Maturski Rad1111111

Tehnička škola Ratarnička 1 34000 Požega

KLASA: 602-03/09-01/ URBROJ: 2177-12-01-10-

ZAVRŠNI RAD

PROJEKT ELEKTRIČNE INSTALACIJE OBITELJSKE STAMBENE KUĆE

Ime i Prezime :

Mentor:

Razred:

Predano:

Usmjerenje:

Ocjena:

U Požegi, svibanj 2010. 1

SADRŽAJ: 1. Uvod....................................................................................................3 2. Električne instalacije............................................................................3 2.1. Čemu sve služe električne instalacije……………………………..3 2.2. Elementi električnih instalacija……………………………………..3 2.3 Elektroenergetska instalacija……………………………………....4 3. Izvedba uzemljivača……………………………………………………....5 4. Kućni priključni ormarić…………………………………………………...6 5. Izvedba elektroenergetske instalacije kuće………………………….…7 6. Rasvjeta…………………………………………………………………....8 7. Trošila opće namjene(priključnice)……………………………………...8 7.1. Priključak fiksnih trošila…………………………………………....9 7.2. Priključak termičkih naprava……………………………………...11 8. Električne instalacije u kupaonici……………………………………….12 9. TK instalacije……………………………………………………………...16 9.1. Brzina prijenosa informacija…………………………………….....17 9.2. TK vodovi…………………………………………………………….17 10. Zaključak…………………………………………………………………..19 11.Glavna pravila električara………………………………………………...19 12. Popis literature………………………………………………………….....20

2

1.Uvod Potrebno je izraditi projekt elektroenergetske instalacije rasvjete i pogona za stan.Instalacijom rasvjete treba obuhvati opću rasvjetu građevine.Instalacijom pogona obuhvatiti napajanje priključnica i ostalih trošila. Napajanje građevine izvedeno je od NN mreže preko priključno mjernog ormarića na fasadi zgrade od kojeg do razdjelnice RO treba izvesti priključak kabelom PP00-Y 5*10 mm,a u skladu sa zahtijevima distrubutera.Projekt mora biti u skladu s važećim tehničkim normativima i standardima. 2.Električne instalacije- Su skup stalno ugrađenih električnih vodova i pripadajućih instalacijskih naprava koji se postavljaju u građevinske objekte,na vozila i dr..,a služe za priključenje stalno montiranih i prijenosnih električnih trošila kao i za priključak na zaštitno ili gromobransko uzemljenje.Električne instalacije se izvode u stambenim objektima,poslovnim prostorima,industriji,gradilištima…Izvode se kako bi se osiguralo napajanje potrošača električnom energijom. Postoje sljedeće vrste instalacija: elektroenergetske, gromobranske, telekomunikacijske i signalne.

2.1Čemu sve služe električne instalacije? · Za priključenje stalno montiranih i prijenosnih trošila električne energije na električnu mrežu. · Za spajanje telekomunikacijskih i drugih aparata međusobno i na izvor energije · Za zaštitno uzemljenje nekih dijelova električnih naprava i njihovih kućišta · Za priključak gromobranskih naprava na pripadne uzemljivače 2.2.Elementi električnih instalacija Razlikujemo: - instalacije jake struje – rasvjeta, motori - instalacije slabe struje – telefon, antenske instalacije Prema veličini pogonskog napona instalacije jake struje dijele se na: - instalacije niskog napona – imaju napon prema zemlji do 250 V - instalacije visokog napona – imaju napon prema zemlji iznad 250

3

2.3Elektroenergetska instalacija Projektom elektroinstalacija dana su tehnička riješenja za izvođenje elektroinstalacijskih radova građevine.Priključak na NN mrežu izveden je preko priključno-mjernog ormarića na fasadi građevine,a priključni kabel od NN mreže do ormarica treba izvesti prema uvjetima distributera.Priključni ormarić treba biti opremljen bravom lokalnog distributivnog poduzeća.Razdjelnica građevine Ro izvedena je kao limeni ormaric ugrađen podžbukno,a na priključno mjerni ormarić spojena vodom PP000-Y 5*10mm,u PVC cijevi.U ormarić je ugrađen limitator,strujna zaštitna sklopka (FID), te ostala oprema potrebna za napajanje i zaštitu trošila.Detaljnije o opremi ormarića razdjelnice vidi u jednopolnoj shemi razdjelnice dane u prilogu.Unutar razdjelnice smještena je i nul-sabirnica.S obzirom na primijenjenu vrstu zaštite od previsokog dodirnog napona,ove dvije sabirnice moraju biti odvojene-TT sustav razdiobe.Svi instalacijski prekidači i osigurači trebaju imati označene oznake trošila koja napajaju. Kućište limene razdjelnice je spojeno sa zaštitnom sabirnicom.Kućište i vrata RO su spojeni savitljivim bakrenim vodičem presjeka 6mm,(ako je vodič sa izolacijom onda mora biti žuto zelene boje).Kućište i vrata imaju navareni vijak M 6*10mm. Vodić na oba kraja ima kabelske stopice odgovarajuče veličine.Za pritezanje je koristena matica i dva podloška-obični i perni.Na vratašcima razdjelnice je postavljena je oznaka sa naljepnicom opasnosti od električne struje,a na unutarnju stranu naljepnica s primijenom zaštitom od neizravnog dodira.Vodići su položeni prema uputama proizvođača i Pravilniku o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona.Vodići svojim karakteristikama odgovaraju zahtjevima standarda N.C4.200,N.c3.202 i N.C3.320,a instalacijski pribor N.EO.310 za sklopke,odnosno N.E3.500 za priključnice.Instalacija u građevini izvodi se vodovima tipa P ili PP položenim podžbukno ili u PVC cijevima unutar pregradnih zidova i stropne konstrukcije.Glavni razvod izvedite tipa PP000-Y 5*10mm položen u PVC cijevi.Sva međusobna spajanja vodiča treba izvesti stezaljkama,vijačanim spojevima ili orginalnim tvorničkim priborom koji ima odgovarajući atest.Za rasvjetu su predviđeni izvodi s grlom E-27 i žaruljom 75W, a svjetiljke odabire korisnik u skladu sa namjenom pojedinog prostora.Raspored svjetiljki i sklopki mora biti u skladu s unutarnjim uređenjem prostorija.Sklopke treba ugraditi u podžbuknu kutiju na visinu 1.2m od poda,a priključnice na 0.5m od poda, osim priključnica s poklopcem koje ugraditi na 1.2m od poda(kuhinja), odnosno na 4

0.5m od poda na terasi. Priključnice i sklopke u kupaonicama nisu predviđene.Detaljnije o izvođenju instalacija vidi na priloženim nacrtima.Kad se vodiči polažu po zidu paralelno sa cijevima drugih instalacija(za plin, paru, toplu i hladnu vodu), razmak između vodiča i cijevi treba biti najmanje 5 cm,a na mjestu krizanja 3 cm.Vodoravno polaganje vodiča treba biti (u pravilu) 0.3 m ispod stropa, odnosno najmanje 2 m od poda.Ako je razmak do poda manji ,na toj dionici vodič treba dodatno zaštititi od mehaničkog oštećenja.U sanitarnom čvoru je ugrađena kutija sa stezaljkam za dodatno izjednačavanje potencijala.Na stezaljkama u kutiji spojena su dva izljevna mjesta(slavine,slivnici,umivaonik i sl.)Vodiči P/F-4 mm² Cu se na izljevna mjesta spaja bakrenim obujnicama.Zaštitna sabirnica kutije vezana je trakom P 25*3 N.B4.901 Č,odnosno P vodičem minimalnog presjeka 6mm2 na uzemljivač,odnosno na sabirnicu za izjednačavnje potencijala u RO.Također je potrebno izvesti izjednačavanje potecijala metalnih masa unutar cijele građevine.Zastitni uzemljivač izveden je trakom Fe/Zn 25*4 mm na položenom u temelje građevine.Kao zaštitna od neizravnog dodira primjenit će se automatsko isključenje napajanja zaštitni uređajem difercijalne struje (ZUIDS-FID) u TT sustavu. Svi uređaji u električnoj instalaciji obuhvatit će se navedenom zaštitnom vezivanjem svojih metalnih masa sa zaštitnim vodičem koji je spojen sa uzemljivačem.Zaštitni vodiči su zuto zelene boje izolacije,a u razdjelnici su svi spojevi ovih vodiča izvedeni pristupačno i s mogučnosti pojedinačnog odvajanja.Neutralni vodič iza strujne zaštitne sklopke mora biti izoliran i ne smije biti uzemljen,niti u kakvom dodiru s uzemljenim djelovima.Detaljnije o izvođenju instalacija vidi na priloženim nacrtima.Kod izvođenja instalacija potrebno je u potpunosti pridržavati se tehnički propisa. 3.Izvedba uzemljivača Temeljni uzemljivač je izveden od trake 25*4 P N.B4.901 Č,a polaže se u armiranobetonske, odnosno u temelje od nasutog betona prilikom izvedbi istih .Traka se polaže na prethodno mjesto nasutih 5 cm debeli sloj betona. U slučaju armiranobetonskih temelja traku treba na svaka 2 m galvanski povezati sa armaturom.Zatim se postave svi potrebni spojevi na temeljni uzemljivač praktički nepristupačan. Spojeve traka treba izvesti varom od 10 cm duljine.Nakon ponovne provjere potrebnog broja priključaka i pošto se utvrdi broj i položaj izvedenih priključaka odgovara broju i položaju projektiranih priključaka,može se završiti sa betoniranjem temelja.Betoniranjem treba izvesti pažljivo (posebno kod nasutih temelja) tako da ne 5

đođe do pomicanja uzemljivača.Sloj betona između uzemljivača i zemlje treba da je na svim mjestima minimalno 5 cm.Da ne bi došlo do korodiranja priključaka pričvršćeni na uzemljivač, priključak treba do 30 cm od izlaska iz temeja premazati dvostrukim slojem vrućeg bitumena.Kako se sve metalne mase,vodovodne cijevi i toplovodi rade ekvipotencijalizacije vezani preko ekvipotencijalnih traka i priključaka na temeljni uzemljivač,potrebno je izraditi i antikorozivnoj zaštiti uzemljivača, priključaka i traka posvetiti posebnu pažnju,jer u principu svi elementi ekvipotencijalazacije trebaju imati vijek trajanja najmanje jednak vijeku trajanja objekta.Povezivanjem temeljnog uzemljivača i svih cjevovoda položenih u pod ili zemlju, te pologanjem ekvipotencijalnih traka postiže se veoma povoljan otpor rasprostiranja i u područjima s relativno visokim specifičnim otporom tla, što opradava dodatne troškove vezane uz izvedbu temeljnog uzemljivača.

4.Kućni priključni ormarić Prvi element na uvodu električne energije u zgradu je kućni priključni ormarić (KPO, KPMO, SPMO -samostojeći). Njegova izvedba ovisi o vrsti i načinu priključka objekta na električnu mrežu. Uglavnom se primjenjuju tipski priključni ormarići koje uvjetuje isporučitelj električne energije. Priključni ormarić može biti završni i prolazni s odvojkom za sljedeći objekt. Kabelski KPO najčešće se ugrađuje u zid na visinu 0,6-1,1 m od tla (donji rub). Izgrađeni su od kvalitetne samougasive plastične mase koja pruža dobru električnu zaštitu. Izvedeni su u razredu II, tj. zaštita od dodira dijelova pod naponom izvedena je sustavom

dvostruke

izolacije.

Vrata

se

zatvaraju

tipskom

bravom

elektrodistribucijskog poduzeća tako da je pristup moguć samo ovlaštenim stručnim osobama. U priključni ormarić prvenstveno se smještaju tzv. glavni osigurači, a ovisno o tipu i druga oprema. Priključni mjerni ormarići tipa KPMO, osim za priključak objekta na mrežu, predviđeni su za mjerenje utroška električne energije, tj. smještaja brojila i uklopnog

6

sata (MTU) tamo gdje je poželjno da se omogući očitanje bez prisutnosti vlasnika objekta. Priključne snage manjih potrošača su obično 3,6 - 8 kW po fazi što odgovara strujnom opterećenju (osiguraču) od 16 - 35 A. Na slici 1.1 prikazana je principijelna spojna shema KPMO-a manjega poslovnog objekta. .

Slika 1. Principijelna spojna shema KPMO manjega poslovnog objekta (s osnovnim podacima) - TT instalacijski sustav

Kod većih stambenih objekata postavljaju se, u pravilu, priključni ormarići bez ugrađenih mjernih uređaja. Brojila su najčešće u stanovima, ili u etažnim ormarima na pojedinim etažama, odnosno kod glavnoga razvodnog ormara. Vrlo veliki stambeni i drugi veći objekti priključuju se na VN mrežu 10 (20) kV preko distribucijske TS locirane unutar (ili blizu) objekta.

5.Izvedba elektroenergetske instalacije kuće Elektroenergetske instalacije treba treba izvesti uz poštivanje svih propisa i normi. U stanovima se instalacija izvodi P i PP-Y vodovima uvučenim u podžbukno

7

postavljene plastične cijevi. U prostorima spremišta ( i slično) oprema mora biti u odgovarajućoj IP zaštiti. 6.Rasvjeta U stanu se preporučuje najmanje dva strujna za napajanje rasvjete s minimalnim presjekom vodiča 1,5 mm²-Cu. Proračun potrebnog presjek vodiča i zahtijevane rasvijetljenosti objašnjeni su u drugim poglavljima. U kuhinjama se , pored opće rasvjete , redovito predviđa i dodatna rasvjeta radnih ploha. Rasvjetom u stanovima upravlja se pomoću instalacijskih sklopki ugrađenih kod ulaza u svaku prostoriju. Sklopke tipkala postavljaju se na visinu cca 110 (70-150) cm od gotovog poda. U javnim prostorijama (učionice, čekaonice i sl. ) obavezno se rasvjeta napaja iz dva ili više strujnih krugova. Sve svjetiljke moraju imati posebni vijak za spajanje sa zaštitnim vodičem ( osim razreda II ). Trošila manjih snaga ( npr. ventilator) smiju se priključivati na strujni krug rasvjete. Veća trošila ( ili priključnica ) dozvoljena su ako ne opterećuju vodiče, odnosno uz kontrolu opterećenja i pada napona u vodičima. 7.Trošila opće namjene ( priključnice ) Trošila opće namjene se na instalaciju priključuje preko priključnica ( i utikača ). U pravilu se ovi strujni krugovi izvode vodičima presjeka 2,5 mm² štićeni osiguračem 16 A. U stanovima su predviđene priključnice opće namjene u svim prostorima. Visina postavljana ovisi o vrsti prostora i kreće se 30-150 cm od gotovog poda. Primjer : ● kuhinje i radni prostori ; cca 110 cm ● ostali prostori ; cca 30-45 cm Priključnice s poklopcem ( IP43) za trošila u kuhinju treba u svakom slučaju motriti iznad kuhinjskih elemenata. U hodniku se preporučuje ugradnja minimalno jedne dodatne elektroenergetske priključnice za priključak napojnog dijela telefonske sekretarice. U tablici 1.navedeni su podaci o minimalnom broju priključnica i svjetiljki prema vrsti prostora kako se preporučuje u razvijenim europskim državama.

8

Vrsta prostora Dnevna soba

Priključnice

Svjetiljke 4

1

Blagovaonica

4

1

Kuhinja

6

2

Radni prostor

7

1

Spavaća soba

4

1

Kupaonica

3

2

WC

1

1

Hodnik

1

1

Balkon

1

1

Sve energetske priključnice moraju imati zaštitni kontakt koji se spaja sa sabirnicom zaštitnog vodiča.

7.1.Priključak fiksnih trošila Fiksna (čvrsta) trošila npr. električni štednjak, el. bojler, klima , kuhinjska napa i drugo, na instalaciju se priključuju izravno preko posebnih priključnih kutija. Za priključne vodove rabe se instalacijski kablovi. Pri tome je važno napomenuti da trošila snage > 2 kW moraju imati posebni strujni krug.

9

Slika 2.

U kuhinji je obično predviđen priključak električnog štednjaka i perilice suđa na visini cca 0,3 m od gotovog poda. Prostorni razmještaj instalacije u stambenom prostoru (stana) prikazan je na slici 2.

10

7.2.Priključak termičkih naprava Termičke naprave su aparati koji za svoj rad koriste toplinu dobivenu iz električne energije. Osnovni element svih termičkih naprava je električni grijač koji se većinom sastoji od grijaće spirale smještene u metalnoj cijevi ili ploči. U električnim instalacijama najbrojnije termičke naprave su : ● električni bojleri ● električni štednjaci ● infra grijalice ● termoakumulacijske peći Njih u pravilu direktno priključujemo na el. instalaciju. Druge manje termičke naprave priključujemo na instalaciju preko utično-spojnih naprava . Termičke naprave većih snaga (termoakumulacijske peći, bojleri) često se spajaju u posebne strujne krugove za koje postoji mogućnost MTK upravljanja . To znači da ih lokalni distributer uključuje u vrijeme niže tarife. U takvom primjeru termoakumulacijska peć mora imati poseban priključak za pogon ventilatora. Za primjer navodimo okvirne vrijednosti snaga koju treba predvidjeti za strujne krugove električnih grijala vode : - kupaonski visokotlačni bojler od 80 l

2000-3000 W

- kuhinjski niskotlačni bojler od 15 l

1500 W

- protočno bojler od 5 l/min , dogrijavanje za 25 ºC

18 000 W

- protočno bojler od 12 l/min , dogrijavanje za 25ºC

21 000 W

Termička trošila imaju u pravilu , osim odgovarajućih sklopki , i posebne zaštitne i regulacijske uređaje.

11

Na slici 3. prikazana je shema spajanje el. bojlera s odgovarajućim sklopnim, zaštitnim i regulacijskim uređajima.

8.Električne instalacije u kupaonici Zbog povećane opasnosti od električnog udara uslijed smanjenja otpora tijela i dodira tijela s potencijalom zemlje, za kupaonice važe posebni zahtjevi u pogledu izvedbe el. instalacija i izbora električne opreme. Ovi zahtjevi odnose se na prostore s kadom, tuš kadom i okolne zone, a ne primjenjuju se na zatvorene tvornički izrađene tuš kabine s vlastitom tuš kadom i odvodnim sustavom (jedino se primjenjuje odredba da se 60 cm od otvorenih vrata ne smiju postavljati sklopke i utičnice). Prostori s kadom i tuš kadom razvrstavaju se u 4 zone : ● zona 0 – je unutrašnjost kade ili tuš kade ● zona 1 – je s jedne strne ograničena s uspravnom plohom, koja slijedi rubove kade ili tuš kade ili, kada nema tuš kade , uspravnom plohom 60 cm od (odložene) mlaznica tuša te s druge strane podom i vodoravnom plohom 2,25 m iznad poda ● zona 2 – je ograničena s jedne strane vanjskom uspravnom plohom zone 1 i usporednom uspravnom plohom na razmaku 0,6 m od zone 1 te s druge strane podom i vodoravnom plohom 2,25 m iznad poda ● zona 3 – je ograničena sjedne strane vanjskom uspravnom plohom zone 2 i usporednom plohom na razmaku 2,4 m od zone 2 te s druge strane podom i vodoravnom plohom na razmaku 2,25 m iznad poda

12

Zone su prikazane na slici 4.

Za sigurnosnu zaštitu tih prostora, glede zaštite od el. udara, vrijedi : ●

kada se uporablja mali sigurnosni napon (SELV), neovisno o visini nazivnog

napona,zaštita od izravnog dodira (osnovna zaštita) postiže se pokrovima (barijerama) ili kućištima stupnja zaštite od najmanje IP 2X ili izolacijom koja izdrži ispitni napon od 500 V kroz 1 min ●

pomoću dodatnog izjednačavanja potencijala moraju se međusobno spojiti svi

strani vodljivi dijelovi u zonama 1 , 2 i 3 sa zaštitnim vodičem svih dostupnih vodljivi dijelova (masa) u tim zonama ●

u zonu 0 dopuštena je samo zaštita sigurnosnim malim naponom (SELV), koji

ne prelazi 12 V, a izvor sigurnosnog napona mora biti izvan zone 0 ●

mjere zaštite zaprekama i stavljanjem izvan dohvata rukom nisu dopuštene

●

također nisu dopuštene mjere zaštite stavljanjem u nevodljivi prostor i dodatnim

izjednačavanjem potencijala bez spajanja sa zemljom.

13

Stezaljka kutije za dodatno izjednačavanje potencijala je povezana na PE sabirnicu RO vodičem P/F (npr. 6 mm²). Povezivanje metalnih instalacija sa stezaljkom kutije za dodatno izjednačavanje potencijala se u pravilu izvodi P/F vodičem ( 4 mm²-Cu). Ako je vodovodna i kanalizacijska instalacija izrađena u cijelosti od plastičnog materijala, onda dodatno izjednačenje potencijala nije potrebno. Za odabir i ugradnju električne opreme , s obzirom na IP zaštitu , vrijedi: ● zona 0 – IP X7 (zaštita od učinka pri povremenom uronjavanju u vodu) ● zona 1 – IP X5 (zaštita od mlaza vode) ● zona 2 – IP X4 (zaštita od štrcanja vode) ● zona 3 – IP X1 (zaštita od kapljica vode koje padaju okomito) Za javna kupatila u zonama 2 i 3 oprema mora biti najmanje IP X5. Slika 5.

14

DIP – sabirnica dodatno izjednačavanja potencijala 1 - vodič za dodatno izjednačavanje potencijala 2 – vodič za spajanje na sabirnicu glavnog izjednačavanje potencijala (6-16 mm² Cu) a – priključak na cijev centralnog grijanja b – priključak na kanalizacijsku cijev (ako je metalna) c – priključak za odvodnu cijev umivaonika (ako je metalna) d – priključak za vodovodne cijevi e - priključak na kadu f – priključak na odvod iz kade g – priključak na preljevnu cijev kade Za električne vodove i pripadni pribor važi sljedeće : ● kabeli i vodovi, koji se polažu nadžbukno (na površini zida) i podžbukno (u zidu) do dubine od 5 cm moraju imati izolaciju, koja zadovoljava zahtjeve zaštite uporabom opreme razreda II ili jednakovrijedne izolacije, npr. jednožilni kabeli (izolirani vodiči ) bez plašta u izolacijskim cijevima ili višežilni kabeli s izolacijskim plaštem ● u zonama 0 ,1 i 2 smiju se polagati sustavi razvođenja (kabeli i vodovi ) samo za potrebe opskrbe opreme u tim prostorima , dok razvodne kutije nije dopušteno postavljati u zonama 0,1 i2 Za sklopke i priključni pribor vrijedi sljedeće: ● u zonama 0,1 i 2 nije dopušteno ugrađivati sklopke i priključni pribor ( u zoni 1 i2 dopuštene su sklopke upravljane poteznom izolacijskom uzicom, ali uz uvjet da sklopka izvan dohvata ruke) ● u zoni 3 dopuštene su priključnice ako su : -

pojedinačno napajane iz transformatora za električno odvajanje, ili

-

opskrbljivanje sigurnosnim malim naponom (SELV), ili

-

zaštićene strujnom zaštitnom sklopkom sa IΔ n < 30 mA

-

priključnice su s poklopcem te na visini min. 150 cm od poda 15

● sklopke i utičnice moraju se ugradit najmanje na razmak 0,6 m od vrata tvorničkih izrađenih tuš kabina Za ugradnju ostale opreme važi : ●

u zoni 0 dopušteni su samo električni uređaji posebno predviđeni za uporabu u

kadi, u

zoni 1 smiju se postaviti samo grijači vode , u zoni 2 smiju se postaviti

samo grijači vode i svjetiljke razreda II.(ne odnosi se na uređaje opskrbljivane iz SELV kako je ranije navedeno) ●

grijaće jedinice u podu , koje su predviđene za grijanje prostora, smiju se ugradit

u zonama 1,2 i 3 , uz uvjet da su pokrivene metalnom mrežom ili oblogom povezanom na dodatno izjednačavanje potencijala u tom prostoru. Trošilima u kupaonici se u pravilu upravlja pomoću posebnog kompleta sklopki za kupaonicu. Najčešće su to tri sklopke kojima uključujemo rasvjetu , bojler , grijalicu ili perilicu rublja. Postavlja se ispred ulaznih vrata u kupaonicu te ima odgovarajuću signalizaciju. 9.TK instalacije Današnje TK mreže i instalacije omogućuju nam uporabu raznih uređaja i aparata kao što su telefoni , telefaksi, radio i TV, računala i dr. . U tome smislu možemo govoriti o slijedećim vrstama TK instalacija ili mreža : -

telefonska instalacija

-

DTK (distribucijska telekomunikacijska kanalizacija)

-

strukturno kabliranje (LAN)

-

domofoni (kombinirani sa zvoncem i el. bravom)

-

videonadzor

-

razglas (ozvučenje)

-

centralni nadzorni sustav

-

protuprovala (alarmni sustavi)

-

dojava požara (vatrodojava)

-

detekcija plinova

-

atenski sustav

16

9.1.Brzina prijenosa informacija Najstariji tip telekomunikacijskog sustava je javna telefonska mreža koja se rabi analogne signale za prijenos informacija . Većina modernih TK sustava temelji se na digitalnim signalima zbog čega se sve više uvodi digitalizacija analognih signala. Digitalni signali omogućuju prijenos uz manje smetnje i gušenje signala, a naročito veće brzine prijenosa. Brzina prijenosa se mjeri u bit/s (kbit/s) . Kod telefonskih mreža je oko 14 kbit/s , a u međunarodnom prometu je i veća od 622 Mbit/s. Kod optičkih vodova su brzine prijenosa do 2,6 Gbit/s.

9.2.TK vodovi Telekomunikacijski vodovi mogu se podijelit prema konstrukciji, simetriji , vrsti signala, itd. Tako se prema simetriji dijele na simetrične i asimetrične vodove. Osnovu simetričnog voda čini tzv. telefonska parica ( sa ili bez oklopa – zbog smetnji). To su Zapravo dva izolirana i upredena vodiča (Cu) najčešće 0,6 ili 0,8 mm promjera. Više upredenih parica čini TK kabel. Kabel kao cjelina može imati zaslon, ali i upredene parice u kabelu mogu imati zasebne zaslone. Međusobni utjecaj upredenih parica možemo još smanjiti tako da upredemo po dvije upredene parice zajedno pa nastaju tzv. «četvorke». Takva se vrsta voda upotrebljava najčešće , npr. vod YCYM ili J-Y (St)Y 2*2*0,8 mm. U praksi se simetrični kabeli najčešće dijele u 3 grupe : ● UTP (Unshielded Twisted Pair) ● FTP (Foiled Twisted Pair) ● STP (Shielded Twisted Pair)

17

Slika 6.

Tlocrt kuće-raspored telefonskih i antenskih priključnica

18

10.Zaključak Možemo zaključiti da porast broja trošila i njihove snage stalna je pojava.Još ni u jednoj zemlji nije primijećen zastoj u tom pogledu,osim u doba kriznih situacija i ratova.Takvi zastoji su bili relativno kratki.Pri izgradnji električne instalacije i mreže neophodno je tu činjenicu neprekidno imati pred očima.Nije ispravno izraditi mrežu i instalaciju za potražnju koja nastupa neposredno nakon izgradnje,već ju je potrebno na određeni način predimenzionirati,da bi zadovoljavala i u budućnosti. Prema statičkim podacima,duljina električnih mreža povećava se 2 do 3 % godišnje.Primjerice u Njemačkoj udvostručena je duljina nadzemnih,a učetverostručena duljina kabelskih električnih vodova u razdoblju od oko 20 godina.Duljina vodova koje valja upotrebljavati u zgradi udvostručava se svakih 10 do 15 godina.Ne postoji provjerena metoda kako treba postupiti da bi električna mreža ili instalacija bila dobra i u budućnosti.To ovisi o mnogo faktora. Najčešći postupci mogu se ovako odrediti: -poželjno je mrežu napraviti tako da u budućnosti bude vrlo pogodna i primjerena promjenama na lak način -kod instalacija treba ostaviti npr.slobodne razvodne kutije.Ispravan odgovor možemo dobiti samo proračunavanjem konkretnih prilika u kojima će raditi pojedina mreža ili instalacija.

11.Glavna pravila električara Stavljajući posebno naglasak na sigurnost,navest ću ovdje praktičan savjet kao 4 glavna pravila električara nivoa naobrazbe. Prije rada(odnosno intervencije)na pogonskom sredstvu uradite ovo: 1.isključite ga 2.provjerite da li je isključeno 3.ispitajte ima li napona 4.uzemljite Nakon što obavite ove 4 radnje pristupite radu,imajući u vidu da radite u struci gdje je dovoljno samo jednom pogriješiti.

19

12.Literatura  Vladimir Rodeš; Električne instalacije I i II dio; Elektrostrojarska škola Varaždin 2008. god.  Končarev tehnički priručnik; Končar 1991 god.  Tomić; Električne instalacije, šk. Knjiga Zg. 1991 god.  Materijali sa predavanja iz predmeta „Električne instalacije“ 

Internet ,stranice www.google.hr

20

TEHNIČKA ŠKOLA POŽEGA

EVIDENCIJSKI LIST IZRADE ZAVRŠNOG RADA

Ime i prezime učenika : Razred : 3g Zanimanje : Elektroinstalater Mentor : Tomislav Šulc, dipl.inž. Datum predaje: _____________________________

DATUM KONZULTACIJA

SADRŽAJ RADA

21