Menon- Platon

 MENON-Platon

Uvod Prema Bluckovoj rekonstrukciji , radnja se smješta kao konac siječnja i n egdje u Ateni, Ateni, početak veljače 402. ( manji misteriji ). Radnja se zbiva negdje možda u Anitovoj kući ili u kakvoj gimnaziji budući da je Sokrat Sokrat crtao crtao likove u pijesku.  Menon- aristokrat iz Tesalije ( sjever Grčke ), vjerojatno u političkom posjetu Ateni. Smatra se da je Menon imao oko 20 godina, a Sokrat 67 godina ). Bio je učenik ili barem pristaša učitelja govorništva Gorgije kojeg smatraju da je bio sofist.

Sadržaj  Tekst govori o vrlinama. Pitanje je jeli se vrline mogu poučiti, uvježbati ili ih posjedujemo naravlju.  Najprije Sokrat govori kako on ne zna ništa o vrlini, te pošto ne zna ništa o njoj ne može ni reći kakva je ona. Čak Čak govori govori kako ne

zna nekoga tko bi znao što je to vrlina.  Menon mu odgovara pun sebe kako nije teško kazati što je vrlina: Vrlina muškarca je moći obavljati državne poslove , te obavljajući ih prijateljima činiti dobro, a neprijateljima zlo te  pritom paziti na sebe. Vrlina Vrlina žene žene je paziti na sve u kući i biti poslušna mužu. A druga je vrlina djece, staraca, robova… Stoga on govori kako za svaku dob s obzirom na posao za svakoga od nas postoji vrlina, a isto tako i porok. porok. raznolike, imaju sve  Sokrat govori kako vrline – iako su mnoge i raznolike, skupa jednu odrednicu na osnovi koje su vrline.( prispodoba o

roju pčela )  Žele li biti dobri, i muškarac i žena moraju imati pravednost i umjerenost. ( '' A je li moguće dobro upravljati državom, kućom ili nečim drugim, a da se ne upravlja umjereno i pravedno ''?) vrlina.  Sokrat zaključuje da je za sve ista vrlina.  Sokrat pita Menona što bi rekao možda Gorgija i on što je vrlina?  Nato Menon Menon kaže da je to '' moći upravljati ljudima ''.  Sokrat zatim g ovori što je sa vrlinom djeteta i roba –  kada bi rob upravljao on ne bi više bio rob. 1

 Sokrat govori da za moći upravljati je nužna pravednost, odnosno nepravednost.  Menon izvodi zaključak da je vrlina hrabrost, umjerenost, mudrost itd. na što ga Sokrat upozorava da je opet pronašao mnoge vrline tražeći samo jednu.  Slijedi rasprava o liku. ( '' Nek nam lik bude ono što jedino od

 bića uvijek prati boju''. )  Sokrat govori o načinu filozofiranja … Onima koji su željni borbe i prepiranja rekao bi da ispitaju n jegove riječi i da ih nastoje opovrgnut, a ako priča s još jednom osobom onda je potrebno govoriti s više dijalektičkog umijeća.  Sokrat izvodi definiciju da je lik granica tijela.  Sokrat kori Menona koji mu samo zapovijeda kao da je

razmažen, ali pošto Sokrat ne može odoljeti lijepima ipak će nastaviti razgovor, odnosno istraživanje.  Slažu se oko definicije koju je donio Pindar : '' Boja je istjecanje likova koje je primjereno vidu i stoga zamjetljivo.''

 Sokrat neumorno poziva Menona da mu odgovori već jednom što  je vrlina i da prestane praviti mnogoga iz jednoga.  Menon zbog toga kaže da je vrlina '' težeći za lijepim stvarima, moći ih steći ''.   Nato Sokrat odgovara da on mora ponajprije težiti za dobrim stvarima.  Sokrat govori kako nitko ne želi loše stvari ( '' Postoji li netko tko

želi biti jadan i nesretan ''? ) Menon se slaže sa Sokratom.

 Stoga, po Menonu, vrlina je moć stjecanja dobrih stvari!  Sokrat govori kako je potrebno tome stjecanju dodati neku vrlinu

 pravednost, umjerenost ili pak pobožnost… ono stjecanje koje se zbiva s pravednošću  bit će vrlina, a koje je bez toga porok.  Menon se tuži Sokratu da on dovodi ljude u nepriliku te da je i sam Sokrat uvijek u neprilici. UsporeĎuje ga sa ribom drhtuljom od koje se biva ukočen. Nadalje, govori k ako je mnogo puta govorio o vrlini, i kako čak smatra uspješno, ali da sada ne može kazati što je vrlina.  Sokrat ga naziva lukavim i ne želi ga usporeĎivati s nikim.  Menon navodi eristički argument koji kaže da se ne može istraživati ono što se zna, jer se to zna i tome nije potrebno istraživanje, ni ono što se ne zna, jer  ne zna i nema potrebe to istraživati. 2

 Sokrat navodi kako je čuo mnoge mudre muškarce i žene kako govore o božanskim stvarima.  Sok rat govori kako je istraživanje i učenje u cjelovitosti podsjećanje . Govori protiv erističkog argumenta jer kad bi ga ljudi prihvatili odmah bi se ulijenili i slabićima bi ga bilo samo

drago čuti.  Sokrat ispituje Menonovog roba geometriju s ciljem da ga podsjeti na znanje koje on zna od prije, ali ga pritom ništa ne uči.  Rob je ispočetka drsko mislio da zna kolika je crta površine od

osam stopa i nije osjećao da je u neprilici, sada već osjeća da je u neprilici i kao što ne zna, tako i ne misli da zna.

 Sokrat smatra da je korisno nekoga dovesti u stanje neprilike i

ukočenosti, jer sad on može ne znajući istraživati s užitkom.  Ako ih nije naučio u sadašnjem životu, onda ih je naučio u nekom drugom vremenu.

 '' Dakle, ni od koga poučen, nego ispitivan znat će , sam iz sebe

 ponovno uzimajući znanje''.  Sokrat kaže da kada se govori o vrlini mora se uzeti pretpostavka i ispitati je li se može poučiti ili ne može.  Čovjek se poučava jedino u znanju. Prema tome ako je vrlina takva, onda se može poučiti,ako nije onda ne može.  Ako je vrlina dobra onda je ona ujedno i korisna.  Vrlina treba takoĎer biti i neka vrsta razboritosti. ( Budući da sve

što je u duši nije korisno ni štetno, kad se tomu pridoda razboritost ili nerazboritost ono postaje korisno odnosno štetno.)  Primjer prethodne tvrdnje može biti i bogatstvo.  Sokrat iz svega ovoga izvlači tvrdnju… '' u čovjeka sve drugo ovisi o duši, a ono što je u samoj duši o razboritosti ako treba da bude dobro.''

 Sokrat se pita je li dobri postaju dobri naravlju ili učenjem. A ko je

ovo drugo onda trebaju učitelji.

 Pokraj njih je zatim sjeo Anit ( jedan od Sokratovih kasnijih

tužitelja ) Sokrat ga pita je li tako da je najbolje da Menona  pošalju sofistima budući da oni sve znaju i još svoje znanje naplaćuju. Sokrat navodi Protag oru koji je od toga stekao silno bogatstvo.

 Anita je neprijateljski raspoložen prema sofistima. Sokrat takoĎer 

govori kao oni kvare ljude, te ih otpuštaju s još manje znanja nego prije.

3

 Sokrat govori kako se vrlina ne može poučiti . ( stavio primjer otaca i sinova.)  Anit se naljutio na Sokrata. Anit smatra da Sokrat loše govori o sofistima te se i sam smatra jedan od njih.  Pjesnik Teognis.  Složili su se kako stvar koja nema učitelja ni učenika nije nešto se

može poučiti.

 Menon se pita ima li dobrih ljudi, te ako ih ima na koji način su postali dobri.  Sokrat tvrdi da ako netko ima ispravno mnijenje o onome o

čemu drugi ima znanje, neće biti ništa lošiji vodič, ako misli istinito.

 Prema tome, ispravno mnijenje nije korisno ništa manje od znanja.  '' Kad se vežu, prvo postaju znanja, a potom ostaju stalna. I stoga

se znanje više cijeni od ispravna mnijenja, a od ispravna se mnijenja razlikuje vezanošću .

 Složili su se kad bi vrlina bila nešto što se može poučiti, bila bi razboritost.  Ispravno mogu voditi samo dvije stvari: istinito mnijenje i znanje – i čovjek dobro vodi samo ako ih ima.  Budući da vrlina nije nešto što se može poučiti , tada zanemarujemo znanje i ostaje nam samo mnijenje.  Sokrat govori kako ljude koji su uspješni u mnogim poslovima a nemaju uma je moguće nazivati božanskima i zanesenima, budući da su nadahnuti i obuzeti bogom.  VRLINA je stoga: nešto što se ne može poučiti, ono što nije u

naravi, nego oni koji je stječu, stječu je BOŽANSKIM  USUDOM BEZ UMA, osim ako bi postojao neki državnik koji b i i nekog drugog državnika mogao učiniti državnikom.

Vrkic Marko

4