Medjunarodno finansijsko pravo - predavanja PFSA

LEASING U medjunarodnim odnosima leasing se reguliše kao finansijsko pravo i obaveza MRS-om br.17 (međunarodni računovodstveni standard). Lokalne zajednice najčešće detalje oko primjene standarda regulišu zakonima o leasingu (ovaj zakon ima i BiH). U medjunarodnim okvirima ima zemalja koje su leasing uvrstile u bankarske poslove (što nije slučaj u BiH) nego se zahtijeva formiranje posebnog lica za bavljenje ovim poslom. Napomena u zakonu da se leasing organizacija ne mogu baviti bankarskim i osiguravajućim poslovima već isključivo leasingom. Od 01.01.2008.godine leasing društva su uvrštena u finansijske organizacije u BiH pod kontrolom agencije za bankarstvo. U skladu sa standardom postoje dvije vrste leasinga : 1. Operativni 2. Finansijski Operativni leasing podrazumijeva određene obaveze za zakup sredstava gdje se ne vrši prenos sredstava sa jednog vlasnika na drugog. Finansijska obaveza može se izmiriti jednim dijelom ili u cjelosti unaprijed , dok to nije uobičajeno kod finansijskog. Finansijski može biti ugovoren u dvije forme : 1. Sredstvo , rizik i korist danom ugovaranja prelaze na zajmoprimca 2. Sredstvo prelazi na najmoprimca sa posljednjom ratom otplate , a rizik i korist u korištenju sredstva za vrijeme otplate regulišu se u korist odnosno teret najmoprimca Leasing podrazumijeva obavezno osiguranje predmeta leasinga. Nema leasinga bez osiguranja. Ukoliko prilikom korištenja sredstvo prelazi na najmoprimca odmah tada se rok otpisa sredstava mora uskladiti sa rokom leasinga tj. Rok otpisa ne može biti duži od leasinga. Prilikom prijema sredstva u leasing ukoliko nastane šteta osiguranje je u obavezi da štetu isplati najmodavcu, a ne najmoprimcu. Ukoliko imamo vrijednost naplaćene štete više nego leasing obavezu razlika se isplaćuje najmoprimcu (npr. Ako šteta nastane u četvrtoj godini leasinga koji traje pet godina).

DONACIJE I POMOC Uskladu sa MRS-om i standarima finansijskom izvjestavanja regulisana su pitanja donacija na medjunarodnom nivou. Donaciju treba razlikovati od

pomoci. MRS br.20 ima puni naziv donacije i pomoc.Donacija je kretanje sredstava ili usluga od davaoca primaocu a dok pod pojmom pomoci podrazumijevamo oslobadjanje od fiskalnih obaveza koje vrsi drzava ili nadlezni drzavni organ prije nego obaveza nastane. U medjunarodnim okvirima donacija se najcesce koristi kao postupak davanja sredstava ili usluga drugoj strani radi pruzanja podrske ili fiskalnih olaksica. Pravilo medjunarodnog standarda zahtjeva da se vrijednost izmedju donatora i primaoca uspostavlja na fer osnovi (dogovorom izmedju dva lica objavljenih informacija o sredstvima bez prisile). Kada se uspostavi odnos v rijednosti na fer osnovi tada se garantuje da je realna korist primaocu i realna korist davaocu sredstva u donaciji. Primalac evidentira korist jer je primio sredstvo a davalac jer ce po tom osnovu uzivati fiskalnu olaksicu.Primljenje donacije koje ne prate pomoc (rjesenje o oslobodjanju carina i poreza) su posebno opasne kako za primaoca donacije jer mu podizu carinsku i poresku osnovicu ali i sa asekta platne bilanse zemlje u koju se srestva unose jer se evidentiraju kao priliv koristi. Prilikom prijema donacije za koje nemamo rjesenje o pomoci treba voditi racuna da imamo vise posljedica: carina,PDV, uvecani troskovi osiguranja, uvecani troskovi amortizacije, uvecana osnovica poreza na dobit za sto treba obezbjediti sredstva. Prema MRS-u zabranjeno je primljenu donaciju priznati kao kapital u korist dionicara vec je treba prihvatiti kao prihod ( kod tekucih sredstava) ili kao odlozeni prihodi kod stalnih sredstva koja imaju amortizaciju. Stalana srestva koja nemoaju amortizacije u slucaju donacije prihvatamo takodje kao prihod. U medjunarodnim okvirima primljene donacije iz inostranastva ne mogu mijenjati vrijednost u stranuoj valuti ali se obavezno prilagodjavaju vrijednosti osnovice prema kursnoj valuti na dan placanja carine i poreza u skladu MRS-om br. 21. (promjene cijena stranih valuta) sto moze da mijenja fiskalne obaveze. FINANSIJSKI INSTRUMENT (PRIZNAVANJE I VREDNOVANJE) MRS BR.32 I 39. Standard koji regulise pitanje finansijskih instrumenata u okviru objavljivanja prezentacije i vrednovaja u sferu medjunarodnog trzista ne regulise pitanja konsolidovanja finansijskih izvjestaja niti ulaganja u pridruzena lica niti ulaganja u zajednicke poduhvate vec regulise finansijska prava i obaveze u prometu finansijskih instrumentata u zvanicnim finansijskim trzistima. Konsolidovani finansijski izvjestaji se iskljucuju iz standarda fi ansijkih instrumentata jer je MRS-om zabranjeno prezentirati konslolidovanu dionicu kao utrzivu. Pridurzena pravna lica svoj rezultat pridruzivanja dijele kao

ukupan prihod sto moze zbog razlicitih troskova dionica pridruzene grupe rezultirati razlicitiom dobiti koja se unosi u vridnost dionice pa se zbog toga zabranjuje primjena pridruzenih rezultata tretiraqti utrzivom dionicom jer se dijeli ukupan prihod a ne dobit. Zajednicki poduhvati se iskljuciju zbog toga sto svoj rezultat dijele prije nego bude priznat kroz prihod tj. Dijele kapacitet ili kolicinu u zajednickom poduhvatu za koju se ne zna hoce li ikad biti predmet prodaje. Fin. Insturment podrazumijeva svaki ugovor kojim je regulisan nastanak sredstava, fin. Obaveze ili vlasnickog instrumenta. Pod finanasijskim sredstvima podrazumijevamo u skladu da MRS-om 32. : novac,vlasnicki insturmnet u drugom pravnom licu i ugovorno pravo. Pod finansijskim pravom koji ima tretman ugovoronog prava prema MRS-u 2. Podrazumijeva a se primi novac ili drugo finanasijsko sredstvo od druge pravne osobe. Pod pojmom ugovorno finansijsko pravo podrazumijeva se mogucnost da se razmijeni finansijsko sredstvo za finansijsku obavezu. Finansijska obaveza podrzaumijeva ugovorrenu obavezu koja moze biti izmirena novcem ili potrazivanjima kao finansijskom sredstvima. Finansijska obaveza podrazumijeva ugovor koji ce moci biti izmiren vlasnickim instrumentima. Vlasnicki instrumneti su svaki ugovori kojim se dokazuje preostali udio u sredstvima pravnog lica nakon umanjenja za obaveze. Prema MRS-u 32. Finansijska obaveza se razlikuje od vlasnickg instrumenta samim tim sto obaveza jeste potrazivanje, s druge strane koja moze svoju obbavezu u odredjenim uslovima smatrati potencijalnim vlasnickim instrumentom. U kategoriji finansijskog trzista i prometa potrebno je obratiti paznju prilikom ugovaranja na pojam tzv. Trezorske dionice. Prema MRS-u trezorskom dionicom se nazivaju dionice koje otkupi pravno lice, vlastite dionice na trzistu iz vlastitih sredstava. Ne moze biti predmet kotacije na berzi. U strukturi finansijskih instrumenata postoje tzv. Derivativni i Nederivativni finansijski instrumenti. Nederivativni su primarni tj. Osnovni , a derivativni su tzv. Izvedeni finanasijski instrumenti. Na trzistu hartija od vrijednosti prema MRS-u moze da kotira mnogo vrsta dionica od kojih su neke garant kapitala i dividende a neke garant kapitala dok su trece garant kapitala ogranicene dividende i neogranicenog upravljanja. Pojam trzisnog rizika koji je naglasen u MRS-u br.32 upozorava na mjerenje rizika u kretanju finansijskih insturmenata i posmatra ga kroz tri forme rizika: 1. Valutni rizik 2. Rizik fer vrijednosti kamatne stope 3. Cijenovni rizik

Pod pojmom valutnog rizika podrazumijevamo rizik koji nosi promjena kursa valute u kojoj su instrumenti objavljeni. Rizik koji prouzrokuje fer vrijednost kamatne stope je veoma opasan na nestabilnim kamatnim podrucjima zbog oga sto moze da znatno utjece na zaradu i gubitak u trgovanju finansijskim instrumentima. Trzisni rizik koji je pod dejstvom cjenovnog rizika finansijskih cjenovnika podrazumijeva pad vrijednosti finanasijskih instrumenata pod dejstvom ponude i traznje. Trzisni rizik nosi sa sobom dobit ili gubitke pojedinacno ali na globalnom nivou stvari se mijenjju. Prosjecna masa finansijski ostaje ista samo se vrsi preraspodjela koristi i promjena imena vlasnika. Finansijsko trziste mijenja bruto nacionalni dohodak samo u kontekstu utjecaja spoljnih trzista. MRS br. 32. Pored trzisnog rizika upozorava na tzv. Kreditni rizik koji se manifestuje kroz rizik likvidnosti i rizik kamatne stope. Kreditni rizik utjece na trzisni rizik samo u onoj mjeri u kojoj je trziste hartija od vrijednosti podrzano kreditom. Na medjunarodnom finansijskom trzistu vazna je uloga Svjetske banke i MMF-a, kod poremecaja kada su izazvane kreditnim rizikom. Likvidnost podrzana kreditnim plasmanima je prividnog karaktera jer kredit sa sobom nosi obavezu vracanja i zbog toga negativno dejstvo kreditnog rizika se mjeri nivoom kamatnog rizika.

MEDJUNARODNA FINANSIJSKA PRAVA U KONSOLIDOVANIM FIN. IZVJESTAJIMA U skladu sa MRS-om konsolidovani finansijski izvjestaj podrazumijeva konsolidovani izvjestaj pravne grupe lica koja su ovezana u zajednicki interes poslovanja a za koje se sacinjava konsolidovani finansijski izvjestaj kao da se radi o jednom pravnom licu. Konsolidacija za takva pravna lica ne poznaje granice tako da mogu pravna lica biti u razlicitim drzavama ali konsolidovani izvjestaj se sacinjava u skladu sa MRS-om i vazecim propisima drzave u kojoj je registrovana matica kapitala ili u kojoj je vlasnik registrovan kao rezident. Konsolidacija prema MRS-u e vrsi da bi se sagledao vlasnicki ili upravljacki interes kao da se radi o jednom vlasniku u jednom preduzecu. Izvjestaj ce nam pokazati da li je doslo do promjene kapitala ( prirast) bez obzira na lokaciju konsolidovanih jedinica. Time ce se moci procijeniti zarada na kapitalu ali je ne smijemo zvati konsolidovanom dividendom jer ne postoji konsolidovana dionica. U formularu izvjestaja mozemo procitati kolika je vrijednost konsolidovanog kapitala ali nas ne smije odvesti na razmisljanje da postoji konsolidovana dionica niti je smijemo prodavati, kupovati niti dozvoliti

registraciju na berzi. Prilikom konsolidacije matica snosi svu odgovornost za vjerodostojnost konsolidacija. MEDJUNARODNA PLATNA BILANSA Medjunarodna platna bilansa predstavlja pregleda evidentiranih priliva i evidentiranih odliva koristi iz pojedinih drzava u BiH i iz BiH u druge drzave. Jedinstveni bilans svaka drzava pravi za sebe a pojedinacne sravnjava sa pojedinim drzava na koje se izvjestaj odnosi. Medjunarodni platni bilans evidentira prilive koristi i odliv koristi po vrijednosti koja je priznata na granicnom prelazu ili kao finansijska transakcija vrijednosti koje su evidentirane kod Centralne banke. Ima slucajeva gdje se ove vrijednosti utvrdjuju po principu fer vrijednosti npr. Donacija medjudrzavnih grantova,penzionih priliva itd. Suficit medjunarodnog platnog bilansa ne znaci da obeveze nisu placene niti ponekad promet niti bolje poslovanje sa drzavom jer to moze da bude rezultat sredstava iz penzionih fondova, fondova osiguranja,primljenih pomoci kao sto i deficit moze biti propracen istim pojavama. Kod medjunarodnog platnog bilansa ne treba traziti ravnotezu aktive i pasive vec mjeriti prilivom koristi i odlicom koristi kao smanjenje sredstava. Za potrebe bilansa u obzir se uzimaju evidientirane kategorije. MEDJUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ (IBRD) 30-ih godina XX stoljeca ( velika ekonomska kriza) dolazi do znatnog smanjenja izvoza kapitala (kao posljedica smanjenja kreditiranja i investiranja). To je izazvalo veliku pometnju na trzistu i nemogucnost povrata ranije preuzetih kreditnih obaveza koje su bile medjunarodnog karaktera. Smanjenje proizvodnje i porast nezaposlenosti su iscrpili unutarnje rezerve pojedinih drzava (prestaje sposobnost reagovanja akumulacionih fondova iz cega su najprije nastali unutarnji problemi drzava). Ovakva posljedica je izazvala nepacanje preuzetih dugova pod drzavnom garancijom sto je zaprijetilo medjunarodnom kretanju ljudi i roba, pocinju se javljati otimanja brodova sto se svakako smatra jednim od razloga pocetka rata 40ih. S.A.D su 1941 godine ponudile prijedlog za stabilnost fonda UN-a i iz zemalja koje su se htjele pridruziti interesu da bi kasnije postale clanice. Prihvatanjem prijedloga stvorena je pretpostavka koja ce kasnije biti osnov za stvaranje banke za obnovu i razvoj. Cuveni americki ekonomista Harry Whiter je bio autor tog americkog memoranduma i objasnjenja mape puta izlaska iz krize. Na drugoj stranic John Cansey nudi slican memorandum ali

ga zove „Memorandum medjunarodne klirinske unije“. Oba rjesenja i americko i britansko temeljila su se na tri osnovna principa: 1. Slobodna izvoza kapitala u okviru unije 2. Stabilan kurs devizne razmjene 3. Slobodna medjunarodnog trgovanja samo uz kontrolu unije. 1944. godine dolazi do prepiske izmedju S.A.D-a i V.B i dosli su do zakljucka da su ta dva dokumenta uglavnom identicna i da treba se udruziti u jedistven interes. Tako 1944 godine S.A.D i V.B osnivaju MMF kome su precizirani zadaci,gdje S.A.D trazi da se MMF usmjeri ka problemima medjunarodnog placanja i stabilnosti deviznih kurseva clanica MMF-a. Ovaj zahtjev se smatra stabilizirajucom mjerom u inflatornom smislu. 1944 godine su 44 drzave pristupile MMF-u i odlucile da osnuju Mejdunarodnu banku za obnovu i razvooj (IBRD). 27.12. 1945 godine stupio je na snagu sporazum o osnivanju IBRD-a. U IBRD se uclanjuje 29 drzava. Ni jedna clanica IBRD-a nije mogla biti u IBRD-u bez clanstva u MMF-u. 1948 godine potpisuju povelju o osnivanju GATT-a (odbor za medjunarodnu slobodnu trgovinu). Sve prethodne navedene oraganizacije imaju osnovni zadatak da vrate povjerenje investiranja i trgovanja medju clanicama tj. Da stvore prostor za liberalizaciju sto najvise odgovara razvijenim drzavama. IBRD kasnije osniva tri organizacije : 1. Medjunarodna finansijska korporacija (IFK) – 1956 godine 2. Medjunarodno udruzenje za razvoj (IDA) – 1960 godine 3. Multilateralna aencija za davanje garancija pri investiranju (MIGA) – 1988 godine Iz predhodno navedenog mozemo prepoznati da Svjetska banka kontorlise IBRD i sve tri clanice IBRD-a. IBRD je vec 1947 godine dobio status specijalizovane agencije UN-a i bio prihvacen kao partner u rjesavanju globalne ekonomske krize u svijetu. IBRD usko saradjuje sa MMf-om u pogledu dobivanja sredstava ukoliko IBRD procijeni da ima uspjesnih projekata ali nema dovoljno sredstava u svom fondu. Njihova saradnja je dosla do toga nivoa da cak jedanput godisnje imaju zajednicku skupstinu na kojoj se raspravlja o svim otvorenim pitanjima saradnje jer je cilj da slobodni novac MMF-a ima slobodni plasman te da priliv od kamata bude uvecan i zasticen. IBRD u svoje zadatke uvrstava i projekte koje ne zele finansirati privatne banke ili privatne firme jer ih nisu prepoznale kao profitabilna

ulaganja kao sto je slucaj sa infrastrukturom,obrazovanjem,poljoprivredom i sl. MEDJUNARODNA FINANSIJSKA KORPORACIJA (IFK) 1956 godine IBRD osniva IFK. Cilj je pomaganje privatnog sektora. Za kreditiranje po zahtjevima IFK, IFK ne trazi drzavnu garanciju niti bi se mogla dobiti ali su uslovi gotovo isti kao kod IBRD-a sa aspekta obezbjedjenja dokumentacije. IFK pravi novi uslov koji podnosioci zahtjeva trebaju ispuniti a to je da iz vlastitih sredstava obezbjede 60% od zahtjeva za kredit koji se uzima kao zavod kod IFK. Rokovi ovakvih kredita bili su od 7-15 godina a kamate su bile uglavnom pod kontrolom IBRD-a. Bile su veoma niske. Imale su razvojni karakter i mogle su najvise dostici najvise 5%. Po prvi put medjunarodni medjunarodni kredit se moze placati u domacoj valuti. Sredstva IFK-a su oglavnom pripadala toj korporaciji. Uposleni su bili radnici IFK-a. Plate su isplacivane u skladu sa pravilnikom IFK-a na koje IBRD nije vrsio uticaj. Osnovna kontrolna funkcija IBRD-a u IFK-a bila je preko odredjenog broja rukovodilaca koje je delegirqao IBRD, ukupan broj rukovodilaca IBRD-a u IFK-a nije mogao biti vise od 1/3 (glavnih funkcija IFKa). Predsjednik IFK-a nije bio iz IBRD-a jer se time zeljela postici menadzerska samostalnost IFK. Sve odluke koje je IK donosio prolazile su kontrolnu funkciju IBRD-a, ali nisu mogle bbiti mijenjane ali su imali znacajne uticaje na buduce odluke koje su se uglavnom plasirale preko izvrsnih funkcionera IBRD-a. Osnivacki kapital IFK je 100 $,a za 2008 godina zavrsava se sa osnovnim kapitalom oko 6 milijardi $. MEDJUNARODNO UDRUZENJE ZA RAZVOJ (IDA) Medjunarodno udruzenje za razvoj kao clanica IBRD-a osnovano je 1960 godine sa osnovnim ciljem sa se pomognu nerazvijena podrucja bilo kroz formu poklona ili pozajmnica, posebno projekte od koji ce imati korist sto veci broj stanovnista (sto siromasniji nivoi ) kako bi se smanjila socijalna napetost. IDA u svom programu ima prioritet zaposljavanja najugorzenijeg stanovnista a nema za cilj ulaganje u nove tehnologije. IDA, pravno i finansijski, je odvojena od IBRD-a tako da IBRD zeli da IDA posluje samostalno iako IBRD utice na izbor kadrova IDA-e. Clanice IDA-e moraju biti clanice IBRD-a. Sredstva iz kojih se finansiraju poslovi IDA-e imaju sljedece izvore: upacene kvote drzava clanica IDA-e; razni pokloni zemalja clanica IDA-e koji zele da preko IDA-e pomognu nerazvijenim ponekad i sa ciljem odabira zemlje u koju ce sredstva biti plasirana; profit koji IDA moze ostvariti pod odredjenim uslovima ; sredstva koja dolaze iz povrata po osnovu datih

kredita ili pozajmnica. Ukoliko IDA ocjeni da se na osnovu prisustva u odredjenoj drzavi podize standard stanovnista tada je dozvoljeno da se uspostavljaju minimalne cijene kapitala u povratu. Zemlje clanice IDA-e dijele se u dvije grupe: 1. Razvijene 2. Zemlje u razvoju. Razvijene zemlje u IDA-u uplacuju uglavnom cca. 97% dok je za zemlje u razvoju ostavljen prostor sa 3%. Razvijene zemlje uplatnu kvotu moraju izvrsiti u konvertibilnoj valuti a zemlje u razvoju 10% u konvertibilnoj valuti a 90% u domacoj valuti. Broj glasova potrebnih za donosenje odluka podjenjen je tako da razvijenim zemljama pripada 61,5% a zemljama u razvoju 38,5% (za donosenje odluka potrebna 2/3 vecina clanova IDA-e). Uslove za dobijanje sredstava po kreditnom plasmanu imaju privrede zemalja ciji nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi 865 $ i manje. Rokovi kredita bez obzira na poviljne uslove daju se do 40 godina nerazvijenim zemljama sa grejs periodom do 10 godina bez obzira da li su sa ili bez kamate. Kamate su minimalne samo da pokriju troskove kancelarije IDA-e. Kada zemelje izlaze iz nerazvijenih u zemlje u razvoju u tom prelaznom periodu IDA odobrava kredite sa rokom od 35 godina sa nesto visom kamatom i grejs periodom do 5 godina. Kod nerazvijenih zemalja IDA najcesce plasira sredstva bez kamate ali trazi podrsku 60% vlastitih sredstava u projektu da bi finansirala 40 % i ne trazi garanciju vlade. IDA ne trazi garanciju vlade za plasmane svojih sredstava ali trazi strucno misljenje komisije za podrsku u razvoju koji IDA bira na 4 godine. IDA je do 2008 godine odobrila oko 3800 kredita koji u bruto prometu cine oko 155 milijardni $ uglavnom u zemlje: Indija, Banglades, Uganda, Kongo, Etiopija itd. Prednost u plasmanu sredstava IDA-e u proteklom periodu imala je poljoprivreda a nakon toga saobracaj pa potom energetski sektor a na cetvrtom mjestu obrazovanje. MEDJUNARODNA ORGANIZACIJA ZA GARANCIJE I INVESTICIJE (MIGA) IBRD donosi memorandum o osnivanju Miga-e 1985 godine da bi MIGA kao institucija profunkcionisala 1988 godine. MIGA u svom memorandumu ima navedene poslove kojima se moze baviti npr. Davanje garancija za nekomercijalne rizike (rizik koji moze biti da se sredstva ne vrate zbog pada cijena nego zbog socijalnih pojava npr. rata) ; podstice priliv privatnog kapitala razvijenih zemalja u zemlje u razvoju ; pruza informacije o potencijalnim investitorima i informacije o zemljama koje ispunjavaju uslove

za plasman sredstava ; obezbjedjuje tehnicku podrsku u kretanju kapitala. MIGA se sama finansira iz sredstava naplacene premije osiguranja investicija. MEDJUNARODNI RACUNOVODSTVENI STANDARD O PENZIONIM PLANOVIMA U skladu sa MRS-om br 26. Regulisana su pitanja sistema uplate doprinosa i penzionih naknada kod organizacija cije su drzave prihvatile medjunarodne standarde finansijskog izvjestavanja. Ove uplate se razdvajaju u dva dijela: 1. Obavezno penziono osiguranje 2. Dodatno penziono osiguranje Obavezno penziono osiguranje se organizuje na nivou drzave i podrzava se zakonoskom regulativom po utvrdjenom minumumu osnovice osiguranja dok se dodatno osiguranje ne ogaranicava u svojoj vrijednosti niti se vezuje za primanja poslanika. Dodatno penziono osiguranje je dobrovoljno i slobodno po izboru osiguravajuceg drustva penzionih fondova. Uvodjenjem dodatnog penzionog osiguranja kao privatnog penzionog fonda omogucuje se razdvajanje srestava i doprinosa pod uslovima kapitalisanja ali i koristenja pod uslovima kapitalisanja. Standard zahtjeva da su dodatni penzioni fondovi duzni svake 3 godine praviti obracun vrijednosti portfelja i obavijestiti clanice o nivou prirasta kapitala tj. O razultatima poslovanja. Rizik ovakvih fondova je u tome sto su finansijska sredstva na trzistu i sto se moze ostvariti gubitak u poslovanju a time i smanjiti buduca renta. To nije slucaj sa drzavnim fondom osiguranja. Drzavni fond osiguranja rentu isplacuje do kraja zivota penzionera a dodatno osiguranje dok se ne iscrpe uplacena dodatna sredstva. Rizik u poslovanju penzioni fondovi dodatnog osiguranja najcesce dijele sa osiguravajucim drustvom ili odredjenom bankom kako bi apsorbovali eventualne gubitke a nema zabrana da se rizik podijeli na vise osiguranja ili banaka radi disperzije rizika. Standard dozvoljava da penzioni fondovi budu u jednoj drzavi a uposlenici u drugoj tj. Nema lokalnu ogranicenost. Ovakva drustva nemaju karakter d.d. (akcionarsko drustvo) za one koji uplacuju dodatni doprinos a imaju karakter d.d-a samo za osnivace. MEDJUNARODNI STANDARD U OSIGURANJU (MSFI BR. 4) Ovim standardom su regulisana pitanja osiguranja i reosiguranja imovine i lica u medjunarodim okvirima kod poslovanja. Ne regulise pitanja osiguranja finansijskih insturmenata (standard 32 i 39.) niti osiguranja penzionih fondova (standard 26.). svaka lokalna zajednica donosi zakone o osiguranju koji mora biti u skladu sa standardom br. 4. (za one koji su prihvatili

standarde). Ugovori o osiguranju mogu da sadrze i komponentu osiguranja i depozitnu komponentu. Vrijednost obaveza prema ovom standardu se dozvoljava testirati tj. Provjeravati jer je standardom regulisano pitanje testiranja adekvatnosti obaveza. Obaveza u osiguranju prestaje : 1. Isplatom 2. Istekom obaveze 3. Otkazom. Standard regulise pitanja odnosa prema obezbjedjenju rizika kao neogranicenog prava osiguranja. Sredstva iz reosiguranja i obaveze iz osiguranja je zabranjeno kompenzirati tj. Prebijati. Prihode i raspohe iz osiguranja je zabranjeno kompenzirati sa prihodima i raspohdima iz reosiguranja. Ukoliko dodje do odredjenih nesuglasica po pitanjima polise osiguranja u odnosu na vrijednost troskova osiguranja i kamatne stope kada je osiguranje u istoj drzavi gdje i osigurana lica, maximalni nivo prizanja je prosjeca kamatna stopa, a ukoliko je osiguranje i osigurano lice u razlicitim drzavama tada se uzima za osnovicu kamatna stopa zemlje iz koje je polisa osiguranja. Prilikom uspostavljanja sistema osiguranja obaveza osiguravajuceg drustva je da se zadrzi na nivou diskrecije posebnih uslova osiguranja a da opste uslove transparentno objavi svim klijentima. Finansijski rizik u ovom osiguranju prema standardu se zasniva na pocjeni rizika od gubitka na osnovu prethodnih dogadjaja ili kamatnog rizika. Elementi ugovora treba da sadrze: 1. Pojam neizvjesnosti buduceg dogadjaja 2. Placanje u naravi (ni novcem, ni sredstvma, npr.auto->defekt->servis od osig.) 3. Navesti posebno rizike u osiguranju posebno finansijski 4. Vrstu osiguranja koja nije navedena u osnovnim elementima osiguranja ili se rijetko pojavljuje na listi ponude osiugranja ali je lice trazi. U ugovoru mora biti navedeno rizici koji se mogu dogoditi i zbog cega polisa osiguranja ima znacajnu vrijednost.