedno sa stanjem njihove svijesti na mentalnom planu, već je bilo ranije opisano. Drugo elementalno carstvo. Već je u Poglavlju II. opisano porijeklo mentalne elementalne esencije, također smo se bavili s ovom esencijom s obzirom na njezine funkcije kao dijelu čovjekovog mentalnog tijela i na koji se način upotrebljava kao misaoni oblik. Ipak, potrebno je nešto reći o tome i ovdje. Postoje tri elementalna carstva: Prvo produhovljuje materiju više mentalne razine ili kauzalnih podrazina; Drugo produhovljuje materiju četiri nižih podrazina mentalne razine; Treće, astralnu materiju. U Drugom carstvu najviši pododjel postoji na četvrtoj podrazini, dok su na svakoj od tri niže podrazine po dva razreda i tako čine sveukupno sedam pododjela na sve četiri podrazine. Već smo vidjeli kako mentalna esencija postoji na silaznoj putanji evolucije te je stoga manje evoluirana od astralne esencije ili, naravno, od bilo kojeg carstva koje dolazi iza toga, primjerice mineralno carstvo. Također smo naglašavali važnost ovih činjenica, koje učenik treba imati stalno na umu. Mentalna esencija, ako je moguće, još je trenutačnije osjetljivija na djelovanje misli od astralne esencije, izvanredna osjetljivost s kojom reagira na najfinije djelovanje uma, stalno treba biti u vidokrugu istražitelja. Baš se u toj osjetljivosti sastoji njezin život, jer njezin napredak ovisi o uporabi koju obavljaju misleća bića. Kada bi se mogao zamisliti trenutak potpuno oslobođen od djelovanja misli, izgledala bi kao bezobličan konglomerat zaigranih infinitezimalnih atoma s čudesnim nagonom intenzivne vitalnosti, ali vjerojatno s vrlo malim napretkom u silaznoj putanji evolucije u materiju. No, kada je misao pokrene i stavi u djelovanje, bacivši je na rupa razine i načini od nje raznovrsne lijepe oblike (a na arupa razini u oblike svjetlećih mlazova), onda ona dobije dodatni impuls koji joj pomaže, kada se često ponavlja, na njezinom silaznom putu. Jer kada se misao iz viših razina usmjeri na zemaljske stvari, onda u svom brzom silasku preuzima na sebe materiju nižih razina. Pri tome, ona donosi elementalnu esenciju od koje je formiran prvi veo, u dodir sa tom nižom materijom; tako se esencija postupno nauči odgovarati na niže vibracije i tako napreduje u svojoj silaznoj evoluciji u materiju. Na esenciju, također, značajno utječe glazba emitirana od sjajnih glazbenika u devachanu Trebalo bi se jasno prepoznati da postoji velika razlika između veličine i snage misli na njihovoj vlastitoj razini, u usporedi s relativno slabim nastojanjem kakvog poznamo kao misao na fizičkoj razini.

110

Obična misao potječe iz mentalnog tijela i kako se spušta zaodijeva se s astralnom esencijom. Čovjek koji može koristiti kauzalno tijelo, stvara svoje misli na toj razini: te misli zaodjenu se u nižu mentalnu materiju, te su prema tome izvanredno finije, prodornije i u svakom smislu učinkovitije. Ako je misao usmjerena na uzvišenije predmete, njezina vibracija može biti previše nježna da bi mogla naći izražaj u astralnoj materiji, ali kada se uspije utjecati na ovu nižu materiju onda su njezini učinci na nju mnogo veći od onih koje stvori ova materija na bližoj razini. Slijedom te ideje, misao inicijanta nastaje na budičkoj razini i zaodjene se kauzalnom materijom; misao učitelja nastaje na atmičkoj razini i upotrebljava neprocjenjive moći onih slojeva koji su izvan naše uobičajene spoznaje. Umjetni elementali. Mentalni elementali ili misaoni oblici već su u potpunosti opisani i malo se toga može dodati. Mentalna je razina puno više napučenija s umjetnim elementalima nego što je astralna razina i oni igraju veliku ulogu među živim bićima koja funkcioniraju na mentalnoj razini. Naravno, oni više svjetlucaju i sjajnijih boja od umjetnih elementala astralne razine, jači su, dulje traje i vitalniji su. Kada se zna koliko su misli moćnije na mentalnoj razini i kako se njezine snage upotrebljavaju ne samo od ljudskih bića, već i deva te posjetitelja viših razina, onda će se shvatiti da nikako nije pretjerana važnost i utjecaj ovih umjetnih bića. Ove umjetne elementale puno upotrebljavaju učitelji i inicijanti, naravno, prirodno je da elementali koje oni stvaraju traju duže i proporcionalno imaju veću moć od bilo kojih drugih opisivanih s astralne razine u knjizi Astralno tijelo.

POGLAVLJE XXX. SMRT MENTALNOG TIJELA Život u devachanu, nebeskom svijetu, kako smo vidjeli, ograničen je i zbog toga mora imati svršetak. To se događa kada je ego asimilirao (upio) svu bitnost iskustava koja je prikupio u prethodnim fizičkim i astralnim životima. Sve mentalne sposobnosti koje su se izrazile kroz mentalno tijelo, povuku se u viši mental ili kauzalno tijelo. Zajedno s njima, u kauzalno tijelo povuče se mentalna jedinica koja ima sličnu funkciju kao permanentni fizički i astralni atom, te ostane ovdje u latentnom stanju, sve dok je se ne pozove na novu aktivnost kada dođe vrijeme reinkarnacije. Mentalna jedinica zajedno s permanentnim fizičkim i astralnim atomima ovije se s velom budičkog života i pohrani se u obliku sjajne jezgri nalik čestice u kauzalno tijelo, jer to je sve što ostaje egu od nižih tijela iz nižih svjetova. Samo mentalno tijelo, posljednje privremeno odijelo pravoga čovjeka, ega, napusti se kao mentalna lešina, jednako kao što je bilo napušteno fizičko i astralno tijelo. Njegova se materija raspadne i vrati se u masu materije mentalne razine. U ovoj se knjizi ne bavimo precizno životom čovjeka na višoj mentalnoj ili kauzalnoj razini, ali da proučavanje ljudskog života ne bude previše nepotpuno između jedne i druge inkarnacije, spomenut ćemo vrlo kratko o dijelu onog života provedenog na višoj mentalnoj razini. Svako ljudsko biće, na završetku svog života na astralnoj i nižoj mentalnoj razini, stekne barem bljesak svijesti ega u kauzalnom tijelu. Naravno, razvijeniji imaju određena razdoblja svijesti, živeći kao ego na njegovoj vlastitoj razini. U trenutnom bljesku ego-svijesti, čovjek vidi svoj posljednji život kao cjelinu i iz toga sakuplja utiske uspjeha i neuspjeha svog rada kojeg je trebao obaviti. Zajedno s tim, dobije prognozu idućeg života i opću poduku koju trebao naučiti ili specifični napredak koji je namijenjen za njega. Za moći razumjeti važnost ovih budućih pogleda, ego se vrlo polagano budi. Ali

111

kada započne shvaćati, onda smjesta započne to upotrebljavati. Na kraju stigne u fazu kada te buduće vizije nisu više trenutačne, kada je u mogućnosti razmotriti potpunije i posvetiti više vremena onim planovima za život koji je pred njim. Daljnji opis života ega na njegovoj razini mora se odložiti za četvrti svezak ovog ciklusa u kojem ćemo se baviti kauzalnim tijelom.

POGLAVLJE XXXI. OSOBNOST I EGO Sada ćemo razmotriti odnose između osobnosti i ega. Međutim, zato što do sada nismo proučavali ego (što je ostavljeno za sljedeći svezak Kauzalno tijelo), neće biti moguće istražiti dublje odnose ega s osobnosti. Nadalje, u ovoj knjizi moramo promatrati više sa stanovišta osobnosti nego ega. U Kauzalnom tijelu morat ćemo ovaj vrlo važan predmet ponovo razmotriti, ali naravno iz pozicije ega. Osobnost se sastoji od prolaznih vozila, preko kojih se pravi čovjek, Mislilac, izražava u fizičkom, astralnom i nižem mentalnom svijetu, tj. to su fizičko, astralno i mentalno tijelo i sve aktivnosti povezane s tim vozilima. Osobitost sastoji se od samoga mislilac, Jastvom u kauzalnog tijela. Kao drvo stavlja lišće, da će trajati do proljeća, ljeta i jeseni, tako da se individualnost ugasiti osobnosti da traje kroz životne vrijeme koje su proveli na fizičkom, astralnom i niže mentalne avionima. Baš kao što je lišće uzimati u, asimilirati i proslijediti hrana na SAP-a, koji je na kraju je povučen u matičnom prtljažnik, a zatim pada i propasti, tako da se osobnost stjecanje iskustva i prenijeti je na matičnom individualnosti, na kraju, kada je njegov je zadatak dovršen, pada i propadaju. Individualnost se sastoji od samog Mislioca, Jastva u kauzalnom tijelu. Kao što stablo stvara lišće koje traje čitavo proljeće, ljeto i jesen, tako individualnost stvara osobnosti da traje kroz životno vrijeme koje provode na fizičkoj, astralnoj i nižoj mentalnoj razini. Kao što lišće uzima, asimilira i proslijedi hranu u biljni sok, koji se kasnije odvodi matičnom stablu, a zatim otpadne i ugine, tako isto osobnost stječe iskustva i prenosi ih glavnoj individualnosti, na kraj kada je njezina zadaća dovršena, otpadne i umire. Ego se utjelovljuje u osobnost radi stjecanja određenosti. Ego je na svojoj razini veličanstven, ali je nejasan u svojoj veličanstvenosti, osim u slučaju veoma naprednih ljudi na stazi evolucije. „Principi“ se čovjeka katkada klasificiraju kako slijedi: Klasifikacija I. Besmrtno Trojstvo Âtmâ ili Buddhi Individualnost Manas Prolazno Četverstvo Kâma ili Prâna Osobnost Eterički dvojnik Gusto tijelo

Klasifikacija II. Âtmâ Besmrtno Buddhi Viši manas Uvjetno besmrtno Kâma-manas Prâna Smrtno Eterički dvojnik Gusto tijelo

H. P. Blavatska upotrebljava sljedeću klasifikaciju. Ona dijeli um na četiri dijela: 1. Manas-taijasi, sjajan i prosvijetljen manas, što je u stvari buddhi ili barem ono stanje u kojem je njegov manas uronjen u buddhi i nema vlastitu neodijeljenu volju. 2. Pravi manas, tj. viši manas, misaoni apstraktni um 3. Antahkarana, veza ili most između višeg manasa i kama-manas tijekom inkarnacije. 4. Kama-manas, što je u ovom sistemu osobnost. Ponekada ona manas naziva deva-ego ili božansko za razliku od osobnog ja. Viši je manas božanski, jer ima pozitivnu misao što je kriyashakti, snaga činiti stvari, jer se sav rad u stvarnosti obavlja snagom misli. Riječ božansko (engl. divine) dolazi od div što znači sjati, a odnosi se na božansku kvalitetu vlastitog života koja sjaji iz manasa. Niži je um samo reflektor, jer nema vlastitog svjetla; on je nešto preko kojeg dolazi svjetlo i zvuk, jednostavno rečeno on je osoba, maska.

112

Kod Vedantins ili kod škole Shri Shankarâchârya, izraz antakarana koristi se za označavanje uma u punom smislu, što znači da je čitavi unutarnji organ ili instrument između unutarnjeg Ja i vanjskog svijeta te ga se uvijek opisuje podijeljenog u četiri dijela: 1. 2. 3. 4.

Ahamkâra: „Stvoritelja Ja“ Buddhi: vidovitost, intuicija ili čisti razum Manas: misao Chitta: sposobnost razlučivanja predmeta

Ono što čovjek sa Zapada obično naziva svojim umom, s njegovom moći apstraktnog i konkretnog mišljenja, napravljen je od dva posljednja u gornjoj klasifikaciji: Manas i Chitta. U vedanskoj raspodjeli, teozof će raspoznati već uobičajene atma, buddhi, niži i viši manas. U simbolici slobodnog zidarstva, S.Đ. predstavlja niži um i mentalno tijelo Slijedi tablica o principima čovjeka u simbolici slobodnog zidarstva: Principi u čovjeku Sanskrt Hrvatski Atma Volja Buddhi Intuicija Viši manas Viši um Niži manas Niži um Kama Želje i emocije Linga Sharira Gusto fizičko tijelo

Časnik Č.M. S.N. M.N. S.Đ. M.Đ. V.Č.

Boja pripadajućeg Duha prirode i elementalne esencije Crvena, zlatna, plava i zelena Prevladavajuća električna plava Prevladavajuća zlatna Žuta Grimizna

Tako je Viša Trijada ili Duhovno Trojstvo, kako u Boga tako i čovjeka, zastupljena u slobodnom zidarstvu s tri Glavna Časnika, dok je niže ja, osobnost ili kvartar, predstavljen s tri Pomoćna Časnika i Čuvarom. U kršćanstvu nalazimo sljedeću simboliku: Principi čovjeka Monada Atma-Buddhi-Manas Ego ili individualnost Kauzalno tijelo Osobnost

Elementi ili posude Hostija Patena Vino Kalež Voda

Preuzimanje osobnosti od ega također se može prisličiti kao izbacivanje iskre iz Plamena Uma. Iskra zapali materijal na koji je pala i iz toga nastane novi plamen, identičan u svojoj biti s onim koji ga je stvorio, no odvojen za potrebe manifestacije. Kaže se: može se zapaliti tisuću svijeća iz jednog plamena, ali se plamen nikada ne smanjuje, iako je vidljivo tisuću plamenova tamo gdje je ranije bio vidljiv samo jedan. Mislilac, odnosno individualnost jedini je koji traje, on je čovjek kojemu „sat nikada ne otkucava“, vječna mladost koja, kako se izražava Bhagavad Gita, stavlja i odbacuje tijela kao što čovjek oblači i odbacuje staru odjeću. Svaka je osobnost nova uloga za besmrtnog Glumca, a on slijedi prizore ljudskog života iznova i iznova, ali u drami života svaki karakter kojeg preuzme jest dijete onog prethodnog, a otac onog koji će doći, tako da je povijest života kontinuirana. Elementi od kojih se sastoji osobnost međusobno su povezani vezama sjećanja nastalih od utisaka ostavljenih na tri niža vozila, a također i samoidentifikacijom Mislioca sa svojim vozilima, koji daje život svijesti osobnog Ja, poznatog pod imenom Ahamkâra; ovo potječe od Aham, što znači „Ja“ i od kara, što znači činiti, dakle „tvorac od Ja“.

113

Na nižim stupnjevima evolucije, ta svijest našeg „Ja“ nalazi se u fizičkom i astralnom vozilu, jer se u ovim tijelima nalazi najveća aktivnost, kasnije prelazi u niže mentalno tijelo koje onda preuzima prevlast. Osobnost, sa svojim prolaznim osjećajima, željama, strastima i mislima na taj način tvori kvazi-neovisno biće; ipak neprestano crpi snage od Mislioca u kojeg je umotana. Osim toga, budući da su njezina svojstva, koja pripadaju nižim svjetovima, često u izravnoj suprotnosti s trajnim interesima individualnosti, događa se sukob sa „Stanovnikom tijela“ u kojem pobjeda ponekada naginje na privremeno zadovoljstvo, a koji put je trajni dobitak. Kada se bavimo s osobnošću, prepreka koju treba savladati jest asmitâ, pojam „Ja jesam to“ ili ono što je Učitelj nazvao „Ja jesam - osobnost“15. Kao što smo vidjeli, osobnost se razvija kroz život kako bi postala sasvim određena, s određenim fizičkim, astralnim i mentalnim oblicima, s vlastitim interesima i navikama. I nema prigovora na to, ako je obrazac dobar. No, ako se trajni život može uvjeriti da je on ta osobnost, onda će on započeti služiti njezinim interesima, umjesto da ju koristi samo kao sredstvo za svoje duhovne potrebe. Kao posljedica ovakvih pogrešaka, nailazimo na ljude koji traže neumjereno bogatstvo, moć, slavu itd. „Ja-osobnost“ najveća je zapreka koju viši Ja treba savladati u svom duhovnom napretku. Naravno, život osobnosti započinje onda kada Mislilac oblikuje novo mentalno tijelo (vidi poglavlje XXXII.) i traje dok se to mentalno tijelo ne razgradi na završetku razdoblja provedenog u devachanu. Cilj je ega razvijati svoja latentna svojstva, a to postiže spuštanjem sebe uzastopno u osobnosti. Ljudi koji ovo ne razumiju - a naravno, u današnje vrijeme to je velika većina čovječanstva - vide osobnost kao stvarnog Sebe, a time žive samo za nju samu, regulirajući svoj vlastiti život prema onomu što se čini njezina privremena prednost. Naprotiv, čovjek koji razumije da je jedino važan život ega i da je njegov napredak razlog zbog kojeg se privremena osobnost mora upotrebljavati. Dakle, kada mora odlučiti između dva moguća pravca djelovanja, onda on ne razmišlja kao većina ljudi, što će donijeti veće zadovoljstvo ili korist njegovoj osobnosti, već odabire onaj pravac koji će ga dovesti do većeg napretka ega. Iskustvo ga brzo nauči da ono što nije dobro za sve, nikada ne može biti dobro niti za njega niti za bilo koga. Tako on uči u potpunosti zaboravljati sebe i uzimati u obzir samo ono što je dobro za čovječanstvo u cjelini. Pojačati osobnost na uštrb ega jest greška koje se učenik treba čuvati. Na primjer, razmotrite vjerojatne posljedice jedne od najčešćih slabosti – sebičnosti. Ona je u prvome redu mentalni stav ili stanje, pa se njezine posljedice moraju tražiti u mentalnom carstvu. Zbog intenziviranja osobnosti na uštrb individualnosti, jedan od rezultata nesumnjivo će biti naglašena niža osobnost, pa će sebičnost težiti poprimiti sve gori oblik i neprestano rasti. Naravno, ovo je dio generalnog djelovanja zakona karme te jasno pokazuje kakvu fatalnu zapreku čini napretku ta ustrajnost na mani sebičnosti. Zato je najveća kazna dosuđena od prirode kada mu se oduzme mogućnost napredovanja, baš kao što je njezina najveća nagrada pružanje prilike za napredak. Kada se čovjek uspne na razinu nešto višu od one običnog čovjeka, a njegova glavna aktivnost postane mentalna, postoji opasnost da se identificira sa svojim umom. On dakle treba uložiti sve napore kako bi se poistovjetio sa svojim egom, da ego bude najjača točka njegove svijesti i da osobnost utopi u individualnost. Učenik treba razumjeti da um nije Znalac, već instrument putem kojeg mudrac dobiva znanje. Poistovjetiti um sa Znalcem isto je kao kada se poistovjeti dlijeto s kiparom koji ga upotrebljava. Um ograničava Znalca koji mu postaje uteg u svakom pogledu, kako on razvija samosvijest. Isto kao kada čovjek navuče debele rukavice i shvati kako je mnogo izgubio na osjetljivosti opipa, tako i Znalac kada se služi s umom. Ruke se u rukavicama, ali su njihove sposobnosti uvelike smanjene; tako je i Znalac prisutan u umu, ali su njegove snage ograničene u svom izražaju.

15

(eng. self–personality)

114

Kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju, mentalno tijelo posjeduje karakteristiku da dio sebe može oblikovati u obličje predmeta koji mu se predoči. Kada je tako izmijenjen, onda se kaže da čovjek poznaje taj predmet. Međutim, ono što on zna nije sam predmet, već slika predmeta proizvedena u njegovom mentalnom tijelu. Osim toga, ta slika nije savršena reprodukcija predmeta, iz razloga o kojem smo već govorili, već može biti obojan i iskrivljen njegov oblik, prema karakteristikama određenog uma u kojem je slika bila oblikovana. Kroz ovo razmatranje možemo zaključiti da u našim mislima i mentalnim tijelima mi ne poznajemo „stvari po sebi“, već samo predodžbe koje je od njih stvorila naša svijest. Meditacija o tim idejama pomoći će učeniku sve više i više shvatiti da on, prava individualnost, nije osobnost koju je on privremeno prihvatio za ovaj jedan zemaljski život. Postojanje zle kvalitete u osobnosti podrazumijeva nedostatak odgovarajuće dobre kvalitete u egu ili individualnosti. Ego može biti nesavršen, ali ne može biti zao; niti je moguće, u bilo kojim normalnim okolnostima, da se zlo bilo koje vrste očituje kroz kauzalno tijelo. Mehanički razlog ovoga već je ranije objašnjen. Loše osobine mogu se izraziti samo u četiri niža pododjela astralne materije. To se odražava na njihov utjecaj samo na četiri niža pododjela mentalne razine; stoga one ne mogu uopće utjecati na ego. Samo se dobre emocije mogu pojaviti na tri više astralne razine, kao ljubav, suosjećanje i privrženost. One utječu na ego u kauzalnom tijelu, budući da se nalaze na odgovarajućim podrazinama mentalnog svijeta. Krajnja posljedica kontinuiranih dugotrajnih života nižeg tipa na kauzalno tijelo jest određena nesposobnost za primanje suprotnih utisaka za vrlo značajan period nakon toga, svojevrsna utrnulost ili paralize kauzalne materije; ne-svjesnost koja se odupire dobrom suprotne vrste. Stoga, kvalitete koje ego tako razvija, ne mogu biti drugo nego dobre osobine. Kada su dobro određene, one se onda pojavljuju u svakoj od svojih brojnih osobnosti i zbog toga ove osobnosti ne mogu biti krive za poroke koji su suprotni tim kvalitetama. No, tamo gdje je praznina u egu, ne postoji ništa prisutno u osobnosti što će provjeravati rast suprotnog poroka; budući da drugi u svijetu oko njega već posjeduju tu manu, a čovjek je oponašajuća životinja, sasvim je vjerojatno kako će se ova mana brzo očitovati u njemu. Međutim, mana pripada vozilima osobnosti, a ne čovjeku u njemu. Ponavljanje tih mana u njegovim vozilima može postići takav zamah da ga je teško svladati, ali ako ego uloži svoju snagu da u sebi stvori suprotne vrline, onda je mana odsječena u svom korijenu i više ne može postojati, niti u ovom životu niti u svim budućim životima. Drugim riječima, princip koji se primjenjuje u praktičnom životu da se čovjek konačno oslobodi zle kvalitete na način da se više nikada ne ponovi, jest ispuniti prazninu u egu i razviti suprotnu vrlinu. Mnoge suvremene škole psihologije i obrazovanja danas zagovaraju ovu metodu i izbjegavaju izravno suprotstavljanje zlim kvalitetama. „Ohrabruju nas stalne pozitivne afirmacije“, rekao je Emerson veoma pronicljivo. Osobnost je samo fragment ega, ego projicira samo mali dio sebe u mentalno, astralno i fizičko tijelo. Taj sićušni dio svijesti mogu vidjeti vidovite osobe, kako se kreće unutar čovjeka. Ponekada ga se vidi kao „zlatnog čovjeka veličine palca“, koji prebiva u srcu. Drugi ga vide kao sjajnu zvijezdu svjetlosti. Čovjek može zadržati ovu Zvijezdu Svijesti ondje gdje želi, odnosno u bilo kojoj od sedam čakri tijela. Koja od ovih čakri je najprirodnija, ovisi o tipu ili „zraci“ čovjeka, a izgleda također o njegovoj rasi i podrasi. Tako ljudi pete podrase Pete Korijenske Rase gotovo uvijek imaju tu svijest u mozgu, u čakri koja je ovisna o pituitarnoj žlijezdi (hipofizi). Međutim, postoje ljudi drugih rasa kojima se ona nalazi obično u srcu, grlu ili pupku (plexus solaris). Zvijezda Svijesti predstavnik je ega na nižim razinama; ona je zapravo ono što nazivamo osobnost. No, iako je ova osobnost, kako smo vidjeli, dio ega, koja dobiva život i moć od samog ega, ipak ona često to zaboravlja i smatra se kao potpuno zasebno biće i radi za svoje vlastite svrhe. U slučaju običnih ljudi koji nikada nisu proučavale ovu tematiku, osobnost je za sve namjere i svrhe čovjeka, dok se ego samo rijetko i djelomično očituje.

115

Uvijek postoji linija komunikacije između osobnosti i ega; ona se naziva antahkarana. Većina ljudi ne čine napor kako bi koristili tu liniju. U svojim ranijim fazama, evolucija se sastojala u otvaranju ove linije komunikacije, tako da ego može biti u mogućnosti sve više ojačati kroz nju i na kraju upravljati s osobnošću. Kada se to postigne, osobnost nema svojih vlastitih misli i svoju vlastitu volju, već postane (kao što bi trebalo biti) samo izraz ega na nižim razinama. Veza koju ego ima sa svojim nižim vozilima veoma je ograničena, a antahkarana se može smatrati kao ruka ispružena između probuđenog komadića ega i spuštena prema dolje. Kada su ova dva dijela savršeno povezana, slaba nit prestane postojati. U sanskrtu antahkarana znači unutarnji organ ili instrument, a njezino uništenje značilo bi da ego više nema potreba za instrumentom, već će izravno djelovati na osobnost. Tako antahkarana, budući da je to veza između višeg i nižeg Ja, nestaje kada samo jedna volja djeluje na oba. Međutim, mora se shvatiti da ego, budući da pripada višoj razini, nikada ne može sebe u potpunosti izraziti na nižim razinama. Najviše što se može očekivati jest to da osobnost neće sadržavati ništa drugo nego što je namjera ega i da će izraziti onoliko ega koliko se najviše može u nižem svijetu. Potpuno neutreniran čovjek nema gotovo nikakvu komunikaciju s egom; inicijant, naprotiv, ima savršenu komunikaciju s egom16. Između ove dvije krajnosti, naravno, postoje ljudi u svim fazama. Također se mora imati u vidu da je i sam ego na putu evolucije, te stoga imamo posla s egom vrlo različitih stupnjeva razvoja. U svakome slučaju, ego je u mnogočemu enormno veći nego što će osobnost ikada biti. Iako je ego samo fragment monade, ipak je on kao ego potpun u svom kauzalnom tijelu, čak i kada su njegove moći nerazvijene, dok u osobnosti postoji samo tračak života ega. Očito je od velike važnosti da ozbiljni učenik učiniti sve u svojoj moći kako bi stvorio i zadržao aktivnu vezu između njegove osobnosti i ega. Kako bi se to moglo učiniti, on mora obratiti pažnju na život, jer sva pažnja znači spuštanje ega kako bi vidio kroz svoja vozila. Mnogi ljudi imaju lijepo mentalno tijelo i dobar mozak, ali imaju slabe koristi od toga, jer ne obraćaju pažnju na život. Tako ego samo malo od sebe spušta na niže razine, pa su vozila ostavljena da divljaju po vlastitoj volji. Vrlo kratko slijedi lijek za to. Egu se trebaju dati onakvi uvjeti koje on želi; ako se to učini, on će odmah sebe spustiti dolje potpunije i koristiti se ponuđenim uvjetima. Dakle, ako on želi razvijati ljubav, onda osobnost mora pružiti priliku za razvijanje ljubavi, u najvećem mogućem stupnju, na nižim razinama. Ako on želi mudrost, onda osobnost mora učiti i nastojati steći mudrost na fizičkoj razini. Treba se pomučiti kako bi saznali što ego želi; a kada se pripreme svi potrebni uvjeti, ego će znati cijeniti učinjen trud i vrlo rado će odgovoriti. Osobnost neće imati razloga požaliti se na odgovor koji će ego učiniti. Drugim riječima, ako će osobnost obratiti pažnju na ego, ego će obratiti pažnju na osobnost. Ego ispušta osobnost nekako slično kao i ribar kada baca mrežu. Ribar ne misli da će mu svako bacanje biti uspješno, a neće biti veća nevolja ako se pokaže neuspjeh. Brinuti se za osobnost samo je jedna od njegovih aktivnosti, pa će se vrlo lako moći utješiti s drugim aktivnostima. U svakome slučaju, neuspjeh predstavlja gubitak jednog dana, a on se može nadati da će drugog dana biti bolje. Osobnost bi često željela da joj ego posvećuje više pažnje i može biti sigurna da će je imati čim bude zaslužila i čim ego uvidi da se trud isplati. U kršćanskoj crkvi, svrha sakramenta krizme (potvrde) jest proširiti i ojačati vezu između ega i osobnosti. Nakon proširenja tog kanala, božanska moć juri kroz ego biskupa u viši manas kandidata. Na znak križa popne se u budički princip, a odatle u atmu ili duh. Učinak na atmu odrazi se u eteričkom dvojniku, a onaj „Ovdje kao i na svakom drugom „koraku“ na putu okultizma, inicijacija prenosi mogućnost potpune komunikacije s egom, a ne njezino ostvarenje; Inicijant mora vlastitim naporima pretvoriti ovu mogućnost u stvarnost.“ – A. E. Powell 16

116

budija reproducira se u astralno tijelo, a ono što se obavi za viši manas, trebalo bi se odraziti na isti način zrcaliti u niži um. Ovaj rezultat nije samo privremen, jer širi kanal koji se otvori može služiti kao trajni izljev. Kako smo rekli, opći je učinak olakšati djelovanje ega na i preko svojih vozila. Gledajući odozdo, razna čovjekova vozila, daju dojam da su jedan iznad drugoga, iako, naravno, nisu stvarno odvojeni u prostoru; a također su spojeni među sobom s brojnim finim žicama ili nitima vatre. Svako djelovanje koje radi protiv evolucije, pritišče ih nejednako, uvija ih i isprepliće. Kada se čovjek bavi zlom na bilo koji način, nastane velika zbrka između višeg i nižeg tijela, to više nije njegovo pravo ja, a smo se niža strana njegovog karaktera može u potpunosti manifestirati. Kršćanska crkva pruža metodu pomaganja čovjeku kako ponovno što brže vratiti stabilnost. Jedno od ovlasti koja se dodjeljuje svećeniku kod zaređenja jest poravnanje ovog trokuta u višoj materiji; ova se istina krije iza „oprosta“, suradnja čovjeka prvo je bila zadobivena pomoću „ispovjedi“. Prekid veze između ega i njegovih vozila dovodi do ludila. Ako zamislimo svaku fizičku česticu mozga spojenu s odgovarajućom astralnom česticom putem male cijevi, svaku astralnu česticu mozga spojenu s odgovarajućom mentalnom česticom, a svaku mentalnu česticu s odgovarajućom kauzalnom, i sve dok su ove cijevi savršeno usklađene, postojati će svršena komunikacija između ega i njegovog mozga. No, ako se bilo koji set ovih cijevi iskrivi, blokira ili djelomično stane, očito je da komunikacija može biti potpuno ili djelomično prekinuta. S okultnog stajališta slaboumnici se mogu podijeliti u četiri glavna razreda: 1. Oni s manom u fizičkom umu. Mozak može biti previše malen, ozlijeđen od neke nesreće, pritisnut od rasta tumora ili je tkivo omekšalo. 2. Oni koji imaju manu u eteričkom mozgu, tako da eteričke čestice ne odgovaraju gušćim fizičkim česticama. 3. Oni čija su astralna tijela oštećena, cijevi nisu usklađene s eteričkim i mentalnim česticama. 4. Oni kojima je mentalno tijelo u neredu. Slaboumnici 1. i 2. razreda prilično su zdravi kada izlaze iz tijela u snu i naravno poslije smrti. Onima 3. razreda ne oporavi im se razum prije nego dođu u nebeski svijet. Oni 4. razreda ne postanu razumni prije nego stignu u kauzalno tijelo, tako da je za njih inkarnacija neuspjeh. Više od 90 posto slaboumnika pripadaju 1. i 2. razredu. Opsjednutost nastane onda kada neko drugo biće zauzme mjesto ega. Opsjednutost se može dogoditi jedino onda kada je ego slabo povezan sa svojim vozilima. Iako je povezanost ega s njegovim vozilima manje snažna u djetinjstvu, ipak će odrasli vjerojatno biti lakše opsjednuti, jer odrasli daleko više privlače nepoželjne entitete i tako olakšavaju opsjednuće. Ukratko, najbolji način za sprječavanje opsjednutosti jest uporaba volje. Ako zakoniti posjednik tijela s pouzdanjem potvrđuje i koristi svoju volju, nikakva se opsesija ne može ostvariti. Kada dođe do opsjednutosti, onda je to gotovo uvijek zato što je žrtva u prvome redu dobrovoljno pristala na invaziju, a njegov je prvi korak da preokrene stav podčinjenosti i snažno ponovno preuzme kontrolu nad vlastitim posjedom. Odnos između osobnosti i ega izuzetno je važan, pa neka bude oprošteno kratko ponavljanje, odnosno rekapitulacija. Proučavanje unutarnjih vozila čovjeka trebalo bi nam pomoći u shvaćanju da je to viši prikaz pravog čovjeka, a ne gomila fizičke materije u njegovu središtu, kojoj je čovjek sklon pridavati pretjeranu važnost. Božansko Trojstvo koje se nalazi u njemu, mi ga još uvijek ne možemo vidjeti, ali smo u stanju barem imati pojam o kauzalnom tijelu, što je možda i najbliža koncepcija pravog čovjeka koju možemo dobiti iz vizije više mentalne razine. Ako gledamo čovjeka s niže mentalne razine, možemo vidjeti samo toliko njega koliko se može izraziti u svom mentalnom tijelu; smatramo kako na astralnoj razini postoji dodatni veo, dok na fizičkoj razina postoji još jedna barijera, tako da je pravi čovjek učinkovitije sakriven nego ikada.

117

To saznanje treba nam oblikovati bolje mišljenje o našim bližnjima, jer shvaćamo da su oni puno više od onog što nam se čini fizičkim očima. U pozadini, uvijek postoji neka mogućnost boljeg i često ako se pozovemo na ovu bolju stranu njihove prirode, možemo probuditi onu sakrivenu stranu i učiniti da se manifestira ovdje gdje se može vidjeti. Nakon što smo proučili čovjeka onakvog kakav jest, biti će nam lakše gledati kroz gustu fizičku koprenu i zamisliti stvarnost koja je iza. Ono što je iza svakog čovjeka, jest božanska priroda; stoga ako smo dobro shvatili ovaj princip, trebamo biti u stanju izmijeniti i prilagoditi naš stav, tako da smo u mogućnosti pomoći drugim ljudima da budu bolji, nego što bi to mogli bez tog saznanja. Već smo vidjeli u poglavlju o kontemplaciji da se svijest ega može dostići održavanjem uma u stanju pozornosti, bez usmjeravanja pozornosti na nešto određeno, niži um će se smiriti kako bi se svijest višeg uma mogla doživjeti. Na taj način, ideje iz ega spuštaju se u niži um s blistavom svjetlošću, a to su nadahnuća genija. „Vidiš u svakoj manifestaciji genija, kada je povezan s vrlinom, neporecivu prisutnost nebeskog prognanika, božanskog ega čiji si ti zarobljenik, o čovječe materije“. Tako genija trenutačno zahvati viša svijest ega, koji je pravi čovjek; to je spuštanje više svijesti u organizam sposoban odgovoriti na njegove vibracije. Bljeskovi genija jesu glas živog Duha, oni su glas unutarnjeg Boga koji govori u tijelu čovjeka. Pojava koju podrazumijevamo pod pojmom „svijest“, izgleda da se sastoji od dvije različite vrste. Ponekada se riječ svijest upotrebljava kada se želi opisati glas ega, a drugi puta kada se govori o volji u domeni morala. Tamo gdje je glas ega, treba se priznati kako nije uvijek nepogrešiv, jer može odlučiti pogrešno. Ego ne može govoriti sa sigurnošću o problemima s kojima nije upoznat; samo i jedino nakon dobivenog iskustva može suditi ispravno. Međutim, taj oblik svijesti koji nam dolazi iz volje, on ne kaže što moramo činiti, već nam prije zapovijeda da činimo ono što mi već znamo da je najbolje, obično kada um pokušava izmisliti neki izgovor za učiniti drugačije. On govori s autoritetom duhovne volje i tako određuje naš put u životu. Bez sumnje, volja koja je kvaliteta ega, ne smije se brkati sa željama osobnosti u nižim vozilima. Želja je izljev energije Mislioca u određenom smjeru uslijed privlačenja vanjskih predmeta; želja je izljev energije Mislioca određena zaključcima do kojih se je došlo putem prošlih iskustava ili izravnom intuicijom samog Mislioca. Drugim riječima: želja je vođena izvana, a volja iznutra. U ranim stadijima evolucije, želja ima puni suverenitet i vodi čovjeka tamo-amo; astralno tijelo vlada čovjekom. U srednjem stadiju evolucije postoji stalni sukob između želje i volje; čovjek se bori s kamamanasom. U kasnijim fazama evolucije želja zamire i volja vlada bez otpora; ego je zapovjednik. Da rekapituliramo, možemo reći da je glas ega ili višeg ja koji govori: 1) iz atme, istinska svijest; 2) iz buddhi, intuitivna spoznaja dobra i zla; 3) iz višeg manasa, inspiracija; kada inspiracija postane neprekidna kao normalna, onda je genij. Kako je kratko spomenuto u Poglavlju IV. genij, pravi ego, gleda umjesto dokazivanja; prava intuicija jedna je od njegovih sposobnosti kao što je rezoniranje metoda nižeg uma. Intuicija je jednostavno uvid; može ju se opisati kao oči inteligencije, nepogrešivo prepoznavanje istine predočene na mentalnoj razini. Ona vidi sa sigurnošću, ali nema racionalnog dokaza njezinoj pouzdanosti, jer ona stoji izvan i iznad razuma. No, prije nego se glas ega može raspoznati sa sigurnošću, kada govori putem intuicije, potrebna je duga i brižljiva priprema. Međutim, čini se da se riječ intuicija koristi u različitom značenju. Također se kaže da postizanje pouzdane intuicije u svakodnevnom životu znači otvoriti izravan kanal između budičkog i astralnog tijela. Usput se može spomenuti da intuicija radije djeluje preko srčane čakre ili središta nego preko uma. Posvećenje biskupa posebno se odnosi na ovo središte i na poticanje intuicije. Tako razlikujemo dva načina prijenosa „intuicije“ iz viših u nižu svijest. Prva dolazi iz više mentalne razine na nižu, druga izravno iz budičkog u astralno tijelo.

118

Intuicija kauzalnog tijela opisuje se kao intuicija koja spoznaje vanjštinu; ona koja dolazi iz budičkog tijela spoznaje unutarnje. S budičkom intuicijom, vide se stvari iznutra; s intelektualnom intuicijom prepoznaje se ono izvan sebe. Koja je od dviju staza lakša, ovisi o načinu individualizacije. Oni koji su se individualizirali kroz duboko razumijevanje, dobiti će intuiciju kao uvjerenje; pa neće zahtijevati obrazlaganje da bi utvrdili istinitost stvari u sadašnjosti, iako je razumijevanje bilo potrebno u prethodnim životima ili izvan tijela na nižoj mentalnoj razini. Oni koji su postigli individualnost kroz izljev pobožnosti, dobiti će intuiciju iz budičke razine u astralno tijelo. Naravno, u oba slučaja potrebni uvjet za stanje receptivnosti za intuiciju jest stabilnost nižih vozila. Ne moramo bježati od činjenice kako je često psihološka nestabilnost povezana s genijem, što je iskazano poznatom izrekom genijalnost je srodna ludosti, kao izjava o Lombrosu i mnogi drugi tvrde kako su sveci neopati. Vrlo često sveci i vizionari možda prenapregnu svoj mozak, tako da se poremeti fizički mehanizam i postane nestabilan. Također je istina da je nestabilnost stanje nadahnuća. Kako je rekao prof. William James: „Kada bi postojalo nešto kao što je inspiracija iz višeg carstva, možda je dobro što je neuroastenčki temperament potreban uvjet za hotimičnu sklonost primanju.“ 17 Genij tako može imati nestabilan mozak, jer ga viša svijest pritišće kako bi se poboljšao mehanizam; tako da se mozak nalazi u stanju napetosti i pod takvim okolnostima može lako otići predaleko, dok struktura ne pukne pod pritiskom. No, sva abnormalnost dolazi s dobre, a ne loše strane, jer je prethodnica ljudske evolucije. Radi se o nestabilnosti uslijed rasta, a ne bolesti. Pokušaj stimuliranja srčanog središta također se radi u kršćanskoj crkvi, kod čitanja evanđelja čini se znak križa prelazeći palcem po srčanom središtu, kao i između obrva i grla. Upotreba palca odgovara mesmeričkom potezu i izgleda da se upotrebljava kada je potreban mali, ali snažan izljev snage, kao i za otvaranje središta. Srce je središte u tijelu za više trojstvo, atma-buddhi-manas. Glava je sjedište psihointelektualnog čovjeka; njegove se različite funkcije nalaze u sedam šupljina koje uključuju pituitarnu i pinealnu žlijezdu. Čovjek koji može prenijeti svoju svijest iz mozga u srce, trebao bi biti u stanju spojiti kama-manas s višim manasom preko nižeg manasa, koji, kada je čist onda je antahkarma; on će tada biti u poziciji uhvatiti neke poticaje višeg trojstva. U indijskim metodama joge, poduzimaju se koraci kako bi se spriječila opasnost od histerije kod onih koji dolaze u dodir s višim razinama, inzistira se na disciplini i čistoći tijela te kontrolu i mentalnu pripravnost. Ego često prenosi predodžbe u nižu svijest u obliku simbola; svaki ego ima svoj vlastiti sustav simbola, iako neki oblici izgledaju opći u snovima. Tako, primjerice, kada se sanja voda, to znači neku vrsta nevolje. Možda i ne mora postojati povezanost vode i neprilika, ali ako ego zna da osobnost vjeruje u to, vrlo će lako upotrijebiti ovu simboliku kako bi osobnost upozorio na neku predstojeću nesreću. U nekim slučajevima ego se može manifestirati u neobičnom vanjskom obliku. Tako je primjerice Annie Besant kazala da dok je za vrijeme nekog predavanja izgovarala neku rečenicu, obično bi vidjela sljedeću rečenicu vrlo dobro ocrtanu, zapravo materijaliziranu u zraku pred njom, u tri različita oblika, od kojih je svjesno odabrala onu za koju misli da je najbolja. Ovo je moralo biti djelo ega, iako je teško shvatiti zašto je koristio ovaj način komunikacije, umjesto da izravno utisne u mozak svoje ideje.

17

Varieties of Religious Experiences

119

Odnos između osobnosti i ega opisan je u knjizi Glas tišine: „Budi ustrajan, kao onaj koji zauvijek trpi. Tvoje sjene (osobnosti) žive i nestaju, to što će u tebi živjeti zauvijek, to što u tebi zna, jer znanje nije od prolaznog života; to je čovjek koji je bio, koji će biti i kojemu sat neće nikada otkucati“. Također je H. P. Blavatsky živopisno opisala u knjizi Ključ teozofije: „Pokušajte zamisliti „duh“, nebesko biće nazovemo li ga ovim ili nekim drugim imenom, on je božanski u svojoj suštinskoj prirodi, iako još nje dovoljno čist da može biti jedno sa svime i koje mora, kako bi to postigao, pročistiti svoju narav da konačno dođe do tog cilja. On to može učiniti samo onda kada prođe individualno i osobno, odnosno duhovno i tjelesno, kroz sva iskustva i osjećaj koji postoje u mnogostrukim i raznim svemirima. Nakon što je stekao mnoga iskustva u nižim carstvima i nakon što se popeo na više i još više po svakoj prečki ljestava bića, mora prijeći kroz iskustva na ljudskim razinama. U svojoj biti on je misao i stoga nazvan u svojoj pluralnost, Manasputra, Sin Uma (univerzalnog). Ta individualizirana „misao“ jest ono što mi teozofi zovemo pravi ljudski ego, misaono biće, utamničeno u kutiji od mesa i kosti. To je sigurno spiritualno biće, a ne materija (tj. onakva materija kakvu je mi poznamo u objektivnom svemiru), a ta su bića ega koja se inkarniraju i daju oblik životinjskoj materijalnoj masi koja se naziva čovječanstvo i čija su imena manasi ili umovi.“ „Zraka“ nižeg manasa uvijek teži vratiti se svom izvoru, svom roditelju, višem manasu. No, sve dok postoji dualnost, odnosno sve dok se svijest ne uzdigne do kauzalne razine, čime se „ujedinjuje niže ja s višim“, kako se kaže, tu je i stalna težnja koja se osjeća kroz najplemenitiju i najčišću prirodu, kao jedna od najznačajnijih činjenica unutarnjeg života. To je težnja koja se izražava s molitvom, s inspiracijom, a što je „potraga za Bogom“, kao težnja za „jedinstvom s božanskim“. „Duša mi je žedna Boga, živog Boga.“ - viče gorljiv kršćanin. U ovom kriku okultist raspoznaje neugasiv impuls nižeg ja prema Višem Ja od kojeg je odvojen, ali ga jako privlači. Bilo da čovjek moli Buddhu, Vishnu, Krista ili Djevicu, malo je važno; to je pitanje dijalektike, a ne činjenice. U svakoj je molitvi viši manas udružen s buddhi i atmom, pravi cilj, sakriven u bilo kojem imenu koje mu je dalo vrijeme ili rasa. To je idealno čovječanstvo, „osobni Bog“, „Bog čovjek“ koji se nalazi u svim religijama; on je „utjelovljeni Bog“; „Riječ tijelom postade“, Krist koji mora biti u svakom „rođen“, s kojim vjernik mora biti jedno. Rečeno više na tehnički način, u svakom čovjeku individualizirani „Bog“, njegov Nebeski Otac jest monada i ono što je ego za monadu to je osobnost za ego. Ipak će biti dobro upozoriti učenika. Ranije su se upotrebljavali izrazi „gledati na više ja“ i „slušati impulse višeg ja“. Dapače, upozorilo se je na činjenicu da se viši ja mora više brinuti za nesređenu osobnost koja se bori za njega na nižim razinama. Učenik mora postupno shvatiti kako osobnost koju mi vidimo na nižim razinama samo je maleni dio pravog čovjeka, a viši ja jest pravi čovjek. Jer postoji samo jedna svijest, niže je biće samo nesavršen prikaz onog višeg, od kojega ni na koji način nije odvojen. Dakle, umjesto da nastojimo uzdignuti naš ja kako bi se mogao ujediniti sa slavnim višim ja, trebamo shvatiti da je viši ja istinski ja, i da ujediniti niži s višim zapravo znači otvoriti nižega tako da viši može slobodno i potpuno raditi u njemu i kroz njega. Stoga se čovjek treba apsolutno uvjeriti, bez imalo sumnje, da je on duh ili viši ja, treba razviti povjerenje u vlastite snage kao ego i imati hrabrosti slobodno koristiti te snage. Umjesto da promatra svoje uobičajeno stanje svijesti kao prirodno i normalno, i promatra gore ego kao uzvišeno biće koje se može dostići samo uz neprestan i golem trud, treba naučiti gledati njegovo uobičajeno stanje svijesti kao nenormalno i neprirodno, a na život duha kao svoj istinski život, od kojeg se on s neprestanim naporima, drži odvojeno. Izraženo u terminima oblika, kada su niža vozila u potpunoj harmoniji s egom, poprime oblik Augoeida. Oni se tada vrlo malo mijenjaju iz života u život. Slično tome, kada ego postane savršeni odraz monade, vrlo se malo mijenja, iako neprestano raste. Oni koji bi namjerno preuzeli zadatak dovođenja više svijesti u mozak, mogu to učiniti pomoću pažljive obuke nižeg uma i moralnog karaktera te dobro usmjerenog i trajnog napora. Naviknuti se mirno, uporno i trajno misliti, ali ne na svjetovne stvari, već na meditaciju, proučavanje, također razvijati mentalno tijelo i učiniti ga boljim instrumentom. Također je veoma korisno njegovati apstraktne misli, jer se tako uzdiže niži um prema višem i istodobno povlačiti u mentalno tijelo najfiniju materiju niže mentalne razine.

120

Na prethodnoj slici pokušali smo dati neku ideju o odnosu između ega i njegovih nižih vozila. Samo se maleni dio moći, sposobnosti i spoznaje ega na njegovoj vlastitoj razini mogu prenijeti u mentalno tijelo; od toga još manja količina prodire u astralno tijelo, a od toga još manji fragment dosegne svijest u fizičkom tijelu. Jedan bi od ciljeva čovjeka trebao biti, kako smo vidjeli, proširiti i ojačati vezu između ega i nižih tijela, tako da svojstva ega mogu sve više i više naći izražaj u nižim vozilima osobnosti. Iznad i izvan ega živi monada, čiji je odnos prema egu vrlo sličan odnosu između ega i osobnosti.

121

POGLAVLJE XXXII. REINKARNACIJA Sada ćemo sagledati priču ega i njegovih vozila do one točke kada je završilo razdoblje života na višoj mentalnoj razini i došao čas za novu inkarnaciju. Sjetimo se da, kada se ego povuče u kauzalno tijelo, nosi sa sobom fizičke i astralne permanentne atome i svoju mentalnu jedinicu ili molekulu. Ove čestice materije, samo jedna od svake od tri niže razine, ostaju s egom kroz čitavo vrijeme njegove ljudske inkarnacije. Dok su povučene u kauzalnom tijelu, one su u nepokretnom ili latentnom stanju. Kada dođe vrijeme reinkarnacije, ego okreće pozornost prema van, uslijed čega njegovi titraji života pobude mentalnu jedinicu i tkivo života počinje se razvijati; ovo tkivo života sastavljeno od budičke materije i izgleda kao blistavo zlato nepojmljive finoće i nježne ljepote; sastavljeno je od jedne niti, a što je produžetak Sutrâtmâ. Međutim, ovdje se ne može detaljnije ulaziti u ovu temu, a pisac se nada kako će to biti moguće u sljedećoj knjizi. Mentalna jedinica sada nastavlja svoju aktivnost, jer ego se nastoji još jedanput izraziti na nižoj mentalnoj razini, ukoliko će mu to dopustiti plastičnost (savitljivost) njegove materije. Prema tome, mentalna jedinica djeluje kao magnet, privlačeći oko sebe mentalnu materiju i elementalnu mentalnu esenciju, sa sličnom mogućnošću vibriranja ili u skladu sa svojima i tako ih uskladi da može izraziti svoja latentna mentalna svojstva. Ovaj proces je u određenom smislu automatski, iako deve Drugog Elementalnog Carstva potpomažu u postupku donoseći prikladan materijal nadohvat mentalnoj jedinici. Najprije se materija oblikuje u mekani oblak oko mentalne jedinice; to još nije mentalno tijelo, već jednostavno materijal iz kojeg će nastati novo tijelo. Također, ni kvalitete još ni na koji način nisu u djelovanju. To su jednostavno klice kvaliteta i za sada njihov je jedini utjecaj osigurati polje manifestacije prikupljanjem prikladnog materijala za njihovo izražavanje u mentalnom vozilu djeteta. Klice ili sjeme doneseno iz prošlosti budisti nazivaju Skandhas; ono se sastoji od materijalnih kvaliteta, osjetilnosti, apstraktnih ideja, težnji uma, mentalnih moći. Kako smo vidjeli kod našeg proučavanja, čista aroma ovih kvaliteta prošla je s egom u devachan, dok sve ono što je bilo grubo, nisko i loše ostalo je u stanju vitalnog zastoja, o čemu smo govorili. Sve ove grube elemente ego uzme sa sobom, kada silazi u zemaljski život i ugradi se u novog „čovjeka od mesa“ u kojem će boraviti pravi čovjek. Naravno, iskustva iz prošlosti ne postoje kao mentalne slike u novom mentalnom tijelu; kao mentalne slike nestale su davno prije, kada je staro mentalno tijelo umrlo, samo ostaje njihova suština, njihovi učinci na sposobnosti. Upravo se ista stvar događa kada ego okrene svoju pozornost na permanentni astralni atom i stavi u njega svoju volju. Tako mentalna jedinica i permanentni astralni atom privlače k sebi materijal sposoban sastaviti mentalno i astralno tijelo od istog tipa koje je čovjek imao na kraju prethodnog života, odnosno posljednjeg astralnog i mentalnog života. Drugim riječima, čovjek nastavlja svoj život u mentalnom i astralnom svijetu tako gdje ga je ostavio posljednji put. Čovjekovo astralno i mentalno tijelo uzeto za novi period života, jer su izravan rezultat njegove prošlosti, oblikuju najvažniji dio njegove „zrelosti“ ili Prârabda karme. U početku je metalna materija ravnomjerno raspoređena u ovoidu. Jedino kada započne postojati malen fizički oblik, onda on privlači mentalnu i astralnu materiju; one se onda počnu okupljati oko fizičkog oblika i odmah započnu rasti zajedno s njima. U isto vrijeme, uz ove promjene, mentalna i astralna materija postanu aktivne i pojavljuju se emocije i misli.

122

Valja napomenuti, što je grublja vrsta mentalne materije ugrađene u mentalno tijelo to postaje intimnija povezanost između mentalne i astralne materije te se time jačaju elementi Kama-Manas (vidi Poglavlje VI.). Ne može se dakle kazati kako dijete ima dobro određeno mentalno i astralno tijelo, ali već ima oko i unutar sebe materijal s kojim će ova tijela biti napravljena. On posjeduje sklonosti svih vrsta, neke dobre, a neke zle. Hoće li se u novom životu ove klice razviti u istu tendenciju kao u prošlom životu, u velikoj mjeri ovisi o poticaju i na druge načine okoline u kojoj dijete živi u prvim godinama života. Svaka sklonost, dobra ili loša, može se lako potaknuti u aktivnost, ili, s druge strane, može presušiti zbog nedostatka poticaja. Ako se ove sklonosti potiču, postanu snažan čimbenik u ovome čovjekovu životu, nego što su bila u prethodnom, ako pak fali poticaj, onda ostanu kao besplodno sjeme koje se s vremenom osuši i ugine i uopće se više neće pojaviti u narednim inkarnacijama. Tijekom ranih dana ego malo utječe na svoja vozila i zbog toga se oslanja na roditelje djeteta, kako bi mu pomogli u boljem utjecaju i pružili odgovarajuće uvjete. Stoga na roditeljima leži velika odgovornost. Nemoguće je preuveličati savitljivost (plastičnost) nerazvijenih vozila djeteta. Koliko je god plastično i podložno utjecaju djetetovo fizičko tijelo, njegovo mentalno i astralno tijelo neusporedivo je osjetljivije. Oni odgovaraju na svake titraje s kojima se sretnu i veoma su osjetljivi na sve utjecaje, dobre i loše, koje prolaze iz onih oko njih. Kao i u slučaju fizičkog tijela, mentalno i astralno tijelo u ranoj mladosti vrlo su osjetljiva i lako ih je oblikovati, početna se plastičnost brzo promjeni u krutost i steknu se određene navike koje, ako se jednom čvrsto ukorijene, mogu se promijeniti samo uz velike poteškoće. U mnogo većoj mjeri nego što općenito misle i najnježniji roditelji, budućnost djeteta stoji u njihovim rukama. Kada bi mogli zamisliti da su našim prijateljima njihove dobre osobine izvanredno povećane, a manje poželjne iskorijenjene, imali bi viziju onoga što roditelji mogu učiniti za svoju djecu kada bi željeli u potpunosti obaviti svoju dužnost prema njima. Izvanredna osjetljivost na utjecaje okoline započinje čim se ego spušta u embrij, mnogo prije poroda; u većini slučajeva to se nastavlja sve do zrelosti. Mentalno tijelo, odnosno materijal od kojeg će mentalno tijelo biti izgrađeno pridruži se nižim vozilima tijekom prenatalnog života, veza postaje sve tješnja, sve dok niža vozila nisu došla u uski dodir s egom i to po prilici u sedmoj godini, ukoliko to dopušta stupanj evolucije. Ego tada, ako je dovoljno razvijen, lagano počinje kontrolirati vozila i ono što zovemo „svijest“ biti će mu upozoravajući glas. Tijekom prenatalnog perioda ego lebdi iznad ljudske majke u kojoj se razvija buduće tijelo i ima malen utjecaj na embrij, jer ne može upotrijebiti fizički permanentni atom, budući da embrij ne može na njega odgovarati i zbog toga ne može sudjelovati u mislima i emocijama ega, izraženim u kauzalnom tijelu. Hindusi su obavljali razne ceremonije pomoću kojih su širili dobar utjecaj na majku ili dijete prije i poslije rođenja. Svrha je toga bila pripremiti specijalne uvjete kako bi odbili zle utjecaje, a privukli dobre. Ovi su obredi imali veliku vrijednost. „Sjeme“ zla koje dijete nosi u svojim permanentnim atomima često se naziva „istočni grijeh“, iako se je to stavilo u pogrešnu vezu s pričom o Adamu i Evi. U kršćanskoj crkvi sakrament krštenja ima vrlo određenu svrhu, svesti na najmanju mjeru učinke sjemena zla. U ovom se smislu upotrebljava magnetizirana ili „sveta“ voda; s njom svećenik može učiniti da zatitra eterska materija djeteta, čime se potakne utjecaj hipofize, a preko nje na astralno, zatim na mentalno tijelo. Snaga koja se izlijeva brzo silazi i ulazi sve dok, kao i voda, ne nađe vlastitu razinu. Egzorcizam koji obavi svećenik ima svrhu zaustaviti daljnji razvoj klica zla, kako bi se spriječio njihov daljnji razvoj, tako da na kraju atrofiraju i otpadnu.

123

Osim toga, kod obreda liberalne katoličke crkve, svećenik čineći znak križa dolje cijelom dužinom prednjeg i stražnjeg djetetovog tijela, gradi misaoni oblik ili umjetni elemental (što je dalo povoda mišljenju o anđelu čuvaru na krštenju), pun božanske snage i koji ima život duha prirode najvišeg stupnja, poznat pod imenom zračni duh ili silfida. Misaoni je oblik vrsta oklopa od bijelog svjetla ispred i iza djeteta. Uslijed spajanja s misaonim oblikom, nadahnuta životom i s mišlju samog Krista, katkada se silfida individualizira i postane serafin. Čak i ako dijete gotovo odmah umre, krštenje mu može biti korisno i s druge strane smrti. Zato jer je sasvim moguće klice zla potaknuti na aktivnost u astralnom svijetu, misaoni oblik može pomoći u prevenciji takvog djelovanja. Dakle, vidimo kako se s krštenjem ne samo određeni centri ili čakre probude i otvore za duhovne utjecaje, već se i klice zla u određenoj mjeri potisnu, a dijete dobije neku vrstu anđela čuvara koji snažno djeluje za njegovo dobro. Može se dodati kako se križ učinjen sa svetim uljem na čelu djeteta vidi na eteričkom dvojniku kroz čitav život, a to je znak kršćanstva isto kao što je tilaka mjesto ili oznaka kaste kod hindusa, znak Shive ili trozub Vishne. Često je aura djeteta veličanstvena, čista, sjajne boje, bez oblaka senzualnosti, zloće ili sebičnosti, što tako često potamnjuje život odraslih. Jadno je vidjeti promjene u auri djeteta koje se uvijek događaju protekom godina; kako se uporno zle sklonosti njeguju i jačaju uslijed okoline i kako su one dobre potpuno zanemarene. S takvim objektivnim podukama pred našim očima, ne smijemo se čuditi kako je ljudska evolucija spora i da neka ega vrlo sporo napreduju usprkos velikom broju provedenih života u nižem svijetu. Lijek se nalazi u rukama roditelja i učitelja; učinak koji stvaraju osobnim karakterom, ponašanjem i navikama na razvoj djeteta, gotovo je neprocjenljiv. U ovoj fazi našeg proučavanja ne bi trebalo biti potrebno ponavljati i naglašavati koliko su misli i emocije roditelja i učitelja od velike važnosti za one pod njihovim nadzorom. O ovoj temi opširno govori biskup W. C. Leadbeater u knjizi Skrivena strana stvari, Vol. II, str, 287-312. U civilizaciji Atlantide važnost učiteljskog zvanja bilo je toliko priznato da ga je bilo dopušteno obavljati samo vidovitim osobama, koje su mogle vidjeti latentna svojstva svojih pitomaca i zbog toga su mogle razumno raditi sa svakim pojedincem kako bi u njemu razvili dobro, a izmijeniti zlo. U dalekoj budućnosti Šeste Korijenske Rase ovaj će se princip još potpunije primjenjivati. Uz njegu kojom roditelji mogu okružiti dijete, praktički je neizbježno da će ono jednog dana naići na zle utjecaje u svijetu koje imaju tendenciju stimulirati zle sklonosti u njemu. No, ogromna je razlika jesu li stimulirane od početka dobre ili zle sklonosti. U većini slučajeva zlo se probudi u djelovanje još prije nego je ego došao u dodir s vozilima, a kada to učini shvati da se našao u borbi s jakim predispozicijama raznih vrsta zla. Kada se klice dobra probude kasnije, da bi mogle doći do izražaja moraju se boriti protiv zla koji se je već čvrsto ukorijenio. S druge strane, ako su se roditelji uporno brinuli, još prije rođenja i nekoliko godina poslije, pobuditi samo dobre sklonosti, onda kada ego preuzme kontrolu lako će sebe moći izraziti kroz principe koji su već postali navika. Ako onda dođu zle pobude, pronađu snažan zamah u pravcu dobra i nastojanja da prevladaju nad dobrom, uzaludna su. U početku ego ima malo vlasti nad svojim vozilima, osim ako je veoma razvijen, ali mora se imati na umu kako je njegova volja uvijek sklona za dobro, jer se on želi razviti putem svojih vozila i ono malo moći što on stavi u djelovanje uvijek je na strani dobra. Tijekom embrionalnog i infantilnog života, ego nosi sa sobom svoj potpuniji i bogatiji život i, kako je rečeno, postupno sve više i više dolazi u dodir s embrijem. Možemo naglasiti kako je odnos Monade sa svemirom, u kojem njezina svijest evoluira, jednak onom ega prema novom fizičkom tijelu.

124

Budući da je mentalno tijelo novo, prirodno ne može sadržavati sjećanje na prethodna rođenja u kojima nije imao nikakvu ulogu. Ova sjećanja jasno pripadaju egu u kauzalnom tijelu, koji sa svojim permanentnim atomima traje iz jedne u drugu inkarnaciju. Stoga, čovjek dok funkcionira u fizičkom svijetu ne može se sjećati prošlih inkarnacija, osim ako se ne sjeća putem svog mentalnog tijela. U razvoju ljudskog tijela, razdoblje trudnoće poklapa se sa silaznim tijekom elementalnih carstava; od rođenja do dobi od sedam godina, po mišljenju je mnogih odgajatelja, period u kojem djetetova fizička priroda treba primiti najviše pažnje; sve do četrnaeste godine razvoj emocija treba biti glavna okosnica, a do dvadeset i jedne godine odgajatelj bi trebao osobito skrenuti pažnju na razvoj uma. Ova tri perioda na neki način odgovaraju mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu. U prvom, svijest se nalazi na fizičkoj razini; u drugom na emocionalnoj razini, u trećem niži um postupno dobiva zemlju i vodi do faze kada čovjek postaje pravi Mislilac. Dugo razdoblje srednjeg života prava je ljudska karijera. Epoha starosti trebala bi donijeti mudrost, to je kod većine ljudi još nesvršeno, jer je ona gotovo sjena prema nadljudskim visinama koje će se postići u budućnosti. Potrebno je ovdje spomenuti neobičnu konačnost koja se, u određenim rijetkim slučajevima, može dogoditi kada se čovjek ponovno rodi. U Poglavlju VI. vidjeli smo kako se, ako čovjek vodi sasvim uništavajući život, identificirajući se potpuno s nižom životinjskom prirodom i zanemarujući višu, niža priroda prekida u potpunosti od više i tada je inkarnacija gubitak za ego. Pod tim uvjetima ego je toliko razočaran sa svojim vozilima da kada smrt oslobodi fizičko tijelo, on odbaci i druge; u stvari, može čak i tijekom fizičkog života napustiti oskvrnuto svetište. Pošto poslije smrti nema ni astralnog ni fizičkog tijela, takav će se ego brzo reinkarnirati. U ovome slučaju bivša astralna i mentalna vozila još se neće raspasti i mogu biti privučeni, uz prirodne sklonosti, od novog mentalnog i astralnog tijela; oni tada poprime strašan oblik koji se naziva „stanovnik na pragu“.

POGLAVLJE XXXIII. UČENICI Kontrola, odgoj i razvoj mentalnog tijela (kao i astralnog), tvore važan dio rada onog koji ima cilj postati učenik ili chela učitelja, a kasnije inicijant Velikog Bijelog Bratstva. Slijedeća tablica pokazuje četiri dobro poznata „uvjeta“ za Put koji vodi do inicijacije. Kako ćemo vidjeti, u svakom od njih u cjelokupnosti nalazi se mentalni element. Br. 1. 2. 3.

4.

Sanskrt Vivekâ Vairâgya Shatsampati: 1. Shama 2. Dama 3. Uparati 4. Titiksha 5. Shraddhâ 6. Samâdhâna Mumuksha

Hrvatski jezik Razlikovanje između realnog i nerealnog; kaže se također „otvoriti vrata umu“ Ravnodušnost prema irealnom, prolaznom i plodovima djelovanja: nevezanost Šest mentalnih atributa: Kontrola misli Kontrola djelovanje Snošljivost Zadovoljstvo Vjera Ravnoteža Želja za oslobođenjem

Mnoge knjige su napisane o ovim Kvalifikacijama; no, prostor nam ovdje dopušta samo kratak opis. Ne zahtijeva se da učenik potpuno savršeno posjeduje ove uvjete, ali prije nego započne inicijacija, njih se mora barem djelomično imati. Vivekâ: Aspirant mora naučiti da je unutarnji život, život ega i za ego jest stvarni život; on mora naučiti, kako kratko kaže C. W. Leadeater, da su „nekoliko stvari vrlo je važno, većina stvari uopće nisu važne“.

125

Nepotrebno je reći kako to ne znači da se svjetovne dužnosti i odgovornosti trebaju zanemariti; naprotiv, okultist ih mora još savjesnije i brižljivije obavljati od bilo kog drugog. Ono što je bitno jest duh u kojem se nešto čini, prepoznavanje aspekta koji su važni i onih koji nisu važni. Ovo „otvaranje vrata uma“ ili „obraćenje“ kako se naziva, točno je ono o čemu Biblija kaže: „Podesite svoju ljubav na stvari odozgo, a ne u stvari na zemlji…. jer stvari koje vidimo su privremene, a one koje se ne vide, vječne su.“ Ovo razlikovanje je uvelike stimulirano s brzim promjenama uvjeta kojima je učenik obično podvrgnut i dojmovima koje na njega stvaraju nestabilnosti u vanjskim stvarima. Život učenika sastoji se obično od borbe i umora, kako bi se kvalitete i sposobnosti prisilile na brzi razvoj i dovele do savršenstva. Vairâgya: Kada se spozna nestalna i nezadovoljavajuća priroda vanjskih stvari, naravno iz toga slijedi ravnodušnost prema njima. Aspirant postane ravnodušan prema stvarima koje dolaze i odlaze, a sve više usmjeri svoju pozornost na nepromjenljivu stvarnost koja mu je uvijek prisutna. Shama: Potrebu kontrole misli već smo opširno izložili ranije u ovoj knjizi. Učenik mora učiniti red u kaosu svojih emocija i misli; on mora isključiti brojne niže interese i voditi nadzor nad lutajućim mislima. Sve dok se nalazi u svijetu, ovaj posao postaje teži zbog neprestanog pritiska uznemirujućih valova emocija i misli, što ga uznemiruje i ne da odmora te uskraćuje moguću priliku da sakupi svoje snage za učiniti pravi napor. Odmjereno, svakodnevno vježbanje koncentracije i meditacija vrlo su prikladne metode. Aspirant mora energično i ustrajno raditi kako bi priveo svog mentalnog pobunjenika redu i disciplini, jer zna da veliki porast misaone snage, koji prati njegov brzi razvoj, može biti opasnost za njega i druge, osim ako je snaga uma u potpunosti pod njegovom kontrolom. Bolje je dati djetetu da se igra dinamitom, nego staviti u ruke egoističnim i taštim osobama stvaralačku moć misli. Dama: Unutarnjoj kontroli potrebno je pridodati kontrolu vanjskog djelovanja. Kao što se um pokorava duši, tako se niža priroda mora pokoravati umu. Nemarnost se mora isključiti iz nižeg dijela ljudske aktivnosti. Uparati: Uzvišena i dalekosežna vrlina tolerancije znači mirno prihvaćanje svakog čovjeka, svaki oblik postojanja onakvim kakvi oni jesu, bez traženja da budu nešto drugo, oblikovani da što bolje odgovaraju vlastitim željama. Poštovati individualnost drugih jedno je od obilježja učenika. Titiksha: Izdržljivost znači sposobnost uma da s veseljem prima sve, bez zamjeranja, ide ravno nepokolebljivo dalje do cilja. Aspirant zna da mu ništa ne može doći što nije po zakonu, a zakon je dobar. On mora shvatiti da zbog toga što plaća karmički dug akumuliran tijekom prošlosti, otplata mora biti odgovarajuće teška. Shraddhâ: Borbe u koje se je aspirant zapleo razvijaju u njemu vjeru u njegovog učitelja, te smireno i nepokolebljivo pouzdanje u samoga sebe. Samâdhâna: Ravnoteža ili ekvilibrij, raste do neke određene mjere bez svjesnog napora, tijekom potrage za pet prethodnih kvalifikacija. Duša se postupno oslobađa okova koji je vežu sa svijetom osjetila, ciljevi koji „odvraćaju od umjerenog stanovnika u tijelu“, a vrlo brzo izgube snagu da poremete njegovu ravnotežu. Ravnoteža je također potrebna i kod mentalnih problema svih vrsta, ta ravnoteža dodatno se uči brzim promjenama, gore spomenutim, kroz koje je njegov život vođen uvijek budnom brigom svog učitelja. Mumuksha: Duboka, intenzivna čežnja za oslobođenjem duše, ta žudnja duše za jedinstvo s božanskim, pridonosi da se postignu druge kvalifikacije. To daje posljednji dodir na spremnosti za ulazak u punopravno učeništvo. Nakon što se čežnja konačno probudi, duša koja ju osjeti ne može više nikada ugasiti svoju žeđ ni na kojoj zemaljskoj česmi. Dostizanje ove faze čini čovjeka spremnim za inicijaciju, što je Adhikari, spreman „ući u struju“ koja će ga potpuno odvratiti od interesa zemaljskog života, osim ukoliko može pomoću njega služiti svom učitelju i pomoći pospješiti ljudsku evoluciju.

126

Čini se kako je ta glad za duhovnim stvarima, predstavljena u slobodnom zidarstvu u unutarnjem stavu kandidata koji „ponizno traži da bude primljen u misterije i privilegije drevnih slobodnih zidara“. U tom stavu, kao što svaki slobodni zidar zna, naglasak je na potrebu iznutra samoga kandidata, nitko ne može slijediti okultnu stazu po nadahnuću nekog drugog. U budističkom sistemu malo su izmijenjena imena stupnjeva, iako su učinci kvalifikacija u biti isti. Iznosimo ih ovdje s Pali nomenklaturom: 1. Manodvâravajjana: Otvoriti vrata uma ili možda pobjeći od vrata misli. Uvjerenje o prolaznosti i bezvrijednosti pukih zemaljskih ciljeva. 2. Parikamma: Priprema za akciju. Činiti ispravno u pravu svrhu, uz potpunu ravnodušnost prema uživanju plodova djelovanja. 3. Upacharo: Pozornost ili vladanje. [1] Samo: Mirnoća misli što proizlazi iz kontrole uma. [2] Damo: Pokornost, vještina u riječima i djelima. [3] Uparati: Prestanak slijepe privrženosti ili uvjerenja o nužnosti obreda. Dakle, neovisnost misli i tolerancije. [4] Titikshâ: Izdržljivost ili strpljenje, uključujući potpuni izostanak ljutnje. [5] Samadhana: Koncentriranost, jednousmjerenost, koja uključuje i ne popuštanju napastima. [6] Saddha: Vjera, povjerenje u učitelja i u samog sebe. 4. Anuloma: Direktno slijeđenje, što znači da iza prva tri naravno slijedi snažna želja za oslobođenjem. 5. Gotrabhû: Neophodni uvjeti za inicijaciju. Učenik će lako uočiti kako su ove Klasifikacije posljedica ego-svijesti. Jer kada bi mogli vidjeti život iz svijeta ega, vidjeli bismo ga u pravoj perspektivi, odnosno s razlikovanjem, a budući da je ego-svijest odvojena od nižih tijela, pomanjkanje želje je neizbježno. Nadalje, budući da će djelovanje biti od samog ega, a ne njegovih tijela, iz toga nužno slijedi shatsampatti ili kontrola ponašanja. I kao što je svijet ega svijet jedinstva, ljubavi u najširem smislu, ego-svijest podrazumijeva ljubav, riječ koja se ponekad upotrebljava za označavanje, iz jednog drugog gledišta, posljednje od četiri kvalitete; Mumuksha ili čežnja za oslobođenjem. Kada se čini da je čovjek prilično blizu da posjeduje potrebne kvalifikacije, učitelj ga može uzeti na „probni rok“. To znači kako će čovjek na neko vrijeme biti pod stalnim nadzorom. Za vrijeme ove provjere učenik ni na koji način nije u izravnoj komunikaciji s učiteljem, vrlo je malo vjerojatno da ga može čuti ili vidjeti. A općenito ga niti ne stavlja na neke ispite, niti mu nalaže da svlada neke poteškoće. On jednostavno pažljivo gleda njegove stavove prema svim malim dnevnim životnim poteškoćama. Zbog praktičnosti promatranja, učitelj učini „živu sliku“ učenika na provjeri. Što znači, točan duplikat eteričkog, astralnog, mentalnog i kauzalnog tijela čovjeka. On drži ovaj lik ondje gdje lako može doći do njega i stavi ga u magnetski odnos s čovjekom, tako da se svaka promjena misli i osjećaja u vozilima vjerno odrazi na lik. Učitelj dnevno ispituje ovu sliku tako da s najmanjim naporom može zapaziti misli i osjećaje svog potencijalnog učenika i na temelju toga biti će mu moguće odlučiti kada će ga promaknuti za primljenog učenika, kada dođe s njim u najintimniju vezu, a to je odnos koji ćemo sada opisati. O ovom koraku, općenito ne postoji mnogo ceremonija. Učitelj daje učeniku nekoliko kratkih savjeta, kaže mu što se očekuje od njega, a često će naći načine kako da čestita učeniku na do tada postignutom radu. Na „živu sliku“ ne reproduciraju se samo mane i smetnje; on potpuno odražava svijest učenika. Ne smije se zaboraviti da učenik mora postići ne samo stanje pasivne dobrote, već i aktivne dobrote, kao preduvjet za napredovanje. Ako učenik na probi obavi nešto iznimno dobro, onda učitelj smjesta svrati malo više pažnje na njega, a može ga ohrabriti ili mu može dati neki posao i vidjeti kako to on radi. Međutim, općenito on za ovu svrhu odredi nekoga od svojih starijih učenika.

127

Tako je veza između učitelja i učenika stalno pod promatranjem, a ponekada ju koristi i učenik. Nije običaj Adepta upotrebljavati neke posebne ili senzacionalne ispite, obično se učeniku ostavi da živi uobičajenim životom, jer živa slika dovoljno pokazuje njegov karakter i koliko je napredovao. Kaže se kako je prosječno vrijeme kušnje sedam godina, ali može biti beskonačno dugo ili, s druge strane, vrlo kratko. Poznato je kako se nekada produžilo i na trideset godina, a poznati su slučajevi kada se je skratilo na nekoliko tjedana. Na stazi kušnje najviša svijest čovjeka radi na višoj mentalnoj razini. Kada je učenik „primljen“ postane sudionik svijesti svog učitelja, tako da je sve što učenik vidi i čuje poznato njegovu učitelju. Učitelj ne vidi i ne čuje u isto vrijeme kada i učenik, iako se i to može dogoditi, već je sve to dio sjećanja učitelja, na isti način kao što čini dio sjećanja učenika, tako da ga se on može sjetiti kada god to želi. Sve ono što učenik misli i osjeća, u isto je doba i u astralnom i mentalnom tijelu njegova učitelja. Učitelj na taj način spaja auru učenika sa svojom, tako da njegove snage mogu stalno biti aktivne, bez obraćanja posebne pažnje na učenika. Ipak, ne smije se misliti kako je potreban samo neosviješten kanal; naprotiv, učenik mora postati itekako inteligentan suradnik. Kada bi, na nesreću, iskrsnula u umu učenika misao takve prirode da je učitelj ne bi mogao prihvatiti, čim je osjeti, on odmah podigne zaštitnu barijeru kako bi se zaštito od tih vibracija. Naravno, ova zaštitna barijera odvrati pozornost učitelja od njegova posla, a zahtijeva i određenu količinu energije i snage. Sjedinjenje učenika i učitelja koje započinje s prihvaćanjem, trajno je tako da viša vozila učenika uvijek titraju s onima učitelja. On je cijelo vrijeme harmoniziran, čime je sve sličniji s učiteljem. U velikoj mjeri, misli su učenika neprestano zaokupljene s mislima učitelja i njegovom utjecaju, tako da je otvoren samo za njega, a u znatnoj mjeri zatvoren za niže vanjske utjecaje. Međutim, ne očekuje se da učenik ne misli ni na što drugo osim na učitelja, ali se očekuje da lik učitelja bude uvijek u pozadini njegova uma, da mu je uvijek na dohvatu misli, da bude uvijek prisutan kada ga se zove. Kada je potreban odmor uma i promjena misli zbog mentalnog zdravlja, učenik treba pomno paziti da ga niti na trenutak ne spopadnu misli zbog kojih bi se morao sramiti pred svojim učiteljem. Proces harmonizacije može se odvijati samo polako; oblikuje se živo biće i bitno je da spori unutarnji rast prilagodi oblik vanjskim utjecajima, slično kao što vrtlar usmjerava grane stabla. Iako učitelj radi s tisućama ljudi istodobno i obavlja drugi posao puno uzvišenije vrste, ipak su učinci slični onima koje bi se dobilo kao da se on bavi samo s jednim učenikom, ali je pažnja koju on može dati jednom među stotinama, veća od naše kada usmjerimo čitavu našu misao na tog jednog. Učitelj često povjeri posao harmonizacije nižih tijela svojim starijim učenicima, premda on podržava tajnu struju između svojih vozila i onih učenika. Na ovaj način on obavlja veći dio posla za svoje učenike, iako nije nužno da oni za ovo znaju. Primljeni učenik postane predstraža učitelja, tako da sve što je učinjeno u njegovoj prisutnosti, učini se također u prisutnosti učitelja. Iako učitelj može biti svjestan takvih događaja u trenutku kada se dogode, ipak oni su prisutni, kako je rečeno, u njegovu sjećanju nakon toga. Iskustva učenika su stoga u umu učitelja među njegovoj vlastitoj spoznaji, čim on okrene svoju pažnju na određeni predmet. Čak i čisto fizičke stvari, kao što je lagani šok ili buka u svijesti učenika, također se nalaze u svijesti učitelja. Zbog toga, mudar učenik nastoji izbjeći bilo kakav sukob; i iz tog razloga obično je blaga i uljudna osoba. Učenik je sa svojim učiteljem uvijek povezan sa strujom misli i utjecaja, koja se izražava na mentalnoj razini kao velika zraka ili raznobojna struja blistave svjetlosti svih boja ljubičaste, zlatne i plave. Međutim, kada učenik usmjeri misao odanosti k svom učitelju, naglo se pojačaju pruge tog svjetla i nastane izrazita struja duhovnih utjecaja od učitelja k učeniku. To je zato što snaga učitelja teče neprestano prema

128

van i u svim smjerovima poput sunčeve svjetlosti. Ovaj dodir misli učenika oživljava vezu s učiteljem i jednostavno proširuje otvor kroz koji može ući široki ocean ljubavi učitelja. Tako je blisko zajedništvo između svijesti učenika i učitelja da učenik može (kako je navedeno u Poglavlju XI.), u svakome trenutku vidjeti što misli učitelj o bilo kojem predmetu te tako izbjeći greške. Ova povlastica ne smije biti zloupotrijebljena. To je svojstvo koje upotrebljava kao posljednju mogućnost samo u velikim poteškoćama; nije namjera da se učenik ne trudi razmišljati ili odlučivati o običnim stvarima za koje je on kompetentan odrediti za sebe. Na sličan način, na višoj razini, inicijant može staviti svoje misli uz bok Bratstva i primiti u sebe isto toliko te ogromne svijesti koliko je on u mogućnosti, na njegovoj razini, odgovoriti. Također i inicijant ne smije unijeti ništa disharmonično u ovu moćnu svijest koja djeluje kao cjelina. Možemo ovdje ponoviti ono što je bilo rečeno u Poglavlju XI., odnosno da učitelj može u svakome trenutku usmjeriti misao putem učenika u obliku sugestije ili poruke; primjerice kada učenik piše pismo ili drži predavanje. U početku učenik je često toga nesvjestan, ali brzo nauči prepoznavati misli učitelja. U stvari, nužno ih je potrebno raspoznavati, jer postoji mnogo drugih bića na astralnoj i mentalnoj razini koji bi mogli slati slične sugestije i stoga je dobro da učenik nauči raspoznati njihov izvor. Kako učitelj koristi tijelo učenika potpuno je drugačije od onoga što se općenito naziva medijalnost. Mehanizam i sistem medijalnosti s odnosnim primjedbama bili su već opisani u knjigama Eterički dvojnik i Astralno tijelo. Ne može, naravno, biti nikakvih primjedbi na način kako učitelj koristi tijelo učenika. Utjecaj učitelja toliko je moćan da zablista sve naokolo na bilo kojoj udaljenost tako da i senzitivna osoba može biti svjesna njegove prisutnosti, čak do te mjere da ga može vidjeti ili čuti njegov glas, umjesto onog od učenika. Vrlo je malo vjerojatno da bi mogla nastati fizička promjena, dok se kod medijalizma to vrlo često događa. Niti je odnos učitelja i učenika prisilan niti je individualnost učenika zasjenjena snagom učitelja. Naprotiv, utjecaj učitelja nije hipnotička sila izvana, već neizrecivo divna unutarnja svjetlost, neodoljiva zato jer se tako duboko osjeća kao u savršenom skladu s najvišim težnjama učenika i kao samo-otkrivenje njegove vlastite duhovne prirode. Zato što je sam učitelj u najvećoj mogućoj mjeri kanal božanskog života, tom strujom unutar učenika probudi u aktivnost sjeme božanstva. Postupak je donekle sličan onome električne indukcije. Utjecaj učitelja potiče na najvišem stupnju sve najplemenitije i najviše osobine učenika zbog savršene podudarnosti njihovih dviju priroda. Ljubav učitelja prema učeniku može se usporediti sa sunčevim svjetlom koja otvara lotosov pupoljak na jutarnjem zraku; može se stvarno reći kako osmijeh učitelja budi u učeniku takav izljev ljubavi koji bi se mogao dobiti samo nakon mjeseci skolastičke meditacije o vrlinama ljubavi. Iz navedenog je jasno kako se svaki poremećaj u nižim tijelima učenika odražava i na one učitelja. Ukoliko se takav poremećaj dogodi, učitelj podigne veo koji isključi učenika od njega kako ne bi bio ometan u svom poslu. Takav nesretan slučaj obično ne traje duže od četrdeset i osam sati, ali u vrlo rijetkom slučaju može trajati i godinama ili do kraja ove inkarnacije. Praktički, svi obični ljudi usmjeravaju svoje snage prema unutrašnjosti i na taj način postanu neusklađena masa samo-usmjerenih snaga. Onaj tko će postati primljenim učenikom, mora naučiti okrenuti se prema van, usredotočivši svoju pozornost i snagu na druge i izlijevati misli pomoći i dobrih želja na bližnje. Tako se učenik, pa čak i aspirant za učeništvo, nauči koristiti svoje snage samo služiti za dobrobit svijeta. Dijeljenje višeg znanja prema nižoj svijesti, uglavnom je određeno prema potrebama posla koji se obavlja. Iako je potrebno da učenik savršeno upotrebljava svoja vozila na višim razinama, nije važno da fizičko tijelo zna za to (jer ni na koji način nije povezan s njim). Napetost na fizičkom tijelu, kada ga viša svijest natjera vibrirati u skladu s njom, vrlo je velika na sadašnjem stupnju evolucije, i ukoliko vanjske okolnosti nisu vrlo povoljne, ovaj napor može uzrokovati živčane smetnje i hiper-osjetljivost, s popratnim neugodnostima. Stoga, većina onih čija su viša vozila razvijena i čiji se najvažniji posao obavlja izvan fizičkog tijela, odvajaju

129

se od poslovnih središta ljudske aktivnosti i tako zaštićuju osjetljivo fizičko tijelo od grube upotrebe i zaglušujuće buke dnevnog života. Osim toga, čim učenik pokaže znakove psihičkih svojstava, poduči ga se da ih ograničeno upotrebljava. Ukratko, ograničenja su da se te sposobnosti ne smiju koristiti: 1) za zadovoljavanje puke znatiželje; 2) u sebične svrhe; 3) kako bi se eksponirali fenomeni. Odnosno, isti zakoni koji reguliraju djelovanje čovjeka pravnih osjećaja na fizičkoj razini, očekuje se da će se primjenjivati također na astralnoj i mentalnoj razini; učenik nikada ni pod kojim uvjetima ne koristi svoju dodatnu snagu za promicanje svojih ovozemaljskih prednosti ili zbog neke dobiti i nikada ne daje ono što se u spiritualističkim krugovima naziva „dokaz“, odnosno nepobitni fizički dokaz o natprirodnim snagama. Od učitelja uvijek teku nježna zračenja i utječu na učenika, čak i ako učenik nije svjestan toga. U nekim trenucima učenik može osjetiti znatno povećani protok snaga koje mu pristižu, iako ne zna kamo idu. Uz malo podozrivosti on može naučiti u kojem smjeru ona teče i nakon nekog vremena može svjesno pratiti trag i također na koga utječe. Međutim, učenik ne može usmjeravati ova zračenja, jer je on samo kanal. Kasnije, učitelj može reći učeniku da potraži osobu i da joj dio snage. Kako učenik malo po malo postaje korisniji, sve više posla mu se povjeri i tako se olakša učitelju trud, makar i u maloj mjeri. Povremeno, učeniku se može čak dati zadatak predati poruku određenoj osobi. Postoji način kako da se postigne stalan kontakt s učiteljem na drugačiji način. Baš kao što su slike osoba, napravljene od čovjeka u devachanu, oživljene od ega pojedinih osoba, tako učitelj ispunjava svojom stvarnom prisutnosti, misaone oblike napravljene od njegovog učenika. Kroz taj oblik može se dati pravo nadahnuće, a ponekada i uputa. Takav primjer dao je hinduski jogi iz predsjedništva u Madrasu koji je tvrdio da je on učenik učitelja Morya. Nakon što je upoznao učitelja fizički i postao njegov učenik, jogi je tvrdio da ga nikada nije izgubio i da mu se učitelj često pojavljivao s podukom kroz središta u njemu. Postoji i treća faza još intimnijeg sjedinjenja, kada učenik postane „sin“ učiteljev. Povezanost je takva da se, ne samo niži um učenika, već i ego kauzalnog tijela, stope s učiteljevim. Učitelj tada ne može povući veo da odsječe učenika, kako bi se odvojila svijest čak i na trenutak. Prihvaćeni učenik ima pravo i dužnost dijeliti blagoslov u ime učitelja, a sjajan izljev učiteljeve snage pomagati će ovaj blagoslov. Sin učitelja može dati apsolutni utisak o prisutnosti učitelja. Onaj tko je sin učitelja jest ili će uskoro biti član Velikog Bijelog Bratstva također; naravno, može steći blagoslov u ime Bratstva. U Velikim Misterijima koji se naročito slave u Eleusinama, inicijanti su bili nazvani epoptai, tj. „oni čije su oči otvorene.“ Njihov je simbol bio Jasonovo zlatno runo, a to je simbol mentalnog tijela. Učeniku se je prikazao učinak u nebeskom svijetu određenih životnih puteva, pouka i težnji na zemlji; također ga se podučavalo o čitavoj povijesti evolucije svijeta i čovjeka, u njezinim najdubljim aspektima. Tako je učenik dobio poduku ne samo o uvjetima na mentalnoj razini, već i o razvoju mentalnog tijela kao vozila. Slobodne zidare vjerojatno će zanimati da se klas prikazivao aspirantu kao simbol vrhovnih misterija u Eleusini, a vjerojatno je povezano s činjenicom i da snop žita često ukrašava stolac S.N. u slobodnozidarskoj loži. Kada je neki čovjek postao inicijant, utjecaj s kojim se je harmonizirao na višim razinama prodire u svaki dio njegova bića. Iako ima malo učinka na čvrsta, tekuća i plinovita stanja na fizičkoj razini, ipak postoji jako zračenje iz njegovog eteričkog dvojnika, astralnog i mentalnog tijela, a to se osjeti kroz carstva prirode te ljudima koji su u stanju odgovoriti na ta zračenja. Veliko proširenje i razvoj mentalnog tijela događaju se povezano s Drugom inicijacijom, ali obično treba nekoliko godina prije nego što se mogu pokazati učinci na fizičkom mozgu. Oni, bez sumnje, stavljaju veliki pritisak na mozak, jer se ne može trenutno uskladiti na potreban stupanj.

130

Razdoblje nakon Druge Inicijacije u mnogočemu je najopasniji na Putu, a opasnost gotovo u svim slučajevima dolazi od ponosa. Kada čovjek dobije uvid u ono što će mu razum biti u budućnosti, mora se zaštititi i odmah u sebi uništiti svaki trag oholosti, sebičnosti i predrasuda. Ova se opasna točka u životu inicijanta navodi u evanđelju kao iskušenje u pustinji, što je uslijedilo Kristu nakon što ga je Ivan krstio. Četrdeset dana u pustinji simbolizira razdoblje kroz koje se proširuje mentalno tijelo do fizičkog mozga, iako običnom kandidatu može biti potrebno oko četrdeset godina. Svojstvo Ahamkâra, tj. „Stvoritelja Ja“ (Poglavlje XXXI.), koje se općenito opisuje kao mâna, ponos, budući da je ponos najsuptilnija manifestacija „Ja“ koji se razlikuje od drugih, to je zadnji okov koji Arhat odbacuje prije nego dođe do Pete inicijacije i postane učitelj ili Asekha. Ahamkâra je rođena s dušom, ona je suština individualnosti i dalje postoji do trenutka dok sve ono što je vrijedno u njoj nije preneseno u Monadu; kasnije ju se odbaci na pragu oslobođenja. U tome je opstojnost Drevnog Misterija poznatog kod slobodnog zidarstva, gdje P.U. odgovara fazi učenika na probi, te se traži prakticiranje triju osobina: sposobnost razlučivanja, bezželjenost i dobro vladanje ili samokontrola (Viveka, Vairâgya i Shatsampatti). Sposobnost razlučivanja će mu dati mentalnu snagu; bezželjenost emocionalnu snagu; a samokontrola snagu volje. Sposobnost razlučivanja omogućuje kandidatu siguran prolazak bez ogrebotina kroz niže dijelove astralnog svijeta, predstavljeno (u co-masoneriji) u Prvom simboličnom putovanju. Bezželjenost mu omogućuje prolazak kroz privlačnost višeg astralnog svijeta, predstavljeno u Drugom simboličnom putovanju. Dobro vladanje će mu omogućiti da ovlada najvećim dijelom astralnog svijeta, na samim granicama nebeskog svijeta, predstavljeno u Trećem simboličnom putovanju. H... Prvog stupnja ukazuje na nužnost osvajanja prirode želja. Opći je učinak Prvog stupnja donekle proširiti kanal veze između ega i osobnosti kandidata. Glavna boja Prvog stupnja je grimizna. P.U. u slobodnom zidarstvu podudara se s podđakonom u kršćanskoj crkvi. P... h... između Prvog i Drugog stupnja ukazuje na nužnost svladavanja tog osebujnog zaplitanja nižeg uma u stupicu želja koje znamo kao Kâma-Manas. U Drugom stupnju, ideja prosvjetljenja je stavljena pred kandidata, s posebnim naglaskom na razvoj intelektualnih, umjetničkih i psihičkih sposobnosti te kontrolu nižeg uma. Učinak je stupnja odlučno proširenje veze između ega i osobnosti. H... Drugog stupnja ukazuje na potrebu pune kontrole nižeg uma. Glavna boja Drugog stupnja je žuta. P. u slobodnom zidarstvu podudara se s redom đakona u kršćanskoj crkvi, kao što se P. priprema za M.S.Z., tako se i đakon priprema za rad u svećenstvu. P... h... između Drugog i Trećeg stupnja upućuje na nužnost stjecanja vještine nad neobičnim međupodručjem iznad nižeg uma, koje se u određenoj školi misli naziva podsvijest. U Trećem stupnju djeluje se uglavnom na višoj mentalnoj razini. Dominantna je boja plava. M.S.Z. podudara se sa svećenikom u crkvi.

131

U Prvom stupnju stimulira se Idâ ili ženski aspekt eteričke snage, čime se čovjeku olakšava kontrola nad strastima i emocijama. Idâ polazi od baze kralježnice s lijeve strane muškaraca, a desne žena i završava u produžetku moždine18. Grimizne je boje. U Drugom stupnju, Pingalâ ili muški aspekt snage se jača, što olakšava kontrolu uma. Pingalâ počinje u bazi kralježnice s desne strane muškaraca, a lijevo kod žena i završava u produžetku moždine. Žute je boje. U Trećem stupanj, Sushumnâ, središnja energija se uzdiže, čime se otvara put za utjecaj čistog duha odozgora. Ona je modro-plave boje. P.U. kao osobnost, treba organizirati svoj fizički život za višu svrhu; kao ego trebao bi razvijati aktivnu inteligenciju u svom kauzalnom tijelu. Za to on mora koristiti svoju volju, Prvu osobu Trojstva, snagu Shive (pojam u hinduzimu), odražavajući se kroz vanjske izlazne snage ili Shakti, Devi Girija ili Parvati, koje daju samokontrolu, a blagoslivljaju fizičko tijelo i čine njegove snage svetima. P. kao osobnost organizira svoj emocionalni život; kao ego razvija intuitivnu ljubav u svom budičkom tijelu. To radi sa snagom Druge osobe Trojstva, s ljubavi koja dolazi od Višnua, kroz Lakshmi, koja ispunjava želje i čini život bogatim i ispunjenim, posvećuje materijalni prosperitet i preobražava strasti astralnog tijela. M.S.Z. kao osobnost uređuje svoj mentalni život; kao ego jača svoju duhovnu volju - âtmâ. Za pobjedu nad kolebljivosti uma mora koristiti moć misli ili kriyîshakti, božansko djelovanje Treće osobe Trojstva, Brahmâ, koje se izražava kroz Saraswati, zaštitnice učenja i praktične mudrosti. Istodobno, P.U. također treba naučiti kontrolirati svoje emocije, P. treba ovladati umom, a M.S.Z. treba se razvijati na višim razinama. Zbog bolje preglednosti učenika, tablično je prikazana većina navedenih činjenica: OPIS Djelovanje osobnosti

P.U. Urediti fizički život i naučiti kontrolirati emocije

Djelovanje ega

Razvoj aktivne inteligencije u kauzalnom tijelu Prva Osoba Shiva Volja Girijâ ili Parvati Postići samokontrolu, blagosloviti fizičko tijelo J.W. Mjesec Grlo Idâ Ženski Lijevo Desno Grimizna Običan čovjek Učenik na kušnji

Utjecaj Trojstva

Hrvatski Sanskrt Izlazna snaga Hrvatski Shakti ili Devi je Sanskrt Funkcija Asistencija Predstavnik Korištene čakre Eteričke energije ili Nadi Aspekt Muškarci Pozicija Žene Boja Put Odnosi se na Suglasno u kršćanskoj crkvi Ponovno rođenje

18

Podđakon Nakon perioda

P. Urediti emotivni život i naučiti gospodariti umom Razvoj intuitivne ljubavi u budičkom tijelu

M.S.Z. Urediti mentalni život i razvitak na višoj razini

Druga Osoba Vishnu Ljubav Lakshmi Steći materijalni prosperitet S.W. Sunce Srce Pingalâ Muški Desno Lijevo Žuta Aspirant okultizma Učenik na Putu

Treća Osoba Brahmâ Aktivnost Sarawati Steći znanje

Đakon Nakon kraćeg perioda ili uopće ne

(engl. the medulla oblongata)

132

Razvoj Atme ili volje

W.M. Vatra Pupak Sushumnâ Čisti duh Centar Centar Tamnoplava Uzašao Četvrta inicijacija (Arhat) Svećenik Samo dobrovoljno

U raznim stupnjevima slobodnog zidarstva ne samo da se proširuje veza između osobnosti i ega, već se oblikuje veza između pojedinih načela kandidata i pripadajućih vozila u V.A.S. Ove promjene slične prirode pojavljuju se i u kršćanskoj crkvi, što će sada biti opisano. Kada je učenik zapitao Buddhu neka sažme svoje naučavanje u jedan stih, on je odgovorio: Prestani činiti zlo, Nauči činiti dobro, Očisti svoje srce, Ovo je religija Buddhe. Učenik će ovdje prepoznati podudarnost sa slobodnozidarskim sustavom, kao i s drugim sustavima. Poduka je Prvog stupnja pročišćavanje. Drugi stupanj upućuje čovjeka na stjecanje znanja. Treći stupanj mu daje upute za podizanje na višu razinu i razmatra ne samo vanjsko djelovanje, već i unutarnje stanje od kojeg se izražavaju sve vanjske manifestacije. U svrhu učenja i usporedbe učenik može proučiti sljedeću tablicu, koja sadrži glavne značajke kršćanskog sistema kojeg se pridržava Liberalna Katolička Crkva. Niži redovi

Simboli

Klerik Čuvar Čitatelj Egzorcist

Roketa Ključ i zvono Knjiga Mač i knjiga

Akolit

Zapaljena svijeća Bočica Oplećak Naručnik Tunika Kalež i patena Knjiga poslanica Simboli Dalmatika Bijela štola (preko lijevog ramena) Knjiga evanđelja

Podđakon

Viši redovi Đakon

Svećenik

Bijela štola (na obim ramenima) Kazula Kalež Vino Voda Patena Hostija

Biskup

Biskupski štap Križ na grudima Prsten Knjiga evanđelja Mitra Rukavice

Primjena simbola Kontrola fizičkog tijela Kontrola emocija Kontrola uma Razvoj volje i veća kontrola ega nad vozilima Razvoj intuicije Kontrola riječi Ljubav za služenjem Marljivost za dobre stvari Duh veselja i zadovoljstva

Obredi naročito djeluju na Eterički dvojnik Astralno tijelo Mentalno tijelo Kauzalno tijelo Budičko tijelo Opći je cilj omogućiti egu potpunije izražavanje osobnost

Djelovanje obreda kod posvećenja Širi vezu između ega i osobnosti (antakana), debljanje i otvrdnuće zidova kako bi bili čvršći u svom novom obliku. Pomiče proces korak dalje kako bi se ojačao buddhi (intuicija). Viši je Manas povezan s odgovarajućim principima Krista Veza između Atma-Buddhi-Manas otvorila i uvelike proširila Ego je budniji tako da može djelovati na druge na kauzalnoj razini i potpunije se izraziti kroz buddhi. Cijela se aura izvanredno proširi. Otvoren je put između viših principa i fizičkog mozga. Svaki je atom uzdrman uslijed buđenja svojih spirala. Buddhi je povezan s odgovarajućim načelima Krista Atma je potaknuta od simpatičkih vibracija. Atma je povezana s odgovarajućim principima Krista.

133

POGLAVLJE XXXIII. ZAKLJUČAK Za završetak ovog našeg proučavanja čovjekovog mentalnog tijela i niže mentalne razine potrebno je još nekoliko riječi. Međutim, možda će biti korisno osvrnuti se na ono što smo do sada prošli kako bi mogli jasno sagledati važnost i značenje naše teme, onako kako je suvremena teozofija naučava. Učenika će sigurno začuditi velika razlika u „ambijentu“ astralnog i mentalnog svijeta, a da ne govorimo o fizičkoj. Uspoređujući je s onim mentalnim, astralni je svijet težak, brutalan, bujan i nezadovoljavajući, čak i na njegovim najuzvišenijim razinama. Koliko god čisto i profinjeno stanje osjećaja na koje nas može uzdići, ipak osjećamo kako smo još uvijek daleko od našeg istinskog doma. Dostojanstvo ljudske duše zahtijeva nešto više od osjećaja, koliko god ono bilo čisto i nesebično. Mentalna razina, jednako i na četiri niže podrazine, ostavlja dojam da smo izrazito bliže „domu“. Ovdje ima više slobode; osjećamo da smo sve više gospodari vlastite svijesti, a manje sluge našim vozilima. Mentalni svijet izgleda zdraviji i čišći, gdje možemo oblikovati našu sudbinu bliže našoj volji, mnogo bolje nego u svjetovima koje smo ostavili ispod nas. Svijest puno slobodnije luta onamo kamo želi i daleko je manje ograničena u prostoru i vremenu. Ipak, ovladavanje nad nižim mentalnim svijetom, nad cjelokupnošću konkretnih misli, ne zadovoljava nas, jer jasno osjećamo kako iza ovoga postoje novi i bolji svjetovi koje moramo osvojiti. Najviše što možemo postići jest ovaj svijet konkretnih misli, dok pripadamo nižim razinama. Čvrsto se ustaliti na ovome svijetu misli i doći do čisto apstraktnih misli, sigurno će nas dovesti na prag višeg i čišćeg svijeta, ne samo u stupnju nego i u vrsti. Kroz ove apstrakcije popeti ćemo se u svijet duha i doći bliže svjesnosti Boga, iz koje osjećamo i znamo da smo privremeno protjerani. Ali ne smijemo umanjivati ogromnu važnost niže mentalne razine, pogotovo u sadašnjem trenutku čovjekove psihološke povijesti. Stoga, ponovimo u najkraćem obliku izvrsne značajke koje naglašavaju važnost uma i mentalnog svijeta za čovjeka u njegovoj evoluciji. U shemi sa sedam lanaca kojemu pripadamo, svaki lanac ima globuse na nižoj mentalnoj razini, dok šest od sedam Lanaca imaju globuse na višoj mentalnoj razini. Od ukupno 49 globusa, gotovo polovica odnosno njih 24 na mentalnoj su razini. Sljedeći dijagram pokazuje ove činjenice, svi su mentalni planeti označeni crno da bude jasnije.

Prebivalište ega, Mislilac, onaj tko ustraje kroz sve inkarnacije, nalazi se na višoj mentalnoj razini. Mentalna je razina polje susreta višeg Ja s nižim. „Zraka“ koju viši ili božanski dio čovjeka projicira na niže svjetove, u cilju da potpomogne evoluciju, to je zraka nižeg uma proizašla iz višeg uma.

134

Bojno polje života danas, za većinu ljudi, odvija se u kama-manasu, gdje se miješa um sa željom. Svijest većine ljudi današnjice usredotočena je u njihovim osjećajima, u astralnom tijelu. Dakle, sljedeći prvi korak za njih jest naučiti svladati osjećaje, kontrolirati astralno tijelo, a to se postiže samo iz više razine, odnosno uma. Sljedeći će korak biti uzdignuti središte svijesti iz astralnog u mentalni svijet. Samo ime čovjek (engl. man) znači Mislilac, biće koje posjeduje um. U okultizmu čovjek je definiran kao biće svemira, bez obzira na dio svemira gdje se on nalazi, u kojem je inteligencija sjedinila najviši Duh i najnižu Materiju. Razvoj ljudskog uma ubrzan je cijelu Rundu uslijed utjecaja Gospodara Vatre. U sljedećoj Rundi, Petoj, jasno je da će napredak mentalnog razvoja biti čudesan, našem razumu u sadašnjem stanju razvoja neshvatljiv, i po prirodi stvari nezamislivo uzvišen. Ovo je samo nekoliko razmatranja od ogromnog mnoštva i nije ih potrebno dalje tumačiti; oni samo naglašavaju kakvu presudnu važnost za čovjeka, na njegovu sadašnjem stupnju, ima um i mentalno tijelo, sigurno ne kao konačan cilj, već kao koračni kamen prema toj budućnosti čovjeka, koja prema riječima Učitelja, „jest budućnost stvari, čiji rast i sjaj nemaju granica“. Ipak, dok naglašavamo jedan aspekt našega rada, a taj aspekt nesumnjivo je od velike važnosti, potrebno je brižljivo zadržati osjećaj za mjeru i ravnotežu, dajući svakom elementu njegovu pravu vrijednost i ništa više. Stoga, kao što su pisali Annie Besant i C. W. Leadbeater, povezano s Teozofskim društvom, njegov glavni cilj nije toliko dati mentalni razvoj koliko uzdići one koji su spremni odgovoriti budičkim utjecajima, kako bi ponovno probudili osjetilnost svojih članova na višim zaokretima spirale i pripremiti ih za novu rasu koja sada započinje svoj put u svijetu. Društvo „ne osuđuje mentalni razvoj, daleko od toga, ali ipak priprema za sljedeću fazu, kada će intuitivna ljubav proizvoditi sklad i bratstvo te će upotrijebiti razvijeni intelekt za izgradnju nove civilizacije koja će se temeljiti na tim idealima.“

135