Maya Banks - Opasno Je Voljeti Ratnika

Maya Banks

Opasno je voljeti ratnika

S engleskoga prevela IRA MARTINOVIĆ

Za Telisu

1 Na dan njezina prvoga vjenčanja priroda se pokazala u najboljem svjetlu. Taj je dan u siječnju bio neuobičajeno topao, bez tjednoga tračka vjetra koji bi pokvario njezinu pomno upletenu kosu. Svijet kao da se posve smirio, spreman svjedočiti spajanju dviju duša. Rionna McDonald glasno je frknula nosom, na što ju je njezin novi budući suprug pogledao upitno podižući obrvu. Dan njezina drugoga vjenčanja svanuo je siv i mračan. Nebo na zapadu bilo je prekriveno oblacima koji su najavljivali zimsku oluju, a temperatura je padala od jutra, sve niža sa svakim nesmiljenim naletom vjetra. Priroda kao da je znala koliko se Rionna koleba, koliko ne vjeruje u sretnu budućnost s muškarcem koji je stajao pokraj nje, spreman izgovoriti zavjete koji će ih povezati do kraja života. Usprkos tome što je stajala tik ispred kamina u velikoj dvorani dvorca, Rionna je zadrhtala. Caelen se namrštio i primaknuo se kao da je pokušava zaštititi od vjetra što se probijao pokraj krzna kojima su bili prekriveni prozori. Ni ne razmislivši, Rionna se nagonski odmaknula. Tako blizu Caelena, osjećala se nemirno, a to je za nju bila rijetkost. Nato se on još više smrknuo, ali samo se bez riječi okrenuo prema svećeniku. Rionna se diskretno osvrnula oko sebe, nadajući se da nitko nije primijetio taj neobični trenutak. Nije željela da ljudi pomisle kako se boji vlastitog supruga. Doduše, nije to bilo daleko od istine. Ewan McCabe, najstariji od trojice braće McCabe i prvi za kojega se trebala udati, stajao je pokraj Caelena, prekriženih ruku. On je izgledao kao da jedva čeka da sve ovo završi. Alaric McCabe, onaj za kojega se umalo udala nakon što se Ewan onako neočekivano oženio Mairin Stuart, također je izgledao nestrpljivo, pogledavajući svako malo prema stubama kao da se sprema za bijeg. Rionna ga je razumjela. Njegova supruga Keeley, kojom se tek nedavno oženio, na katu dvorca oporavljala se od prostrijelne rane koja ju je umalo ubila. Treća sreća, kako kažu. Kralj David nije stajao kao ostali uzvanici, nego je sjedio ispred kamina dostojanstvena držanja, gledajući svećenika koji je jednoličnim tonom obavljao ceremoniju. Oko kralja sjedili su lairdi susjednih posjeda, svi nestrpljivo čekajući trenutak kada će savez klanova McCabe i McDonald postati služben. Potvrda tog saveza bila je Rionnina udaja za Caelena McCabea, najmlađeg od trojice braće. Ako se bilo što izjalovi, od saveza neće biti ništa, jer klan McCabe imao je samo tri sina. Uostalom, Rionna nije bila sigurna bi li preživjela sramotu još jednog propalog vjenčanja. Oprezno je pogledala kralja i lairde, a potom i svojega oca, koji je sjedio dalje od njih, natmuren i neraspoložen, nimalo se muški dureći. Na trenutak su im se pogledi susreli i laird je stisnuo usnice u ljutitu grimasu. Rionna ga je izdala, odbivši ga podržati u nastojanju da zadrži položaj lairda. Toga je

bila svjesna. Nije znala hoće li Caelen McCabe biti bolji laird od njezina oca, ali bila je sigurna da je bolji čovjek. Odjednom je shvatila da svi zure u nju. Nervozno je pogledala svećenika, shvaćajući da i on, kao i ostali, čeka da ona potvrdi zavjete. Gore od toga bilo je što nije imala pojma dokle je ceremonija stigla. – Sad bi bio tren da mi prisegneš na vjernost, poštovanje i poslušnost do kraja života – drsko ju je pogledao Caelen. Te su je riječi toliko zapekle da se nije ni trudila suzdržati se odgovora. – A što ti namjeravaš ponuditi meni? Njegove svijetlozelene oči smireno su je odmjerile, a potom je pogledao pred sebe kao da na njoj nije pronašao ništa zanimljivo. Taj joj se pogled nije nimalo svidio. Bio je na korak od prezira. – Dobit ćeš moju zaštitu i poštovanje koje i pripada dami tvojega statusa. – I ništa drugo? Izgovorila je to šapatom, ali bilo bi joj draže da uopće nije ništa rekla. Ipak, nije mogla sama sebi prigovoriti na takvim mislima: pogled pun obožavanja kojim je Ewan McCabe gledao svoju suprugu Mairin u njoj je budio želju za nečime sličnim od budućega supruga. Alaric se čak suprotstavio cijeloj zemlji i samome kralju da dobije ženu koju voli – odbacujući pritom upravo Rionnu. Nije bila ljutita zbog toga. Keeley joj je bila poput sestre i željela joj je sreću. Rionna je bila presretna što je muškarac poput Alarica McCabea cijelome svijetu rekao da voli Keeley. Ali zbog tog je njegova postupka samo postala svjesnija koliko će prazan biti njezin brak. Caelen je frustrirano uzdahnuo. – A što ti točno želiš, curo? Podigla je bradu i uzvratila mu jednako ledenim pogledom kakav je bio njegov. – Ništa. Poštovanje i ugled bit će mi dovoljni. Čak mi neće trebati ni tvoja zaštita. Podigao je obrvu. – Molim? – Mogu se sama brinuti za sebe. Caelen se nasmijao, a odmah potom i većina muškaraca u dvorani. – Prisegni, curo. Nemamo cijeli dan. Gosti su gladni. Već dva tjedna čekaju vjenčanje. Dvoranom su odjeknuli povici odobravanja i Rionnu su zapekli obrazi. Ovo je njezino vjenčanje, zašto je požuruje? Koga briga ako su uzvanici gladni? Kao da osjeća kako u Rionni buja bijes, Caelen ju je zgrabio za ruku i privukao k sebi, toliko blizu da je osjećala njegova bedra na svojima kroz sve slojeve tkanine. – Oče – obratio se Caelen svećeniku tonom punim poštovanja. – Biste li mogli ponoviti curi kako treba prisegnuti? Rionna je ponavljala riječi prisege pjeneći se od bijesa. Suze su je pekle u očima, ali nije točno znala zašto. U Alarica nije bila zaljubljena ništa više nego u Caelena. Ionako je cijeli plan povezivanja klanova brakom smislio njezin otac, a u djelo ga proveli McCabeovi i kralj. Rionna je bila tek pijun, figura koju će iskoristiti i potom zaboraviti.

Uzdahnula je pa stresla glavom da se pribere. Nema smisla prepuštati se ovakvim mračnim mislima. Ima i gore sudbine. Trebala bi biti sretna. Nakon toliko godina vratila joj se Keeley, koja je, iako ozlijeđena, sad bila na korak od sretnog života. Ona sama također će ovim brakom dobiti nešto važno: njezin otac više neće biti laird klana McDonald. Još je jednom oprezno pogledala oca, koji je ispijao tko zna koji po redu vrč piva. Shvaćala je zašto traži utjehu u piću. Cijeli mu je život skliznuo iz ruku u nekoliko trenutaka. Ali nije ga žalila. Njezin bi klan mogao postati velik – i postat će velik, kada dobije pravoga vođu. Njezin otac to nikada nije bio. Klan McDonald je zbog njega slabio sve dok nisu bili prisiljeni moljakati snažnije klanove da im pomognu i zaštite ih. Čvrsto je stegnula šaku. Već je dugo sanjala o tome da njezin klan povrati nekadašnju moć. Željela je da njihovi ratnici budu snažni i uvježbani kao nekoć. Sada će taj zadatak dopasti Caelena, a Rionna će biti prisiljena sjediti sa strane i gledati, koliko god izgarala od želje da sudjeluje u tomu. Ustuknula je i zadržala dah kad se Caelen iznenada prignuo k njoj i poljubio je. Prije nego što se stigla snaći, već se odmaknuo, i ostala je stajati poput kipa, razrogačenih očiju, ruke nesvjesno pridignute na usnice. Obred je bio gotov. Služavke su se rastrčale po dvorani noseći hrpe hrane na pladnjevima. Rionna je znala da dobar dio te gozbe potječe iz smočnica klana McDonald, a u rukama McCabea našla se prije nekoliko mjeseci zbog nepromišljene oklade njezina oca. Caelen ju je nekoliko trenutaka promatrao, a potom joj trzajem glave dao znak da krene prema čelu stola. Rionna je s olakšanjem shvatila da im uz Ewana prilazi i Mairin. U moru namrgođenih nepoznatih lica, Mairin McCabe bila je poput zrake sunca. Doduše, umorne zrake, ali ipak blistave. Mairin joj je prišla široko se osmjehujući. – Rionna, predivna si. Danas nema ljepše žene od tebe. Taj je kompliment zažario Rionnine obraze. Bilo joj je pomalo neugodno što se udaje u istoj haljini koju je pripremila za vjenčanje s Alaricom. Osjećala se neuredno, zgužvano i neprivlačno, ali očita iskrenost u Mairininu osmijehu razvedrila je potištenu Rionnu. Kao da je želi još malo ohrabriti, Mairin ju je uhvatila za obje ruke. – Joj, ruke su ti ledene! – iznenadila se Mairin. – Oprosti što nisam stigla na obred, doista sam željela biti prisutna. Nadam se da mi ne zamjeraš. – Ne zamjeram – nasmiješila se Rionna iskreno. – Kako se Keeley osjeća danas? Iz Mairinina se pogleda vidjelo da je Keeley bolje. – Dođi, idemo sjesti da nam mogu poslužiti hranu, pa ću ti sve ispričati. Rionni je zasmetalo što joj je pogled pobjegao prema novopečenom suprugu, kao da traži dopuštenje od njega. Stisnula je zube i sjela za stol pokraj Mairin. Nije u braku ni pet minuta, a već se ponaša kao pokorna glupača. Ali morala je sama sebi priznati da je Caelen plaši. Alaric je nije plašio, pa čak ni Ewan. Caelena se bojala kao ničega i nikoga dosad.

Rionna je sjela pokraj Mairin, nadajući se da im se Caelen neće pridružiti bar neko vrijeme. Nije bila te sreće. Njezin je suprug privukao stolac i sjeo tik do nje, toliko blizu da su im se bedra dodirivala ispod stola. Rionna je zaključila da bi bilo bezobrazno – i očito – pomaknuti se prema Mairin, pa je odlučila ne obraćati pozornost na njegovu blizinu. Ipak, nije mogla prestati razmišljati o tome da je takav dodir sada njegovo pravo. Sad su vjenčani. Zadrhtala je i zadržala dah, tek tada posve shvaćajući da se njegova prava protežu na još štošta. Da je čeka prva bračna noć, razdjevičenje. Da je čekaju sve one stvari o kojima su žene šuškale dok muškaraca nije bilo u blizini. Problem je bio u tome što se Rionna uvijek družila s momcima. Nije bila prisutna ni na jednom jedinom šuškanju. Rano je ostala bez jedine prijateljice Keeley, prije nego što su je uopće počele zanimati takve stvari. Već i zbog lairdove pohote prema Keeley, Rionni je i svaka pomisao na muškoženske odnose bila mučna, a sad je i ona imala supruga. Koji će sigurno imati očekivanja. Kakva, Rionna nije mogla ni zamisliti. Obrazi su joj se zažarili od srama. Morat će pitati Mairin. Ili neku ženu iz klana McCabe. Sve su redom bile drage prema njoj kad je posjećivala posjed McCabea, ali već i na samu pomisao da bi ih sada trebala zamoliti za savjet takve vrste, došlo joj je da se sakrije pod stol. Bolje je rukovala mačem od većine muškaraca. Bila je snažna. Bila je brza. Kad bi je izazvali, bila je okrutan suparnik. Nije nježne građe ni nježne psihe, i nikad joj se ne bi zavrtjelo pri pogledu na krv. Ali o ljubljenju nije znala ništa. – Hoćeš li ti išta pojesti? – obratio joj se Caelen. Osvrnula se i shvatila da je hrana poslužena i svi spremni za jelo. Caelen joj je odrezao najbolji komad mesa i stavio tanjur pred nju. – Hoću – šapnula je. Bila je jako gladna. – Želiš li vode ili piva? Rionna nikad u životu nije popila ni gutljaj alkohola, ali danas joj se pivo učinilo kao jedini izbor. – Pivo – rekla je, a Caelen joj spremno natoči. Rionna je podigla ruku da dohvati pehar, ali na njezino iznenađenje, Caelen je zgrabio prvi i sumnjičavo pomirisao, a potom otpio gutljaj. – Nije otrovano – rekao je, pružajući joj čašu. Zbunjeno ga je pogledala, ne shvaćajući što radi. – A što da je bilo otrovano? Pomilovao ju je po obrazu. Taj je kratki dodir bio jedina nježnost koju je dosad pokazao, koliko god vjerojatno i nije bila izraz ikakve nježnosti s njegove strane. Rionnu je ipak nekako utješila. – Tada se ne bi otrovala ti niti bi umrla. Već smo umalo izgubili jednoga člana klana zbog takva kukavičluka. Ne želim riskirati.

Zapanjeno ga je pogledala. – Pa to je ludost. Znači, da su otrovali tebe, bilo bi bolje? – Rionna, maloprije sam se zakleo da ću te štititi. To znači da sam spreman žrtvovati vlastiti život i za tebe i za svu našu buduću djecu. Već imamo zmiju u njedrima, onoga tko je pokušao otrovati Ewana. Sad kad smo ti i ja vjenčani, nema boljeg načina da bilo tko spriječi savez između naših klanova od tvoje smrti. – Ili tvoje – Rionna nije mogla prešutjeti. – Moguće je i to, da. Ali ako umre jedina nasljednica klana McDonald, to za klan znači kraj. Bit će lagan plijen za Duncana Camerona. Ti si srce ovoga saveza, Rionna, vjerovala u to ili ne. Puno toga ovisi samo o tebi. Jamčim ti da ti neće biti lako. – Nisam ni mislila da hoće. – Pametna si ti. Malo je promućkao pivo u peharu, pa ga prinio njezinim ustima baš kao što svaki mladi suprug učini za svoju mladenku na svadbenoj gozbi. – Pij, Rionna. Izgledaš iscrpljeno. Vidim da si nemirna. Držiš se toliko ukočeno da ti sigurno nije ugodno. Otpij malo i opusti se. Čeka nas dugo slavlje. U svemu je bio u pravu. Rionna je umorno sjedila dok su gosti jedan za drugim nizali zdravice. Prvo McCabeovima pa novom nasljedniku McCabea. Ewan i Mairin bili su ponosni roditelji novorođene djevojčice, koja je usto bila i jedina nasljednica najvećeg i najljepšeg posjeda u cijeloj Škotskoj. Slijedile su zdravice za Alarica i Keeley, pa za Keeleyno zdravlje. Na kraju su slijedile i zdravice Caelenovu i njezinu braku. U jednom su se trenu pretvorile u prostačko nazdravljanje Caelenovim ljubavnim vještinama, a dva su se lairda čak i okladili koliko će trebati da Rionna zanese. Rionna je sve to promatrala omamljeno, polusvjesno. Nije bila do kraja sigurna da je za njezinu mentalnu odsutnost zaslužna samo činjenica da su se zdravice silno otegle. Pivo kao da se nije praznilo iz njezine čaše i samo je pila i pila, ne obraćajući pozornost ni na mučninu koja joj se kovitlala u želucu ni na izmaglicu što joj se skupljala u glavi. Laird McCabe zapovjedio je da tijekom svadbe svi zaborave na druge stvari osim slavlja, koliko god su znali da ih čekaju naporne rasprave i teške odluke. Danas je jedina dopuštena tema bila buduća bračna sreća njegova brata. Rionna je zaključila da je to zapravo Mairinina zamisao. Bilo joj je žao što se uopće trudila: Rionni nije do slavlja. Iskosa je pogledala Caelena, koji je sjedio lijeno zavaljen u visokom stolcu, odmjeravajući goste za svojim stolom. Jedan od McCabeovih ratnika dobacio mu je prijateljsku uvredu, a Caelen mu uzvrati istom mjerom. Nešto o muškosti. Rionna se stresla i potjerala iz glave sve što je čula. Otpila je još jedan dugačak gutljaj piva i potom spustila pehar na stol s treskom koji je iznenadio i nju samu. Doduše, nitko nije primijetio, jer je u dvorani vladala nezamisliva buka.

Hrana na njezinu tanjuru plesala joj je pred očima i koliko god ju je Caelen narezao na sitne, privlačne komade, nije mogla ni zamisliti da išta od toga stavi u usta. – Rionna? Je li sve u redu? Mairinino tiho pitanje prenulo ju je iz tog polusna. Poput krivca je podigla pogled prema Mairin, a tada shvatila da je vidi dvostruko. – Željela bih otići ka Keeley – bubnula je. Ako je Mairin i pomislila da je neobično tako pobjeći s vlastite svadbene zabave, nije ništa rekla. – Idem i ja s tobom ako želiš. Rionna je uzdahnula s olakšanjem pa pokušala ustati. Caelenova se ruka u tren oka našla na njezinim leđima i pogurnula je natrag na stolac. Mrštio se. – Želim vidjeti kako je Keeley, kad već ona ne može biti ovdje – rekla je Rionna. – Ako dopuštaš, naravno. Ovim se posljednjim riječima umalo zagrcnula. Caelen ju je neko vrijeme samo promatrao, a potom je osjetila da miče ruku s njezina struka. – Smiješ se udaljiti. Kako je to samo zvučalo kraljevski. Suprugovski. Preplavljena novim valom mučnine, Rionna je zahvalila suprugu i ustala. Mili Bože, pa ona je udana. Udana. Mora se pokoravati suprugu. Slušati ga. Dok je hodala za Mairin prema stubama, ruke su joj drhtale. Polako su se uspele, praćene jednim Ewanovim ratnikom. Mairin nikamo nije išla bez zaštite. O, nebesa. Neće valjda tako sada biti i njoj? Neće valjda i nju tako nadzirati? Pomisao da neće smjesti nikamo bez pratnje stegnula joj je grlo poput snažne ruke. Stigle su do Keeleynih vrata i Mairin je tiho pokucala. Otvorio im je Alaric, kojem je Mairin nešto tiho rekla. Izašao je i kimnuo glavom. – Može, ali nemojte predugo. Lako se umara. Rionna je pogledala ratnika koji je trebao postati njezin suprug. Nehotično ga je usporedila s njegovim mlađim bratom. Njezinim suprugom. Nije bilo sumnje da obojica izgledaju kao divljaci, ali nekako je mislila da bi se bolje snašla s Alaricom. Nije se doimao toliko hladnim kao Caelen. Ni toliko nezainteresiranim. Ni toliko... Sve. Nije znala točno što joj smeta kod Caelena, ali u njegovu je pogledu bilo određene prijetnje od koje se osjećala poput plijena kojemu se približava grabežljivac. Pred njime se osjećala sitno, nezaštićeno. Ženski. – Rionna – Alaric je pozdravi kimanjem glave. – Čestitam ti. U njegovu se pogledu još uvijek nazirala krivnja, ali Rionna mu nije zamjerila. Nije mogla, znajući zašto se nije želio oženiti njome. Doduše, sama spoznaja da su se on i Keeley doista voljeli nije umanjila Rionnino poniženje. Trebat će još neko vrijeme da se oporavi od toga. – Hvala ti – promrmljala je. Pričekala je da Alaric prođe pokraj nje i potom ušla u Keeleynu sobu.

Keeley je ležala na krevetu, poduprta pravom planinom jastuka. Bila je blijeda, a njezino čelo nabrano od bola. Kad joj se pogled susreo s Rionninim, ipak se uspjela nasmiješiti. – Oprosti što sam propustila tvoje vjenčanje – rekla je Keeley. Rionna se nasmiješila, prilazeći krevetu. Sjela je na sam rub, da ne pogorša Keeleyn bol, pa je oprezno uhvatila za ruku. – Nije važno. I ja sam ga već zaboravila. Keeley se kratko nasmijala, ali odmah potom licem joj se proširio bolan grč. – Morala sam doći vidjeti te – šapnula joj je Rionna. – Nešto me zanima... Zapravo, trebam tvoj savjet. Keeley ju je iznenađeno pogledala, a potom se zagledala u Mairin, koja je stajala iza Rionne. – Naravno. Smije li ostati i Mairin? Njoj potpuno vjerujem. Rionna nepovjerljivo pogleda drugu ženu. – Idem ja dolje, donijet ću nam piva – predložila je Mairin. – Ostavljam vas da neko vrijeme razgovarate nasamo. Rionna je uzdahnula. – Ne, pričekat ću da se vratiš. Da vam pravo kažem, dobro bi mi došao bilo kakav ženski savjet. Keeley se tek nedavno udala, pa ne znam koliko zna... Keeley je porumenjela i Mairin se nasmije. – Onda ću reći da nam donesu piva, a mi ćemo se baciti na razgovor. Svečano obećavam da ništa što kažemo neće izaći iz ova četiri zida. Rionna je zahvalno pogledala Mairin, a potom je Mairin otišla do vrata porazgovarati s Gannonom, ratnikom koji ih je dopratio do Keeleyne sobe. – Koliko se uopće razgovora čuje na hodniku? – Rionna je tiho upitala Keeley. – Provjereno se ne čuje nikakav zvuk – odgovorila je Keeley s vragolastim sjajem u očima. – Da čujem sad o čemu želiš razgovarati. Rionna je pričekala da se Mairin vrati do njih, a potom liznula usnice, spremajući se početi. Osjećala se blesavo tako neuka. – O bračnoj postelji. – Aha – znalački je rekla Mairin. – Aha – potvrdila je Keeley, kimajući. Rionna je glasno izdahnula. – Što da radim? Što se uopće treba raditi? Nemam pojma ni o ljubljenju, ni o... ni o čemu! Dobra sam u mačevanju i tučnjavi, to je sve. Mairin ju je sad pogledala pomalo sućutno, bez podsmijeha. Spustila je ruku na Rionninu i stisnula je. – Nisam ni ja donedavno znala išta od toga. Bila sam u istoj situaciji kao ti. I ja sam zamolila iskusnije žene iz klana za savjet. Mogu vam reći da sam naučila svašta od njih. – I ja – priznala je Keeley. – Nije da se s takvim znanjem možemo roditi, a usto nijedna od nas nije imala majku – pogledala je Rionnu kao da se ispričava. – Mislim, ti jesi, ali pretpostavljam da te nije podučila takvim stvarima. Rionna je frknula nosom. – Od trena kad su mi nabujale grudi, nije znala što bi sa mnom.

Keeley ju je zapanjeno pogledala. – Izrasle su ti grudi? Rionna je porumenjela i oborila pogled na grudi. Potpuno ravne grudi. Da Keeley ili bilo tko drugi zna što se skriva ispod njezine odjeće... Pa barem će njezin suprug uskoro doznati, osim ako Rionna ne nađe način da konzumira brak potpuno odjevena. Mairin se osmjehnula. – Nije teško, Rionna. Muškarci odrade većinu posla, kako u početku i treba. Kasnije, kad stekneš malo iskustva, uključit ćeš se. – Alaric je divan u postelji – uzdahnula je Keeley. Mairin se zacrvenjela i nakašljala. – Moram priznati da ja nisam dobro ocijenila Ewana u početku. Naša je prva zajednička noć bila grozna. Sve smo obavili na brzinu, jer je Duncan Cameron napao naš dvorac. Ewan se uvrijedio na moj prvi dojam i odonda se silno trudi popraviti ga. S vrlo dobrim rezultatima, moram priznati. Rionna je osjetila vrućinu u obrazima. Promatrala je druge dvije žene, primjećujući kako im se pogled blaženo zamagli kad spomenu supruge. Nije mogla ni zamisliti da osjeti takav zanos prema Caelenu. Znala je da nikada neće biti toliko bliski. Caelenu nitko nije mogao biti blizak; bio je previše hladan za to. Njihov je razgovor prekinulo kucanje na vratima i sve su tri zašutjele. Mairin je doviknula da posjetitelj može ući i tren poslije u sobu je ušao Gannon. Izgledao je prilično mrzovoljno. – Hvala ti, Gannone – rekla mu je Mairin dok je spuštao vrč piva i tri peharčića pokraj Keeleyne postelje. – To je sve. Još uvijek namršten, Gannon je izišao. Rionna je pogledala Mairin kao da je želi upitati zašto dopušta takvo ponašanje, ali Mairin je samo točila pivo, smirena i pomalo samozadovoljna držanja. – Zna da smišljamo spačke, zato se tako drži. Kladim se da je sav jadan jer nikome ne smije reći ni riječi. Pružila je pehar Rionni, a potom i Keeley. – Dobro će mi doći za bol – rekla je Keeley. – Žao mi je, Keeley. Sigurno želiš da ostanemo? Ne bih te smjela ometati u odmaranju – rekla je Rionna. Keeley je otpila gutljaj piva i s uzdahom se naslonila na jastuke. – Ne, ne. Poludjet ću sama ovdje u sobi. Drago mi je da imam društvo. Uostalom, moramo te malo smiriti prije prve bračne noći. Rionna je ispila pivo u jednom gutljaju, pa pružila pehar prema Mairin da joj natoči još. Činilo joj se da joj se ovaj razgovor neće svidjeti. – Nemaš razloga za brigu – Mairin ju je pokušala smiriti. – Sigurna sam da će Caelen biti dobar prema tebi – rekla je, ali tada se zabrinuto namrštila. – Barem vas neće požurivati vojska. Moja je prva bračna noć stvarno bila neugodna. Rionna je problijedjela. – Mairin, bolje da prestaneš. Uopće joj ne pomažeš – prekorila ju je Keeley. Mairin je potapšala Rionnu po ruci. – Ma bit će sve u redu. Vidjet ćeš.

– Još uvijek ne znam što bih trebala raditi. – Reci nam prvo što uopće znaš – rekla je Keeley. – Da počnemo od toga. Rionna je zaklopila oči, sva jadna, pa opet ispila pivo naiskap. – Ništa. – O, joj – rekla je Mairin. – Ali istina je da ni ja nisam imala pojma i o čemu, iako su se opatice u samostanu u kojem sam odrasla trudile poučiti me i u tom pogledu. – Mislim da bi trebala Caelenu reći kako stvari stoje i čega se bojiš – predložila je Keeley. – Nije on toliko grozan da tek tako zanemari jade mlade djevojke. A ako je samo upola vješt koliko i Alaric, ne čeka te ništa neugodno. Mairin je frknula nosom. – Barem ti neće vojska lupati na vrata... – Daj dosta više o vojsci! – rekla je Keeley ojađeno. – Nikakva vojska ne kuca na Rionnina vrata. Mairin i Keeley pogledale su se i prasnule u smijeh. Smijale su se do iznemoglosti, dok Keeley nije klonula na jastuke. Rionna ih je samo promatrala, sad već posve sigurna da nikada ne želi iskusiti prvu bračnu noć. Pivo je počelo djelovati i zijevnula je. Soba se pomalo vrtjela, a glava joj je postajala sve teža. Imala je osjećaj da na ramenima nosi stijenu koja kao da je sa svakom minutom postajala sve teža. Ustala je s ruba kreveta i uputila se prema vratima, zgađena vlastitom slabošću. Kakva je to sad slabost... Pa ona se ponaša kao kakva ženska. Iako je krenula prema vratima, završila je pred prozorom i prenula se kad ju je ošinuo nalet ledenog vjetra što se probio kroz krzna koja su prekrivala prozor. – Oprez – čula je Mairin posve blizu uha. Mairin ju je odmaknula od prozora i povela do stolca u kutu sobe pa je posjela. – Možda da ostaneš malo ovako – predložila je. – Bolje da ne pokušaš sići stubama tako ošamućena, a i bolje da nam muževi ne doznaju kako se zabavljamo. Rionna je kimnula. Uistinu se osjećala čudno. Možda će doista i biti najbolje da ostane mirno sjediti dok soba ne otpleše svoj vrtoglavi ples. Caelen je vjerojatno stoti put pogledao prema stubama, a ni Ewan nije izgledao ništa mirnije. Rionna i Mairin dugo su bile na katu, a već je poprilično kasno. Caelen je želio konačno pobjeći sa svadbenog slavlja. Krasna li slavlja. Mladenka se držala poput kipa tijekom cijelog obreda, a potom sjela za stol i šutjela kao riba dok se cijela dvorana lijepo i glasno zabavljala. Sudeći po njezinu držanju, Rionna je bila još manje oduševljena brakom od njega. Caelenu to nije bilo važno. Povezala ih je dužnost. A njegova je dužnost sad još bila konzumirati brak. U preponama ga je stegnulo i iznenadio se koliko je i sama ta misao u njemu pobudila želju. Već dugo nije osjetio takvu želju prema ženi. Ali Rionnu je poželio kad ju je ugledao prvi put. Tada se sramio, jer bila je zaručena za njegova brata. Osjećao se kao izdajica, kao da ne poštuje brata, i to ga je silno opterećivalo.

Ali koliko god je samoga sebe prezirao zbog toga, ipak bi svaki put kad je Rionna ušla u prostoriju osjetio istu žudnju i njegovo se tijelo probudilo. A sad je bila njegova. Još se jednom osvrnuo prema stubama, a potom znakovito pogledao Ewana. Vrijeme je da lijepo ode po svoju ženu i odvede je u krevet. Ewan je kimnuo i ustao. Nije mu smetalo što se kralj još uvijek dobro zabavlja, samo je objavio da je proslava gotova i da se svi mogu povući na počinak. Rekao im je da će se ujutro sastati i početi dogovore. Ewan je trebao preuzeti nasljedstvo svoje kćeri, a svi su zajedno trebali smisliti plan za borbu protiv Duncana Camerona. Caelen je krenuo za Ewanom na kat, gdje ih je dočekao Gannon. – Lady McCabe se prije jednoga sata povukla u svoju sobu. Dijete se probudilo – rekao je Gannon Ewanu. – A moja supruga? – napola ljutito upitao je Caelen. – Još je u Keeleynoj sobi. Alaric je u Keeleynoj staroj sobi, ali gubi strpljenje i jedva čeka da se vrati ženi. – Slobodno mu pođi reći da će Rionna izaći odande za manje od minute – rekao je Caelen, krećući prema Keeleynoj sobi. Pokucao je, ali samo zato što je to bila Keeleyna soba i nije želio bezobzirno upasti i prepasti je. Rionna ga je uvrijedila odlazeći tako s proslave. Provela je pola večeri daleko od njega. Kad je čuo kako mu Keeley tiho odgovara na kucanje, otvorio je vrata i ušao. Malo se smekšao ugledavši Keeley, koja je sjedila u krevetu oslonjena na jastuke. Učinilo mu se da bi mogla skliznuti s kreveta, pa je pritrčao pomoći joj. Izgledala je iscrpljeno, oči su joj bile okružene podočnjacima, i kad ju je podupro da sjedne, tegobno je uzdahnula. – Oprosti – promrmljao je. – Nema veze – odvratila je slabašno se osmjehujući. – Došao sam po Rionnu. – Kad je shvatio da Rionne nema, namrštio se. Keeley je pokazala glavom prema kutu sobe. – Ondje je. Caelen se okrenuo i iznenadio spazivši suprugu. Sjedila je u kutu, naslonjena na zid, spavajući zabačene glave i otvorenih usta. Kad se osvrnuo po sobi, ugledao je pivski vrč i prazne pehare. Sumnjičavo se mršteći, nagnuo se i zavirio u vrč. Kao što je i mislio, bio je prazan. Pogledao je Keeley, koja je također izgledala kao da će svakoga trena utonuti u san, a potom ponovno pogledao Rionnu. Nije se ni pomaknula sve ovo vrijeme. Sjetio se da je za večerom ispila nekoliko pehara piva i jedva nešto pojela. – Pa vi ste pijane. – Moguće – promrsila je Keeley. – No dobro, vjerojatno. Caelen je odmahnuo glavom. Bedaste cure. Krenuo je prema Rionni, ali Keeley ga je zaustavila. – Budi nježan s njom, Caelene. Boji te se.

Zastao je i pogledao usnulu Rionnu, a potom se polako vratio do Keeley. – Znači, o tome se radi? Napila se jer me se boji? Keeley se namrštila. – Možda ne baš tebe. Mislim, da. Vjerojatno se boji i tebe, ali... Caelene, Rionna se plaši... Ne zna ništa o... Zašutjela je i pocrvenjela do korijena kose. – Shvaćam – rekao je Caelen nezadovoljno. – Nemoj me krivo shvatiti, Keeley, ali to je nešto o čemu ćemo samo moja supruga i ja razgovarati. Odvest ću je u našu sobu. Ti bi se trebala odmarati, a ne oblokavati pivom. – Je li tebi itko ikad rekao koliko si ukočen? – promrmljala je Keeley. Caelen se sagnuo, zavukao ruke pod Rionnino mršavo tijelo i podigao je. Bila je toliko lagana da je jedva osjećao da išta nosi, ali na vlastito iznenađenje, shvatio je da mu se taj osjećaj sviđa. Bio je nekako ugodan. Odnio ju je do vrata pa zapovjedio Gannonu da ih otvori, jer je znao da stoji na hodniku. Kad je izašao, dočekao ga je Alaricov upitan pogled. – Pođi vidjeti kako ti je žena – dobacio mu je Caelen mrzovoljno. – Vjerojatno se sad već onesvijestila. – Molim? – upitao ga je Alaric. Caelen mu nije odgovorio, nego je samo krenuo prema svojoj sobi. Ramenom je otvorio vrata pa nježno spustio Rionnu na krevet. Potom se s uzdahom odmaknuo i promotrio je. Znači, mala ratnica ga se boji. Toliko je straši da se napila kako bi mu umakla. Caelen je bio svjestan kakvo to svjetlo baca na njega, ali nije joj mogao zamjeriti. Nije baš bio... Puno toga on nije bio pred njom. Odmahnuo je glavom i pažljivo je svukao do rublja. Dok je povlačio tkaninu s njezina tijela, ruke su mu zadrhtale. Primijetio je da nema baš bogzna kakve grudi. Bila je mršav curetak, poprilično ravna. Tijelo joj je bilo snažno, doduše, čvrsto. Nikad nije vidio ženu takva tijela. Gorio je od želje zaviriti pod rublje, da vidi kakva je bez ičega na sebi. Sad su vjenčani, ima pravo na to. Ali nije se mogao natjerati na takav potez. Znao je da bi je mogao probuditi i zatražiti da ispuni svoju bračnu dužnost, ali preplavila ga je želja da u njezinu pogledu vidi strast. Želio je da ga poželi. Želio je čuti njezine tihe uzdahe užitka. Nije želio da se boji. Nasmiješio se i odmahnuo glavom. Kad se ujutro probudi, boljet će je glava i pitat će se što se dogodilo prethodne noći. Možda on neće uzeti ono što mu po zakonu pripada dok Rionna ne bude spremna, ali to ne znači da ona to mora znati. Zavukao se u krevet pokraj nje i navukao debelo krzno preko njihovih tijela. Miris njezine kose ispunio mu je nosnice, a toplina njezina tijela mamila ga je da je zagrli. Tiho je opsovao i okrenuo se na drugu stranu.

A tada se, na njegov užas, Rionna promeškoljila i stisnula uz njegova leđa. Njezino toplo, primamljivo tijelo priljubilo se uz njegovo toliko snažno da je znao da ga čeka besana noć.

2 Netko ili nešto ležalo je na Rionninoj glavi. Tiho je zastenjala i zamahnula rukom da odmakne dotični predmet, ali nije ništa našla. S mukom je otvorila oči i odmah požalila. Bilo je mračno i toliko hladno da ju je već i otvaranje očiju zapeklo. Dok je tako ležala, postala je svjesna još dvaju neobičnih detalja. Prvo, do nje je ležalo vrlo toplo, mišićavo tijelo. I drugo, bila je samo u rublju. Ruka joj je poletjela prema grudima i napipala je lanene povoje preko dojki. Još su bili na mjestu, što je značilo da je suprug nije ispipao. I da ne zna koliko su pune njezine grudi. Doduše, baš je i mogao sam doznati. Sad su vjenčani, doznat će vrlo brzo. Neće ih moći skrivati zauvijek. Koliko god se trudila prisjetiti se događaja prethodne večeri, mozak joj je bio prazan. Posljednje čega se sjećala bio je vjetar na Keeleynu prozoru. A sad je ležala u krevetu... pokraj supruga. Računa li se konzumacija ako je se ne sjeća? I ne bi li trebala biti u još manje odjeće nego sad? Keeley i Mairin nisu joj rekle ništa o tome. Tada je shvatila da se ne sjeća ni samog događaja. Znači li to da i nije bilo toliko grozno? Obrazi su joj se zažarili od poniženja, u grudima ju je zapeklo. Što da mu kaže kad se probudi? Kako da ga pogleda u oči? Što ako se ponašala razuzdano? Što ako ga je razočarala? Još gore, što ako ga je njezino neiskustvo odbilo? Glava ju je boljela, želudac se kovitlao, ali je ipak ustala i zadrhtala kad ju je zapuhnula hladnoća. Caelenovo je tijelo bilo vrelo i u krevetu je bilo tako toplo. Hvala nebesima da je soba mračna. Probudila mu se dovoljno blizu da zna kako je spavao bez tunike. Što ako... Što ako je spavao bez ičega? Obuzele su je dvije želje u isto vrijeme. Nije znala bi li zbrisala iz sobe koliko je noge nose ili popustila bizarnoj želji da zaviri pod pokrivač. Dok se još kolebala, shvatila je da stoji u Caelenovoj sobi, a ne u onoj u kojoj je boravila prije, kao gošća klana. Spotaknula se na vjenčanu haljinu koja je ležala na podu i obrazi su joj se opet zažarili. Je li je Caelen svukao? Ili se sama razodjenula? Podigla je haljinu i navukla je, poravnavajući je koliko je mogla u mraku, a potom otvorila vrata i povirila na hodnik. Bio je u polumraku i, koliko je mogla vidjeti pri svjetlu napola dogorjelih svijeća, prazan. Hvala nebesima. Izašla je i potrčala hodnikom prema gostinskoj sobi. Skinula je vjenčanicu i presvukla se u odjeću u kojoj se osjećala ugodno: tople hlače, iznošenu tuniku i kožnate čizme. Morala je razbistriti glavu, koliko god je boljela, a jedini njoj poznat način za to bila je dobra tučnjava. * Kad se Caelen probudio, krevet mu je bio prazan, a međunožje izloženo ledenom vjetru. Opsovao je i pokrio se, pa se ogledao po sobi u potrazi za suprugom.

Nije ju vidio i to ga je iživciralo. Inače je on prvi na nogama u cijelom dvorcu. Čak ni Ewan ne ustaje prije njega, a on liježe kasno. Cijenio je te trenutke, uživao u samoći. Dok su svi drugi spavali, Caelen bi ustao i polako počeo dan: ponekad plivajući u jezeru, ponekad vježbajući mačevanje. Odbacio je krzna i ustao, pa se onako gol protegnuo, puštajući hladnoću da ga razbudi. Krv mu je pojurila tijelom, rastjerujući i posljednje tragove sna. Natočio je vode u vjedro, umio se i oprao zube, razmišljajući što je Rionni. Ili je prestravljena ili šalje vrlo jasnu poruku o tome kako misli da će izgledati njihov brak. Kako god, sad je trenutak da uspostavi pravila i objasni svojoj novoj ženici kako će stvari izgledati. Nakon što je pronađe. Obukao se i izišao na hodnik. Inače se ne bi zabrinjavao tišinom, ali dvorac je bio pun ljudi. Kralj je prenoćio kod njih i svi su se veselili dugo u noć, pa se nadao da se neće probuditi ovako rano. Nije se želio osramotiti kad ljudi primijete da mu je žena zbrisala usred noći. Namrštio se, stajući pred vrata gostinske sobe. Kvragu s kucanjem. Gurnuo je vrata i dočekala ga je tama. Ni vatra nije bila upaljena. Tek je tada shvatio da ni u svojoj sobi nije zapalio vatru. Bio je navikao spavati u hladnoj sobi, ali sitna cura poput Rionne sigurno se probudila u ledenoj odaji cvokoćući zubima. Caelen nije bio iskusan domaćin. Nije znao kako ugoditi ljudima, a pogotovo u vlastitim odajama. Ali sad je oženjen. Čini se da će morati naučiti neke stvari. Pokazat će on njoj da zna biti razuman. Krevet u gostinskoj sobi bio je nedirnut. Preko stolca je bila prebačena Rionnina vjenčana haljina, ista ona koju je on svukao s nje prethodne večeri. Gdje li je onda Rionna ovako rano? Sumnja mu se iz glave polako širila tijelom dok ga nije zapekla u želucu. Sigurno nije toliko drska da je prve bračne noći otišla uvući se ljubavniku u krevet? Kakvog bi razloga inače ijedna ženska imala pobjeći iz topla kreveta usred noći? Ako ju je nešto mučilo, trebala ga je probuditi. Sad su vjenčani i njegova je dužnost riješiti sve njezine probleme. Što je dulje razmišljao o razlozima Rionnina bijega, to je postajao ljući. Davna ga je izdaja pekla u grudima, koliko god se trudio ne misliti na to. Teško je bilo zaboraviti što je Elspeth učinila. Promijenila je život cijelome klanu McCabe svojom izdajom. Njegov je brak bio izravna posljedica njezina nedjela, pokušaj da popravi pogrešku iz mladosti, posljednji put kad je dopustio osjećajima da mu zamagle razum. Godinama je njegov klan životario, pokušavajući se oporaviti od pokolja od ruke Duncana Camerona. Tek u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon što se Ewan oženio Mairin i nakon što se rodila Isabel, klan je konačno mogao očekivati bolju budućnost. Kako je on mogao odbiti jedino što je mogao učiniti za klan? Vjenčanje i savez koji će konačno uništiti čovjeka kojega su on i njegova braća mrzili više od svega na svijetu.

Možda nije imao izbora i morao se oženiti Rionnom McDonald, ali Bog zna da joj neće dopustiti da zbog toga od njega radi budalu ili je pustiti da čini što joj je volja, kao što je to godinama činio njezin otac. Sad je on njezin laird, sviđalo joj se to ili ne. Slušat će ga, pa makar joj to bilo posljednje. Kroz prozor gostinske sobe do Caelena je dopro zvuk metala. Namrštio se i prišao prozoru pa podigao krzna. Znao je da ta soba gleda na dvorište za vježbu, ali nije mogao dokučiti tko bi vježbao mačevanje ovako rano. I zašto? Nagnuo se kroz prozor i vidio da su baklje oko srednjeg dijela dvorišta još uvijek upaljene. Na dvorištu su se dvojica tukla kao da se doista bore. Jednome od njih nije išlo i bio je na korak od poraza. Drugi se u tom trenu okrenuo i Caelen je pri svjetlu baklji ugledao zlatan odsjaj dobro mu poznate kose i puna usta stegnuta od usredotočenosti. O, paklene vatre. Pa taj je ratnik njegova ženica. Pustio je krzna da padnu preko prozora i u dva koraka izišao iz sobe. Tresući glavom, pošao je stubama i naletio na Cormaca, koji je odmah uhvatio korak s njime, pa su zajedno krenuli prema vratima. – Jesi li znao da je Rionna usred borbe na dvorištu? – procijedio je Caelen ljutito. Cormac ga je pogledao panično, posramljeno i kao da ne zna što da kaže. – Nisam – promucao je naposljetku. – Tek sam maloprije ustao. Caelen ga je pogledao s gađenjem. – I ti ćeš se sad početi izležavati kao cura? Cormac se iscerio kao da ga taj Caelenov prijekor uopće ne dira. – Da ti pravo kažem, sada kad je pokraj mene u krevetu meko i toplo žensko tijelo, ujutro me ništa ne vuče da ustanem. Caelen je uzdahnuo. – Mene više zanima zašto je tvoja žena na nogama nakon noći s tobom. Čovjek bi mogao svašta zaključiti. Caelen ga je ošinuo pogledom. Nimalo zabrinut Caelenovim lošim raspoloženjem, Cormac je nastavio. – Već i činjenica da ima snage za borbu govori mi svašta... Možda si nešto krivo napravio? Možda nisi ništa napravio? Cormacovo okrutno zadirkivanje stisnulo je Caelenove usnice u ljutitu crtu. – Što misliš hoće li se Christini svidjeti bezub suprug? Cormac je podigao ruke kao da se predaje, ali nastavio se ceriti cijelim putem do dvorišta. Caelenu je dobro došao hladan vjetar. Podsjetio ga je da se ne smije opustiti. Ne smije se smekšati. Kad se muškarci uljuljkaju u lagodan život, kraj im je blizu. Njemu se to neće dogoditi. Sve će napraviti da to spriječi. Sve će napraviti da spriječi propast svojega klana – i starog i novog. – Nije nevješta – primijetio je Cormac.

Što su prilazili bliže vježbalištu okruženom bakljama, to se Caelen snažnije mrštio. – Rionna! – dreknuo je. Njezina se glava okrenula prema Caelenu upravo kad je protivnikov mač poletio prema njoj. Ravno prema njezinu golu vratu. Caelen je skočio zaustaviti mač Rionnina protivnika i s panikom je shvatila da se oštrica zaustavila svega nekoliko centimetara od njezine kože. Kratkim pokretom zgloba, Caelen je izbio mač iz ruke Rionnina protivnika, istodobno pogledavši mladića oštrim pogledom koji mu je sve rekao. Mladi se ratnik udaljio gotovo trkom. Njegova supruga, naprotiv, nije bila ni u strahu ni zatečena, pa čak ni zahvalna što je spriječio njezinu sigurnu smrt. Bila je bijesna. Pogled joj je iskrio od ljutnje kad se okrenula prema njemu. Pri svjetlu baklji, tako bijesna podsjetila ga je na divlju mačku. Znao je da bi je ta usporedba samo još jače razjarila, ali njega je zabavila. – Koga vraga ti izvodiš? – povikala je. – Mogla sam poginuti zbog tebe! Ne možeš tek tako upasti usred borbe i vikati! Caelena je ovo razljutilo i zakoračio je prema njoj, pjeneći se što se usuđuje tako mu se obraćati pred nekim drugim. – Misliš da te na bojištu ništa ne bi omelo, Rionna? Misliš da te nitko ne bi dozivao? Ratnik mora imati snažan um, a ne samo tijelo. Ako si tijekom bitke dopustiš da ti nešto odvuče pozornost, gotova si. Zacrvenjela se i okrenula glavu od njega, puštajući vršak mača da joj padne pokraj noge. – Kao drugo, ne spuštaj mač. Trenutačno si laka meta. Ljutito je stisnula usnice. – Dokazao si svoje, mužiću. – Jesam li, doista? Mislim da još nisam. Tek sam počeo. Smjesta se nosi u dvorac. Ovo da nisi više ikad ponovila. Jesam li bio dovoljno jasan? Otvorila je usta od šoka, a njezine zlatom prožete oči opet su zaiskrile. Bila je još više bijesna zbog poniženja. – A kad sjednemo doručkovati, ponašat ćeš se dolično svojemu položaju u klanu McCabe i iskazati dužno poštovanje i kralju i lairdu ovoga klana. Stežući usnice, namrštila se i bilo je jasno da je sve ovo peče. Zakoračio je i stao tek nekoliko centimetara od nje. Ne bi to ni sam sebi priznao, ali njezin miris i njezina blizina – a posebice činjenica da je bila sva rumena i razbarušena od borbe – natjerali su njegovo međunožje na snažnu reakciju. Već je i samo to bilo dovoljan razlog da joj zabrani borbu: ako nastavi ovako raščupana i zajapurena od tučnjave hodati uokolo, hlače će mu se raspuknuti. Zamahnuo je rukom kao da dopušta slugi da se udalji. Kad je krenula prema dvorcu, zaustavio ju je povikom. – Još samo nešto, Rionna. Okupaj se. Zaudaraš.

3 Zaudara. Rekao joj je da zaudara! Rionna je skliznula još dublje u bačvu i voda joj je ispunila uši. Cijelo ju je lice peklo od poniženja, a u ušima joj je još uvijek odzvanjao muški smijeh koji ju je pratio dvorištem sve dok nije pobjegla u dvorac. Ponizio ju je. Ne samo riječima nego i djelima. Dokazao je da je nesposobna ratnica, a ona je glupo dopustila da joj odvrati pozornost. Ta joj lekcija nije trebala. Nije glupa, pobogu. Zna se boriti. Ali od trena kad je postala svjesna Caelenove prisutnosti u dvorištu, pozornost joj se rasula. Pred svima se pretvorila u glupaču koja se pretvara da je ratnica. Bila je bezgranično zgađena sama sobom. Netko je pokucao na vrata i Rionna se namrštila pa skliznula još dublje u bačvu. Iz vode su joj sad virile tek oči i nos. Trenutak poslije vrata su se i otvorila, a u sobu je provirila Maddie. – Aha, tu si. Caelen kaže da ti treba pomoć. Veli da za pola sata moraš biti za stolom. – A kaže, ha? – promrmljala je Rionna sebi u bradu. – Daj da ti pomognem oprati kosu. Nećemo je baš stići osušiti tako brzo, preduga je i pregusta. Prelijepa je. Izgleda poput zalaska sunca na jezeru. Maddieni komplimenti razgalili su Rionnu. Znala je da nije lijepa. Keeley je lijepa. Rionna... Djelomično je i sama kriva, znala je. Mogla je više pažnje posvetiti svojoj ženstvenosti. Tijelo joj sada više nije bilo mekano kao djevojačko, a i dobila je mišiće koje nijedna dama ne bi smjela imati. Ruke su joj bile snažne, struk tanak. Noge su joj bile mišićave, a na bokovima nije bilo ni traga naslagama. Bila je vrlo uska i tanašna. Jedino ženstveno na njoj bile su grudi, i bila je očajna zbog toga. Jednostavno nisu bile u skladu s ostatkom nje. Zato ih je skrivala. Smetale su joj i tjelesno i u svakom drugom pogledu. Njezin je otac s vremena na vrijeme zahtijevao da se odjene kako dolikuje ženi, kad bi im u posjete došli ugledni gosti. Preradili su joj majčine haljine, ali bile su joj premale u grudima, koje bi samo stršale ponad korzeta i navodile sve muško na vratolomije ne bi li ih se nagledali. Muškarci su smijurija, mislila je Rionna. Pokažeš im grudi, a oni se pretvore u slinave budale. Jednog se muškarca ipak plašila i baš ju je taj naveo da se skriva. Sve dok bude izgledala kao momak, neće biti u opasnosti. – Dakle, curo? Hoćeš li sjediti u toj bačvi dok se voda ne ohladi ili ćeš mi dopustiti da ti operem kosu pa da konačno možemo na doručak? Rionna je rastjerala misli i kimnula, a Maddie je žurnim korakom otišla po vjedro što je stajalo ispod prozora. Rekla je Rionni da se uspravi u sjedeći položaj i kad je Rionna poslušala, Maddie ju je zaprepašteno pogledala. – Ma gle ti nje, što ona skriva!

Rionna je oborila pogled i pocrvenjela, tek sad svjesna da Maddie gleda u njezine grudi. Plutale su na vodi i Rionna je spustila podlakticu na njih da ih potopi. – Moje prokletstvo – promrmljala je. – O, Bože, kakvo je to prokletstvo? Cure bi ubile za takve obline. Zna li tvoj suprug što je dobio? Rionna se namrštila. Maddie se zakikotala. – Dakle, ne zna. Kakvo li ga samo iznenađenje čeka. – Još ga neko vrijeme ništa ne čeka, ako se mene pita. Maddie se još jednom nasmijala, izlijevajući vodu na Rionninu kosu. – Nećeš ih moći zauvijek skrivati. – Ni ne namjeravam. – Misliš da neće zaviriti pod plahtu kad konačno obavite bračnu dužnost? Rionna se namrštila. – Kako znaš?... Maddie je coknula jezikom. – Ma daj, mala. Bila si pijana kao stari ratnik kad mu zabrane da se bori, a i plahta ti je potpuno čista. Osim ako mi ne misliš reći da nisi ni bila djevica. Rionna je pocrvenjela tko zna koji put. Nije bila navikla na ženske razgovore, a Maddie nije imala dlake na jeziku. Zbog svega joj je ovoga bilo silno neugodno. – Ima vremena za to – rekla je Maddie. – Ali moraš mu barem pokazati što ga čeka. Momak će isplaziti jezik do poda ako mu pokažeš grudi u punome sjaju. Rionna je stresla glavom. – Ne brine mene što će Caelen misliti. – Misliš da bi kome drugome dopustio da ti priđe? Ma daj, curo. Možda te dosad zabrinjavalo udvaranje svakakvih budala, ali ako cura ne može izgledati lijepo u vjenčanici, a kad može? Nitko nije toliko lud da navaljuje na svadbi, dok sjediš do supruga. – Kako to misliš? – upitala je Rionna, ne shvaćajući do kraja o čemu Maddie govori. Maddie se nasmiješila kao da krije neku tajnu i izlila posljednje vjedro vode na Rionninu sada čistu kosu. – Samo ti pusti mene da sve sredim. Znam ja što tebi treba. * Caelen je bio na rubu eksplozije. Kralj je već sjedio za stolom, a Rionna se još nije udostojala sići za stol. Čak je i Mairin, koja je još uvijek bila slaba nakon poroda i dojenja, sjedila pokraj supruga čekajući da im posluže hranu i da počnu pregovori. Bio je na najboljem putu da ode po nju i dovuče je za stol, kad se dvorana odjednom stišala. Svi su oko njega umuknuli toliko naglo da se Caelen malo prestrašio. Kad je shvatio da su se sve glave okrenule prema ulazu u dvoranu, i on je učinio isto. Prva mu je reakcija bila bijes zbog Rionnina kašnjenja, ali kad je vidio kako izgleda, misli su mu odlutale u drugom smjeru. Zapitao se što je na njoj drugačije. Trebalo mu je dulje nego drugim gostima da shvati zbog čega Rionna danas ne sliči na sebe, ali kad je konačno shvatio, usta su mu se otvorila od šoka. Iste ih je

sekunde zatvorio, ogledavajući se panično da vidi je li itko primijetio njegovo iznenađenje. Nitko ga nije gledao. Svi su pogledi bili upereni u njegovu suprugu. Nije ni sumnjao da je Rionna zgodna cura. Oči su joj bile neobične boje, zlaćane i jantarne. Kosa joj je sjala u istim tonovima. Nije bila ni crvena ni plava, nego nešto između, ovisno o svjetlosti koja bi padala na nju. Na trenutke mu se činila zlaćanom, na trenutke crvenom poput lisičjeg krzna. Ponekad bi ga podsjetila na nebo pred zalazak sunca. Znala je izgledati lijepo kad ne bi bila odjevena kao prljav momak. Ali sad... O, nebesa. Pa ona ima grudi. Tko bi rekao? Caelen je progutao knedlu koja ga je umalo zadavila, svjestan da ne smije pokazati iznenađenje. Svi misle da je on njezin najzanimljiviji atribut već otkrio sinoć. Dok je obavljao bračnu dužnost. Ma gdje li je ta cura sakrila takve obline? Još bolje pitanje: zašto? Sad je bila odjevena u lijepu haljinu, koja je Caelenu bila nekako poznata. Pogledao je Mairin iskosa i sjetio se da pripada njoj. Na Mairin je ta haljina bila lijepa, ali na Rionni je bila spektakularna. Izgledala je... damski. Caelen je do ovoga trena ni u ludilu ne bi opisao tom riječju. Sad mu se učinila krhko i nježno. Kosu je skupila visoko na tjemenu i niz lice joj je padalo nekoliko uvojaka nalik na sunčane zrake. Usprkos svemu tome, izgledala je nesigurno. Caelen je podigao obrvu, promatrajući svoju malu ratnicu kako blijedi pred gostima. Mislio je da bi se radije ubila nego pokazala strah, a sada je dvaput u istome danu u očima svoje mladenke primijetio upravo to. Strah. Shvatio je da je zbog toga spreman na svakakva djela. Čak i na glupa, poput ležanja kao klada cijele noći, jer je doznao da ga se supruga boji. Umalo se naglas nasmijao. Je li išta gluplje uopće mogao napraviti? Da njegovi ratnici doznaju kako je odjednom postao strpljiv, umrli bi od smijeha. Zato se sad morao pretvarati da je već vidio njezine bujne grudi, koje su svi promatrali. Caelen je ošinuo pogledom sve muškarce, a potom ustao pomoći supruzi da sjedne za stol. Kad su se pozdravili, još se mrštio i nije ga začudilo spazivši kako joj se usnice stežu. Namjeravao joj je reći da izgleda vrlo lijepo i da je ponosan na nju, ali iz njegovih usta izašlo je nešto posve drugo. – Pokrij se, ovo je neprilično. Rionna je trzajem izvukla ruku iz njegove i ošinula ga pogledom jednakim udarcu u međunožje, a potom otmjeno sjela. On je ostao stajati, osjećajući se poput kakva zlikovca.

Još se jednom osvrnuo da spriječi buljenje klana, ali nitko se nije obazirao na njega. Svi su gledali Rionnu kao da nikad u životu nisu vidjeli ženu. – Izgledaš predivno, Rionna – rekla joj je Mairin s drugog kraja stola. Caelena je zapekla krivica: znao je da je na njemu bilo da Rionni kaže koliko lijepo i otmjeno izgleda. Nije to trebala čuti kao utjehu zbog njegovih ružnih riječi. Povrh svega, i dalje je stajao bez riječi, kao da je zaboravio govoriti. – Nikad ne vidjeli ljepše mladenke – rekao je kralj široko se osmjehujući. Caelen se namrštio i na te riječi, ne obazirući se na Ewanov prijekoran pogled. Kralj David nasmijao se i vratio doručku. – Dobro smo odlučili, Ewane – rekao je kralj zadovoljno, brišući usta. Caelen nije bio tako siguran da im je ovaj savez trebao, ali njegov je brat izgledao mirnije nego inače. Mjesecima se brinuo zbog Mairin i Isabel, zbog mogućeg napada Duncana Camerona. Alaric... Alaric je također izgledao zadovoljno. Dugo ga je mučila nemoguća odluka, izbor između žene koju voli i klana. Caelen nije imao snage prigovoriti mu ni za što, jer on je sam u takvoj situaciji jednom davno donio pogrešnu odluku. Svi su oko njega bih toliko sretni da nije mogao zaključiti ništa drugo doli da je ovaj brak doista prava odluka. Jedino mladenci nisu bili sretni. Ewan je pogledao Caelena, a potom se obratio kralju. – Jesmo, da. Dobro smo odlučili. – Čim malena bude dovoljno snažna za putovanje, morate preuzeti Neamh Alainn. Taj je posjed posljednja točka našega obrambenog lanca. – Kralj je pogledao Caelena. – Znam da su zimske oluje ovdje opasne, ali isto je tako važno i da se vas dvoje što prije vratite na posjed McDonalda. Saveznici smo, ali starome lairdu ne vjerujem. Očekujem da pokuša podići bunu protiv tebe. Na tebi je da ovladaš McDonaldima i ojačaš savez s McCabeovima. Rionna se na ove uvredljive riječi ukipila i podigla pogled, strijeljajući kralja očima. Caelen je brzo poklopio njezinu ruku svojom i upozoravajuće je stisnuo. – Zaboravljate da sam ja McCabe? Mislite li da bih izdao obitelj? Izdao brata? – i Caelen je jedva držao bijes pod kontrolom. On i Rionna puno su žrtvovali za dobrobit svojih dvaju klanova. Neće trpjeti ovakve uvrede. – To što laird McDonald nema časti ne znači da su nečasni i svi njegovi ljudi. Rionna se naslonila na stolac, a njezina stisnuta ramena malo su se opustila. Kad je svojim zlaćanim očima pogledala Caelena, u njima je vidio zahvalnost za riječi obrane. I nešto nalik na preko volje ukazano poštovanje. – Nisam želio vrijeđati – rekao je kralj David. – Istina je da ste vas dvoje podnijeli teret saveza. McDonaldi te neće lako prihvatiti za svoga lairda. Morat ćeš biti na oprezu u svakom trenu. Duncan Cameron upotrijebit će sve što bude mogao da oslabi naš savez. On je guja koje se moramo riješiti. – Ne sumnjam da će moj brat učiniti sve što bude potrebno da klan McDonald zasja u nekadašnjem sjaju – ubacio se Ewan. – On je glavni zaslužan za nepobjedivost našega klana. Da vam pravo kažem, boli me što ostajemo bez njega, koliko god time jačamo savez klanova.

– Ne ostaješ bez mene, brate – nasmiješio se Caelen. – Samo ćemo sad biti susjedi. Alaric, koji je dosad sjedio bez riječi, namrštio se i pogledavao sad jednoga, sad drugoga brata. – A što ćeš ti, Ewane? Ne možeš biti na dva mjesta istodobno. Neamh Alainn valjat će štititi, kao i Mairin i Isabel. Ali ne smiješ zanemariti ni naš dvorac. Naš klan. Ewan se nasmiješio i razmijenio zavjerenički pogled s kraljem. – U pravu si, Alariče. Ti si jedini McCabe koji trenutačno nema vlastiti posjed i titulu. Čini mi se posve prikladnim i opravdanim da ti ostaneš braniti dvorac i posjed klana McCabe nakon što se Mairin i ja preselimo na Neamh Alainn. Alaric je bio zatečen. Pogledavao je sad jednoga, sad drugoga brata, odmahujući glavom u nevjerici. – Ne razumijem. – Ne mogu više biti laird – promrmljao je Ewan. Okrenuo se prema Mairin, promatrajući je pogledom punim ljubavi. – To je svima jasno. Nakon rođenja Isabel, moja sudbina, sudbina svih nas... promijenila se. Sada je moja najvažnija dužnost zaštita nasljedstva moje kćeri. Ne mogu dijeliti vrijeme i pažnju između klana s jedne strane i supruge i kćeri s druge strane. Zato ćeš ti postati laird. Ne mogu zamisliti tko bi bolje obavljao tu dužnost od tebe. Alaric je prošao rukom kroz kosu, i dalje zbunjeno promatrajući brata. – Ne znam što bih rekao, Ewane. Ti si naš laird. Ti si naslijedio našega oca. Tako treba biti. Nisam nikada ni razmišljao o tome da preuzmem titulu. Kralj je podigao obrvu. – Da ti to nama ne želiš reći kako prvo moraš malo razmisliti o ponudi? – Ne, naravno da ne želim. Učinit ću sve što moram da osiguram budućnost našega klana. – Osim ako to ne uključuje brak sa mnom – promrsila je Rionna. Ali Caelen ju je čuo i iznenađeno je pogledao. Nije ni razmišljao o mogućnosti da njegova supruga osjeća nešto prema Alaricu. Nisu ni toliko dugo bili zaručeni, ali tko bi znao što se mota ženskom glavom. Alaric nije bio toliko hladan kao Caelen, koji je dobro znao da njegov brat nije ni toliko neumoljiv. Caelen je čak znao biti i okrutan u ženskim očima, dok se Alaric s njima uvijek bolje razumio. Žene su obožavale Alarica. Sve su ga odreda smatrale jako zgodnim. Je li moguće da je Rionna nesretna jer su je udali za pogrešnoga brata McCabe? O tome Caelen dosad nije razmišljao, a sada kad mu je to palo na pamet, počelo ga je mučiti. – Riješeno, dakle – zaključio je kralj, spuštajući čašu. – Okupit ćemo lairde i Ewan može svima objaviti da titulu lairda i posjed McCabe ostavlja Alaricu. – A što je s našim ljudima? – obratio se Alaric Ewanu. Caelen se zainteresirano nagnuo naprijed. Ovo se ticalo i njega. Klan McCabe bio je poznat po sjajnim ratnicima, ali sad bi se oni trebalo podijeliti na tri klana, što nikako ne može dobro završiti. Ewan se namrštio. – Ja ću sa sobom povesti dovoljno ratnika da osiguram zaštitu Mairin i Isabel. Kad stignemo na Neamh Alainn, mogu poslati neke od njih

natrag. Naravno, ako budem zadovoljan spremnošću kraljevih vojnika na Neamh Alainnu. – Pogledao je Caelena. – Mislio sam Cormaca ostaviti ovdje, jer je novopečeni mladoženja. Njemu bi bilo teško otići na posjed McDonalda. Ne mogu ti ostaviti previše ratnika, ali mogu ti vratiti Gannona da ti pomogne uvježbati McDonaldove momke. Caelen je iznenađeno pogledao brata. – Ali Gannon je naš najiskusniji ratnik. Nikome ne vjeruješ više nego njemu. Vjeran je i tebi i tvojoj supruzi i kćeri. – I baš ga zato šaljem s tobom – rekao je Ewan tiho. – Bit će ti potreban saveznik, netko kome ćeš moći vjerovati bez zadrške. – Govoreći ovo, pogledao je Rionnu kao da se ispričava. Rionna je stoički gledala ravno pred sebe, u tapiserije na zidu iza leđa lairdâ. Lice joj je bilo kameno, na njemu nije bilo ni traga osjećajima. Pogled joj je bio jednako jednoličan i ni u njemu se nije vidjelo o čemu razmišlja. Tada je okrenula glavu kao da je tek primijetila sve te muškarce oko sebe i jedva primjetno frknula nosom. Caelen je bio svjestan koliko je napora uložila u to da se posprdno ne nasmije na sav glas. – Pravo je čudo da ste se uopće spustili na našu razinu – rekla je. – Ako smatrate McDonalde tako nesposobnima i prijetvornima, zašto ste se udružili s nama? Caelen joj je gotovo zgnječio ruku, koju je još uvijek držao. Nosnice su mu se raširile od ljutnje i bio je na najboljem putu da je prekori pred svima zbog nepoštivanja njegova brata i kralja, ali nešto u njezinu držanju navelo ga je da se predomisli. Nije to bila očita ljutnja, nego tračak povrijeđenosti koji je preletio njezinim dotad naizgled mirnim licem. Toliko je brzo bljesnula i iščezla da se zapitao je li je zapravo i bilo. Ewan se na njezine riječi namrštio, ali kralj se nasmijao. – Razumijem da ti nije lako slušati ovo, Rionna. Primi moju ispriku – rekao je Ewan. – Ali ne mogu poslati brata u neprijateljsko okruženje bez zaštite. – Više ga štiti činjenica da je moj suprug nego vaš brat – istaknula je Rionna. – Možda bi vas više trebalo brinuti jeste li uvrijedili mene. Ewan ju je pogledao napola sumnjičavo, napola prijeteće. Jedva prikrivena prijetnja očigledno ga je razljutila. Caelena je, naprotiv, zabavila. – Rionna, molim te. Pa pomislit će da ćeš mi rasporiti trbuh dok spavam – rekao je podrugljivo. A tada se prignuo k njoj, spustio joj ruku na zatiljak i učinio ono što je želio još otkako je ušla u dvoranu. Pritisnuo je usnice na njezine. Nije se ni trudio izvesti to nježno, slatko, zavodljivo. Želio ju je samo ušutkati. Pokazati joj da se mora pokoriti. Podsjetiti je kome sada pripada. Ali opaka ga je damica ugrizla za usnicu. Osjetio je krv, no poljubac mu se previše svidio da se odmakne. Nije se odmaknula kao što je mislio da hoće i razmaknuo je njezine usnice, prodirući jezikom između njih. Kad se konačno pokušala odmaknuti, povukao ju je bliže dok nije osjetio njezine bujne grudi na svojima.

Odmaknuo se tek kad je shvatio da se prepustila, da joj je tijelo klonulo. Nadlanicom je obrisao usnice, ne skidajući pogled s nje. – Vidiš da je bezopasna, Ewane. Samo moraš znati kako s njom. Rionna je skočila na noge, bijesno ga gledajući. – Gori si od magarca! Promatrajući Rionnu kako se teatralno okreće i žurno izlazi iz dvorane, Caelen se jedva suzdržao da ne prasne u smijeh. Bila bi jako uvrijeđena da shvati kako njezino odlučno koračanje djeluje vrlo ženstveno dok joj oko nogu lelujaju slojevi fine tkanine. Izgledala je poput srdite djevojčice. Kako bi je tek to razbjesnilo.

4 Za Boga miloga, Rionna, otkuda ti to? – uskliknula je Keeley. Rionna je zalupila vratima, mršteći se, a tada je oborila pogled kao da gleda o čemu Keeley govori. – Misliš, grudi? – Da, očito su grudi, ali pitanje je kako su narasle preko noći. Rionna je nekoliko sekunda gledala Keeley pa prasnula u smijeh. Mogla se samo još rasplakati, a smijeh joj je bio daleko draži od suza. Keeley nije shvaćala čemu se Rionna smije, samo ju je promatrala kako joj prilazi i pada na krevet. – On je jedan... najobičniji... – Tko, Rionna? I što? – Mulac! Magarac! Napuhana žabetina! – Vidim da ni o uvredama nisi dobila bogzna kakvo obrazovanje – našalila se Keeley. – Nije to, nego se suzdržavam – promrmljala je Rionna. – Pretpostavljam da misliš na supruga? Rionna je uzdahnula. – Neće ovo upaliti, Keeley. Vidim ja kakvi ste ti i Alaric, vidim kakav je Ewan prema Mairin. A onda pogledam Caelena... Keeley ju je pogledala zabrinuto i tužno. – Misliš da ćeš biti jako nesretna? Rionna je odmah požalila te riječi. Keeley je u krevetu, oporavlja se od ranjavanja. Udala se za muškarca koji je trebao pripasti Rionni i sad je sigurno osjećala grižnju savjesti jer je Rionna nesretna. – Bila bih jednako nesretna i s drugim McCabeovima, ne brini se. Ne mora te mučiti krivnja zbog toga što si se udala za Alarica. Barem je jedna od nas sretna. A ja sam sretna jer ti imaš nekoga tko te toliko voli. – Kako je prošla prva bračna noć? – upitala je Keeley oprezno. Rionna ju je sumnjičavo pogledala. – Znaš li da nemam pojma? Posljednje čega se sjećam je ova soba. U jednom sam trenu stajala pred tvojim prozorom, a u drugome se probudila pokraj Caelena gotovo gola. Valjda nije bilo toliko grozno ako se ne sjećam? – Gotovo gola? Dakle, odjevena barem u nešto? – Pa da. Nisam bila potpuno gola. Keeley se nasmijala. – Ništa se nije dogodilo, Rionna. Nije ništa ni pokušao. Te si večeri zaspala na onom stolcu ondje, pijana. Caelen je ušao, podigao te i odnio. Sigurno te samo skinuo do rublja i pustio da spavaš. Rionna je tegobno uzdahnula, a ramena su joj klonula. – Moram priznati da sam se nadala da je to iza mene. Sad me opet hvata jeza pri pomisli da moram proći to.

Keeley ju je potapšala po ruci. – Previše se brineš. Neće te boljeti dugo, samo sekundu. Nakon toga će postati ugodno. Rionnu te riječi nisu uvjerile, ali nije se namjeravala prepirati. – A sada, da čujem otkuda ti odjednom tako bujne... grudi. Rionna je zakolutala očima. – Nije odjednom, samo sam ih skrivala. Kad sam počela sazrijevati, grudi su mi samo smetale. Ne mogu mahati mačem i skakati uokolo da izbjegnem udarce ako one skaču sa mnom. Ne priliči se to, kako je rekao Caelen. Keeley ju je zapanjeno pogledala. – To je rekao? – Nešto je promrmljao o tome da se moram pristojno obući, a mislim da je doista i rekao da je takvo što neprilično. Moram priznati da se u tome slažemo. – U pravu si. Stvarno je mulac. Rionna se nasmiješila, ali potom i uzdahnula. – Da ti pravo kažem, ova me haljina izluđuje. Idem presvući se i izaći na zrak. Dvorac me guši. – Uvijek si se ugodnije osjećala vani – složila se Keeley. – Idi. Ako me Caelen pita, reći ću da nemam pojma gdje si. Rionna se prignula i poljubila Keeley u obraz. Željela joj je reći da će Alaric biti novi laird klana McCabe, ali nije htjela pokvariti trenutak Alaricu. Bolje da joj sam kaže. Ionako su svašta prošli, svaki trenutak sreće dobro će im doći. – Doći ću ti opet. A sad se odmaraj, sestro. Keeley joj je dobacila zločest smiješak. – Kad se vratiš, podučit ću te sve što znam o... znaš već čemu. Moraš znati da i najopakijeg muškarca možeš ukrotiti s nekoliko vještih dodira i maštovitim radom jezika. Rionna je pocrvenjela poput jabuke i s nelagodnim uzdahom poklopila uši dlanovima. Keeley se nasmiješila, zavaljena na jastuke. – Baš mi je drago što si ovdje, Rionna. Nedostajala si mi. Rionna je gotovo otrčala do sobe pa skinula haljinu toliko brzo da ju je umalo rastrgala. Bila je ljutita i zato što ništa drugo nije smjela biti, iako bi se najradije sklupčala pod krzno i plakala od sramote. Nije smjela dopustiti Maddie da se uplete. Ovakve su haljine i uljepšavanje samo za žene koje znaju kako se u njima ponašati. Kako u njima hodati. Kako razgovarati u društvu, kako biti mile i tihe. Sve ono što Rionna nije znala. Ona se samo još više osramotila i dala Caelenu još jednu priliku da je ponizi. Mrzila ga je. Bilo je dovoljno da sam sebe smatra spasiteljem njezina klana i junakom koji je pristao oženiti se odbačenom mladenkom svojega brata. Nije morao baš ispasti takav napuhani, samodopadni gad. Da barem Rionna ima sestru. Mogla bi se ona udati, a Rionna lijepo raditi sve što želi, odjevena kako želi. Mogla bi lijepo uzeti mač u ruke kad god poželi.

Shvaćajući da stoji gola nasred hladne sobe, Rionna je navukla svoje ofucane hlače i najdražu tuniku. Čizme su također bile stare i imale su rupu na peti, ali pristajale su joj kao salivene i nije namjeravala odreći ih se. Na brzinu je uplela kosu pa gurnula mač u korice i sa zadovoljstvom shvatila da se opet osjeća kao ona stara. Okrenula se i izasla iz sobe. Kvragu i Caelen McCabe. Kvragu svi oni. Njezin klan možda nije ni najveći ni najhrabriji. Možda nisu tako dobri ratnici ni tako mudri kao McCabeovi. Ali oni su njezina obitelj i ne namjerava nikome dopustiti da ih blati. Dovoljno ih je osramotio njezin otac. Gad jedan samoživi. Oprezno je sišla, nadajući se da su svi muškarci još za stolom i razgovaraju. Kad je stigla do dna stuba, nakrivila je glavu. Iz dvorane je dopirala pjesma. Potrčala je u suprotnom smjeru i kroz jedna od bočnih vrata izašla na dvorište. Ratnici nekolicine klanova odmjeravali su snage, šalili se i smijali. Vonj znoja ispunio je Rionnine nosnice, a zvuk metala njezine uši. I jedno i drugo bilo joj je dobro poznato i drago. Teška srca okrenula se i pošla u drugom smjeru, dalje od ratnika, i krenula stazom među stablima prema jezeru. – Rionna! Okrenula se i ugledala oca kako stoji na dvorištu. Bio je namršten, ruku prekriženih na prsima. Domahnuo joj je da mu priđe. Rionna je razmišljala bi li se oglušila na taj poziv, ali zaključila je da još nije kucnuo čas za to. Još je uvijek bio laird njezina klana, iako ne zadugo. Njezin novi suprug preuzet će taj naslov. Rionna nije znala koji je od njih dvojice gori izbor. Stisnula je zube i vratila se u dvorište, stajući nekoliko koraka od oca. – Da, oče? – Moram razgovarati s tobom. Ne smijemo dopustiti Caelenu McCabeu da preuzme klan McDonald. – Nemamo previše izbora – rekla je oprezno. – Ili ćemo se povezati s McCabeovima ili ćemo se Duncanu Cameronu suprotstaviti sami. – Imamo i treći izbor. Podigla je obrvu. – Ne misliš li da je prekasno za ovaj razgovor? Nisi se mogao sjetiti trećeg izbora prije nego što sam se udala za Caelena McCabea? – Začepi tu gubicu da ti je ja ne začepim – zarežao je laird McDonald. – Još sam uvijek tvoj laird i neću trpjeti nikakvu drskost. Rionna je nepokolebljivo gledala čovjeka za kojega je odavno izgubila poštovanje. Bijedna isprika za muškarca, Gregor McDonald bio je i njezin laird i njezin otac, tu nije bilo pomoći. Nije imala izbora. – Reci mi, dakle, kakav si to plan skovao da nas spasiš i od McCabeovih i od Camerona?

Nasmiješio se i Rionna se stresla. – Ako neprijatelja ne možeš pobijediti, pridruži mu se. Namjeravam se udružiti s Cameronom. Dopustit će mi da ostanem laird našega klana, a ja ću mu pomoći da ostvari svoj plan. Rionna je problijedjela. Iz obraza joj je nestala i posljednja kap krvi. – To je izdaja! – Tišina! – otresao se njezin otac. – Netko će nas čuti. – Ti si budala – ispljunula je Rionna prezirno. – Već sam udana. Ništa više ne možeš. Duncan Cameron je ništarija bez časti. Ne misliš se valjda slizati s nekim poput njega? Laird joj je opalio šamar i od šoka je umuknula. Podigla je dlan na obraz, posrćući unatrag. A tada ju je bijes ojačao i dao joj snage. Isukala je mač i skočila prema lairdu. Kad se vršak oštrice našao na njegovu vratu, laird je panično razrogačio oči, a čelo mu se orosilo znojem. Prestrašeno je gledao Rionnu. – Da više nikada nisi digao ruku na mene! – zarežala je Rionna. – Ako me ikada više takneš, iščupat ću ti srce i njime nahraniti zvijeri. Njezin je otac polako podigao ruke i vidjela je da mu prsti drhte poput lišća na jesenjem vjetru. – Oprez, Rionna. Dobro promisli što govoriš. – Govorim što mislim! – rekla je Rionna grubim glasom koji nije prepoznala. – Nećeš više sramotiti naš klan niti ćeš mene uvlačiti u urote za koje se spremaš. McDonaldi se neće udružiti s Cameronom. Nećemo izdati savez s McCabeovima. Odmaknula se i spustila mač. – Gubi mi se s očiju. Gadiš mi se. Njezin je otac stisnuo usnice. – Uvijek si bila bolno razočaranje, Rionna. Igraš se muškarca, a nisi ni muško ni žensko. – Idi dovraga! – prosiktala je. Okrenuo se i otišao, a Rionna je ostala stajati u dvorištu, drhteći na hladnom vjetru. Polako se okrenula i ponovno pošla prema jezeru. Voda je bila tamna, zlokobna izgleda. Vjetar je šibao površinu, podižući valove što su se razbijali o obalu. Rionnu je peklo lice. Otac je nikada prije nije udario. Uvijek ga se bojala, ali iz drugog razloga. Izbjegavala ga je kad god je mogla, a dok nije postala vrijedan pijun, nije ni obraćao pozornost na nju. Zagledana u površinu jezerske vode, Rionna je prvi put otkako je počela njezina nevolja osjetila teret očaja na ramenima. Što ona zna o braku? Oborila je pogled na svoju odjeću i sram joj je obojio obraze, stegnuo grudi. Caelen McCabe uspio je u nečemu u čemu nitko dotad nije: prvi put u životu osjetila je sram zbog vlastitog izgleda i ponašanja. Protrljala je dlanove pa ih zavukla ispod tunike. Nije ponijela rukavice, kakve li pogreške. Previše joj se žurilo pobjeći iz dvorca i zidina koje su je gušile.

Čak je ni ledeni vjetar nije mogao natjerati da se vrati onamo. Ondje ju je čekala samo budućnost s muškarcem hladnijim od vjetra što je nadirao na nju s jezera. – Rionna, ne bi smjela biti vani na hladnoći. Na te se riječi ukipila, ali nije se okrenula. Može slušati muževe prigovore i okrenuta leđima. – Razboljet ćeš se. Prišao joj je i poput nje se zagledao u jezero. – Jesi li se došao ispričati? – upitala ga je, pogledavajući ga iskosa. Iznenađeno se zagledao u nju, podignute obrve. – A za što bih se to trebao ispričati? – Ako moraš pitati, isprika neće biti iskrena. Frknuo je nosom. – Ne namjeravam se ispričati za poljubac. Porumenjela je. – Nisam mislila na to, ali nisi me morao poljubiti onako pred svima. – Moja si supruga, mogu što hoću – odvratio je ležerno. – Ponizio si me – rekla je ljutito. – I to ne jednom, nego dvaput. – Ponizila si se sama, Rionna. Nemaš discipline. Ne znaš kad je dosta. Okrenula se prema njemu stisnutih šaka. Kako bi ga samo voljela odalamiti. Ali vjerojatnije je da bi se samo odbila od njega i odskočila, možda čak i slomila ruku. Zaustila je, ali se suzdržala. Pogled mu je bio ubojit. Netremice ju je promatrao i vidjela je da škrguće zubima. Zarežao je toliko ljutito da se prepala. – Tko te to udario? Ruka joj je poletjela prema obraz i odmaknula se unatrag, ali Caelen ju je uhvatio. Prišao joj je i povukao joj ruku s lica, a drugom dodirnuo još uvijek bolan obraz. – Tko se usudio udariti te? Progutala je knedlu, oborivši pogled. – Nije važno. – Vraga nije! Reci mi tko je da ubijem toga gada. Kad se konačno odvažila podići glavu i pogledati ga u oči, zbunjeno je primijetila da je bjesniji od nje. – Je li te otac udario? Iznenađeno je otvorila usta, ali odmah ih potom čvrsto stisnula. – Ovoga je puta gotov – promrsio je Caelen. – Ne! Nije toga vrijedan. Više me neće ni dotaknuti. – Bogme i neće. – Sredila sam sve sama. Nije mi potrebna tvoja zaštita. Caelen ju je zgrabio za ramena. – Nitko ne dira ono što pripada meni. Nitko ne nanosi bol mojima! Možda misliš da ti ne treba moja zaštita, ali ipak ćeš je dobiti.

Navikla si raditi stvari po svome, Rionna, ali sad je dosta. I ti i ja snosimo odgovornost za sudbinu svojih klanova. – Odgovornost? A što je točno moja odgovornost? Koliko vidim, zasad me jedino želiš obući u haljine i natjerati da se prenemažem, natjerati me da šutim i pravim se da sam glupa i pokorna! Ozbiljno ju je pogledao. – Tvoja je dužnost biti mi vjerna. Od tebe se očekuje da budeš na ponos i svom i mom klanu. Da mi podariš nasljednike. To se od tebe očekuje, i ako to dobijem, bit ću savršen suprug. – Želiš da budem netko tko nisam – šapnula je stegnuta grla, ljutito i na rubu suza. – Želiš ženu kakva ne mogu biti. – Ne nadmudruj se sa mnom, ženice. Ne možeš pobijediti. – Zašto sve mora biti bitka? Zašto me ne možeš prihvatiti ovakvu kakva jesam? Zašto se ja moram promijeniti, a ti možeš nastaviti po svome? Ljutito je puhnuo, spuštajući ruke s njezinih ramena. Na trenutak se okrenuo od nje i raširenih nogu, podbočen, zagledao se u jezero. Kad se ponovno okrenuo prema njoj, u pogledu mu je vidjela ljutnju i nestrpljenje. – Misliš da se meni ništa nije promijenilo? Oženjen sam, Rionna! Nisam se želio ženiti. Definitivno se nisam želio oženiti tako brzo i nisam ni izbliza spreman za brak. Ja sam ratnik. Znam se samo boriti. Moj je jedini zadatak dosad bila zaštita moga klana. Sada ga moram napustiti, otići daleko i živjeti s drugima. Od mene očekuju da stanem na čelo klana koji ne poznajem, da zapovijedam ljudima koji mi ne vjeruju, kao ni ja njima. Povrh svega, Duncan Cameron želi ubiti moga brata. Želi oteti Mairin, a Isabel od njega prijeti opasnost otkako je začeta. Pokušao je ubiti Alarica. Uvukao je izdajnike u naš klan. Moje je mjesto ovdje. Moram zaštiti svoju obitelj. Ne mogu se preseliti i igrati lairda, pogotovo zato što tvoj klan i ne želi da im budem laird. – Nisam ja kriva za to – rekla je prkosno. – Nisi, znam. Ali nije ni važno tko jest. Vezani smo čašću. Nemamo izbora. Rionna je zaklopila oči i okrenula se od njega. Stajali su rame uz rame kao da žele gledati bilo gdje, samo ne jedno drugo. – Zašto si onda pristao, Caelene? Zašto si pristao, reci mi istinu. Mogao si šutjeti. Ako ti je sve ovo toliko mrsko, zašto si ponudio da se oženiš mnome? Dugo je šutio, a potom se konačno udostojao odgovoriti. – Jer nisam mogao gledati kako se moj brat ženi jednom ženom, a voli drugu. Rionnu su ove riječi zapekle u grudima. – Nadam se da ću jednoga dana od tebe čuti drugi odgovor – šapnula je, okrenula se i polaganim korakom vratila u dvorac.

5 Kad se Caelen konačno uspeo stubama i krenuo na spavanje, bilo je već jako kasno. Proveo je večer smišljajući plan s braćom i zaključili su da će Caelen i njegova nova supruga sutra krenuti na put do posjeda McDonalda. Bilo je vrijeme da preuzme dužnosti lairda. Nimalo iznenađujuće, Gregor McDonald otišao je odmah nakon svadbe, a s njime i desetak njegovih najboljih ratnika. Upravo onih bez kojih Caelen nije smio ostati. Stari laird otišao je podvijena repa, poput poražene kukavice. Nije se čak udostojao ni oprostiti od kćeri. Doduše, Caelenu je bilo drago da joj nije ni prišao. Za McDonalde je bilo dobro što će ih voditi Caelen. Pitanje je bilo samo hoće li ga prihvatiti kao lairda. Znao je da neće, barem ne većina. Nije im zamjerao, mogao je zamisliti kako bi se on osjećao da mu odjednom nametnu novoga lairda kojega i ne poznaje. Nije se nikada zamišljao u tom položaju. Znao je da će laird klana McCabe biti Ewan, a poslije njegovi nasljednici. Caelen je bio najmlađi od trojice braće i njegova je dužnost bila samo štititi lairda. Biti odan Ewanu i njegovoj obitelji, čak i dati život za njih. Zadatak pred njim bio je nevjerojatno težak. Nije znao je li spreman za njega. Što ako iznevjeri i svoj novi klan, svoga brata i samoga kralja? Ili još gore, svoju suprugu? Caelen je prezirao nesigurnost koja ga je izjedala i koju nije želio priznati ni samome sebi, a kamoli drugima. Možda on sam misli da nije pravi izbor za lairda, ali to nitko neće doznati. Ako pokaže i mrvicu slabosti, dat će svima do znanja da nije spreman za takvu odgovornost, a prije bi umro nego se tako osramotio. Ne, mora biti snažan. Ne smije pokazati milost. Od prvoga dana mora od njih zahtijevati poštovanje, jer naporan je put pred svima njima. Mora ih pretvoriti u ratnike jednake McCabeovima. Iznenadio se kad je otvorio vrata sobe i vidio da Rionna još ne spava. Sjedila je pred kaminom. Raspuštena kosa padala joj je do struka. Bio je uvjeren da će zbrisati u gostinsku sobu i izbjegavati ga kao i dosad. Nije čula kad je ušao i Caelen je iskoristio priliku da se divi njezinu lijepu tijelu. Gotovo se nasmijao kad je shvatio da je opet povezala grudi. Svaka joj čast što tako vješto skriva takve obline, ali pravi je grijeh obuzdati svu tu ljepotu. Kao da osjeća njegov pogled, Rionna se polako okrenula i kosa joj je skliznula niz jedno rame. – Trebala bi spavati – prekorio ju je tiho. – Kasno je, a sutra krećemo vrlo rano. – Već odlazimo? – Da. Moramo požuriti. – Sniježi. Sprema se mećava.

Caelen je kimnuo i sjeo na rub kreveta. Skinuo je čizme i odgurnuo ih. – Vjerojatno će sniježiti cijele noći. Znam da nećemo moći brzo putovati, ali ako budemo čekali bolje vrijeme, bit ćemo ovdje do proljeća. Rionna je zašutjela. U pogledu joj se vidjela znatiželja, ali nije ništa rekla. Zagrizla je usnicu kao da ne zna bi li išta rekla. Caelen je također šutio, čekajući da ona počne. Nije želio učiniti ili reći išta zbog čega bi se ponovno porječkali. Svaki put kad bi pred Rionnom otvorio usta, iz njih bi izletjela neka glupost. – Imaš li večeras kakvih očekivanja? Caelen je upitno podigao obrve i nabrao čelo, iznenađeno je promatrajući. – Kakvih točno očekivanja, curo? Rionna je zamahnula rukom prema krevetu, a obrazi su joj se obojili u ton ružičaste koji se Caelenu učinio neodoljivim. Kad je shvatio što ga pita, zapanjila ga je spoznaja da oklijeva jer je želi zaštititi. – Dođi, Rionna. Na trenutak je pomislio da će odbiti, ali tada je samo uzdahnula i gracioznim pokretom ustala. Dok mu je prilazila, njezina je kosa obasjana plamenom blistala poput baklje. Kad je prišla, privukao ju je između svojih koljena i uhvatio je za ruke. – Očekujem da sutra uz mene jašeš do našega novog doma, što znači da večeras ne očekujem ništa od čega bi ti jahanje moglo biti bolno. Rionna je još jače porumenjela i pognula glavu. Stisnuo joj je ruke kako bi je ohrabrio da ga pogleda. – Ali kad konačno dođemo do konzumacije braka, curo, ne želim da se ičega bojiš. Neću učiniti išta opasno ili bolno. Izgledala je kao da mu ne vjeruje previše. Nervozno je liznula donju usnicu, koja je od toga zablistala pri svjetlu vatre. Caelen nije mogao odoljeti tom njezinom nehotičnom pozivu: povukao ju je za ruke i posjeo u krilo. Nježno ju je pomilovao po licu, iznenadivši sam sebe, a potom zavukao prste u slap njezine kose. Rionna je toliko dugo sjedila pokraj kamina da joj kosa nije samo izgledala poput sunca, nego je bila i topla. Očaran pogledom na svileni slap kroz koji je provlačio prste, posve siguran da nikada u životu nije dodirnuo nešto toliko podatno, Caelen je privukao Rionninu glavu toliko blizu da je osjetio njezin dah na usnama. – Poljubi me – rekao je, odjednom ne prepoznajući vlastiti glas. Ta ju je zapovijed uznemirila. Sjedila je u njegovu krilu nepomična poput kamenog kipa. Pogledala ga je u oči, a tada joj je pogled skliznuo na njegova usta i opet je liznula usnice. Dovraga. Caelenovo međunožje reagiralo je. Ne želeći je prestrašiti, promeškoljio se, ali sa svakim je pokretom postajao sve svjesniji činjenice da mu u krilu sjedi privlačna žena. Kojoj je rekao da ništa ne očekuje večeras. Budala.

Ako je sutra posjedne pred sebe na konja i ne bude morala sama jahati, možda noćas smije odustati od obećanja? Ni to ne bi valjalo. Ne bi mogao jahati u ovakvom položaju kao sad. Prevelika je to muka. Uzdahnuvši, pomirio se sa sudbinom. Čekala ga je mučna noć. Nije ju namjeravao nagovarati, ali bogme joj neće dopustiti ni da spava negdje drugdje. Nijedan od njegove braće nije spavao sam nakon ženidbe. Ne smije im dati materijala da mu se podruguju. Rionna je s oklijevanjem prinijela usnice njegovima. Jedva ga je dotaknula, ali osjećao se kao da ga je udario grom. Postalo mu je vruće. Stopala su ga zapekla kao da je stao na žeravicu. Teškom se mukom suzdržavao da je ne prevrne na krevet i baci se na nju. Proklinjao je vlastitu glupost i trenutak kad je, strpljiv prvi put u životu, odlučio dati joj vremena. Rionna se odmaknula čim su im se usnice dodirnule, promatrajući ga začuđeno i sva rumena u licu. Prešla je rukom preko njegovih prsa i stavila mu dlan na rame, gledajući ga netremice, oprezno, kao da očekuje da je ugrize jer se usudila dotaknuti ga. Doduše, Caelen je bio na najboljem putu da je doista i počne preklinjati da ga ne dira. Prsti su joj odlutali na njegov vrat i oprezno je spustila usnice na njegove, ali ovoga puta nije se odmaknula tako brzo. Istraživala je njegove usnice. Jezikom. Majko Božja, pa ta će ga mala dokrajčiti. Nemirno se promeškoljila i privinula bliže, ne odmičući usnice od njegovih. Caelena je preplavio val požude, ali nije se ni pomaknuo. Nije želio pokvariti Rionni ovaj trenutak. Koliko god se ona pravila snažna, koliko god lamatala mačem, znao je da je neiskusna djevojka. Zaslužuje nježnost i udvaranje. Pa makar ga to ubilo. Kako god, proglasit će ga mučenikom. – Nije neugodno ovo ljubljenje – šapnula je. – Nije, uopće. Tko ti je rekao da jest? Malo se odmaknula i pomalo odsutno zagledala u njega. – Nitko. Samo što nikada nisam nikoga poljubila. Nemam pojma što radim. Caelen je umalo zarežao od ugode. Pomisao da je jedini muškarac kojega je ikada dotaknula – naravno, ako govori istinu – bila mu je ugodna. Sigurno ne laže. Zašto bi lagala? Uostalom, ovakva nevina reakcija nije nešto što se može odglumiti, zar ne? Ne, nije pošteno da svoje stare stavove stečene neugodnim iskustvom primijeni na svoju novopečenu suprugu. Doduše, ta izjava da nema pojma što radi nasmijala ga je. Znači da je rođena zavodnica. Ljubila ga je napola nevino, napola strastveno, i baš ga je ta kombinacija ovako raspametila. – Mislim da ti sasvim dobro ide – promrmljao je. – Ali ipak još malo vježbaj, da budemo sigurni da si shvatila. Nervozno se nasmijala i kimnula, a Caelen je pomislio da ga taj zvuk podsjeća na zvonca.

– Ako se znaš ljubiti kako valja, krasno je – rekao je, razmišljajući pritom koliko je dugo prošlo otkako nije uživao u nečemu tako jednostavnom. – Kako valja? – Aha. – Nauči me. Nasmijao se i privukao je bliže pa se sagnuo i spustio usnice na njezin vrat. Poskočila je i glasno uzdahnula, ali odmah se vratila blizu njemu. Grickao joj je kožu vrata prema uhu pa joj liznuo ušnu resicu. Zarinula mu je prste u nadlakticu, okrećući se tijelom prema njemu tako da su se njezine povezane grudi našle tih do njegovih. Sada kad je znao što skriva ispod odjeće, jedva je disao od muke. – O, da. Lijepo je ljubiti se. Caelen je shvatio da se ni u ludilu neće moći suzdržavati cijele noći pokraj nje u krevetu. Obećao je i sebi i njoj da neće poduzimati ništa zbog čega bi joj jahanje sutra bilo bolno, ali to ne znači da ne može uživati u njoj na neki drugi način. Povukao je rukave njezine haljine i ogolio joj ramena. Rionna se odmah ukočila i odgurnula ga, mršteći se. Otvorila je usta, pa ih opet zatvorila, gledajući ga netremice. – Želim uživati u pogledu na tebe. A tada ću ti pokazati kako ljubljenje može biti ugodno kad se ne ograničiš na usta. – O. Taj joj je zvuk pobjegao s usana u kratkom, strastvenom dahu. Zjenice su joj se raširile, obrazi i vrat obojili crvenilom. – Što želiš da učinim? Nasmiješio se. – Baš ništa, mala. Sve ću ja učiniti. Ti samo legni i uživaj.

6 Rionna nije mogla odoljeti Caelenovu hrapavu glasu. Prelijevao joj se preko kože i budio u njoj čežnju. A tada je Caelen ustao i spustio je na krevet. Prije nego što se stigla pobuniti zbog tog nenadanog osjećaja praznine kad su im se tijela razdvojila, Caelen je uhvatio krajeve njezine haljine i podigao ih uvis. Tkanina je kliznula uz njezine noge, prvo preko gležnjeva pa i preko koljena. Osjećala se grešno, drsko, ali shvatila je da je takva nestašnost zabavlja. Tko bi rekao da se Rionna može prepustiti ovakvim osjećajima. Da može zavesti muškarca. Dok je haljina klizila uvis, Rionna je osjećala kako joj se plima užitka širi kožom, ali kad je Caelen konačno povukao haljinu preko njezine glave, uhvatila ju je panika. Odjevena samo u rublje koje ionako nije moglo ništa sakriti od Caelenova pogleda, Rionna je porumenjela, a tijelom joj se proširila vatra. Caelen ju je promatrao kao da bi je najradije cijelu progutao, kao što zvijer promatra plijen. Osjećala se kao da bi je trebalo biti strah, ali nju je ispunjavalo samo iščekivanje. – Znam da bih trebao usporiti, uživati u pogledu na tebe, ali nisam strpljiv po prirodi. Ne mogu više izdržati, želim te vidjeti. Želim te dodirnuti toliko da drhtim. Rionna nije bila od onih koje se daju zavesti slatkim riječima. Nikada u životu nije izgubila svijest ni pred čime, ali sad joj se lagano vrtjelo u glavi i osjećala je kako joj se koljena tresu. Nije znala ni tko je ni gdje je. Osjećala se kao da lebdi u nekakvom lijepom snu iz kojega se ne želi buditi. Samo što nikad nije sanjala ovako erotičan san, a i da jest, ne bi mogla zamisliti da veličanstven ratnik poput Caelena žudi za njom i požudno je gleda kao da je jedina žena na svijetu. Caelen je svukao rublje s nje brzim pokretima, kao da mu je odjednom ponestalo strpljenja, ostavljajući na njoj samo povoje oko grudi. Iako joj je bilo vruće, zadrhtala je. Zagledao se u povoje i tek nakon nekog vremena pogledao je u oči. – Kakav grijeh, skrivati to obilje ženske ljepote. Zašto se sramiš? Rionna je pocrvenjela od srama. – Ne sramim se. Mislim, možda malo. Ne znam. Smetaju mi – promucala je. – Uvijek su mi na putu. Caelen se nasmijao kao da je rekla nešto jako zabavno. – Ne znam bih li ti zabranio da ih ikad više sakriješ ili zapovjedio da ih sakriješ pred svima osim preda mnom. – Tebi se... sviđaju? – O, da. Mi muškarci obožavamo ženske grudi. Trebaš tek vidjeti kako će mi se sviđati kad ih oslobodim... – Nježno ju je okrenuo i razvezao čvor povoja na leđima pa uhvatio jedan kraj i stao pred Rionnu. Prebacujući materijal iz ruke u ruku, skidao je slojeve tkanine dok Rionnine grudi nisu konačno iskočile iz svojega zatvora. Zagledao se u njih bez imalo sustezanja, a potom prešao pogledom po cijelom njezinu tijelu. Sad kad je stajala pred njim posve gola, nije ju mogao prestati gledati. Gutao ju je pogledom od glave do pete, a potom je pogledao u oči. Teško je disao.

– Prelijepa si. Prešao je dlanovima preko njezina tijela, milujući je kao da dodiruje predmet obožavanja, i Rionna je osjetila stezanje u želucu i grudima. Bradavice su joj se ukrutile i skočile uvis prema njemu kao da ga mame da ih dodirne. Kad je prešao prstima preko njih, Rionna je zadržala dah, a cijelim joj se tijelom proširio nevjerojatan užitak. Osjetila je kako joj se međunožje steže, pulsira. Bila je vlažna i vrela. I posljednji tračak samokontrole nestao je kad je Caelen spustio usnice na jednu bradavicu. Glasno je uzdahnula i noge su joj zadrhtale. Caelen je zastenjao, privinuo je uza se i pogurnuo prema krevetu. Čvrsto je držeći, spustio ih je na krevet i našao se na njoj. Usnice su im se spojile i Rionna ga je ljubila dok nije ostala bez daha. Kad su se konačno razdvojili, oboje su bili zadihani, ali i prije nego što je Rionna došla do daha, požudno je priljubio usnice na njezin vrat, skliznuo niže i ponovno joj stao sisati bradavicu. Sa svakim njegovim pokretom, Rionna je ispuštala novi uzdah. Osjećala se kao da se njome prelijeva val za valom strasti. Caelen je kružio jezikom oko bradavica, sad jedne, sad druge. Rionna je bila toliko uzbuđena da je već osjećala nelagodu. Bio je izgladnio, izmjenjivao nježnost i grubost, što je Rionnu zbunilo. Željela je više. Trebala je više. Samo nije bila sigurna što točno želi i treba. Caelen je lizao njezine grudi odozdo prema bradavici, a tada zadržao vršak jezika na njoj i usisao je pa povukao zubima, dok Rionna nije glasno uzdahnula i zarinula nokte u njegova mišićava ramena. – Caelene, molim te... Smiluj se. Podigao je pogled i u očima mu se odrazio sjaj plamena. – Milost? Zaboravi na milost. Niti bih ti je dao niti je želiš, vjeruj mi. Preklinjat ćeš me da nastavim. Poljubio ju je između dojki, mrmljajući tiho uz njezinu kožu. – Prelijepa si, Rionna. Nikada više ne skrivaj ono što ti je Bog dao. Predivna si. Njegove su se riječi uvukle u njezino srce poput utjehe za koju nije ni znala da je želi. Kako tako grub i tvrdoglav čovjek može govoriti poput pjesnika? Bio je osoran, znao je samo udijeliti kritiku. Ničije osjećaje nije štedio. A sad je govorio poput ljubavnika koji se udvara. Ljubio ju je po trbuhu, prema pupku. Usnice su mu klizile sve niže i liznuo joj je pupak. Rionna se stresla od ugode, ali kad je Caelen skliznuo još niže, preplavio ju je šok. Razmaknuo joj je bedra i spustio se niže. Kad mu se glava našla nad njezinim međunožjem, Rionna je umalo vrisnula od šoka. Neće valjda. Ne bi valjda. O, bi. Zavukao je prste u dlačice i nježno skliznuo kroz samo središte njezina užitka, vrelo i puno žudnje. Rionna je bila toliko zapanjena da nije mogla promucati ni riječi, čak ni da ga zaustavi kad je prislonio usnice na nju. Drhtala je kao da nema kontrolu nad vlastitim tijelom. Bedra su joj se tresla, koljena podrhtavala. Želudac joj se stezao, a grudi poletjele uvis, napete i željne. Osjećala se kao da će iskočiti iz kože.

A tada ju je liznuo. Polako i odlučno prešao je jezikom od njezina otvora do pupoljka kože koji je drhtao u iščekivanju njegova dodira. Nakon toga spustio je poljubac na to mjesto pa ga potom stao dražiti jezikom bez milosti. Rionna je zajecala, zaboravljajući sve oko sebe. Stvarno je govorio istinu o svemu. Osjećala je potrebu za nečim, tijelo joj se napinjalo i stezalo od žudnje. Užitak je postao toliko intenzivan da je prerastao u bol i u grudima i u trbuhu i između nogu. Rionna je pomislila da će se raspasti sa svakim novim pokretom Caelenova jezika, ali svaki ju je samo vodio uvis, prema užitku od kojeg bi mogla izgubiti razum. – Caelene! Molim te... Ne znam što da radim. Još ju je jednom liznuo pa podigao pogled. Oči su mu divlje blistale. – Ništa. Prepusti se, to je sve. Uzalud se opireš. Neće boljeti, kunem ti se. Bit će ugodno. Opusti se i pusti me da te usrećim. Te su joj njegove riječi malo smirile i živce i mišiće. Kad je ponovno spustio usnice na nju, zadrhtala je i zaklopila oči, spremna za novi val užitka. – Slatka si poput meda. Neopisiva. Prava si žena, Rionna. Nikada to ne skrivaj i nikada se toga ne srami. Rionni su suze zapekle oči. Cijelo joj je tijelo drhtalo, ali sada više ne samo od užitka nego i od osjećaja. Caelenove su riječi oslobodile nešto u njoj. Osjećala se poput prave žene. Znala je da je lijepa i poželjna, kakva bi mladenka i trebala biti. Osjećala se kako bi se i trebala osjećati na dan vjenčanja. Noćas se nije osjećala kao nedostojna zamjena. Caelen je kružio jezikom oko njezina otvora, a potom kliznuo unutra i Rionna je zadrhtala od snage užitka, izvijajući leđa, a potom je sva njezina napetost nestala, raspršila se, i ostao je samo najnevjerojatniji užitak koji je ikada iskusila. Poletjela je u nebesa pa se nježno lebdeći spustila natrag na zemlju. Zaklopila je oči i utonula u krevet, osjećajući se kao da joj se svaka kost u tijelu rastopila. Bila je umorna i troma, nije znala bi li mogla podići i mali prst. Tijelo joj je još uvijek podrhtavalo, vibriralo, međunožje joj je pulsiralo još pamteći Caelenove dodire. Rionna nije znala da takvo što postoji. Ne bi mogla ni zamisliti ovakav užitak. Nikad nije čula da žene govore o nečemu ovakvom. Caelen je nije samo ljubio, kao što je obećao. Nije mogla zamisliti intimniji dodir od njegova jezika. Tijelo joj se ispunilo zadovoljstvom i toplinom, pa se nasmiješila, shvaćajući koliku sreću osjeća. Što god ih snašlo sutra, ovu će noć pamtiti zauvijek. Osjetila je da Caelen ustaje s kreveta, ali nije imala dovoljno snage ni otvoriti oči i provjeriti kamo ide. Trenutak poslije legao je pokraj nje i povukao krzna na njih. Njegovo je tijelo bilo vrelo i taj ju je dodir šokirao. Nije znala što slijedi. Nikakve upute nije dobila za ovaj dio noći. Njezini roditelji nisu spavali ni u istoj sobi, a kamoli u krevetu. Znala je da Keeley i Mairin spavaju u istom krevetu sa supruzima, jer nisu željele spavati bez njih niti bi im oni to i dopustili. Možda su svi McCabeovi takvi. Možda supruge smatraju svojim vlasništvom i žele ih uvijek imati na oku. Ili ih možda samo žele zaštiti od svega, svakoga trena.

Zaključila je da razlozi nisu važni. Što je najgore što se može dogoditi? Caelen će je prekoriti jer je nešto krivo napravila. U posljednjih nekoliko dana izdržala je pravu bujicu njegovih prigovora. Okrenula se prema njemu i kad se privinula uza nj, pomislila je da je sigurno učinila nešto što nije smjela. Potpuno se ukočio, ali potom je osjetila da se polako opušta. Obgrlio ju je oko struka i privukao toliko blizu sebi da joj je nos završio u udubini između njegova vrata i ramena. – Caelene? – Da? – Bio si u pravu. – U vezi s čim? – U vezi s ljubljenjem. Divno je. Osjetila je da se smiješi. – I u vezi s onim drugim. Ljubljenje se ne mora ograničiti na usta. Još je puno mjesta... na kojima je ugodno. Sad se nasmijao Rionni u uho. – Spavaj, Rionna. Sutra rano ustajemo. Čeka nas dugo putovanje. Uzdahnula je i zaklopila oči. Posljednje što je pomislila prije nego što je utonula u san bilo je da konzumacija braka i nije tako strašna.

7 Caelen je bio loše raspoložen. Cijele noći nije oka sklopio. Konačno je odustao kad je shvatio da više ni sekunde ne može izdržati dodir Rionnina golog tijela privijenog uz svoje. Erekcija ga je gotovo boljela, pa čak i nakon što se izvukao iz kreveta i riješio stvar, i dalje je osjećao nelagodu. Još je osjećao njezin okus na jeziku, njezin miris u nosnicama. Progonilo ga je sjećanje na njezino vitko tijelo i oble grudi. Kad god bi zaklopio oči, ponovno bi ga vidio kako se izvija od užitka u dodiru njegovih usana. – Blagi Bože – promrljao je. Ovakva požuda već ga je jednom skupo stajala, gurnuvši i njega i njegov klan u provaliju iz koje se još nisu izvukli. Riješit će bračnu obvezu čim stignu na posjed McDonalda, a potom će se držati dalje od nje. Treba mu to i gotovo. Dugo je već bez žene. Da, sigurno je u tome stvar. Mora se malo zabaviti, a tada će doći k sebi i prestati razmišljati mudima. Znajući da će dugo proći prije nego što bilo tko u dvorcu ustane, sišao je u dvorište. Snijeg je padao nošen vjetrom, u zamasima koji su zatrpali staze. Caelen je opsovao i zagledao se u bijeli prekrivač pod kojim se ništa drugo nije naziralo. Sad više nije padalo i nebo nad njim bilo je plavo i čisto. Mjesec i bezbrojne zvijezde svjetlucali su na tamnoj pozadini, bacajući na snijeg toliko svjetla da je dvorište bilo vidljivo kao da je dan. – Dobro jutro, Caelene. Okrenuo se i ugledao Gannona nedaleko od sebe. – Hladno je, Gannone. Gdje su ti krzna? Gannon se nasmiješio. – Ne želim da se smoče prije nego što krenemo na put. Ionako ćemo se smrznuti do posjeda McDonalda. Caelen je neko vrijeme samo promatrao najboljeg bratova ratnika. Ewanu nitko nije bio odaniji od Gannona. Bilo mu je drago što će Gannon poći s njim, ali to ga je i brinulo. – Što ti misliš o tome da te Ewan šalje sa mnom? Gannon se ogledao oko sebe, odmjeravajući dvorište na kojem je tolike godine vježbao i dvorac koji je još uvijek bio napola ruševan, ali uskoro će biti obnovljen Mairininim mirazom. – Bit će mi teško napustiti dom u kojem sam toliko dugo živio. Ali stvari se mijenjaju. Ewan je oženjen i čim Isabel bude dovoljno snažna, otputovat će na Neamh Alainn. Alaric će postati laird. Sve se mijenja. Da ti pravo kažem, dobro će mi doći izazov, a preseljenje na posjed McDonalda je točno to. – Drago mi je što ideš sa mnom – rekao je Caelen. – Neće nam biti lako uvježbati ratnike McDonalda ovako kako smo uvježbani mi. Nemamo ni dovoljno vremena za to. Ewan jedva čeka da zauvijek porazi Duncana Camerona. – I kralj također. – Ne iz istog razloga, ali da, i kralj David jedva čeka da ga se riješi.

– Kad smo već obojica na nogama, mogli bismo pripremiti konje za put. Sinoć sam rekao momcima da nam snesu kovčege i natovare ih na kola. Kad ćeš probuditi suprugu? Caelen se namrštio. Njegova supruga spavala je cijele noći kao da nema nijedne brige na svijetu, dok je on pokraj nje ležao na sto muka. – Tek kad sve bude spremno za polazak. Rado bih se prvo oprostio od braće i njihovih žena. – Krećeš i na simbolično putovanje – mudro je rekao Gannon. – Jesi li prije tjedan-dva mogao i zamisliti da ćeš biti laird, oženjen krasnom curom i na putu u novi život daleko od klana McCabe? Caelen nekoliko trenutaka nije odgovorio na Gannonovo pitanje. Već i razmišljanje o tome budilo je nelagodu u njemu. Istina je bila neugodna, okrutna. Uvijek prisutna i nepromjenjiva. – Mojom smo krivnjom patili godinama – rekao je naposljetku skrušeno. – Dugujem braći više nego što mogu vratiti. Pristao sam na ovaj brak da Alaric dobije ono što je želio više od svega i da pomognem Ewanu zaštititi suprugu i kćer. Pristao bih i da je Rionna McDonald kurva puna boleština. Oženio bih se njome iz istih razloga i ne bih požalio ni tren. – Imaš sreće da nisam. Caelen se naglo okrenuo i ugledao Rionnu, koja je stajala udaljena nekoliko metara od njih, promatrajući Gannona i njega potpuno bezizražajna lica. Tiho je opsovao, a Gannon je samo jauknuo. Caelen se još jednom osramotio pred Rionnom. – Rionna... – zaustio je, ali podigla je ruku i prekinula ga. Zašutio je i prije nego što je shvatio da ga je ušutkala, zapovjedila mu, a on se pokorio. – Ne ispričavaj se na istini, supruže dragi. Ni ja se nisam željela udati za tebe ništa više nego što si se ti htio oženiti. Istina je i da nijedno od nas nije imalo izbora. Možda bi bilo najbolje da krenemo naprijed i ne vraćamo se više na razloge iz kojih smo se našli u braku. Caelena je zapekao njezin povrijeđen ton, a hladan pogled što ga je uputila njemu i Gannonu nije ga mogao sakriti. Izgledala je ledeno, nedodirljivo, ali u glasu joj se čula istina. Njegove su je riječi zaboljele. rano?

– Ne bi smjela biti na dvorištu. Jutro je ledeno. Zašto si uopće budna ovako

Pogled joj je bio ledeniji od vjetra. Hladnoća kao da joj nije ni najmanje smetala, iako je izašla na dvorište u nimalo toploj odjeći. – Probudila sam se kad i ti. Znala sam da ćeš htjeti rano krenuti. Put do moga posjeda nije predug, ali snijeg će nas usporavati. Mislila sam da bih mogla pomoći s pripremama. – Lijepa gesta, moja damo – rekao je Gannon. – Ali dužnost mi je pomagati vašem suprugu. Bilo bi mi draže da ste u dvorcu, na toplome, i da znam da se nećete razboljeti. Caelen je ošinuo Gannona pogledom kao da je ljubomoran zbog tih brižnih riječi. Tako se Rionni trebao obraćati on, a ne njegova desna ruka. Vidio je kako je Gannonova briga utjecala na Rionnu: led u pogledu malo se otopio, držanje joj se smekšalo.

– Ionako se moram oprostiti od Keeley, Mairin i djeteta. Caelen je kimnuo. – Pozvat ću te kad bude vrijeme za polazak. Kratko je i hladno kimnula pa se okrenula i vratila u dvorac. Caelen je s uzdahom pogledao Gannona. – Neće biti lako raščistiti staze. Bolje da odmah počnemo. * Rionna je čekala dok nije bila sigurna da je Alaric ustao, a potom otišla do Keeleyne sobe. Iako je znala da su sva tri McCabea ranoranioci – uvijek se pitala kako prežive sa svega nekoliko sati sna – bila je svjesna i da se Alaric uistinu umorio posljednjih tjedana, bdijući uz Keeley. Kad je vidjela da ulazi s pladnjem hrane za Keeley, zastala je. Pričekala je nekoliko trenutaka pa pokucala. Vrata joj je otvorio Alaric i Rionna se ozbiljno ispravila. – Došla sam oprostiti se od Keeley ako se osjeća dovoljno dobro. – Naravno. Izvoli ući. Doručkuje i pritom prigovara. Navodno je držimo u sobi kao zatočenicu. Rionna se nasmiješila očaju u Alaricovu glasu. Ušla je i zatekla Keeley kako sjedi u krevetu. Izgledala je rumenije i zdravije nego dan prije. – Došla sam oprostiti se. Keeley se nezadovoljno namrštila. – Zar već? Mislila sam da ćemo imati više vremena za druženje. Rionna je sjela na rub Keeleyna kreveta i uhvatila je za ruke pa ih čvrsto stisnula. – Kad ozdraviš, dođi posjetiti me. Možda i ja prije dođem k tebi. Sad smo obitelj, često ćemo se viđati. Očekujem da mi pomogneš pri porodu, zato da ti nije palo na pamet opet se dati nastrijeliti ili takvo što. Keeley ju je znatiželjno pogledala. – Kako je bilo prošle noći s Caelenom? Rionna se namrštila. – Mrzim ga. U krevetu je vješt i zavodljiv, ali inače je najgori magarac kojeg sam ikada vidjela. Keeley je uzdahnula. – Daj mu vremena, Rionna. Dobar je on. Morat ćeš se probiti kroz slojeve svega i svačega da dođeš do pravoga Caelena. – Ne dijelim tvoj optimizam, Keeley – Rionna je iskrivila lice u grimasu. – Želim te vidjeti sretnu. Obećaj mi da ćeš mu pružiti priliku. – Jedino što ti trenutačno mogu obećati je da mu neću zarinuti mač u želudac dok bude spavao – promrmljala je Rionna. Keeley se nasmijala. – U redu, može i to. Sretno ti bilo, Rionna. Budi mi zadovoljna. Kad se smjestite na svojemu posjedu, pošalji glasnika da znam da ste sretno stigli. Iščekivat ću i vijesti o vašemu prvom djetetu. Rionna je ustala i poljubila Keeley u obraz. – Ako Caelen ne nauči kad treba držati jezik za zubima, ne vjerujem da ćeš ih dobiti. Keeley se opet nasmijala. – Ne vjerujem da postoji muškarac koji je ovladao tom vještinom. Zapamti samo što sam ti rekla: iskoristi svoje ženske čari i jamčim ti da će bar neko vrijeme biti bez riječi.

* Rionna je sjedila na konju, promatrajući povorku ratnika klana McDonald, kraću nego kad su dolazili u posjet McCabeovima. Srce joj se stegnulo. Nije željela ostati bez ijednog ratnika, ali njezin je otac odveo neke. Odrasla je uz njih, družila se s njima. Neki su od njih bili premladi da shvate kakav je laird McDonald uistinu i sigurno ih je zaveo obećanjima i lažima o McCabeovima. Oni stariji vjerojatno su bili ljutiti jer je njihov laird tako potjeran, pa su pošli za njim svojom voljom. Nije znala što će se dogoditi kad se vrate na posjed McDonalda i objave da je Caelen novi laird klana. Znali su da je Rionna otišla udati se, da će se vratiti sa suprugom koji će postati njihov laird, ali ne tako brzo. Ne preko noći. Zadrhtala je kad ju je ošinuo nalet hladnog vjetra. Krzno koje ju je grijalo bilo je izlizano od starosti, a odjeća nedovoljno topla za ovakvu hladnoću. Kad su krenuli u posjet McCabeovima, vrijeme je bilo neuobičajeno blago. Sad je zahladnjelo, a Rionna nije imala toplije odjeće za dugačko putovanje po snijegu. Caelen i njegov najbolji ratnik vodili su povorku. Rionna je jahala nešto dalje iza njih, okružena četirima ratnicima svoga klana. Svi su se s mukom probijali kroz svježe napadao snijeg. Caelen se nijednom nije osvrnuo prema njoj. Doduše, nije to ni očekivala. Otkako su krenuli na put, za njega kao da nije postojala. Pomogao joj je uzjahati, ali otkako je čula onaj njegov razgovor s Gannonom, nije joj se obratio ni riječju. – Ne sviđa mi se Caelen, Rionna – šapnuo joj je James. Preplašeno je pogledala Caelena da provjeri je li čuo taj drski komentar, a potom pogledala mladoga ratnika pokraj sebe. Jamesov otac Simon kimao je glavom, potvrđujući da se slaže sa sinom. – Ni meni, mala. Kralj i McCabeovi izigrali su nas. Nisu se pošteno ponijeli ni prema tvom ocu. Rionna je stisnula zube toliko čvrsto da ju je čeljust zaboljela. Nije im mogla tek tako priznati što se uistinu dogodilo. Ni njoj Caelen nije bio ne znam kako simpatičan, ali o ocu je imala daleko gore mišljenje. – Dajmo mu priliku – rekla je tiho, ne skidajući pogled s Caelenovih leđa. – Doima se pošteno. Kažu da je dobar čovjek. – Prema tebi se ne odnosi s poštovanjem koje ti duguje – ljutito je rekao Arthur, koji je jahao malo dalje. Rionna se iznenađeno okrenula pa pogledala u oči svakoga ratnika iz svojega klana. Nitko od njih nije prijateljski promatrao Caelena i Gannona. Čvrsto stisnutih usnica i ljutitih pogleda jahali su za novim lairdom. – Priznajem da nijedno od nas nije željelo brak – rekla im je. – Trebat će nam vremena da se prilagodimo. Caelen nije znao da će postati naš laird. Zamislite kako bi vama bilo da ujutro odete na bratovu svadbu, a s nje izađete oženjeni curom koju on nije htio. Na te su se riječi svi lecnuli, a James je čak sućutno kimnuo glavom. – Ipak se ne bi smio ponašati tako prema tebi – nastavio je Simon. – McCabeovi su na glasu kao pošteni momci. Opaki, ali pošteni. Ti si za njega dobar

ulov. Trebao bi biti nježan prema tebi, pažljiv kao što svi lairdi moraju biti pažljivi prema svojim damama. Rionna je frknula nosom. – Joj, daj. Ja nisam dama, to ste zaboravili? Muškarci su se nasmijali i Caelen se okrenuo, pogledavajući prema njima preko ramena. Na trenutak je uhvatio Rionnin pogled i nije okrenula glavu. Nije mu mogla dopustiti da je baš u svemu porazi. Nakon nekoliko sekunda glavu je okrenuo on, naizgled nezainteresirano. – Mora nam se dokazati – rekao je Simon. – Ne zanima me što je kralj zapovjedio. Ako želi biti laird našega klana, morat će nam pokazati da je dostojan tog položaja. – Nadam se da će biti bolji od mog oca – šapnula je Rionna. Nitko nije ništa rekao, možda iz odanosti prema čovjeku koji je toliko dugo bio njihov laird. Rionna je pak bila sita pretvaranja. Nije ni sekunde više namjeravala glumiti odanu kćer i već je znala što će poduzeti kad se vrate na posjed. Sviđalo se to njezinu suprugu ili ne, imala je plan za preporod klana McDonald, a u tom je planu ona igrala važnu ulogu. Predugo su njezini ljudi trpjeli nevolje zbog lošeg vođe, gramzivog i ratobornog. Možda ni s Caelenom neće bolje proći, razmišljala je. Nadala se da će se ipak pokazati i boljim čovjekom i boljim ratnikom. Znala je da je rat sad neizbježan. Ewan McCabe spremao se za obračun s Duncanom Cameronom, a u tome mu je imalo pomoći cijelo Visočje. Rionna je znala da mora dati sve od sebe kako prva žrtva tog sukoba ne bi postao klan McDonald.

8 Kad je Caelen dao povorci znak da se zaustave, sumrak je već prelazio u noć. Rionni je bilo toliko hladno da odavno nije osjećala ni ruke ni noge. Obrazi su joj bili ukočeni od hladnoće, a osjećala se kao da se sledila i iznutra. Bila je sigurna da više nikad neće osjetiti toplinu. U ovom trenutku i paklene bi vatre bile dobrodošle. Nekako je uspjela pomaknuti prste dovoljno da pusti uzde i ugurala ih pod krzno, nadajući se da će ih uspjeti zagrijati. Nije znala kako će sjahati. Nije željela ni stati na snijeg ni pomaknuti se s mjesta. Uzdahnula je da se malo ohrabri, uhvatila se za sedlo i pokušala sjahati. Caelen je pritrčao i podigao ruke prema njoj da je prihvati, što ju je ispunilo tolikom zahvalnošću da se posramila vlastite slabosti. Umalo je sletjela na njega, ali ipak uspjela nekako na vrijeme pružiti ruke i spustiti ih na njegova ramena. Kad su joj stopala dotakla snijeg, koljena su je izdala i pala je. Caelen ju je odmah uhvatio, ali kad je dodirnuo njezinu ledenu kožu, opsovao je toliko sočno da su je uši zapekle. Podižući je, zalajao je zapovijedi svima oko njih, naređujući da zapale vatre i podignu zaklone. – Caelene, nije mi ništa. Samo mi je hladno... Ovo posljednje promucala je dok su joj zubi cvokotali. Bila je toliko promrzla da se osjećala kao da gori. – Kako možeš reći da ti nije ništa? – mrzovoljno je odvratio. – Za Boga miloga, ženo, jesi li se zaželjela smrti? Zašto nisi toplije odjevena? Pobogu, zašto si šutjela sve ovo vrijeme? Rionna bi radije umrla od hladnoće nego se požalila Caelenu. Čim su zapalili vatre, Caelen ju je prinio jednoj i sjeo na komad drva blizu plamena, najbliže što je mogao, a da im oboma ne zapali odjeću. Rastvorio je svoje krzno i privukao je blizu k sebi, a potom ih oboje omotao. Rionna je osjetila kako je prožima toplina njegova tijela, od kojega ju je dijelila tek tanka odjeća. Osjećaj je bio divan. Barem nekoliko minuta. Kad joj se krv počela vraćati u udove, koža ju je zapekla kao da je grizu stotine mrava. Jauknula je, pokušavajući izmigoljiti, ali samo ju je još snažnije zagrlio, posve je zarobivši. – Boli. – Znam da boli i žao mi te, ali dok se ne zagriješ do kraja, boljet će. Budi sretna da uopće išta osjećaš. – Ne trebaju mi tvoje lekcije. Bar ne sad. Pričekaj barem dok ne prođe bol. Osjećam se kao da mi netko trga kožu.

Caelen se tiho nasmijao. – Jezik ti se očito nije sledio. Ne bih ti ni trebao držati lekcije da nisi tako tvrdoglava. Ako nemaš toplije odjeće, trebala si reći prije nego što smo krenuli. Ne bih dopustio da putuješ po ovakvoj hladnoći bez prikladne zaštite. – I opet lekcija – promrmljala je, ali se i privinula bliže, željna topline. Što joj je bilo toplije, to je snažnije drhtala. Zubi su joj cvokotali toliko glasno da je pomislila kako će izletjeti iz usta. Zarinula je lice u Caelenov vrat, pokušavajući smiriti drhtanje. – Hladno mi je. Ne mogu se ugrijati. – Polako, mala. Bit će ti dobro. Samo pričekaj malo, zagrijat ću te. Privinula se toliko blizu da se umalo stopila s njim. Zavukla je prste u njegovu tuniku i pritisnula lice u njegov vrat, udišući topao zrak što se odbijao od njegove kože. Nakon nekog vremena mišići su joj prestali drhtati i sad je samo sjedila privijena uz Caelena, klonula i umorna. – Jesi li dovoljno dobro da nešto pojedeš? – upitao ju je. Kimnula je, ali zapravo se nije uopće željela pomaknuti. Pažljivo je ustao i ostavio je da sjedi pokraj vatre. Čvrsto ju je omotao krznom i kad se uvjerio da je dovoljno snažna da može sama sjediti, udaljio se, izvikujući usput upute momcima koji su dovršavali gradnju zaklona. Nekoliko minuta poslije vratio se s komadom kruha i sira. Rionna je oprezno prihvatila hranu vršcima prstiju pa se ponovno stisnula, bezvoljno grickajući. Nije ni znala što jede. Bilo joj je prehladno da razmišlja o okusu, ali osjećala je kako joj se snaga vraća sa svakim zalogajem. Dok je jela, napola zainteresirano promatrala je ratnike kako čiste snijeg oko logora. Dizali su šatore, a oko svakoga podigli su nasip snijega da ga zaštite od vjetra. Nabacali su još drva na vatru pa se vinula prema nebu snažna i blistava, bacajući narančast sjaj u širokom krugu. Kad je pojela sir, pružila je ruke prema vatri, uživajući u vrelim jezicima. Odjednom se pred njom našao Caelen, bez riječi je podigao i odnio u šator najbliži vatri. Pod šatora bio je prekriven nabacanim krznima koja su izgledala kao posve prihvatljiv krevet. Spustio ju je na krzna pa joj skinuo čizme i namrštio se kad ih je promotrio. – Šteta kože – rekao je. – Pravo čudo da ti prsti nisu otpali. Ovdje ima više rupa nego čizme. Bile je preumorna za bilo kakvo pravdanje. – Sutra ćemo to srediti – promrsio je. – Ne možeš šetkati ovako uokolo usred zime. I dalje nerazgovijetno mrmljajući, zavukao se u krzna pokraj nje i privinuo je uza se cijelom duljinom tijela. Prevalio ju je na bok i prebacio krzno preko njih pa ih oboje ušuškao. – Stavi stopala između mojih bedara – zapovjedio joj je.

Poslušala je bez pogovora i zastenjala od užitka. Pa on je hodajuće ognjište. Stisnula se u njegovu zagrljaju, priljubila obraz uz njegove grudi i uzdahnula od silne topline. Sviđao joj se i njegov miris, mješavina dima, drva i... Caelena. Osjećala se opijeno. Pobjegao joj je glasan uzdah, koji je Caelena natjerao na tihu psovku. Malo se odmaknuo. Rionna se namrštila, pitajući se što li je to učinila da je izazvala takvu reakciju. – Nešto nije u redu? Caelene? – Sve je u redu, Rionna. Spavaj. Ako ujutro krenemo dovoljno rano, do poslijepodneva ćemo stići u tvoj dvorac. – Još mi je hladno po rukama – rekla je tiho. Uhvatio je njezine ruke pa ih zavukao pod svoju tuniku, priljubivši ih uz toplu kožu napetu preko čvrstih mišića. Rionna je znala da su joj ruke vjerojatno ledene, ali Caelen se nije ni pomaknuo kad je prislonila dlanove na njegovu kožu. Taj joj se dodir svidio. Bio je ugodan. Nekako prisan. S uzdahom je prislonila i obraz na njegovo rame, osjećajući kako joj se kapci sklapaju od ugodne topline. Pod prstima je osjećala grub dodir dlačica na njegovim prsima i tvrde mišiće. Napipala je stari ožiljak i iznenadila se, ali tada je naišla na bradavicu i gotovo nesvjesno prešla prstima preko nje. – Rionna – progunđao je Caelen. Podigla je glavu toliko brzo da ga je udarila u bradu, zbog čega je opsovao. – Oprosti! – protisnula je Rionna. Tegobno je uzdahnuo. – Spavaj konačno. Ponovno se naslonila na njega, vraćajući ruke pod njegovu tuniku. Uživala je u njihovu dodiru, i to ne samo zbog topline koja mu je isijavala iz tijela. Fasciniralo ju je. Prešla je dlanovima preko njegovih prsa, skliznula niže preko trbuha i zastala kad je pod prstima osjetila dlačice tik iznad hlača. – Za Boga miloga... – promrmljao je Caelen. Izvukao joj je ruke iz tunike i prislonio ih uz njezino tijelo, a potom je obgrlio toliko čvrsto da se nije mogla ni pomaknuti. Naslonio je bradu na njezino tjeme, ispreplećući im noge. Rionna je tek tada shvatila da se ne može ni pomaknuti. Zarobio ju je. Zijevnula je, zaključivši da joj takav bezobrazluk ne smeta, jer bilo joj je previše ugodno i toplo da se buni. Dok je tonula u san, shvatila je da je od one noći nije poljubio. Šteta, pomislila je. Ljubljenje joj se svidjelo. Možda da proba sutra, kad Caelen ne bude ovako loše volje. Tako je, to je dobar plan. – Sutra – promrsila je. – Što sutra? Odgovorila je ne otvarajući oči, već napola usnula. – Sutra se ljubimo. Sutra. Odlučila sam.

Njegov smijeh poškakljao joj je uši. – Može, mala. Ljubimo se. Samo ti počni, pa da vidiš kako će to završiti. – Mmmm. Jedva čekam. Caelen je malo oslabio stisak i čim ju je odmaknuo od sebe, Rionnina je glava pala na stranu. Usnice su joj se malo rastvorile i uskoro je zaspala. Caelen nije znao je li ikada vidio nekoga tko spava tako otvorenih usta. Izgledala je smiješno, ali i nekako slatko. Da. Slatko. Stresao je glavom. Svi ti razgovori o ljubljenju i njezine slatke geste izludit će ga. Ne smije smetnuti s uma da ga čeka uvježbavanje ratnika. Ta bi ga cura mogla stajati glave, a u braku su manje od dva dana.

9 Kad su sljedećega dana stigli do vrata dvorca lairda McDonalda, bližilo se podne. Rionna je znala da pred svoje ljude mora dojahati bez ičije pomoći. Njoj je to bilo jednako važno koliko i Caelenu pokazati kako je Rionna sad njegova poslušna ženica. Jahala je na njegovu konju, sjedeći pred njim na sedlu, u njegovu naručju. Tako su jahali cijeli dan, jer je Caelen zaključio da će se opet smrznuti bude li jahala sama. Kad su se približili dvorcu, Rionna je ustrajala da se vrati na svoga konja, ali Caelen nije ni trepnuo i samo je nastavio jahati. Rionna se bojala ponovnog susreta sa svojim klanom. Puno se toga promijenilo otkako je otišla iz dvorca prije nekoliko tjedana. Vratila se kao supruga drugog McCabea, i to sama, bez oca. Sad mora stati pred svoj klan i predstaviti im novoga lairda. Čim su ih stražari spazili, čula je povike. Caelen se namrštio, pogledavajući Gannona. Gannon je samo slegnuo ramenima. – Što je bilo? – upitala je Rionna, i sama se mršteći dok je promatrala tu razmjenu mišljenja bez riječi. – Prava je sramota što smo uspjeli prići ovoliko blizu dvorcu, a da nas nitko nije spazio – rekao je Caelen gotovo s gađenjem. – Da Duncan Cameron uspije prići ovoliko blizu, ne biste imali vremena ni za poziv na borbu. – Možda bi se mogao predstaviti svojemu novom klanu prije nego što počneš s kritikama? – Ne zanimaju me njihovi osjećaji – obrecnuo se Caelen. – Zanima me sigurnost! I njihova i tvoja. Kad su se vrata dvorišta oko dvorca počela otvarati, Rionna se uspravila u sedlu što je više mogla. Kao što se i plašila, na dvorištu se okupio gotovo cio klan. Izmamila ih je znatiželja. Svi su željeli vidjeti Rionnina novog supruga. – Spusti me s konja da te predstavim – šapnula mu je. Stisnuo ju je još čvršće, ne gledajući je. Prelazio je pogledom preko muškaraca i žena klana McDonald. Kad su im prišli na svega nekoliko koraka, zaustavio je konja i sjahao bez riječi, pridržavajući Rionnu i dalje jednom rukom. – Pobrini se za moju suprugu – dobacio je Gannonu. Pobrini se za moju suprugu? Pobrini se za moju suprugu? Rionna ga je zapanjeno pogledala, ali već joj je okretao leđa. Stao je pred klan. Njezin klan, dovraga. Gannon je sjahao pa prišao Rionni i podigao je sa sedla kao da je lagana poput pera. Spustio ju je na tlo i omotao krznom, stajući s njom nedaleko od Caelena i spuštajući ruku na njezino rame kao da je želi zadržati na mjestu.

– Zovem se Caelen McCabe – rekao je jasnim, mirnim glasom. – Ja sam Rionnin suprug i vaš novi laird. Dvorištem su odjeknuli povici čuđenja, a tada su svi pripadnici klana progovorili u isti glas. – Tišina! – zagrmio je Caelen. – Gdje je Gregor?! – povikao je Nate McDonald iz okupljenog mnoštva. Nekoliko glasova se pridružilo, ponavljajući isto pitanje. – Da, što je s Gregorom? Caelen ih je neko vrijeme mirno promatrao. – Više nije vaš laird. To je sve što trebate znati. Od danas imate biti odani samo meni. Moja je riječ zakon. Čeka nas naporan rad i mnogo vježbe, jer inače nemamo šanse protiv Duncana Camerona. Savez s mojom braćom Ewanom i Alaricom McCabeom, kao i sa susjednim klanovima, dat će nam snagu. Bit ćemo nepobjedivi. Ako želite zadržati sve što vam pripada i podizati djecu u miru, moramo se boriti. A to znači da se moramo dobro pripremiti. Rionna je vidjela kako njezini ljudi razmjenjuju nepovjerljive poglede. Pogledavali su čas Caelena, čas nju, kao da očekuju da im se i ona obrati. Rionna je to i željela, ako ni zbog čega drugog, onda da ih malo smiri, ali Caelen se okrenuo prema njoj i pogledao je tako da je gotovo odustala. Kad se ponovno okrenuo prema klanu, Rionna se izvukla iz Gannonova stiska i iskoračila. – Ovaj savez odobrava i kralj. Osobno je blagoslovio moj brak. Uvijek smo i znali da će moj suprug postati laird našega klana, samo što će Caelen McCabe to postati danas, a ne tek kad mu rodim prvo dijete. Potreban nam je. Treba nam njegovo vodstvo, jer inače ne možemo pobijediti one koji se žele dočepati naših posjeda i istjerati nas iz doma. Caelen je ošinuo Rionnu bijesnim pogledom, ali nije ustuknula. Smireno je promatrala svoje ljude, vidno zbunjene i neodlučne. – Moj je otac bio čovjek bez časti – rekla je glasno, mirnim glasom bez osjećaja. – Nadam se da će nam novi laird pomoći da vratimo sve što smo s vremenom izgubili. Vrijeme je da podignemo glave visoko i obranimo što je naše. – Ni riječi više – obratio joj se Caelen tiho, prijetećim tonom. – Ulazi u dvorac. Smjesta. Od njegova smrknuta pogleda pobjegao bi i iskusan ratnik, ali Rionna je samo mirno podigla ramena i laganim korakom odšetala do dvorca kao da je točno to i namjeravala učiniti nakon obraćanja klanu. Čim je prešla prag dvorca, noge su je izdale i posrćući je ušla u dvoranu. Pritrčala joj je Sarah i zgrabila je snažnim, žuljevitim rukama. Rionna se lecnula od snage tog stiska. – Da čujem sve, mala. Kakve su to priče da si udana za Caelena McCabea i da će on biti naš laird? Gdje ti je otac? Gdje su naši ljudi? Rionna je nježno odmaknula Sarine ruke, pa se oprezno spustila na najbliži stolac. – Duga je to priča, Saro.

– Misliš li da trenutačno imam pametnijeg posla? Moram znati što se događa. Zašto si, pobogu, udana za Caelena McCabea? Nije li se on davno zakleo da se neće ženiti, dok je još bio mladić? Navodno ga je izdala voljena žena. Rionna je uzdahnula. Ma krasno. Zakleo se da se neće ženiti, a onda se žrtvovao i oženio njome da bi Alaric i Keeley dobili ono što njega, očito, ne zanima. Ljubav. – Možda mu je bilo svejedno je li oženjen ili nije, jer ionako srce više nikome ne namjerava dati. – Znaš li je li to istina, Saro? Tko ga je izdao i zašto? – Ne bi li ti meni trebala ispričati što se događa, mala? – Hoću, da – prekinula ju je Rionna nestrpljivo. – Ali sad me ipak zanima zašto se Caelen odlučio oženiti mnome. Sarah je uzdahnula pa se osvrnula oko sebe. – No dobro. Reći ću ti sve što znam. Prije osam godina Caelen McCabe zaljubio se u Elspeth Cameron. Ženska ga je zavela, zapravo. Bila je malo starija od njega i malo iskusnija, ako znaš na što ciljam. Rionna nije znala, ali nije ni htjela priznati da ne zna. – Elspeth Cameron sve je to učinila po nalogu svojega rođaka Duncana. Jedne je noći napila McCabeove stražare i otvorila vrata dvorca Cameronovim ljudima. Poklali su ih. U tom je napadu Caelen ostao bez oca, a Ewan McCabe bez svoje mlade supruge. Braća nisu bila u dvorcu te noći, a kad su se vratili, zatekli su dvorac u ruševinama, a klan desetkovan. Bilo je jezivo. – Jest – promrmljala je Rionna. – Znači, taj mulac zato sad vjeruje da su sve žene prijetvorne i zato se nije želio ženiti – odmahnula je glavom, očajno podižući pogled prema nebesima. – Ma zašto su muškarci takve budale? Sarah se nasmijala, zabacujući glavu. – Mala moja, to je pitanje na koje nitko ne zna odgovor. Neće ti biti lako, ali ako itko može uvjeriti tog momka da i žensko srce može biti odano, onda si to ti. Ne znam nikoga upornijeg od tebe. klana.

Dakle, Caelen misli da je Rionna cijena sreće njegova brata i sigurnosti njegova

– A sada, da čujem što se zbivalo kod McCabeovih i gdje je tvoj otac. Gdje su naši momci? Rionna joj je na brzinu prepričala sve što se dogodilo, ne preskačući ni Caelenov zahtjev da mu njezin otac odmah preda naslov lairda i očevu odluku da ode. – Pitam se koliko bi naših ratnika otišlo s mojim ocem da nemaju žene i djecu. Nijedan od onih koje je poveo nema obitelj. Nikome neće nedostajati. – Mene više brine gdje su trenutačno – rekla je Sarah oprezno. – Tvoj je otac samoljubiv čovjek. Naivno bi bilo povjerovati da će tek tako pretrpjeti ovakvu uvredu. – Moj je otac budala– odbrusila j e Rionna. – Pohotna i pohlepna stara budala koja je svoje želje i planove pretpostavila dobrobiti klana. Zaslužio je da ga svrgnemo. Sarah je utješno potapšala Rionnu po ruci. – Daj, daj, mala. Nema smisla opet se uzrujavati zbog staroga. Gotovo je s njim. Budućnost je pred svima nama. McCabeovi su snažan klan. Znam da su se dugo oporavljali, ali znam i da je Ewan

McCabe častan čovjek. Pretpostavljam da su mu i braća takva. Možda našem klanu treba baš Caelen McCabe. Možda će nam on pomoći da pregrmimo teška vremena. Rionna je bila sigurna da će Caelen McCabe biti dobar laird njezina klana. Bio je moćan ratnik kojemu na bojnom polju nije bilo ravnoga. Vidjela je da ga njegovi ljudi poštuju. Bila je svjesna da McDonaldovi ratnici nisu najvještiji. Nisu bili loši, ali nakon što je vidjela McCabeove, poželjela je da i njihovi budu tako snažni i spretni. Caelen je bio puno bolji izbor nego što bi Alaric ikada mogao biti, znala je. Jedino što nije znala bilo je kakav će biti suprug i otac. Ako je njegovo srce davno zaključano, tko zna hoće li ga Rionna ikada uspjeti otključati?

10 Do kraja dana, Rionna nije ni vidjela supruga. Nije joj se pridružio čak ni za stolom i Rionna je večerala sama u praznoj velikoj dvorani. Bila je ljutita zbog osjećaja da odjednom ne zna položaj u vlastitome klanu. Caelen joj je zapovjedio da ostane u dvorcu, što je i učinila, ali ne iz poslušnosti, nego zato što nije imala pojma što bi rekla klanu. Grlo joj se stezalo od tog kukavičluka. Nije mogla ni gutati hranu i koliko god se trudila, samo ju je premetala po ustima. Nije znala bi li joj bilo draže da joj se Caelen pridruži i da se može dobro izvikati na njega zbog onakva poniženja pred njezinim klanom, ili da se drži podalje. Nije se željela suočiti s njim barem dok ne povrati hrabrost i smisli kako dalje. Zgađena sama sobom, odgurnula je tanjur i ustala. Nije više ni trena htjela tako sjediti i jadikovati, premišljati se hoće li potražiti Caelena ili ne. Neka on lijepo ide kvragu. Rionna je bila iscrpljena, jedva se držala na nogama i morala se dokopati kreveta. Spremna na hladnoću, otvorila je vrata svoje sobe. Nije imala kamin, ali ni velik prozor kroz koji bi mogao prodrijeti leden vjetar. Uzela je dvije svijeće pa se vratila na hodnik pripaliti ih na bakljama. To slabašno svjetlo obasjalo je sobicu, koja je sad, tako narančasta, barem izgledala toplije. Dvije napola dogorjele svijeće neće rastjerati hladnoću, ali bar su je razveselile i zbog njih se malo bolje osjećala. Bilo je toliko hladno da je odlučila spavati u odjeći. Skinula je samo čizme i posegnula za svojim jedinim luksuzom: parom vunenih čarapa koje joj je isplela Sarah. Kad je oštra tkanina kliznula preko njezinih stopala, zadovoljno je uzdahnula. Promigoljila je prstima pa se uzverala na krevet i zavukla pod krzna. Oči su joj se sklopile čim je legla, ali nije mogla zaspati. Previše su je zabrinjavali događaji proteklih dana. Sad kad je ostala sama, mogla si je priznati da nije samo malo uznemirena svim tim promjenama. Budućnost ju je plašila. Bojala se i za sebe i za klan. Iako se cijeloga života odijevala poput momka i radije se mačevala nego sanjarila o mužu i djeci, Rionna nije bila imuna na snove o sreći. I ona je potajno sanjala o lijepim haljinama, o ratniku bez premca koji će pasti pred njom na koljena i zakleti joj se na vječnu ljubav. Nasmiješila se i povukla krzna više na bradu. Bile su to lijepe maštarije, da. Njezin bi je ratnik volio više od života. Prihvaćao bi je takvu kakva jest i bio ponosan na njezine ratničke vještine. Bila bi njegova princeza ratnica, ratoborna ljepotica kakve nema. Borili bi se rame uz rame, a potom vraćali u dvorac, gdje bi je čekale otmjene haljine koje joj je darovao obožavani suprug. Poslužila bi mu večeru koju je sama skuhala, a potom bi sjedili pred kaminom i pijuckali fino pivo. Na kraju dana povukli bi se u krevet, zagrlio bi je i šaptao joj nježne riječi dok ne usne.

– Ma ti si glupača – promrmljala je Rionna, odjednom svjesna vlastite gluposti. Nitko nju neće prihvatiti kakva jest. Muškarci žele nekoga poput Keeley – nježnu, podatnu i ženstvenu damicu. Nekoga tko se bavi nečim poput vezenja ili liječenja. Ženu koja zna upravljati gospodarstvom i koja će se pobrinuti da svake večeri na stolu bude nešto fino. Jedino u čemu je Rionna vješta jest borba. Zna samo ozlijediti ljude tako da im postanu potrebne Keeleyna briga i pomoć. Rionna nije ni nježna ni ženstvena. Namrštila se, ne otvarajući oči. Pa što ako nije poput drugih žena? Ništa joj ne nedostaje. Nije ništa manje vrijedna. Samo je... drugačija. Tako je. Ona je drugačija i treba joj drugačiji muškarac koji će to znati cijeniti. Koji će u tome uživati. Ako Caelen McCabe ne zna cijeniti ono što je dobio, neka si lijepo zabije vlastiti mač u... zna se već gdje. Soba je bila sumnjivo topla. Krevet također, a osim toga i mekši nego što je pamtila. Rionna je bila svjesna da se nešto promijenilo, ali nije se mogla prisiliti otvoriti oči dovoljno dugo da vidi što se zbiva. Zaključivši da sanja neobično ugodan san, Rionna se zavukla još dublje pod božanstveno topao pokrivač i uzdahnula. Tih smijeh probio se do njezina usnula uma, a istodobno joj je cijelo tijelo zadrhtalo od dodira nečega mekog na grudima. Samo malo. Grudima? Zaspala je potpuno odjevena, povezanih grudi. Zapravo, svalila se u krevet ne svlačeći odjeću i zaspala za nekoliko minuta. Malo je otvorila jedno oko i ugledala supruga. Svlačio se ni metar od njezina kreveta. Koji nije bio njezin krevet niti je to bila njezina soba. Nije bila ni soba za lairda. Koliko je Rionna mogla razaznati, ležala je u krevetu jedne od soba namijenjenih uglednim gostima. Doduše, te su se sobe jako rijetko koristile, jer uglednih prijatelja njezin klan baš i nije imao. Nije se uspravila u krevetu i dreknula na supruga da joj objasni što se zbiva, nego ga je samo šutke promatrala. Caelen je svukao tuniku. Stajao je okrenut leđima Rionni i kad je povukao tuniku preko glave i odbacio je u stranu, vidjela je kako mu se mišići leđa i ramena napinju. Malo se protegnuo, a tada stao razvezivati vezice hlača. Rionnini obrazi zažarili su se kad joj se pred očima našla Caelenova stražnjica. Bila je jednako čvrsta kao i ostatak njegova tijela, ali i dovoljno obla da joj se svidi. Noge su mu bile mišićave, snažne. Nigdje na tijelu nije imao ni mrvicu viška: bio je sav sačinjen od mišića, kože tamne od sunca i jednako tamne kose. Zadrhtala je, ali ovoga puta ne zbog hladnoće. Caelen McCabe bio je prelijep. Ratnik o kakvome su žene sanjale. Nije bio savršen, ali svejedno je bio divan. Tijelo mu je od gležnjeva do vrata bilo prekriveno ožiljcima i Rionna je s iznenađenjem shvatila da ih želi dodirnuti. Istražiti jedan po jedan prstima... i usnama. Bi li i on uživao u onome što je izveo dok su bili u dvorcu McCabeovih? Na samu pomisao kako dodiruje Caelenovo tijelo, Rionna je osjetila žarenje u dijelovima svojega tijela o kojima nije željela ni razmišljati.

Zavirila je pod pokrivač, odjednom ponovno svjesna da je potpuno gola. Krzno je zamamno milovalo njezinu kožu i cijelo joj je tijelo bilo napeto, kao da nešto iščekuje. Bradavice su joj bile krute, stršeći kao da dozivaju Caelenova usta da im se približe. Jedva je suspregnula glasan uzdah. Dodir Caelenovih usta doista je bio ugodno iskustvo. Zločesto, ugodno iskustvo. A tek jezik. Nije mogla zaboraviti čuda koja je izveo taj vješti jezik. Od takvih misli međunožje joj se stegnulo, a trbuh ispunio vatrom. Što li joj se to događa da je dovoljan samo pogled na supruga i sjećanje na onu noć pa da je ovako raspamete? Nemirno se promeškoljila. Nije mogla mirno ležati. Caelen je to čuo i okrenuo glavu prema njoj, nimalo smeten činjenicom da je posve gol. Kad se okrenuo, Rionnina su se usta rastvorila od čuđenja. Kao i ostatak njega, i Caelenova erekcija bila je ratnički žestoka. Nervozno je progutala knedlu i konačno odvojila pogled od njegova međunožja da ga može pogledati u oči. – Ma vidi ti tko je budan. Kimnula je bez riječi. Naravno da je budna. – Zašto si zaspala u onom sobičku bez kamina i zraka? Skrivala si se od mene? U pogledu mu se vidjelo da ga ta mogućnost zabavlja. Rionna se odmah namrštila i uspravila u krevetu, tek u posljednjoj sekundi shvaćajući da je tako tom istom pogledu izložila gornji dio svoga tijela. – To je moja soba. Gdje bih trebala spavati? Samo je podigao obrvu, kao da je time jasno dao do znanja što misli o tom pitanju. Rionna je sad već bila ljutita. – Nisam te vidjela cio dan, čak ni za večerom. Kako bih trebala znati što očekuješ od mene? Spustio je ruku na svoj ukrućen ud i gledajući Rionnu ravno u oči, prešao rukom gore-dolje. Na usnama mu je lebdio smiješak po kojem je Rionna odmah znala da će je njegove sljedeće riječi razljutiti. – Ma jesam li ja to zanemario svoju ženicu? – podrugljivo je rastegnuo. – A ja sve vrijeme mislim kako rješavam probleme, smišljam kako obraniti dvorac i dati ljudima do znanja tko je od danas glavni. Rionna je stegnula krzna prstima, bijesna. – Ovo je sad i tvoj klan, ne samo moj. Iz tvojih bi se riječi dalo zaključiti da nam činiš ne znam kakvu uslugu, a zapravo si ti taj koji je od nas puno dobio. ljutiš?

– Gle ti nje kako je borbena. Jesam li ti već rekao koliko si mi privlačna dok se – Ne zanima me što je tebi privlačno!

Prilazio je sve bliže krevetu, smiješeći se podrugljivo i ne prestajući se dodirivati. Rionna je bila kao hipnotizirana, nije mogla odvratiti pogled. Nije se mogla usredotočiti ni na što drugo. – Zanimalo te ili ne, privlačna si. Svaki put kad otvoriš ta svoja drska usta, digne mi se.

Stao je pred krevet – i pred nju – i Rionna se osjetila sitnom i bespomoćnom. Njegov je pogled u njoj budio nemir. U njemu je bilo obećanja, ali Rionna nije mogla pročitati kakvog. Liznula je usnice i malo se odmaknula u krevetu, vukući krzna za sobom. – Nema smisla skrivati obline, curo. Otkrit ću ih ja vrlo brzo. – Kako to misliš? – upitala je šapatom. Bila je svjesna da jedva diše. U grudima ju je stezalo, obuzeo je neki čudan osjećaj od kojeg joj se vrtjelo u glavi. Jednim joj je pokretom istrgnuo krzna iz ruke i nehajno ih odbacio na dno kreveta. – Noćas ne stajem dok ne dobijem što želim, eto kako. Pogled mu je požudno zablistao dok je spuštao dlan na njezine grudi. Prešao joj je prstima preko bradavice, koja se istoga trena ukrutila. – Hoću li i ja dobiti što želim? – odvratila je Rionna ljutito. Svaka riječ koja izađe iz tili njegovih usta dokaz je njegove samodopadnosti. Nasmiješio se. – Mislim da ti ništa neće nedostajati, mala. Koliko se sjećam, nisi se žalila ni one noći. Na ovo Rionna nije ništa rekla, jer, nažalost, bio je u pravu. Noge su joj drhtale, prsti se tresli, a iz želuca joj se prema grlu dizao roj leptira. Caelen se nadvio nad nju pa spustio jedno koljeno na krevet i toliko joj se približio da je osjetila njegov dah. Nije ju poljubio kao što je očekivala, nego samo ovlaš dodirnuo usnicama njezin vrat. Rionna je pomislila da sigurno tako izgleda udar groma. S glasnim se uzdahom izvinula tijelom prema njemu, zabacujući glavu i pozivajući ga da ponovi taj potez. – Imaš predivnu kožu. Njegov se glas prelio preko njezina vrata i grlo joj je zadrhtalo od vibracije, od iščekivanja idućeg poljupca. Osjetila je njegove zube na vratu, prvo jedan nježan ugriz, a potom ijedan grublji. – Slatka si koliko i izgledaš. Zaklopila je oči uzdahnuvši. – A tvoja su usta tako vješta... – Zamisli što te tek čeka.

11 Rionna je podigla ruke i zgrabila Caelenova ramena toliko žestoko da je zarinula nokte u njegove napete mišiće. Pridigla se da ga poljubi, željna dodira. Tijelom su joj lebdjeli žmarci užitka, klizeći njezinom kožom poput tople ljetne kiše. – Tako, da. Drži se za mene. Nježno ju je spustio na leđa i malo je odskočila od kreveta. – Tvoje tijelo gozba je za oči. – Zašto si pristojan prema meni samo u krevetu? – rekla je, mršteći se. ženo.

Malo se odmaknuo i vidjela je da se smiješi. – Jer si samo ovdje poslušna,

Podigla je šaku i udarila ga u rame, ali nije ni trepnuo. Ščepao joj je zglavak i pritisnuo ga na krevet iznad njezine glave, drugom joj rukom milujući dojku. Poigravao se njome kao da mu se ne žuri, kružeći prstima oko bradavice. Uhvatio ju je i povukao, prvo nježno, a potom grublje, sa svakim pokretom odašiljući val ugodna bola u Rionninu nutrinu. Rionna je stisnula bedra i izvila tijelo prema njegovoj ruci. Caelen je spustio glavu i osjetila je njegov topao dah na bradavici. Zastenjala je željno, jedva prepoznajući vlastiti glas. Njegov topao, grub jezik senzualno se obrušio na njezinu bradavicu, ostavljajući vlažan trag na koži. Pustio joj je zglavak i spustio drugu ruku na drugu dojku. Milovao ju je i gnječio, a potom ili spojio i stao lizati sad jednu, sad drugu bradavicu. Rionna je promatrala njegove tamne kovrče odozgora, osjećajući kako joj se tijelo sa svakim pokretom jezika ukrućuje pod njegovim. Nije mogla odoljeti i zavukla je prste u njegove duge, tamne kovrče. Prešla je prstima preko pletenica na Caelenovim sljepoočnicama, a kad ih je povukla, na tren ju je prestao ljubiti i nasmijao se. Rionna je uplela prste u njegovu kosu, uživajući u tom svilenom dodiru. – Želim tvoju slatkoću na jeziku – šapnuo je. Zaklopila je oči i raširila ruke, puštajući da padnu na krevet. Caelen joj je ljubio trbuh, spuštajući se prema bedrima, ali tada se odmaknuo i legao na bok. Nalaktio se, zavukavši joj drugu ruku između nogu, poigravajući se njezinim kovrčama. Nije znala bi li bila prestravljena njegovim pogledom ili očarana. Željela je stisnuti bedra i pobjeći, ali jednako tako željela ili je još više raširiti i pustiti ga da radi što god hoće. Polako je prelazio prstom preko središta dok se nije ovlažila, a tada pomaknuo prst malo više i kružio njime oko najosjetljivijeg dijela. – Raspuknut ću se od želje. Jedva čekam da zaronim u tebe. Ta je slika Rionnu natjerala da rastvori usta od šoka. Posve se ukipila, gledajući ga u oči. Caelen je nakrivio glavu i vidjela je da je promatra s toliko žudnje da su joj se usta osušila od panike. Premjestio je ruku na njezin trbuh, pomilovao je po grudima i spustio usnice na bradavicu, a potom se pomaknuo uvis kao da će je poljubiti. Dodirnuo joj je obraz jednim prstom, prelazeći od jagodica do brade. – Neće boljeti. Znam da si bila u strahu prve noći, zato nisam ništa ni učinio. Bit ću nježan kao što i treba biti s mladenkom.

Zaustila je, spremna usprotiviti se, reći da se ničega ne boji, ali odustala je. Poljubio ju je beskrajno nježno, milujući istodobno njezino tijelo bez prestanka. Nije ni shvatila kako se našao na njoj, samo je osjetila kako je prekriva poput tople deke. Jedno mišićavo bedro našlo se između njezinih i razmaknulo ih, ali Rionna je bila previše zaokupljena tim poljupcem da shvati da se na njezinu tijelu nalazi drugo, vrlo teško i mišićavo. I da drugi dio tog tijela, jednako krupan i tvrd, pritišće njezino međunožje. Bila je vlažna i lako je gurnuo vršak u nju, ali Rionna je odmah panično otvorila oči i pogledala ga. Tijelo joj se napelo i obuzela ju je nelagoda. – Opusti se – šapnuo joj je uz usta. – Bit će lakše ako se prepustiš. Uživat ćeš. Obećavam. – Reci mi što da radim – šapnula je. – Obujmi me nogama i uhvati me za ramena. Rionna je poslušala: obujmila ga je nogama i skliznula niz njegova mišićava, dlačicama posuta bedra. Prekrižila je gležnjeve iza njegovih koljena. Ramena su mu bila golema i njezine su ruke na njima izgledale sitno. Prstima je jedva ostavila traga na njegovoj koži. Pogledala ga je u oči i u njima spazila nježnost. Malo ju je smirilo što se toliko brine da će je prepasti. Mora biti hrabra. Kako će zaraditi poštovanje, kako se može smatrati princezom ratnicom i od njega očekivati isto ako mu ne pokaže da je odvažna? – Uzmi me – rekla je hrabro. Ponovno ga je osjetila između nogu, krutog i željnog. Kad je ušao u nju, zadržala je dah. Pomaknula se da mu olakša ulazak, ali uzalud. Ispunio ju je i osjetila je nelagodu, ali i čudnu kombinaciju oklijevanja i žudnje. Željela je da prestane. Željela je da nastavi. Zagrizla je donju usnicu i podigla bokove, potičući ga. – Kako me mamiš... Zaklopio je oči i osjetila je da je i on zadrhtao. Drhtao je pod njezinim prstima i shvatila je da je napet i da se jedva suzdržava. Prešla je dlanovima preko njegovih ramena i nadlaktica, i od tog su se dodira oboje opustili. Shvatila je da mu je doista stalo do njezina užitka. – Ne boli me – šapnula je. – Znam da me nećeš ozlijediti. Pomalo zabrinuto, stisnuo je usnice. – Hoću. Neizbježno je. Koliko god te boljelo, moram. Spustio je nježan poljubac na njezine usnice. – Oprosti mi zbog ovoga. Ne može drugačije. – Onda krenimo. Nema smisla da oboje patimo. Osjećam da si napet. Jasno mi je da ti nije ugodno toliko se dugo suzdržavati. Tiho se nasmijao. – O, nije ti jasno. Nemaš pojma koliko je teško. Prvi put Rionna je započela, podižući dlanove na njegove obraze. Prešla je prstima preko njegovih jagodica, preko čvrste čeljusti, preko usnica.

Podigla je glavu i privukla ga u dugačak poljubac. Jezici su im se isprepleli i čak ni kad je ostala bez daha, nije željela odmaknuti usta s njegovih. Njegovi su poljupci bili opojni. Najslađi nektar koji je ikada kušala. – Ljubi me i ne prestaj. Bit će gotovo u trenu. Kad su im se usnice ponovno spojile u strastvenom poljupcu, zabio se u nju. Rionna nije bila spremna za bol. Znala je što je čeka, ali nije očekivala toliki bol. Možda malo nelagode, možda čak i kratak ubod. Nikako nije očekivala žarenje kao da je dodiruje baklja. Vrisnula je i suze su joj navrle na oči, jednako vrele kao i bol. Caelen se istog trena ukipio, iako je ostao duboko u njoj. Čvrsto stegnutih vilica, gledao ju je pogledom punim nelagode. Nekoliko je puta duboko udahnuo, smirujući drhtanje. Poljubio ju je u čelo, spustio usnice na njezine kapke, na jagodice, na nos. Poljupcima je obrisao trag suza na njezinim obrazima. – Žao mi je, mala. Stvarno mi je žao. Rionnu je zapekla bol u njegovu glasu. Grlo joj se stegnulo i nije mogla reći ni riječi. Ponovno ju je poljubio, iako je osjetila da se jedva suzdržava. Oprezno ga je stegnula u sebi, da provjeri hoće li je boljeti. – Za Boga miloga, ne izazivaj me. Rionna se nasmiješila, zadovoljna što je bol prestao. – Sad je već bolje. Samo još malo boli. – Hvala nebesima – promrmljao je. – Ne znam koliko bih još ovako izdržao. Prešla mu je rukom preko oznojena čela, pa zavukla prste u njegovu kosu i privukla mu glavu u strastven poljubac. – Idemo do kraja – šapnula je. Polako se pomaknuo i Rionna je otvorila usta, ne mogavši se suzdržati pred naletom osjeta koji su je preplavili. Još je uvijek osjećala nelagodu, ali snažnija od nje sad je bila vatra potpuno drugačije vrste. – Polako – šapnuo je. – Samo polako. Stići će i užitak. Još se jednom pomaknuo jednako polako, toliko nježno da je Rionna uzdahnula, shvativši na što je spreman da njoj ugodi. Podigao je ruku na njezine grudi i nježno joj protrljao bradavicu dok se nije ukrutila, a potom isto učinio i na drugoj, sve dok joj grudi nisu nabrekle od žudnje. Zločesto se nasmiješio. – Spremna si, vidim. Te grudi koje tako silno želiš sakriti donose ti toliko užitka. A i meni. Lijepe su koliko i ti sama. Ženstvene, mekane. Pravi su užitak za oko. Savršena si, Rionna. Stvorena si savršena, a ja sam pravi sretnik. Rionna je pomislila da će ga na te riječi podsjetiti prvom prilikom kad joj bude nešto predbacivao. Znala je da nijednu od njih ionako neće zaboraviti. Zapamtit će svaku od tih nježnosti i praviti se da se njome oženio jer je voli, a ne zato što su ga na to natjerali dužnost i čast.

Keeley ju je upozorila da će muškarac sve reći dok razmišlja međunožjem. Da većina toga neće biti istina. Rionna je upravo shvatila na što je Keeley mislila. Caelen se malo odmaknuo, a potom ponovno zabio u nju, ovoga puta polaganije. Bio je u pravu. Sad kad se poigrao njezinim grudima, bila je spremna. Uzrok njezinih dugogodišnjih nevolja i muka naposljetku se pokazao korisnim. Rionna je prvi put u životu pomislila da je ženstvena. Čak i lijepa. Nije ju uhvatio očaj pri pomisli da djeluje nježno, a ne odvažno. Čini se da je lijepo biti žena u rukama ratnika snažnijeg od sebe. Doista lijepo, da. – Boli li te još? – upitao je. Prinijela je usta njegovima. – Ne boli, ratniče. Ugodno je. Jako je lijepo. – I meni. Spustio je ruke pod njezinu stražnjicu, malo joj jače raširio noge i povukao na sebe, zabijajući se u nju još dublje. Nježni ratnik zabrinut zbog bola nestao je. Sada kad je bio siguran da i Rionna uživa, Caelen je postao žestok kao da svakim pokretom dokazuje da mu Rionna potpuno pripada. Ljubio ju je u bradu i vrat, i njegov se vreo dah razlio njezinom kožom, ostavljajući trag poput lave. Toliko ju je žestoko ljubio i grickao da je pomislila kako će danima biti puna masnica. Bio je nezasitan, kao da je dugo gladovao, i sad kad je se konačno dočepao, nije mogao prestati proždirati je. Rionna je zabacila glavu, posve se prepuštajući njegovoj strasti. Predala se bez sustezanja. U njoj je Caelen probudio žestoku žudnju, osjećaje o kojima nikada prije nije razmišljala. Željela mu je pripadati. Željela je da je zavoli. Bila mu je supruga. Razlozi zbog kojih su se vjenčali nisu joj više bili važni. Možda je njihov brak počeo na jedan način, ali ne znači da se ne može pretvoriti u nešto posve drugo. Željela je njegovu ljubav. Ne samo željela. Zahtijevala je. Sada kad je iskusila njegovu nježnost i pažnju, znala je da je sposoban voljeti. Shvatila je da je i te kako sposoban za ljubav. Što god mislio, njegovo srce nije bilo zauvijek zaključano. Dokazat će ona to njemu. Zabijao se u nju sve snažnije, sve brže. Rionna nije željela samo ležati i pustiti ga da je uzima, nego je na svaki njegov poljubac i dodir uzvraćala jednako strastveno. Možda on uzima nju cijelu, ali uzet će i ona djelić njega. Caelen McCabe je njezin. Njezin ratnik. Njezin suprug. Njezin ljubavnik. Nikada ga se neće odreći. Zavukao je ruku između njih i dotaknuo je vrlo nježno, zabijajući se u nju kao da nikada neće posustati. Rionni je i taj lagani dodir bio dovoljan da se posve izgubi. Obuzeo ju je nevjerojatan osjećaj. U jednome je trenu bila napeta poput luka, a u drugome je već poletjela noćnim nebom i rasula se poput kiše zvijezda. Misli su joj se raspršile poput preplašenih ptica i jedino što je osjećala bio je silan užitak koji joj je jurnuo žilama i razlio se udovima poput medovine.

Disala je isprekidano, teško, šireći nosnice da se dočepa bar malo zraka. Nad njom je Caelen glasno uzdahnuo i zabio se u nju toliko žestoko da su oboje utonuli u postelju. Tada je klonuo i glava mu je pala na jastuk pokraj Rionnina ramena. Zavukao je ruke pod nju, grleći je čvrsto. Njegovo mišićavo tijelo podrhtavalo je na njoj i u njoj. Prsa su mu se nadimala i Rionna je shvatila da i on jedva diše od užitka. Sa smiješkom ga je obgrlila oko struka i čvrsto stisnula. Zaklopila je oči i prislonila obraz uz njegov vrat, upijajući ga svim osjetilima i uživajući u tome što su spojeni kao da se više nikada neće razdvojiti.

12 Rionna se probudila u raju. Bila je okružena oblakom topline. Oprezno je ispružila prste nogu i zadovoljno uzdahnula kad je napipala krzno. Lijeno je trepnula da se razbudi i ugledala vatricu u kaminu. Buđenje u toploj odaji bio je luksuz koji si inače nije dopuštala. Polako je shvaćala da bi se to lako moglo promijeniti. Pogledala je udesno i shvatila da je u krevetu sama. Caelen kao da nije proveo noć pokraj nje. Kao da nisu cijele noći ležali isprepleteni. Protegnula se i prešla rukom po Caelenovoj strani kreveta, pomilovavši njegov jastuk. Osjećala je posljedice njegovih dodira. Kad god bi se pomaknula, osjetila bi lagano zatezanje u međunožju, a mišići su je boljeli kao inače nakon žestoka mačevanja. Nije željela ustati iz kreveta cio dan. Istina, sve ju je boljelo, ali taj je bol bio ugodan. Priželjkivala je još takvoga bola. Zaklopila je oči i lijeno se protegnula, prizivajući sjećanja na prošlu noć, na Caelenovo tijelo nad njezinim, u njoj, na njegovo milovanje i nježan, sladak dodir njegovih usana. Iz razmišljanja ju je prenuo nekakav zvuk i pogledala je prema vratima. Sarah je provirila i kad je shvatila da je Rionna budna, ušla je bez pitanja, zatvarajući vrata za sobom. – Budna si? – Sad jesam – odvratila je Rionna nevoljko. Sarah je coknula jezikom i prijekorno pogledala Rionnu. – Laird misli da bi ti dobro došlo kupanje prije nego što počnemo s poslovima. Rekla sam da ti donesu vodu za bačvu. – Bačvu? Nemamo bačvu za kupanje. Rionna je sjela, privlačeći krzna do brade. Protrljala je oči i tek tada ugledala veliku drvenu bačvu pred kaminom. Kako li je dosad nije primijetila? Kad je Caelen uspio unijeti bačvu? Vjerojatno sinoć, prije nego što je donio i nju. Samo malo. Što je ono Sarah rekla? – Poslovi? Kakvi to poslovi čekaju tebe i mene? Rionna je sjela na rub kreveta, i dalje grleći krzna da sakrije golotinju. Sarah se nasmiješila. – Laird želi da te ja i ostale žene u dvorcu podučimo svemu što treba znati gazdarica. Kaže da očigledno nemaš pojma o ženskim dužnostima i da sada kad si supruga jednoga lairda, to više ne može tako. * Rionna je sjedila u bačvi, zavaljena u vodu do ušiju. Bila je bijesna. Nakon protekle rajske noći, nakon što je bila posve sigurna da će ona i Caelen moći krenuti ispočetka, da će se možda početi ponašati kao da mu je stalo do nje, on je lijepo samo ustao iz kreveta i otišao reći ženama da od nje naprave još jednu poslušnu ženicu.

Gore od toga bilo je samo to što je čak i sada pokraj nje sjedila Sarah i recitirala joj Caelenove zahtjeve u uho. Nema više odijevanja u mušku odjeću. Nema više neženskog ponašanja, što uključuje mačevanje, tučnjavu ili bilo koju drugu aktivnost vezanu za ratovanje. Nema više skrivanja grudi. Od ovoga posljednjeg Rionna je pocrvenjela poput jabuke, a obrazi su joj se toliko zažarili da joj se učinilo da su zagrijali vodu u bačvi. Je li je mogao više poniziti? – Joj, daj, mala. Nije tako strašno – rekla je Sarah. – Nije da je ovo razglasio svima. Razgovarali smo nasamo, kažem ti. Rekao mi je što očekuje i zapovjedio da ne kažem ni riječi ikome. – Ako je uopće imao što za reći o bilo čemu, trebao je reći meni – prosiktala je Rionna. Sarah je frknula nosom. – A ti bi se oglušila na sve to i nastavila po svome. Rionna se namrgodila. – A što tome nedostaje? Sarah je izlila vjedro vode Rionni na glavu, a potom je još zagnjurila u bačvu. Rionna je izronila još više ljutita, bijesno pijuckajući vodu, i ošinula pogledom Saru, koja se samo zadovoljno nasmijala. – Da ti pravo kažem, mala, ja sam ovo jedva čekala. Otac te nije odgajao, koliko god mu je smetalo tvoje ponašanje. Bio je lijen, odavno te trebao naučiti pameti. A majka te trebala naučiti sve što jedna gazdarica mora znati, ali ona je imala pune ruke posla s nadgledanjem tvoga starog i njegovih ljubavnica. Istina je da nisi odrasla okružena dobrim uzorima, ali tome je danas kraj. Pretvorit ćemo mi tebe u najbolju damu koju je klan McDonald ikada imao. Odlučnost u Sarinu pogledu porazila je Rionnu, koja je samo slegnula ramenima. Sarah je pak bila oduševljena zadatkom pred njima. – Prvo ćemo te lijepo premjeriti da ti damo sašiti nove haljine. Kad prestaneš skrivati grudi povojima, nijedna ti haljina više neće pristajati. Već sam naložila ženama da preprave tri haljine tvoje majke, pa ćeš uskoro dobiti barem nešto odjeće dok ti ne bude gotova vlastita, po mjeri. – Otkuda nam sredstva za obnavljanje moje garderobe? – upitala je Rionna mrzovoljno. Sarah je odmahnula glavom. – Ne brini se za to. Laird je rekao da očekuje zalihe svega i svačega u idućih tjedan-dva. Pošiljku od brata. Kazao je da je u poruci izrazito naglasio da nam pošalju sve potrebno za odjeću jedne dame i puno toplih tkanina. – Sve potrebno za odjeću jedne dame – ponovila je Rionna podrugljivo. – Dosta više. Izlazi, voda ti se ohladila. Gunđaj koliko hoćeš, ali nećeš izbjeći ono što te čeka. Bolje bi ti bilo da svemu ovome priđeš s voljom. – Dopusti mi da se barem malo durim – rekla je Rionna. – Znam da si u pravu, ali to ne znači da moram uživati u svemu tome. Sarah se nasmiješila i potapšala Rionnu po obrazu. – Volim te kao da si moja. To znači da ću te odgojiti, pa makar te povremeno morala klepiti po dupetu ako budeš bezobrazno odgovarala. Rionna se nasmijala, ali brzo i uozbiljila. – Što misliš o novom lairdu?

Sarah je nakrivila glavu i razmislila. – Mislim da je gunđalo, ali i dobar momak. Strog je i voli da su stvari po njegovu. Klanu će možda trebati neko vrijeme da se navikne na njega, ali mislim da će nam svima biti bolje s njim na čelu. – I ja isto – nevoljko je priznala Rionna. – Samo bih željela... – Što to? Rionna je čvrsto stisnula usnice. Nije željela pokazati slabost pred Sarom. Priznati da želi ono što žele sve djevojke. Mlade djevojke, a ne udane žene koje odjednom moraju preuzeti ulogu domaćice. Ne žene koje imaju odgovornost prema cijelom klanu. – Nema veze što ja želim – rekla je tiho. – Sad je važno samo ono što želi laird. * Caelen je stajao na dvorištu, prekriženih ruku i bezizražajna lica promatrajući ratnike klana McDonald kako vježbaju. Pokraj njega stajao je Gannon, koji bi svako malo odmahnuo glavom kao u nevjerici. – Nemamo vremena pretvoriti ih u dobru vojsku – rekao je Gannon. – Nećemo imati šanse protiv Camerona. – Ne namjeravam se pomiriti s time– rekao je Caelen smrknuto. – Nisu nevješti, samo ih već dugo nitko nije podvrgao poštenoj vježbi. – Najbolji ratnik klana je cura – rekao je Gannon zgađeno. – Rionna je svladala Diormida, sjećaš se? Caelen se još više smrknuo. Nije ga trebalo podsjećati da njegova ženica vješto barata mačem. Ne namjerava joj dopustiti da se izlaže ikakvoj opasnosti. Što prije zatrudni, to bolje. Lijepo će ostati u dvorcu i početi se baviti ženskim stvarima. Tada će moći prestati brinuti se za njezin život. – Doznaj tko su vođe – rekao je Caelen Gannonu. – Očigledno mene još ne doživljavaju glavom klana. Razgovarat ću s onima koje oni smatraju zapovjednicima i objasniti im da ne namjeravam uzeti im uzde iz ruku. – Već ih neko vrijeme promatram – počeo je Gannon. – Mislim da Simon McDonald ima velik utjecaj u klanu. Slušaju ga i traže savjete od njega. Arlen McDonald drugi je stariji ratnik kojega slušaju, a i vješt je s mačem. – Reci im da se želim sastati s njima u dvorani. Pozivam ih da ručaju sa mnom. Morat ćemo podijeliti ljude na manje skupine, ovako svi zajedno ne vježbaju dovoljno učinkovito. Trebat će mi potpora onih koje već poštuju, jer inače nećemo ništa postići. – Slažem se, da. Težak je zadatak pred nama. Caelen je pogledao Gannona zločesto se osmjehujući. – Ako se dobro sjećam, rekao si da ti nedostaje izazova u životu. Gannon se nezadovoljno namrštio. – Pritom nisam mislio na to da ću morati obučiti cijelu vojsku. Caelen je uzdahnuo. – Ni ja nisam sanjao o nečemu ovakvom. Da ti pravo kažem, nemam pojma otkuda da počnem. Previše nas toga čeka.

Gannon mu je spustio ruku na rame. – Ne znam tko bi bio bolji izbor za ovakvu zadaću. Ako ih itko može dovesti u red, onda si to ti. Caelen se osvrnuo, nezadovoljno promatrajući ratnike. Nadao se da je Gannon u pravu. Čekalo ih je nekoliko napornih tjedana i jedino što bi ih moglo izvući bit će spremnost na suradnju. Mora zadobiti podršku klana. A zasad se svi McDonaldi prema njemu drže sumnjičavo i hladno. – Idi po Simona i Arlena – rekao je Gannonu. – Čekam ih u dvorani. Dok je hodao prema dvorani, primijetio je da su se žene rastrčale, obavljajući svakodnevne poslove. Nijedna od njih, primijetio je i to, nije bila njegova supruga. Ni Sarah, kojoj je povjerio zadatak obučavanja Rionne. Ušao je u dvoranu, koja je zjapila prazna. Namrštio se, znajući da je do ručka preostalo još malo. Nije zamijetio ni naznaku priprema za objed. U kaminu nije gorjela vatra, iz kuhinje nije dopirao ikakav miris. Stol je bio prazan. Nije znao koga bi pozvao na odgovornost. Nije znao ime ijedne žene osim Sare. Smrknuto je izašao iz dvorane i uputio se prema glasovima u daljini. Kad je ušao u sobu za koju je pretpostavio da je praonica rublja, pronašao je suprugu. Rionna je, vidno uzrujana, stajala nasred prostorije, podbočena i crvena lica. Bila je odjevena u lijepu haljinu, iako se vidjelo da nije šivana za nju. Korzet je bio preuzak – i to poprilično – i Rionnine su bujne grudi stršale iznad čipke kojom je bio obrubljen. Shvatio je da izgleda uistinu divno. Ženstveno i nježno. Nije se sjećao kako izgleda inače, prljava od borbe u iznošenoj muškoj odjeci, povezanih grudi i kose svezane u čvor na zatiljku. Sad je izgledala kao prava otmjena gospodarica dvorca. Nije nimalo zaostajala za Mairin i Keeley. A tada je otvorila usta i ispljunula niz psovki koje, Caelen je bio siguran, njegove šurjakinje u životu nisu ni čule. Još je uvijek psovala kad je osjetila da je netko promatra i okrenula se prema njemu. Ugledavši ga na vratima, zašutjela je i stisnula usnice, bijesno ga strijeljajući pogledom zbog takva upada. Kad je shvatio da se ne namjerava ispričati za psovanje, Caelen je podigao obrvu. Bijesno stežući prstima haljinu na bokovima, Rionna je odmjerila Caelena od glave do pete. Ošinula ga je pogledom i u njezinim je svijetlosmeđim očima Caelen vidio zlatan bljesak. – Jesi li to došao u kontrolu, mužu? Caelen je također stisnuo usnice i odmjerio je. – Došao sam vidjeti zašto je dvorana pusta i nitko ne spravlja ručak. Prošlo je podne. Ratnici su se već namučili i siguran sam da očekuju okrepu, a očekujem je i ja. Rionna ga je i dalje mrko gledala, ali sad su se njezine obrve malo skupile kao da ne razumije što on govori. I druge su ga žene promatrale kao da govori besmislice. Prva se snašla Sarah. Pogledala je Rionnu pa se obratila Caelenu. – Lairde, kod nas se ne jede u podne. Caelen se opet namrštio. – Iz nekog posebnog razloga? Muškarci moraju dobro jesti. Moraju biti snažni, pogotovo sad kad ih čeka najnapornija vježba u životu.

Rionna se nakašljala. – Ono što Sarah pokušava reći, a da ne kaže, jest da nemamo dovoljno hrane za podnevni obrok. Prvi obrok dana su kruh i sir, a potom se jede poslijepodne, kad se momci vrate iz lova. – A ako se vrate praznih ruku? – Ne jede se – odvratila je kratko. Caelen je odmahnuo glavom. Ništa od svega toga nije mu imalo smisla. McDonaldi možda nisu vješti u borbi, ali nikada nisu bili siromašan klan. – Tvoj se otac okladio s mojim bratom u tromjesečne zalihe hrane. – To je bilo sve što smo imali – odvratila je Rionna kratko. – Ostavio nas je bez hrane i bez ikakvih sredstava za razmjenu sa susjednim klanovima. Sad je opsovao Caelen. – Da vidim smočnicu. Rionna je slegnula ramenima i povela ga hodnikom do velike dvorane, kroz kuhinju i naposljetku ga uvela u zagušljivu malu prostoriju. Kad je ušao, Caelena je preplavio očaj. Smočnica je bila gotovo prazna. Iako je mislio da to nije moguće, McDonaldi su imali još manje hrane nego njegov klan prije nego što se Ewan oženio Mairin. – Ne može ovako – protisnuo je. – Klan mora jesti. – Navikli smo na oskudicu – rekla je Rionna kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. – Već neko vrijeme živimo ovako. – Tvoj je otac bio teški rasipnik, ha? – upitao je. – Moj je otac bio proždrljivac kojega je zanimao samo vlastiti želudac. – Pravo je čudo da vas dosad nitko nije pokorio – rekao je Caelen prijekorno. – Bili biste laka meta. Rionna je stisnula usnice, gledajući ga ljutito. – Ovo je sada tvoj klan. Obuzdaj prezir. – Ne prezirem ja svoj klan. Prezirem tvog oca i nikoga više. Grijeh je biti laird, a ne brinuti se za svoje ljude. Gladuju li vam i djeca? Stari i bolesni? Rionna je tegobno uzdahnula. – Nema smisla bjesnjeti, mužu. Krivac za ovakvo stanje više nije ovdje. Moj je klan dugo preživio ovako. Ne treba nam tvoj prijekor. Caelen je ljutito puknuo, okrenuo se i izašao iz smočnice. – Kamo ćeš? – povikala je za njim. – U lov! – odbrusio je.

13 Promjena plana – rekao je Caelen Gannonu kad je izašao na dvorište. – Reci Simonu i Arlenu da okupe dobre lovce i pripreme konje. Gannon ga je znatiželjno pogledao, ali bez riječi otišao izvršiti lairdove zapovijedi. Nešto poslije vratio se sa skupinom ratnika. – Idemo u lov, McCabe? – obratio mu se Simon. Caelena je ovakvo obraćanje razljutilo. Znao je da ni trena ne smije biti mek prema novome klanu. Ako odmah ne zauzme pravi stav, neće se uspjeti nametnuti. Ne očekuje od njih da ga zavole, ali morat će ga naučiti slušati. Isukao je mač prije nego što je itko stigao i trepnuti, zamahnuo njime i podignuo ga do Simonova grla. Simon je zadržao dah, ali nije se ni pomaknuo. – Obraćat ćeš mi se s lairde – počeo je Caelen. – Možda ne uživaš u tome što je vašega lairda zamijenio jedan McCabe, ali pokazat ćeš mi dužno poštovanje ili te neće biti. – To bih baš volio vidjeti – suho je odvratio Simon. Caelena je ovo zadivilo. Stariji ratnik očito je bio u nezavidnom položaju, ali nije pokazao strah. Caelen je polako spustio mač pa ga dobacio Gannonu. Razvukao je usta u smiješak, ne skidajući pogled sa Simona. – Gledaj onda, stari. Kao da je samo čekao te riječi, Simon se bacio na njega. Dvorištem su odjeknuli povici i ratnici su potrčali gledati borbu. Simon se zabio ramenom u Caelenov trbuh i odgurnuo ga metar unatrag, ali srušio ga nije. Caelen je ostao na nogama. McDonaldi su okružili Caelena i Simona, glasno navijajući za svojega čovjeka. Dvorištem su odjeknule riječi bodrenja i Caelen je čuo kako dobacuju sredi ga i pokaži lairdu što mislimo o njemu. Caelen se okrenuo na peti, hvatajući pritom Simona objema rukama oko struka, a kako Simon još nije bio povratio ravnotežu od naleta na njega, lako ga je podigao i potom, bacio na tlo. Skočio je na njega pa su se zakotrljali, raspršujući snijeg na sve strane. Simonova šaka zahvatila je Caelenovu čeljust i taj je udarac Caelena odbacio dovoljno daleko da se Simon uspije osloboditi njegova stiska. Obojica su skočili na noge pa stali oprezno kružiti jedan oko drugoga, naizgled čekajući da onaj drugi zamahne. Prvi je udario Caelen. Simon je primio žestok udarac u bradu, od kojega je zateturao nekoliko koraka unatrag. Obrisao je krv što mu je potekla iz usnice pa se prezrivo nasmiješio. – Idemo onda konačno početi, McCabe. Zaletio se na Caelena, objema ga snažnim rukama zgrabio oko struka i bacio na snijeg. Kad je pao na tlo, Caelen je ostao bez daha, ali uspio se zakotrljati u stranu i u

posljednji čas izbjeći šaku koja je poletjela prema njegovu licu. Ipak nije bio dovoljno brz da potpuno izbjegne udarac i trenutak poslije okusio je krv na jeziku. Zabio je koljeno u Simonov trbuh pa ga prebacio preko glave. Simon je pao na leđa nekoliko metara od Caelena, a Caelen je skočio na noge. Odskočio je i pričekao da Simon ustane. – Koji je vama vrag? – zarežao je Caelen. – Laird vam je bio gnjida! Upropastio vas je. Nije znao što je čast! Sve vas je osramotio. Simon je ispljunuo krv na snijeg. – Nismo te mi tražili da ga zamijeniš. Starije bio loš laird, tu se slažemo. Nije zavrijedio naslov. Ali ni ti nam nisi dokazao da ga zavrjeđuješ, samo si ušetao ovamo i obavijestio nas da te je kralj proglasio našim vođom. Mi od kralja nismo čuli ni riječi. – I ne poštuješ našu Rionnu – dometnuo je James iz gomile. – Tako je! – pridružilo se još nekoliko glasova. Simon je kimnuo. – Rionna je dobra cura. Misli samo na klan, nikada na sebe. Bori se uz nas. Kad mi nemamo hrane, nema ni ona. Odana nam je – rekao je Simon. – Zaslužuje supruga koji shvaća koliko vrijedi. Caelen je iskoristio trenutak nepažnje i nasrnuo na Simona. Prebacio ga je preko ramena i Simon je pao licem u snijeg. Caelen mu je pritisnuo leđa koljenom pa zgrabio ratnika za kosu i povukao mu glavu unatrag. – Tako vi McDonaldi rješavate stvari? Puštate cure da se bore umjesto vas? Rionna je kći jednoga lairda. Sad je supruga vašega novog lairda. Stvarno mislite da bi se trebala tući s vama u muškoj odjeći, izlagati se svakakvim opasnostima? Što ako se ozlijedi? Što ako pogine? Ako vam je toliko važna kao što tvrdite, zašto je ne držite u dvorcu, na sigurnom? Zašto je ne štitite? Kako imate obraza od mene očekivati poštovanje kad ni sami ne poštujete ni nju ni njezin status? Pustio je Simona iz stiska i ustao. – Žene treba štititi i brinuti se za njih. Onoga dana kad ženi prepustim da se bori umjesto mene, ubijte me, jer očito više neću biti čovjek! Simon je ustao, brišući snijeg s tunike. Lice mu je bilo zgrčeno od bola. – U pravu ste... lairde. Ali Rionna je drugačija. Caelenu nije promaklo da mu se Simon obratio naslovom. – Znam to i sam. Čudna je cura. Ali još nije prekasno da nauči kakva dama mora biti. Što kad bude nosila moje dijete i vašega budućeg lairda? Hoćete li joj i tada dopustiti da se izlaže opasnosti, da skače po dvorištu s mačem u ruci? – Ne... Žamor se proširio dvorištem i Caelen je vidio da neki odmahuju glavom, ali i da ga neki još drsko gledaju. Slagali su se da valja zaštititi Rionnu, ali i dalje nisu željeli da im on bude laird. Za to će im trebati više vremena, ali Caelen je znao da nitko od njih nema vremena. Što prije mora klan koji je potpuno zanemario ratničke vještine pretvoriti u vojsku sposobnu odbiti napad Duncana Camerona. – Kamo ste nas mislili povesti, lairde? – upitao je Simon.

Iako je Simon očito odlučio Caelenu pokazati dužno poštovanje, puno drugih nije se slagalo s time. Namrštenih lica, okretali su leđa jedan po jedan i udaljavali se. – U lov – rekao je Caelen, zanemarujući trenutačno tu drskost. – Smočnica je prazna. Žene i djeca nam gladuju, a mi se ovdje svađamo kao djeca. U idućih nekoliko tjedana čeka nas teška obuka. Momci će trebati dobru hranu da ojačaju. Neću imati milosti prema vama, moram vas dovesti u red. Napravit ću od vas ratnike, pa makar mi to bilo zadnje. – Moj sin James vješt je s lukom i strijelom. Nema boljeg lovca od njega. – Neka nam se onda i on pridruži. Ti i Arlen odlučite koga ćete povesti. Krećemo čim budete spremni. Simon je kimnuo i okrenuo se, ali tada je zastao. Pogledao je Caelena kao da se bori s odlukom hoće li još što reći. – Govori – zapovjedio mu je Caelen. – Očito imaš još nešto kazati. – Probajte biti strpljivi s malom. Ne zna živjeti nikako drugačije. Ali draga je i ima dobro srce. Caelen se namrštio. Sad mu je već išlo na živce što mu svi govore kako da postupa s vlastitom suprugom. Čak mu je i Alaric milostivo udijelio nekoliko savjeta, i to nakon što se njome odbio oženiti. Doduše, Alaric uvijek misli da zna sve o ženama. – Njoj treba čvrsta ruka, eto što. Predugo ste joj dopuštali da radi što želi. Nekoliko ratnika oko njih na te se riječi nasmijalo. Čak je i Simon izgledao kao da se odjednom dobro zabavlja, kao da se svi zajedno smiju nečemu što oni znaju, a Caelen još ne zna. – Samo ću još reći da vam želim sreću, lairde. Trebat će vam.

14 Rionna je stajala pred prozorom stražarske kule, zagledana u snijegom prekriven krajolik. Lovci su otišli prije tri dana i još im nije bilo ni traga. Prve se večeri vratio jedan od mlađih momaka i donio predivnog jelena. Caelen im je po mladom ratniku poručio da očiste meso i većinu spreme za kasnije, a jednim dijelom nahrane žene i djecu. Ostali lovci, rekao im je momak, lovit će dok ne ulove dovoljno da napune smočnicu. Rionna je pogledala dvorište, na kojem su pripadnici klana vježbali prema Caelenovim uputama. Tri je dana jedva odolijevala iskušenju da siđe i pridruži im se. Ali ostala je u dvorcu i slušala beskrajne lekcije o pripremi mesa, o tome što sve treba imati dobro napunjena smočnica, o čišćenju i, najgore od svega, dosadne lekcije o tome kakvo se ponašanje očekuje od dame i kako se dočekuje ugledne goste. Ma kad je to klan McDonald imao ugledne goste? Bilo joj je jasno da se njezin suprug neće vratiti ni danas, a do sumraka je preostalo još nekoliko sati. Rionna je izgarala od želje da siđe u dvorište, gdje su momci još uvijek vježbali mačevanje. Jedini je problem bila Sarah, koja bi, znala je Rionna, jedva dočekala da je otkuca Caelenu. Reći će joj da ide na spavanje, a potom se išuljati na dvorište. Rionna se okrenula od prozora i omotala ogrtačem pa sišla stubama. U dnu ju je dočekala jedna od nekolicine sluškinja koje je Sarah zadužila da prate svaki njezin korak. – Povući ću se u sobu – rekla joj je tiho. – Ne osjećate se dobro, lady? Rionna se nasmiješila sluškinji, koja je bila tek nešto starija od nje. – Dobro sam, Beatrice. Samo sam malo umorna. Beatrice se nasmiješila kao da joj je sve jasno. – Niste se pošteno naspavali otkako je laird otišao. Vratit će se on brzo, lady, i donijeti dovoljno mesa da nam potraje cijele zime. Rionna joj se samo osmjehnula i uputila prema stubištu koje je vodilo do njezine i Caelenove sobe. Muškarci klana McDonald nisu bili spremni prihvatiti Caelena tek tako, ali žene i te kako jesu. Rionna nije znala što im je rekao, ali vidjela je da mu vjeruju. Kao da su znale da će ih voditi kroz teškoće, pomoći im da povrate snagu i napune smočnice. Pomislila je da bi trebala biti zadovoljna brakom već i ako Caelen doista održi ta obećanja. Trebala bi, da. Kad je ušla u sobu u kojoj je već tri noći spavala sama, shvatila je koliko se ta soba promijenila otkako ju je dijelila s Caelenom. Nije u nju unio previše stvari. Znala je da iz doma nije ni ponio previše toga. Ipak, soba koja je donedavno bila bezlična i napola prazna sad je odisala muškom energijom kao da je Caelen u nju unio dio sebe.

Krevet su prekrivala krzna koja je donio iz dvorca McCabeovih – debela, mekana, raskošna krzna pod kojima je Rionna sada spavala. Čak i manja krzna na prozoru bila su Caelenova. Uz kamin je postavio manji stol i jednu stolicu, a na stol pera i svitke. Rionnu je taj kutak posebno zanimao. Silno je željela znati što to Caelen piše, ali nije znala čitati. Činjenica da njezin suprug zna čitati iznenadila ju je i zagolicala joj maštu. Caelen je bio puno zanimljiviji nego što je mogla i zamisliti. Vrlo je brzo shvatila da pred drugima pokazuje tek djelić vlastite osobnosti, samo ono što želi. To ju je frustriralo, jer željela je znati sve o čovjeku za kojega se udala. Prišla je škrinji u kojoj su sad uredno ležale nove haljine koje su joj žene sašile po mjeri. Sagnula se i zavukla ruku iza škrinje, pa iz tog skrovišta izvukla tuniku koju je ondje sama sakrila. Nježno je prešla prstima preko istrošene, dobro joj poznate tkanine. Ta je tunika bila njezina stara prijateljica. Želudac joj se stezao od iščekivanja dok se brzo presvlačila iz haljine. Kad je navukla tuniku, dohvatila je čizme iz kuta u kojem su stajale još otkako su se vratili u dvorac. Prvo je navukla svoje meke čarape, a potom i čizme. Zbog debelih čarapa čizme su joj bile malo tijesne, ali ne i neudobne. Važno je bilo samo da joj noge budu tople. Gotovo skačući od sreće, prišla je zidu na koji je Caelen objesio njezin mač. Bila mu je zahvalna što ga nije dao rastaliti i pretvoriti u tko zna što. Bio bi pravi grijeh kazniti to lijepo oružje. Prešla je prstom preko drška i polako skinula mač. Bio je veličanstven. Impresivan. Držak je bio ukrašen urezima u koje su njezini mali prsti savršeno pristajali. Bio je dovoljno lagan da ona njime može spretno zamahnuti, ali i dovoljno težak da zada smrtonosan udarac. Provjerila je prstom oštricu i zadovoljno se osmjehnula kad je vlat kose kojom je prešla preko nje pala na pod prerezana. Sad još samo mora šmugnuti niz stube i pritom izbjeći Saru. Minutu poslije istrčala je na dvorište i brzo se provukla kroz momke klana, bježeći što je dalje mogla od vrata dvorca. Ako Sarah izađe tražiti je, bolje da je ne spazi odmah. Momci su je dočekali drugačije nego inače. Nekima je bilo očigledno drago što je vide, dovikivali su joj pozdrave sa svih strana. Drugi su se držali suzdržano, stojeći sa strane i nesigurno je pogledavajući. Nekolicina ju je promatrala ozbiljno, a neki su joj čak stali na put, ali shvatila je da nijedan od njih nije neprijateljski raspoložen. Svi do zadnjega sad su u njoj vidjeli djevojku koju moraju zaštititi. Prvi se snašao Hugh McDonald. Namrštio se i nakašljao, vidjelo se da mu je neugodno. – Rionna, možda si trebala ostati unutra. Hladno je danas, a i ne bi trebala skakati uokolo s mačem u ruci. Rionna ga je pogledala zapanjeno, usta otvorenih od čuđenja. Baš je Hugh bio taj koji ju je naučio gotovo sve što zna. Srušio ju je na stražnjicu u vježbi stotine puta i svakoga bi je puta izazivao i zadirkivao dok se ne bi osovila na noge i nastavila vježbu. – I tebe je uvjerio, ha? – upitala je ozbiljno. – Nije ovdje ni pun tjedan, a već ste se okrenuli protiv mene.

Hugh je podigao ruku kao da je želi smiriti. Joj, Rionna, daj. Nije bilo tako. Laird nam je samo objasnio zašto se ne bi trebala tući s nama. Ne priliči to ženi. Rionna se namrštila, podižući mač. – Bi li tebi priličilo da te žena obori na tlo? Hugh se ogledao uokolo. – Svatko tko prihvati njezin izazov imat će posla sa mnom. Rionni se srce stegnulo na te njegove riječi. – Zabranit ćeš momcima da vježbaju sa mnom? Hugh je izgledao kao da je primio udarac u želudac. – I meni je žao zbog ovoga, mala. Ali nije samo stvar u tome da bi me laird živoga oderao. Moramo misliti na tvoju sigurnost. I tvoju i djeteta koje možda već nosiš. Rionna je zažmirila, okrećući im leđa. Preplavio ju je očaj. Osjećala se posve samom. Suze su joj već pekle oči, a ramena klonula. – Daj mi mač – nježno joj je rekao Hugh. – Spremit ću ga na sigurno. Okrenula se prema njemu i vidjela da je i svi ostali promatraju istim pogledom. Nitko se više nikada neće ogledati u borbi s njom. Gutajući suze, polako je podigla mač i pružila ga Hughu. Prihvatio ga je i odmah predao nekome iza sebe. Rionna nije čekala da vidi što će učiniti s njim. Okrenula se i brzim korakom vratila u dvorac, ne osvrnuvši se nijednom. Srce ju je toliko boljelo da je mislila da će se raspuknuti. Vjetar joj je šibao vlažne obraze i suze kojih nije bila svjesna zaledile su se na njezinoj koži. Osjećala je da je izgubila nešto važno i taj ju je gubitak pekao poput tjedan dana stare rane. Osjećala je bol izdaje, misleći o tome da joj život više nikada neće biti isti. Ljudi koje je voljela i koji su voljeli nju okrenuli su joj leđa zbog zamisli njezina supruga o tome Što bi žene smjele raditi. Da se barem može vratiti u dane kad je bila slobodna, kad joj je jedina briga bilo izbjegavanje sukoba s ocem. Nedostajao joj je onaj osjećaj zanosa kad bi pobijedila nekog momka iz klana u borbi mačevima. Na borilištu i s mačem u ruci, Rionna je bila savršena. Nitko joj nije mogao naći mane, pa ni ona sama. Nije se osjećala nedoraslo. Bila je jedan od niza ratnika, još jedan mač u moru metala. Bila je snažna i nepobjediva, a ne ženica koju je valjalo štititi. Nije znala igrati ženske igrice, nije se znala pretvarati da je nježnija nego što jest. Nije imala vještine potrebne da se iskaže, da ne osramoti i sebe i svoj klan. Zato je otac nikada i nije prisiljavao da se druži s važnim gostima. Poražena, odvukla se nizbrdo do potoka koji je spajao dva jezera na posjedu. Bio je lijep onako pod ledom, ispod kojeg je voda klokotala preko stijena. Obale su bile pod snijegom, kao i cio okoliš. Rionna je stala na obalu i obgrlila se rukama. Zatvorenih očiju udisala je svjež zimski zrak, osjetivši nježan miris dima iz udaljenog dimnjaka dvorca i prvi puta nakon dugo vremena i miris mesa što se peklo na otvorenoj vatri. Nije znala koliko je dugo tako stajala uz vodu, drhteći od hladnoće. Shvatila je da se zapravo ne boji gubitka slobode, nego svega nepoznatoga što ju je čekalo.

Ponaša se poput razmažena djeteta kojemu je netko oduzeo najdražu igračku. Trebala bi se opametiti i pomoći klanu da stane na noge. Možda ne borbenom vještinom, što joj je išlo najbolje, ali nije ona bila jedina koja se morala naviknuti na novu situaciju. Čak nije bila ni jedina kojoj se promjene nisu svidjele. Ako njezin suprug želi da ona postane nježna dama koja savršeno održava gospodarstvo, to će i dobiti. Neće mu dati razloga da je se srami. Prkosno je podigla bradu i zagledala se preko potoka. I našla se oči u oči s nekolicinom ratnika na konjima koji su jurišali na nju. Okrenula se i povikala upomoć baš kad su njihovi konji zagazili u potok. Potrčala je uz obalu, svjesna da nije dovoljno brza da stigne do vrha brda i dvorca. Nije bila brža od konja. Otvorila je usta da još jednom poviče, nadajući se da će je momci na dvorištu čuti s tolike udaljenosti, ali snažan udarac čizmom u leđa presjekao joj je dah i oborio je na tlo. Pala je u snijeg toliko žestoko da joj je sav zrak izletio iz pluća. Ne obazirući se na bol, odgurnula se dlanovima od tla i pokušala ustati. Nečija ju je ruka grubo zgrabila za kosu i povukla uvis, a potom bacila na leđa. Odozgor su je gledala petorica ratnika. Obuzeo ju je strah, ali ošinula ih je pogledom. Nije im željela pokazati koliko se boji. – Što želite? – upitala je odvažno. Onaj koji ju je zgrabio za kosu sad ju je ošamario nadlanicom i od šoka je umuknula, ali odmah potom bijesno se bacila na njega. Ogrebla ga je po licu pa je ratnik zaurlao od bola, teturajući unatrag i dajući joj priliku da umakne. Nije daleko dospjela prije nego što se drugi bacio na nju i još je jednom oborio na tlo. Snijeg joj je ušao u usta i nos, donekle ublažujući bol od šamara. Još su je jednom napadačeve ruke okrenule na leđa, ali ovoga je puta dobila i udarac šakom u lice. Druga napadačeva ruka stezala joj je grlo toliko žestoko da nije mogla udahnuti. Držao ju je tako dok nije malaksala, a tada su se približili i ostali. Prvi napadač još je uvijek bio omamljen od njezinih udaraca, a iz jedne ogrebotine na njegovu licu kapala je krv. – Kučka mala! – dreknuo je na nju. Zgrabio je njezinu tuniku i razderao je sve do trbuha, izlažući joj grudi. Pokušala se oduprijeti, ali opet joj je stegnuo vrat i još se jednom umalo onesvijestila. Pokušala je i vikati, ali iz njezinih usta nije izašao nikakav zvuk. Suze bijesa zamaglile su joj vid kad je jedan od njih spustio ruku na njezine grudi i čvrsto je stisnuo. Trenutak prije nego što bi se onesvijestila, pustio joj je grlo pa je došla k sebi. Odmah je iskoristila priliku i povikala što je glasnije mogla, u čemu ju je ovoga puta prekinuo udarac po obrazu. Napadač ju je šamarao sad po jednom, sad po drugom obrazu, snažno i ritmično, gotovo bez ljutnje, drugom rukom bez prestanka gnječeći i pipajući njezine

grudi. Vrele suze slijevale su joj se niz izudarane obraze. Nikada se u životu nije osjećala tako bespomoćno. Gdje joj je mač? Kako da se sada brani? Silovat će je na njezinu posjedu, a ona ne može učiniti ništa, osim ležati i plakati. Kad je već bila na rubu svijesti, napadač je prestao i prignuo se toliko blizu da je na licu osjetila njegov smradan, vreo zadah. – Prenesi poruku novome lairdu – prosiktao je. – Reci mu da nema tog McCabea koji se može sakriti od Duncana Camerona. Ni Mairin McCabe, ni njezina mala, ni itko drugi tko se s njima slizao. Cameron će uništiti sve saveznike Ewana McCabea. Neće prestati dok Neamh Alainn ne bude njegov. Reci mu i da je Duncan Cameron potpisao tu poruku ovime na tvojemu slatkom licu. Odgurnuo ju je i ustao, zamahnuo nekoliko puta čizmom i zatrpao joj lice snijegom, a potom krenuo prema konju. Rionna je kao kroz izmaglicu čula topot kopita u vodi i na ledu. Pokušala je podići glavu, ali bolje bio snažniji od nje. Želudac joj se okretao i val mučnine prelio se preko nje, pa je zaklopila oči i pokušala smiriti disanje da ga potisne. Nakon nekog vremena, pažljivo se zakotrljala na bok. Dugo je tako ležala, nastojeći prikupiti snagu da ustane. Kad se pokušala uspraviti na koljena, opet je pala licem u snijeg i zaplakala. Znala je da se mora vratiti u dvorac, pa makar i puzeći. Odgurnula se od tla i ponovno ju je preplavila mučnina, ali nije pala. Bolno je uzdahnula, gledajući uvis prema brdu na vrhu kojega je stajao dvorac. Činio joj se beskrajno daleko. Ali morala je stići onamo.

15 Lady Rionna! Lady Rionna! Posljednjim snagama Rionna je podigla glavu da vidi tko je doziva, tek tada shvaćajući da ionako ništa ne vidi. Desno joj je oko bilo natečeno od udaraca, a lijevo zamagljeno. U ušima joj je još uvijek tutnjalo od udaraca koje je pretrpjela. – Bože mili, curo, što je tebe snašlo? – Hugh – procijedila je Rionna, pokušavajući prekriti grudi razderanom tunikom. – Hugh je, da – potvrdio je. – Što ti se dogodilo? Liznula je usnice i okusila krv. – Ratnici – hrapavo je šapnula, jedva prepoznajući svoj glas. Grlo joj je bilo natečeno od stiska napadača. – Prešli su preko potoka. – Na oružje! – zagrmio je Hugh. Rionna je posrnula i umalo pala. Posljednje kapi snage istjecale su iz nje dok je slušala kako Hugh izdaje zapovijedi ratnicima. – Rionna! Nečije nježne ruke spustile su se na njezina ramena i polako je okrenule, a tada odgurnule raščupanu kosu s njezina lica. – Mala moja – Sarah je bila na rubu plača. – Što se dogodilo? – Hladno mi je – mucala je Rionna. – Idemo unutra. – Ne, ne miči se. Pozvat ću nekoga da te unese. Jesi li išta slomila? Rionnu je ovo pitanje nasmijalo, ali uspjela je samo iskriviti lice u bolan osmijeh i iste sekunde požalila što je pomaknula mišiće. – Samo lice. – Mangane, odnesi lady Rionnu u sobu – zapovjedila je Sarah. Kad ju je snažni ratnik podigao, Rionna je zastenjala od bola. – Oprosti, mala – ispričao se Mangan. – Nisam htio. – Nisi ti kriv, dobro sam. Samo sam malo izudarana. – Sramota je to, tako napasti jednu ženu – zarežao je. – Jest – šapnula je. Zadrhtala je, prisjećajući se Caelenove reakcije na šamar koji je dobila od oca. Kada dozna za ovaj napad, bit će izvan sebe od bijesa. Mangan ju je unio u dvorac, a potom odnio stubama do sobe. Cijelim su ih putem pratile Sarah i nekolicina žena. – Spusti je na krevet. Pažljivo! – Sarah je izvikivala zapovijedi. – Nedo, ti mi donesi tople vode, zavoje i reci da zagriju vodu za kupku. Prehladit će se. Mangane, ti donesi još drva. Moramo je brzo ugrijati. Rionna je klonula na krevet, tiho stenjući. Sada kad je bila na sigurnome, u dvorcu, nije se više morala boriti s nesvjesticom. Soba se oko nje mračila i koliko god se trudila ostati pri svijesti, kao što ju je poticala Sarah, nakon nekoliko trenutaka samo je još jednom slabašno uzdahnula i prepustila se tami. *

– Sjajno si naciljao – rekao je Caelen Jamesu, stojeći iznad oborenog jelena. – Tvoj je otac u pravu. Doista si dobar strijelac. Mladi je ratnik kimnuo, zadovoljno se smiješeći. – Sad već imamo dva. Zapravo tri, uz onoga kojega smo poslali u dvorac. Još jedan i imat ćemo dovoljno mesa za nekoliko tjedana. – Da, možda ga sutra ulovimo. Sad se već spušta mrak, trebali bismo pronaći dobro mjesto za logor i zapaliti vatru. Sat poslije već su sjedili oko vatre, na kojoj se polako pekao jelenji but. Simon je odrezao komad i pružio ga Caelenu. Caelen je odgrizao meso i zadovoljno kimnuo. – Krasan jelen. Simon je narezao i ostatak buta, dijeleći lovcima dok nije ogolio kost. Gannon je sjeo pokraj Caelena i zavalio se na panj. – Odavno nisam bio u ovako dugom lovu. U zadnje vrijeme jedini tragovi koje sam slijedio kroz šumu bile su stope neposlušne ženskadije. Caelen je prasnuo u smijeh, a potom se zakašljao kad mu je komadić mesa zapeo u grlu. Gannon ga je potapšao po leđima, pa su se obojica opet nasmijali. – Moram ti priznati da sam te žalio – rekao mu je Caelen sućutno. – I ja sam jedno vrijeme bio zadužen za Mairin. Ne bih to rado ponovio. Često sam se pitao što si skrivio mojoj braći da baš tebe uvijek odaberu da bdiješ nad ženama. Gannon je stresao glavom. – A ja sam se pitao je li se Cormac oženio samo zato da izbjegne tu dužnost. Caelen se nasmijao. – Nije nemoguće. Ali moramo priznati da ga je Mairin dotukla. Simon je sjeo Caelenu s druge strane, a ostali su posjedali u širokom krugu oko vatre. – Da te nešto pitam, lairde. Imamo li šanse protiv silne vojske Duncana Camerona? I bismo li mu uopće bili zanimljiv plijen da se nismo udružili s vama McCabeovima? Caelen ga je nezadovoljno pogledao. – Gregor McDonald je nama prišao. Plašio se Camerona. Ovaj je savez bio njegova zamisao. – Ali vama ide na ruku. – Ne želim vrijeđati, ali Gregorova vojska nije bila bogzna kakva. Nama na ruku ide što se ovaj posjed nalazi između našega i Neamh Alainna. Najvažnije što smo mi dobili ovim savezom jest pristanak drugih lairda da nam se pridruže u borbi protiv Camerona. Sada kad smo udruženi, ima nas dovoljno. Naučit ćemo vas sve što znamo. – Vi McCabeovi baš imate visoko mišljenje o sebi – rekao je Simon. – Nema vojske vještije od naše – rekao je Caelen bez sustezanja. – Zašto onda još niste sredili Camerona? – upitao je James. – Da – javio se drugi ratnik, sjedajući bliže njima. – Što čekate? Svi su se lovci sad stišali, gledajući prema njima i čekajući Caelenov odgovor. – Jer je strpljenje vrlo važno u borbi protiv takva neprijatelja – počeo je Caelen. – Godinama se spremamo za akciju protiv Duncana Camerona. On je opasan protivnik, častohlepan čovjek spreman na sve da dobije što želi. A oko je bacio upravo

na naš posjed. Na posjede svih nas. Mislimo da se udružio s Malcolmom, a ako Malcolm podigne još jednu bunu protiv kralja, Škotska će se raskoliti na dva dijela. Cameron će dobiti Visočje i vladati njime kao kralj, samo bez krune. Malcolm će zasjesti na prijestolje i ovladati Cumbrijom. Nijedan od nas lairda više neće biti gospodar svojega posjeda. Cameron će biti iznad svih nas, vlasnik naše zemlje. Nećemo imati što ostaviti djeci i djeci naše djece. Sve će pripasti njemu. – Ne smijemo to dopustiti – promrmljao je James. – Ne smijemo, nikako – složio se Caelen. – A što je s Gregorom? Kamo je on nestao? Kome je on odan? – upitao je Simon. Caelen je ozbiljno pogledao starijeg muškarca. – To još ne znam. Iščeznuo je s nekolicinom odanih ljudi, nezadovoljan kraljevim odlukama. Moramo biti na oprezu i zbog njega, ne samo zbog Camerona. Možda nas i on napadne, pokušavajući vratiti ono što mu po njegovu mišljenju još uvijek pripada. – Davno smo ga trebali svrgnuti – mrko je promrmljao Simon. – I mi smo krivi za ovu situaciju. On je bio loš laird koji je naš klan uvalio u nevolje, ali mi smo ga pustili da radi što hoće i morat ćemo za to položiti račune Bogu. – Nije prekasno da popravimo stvari – rekao je Caelen. – Kad skupimo dovoljno hrane za cijeli klan, posvetit ćemo se vježbanju. Moramo poslati jasnu poruku neprijateljima. Nećemo biti lagan plijen. Naslanjajući se leđima na stablo, Simon se zagledao u Caelena. – Mi? Nije ovo prvi put da zvučiš kao dio našega klana. zna.

Caelen se namrštio. – Dobro si primijetio. Možda se navikavam na vas, tko

Zadovoljno su kimali glavama i iako su ga još uvijek promatrali s nešto nepovjerenja, Caelen je shvatio da je tijekom lova stekao poštovanje ljudi koje je sada morao voditi. Znao je da ga neće svi prihvatiti preko noći, ali bilo mu je drago što je barem načinio prvi korak u pravome smjeru. Barem ga više ne ignoriraju. Gannon je spustio ruku na Caelenovu i prinio prst druge ruke usnicama. Na taj znak, svi su se stišali. Caelen nije čekao da mu Gannon kaže što ga je uznemirilo, nego je ustao i isukao mač. Drugi su slijedili njegov primjer i Caelen je zadivljeno shvatio da su tihi koliko i on. Možda još i napravi ratnike od njih. – Lairde! Lairde! Lairde Caelene! Prema njima je jahao Hugh McDonald, a za njim još četvorica momaka. Na prvi je pogled bilo jasno da su projahali noć. I oni i konji izgledali su potpuno iscrpljeno. Hugh je sjahao i zateturao prema Caelenu. Caelen je brzo vratio mač u korice i pritrčao pridržati znatno krupnijega ratnika. – Što je, Hugh? Što se dogodilo? – Vaša supruga, lairde... Caelenu se krv sledila u žilama. – Govori. Hugh je pokušavao doći do daha. – Napali su je. Prije dva dana. Uljezi, ujahali su preko potoka među jezerima. Iz šume. Skrivali su se među stablima.

Caelen se unio Hughu u lice. U glavi mu je tutnjalo. – Je li Rionna dobro? Jesu li je ozlijedili? Što su joj učinili? – Pretučena je, lairde. Drugo ne znam. Na mene je naletjela kad je dopuzala do dvorišta, ali odmah potom otišao sam u potjeru. Kad smo im izgubili trag, krenuli smo prema vama. Caelen ga je odgurnuo, pokušavajući pribrati misli. Ruke su mu drhtale. – Ali živa je. – Jest, lairde. Kad smo otišli, bila je živa. Mislim da nije toliko teško ozlijeđena. Nije u opasnosti. Caelen je pogledao Gannona. – Ti ideš sa mnom. – Potom se okrenuo prema Simonu. – Ti i drugi spremite meso i krenite prema dvorcu. Gannon je brzim korakom prišao konju, a Caelen se ponovno okrenuo prema Hughu. – Znaš li tko ju je napao? – upitao ga je, gotovo režeći. – Ne znam, lairde. Jedva je procijedila koju riječ. Nisam čekao da joj se snaga vrati dovoljno da nam ispriča sve o napadu, mislio sam da je važnije krenuti za napadačima što prije. – Dobro si postupio, Hugh. Simon im je prišao, smrtno ozbiljan. – Lairde, i ja bih se volio što prije vratiti u dvorac s tobom i Gannonom. Bolje da ne jašete sami. Caelen je podigao obrvu. – Nudiš mi zaštitu? Simon je neko vrijeme šutio kao da razmišlja. – To mi je dužnost, lairde. Moram s vama. – U redu, Simone. Hvala ti što si se ponudio. Krenimo odmah. Moram što prije vidjeti lady Rionnu.

16 Caelen, Gannon i Simon ujahali su u dvorište prije zore. Caelen je sjahao i prije nego što je njegov konj stao. Sarah ga je čekala ispred stuba. – Kako je? – upitao je. Sarah je kršila ruke, lica izmučena brigom. – Hvala nebesima da ste se vratili, lairde. Ne znam što ćemo s njom. Nije izašla iz sobe od onoga dana. Ne jede. Nije dobro. Samo sjedi pokraj prozora i gleda van. Caelen je zgrabio Saru i protresao je da je prene iz histerije. – Je li dobro tjelesno? Koliko je teško ozlijeđena? Sarah je plakala. – Ne znam što su joj sve učinili. Kad je došla k svijesti, prestala je govoriti. Ne želi nikoga pokraj sebe. Ništa mi nije htjela otkriti. – Idem k njoj – rekao je Caelen i ušao u dvorac. Dok je trčao stubama prema sobi, strah je u njemu rastao. Kad je stigao do vrata, morao je priznati samome sebi da ih se boji otvoriti. Taj mu je osjećaj bio nepoznat. Vidio je kako njegova braća umiru od straha zbog sudbine voljenih žena, ali nije mislio da bi njega ikada mogla obuzeti takva bojazan. Stresao je glavom da se pribere. Jednako bi bio zabrinut za svaku ženu koju su tako napali, isto kao što bi ga razbjesnilo da netko položi mali prst na bilo što njegovo. Stajao je pred vratima podignute ruke, spreman pokucati, kad je shvatio što radi i samo ušao. Očekivao je da će zateći Rionnu kako spava, ali krevet je bio prazan. Izgledao je netaknuto, kao da već dulje vrijeme ne spava ondje. Osvrnuo se po sobi tražeći pogledom Rionnu i konačno je ugledao. Sjedila je ispred kamina, glave klonule u stranu. Kad je spazio masnice na njezinu licu, grlo mu se stegnulo toliko da nije mogao disati. Sjedila je tako da ju je vidio samo iz profila, ali jasno je razaznao da joj je oko natečeno. Čak i s tolike udaljenosti, vidio je tragove gušenja na vratu, masnice u obliku prstiju. Pažljivo je zatvorio vrata da je ne probudi pa oprezno prišao pogledati je izbliza. Sveti Bože! Bila je teško pretučena. Caelena je ispunio bijes. Stegnuo je šake i prišao joj posve blizu. Izgledala je krhko. Lomljivo. Kako je samo preživjela takvu okrutnost? Još je teže od svih tih misli bilo pitanje kojemu nije mogao umaknuti: što su joj još učinili? Želudac mu se stegnuo pri pomisli na najgore. Sarah je kazala da se Rionna zatvorila u sobu i nikome nije rekla što se dogodilo. Je li moguće da su je silovali? Prinio je drhtavu ruku njezinu obrazu. Nije mogao podnijeti pomisao na tuđe ruke na Rionni. Na njezinu bol. Noge su ga umalo izdale i svalio se pred kamin da ne padne. Kad je maknuo ruku s njezina lica, Rionna se prenula. Zatreptala je pa zaškiljila kao da je boli otvoriti desno oko. – Caelene – šapnula je.

– Da, ja sam. Jesi k dobro? Boli li te još? Liznula je usnice, prinoseći ruku grlu da ga protrlja. To priznanje bola u Caelenu je pobudilo samo još više bijesa. Žario ga je iznutra kao da ga je netko ošinuo bičem. – Sve me boli, ali dobro sam. Nisam jako ozlijeđena. Kako je prošao lov? Formalnost tog odgovora zatekla je Caelena. Obratila mu se kao da se nije dogodilo ništa loše u njegovoj odsutnosti, kao da samo dočekuje supruga koji se vratio iz lova. Više od masnica Caelena su brinuli tamni kolobari oko Rionninih očiju. Učinila mu se još slabijom zbog očigledne neispavanosti. Izgledala je drugačije nego ikada dosad i Caelen je shvatio da je upravo to zabrinulo Saru. – Rionna – oprezno je počeo. – Možeš li mi reći što se dogodilo? Moram sve znati. Ispričaj mi polako, bez žurbe. Sami smo. Ništa mi ne moraš prešutjeti. Pogledala ga je mirno, ali u pogledu joj se vidio nekakav bljesak. Poželio ju je dotaknuti, ali nije znao koji dio njezina tijela nije bio pretučen. – Stajala sam pokraj potoka. Kad sam podigla pogled, ugledala sam konjanike. Znala sam da ih ne mogu prestići do brda, pa sam potrčala duž obale. Brzo su me sustigli. Spustio je ruku na njezinu, opuštenu u krilu, zavukao prste pod njezine i nježno ih protrljao palcem. Njegova je ruka bila golema u odnosu na njezinu, što ga je samo podsjetilo koliko je sitna i krhka. – Jedan me od njih srušio na tlo i udario nadlanicom po licu. Izgrebla sam mu lice. – Fino – rekao je Caelen promuklim glasom. – Na tren sam im umakla, ali uhvatio me drugi. Tada joj je glas prvi put zadrhtao. Osjećaji su je svladali i zašutjela je, okrećući pogled prema vatri. – Nisam ništa mogla – šapnula je. – Udario me. Razderao mi je odjeću. Dirao me... – glas joj se slomio. Caelen se ukipio. Pokušao je progutati knedlu, ali nije uspio. – Je li te silovao? Naglo se okrenula prema njemu. – Ne, nije. Pipao me po grudima. Istukao me i ponizio. Rekao je da ti prenesem poruku. Olakšanje zbog tih riječi brzo je pomutio bijes. Kao da nije dovoljno što je izudarana, nego sve to, očito, ima veze s njim. Rionnine ozljede bile su poruka njemu. – Reci mi. – Nema tog McCabea koji se može sakriti od Duncana Camerona. Ni Mairin ni Isabel. Nitko vama drag. Rekao je da ti kažem kako je moje lice potpis Duncana Camerona na toj poruci. Caelen je toliko čvrsto stisnuo zube da je pomislio kako će puknuti. Čeljust ga je zaboljela. Trudio se obuzdati bijes. Njegovoj su supruzi potrebni nježnost i razumijevanje. Ne treba joj ratnik spreman pobiti sve oko sebe. – A potom, Rionna? – tiho ju je potaknuo.

Ponovno ga je pogledala u oči. Pogled joj je bio mračan, pun boli. Zlato njezinih očiju bilo je prigušeno sramom i patnjom. Izgledala je poraženo. Nije joj bilo ozlijeđeno samo tijelo, nego je skršen i njezin duh. Caelena je ta spoznaja presjekla poput mača. – Otišli su i ostavili me u podnožju brda. Otpuzala sam do dvorišta. Dalje se ne sjećam. Caelena je srce boljelo, želudac mu se stezao od pomisli da je njegova ponosna, prkosna supruga morala puzati poput ranjene životinje. Puzati. Nije to mogao podnijeti. Naglo je ustao i okrenuo se od nje da ne vidi sirovi bijes na njegovu licu. Trebalo mu je dugo da smiri disanje. Tada se okrenuo prema Rionni i vidio da se ponovno zagledala u vatru, nepomična. Prišao joj je i kleknuo pokraj nje pa joj nježno dotaknuo bradu da joj privuče pozornost. – Jesi li uopće spavala? Rionnu je to pitanje zbunilo i pogledala ga je mutnim očima, što je Caelenu bio dovoljno jasan odgovor. Vjerojatno nije ni legla od toga dana i samo je kratko drijemala sjedeći pred kaminom. Ne čekajući da odgovori, Caelen ju je nježno poduhvatio i podigao što je pažljivije mogao. Privinuo ju je na grudi i spustio poljubac na njezino tjeme pa je odnio do kreveta. Spustio ju je i pokrio krznima da joj bude toplo. – Moraš se odmoriti. Potreban ti je san, Rionna. Sad sam tu. Sigurna si. Poslušno je zaklopila oči, ali vidio je da se nije opustila. Prignuo se i spustio poljubac na njezino čelo. – Spavaj, mala. Bit ću tu kad se probudiš. Na te se riječi malo opustila i dio nemira kao da ju je napustio. Napetost oko usana i očiju popustila je i glava joj je utonula u jastuk. Milovao ju je po kosi dok nije zaspala, a tada je ustao i udaljio se. Iste je sekunde otvorila oči i potražila ga pogledom. – Ne brini se, Rionna. Nikamo ne idem. Izaći ću na hodnik dati ljudima upute. Sarah kaže da nisi ništa jela. Nije odgovorila, ali iz pogleda joj se vidjelo da joj nije do hrane. – Moraš povratiti snagu. Donijet ću ti malo juhe ili nešto takvo što nećeš morati žvakati. Moraš jesti. Očekivao je prkos u njezinu pogledu zbog te zapovijedi. Dosad nijednu zapovijed nije podnijela bez prigovora, ili barem mrštenja, ali njezin je pogled sada bio prazan. Naslonila je glavu na jastuk i zaklopila oči, pomirena sa sudbinom. Caelen je tiho opsovao pa otvori vrata i našao se oči u oči s Gannonom, koji je stajao u hodniku, naslonjen na zid. Dok je Caelen tiho zatvarao vrata Rionnine sobe, Gannon je stao pred njega. – Kako je? – upitao ga je. – Žestoko su je prebili – bijesno je odrezao Caelen. – Tko? – Cameronovi ljudi. Poslali su mi poruku po njoj. Kurvini sinovi unakazili su je. Cijelo joj je lice natečeno i u masnicama.

U Gannonovu je pogledu bljesnuo bijes. – Cameron se ne ustručava ratovati preko žena, to već znamo. Ali zašto baš sad? I zašto je napao baš Rionnu? Što je želio postići time? Zašto nije napao dvorac? Očito su znali da smo mi u lovu. – Izaziva me – mrko je rekao Caelen. – Želi me razbjesniti dovoljno da povučem glup potez. Da ga napadnem usred zime i s očito slabijim ratnicima, tako da one od nas koji prežive hladnoću i glad dokrajči njegova vojska. – Stvarno misli da si glup? – s gađenjem je rekao Gannon. – Nije važno što misli. Samo je važno da jednoga dana baš moj bodež prodre u njegovo srce. – Mislim da ćeš se morati potući s braćom oko te časti. Napao je i Mairin i Keeley. – A sad i Rionnu – rekao je Caelen. – Misli da će nas oslabiti preko žena. – Činjenica da napada slabe govori puno o njemu. – Želim da pošalješ glasnika Ewanu. Mora znati što se dogodilo. Reci mu da su i njegova žena i kći u opasnosti i da Cameron napada sve bliže domu. Potom rasporedi stražare oko posjeda. Želim da putevi prema dvorcu budu pod nadzorom dan i noć, bez prestanka. A tada se vrati vježbati. Radi s njima bez spavanja, bez predaha. Ako ih dosad ništa nije motiviralo za borbu, možda ovo hoće. Gannon je kimnuo i otišao niz hodnik. – Reci Sari da pošalje vode i juhe za Rionnu! – doviknuo mu je Caelen. Gannon je podigao ruku da pokaže da je čuo, a potom sišao stubama. Caelen se tiho ušuljao u sobu. Rionna se nije ni pomakla u krevetu. Ležala je onako kako ju je on smjestio, zaklopljenih očiju. Caelen se nagnuo provjeriti spava li i neko vrijeme osluškivao njezino sporo, jednolično disanje. Uvjerivši se da mirno spava, tiho se odmaknuo i otišao nabaciti još drva na vatru. Kad se vatra rasplamsala, sjeo je na isto ono mjesto ispred kamina i pognuo glavu. Mislio je da savršeno obavlja svoju dužnost lairda kad je poveo ljude u lov. Hrana je bila prioritet, na kraju krajeva. Želio je prvo nahraniti klan, a potom početi razmišljati o obrani. Njegov se prvi potez na položaju lairda pokazao tragično lošim. Cijenu njegove pogreške platila je Rionna.

17 Rionna je oprezno opipala još uvijek natečeno oko i lecnula se kad ju je zaboljelo. Caelen je bio u dvorištu, čula je kako izdaje zapovijedi momcima koji su vježbali. Otišao je iz sobe tek kad se uvjerio da se dobro najela i naredio joj da se odmara. Proteklih se nekoliko dana odmarala više nego što je doista trebala. Sama u sobi sa svojim mislima, pola je vremena provela dureći se, jadikujući nad vlastitom nemoći, poražena i jadna. Sada kad joj je bilo bolje, sve je te osjećaje zamijenio bijes. Bila je bijesna na napadače koji su se drznuli ujahati na njezin posjed. Bila je bijesna na onu kukavicu Duncana Camerona. Bijesna jer je bespomoćno morala otrpjeti napad. Nije se više namjeravala pridržavati suprugove zapovijedi. Bilo joj je dosta te njegove fantazije o krhkoj, nježnoj damici. Nije takva i gotovo. Ako nije bio spreman prihvatiti je onakvom kakva jest, trebao je bolje razmisliti prije nego što se oženio njome. Ustala je i navukla hlače i novu tuniku, meku i bez rupa, šivanu od crvenog baršuna i izvezenu finim zlatnim koncem. Za tkaninu je štedjela pune tri godine, ali sad je ta tunika bila najvrjednije što je posjedovala. Očistila je čizme i prešla prstom preko dijela na kojem je njezin palac gotovo probio kožu. Znala je da bi joj trebale nove čizme, ali taj si luksuz nije mogla priuštiti, pogotovo jer je i ostatak njezina klana imao jednako iznošenu obuću i odjeću. Barem je mogla sanjariti o novim čizmama. Kožnatim, podstavljenim krznom. Mogla je zamisliti kako bi samo mekane i tople bile. Ustala je i ruka joj je nesvjesno poletjela prema grlu. Još uvijek ju je boljelo. Nije mogla gutati bez bola, a i glas joj je još uvijek bio hrapav, promukao. Vjerojatno nije ni izgledala ništa bolje nego što se osjećala, ali nakon toliko dana mirovanja, jedva je čekala da izađe iz sobe. Kad je stigla do stuba, na tren ju je preplavila panika. Više nije bila savršeno sigurna u svojoj sobi. Na pola je puta zastala, pred očima joj se zacrnilo, a grlo stegnulo toliko da nije mogla disati. Takva ju je slabost razljutila. Stisnula je šake, čvrsto zatvorila oči i nekoliko puta duboko udahnula kroz nos. Predugo ju je strah privezao za sobu. Nije izlazila jer se plašila, a sramila se priznati to. U napadu i danima nakon njega pretrpjela je dovoljno poniženja za ostatak života. – Lady Rionna, ne biste smjeli izlaziti. Hoćete li da vam pomognem vratiti se u sobu? Treba li vam što? Rado ću vam donijeti što god to bilo. Podigla je pogled i ugledala Caelenova zapovjednika. Stajao je nasred stuba, priječeći joj prolaz. Čvrsto ju je držao za podlakticu i zabrinuto gledao kao da se boji da će pasti. Rionna je izvukla ruku iz njegove i ustuknula, ali brzo se pribrala. Podigla je bradu i mirno ga pogledala. – Dobro sam i ništa mi ne treba, hvala. Samo idem u dvoranu.

– Možda bi bilo bolje da pričekate lairda. Otići ću reći mu da želite izaći iz sobe. Namrštila se. – Jesam li ja to zatvorenica u vlastitom domu? Ni iz sobe ne smijem izaći bez suprugova pristanka? – Pogrešno ste me shvatili, lady Rionna. Ovo vam govorim isključivo jer sam zabrinut za vas. Siguran sam da će vas laird osobno otpratiti kad se uvjeri da ste dovoljno snažni. – Ja sam uvjerena da sam dovoljno snažna. A sad se lijepo makni da mogu proći. Gannon nije bio sretan zbog te zapovijedi i nije odmah poslušao. Nakon kraćeg oklijevanja, ipak je zaključio da je bolje maknuti se Rionni s puta. Nije čekala ni sekunde. Znajući da je neće zaustaviti, oprezno ga je odgurnula u stranu. Iako je popustio, nije ju pustio da prođe, nego ju je uhvatio za lakat pa prebacio njezinu ruku preko svoje podlaktice. – Dopustite mi barem da vas otpratim. Ne želim da padnete niz stube. Rionna je bila toliko ojađena svime ovime da je umalo istrgnula ruku iz njegova stiska, ali ipak je zaključila da je dobila što želi. Bolje da ga ne navede da se predomisli i otprati je natrag u sobu, pa pozove Caelena. Nije znala bi li njezinu suprugu glava prije prsnula zbog izlaska iz sobe ili zbog njezine odjeće. Kad su sišli u dvoranu, Rionna je brzo povukla ruku i udaljila se. Nije znala točno kamo se uputila, samo se željela što brže maknuti od Gannona. Više od svega željela je svježega zraka, ali znala je da ne smije izaći na dvorište. Ondje je Caelen vježbao s ratnicima. Skrenula je u kuhinju, pa izašla kroz bočna vrata, prema dijelu dvorišta između dvorca i zidina koji je gledao na planine. Ne obazirući se na povike nekolicine iznenađenih žena pokraj kojih je prošla, Rionna je izašla na otvoreno i duboko udahnula svjež zimski zrak. Osjećala se božanstveno. Slobodno. Grlo i pluća kao da su se oslobodili okova koji su ih stezali tih nekoliko užasnih dana koje je provela zatvorena. Zakoračila je na snijeg, uživajući u zvuku koraka i hladnoći koja joj je poput hladne ruke obuhvatila prste. Konačno se osjetila živom. Snažnom. Vjetar joj je zamrsio kosu i zadrhtala je. Toliko je brzo izjurila iz dvorca da se nije ni sjetila ponijeti ogrtač. Obgrlila se rukama da se malo zagrije pa krenula u šetnju oko dvorca, držeći se zidina. Promatrala je tragove koraka u svježem snijegu. Kao djeca, ona i Keeley znale su leći u snijeg i ostavljati tragove ili se igrati princeza snježnoga kraljevstva koje čekaju da ih pronađe princ odjeven u fine tkanine i bogato krzno, na veličanstvenom konju brzom poput vjetra. Princ bi dojahao do njih, podigao ih k sebi u sedlo i omotao krznom, a potom bi zajedno otišli u neku daleku, toplu zemlju. Rionna se tiho nasmijala. Kakvu su samo maštu imale. Glave su im uvijek bile u oblacima. Najgori dan u Rionninu životu bio je onaj kad je njezin otac napastovao Keeley. Kad ju je njezina majka proglasila droljom i otjerala s posjeda. Keeley je bila Rionnina jedina prijateljica. Jedina djevojka koja ju je razumjela. Poticala ju je da vježba gađanje lukom i strijelom, oduševljeno plješćući kad bi Rionna pogodila

središte mete. Bila je zadivljena njezinim vještim baratanjem bodežom i tvrdila da bi Rionna sama mogla zaustaviti vojsku. Rionna ju je pokušala naučiti sve što je znala, stalno je upozoravajući kako bi se i djevojke trebale znati obraniti od napadača. Ali Keeley se samo smijala, govoreći da nema nade za nju i da će je ionako štititi njezin princ. Keeley je naposljetku i dobila svojega princa, a Rionna je postala vješt borac. Ni sada nije bila sigurna koja je od njih dviju bolje prošla. Stigla je do oveće stijene i sjela na nju. Površina je bila ledena i znala je da će joj se stražnjica smrznuti ako predugo ostane tako, ali još nije bila spremna za neizbježnu svađu sa suprugom. * Smrknuta lica, Caelen je prolazio kuhinjom. Rionna još ne bi smjela hodati uokolo. Još ne bi smjela ni hodati po sobi, dovraga. Želio ju je još najmanje dva tjedna zadržati na sigurnome. Ipak, više od tog naglog ustajanja iz bolesničke postelje brinulo ga je Rionnino stanje uma. Napad ju je pogodio i mentalno. Odjednom je postala tiha, čak i plašljiva. A Rionna je bila sve prije nego plašljiva. Caelen se bojao da ju je napad promijenio. Još gore, da joj on ne može pomoći. Nakon što su mu žene rekle da je i Rionna samo prošla kroz kuhinju, Caelen je otišao do vrata koja su vodila u stražnje dvorište. Izašao je na snijeg i odmah je ugledao. Sjedila je podalje od dvorca, zagledana u planine. Promatrao ju je kako sjedi, osjećajući ponovno kako mu se steže grlo. Vjetar joj je nosio kosu sad u jednom, sad u drugom smjeru. Izgledala je sitno. Krhko. Tom ju je riječju od napada i prečesto opisivao, ali još nije našao bolju. Izgledala je usamljeno, ranjivo, kao da nema nikoga na svijetu. Kao da je nitko ne štiti. Jer je nitko i nije zaštitio kad je to bilo najpotrebnije. S tim će teretom Caelen morati živjeti do kraja života. – Lairde, ne ljutite se na nju. Ta joj je odjeća utjeha. Trenutačno joj je potrebna. Na te se riječi Caelen prenuo. Iza njega je stajala Sarah, promatrajući Rionnu jednako zabrinuto koliko i on. – Ne misliš valjda da mi je važno što je obukla? Brine me samo kako se osjeća. Sarah je odobravajuće kimnula, a Caelen joj je glavom dao znak da ih ostavi same. Oprezno je koračao snijegom kao da je ne želi preplašiti ili samo prekinuti u razmišljanju. Pomislio je kako ga podsjeća na srnu, plahu životinju koja pobjegne i na najmanji šušanj. Ali kad je prišao bliže, shvatio je da joj je pogled prazan, da samo gleda preda se i ne razmišlja. Je li moguće da se nikada neće oporaviti od napada? Da nikada neće biti ona stara? Caelen je znao da je vjerojatno prerano za takve zaključke, ali nije se mogao prestati pitati koliko su doista duboke Rionnine rane. – Rionna – rekao je nježno.

Čuo je da je zadržala dah, kao da ju je doista preplašio. Naglo se okrenula, uplašeno se ogledala i tek kad je spazila Caelena, malo se pribrala. Sjedila je toliko mirno, promatrala ga toliko nepomično, da se sad on malo uplašio. Gledala ga je kao da ga procjenjuje i svakoga će trena izreći svoj konačan sud o njemu, a taj sud neće biti povoljan. Možda je to samo umislio zbog silne krivice koja ga je opterećivala, ali učinila mu se ljutitom. Bijesnom. – Hladno je. Trebala bi biti unutra, na toplome. Spustio je ruku na njezino rame i nježno ga stisnuo, nadajući se da je taj dodir neće prepasti. Iznenadio se kad se nasmijala. Nije to bio prštav i veseo smijeh, nego bolan, hrapav. Zvučalo je kao da se smije da prikrije bol. – Sigurno misliš da sam sišla s uma – rekla je. – Ne – odvratio je tiho. – Ne mislim. – Vjerojatno misliš i da sam se toliko prepala da se bojim izaći iz sobe i prošetati oko dvorca. Da samo čekam da me netko ponovno napadne. – Ne mislim, ne. Ali znam da za oporavak treba vremena. Vratit će ti se hrabrost. Okrenula se licem prema njemu i pogledala ga toliko odlučno da je osjetio nemir pred tim postojanim, prodornim pogledom. – Nisam ja ostala bez hrabrosti, lairde. Samo sam joj pridodala bijes. Caelen je znao da je bijes posve prikladna reakcija na to što je proživjela, a i izgledala je ljutito. U očima su joj frcale iskre, tijelo joj je drhtalo. Prvi put od napada, Caelen se opustio. Preplavilo ga je olakšanje. Zna kako se ponašati prema ljutitoj Rionni. Prebijena, izmučena, krhka Rionna koju gleda cio tjedan bila mu je nepoznanica. – I dobro da si bijesna – rekao je mudro. Naglo je ustala i stala pred njega, ljutito ga strijeljajući očima. Šake su joj stisnute padale uz bokove, ali Caelenu se učinilo da bi ga najradije udarila. – Čak i ako sam ljuti ta na tebe? Na ovo ipak nije bio spreman. Namrštio se, svjestan da mora biti oprezan. Rionna se još nije oporavila. Tko zna što još osjeća osim ljutnje. Nije ju želio još više razbjesniti. – I mene žalosti što nisam bio u blizini da te zaštitim, Rionna. Žalit ću do kraja života zbog toga. Trebao sam se bolje pobrinuti za tvoju sigurnost. Tu pogrešku neću ponoviti. muke.

Iz grla joj se oteo prigušen vrisak. Izgledala je kao da si želi počupati kosu od

– Ne, mužu, nisam to mislila. Ne očekujem od tebe da me štitiš. Trebao si mi dopustiti da se sama obranim! – Uzrujana si, Rionna, smiri se. Idemo unutra. Trebala bi se vratiti u sobu. – Znaš li što se dogodilo tik prije napada? – upitala je, ne obazirući se na njegove riječi. – Znaš li? Hugh mi je oteo mač, govoreći da ne želi da se njime

ozlijedim i da žene ne bi trebale mahati mačem. Zabranio je momcima da vježbaju sa mnom. Zaprijetio im čak. Prišla je Caelenu i uperila mu prst u grudi. – Da sam imala mač, Cameronovi ljudi mi ne bi prišli ni blizu. Ne bi me bacili na snijeg, ne bi me pipali, ne bi me udarali. Sada je već bila toliko bijesna da je Caelen mislio da će se rasprsnuti. Gore od toga, bila mu je silno privlačna tako razjarena. Sramio se požude koja ga je ispunila dok se tako obrušavala na njega poput protivnika u boju. Teškom se mukom suzdržavao da je ne baci na snijeg i strgne s nje tuniku i mrske mu hlače. – Ako si želio nježnu damicu koja će sjediti u dvorcu, ljubazno čavrljati s gostima i služiti ti na čast, trebao si bolje promisliti prije nego što si se onako ponudio da se oženiš mnome. Tvoj je brat, za razliku od tebe, znao što ga čeka. Podbočila se i prišla još bliže, a njezine su grudi dodirnule Caelenova rebra. – Ja nisam od tih. Ni ne želim biti takva. Točno kad sam se odlučila pokoriti i pokušati biti takva ženica, Cameronovi vojnici provalili su na naš posjed preko potoka i svladali me kao da sam dijete. Kakve koristi imate i ti i naš klan od mene ako se ne mogu sama braniti? Ako ne mogu braniti žene i djecu? Misliš da ću stajati nad njihovim grobovima i tješiti se da sam bila dražesna dama, zadržala dostojanstvo? Hoće li to utješiti njihove obitelji? Hoće li mi oprostiti što sam stajala skršenih ruku i dopustila da njihove najmilije pobije neprijatelj jer je moj suprug želio ženicu koja će se nježno smješkati i znati pokloniti se, a da se ne spotakne? Caelen je bio na najboljem putu da prasne u smijeh. Grizao je donju usnicu, svom se snagom, trudeći da to doista i ne učini, znajući da bi takva reakcija mogla Rionnu navesti da ga po kratkom postupku izbode nožem. Znao je da bi kao suprug i laird trebao biti razjaren ovakvim drskim ispadom, da bi je čak trebao kazniti ili barem ukoriti. Ali u tjedan dana od napada, Rionna je tek sada prvi put pokazala da je još živa, a povrh svega, bila mu je jako zgodna tako ljutita. – Tebi je ovo smiješno? – obrecnula se. Gurnula ga je što je snažnije mogla i zatekla ga time. Pao je na snijeg muklo tresnuvši. Ljutito ju je pogledao odozdo, otresajući snijeg s bedara. Nadvila se nad njega, doslovno ga sprječavajući vatrenim, ljutitim pogledom da ustane, ali nakon nekoliko trenutaka te je vatre nestalo i ponovno je izgledala utučeno. – Pusti me da budem ovakva kakva jesam, Caelene. Ja od tebe ne bih očekivala da se mijenjaš za mene. Ako mi dopustiš, mogu ti pomoći. Nemoj me tjerati da stojim u kutu dok me ne zatrebaš za bogzna što. Možda tako drugi postupaju sa suprugama, ali to ne znači da moraš i ti. Caelen je uzdahnuo. Ova je molba probudila osjećaje u dijelu njegova srca za koji je vjerovao da je davno usahnuo. – Doista ti je toliko važno da se odijevaš kao muškarac i lamataš mačem? Namrštila se, odmahujući glavom. – Nije stvar u odjeći. Ako me naučiš kako zamahivati mačem u ženskoj odjeći, neću se protiviti kad mi zapovjediš da skinem hlače.

– Da, ne može se mahati mačem u haljini – mrmljao je Caelen. – Čovjek se spotakne... Rionna se prvi put nasmiješila, a pogled joj se ispunio s više svjetla nego što je Caelen vidio već jako dugo. – Znači li to da smijem zadržati hlače? Uzdahnuo je, pomiren sa sudbinom. – A kad si ti točno od mene tražila dopuštenje za bilo što, mala? – Pa nije da sve radim samo da bih se tebi suprotstavljala – pobunila se. Zakolutao je očima. – Slušaš ti mene kad tebi odgovara, da – rekao je pa je ozbiljno pogledao. – Pristajem, pod određenim uvjetima, Rionna. Od danas će te Gannon pratiti kamo god pošla i pritom doista mislim kamo god pošla. Ne smiješ baš nikamo bez pratnje. Ne mogu dopustiti da te ponovno snađe onakvo što. Ako Gannon bude morao nekamo sa mnom, na tebe će paziti Hugh. Kimnula je. – Drugi uvjet. Vježbat ćeš sa mnom i ni s kim više. Ako doista želiš naučiti dobro se boriti, mora te podučiti najbolji. I ne očekuj da te štedim samo zato što si mi supruga. Drsko se nasmiješila. – Ne bih ja nikad. – Treće. Nema više skrivanja grudi. Na te je riječi podigla obrvu, sumnjičavo ga gledajući. Besramno se osmjehnuo. – Ne kažem to samo zato jer uživam u pogledu. Jednostavno je glupo. Slobodno obuci mušku odjeću, ali to ne znači da se smiješ pretvoriti u muškarca. – Imaš li još kakvih očekivanja, mužu? – uzdahnula je Rionna, nestrpljivo tapkajući stopalom po snijegu. – Imam, da. Pomozi mi da ustanem. Zakolutala je očima i pružila mu ruku. Kako naivno. Zgrabio ju je za zglob i naglim trzajem povukao na tlo. Pala je na snijeg pokraj njega. Istoga je trena ustala, lica prekrivenog snijegom, promatrajući ga kao da ne shvaća zašto je to učinio. Samo se nasmiješio. – Osveta je slatka. Odlučno se bacila na njega i tren poslije zakotrljali su se snijegom prekrivenom livadom. Smijući se, Caelen se pobjednički uzverao na nju i držeći je jednom rukom, drugom rukom napravio grudu koju je prijeteći podigao iznad glave. – Ne bi valjda – rekla je Rionna. Ispustio je grudu i Rionna je uzalud okrenula glavu da je izbjegne. Snijeg joj se raspršio niz obraze. Gledala ga je zapanjeno, ali samo trenutak, jer vrlo se brzo pribrala i u očima joj je bljesnula želja za osvetom. Zabrinuta za Rionnu, koja je već i predugo bila vani na hladnome, Sarah je izašla iz dvorca. Kad je prekoračila prag, zastala je zamijetivši neobičan prizor. Ma je li laird sišao s uma? Kako je može tako bacakati po snijegu kad se još oporavlja od napada? Pa on je potpuno lud. Već je zaustila prekoriti ga, kad je kroz hladan zimski zrak do nje dopro Rionnin smijeh.

Rionna ih je zakotrljala i sjela na lairda pa ga zasula snijegom objema rukama. Laird se borio svom snagom, bacakajući se da izbjegne snijeg koji je frcao na sve strane. Sarah se zadovoljno nasmiješila i brzo vratila u dvorac, zatvarajući vrata za sobom da ih ostavi nasamo.

18 Prvi put nakon napada, Rionna je sišla u dvoranu na večeru. Osjećala je na sebi poglede muškaraca i žena, jedva obuzdavajući želju da dlanovima prekrije masnice i šmugne natrag na kat. Ali bilo joj je dosta skrivanja. Ne može više tako. Dok je prilazila stolu, Caelen ju je iznenađeno promatrao. Pogledom su je pratili i ostali ratnici, sve dok ih nije prekinuo Caelen kad je gurnuo Simona laktom u rebra da ustane i prepusti mjesto Rionni. njega.

– Mislio sam ti poslati večeru u sobu – rekao joj je tiho kad je sjela pokraj

Nasmiješila se. – Lijepo od tebe što se toliko brineš, ali dosta je skrivanja. Znam da sam krasan prizor sa svim ovim modricama, ali dobro sam. Podigao joj je bradu i nježno okrenuo lice lijevo-desno, zamišljeno je promatrajući. Nije joj želio lagati i reći da izgleda dobro. Rionni se to ne bi svidjelo, znao je. – Masnice prolaze. Još nekoliko dana i nestat će. Prešao je prstima preko jedva vidljivih tragova što ih je napadač ostavio na njezinu vratu i vidjela je da ga je pogled na njih razbjesnio. Brzo se pribrao i posvetio večeri. Kad je pojela, Rionna se ispričala i ustala. Večera je prošla tiho, kao da su se svi bojali da bi je mogli uznemiriti razgovorom. Trebat će vremena kako bi ih uvjerila da se neće raspasti tek tako. Sama je kriva što sad hodaju kao po jajima oko nje, ali nije znala kako da im objasni kakve je osjećaje u njoj pobudio napad i koliki su je očaj i bijes ispunili. Muškarci je ne bi ni razumjeli. Zaključila je da će radije samo krenuti dalje. Prije ili poslije, svi će ovo zaboraviti. Caelen ju je zadržao pokretom ruke pa pogledao Gannona signalizirajući mu da odlazi. – Idem s tobom – rekao je Rionni, zatekavši je time. Caelen se inače nakon večere družio s muškarcima. Nakon dana provedenog u vježbi, tako su se opuštali i upoznavali. Caelen je slušao njihove zamisli i šalio se s njima toliko prostački da je Rionna kolutala očima kad bi ih čula. I on i Gannon trudili su se zbližiti s klanom McDonald, što je Rionna cijenila više od pripadnika klana. Oni se još nisu bih do kraja navikli na novoga lairda. Ali večeras je ustao i svima rekao da ga ispričaju, sve vrijeme nježno držeći Rionnu za ruku. Potom ju je poveo na kat. – Nisi morao ustati zbog mene – rekla je Rionna kad su se vrata zatvorila za njima. – Znam da nisam. Ali želio sam. Možda bih se večeras radije družio sa suprugom nego s ratnicima. Okrenula se i pogledala ga kao da mu pokušava pročitati misli. – Imaš na umu neki određeni oblik druženja?

– Možda. Spremi se za postelju, suprugo. Izgledaš umorno. Nabacit ću još drva na vatru i pridružiti ti se. Pomalo zbunjena njegovim neobičnim ponašanjem, Rionna je poslušala i krenula svući se. Kad je dohvatila spavaćicu, Caelen ju je opomenuo. Upitno ga je pogledala. Stajao je pokraj kamina raspirujući vatru i kad su im se pogledi susreli, samo je odmahnuo glavom. – Ne smijem? – Želim dodir tvoje kože na svojoj. Rionni taj zahtjev nije bio stran, ali večeras su je te njegove riječi ispunile nesigurnošću i sramežljivošću. Bila je ljutita sama na sebe zbog toga. Kao da zna o čemu ona razmišlja, Caelen joj je prišao, nježno joj uzeo spavaćicu iz ruke i otišao spustiti je na stolac pred kaminom. – Ništa ne očekujem, Rionna. Ne namjeravam se baciti na tebe, ne brini se. Samo mi nedostaje tvoj dodir, toplina i miris tvojega tijela. Ako nemaš ništa protiv, večeras bih želio uživati u tome. Spustila je dlan na njegova prsa i pogledala ga u oči. – Ne plašiš me ti, Caelene. Nikad se ne osjećam sigurnije nego kad sam pokraj tebe. Poklopio je njezinu ruku svojom pa je prinio usnicama. Poljubio joj je dlan i zadržao usnice na njemu. – Idemo u krevet. Noć je hladna, a vjetar se probija čak i kroz krzna. Rionna se zavukla pod krzna pa promatrala Caelena dok se svlačio pred kaminom. Kad se okrenuo prema njoj, razmaknula je krzna kao da ga poziva. Čim je legao pokraj nje, privinula se uz njega i uzdahnula od zadovoljstva. Bio je tako ugodno topao. Caelen se nasmijao, usana priljubljenih uz njezinu kosu. – Pa ti pređeš kao mačka, ženice. – Mhm. Kako je ovo lijepo. uhu.

Spustio je dlan na njezina leđa i pomilovao je. Osjećala je njegov smiren dah na – Razmišljao sam o svemu i svačemu – počeo je.

Rionna se namrštila. Nijedan razgovor koji ovako počne ne završi dobro. Odmaknula se, a njegova ruka smirila se na njezinim leđima. – O čemu točno? – Reci mi zašto se oblačiš poput momka. Zašto si uložila toliko truda u mačevanje. Rionna se lecnula. Od svih tema koje su joj padale na pamet, ova joj je bila najgora. – Jasno je da si se silno trudila naučiti boriti se. Moraš i sama priznati da je to neobična zabava za ženu. Tvoj otac nije bio oduševljen time, vidio sam kako te promatra dok si se borila protiv našega momka kad ste došli posjetiti nas. Kako nije odgovarala, Caelen ju je ponovno počeo milovati po leđima kao da je želi smiriti.

– A sad su te napali i pretukli, što bi za bilo koga drugoga bilo traumatično, ne samo za sitnu curu kao što si ti. I umjesto da se svega bojiš, kao što sam mislio da hoćeš, ti si bijesna što smo ti oduzeli mogućnost da se braniš sama. – Da – rekla je šapatom. – Osjećala sam se bespomoćno. Grozno mi je to. – Otkuda ti uopće takva želja da se braniš sama, Rionna? Nije to nešto o čemu djevojke inače razmišljaju. Djevojke treba braniti njihov klan, njezin otac i braća, ili suprug. Na njima je da ih štite, da paze da im se ništa ne dogodi. A ti sve to želiš sama? Zaklopila je oči, odjednom preplavljena sramom. Caelen je znao kakav je gad njezin otac, ali sad kad je to morala izgovoriti pred njim, osjećala se gore nego ikad. – Rionna? Odmaknuo se i podigao joj bradu kako bi je natjerao da ga pogleda u oči. Pri slabom svjetlu svijeća koje su još tinjale, vidjela je da je promatra odlučno. Došao je tren da mu otkrije svoje tajne. Uzdahnula je, skrećući pogled u stranu. – Znaš kakav je čovjek moj otac. Kad je nasrnuo na Keeley, moja ju je majka potjerala. Moju sestričnu, rod. A Keeley nije bila ni prva ni zadnja djevojka koju je napastovao. Od malih sam nogu znala da je zao. Uvijek sam se pomalo plašila da bi... Zadržala je dah, pogledavajući ga odozdo. – Što da je nasrnuo na mene? Ako je Keeley, s kojom smo u rodu, bila meta, tko kaže da ne bih mogla biti i ja. Rano sam se razvila i znala sam da se muškarcima sviđa moje tijelo. Nakon toga počela sam skrivati grudi, pokušavajući izgledati kao momak. Mačevanje sam svladala jer sam se zaklela sama sebi da ću se znati obraniti od bilo čijeg nasrtaja. Caelen ju je gledao s mješavinom ljutnje i gađenja. Spustio je prst na njezin obraz pa je pomilovao od sljepoočnice do brade i natrag. – Dobro si postupila – priznao je naposljetku. – I dalje je opsjednut Keeley, a prošle su godine. Prije svega nekoliko tjedana opet je nasrnuo na nju u našem dvorcu. Da je ja nisam spasio, silovao bi je. Ta je pohota neprirodna. Ne razmišlja o tome koga će povrijediti, misli samo na sebe i vlastiti užitak. Dođe mi da ga ubijem samo zbog onoga što je učinio Keeley. Ako te ikada dotakne, bilo iz bijesa, bilo iz pohote, nahranit ću njime zvijeri. – Dok si uz mene, ne brinem se. Ali kad odeš... – rekla je tiho. – Znam, mala. Koliko god me boljelo, moram priznati da si imala valjan razlog za svoje postupke. A moram ti priznati i da sam ja osobno dao Mairin bodež da se može obraniti. Kako onda ne bih vlastitoj supruzi dopustio da se nauči braniti. – Hvala ti – odvratila je šapatom. – Puno mi znači tvoja podrška u tome. – Ne zahvaljuj mi – rekao je strogo. – Ne namjeravam ti popuštati u vježbi samo zato što si žena. Ako se želiš naučiti braniti, morat ćeš vježbati i protiv najsnažnijeg muškarca dvostruko većeg od sebe. Kimnula je, a on je nastavio. – U borbi sam nesmiljen, kao i u vježbi. Tjerat ću te do krajnjih granica izdržljivosti, da podnosiš napor koji ne možeš ni pojmiti. Preklinjat ćeš me za milost. Od tebe ću očekivati isto što i od momaka.

– Razumijem – rekla je. – A sad konačno zašuti da ti mogu zahvaliti kako priliči. Podigao je obrvu. – Kako priliči? Nasmiješila se i obgrlila ga oko struka. – Mislim da nećeš imati razloga za prigovor.

19 Ustani i pokušaj ponovno, Rionna. Rionna je ustala, teturajući, pa protrljala svoju sirotu natučenu stražnjicu. Ruka ju je toliko boljela da je mislila da će otpasti, a prste odavno nije osjećala. Bila je toliko umorna da joj se pred očima mutilo, ali njezin suprug nije popuštao. Bio je strpljiv. Štoviše, Rionna je zaključila da nikad nije vidjela strpljivijeg muškarca. Čak bi i Hugh, koji ju je podučavao od malih nogu, često znao frustrirano dići ruke i otići psujući, gunđajući nešto o tome da cure nikada neće naučiti boriti se. Ali Hughu se dokazala. Dokazala se svim ratnicima klana koji su je podučavali u početku, rugajući se njezinim pokušajima. Dokazat će se i suprugu, koji je očito želio vidjeti koliko je puta u jednoj vježbi može srušiti na stražnjicu. Kad je zakoračila prema Caelenu, vrh mača gotovo joj se vukao po tlu. Bila je preumorna da ga podigne kako valja, ali ipak ga nije puštala da grebe po tlu. Caelen ju je već naučio da se prema oružju mora odnositi s poštovanjem. – Za pet rana Božjih, mala, pa izludit ćeš me – promrsio je Gannon. – Daj se povremeno okreni oko vlastite osi. Lagana si kao pero, trebala bi plesati oko golemoga Caelena. Trebala bi biti puno brža od njega. Iskoristi to. Iako ju je svaki udah već bolio, Rionna je oprezno zakoračila oko Caelena, koji je pomno pratio svaki njezin pokret. – Stani. Samo malo, Caelene. Caelen je uzdahnuo i spustio mač pa pogledao Gannona, koji im je prilazio. – Slobodno vam dam savjet, lady Rionna? Ne vjerujući ni na tren da ovo nije varka koju je Caelen smislio da je omete, Rionna se oprezno odmaknula, ne skidajući pogled s Caelena. Njezin se suprug vragolasto nasmiješio. – Vidiš da je ipak nešto naučila, Gannone. Ne budi previše strog prema njoj. – Ja bih samo da konačno završite, pa da možemo ići jesti – gunđao je Gannon. – Prišao je Rionni. – Držite se kao da vježba ima pravila i zabrane. Tu ste u krivu. Kružite oko Caelena i čekate da on prvi zamahne, a potom reagirate. Prestanite s tim i napadnite vi njega. Iskoristite svoju brzinu i zamahnite prvi. Nemate njegovu snagu. Nema smisla pokušati izdržati zamahe znatno snažnijeg napadača. Smislite nešto efikasno, originalno i iskoristite to. I to brzo, jer umirem od gladi. Rionna se zločesto nasmiješila. – Joj, stvarno mi je žao što te držim gladnoga, Gannone. – On će ovdje provesti noć ako treba, curo. Nemojte misliti da će popustiti. Ili će dobiti rezultat kakav si je zacrtao ili će vas nasmrt izmoriti. Ne zna odustati. Zato vam predlažem da učinite nešto čime će biti zadovoljan pa da svi lijepo možemo ući na toplo. – Sad se ti ponašaš kao žena, i to stara. – Bolje vam je da mi Caelen nikada ne dopusti da se potučem s vama. Pokazat ću ja vama tko je žena. I neću imati milosti kao on.

Rionna ga je iznenađeno pogledala. – Milosti? Stražnjica mi otpada, a ti mi pričaš o milosti? – Ne krvarite. To je milost. Rionna je slegnula ramenima i okrenula se natrag prema Caelenu, koji je još uvijek stajao i čekao naizgled ni umoran ni nestrpljiv. Izgledao je kao da je izašao u šetnju. Nije se umorio ni mrvice. Pitala se ima li Caelen uopće slabosti. Razmišljajući o Gannonovim riječima, Rionna je krenula prema Caelenu istim pokretima kao i dosad. Znala je da je Gannon u pravu: bori se predvidljivo. Uvijek radi isto i čeka da Caelen zamahne prvi. Posegnula je za posljednjim zalihama snage, podigla mač iznad glave i krenula u napad urlajući poput pravoga ratnika. Caelen se nasmijao pa viknuvši dočekao njezin mač. Zveket sudara njihovih oružja odjeknuo je dvorištem. Ohrabrena tim prvim pokušajem, Rionna je navalila naprijed, nasrćući i tjerajući ga na uzmak, iskorištavajući svoju okretnost i činjenicu da njezin mač teži znatno manje od njegova. I doista, Caelen je uzmicao. Shvatila je da mora tako nastaviti dok joj se ne pruži prilika da zamahne. Usprkos hladnoći, s čela joj se cijedio znoj. Vilice su je boljele od stiskanja zuba, a mišići lica grčili su joj se od usredotočenosti. Caelen je zamahnuo, ali Rionna se okrenula i izbjegla udarac, pružajući mač pred sebe da zaustavi njegov. Od siline udarca pala je na koljeno i prije nego što se snašla, Caelen joj je jednim okretom mača izbio oružje iz ruke. – To je već bolje, ženice. Ali još ni približno dobro. Rionni je bilo dosta tog samodopadnog ponašanja. Sagnula se i bacila na njega iz tog položaja, udarajući ga ramenom tik ispod trbuha. Caelen je opsovao toliko sočno da su je uši zapekle, a tada se svalio na koljena, spuštajući ruku na međunožje. Mač mu je ispao iz druge ruke u snijeg. Rionna je zateturala unatrag, podigla svoj mač pa prinijela oštricu Caelenovu vratu. – Predaješ li se? – Predajem, jer me strah da ne dovršiš mačem ono što si počela ramenom. Rionna bi se bilo gdje drugdje zabrinula zbog bola u Caelenovu glasu i na licu, ali ovdje na vježbalištu samo se sjetila beskrajnih sati muke koje joj je priuštio i suosjećanje ju je odmah prošlo. Gannon im je prišao, smijući se prigušeno. Caelen ga je ošinuo pogledom. – Daj začepi, Gannone. Gannon se još jednom zakikotao pa potapšao Rionnu po leđima i umalo je oborio na tlo. – Tako se, lady Rionna, zadaje posljednji udarac. – Ti si joj rekao da me opali u međunožje? – Ne, ja sam joj samo rekao da mora jednom krenuti u napad. Mala zna misliti svojom glavom, čini mi se.

– Isuse premili! – kukao je Caelen, ustajući. – Znaš li ti da sam emotivno vezan za taj dio tijela, ženo? Rionna se drsko nasmiješila i prignula bliže k njemu. – I ja sam, zato se i nadam da ga nisam nepovratno oštetila. – Još si i bezobrazna – kukao je i dalje Caelen. – Za to ćeš me čuti poslije. Tada joj je dodirnuo obraz, na kojem se još vidjela jedna blijeda masnica. – Bole li te još ozljede? Jesmo li pretjerali danas? – Ne – šapnula je. – Samo me povremeno probode. Ipak su prošla već dva tjedna. Već gotovo savršeno vidim na desno oko. – Lairde! Glasnik jaše prema nama! Caelen je gurnuo Rionnu u Gannonovo naručje i podigao mač sa snijega. – Vodi je unutra i javi momcima. Svjesna da nije pravi trenutak za pobunu, Rionna je pustila Gannona da je gotovo odvuče u dvorac. Odveo ju je do kamina u velikoj dvorani i tek je tada pustio, izvikujući cijelim putem zapovijedi koje su odjeknule dvorcem. – Lady Rionna, što se zbiva? – upitala je Sarah, pritrčavajući im preko dvorane. – Ne znam, Saro. Približava se glasnik. Znat ćemo kad nam laird kaže. – Sjednite i dajte da vam donesem tople juhe. Drhtite od hladnoće, a odjeća vam je promočena. Zagrijte se pokraj vatre prije nego što se nasmrt prehladite. Rionna je pogledala svoju odjeću i posramljeno stresla glavom. Nije ni bila svjesna koliko loše izgleda. Cijeli je dan skakala s mačem u rukama. Sad kad ju je Sarah opomenula, hladnoća ju je prožela do kostiju. Prišla je još bliže vatri i pružila ruke prema plamenu, mirna usred strke u dvorani. Kad je osjetila toplinu vatrice na prstima, zadovoljno je uzdahnula. Uskoro su joj se ruke ugodno zagrijale. Čula je Caelenove korake iza sebe i okrenula se, shvaćajući koliko se navikla na njega. Znala je da je negdje iza nje čim bi ušao u istu prostoriju. – Nešto nije kako valja? – upitala je. – Sve je u redu. Glasnika je poslao moj brat. Stiže nam u posjet s Mairin, Crispenom i Isabel. – Po ovakvom vremenu? Rionna je bila zapanjena što se Ewan usudi putovati po takvoj hladnoći s malim djetetom. – Ne želi dulje čekati. Poslao sam glasnika da ga obavijestim o Cameronovu napadu na tebe i da mu prenesem njegovu poruku. Ewan je krenuo na Neamh Alainn. Želi da Mairin i djeca budu na sigurnom, a ondje ih čeka i kraljeva vojska koja čuva dvorac i posjed otkako je umro kralj Aleksandar. – Idem pripremiti sve da ih dočekamo – rekla je Rionna tiho. Caelen je kimnuo pa se okrenuo Gannonu i zajedno su se udaljili dugačkim koracima, zadubljeni u razgovor. Rionna je duboko udahnula, pokušavajući prizvati u misli onih nekoliko lekcija o ponašanju koje je stigla odraditi sa Sarom. Rekla je

ženama da pripreme dovoljno hrane i pića. Hvala nebesima da je lov dobro prošao. Sad se Caelen neće osramotiti pred obitelji. Nekolicini žena naložila je da počiste dvoranu, nabacaju još drva na vatru i razmaknu krzna s prozora da uđe svjež zrak. Kad se uvjerila da pripreme idu kako treba, Rionna je otrčala stubama u sobu. Morala se oprati i presvući. Namočila je krpice za pranje i oprala lice i tijelo. Drhtala je od hladnoće dok je preko još uvijek vlažne, naježene kože navlačila haljinu. Ovo je bila prva prilika da odjene jednu od haljina koje je Sarah dala sašiti za nju. Bila je zadovoljna rezultatom. Caelen joj neće moći naći mane. Izgleda kao prava lady. Popustio je u nekim stvarima – važnim stvarima – i Rionna mu je ovako željela izraziti zahvalnost. Sjela je pred kamin i četkala vlažnu kosu dok se nije osušila, zasjala kao da je od zlata, a potom je splela u debele pletenice i povezala ih kožnim vrpcama. Kad je bila zadovoljna vlastitim izgledom, ustala je i strčala stubama pomoći oko priprema. Dvorana je i dalje bila u kaosu, iako je tako prozračena sad već bila puno ugodnija. Neke su žene mele pod, neke postavljale stolove. – Na vatri je gulaš od divljači, a imamo i dosta kruha pečenog jutros. Imamo i nešto sira koji sam sačuvala upravo za ovakvu prigodu – rekla joj je Sarah. – A pivo? Imamo li dovoljno za sve goste? Reci nekome da donese snijega i prokuha ga da imamo i svježe vode. Sarah je kimnula i opet otrčala za poslom. Sat poslije Caelen se vratio u dvoranu i pogledom potražio Rionnu. Njegov pogled pun odobravanja ispunio ju je toplinom. – Pred vratima su. Gannon i ja izaći ćemo dočekati ih. Ti ostani ovdje na toplom. Nasmiješila se i kimnula. Caelen je onjušio zrak zadovoljna izraza lica, osvrćući se po dvorani. Tada se prignuo k njoj i pomilovao je po obrazu. – Hvala ti na dobrodošlici za moga brata. Rionna je osjetila ugodan nemir u želucu i dok ga je gledala kako odlazi, taj ju je osjećaj posve prožeo, stežući joj grlo. – Zagrij jabukovače, možda će lady Mairin htjeti popiti nešto toplo pokraj vatre – rekla je Rionna Sari. – I pripremi pivo za muškarce. Čekajući da Caelen uđe s gostima, Rionna je šetkala dvoranom. Kad je s ocem odlazila u posjet McCabeovima, nije ju ovako izjedala nervoza. Tada se nije opterećivala razmišljanjem o tome hoće li ih zadiviti. Sad su stvari bile drugačije. Bit će gosti u njezinu dvorcu. Njihovo mišljenje o njoj odrazit će se i na Caelena. Rionna je iznenada shvatila koliko je važno da ne osramoti supruga. Željela je da se ponosi njome, da je pogleda kao maločas i pomisli da je savršena.

Nešto poslije vrata su se otvorila i ušao je Ewan McCabe, jedne ruke prebačene preko sinovih ramena, a drugom grleći Mairin. Rionna im je pritrčala i uhvatila Mairin za ruke. – Dođi do vatre prije nego što razmotaš malenu – rekla joj je. – Imam tople jabukovače za tebe. Ewan je Crispena poveo do stola, gdje su ih već čekali drugi muškarci. Rionna i Mairin stale su pred kamin. Mairin joj se toplo nasmiješila. – Baš lijepo da si se sjetila, Rionna. Da ti pravo kažem, promrzla sam do kosti. Mairin je polako skidala debela krzna sa sebe i naposljetku je Rionna ugledala sićušnu Isabel privijenu na Mairinine grudi. Spavala je posve mirno, kao da joj sva ta zbrka uokolo nimalo ne smeta. Rionna je bila opčinjena djevojčicom. Bila je lijepo dijete, tamnih kovrča kakve su imali i njezini roditelji, sitna lišca i usta oblika luka. Mairin je pružila ruku i oprezno dotaknula Rionnino oko. Rionna se prenula, iznenađeno je gledajući. – Žao mi je što su i tebe uvukli u ovu bitku – rekla joj je Mairin tiho. – Caelen kaže da su te gadno pretukli. Rionna je čvrsto stisnula usnice. – To je i moja bitka. I ja sam sada McCabe. Mairin se nasmiješila. – Caelen ima sreće da mu je žena tako snažna. Jako me brinulo što odlazi od nas, ali sad vidim da sam se brinula bez razloga. Pazit ćeš ti na njega. – Hoću. Ništa mu se neće dogoditi ako ja to budem mogla spriječiti. Mairin je stisnula Rionninu ruku, a potom umorno uzdahnula, što je prenulo Rionnu iz zamišljenosti. – Sjedni, molim te – rekla joj je. Mairin je zahvalno kimnula. – Isabel će uskoro biti gladna. Putovali smo bez zaustavljanja od jučer ujutro. Ewan se bojao stati. Rionna je domahnula najbližem momku i rekla mu da doda još drva na vatru, a potom poslala jednu od žena po još jabukovače. – Još malo pa će večera – rekla je Mairin. – Nemoj misliti da sam nezahvalna, ali radije bih jela ovdje pokraj vatre. Preumorna sam za sjedenje za stolom, a i ovdje mogu držati Isabel. – Ostat ću s tobom i pridržati je dok ti jedeš – odvratila je Rionna. – Neka momci mirno raspravljaju za stolom. Vjerojatno će razgovarati cijelu noć. Ti i ja možemo zbrisati kad poželimo, neće ni primijetiti. Mairin se nasmijala. – I meni se tako čini, da. Hvala ti, Rionna. Baš si draga što se ovako brineš za mene. Na tu su se pohvalu Rionnini obrazi zarumenjeli. Pogledala je Caelena, očekujući da ga zatekne zadubljenog u razgovor s bratom, ali iznenadila se kad je shvatila da promatra nju i Mairin. Gledao ju je pogledom koji dosad nije zapazila. Nesigurno se nasmiješila. Kimnuo joj je, ali dok je okretala glavu prema Mairin, shvatila je da je i dalje promatra.

– Da čujem sad kako ti je u braku, Rionna. Moram ti odmah reći da izgledaš sjajno. Sretno. Sad blistaš. Uvijek si bila lijepa, ali sad sjajiš poput sunca. Ne znajući kako odgovoriti na taj kompliment, Rionna je brže-bolje pognula glavu i prihvatila dijete od Mairin jer im je prišla Sarah s hranom i pićem. Isabel je protestirala, ali čim ju je Rionna privinula na sebe, smirila se. Mairin se nasmijala. – Nije izbirljiva. Što se nje tiče, grudi su grudi. Trebaš vidjeti kako se Ewan smete kad se uz njega tako privije. Rionna se tiho nasmijala i kažiprstom dotaknula Isabelin mali dlan. Djevojčica je iste sekunde omotala prste oko njezina i pogledala je, mašući rukicom. – Divna je, Mairin – uzdahnula je Rionna. – Hvala ti. Obožavamo je. Ewan i ja joj se svakog dana divimo. Rionna je i nehotice zamislila kako će izgledati njezina i Caelenova djeca. Sin ili kći s Caelenovim zelenim očima. To bi bilo savršeno. Možda su već na putu. Je li moguće da je već trudna? Već su dosta tjedana u braku. Tko zna, možda u njezinoj utrobu već raste njihovo dijete. Spustila je ruku na trbuh, svjesna da joj ta mogućnost dosad nije ni pala na pamet. Znala je da su djeca neizbježna ako im dragi Bog odluči podariti tu milost, ali nije pomislila da bi se to moglo dogoditi tako brzo. Doduše, Caelen joj je onomad gotovo prijeteći obećao da će mu roditi dijete već u prvoj godini braka. Mislila je da je to tek jedna od onih nadmenih izjava kakvima se razbacuju novopečeni muževi. Zagrizla je donju usnicu i nesvjesno je grickala, razmišljajući o toj mogućnosti. Znala je da Caelenu mora roditi nasljednike. Znala je da je njezina dužnost klanu dati novog lairda. Nije znala samo je li spremna za to. Ne bi joj uopće smetalo da malo odgodi ulogu majke.

20 Kad je Caelen konačno ušao u njihovu sobu, Rionna je bila na rubu snaga. Posljednji sat drijemala je pokraj vatre, čekajući da se on vrati. Otvorivši vrata, Caelen se na tren iznenadio što vidio Rionnu budnu, ali odmah potom blago se namrštio. – Nisi me trebala čekati. Kasno je. Moraš se odmoriti. Da se nije mrštio izgovarajući te riječi, Rionna bi mu bila zahvalna zbog njih. Ne obazirući se na njegovo gunđanje, Rionna je ustala i prišla mu pomoći da se razodjene. Dok je razvezivala vezice njegovih hlača, stajao je toliko mirno da Rionna nije znala diše li. Kad je prešla prstima preko njegova čvrsta trbuha, lecnuo se. Rionna je bila u iskušenju da podigne ruke i pomiluje ga po prsima, ali odlučila je prvo izvršiti dužnost. Odvela ga je do stolca pokraj vatre i rekla mu da sjedne. Caelen ju je kroz napola zatvorene kapke promatrao kako mu razvezuje tuniku i povlači je preko njegove glave. Kad je ugledala njegova mišićava prsa posuta tamnim dlačicama, Rionna je zadržala dah. Bio je prelijep. Najljepši muškarac kojega je ikada vidjela. Prešla je prstom preko izbočenog ožiljka na njegovom desnom ramenu pa ga spustila do starijeg ožiljka na boku otraga. Namrštila se, promatrajući ga. Znala je kako izgleda ožiljak od rane nožem. – Netko te napao s leđa – rekla je zamišljeno i kleknula da ga promotri izbliza. Osjetila je da se ukočio, a kad je podigla pogled, pri odsjaju vatre vidjela je da čvrsto stišće zube. – Jest. Čekala je objašnjenje, ali nije stiglo. – Tko ti je to učinio? – Nitko važan. Prignula se i poljubila ožiljak, iznenadivši se kad se Caelen okrenuo prema njoj i podigao ruku da je ne udari laktom u glavu. Pomilovao ju je po kosi i provukao prste kroz njezine uvojke. – Pa ja jedva prepoznajem ženu pred sobom. Djeluje mi gotovo poput supruge. Što se dogodilo mojoj opakoj ratnici? Sjeo sam za bogato postavljen stol, a moje je goste dočekala ljupka dama koja je potom pravila društvo mojoj šogorici. Na kraju svega još me u sobi dočekao nježan dodir njezine ruke i usana? Rionna ga je prijekorno pogledala. – Znači, istina je što kažu o muškarcima. Podigao je obrvu. – A što to? – Da ne znate kad treba držati jezik za zubima. Nasmijao se, prelazeći prstom preko njezine donje usnice, a potom se sagnuo i nježno je poljubio. – Danas sam bio ponosan na tebe, Rionna. Tvrdiš da nisi dama, ali danas si sve izvela kao i bilo koja druga lairdova supruga.

– Ne bih te osramotila pred obitelji – šapnula je. Ponovno ju je poljubio pa se odmaknuo skinuti čizme. Kad se izuo, sjeo je na krevet samo u hlačama. Koža mu je blistala pri svjetlosti vatre. Rionna ga je gutala pogledom, odlučna da ga noćas i kuša. Pogled joj je skliznuo na njegovo međunožje i pomislila je kako su hlače već razvezane. Samo bi malo trebalo da padnu na pod. – Razmišljala sam. Caelen ju je znatiželjno pogledao, pomalo se smiješeći. – Svima je poznato da kad žena kaže te riječi, muškarac mora biti na oprezu. Rionna je stala između njegovih nogu i prešla mu dlanom preko bedra sve do međunožja. – Ozlijedila sam te, evo baš ovdje. Morala bih ti se ispričati za to. Nekako ti nadoknaditi. Ali ako mi ne vjeruješ... Caelen je jedva disao. – Ne, ne. Vjerujem ja tebi. Potpuno ti vjerujem – podigao joj je bradu i nježno prešao palcem preko masnice koja je već blijedjela. – Jesi li sigurna da ovo želiš? Rionni se srce stegnulo zbog brige u njegovu glasu. Otkako je napadnuta, ponašao se kao da je od stakla. Dodirivao bi je samo da je utješno zagrli ili kad se želio uvjeriti da je dobro, kao da se plašio da će je dodirom prepasti, podsjetiti na razbojnike koji su je pretukli. – Želim da mi noćas dopustiš da radim što hoću. – Što hoćeš? Spreman sam ti to dopustiti svake noći. Zavukla je ruku u njegove hlače i uhvatila ga, milujući ga cijelom duljinom. Caelen je zadržao dah, zgrabio Rionnina ramena i naglo ustao. U trenu se izvukao iz hlača i bacio ih na drugi kraj sobe. Rionna je gutala pogledom njegovo tijelo. Pri svjetlu vatre bio je veličanstven. Imao je tijelo ratnika, a ne dječaka. Bio je mišićav, pun ožiljaka. Grub. Muškost mu se isticala na tamnim kovrčama. – Takvim se pogledom zavodi ratnika – rekao je Caelen, gledajući Rionnu koja je klečala pred njim. Nasmiješila se. – Misliš, odozdo? Dok sam pokorno na koljenima. – Nisam dovoljno glup priznati takvo što. U ovom bi položaju to moglo biti opasno po moju muškost. Rionna se promeškoljila i prešla mu prstima preko unutarnje strane bedara. – Ali ipak si to mislio. Uhvatila ga je i nježno stisnula, a Caelen je uzdahnuo. – O, da. Jesam, da. Nema ničeg boljeg od pogleda na tebe na koljenima, spremne udovoljiti mi. Pažljivo ga je uhvatila i drugom rukom pa nježno kliznula cijelom duljinom. Počela je ovu igru ne znajući kako je nastaviti. Keeley joj nije ništa detaljno objasnila. Rekla je samo kako da počne. Caelen uživa u kontroli, znala je. Uživa u pogledu na nju na koljenima. Uživa u pokornosti žena. Lako je moguće da bi uživao i kad bi mu dopustila da joj zapovijeda. – Slušam tvoje naredbe – rekla je slatkim, hrapavim tonom, nadajući se da zvuči zavodljivo. – Pokaži mi što voliš. Reci mi što da radim.

Pogled mu je bljesnuo toliko strastveno da je znala da bi se trebala preplašiti, a ne uživati. Gledao ju je divlje, s požudom od koje je protrnula. Zavukao je prste u njezinu kosu i zabacio joj glavu da im se pogledi susretnu. – Želim te gledati golu. Želim vidjeti svaki djelić tvoga tijela i znati da je sve to moje. – Dopuštaš li mi da ustanem i ispunim ti tu želju? Vidjela je da je pogodila: pogled mu se zažario još jače nego dotad. Rionni je muški um uvijek bio zanimljiv, a sada još i više. Nije čekala da joj potvrdi, samo je ustala i udaljila se nekoliko koraka da je bolje vidi. Dok je svjetlost plamena plesala na njezinu tijelu, okrenula se leđima Caelenu i razvezala vrpcu oko struka. Pogledala ga je preko ramena i vidjela da ne skida oči s nje. – Mislim da mi treba pomoć, dragi. Prsti su mu drhtali dok joj je raskopčavao haljinu i kad je raskopčao dovoljno dugmadi da je može skinuti, Rionna je pustila da haljina sklizne na pod i iskoračila iz mora tkanine. Ostavši u rublju, okrenula se prema Caelenu i zavukla prste pod naramenice, a potom ih polako povukla niz ramena i nadlaktice. Korzet joj je zapeo na grudima, pa ga je s trzajem povukla preko njih i bacila na haljinu. – Smijem li početi? – O, i te kako. Počni. Kleknula je pred njega, prelazeći mu pritom prstima po bedrima. Znala je svaki djelić njegove kože, svaki stari i novi ožiljak. Kad je kleknula, pogledala ga je odozdo. – Pokaži mi što voliš. – Predivna si, znaš li to? Oči ti blistaju kao stotinu sunaca. Usne su ti savršene. Želim ih osjetiti na sebi. Jednom je rukom dohvatio Rionninu glavu i nježno je povukao prema svojemu međunožju. Rionna je na tren bila zatečena tim intimnim pokretom, iako je znala da ne bi trebala biti. Ovo je bilo jednako onome što je on učinio njoj i u čemu je bezumno uživala. Pomisao da bi i ona njega mogla tako raspametiti oduševila ju je. Nervozno je liznula usnice baš kad ju je dodirnuo vrškom. – Otvori usta. Primi me cijeloga. Njegov hrapav glas razlio se preko nje i zadrhtala je zamišljajući taj prizor. Nije znala je li više nervozna ili uzbuđena. Mislila je da će iskočiti iz kože, željela se privinuti uz njega i presti poput mačke. Rastvorila je usnice i polako ga uvukla. Njegovi su prsti nestrpljivo stisnuli njezinu kosu, što je Rionnu potaknulo da se odvaži i cijeloga ga obuhvati ustima. Preplavio ju je posve nepoznat osjećaj i zadrhtala je od glave do pete, gladna i puna žudnje. Ne razmišljajući previše, prepustila se instinktima i sisala, kružeći jezikom oko njega i uživajući u njegovu mirisu i okusu. Zvukovi koji su dopirali iz njegova grla bili

su na korak od agonije. Čvršće ju je zgrabio za kosu, a drugom je rukom povukao još bliže na sebe. – Nikad nisam osjetio nešto ovoliko žestoko – rekao je napetim glasom. – Prava si zavodnica. Možda doslovno klečiš preda mnom, ali ti si ta koja ima moć. U Rionni su te riječi raspirile vatru. Uvijek je ženstvenost povezivala sa slabošću, ali sad je osjetila neku vrstu ponosa. Ovaj moćni ratnik prepustio se njezinoj milosti. Mogla je raditi s njime što je htjela, a on je bio potpuno nemoćan. Obavila je prste oko njega i spojila dlan s usnama, prelazeći po njemu cijelom duljinom sve brže, kružeći jezikom. Zgrabio ju je za kosu objema rukama, stežući je kao da prolazi neviđene muke. Na licu mu se vidio grč, glava mu je bila zabačena, a oči zaklopljene. Samo su mu se bokovi pomicali. Rionna se malo odmaknula pa prešla jezikom preko nabrekle žile na donjoj strani, liznula ga sve do vrška i opet obuhvatila ustima. Jezikom joj se razlila topla tekućina i začula je glasan uzdah. – Ubit ćeš me, ženo. Dosta ove muke, ne mogu više. – Nemam pojma o čemu govoriš – odvratila je nevino. – Pa ti si mi rekao što da radim. Sagnuo se, uhvatio je za ruke i povukao na noge. Obrušio se na njezina usta požudno i nestrpljivo, ljubeći je grubo dok oboje nisu ostali bez daha. Rionna je drhtala, osjećajući se poput metala što se topi. Zagrlila ga je i uzvratila mu jednako žestokim poljupcem. Podigao ju je i odnio do kreveta, ne odmičući usnice od njezinih ni na tren. – To mi se najviše sviđa kod tebe, curo. Daješ se sva. Strastvena si i žestoka. Rionna je pala na postelju nimalo nježno, a Caelen se odmah našao na njoj. Ljubio joj je vrat, grickao i sisao njezinu kožu sve do uha. – Nesebična si. Spremna si na sve da mi udovoljiš. Nikada nisam bio sa ženom kojoj sam ja važniji od nje same. Rionna ga je tresnula u prsa i namrštila se. – Krasan si trenutak odabrao da spominješ druge, čak i ako ja ispadnem bolja u usporedbi. Caelen se nasmijao, spuštajući usta na njezine grudi. Kad joj je liznuo bradavicu, zastenjala je, ali nije se zaustavio sve dok ga nije počela preklinjati da je prestane mučiti. – Imam novu zapovijed za tebe, ženo. Sumnjičavo ga je pogledala. Poigravao se njezinim grudima, prelazeći joj prstima preko bradavica. – Imaš divne grudi. Ne znam jesam li ljepše ikad... – Opet ti s usporedbama – zarežala je. – Ti baš kao da želiš da te ponovno odalamim znaš već u što. Nasmijao se i prevrnuo ih, povlačeći je na sebe. Pala je na njegovo tijelo nimalo zavodljivo, a kosa joj se rasula po njegovim prsima. – Samo ti pokušavam reći koliko si lijepa.

– Smisli nešto originalno. Bit će dovoljno kazati da su moje grudi neusporedive, a lice dostojno pjesme. Ne moraš mi navoditi poimence od koje sam sve ljepša. – Predivna si i grudi su ti neusporedive. Da i znam s čime bih ih usporedio, ne bih se usudio pokušati... Ponovno ga je udarila, ali smijući se. – Dosta sad. Da čujem sljedeću zapovijed. – Ništa komplicirano – rekao je, spuštajući dlanove na njezine bokove. Podigao ju je i namjestio na sebe, a kad je Rionna shvatila što želi, prestrašeno ga je pogledala. – Lijepo se spusti na mene... ovako... – dahnuo je i ušao u nju. – I jaši. Rionna se naslonila dlanovima na njegova ramena, pomalo ukočena i nesigurna. – Ma ovakvo što sigurno nitko ne radi – šapnula je, gledajući ga odozgor. Pogled mu je bio zamagljen od strasti. – Ne zanima me tko to radi ili ne radi. Mi to radimo. – Što ako netko pomisli da nisam čedna? – rekla je sramežljivo. Caelen je zastenjao, jer ga je istodobno stegnula u sebi. – O, da, vidim da te to brine. Mene ne zanima što bilo tko drugi misli, samo ja. A ja mislim da je ovo najbolje što mi se ikada dogodilo. – O, bravo – rekla je, naginjući se nad njega. – Vidiš da možeš reći kako je ovo divno, a da me ne uspoređuješ s drugima. Caelenovo je tijelo potresao smijeh, a potom je uhvatio Rionnu za ruke da je povuče u zagrljaj. – Sad nisam ni mogao, jer ovo nikad ni s kime nisam probao. – Tako, dakle. Onda se moram pobrinuti da dobro zapamtiš ovu noć. – Slažem se. Daj sve od sebe. – Da znaš da ću te raspametiti – upozorila ga je, ali ju je ušutkao poljupcem i uzvratila je. Njezin je jezik zaplesao s njegovim. – Ako me još samo malo raspametiš, bit ćeš udana za idiota. Rionna se nije obazirala na njega, samo je spustila usnice na njegov vrat i ponovila njegove pokrete od maloprije. Grickala ga je i ljubila po vratu, osjećajući kako se još više ukrućuje u njoj. Gotovo je zaboljelo, ali uživala je u tom osjećaju. Pomaknula se tek malo, ali oboje su uzdahnuli od užitka. Još uvijek ju je grlio i Rionni se to sviđalo. Uživala je u tom snažnom stisku, osjećala se zaštićeno, dragocjeno. Obožavano. Gledajući ga odozgor, zaboravila je slabost. Njegove su oči odavale da uživa, njegovo je tijelo to potvrđivalo. U tom je trenu željela samo jedno: pružiti mu užitak. Navesti ga da je želi više nego ijednu prije nje. Da se nju pita, Caelen više nikada ne bi ni pomislio ni na koga osim nje. Zaboravio bi sve koje je volio, a pogotovo onu koja ga je izdala. Željela mu je dokazati da je njegova, da je odana i da ga neće razočarati. Željela je da je zavoli. Zaklela se sama sebi da će to i postići. Dat će mu razlog da je voli. Borit će se uz njega, ali i biti supruga kakvu želi. Pokorna kao i u postelji. Ako želi poslušnu ženu, Caelen će je i dobiti.

– Koliko si blizu vrhuncu? – upitao ju je. – Nije važno – odvratila je. – Noćas je samo tvoj užitak važan. – Tvoj užitak i jest moj užitak – dahnuo je i Rionna se rastopila. Taj baš zna što treba reći. – Blizu sam. Sa svakim pokretom kao da sam bliže provaliji. – Prepusti se i padni sa mnom. Spustila je usnice na njegove i on ju je zagrlio, a Rionna se zanjihala na njemu. Užitak joj je poletio žilama, vreo i zamaman, nagovješćujući užitke o kojima nije ni sanjala. Caelen je čvrsto stisnuo njezine bokove, zabivši prste u meko meso. Znala je da će sutra biti puna masnica, ali to je samo raspirilo njezinu strast. Preuzeo je kontrolu i sad se on zabijao u nju. Sve je zvukove, pa čak i njihove uzdahe, nadglasalo glasno sudaranje njihovih tijela, a njihov erotični ples vatra je preslikavala na zidove. Naglo ju je povukao na sebe i osjetila je ugodan bol, a potom je objema rukama obuhvatio njezinu stražnjicu i posjednički je stisnuo. Rionna nije mogla mirovati: naginjala se nad njega, plesala na njemu i izvijala se dok nije potpuno izgubila kontrolu. Kad se konačno pribrala, ležala je na njegovim prsima. Kosa joj je padala na lice, a Caelen je lijeno prelazio jednom rukom po njezinim leđima. Još su bili spojeni i još je bio krut, iako je Rionna znala da je i sam došao do vrhunca. Poljubio ju je u tjeme i nježno joj sklonio kosu s lica. – Sviđa mi se pokorna strana moje supruge. Mogu ti reći da uživam zapovijedati. Rionna je frknula nosom, ali bila je previše izmorena da se pobuni. – A ja uživam u ovome. Noćas ovako spavam. Zagrlio ju je još snažnije i osjetila je kako pulsira u njoj. – Sjajno, jer ionako te nisam mislio pustiti do jutra.

21 Kad se Rionna probudila, netko je bio i u njoj i na njoj. Zadržala je dah, u trenu budna. Njezino je tijelo reagiralo na Caelenov dodir i preplavio ju je užitak. Ležala je potrbuške, licem okrenuta na stranu. Noge su joj visjele preko ruba kreveta, a stražnjica stršala uvis. Caelen je stajao iza nje i bez riječi se zabijao u nju. Njegova usredotočenost nju je samo još više uzbudila. Micao se ritmično, bez usporavanja. Pažljivi, nježni ljubavnik nestao je, a zamijenio ga je pohotni ratnik. Svršila je iznenada i toliko intenzivno da je ostala zatečena. Teško je disala i kad se odmaknuo, samo je nastavila ležati, klonula i zadovoljna. Tren poslije podigao ju je na isto mjesto i sve ponovio, čvrsto je držeći. Osjetila je da se sprema novi val ugode i tijelo joj se napelo od iščekivanja. Nadvio se nad nju i oćutjela je svaki njegov mišić na sebi, razabravši koliko je napet, pa je njegova žudnja obuzela i nju. Maknuo je dlanove s njezinih bokova i uhvatio je za ramena, ritmično se zabijajući u nju. Zadrhtao je pa se smirio, ne izlazeći iz nje. Neko je vrijeme tako ležao i Rionna je uživala u toplini njegova tijela. Kad ga je izvukao, Rionna je tiho zastenjala. Ustao je i utisnuo joj nježan poljubac u leđa. – Spavaj sad – šapnuo je. – Prerano je za ustajanje. Otišao je i brzo se vratio, očistio je mokrom krpicom i pokrio teškim krznima. Rionna je slušala kako se odijeva u mraku. Nabacio je još nekoliko cjepanica na vatru i vatra se rasplamsala. Tada je tiho izašao, ostavljajući Rionnu da spava. Povukla je krzna sve do ušiju, još uvijek drhteći od silnog užitka. Zaspala je s osmijehom na usnama. – Kasno si jutros ustao, Caelene – primijetio je Ewan kad je Caelen ušao u dvoranu. Caelen je pogledao brata, koji je doručkovao pred kaminom. – Nešto me zadržalo. Ewan je prigušio osmijeh i kimnuo. – Zanimljivo je kako se takve stvari počnu događati kad se čovjek oženi, ha? – Joj, daj začepi – zarežao je Caelen. Dok je Caelen sjedao, Ewan se malo uozbiljio. Caelen si je natočio piva, a Ewan ga je pogledao. – Neću se dugo zadržati ovdje, Caelene. Želim što prije stići do Neamh Alainna. Cameron sigurno već smišlja kako iskoristiti priliku i napasti nas na putovanju. Krenuli smo usred noći i nismo stali dok nismo došli k vama. Jednako tako planiram i nastaviti do Neamh Alainna. – Mogu li ti kako pomoći? Ewan je odmahnuo glavom. – Ne, vidim da i ti imaš svojih briga. Kako ide? Kako je Rionna podnijela napad? Caelen se namrštio. – Okrutno su je pretukli. Kukavički pokušaj da me izazovu, da načinim neoprezan korak. Cameron me želi namamiti da ga napadnem na njegovu

teritoriju. Ne želi napasti usred zime, nego lijepo sjedi u dvorcu na toplome, sit i napit, šaljući uokolo plaćenike da obavljaju prljave poslove za njega. – Kako ide uvježbavanje McDonalda? Caelen je uzdahnuo. – Naporno rade i vidim da se trude. Nisu nesposobni, samo dosad nitko nije radio s njima kako valja. Nije lako ispraviti godine pogreški u nekoliko tjedana dobre vježbe. Ewan je potapšao brata po ramenu. – Ako to itko može, brate, onda si to ti. Potpuno sam uvjeren da si dovoljno vješt napraviti od njih veličanstvenu vojsku. – Kako ide Alaricu? – Snašao se u dužnostima lairda kao da je od rođenja znao da ga čekaju. Klan je u dobrim rukama. Bit će sjajan laird, a Keeley jednako dobra lady. – Lijepo da je sretan – promrsio je Caelen. Ewan se zagledao u njega. – A ti, Caelene? Jesi li i ti zadovoljan brakom i položajem lairda? Caelen nije odmah odgovorio. Do ovoga trenutka nije stigao zastati i sam sebe to upitati. Previše se toga događalo. Je k sretan? Nikada prije nije razmišljao o sreći. Nije bilo važno je li Caelen sretan. Bilo je važno samo da sklope savez i da može pomoći bratu u borbi protiv Duncana Camerona. Je li sretan? Namrštio se. – Jasno ti je da nema pravog ili krivog odgovora? – našalio se Ewan. – Nije važno jesam li sretan. Važno je hoćemo li uspjeti uništiti Camerona. Sada želim njegovu krv više nego ikad. – Da, jasno mi je – složio se Ewan. – Kao i svi mi. Previše je boli zadao našem klanu. I našim suprugama. – Ubio je našeg oca. Ewan je uzdahnuo. – Nemoj mi reći da još uvijek osjećaš krivnju zbog toga, Caelene. – Ne glumim mučenika, vjeruj mi. Bio sam mlad i glup, a svi smo platili cijenu toga. Znakova je bilo posvuda, ali bio sam previše opijen ljubavlju da ih primijetim. Klan je platio cijenu moje zaslijepljenosti. Izgubili smo oca, ti si izgubio suprugu. Crispen je izgubio majku. – Nikada te nisam krivio zbog toga – rekao je Ewan tiho. – Ni sekunde. Da Elspeth nije uspjela iskoristiti tebe, Cameron bi pronašao drugi način. Caelen više nije želio razglabati o prošlosti i nestrpljivo je odmahnuo rukom. Nije želio razmišljati o tome koliko je bio naivan mladić. Elspeth je sigurno zaključila da je lagana meta. Zavrtjela mu je glavom, zavela ga, potpuno očarala. Sve bi učinio za nju. Volio ju je. Još ga je peklo to priznanje, ali često se vraćao na njega. Nije si mogao dopustiti zaboraviti grijehe iz prošlosti. Nikada više neće tako pogriješiti. U odnos sa ženom treba ući hladne glave. Nema tu mjesta za osjećaje.

– Jesi li za malo vježbe ili su te brak i očinstvo smekšali? – izazivački je pogledao brata. Ewanov je pogled bljesnuo. – Stvarno želiš da te osramotim pred tvojim ljudima? Caelen je frknuo nosom. – Daj sve od sebe, stari. * Rionna se lijeno protegnula i nasmiješila, ne otvarajući još oči. Jutro je bilo prelijepo. Stopala su joj bila ugodno topla i nije željela izaći iz kreveta. Otvorila je oči i sanjivo trepnula, još se jednom protežući, a tada se okrenula na bok i pogled joj je pao na nešto što je stajalo pokraj kreveta: par novih kožnatih čizama. Razbudivši se u trenu, Rionna se uspravila u krevetu, uzbuđeno stežući pokrivače. Nove čizme. Nove novcate krznom podstavljene kožnate Čizme. A pokraj njih i nov novcat krzneni ogrtač s kapuljačom. Ustala je i potrčala prema tom blagu. Podigla je jednu čizmu i stala je okretati, diveći se finoći izrade i materijalima. Gurnula je ruku u čizmu i uzdahnula od ugode, pipajući meko krzno. Cičeći od sreće, Rionna je privinula čizme i ogrtač na grudi pa zaplesala po sobi. Stala je pred kamin i zarinula lice u krzno. Kako li ju je samo Caelen lijepo iznenadio. Otkuda mu samo tako predivne stvari? Nije više mogla izdržati i na brzinu je navukla haljinu pa sjela na krevet navući čizme. Kad joj je stopalo skliznulo u fino krzno, blaženo je uzdahnula. Navukla ih je, ustala i prošetala sobom kako bi ocijenila koliko su udobne. Savršeno su joj pristajale. Nisu bile ni prevelike ni premale. Pritrčala je prozoru i odmaknula krzno s njega pa provirila. Pred očima su joj zaplesale pahuljice, a i na tlu je već bilo svježega snijega. Dan je bio savršen za šetnju u novim čizmama i ogrtaču. Okrenula se i navukla ogrtač pa široko se osmjehujući istrčala iz sobe. Znala je da bi trebala prvo sići u dvoranu i provjeriti kako su gosti, ali nije ju bilo briga. Caelen je bio vani s momcima kao i svakoga dana, a trenutačno je željela vidjeti samo njega. Zakoračila je u snijeg i čula kako škripi pod njezinim novim čizmama, ali do stopala joj nije doprla ni hladnoća ni vlaga. Caelen je doista bio na dvorištu. On i Ewan stajali su očito spremni za borbu, ali Rionni nije ni palo na pamet da ih ne bi smjela ometati. – Caelene! – doviknula mu je, pritrčavajući. Čim se okrenuo, bacila se na njega. Posve ga je iznenadila i koliko god ju je uspio uhvatiti, izgubio je ravnotežu i oboje su pali u snijeg. – Za Boga miloga, ženo, koji se vrag događa? Je li netko ozlijeđen?

Zajahala ga je, širom se osmjehujući, toliko da su je boljeli obrazi. Sagnula se nad njega, obuhvatila mu lice dlanovima i obasula ga poljupcima. Na kraju je prislonila usnice na njegove i poljubila ga toliko strastveno da su je prošli trnci. – Hvala ti – šapnula je. – Divne su. Nikada nisam dobila ljepši poklon. Dvorištem je odjeknuo smijeh, a ratnici su se počeli okupljati oko njih. Rionna se nije obazirala na njih. Odmaknula se od Caelena, koji je izgledao potpuno zbunjen. Nije imao pojma što se događa. Rionna se dražesno osmjehnula svima oko sebe pa se naklonila pred Ewanom poput prave dvorske dame. – Ostavljam vas vašim dužnostima – rekla je. Još je jednom pogledala Caelena, koji je i dalje ležao na snijegu, zbunjen, pa se okrenula i odskakutala natrag u dvorac. Caelen je gledao za suprugom dok je odlazila, a kad je nestala, ošinuo je pogledom sve oko sebe. Ewan je stajao sa strane, trudeći se ne prasnuti u smijeh. Pružio je ruku Caelenu. – Dakle, Rionni su se svidjeli pokloni. Caelen je uhvatio pruženu ruku i ustao. – Ta se cura mora naučiti svladavati – promrmljao je. Ewan se samo tiho nasmijao i potapšao Caelena po ramenu. – Dobro je da si je nečim usrećio. Slobodno se izgubi neko vrijeme ako želiš iskoristiti njezino dobro raspoloženje... Momci su se nasmijali i Caelen se još žešće smrknuo pa udario Ewana ravno u želudac i zadovoljno kimnuo kad je njegov brat zastenjao. – Ćime sam to zaslužio? – upitao je Ewan bolno. – Samo vraćam dug. I ti si mene ovako odalamio kad sam se drznuo govoriti slično o tvojoj supruzi. Trljajući trbuh, Ewan se nasmijao. – Koliko se ja sjećam, ti si rekao da me smekšala, a gle sad kako je tebi isto učinila jedna plavokosa damica. Caelen je ponovno zamahnuo, ali Ewan je ovoga puta bio spreman. Pali su na snijeg i počeli se hrvati, a oko njih su se u trenu okupili ostali. Padale su oklade, a snijeg je prštao na sve strane.

22 Crispen je obgrlio Rionnu oko struka i stegnuo je iznenađujuće snažno. Rionni je mali bio drag, ali ponekad pretjerano energičan. Poljubila ga je u tjeme, a on je odmah odskakutao u potragu za stricem Caelenom. – Zbogom, Rionna. Hvala ti na gostoprimstvu – rekla joj je Mairin, grleći je. Rionna ju je poljubila u obraz, a potom odmaknula dekicu s Isabel i pomilovala djetetov mek obraz. Uživajući u mirisu djeteta, Rionna je pomislila da bi lijepo bilo imati i vlastito, ali brzo je odmahnula glavom kao da želi odagnati te misli. – Želim vam sretan put, Mairin. Molit ću se za tebe i Isabel. Mairin se osmjehnula, a potom otišla oprostiti se od Caelena, koji je s Ewanom stajao pokraj konja. Rionna se nasmiješila primijetivši da se i Caelen smekšao kad je ugledao Ewanovu kćerkicu. Golemi ratnik kojega sitno djetešce pretvori u mekušca bio joj je privlačan prizor. Jedva je prigušila smijeh kad je čula kako guguće nekakve besmislice malenoj. Za kraj joj je obećao da će odrubiti glavu svakom dečku koji je pogleda. Rionna i Mairin zavjerenički su se pogledale. Barem ovoga puta nije prijetio drugim dijelovima anatomije. Ewan i njegova povorka uzjahali su, a Caelen je pomogao Mairin da s Isabel uzjaše Ewanova konja. Ewan je obgrlio suprugu i kćer, a potom zapovjedio pokret. U povorci su krenuli dvorištem, prešli drveni most i nestali u noći bez mjesečine. Caelen ih je ispratio pogledom pa prišao Rionni. – Kasno je. Trebali bismo na spavanje. Kimnula je i uhvatila ga pod ruku. Kad su ušli, Caelen je ostao u podnožju stuba dogovoriti sutrašnje planove s Gannonom, a Rionna se odmah uspela. I ona je imala planove, ali samo za ovu noć. Odvažne planove o kojima nijedna dama nikad ne bi trebala ni razmišljati. Zbog toga su joj se samo još više sviđali. Čim je ušla u sobu, nabacila je još nekoliko cjepanica na vatru pa poravnala krzna na postelji. Uskoro je čula Caelenove teške korake na stubama. Okrenula je leđa vratima da sakrije smiješak od Caelena kad uđe. – Rionna, moramo o nečemu porazgovarati – počeo je on ozbiljno. – Hoćeš li mi pomoći razvezati haljinu? Okrenula se i zamijetila nezadovoljan izraz njegova lica. Svejedno joj je prišao i počeo razvezivati vrpce na leđima njezine haljine. – O čemu to želiš razgovarati, mužiću? Caelen se nakašljao. – O tome da se neke stvari ne bi trebale raditi pred drugima. Rionna je spustila rukave haljine niz ramena, puštajući haljinu da joj sklizne sve do bradavica, pa se okrenula prema Caelenu. Nevino ga je pogledala odozdo, pomičući pritom rame da haljina može pasti još niže. – Koje to stvari?

Caelenov je pogled odlutao dolje i on je zadržao dah. Trebalo mu je malo vremena da povrati dar govora. – Nježni ispadi ne bi smjeli izaći iz ove sobe. Rionna mu je okrenula leđa i pustila haljinu da potpuno sklizne s nje, iskoračila iz tkanine i posegnula za spavaćicom. Zabacila je glavu, znajući da će joj kosa dotaknuti stražnjicu, a tada jednom rukom odbacila spavaćicu kao da se toga trena predomislila. – Takvo što ne smiješ pokazivati pred mojim ratnicima – nastavio je Caelen, stegnuta grla. Rionna se okrenula prema njemu i počela mu razvezivati hlače. – Sigurna sam da si u pravu, dragi. Pogriješila sam i neću više biti nježna pred drugima. Neprilično je to. Zavukla je ruku u Caelenove hlače i nježno ga stisnula. – Neprili... Što to radiš? Milovala ga je gore-dolje pa iznenada povukla ruku. – Pomažem ti da se svučeš. To je jedna od dužnosti supruge, zar ne? – Da, ponekad. Ali trenutačno mi je važnije da razgovaramo o ovoj stvari. – Slažem se, oprosti. Nastavi, molim te. Gdje smo ono stali? Aha, da. Neprilično je. Caelen se namrštio, odmahujući glavom. Rionna je podigla dlanove na njegova prsa pa povukla tuniku uvis. – Nije samo neprilično, nego mi i ruši ugled. Moji me momci moraju poštovati. Ne mogu očekivati da me poštuju ako me ženica baci na leđa u snijeg. Nekako se uspio još jednom smrknuti, ali Rionna mu je povukla hlače nadolje i pohlepno ga ponovno zgrabila. – A smijem li te baciti na leđa u vlastitu postelju? Zbunjeno se namrštio. – Molim? Podigla je nogu i prstima gurnula njegovo koljeno, a kad su mu noge popustile, snažno ga gurnula na krevet. Pao je na leđa, a ona se uspela na njega i pobjedonosno ga pogledala odozgora. – Dakle, da čujem što zapovijedaš. Znaš da sam poslušna po prirodi i jedva čekam zapovijedi. Podigao je ruke i isprepleo prste iza glave. – Nemam nikakvih zapovijedi za tebe. Posve ti dobro ide. Samo tako nastavi. Rionna se zadovoljno nasmiješila. – Tako sam i mislila. – Spustila je usnice na njegove, posežući istodobno rukom između njih. Uhvatila ga je za kurac i gurnula u sebe. Dok je uranjao u tu toplinu, Caelen je glasno uzdahnuo, mrmljajući posve blizu njezinih usana: – Dopuštam ti da me baciš na leđa kada god poželiš i gdje god poželiš.

23 Stojeći pokraj prozora, Rionna je nezadovoljno promatrala kako Caelen urla na skupinu ratnika. McDonaldi zbog prigovora nisu izgledali nimalo sretno. Mnogi od njih prkosno su piljili u novoga lairda, a neki su ga samo mrko pogledavali ispod oka. Neki su se jednostavno okrenuli i otišli. Simon i Hugh trudili su se podržati Caelena, ali čak ni oni nisu uspjeli smiriti ljutnju klana. McDonaldima nije bilo lako slušati prigovore. Bilo je loše već samo i čuti da su nedovoljno vješti, ali onda je počeo o tome kako se ne trude dovoljno i kako bi se i žene borile spretnije od njih. Ovo je posljednje razjarilo i Rionnu, pogotovo zato što se i jest znala boriti bolje od većine njih. Nije bilo lijepo od Caelena vrijeđati žene samo da istakne koliko su muškarci nesposobni. Prošao je tjedan otkako je Ewan otišao, a svih tih sedam dana Caelen je uvježbavao muškarce klana McDonald od jutra do mraka. Sa svakim novim danom momci su sve glasnije izražavali nezadovoljstvo takvim njegovim ponašanjem. Sve su mu otvorenije prkosili. Rionna je bila zabrinuta da bi Caelen, ako tako nastavi, mogao uskoro imati na vratu pravu pobunu. Zadrhtala je, odmičući se od prozora. Nije željela da je Caelen primijeti. On je imao čvrste stavove o tome kako treba upravljati klanom i nije želio ničije savjete, pa čak ni primjedbe. Rionna bi najradije sišla u dvorište i utješila svoje momke. Podsjetila ih za što se bore. Caelen je vjerojatno znao što se njoj mota po glavi, jer ju je prije izlaska upozorio da neće trpjeti nikakve upadice. Rionna je bezvoljno sišla u dvoranu i stala pred kamin, prigušujući zijevanje. Bila je umorna iako nije previše toga napravila toga dana. Danima je već bila bezvoljna, umorna i isprva je pomislila da će se razboljeti. Pokazalo se da je samo umaraju noćne avanture. Suprugova nezasitna strast i prohtjevi. Doduše, prohtjeva je imala i sama. Svakog bi se jutra budila u cik zore, a on je već bio na njoj, uzimajući je bez milosti. Nakon takve grubosti uvijek bi je nježno poljubio, a potom ustao i otišao, ostavljajući je da spava. Nije skidao ruke s nje ni kad bi legli ni kad bi se budili. Rionna je ponovno zijevnula, pitajući se bi li se trebala ranije povući na spavanje i odmoriti malo prije nove runde strasti. Nije imala pojma kako Caelen uspijeva obavljati sve dužnosti tijekom dana nakon toliko malo sna. Pružila je ruke prema vatri da rastjera hladnoću koja kao da ju je cijelu prožimala, a potom se zagledala u plamen: oči su joj se zaklapale, glava postajala sve teža. Nije bilo nalik na nju da se osjeća tako loše bez pravoga razloga. Kad je Gannon ušao u dvoranu, odmahnula je glavom da se razbudi. – Lady Rionna, Caelen je spreman za današnju lekciju. Kaže da požurite ako želite vježbati. Danas za vas ima samo jedan sat, dok se momci odmaraju. Rionna se namrštila. – Zar se on ne namjerava odmoriti? Gannon ju je pogledao kao da je upitala nešto izvanredno glupo. Zapravo vjerojatno i jest. Caelen je imao snage za desetoricu.

– Čekaj da odem po mač – rekla je Gannonu. – Idem ja, lady Rionna. Vi izađite. Caelen čeka. Rionna je promrmljala zahvalu i brzo izašla. Kad je zakoračila na snijeg, namrgodila se. Caelen će vjerojatno biti ljutit jer je zaboravila ogrtač, ali lakše joj je bilo vježbati bez njega. Caelen ju je čekao uz rub onoga dijela dvorišta na kojemu su vježbali svakoga dana. Rionna dosad nijednom nije poželjela preskočiti vježbu, ali danas bi dala sve na svijetu da se može zavući u krevet i provesti u njemu ostatak poslijepodneva. Nije se obratila Caelenu. Nije mu željela dati povoda da se razljuti na nju i otkaže vježbu. Teškom se mukom izborila za ove vježbe i nije mu htjela pružiti priliku da se predomisli. – Gdje ti je mač? – upitao je nestrpljivo. Očito je bio loše volje. Danas neće imati milosti. Došlo joj je da glasno uzdahne, ali suzdržala se. – Gannon je otišao po njega. Caelen se nestrpljivo osvrnuo pa ponovno pogledao nju. – Vježbat ćemo bez mačeva dok se ne vrati. Ako u borbi ostaneš bez mača, moraš se snaći. Moraš biti u stanju pobijediti i u borbi šakama. Oprezno ga je pogledala. Vidjela je da mu je do svađe, da samo traži povod. Ništa od toga. Znala je da bi je danas smrvio kao muhu. Umalo joj je pobjegao glasan uzdah olakšanja kad joj je Gannon prišao i pružio joj mač. Caelen je izgledao pomalo razočarano. – Nemojte me razočarati – šapnuo joj je Gannon prije nego što se udaljio. – Dat ću sve od sebe – odvratila je Rionna sarkastično. Čim je uzela mač, zaurlala je i bacila se na Caelena. Trepnuo je i na tren mu je u oku bljesnulo iznenađenje, ali odmah se snašao i zadovoljno podigao mač. Dočekao ju je spremno i kad su im se mačevi sudarili svom silom, cijelo je Rionnino tijelo zadrhtalo. Zubi su joj cvokotali toliko snažno da je pomislila da će popucati. Nekoliko su se minuta borili bez milosti, ali Rionna je shvatila da se već umorila. Svaki joj je pokret bio naporan kao da se kreće kroz gusto blato, a ruke svake sekunde sve teže. Prisilio ju je na uzmak, a potom počeo kružiti oko nje, podignuta mača. Rionna je zaustavila taj udarac, ali mač joj je nakon toga postao težak u ruci i morala se odmaknuti. Vrh mača zabio se u tlo. Rionni se vid zamaglio i čvrsto je stisnula držak da se osloni na mač. Imala je osjećaj da će pasti. Caelen ju je pogledao iznenađeno i zabrinuto. Mutilo joj se pred očima, osjećala je da gubi svijest. Pala je na koljena, ne puštajući mač iz ruke, a potom se bez svijesti ispružila na snijeg. Caelen i Gannon pritrčali su i istodobno kleknuli pokraj nje. Caelen ju je odmah poduhvatio da je podigne sa snijega dok joj se odjeća ne smoči.

Rionnino je srce ludo tuklo, udarajući Caelenove grudi poput malja. Je li je ozlijedio? Je li je udario mačem, a da ni ne zna? Sigurno nije, pa zamijetio bi to. Misli su mu odlutale u krivom trenutku. Zaboravio je da se bori protiv supruge, a ne protiv ratnika jednakoga tjelesnom građom i snagom. Razmišljao je o problemima s momcima i nije pazio na suprugu u vježbi. Privinuo ju je na grudi i čvrsto stisnuo pa potrčao prema vratima dvorca. Ne obazirući se na uznemirene povike oko sebe, zatrčao se stubama prema sobi. Gannon ga je slijedio u stopu. Unio ju je u sobu i pažljivo spustio na krevet, a potom je počeo pomno pregledavati. Prelazio je rukama i pogledom po njezinu tijelu od glave do pete, tragajući za ozljedom, ali nije ju našao. Bio je potpuno zbunjen. Rionna je bila neozlijeđena. Nigdje nije bilo ni traga krvi. Nigdje ni masnice. Nije vidio razlog da onako izgubi svijest. Da nije bolesna? – Dovedi Saru – naredio je Gannonu. – I red joj da požuri. Kad je Gannon izišao, Caelen je dodirnuo Rionnin blijed obraz i tiho opsovao. Nije joj smio dopustiti tu ludost. – Rionna. Rionna, probudi se. Nije se ni pomaknula i Caelen se još više zabrinuo. Što ako je bolesna? Tvrdoglava je. Što ako već zna da je bolesna, ali nije mu htjela reći? Čuo je korake na hodniku i s olakšanjem pogledao prema vratima. Utrčala je Sarah, a za njom i Neda, koja je učila za vidaricu. – Što se dogodilo, lairde? – upitala je Neda. Caelen je ustao i odmaknuo se da žene mogu prići Rionni. – Ne znam – priznao je. – Vježbali smo i onesvijestila se. Nije ozlijeđena. Sarah je odmahnula rukom, tjerajući Caelena iz sobe. – Čekajte na hodniku, lairde. Dajte nam malo mira. Pobrinut ćemo se za Rionnu. Čini mi se da nije ništa opasno. Već je neko vrijeme umorna. Caelen se namrštio, ali ipak dopustio Gannonu da ga odvede iz sobe. Kako to da nije primijetio da je Rionna umorna? Preplavila ga je krivica. Zbog njega se budila u cik zore, zbog njega nije spavala do kasno u noć. Nije ni pomislio da bi njoj to moglo biti naporno. Trebao ju je i uzimao je. Nije ni sebi mogao objasniti zašto. Budio bi se pokraj nje već pun želje, žudnje koja je prerasla u pravu potrebu. Želio ju je posjedovati, ostaviti svoj trag na njoj kao da si dokazuje da je njegova. Navečer bi se jednako nestrpljivo vraćao u sobu i tada bi se oboje prepuštali strasti. Shvatio je da uživa kad je Rionna na njemu, kad vidi da ga želi koliko i on nju. Smatrao ju je svojim vlasništvom. Ali i ona njega svojim. Shvatio je da i u tome uživa. – Koga vraga toliko otežu? – prasnuo je, šetkajući tamo-amo pred vratima. – Pa tek smo izišli – rekao je Gannon. – Siguran sam da je cura dobro. Možda je samo slaba na živce. Možda je nešto loše pojela. – Sarah kaže da je već neko vrijeme umorna. Zašto ja to nisam primijetio?

– Jer si po cijele dane na dvorištu s momcima. Nemaš vremena primijetiti išta osim toga. Izdržljiva je ona. Nimalo ne sumnjam da će uskoro biti na nogama i svladati te. Caelen se namrštio i odmahnuo glavom, ali prije nego što je stigao Gannonu priopćiti da više neće dopuštati Rionni da se bori, vrata sobe otvorila su se i Sarah je provirila. – Dođite da porazgovaramo, lairde. Ovdje na hodniku, jer Rionna je pri svijesti. – Je li dobro? – upitao je Caelen. – Želim je vidjeti. Sarah je podigla ruku da ga zaustavi. – Ne brinite se, posve je dobro. Mora se dobro odmoriti i to je sve. Pretpostavljam da ne znate za njezino stanje. Caelen ju je zbunjeno pogledao. – Kakvo stanje? Sarah je zakolutala očima. – Rionna je trudna. Caelen je nepomično stajao, pokušavajući shvatiti što mu je Sarah upravo rekla, ali mozak mu nije funkcionirao. Instinktivno je stegnuo šake, u trenu ispunjen bijesom zbog Rionnina neopreza. Sarah ga je promatrala kao da želi reći da njegova reakcija na lijepe vijesti nije nimalo prikladna, ali Caelena se nije ticalo što bilo tko misli. Želio se samo pošteno izvikati na suprugu, ali je znao da će morati pričekati da se malo oporavi. Pogledao je Gannona i uperio kažiprst u vrata sobe. – Ne smije načiniti ni koraka izvan sobe do kraja dana. Ne smije ni ustati iz kreveta, a tebe ostavljam da to provedeš u djelo. Okrenuo se i otišao niz hodnik, toliko ljutit da ga je obuzela želja za poštenom tučnjavom. Nije ga bilo briga s kime će se potući. Ionako mu je bilo dosta McDonalda i njihove lijenosti. Ti momci kao da uopće nisu željeli postati dobri ratnici. Kakva šteta što je njihova gospodarica bila veće muško od svih njih.

24 Znaš da ti inače ne bih savjetovala da se suprotstavljaš suprugu, ali momci misle da te laird ozlijedio i možeš misliti kako su raspoloženi. Ako ne siđeš i kažeš im da si dobro, laird će imati problema. Rionna je pogledala Saru, a potom i Gannona, koji je sjedio prekriženih ruku i slušao njihov razgovor. Sarah ga je također pogledala, napola očajno, napola molećivo. – Kažeš da nije dobro primio vijest o djetetu? – rekla je Rionna, vraćajući se na važniju temu. – Nisam to rekla – odvratila je Sarah. – Ali ipak nije – Rionna je bila uporna. – Da ti pravo kažem, nemam pojma kako ju je primio. Zapovjedio je Gannonu da te zadrži u sobi i u krevetu, a potom se sjurio stubama. – I tebi se još čini da ima šanse da je dobro primio vijest? – upitala je Rionna podrugljivo. – Daj čovjeku vremena. Očito za tu vijest nije bio spreman. – Kao da ja jesam – promrsila je Rionna. Sarah je odmahnula glavom, mrmljajući nešto. Potom je ustala i frustrirano podigla ruke. – Vas dvoje ste stvarno guske bez mozga. Kako možete biti iznenađeni što si trudna? Nije da niste radili sve što treba da ostaneš trudna? – Nisam bila spremna – rekla je Rionna kao da se brani. – Misliš da takve stvari čekaju da netko bude spreman? – ljutito je puhnula Sarah. – Ali imaš dosta vremena da se pripremiš. Brzo ćeš se priviknuti. Imaš sreće da ti nije mučno. Čini se da ti je umor jedini simptom. Rionna se namrštila. – Sada kad znam da sam trudna, sigurno će mi već sutra ujutro biti muka. Sarah se nasmijala. – Moguće. Um se zna tako poigrati s nama. Rionna je položila dlan na svoj još uvijek potpuno ravan trbuh. Osjećala se nemirno, nesigurno. Pogledala je Saru. – Što ako ne budem dobra majka? Sarah ju je nježno pogledala i sjela pokraj nje na krevet. Potom je kratkim pogledom dala Gannonu znak da iziđe. Namrštio se, ali i poslušao, iako joj je glavom pokazao da se ne namjerava maknuti dalje od vrata. Sarah je uhvatila Rionnu za ruke. – Bit ćeš divna majka, mala. Odana si, štitiš svoj klan i svakoga kome je zaštita potrebna. Zašto misliš da ćeš biti imalo drugačija prema vlastitom djetetu? Previše se brineš. Kad se privikneš na ovo, sve će biti kako valja. Vidjet ćeš. Rionna je tegobno uzdahnula. – Nadam se da si u pravu. Moj suprug ne čini se oduševljen trudnoćom, iako se silno trudio oko nje. Čak se hvalio da ću zanijeti prije nego što nam protekne prva godina braka. Očito je ostvario svoj naum.

– Laird ima punu glavu briga. Odgovoran je za mnoge. Vidjet ćeš da će se smiriti. Vjerojatno je samo zatečen. Samo ti čekaj, kladim se da će se uskoro posvuda hvalisati kako je dobro obavio posao. – Meni izgleda ljutito – rekla je Rionna tiho. Sarah je slegnula ramenima. – Naviknut će se, nema mu druge. Ali momci... – Da, u pravu si. Moram im reći da sam dobro i da me Caelen nije ozlijedio. Ionako su u posljednje vrijeme loše raspoloženi i samo ga izazivaju – uzdahnula je Rionna nezadovoljno. – Ne znam što im je, Saro. Samo njih nekolicina prisegnuli su odanost Caelenu. Ne znam ni što čekaju ni zbog čega se dvoume. Teško mi je povjerovati da im je bilo bolje dok je laird bio moj otac. Sarah je potapšala Rionnu po ruci. – Neki ljudi ne vole promjene. Ne vole ništa što nije bilo njihova zamisao. Mnogima nije problem tko je laird, nego to što su im ga nametnuli, a da ih nisu ni pitali. Teško im je to progutati, previše su ponosni. Povrh svega, laird ih svaki dan ponižava govoreći im koliko malo vrijede u borbi. – Pomozi mi da se presvučem u haljinu. Ako me suprug vidi u haljini, možda se oraspoloži. Možda se ne izdere na mene na sav glas jer sam ustala iz kreveta. – Ne bih računala na to – odrezala je Sarah. – Možemo se nadati samo da ćeš na vrijeme dokazati momcima da te laird nije ubio i na brzinu se riješio tvoga tijela. Rionna je zakolutala očima na Sarine šale pa se uspravila u krevetu. Nešto poslije bila je spremna, odjevena u lijepu haljinu boje jantara šivanu zlatnim koncem. Bila je nova novcata i sad ju je nosila prvi put otkako ju je Sarah dovršila. Dosad ju je čuvala za posebnu prigodu, a ublažavanje suprugova bijesa bilo je upravo to. – Izgledaš predivno, mala. Već blistaš zbog djeteta. Rionna je zastala i okrenula se prema Sari umorno uzdahnuvši. – A Gannon? Sarah se namrštila, tek tada se sjetivši što je Caelen zapovjedio svome zamjeniku. – Neće se usuditi dirnuti te – slegnula je ramenima. – Zajapurit će se i pokušati spriječiti te da iziđeš, to svakako, ali nas smo dvije. Natjerat ćemo ga na uzmak. Rionna nije bila toliko sigurna da je Gannon neće pokušati spriječiti da siđe. – Možda da ga pozoveš unutra? Ja ću stati iza vrata i čim one uđe, šmugnuti van. Sarah se nasmijala. – Prefrigana si ti. Moglo bi upaliti ako budem zvučala dovoljno uspaničeno. Hajde, pripremi se, ali budi jako brza. Neće mu se svidjeti naša varka. Rionna je skupila haljinu u ruke da joj ne smeta pa stala iza vrata. Sarah je stala na drugi kraj sobe i pozvala Gannona. Vrata su se naglo otvorila i Gannon je uletio u sobu. Ne čekajući ni sekunde, Rionna je protrčala njemu iza leđa i jurnula iz sobe pa pohitala niza stube. Njegov ljutit povik pratio ju je sve do dvorane. Potaknuta zvukom Gannonovih koraka na stubama, Rionna je potrčala prema vratima koja su vodila u dvorište. Kad je zakoračila na snijeg, umalo je pala, ali uspjela se održati na nogama i potrčala prema suprugu. Caelen je stajao na dvorištu okrenut leđima dvorcu, ali vidjeli su je svi ostali. Iako je Caelen upravo izvikivao

nekakve upute, momci su spustili mačeve i znatiželjno je pratili pogledom dok je skakutala prema Caelenu. Kad je stala njemu s desne strane, oprezno su pogledavali sad njega, sad nju. Caelen ju je pogledao i Rionna je shvatila otkuda toliki oprez. Caelenovo je lice bilo maska bijesa, toliko je zračio ljutnjom da je Rionna ustuknula i naletjela na dva krupna ratnika. – Nisi je smio pustiti iz sobe! – dreknuo je Caelen na Gannona. – Nije on kriv – rekla je Rionna tiho. – Sarah i ja prevarile smo ga. – Idu tebi varke, zar ne? Zatekao ju je njegov ton i začuđeno je otvorila usta. Nije bila sigurna za što je točno optužuje, ali ipak joj se to nije svidjelo. Podigla je bradu. – Samo sam željela pokazati momcima da sam dobro. Okrenuo se oko sebe, mašući rukom prema ratnicima. – Kao što vidiš, svi su se uvjerili da si živa i zdrava, koliko god nesmotrena bila. Ako je to sve, moramo se vratiti vježbi. Rionnu je zapekao taj hladni, zajedljivi ton. – Moja nesmotrenost? A što je s tvojom? Prišao joj je posve blizu i toliko je oštro pogledao da je zadrhtala. – Razgovarat ćemo poslije, kad me prođe bijes. Dotada se vrati u sobu i da više nisi izišla. Jesmo li se razumjeli? Zaprepašteno ga je pogledala. Što je to učinila da je toliko bijesan? Bila je u iskušenju da ga udari koljenom u međunožje i ode, ostavljajući ga da se grči od bola na tlu. Stisnula je usnice i ošinula ga pogledom od kojega bi uvenuo cvijet, a potom se okrenula na peti i kad ju je Gannon pokušao uhvatiti pod ruku, i njega počastila istim pogledom. Nije imala ni najmanje namjere poslušno otići u sobu i čekati da Caelen dođe raskomadati je zbog nekakve zamišljene pogreške. Odlučnim se korakom vratila u dvorac i otišla potražiti Saru. Caelen bi trebao biti presretan, razmišljala je. Bit će otac. Dobit će ono što je najviše želio. Ionako je potomstvo smatrao samo potvrdom saveza. Sad će McCabeovi i McDonaldi biti povezani krvlju. Caelenu se ispunila jedina želja. Zastoje onda gleda kao da mu je zabila nož u leđa? – Ne možeš zauvijek izbjegavati lairda – počela je Sarah. Rionna ju je ošinula pogledom. – Nije da ga izbjegavam, samo odbijam pokoriti se njegovoj tiraniji. Neka ide kvragu. Još sam i haljinu obukla za njega. – S gađenjem je pogledala lijepu haljinu, koja je sad bila prilično izgužvana. Sarah se nasmijala i vratila pletivu. Sjedile su ispred kamina u Sarinoj kolibi. Već je bilo prošlo vrijeme večere, ali Rionna se nije vraćala u dvorac. Pojela je svoju večeru u miru i tišini kod Sare, i to samo zato što ju je natjerala da jede. – Ne smiješ preskakati obroke, mala – upozorila ju je. – Od toga si se vjerojatno i onesvijestila. Nisi doručkovala i otišla si vježbati prazna želuca. Rionna je popustila i pojela zdjelicu gulaša, ni ne obraćajući pozornost na hranu. Jedino na što je mislila bio je Caelenov iznenadan bijes. Hladnoća s kojom joj

se obraćao. Nije znala kako da to objasni. U jednom su trenutku vježbali mačevanje i, istina, već je tada bio loše volje, ali to je bilo zbog momaka. Sigurno nije onako grozno reagirao na vijest o trudnoći zbog toga što se ljuti na ratnike? Je li moguće da se doista ljuti što je zatrudnjela? To nema smisla. Njihovo je dijete važno i klanu McCabe i klanu McDonald. Povrh svega, moglo bi pomoći i Caelenu da stekne naklonost klana. – Nikada neću razumjeti muški mozak – uzdahnula je. Sarah je coknula jezikom. – Dobro da si već sad to shvatila, mala. Takvo što glupo je i pokušati. Muškarci svakoga dana mijenjaju mišljenje i nikad ne znaš kakve će se volje probuditi. Zato ih je najbolje pustiti da misle kako su glavni i lijepo raditi po svom. Rionna se nasmijala. – Mudra si ti, Saro. – Nadživjela sam dva supruga. Vjeruj mi da znam o muškarcima više nego što bi itko trebao. – Sarah je slegnula ramenima. – Nije teško s njima nakon što shvatiš da najčešće samo reže i pjene se. Ako naučiš ne obazirati se na to, neće ti biti teško s njima. Dovoljno je pokazati im malo nježnosti, šapnuti lijepu riječ ili dati kompliment, tu i tamo udijeliti im koji poljubac i bit će zadovoljni. – I ja sam mislila da je tako – odvratila je Rionna, zagledana u vatru. – Ali moj suprug... Znam da nije lijepo od mene što uopće razgovaram o njemu s nekim drugim, ali izludit će me. Jednoga je trena savršeno nježan, a drugoga hladan poput snijega. Sarah se nasmiješila. – Još nije odlučio što misli o tebi, mala moja. Toliko si mu zavrtjela glavom da ne zna što bi sam sa sobom. Shvatit će kad-tad, ne brini se. – Njemu i priliči pustiti me da čekam njegovu milost – gunđala je Rionna. – Teško ćeš ga privoljeti da se umilostivi kad si ovdje, a on u dvorcu – rekla je Sarah. – Vani je hladno i ne da mi se izlaziti – promrmljala je Rionna. – Usto ste oboje tvrdoglavi kao dvije mule. Ne popuštate ni mrvice. To nije recept za dobar brak. – Ako se navikne na to da ja prva popustim, to će očekivati svaki put. – Tu si u pravu. – Pa što da onda radim? – Rionna je bila na rubu očaja. Sarah se nasmijala. – Da znam odgovor, davala bih upute svima i nitko nikad ne bi imao problema s muževima. Mislim da ćeš se iz ovoga morati izvući sama. – Moguće – priznala je Rionna nevoljko. – Ali to neće biti večeras. Umorna sam. – I ljutita. – Imam i razloga. – Pođi spavati, mala. Znaš da će se i Caelen uskoro povući na počinak, a tada ti nema mira. – Ne namjeravam se skrivati od njega – rekla je odlučno. Sarah je podigla obrvu. – A ne? Kako se onda tebi ovo zove?

– Neposluh. – I skrivanje – podbola ju je Sarah. – Kad ti kažem da se ne namjeravam skrivati. Idem doznati zašto je ljutit. Rionna je ustala, bijesno stežući šake. – Budi oprezna na dvorištu, mala. Sklisko je, a već je mračno. Dragi Bog se u zadnje vrijeme ne može odlučiti želi li nam poslati snijeg ili kišu. – Bit ću oprezna, Saro. Hvala ti na društvu i na savjetu. Ponekad je dobro imati nekoga da te sasluša. Sarah se osmjehnula. – Jest, mala. A sad idi i pomiri se s lairdom. Noćas biste trebali slaviti. Rionna je pozdravila Saru i žustro se uputila prema dvorcu preko snijegom prekrivenog dvorišta. Kad je stigla do vrata, drhtala je, promrzla, a mokar snijeg klizio joj je niz vrat. Ušla je i otresla snijeg s čizama, a potom krenula u dvoranu ugrijati se pokraj vatre prije nego što pođe u potragu za suprugom. Nije ga morala tražiti. Sjedio je za stolom s Gannonom i većinom ratnika klana. Spazivši je, ustao je i zagledao se u nju ljutito se mršteći i stisnutih usnica. Prekrižio je ruke na prsima i odmjerio je od glave do pete. Kao da nije ni primijetio da nije poslušala zapovijed i otišla u sobu. Je li je uopće zvao na večeru? Ne obazirući se na taj pogled, Rionna je prišla kaminu i ispružila ruke prema vatri, okrećući lairdu leđa. Što je više razmišljala o svemu ovome, to je ljuća bila. Ničim nije zaslužila njegov bijes. Ako nije sretan zbog djeteta, sam je kriv. Nije da je poduzeo išta da ona ne ostane trudna. Kad se zagrijala, okrenula se od vatre i ne gledajući Caelena mirno izišla iz dvorane. – Iskušavaš moje strpljenje, ženo! – povikao je Caelen za njom. Zastala je i polako se okrenula prema njemu pa ga probola pogledom u kojem se jasno vidjelo koliko je ljutita. Okupljeni momci pogledavali su sad nju, sad njega, jedva skrivajući znatiželju. Rionna nije željela razgovarati pred svima, ali bila je previše ljutita da se zamara još i time. – A ti moje, mužiću. Kad dokučiš čime sam te toliko razbjesnila, dođi mi reći. A sad idem na spavanje. Imala sam naporan dan.

25 Kad je zatvorila vrata sobe, Rionna je drhtala. Svu je snagu potrošila na onako hrabar izlazak iz dvorane. Caelen je bio utjelovljenje bijesa. Znala je da nije trebala otvoreno pokazati neposluh pred svima, ali nije se mogla suzdržati. Nije željela ni ostati u sobi i čekati da joj se on pridruži kad mu se prohtije. Bila je sigurna da će ključati od bijesa dok se gospodin ne izvoli ukazati, ali nije željela tek tako zbrisati u svoju staru sobu i navesti ga na zaključak da ju je zastrašio. Željela je biti sama i dobro se naspavati. Bila je toliko umorna i istodobno toliko napeta da se željela zavući u krevet i ostati ondje do kraja idućega dana. U glavi joj je tutnjalo. Šetkala se pred kaminom sve dok nije shvatila da će je Caelen pustiti da dugo čeka. Živčano je uzdahnula, svukla se i pažljivo odložila haljinu da je ne zgužva. Bila je prelijepa i zaslužila je da je obuče kad stvarno bude imala razloga za slavlje. U spavaćici joj je bilo toliko hladno da je navukla i ogrtač pa sjela pred kamin. Bilo bi divno da se može zavaliti u toplu kupku, ali znala je kako je prekasno tražiti da griju vodu. Uostalom, nije se željela svađati sa suprugom gola u bačvi za kupanje. Kako ju je toplina obavijala, kapci su joj postajali sve teži. Kad je konačno čula Caelenove korake pred vratima, bila je toliko pospana da nije imala snage za svađu čak ni u vezi s tim zašto ga toliko dugo nema. Vrata su se otvorila i zatvorila jedva čujno. Rionna se nije okrenula pozdraviti ga, nego je samo ostala sjediti pred kaminom. Nekoliko trenutaka oboje su šutjeli, a potom je opet čula njegove korake. Prišao joj je i stao tik iza nje. – Cijeloga se dana hrvam s bijesom, ali sad sam shvatio da sam i dalje jednako ljutit kao i jutros. Na te se riječi Rionna okrenula, stežući čvršće ogrtač. – Kakav sam to težak grijeh počinila, mužu? Jesi li doista toliko nesretan što ćeš postati otac? Jesam li pogrešno shvatila ono tvoje hvastanje da ću zanijeti za manje od godinu dana? Nakratko se zbunjeno namrštio pa je pogledao s neskrivenim zaprepaštenjem. – Misliš da sam ljutit jer nosiš moje dijete? Ustala je i ogrtač joj je zaplesao oko nogu. – Zar si mi dao povoda misliti išta drugo? Od trenutka kad si doznao da sam trudna, ljutit si i hladan prema meni. Ničim nisam zaslužila tvoj bijes, a ti me cijeloga dana siječeš pogledom kao da je mač. – Ničim? Za Boga miloga, ženo, pa što ću ja s tobom? Nisi mi se udostojala reći da si trudna. Kad si to mislila podijeliti sa mnom? Kad uperim mač u tvoj trbuh? Ili možda tek kad dijete bude spremno izaći? Konačno shvativši o čemu Caelen govori, Rionna je otvorila usta od zaprepaštenja. – Misliš da sam namjerno sakrila trudnoću od tebe? Misliš da bih ugrozila naše dijete? – Bavila si se stvarima kojima se trudna žena ne bi smjela baviti – bjesnio je Caelen kroz stisnute zube. – Sigurno si znala da ti ne bih dopustio.

– Toliko loše misliš o meni da si uvjeren kako bih zbog mačevanja pribjegla takvoj varci? Misliš da bih ugrozila budućega lairda vlastitoga klana? – Zašto mi onda nisi rekla? – povikao je. Suze bijesa i razočaranja zapekle su Rionnine oči. Znači, to on misli o njoj. Da je sebična i glupa, dovoljno nemarna da izloži dijete opasnosti... – Nisam znala! – odvratila je odrještio. – Nisam znala dok mi Sarah nije rekla. Rekla bih ti da sam znala. Rekla bih ti i pritom bih bila presretna. Caelen je nekoliko sekunda bio zatečen, kao da o toj mogućnosti nije ni razmišljao. – Isuse – promrmljao je. Prošao je kroz kosu drhtavim prstima, okrećući leđa Rionni. Druga mu je ruka pala niz bok i vidjela je da je čvrsto stisnuo šaku. – Kad samo pomislim što se sve moglo dogoditi. Što se umalo i jest dogodilo. Kad si pala, pomislio sam da sam te ozlijedio, Rionna. Mogao sam ozlijediti naše dijete. Ili tebe. Rionna je tek sada shvatila što se događa. Njezina se ljutnja istopila, povrijeđenost iščezla i srce joj je brže zakucalo. Brzo je prišla suprugu i dodirnula mu podlakticu. – Uplašio si se – rekla je tiho. Naglo se okrenuo i ošinuo je vatrenim pogledom. – Uplašio? Umro sam od straha! Odnio sam te u sobu siguran da ću ti na tijelu otkriti smrtonosnu ranu! Cijelu sam te pregledao kako bih se uvjerio da nigdje ne krvariš, da nemaš kakvu drugu ozljedu! Mislio sam da sam te ranio. Obgrlila ga je oko struka i naslonila se čelom na njegova leđa. Dugo je samo stajao, ne uzvraćajući joj zagrljaj. Tada se polako okrenuo prema njoj, zagrlio je oko ramena i čvrsto stisnuo. Naslanjajući bradu na njezino tjeme, pritisnuo ju je uza se toliko snažno da je jedva disala. Rionna je osjetila da drhti i začudilo ju je što netko snažan poput njega može biti u tolikom strahu. Uplašio se zbog nje. Toliko se uplašio da drhti. Posramila se što je i na sekundu pomislila da ne želi njihovo dijete, koliko god joj se to u tome trenutku činilo kao jedini odgovor. Ipak je željela čuti potvrdu iz njegovih usta. Željela je da joj kaže koliko se veseli djetetu. – Znači, sretan si što ćeš biti otac? To je pitanje promumljala u njegove grudi, ali Caelen ju je ipak čuo i polako je odmaknuo od sebe da je može pogledati u oči. – Sretan? Mislim da to nije dovoljno snažna riječ. Puno drugih riječi točnije opisuje što osjećam. Zadivljen sam. Ovo je čuo. Donedavno nisam ni razmišljao o djeci, a čak i kad sam ono rekao, samo sam se hvalisao. Nisam shvaćao da ću doista kad-tad i biti otac dok mi Sarah jutros nije priopćila vijest u hodniku. Raspametio sam se od sreće. Morao sam izaći iz dvorca i odlutati nekamo sam da se ne osramotim pred momcima. Podigao je prste do njezina obraza i pomilovao je. – I uplašio sam se. Ispunio me strah kakav u životu nisam osjetio. Prestrašio sam se da neću moći zaštititi naše dijete od Duncana Camerona. Da će naše dijete, ako dobijemo djevojčicu, živjeti kao Mairin dok nije upoznala Ewana. Uvijek u bijegu,

uvijek u strahu. Da će strahovati od otmice i prisilnog braka s nekime koga će zanimati samo njezino nasljedstvo. Rionna je prislonila dlan na Caelenov obraz i on je okrenuo usnice prema njemu, spuštajući poljubac na njezinu kožu. – Ali ispunila me i radost, Rionna. Bog mi je svjedok da me ispunila i neopisiva sreća. Zamislio sam kćer lijepu i snažnu kao ti i sina tvoje srčanosti i tvrdoglavosti. tebe?

Nasmijala se. – A što je s tobom? Što misliš da će naša djeca naslijediti od – To mi nije važno sve dok budu zdravi i rode se bez problema.

Ponovno ga je zagrlila. – Oprosti što sam te zabrinula. Nisam znala da sam trudna, vjeruj mi. Trebala sam biti opreznija. Uhvatio ju je za ramena i odlučno odmaknuo od sebe da je pogleda u oči, vrlo ozbiljan. – Više ne smiješ ni pipnuti mač. Bilo bi dosta s tim glupostima. – Ali, Caelene, sada kad znamo, možemo vježbati tako da dijete ne bude ni u kakvoj opasnosti. Važno mi je da znam da mogu zaštititi sebe i dijete. – Ja ću štititi sve svoje – rekao je odlučno. – Ne želim nijedno od vas dovesti u opasnost. – Ali... Caelen ju je zaustavio podizanjem ruke. – Ne namjeravam raspravljati o ovome. Rekao sam svoje. Rionna je uzdahnula, ali nije se ljutila na njega. Vidjela je da je zabrinut. – A sada dođi ovamo. Želim te zagrliti. Nasmiješila se i privinula uz njega. Poljubio ju je strastveno, gladno se obrušivši na njezine usnice, držeći njezino lice među dlanovima. Pomilovao ju je po vratu i ramenima, spustio ruke do njezina struka, a potom joj položio dlan na trbuh. Odjednom nestrpljiv, skinuo je ogrtač s nje i ostavio je u spavaćici pa vratio dlan na njezin trbuh. Pogledao ju je u oči. djece.

– Moj sin ili moja kći – rekao je hrapavim glasom. – Nisam mislio da ću imati – Ali sad ti se ta pomisao sviđa? – upitala je, smiješeći se. – O, da – odvratio je nježno. – Jako mi se sviđa. Dugujem ti ispriku, Rionna.

Podigla je kažiprst na njegove usnice da ga ušutka, a potom ga poljubila. – Oboje smo imali naporan dan. Možda bismo trebali leći i odmoriti se. Tko zna što nas sutra čeka. – Velikodušno si raspoložena, vidim. – Jesam, ali očekujem nešto zauzvrat – rekla je, spuštajući ruku na njegovo međunožje. U pogledu mu je bljesnula strast i Rionna je vidjela da je shvatio na što misli. – Doista? A što to? Milovala ga je preko hlača. – Dobar suprug bio bi pažljiv prema ženi u mojemu stanju. Znao bi da joj je potrebno puno nježnosti.

– Bi, ha? – O, da, bi – šapnula je Rionna. – Puno nježnosti i strastvenih dodira njezina supruga. Prignuo se i podigao je pa je odnio do kreveta i nježno spustio. daje.

– A ja mislim da bi znao da mora udvostručiti pažnju i nježnost koje joj inače – Slažem se – dahnula je Rionna.

Caelen je ustao i skinuo se, a potom se nagnuo nad Rionnu i povukao joj spavaćicu preko glave, ostavljajući je golu u postelji. Neko je vrijeme samo stajao nad njom, promatrajući njezino tijelo. Potom je prešao dlanovima preko njezina trbuha pa kleknuo pred nju. Razmaknuo je dlanove i spustio joj na trbuh toliko nježan poljubac da se gotovo rastopila, a srce joj je zaplesalo. Milovala ga je po kosi pa mu privukla glavu na svoje grudi. – U tvojoj utrobi leži naša budućnost – šapnuo je Caelen uz njezinu kožu. – Ono što povezuje naša dva klana i čini ih obitelji. – Važan si zadatak zadao našem djetetu. Ponovno ju je poljubio, a potom spustio usnice niz njezino tijelo, sve do međunožja. Nježno je razmaknuo dlačice i spustio jezik na nju. Tiho je zastenjala, izvijajući se pod njegovim dodirom da mu priđe što bliže. Bio je strpljiv i neumoran, zasipajući je užitkom u valovima. Doveo bi je do ruba, a potom povukao natrag poput oseke, pa je odmah ponovno poveo uvis. Rionna je jedva disala, toliko napeta od žudnje da su je mišići boljeli. Preklinjala ga je da prestane, potom da nastavi, a sa svakim dodirom glas joj je postajao sve hrapaviji, riječi sve nerazgovjetnije. Odmaknuo se na tren, samo da bi se potom zabio u nju u jednom potezu. Obgrlio ju je i Rionnu je ispunila toplina. Nikada se u životu nije osjećala toliko zaštićeno i obožavano. Caelen je bio posvuda u njoj, ispunjavao joj i tijelo i srce i dušu. Uvukao joj se u misli, u sva osjetila. On je možda mislio na budućnost, ali ona samo na njega i ovaj trenutak. On je bio jedina budućnost koju je željela. Noćas nije bio ni pohotan ni grub. Isti onaj Caelen koji ju je grubo uzimao noćima sad je bio toliko nježan kao da je Rionna blago koje treba paziti. Ne puštajući je iz stiska, ritmično se zabijao u nju. Usnama je prelazio preko njezinih usana, očiju, kapaka, grickao joj je uho i vrat. Rionna je shvatila da joj nitko dosad nije ukazao toliko pažnje, pa čak ni sam Caelen. Želio ju je, bio je pažljiv prema njoj i znala je da boljeg ljubavnika ne bi mogla ni poželjeti. Ali noćas je bio drugačiji. Noćas... Noćas ju je volio, a ne samo želio. Noćas je ona njega voljela i srcem i dušom. Kad je posljednji put uzdahnula od užitka, zagrlio ju je i tek se tada posvetio svojemu užitku. Tek je tada ubrzao ritam i nešto poslije osjetila je da je i on dosegnuo vrhunac.

Zavukla se u njegovo naručje i naslonila mu glavu na rame. Osjećala ga je između bedara, ljepljivog i krutog, ali nije ju bilo briga. Nije se željela razdvojiti od njega čak ni da se operu. Grlila ga je dok mu se disanje nije smirilo, dok se nije opustio uz nju. Ležali su tako, topli i zadovoljni. Rionna je uzdahnula i pomilovala ga po ramenu, znajući da je zaspao. – Volim te, Caelene. Nisam mislila da ću ti darovati svoje srce. Ne znam ni želiš li ga, ali tvoje je. Jednoga dana... Jednoga ćeš mi dana pokloniti svoje – šapnula je. Zaklopila je oči i smirila se uz njega, umorna. Zaspala je u trenu. Caelen je ležao u tami, čvrsto grleći usnulu Rionnu. Njezine su mu riječi odjekivale u mislima. Ponavljao ih je dok se nije uvjerio da je dobro čuo. Rionna ga voli. Nije znao što da misli o tome. Jednom je i on nekoga volio, a to je završilo jako loše. Ipak, znao je da je ljubav moguća. Znao je da njegova braća vole svoje supruge strastveno i nježno, da između njih vlada ljubav kakva se rijetko viđa. Ljubav zahtijeva žrtvu, znao je. Zahtijeva povjerenje i vjeru. Zahtijeva otvorenost, spremnost prihvatiti sve od osobe koju volite. Od takvih misli želudac mu se stezao. Prošli put kad je voljenoj ženi ukazao povjerenje, ona je uništila njegov klan.

26 Kad se Rionna ujutro probudila, još je bilo jako rano i jedina svjetlost u sobi dopirala je od vatre u kaminu i jedne svijeće što je gorjela na Caelenovu stolu. Caelen je sjedio za stolom i pisao, miran i tih. Rionna se zagledala u njega, očarana tim prizorom. Lagano se mrštio, usredotočen na pisanje, pomičući se tek kako bi s vremena na vrijeme umočio pero u tintu. Rionna ga je prvi put vidjela kako piše i zapitala se radi li to svakoga jutra. Inače bi se budila pod njime, ali sad je pomislila da je možda prije nego što bi se bacio na nju sjedao za stol i zapisivao svoje misli. Ležala je čekajući da se vrati u krevet, znatiželjno ga proučavajući. Bio je prelijep. Muževan i pomalo gruba izgleda, ali samo toliko da potakne maštu. Snažan. Nesavršen, pun ožiljaka. Nekoj drugoj to bi možda smetalo, ali ne i Rionni. Njezino ratničko srce svaki je taj ožiljak smatrala pečatom časti. Na nosu je imao malen ožiljak koji je ukazivao na davni prijelom, ali osim toga lice mu je bilo savršeno. Imao je snažnu vilicu i izražene jagodice. Njegove svijetlozelene oči očaravale su Rionnu. Sva su trojica braće McCabe imala oči iste zelene boje i Rionna je pomislila da bi jednako lijepe oči moglo imati i njihovo dijete. Zamislila je djevojčicu Caelenove tamne kose i zelenili očiju i pomislila kako bi samo teško bilo držati momke podalje od nje. Rionna bi mogla dobro upotrijebiti svoje ratničke vještine. Kad je Caelen spustio pero i zamotao svitak, Rionna je zadržala dah. Ustao je i tiho prišao postelji. Tijelo joj je vibriralo od iščekivanja. Ali Caelen je nije požudno zgrabio, nije ju povukao na rub kreveta i zabio se u nju, nego se samo prignuo i utisnuo joj nježan poljubac u čelo. Ostao je tako nekoliko sekunda, a potom tiho izašao iz sobe. Rionna je gledala za njim, zbunjena i razočarana. Bila je spremna za njega i sad joj je tijelo negodovalo zbog neispunjene želje. Ostala je sama u praznoj sobi, zagledana u strop. Nakon nekog vremena s uzdahom je okrenula glavu prema kaminu i Caelenovu stolu. Svici papira uredno smotani ležali su uz rub stola i Rionna se zapitala što to Caelen zapisuje tako rano, sam sa svojim mislima. * Caelen je stao pred pripadnike klana McDonald okupljene na dvorištu. Rionna je stajala tik do njega na balkonu i slušala kako Caelen objavljuje muškarcima, ženama i djeci klana da mu je supruga trudna. Kad je izgovorio te riječi, vidjela je da neki oduševljeno kliču, a drugi šute. Simon i Arlen iskoračili su pred klan i podigli mačeve u znak slavlja, ali čak ni ta gesta nije potaknula nezadovoljnike na odobravanje. Tada im se pridružio i Hugh, koji je prvo odmjerio pripadnike klana, a potom podigao pogled prema Caelenu i Rionni. – Hoće li to dijete biti McDonald ili McCabe? Caelen se namrštio. – McCabe, razumije se.

Sad je namrštenih bilo više, a mnogi su i glasno gunđali. Mnogi su se samo okrenuli i otišli. Rionna je uhvatila Caelena za ruku. Osjetio je da joj ruka drhti pa ju je ohrabrujuće stisnuo. – Dugujete poštovanje mojoj supruzi! – rekao je prodornim glasom. – Nije ona ta koju ne poštujemo! – doviknuo je jedan, a potom se i on okrenuo i otišao. Kad je pogledao Rionnu i vidio koliko ju je to pogodilo, Caelen je osjetio kako u njemu ključa bijes. Bilo mu je dosta i toga klana i njihova neprijateljskog držanja. Pitao se shvaćaju li da im bez njega prijeti uništenje, da će ih Cameron pokoriti. Nikad kao u tom trenutku nije bio u iskušenju da se s Rionnom vrati na posjed McCabea i prepusti McDonalde njihovoj sudbini. Neće im više popuštati. Predugo ih je štedio. Ili će početi surađivati ili će ih napustiti. Rionna kao da više nije bila vesela zbog djeteta. Potišteno je stajala i gledala kako joj pripadnici vlastitoga klana okreću leđa. Gledala ih je skamenjeno sve dok je Caelen nije nježno uhvatio pod ruku i poveo unutra. Čim su ušli, Rionna je istrgnula ruku iz Caelenove i bijesno zamahnula. – Kako mogu biti tako glupi? Da nas Cameron sutra napadne, ne bismo imali nikakve šanse. Jedina bi nam nada bila zaštita većeg i snažnijeg klana. Sramota je to. Nikad u životu nije me bilo sram što sam McDonald, ali sad bih najradije propala u zemlju. Caelen joj je dotaknuo rame, pokušavajući je utješiti. Ne bi se smjela tako uzrujavati. To ne može biti dobro za dijete. Bilo mu je teško ostati miran i pokušati tješiti nju kad je i sam bio toliko bijesan da je želio porazbijati sve oko sebe. Kršeći ruke, Rionna je šetkala lijevo-desno. – Možda bih im se ja trebala obratiti. Znam da si ti inače protiv toga, ali možda ih ja mogu privesti k pameti. Caelen je podigao ruku, ali pričekao da Rionna dovrši. – Nije na tebi da im zapovijedaš, Rionna. Ja sam njihov laird i neće biti mira dok to ne prihvate. Ne mogu ih natjerati da prihvate svoju dužnost, ali sve dok to ne učine, nismo pravi klan. – Ne bih ti zamjerila da nas sve pošalješ kvragu i vratiš se svojoj obitelji – šapnula je Rionna. – Sigurna sam da bi McCabeovi lako našli dostojniji klan od mojega da im budu saveznici. Privukao ju je u zagrljaj i oslonio bradu na njezino tjeme. – Ima vremena. Ewan se neće odvažiti na rat dok traje zima. Ja neću odustati od dužnosti lairda. Nije više važno što je ovo klan moje supruge, a time i moj. Sad je za ovaj klan vezana i sudbina mojega djeteta, a nemam nikakve namjere prepustiti takvo što slučaju. – Što ćeš onda? Pogledao ju je, odmičući se. – Želim da ostaneš unutra. Hladno je, a sa sjevera idu olujni oblaci. – A ti? – bila je uporna Rionna. – Mene čeka nešto što sam odavno trebao učiniti. Rionna ga je uplašeno pogledala, ali znala je da neće odustati. Čak ni za nju. Bilo je vrijeme da nauči njezinu obitelj pameti, pa makar i šakama. Riječima ih

očigledno nije pridobio niti im je pokazao koliko moraju raditi na sebi. Bilo je vrijeme za djela. Ostavljajući Rionnu na toplome u dvorcu, Caelen se vratio na dvorište. – Okupi ljude – rekao je Gannonu. – Želim vidjeti sve do posljednjega. Ako netko odbije, dovedi ga kako znaš i umiješ. Ne obaziri se na njihov ponos i čast. Dosta mi je više hodanja po jajima oko njih. Gannon se zadovoljno iscerio. – Bilo je i vrijeme. – Izvukao je mač i udaljio se krupnim koracima, izvikujući zapovijedi za okupljanje. Caelen je stao nasred dvorišta i pričekao da se muškarci klana McDonald okupe oko njega. Gledali su ga nesigurno i s iščekivanjem, a on njih ljutito, nesmiljeno. Kad mu je Gannon javio da ih je sve doveo, Caelen je isukao mač i okrećući se oko vlastite osi, uperio ga u sve njih redom. – Došao je trenutak izbora. Ako ste uz mene i prihvaćate me za lairda, istupite i prisegnite mi na odanost. Ako ste protiv mene i nikada me nećete prihvatiti, stanite pred mene i obračunajte se sa mnom. Ako me pobijedite, otići ću s ovoga posjeda i nikad se neću vratiti. Gomilom su se proširili uzdasi nevjerice, ali i pokoji smijeh. – Izazivate nas sve? – dobacio je netko. Caelen se prezirno nasmiješio. – Vrijeme je da vam pokažem da jedan McCabe vrijedi stotinu vas. – Prihvaćam – rekao je Jamie McDonald, istupajući iz gomile. Caelen je znao da ja Jamie vrlo mlad, tek nešto stariji od djeteta. Nije ga još uvjerio ni da je muškarac, a kamoli ratnik. Caelen je nezadovoljno odmahnuo glavom. – Ovo će biti prelagano. Jamie je pocrvenio i zaletio se na Caelena prije nego što je ovaj stigao podići mač. Caelen je izbjegao nespretan napad, podigao mač i dok je Jamie protrčavao pokraj njega, udario ga šakom u glavu. Jamie je pao poput klade, a mač mu je zveknuo na tlo metar od njega. Caelen je nezadovoljno odmahnuo glavom. – Nemaš pojma što radiš. Moja supruga puno bolje barata mačem. Jamie je ustao. Lice mu je bilo zgrčeno i od bola i od uvrede. – Nije lako boriti se bez mača – podrugljivo je rekao Gannon, saginjući se po Jamiejevo oružje. Podigao ga je i odbacio daleko. – Stani u stranu, mali. Izgubio si. Poslijepodne je odmicalo, a Gannon je bacao na hrpu mač za mačem kako su momci klana McDonald redom gubili od Caelena. Svi koje je potukao poslani su stati sa strane i gledati kako od Caelena gubi i sljedeći njihov suborac. Bilo je očito da su McDonaldi najbolje ratnike ostavili za kraj, kad Caelen već bude umoran. Trebalo mu je dulje nego što je predvidio da sredi Orena McDonalda, koji ga je čak uspio gurnuti dovoljno snažno da Caelen posrne. Ipak, i Orenov je mač naposljetku završio na Gannonovoj hrpi.

Kad je pred njega stao sljedeći ratnik, Caelen je opsovao u sebi. Seamus McDonald bio je planina od čovjeka, mišićavih nogu i ruku koje su podsjećale na stabla, prsa širine stijene, vrata srasla s trupom. Nije bio pretjerano vješt s mačem u ruci, ali mogao je čovjeka zgnječiti golim rukama. Kad su vidjeli izraz Caelenova lica, McDonaldi su se prenuli iz dotadašnje letargije i stali zdušno navijati. Seamus je napao prvi, ali Caelen ga je uspješno odbio. Dvorištem je odjeknuo zveket metala, popraćen povicima bodrenja. Nekoliko je žena stalo u kut dvorišta, a do njih i stariji muškarci klana. Djeca su stajala posvuda i izvikivala Seamusovo ime što su glasnije mogli. Cijeli je klan navijao za Seamusa. Samo je jedna osoba izvikivala Caelenovo ime, izdvajajući se iz žamora svojim glasom. Njegova se supruga progurala kroz gomilu i stala uz sam rub kruga koji je služio kao borilište. Caelen se zapanjio ugledavši je: nije bila u muškoj odjeći kako bi očekivao, nego u lijepoj haljini koju je nosila na vjenčanju. Kosa joj je bila upletena u otmjenu frizuru iz koje je pobjeglo tek nekoliko nestašnih uvojaka. Bila je toliko lijepa da je ostao bez daha. A tada se na njega bacio Seamus i također ga ostavio bez daha. Doslovno. Pali su na tlo poput dviju stijena i zakotrljali se. Caelenu je mač ispao iz ruke i sad kad se borba svela na tjelesnu snagu, znao je da je Seamus u prednosti. Bio je puno krupniji od Caelena, a i ovo mu je bila prva borba. Caelen se već potukao s cijelim klanom McDonald. Seamus je zamahnuo golemom šakom i odalamio Caelena u lice toliko žestoko da mu se zamutio vid. Pred očima su mu zaplesale šarene točkice pa je odmahnuo glavom da se razbistri. Udario je Seamusa što je snažnije mogao pa još jednom. Uvijek se jednako dobro tukao objema rukama, za razliku od većine, ali Seamusa se nijedna Caelenova ruka nije dojmila. Pri trećem ustajanju s tla, Caelen je shvatio da mora promijeniti taktiku. Seamus je bio neljudski jak. Nije bio brz ni previše precizan, ali te je nedostatke nadoknađivao sirovom snagom i sposobnošću da podnese svaki udarac, a da ni ne trepne. Caelen je pomislio kako bi mu dobro došlo pedesetak takvih grmalja. Klan McDonald tada bi imao šanse protiv Camerona. Obrisao je krv s usana i obišao Seamusa, tražeći mu slabu točku. Znao je da bi brzina bila njegovo najmoćnije oružje kad ne bi bio toliko umoran. Jedva je stajao na nogama, premoren od borbe sa svim McDonaldima prije Seamusa. Nije imao problema s pojedincima, ali ipak nije mogao pobijediti cio klan i ostati na nogama. Znao je da svejedno mora pokušati. O toj je pobjedi ovisila njegova budućnost. McDonaldi su vrlo promišljeno sačuvali najsnažnije ratnike za sam kraj, kad je Caelen već bio umoran, ali znao je da je oklada pala. Ako izgubi, bit će prisiljen odstupiti s položaja lairda i vratiti se McCabeovima podvinuta repa. Duboko je udahnuo. Neuspjeh si ne smije priuštiti. Neće ni razmišljati o tome.

Pogledao je Rionnu i vidio da joj u pogledu plamti vatra, da ga ohrabruje da izdrži, i to je bilo dovoljno da iz mišića izvuče dodatnu snagu. Oživljen Rionninom vjerom u njegovu pobjedu, Caelen je obišao Seamusa poskakujući lijevo-desno, ne dajući mu dovoljno vremena ni da ga prati pogledom. Seamus se toliko zbunio da je dopustio Caelenu da mu se nađe iza leđa, a Caelen je iskoristio trenutak pa skočio na njega i svom snagom stisnuo ruke oko njegova vrata. Seamus je zaurlao poput zvijeri i počeo se bacakati na sve strane pokušavajući zbaciti Caelena sa sebe. Kad nije uspio, okrenuo se i zatrčao prema dvorcu. Caelen nije popuštao stisak. Na metar od zidina Seamus se okrenuo i tresnuo svom snagom, prignječivši Caelena. Caelen je jauknuo, ali nije popustio. Čvrsto je podlakticom stezao Seamusov grkljan, sve dok nije osjetio da golemi McDonald podrhtava i bori se doći do daha. Seamus se još jednom zaletio u zid, pokušavajući prignječiti Caelena dovoljno snažno da ovaj popusti, ali Caelen je bio svjestan da je na korak od pobjede i to mu je dalo zamaha. Div je zgrabio Caelenove podlaktice i pokušao ih odmaknuti s vrata. Zateturao je, napravio mali krug po dvorištu i pokleknuo. – Predaješ li se? – zahroptao je Caelen. – Ne! – zagrmio je Seamus. Caelen mu je još jače stegnuo vrat. Seamus je sada klečao na oba koljena, pognut, a Caelen je i dalje visio na njegovim leđima i stezao mu vrat. A tada se Seamus jednostavno srušio licem na tlo. Caelen je izvukao ruku ispod Seamusa i ustao pa otresao snijeg s tunike. McDonaldi su promatrali onesviještenog Seamusa otvorenih usta. Jedan za drugim polako su podizali pogled prema Caelenu, koji je samo mirno čekao, stojeći ruku prekriženih na prsima. – Pitam vas opet: tko je uz mene? Dugo su šutjeli i nitko nije iskoračio iz gomile. – Ja, lairde. Jedan je McDonald istupio. – Ja, lairde. – I ja. Odjednom su svi počeli vikati i dvorište je odjeknulo povicima odobravanja toliko glasnima da je Caelenu tutnjalo u ušima. Gannon mu je prišao, zadovoljno se osmjehujući, pa ga pljesnuo po leđima. Caelen se okrenuo i pogledom potražio Rionnu. Stajala je sa strane smiješeći se, a osmijeh joj je bio blistav poput sunca. Slavodobitno je podigla šaku. Caelen joj je glavom dao znak da mu priđe. Silno ju je želio zagrliti. Rionna je potrčala prema njemu i haljina je zaplesala oko nje. Svi su joj se sklanjali s puta dok je prolazila, a nekoliko muškaraca čak joj je ponudilo ruku dok se

probijala kroz snijeg. Drugi su joj dovikivali da bude oprezna jer nosi njihova budućega lairda. Rionna je stala pred Caelena široko se osmjehujući. Podigla je ruku i prstom obrisala krv s njegove usnice. – Krvari ti usnica. Caelen ju je povukao k sebi, privukao joj glavu i poljubio je bez obzira na ozlijeđenu usnicu. Oko njih su McDonaldi zadovoljno povikali. Očito su konačno zaključili da imaju razloga za slavlje.

27 Ide im sve bolje – rekla je Sarah dok su ona i Rionna promatrale momke kako vježbaju na dvorištu. – Da, vidim. Sad imaju motivacije. Dobro je to. Mislim da se obračun s Cameronom bliži. Rionna je te riječi izgovorila nesvjesno trljajući trbuščić, sad već blago zaobljen. Sukob s Cameronom bio je neizbježan i Rionna je bila zabrinuta. Brinula se zbog Caelena, zbog svojega klana. Zbog Caelenove obitelji. Brinula se zbog svojeg nerođenog djeteta. – Zašto se mrštiš? Osjećaš se loše? Možda da malo prilegneš i odmoriš se. Rionna je odmahnula glavom. Caelen je bio silno zabrinut za njezino zdravlje i danju i noću gnjavio ju je da se odmara. Nije joj dopuštao da makne malim prstom, jer je to navodno bilo prenaporno za nju. Nažalost, prenio je taj nemir i na Saru. – Jesi li se ti po cijele dane odmarala dok si bila trudna, Saro? Sarah se namrštila. – Ja sam imala svakakvog posla. Naravno da se nisam izležavala. Tada je shvatila što je rekla i prijekorno pogledala Rionnu. – Ali ja nisam nosila idućega lairda niti sam sitan curetak poput tebe. Suprug se brine za tebe. Trebala bi se pokoriti barem toj njegovoj želji i odmarati se kad si već osuđena na dvorac. – Doista sam u zatvoru – uzdahnula je Rionna. – Sve je ovo glupo. U jednome si u pravu: ima puno posla za sve nas. Zašto ste onda mene gurnuli u zapećak i tjerate me da se odmaram. To nema smisla. Zdrava sam. Dosad mi nijednom nije pozlilo, a umor me prošao nakon prva tri mjeseca. – Laird je odlučio i ne namjeravam mu se suprotstavljati. Cijeli klan zna što vam je zapovjedio, tako da neću biti jedina koja će vas podsjećati na to da se odmarate. – Ako mi uskoro ne date nešto da radim, poludjet ću. Ne mogu po cijele dane sjediti u dvorcu i seliti se sa stolca na stolac. Udebljat ću se i ulijeniti, a što će onda biti? Caelen će me odbaciti i naći si ljepšu, vitkiju ženicu. Sarah se nasmijala. – Ma daj, pa nećeš zauvijek biti trudna. Na dvorištu je Caelen zaustavio vježbu i pogledao prema balkonu kao da zna da ga Rionna gleda. Na usnama mu je zaplesao jedva primjetan osmijeh, ali Rionni je i to bilo dovoljno. Svaki put kad bi je tako pogledao, Rionna bi se raspametila od sreće. Iako ju je živcirao pretjeranom brigom za njezino zdravlje, uživala je u tome što mu je toliko važna. Možda još uvijek nije želio priznati što osjeća prema njoj, ali Rionni je bilo jasno da je smekšala suprugovo srce. – Čut ću ja od tebe te riječi, mužiću – šapnula je. – Što kažeš? – upitala ju je Sarah. – Ništa, ništa. Razgovaram sama sa sobom. – Dođi, idemo unutra. Počeo je padati snijeg.

Rionna je pustila Saru da je uvede s balkona i zajedno su sišle u dvoranu pa sjele ispred kamina. Koliko god se Rionna u početku protivila Caelenovim zapovijedima da nauči voditi kućanstvo, kad se našla zatvorena u dvorcu po cijele dane, zaključila je da joj je potrebno nešto da joj prođe vrijeme i puno je dana provela sa Sarom ispred kamina, slušajući poduku o dužnostima gospodarice. Sad je stajala pokraj vatre, a misli su joj lutale kao i svaki put kad bi ostala sama. Jedna od dužnosti gospodarice dvorca bila je briga za gospodara. Caelen je mjesecima bdio nad njom, pazio je i mazio, ispunjavao joj svaku želju. Čak je pomislila da ne zna kako će se vratiti na staro kad se dijete rodi. Možda ju je svime time pokušavao privoljeti da imaju još djece. Nasmiješila se. Nije mu htjela reći da se ne mora baš toliko truditi. Zaključila je da je vrijeme da mu uzvrati svu tu pažnju. Večeras će Caelen dobiti poseban tretman. Rionna je zapovjedila da u njihovu sobu donesu najveću bačvu za kupanje koju imaju i napune je vrućom vodom kad Caelen uđe s dvorišta. Pripremila je sapun i nekoliko krpica za pranje. Naložila je Gannonu da donese drva za grijanje vode, jer je znala da bi Caelen dobio srčani udar da ih ona sama nosi stubama. Zapalila je vatru u kaminu, a kad je sve to bilo gotovo, zapovjedila ženama da donesu večeru i piva. Zadovoljna svime, još se jednom osvrnula po sobi i sišla do vrata pričekati da Caelen uđe. Čekala je nestrpljivo, meškoljeći se. Tek nakon jednoga sata momci su polako počeli ulaziti, spremni za večeru. Čim je ušao i Caelen, Rionna je pritrčala pozdraviti ga. tebe.

– Večerat ćemo u sobi – rekla mu je tiho. – Dođi gore. Večeras ću ja razmaziti

Pogledao ju je pomalo zbunjeno, ali pustio da ga povede na kat. Pred vratima sobe umalo su se sudarili sa ženama koje su izlazile noseći prazna vjedra. – Ma što si smislila? – upitao je kad ga je posjela pred kamin. Kleknula je skinuti mu čizme, a on je gledao odozgor znatiželjno se smješkajući. – Čeka te vrela kupka i fina večera. Lijepo ćeš se zagrijati i malo zaboraviti na bol u mišićima. Podigao je obrvu. Rionna mu je konačno uspjela skinuti jednu čizmu. – Što se slavi? Nasmiješila se i dohvatila drugu čizmu. – Ništa. Netko je pokucao na vrata i Rionna je doviknula da uđu. Četiri žene unijele su još vrele vode i ulile je u kadu. Kad su izašle, Rionna je provjerila koliko je topla voda. – Mislim da je spremno.

Caelen se počeo skidati, ali Rionna je priskočila i obavila i to umjesto njega, a potom ga uhvatila za ruku i povela do bačve. Ušao je i sjeo pa odmah tiho uzdahnuo od užitka. Rionna ga je pustila da neko vrijeme samo tako sjedi, zaklopljenih očiju, a tada je prišla bačvi držeći sapun i kleknula. Kad je spustila krpicu na njegova prsa i počela ga prati, otvorio je oči. – Nisam siguran čime sam zaslužio ovoliku pažnju, ali ne namjeravam se žaliti. – Radiš bez predaha već tjednima – rekla je nježno. – Mene tjeraš da se odmaram, a sam se ne odmaraš ni trena. Mene svi pazite i mazite, a tebe nitko. Nasmijao se. – Ja sam ratnik, Rionna. Nitko ne mazi ratnike. – Žene bi trebale – pobunila se. – Supruga bi trebala svome ratniku priuštiti ovakvu večer. Razmaziti ću te, nahraniti i ugađati ti kako god poželiš. Sad mu je prala leđa polaganim, ritmičnim pokretima. Caelenovi mišići stezali su se pod njezinim dodirom. Uzdahnuo je i zadržao dah. – Mogu ti reći da si u pravu. Sviđa mi se ideja da mi supruga ispunjava želje u privatnosti spavaće sobe. Svakakve se mogućnosti tu otvaraju. Prignula se i ušutkala ga poljupcem, spuštajući ruku u vodu i prelazeći njome preko njegova trbuha sve do međunožja. Nježno ga je milovala gore-dolje. – Moramo te dobro oprati – promrmljala je. – Nego što. Ništa ne smiješ zaboraviti – promrmljao je Caelen i gricnuo Rionninu usnicu. Odmaknula se i ustala dohvatiti vrč za polijevanje. Rekla je Caelenu da se uspravi i polila ga po kosi. Voljela je provlačiti prste kroz njegovu dugu kosu. Nasapunala je Caelenove uvojke, isprala ih i zavukla prste u tu grivu, masirajući mu glavu jer je i sama znala koliko je to ugodan osjećaj. – Pa ti imaš čarobne ruke, mala– mrmljao je Caelen. – Ne znam jesam li ikada ovoliko uživao u nečemu ovako jednostavnom kao što je pranje kose. – Stani pokraj vatre da te osušim – rekla je Rionna, ustajući. – Ne moraš mi dvaput reći ako to znači da ćeš me još malo pipati. Ustao je i voda mu se slila niz leđa, niz snažnu stražnjicu i noge. Izašao je iz vode i okrenuo se prema Rionni, a leđa je okrenuo prema vatri. Rionna nije mogla skinuti oči s njegova tijela. Neće joj dosaditi pogled na njega ni kad joj bude devedeset. Bila je opčinjena njime. Privlačio ju je kao nitko prije njega. – Samo me gledaj tako, pa da vidiš koliko će mi trebati da tebe bacim na leđa, a sebe na tebe – rekao je hrapavim glasom. Na te se riječi Rionna široko osmjehnula, ali nije se smela. Prišla je obrisati ga, pridigla se na prste da mu osuši i kosu i kad više nije bila puna vode, obrisala i ostatak tijela. Uživala je u svemu tome toliko silno da je osjetila krivnju. Ipak je namjeravala ugoditi njemu. Kad mu je obrisala prsa i ruke, kleknula je i posvetila se bedrima, stražnjici i bokovima. Međunožje je pažljivo izbjegavala. Nije ga baš htjela toliko mučiti.

Naposljetku se uspravila i usta su joj se našla centimetar od njegova međunožja. – Reci mi, mužu, hoćeš li biti sposoban sjediti za večerom ako te sad zadovoljim? Pogled mu je bljesnuo na tu njezinu šalu. Zavukao joj je prste u kosu i povukao joj glavu prema sebi, jasno joj dajući do znanja što želi. – Mislim da hoću. Znajući kako na njega djeluje taj prizor, Rionna je otvorila usta i uvukla ga cijelom duljinom. – Rionna – zastenjao je. – Ništa nije bolje od tvojih usta. Zapleo je prste u njezinu kosu, ali odmah je i pustio kao da se brine da će je zaboljeti. Rionna se nije dala smesti i kad je vidio da je spremna, Caelen ju je ponovno uhvatio jednako čvrsto. Nije ga željela predugo izazivati. Željela mu je pružiti užitak brzo – i sad i poslije. Čvrsto ga je stisnula jednom rukom, istodobno milujući i sišući cijelom duljinom, i Caelen se izvijao prema njoj. Kad je shvatio da se bliži vrhuncu, pokušao se odmaknuti, ali Rionna ga nije pustila i tren poslije ispraznio se u nju glasno uzdahnuvši. Ni tad nije prestala, tek je malo usporila, sve dok joj nije nježno uhvatio lice i odmaknuo ga. Povukao ju je na noge i pridržao jer se spotaknula. Kad se pribrala, okrenula se dodati mu hlače. – Dođi na krevet da te počešljam – rekla je dok se odijevao. – Sad će nam donijeti hranu. Sjela je na rub kreveta, a on se spustio između njezinih koljena, okrenut leđima da mu raščešlja zapetljane uvojke. Nakon nekog vremena odložila je češalj i stala ga češljati prstima, uživajući u dodiru njegove kose na koži. Caelen je podigao ruku nad glavu i uhvatio njezinu pa je prinio usnama. Poljubio joj je dlan, potom ga okrenuo i poljubio joj svaki prst jedan za drugim. – Otkud ovo odjednom, ženo? čedno.

– Zar nisi sam rekao da se nježnost ne iskazuje pred drugima? – upitala je

Nasmijao se. – Nego što. Najbolje da svi znaju što radimo, pa da si nabijem pobunu na vrat zbog ljubomore. Bolje da se držimo sobe. Rionna se nasmiješila pa se prignula zagrliti ga. Poljubila ga je u sljepoočnicu, kad se začulo kucanje na vratima. – To je Sarah, donosi nam večeru. Ne miči se, vraćam se odmah. Nije pustila Saru da uđe i nekoliko je puta morala izaći na hodnik po tanjure i zdjele. Kad je unijela sve, zahvalila je Sari i zatvorila vrata. Prvo je natočila Caelenu piva i pružila mu vrč, a potom, dok ju je on promatrao, izvadila hrane na tanjur. Gledao ju je netremice, požudno, kao da bi je najradije bacio na pod i uzeo. Rionni ništa ne bi bilo draže od toga, ali nije željela da Caelen dulje čeka na večeru. Sigurno je jako gladan. Sjela je pokraj njega na pod i malo se stresla. Odjeća joj se smočila dok je kupala Caelena. Namrštio se i dodirnuo joj rukav.

– Hladno ti je. Sva si mokra. – Nije važno. – Treseš se. – Vatra će me zagrijati. Uzeo joj je tanjur iz ruku i podigao ga na krevet, a potom ustao i povukao i nju na noge. Kao ona njega maločas, sad je on svukao nju. Kad je ostala gola, prešao je pogledom preko nje. – Koža ti je poput zlata pri svjetlosti vatre – promrmljao je. – Mislim da ti neću dati suhu odjeću. Sjeo je na pod, ali njoj nije dopustio da sjedne pokraj njega, nego ju je povukao u krilo. – Na podu je prehladno. Sjedi ovako, da se ne prehladiš. Dodirnuo je njezin trbušić pa spustio dlan na nj. – Kako je naše djetešce? – Još nisam osjetila da se miče, ali mislim da uskoro hoću. Ja sam sitna, a Sarah kaže da sitne žene prije osjete micanje djeteta. – Ne znam jesi li presitna – namrštio se Caelen. – Sam Bog zna da ne izgledaš dovoljno snažno da rodiš. – Previše se brineš. Bit će sve kako treba. Dohvatila je s kreveta pladanj pun mesa, sira i kruha. Spustila ga je na pod do njih i uzela komad mesa. Pružila ga je Caelenu i osjetila njegove usnice na prstima kad je prihvatio. – Bolje večere nikad nisam okusio – rekao je hrapavim glasom. – Hrani me gola božica koja mi usto sjedi u krilu. Pa ja sam u raju. Rionna je bila u iskušenju da ga zgrabi i poljubi, da ga ljubi dugo i strastveno, ali znala je da je jako davno jeo. Hranila ga je malim komadima mesa, sira i kruha dok nije ispraznio tanjur. Nije joj nimalo olakšavao posao, jer dok je ona njega hranila, on nije skidao ruke s nje. Milovao joj je ramena, leđa, a naposljetku i grudi. Prešao je prstima preko njezinih bradavica i Rionna odjednom nije mogla mirno sjediti u njegovu krilu. – Moram te upozoriti da je ova tvoja predstava pri kraju. Želim te odmah, i to toliko da će sve biti jako brzo gotovo. Nasmijala se. – Noćas je samo tvoj užitak važan, mužu. Radi što želiš i kako želiš. – U tom slučaju izvoli mi razvezati hlače da te uzmem odmah. Mislim da ću uvesti novo pravilo: ako mi sjediš na krilu, oboje moramo biti goli. Nestrpljivo je razvezala vrpce njegovih hlača, jer njegove riječi žarile su je poput vatre i poželjela ga je koliko i on nju. Čim ga je skinula, podigao je bokove s poda i ušao u nju. Oboje su zastenjali od užitka. Rionna se pomaknula, ali Caelen ju je zaustavio i rukama prikovao za mjesto. – Ni makac. Ostani tako i nahrani me do kraja.

Saginjući se po hranu, Rionna ga je svaki put stegnula u sebi, sve dok se nije toliko ukrutio da ju je boljelo. – Poput baršunaste šake – šapnuo je. Prešao je dlanovima preko njezinih ruku i uhvatio je tik ispod ramena, pa je poljubio. Rionni je posljednji komadić kruha ispao iz ruke. Caelen ju je ljubi požudno, kao da se nije upravo nasitio. Bio je gladan nje. Prelazio je dlanovima po njezinim rukama, pa ih premjestio na njezine bokove i zadržao ondje. Zgrabio joj je stražnjicu prstima i odigao je sa sebe. – Predobro je – promrsio je. – Ne mogu više. Zabio se u nju žestoko i Rionnu je ispunila toplina. Držao ju je na sebi, pulsirao u njoj. Povukao ju je na svoja prsa i pomilovao po leđima, od čega su Rionnu prošli trnci. Neko ju je vrijeme samo tako milovao i osjetila je kako ga dio napetosti prolazi, a tada je izveo naizgled nemoguće i držeći je jednom rukom, drugom ih oboje odgurnuo od poda. Kad je ustao, razdvojili su se, ali nije ju ispuštao iz ruku. Okrenuo ih je prema krevetu, posve zaboravljajući na bačvu za kupanje i hranu. Spustio ju je i uvukao se u krevet pokraj nje, privlačeći je istoga trena k sebi. Ležali su tako isprepleteni i zagrljeni na razbacanom krevetu. Poljubio ju je u čelo, zadovoljno uzdišući. Rionni se taj uzdah zadovoljna muškarca jako svidio i nasmiješila se. – Nisam siguran čime sam zaslužio ovoliko nježnosti, ali, molim te, reci mi da znam za ubuduće – kazao je veselo. Rionna ga je zagrlila još čvršće, ljubeći ga u vrat. Zamišljeno je provlačila prste kroz njegovu kosu. Obuzela ju je želja da dozna više o suprugu. – Što zapisuješ na svitke? Caelen se malo odmaknuo, naizgled iznenađen pitanjem. Učinilo joj se da mu je neugodno i zapitala se je li pokvarila trenutak. – Svoje misli – odgovorio je nakon nekog vremena. – Kad ih zapišem, postanu mi jasnije. – Bilježiš što ti se dogodilo toga dana? – Na neki način. Shvatio sam da se lakše izražavam na papiru. Nisam vješt govornik, a i ne volim previše govoriti. – Ma ne. Pa kako ja to nisam primijetila? – našalila se Rionna. Pljesnuo ju je po stražnjici. – Radim to otkako sam naučio pisati kao dječak. Moj je otac bio učen čovjek. Naučio nas je štošta. Mislio je da je pismenost važna. Često je govorio da pamet ratniku služi bolje nego mač. – Čini se da je bio mudar čovjek. – Bio je, da – rekao je Caelen tiho. – Bio je velik laird. Klan ga je obožavao. Rionna je pogledala supruga u oči. Znala je da mu demoni prošlosti još muče dušu i požalila je što ga je navela na razmišljanje o ocu. Znala je da njegovu pogibiju uvijek povezuje s izdajom Elspeth. Ipak, željela je znati više. Možda će i Caelenu biti lakše ako joj konačno ispriča što se dogodilo. – Reci mi što je učinila Elspeth – potaknula ga je.

Caelen se ukočio i vidjela je da se mršti. – Ništa važno. meni.

– Ne bih rekla. Zbog nje si postao hladan. Uzela je nešto što bi trebalo pripasti Caelen ju je zbunjeno pogledao. – Kako to misliš?

Pomilovala ga je po obrazu. – Tvoje srce. Ne možeš ga dati meni, jer još pripada njoj. – Nije istina – pobunio se žestoko. – Jest – Rionna nije odustajala. – Dio tvojega srca koje si dao njoj sad je kamen. Kad te izdala, zaključao si ga i nikada ga više nisi otvorio. Zarobio si je ondje. Još uvijek ima ono što pripada meni. Ne želim više čekati da mi to vrati. Pogledao ju je s nevjericom. – Pomalo nerazumna očekivanja. Rionna je nestrpljivo puhnula. – Je li doista nerazumno željeti suprugovo srce? Bi li se ti lako pomirio s time da dio mojega srca pripada nekome drugome? Da nikada neće biti tvoj? Nato se Caelen smrknuo. – Pretjeruješ, Rionna. Elspeth je dio moje prošlosti. Ti si moja budućnost. To dvoje nema veze jedno s drugim. – Onda mi ispričaj sve o njoj – Rionna je bila uporna. – Ako mi nije prijetnja, onda mi možeš sve reći. Caelen je uzdahnuo, provlačeći prste kroz kosu. Okrenuo se na leđa i zagledao u strop. Rionna je mirno ležala, čekajući da počne. – Bio sam budala. Rionna nije odgovarala. Gledala je kako se na Caelenovu licu smjenjuju osjećaji. Nije ni mislila da za Elspeth još uvijek gaji nježne osjećaje, ali znala je da se još nije pomirio s prošlošću. Znala je da je ona u njegovoj glavi i srcu još uvijek živa, još ga žari poput otrova. Vidjela mu je bol u očima. Vidjela je da si još uvijek nije oprostio događaje otprije toliko godina. – Bila je malo starija od mene. Malo iskusnija. Ja sam bio mladac, a Elspeth moja prva... moja prva ljubavnica. Mislio sam da sam zaljubljen u nju. Kovao planove za zajedničku budućnost. Namjeravao sam se oženiti njome iako nisam imao ništa ponuditi kao suprug. Bio sam lairdov najmlađi sin. Klan nije bio siromašan, ali ni imućan. Spremao sam se otići najbližem joj rođaku, Duncanu Cameronu, i zamoliti za njezinu ruku. Rionna se namrštila, jer iako je znala kako Caelenova priča završava, ovo što se spremalo nije željela čuti. – Jednoga je dana otac poslao Ewana, Alarica i mene do susjednoga klana zbog trgovine. Dok nas nije bilo, Elspeth je podmetnula čuvarima nešto u hranu. Zaspali su. Ona je usred noći otvorila vrata zidina Cameronovim vojnicima. Masakrirali su nas. Bilo ih je daleko više nego nas, a i nismo bili toliko dobro uvježbani kao sad. Nismo imali šanse protiv njih. Kad smo se braća i ja vratili, otac je već bio mrtav. Ewanova mlada supruga bila je silovana, nakon čega su joj prerezali grlo. Preživio je samo njegov sin, jer su ga žene sakrile. Preživjeli članovi klana rekli su mi kakvu je ulogu Elspeth odigrala u svemu tome, ali time moja sramota ne završava.

Rionna ga je upitno pogledala. – Kako to misliš? – Nisam im povjerovao – rekao je s gađenjem. – Dobio sam čvrste dokaze i zapravo znao da je sve što govore istina, ali moje srce nije željelo vjerovati da me Elspeth izdala. Otišao sam pronaći je. Želio sam iz njezinih vlastitih usta čuti što se dogodilo. Bio sam siguran da svi griješe. Rionna se lecnula, zadržavajući dah. Slijedio je njoj nepoznat dio priče. – Kad sam je upitao, nasmijala mi se u lice. Nije se ni trudila lagati. Nasmijala se i kad sam se okrenuo od nje da odem, zarinula mi je nož u leđa. – Onaj ožiljak na boku... – šapnula je Rionna. – Da. Sramim se tog ožiljka. Podsjeća me da sam dopustio voljenoj ženi da uništi moj klan. – Gdje je ona sad? – Ne znam. Ne zanima me. Jednoga će dana platiti za svoje grijehe kao i svi mi. – Ne misliš li da si se iskupio? – upitala je Rionna. – Klan se oporavio, napredujete. Potaknuli ste savez koji će mnoge spasiti Cameronove okrutnosti. – Ne mogu učiniti ništa da vratim oca u život – rekao je Caelen jednostavno. – Toga sam dana naučio važnu lekciju. Nikada je ne zaboravljam. Onomad sam dopustio srcu da zanemari očito. Nikada više neću preispitivati je li ono što vidim istinito ili nije. Rionna se namrštila, prelazeći dlanom preko Caelenovih prsa. Zvučao je jako hladno. Nije nimalo sličio grubom, ali toplom ratniku kojega je zavoljela. Prvi put zapitala se je li Elspeth uistinu napravila zlo koje Rionna nikada neće moći popraviti. Caelen je spustio ruku na njezinu i stisnuo je bez riječi. Rionna je razmišljala o njegovoj priči i što ju je pomnije analizirala, to joj se jedan detalj činio manje jasnim. – Caelene? – Molim? – Zašto vas je Cameron uopće napao? Što je želio postići? Nije zauzeo vaš posjed. Samo je razrušio dvorac, desetkovao klan i otišao? Caelen je glasno uzdahnuo. – To ni ja ne znam. Nikad nismo doznali. Izgledalo je kao da nam time šalje nekakvu poruku, ali nikada nismo uspjeli dokučiti koju. Tada nismo bih u sukobu ni s kim. Sa svima smo bili u dobrim odnosima. Moj je otac oštro osuđivao pljačku susjeda i borbe zbog sitnih razmirica. Smuči mi se kad se sjetim da je baš on tako okrutno ubijen kad u životu nije ni s kim ratovao. Rionna se pridigla na lakat pogledati supruga u oči. Osjetila je potrebu da nešto kaže jasno i glasno. – Ja nisam Elspeth Cameron, Caelene. Moraš to shvatiti. Nikada te neću izdati. Dugo ju je gledao prije nego što ju je konačno povukao k sebi i poljubio. – Znam, Rionna. Znam.

28 Ni u svibnju se vrijeme nije popravilo. Priroda kao da se zainatila i blagi siječanj slijedila su tri hladna mjeseca. Proljeće još nije bilo na vidiku. Smočnica je bila gotovo prazna, a muškarci već dva tjedna nisu mogli u lov jer je snijeg padao bez prestanka, uz snažan vjetar. Svi su bili prisiljeni boraviti unutra, sjediti ispred vatre po cijele dane. Caelen je kipio od nestrpljenja. Želio je izaći iz dvorca. Želio je da se vrijeme popravi da Ewan može poslati glasnika. Krajem trećeg tjedna svibnja, vrijeme se konačno smirilo. Došao je glasnik. Ewan je javio da je na Neamh Alainnu mirno i da se spremaju za obračun s Cameronom. Poslao je glasnike i drugim lairdima. Kralj je Ewanu poslao četu vojnika odanih kruni. Previše su vremena izgubili zbog snježnih mećava i okrutne hladnoće. Ewan je izgarao od želje da krenu u bitku i poručio je Caelenu da bude spreman u svakom trenu. Iako je znala da je to neizbježno, Rionna je bila uznemirena vijestima. Nije željela ispratiti ni supruga ni klan u rat, ali je šutjela o tome. Nije željela opterećivati supruga u trenutku kad je u mislima već bio u bitki. Bio je nemiran, a sa svakim danom sve više smrknut i napet. Onoga dana kad su pojeli posljednje zalihe mesa, Caelen je okupio lovce i rekao im da će ih povesti u lov iz kojega se neće vratiti dok ne ulove dovoljno da klan preživi dok oni ratuju. Caelenov nemir prešao je i na druge, pa je poziv u lov došao u pravom trenutku. Barem neko vrijeme neće misliti na nadolazeći rat. Caelen je stajao u hodniku, između Rionne i Gannona. Rionna ga je držala za ruku, a taj je dodir smirivao i nju i njega. – Ostavljam te da čuvaš dvorac– Caelen se prvo obratio Gannonu. – Još nekoliko dana ne očekujem vijesti od Ewana, ali ako ipak stigne glasnik, pošalji nekoga po mene. Nećemo loviti jako daleko. Dobro pazi i na Rionnu. Gannon je kimnuo. – Naravno, lairde. Želim vam uspješan lov. Gannon je otišao, ostavljajući Caelena i Rionnu same. Prije nego što je Caelen uopće uspio progovoriti, Rionna mu se bacila oko vrata i čvrsto ga zagrlila. Nije ju bilo briga tko ih gleda. Ovoga će puta Caelen morati pretrpjeti malo sramote pred svima. Iznenadila se kad ju je strastveno poljubio i pomilovao po obrazu. Potom se odmaknuo i pogledao je u oči. – Vidim da si zabrinuta, a to nije dobro više ni za tebe ni za dijete. Sve će biti kako treba. Godinama znamo da nas čeka konačan obračun s Cameronom. Da ti pravo kažem, jedva ga čekam. – Znam, da – odvratila je tiho. – Idi sad u lov i razbistri glavu prije nego što odjašeš u bitku protiv Camerona. Uvjerena sam da ćete ti i tvoja braća pobijediti. Caelenove su oči zablistale od zadovoljstva. Još se jednom sagnuo i poljubio je, a potom se okrenuo i izašao na dvorište, gdje su ga čekali lovci.

Rionna je uzdahnula, gledajući za njim. Idući tjedni bit će test njezine snage. Nije joj se sviđalo što će uskoro Caelen i svi muškarci njezina klana otići u rat, a ona ostati u dvorcu i nemoćna čekati vijesti. Neće znati tko je pobijedio dok sve ne bude odavno gotovo. * Sutradan, Jamie se vratio u dvorac noseći prvoga ulovljenog jelena. Sjahao je i pozdravio Gannona, a Rionna je nestrpljivo istrčala pred njega. Jamie je na tren zastao nešto reći Gannonu, a potom se uputio prema Rionni. – Laird me zadužio da vam prenesem poruku, lady Rionna. Kaže da lov dobro ide i da možete očekivati njegov povratak sutra navečer. Rionna se nasmiješila. – Lijepe mi vijesti donosiš, Jamie. Uđi i zagrij se. Pojedi nešto, a mi ćemo se pobrinuti za tvoga konja. Kako Ewanov glasnik još nije bio stigao, Rionna je znala da će Caelen biti doma barem dva dana prije nego što pođe u rat. Ta ju je spoznaja razgalila i ublažila nemir koji ju je izjedao otkako je Caelen otišao u lov. Poslijepodne su proveli pripremajući meso za smočnicu, a Rionna je otkrila prvi neugodan znak trudnoće. Nije joj bilo zlo ni jednom, a osim umora prvih tjedana nije imala nikakvih problema. Ali čim je prišla ubijenom jelenu, Rionnu je preplavila mučnina. Povratila je na snijeg pred svima i koliko god se trudila, nije mogla otjerati iz nosa i glave vonj krvi. Gannon ju je pažljivo poveo podalje od mjesta na kojem su žene rezale meso i odveo u šetnju najudaljenijim dijelom dvorišta, s pogledom na jezero. Udahnula je svjež i hladan zimski zrak. – Kakvo poniženje – promrmljala je. Gannon se nasmiješio. – Ma nije. Uobičajeno je to za trudne žene. Mislim da je lady McCabe povraćala bez prestanka od dana kad je saznala da je noseća, pa sve do poroda. Cormac i ja stalno smo bili spremni s vjedrom u rukama. Vika na vratima dvorišta prenula ih je i Rionna je u trenu zaboravila na mučninu. Ona i Gannon istodobno su se okrenuli i ugledali Simona, koji je ujahao u dvorište krvava lica. Konj mu je bio iscrpljen kao da je danima jahao. Kad je konj stao, Simon je sjahao i pao na snijeg. Rionnu je stegnulo u grudima od straha i potrčala je prema Simonu prije nego što ju je Gannon uspio spriječiti. Prva je stigla do Simona i odmah kleknula pokraj njega. Gannon je stigao sekundu poslije i pomogao joj da ga polegnu na tlo. Simon je jedva bio pri svijesti. Krvario je na snijeg, bojeći ga u grimiz. Na vratu je imao duboku ranu, a i rame mu je bilo toliko duboko razrezano mačem da je ruka visjela. Trepnuo je, pokušavajući otvoriti natečene kapke. Usta su mu se otvarala bez zvuka. – Ne, ne – šapnula je Rionna, potiskujući suze. – Ne govori, Simone. Miruj dok ne zaustavimo krvarenje. – Ne, lady Rionna – hroptao je Simon. – Morate ovo čuti. Važno je. Naletjeli smo na zasjedu. Laird je pogođen u leđa. Čekali su da prođemo pokraj njih i napali nas odostraga.

– Bože – Rionni se grlo stegnulo. – Caelen? Je li živ? Gdje je? Gdje su ostali? – Arlen je mrtav – šapnuo je Simon. – Oče! – zavapio je Jamie, pritrčavajući im. – Bacio se na koljena pokraj Simona, podižući mu glavu u krilo. – Što se dogodilo? – Pst, mali – smirivao ga je Gannon. – Baš nam govori. Simon je liznuo usnice i tiho zastenjao. – Pao je s konja, ali živ je. Odveli su ga. – Tko? – upitala je Rionna. – Tko vas je napao? Simon se zagledao u nju i na trenutak mu je pogled bio živ, obasjan bijesom. – Tvoj otac, Rionna. Napali su nas Gregor i njegovi ljudi. Odveli su Caelena Duncanu Cameronu.

29 Ako mislite da ću vas pustiti da nogom kročite iz dvorca, tupaviji ste nego što izgledate – rekao je Gannon bez sustezanja, promatrajući Rionnu kako nemirno hoda tamo-amo pred kaminom u dvorani. Rionna je čvrsto stezala svitak s pečatom Ewana McCabea, poruku koju je glasnik donio ni sat nakon što je Simon onako teško ozlijeđen dojahao i donio vijest o tome da je Caelen zarobljen. Okrenula se prema Gannonu naglim pokretom, svjesna da mora izgledati odlučno ili je Caelen izgubljen. – Razmisli, Gannone. Razmisli i shvatit ćeš da sam u pravu. Ne možemo čekati. Cameron će ubiti Caelena. Ako ga ne ubije on, ubit će ga moj otac. Caelen nije otet jer im je potreban da bi ucijenili Ewana. Oteo ga je baš moj otac, on je na to nagovorio Duncana Camerona, a ne obrnuto. Natuknuo je da ima takve planove, ali smatrala sam to praznim prijetnjama. Na dan našega vjenčanja, pokušao me nagovoriti da se ujedinim s njim i Cameronom. Želio se riješiti Caelena. Bio je bijesan što je ostao bez naslova. Sad mi je jasno da nije imao nikakve namjere predati ga ni Alaricu, čak ni u početku kad se o savezu tek pregovaralo. Namjeravao me udati za Alarica i navodno predati Alaricu naslov lairda našega klana čim rodim prvo dijete, ali kad o tome sad razmislim, shvaćam da je lagao. Zašto bi inače planirao čekati rođenje djeteta? Taj mi dio pogodbe nikad nije imao smisla. Znala sam da će se moj otac teško odreći naslova. Mislim da se planirao pobrinuti da ga ni Alaric nikada ne dobije. Mislim da bi i njega ubio, po svoj prilici prije nego što rodim. Vjerojatno bi smislio kako to prikazati kao nezgodu i Ewan ne bi nikada doznao što se dogodilo. Ne bi mu ni palo na pamet odustati od saveza kad bi doznao da čekam Alaricovo dijete. Ako bi nešto i posumnjao, ne bi mogao dokazati. – Složen je to plan – namrštio se Gannon. – Znam da zvučim sumanuto, znam da misliš da sam sve izmislila jer se brinem zbog Caelena, ali moraš priznati da ima smisla. Ima smisla, Gannone. – Ima, da – složio se Gannon. – Ne smijemo čekati da se Ewan odluči na prvi korak protiv Camerona. Moraš što prije odjahati na Neamh Alainn i reći Ewanu što planiram. Ne znam što je napisao, a ni ne namjeravam otvoriti svitak. To bi omelo moj plan. Ewan mora nastaviti po svome, a mi ćemo iznenaditi Camerona. Gannon je odlučno odmahnuo glavom. – Ne ostavljam vas, lady Rionna. Caelen bi mi iščupao crijeva i nahranio njima vukove da vam dopustim ovakvu ludost. Rionna je ljutito uzviknula. Bila je u jednakoj mjeri bijesna i uplašena. Jedva se držala i najradije bi se sklupčala u loptu pretvarajući se da se ništa od svega toga ne događa. Ali Caelenov je život ovisio o njoj i samo ga je ona mogla spasiti. Spasit će ga pa makar se morala oko toga potući sa svakim pripadnikom klana McDonald. – Predlažeš da ga prepustimo sudbini dok se njegova braća ne organiziraju i krenu u napad? Misliš li da će Caelen preživjeti toliko dugo? Razmisli, Gannone. Moj otac i njegovi ljudi vuku ga uokolo ranjenog. Caelen ih usporava. Ako krenem odmah i ne stanem, sustići ću ih prije nego što stignu dogovoriti se s Cameronom o Caelenovoj sudbini. Gannon je uzrujano podigao ruke, okrećući joj leđa. – To što tražite od mene izravno se protivi Caelenovoj zapovijedi. Kako da vas ostavim ovdje samu i odem k

Ewanu? Kako da pogledam Caelena u oči ako se što dogodi vama ili djetetu? Caelen je snažniji nego što mislite. Sa strijelom u leđima ili bez nje, preživjet će on ovo. Ima puno razloga da izdrži. Rionna je povukla Gannona za ruku da ga okrene prema sebi. – Povest ću momke, ali u dvorac moram ujahati sama. Moraju misliti da sam došla bez ikoga. Sve će ovisiti o tome koliko sam uvjerljiva. Moram kupiti vremena da Ewan stigne pokrenuti vojsku. Ne tražim dopuštenje od tebe, Gannone. Samo te molim za pomoć. Moraš otići obavijestiti Ewana. Ako pošaljem bilo kojeg McDonalda, Ewan mu neće vjerovati. Mislit će da ga moj otac pokušava namamiti u klopku. Tebi će vjerovati, nikome ne vjeruje kao tebi, kojega je čak poslao sa svojim najmlađim bratom kao zaštitu. Caelen računa na tebe, sigurna sam. Moje dijete i ja računamo na tebe. Moraš nam pomoći da spasimo Caelena. – Ne igrate pošteno, lady Rionna – nezadovoljno je rekao Gannon. – Nema sredstva za kojim neću posegnuti da spasim supruga – odvratila je odlučno. – Volim ga i neću ga prepustiti sudbini bez borbe. Ako se moram sama suočiti s ocem i Duncanom Cameronom, učinit ću i to. Gannon se malo smekšao i utješno potapšao Rionnu po ruci. – Caelen je pravi sretnik, lady Rionna. Nema svatko suprugu koja bi ugrozila vlastiti život za njegov. – Znači li to da pristaješ? Odjahat ćeš k Ewanu? Gannon je uzdahnuo. – Da, hoću. Rionna ga je zagrlila i time posve smela. Izvukao se iz njezina stiska i namrštio. – Samo se nadam da ćete mene braniti jednako strastveno, jer kad Caelen dozna što sam vam dopustio, skratit će me za glavu. – Kreni sad – rekla je. – Okupit ću momke na dvorištu i priopćiti im svoj plan. * Rionna je nervozno promatrala okupljene ratnike, čija su se smrknuta i zabrinuta lica jedva vidjela pri svjetlu baklji. Gannon je već davno odjahao, a Sarah je pripremala Rionninu prtljagu da može krenuti čim dade upute klanu. – Hoće li Simon preživjeti? Nije vidjela tko je od njih to upitao. Bila je usredotočena na zadatak koji ju je čekao i kao da nije vidjela ni čula ništa drugo. – Ne znam – odgovorila je iskreno. – Dobro se brinu za njega. Ako Bog tako odluči, poživjet će. – Tko nas je napao, lady Rionna? Duboko je udahnula. – Moj otac. Vaš nekadašnji laird. Udružio se s Duncanom Cameronom i namjerava ubiti moga supruga da ponovno zavlada našim klanom. Čekala je njihovu reakciju zadržavajući dah. Bilo je lako moguće da će svi prijeći na stranu njezina oca i Duncana Camerona. Caelena su sad poštovali, ali Rionna nije bila sigurna jesu li ga prihvatili do te mjere da ga ne izdaju u ovakvom trenutku. – Što ćemo poduzeti? – upitao je Seamus, stajući pred ostale prekriženih ruku, namršten. – Nećemo valjda mirno progutati takvu uvredu našemu lairdu.

Rionna je skupila svu snagu koju je posjedovala da se ne baci na golemog ratnika, zagrli ga i obaspe poljupcima zahvalnosti. – Odjahat ćemo na Cameronov posjed – počela je kad je konačno progutala knedlu. – Gannon je odjahao na Neamh Alainn obavijestiti o svemu Ewana McCabea. Kad priđemo Cameronovu dvorcu, vi ćete stati, a ja ću nastaviti sama. Ovo su dočekali mrmljanjem. Seamus je prišao još bliže Rionni. – A što ćete vi, lady Rionna? – Spasiti supruga – odgovorila je glasom koji nije dopuštao protivljenje. Možda je samo lairdova supruga i nema vlast, ali nitko joj neće stati na put. – Moram izvesti golemu varku. Lako je moguće da će me suprug zamrziti prije nego što sve bude gotovo, ali ako uspijem, preživjet će, a to je jedino važno. Sad vas pitam jeste li uz mene. Jeste li spremni riskirati vlastite živote da spasimo lairda? Seamus se nakašljao pa okrenuo prema drugima i odmjerio ih. Potom je pogledao Rionnu. – Ja jesam, lady Rionna. Jedan za drugim, i ostali su potvrdili vjernost Rionni. Svi do posljednjega pristali su na njezin plan. – U tom slučaju, krećemo. Moramo biti brzi – rekla je Rionna. – Moram stići onamo prije nego što bude prekasno.

30 Kad je tresnuo na zemlju, Caelen se jedva suzdržao da ne opsuje. Ramenom mu se proširio oštar bol, zažarivši ga toliko žestoko da je morao zaklopiti oči i stisnuti zube da ne zaurla. Ruke su mu bile svezane na leđima, zbog čega ga je rana boljela još jače. Gregor McDonald iščupao je strijelu iz Caelenova ramena vrlo okrutno i Caelen je cijelim putem do Cameronova dvorca krvario. – Dovodim Caelena McCabea, lairde Camerone! – povikao je Gregor. Caelen je otvorio oči i nedaleko od mjesta na kojem je ležao ugledao Duncana Camerona. U tome ga je trenutku toliko mrzio da je osjetio gorčinu u ustima. Njegov najveći neprijatelj bio je na dohvat ruke, a Caelen je samo nemoćno ležao i kipio od jada. Da je mogao ustati, pljunuo bi mu u lice. – Vidim, vidim – rekao je Cameron. Prišao je Caelenu i udario ga nogom u ozlijeđeno rame. Caelen je iskrivio lice u bolnu grimasu, ali ošinuo Camerona pogledom u koji je unio svu mržnju koju je osjećao. – Najradije bi me ubio, zar ne, Caelene? – izazivao ga je Cameron podmuklo. – Ti me mrziš još više nego tvoja braća. Tvoja je nesmotrenost upropastila vaš klan. Lijepa mi je sestrična, zar ne? Dugo je nisam vidio. Vjerojatno je negdje na leđima, pod nekom drugom zaluđenom budalom. Caelen je samo promatrao Camerona jednako intenzivnim pogledom, sve dok se Cameron nije nelagodno promeškoljio i još jednom ga udario nogom u rame. – Pitam se koga bi Ewan pohitao spasiti da mora birati između svoga brata s jedne strane i dražesne ženice i kćeri s druge strane? Sigurno ne brata, koji ga je već jednom skupo stajao. Reci mi nešto, Caelene: kakav je osjećaj još jednom upropastiti sve svoje? Kleknuo je pokraj Caelena i zgrabio ga za kosu pa mu povukao glavu i zapiljio se u njega izbliza. – Ewan neće morati birati, jer ne može spasiti nikoga od vas. Tvoj mi život ne vrijedi ništa. Ubit ću te i ne trepnuvši, a tada ću razoriti tvoj klan i kralja kojega toliko volite. Dok je gledao Camerona, Caelen je shvatio da i on želi odgovor na pitanje koje je nedavno postavila Rionna. – Zašto? – upitao ga je. – Zašto sve ovo radiš? Kad ćeš me već ubiti, barem mi reci zašto si nas napao. Nismo ti bili nikakva prijetnja. Cameron je ustao i udaljio se nekoliko koraka, gledajući Caelena s jednakom mržnjom kao i ovaj njega. – Do onoga dana niste ni čuli za mene, zar ne? – odmahivao je glavom. – To je baš nalik na tvoga oca, da nikad ne spomene mene i mog oca. Nisi jedini koji ima razloga za mržnju, Caelene. Tvoj je otac uzeo nešto moje, ja samo vraćam istom mjerom.

– Ti si sišao s uma – hrapavo je rekao Caelen. – Moj je otac bio miroljubiv čovjek. Nije ratovao ni protiv koga. Barem nije prvi počinjao rat. Cameron je spustio čizmu Caelenu na grlo i prikovao ga za tlo. – O, da, jako miroljubiv. Znaš li zašto? Jer je tako odlučio nakon što je ubio moga oca. Savjest ga je grizla. Na grobu moga oca prisegnuo je da više nikada neće uzeti mač u ruke. Kako znam? Bio sam ondje. Čuo sam ga. Čuo sam i vidio kad se ispričao mojoj majci. Mene je u prolazu potapšao po glavi i otišao. Potapšao po glavi! Je li mislio da će me time utješiti nakon što mi je oca strpao u grob? Da sam tada imao mač, tvoj bi otac umro i njegova bi krv natopila grob mojega oca. Sam bih ga ubio. – Lažeš! – zarežao je Caelen. – Moj otac nikada nije spomenuo ni tvojega oca ni tebe. – Tvoj je otac bio kukavica. Borio se uz moga oca i kad je ovaj pao s konja, ostavio ga je da umre. Izdao je čovjeka kojeg je nazivao prijateljem i pobjegao s bojnog polja. I znaš što? Prije nego što je izdahnuo, podsjetio sam ga na dječaka kojega je potapšao po glavi na očevu grobu. Znaš li koje su bile posljednje riječi tvojega oca, Caelene? Caelen je gutao bijes koji mu se nakupljao u grlu. Krv mu je toliko žestoko kolala venama da je pomislio da će se rasprsnuti. Cameron se prignuo posve blizu i prinio usnice Caelenovu uhu. – Ispričao mi se. I molio me da poštedim njegova unuka. – Pa si zato silovao i ubio njegovu majku – protisnuo je Caelen. – Da sam našao derište, zaklao bih ga. Žalim samo što vi toga dana niste bili u dvorcu. Bio bih presretan da sam mogao u jednom potezu zatrti cijeli klan McCabe. – Ako u tome i uspiješ, čekat ćemo te u paklu – zarežao je Caelen. Cameron je ustao i dao znak glavom svojim ljudima. – Nosite ga u tamnicu. Ne mogu ga više gledati. Ako ga sad ubijem, lako će se izvući. Želim da pati kao što je patio moj otac dok je polako umirao na bojnom polju. Tri Cameronova čovjeka podigla su Caelena i odvukla ga do malih vrata iza kojih su počinjale stube što su vodile u tamu. Četvrti je hodao pred njima, osvjetljavajući mračan i vlažan hodnik. U dnu hodnika Caelen je ugledao prostoriju iskopanu u tlu. Bacili su ga u nju bez najave. Našao se u potpunoj tami, izgubio tlo pod nogama i tren poslije pao na hladan kamen. Njegovo ozlijeđeno rame ponovno je bilo prvi dio njegova tijela koji je udario o tlo. Zaurlao je od bola koji ga je zapekao i u ramenu i u ruci. Izgubio je osjet u prstima. Pokušavao je duboko disati, boreći se ostati pri svijesti. Okusio je krv i shvatio da je razrezao usnicu zubima. Dok je ležao u tami, sam sa svojim bolom, zaklopljenih je očiju pokušavao u misli prizvati Rionnino lice. Zamišljao je da je s njom, u njihovu domu, da ga Rionna zavodi kako samo ona može. Zamišljao je kako dodiruje njezin zaobljen trbuh i razgovara s njom u sitne noćne sate o tome kako će njihovo dijete izgledati i kakav će život imati. – Pazi na Rionnu, Ewane – šapnuo je. – Ja sam je iznevjerio. I nju i tebe. *

Rionna je bila na rubu nesvjestice kad je konačno dala upute svojim ratnicima da se rasporede u tami oko dvorca Duncana Camerona i ostanu sakriveni dok im ne dade znak za napad. Ako je Bog uz njih, Ewan McCabe stići će prije nego što budu morali napasti. Ako nije, i ona i svi ratnici klana McDonald časno će poginuti. Pomolila se za snagu. Molila je Boga da joj pokaže put. Znala je da mora biti uvjerljiva u svojoj varci, jer inače smrt čeka i nju i Caelena. Zategnula je uzde svojega jednako umorna konja i krenula prema dvorcu. Dok je izlazila iz šume i jahala prema vratima zidina, srce joj je tutnjalo. Dvorac Duncana Camerona bio je impresivna građevina od kamena, drva i metala. Zidine su bile vrlo visoke i još se jednom pomolila, ovoga puta da ih njezini momci uspiju preskočiti neprimijećeni. Njezin plan mora uspjeti. Ako Bog štiti pravedne, danas će klan McDonald pobijediti, a Rionna i Caelen živi se vratiti doma. Jašući, sve se vrijeme molila, kao da želi uvjeriti Boga u svoj cilj. Kad je stigla do vrata, stražar ju je upitao tko je. Rionna je podigla pogled i izbrojila najmanje tri samostrijela uperena u nju. Spustila je kapuljaču ogrtača. – Rionna McDonald! – povikala je. – Želim vidjeti svoga oca, Gregora McDonalda. Dugo je čekala, a onda je na vrhu jedne stražarske kule ugledala Duncana Camerona. Pokraj njega stajao je njezin otac. – Rionna, da ti to nisi došla preklinjati da ti poštedimo supruga?! – doviknuo joj je Cameron. Pogledala ga je prezirno, svisoka. – Došla sam provjeriti jesu li vijesti točne. Ako jesu i ako je moj otac zarobio McCabea, želim biti ta koja će ga ubiti. Naravno, ako to već niste učinili vi. Cameron je iznenađeno podigao obrvu, a Rionna je zadržala dah toliko dugo da joj se zavrtjelo u glavi. Dragi Bože, daj da je Caelen još uvijek živ. Sve se brzo događalo i sigurno nije prošlo puno vremena otkako su ga doveli u dvorac. Ona i McDonaldi jahali su bez zaustavljanja i na pola puta do Cameronova dvorca pronašli trag povorke Gregora McDonalda. – Otvori vrata! – povikao je Cameron. Trenutak poslije golema drvena vrata su se otvorila cvileći i škripeći. Rionna se nije ni pomaknula. Ostala je sjediti na konju, čekajući da je Cameron pozove da uđe. I doista, uskoro je ugledala Camerona i svojega oca kako staju ispred ulaza. Jedan Cameronov čovjek pritrčao je pomoći joj da sjaše. Kad je skočila s konja, koljena su je umalo izdala i na nogama ju je zadržala samo silna volja. Cameronov čovjek odveo je njezina konja. – Zanimljivu pričicu pričate, lady Rionna – rekao je Cameron, netremice je promatrajući. – Da čujem i ostatak. Rionna je pogledala oca, pitajući se je li ga Cameron toliko zastrašio da neće reći ni riječi. Gregor McDonald gledao ju je bezizražajna lica, ali u njegovu pogledu vidjela je i natruhu sumnje. – Je li mrtav? – upitala je odlučno.

Cameron je nakon nekoliko trenutaka odmahnuo glavom. Rionnu je preplavilo olakšanje. – Nije. Tek su ga doveli. Nego... zanima me jedna stvar. Kako si tako brzo stigla? – Kad su mi ljudi prepričali što se dogodilo, nisam im povjerovala. Želim se vlastitim očima uvjeriti u tu sreću. Ako je istina da je moj otac zatočio Caelena McCabea, želim mu zahvaliti. – Kakve to besmislice melješ, kćeri? – javio se konačno Gregor. Cameron je podigao ruku. – Samo će nam jedno otkriti istinu. Dođite, lady Rionna. Hladno je, a vi ste nam doputovali izdaleka. Rionna je primila Camerona pod ponuđenu ruku i zahvalno mu se nasmiješila. – Zahvaljujem, lairde Camerone. Doista i jesam umorna, ali nisam željela stati dok se ne nađem na sigurnom, unutar vaših zidina. – Na sigurnom? Zbog čega vam je potrebna zaštita? – upitao ju je Cameron, vodeći je dvorištem i stubama u dvorac. Kad su im otvorili vrata, iz dvorca je do nje dopro topao, ali i težak zrak. Rionni se želudac okrenuo i jedva se suzdržala da ne povrati. Tunika je skrivala njezin zaobljen trbuh, a i nije bila toliko trudna da se može na prvi pogled primijetiti. Nije željela da doznaju kako nosi Caelenovo dijete. – Mislite li da ću biti sigurna na vlastitom posjedu kad Ewan McCabe dozna da mu je jedan McDonald oteo brata? – A zašto želite ubiti supruga? – upitao ju je Cameron bez sustezanja. Dao joj je rukom znak da smije sjesti ujedan od naslonjača ispred kamina i Rionna je s olakšanjem sjela. Nije bila sigurna koliko bi još mogla ostati na nogama. – Je li vam to doista važno? – odvratila je smireno. – Teško mi je povjerovati da ste se odrekli zaštite vlastitoga klana i dojahali ovamo po ovakvoj studeni samo da ubijete nekoga kome ionako nema spasa. – Mrzim ga! – povikala je Rionna. – Mrzim sve McCabeove. Rasturili su moj klan. Istina je da je moj otac bio loš laird, ali barem je bio McDonald. McCabeovi nas ponižavaju na svakom koraku. Ako mi već ne želite dopustiti da ga ubijem vlastitom rukom, barem mi dajte da gledam smaknuće. Osim toga, molim vašu zaštitu dok nevolje s McCabeovima ne završe. – Čudna ste vi ženska, Rionna McDonald. Ili Rionna McCabe? Rionna je skočila na noge, isukala mač i uperila ga pod Cameronovo grlo, nadajući se da će ga time zadiviti ili uvjeriti da je dovoljno luda da želi ubiti Caelena. Bila je svjesna da joj je to jedina nada. – Nećete me tako zvati! – prosiktala je. Odgurnuo je vršak njezina mača kao da tjera muhu. – A meni ni vi ni bilo koja druga ženska neće gurati mač pod grlo u vlastitome domu. Pokazao joj je da sjedne pa pogledao Gregora McDonalda, koji je stajao pokraj Rionne. – Nešto me zanima, Rionna. Što je Caelen McCabe učinio da je izazvao ovakav bijes?

Rionna je pogledala oca, znajući da će ga njezine iduće riječi uvjeriti da Rionna govori istinu, koliko god Cameronu zvučale bizarno. – Tjera me da se odijevam kao žena. Uzeo mi je mač i zabranio borbu. Ponižava me i ruga mi se. Povrh svega toga još me i... zlostavlja. Cameron se nasmijao, gledajući njezina oca. – Kakvu si to curu odgojio, Gregore? – Curetinu koja misli da je momak – odgovorio je Gregor s gađenjem. – Ni dana u životu nisam je mogao natjerati da se ponašao kao žena. Odavno sam digao ruke od nje. McCabe ju je vjerojatno samo odvukao u postelju... to ona naziva zlostavljanjem. Cameron je pohotno odmjerio Rionnu i bila je sretna što je povezala grudi. Kao da je pogledom tražio dokaz da je Rionna doista žensko, ali u toj odjeći izgledala je poput bilo kojeg momka, mršavo i žilavo. Stresla se od njegova pogleda. Koliko god mu bila neobična, ili možda upravo zbog toga, Cameron ju je proždirao pogledom kao da bi je najradije bacio na leđa pred svima. Možda se radilo samo o tome da želi nešto što pripada jednom McCabeu. Rionna nije mogla ni nagađati što se tom divljaku mota po glavi. Tada se samo okrenuo od nje i dobacio pogled jednom od svojih ljudi. – Dovuci Caelena McCabea iz tamnice. Supruga mu je došla u posjet. Rionni se želudac stegnuo. Obuzeo ju je strah od kojeg se gotovo ukočila. Znala je da mora biti uvjerljiva i brza, uvjeriti Camerona i oca da je sve što je rekla istina. Nikad se nije našla pred težim zadatkom. Morat će uvjeriti Caelena da joj je zlo pri pogledu na njega i da ga želi vidjeti samo mrtvog. Dok je čekala, pokušavala se pripremiti za susret s Caelenom. Znala je da je ranjen. Možda je sad već na korak od smrti. Nije smjela pokazati suosjećanje ni najmanji znak koliko je zabrinuta. Rionna je bila na rubu suza. Osim što je jedva stajala od umora, bila je prestravljena. Nikada u životu nije ju bilo toliko strah. Kad su Caelena gurnuli u dvoranu, pao je na koljena i vidjela je da su mu ruke svezane na leđima. Ustala je prije nego što je podigao glavu. Prišla mu je brzim korakom i stala pred njega baš kad je konačno uspio smoći snage podignuti pogled. Na tren mu je u očima vidjela zaprepaštenje i rastvorio je usta kao da će progovoriti. Rionna je znala da ga mora spriječiti. Zamahnula je i ošamarila ga što je snažnije mogla.

31 Caelenova glava poletjela je unatrag i jedva se održao na koljenima. Odmah je okrenuo glavu prema supruzi i ošinuo je bijesnim pogledom. Rionna je stajala pred njim, gledajući ga jednako bijesno kao i on nju. Iza nje su stajali Cameron i Gregor, promatrajući sve to sa smiješkom. – Jesi li sišla s uma? – upitao ju je. – Što radiš ovdje? – Došla sam gledati kao umireš! – prosiktala je. – A ako mi dopuste dragi Bog i laird Cameron, ubit ću te vlastitim mačem. Ne mogu zamisliti većeg užitka nego da tebe pošaljem na drugi svijet, Caelene McCabe. Caelen je njezine riječi čuo, ali nije ih razumio. Vidio je da je bijesna, ali nije shvaćao zašto. U srce mu se uvukla sumnja i u trenu se proširila cijelim njegovim tijelom i dušom, zapekavši ga oštrije od rane na leđima. Nemoguće. Nije moguće da se povijest ponavlja. Duncan Cameron prišao je Rionni i obgrlio je oko ramena. – Ženica te došla vidjeti, Caelene. Nije li to baš lijepo od nje? Kaže da te želi sama smaknuti. Što kažeš na to? Ali prije nego što je Caelen uspio smisliti odgovor – jer što da kaže na to? – Cameron se okrenuo prema Rionni i divljački pritisnuo svoje usnice na njezine. Caelena je preplavio bijes. Bol u ramenu više nije ni osjećao, kao ni bilo što drugo. Ispunjavao ga je samo užaren bijes. Još uvijek nije razumio previše od svega što se odigravalo pred njime, ali jedno mu je bilo savršeno jasno. Izdaja. Opet. Rionna se istrgnula iz Cameronova stiska i odalamila ga jednako žestoko kao i Caelena prije toga. Isukala je mač, ali Cameron ju je zgrabio za ruku i privikao k sebi. – Jedan me muškarac već napastovao. Ne namjeravam si to ikad više priuštiti – obrecnula se. Caelen je zapanjeno podigao obrve. – Napastovanje? Tako ti to nazivaš? Rionna ga je pogledala i u njezinim je lijepim očima vidio samo prezir i ljutnju. Potom je pogledala Camerona i pokušala izvući ruku iz njegove. Smireno ga je odmjerila. – Vidim da sumnjate u mene. Iskušavate me. Ne vjerujete da sam došla gledati kako umire Caelen McCabe. Konačno se oslobodila njegova stiska i zavukla ruku pod ogrtač. Izvukla je svitak na kojem je Caelen ugledao dva pečata. Jedan je bio Ewanov, znao je. Drugi je nosio kraljevski grb. – Donosim vam ovo. Znate li što je to, lairde Camerone? Poziv u rat. Vjerojatno su unutra detaljni planovi Ewana McCabea za napad na vas. Sve što vam spremaju. Bih li vam dala ovo da spremam varku? – Ne! – zarežao je Caelen. Pokušao se baciti na njih, ali su ga zadržali Cameronovi ljudi. Koprcao se i otimao, ali svezanih ruku bio je nemoćan protiv njih.

Cameron je uzeo svitak i okrenuo ga da provjeri pečate. Bez riječi je slomio vosak i razmotao svitak. Čitao je nekoliko minuta, a kad je dovršio, pažljivo ga je smotao i pogledao Caelena. – Čini se da više nemaš ni ženu ni klan, McCabe. Caelen se zacrvenio od bijesa i zagledao u Rionnu stisnutih usnica. – Nemam ja žene, a moj klan je bio i ostao McCabe. – Dosta mi ga je više. Vratite ga u rupu iz koje ste ga izvukli – rekla je Rionna prezirno, jednako ledenim glasom. – Još se nismo dogovorili kako će umrijeti – Cameronu je ovo bilo zabavno. – Ako je za vjerovati ovoj poruci od Ewana McCabea i kralja, sprema nam se rat. Nadao sam se da će smisliti pametniju strategiju, ali čini se da nisu sposobni za to. Dajem vam jedan dan, lady Rionna. McDonald će biti pogubljen sutra ujutro, a tada ću se pozabaviti planom obrane. Rionna je isukala mač i polako prišla Caelenu. Nije ju želio pogledati u oči. Nije uopće podigao glavu prema njoj. Misli su mu bile vrtlog bijesa i još uvijek kao da nije shvaćao što se događa. Kad je stigla do njega, Rionna je prislonila oštricu mača na njegov vrat i podigla mu glavu da ga natjera da je pogleda u oči. – Mogla bih te ubiti odmah – rekla je posve bezizražajnim glasom. Na licu joj nije bilo ni traga osjećajima. Nitko nije znao kakve joj se misli motaju po glavi. Izgledala je smireno kao da razgovara o vremenu i Caelen se stresao, shvaćajući da to lice svoje supruge dosad nije vidio. – Ali to bi bilo prebrzo. – Zašto? – upitao ju je promuklim glasom. – Ne izdaješ samo mene, nego i sve one koje si nazivala prijateljima. Izdaješ Mairin, koja je od prvoga dana bila dobra prema tebi. Izdaješ njezino nedužno dijete. Šalješ u smrt one koji su ti podarili povjerenje. Zbog čega? Da bi čovjek bez časti mogao zasjesti na mjesto koje mu više ne pripada? Rionna je spustila mač na njegovo međunožje. – Začepi, inače ću te razrezati i tobom nahraniti pse. Tada se okrenula od njega kao da ga više ne može gledati. Srameći se kao nikad u životu, Caelen je shvatio da je i sad želi pozvati, zaustaviti. Zaklopio je oči. Čini se da tu lekciju nikada neće naučiti. – Spalite ga na lomači čim svane – rekla je Rionna mirno. – Prikladna smrt za bezvrijednog jadnika kao što je on. Čak se i Cameron lecnuo na te riječi, ali odmah potom nasmiješio se sa zlim bljeskom u oku. Čini se da je i u drugima cijenio okrutnost, svoju najizraženiju osobinu. – Kako želite, lady Rionna. Živjet će do jutra. Dao je svojim ljudima znak da odvuku Caelena, a tada se ponovno posvetio Rionni. – Želite li se osvježiti? Doputovali ste izdaleka. Sigurno ste umorni. Dok su Caelena vukli iz dvorane, gledao je svoju suprugu kako se smješka čovjeku kojega je mrzio više od svega na svijetu.

Tik prije nego što je izašao, Rionna se okrenula i na trenutak su im se pogledi susreli. Rionninim je očima proletjela sjena, a tada je brzo okrenula glavu. * Rionna je stajala pokraj prozora u sobi u koju su je smjestili, zagledana u snijegom prekriven krajolik. Bila je premorena, ali znala je da neće ni oka sklopiti cijele noći. Previše će se brinuti za Caelena, koji je trpio tko zna kakve muke u tamnici pod zemljom. Zaklopila je oči, prizivajući u misli njegov pogled, njegove ljutite riječi i njegovu pomirenost s njezinom izdajom. Sad je bila još odlučnija u namjeri da ga spasi. Nije mogla dopustiti da njezin suprug umre misleći da mu je zabila nož u leđa. Spustila je dlanove na trbuh i nježno ga protrljala, osjećajući odjednom micanje. Sa suzama u očima shvatila je da je njihovo dijete odabralo baš taj trenutak da se prvi put pomakne, kao da potvrđuje njezinu odluku. – Ti si moja budućnost, Caelene McCabe. Budućnost našega klana, našega sina ili kćeri – šapnula je odlučno. – Neću dopustiti da umreš u tamnici, svezan poput ulovljene životinje. Odvukla se do kreveta i svalila na rub. Cameron joj je dao lijepu sobu, pa čak i poslao slugu da pripali vatru u kaminu. Čim je ostala sama, Rionna je zaključala vrata zasunom i blokirala kvaku stolcem koji je dovukla do vrata. Nije se smjela izložiti nikakvoj pogibelji. Znala je da je Cameron arogantni divljak uvjeren da ima pravo uzeti što god poželi. Rionna je znala da mu nije zanimljiva jer je smatra lijepom. Namjerno se obukla u mušku odjeću, ali ni to nije spriječilo lairda Camerona da je odmjerava znatiželjno i pohotno. Legla je na postelju potpuno odjevena i zaklopila oči da se odmori barem na trenutak. Najradije bi natjerala sate da prođu brže. Nije mogla dočekati da sve ovo bude iza njih. Njezini ljudi sad se već sigurno raspoređuju uza zidine. Najradije bi im s prozora viknula da odmah krenu u napad. Provela je noć ležeći budna i nervozno šetkajući po sobi, sve dok nije svanulo i netko je pokucao na njezina vrata. Pričekala je malo pa doviknula da će brzo sići. Željela je da pomisle kako je spavala i tek se sad oblači. Razbacala je krzna po krevetu, rasplela pletenice i razbarušila kosu, pa prišla vratima. Kad je odmaknula stolac i otvorila vrata, ugledala je oca. Ispustila je pletenicu koju je upravo ponovno upletala i šutke ga upitno pogledala. – Laird želi da siđeš na dvorište. Kimnula je i čekala da i on krene prema stubama, ali Gregor McDonald samo ju je gledao. – Što je Caelen McCabe zapravo učinio da te toliko razbjesnio? Mene si potjerala i udružila se s njim, izbacili ste me zbog njega, a sad ti više ne odgovara? Rionna je znala da njezin otac neće prihvatiti očitu laž, pa je rekla istinu. – Ni tebe ni njega nismo htjeli za lairda. Jednako ste loš izbor. Gregor McDonald sumnjičavo je pogledao kćer, a potom je ljutito odmjerio od glave do pete. – Vidim da još nisi naučila držati jezik za zubima i pristojno razgovarati s važnijima od sebe.

– Nisi ti važniji od mene. Ako samo i pomišljaš ponovno me udariti, znaj da ću provesti u djelo ono što sam ti svojedobno obećala, a McDonaldi će sutra birati novog lairda. – Sredit ću ja tebe poslije – prijeteći je rekao Gregor. Rionna je samo slegnula ramenima kao da je njegove prijetnje ni najmanje ne zabrinjavaju. Dok su silazili u dvorište, Rionna se čvršće omotala ogrtačem. Na hladnoću je zaboravila čim je ugledala Caelena privezanog za stup. Oko njega su bila nabacana drva za lomaču. Izgledao je još gore nego prethodne večeri. Bio je još više izudaran, a niz bok mu je kapala krv. Rionna je čvrsto stisnula zube i potisnula suze bijesa. Nikad nikoga nije toliko mrzila kao Duncana Camerona i svojega oca. Najradije bi ih obojicu skratila za glavu istoga trena, ali znala je da mora biti strpljiva. Bila je svjesna da bi Cameronovi ljudi ubili Caelena i prije nego što bi glave te dvojice bijednika pale na tlo. Cameron je stajao nekoliko koraka od Caelena, oko kojega su u krug stali i njegovi ljudi s bakljama u rukama. Prišla je Cameronu, a on joj je pružio baklju. – Kucnuo je čas – rekao je. – Ali bez otezanja. Smrad gorućeg mesa mi se gadi, a i čekaju me važnije zadaće. Rionna je drhtavom rukom prihvatila baklju pa se okrenula prema suprugu. Zakoračila je prema njemu i duboko udahnula, pripremajući se za izazov pred sobom. Pogledi su im se susreli. Nijedno od njih nije okrenulo glavu. Caelenove žive zelene oči sad su bile mutne, a pogled pun boli. Nije izgledao kao da potpuno razumije što se događa. Rionna je opsovala u sebi. Danas joj je Caelenova snaga potrebnija nego ikad.

32 Caelen je gledao kako Rionna prihvaća baklju iz Cameronove ruke prožet gorućom boli. Osjećao se kao da istodobno gori i pretvara se u led, ali kad ga je Rionna pogledala u oči, izdržao je njezin pogled. Otkako su ga prethodne večeri odvukli iz dvorane, nešto ga je kopkalo. Dok je ležao sklupčan na ledenom, vlažnom podu tamnice, nije mogao prestati razmišljati o posljednjem pogledu koji mu je Rionna uputila dok su ga odvodili iz dvorane. U njezinim je očima pročitao nešto što mu je sad šaptalo da stvari nisu onakve kakvima se čine. Borio se s tom mišlju, znajući da nikada više ne bi smio povjerovati dokazima. Istini koja stoji pred njim. Samo što... Nije mogao prihvatiti da ga je Rionna izdala. Kad ju je ugledao, mozak mu je potpuno stao. Šok zbog te hladnokrvne izdaje paralizirao ga je. Sada kad je imao vremena razmisliti, shvatio je da se Rionna ne bi okrenula protiv njega. Nije imala razloga za to. Oca je mrzila, bojala ga se. Zašto bi se sad trudila vratiti ga na mjesto lairda? Stala je uz Caelena kad ga je njezin klan odbacio. Podržala ga je iako je time razljutila neke od njih. Nije moguće da je sve to bila varka. Ne, doista nije moguće. Caelen je zaključio da ne vjeruje u to, pa makar još jednom ispao budala. Vjerovao je srcu, a ne očima. Znao je da njegovo srce ovoga puta govori istinu. Bio je spreman riskirati vlastiti život za to. To je značilo da je njegova supruga sad u jednakoj opasnosti kao i on sam. A on joj ne može nikako pomoći. Što li pokušava postići ovom varkom? Koji joj je cilj? Rionna je uhvatila baklju jednom rukom, a drugu zavukla pod ogrtač. U tom trenutku Caelen je u njezinu pogledu razaznao molbu. Molila je da joj pomogne. Molila je da joj vjeruje. Sekundu poslije ponovno ga je gledala prezirno, ali Caelen je znao da se nije prevario. Postojala je mogućnost da je vidio ono što je želio vidjeti, ali srce mu je govorilo drugačije. Ispunio ga je nemir iščekivanja. Poželio je zaurlati, zapovjediti joj da pobjegne, da spasi sebe i njihovo dijete. Želio joj je reći da ništa nije vrijedno njezina života. Čak ni njegov vlastiti. života.

Ali nije pustio ni glasa, svjestan da bi samo jedna njegova riječ nju stajala

A tada je počelo... Rionna se naglo okrenula i gurnula Cameronu baklju u lice. Laird je zaurlao od bola, ali glasnija od njega bila je Rionna. Njezin bojni poklič nadglasao je sve oko njih. Izvukla je mač, odbacila ogrtač i potrčala prema lomači. Caelen je u nevjerici promatrao kako ratnici klana McDonald nadiru sa svih strana, skaču sa zidina s mačevima u rukama. Supruga i klan kojih se prethodne noći odrekao došli su spasiti ga. – Jesi li dovoljno snažan za borbu?! – doviknula mu je Rionna, režući užad kojom je bio privezan za lomaču. – Jesam! – odvratio je. Još nije bio mrtav, a radije bi i umro nego dopustio da Rionnin plan sad propadne.

Udaljila se prije nego što je stigao do kraja se osloboditi, pa ju je potražio pogledom. Već je mahala mačem i poželio joj je priskočiti u pomoć, ali tada je na njega naletio jedan Cameronov ratnik i Caelen je morao odskočiti da izbjegne njegov mač. Prvo se mora domoći oružja. Još je jedan Cameronov ratnik skočio na njega i Caelen je jedva izbjegao oštricu. Sagnuo se i bacio na ratnika, obgrlio ga oko bedara i oborio na tlo. Njegov je mač poletio i pao u snijeg, a Caelen je zamahnuo šakom i udario ratnika. Krv je prsnula po snijegu. Caelen se otkotrljao i dohvatio mač, upravo kad se na njega bacio i treći ratnik. Njegov je udarac izbjegao u posljednjem trenu. Kotrljao se tlom mašući mačem i uspio zarezati protivnika po listovima. Caelen je skočio na noge, zaboravljajući i bol i malaksalost. Imao je samo dva cilja. Pronaći suprugu i smlaviti Duncana Camerona. Probio se do zidina, tražeći pogledom Rionnu i Camerona. Na nogama ga je držala samo snaga volje. Osvrćući se, shvatio je kako stoje i srce mu se stegnulo. Iako su se McDonaldi borili vještije i srčanije nego ikada prije, bilo ih je znatno manje, a broj im se smanjivao iz minute u minutu. Konačno je ugledao Rionnu: stjerala je jednoga Cameronova ratnika uza zidine. Brzo mu je zabila mač u prsa pa jednako tako brzo izvukla mač i okrenula se baš kad je na nju nasrnuo drugi. U tome je bio problem. Svakog palog Cameronova ratnika u trenu bi zamijenio drugi. Caelen je krenuo prema njoj, probijajući se kroz protivnike. Jedino što je još želio bilo je odvesti Rionnu na sigurno. A tada je začuo bojni poklič koji je prepoznao i umalo se rasplakao od olakšanja. Skupio je posljednje mrvice snage, zabacio glavu i odgovorio jednakim pokličem. – Stiže pomoć! – povikao je McDonaldima. – Izdržite! Caelen se okrenuo prema vratima zidina baš kad su njegova braća ujahala u dvorište. Stotine McCabeovih ratnika navrlo je sa svih strana. Caelen nikada nije vidio impresivniji prizor. Znao je da ga neće zaboraviti ni da poživi stotinu godina. McDonaldi su odjednom bili u znatnoj prednosti. Do maločas na rubu poraza, oslabljeni i sve umorniji, sad kao da su dobili krila. Ewan, koji je vodio McCabeove u napad, sjahao je pred Caelenom, držeći mač visoko da ih obrani. Uskoro je pokraj njih skočio i Alaric. Caelena su braća štitila sa svih strana. – Koliko si loše? – upitao ga je Ewan, odmjeravajući zabrinuto krv na Caelenovim rebrima. – Preživjet ću. Zajedno su se probijali kroz Cameronove ratnike, sijekući sve pred sobom. Borili su se odlučno, odmjerenim pokretima, gonjeni bijesom i žeđi za osvetom. – Gdje je Rionna?! – povikao je Alaric kad su se probili do sredine dvorišta. Caelen se osvrnuo, ali odmah se morao sagnuti da izbjegne još jedan mač. – Ne znam. Izgubio sam je kad ste ujahali.

– Tvoja je žena sišla s uma – povikao je Ewan, obarajući još jednog protivnika. – Nikad nisam vidio tako glupu, bezobraznu, odvažnu curu. – Tu se slažemo – rekao je Caelen. – To je moja mala. Alaric se iscerio, okrećući se oko sebe da svom snagom obori još jednog Cameronova ratnika. – Baš si sretnik, Caelene, da si se oženio curom koja je previše tvrdoglava da te pusti umrijeti. – Gdje je Cameron? – Ewan je bio vidno frustriran. – Ovoga mi puta neće pobjeći. – Rionna mu je spalila pola lica bakljom. Otada ga nisam vidio. Neko vrijeme nisu ništa govorili. Odbijali su napad za napadom. Cameronovi ratnici bacali su se na njih jedan za drugim, iz svih smjerova, i Caelen je sad već jedva uspijevao potisnuti bol i ostati dovoljno usredotočen da se nastavi boriti. Njega Duncan Cameron trenutačno nije zanimao. Samo je želio pronaći Rionnu. Strah koji je u njemu rastao bio je gori od bilo čega što je u životu iskusio. – Bježe! – povukao je Hugh McDonald. – Zatvarajte vrata! Ne smiju umaći! Dvorište je bilo prekriveno tijelima, a do maločas nedirnut snijeg sad je bio grimizan. Krv je svjetlucala na suncu, a vjetar je nosio njezin metalni vonj. Protivnika je bilo sve manje i Caelen je sad jasnije vidio oko sebe. Panično se osvrtao u potrazi za suprugom i kad ju je konačno ugledao, krv mu se sledila u žilama. Borila se protiv oca. Gregor McDonald zamahivao je očajnički. Nije izgledao poput iskusna ratnika, nego poput čovjeka svjesnog da ga čeka smrt. Rionna je bila leđima okrenuta Caelenu. Borila se žestoko, srčano, odbijala snažne udarce, ali vidio je da je sve umornija. Caelen je potrčao prema njima ne obazirući se na umor i silan bol. Bio je na pola puta kad je ugledao Duncana Camerona. Kukavica do kraja, Cameron se skrivao iza skupine svojih ratnika, ali mnogi od njih jedva su stajali. Bio je nezaštićen. Lijeva strana lica bila mu je mjehurima prekrivena, krvava i sluzava opeklina. U jednoj je ruci držao mač, a u drugoj bodež. Prije nego što je Caelen shvatio zašto, Cameron je naciljao i bacio nož na Rionnu. – Ne! – zagrmio je Caelen. Zakasnio je. Cameron je dobro naciljao i bodež se zabio u Rionninu desnu lopaticu. Zateturala je, odbila još jedan očev nasrtaj, ali potom pala na koljeno. Gregor je podigao mač iznad glave da joj zada smrtni udarac, ali tada mu se u grudi zabila strijela. Caelen se nije ni okrenuo provjeriti tko ga je pogodio. Zanimala ga je samo Rionna. Silan bijes dao mu je snage i zaurlao je Cameronovo ime pa se zatrčao prema gadu koji je pogodio Rionnu.

Mačevi su im se sudarili i zveket metala nadglasao je sve ostalo. Caelen se borio kao da je u njega ušao demon. Želio je vidjeti kako Cameron izdiše. Želio mu je izrezati srce iz grudi i okupati se u njegovoj krvi. Ali Cameron se borio žestoko, kao i svatko tko zna da ga od smrti dijele tek minute. Arogancija kojom je inače odisao sad se istopila. Prvi put u životu suočio se s vlastitom smrtnošću. Borio se očajnički. Želio je živjeti. Oslabljen groznicom i gubitkom krvi, izmoren bitkom, Caelen je posrtao pod Cameronovim silovitim udarcima. Ukopao se na mjestu i podigao ruke nad glavu da dočekao Cameronov udarac, od kojega je zadrhtao i ramena su ga umalo izdala. Kad su im se mačevi dodirnuli, Caelen je zabio čizmu Cameronu u trbuh i odgurnuo ga. Bacio se na njega ne dajući mu ni tren predaha, uputivši nekoliko brzih udaraca koje je Cameron jedva uzvratio. Caelen nije čuo ništa osim zveketa metala, nije osjećao ništa osim vonja krvi i smrti. Bojni pokliči zamrli su i McDonald i McCabevi sad su samo metodično uništavali protivnike, izdajnike vlastitoga klana i saveznike njihova nekadašnjeg lairda, čovjeka bez časti. Caelenu je pred očima plesao prizor Rionne kako pada, pogođena Cameronovim nožem. Zaurlao je, a vlastiti mu je glas zvučao kao jauk ranjene zvijeri. Cameron je možda bio kukavica, ali i vješt ratnik svjestan da se bori za vlastiti život. Odgurnuo je Caelena unatrag i zamahnuo mačem. Caelen je pao na koljena i u posljednjem trenu se nagnuo, izbjegavajući oštricu koja je proletjela opasno blizu njegova vrata. Rame mu je gorjelo. Rana je ponovno krvarila, pekla još jače zbog znoja. Bio je sve svjesniji da mu ponestaje snage i da mora privesti borbu kraju. Oba njegova brata bila su na drugom kraju dvorišta. Caelenu nitko neće doći pomoći. Mora ovo dovršiti sam. Odbio je još jedan udarac i s mukom se osovio na noge, bacajući se na Camerona i prije nego što se uspravio. Cameron je podigao mač iznad glave i s grimasom dočekao Caelenov udarac, kad se odjednom ukočio. Kroz prsa mu je prodro mač i vršak oružja izbio je na prednju stranu, obojen grimizom. Cameron je oborio pogled kao da mu nije jasno što se dogodilo. Oči su mu već bile zamagljene, pogled ukočen. Smrt se šuljala sve bliže. Kad je pao na koljena, a potom klonuo na tlo, Caelen je ugledao Rionnu. Držala je mač objema rukama, blijeda poput duha. Podigla je pogled s Cameronova beživotnog tijela i Caelen je vidio da je i njezin pogled jednako mutan i prazan poput Cameronova. – Nije zaslužio časnu smrt – dahtala je. – Nije tako ni živio. Zakoračila je prema Caelenu, zateturavši. Glava joj je pala na prsa. Klonula je i svalila se na snijeg. Caelen je tek sada vidio da joj je tunika natopljena krvlju. – Rionna! – povikao je. Odbacio je mač i pritrčao joj, poduhvativši joj glavu. Privinuo ju je na prsa, nježno je spuštajući u krilo. Iz ramena joj je još uvijek stršao nož.

– Hvala Bogu – šapnula je, otvarajući oči. Pogled joj je bio mutan, u njemu je jedva bilo života. Njezine inače blistave, zlatom prožete oči sad su bile tamnosmeđe poput drveća zimi. – Nisam te mogla naći. Mislila sam da su te ubili. Lice joj se zgrčilo od bola i tiho je uzdahnula, zatvarajući oči. Caelen ju je milovao po licu, usnama, očima. – Ne smiješ umrijeti, Rionna. Čuješ li me? Da se nisi drznula! Naređujem ti da živiš. O, Bože – jecao je. – Molim te, mala. Ne smiješ me napustiti. Pridigao ju je da je zagrli i zanjihao ih. Jedva je disao od straha i boli. – Volim te – rekao je odlučno. – I nije istina da sam zaključao srce. Cijelo pripada tebi. Od dana kad sam te ugledao, moje srce pripada tebi. Nisam ti ga sam dao, nego si ga uzela. Ponovno ju je pomilovao po obrazu kao da je želi potaknuti da otvori oči. Kao da je konačno poslušala naredbu, Rionna je trepnula i otvorila oči, ali bilo je jasno da je za to morala skupiti posljednje kapi snage. Slabašno se osmjehnula. – Drago mi je čuti to. Mislila sam da ćeš mi do kraja života uskratiti tu sreću. – Izdrži. Ne napuštaj me i do kraja života samo ćeš to slušati – rekao je hrapavim glasom punim očaja. – Ne zaslužujem te, znam to. Sam Bog zna da te ne zaslužujem, ali svejedno te želim. Želim te uza se zauvijek. – Baš smo krasan par – šapnula je. – Krvavi i premlaćeni. Na korak od smrti, izgubljeni. Umrijet ćemo oboje, jer sam preslaba da te odnesem na sigurno. Shvaćajući da se Rionna pokušava šaliti, Caelen se potpuno raspao. Suze koje su ga dotad pekle u grlu sad su nahrupile i zamaglile mu vid. – To je i meni jasno. Možda nas moja braća nađu i spase. Možda dočekamo bolesnički krevet. Ali ako misliš da ćeš dobiti vlastiti, bogme se varaš. – Jadniji prizor u životu vidio nisam. A ti, Alariče? Caelen je podigao glavu i ugledao Ewana i Alarica. Stajali su nad njima i zabrinuto ih gledali, ali Ewan je strah sakrio iza zadirkivanja. – Meni se čini da je brak smekšao našega bracu – odvratio je Alaric. – Kakva sramota. Spasila ga je sićušna ženica. – Dođi malo bliže da ti pokažem tko je ženica – promrmljala je Rionna. Caelen nije znao bi li se smijao ili plakao, pa je samo mirno sjedio grleći Rionnu, ljubeći je u tjeme. Drhtao je od olakšanja i spoznaje koliko je malo nedostajalo da je izgubi. – Kako je Rionna?! – doviknuo je Gannon, pritrčavajući im. – Gannone – dahnula je Rionna zadovoljno. – Živ si. Dugujem ti zahvalnost. Ne bismo uspjeli bez tebe. Gannon ju je promatrao kao i Caelen. Zadivljeno, prestrašeno. Pomalo zbunjeno. – Ništa mi ne dugujete, lady Rionna. Uspjeli biste i bez nas. Potukli biste vi i sami Camerona i dovukli Caelena doma i bez moje pomoći.

Kleknuo je pokraj Caelena na snijeg i nježno dodirnuo Rionnino čelo. – Govorim vam istinu, lady Rionna. Vi ste najhrabrija žena koju sam ikada vidio. Čast mi je biti vaš sluga. Zahvalan sam što ste spasili život našem lairdu. Navikao sam se na to gunđalo. Rionna se nasmijala, ali odmah i jauknula od bola, a njezino se sitno tijelo zgrčilo. – Baš je gunđalo. Morat ću poraditi na tome. Kad je Rionnino lice iskrivio još jedan bolan grč, Ewan je spustio Caelenu ruku na rame. – Prepusti je nama, Caelene. Alaric će je odnijeti u dvorac. Bitka je gotova. Cameron je mrtav, a i ono malo njegovih koji su preživjeli razbježalo se. Moramo se pobrinuti za vas. – Caelene? Caelen je pogledao Rionnu i odmaknuo joj pramen s očiju. – Reci. Sad već jedva pri svijesti, Rionna ga je pogledala u oči. – Mislim da imam nož u leđima. Možeš li mi pomoći izvaditi ga?

33 Ako nas ne pustiš da ti očistimo rane, umrijet ćeš. Kakve će koristi Rionna imati od toga? – Ewan je bio na rubu očaja. Caelen je ljutito pogledao brata, jedva skrivajući nestrpljenje. – Trebali biste se pobrinuti za Rionnu. Ona je ta kojoj treba pomoć, ne ja. Ako umre jer se ti kao budala prepireš sa mnom, da znaš da će i Mairin ostati udovica! Ewan je ljutito uzdahnuo. – Ako Alaric mora sjesti na tebe dok ti čistim ranu, da znaš da i hoće! Što se prije pobrinem za tebe, to ću se prije moći pobrinuti i za Rionnu! Caelen je glasno opsovao. – Bi li ti meni prvo dao da tebi pomognem da je Mairin ozlijeđena? Ne bi! Želio bi da prvo pomognem njoj! – S Rionnom je Gannon. Pozvat će me ako mu bude trebala pomoć. Rionna je ozlijeđena nedavno, a tvoja je rana već stara i gnoji se. Dovraga, Caelene. Daj me pusti da ti pomognem pa možeš Rionni. Tek kad je Ewan to rekao, Caelen je popustio. Dok su njih dvojica stajali i prepirali se, Rionna je bila sama. Caelen to više nije mogao dopustiti. Želudac mu se grčio pri pomisli na sve što joj je izgovorio, a nije si mogao oprostiti ni što je isprva povjerovao da ga je izdala. Što ako pomisli da je zbog toga sada ne dolazi vidjeti? – Trese te groznica – rekao je Ewan kad je Caelen konačno pristao leći. – Znam da si zabrinut za Rionnu, ali tvoje su rane daleko ozbiljnije. – Rionna nosi dijete – rekao je Caelen tiho. – Ne znam jesi li stigao primijetiti. Trudna je, a izašla je na bojno polje da mene spasi. Došla je ovamo toliko brzo da je sigurno jahala dan i noć bez prestanka. Za Boga miloga, Ewane. Umalo sam se rasplakao maloprije. – I mene je ganula – priznao je Ewan. – Ali Rionna je snažna. Neće se predati bez borbe. Odlučila je doći spasiti te i nije ju bilo briga što ćemo reći ja, kralj, a vjerojatno ni cijela zemlja. Gannon je dojahao na Neamh Alainn i prenio nam njezine zapovijedi. Sve je ovo izvela bolje od mnogih muškaraca. – Ne postoje dvije takve – mrmljao je Caelen. – Nisam ni shvaćao koliko je jedinstvena. Previše sam se trudio promijeniti je u nešto drugo. Nešto što sam mislio da želim. Ewan se nasmijao. – Pretpostavljam da joj to nije sjelo. Caelen se pokajnički nasmiješio, ali odmah potom i opsovao jer je Ewan počeo čistiti njegovu ranu. – Nije, ne. Žestoka je ona i ja... – nije dovršio rečenicu. Nije Ewan taj kojem je trebao reći što osjeća prema Rionni. Ona to mora čuti prva, ako ništa drugo. Borila se za to priznanje. Očekivala ga. Dobit će ga. – Kakav je Neamh Alainn? – upitao je Ewana kroz stisnute zube. Morao je odvratiti misli od boli. – Ljepšeg mjesta nikad nismo vidjeli – rekao je Ewan tiho. – Dvorac stoji već stotinu godina, a savršen je kao da je jučer sagrađen. Kraljeva straža dobro ga je održavala otkako je kralj Aleksandar preminuo. Dobro se pobrinuo za Mairin i njezinu kćer. Krasan je posjed ostavio svojoj unuci.

– Znaš da će Isabel biti jednako poželjan plijen kao što je bila i Mairin – rekao je Caelen mrko. – Istina, krasno je nasljedstvo dobila. Ali i teret. – Imat će zaštitu kakvu Mairin nije imala – odvratio je Ewan. – Mairin je živjela u samostanu do udaje, nije imala zaštitnika osim časnih sestara. Nad Isabel ćemo bdjeti Mairin i ja. Sama će odlučiti za koga će se udati. Caelen se nasmiješio na bratov ozbiljan ton. – Dopustit ćeš joj da bira? – Nego što. Mairin tu priliku nije dobila. Ne želim da se ikad osjeti stjeranom u kut kao Mairin, da bude prisiljena odabrati manje od dva zla. – Dobro si odlučio. I dobre smo žene dobili. Rodit će nam male McCabeove snažne poput nas i pametne i žestoke poput svojih majki. Ewan se nasmijao. – Bogme hoće. Caelen se opet trznuo od bola. – Za pet rana Božjih, Ewane, hoće li to skoro? – Moram ti zašiti ranu. Smiri se, jer ću ti u protivnom prije rane zašiti usta. – No, počni više onda. Moram k Rionni. Ne želim da se brine jer me dugo nema. – Poslao sam Alarica k njoj. Zna da si naporan kao i inače i da se razmećeš prijetnjama. Odmah će joj biti jasno da ti je dobro. – Da me sve ne boli, dobio bi svoje. Ewan se iscerio. – Probaj ti, zašto ne. Slabašan si kao novorođenče. Mislim da bi te Rionna svladala i ovako s nožem u ramenu. – Zadivila me, Ewane. Nemam pojma kako da joj priđem. Kako da se držim nakon svega ovoga. Riskirala je sve što ima za mene. – I ti bi za nju – rekao je Ewan kao da se to samo po sebi razumije. – Zna ona to, zato je ovako i postupila. Ali jedinstvena je, tu se slažemo. Veliki si sretnik, Caelene. Nadam se da si toga svjestan. – Jesam, da – promrmljao je. – Gotovo – rekao je Ewan, odmičući se konačno. – Zašiven si i više ne krvariš. Caelen je pokušao ustati, ali klonuo je na bok. U tijelu više nije imao ni mrvice snage. Mišići su mu bili poput kaše i bio je toliko iscrpljen da ni ruku nije mogao podići. Opsovao je i pokušao opet. – A da mi pomogneš? – Odvest ću te k Rionni samo ako obećaš da ćeš leći i ostati ležati. – Time me ne moraš ucjenjivati – odbrusio je Caelen. – Neko se vrijeme ne namjeravam micati od nje. – Teško si ranjen, Caelene. Trese te groznica, sva ti je snaga iscurila iz tijela. Ako me ne poslušaš, tko zna hoćeš li preživjeti. – Pomozi mi da ustanem – bio je uporan Caelen. Ewan je odmahnuo glavom, ali pridigao Caelena u sjedeći položaj. – Nemam pojma kako smo ti i ja u rodu. Kladim se da te netko ostavio pred našim zidinama dok si bio mali.

Caelen se uz puno muke odgurnuo od postelje i ustao. Ewanove su ga riječi podsjetile na ono što je Cameron rekao o njihovu ocu. Iako se kroz izmaglicu bola nije sjećao svakog detalja, najvažnije je zapamtio. Tko zna je li to bila istina. Braći o tome neće reći ni riječi, to je već odlučio. Nema smisla i njih zaraziti sumnjom. Cameron se godinama hranio samo željom za osvetom i to mu nije donijelo ništa dobro. Na kraju je osramotio i sebe i oca kojega je navodno želio osvetiti. – Gotovo je, Ewane – rekao je tiho, šepesajući niz hodnik. – Nakon osam godina, Cameron je mrtav, a nitko od nas trojice nije ga ubio. – Da – rekao je Ewan mrko. – Naš otac konačno počiva u miru. Osvetili smo ga. – Ne – usprotivio se Caelen. – Ovo nije imalo veze s osvetom. Morali smo ga zaustaviti jer je to bilo ispravno i pravedno. Cameron je nečasno živio i nečasno umro. Mi smo izvršili svoju dužnost. Ewan je iskosa pogledao brata. – Tvojoj supruzi dugujem više nego što ću ikada moći vratiti. Spasila je tebe, ali i ubila čovjeka koji je nanio silnu bol mojoj Mairin i doveo u opasnost moju kćer. – Čini se da svi ponešto dugujemo mojoj supruzi – našalio se Caelen. Ewan je pokucao na vrata Rionnine sobe, ali Caelen ih je otvorio i prije nego što je dobio dopuštenje za ulazak. Srce mu je umalo stalo kad je ugledao Rionnu. Ležala je na trbuhu, glave okrenute prema vratima, zaklopljenih očiju. Gannon je odmah podigao dlan da ga smiri. – Maloprije se onesvijestila, ali živa je. Izgubila je svijest zbog bola, to je sve. – Zar nemamo nekakav napitak protiv bola? Zar ovaj klan nema vidaricu? – ljutio se Caelen. – Ne želim da više pati. – Smiri se – rekao mu je Alaric. – Ne želiš je valjda prestrašiti? Uvjerili smo je da nije teško ranjena i da će se brzo oporaviti. Trenutačno se više brine zbog tebe, a tako je i bolje. Ta će joj briga dati snage. Caelen je prišao postelji, boreći se da ostane i na nogama i pri svijesti. Glava mu je bila mutna, a tijelo teško kao da se probija kroz močvaru, ali želio je doći do Rionne. – Nož je prodro jako duboko, Ewane. – Jest. Kad ga izvučem, izgubit će puno krvi. Morat ću brzo zašiti ranu. – Rionna je borac – rekao je Gannon hrapavim glasom. – Nije ovo ništa za nju. Caelen nikada nije vidio Gannona tako zabrinutog. Nadvijen nad Rionnom, kršio je ruke kao da ne zna što bi sam sa sobom. – Krvari li samo iz rane na leđima? – upitao je Caelen sa zebnjom u glasu. – Nosi dijete. Alaric je kimnuo glavom. – Nigdje nema krvi, provjerio sam. Nije se ni žalila na bolove u trbuhu. Rekla je da je bole samo leđa. – Sjedaj prije nego što padneš – zapovjedio je Ewan ljutito. – I to na drugu stranu, da nam ne smetaš dok radimo kad se konačno onesvijestiš.

Netko je pokucao na vrata i Gannon i Alaric odmah su isukali mačeve. Gannon je pritrčao vratima i odškrinuo ih, a tada ih širom otvorio i pustio u sobu sjedokosu ženu koja je izgledala starije od Biblije. Bila je vidno uzrujana, lomeći ruke. – Oprostite, lairde McCabe, rečeno mi je da vam je potrebna vidarica. Ewan je oštro odmjerio staricu. – Jeste li vješti? Ponosno se uspravila i uzvratila mu jednako oštrim pogledom. – Bila sam vješta davno prije nego što ste vi rodili, momče. – Trebam napitak koji će ublažiti bol i mast za ranu nakon što je zašijem. Kimnula je. – Imam oboje. Želite li da je ja zašijem? Stara jesam, ali u šezdeset godina ruka mi nije zadrhtala dok sam šivala rane. – Ne – ubacio se Caelen. Pogledao je Ewana. – Ti je zašij. Tebi vjerujem. rekao.

Ewan je kimnuo pa se ponovno obratio starici. – Donesite nam to što sam vam Kimnula je i natraške se udaljila iz sobe.

– Trebat ću vašu pomoć da izvučem nož Rionni iz leđa – rekao je Ewan ozbiljno. – Morat ćemo to izvesti brzo i odmah potom zaustaviti krvarenje. Caelene, ti legni. Ako Rionna dođe k svijesti, smirit će se kad te ugleda. Caelen je konačno popustio i legao pokraj Rionne. Pomilovao ju je po kosi, čiji su krajevi bili slijepljeni krvlju. – Kad sve bude gotovo, oprat ću te kao ti mene – šapnuo joj je u uho. – Sjest ćemo pred vatru i češljat ću te, hraniti kao ti mene. Pročitat ću ti sve što sam napisao od dana kad sam te ugledao. Čak sam te i tada želio, iako si trebala pripasti mom bratu. Pomilovao ju je po obrazu, pokušavajući joj vratiti malo krvi u lice. Bila je blijeda, a koža joj je bila hladna na dodir. – Nabaci još drva na vatru – rekao je Gannonu. – Ne želim da joj bude hladno. Moramo se brinuti za nju što bolje možemo. – Spusti dlanove sa strana oštrice – rekao je Ewan Alaricu. – Kad ja povučem nož, ti gurni Rionnina leđa dolje. Čim nož izađe, čvrsto pritisni ranu obama dlanovima. Alaric je kimnuo, a Caelen se približio Rionni toliko da joj je usnama dodirivao lice. – Budi hrabra, mala – šapnuo je. – Hrabra kao dosad. Uz tebe sam. Ne idem nikamo. Ewan je kimnuo Alaricu, pa uhvatio nož i brzo ga povukao. Rionna se trznula i otvorila oči, a u njima se vidjela panika. Vrisnula je i počela se otimati. Ewan je potpuno izvukao krvavu oštricu, a Alaric je odmah pritisnuo ranu dok se Rionna bacakala. – Mir, Rionna. Ja sam, Caelen. – Miruj, mala. Pomažemo ti. Ewan ti je izvukao nož iz leđa.

Ewan je brzim potezima razrezao Rionninu tuniku i ogolio joj leđa. Kad je vidio kojom brzinom iz rane pod Alaricovim dlanovima istječe krv, Caelen je u očaju zaklopio oči. Rionna je tiho zacvilila kad je Alaric još snažnije pritisnuo ranu i Caelen ju je uhvatio za ruku. – Boli – cvilila je Rionna. – O, Bože, kako žari. – Znam, mala. Bit će brzo gotovo, kunem ti se. Slušaj me. Duboko diši. Gledaj me i ne misli ni na što drugo. Pogledala ga je u oči i vidio je koliko se boji. – Ewan će zašiti ranu – smireno je objasnio Caelen. – Želim da ne skidaš pogled s mene. Zaboravi bol i misli na nešto lijepo. Zamisli da držiš naše dijete. Rionnin se pogled malo smirio i Caelen je u njemu ugledao tračak nade. Sljedeći sat Caelen se borio protiv vlastitoga tijela. I sam je bio ranjen, premoren i u groznici. I on je trpio bol, ali nije se predavao. Bodrio je Rionnu dok je Ewan šivao njezinu ranu. Kad je problijedjela od bola, ljubio ju je i poticao da misli na dijete. Kad je bila na rubu nesvjestice, milovao ju je po obrazu i govorio joj da je voli. Kad je Ewan konačno zbrinuo ranu, Caelen je i sam bio na korak od nesvijesti. Ewan se odmaknuo od kreveta i nadlanicom obrisao znoj s čela. – Gotov sam, Caelene. Sad je Rionna u Božjim rukama. Caelen nije odgovorio. – Caelene? Ewan se nagnuo nad krevet i shvatio da ni Caelen više nije pri svijesti. Pogledao je Alarica i Gannona. – Ne znam tko me od njih dvoje više brine. Oboje su teško ranjeni. Izgubili su puno krvi. Caelen je gore, njegova je rana već gnojna. Trese ga groznica. – Što da radimo? – tiho je upitao Gannon. – Odnijet ćemo ih kući i cijelim se putem moliti da im se Bog smiluje.

34 Rionnu je probudio snažan bol. Osjećala se kao da joj netko rasteže tijelo, napinje mišiće i kožu. Usnice su joj bile suhe i ispucale. Prodala bi dušu za gutljaj vode. – Dobro došla – čula je nečiji nježan glas. – O, nebesa. Pa ja sam umrla – rekla je nezadovoljno. Začula je smijeh. – Ma otkuda ti to? – Zvučiš kao anđeo. Rionna je oprezno otvorila jedno oko. Nije mogla ni zamisliti da tako jednostavna kretnja može toliko boljeti. – Keeley – dahnula je. – I ti si tu – rekla je pa se namrštila, ne shvaćajući. Pogledala je oko sebe i shvatila da leži u svojoj staroj sobi u dvorcu McDonalda. – I ja sam tu, da. A gdje bih trebala biti kad je nekome mome potrebna njega? Keeley je sjela na krevet pokraj Rionne i prinijela njezinim usnama peharčić vode. – Želiš li vode? – Više nego zraka. Keeley se opet nasmijala. – Baš si dramatična. Rionna je pohlepno otpila nekoliko gutljaja, ne obazirući se na bol koji joj je svaki od njih zadao. Kad se napila, klonula je na jastuk i zaklopila oči da odagna bolan grč koji joj je stezao cijelo tijelo. – Zašto sam ovdje? – upitala je. Nije se usuđivala upitati izravno zašto nije u Caelenovoj sobi – onoj koju su njih dvoje dijelili od onoga dana kad ju je Caelen odvukao iz ove sobe. Keeley joj je spustila hladan dlan na čelo i nježno ga protrljala. – Nisam htjela da ležiš pokraj prozora. Danima si imala groznicu. Da sam te pustila da ležiš pokraj prozora, morala bih zapaliti jaču vatru i nikako ne bih uspjela postići da ti nije sad hladno, sad vruće. – Meni ništa od svega toga nije jasno – mrmljala je Rionna umorno. Keeley se osmjehnula i pogledala Rionnu, koja je opet otvorila oči. – Gdje je Caelen? – upitala je, konačno se odvaživši postaviti pitanje koje ju je mučilo otkako se probudila. – Nije se još probudio. Rionna se uspravila, iako se umalo ponovno onesvijestila kad joj je oštar bol proparao leđa. – Koliko ovako ležim? – upitala je promuklim glasom, boreći se protiv Keeleynih pokušaja da je polegne. – Putovali smo dva dana, a groznicu imaš posljednji tjedan. Rionni se grlo stegnulo od panike. Skupila je svu snagu koju je imala i odgurnuvši Keeley, ustala. – Gdje je? – upitala je odlučno, teturajući prema vratima.

– Ma tko? Rionna, dosta toga. Preslaba si, a ni groznica ti još nije prošla. Rionna je naglo otvorila vrata. – Caelen, a tko drugi – odgovorila je. – Gdje je? – U svojoj sobi, naravno. A sad se vrati ovamo. Za Boga miloga, pa samo si u spavaćici. Rionna se izmaknula Keeleynu stisku i polako otišla niz hodnik. Kad je skrenula prema Caelenovim vratima, ondje je zatekla Gannona. Nije mu bilo drago što je vidi. Pritrčao je i uhvatio je tik prije nego što su je koljena izdala. – Bože blagi, lady Rionna. Ma zašto ste na nogama? Keeley je sustigla Rionnu dok se ova otimala Gannonovu stisku. – Makni mi se s puta – odrješito je rekla. – Želim vidjeti supruga. Gannon ju je pogledao nešto nježnije pa obuhvatio oko struka. – Ako vas pustim da uđete, morate mi obećati da ćete se potom vratiti u svoj krevet. Da vam pravo kažem, izgledate kao da ste ustali iz groba. – Hvala – promrsila je Rionna. – Baš znaš kako udijeliti kompliment. Keeley se okrenula da sakrije osmijeh. – Čekat ću te ovdje, Rionna, ali za nekoliko minuta ulazim po tebe. Nećeš se izvući. – Možda će mi trebati više od nekoliko minuta da natjeram svojega tvrdoglavog supruga da se probudi – uzdahnula je Rionna, ulazeći. Gannon i Keeley razmijenili su zbunjene poglede, ali Rionna se više nije obazirala na njih. Jedva je stigla do Caelenova kreveta prije nego što su joj noge popustile. Klonula je na rub kreveta i zagledala se u supruga. Izgledao je smireno. Nije se čak ni mrštio. Doimao se toliko mirno da se Rionna malo uplašila. Odjednom ljutita na njega, prignula se posve blizu njegovu licu. Znala je da je čuje, a ako je i ne čuje, natjerat će ga na to. – Sad me dobro slušaj, mužiću – počela je odrješito. – Ne smiješ mi umrijeti. Ne sad, nakon svega što sam učinila da spasim tvoju guzicu. Ovako mi zahvaljuješ? Predao si se? Srami se, da znaš. Obuhvatila je njegovo lice dlanovima i okrenula ga prema svojemu. – Bori se, dovraga. Ne smiješ se predati bez borbe. Bog te ne može dobiti, jer ja još nisam gotova s tobom. Lijepo ćeš se probuditi i konačno mi reći znaš već što. Načekala sam se da to čujem. Izvoli mi reći da me voliš, jer se ono usred bitke ne računa. Reci mi to kako valja, inače, tako mi svega, dat ću te zakopati u neposvećeno tlo i duša ti nikada neće stići u raj. Ostat ćeš zatočen kao duh u ovom dvorcu. Na Rionnino veliko iznenađenje, Caelen je otvorio oči i nasmiješio se. Pogledao ju je i u njegovim je lijepim zelenim očima vidjela samo toplinu. – Volim te. Oči su joj se ispunile suzama i uskoro više nije ni vidjela Caelenovo lice. Preplavila ju je plima olakšanja i zadrhtala je. Caelen ju je uhvatio za ruke i povukao na svoja prsa.

– Samo si me zbog toga probudila? Da izvučeš priznanje iz mene? Nije da ti to ne bih i sam rekao, ali posljednjih nekoliko dana nisi bila pri svijesti, a menije dosadilo izjavljivati ljubav ženi koja ne sluša. Pridigla se i strogo ga pogledala u oči. – Molim? Mislila sam da si u nesvijesti. Mislila sam da si na korak od smrti! Keeley je rekla da se još nisi probudio. – Pa i nisam – nasmijao se. – Sinoć sam kasno legao, a ne bih ni tada da mi Gannon nije priprijetio da će me osobno onesvijestiti ako se ne maknem od tebe i pođem na spavanje. Rionni su niz lice kliznule suze. Jedva je disala od sreće i olakšanja. – Ne umireš? Bit ćeš dobro? Nećeš me napustiti? – Ni sad ni bilo kad – rekao je, a potom je strogo pogledao. – Ali ti, s druge strane, ne napreduješ kako valja. Izgledaš kao da si na samrti, a šećeš uokolo. Govoreći to, drhtavim ju je prstima milovao po rukama i licu. – Tipično za tebe da dođeš vikati na mene, a ni sama nisi dobro – promrmljao je. – Jako si me zabrinula, mala. Ovaj tjedan trajao mi je cijelu vječnost. – Da znaš da se ne vraćam onamo – rekla je tvrdoglavo. – Kad sam se probudila, pomislila sam da se još uvijek ljutiš na mene i da si me protjerao iz ove sobe. Ne želim se ponovno probuditi i onako zbunjena zaključiti isto. Nježnije ju je pogledao i pažljivo spustio pokraj sebe na krevet. Poravnao je krzna da joj bude udobno, ali Rionna nije mislila ni na udobnost ni na bol. Suprug za kojega je mislila da umire gledao ju je s obožavanjem. I konačno joj rekao da je voli. – Da je po mome, nikada se više ne bismo rastali ni na tren – rekao je. – Pobogu, Rionna. Umro sam od straha zbog tebe. Zbog tebe i našega djeteta. Rionnin je dlan poletio prema trbuhu kao da se tek tada sjetila. Caelen je položio ruku na njezinu, umirujući je. – Ne brini se, dobro je. Dobro si ga čuvala. Kladim se da će biti žilav mali ratnik ili ratnica, baš kao ti. – Ispričaj mi što se sve dogodilo – rekla je Rionna, a Caelen se okrenuo licem prema njoj. – Sjećam se samo nekih dijelova i gotovo ničega iz bitke. Bila sam prestravljena. Sve mi je mutno. Pomilovao ju je po kosi i poljubio u čelo. Nije ju želio prestati dodirivati. – Bila si veličanstvena, eto što se dogodilo. Spasila si me. Neću to zaboraviti do kraja života. Povela si klan u bitku. Prava princeza ratnica. Rionna se namrštila. – Otkuda ti to? Nasmiješio se. – Keeley mi je rekla o čemu si sanjala kao dijete. Ti si moja princeza ratnica, Rionna. Sva se rastopila na te riječi. Gledao ju je s obožavanjem. – Sramim se što sam potratio toliko vremena pokušavajući te pretvoriti u nešto drugo – rekao je s očitim žaljenjem. – Ali ponovno priznajem da sam te želio od dana kad sam te ugledao, usprkos tome što si skakala uokolo s mačem u rukama, u muškoj odjeći. Možda sam mislio da ćeš imati manje moći nada mnom ako te promijenim. – Možda si se prestrašio jer si shvatio da smo slični. Da smo dvije polovice – šapnula je.

– Jesam, da. Borio sam se protiv toga. Više neću. – Znači li to da ćeš mi dopustiti da se borim uz tebe? – podignula je obrvu. Približio se na poljubac. Kad je odgovorio, glas mu je podrhtavao. – Najradije bih te zaključao u dvorac i bdio nad tobom dan i noć, to znaš. Umro sam od straha gledajući te kako se boriš. Bio sam i ponosan na tebe. Došlo mi je da svima objavim da si moja. Ali bio sam i prestravljen da će ti se nešto dogoditi, želio sam te odvući odande i spremiti na sigurno do kraja života. Mogu ti jedino obećati da više neću biti onako tvrdoglav, ali ne i da ću spremno pristati na opasne prijedloge. Rionna se nasmiješila, naslanjajući glavu na Caelenovo rame. – Dovoljno mi je da me voliš i da me prihvaćaš ovakvu kakva jesam. Sa svim mojim manama. – Bit ću dobar prema tebi, to ti obećavam. Voljet ću te do posljednjeg daha, a i nakon toga. Stvorena si za mene. Savršena. Tada su se vrata otvorila i Keeley je uletjela kao da je svi vrazi gone. Za njom je ušao Gannon, a za njim i Alaric i Ewan. – Sad bi bilo dosta! – objavila je Keeley. – Vrijeme je da se vratiš u krevet. Nisi ni približno zdrava, Rionna. Caelen ju je pogledao i nasmiješio se. – Ne ide ona nikamo. Najgore je prebrodila, a ja ću paziti da bude dobro pokrivena i da ne prilazi prozoru. Ewan je prišao Caelenu i Rionni. – Drago mi je što ti je bolje, Rionna. Želio sam ti red koliko sam ti zahvalan prije nego što se vratim k Mairin i Isabel. Rionna ga je zbunjeno pogledala, a Caelen se nasmijao. – Ni ne zna što je sve učinila. Izgleda da je željela samo spasiti svojega nevoljnog supruga. – Zahvaljujem ti što si mi spasila brata. Naporan je i gunđalo, ali odanijega od njega nema nigdje. Predugo je patio zbog tuđih pogrešaka. Rionna se nasmiješila, a Ewan nastavio. – Koliko god sam to želio sam učiniti, poslala si na drugi svijet Duncana Camerona i na tome sam ti također zahvalan. Kralj ti je također zahvalan, a mene je zamolio da ti to prenesem. Bez Cameronove podrške, Malcolmova pobuna neće uspjeti. Nema ni vojnike ni sredstva da se dočepa prijestolja. Cijelo ti je Visočje zahvalno zbog toga. – Da se barem mogu pohvaliti da sam točno to željela postići kad sam zabila nož Cameronu u leđa, ali samo sam ga htjela spriječiti da ubije Caelena – rekla je Rionna srameći se. Svi su se nasmijali, a Caelen ju je privinuo uza se i poljubio je u čelo. – A sad se stvarno počni odmarati – promrmljao je. – Bit ću uz tebe i bdjeti i nad tobom i nad našim djetetom. Rionna je uzdahnula i zaklopila oči. – Nigdje drugdje ne bih radije bila. Ne skidajući pogled sa supruge, Caelen ju je ponovno poljubio u čelo pa domahnuo ostalima da ih ostave nasamo. Keeley je očiju suznih od ganuća još jednom pogledala par na krevetu. Alaric se tiho nasmijao i povukao je iz sobe.

Čak su i Ewan i Gannon izašli iz sobe nasmiješeni.

35 Jao! – ciknula je Rionna kad joj je Mairin uvukla još jednu ukrasnu iglu u kosu. Pokušala je protrljati glavu, ali Keeley joj je odmah spustila ruku. – Danas moraš izgledati savršeno – rekla je Mairin. – Ne znam samo zašto – mrmljala je Rionna. – Ako mi kralj želi zahvaliti, može i nasamo. Samo sam nervozna zbog sve te pompe. Keeley i Mairin pogledale su se, što Rionni nije promaklo. – Što je? Što mi se sprema? Vidjela sam vas! Keeley je zakolutala očima. – Samo želimo da budeš lijepa. Dugo si se oporavljala. Vrijeme je predivno i želimo da blistaš poput sunca. – Smutljivica si ti, Keeley McCabe. Pokušavaš mi odvratiti pozornost laskanjem da zaboravim na onaj pogled koji ste razmijenile. Mairin se nasmijala. – Joj, daj dosta. Da te vidim. Odmaknula se, a Rionna je nervozno protrljala trbuh. Keeley i Mairin preradile su njezinu haljinu da joj ljepše stoji. Rionna je morala priznati da su sjajno obavile posao. Haljina joj je lelujavo padala do gležnjeva i prilično dobro skrivala trenutačni oblik njezina tijela. Tek je pokoji nabor tkanine na trbuhu odavao da se ispod njega nešto krije. Sama je haljina također bila remek-djelo. Rionna je jedva vjerovala da takva divota pripada njoj: metri tkanine boje jantara obrubljeni nitima boje zlata i hrđe. Haljina je savršeno pristajala uz njezinu kosu. Bile su jednake boje, nalik na zalazak sunca. Koliko god se bunila, Rionna je zapravo željela izgledati lijepo. Željela je da je Caelen pogleda i zaboravi sve ostalo. Nije se uopće brinula o tomu hoće li se znati ponašati pred kraljem. Zbog njega nije bila nervozna, iako je došao u posjet samo njoj. Rionnu je zanimalo samo hoće li se svidjeti Caelenu. – Vrijeme je – rekla je Mairin. – Vrijeme za što? – Rionna je bila na rubu živaca. – Vas dvije jako ste tajnovite danas. Keeley se tajanstveno osmjehnula i uhvatila Rionnu za ruku da je povede iz sobe. – Izvoli poći s nama na balkon ponad dvorišta. Svaka je uhvatila Rinu pod ruku i zajedno su je otpratile do balkona. Kad su izišle, Rionna je zaškiljila pred snažnim svjetlom, uživajući u njezinu toplom dodiru na koži. Bilo je divno boraviti na svježem zraku. Duboko je udahnula: zanosno je mirisao. Proljeće je konačno stiglo i sve je bujalo. Snijeg se odavno otopio i bjelinu su zamijenile raskošne boje. Rionna je otvorila oči i vidjela da su se svi ratnici klana McDonald okupili na dvorištu. Na desnoj strani dvorišta stajala su sva tri brata McCabe, a do njih je sjedio kralj, okružen stražarima. Rionna se osvrnula prema Keeley i Mairin, ali nije ih bilo. Zbunjena, okrenula se prema dvorištu upravo kad je Caelen istupio pred ostale.

Ali nije se okrenuo prema njima. Nije se njima namjeravao obratiti. Podigao je pogled prema njoj. Okupljeni su se stišali i Rionna je progutala knedlu, odjednom nervozna. Nije mogla dokučiti što se događa. Caelenov je glas odjeknuo dvorištem. – Rionna McDonald, stojim pred tobom zbog onoga što si učinila. Okupila si ratnike i povela ih u borbu smislivši toliko lud plan da je očigledno morao uspjeti. Riskirala si vlastiti život jer me voliš. Ne mogu ti dokazati svoju ljubav nečim jednako veličanstvenim, ali jednom si mi rekla da želiš od mene čuti da te volim, da želiš cijelo moje srce. Želim ti reći da ne posjeduješ samo moje srce, nego cijeloga mene. Rionna se morala pridržati za kamenu ogradu balkona. Nagnula se malo naprijed, uživajući i u pogledu na supruga i u njegovim nježnim riječima. – Ne mogu izvesti ništa jednako impresivno da ti dokažem ljubav, jer ti si bila spremna žrtvovati sve za mene. Pogriješio sam pokušavajući te promijeniti. Pokušao sam pretvoriti hrabru, srčanu ženu u pokornu suprugu jer sam mislio da mi tada nećeš biti prijetnja. Ni zbog čega neću toliko žaliti, koliko god poživio. Danas ti dajem ono što si željela. Riječi koje si željela čuti. Volim te. Volim svoju princezu ratnicu. Izjavljujem ovo pred svojim kraljem i pred svojim klanom. Pred našim klanom. Želim da svi znaju koliko te volim i cijenim. Klan je oduševljeno zagrmio. Ratnici su podigli mačeve i počeli glasno zviždati i pljeskati. Rionna je prekrila usta dlanom da ne osramoti i sebe i Caelena suzama. – Volim i ja tebe, divljače jedan – šapnula je. – Okupio sam kralja i našu obitelj da ispravim pogrešku – nastavio je Caelen kad su se stišali. Tada se okrenuo i prema McDonaldima. – Klan McDonald zaslužuje da njihovo ime nastavi živjeti. Hrabro su se borili za lairda koji ne nosi njihovo ime i za kralja koji je podijelio njihov klan. Polako je podigao glavu prema Rionni i pogledi su im se susreli. Njegove zelene oči bile su pune ljubavi. – Od danas više nisam Caelen McCabe. Od današnjega dana ja sam Caelen McDonald. Neka naš klan živi dugo i neka se priča o princezi ratnici koja ih je povela u borbu zauvijek prenosi s koljena na koljeno. Rionna je nesvjesno otvorila usta. Svi su pripadnici klana bez riječi promatrali Caelena. Neke su žene samo nijemo stajale prekrivajući usta dlanom, druge su plakale, brišući oči pregačama. Ewan je ponosno pogledao brata. Mairin, koja je stajala pokraj supruga, također je brisala suze. Rionna je potrčala. Utrčala je u dvorac i strčala stubama, skupljajući haljinu rukama da se ne spotakne. Istrčala je u dvorište, pred Caelena i njegovu braću, pred klan, pred kralja. Na tren je stala pred njega i nije mu se odmah bacila u zagrljaj, prisjećajući se kako ju je nekoliko mjeseci prije prekorio zbog pokazivanja nježnosti pred ratnicima. – Ako me odmah ne zagrliš, bacit ću se na tebe pred svima – rekao joj je Caelen tiho. Sretno je vrisnula i bacila mu se u zagrljaj, a Caelen ju je spremno dočekao i odmah priljubio usnice uz njezine, znajući da će i taj poljubac postati dio legende.

Zavrtio ju je oko sebe i dvorištem je odjeknuo smijeh. McDonaldi su im prilazili, sretni i nasmijani. Kad je Caelen konačno spustio Rionnu, samo ju je malo odmaknuo od sebe da je može pogledati u oči. – Volim te, mala. Moje srce i duša pripadaju ti u potpunosti. – Drago mi je čuti to, Caelene McDonalde. Ljubomorna sam ti ja. Nikada ne bih bila zadovoljna ni s čim manjim. Caelen se nasmijao i poljubio je. – Pohlepna si ti, eto što si. Baš po mom ukusu.

EPILOG Caelen je tiho ušao u sobu, noseći novorođenog sina. Rionna je spavala, izmorena porodom. Oprezno je spustio dijete pokraj nje da je ne probudi, a potom stao i zagledao se u najvrjednije što je ikada posjedovao. U dvorani su još slavili. Njegova braća i njihove supruge doputovali su proslaviti rođenje maloga budućeg lairda, kojega je Caelen na trenutak odvojio od majke da im ga predstavi. Na tren je razmišljao o tome bi li se vratio u dvoranu i pustio Rionnu da se odmara, ali tada je sjeo za stol i izvukao svitke, pero i tintu. Rionni je svojedobno rekao istinu. Nije rječit i svoje misli i osjećaje lakše izražava pisanjem. Danas je njegovo srce bilo toliko puno sreće da je znao da nikada ne bi našao prave riječi da ih mora izgovoriti. Razmotao je svitak i odmah pribilježio datum, jer današnji je zapis bio iznimno važan. Na današnji je dan rođen njegov sin. Ali dok je pisao pri svjetlu svijeće, Caelen je više mislio na suprugu. Svako malo podigao bi pogled i zadovoljno se nasmiješio spazivši da oboje mirno spavaju. Kad je dovršio, posuo je tintu prahom da se osuši, pa još jednom pročitao ono što je napisao. Današnji dan pamtit ću do kraja života. Dok je Rionna rađala, uhvatio me silan strah, ali moja je princeza ratnica još jednom pokazala koliko je hrabra. Podarila mi je zdravog i glasnog sinčića. Sa smiješkom mi je priopćila da je odlučila kako će maleni imati zelene oči i tamnu kosu poput mene. Ne usuđujem se suprotstaviti joj se, jer ionako joj više nikada ne namjeravam išta uskratiti. Rionna se sad odmara, a ja ne mogu skinuti pogled s nje. Čudesna je. Nikada neću zaboraviti dan kad sam je ugledao, kad me očarala i u muškoj odjeći, boreći se mačem poput najhrabrijeg ratnika. Kad sam ugledao njezine prelijepe oči pune vatre. Kad je rekla da želi cijelo moje srce, nije mogla znati da je ono od prvoga dana samo njezino. Mislim da sam te oduvijek volio, Rionna, ili se samo ne mogu sjetiti ničega prije tebe. Caelen McDonald, laird klana McDonald

ZAHVALE Puno dugujem svojoj obitelji, a pogotovo suprugu koji je preuzeo pranje rublja, kuhanje i većinu kućanskih poslova kako bih ja stigla napisati knjigu u roku. Zahvaljujem svojoj agentici, Kim Whalen, koja je neprocjenjiv poslovni partner i ne oklijeva ukoriti me kad je to potrebno, motivira me kad posustanem i ne obazire se na moje živčane ispade. Jaci Burton, Laurie K., Vicki L. i Shannon Stacey, vi mi dajete snagu i pružate ono najpotrebnije: prijateljstvo. Hvala vam. Pisanje je možda samotan posao, ali zbog ljudi s kojima dijelim život, taj je posao ugodniji i vrjedniji. Ne bih ga željela raditi bez njih. MAYA BANKS autorica je mnogobrojnih uspješnica New York Timesa. Živi u Teksasu s mužem, troje djece i mnoštvom kućnih ljubimaca. www.mayabanks.com