Matthieu Ricard - Sreca

Matthieu Ricard

Sadržaj

Predgovor

7

Uvod

11

Prvo poglavlje: R a z g o v o r o sreći

21

Drugo poglavlje: Je li sreća s v r h a života?

29

Treće poglavlje: O g l e d a l o s d v a lica: p o g l e d p r e m a u n u t r a i p o g l e d p r e m a v a n . . . 35 Četvrto poglavlje: Lažni prijatelji

41

Peto poglavlje: je li sreća m o g u ć a ?

49

Šesto poglavlje: Alkemija p a t n j e

57

Sedmo poglavlje: Velovi ega

75

Osmo poglavlje: K a d a n a m misli p o s t a n u najgori neprijatelji

89

Deveto poglavlje: Rijeka e m o c i j a

99

Deseto poglavlje: U z n e m i r u j u ć e e m o c i j e : lijekovi

109

jedanaesto poglavlje: Želja

123

Dvanaesto poglavlje: M r ž n j a Trinaesto poglavlje: Zavist

131 -t

141

Četrnaesto poglavlje: Velik s k o k p r e m a s l o b o d i

143

Petnaesto poglavlje: Sociologija s r e ć e

151

Šesnaesto poglavlje: Sreća u l a b o r a t o r i j u

167

Sedamnaesto poglavlje: Sreća i a l t r u i z a m : č i n i li n a s sreća d o b r i m a ili n a s d o b r o t a čini sretnima?

181

Osamnaesto poglavlje: Sreća i p o n i z n o s t

189

Devetnaesto poglavlje: O p t i m i z a m , p e s i m i z a m i n a i v n o s t Dvadeseto poglavlje: Z l a t n a v r e m e n a , o l o v n a v r e m e n a , p r o t r a ć e n a v r e m e n a . .

193 . .203

Dvadeset prvo poglavlje: Sjedinjavanje s t i j e k o m v r e m e n a

209

Dvadeset drugo poglavlje: Etika k a o z n a n o s t sreće

215

Dvadeset treće poglavlje: Sreća u p r i s u t n o s t i s m r t i

227

Dvadeset četvrto poglavlje: P u t

231

Zahvale

239

0 autoru

241

Bilješke

243

Predgovor Kada smo prvi put sreo Matthieua Ricarda, radio je za računalom u stražnjoj sobi samostana Shechen u Kathmanduu u Nepalu. Matt­ hieu je nadzirao skupinu redovnika koji su marljivo, riječ po riječ, prepisivali tekstove iz tradicionalno dugih pravokutnih stranica ko­ piranih s drvoreza i upisivali ih u računalni program s posebno kre­ iranim tibetanskim znakovljem. Naslagane hrpe požutjelog, ručno izrađenog papira, umotane u ru* kom izrezbarene korice knjiga sada su se pohranjivale u digitalnom obliku, u elektroničkom prostoru veličine dlana. Digitalno je doba ušlo u samostan. Sada je svatko tko je imao pristup računalu mogao pronaći tekstove koji su se stoljećima čuvali u samostanima i pustiSreća ne dolazi sama od sebe. Ona nije dar koji

njačkim nastambama u visokim, skrivenim dolinama Tibeta. Matt­

nam daje dobra kob, a uzima nesreća.

hieu je pomagao sačuvati mudrost davnina za moderno doba.

Ovisi i o nama samima. Nitko ne postaje sretan

Matthieu je bio savršeni kandidat za taj posao. Prošao je jedno od

preko

radom.

najboljih obrazovanja koje svijet može ponuditi. Ima doktorat iz bi­

Sreća segradi, a za to je potrebno vrijemeitrud. Da

ologije s prestižnog Instituta Pasteur, gdje je njegov glavni savjetnik

bismo postali sretni,

bio dobitnik Nobelove nagrade. Osim toga, proveo je više od četvrt

noći,

već strpljivim

svakodnevnim

moramo se naućiti mijenjati.

stoljeća kao budistički redovnik u Himalajama, gdje je učio od naji­ Luca i Francesco Cavalli-Sforza

staknutijih tibetanskih učitelja toga doba. Nedavno sam surađivao s Matthieuom na Institutu za um i život, gdje znanstvenici razmjenjuju mišljenja s budističkim učenjacima. Ti su razgovori doveli do izvanrednih otkrića koja pokazuju kako meditacija može preoblikovati mozak i ojačati centre koji su odgo­ vorni za dobre osjećaje i suosjećanje. Na tom području Mathieu govori nenadmašivim autoritetom. Prisutstvovao sam njegovom radu i suradnji s profesorom Richardom J. Davidsonom, voditeljem Laboratorija za afektivnu neuroznanost na Sveučilištu Wisconsin-Madison, dok su pripremali niz eksperimen-

talnih testova na mozgu kako bi ih, potom, primijenili na iskusnim meditantima. Matthieu je bio ključni suradnik u izradi testova, ali i prvi eksperimentalni ispitanik. Tijekom prvih testova, Matthieu je ležao u bučnom skeneru MRI-

za altruizam umjesto sebičnog zasićenja. Osim toga, Matthieu pre­ dlaže način kako svi mi možemo kultivirati sposobnost za takvu sreću. S druge strane, Matthieu ne nudi brza rješenja jer dobro zna da

ija (prikaz magnetske rezonance), uređaju za dijagnostički prikaz s

vježbanje uma zahtijeva vrijeme i trud. Umjesto toga, on ide sve do

velikim magnetima koji se okreću oko tijela osobe dok leži u nje­

temelja mehanizama koji se nalaze u osnovi sreće i patnje, pruža

mu. MRI daje precizan prikaz mozga (ili drugih unutarnjih tkiva),

osvježavajući uvid u funkcioniranje uma i predlaže strategije za su­

ali za mnoge je ljude to mučno iskustvo i počinju paničariti jer su

očavanje s našim najtežim emocijama. Rezultat je pouzdana mapa,

zarobljeni u malom prostoru tog čudovišnog stroja. Matthieu je

utemeljena na kultiviranju uvjeta za postizanje istinskog zadovolj­

tamo proveo više od tri sata dok je prolazio kroz faze nekoliko vrsta

stva.

meditacije: koncentraciju, vizualizaciju i suosjećanje.

Nekoliko dana nakon što smo moja supruga i ja upoznali Matthi-

Na kraju tog vrlo napornog iskustva, požurili smo u prostoriju

eua, proveli smo nekoliko sati zajedno na aerodromu u Kathman-

kako bismo vidjeli je li se Matthieu podigao, pomalo zabrinuti zbog

duu, čekajući naše letove koje su nebrojeno puta odgađali. Ti sati

posljedica dugotrajnog napora. No Mathieu je izašao iz stroja sa

proletjeli su kao minute zbog zadovoljstva što smo se nalazili u

smiješkom na licu. Rekao je: „To je bilo poput malog povlačenja u

Matthieuvom društvu. On je, bez sumnje, jedna od najsretnijih

samoću!"

osoba koje poznajem - a sreća je zarazna. Želim čitatelju da se za­

Takva reakcija na ono što bi većinu ljudi potpuno uništilo zahtijeva

razi srećom i da mu stranice ove knjige pruže pravi užitak.

posebno stanje uma, sposobnost za mirno suočavanje sa životnim usponima i padovima, čak i s radošću. Shvatio sam da Matthieu u potpunosti ima tu životnu radost. Psihoanalitičar C. G. Jung opisao je ulogu „gnostičkog posrednika" kao osobu koja uranja u duhovnu dubinu i izranja kako bi nam pre­ nijela viziju i unutarnje mogućnosti. Matthieu je preuzeo tu ulogu. Osim dobrog temperamenta, Matthieu pokazuje smirenu oštroumnost i uvijek snalažljiv um. To sam primijetio na sastancima In­ stituta za um i život, tijekom kojih Dalai-lama temeljito proučava neku znanstvenu temu sa skupinom znanstvenih stručnjaka. Matt­ hieu često izlaže budističko stajalište, govoreći tečnom inteligenci­ jom koja lako spaja duhovne i znanstvene paradigme. U svojoj knjizi Sreća, Matthieu spaja svoje dobro poznavanje svi­ jeta znanstvenih istraživanja i filozofije s intimnim poznavanjem tradicija budističke mudrosti. Spoznaje koje iz toga proizlaze inspirativne su i pragmatične. Vizija sreće opisana u ovoj knjizi kritizira naša svakodnevna shvaćanja sreće i daje nam uvjerljiv argument za zadovoljstvo zbog preuzimanja kontrole nad „dobrim vremenima",

8

Daniel G o l e m a n M e n d o c i n o , Kalifornija listopad 2 0 0 5 .

Uvod Matthieu Ricard Kada u rano jutro sjedim na livadi ispred svoje pustinjačke nastam­ be, pogled mi obuhvaća stotine kilometara visokih vrhova Himalaja, koje se sjaje na izlasku Sunca. Spokoj krajolika prirodno se spaja s unutarnjim mirom. Uistinu je dalek put od Instituta Pasteur, gdje sam prije trideset pet godina istraživao diobu stanica, označavajući gene na kromosomu bakterije Escherichia coli. To se čini prilično radikalnim zaokretom. Jesam li se odrekao za­ padnjačkog svijeta? Odricanje je, prema budistima, pogrešno protu­ mačen pojam. Ne radi se o odricanju od onoga što je dobro i lijepo. Kako bi to bilo smiješno! Radi se o oslobađanju od nezadovoljstva i odlučnom pomaku prema onome što je najvažnije. Radi se o slobo­ di i smislu - oslobađanju od mentalne zbrke i egocentričnih patnji, smislu koji se postiže pomoću spoznaje i dobrote. Sa dvadeset godina točno sam znao što ne želim - besmislen život - ali nisam mogao dokučiti ono što želim. Razdoblje moje adole­ scencije uopće nije bilo dosadno. Sjećam se uzbuđenja kada sam, u šesnaestoj godini, zajedno sa svojim prijateljem novinarom otišao na ručak s Igorom Stravinskym. Upio sam sve što je rekao. Dao mi je autogram na primjerak partiture Agona, tada manje poznatog djela koje mi je bilo osobito drago. Napisao je ove riječi: »Agon, koji ja osobito volim, za Matthieua." U intelektualnom krugu mojih roditelja uvijek je bilo puno očara­ vajućih susreta. Moja majka Yahne Le Toumelin, poznata slikarica puna života, poezije i ljudske topline, koja je i sama postala budisti­ čka redovnica, bila je dobra s velikanima nadrealizma i suvremene umjetnosti - Andreom Bretonom, Leonorom Carrington, Maurice-

11

msnj.ni i t

livUINt

Uvod

VJtillNE

om Bejartom, kojima je oslikavala razne kazališne scene. Moj otac, koji je pod pseudonimom Jean-Francois Revel postao jedan od gla­ vnih nositelja francuskog intelektualnog života, pozivao je na neza­ boravne večere velike mislioce i stvaralačke umove tog doba: Luisa Bunuela, očaj avaj ućeg filozofa Emmanuela Ciorana, Maria Suaresa, koji je Portugalce oslobodio od fašizma, „vizionara stoljeća" Henrija Cartier-Bressona, i mnoge druge.

Život mi uopće nije bio dosadan, ali nedostajalo je nešto bitno. Go­

Godine 1970. moj je otac napisao djelo Bez Marxa ili Isusa, u kojem je izrazio svoje odbacivanje političkog i religioznog totalitarizma. Knjiga je bila na američkoj listi bestselera čitavu godinu. Godine 1967. zaposlio sam se kao mladi istraživač na Institutu Paste­ ur u laboratoriju stanične genetike Francoisa Jacoba, koji je nedavno dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Tamo sam radio s velikim imenima molekularne biologije, uključujući i Jacquesa Monoda i Andrea Lvvoffa, koji su svaki dan ručali za istim stolom u kutu knji­ žnice zajedno sa znanstvenicima iz čitavog svijeta. Francois Jacob imao je dva studenta na doktoratu. Povjerio se našem zajedničkom prijatelju da me nije primio samo zbog mog sveučilišnog rada nego i zbog toga što je čuo da planiram napraviti čembalo, san koji nikada nisam ostvario, ali koji mi je osigurao mjesto u tom veoma poželj­ nom laboratoriju.

shera; volio bih imati Baudelaireov pjesnički dar, ali nisam bio inspi­

dine 1972., kada sam imao dvadest šest godina i zasitio se života u Parizu, odlučio sam preseliti u Darjeeling u Indiju kako bih, u sjeni Himalaja, učio od velikog tibetanskog učitelja. Kako sam došao do te prekretnice? Svi izvanredni pojedinci koje sam upoznao bili su u nečemu posebno nadareni. Volio bih da znam svirati glasovir poput Glenna Goulda ili igrati šah poput Bobbyja Firiran da postanem ono što su ti ljudi bili na ljudskoj razini. Unatoč njihovim umjetničkim, znanstvenim i intelektualnim kvalitetama, njihova sposobnost nije bila ni bolja ni lošija od bilo čije kada se ra­ dilo o altruizmu, otvorenosti svijetu, odlučnosti i životnoj radosti. Sve se promijenilo kada sam upoznao nekoliko izvanrednih ljudskih bića koja su bila primjer ispunjenog ljudskog života. Prije nego što sam ih upoznao, inspirirali su me veliki ljudi poput Martina Luthera Kinga mlađeg i Mohandasa Gandhija, koji su pukom snagom svojih ljudskih kvaliteta mogli potaknuti druge ljude da promijene svoj način življenja. Kada sam navršio dvadeset godina, gledao sam niz dokumentaraca mog prijatelja Arnauda Desjardinsa o velikim duhovnim učiteljima koji su izbjegli okrutnu agresiju komunističke Kine nad Tibetom. Oni su sada živjeli kao izbjeglice u Indiji i Buta­

Zanimale su me i astronomija, skijanje, jedrenje te ornitologija. Sa

nu. Ostao sam zatečen. Bili su vrlo različitog fizičkog izgleda, ali je

dvadeset sam godina objavio knjigu o pticama selicama.1 Prijatelj,

iz njih proizlazila zapanjujuće slična unutarnja ljepota, suosjećajna

koji je profesionalni fotograf životinjskog svijeta, naučio me o fo­

snaga i mudrost. Nisam mogao upoznati Sokrata, slušati rasprave

tografiji, te sam proveo mnoge vikende vrebajući gnjurce i divlje

Platona ili moliti se sa svetim Franjom, ali odjednom se pred mojim

guske u močvarama Sologne i duž plaža Atlantskog oceana. Proveo

očima nalazilo njih dvadesetak. Nije mi trebalo puno vremena da se

sam mnoge zime na padinama mojih rodnih Alpa, a mnoga ljeta

odlučim preseliti u Indiju kako bih ih upoznao.

na oceanu s prijateljima mog ujaka, moreplovca Jacquesa-Yvesa Le

Kako da opišem svoj prvi susret s Kangyurom Rinpocheom? Upo­

Toumelina, koji je, nedugo nakon Drugog svjetskog rata, krenuo na

znali smo se u lipnju 1967. godine, u maloj drvenoj kolibi nekoliko

jedno od svojih prvih samostalnih putovanja oko svijeta na svojoj

kilometara od Darjeelinga. Sjedio je leđima okrenut prema prozoru,

devetmetarskoj jedrilici. Upoznao me s raznim neobičnim ljudima

pogleda uperenog na more oblaka, između kojih su se veličanstvene

- pustolovima, istraživačima, misticima, astrolozima i metafizičari-

Himalaje uzdigle na visinu višu od 7 200 metara. Zračio je unutar­

ma. Jednog smo dana posjetili nekog njegovog prijatelja i pronašli

njom dobrotom. Teško je pronaći riječi koje opisuju dubinu, spokoj i

poruku na vratima njegove pariške garsonjere: „Zao mi je što se ni­

suosjećanje koje je proizlazilo iz njega. Tri sam tjedna po cijele dane

smo sreli - otišao sam pješice u Timbuktu."

sjedio nasuprot njega. Imao sam dojam da radim ono što se naziva

12

13

>MtlA

-

VODIČ

Z/t

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEUlNE

meditacijom - drugim riječima, jednostavno sam se koncentrirao u njegovoj prisutnosti, pokušavajući dokučiti što se krije iza zavjese mojih misli. Nakon povratka iz Indije, tijekom prve godine na Institutu Pasteur, shvatio sam koliko mi je bilo važno što sam upoznao Kangyura Rinpochea. Postao sam svjestan da sam pronašao realnost koja može nadahnuti moj cijeli život i dati mi smisao i smjer. Između 1967. i 1972. godine svakog sam ljeta putovao u Indiju. Svaki put kada sam stigao u Darjeeling, shvatio sam da sam zaboravio sve o svom životu u Europi. S druge strane, u ostalom dijelu godine, koji sam provodio na Institutu Pasteur, neprestano sam razmišljao o Himalajama. Moj učitelj Kangyur Rinpoche savjetovao mi je da dovršim doktorski studij, stoga se nisam požurivao. Iako sam čekao nekoliko godina, nije mi bilo teško donijeti odluku koju nikada nisam požalio: otići i živjeti tamo gdje sam želio biti. Moj je otac bio jako razočaran što sam tako naglo odlučio prekinu­ ti početak svoje obećavajuće karijere. Štoviše, kao agnostik, čvrst u svom uvjerenju, nije uzimao budizam previše ozbiljno, iako je na­ pisao: „Nemam ništa protiv budizma, jer mu njegov nepatvoren i izravan pristup daje značajno mjesto medu religioznim doktrinama i kao takav je zadobio poštovanje nekih najzahtjevnijih zapadnjačkih filozofa." 2 Iako se nismo često viđali mnogo godina - došao me po­ sjetiti u Darjeeling i kasnije u Butan - ostali smo bliski, a kada su ga novinari upitali, komentirao je: „Jedini oblaci koji su se ikada nadvili nad našim odnosom bili su oblaci azijskih monsuna." Ono što sam otkrio nikada nije zahtijevalo slijepu vjeru. Bogata, pra­ ktična znanost uma, altruistička umjetnost življenja, smislena filo­ zofija i duhovna vježba vodile su do prave unutarnje transformacije. Tijekom proteklih trideset pet godina, nikada se nisam suprotstavio znanstvenom duhu - odnosno, kako ga ja nazivam, empirijskoj po­ trazi za istinom. Upoznao sam i ljudska bića koja su bila trajno sre­ tna. Zapravo, i više od onoga što zovemo sretnim: imala su duboki uvid u stvarnost i prirodu uma i bila su puna milosrđa. Također sam shvatio da, iako su neki ljudi prirodno sretniji od drugih, njihova je sreća još uvijek ranjiva i nepotpuna, te da je postizanje trajne sreće

14

kao načina postojanja prava vještina. Ona zahtijeva trajne napore u vježbanju uma i razvoju sklopa ljudskih kvaliteta poput unutarnjeg mira, pažnje i altruistične ljubavi. Dubok i razborit način razmišljanja te živi primjeri utjelovljenja mu­ drosti u njihovim riječima i djelima pomogli su mi da pronađem put do ispunjenog života. Nisam se ponašao prema onom „uradi što ka­ žem, a ne što radim", koje obeshrabruje mnoge ljude koji ga nastoje pronaći diljem svijeta. Ostao sam u Darjeelingu sljedećih sedam godina. Živio sam blizu Kangyura Rinpochea sve do njegove smrti 1975. godine, a tada sam nastavio učiti i meditirati u maloj pustinjačkoj nastambi iznad sa­ mog samostana. Naučio sam tibetanski, koji je danas jezik kojim se služim u svom svakodnevnom životu na Istoku. Tada sam upoznao svog drugog učitelja, Dilga Khyentsea Rinpochea, s kojim sam pro­ veo nezaboravnih trinaest godina u Butanu i Indiji. On je bio jedan od velikih duhovnih vođa svog vremena kojeg su poštovali svi, od butanskog kralja do najponiznijeg seljaka. Postao je i blizak učitelj Dalai-lame. Njega je unutarnji put doveo do iznenađujuće dubine znanja i omogućio mu da postane izvor dobrote, mudrosti i suosje­ ćanja za sve ljude koji su ga upoznali. Drugi učitelji i učenici neprestano su dolazili da ga upoznaju i uče s njim, pa kada sam počeo prevoditi tibetanske svete tekstove na za­ padnjačke jezike, uvijek sam mogao tražiti pojašnjenja tekstova od živih riznica znanja. Također sam radio kao tumač Khyentsea Rin­ pochea, s kojim sam putovao u Europu i u Tibet kada se, nakon tri­ deset godina provedenih u egzilu, ponovno vratio u Zemlju Snijega. U Tibetu su ostale samo ruševine. Šest tisuća samostana je uništeno, a mnogo preživjelih ljudi provelo je petnaest ili dvadeset godina u radnim logorima, za razliku od milijuna Tibetanaca koji su umrli od gladi i progona. Povratak Khyentsea Rinpochea bio je poput iznena­ dnog izlaska Sunca nakon duge mračne noći. U Indiji, a kasnije i u Butanu, vodio sam jednostavan život. Svakih nekoliko mjeseci primio bih pismo, nisam imao radio i nisam puno znao o tome što se događa u svijetu. Godine 1979. Khyentse Rin­ poche je počeo s izgradnjom samostana u Nepalu kako bi očuvao

15

tibetansku baštinu. Umjetnici, učenjaci, mislioci, filantropi i mnogi drugi okupili su se u samostanu Shechen. U njemu sam živio manjeviše stalno od smrti Khyentsea Rinpochea 1991. godine i pomagao njegovom unuku Rabjamu Rinpocheu, poglavaru Shechena, da ispu­ ni viziju našeg učitelja.

mogao podijeliti neke meni bitne ideje i što je to puno pridonijelo

Jednoga sam dana dobio poziv iz Francuske želim li objaviti dijalog

ikada mogao zamisliti - što je bila velika promjena jer sam sve ove

sa svojim ocem. Nisam tu ponudu shvatio previše ozbiljno. Odgovo­

godine svog boravka u Indiji živio sa pedeset američkih dolara mje­

rio sam: „Nemam ništa protiv. Samo pitajte moga oca." Mislio sam

sečno. Budući da se nisam mogao zamisliti u velikoj kući s bazenom,

da više neću čuti ništa o tome. Nisam mogao zamisliti svog oca agno­

odlučio sam donirati sve prihode i prava od ove i svih sljedećih knjiga

stika kako pristaje na knjigu dijaloga s budističkim svećenikom, čak

zakladi koja provodi humanitarne i edukativne projekte u Aziji. Ta

ni ako je on bio njegov vlastiti sin. No, nisam bio u pravu. Izdavač je

odluka mi je olakšala dušu. Od tada su humanitarni projekti postali

tijekom ručka predložio mom ocu nekoliko ideja za knjigu, koje je

centar mog života te sam, potaknut svojim poglavarom Rabjamom

on smjesta odbio i dalje zaokupljen umijećem gastronomije. Ali kada

Rinpocheom, zajedno s nekolicinom prijatelja volontera i velikodu­

je, tijekom deserta, izdavač predložio dijalog, moj se otac zamislio i

šnih dobročinitelja, sagradio i otvorio više od trideset klinika i škola

nakon nekoliko trenutaka tišine odgovorio: „ To ne mogu odbiti." To

u Tibetu, Nepalu i Indiji. Pritom je samo jedan posto prihoda odla­

je bio kraj mog tihog, anonimnog života.

zio na režijske troškove.

mom životu, shvatio sam koliko je umjetno stvaranje slavne osobe. Ja sam još uvijek bio ona ista stara osoba, ali sam odjednom postao i javna ličnost. Također mi je sinulo da ću imati mnogo više novca nego što sam to

Kada sam saznao za njegov odgovor, zabrinuo sam se da će me moj

Zatim sam se ponovno vratio znanosti, i to u dvije faze: prvo fizici i

otac, poznat po svom nemilosrdnom pobijanju stavova koje je sma­

prirodi vanjske realnosti, a zatim kognitivnim znanostima i prirodi

trao tvrdoglavim, rastrgati na komadiće. Srećom, našli smo se na

unutarnje svijesti.

mom terenu. Otac je došao u Nepal i proveli smo deset dana u svra-

Kada mi je Trinh Xuan Thuan, poznati astrofizičar sa Sveučilišta u

tištu u šumi iznad doline Kathmandua, snimajući naše razgovore sat

Virginiji, preložio dijalog o budizmu i znanosti, nisam ga mogao

i pol svakog jutra i sat vremena svakog poslijepodneva. Ostatak dana

odbiti jer sam već pripremio pitanja za fizičara o prirodi svijeta fe­

bismo proveli šetajući šumom. I on je zasigurno bio malo zabrinut

nomena. Upoznali smo se 1997. godine na Sveučilištu Summer u

da debata možda neće dorasti njegovim intelektualnim standardi­

Andori. Za vrijeme naših dugih zajedničkih šetnji veličanstvenim

ma jer je potkraj prvog dana poslao faks našem izdavaču Nicoleu

pirinejskim krajolikom, vodili smo fascinantne razgovore. Jesu li

Lattesu, u kojem je napisao: „Sve ide prema planu." Ja sam sastavio

atomi „stvari" ili samo „fenomeni koji se mogu promatrati"? Može li

iscrpan popis tema. Kada je vidio popis, uzviknuo je: „Ali o svemu su

se analizirati „prvi razlog" nastanka svemira? Krije li se čvrsta real­

tome filozofi raspravljali posljednjih dvije tisuće godina!" Uostalom,

nost iza maske fenomena? Čine li svemir „međuovisni događaji" ili

mi smo nastavili dalje, dani su prolazili i na našem posljednjem sa­

„autonomni entiteti"? Pronašli smo zapanjujuće filozofske sličnosti

stanku moj se otac vratio s popisom tema i rekao: „Još uvijek nismo

između interpretacije kvantne fizike kopenhaške škole i budističke

razgovarali o ovim temama."

analize realnosti. Iz naših daljnjih susreta proizašlo je djelo Kvant

Naša knjiga Redovnik i filozof odmah je postigla velik uspjeh. U

i lotos. Taj se dijalog bavi filozofskim, etičkim i ljudskim aspektima

Francuskoj je tiskana u 350 000 primjeraka, a prevedena je na dva­

znanosti. Sljedeća faza, u kojoj se još uvijek nalazim, bila je suradnja

deset jedan jezik. Pozvali su me u brojne televizijske emisije i našao

u znanstvenim studijama o biti budističke prakse: transformaciji

sam se u središtu medijskog zbivanja. Iako mi je bilo drago što sam

uma.

10

Uvod

Moj pokojni duhovni prijatelj Francisco Varela, jedan od prvih neuroznanstvenika, uvijek mi je govorio daje suradnja kognitivnih zna­ nosti i budističkih kontemplacija dobar put jer ima velik potencijal za razumijevanje ljudskog uma i za provođenje znanstvenih eksperi­ menata. Francisco je s američkim biznismenom Adamom Engleom osnovao Institut za um i život kako bi olakšao suradnju i organizirao sastanke s vodećim znanstvenicima i Dalai-lamom, kojeg je oduvijek jako zanimala znanost. 2000. godine u Dharmsali, indijskom sjedištu Dalai-lame, prvi sam put prisustvovao sastancima Instituta za um i život. Tema sastanka bile su „destruktivne emocije". To je bio fascinantan sastanak s nekim od vodećih znanstvenika na tom području, uključujući i Francisca Varelu, Richarda J. Davidsona, Paula Ekmana i druge, a vodio ga je Daniel Goleman. Tih pet dana dijaloga bila su prožeta jedinstvenom briljantnošću, otvorenošću i osjetnom težnjom da se ljudima donese nešto jedinstveno i korisno. Zamolili su me da iznesem budističko shvaćanje različitih načina na koje se možemo nositi s emocijama. Izlažući u prisutstvu Dalai-lame, koji je tu temu poznavao stotinu puta bolje od mene, osjećao sam se poput školarca koji polaže ispit. Budući da sam više od deset godina bio Dalai-Iamin prevoditelj za francuski jezik, u mislima sam ponovno preuzeo svoju ulogu prevo­ ditelja i pokušao se koncentrirati na publiku, znanstvenike i na više od pedeset promatrača kako bih prenio bit onoga što sam naučio od svojih učitelja. Tijekom sastanka, postalo je očito da bi se mogao razviti neki istraživački program. Moglo bi se stručnjake u meditaciji pozvati u laboratorije kako bi znanstvenici proučili posljedice du­ gogodišnjeg vježbanja uma: kako se promijenila njihova sposobnost nošenja s emocijama ili kako se čak promijenio njihov mozak. Takva vrsta proučavanja oduvijek je bila Franciscov san. Richard Davidson i Paul Ekman izradili su program. Njihova suradnja, u koju sam se i sam uključio, opisana je u djelu Daniela Golemana Destruktivne emocije i u šesnaestom poglavlju ove knjige. Bilo je jako uzbudljivo ponovno se vratiti znanosti nakon nekih tride­ setak godina, i to uz tako velike znanstvenike. Zaintrigiralo me hoće li suvremene metode znanstvenog istraživanja otkriti da li različita

18

stanja meditacije, poput usredotočene pažnje ili sažaljenja, ostavljaju različite tragove u mozgu. Zanimalo me hoće li skupina iskusnih mislilaca pokazati slične rezultate i koliko će se oni razlikovati od onih u neizvježbanih ispitanika. Od tada sam u potpunosti uživao u poticajnom i toplom ozračju ove suradnje. Sada se objavljuju naši prvi znanstveni radovi. Mislim da se nalazimo na pragu pionirskog istraživanja. Počeo sam se sve više baviti fotografijom, te sam tijekom proteklih pet godina objavio pet knjiga o fotografiji. Sretan sam jer mogu po­ moću slika podijeliti unutarnju ljepotu osoba s kojima živim i vanj­ sku ljepotu njihovog svijeta, te ljudskoj prirodi dati malo nade. Zašto sada knjiga o sreći? Sve je počelo tipičnim primjerom „fran­ cuske iznimke". Neki francuski intelektualci preziru sreću i o tome glasno govore. Raspravljao sam o njoj s nekim od njih za jedan francuski časopis i pomislio da ću, ako ikada napišem drugu knji­ gu, posvetiti cijelo poglavlje toj temi. U međuvremenu sam proveo dva dana s Paulom Ekmanom, Richardom Davidsonom i Alanom Wallaceom u divljini na obali sjeverne Kalifornije, pišući članak pod nazivom „Budistički i psihološki pogledi na emocije i zadovoljstvo". Shvatio sam da je ta tema bitna za ljudski život i da zaslužuje dublje istraživanje. Godinu dana čitao sam sve što sam uspio pronaći o sreći i zadovoljstvu u djelima zapadnjačkih filozofa, socijalnih psihologa, kognitivnih znanstvenika, pa čak i u tabloidima koji redovito izvje­ štavaju o raznim mišljenjima o sreći, poput onoga jedne francuske glumice: „ Za mene je sreća ukusna porcija špageta" ili „Šetnja po snijegu ispod zvijezda", itd. Različite definicije sreće na koje sam naišao

međusobno su bile proturječne i često nejasne ili površne.

Stoga, u duhu analitične i kontemplativne znanosti uma, koju sam upoznao kroz dobrotu svojih učitelja, pokušao sam odgonetnuti zna­ čenje i mehanizam iskrene sreće i boli. Kada je knjiga objavljena u Francuskoj, odmah je potaknula naci­ onalnu debatu. Isti intelektualci izjavili su da ih ne zanima sreća i odbacili ideju da se sreća može razviti kao vještina. Jedan je autor napisao članak u kojem me zamolio da prestanem gnjaviti ljude s „prljavim djelima o sreći". Drugi časopis je objavio poseban prilog o

19

iKCV.«

-

oU

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

„vračarama sreće". Proveo sam napornih mjesec dana u Parizu uklju­ čen u razne debate s medijima, te sam se osjećao poput nesloženih dijelova slagalice. Bio sam sretan kada sam se vratio u planine Nepa­ la i ponovno posložio sve dijelove slagalice. Iako mi je život postao suhoparan, još uvijek se nalazim samostanu Shechen u Nepalu, ali dva mjeseca godišnje provodim u svojoj pustinjačkoj nastambi s pogledom na Himalaje. Nema sumnje da mi treba puno vježbe i truda prije nego što po­ stignem pravu unutarnju slobodu, ali u potpunosti uživam na tom putu. Od svih stvari kojima sam se do sada bavio, najvažnije je poje­ dnostaviti svoj život kako bi se izvukla sva njegova bit. To ne znači da se treba odreći onoga što je uistinu bitno i što donosi trajno ispunje­

Prvo poglavlje RAZGOVOR O SREĆI Svaki čovjek želi biti sretan, ali da to postane prvo mora shvatiti što je to sreća. JEAN-JACQUES ROUSSEAU

nje, veselje, spokoj, a iznad svega nezamjenjivu blagodat altruističke ljubavi. To znači promijeniti sebe kako bismo bolje mijenjali svijet. Kako sam napisao na kraju ove knjige, sa dvadeset godina riječi po­ put sreće i milosrđa nisu mi baš mnogo značile. Bio sam tipičan mla­ di pariški student koji je gledao filmove Eisensteina i braće Marx, bavio se glazbom, pravio barikade u travnju '68. u blizini Sorbonne te volio prirodu i sport. Nisam znao mnogo o tome kako ću živjeti, osim da ću živjeti dan za danom. Osjećao sam da u meni, kao i u drugima, raste potencijal, ali nisam znao kako ga mogu realizirati. Sada, trideset pet godina kasnije, još zasigurno moram prijeći dalek put, ali mi je napokon jasno kojim smjerom idem i uživam u svakom koraku na tom putu. Zbog toga ova knjiga, iako je budističkog duha, nije „budistička" knjiga naspram „kršćanske" ili „agnostičke" knjige. Napisana je sa stajališta „sekularne duhovnosti", teme jako drage Dalai-lami. Kao takva, nije namijenjena budističkim knjižnicama, nego srcima i umu svih onih koji teže životnoj radosti i žele da mudrost i suosjećanje vladaju njihovim životima. Samostan Shechen, Nepal travanj 2005.

Moja prijateljica iz Amerike, uspješna urednica fotografije, jednom mi je prigodom ispričala svoj razgovor s nekolicinom prijatelja koji su se, položivši zadnje ispite na koledžu, pitali što će dalje raditi u životu. Kada je rekla: „Ja želim biti sretna", zavladala je neugodna ti­ šina. Potom je jedan od njenih prijatelja upitao:„Kako netko tako pa­ metan poput tebe ne želi ništa više u životu od toga da bude sretan?" Moja je prijateljica odgovorila: „Nisam rekla kako ja želim biti sretna. Postoje razni načini da se pronađe sreća: osnovati obitelj, imati dje­ cu, izgraditi karijeru, tražiti pustolovine, pomagati drugima, pronaći unutarnji mir... Što god ću ja raditi, htjela bih da moj život uistinu bude sretan." Henri Bergson napisao je da se riječ sreća „često koristi kako bi ozna­ čila nešto zbunjujuće i nejasno; ona je jedna od onih ideja koje je čovječanstvo namjerno ostavilo nejasnim, tako da je svaki pojedinac može protumačiti na svoj način." 1 S praktične točke gledišta, osta­ vljanje definicije sreće nejasnom ne bi bilo bitno kad bismo razgo­ varali o nekom nevažnom osjećaju. Ali istina je potpuno drukčija jer mi zapravo govorimo o načinu življenja koji određuje kvalitetu svakog trenutka našeg života. I što je zapravo sreća? Sociolozi definiraju sreću kao „stupanj pomoću kojeg osoba poziti­ vno vrednuje ukupnu kvalitetu svog sadašnjeg života, drugim riječi­ ma, koliko osoba voli svoj život."2 Međutim, ova definicija ne razlu-

21

J K C L H

-

VUUIL

LA

KA/VIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

Prvo p o g l a v l j e -

VJEŠTINE

čuje duboko zadovoljstvo od običnog vrednovanja vanjskih uvjeta naših života. Za neke je sreća samo „trenutan, prolazan dojam, čiji se intenzitet i trajanje mijenjaju prema dostupnosti sredstava koji je 3

omogućuju." Takva sreća je po prirodi neuhvatljiva i ovisi o okol­ nostima koje su često izvan naše kontrole. Prema filozofu Robertu

RAZGOVOR 0

SREĆI

Ja pod srećom podrazumijevam dubok smisao razvijanja koji se po­ javljuje kod izuzetno zdravog uma. To nije samo prolazan osjećaj zadovoljstva, nego optimalno stanje življenja! Sreća je, također, i način interpretiranja svijeta, jer koliko god je teško promijeniti svi­ jet, uvijek je moguće promijeniti naš pogled na svijet.

Misrahiju sreća je, s druge strane, „širenje radosti nad našim čita­ vim postojanjem ili nad blistavim dijelom naše prošlosti, sadašnjosti i zamišljene budućnosti."' Možda je to trajnije stanje. Prema Andreu

NAGOVJEŠTAJ SREĆE

Comte-Sponvilleu, „ pod srećom podrazumijevamo neko vremen­ sko razdoblje u kojemu bi se veselje činilo odmah mogućim." 5

Čak i u tridesetoj godini, Bertha Young je još uvijek na trenutke htje­

Je li sreća vještina koja, nakon što se razvije, može izdržati uspone i

la trčati umjesto hodati, plesati na pločniku, igrati hula-hop, baciti

padove u životu? Postoji na tisuće različitih mišljenja o sreći i mno­

nešto u zrak i zatim to ponovno uhvatiti, ili stajati mirno i smijati se

gobrojni su filozofi dali svoja mišljenja. Za svetog Augustina sreća je

- ničemu, ničemu, jednostavno... Što možeš učiniti sa trideset godina

„uživanje u istini". Za Immanuela Kanta sreća mora biti racionalna

kada skreneš iza ugla i odjednom te preplavi osjećaj velike sreće - po­

i neokaljana, dok se prema Marxu tu radi o razvoju kroz djelovanje.

tpune sreće! - kao da si odjednom progutao blještavi djelić tog kasnog

Aristotel je napisao:„O onom što čini sreću može se raspravljati, a

poslijepodnevnog Sunca, koji plamti u tvom srcu i šalje iskrice u svaki

njeno popularno značenje nije isto poput onoga kojeg daju filozofi."

i najmanji dio tvoga tijela?*' KATHERINE MANSFIELD,„SREĆA"

Je li se riječ sreća toliko mnogo upotrebljava da su ljudi odustali od sreće, odbijeni iluzijama i otrcanim frazama koje ona pobuđuje u nama? Za neke je ljude neukusno uopće razgovarati o potrazi za

Upitaj bilo kojeg čovjeka da opiše trenutak „potpune" sreće. Neki

srećom. Zaštićeni oklopom intelektualne samodopadnosti, oni joj se

će ljudi govoriti o trenucima dubokog mira kojeg su osjetili u har­

rugaju kao što bi se rugali i sentimentalnom romanu.

moničnom prirodnom ambijentu, o šumi obasjanoj Sunčevom

Kako je došlo do te devalvacije? Je li to odraz umjetne sreće koju nam

svjetlošću, o planinskom vrhu s pogledom na široki horizont, o

nude mediji? Je li to rezultat propalog truda koji ulažemo da bismo

obalama mirnog jezera, o noćnoj šetnji po snijegu ispod neba pre­

pronašli iskrenu sreću? Zar bismo se radije trebali pomiriti s nesre­

punog zvijezda, itd. Drugi će govoriti o dugo očekivanom događa­

ćom nego iskreno i inteligentno pokušati razlučiti sreću od patnje?

ju: ispitu na kojem su briljirali, sportskoj pobjedi, susretu s osobom

A što je s jednostavnom srećom koju nam pružaju dječji osmijeh

za kojom čeznu, rođenju djeteta. Neki će ljudi govoriti o intimnom

ili šalica toplog čaja nakon šetnje po šumi? Bez obzira koliko takvi

trenutku sa svojom obitelji ili voljenom osobom, ili o trenutku kada

iskreni prizori sreće mogu biti bogati i utješni, oni previše ovise o

su nekoga učinili sretnim.

okolnostima da bi obasjali čitave naše živote. Sreća se ne može ogra­

Čini se da je zajednički faktor svim ovim iskustvima trenutačna

ničiti na nekoliko ugodnih osjećaja, na neko duboko zadovoljstvo, na

odsutnost unutarnjih konflikata. Osoba se osjeća u harmoniji sa

izljev radosti ili na prolazan smisao spokoja, na vedar dan ili čaroban

svijetom i samom sobom. Netko tko doživljava takvo iskustvo, po­

trenutak koji nas može iznenaditi u labirintu našeg postojanja. Ti ra­

put šetnje spokojnom pustoši, nema nikakvih drugih očekivanja

zličiti aspekti sami po sebi nisu dovoljni da stvorimo preciznu sliku

osim same šetnje. Ona jednostavno postoji, ovdje i sada, slobodna

duboke i trajne ispunjenosti koja karakterizira pravu sreću.

i otvorena.

n

23

Prvo p o g l a v l j e -

Samo na nekoliko trenutaka potisnuta su sjećanja na prošlost. Um se ne opterećuje planovima o budućnosti, a sadašnji trenutak slobo­ dan je od svih mentalnih konstrukcija. Taj trenutak odmora, u kojem nestaje sva emocionalna žurba, obično doživljavamo kao trenutak dubokog mira. Osoba koja je ostvarila svoj cilj, dovršila zadatak ili osigurala pobjedu, oslobađa se od napetosti koju je dugo nosila u sebi. Nakon toga slijedi osjećaj olakšanja, koji je stanje duboke smi­ renosti lišene svih očekivanja i strahova. Ali to iskustvo je samo prolazna slika koju je potaknuo određeni splet okolnosti. Mi ga zovemo čarobnim trenutkom, stanjem milo­ sti. Ipak, razlika između tih kratkih bljesaka sreće i stalne smirenosti mudraca isto je toliko velika kao i ona između sićušnog dijela neba koji se može vidjeti kroz ušice igle i beskrajnih prostranstava svemi­ ra. Ta dva stanja razlikuju se po dimenzijama, trajanju i dubini. Možemo nešto i naučiti od tih prolaznih trenutaka, tih zatišja u na­ šim beskrajnim borbama: oni nam mogu pokazati što je pravo savr­ šenstvo i mogu nam pomoći da prepoznamo stanja koja mu pogo­ duju.

NAČIN ŽIVLJENJA Sjećam se jednog poslijepodneva kada sam sjedio na stubama našeg samostana u Nepalu. Monsunske su oluje dvorište našeg samosta­ na pretvorile u blato, stoga smo postavili stazu od cigli kako bismo mogli hodati po dvorištu. Moja prijateljica je stigla do ruba blatne vode, s izrazom gađenja na licu promotrila okolinu i, dok je koračala putem, žalila se na svaku postavljenu ciglu. Kada je došla do mene, zakolutala je očima i rekla: „Fuj! A što da sam upala u to prljavo bla­ to? U ovoj je zemlji sve tako užasno prljavo." Dobro sam je poznavao, stoga sam mudro kimnuo glavom u nadi da joj pružam tihu utjehu. Nekoliko minuta kasnije, moja druga prijateljica Raphaele, stigla je do puta kroz močvaru. „Hop, hop, hop!" govorila je skakutajući pu­ tem. Čim je došla do suhog tla, uzviknula je: „Kako je zabavno!" Oči su joj se sjajile od veselja. Dodala je: " Super stvar u vezi monsuna

24

RAZGOVOR 0 SREĆI

je što ne donose prašinu." Dva čovjeka, dva različita pogleda; šest milijardi ljudskih bića, šest milijardi različitih svjetova. Raphaele mi je jednom prigodom ispričala da je, prilikom svog pr­ vog posjeta Tibetu 1986. godine, upoznala čovjeka koji je doživio grozno iskustvo za vrijeme kineske agresije. „Pozvao me da sjednem na klupu i poslužio me je čajem kojeg je držao u velikoj termos boci. To mu je bio prvi razgovor s osobom sa Zapada. Puno smo se smijali. Bio je stvarno divan. Djeca su dolazila i začuđeno nas gledala, a on me neprestano zasipao pitanjima. Ispričao mi je kako je proveo dva­ naest godina u zatvoru kod kineskih agresora, osuđen da reže kamen za gradnju brane u dolini Drak Yerpa. Brana je bila potpuno beskori­ sna jer je riječno korito bilo gotovo uvijek suho! Svi njegovi prijatelji pomrli su od gladi i iscrpljenosti, jedan za drugim. Unatoč užasu ove priče, u njegovim riječima nije bilo ni najmanjih naznaka mržnje, a u njegovim očima koje su zračile dobrotom nije bilo nimalo ogorče­ nosti. Kada sam te noći išla spavati, zapitala sam se kako čovjek koji je toliko toga pretrpio u životu može biti tako sretan." Osobu koja je postigla unutarnji mir ne može slomiti neuspjeh niti uzdići uspjeh. Sposobna je u potpunosti proživjeti svoja iskustva u kontekstu ši­ rokog i dubokog spokoja jer shvaća da su iskustva prolazna i da je beskorisno čvrsto ih se držati. Neće nisko pasti kada stvari krenu na­ opako i kad se susretne s nesrećom. Neće utonuti u depresiju jer nje­ na sreća počiva na čvrstim temeljima. Godinu dana prije svoje smrti u Auschwitzu, izuzetna Etty Hillesum, mlada Nizozemka, izjavila je: „Kada imaš unutarnji život, zasigurno nije bitno s koje si strane zatvorske ograde... Već sam umrla tisuću puta u tisućama različitih koncentracijskih logora. Sve znam. Ne muče me nikakve nove infor­ macije. Na ovaj ili onaj način, sve već znam. Ali ipak, smatram da je 7 ovaj život lijep i prepun značenja. U svakom trenutku." Jednom je, na otvorenom sastanku u Hong Kongu, neki mladić ustao iz publike i upitao me:„Možete li mi dati barem jedan razlog zbog čega da nastavim živjeti?" Ova knjiga je moj skroman odgovor na to pitanje jer je sreća, iznad svega, ljubav prema životu. Izgubiti svaki razlog za život znači otvoriti bezdan patnji. Iako je utjecajna poput

2I>

«w

"

>"""•

**

K/uviJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

svih vanjskih uvjeta, patnja je, kao i zadovoljstvo, u biti unutarnje stanje. Njeno razumijevanje je ključni preduvjet za život koji vrijedi živjeti. Koji mentalni uvjeti će umanjiti našu radost života, a koji će je ojačati?

Ta greška, koju budizam naziva neznanjem, uzrokuje snažne reflekse

Mijenjanje načina na koji gledamo svijet ne uključuje naivni optimi­

temeljni uvjet postojanja, nego je to mentalni svemir koji se zasniva

zam ili neku umjetnu euforiju sa svrhom da nadoknadi nesreću. Sve dok robujemo nezadovoljstvu i frustraciji, koji proizlaze iz zbrke koja vlada našim umom, uzaludno je neprestano ponavljati: „Sretan sam! Sretan sam!" isto kao što je uzaludno prebojati ruševan zid. Potraga za srećom ne znači da trebamo gledati život kroz ružičaste naočale ili da trebamo ignorirati bol i nesavršenosti svijeta. Sreća nije ni stanje trajnog ushita. Sreća znači pročišćavanje od mentalnih otrova, poput mržnje i opsesije, koje doslovce truju um. Ona nas uči kako da stavi­ mo stvari u perspektivu i smanjimo jaz između vanjštine i realnosti. U tu svrhu moramo steći bolje znanje o tome kako radi um, kao i precizniji uvid u prirodu stvari, jer je u njenom najdubljem smislu patnja, usko povezana s pogrešnim shvaćanjem prirode realnosti.

ljubavi i mržnje koji obično dovode do patnje. Kao što Etty Hillesum ukratko kaže: „Ta velika zapreka je uvijek reprezentacija, ali nikada realnost." 9 Svijet neznanja i patnje - u sanskrtu zvan samsara - nije na našem pogrešnom shvaćanju realnosti. Svijet fenomena stvara se spajanjem beskonačnog broja stalno pro­ mjenjivih uzroka i uvjeta. Poput duge koja nastaje kada Sunce obasja zavjesu kiše i tada iščezne kada nestane neki faktor koji pridonosi njenom stvaranju, fenomeni postoje u bitno međuovisnoj funkciji i nemaju neovisno i trajno postojanje. Sve je povezano, ništa ne po­ stoji samo za sebe i po sebi, imuno na djelovanje uzroka i posljedica. Kada se taj bitan koncept shvati i usvoji, pogrešna percepcija svijeta ustupit će mjesto točnom razumijevanju prirode stvari i bića: to je spoznaja. Spoznaja nije samo filozofska konstrukcija: ona proizlazi iz osnovnog pristupa koji nam postupno dopušta da odbacimo naše mentalno sljepilo i uznemirujuće emocije koje stvara. Tu nastaju gla­ vni uzroci naše patnje. Svako biće ima potencijal za savršenstvo, isto kao što i svaka sjemen­

REALNOST I SHVAĆANJE

ka sezama u sebi sadrži ulje. U ovom kontekstu neznanje znači da

Što podrazumijevamo pod realnošću? U budizmu ta riječ označa­ va pravu prirodu stvari, nepromijenjenu mentalnim konstrukcijama koje im namećemo. Takvi koncepti otvaraju jaz između naše per­ cepcije i stvarnosti, te uzrokuju beskrajni konflikt sa svijetom. Rabindranath Tagore je napisao:„Pogrešno tumačimo svijet i govorimo da nas obmanjuje. Ono što je prolazno smatramo stalnim, a srećom smatramo ono što je izvor patnje: želja za bogatstvom, moći, slavom 8 i tupim užicima."

se ispod njegove straćare nalazi zakopano blago. Ostvarivanje naše

Pod znanjem ne podrazumijevamo baratanje gomilama informaci­ ja i učenje, nego razumijevanje prave prirode stvari. Zbog navike, vanjski svijet vidimo kao niz različitih autonomnih entiteta kojima pridajemo karakteristike za koje vjerujemo da im automatski pripa­ daju. Naše svakodnevno iskustvo nam govori jesu li stvari „dobre" ili „loše". „Ja" koje ih opaža čini nam se jednako konkretnim i stvarnim.

26

nismo svjesni tog potencijala, poput prosjaka koji nije svjestan da prave prirode, posjedovanje tog skrivenog bogatstva, dopušta nam da živimo život pun smisla. To je najsigurniji način da pronađemo mir i omogućimo razvoj iskrenog altruizma. Na tomu se temelji način življenja koji prožima sva emocionalna sta­ nja i uključuje sve naše radosti i tuge. Sreća je toliko duboka da je, kao što je Georges Bernanos napisao, „ ne može ništa promijeniti. 10

Ona je poput ogromne zalihe mirne vode ispod oluje." Sanskrtska riječ za to stanje je sukha. Sukha je stanje dugotrajnog zadovoljstva koje se manifestira kada se oslobodimo mentalne sljepoće i bolnih emocija. To je također i mu­ drost koja nam omogućuje da vidimo svijet onakvim kakav i jest, bez maski ili iskrivljenih prikaza. Konačno, to je radost putovanja prema unutarnjoj slobodi i dobroti koja se širi prema drugima.

Drugo poglavlje JE LI SREĆA SVRHA ŽIVOTA? Trebamo raditi na onome što dovodi do sreće jer, ako je sreća prisutna, imamo sve što nam je potrebno, a ako je nema, poduzet ćemo sve da je dobijemo. Epikur Tko želi patnju? Tko se svakog jutra budi s mišlju:„Volio bih patiti cijeli život?" Svi se trudimo, svjesno ili nesvjesno, spretno ili nespre­ tno, strastveno ili smireno, pustolovno ili rutinski, biti sretniji i ma­ nje patiti. No ipak, istinsku sreću često zamjenjujemo s traženjem osjećaja užitka. Svaki dan pronalazimo tisuće različitih načina kako da živimo inten­ zivno, stvaramo veze prijateljstva i ljubavi, obogatimo se, štitimo one koje volimo i držimo na udaljenosti one koji bi nam naudili. Trošimo vrijeme i energiju na te zadatke u nadi da ćemo sebi i drugima dati osjećaj zadovoljstva. Nije li sreća krajnji cilj, bez obzira gdje je tražimo i kako je nazivamo - radost ili dužnost, strast ili zadovoljstvo? Nju je Aristotel nazvao jedinim ciljem „koji uvijek izabiremo zbog njega samog, a nikada kao sredstvo za postizanje nečeg drugoga." Svatko tko govori dru­ kčije zapravo ne zna što želi: on jednostavno traži sreću pod nekim drugim imenom. Stephen Kosslyn, profesor s Harvarda, jedan od vodećih svjetskih istraživača mentalnih slika, jednom mi je prilikom rekao da se ujutro ne budi sa željom da postane sretan, nego s osjećajem dužnosti, osje­ ćajem odgovornosti prema svojoj obitelji, prema svom radu i prema čovječanstvu. On tvrdi da sreću ne uzima u obzir. Ali, ako malo ra-

29

urugo

zmislimo, zadovoljstvo što su postignuti vrijedni ciljevi uz dugotra­

poglavlje

jc LI 3 r\ c v. M 3 v i \ n « t n v i «

Kontemplativni pristup sastoji se od uzdizanja iznad vrtloga naših

jan trud pun prepreka, nedvojbeno odražava određene aspekte istin­

misli i smirenog pogleda u unutrašnjost, kao na unutarnji pejzaž,

ske sreće, sukhe. Ono nam daje osjećaj sklada. U izvršavanju svoje

kako bi se pronašlo utjelovljenje naših najskrovitijih težnji. Za neke

„dužnosti" - čak i ako vjeruje da patnja i poteškoće „grade karakter"

to može biti život koji se proživljava intenzivno u svakom trenutku,

- čovjek očigledno ne teži kultiviranju svoje ili tuđe nesreće.

uz iskušavanje slasti mnogih užitaka. Za druge, to može biti ostva­

Naše često pogrešno prepoznavanje načina za postizanje zadovolj­

rivanje ciljeva: obitelji, društvenog uspjeha, slobodnog vremena ili,

stva dovodi do tragedije. Neznanje onemogućuje našu želju za po­

jednostavnije, života bez pretjerane patnje. Ali sve ove formulacije

boljšanjem. Kao što tibetanski učitelj Chogyam Trungpa objašnjava:

nisu dovoljne. Čak i ako uđemo dublje u sebe, možemo otkriti da je

„Neznanje nema nikakve veze s glupošću. Na neki način, neznanje

naša prvobitna težnja, ona koja je temelj svih ostalih, za neke zado­

je jako inteligentno, ali to je sposobnost shvaćanja koja vodi isključi­

voljstvo koje je dovoljno snažno da održava našu želju za životom. To

vo u jednom pravcu. Odnosno, reagiramo isključivo na naše vlastite

je želja:„Da mi svaki trenutak mog života i života drugih ljudi bude

planove, umjesto da jednostavno vidimo ono što je tu." 1

ispunjen mudrošću, razvojem i unutarnjim mirom."

U budističkom je rječniku neznanje opisano kao nemogućnost pre­ poznavanja prave prirode stvari i zakona uzroka i posljedica koji utječe na sreću i patnju. Na primjer, pristaše etničkog čišćenja tvrde da žele stvoriti najbolji od svih mogućih svjetova i neki su duboko

ŽELJA ZA PATNJOM?

uvjereni u ispravnost svog užasnog čina. Koliko god se to može či­

Govoreći o drogama, jednom mi je prilikom neki pariški tinejdžer

niti paradoksalnim i bolesnim, oni koji zadovoljavaju svoje sebične

rekao: „Ako između doziranja ne osjetiš depresiju nakon početne

porive šireći smrt i razaranje očekuju da im njihovi postupci daju

euforije koju izaziva droga, nećeš toliko cijeniti razliku. Ja prihva­

određeni stupanj zadovoljstva. Zloba, zabluda, prijezir i arogancija

ćam teška razdoblja upravo zbog tih trenutaka euforije. Ako se već

nikada ne mogu biti sredstva za postizanje istinske sreće; čak i ako

ne mogu riješiti boli, radije je prihvatim. Ne želim postići unutarnju

skrenu s pravog puta, oni koji su okrutni, opsjednuti nečime, umi­

sreću: to je previše teško i predugo traje. Radije bih trenutačnu sre­

šljeni ili duboko uvjereni u pravednost svog čina još uvijek slijepo

ću, čak i ako takva sreća nije prava i čak ako ona, svaki put kad je

traže sreću, potpuno nesvjesni njene prave prirode. Na isti način,

nastojim postići, postaje sve slabija." Zato se uzbuđenje i trenutačno

netko tko počini samoubojstvo kako bi okončao nepodnošljivu bol

zadovoljstvo, kao i odbacivanje potrage za potpunim i trajnim mi­

zapravo u očaju poseže za srećom.

rom, naziva utopizmom. Ipak, dok „loša" ili nesretna razdoblja daju

Kako ispraviti ovo temeljno neznanje? Jedini način je pomoću iskre­

životu malo više raznolikosti, nikada se ne traže zbog samih sebe,

nosti i iskrene introspekcije. Postoje dva načina na koja to može­

nego zbog kontrasta kojeg nam pružaju obećanja promjene koje nam

mo učiniti: analizom i introspekcijom. Analiza se sastoji od iskrene

nude.

i sustavne procjene svakog aspekta vlastite patnje i patnje koju na­

Za pisca Dominiquea Nogueza, osjećaj mizerije je zanimljiviji od

nosimo drugima. Uključuje i razumijevanje misli, riječi i djela koji

sreće jer ima „određenu živost, vrlo zavodljiv đavolji intenzitet. Ima

neizbježno dovode do boli i koji pridonose nezadovoljstvu. Naravno,

i dodatnu čar... jer sam po sebi ne predstavlja kraj, nego nam uvi­

takav pristup traži da prvo uvidimo kako nešto nije u redu s našim

jek ostavlja iščekivanje (to jest, sreću)." 2 Kakav je to smiješan slijed

načinom življenja i djelovanja. Zatim trebamo osjetiti žarku želju za

zbivanja: Evo još samo malo boli prije sreće! Poput luđaka koji se čekićem udara po glavi tako da se može bolje osjećati kada prestane.

to

$1

->

K

t(.

A

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

urugo

VJEŠTINE

Ukratko, trajna sreća je dosadna jer je uvijek ista, dok je patnja uzbu­

„Što ti dugujem, čovječe?"

dljiva jer je uvijek različita. Možemo biti zahvalni za te kontraste

„Svijet, mali, i sve na svijetu."

pogiavije

Jt

LI

J n C L M

i V K t l H

i l V U I H !

zbog različitosti i nijansi koje pružaju životu, no tko želi zamijeniti trenutke sreće za trenutke patnje?

Čak i ako, idealno, možemo ostvariti sve naše želje, to nas neće

S druge strane, bilo bi pametnije, možda čak i mudro, upotrijebiti

dovesti do sreće, nego do stvaranja novih želja ili vjerojatno do

patnju kao sredstvo transformacije koje nam omogućuje da se suo­ sjećajno otvorimo onima koji pate poput nas ili čak i više od nas. U tom smislu, i samo u tom smislu, trebamo shvatiti rimskog filozofa Seneku kada kaže: „Patnja zna zaboljeti, ali nije zlo." Ona nije zlo kada je, u nemogućnosti da je izbjegnemo, koristimo kao priliku da se mijenjamo i učimo, priznajući da ona sama po sebi i za sebe nika­ da nije dobra. U suprotnom, „želja za srećom je čovjeku nužna. Ona motivira sve naše postupke. Najuvaženija, jasno shvaćena i pouzdana konstanta na svijetu nije samo činjenica što želimo biti sretni nego što je to i jedino što želimo. Naša priroda to traži od nas," napisao je sveti Augustin u djelu O sretnom životu. Ta želja potiče svako naše djelo, svaku našu riječ i misao tako prirodno da smo je potpuno nesvjesni, poput kisika kojeg bez ikakvog razmišljanja udišemo čitavog našeg života.

ravnodušja, nezadovoljstva ili čak do depresije. Zašto do depre­ sije? Ako se uvjerimo da će nas zadovoljavanje svih naših hirova učiniti sretnima, propast te iluzije natjerat će nas da posumnjamo u samo postojanje sreće. Ako imamo više od onog što nam je potrebno i još uvijek nismo sretni, sreću je zasigurno nemoguće postići. Taj nam primjer dobro pokazuje koliko se zavaravamo o uzrocima sreće. Činjenica je da bez unutarnjeg mira i mudrosti nemamo ništa što nam je potrebno da postanemo sretni. Ako se kolebamo između nade i sumnje, uzbuđenja i dosade, želje i za­ sićenja, možemo lako, malo- pomalo, protratiti svoj život a da to ni ne primijetimo, krenuti posvuda , a nikamo ne dospjeti. Sreća je stanje unutarnje ispunjenosti, a ne zadovoljavanje neumornih želja za vanjskim stvarima.

OVISI LI NAŠA SREĆA O TUĐOJ SREĆI? SVE ŠTO NAM JE POTREBNO DA POSTANEMO SRETNI Zamisliti sreću kao ostvarenje svih naših želja i strasti znači zami­ jeniti opravdanu težnju za unutarnjom ispunjenošću utopijom koja neizbježno dovodi do frustracije. Tvrdnjom da je „sreća zadovolja­ vanje svih naših želja" u svim njihovim „raznolikostima," „stupnju" i „trajanju," Kant je od samog početka smatra nedostižnom. Kada inzistira da je sreća stanje osobe kojoj se „sve odvija prema njenim 4

željama," moramo se zapitati koja to tajna omogućuje da se sve „odvija" prema našim željama. To me podsjeća na rečenicu iz jednog

Od svih nespretnih, slijepih i ekstremnih načina pomoću kojih stvaramo svoju sreću jedan od najuzaludnijih je egocentrizam. „Kada je sebična sreća jedini cilj u životu, život nam ubrzo postaje 5

besciljan," napisao je Romain Rolland. Čak i ako pokazujemo sve vanjske znakove sreće, nećemo nikada biti uistinu sretni ako se odvojimo od tuđe sreće. To ne znači da trebamo zanemariti vla­ stitu sreću. Naša želja za srećom je isto tako opravdana kao i tuđa. Kako bismo voljeli druge, moramo prvo naučiti voljeti sebe. To ne znači da se trebamo onesvijestiti zbog boje svojih očiju, svog izgleda ili neke osobine ličnosti, nego da trebamo pravodobno

filma o gangsterima:

prepoznati želju da proživimo svaki trenutak svog života kao tre­

„Želim ono što mi duguješ."

razumjeti kako, čineći druge sretnima, i sami postajemo sretni.

32

nutak smisla i ispunjenja. Voljeti sebe znači voljeti život. Bitno je

33

Ukratko, cilj života je u svakom trenutku postići duboko stanje za­ dovoljstva i mudrosti, popraćeno ljubavlju prema svakom biću. Pra­ va sreća proizlazi iz važne dobrote koja iskreno želi svakoj osobi da pronađe smisao u životu. To je ljubav koja je uvijek dostupna, bez ispraznog sjaja ili koristoljublja. To je nepromijenjena jednostavnost dobrog srca.

VJEŽBA

Istraživanje uzroka sreće Uzmite si trenutak mira i pokušajte shvatiti što vas uistinu čini sre­ tnim. Uzrokuju li vašu sreću vanjski čimbenici? Koliko toga se može pripi­ sati stanju uma i načinu na koji doživljavate svijet? Ako sreću uzro­ kuju vanjski čimbenici, provjerite koliko su oni stabilni ili kratko­ trajni. Ako sreću pripišemo stanju uma, razmislite na koji je način možete dalje kultivirati.

Treće poglavlje OGLEDALO S DVA LICA: POGLED PREMA UNUTRA I POGLED PREMA VAN Ako tražimo sreću izvan sebe, to je isto kao da očekujemo Sunčevu svjetlost u špilji okrenutoj prema sjeveru. Tibetanska izreka Svatko želi biti sretan na ovaj ili onaj način, no postoji razlika izme­ đu težnje i njenog ostvarenja. To je tragedija ljudskih bića. Bojimo se mizerije, ali je slijedimo. Želimo sreću, ali je i odbijamo. Sredstva kojima se služimo kako bismo umanjili patnju često je povećava­ ju. Kako dolazi do te pogrešne prosudbe? Zato što ne znamo kako bismo joj pristupili. Tražimo sreću izvan nas iako je ona, u osnovi, unutarnje stanje. Da je sreća vanjsko stanje, bila bi nam zauvijek ne­ dostižna. Naše želje su bezgranične, a naša kontrola nad svijetom je ograničena, privremena i često prividna. Stvaramo veze, prijateljstva, zasnivamo obitelj, živimo u društvu i radimo kako bismo poboljšali svoje materijalne uvjete - no je li to dovoljno da definiramo sreću? Ne. Možemo imati „sve što nam je potrebno" da budemo sretni, ali još uvijek ćemo biti vrlo nesretni; i obratno, možemo i dalje biti bezbrižni u nesreći. Naivno je zamišljati da nam samo vanjski čimbenici mogu osigurati sreću. To će nas za­ sigurno šokirati. Kao što je Dalai-lama rekao: „Ako je čovjek koji se upravo uselio u luksuzan stan na stotom katu nove zgrade duboko nesretan, jedino što će potražiti je prozor da se kroz njega baci." 1 Ko­ liko puta moramo čuti da novac ne može kupiti sreću, da vlast kvari poštene ljude i da slava uništava privatan život? Neuspjeh, razdvaja­ nje, bolest i smrt mogu se pojaviti svakog trenutka.

34

15

Spremno provodimo desetak godina u školi, zatim još nekoliko na ko­

imati slobodu u zemlji u kojoj vlada mir i poštuje se pravda, voljeti

ledžu ili daljnjoj profesionalnoj izobrazbi; vježbamo u teretani kako

i biti voljen, imati pristup obrazovanju i informacijama, imati odgo­

bismo ostali zdravi; trošimo puno vremena kako bismo povećali za­

varajuća sredstva za osiguravanje svoje egzistencije, moći putovati

dovoljstvo, obogatili se ili poboljšali društveni status. U sve to ulaže­

svijetom i što više pridonijeti dobrobiti drugih, kao i zaštiti okoliša.

mo puno truda, ali malo toga činimo kako bismo poboljšali unutarnje

Rezultati sociološke studije stanovništva jasno pokazuju da ljudska

stanje koje određuje samu kvalitetu našeg života. Koje nas to čudno

bića u takvim uvjetima više uživaju u svom životu. Tko bi poželio

oklijevanje, strah ili apatija zaustavljaju da pogledamo unutra i da

nešto više? Međutim, ako sve nade pridajemo vlastitom svijetu, na

pokušamo shvatiti pravu bit radosti i tuge, želje i mržnje? Prevladava

kraju ćemo se samo razočarati.

strah od nepoznatog, a hrabrost da istražimo unutarnji svijet nesta­

Na primjer, u nadi da će nas novac učiniti sretnijima, radimo kako

je na granici našeg uma. Japanski astronom mi se jednom prilikom povjerio: „Potrebno je puno hrabrosti sa se sagleda iznutra." Ova me primjedba - koju je dao znanstvenik na vrhuncu svoje slave, iskren i stabilan čovjek - zaintrigirala. Nedavno sam upoznao jednog tinej­ džera iz Kalifornije, koji mi je rekao: „Ne želim zaviriti u sebe. Bojim se što bih tamo mogao pronaći." Zašto bi oklijevao oko onoga što se činilo kao fascinantan istraživački projekt? Kao što je Marko Aurelije napisao: „Pogledaj unutra; unutra se nalazi izvor sve dobrote." 2 To je nešto što moramo naučiti. Kada nas zbune unutarnji problemi, ne znamo kako bismo ih riješili pa ih instinktivno prebacujemo van. Čitav život sklepavamo privremena rješenja pokušavajući zamisliti čimbenike koji bi nas učinili sretnima. Silom prilika, takav način živo­ ta postaje norma, a „to je život!" postaje naš moto. Iako potraga za pri­ vremenim zadovoljstvom može ponekad biti uspješna, nikada ne mo­ žemo kontrolirati kvalitetu, kvantitetu ili trajanje vanjskih čimbenika. To se odnosi na svaki aspekt života: ljubav, obitelj, zdravlje, bogatstvo, moć i zadovoljstvo. Moj prijatelj, filozof i praktični budist Alan Wal­ lace, napisao je: „Smatraš li da ćeš postići istinsku sreću i ispunjenje ako pronađeš savršenog životnog druga, imaš novi auto i veliku kuću, najbolje osiguranje, dobar ugled i odličan posao - ako si usredotočen na takve stvari, zaželi i dobru sreću u životnoj lutriji."3 Ako cijelo vri­ jeme pokušavamo napuniti bačvu koja curi, zapostavit ćemo metode i iznad svega načine življenja pomoću kojih možemo pronaći unutarnju sreću. Glavni krivac tomu je naš loš pristup dinamici sreće i patnje. Nitko neće poreći da je vrlo poželjno dugo živjeti, biti dobrog zdravlja,

36

bismo ga zaradili; kad ga imamo dovoljno, postanemo opsjednu­ ti željom da nam treba više i patimo ako ga izgubimo. Prijatelj iz Hong Konga mi je jednom ispričao kako je samome sebi obećao da će uštedjeti milijun dolara, a zatim dati otkaz i uživati u životu, te na taj način postati sretan. Deset godina kasnije nije imao samo jedan, nego tri milijuna dolara. A što je sa srećom? Sažeto je odgovorio: „Protratio sam deset godina svog života." Ljudi traže bogatstvo, užitke, položaj i moć zbog sreće. Ali, dok teži­ mo sreći, zaboravimo na cilj i provodimo vrijeme u potrazi za sred­ stvima. Zbog toga propuštamo samu bit i ostajemo duboko nezado­ voljni. Ova zamjena cilja sredstvom jedna je od glavnih zamki koje se nalaze na putu do smislenog života. Kao što to ekonomist Richard Layard kaže: „Neki ljudi govore kako ne bismo trebali misliti o vla­ stitoj sreći jer možemo biti sretni jedino kao nusprodukt nečeg dru­ gog. To je beznadna filozofija, formula koja bi nas pod svaku cijenu trebala zaposliti."

-1

I obratno, ako je sreća stanje koje ovisi o unutarnjim čimbenicima, svatko mora svjesno prepoznati te čimbenike i zatim ih pomiri­ ti. Sreća nam nije dana niti nam je mizerija nametnuta. U svakom se trenutku nalazimo na raskrižju putova i trebamo izabrati kojim ćemo putem ići dalje.

MOŽEMO LI KULTIVIRATI SREĆU?

MORAMO LI SE ZADOVOLJITI ONIM ŠTO JESMO?

„Kultivirati sreću!" ukratko sam rekao liječniku. „Da li vi kultivirate sreću?

Meki ljudi misle da sve što trebamo naučiti kako bismo postali uisti­ nu sretni jest voljeti ono što jesmo. Sve ovisi o tome što se misli pod

Kako to uspijevate?" Sreća nije krumpir da se zasadi u zemlju i obra­ duje gnojivom.

i nezadovoljstva, smirenosti i uzbuđenja, entuzijazma i ravnodušja?

C h a r l o t t e Bronte, Villette

Lako je prepustiti se takvom načinu razmišljanja dok naši porivi ne­

„onim što jesmo." Je li to neprestano kolebanje između zadovoljstva

obuzdano divljaju. To se može nazvati kompromisom, ili čak nekom Charlotte Bronte na ovaj način vrlo domišljato izražava svoje mišlje­ nje iako bi bilo šteta podcijeniti snagu transformacije uma. Ako tije­ kom godina odlučno pokušamo ovladati našim mislima, primijeniti prikladne lijekove protiv negativnih emocija i održavati pozitivne emocije, naš trud će nam zasigurno dati rezultate koji bi nam se ispr­ va činili nedostižnima. Čudimo se ideji da atletičar može preskočiti prepreku od dva i pol metra visine. Da to nismo vidjeli na televizi­ ji, ne bismo vjerovali da je to uistinu moguće jer znamo da većina ljudi jedva može preskočiti metar i dvadeset centimetara. Kada se radi o fizičkom postignuću, brzo shvatimo naša ograničenja, no um je puno fleksibilniji. Zašto bi, na primjer, bilo granica u ljubavi ili suosjećanju? Možemo imati različite sklonosti za kultiviranje ovih ljudskih kvaliteta, ali svi mi imamo potencijal da pomoću ustrajnog rada neprestano napredujemo u životu.

vrstom predaje.

Začudo, mnogi se moderni mislioci, prema riječima jednog francu­

i ostat ćemo obični. Kao što je francuski filozof Alain napisao, „Ne

5

moraš biti čarobnjak da se začaraš govoreći:,Takav sam kakav sam.

skog pisca, često protive „razvoju sebe kao našeg trajnog zadatka."

Ako smo prisiljeni odustati od svakog dugoročnog projekta, konce­

Mnoge formule sreće inzistiraju na tomu da smo po prirodi spoj sjene i svjetla, te da moramo naučiti prihvatiti naše mane zajedno s našim pozitivnim kvalitetama. One tvrde da možemo riješiti većinu naših unutarnjih sukoba i pozdraviti svaki dan sa samopouzdanjem i olakšanjem ako se prestanemo boriti s vlastitim ograničenjima. Naj­ bolji način je oslobađanje vlastite prirode: njeno obuzdavanje može samo povećati naše probleme. Ako već moramo izabrati, zasigurno je bolje živjeti spontano, a ne postati nestrpljiv, plakati od dosade ili mrziti samoga sebe. No nije li to samo način uljepšavanja života? Možda je istina da „izražavanje sebe" i oslobađanje „prirodnih" pori­ va trenutačno olakšava naše unutarnje napetosti, ali još uvijek ostaje­ mo zarobljeni u beskrajnom krugu uobičajenog načina života. Takav kolebljiv stav ne rješava ozbiljne probleme, jer ako smo u sebi obični,

Ne mogu tu ništa učiniti.'" 6

pti učenja, obrazovanja, kulture ili samousavršavanja postaju bezna­

Mi smo poput ptica koje predugo žive u kavezu, a kojemu ćemo se

čajni. Ako izuzmemo duhovni put, zašto bismo se uopće trudili čitati

vratiti čak i kada nam se pruži prilika da odletimo. Već smo se toliko

knjige, provodili znanstvena istraživanja i učili o svijetu? Usvajanje

naviknuli na naše mane da uopće ne možemo zamisliti kako bi nam

znanja je također trajan zadatak. Zašto bismo to prihvatili i pritom

život izgledao bez njih. Zavrti nam se u glavi već od same pomisli na

zapostavili vlastitu transformaciju koja određuje kvalitetu našeg pro­

promjenu.

življenog iskustva? Je li bolje prepustiti se tijeku događaja? Zar nas to

Ipak, razlog tomu nije činjenica da nam nedostaje energije. Nepre­

ne dovodi do pada?

stano težimo različitim smjerovima i bavimo se bezbrojnim projekti­ ma. Tibetanska poslovica kaže, „Njima je šešir nebo puno zvijezda, a čizme su im inje," jer idu kasno spavati i bude se prije zore. Ali ako pomislimo, „Trebao bih razviti altruizam, strpljenje, poniznost,"

38

39

oklijevamo, govoreći da će nam te kvalitete na kraju doći same po sebi ili da one nisu vrlo bitne jer smo se sve do sada dobro snašli i bez njih. Tko može svirati Mozarta bez upornog i sustavnog rada? To se zasigurno ne može učiniti ako sa dva prsta lupkamo po tipkama klavira. Sreća je vještina, način življenja, a vještine se moraju naučiti. Kao što perzijska poslovica kaže: „Strpljenje pretvara dudov list u svilu."

Četvrto poglavlje LAŽNI PRIJATELJI

VJEŽBA

Razvijanje

Oni koji traže sreću u zadovoljstvu, bogatstvu, slavi, moći i junaštvu pažnje

Udobno se smjestite u položaj za meditaciju i usmjerite svoju pažnju na odabrani predmet. To može biti predmet u prostoriji, vaše disanje ili vlastiti um. Dok to činite, vaš će um neizbježno lutati. Svaki put kad se to dogodi, nježno ga usmjerite na predmet koncentracije, po­ put leptira koji se iznova vraća na cvijet kojim se hrani. Dok ustrajete u tome, vaša će koncentracija postati jasnija i stabilnija. Ako vam se prispava, malo se uspravite i podignite pogled kako biste oživjeli svoju svijest. I obratno, ako vam se um uznemiri, opustite položaj tijela, usmjerite pogled malo prema dolje i pustite da se razriješe sve unutarnje napetosti. Kultiviranje pažnje i svijesti na ovakav način pridonosi svim ostalim vrstama meditacije.

naivni su poput djeteta koje pokušava uhvatiti dugu i obući je kao ka­ put. D i l g o Khyentse R i n p o c h e Ako želimo odrediti vanjske čimbenike i mentalne stavove koji pri­ donose istinskoj sreći i one koji joj štete, prvo moramo naučiti razli­ kovati sreću od određenih stanja koja joj se čine vrlo sličnima, ali su zapravo potpuno drukčija.

SREĆA I ZADOVOLJSTVO: VELIKA ZBRKA Cesto griješimo zamjenjujući zadovoljstvo s bogatstvom. Hinduistička poslovica kaže da je zadovoljstvo „samo sjena sreće." Ono je izravna posljedica ugodnih osjetnih, estetskih ili intelektualnih podražaja. Prolazno iskustvo zadovoljstva ovisi o okolnostima, o određenom mjestu ili trenutku. Po prirodi je nestalno, a osjećaj kojeg pobuđuje ubrzo postaje neutralan ili čak neugodan. Isto tako, ako se ponavlja, može postati dosadno ili čak dovesti do gađenja: uživanje u izvrsnom obroku izvor je istinskog zadovoljstva, ali čim se zasitimo, postajemo ravnodušni i bit će nam zlo ako nastavimo jesti. Isto je i s ugodnom vatrom: u hladnoći nam njena toplina pruža čisto zadovoljstvo jer nas grije, ali se ubrzo moramo odmaknuti od nje ako se ne želimo opeci. Ako ga često koristimo, zadovoljstvo se potroši, poput svijeće koja se ugasi. Ono je gotovo uvijek povezano s aktivnošću i ako se pona-

41

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

Četvrto

VJEŠTINE

poglavlje

-

L A ^ N I

I - K U H I C L J I

vlja, sasvim prirodno dovodi do dosade. Zanosno slušanje Bachova preludija zahtijeva pažnju koja, iako je minimalna, ne može ostati vječna. Nakon nekog vremena dolazi do umora i glazba gubi svoju draž. Ako nas se prisili da je danima slušamo, na kraju će nam po­ stati nepodnošljiva.

Za razliku od zadovoljstva, na istinski razvoj mogu utjecati i okolno­

Nadalje, zadovoljstvo je individualno iskustvo, najčešće usmjere­ no na pojedinca, zbog čega može dovesti do sebičnosti i ponekad do sukoba sa zadovoljstvom drugih ljudi. U seksualnoj intimnosti zasigurno može doći do uzajamnog zadovoljstva kroz primanje i pružanje osjećaja užitka, ali takvo zadovoljstvo nadilazi pojedin­ ca i može pridonijeti istinskoj sreći samo ako se u njenoj osnovi nalazi prava priroda uzajamnosti i velikodušnog altruizma. Može­ mo iskusiti zadovoljstvo na račun drugih, ali tako nikada nećemo postići istinsku sreću. Zadovoljstvo se može pridružiti okrutnosti, nasilju, ponosu, pohlepi i drugim mentalnim stanjima, nespojivim s istinskom srećom. „Zadovoljstvo je sreća suludih ljudi, a sreća je zadovoljstvo mudraca," napisao je francuski romanopisac i kritičar Barbey d'Aurevilly.

boka emocionalna ravnoteža koja otkriva duboko razumijevanje toga

Neki ljudi uživaju u osveti i mučenju drugih ljudskih bića. Na isti način, poslovni čovjek se može veseliti propasti konkurenta, lopov uživati u svom plijenu, a gledatelj borbe s bikovima likovati zbog smrti bika. Ali to su samo prolazna, ponekad morbidna stanja ushita koja, poput trenutaka pozitivne euforije, nemaju nikakve veze sa srećom.

žnje prema onome što ih iskvaruje.

Strastvena i gotovo mehanička potraga za osjetilnim zadovoljstvi­

zasjenjivanja.

sti, ali razvoj ne ovisi o njima. Ne mijenja se u suprotno, nego traje i razvija se s iskustvom. Daje nam osjećaj postignuća koji, s vreme­ nom, postaje druga priroda. Istinska sreća nije povezana s aktivnošću: ona je stanje življenja, du­ kako funkcionira um. Dok obična zadovoljstva nastaju u vezi s ugo­ dnim predmetima i nestaju kada se prekine ta veza, sukhu - trajno zadovoljstvo - osjećamo onoliko dugo koliko ostajemo u harmoniji s našom unutarnjom prirodom. Njena bitna značajka je nesebičnost koja se širi iznutra i ne usmjerava se na pojedinca. Osoba koja živi u miru sa sobom spontano će pridonijeti uspostavljanju mira u svojoj obitelji, susjedstvu i, ako to uvjeti dopuste, u širem društvu. Ukratko, ne postoji izravna veza između zadovoljstva i sreće. Ta nam razlika ne sugerira da ne bismo trebali tražiti osjećaje užitka. Nema razloga da si uskratimo užitak u veličanstvenom krajoliku, mirisu ruže ili užitak plivanja u moru. Užici postaju zapreke samo kada po­ remete ravnotežu uma i dovedu do opsesije zadovoljstvom ili do mr­ Iako je, u biti, različito od sreće, zadovoljstvo joj nije neprijatelj. Sve ovisi o tomu kako se zadovoljstvo doživi. Zadovoljstvo postaje za­ preka sreći ako je iskvareno pohlepom, sprječava unutarnju slobodu te uzrokuje oduševljenje i ovisnost. S druge strane, ako se doživljava sada, u stanju unutarnjeg mira i slobode, zadovoljstvo krasi sreću bez

ma još je jedan primjer koji nam pokazuje kako zadovoljstvo ide zajedno s opsesijom i, konačno, razočaranjem. Zadovoljstvo vrlo često ne održava svoja obećanja, kao što to pjesnik Robert Burns

RADOST I SREĆA

opisuje u pjesmi Tarn O'Shanter: Razlika između radosti i sreće puno je jasnija. Istinska sreća širi se Zadovoljstva su rasprostranjena poput makova,

prema van kao radost. Unutarnja radost ne pokazuje se nužno kao

Ako uberes cvijet, latice mu otpadnu;

veselje, već kao jasno vrednovanje sadašnjeg trenutka, koji se može

Ili poput snijega koji napada na rijeku,

proširiti na sljedeći trenutak i tako stvoriti kontinuum zvan životna

Na trenutak se bijeli - a zatim se zauvijek otopi.

radost. Neočekivani užici mogu također pojačati sukhu. No ipak, ne proizlaze svi oblici veselja iz sukhe - daleko od toga. Kao što to Chri-

42

45

iKtlfl

-

VOUU

LA

HA/VIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

stophe Andre naglašava u svom djelu o psihologiji sreće: „Postoje nezdrava veselja, koja su daleko od bezbrižne sreće, poput osve­ te.... Postoji također i mirna sreća, često različita od uzbuđenja... 1 Skačemo od veselja, a ne od sreće." Vidjeli smo da je teško definirati sreću i pokušali smo točno odre­ diti značenje istinske sreće. Riječ veselje jednako je nejasna jer je, kao što je to psiholog Paul Ekman pokazao, povezana s osjećaji­ ma koji su raznoliki poput užitaka naših pet osjetila: zabave (od smijuljenja do grohota); zadovoljstva (mirnije vrste zadovoljstva); uzbuđenja (kao reakcije na novosti ili izazove); olakšanja (koje sli­ jedi nakon neke druge emocije, poput straha, uznemirenosti, a po­ nekad čak i zadovoljstva); začuđenosti (zbog nečeg iznenadnog i začudnog, ili onoga što ne možemo shvatiti); ekstaze ili blaženstva (koje nas dovodi van sebe); ushita (jer je dovršen težak zadatak ili izvršeno odvažno djelo); ponosa (kad nam djeca postignu odličan uspjeh); plemenitosti (nakon što smo iskusili djelo velike dobrote, velikodušnosti ili suosjećanja); zahvalnosti (zahvalnosti na nese­ bičnom činu) i bolesnog veselja, zlobe (uživanja u tuđoj patnji, poput osvete). 2 Tome možemo pridodati i uživanje (u tuđoj sreći), užitak ili draž (sjajna vrsta zadovoljstva) te duhovni sjaj (iskrena radost koja proizlazi iz dubokog zadovoljstva i milosrđa), koji je uistinu trajnije stanje življenja od prolaznog osjećaja. Svi ti osjećaji sadrže element veselja, općenito izazivaju osmijeh na našim licima i iskazuju se posebnim izrazom lica i tonom glasa. No da bismo sudjelovali u sreći ili joj pridonijeli, ona ne smije sa­ državati neugodne osjećaje. Kada nastupi ljutnja ili zavist, veselje se naglo ugasi. Kada se uvuče ljubav, egoizam ili ponos, veselje se polako guši. Ako veselje znači da trebamo trpjeti i bezbrižno sazrijevati - ako je ono, prema riječima Corneillea, „cvjetanje srca" - mora se pove­ zati i s drugim aspektima prave sreće: jasnoćom uma, dobrotom, postupnim nestajanjem negativnih osjećaja i sebičnih hirova.

Četvrto

poglavlje

-

L « £ I I I

r n u « i c u i

UŽIVAJ U ŽIVOTU! „Uživanje u životu" postao je lajtmotiv suvremenog čovjeka - pri­ silna hiperaktivnost, bez imalo slobodnog i neplaniranog vremena kako ne bismo ostali sami sa sobom. Sve dok je intenzivno, namjera nije bitna. Osjećamo da bi bez stalne aktivnosti život bio kobno do­ sadan. Moji prijatelji koji vode kulturne ture po Aziji ispričali su mi kako njihovi klijenti ne mogu podnijeti ni najmanju prazninu u pla­ nu puta. „Zar zbilja nije ništa isplanirano između pet i sedam sati?" zabrinuto pitaju. Izgleda da se bojimo pogledati unutra. Potpuno smo usredotočeni na vanjski svijet koji doživljavamo pomoću na­ ših pet osjetila. Naivno je povjerovati da takva grozničava potraga za intenzivnim iskustvom može dovesti do trajno poboljšane kvalitete života. Čak i ako odvojimo malo vremena kako bismo istražili naš unutarnji svijet, to se događa u obliku sanjarenja i zamišljanja. Zadržavamo se na prošlosti ili beskrajno fantaziramo o budućnosti. Iskren smisao ispunjenja, povezan s unutarnjom slobodom, može svakom trenutku života dati intenzitet, ali potpuno drukčije vrste. To je blistavi doži­ vljaj unutarnjeg zadovoljstva, u kojem blista ljepota svake stvari. To je znanje kako uživati u sadašnjem trenutku, spremnost da se razvija altruizam i smirenost te sazrijevanje - promijeniti sebe kako bismo na bolje promijenili svijet.

UMJETNA EUFORIJA Pretpostavljamo kako bi postizanje iznenadne slave ili iznenadnog bogatstva zadovoljilo sve naše želje, ali zadovoljstvo ostvareno na ta­ kav način često je kratkotrajno i ne pomaže nam da postanemo sre­ tni. Upoznao sam poznatu tajvansku pjevačicu koja se, nakon što mi je opisala svoju neugodu i razočaranje slavom i bogatstvom, raspla­ kala i uzviknula: „Voljela bih da nikada nisam postala slavna!" Istra­ živanja su pokazala da neka neočekivana situacija - poput osvajanja jackpota na lutriji - može dovesti do privremenog povećanja našeg

45

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

Četvrto

VJEŠTINE

poglavlje

- L A i N I K K IJ A I t i . J I

kvocijenta zadovoljstva, ali nema dugoročan učinak na sretno ili ne­ sretno raspoloženje ljudi. U slučaju dobitnika na lutriji, otkriveno je

Da me netko upita što to znači biti živ, iskreno bih odgovorio da to ne

t)

da većina njih nakon sretnog događaja doživljava određeno razdo­

znači ništa, ništa više nego prazna zdjela... Bili smo skupina čudnih,

blje ushićenja, ali se godinu dana kasnije ponovno vraćaju na svoju

posramljenih života. Nitko od nas nije imao ni najmanji razlog biti

uobičajenu razinu zadovoljstva.3 Ponekad i događaj koji vjerojatno

tamo. Svako živo biće, zbunjeno, uznemireno, osjećalo se kao višak... I

izaziva zavist kod drugih ljudi negativno utječe na život „sretnog do­

ja sam bio suvišan... I pomišljao sam na samoubojstvo kako bih oslo­

bitnika". Pokojni psiholog Michael Argyle citira slučaj dvadesetče-

bodio svijet od još jednog nepotrebnog života."5

tverogodišnje Engleskinje koja je osvojila jackpot od preko milijun funti. Dala je otkaz na poslu i ubrzo se prepustila dosadi.; kupila je

Uvjerenje kako bi svijet bio puno bolji bez nas često nas navodi na

novu kuću u otmjenoj četvrti i odvojila se od prijatelja; kupila je skup

pomisao samoubojstva.

auto iako nije znala voziti; nakupovala je hrpu odjeće koju uopće nije

Patnju mogu potaknuti mnogobrojni'razlozi na koje ponekad može­

ni izvadila iz ormara; odlazila je u skupe restorane iako je više voljela

mo, a ponekad i ne možemo utjecati. Rađanje s hendikepom, bolest,

pohanu bijelu ribu s pomfritom. Nakon godinu dana počela je patiti

gubitak voljene osobe, rat ili prirodne katastrofe stvari su izvan naše

od depresije jer joj je život postao isprazan i nije joj donio nikakvo

kontrole. Nesreća je potpuno drukčija jer je ona način na koji doži­

zadovoljstvo.5

vljavamo našu patnju. Nesreća uistinu može biti povezana s fizičkom

Svi znamo da naše potrošačko društvo neumorno i vješto osmišljava bezbrojne lažne užitke i stimulanse kako bi nas držalo u stanju emo­ cionalne napetosti koja može potaknuti neku vrstu mentalne ane­ stezije. Moj prijatelj iz Tibeta razmišljao je o blještavim reklamnim panoima u New Yorku i komentirao: „Pokušavaju nam isprati mo­ zak." Postoji jasna razlika između istinske radosti, koja je prirodna manifestacija zadovoljstva, i euforije, ushita kojeg uzrokuje prolazno uzbuđenje. Nakon površnog uzbuđenja, koje ne počiva na trajnom zadovoljstvu, gotovo uvijek slijedi razočaranje.

ili duhovnom boli koju nanose vanjske okolnosti, ali nije nužno po­ vezana s njima. Proučavanje kvadriplegičara pokazalo je da je većina njih prizna­ la kako su na početku razmišljali o samoubojstvu, no godinu dana nakon što su ostali paralizirani samo je deset posto smatralo da im je život nesretan, dok je većina smatrala da im je život dobar. 6 Um pretvara patnju u nesreću i njegova je zadaća da je nadvlada svo­ jom predodžbom o tome. Čak i najmanja promjena u načinu na koji svladavamo naše misli, opažamo i interpretiramo svijet može zna­ čajno promijeniti naš život. Ako promijenimo način na koji doživlja­ vamo prolazne osjećaje, doći će do promjene u našem raspoloženju

PATNJA I NESREĆA

i do krajnje transformacije našeg načina življenja. Takva „terapija" usmjerena je na patnju koja muči većinu ljudi i nastoji potaknuti

Razlikujemo sreću od zadovoljstva, ali isto tako moramo napraviti razliku između boli i patnje. Izloženi smo patnji, ali sami stvaramo nesreću. Sanskrtska riječ dukha, suprotno od riječi sukha, ne ozna­ čava samo neugodan osjećaj nego odražava i osnovnu izloženost boli i patnji koja, na kraju, dovodi do razočaranosti svijetom, osjećaja da život ne vrijedi živjeti jer ne možemo pronaći smisao života. Sartre je te riječi razočaranja stavio u usta junaka svoje knjige Mučnina:

46

optimalan razvoj ljudskih bića.

VJEŽBA

Kako razlikovati sreću od užitka? Prisjetite se prošlog iskustva nekog fizičkog užitka sa svim njegovim intenzitetom. Sjetite se kako ste isprva uživali u njemu, a kako se zatim taj užitak postupno promijenio u neutralan osjećaj ili možda čak doveo do letargije i nezainteresiranosti. Je li vam donio osjećaj unutarnje ili trajne ispunjenosti? Tada se prisjetite situacije koja je u vama izazvala radost i sreću. Na primjer, sjetite se kako ste se osjećali kada ste nekoga učinili jako sre­ tnim, ili kada ste smireno uživali u društvu voljene osobe ili u pogle­ du na prekrasan prirodni krajolik. Razmislite o trajnom učinku koji je to iskustvo imalo na vaš um i kako vam ono još uvijek daje osjećaj

Peto poglavlje JE LI SREĆA MOGUĆA? Vanjska sloboda koju ćemo postići bit će u skladu s unutarnjom slo­ bodom koju smo postigli u određenom trenutku. Ako je ovo ispravno viđenje slobode, trebamo usmjeriti svoju energiju na postizanje pro­ mjene iznutra. Mahatma Gandhi

ispunjenja. Usporedite kvalitetu takvog stanja s prolaznim osjećajem užitka. Naučite cijeniti trenutke dubokog zadovoljstva i težite pronaći načine pomoću kojih bi ih dalje razvili.

Zasigurno smo u nekom trenutku svog života upoznali ljude koji žive sretno. Čini se da ta sreća prožima sve njihove riječi i djela snagom i kvalitetom koju je nemoguće ignorirati. Neki ljudi jasno i bez hva­ lisanja govore da su postigli sreću koja počiva duboko u njima, bez obzira na to što im život može donijeti. Robert Misrahi smatra da je sreća za te ljude „forma i cjelokupni smisao života koji smatramo i doživljavamo kao ispunjen i smislen život."1 Iako je takvo stanje stalne ispunjenosti vrlo rijetko, istraživanja su pokazala da je većina ljudi zadovoljna kvalitetom svog života (čak sedamdeset pet posto u razvijenim zemljama) ako im životni uvjeti nisu osobito teški. Bilo bi besmisleno odbaciti studije i istraživanja koja pokazuju mi­ šljenja stotine tisuća ljudi uključenih u ispitivanja tijekom dvanae­ stogodišnjeg razdoblja. Ali mudro je ispitati prirodu sreće o kojoj govore ispitanici. Činjenica je da je njihovo prosječno zadovoljstvo razmjerno stabilno jer su materijalni uvjeti života u razvijenim ze­ mljama općenito izvrsni. S druge strane, takvo je zadovoljstvo izra­ zito nestabilno. Ako samo jedan od tih uvjeta iznenada nestane na primjer, zbog gubitka posla ili voljene osobe - osjećaj sreće će se smanjiti. U svakom slučaju, ako kažemo da smo zadovoljni životom

48

49

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?

VJEŠTINE

zato što nemamo nikakvog objektivnog razloga zbog kojeg bismo se

njegovo stabilno stanje unutarnjeg zadovoljstva pomoglo da preživi

požalili na uvjete življenja (od svih zemalja uključenih u istraživanje,

godine mučenja i zatočeništva.

Švicarska ima najviše „sretnih" ljudi), to nam neće pomoći da se du­

Sjećam se kada sam jednom prilikom putovao vlakom po Indiji, u

boko u sebi ne osjećamo loše. Do svoje trideset pete godine, petna­

prilično teškim uvjetima. Rezervirao sam mjesto u vlaku - što mi

est posto stanovnika Sjeverne Amerike proživjelo je veliku depresiju.

se činilo dobrom idejom za putovanje od trideset šest sati - ali moj

Od 1960. godine, stopa razvoda u SAD-u se udvostručila, dok se broj

vagon uopće nisu spojili na vlak, stoga sam morao putovati u dru­

prijavljenih slučajeva silovanja učetverostručio, a maloljetničko nasilje

gom vagonu koji je bio posve pun, bez kupea i stakala na prozorima.

upeterostručilo. 2

Gurao sam se na brodskom ležaju sa šest drugih promrzlih putnika

Razlika između vanjskog i unutarnjeg zadovoljstva objašnjava očito

(bio je siječanj), promatrajući stotine drugih putnika naguranih na

osporavanje pojedinih rezultata ovog istraživanja, kao i budističku tvr­

sjedalima i po podovima hodnika. Povrh svega, imao sam visoku

dnju da je patnja posvuda prisutna u svemiru. Kada govorimo o sve­

temperaturu i lumbago. Kada smo putovali kroz Bihar, zemlju ra­

prisutnosti, to ne znači da se svi ljudi neprestano nalaze u stanju patnje,

zbojnika, putnici su lancima privezali svoju prtljagu. Navikao sam

nego da su izloženi prikrivenoj patnji koja se može pojaviti svakog tre­

se na putovanja po Indiji, stoga sam stavio aktovku s prijenosnim

nutka. Ostat će izloženi patnji onoliko dugo koliko su u nemogućnosti

računalom i svojim ukupnim mjesečnim radom u prividno siguran

izbaciti otrove uma koji uzrokuju nesreću.

kutak na gornjem ležaju. Usprkos tome, snalažljiv lopov sa susjednog ležaja potajno ju je uzeo, najvjerojatnije pomoću kuke. Tek kada je pala noć, shvatio sam što se dogodilo. Tada su se svjetla ugasila na

JE LI SREĆA PREDAH OD PATNJE?

nekoliko sati. Umotao sam se u vreću za spavanje, slušajući psovke drugih putnika koji su u mraku izbezumljeno pokušavali paziti na

Mnogi ljudi sreću smatraju samo privremenim zatišjem koje do­

svoju prtljagu. Odjednom sam shvatio da sam umjesto velike uzruja-

življavamo kao pozitivnu suprotnost patnji. Schopenhauer tvrdi

nosti osjećao nevjerojatnu bezbrižnost. Doživio sam osjećaj potpune

kako je „sva sreća negativna... Konačno, zadovoljstvo je samo pre­

sreće i slobode. Vjerojatno mislite da sam počeo buncati zbog viso­

kid boli i pomanjkanja." Freud je napisao da „ono što nazivamo

ke temperature, no bio sam potpuno razborit, a suprotnost između

srećom, u najužem smislu te riječi, proizlazi iz iznenadnog zadovo­

same situacije i mojih osjećaja bila je toliko smiješna da sam se počeo

ljavanja zatomljenih potreba. Zbog svoje prirode, ne može biti ništa

smijati u mraku. To zasigurno nije bio primjer doživljaja sreće putem

3

više od slučajnog fenomena." Kada patnja popusti ili trenutačno

olakšanja, nego iskustvo prirođene smirenosti koju su vrlo neugodni

prestane, osjećaj koji slijedi doživljava se, u usporedbi s patnjom,

vanjski čimbenici doveli do izražaja. Bio je to trenutak „oslobađanja",

kao „sretan". Sreća se stoga smatra varljivim zatišjem pred oluju.

stanja dubokog zadovoljstva koje možemo pronaći samo unutar sebe

4

Moj prijatelj proveo je mnogo godina u kineskom koncentracij­

i koje ne ovisi o vanjskim čimbenicima. Ne možemo odbaciti posto­

skom logoru u Tibetu. Ispričao mi je da su ga tijekom ispitivanja

janje ugodnih i neugodnih osjećaja, ali oni su beznačajni u odnosu

prisiljavali da danima nepomično stoji na stolici. Kad bi se srušio,

na istinsko zadovoljstvo. Takva su mi iskustva pomogla da shvatim

ti kratki trenuci dok je ležao na hladnom betonskom podu svoje

kako je uistinu moguće živjeti u stanju trajne sreće.

ćelije prije nego što su ga ponovno podigli na noge, bili su mu ve­

Kada dođemo do takvog zaključka, naš cilj je na razborit način odre­

liko olakšanje. To je primjer - ekstreman primjer - sreće koja je

diti uzroke sreće i ispraviti ih. Budući da istinska sreća nije ograni­

posljedica slabljenja patnje. Moj prijatelj je istaknuo da mu je samo

čena na trenutačno olakšanje od uspona i padova života, ona od nas

50

51

SREĆA

-

VODU

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?

VJEŠTINE

o o samoj osnovi potrage za srećom, odnosno o potencijalu sva­

traži da uklonimo glavne uzroke nesreće koji su, kao što smo vidjeli,

m

neznanje i otrovi uma. Ako je sreća uistinu način življenja, stanje

kog ljudskog bića za savršenstvom. Ako pokušavamo popraviti nešto

svijesti i unutarnje slobode, onda nas uistinu ništa ne može spriječiti

što je u osnovi loše, to je isto toliko besmisleno kao da pokušavamo

da je postignemo.

izbijeliti komad ugljena. I obratno, razvijanje našeg dubokog ljud­

Čini se da na odbacivanje mogućnosti sreće utječe misao da su svijet

skog potencijala je poput poliranja grumena zlata kako bismo mu

i čovječanstvo u osnovi zli. Ovo uvjerenje uvelike proizlazi iz teorije

istaknuli sjaj.

istočnog grijeha, koju je, prema psihologu Martinu Seligmanu, „Fre­ ud uveo... u psihologiju dvadesetog stoljeća, definirajući svu civiliza­ ciju (uključujući i modernu moralnost, znanost, religiju i tehnološki

KADA GLASNIK POSTANE PORUKA

napredak) kao pažljivo razrađenu obranu od osnovnih sukoba zbog početne seksualnosti i agresije." Ta interpretacija dovela je mnogo

Sve ovo jako dobro funkcionira u teoriji, ali kako se provodi u pra­

suvremenih intelektualaca do apsurdnog zaključka kako svako djelo

ksi? Kao što američki psihijatar Howard Cutler to izražava u svom

velikodušnosti i dobrote proizlazi iz negativnog nagona. Seligman ci­

djelu Umijeće sreće: „Uvjerio sam se da je Dalai-lama naučio živjeti

tira Doris Kearns Goodwin, biografkinju Eleanore Roosevelt, prema

s osjećajem ispunjenosti i određenim stupnjem smirenosti kojeg još

čijim je riječima prva dama posvetila velik dio svog života pomažući

nikada nisam vidio kod drugih ljudi." Takav primjer čini se neuspo­

ljudima druge boje kože kao nadoknadu za narcizam svoje majke i

redivim s našom razinom, ali istina je, iako se čini nemogućim: Da­

alkoholizam svog oca. Seligman kaže da Doris Goodwin nikada nije

lai-lama zasigurno nije izolirani slučaj. Trideset pet godina živio sam

pomislila na mogućnost da je Eleanor Roosevelt to radila iz čiste do­

ne samo među mudracima i duhovnim učiteljima nego i s izvjesnim

brote! Prema Seligmanu i njegovim kolegama iz područja pozitivne

brojem „običnih" ljudi, čija im unutarnja mirnoća i radost pomažu

psihologije, „ne postoji ni trunčica dokaza da snaga i vrlina proizlaze

da podnesu većinu uspona i padova u životu. Ti ljudi ne mogu ništa

iz negativne motivacije."5

više postići, stoga su u potpunosti dostupni drugima. Moj prijatelj

Znamo da naše neprestano zasipanje lošim vijestima iz medija i pri­

Alan Wallace navodi primjer tibetanskog pustinjaka kojeg je dobro

kazivanje nasilja kao konačnog rješenja bilo kojeg sukoba potiče ono

poznavao i koji mu je bez ikakvih pretenzija (mirno je i bez ikakvih

što sociolozi zovu „sindromom zlog svijeta." Godine 1999. izložena

zahtjeva živio u svojoj pustinjačkoj nastambi) ispričao kako je pro­

je jednostavna ilustracija tog sindroma na Visa pour l'Image, među­

veo dvadeset godina u „stanju trajne sreće." 7

narodnom festivalu fotoreporterstva u Perpignanu u Francuskoj, na

Ne moramo se iščuđavati zbog izuzetnih primjera niti proglasiti ta­

kojem sam i ja sudjelovao kao izlagač. Od trideset šest postavljenih

kozvanu superiornost jednog pristupa - u ovom slučaju budističkog

izložaka, samo su dva bila posvećena temama koje su ljudskoj priro­

- nad drugim školama misli. Najvažnija lekcija koju sam iz svega

di dali stvaralački preokret. Trideset četiri preostala izloška bili su o

ovoga naučio je sljedeća: Ako mudar čovjek može biti sretan, onda

ratu, zločinima mafije u Palermu, tajnim skrovištima droge u New

je sreću zasigurno moguće postići. To je važna lekcija, jer puno ljudi

Yorku i stalnim negativnim stranama svijeta.

vjeruje da je istinska sreća zapravo nemoguća.

„Sindrom zlog svijeta" dovodi u pitanje samu mogućnost postiza­

Mudar čovjek i mudrost koju on utjelovljuje ne predstavlja neki ne­

nja sreće. Čini se da je bitka unaprijed izgubljena i prije nego što je uopće započela. Uvjerenje da je ljudska priroda u osnovi pokvarena iskrivljava našu viziju života pesimizmom i tjera nas da se zapita-

52

dostižni ideal, nego živi primjer. Točno takve referentne točke tre­ bamo u svakodnevnom životu kako bismo mogli bolje shvatiti što možemo postati. To ne znači da trebamo u potpunosti odbaciti naš

53

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

P e t o p o g l a v l j e - JE LI SREĆA M O G U Ć A ?

VJEŠTINE

način života, nego da možemo puno toga naučiti od mudrosti onih

blema oko organizacije vremena. Na ovakav način možemo zapo­

koji su objasnili dinamiku sreće i patnje.

četi unutarnju transformaciju koja se temelji na realnoj svakodne­

Na sreću, ideja sretnog mudrog čovjeka nije nepoznata ni u zapa­

vnici.

dnjačkom niti u modernom svijetu, iako je postala prava rijetkost.

Dok sam radio u Institutu Pasteur i bio zaokupljen pariškim živo­

Filozof Andre Comte-Sponville kaže: „Mudar čovjek nema što oče­

tom, svaki sam dan odvojio nekoliko trenutaka za kontemplaciju,

kivati niti se čemu nadati. On ništa ne treba jer je u potpunosti

što mi je puno koristilo. Ti trenuci zadržavali su se poput mirisa

sretan. On je u potpunosti sretan jer mu ništa ne treba." 8 Takve

u mojim dnevnim aktivnostima i dali im potpuno novu vrijednost.

kvalitete ne padaju s neba, a ako je imidž mudraca danas malo sta­

Pod kontemplacijom ne mislim samo na trenutak opuštanja nego i

romodan - barem na Zapadu - tko je kriv? Odgovorni smo za ne­

na pogled u unutrašnjost. Korisno je promatrati kako se misli poja­

stašicu koja nas sve pogađa. Čovjek se ne rada mudar, nego takav

vljuju i razmišljati o stanju smirenosti i jednostavnosti, koje su uvi­

postaje.

jek prisutne iza zavjese misli, bez obzira jesu li misli optimistične ili pesimistične. To nije toliko komplicirano kao što se čini na prvi po­

OD PUSTINJAČKE NASTAMBE DO UREDA

gled. Trebamo samo posvetiti malo vremena duhovnoj vježbi kako bismo osjetili njeno djelovanje i cijenili njene rezultate. Postupnim postizanjem boljeg razumijevanja nastajanja misli, pomoću intro-

Mogli bismo reći da nas sve ovo jako nadahnjuje, ali što nam to

spektivnog iskustva, učimo kako možemo ukloniti otrove uma. Kada

donosi dobroga u svakodnevnom životu, u kojem imamo obitelj i

pronađemo malo unutarnjeg mira, postaje nam puno lakše voditi

posao te provodimo većinu svog vremena u uvjetima vrlo različi­

uspješan emocionalni i profesionalni život. Slično, ako se oslobodi­

tim od onih u kojima se nalaze mudraci i pustinjaci? Ipak, mudar

mo svih nesigurnosti i unutarnjih strahova (koji su često povezani

čovjek je uistinu bitan u našem životu jer nam daje tračak nade: po­

s prekomjernim egocentrizmom), manje ćemo se bojati, bit ćemo

kazuje nam što možemo postati. Utabao je put koji je dostupan svi­

prirodno otvoreniji prema drugima i spremniji suočiti se s hirovima

ma, a svaki nas korak na tom putu obogaćuje. Ne možemo svi po­

postojanja.

stati olimpijski bacači koplja, ali svi možemo naučiti bacati koplje i

Nijedna država, crkva ili despot ne mogu od nas zahtijevati da ra­

možemo razviti sposobnost da to učinimo. Ne moramo biti Andre

zvijemo ljudske kvalitete. O tome odlučujemo sami. Kao što su to

Agassi da zavolimo igrati tenis ili Louis Armstrong da uživamo

genetičar demograf Luca Cavalli-Sforza i njegov sin Francesco rje­

svirati glazbeni instrument. U svakom području ljudske aktivnosti

čito izjavili:

nalaze se izvori nadahnuća čije nas savršenstvo ne obeshrabljuje, nego zapravo potiče naš entuzijazam, pružajući nam prekrasnu vi­

Naša unutarnja sloboda ne poznaje drugih granica osim onih koje joj

ziju onoga čemu težimo. Nije li to razlog zašto se veliki umjetnici,

sami namećemo ili dopuštamo da joj se nametnu. Ta sloboda ima i ve­

muškarci i žene čvrstog uvjerenja, te junaci poštuju i obožavaju?

liku moć. Može transformirati pojedinca, dopustiti mu da njeguje sve

Duhovna praksa može biti veoma korisna. Činjenica je da se može

svoje sposobnosti i proživi svaki trenutak svog života u stanju potpune

provoditi ozbiljan duhovni trening ako svaki dan malo našeg vre­

ispunjenosti. Kada se pojedinci mijenjaju zbog sazrijevanja svoje svije­

mena posvetimo meditaciji. To čini puno više ljudi nego što misli­

sti, mijenja se i svijet, jer se svijet sastoji od pojedinaca.9

mo, iako vode uobičajen obiteljski život i rade posao koji ih posve zaokuplja. Koristi od takvog života uvelike nadilaze nekoliko pro-

54

55

SREĆA

-

VODU

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOINE

VJEUlNE

VJEŽBA

Kako započeti s meditacijom Bez obzira na vanjske okolnosti, uvijek se duboko u vama nalazi po­ tencijal za napredak. To je potencijal za dobrotu, suosjećanje i unu­

Šesto poglavlje

tarnji mir. Pokušajte stupiti u kontakt s tim potencijalom koji je uvi­ jek prisutan, poput grumena zlata, u našem srcu i umu, i doživjeti gaOvaj potencijal potrebno je razvijati kako bismo postigli stabilniji smisao zadovoljstva. Međutim, to se neće dogoditi samo od sebe. Trebamo ga razviti kao vještinu. Zbog toga, počnite time da bolje upoznate vlastiti um. To je početak meditacije.

ALKEMIJA PATNJE Ako postoji način da se oslobodimo patnje, Trebamo iskoristiti svaki trenutak da ga pronađemo. Samo budala želi i dalje patiti. Nije li tužno kada svjesno uzimamo otrov? S e d m i Dalai-lama

Sjednite u tišini, u udobnom, ali uravnoteženom položaju tijela. Sje­ dite li na stolici ili na jastučiću prekriženih nogu, pokušajte ispraviti leđa tako da ih ne zategnete. Stavite ruke na koljena ili bedra, ili ih

Nekoć davno, sin perzijskog kralja odrastao je sa sinom velikog

spustite u krilo, pustite da oči lagano gledaju prostor ispred vas i nor­

vezira. Njihovo je prijateljstvo postalo legendarno. Kada je princ

malno dišite. Usredotočite se na vaš um, na način na koji dolaze i

stupio na prijestolje, rekao je prijatelju: „Dok se ja brinem oko

odlaze misli. Isprva može izgledati kao da misli ne slabe, nego struje

kraljevstva, hoćeš li mi, molim te, napisati povijest čovječanstva i

kroz vaš um poput vodopada. Gledajte ih kako se izdižu, pustite ih

svijeta kako bih iz toga mogao naučiti potrebne lekcije i kako bih

da dolaze i odlaze, a da ih pritom ne zaustavljate i da ih ne potičete.

pravilno postupao."

Na kraju vježbe, odvojite trenutak kako biste sačuvali toplinu i radost

Kraljev se prijatelj posavjetovao s najpoznatijim povjesničarima,

koje su rezultat smirenijeg uma.

najboljim učenjacima i najuglednijim mudracima. Pet godina ka­ snije ponovno se pojavio u palači.

Nakon nekog vremena vaše će misli postati poput mirne rijeke. Ako

»Vaše Veličanstvo," rekao je, „ovdje je trideset šest svezaka koji opi­

redovito vježbate, vaš će se um na posljetku lako smiriti i bit će poput

suju čitavu povijest svijeta, od samog stvaranja pa sve do vašeg stu­

mirnog oceana. Ako se pojave nove misli, poput valova koji se uzdižu

panja na prijestolje."

na vjetru, nemojte se zamarati njima. One će se brzo vratiti natrag u

»Trideset šest svezaka!" uzviknuo je kralj. „Kako ću ikada pronaći

ocean.

dovoljno vremena da ih pročitam? Imam puno posla s upravlja­ njem svog kraljevstva i brigom za svoje dvije stotine kraljica. Mo­ lim te, prijatelju, sažmi tu povijest." Dvije godine kasnije, prijatelj se vratio u palaču, ali ovaj put sa deset svezaka. U to je vrijeme kralj ratovao protiv susjednog vla­ dara. Pronašao ga je na vrhu planine u pustinji, kako zapovijeda bitkom.

56

57

iKtlfl

-

VVVH

ZA

n A Z VIJ A N J t

NAlVAZNIJt

ZIVUINt

VJtilINt

„Upravo se odlučuje o sudbini našeg kraljevstva. Kako da pronađem dovoljno vremena za čitanje deset svezaka. Skrati još više svoju po­ vijest." Vezirov sin je otišao i sljedeće tri godine radio na jednom svesku koji je prenio preciznu sliku stvarnosti. Kralj je sada bio zaokupljen donošenjem zakona. „Kako si sretan što si imao vremena pisati u miru. Dok si ti pisao, ja sam raspravljao o porezima i njihovom ubiranju. Donesi mi deset puta manje stranica - proučit ću ih jedne večeri." Dvije godine kasnije, povijest je bila dovršena. Ali kada se prijatelj vratio, našao je kralja u velikim bolovima, prikovanog uz krevet. Pri­ jatelj mu je rekao kako više nije mlad: imao je naborano lice i rašču­ panu sijedu kosu. „Onda?" prošaptao je kralj posljednjim dahom. „Povijest čovječan­ stva?" Njegov prijatelj ga je mirno gledao i, prije nego što je kralj umro, rekao: „Oni pate, Vaše Veličanstvo." Da, oni pate, u svakom trenutku i posvuda na svijetu. Neki umru pri rođenju, a neki nakon poroda. Svake sekunde neki ljudi ubija­ ju, muče, mlate, sakate druge ljude i odvajaju ih od onih koje vole. Drugi ostaju napušteni, izdani, izbačeni ili odbačeni. Neki ljudi ubi­ jaju iz mržnje, pohlepe, neznanja, ambicije, ponosa i zavisti. Majke gube svoju djecu, a djeca gube svoje roditelje. Nesreća u neprestanoj procesiji kruži po bolnicama. Neki pate bez nade da će ih izliječiti, a drugi se liječe bez nade da će ozdraviti. Oni koji umiru trpe svoju bol, a preživjeli podnose svoju tugu. Neki umiru od gladi, hladnoće, iscrpljenosti; drugi izgore u vatri, zdrobe ih stijene ili odnese voda. To ne vrijedi samo za ljudska bića. Životinje proždiru jedna drugu u šumama, savanama, oceanima i na nebu. Svakog trenutka ljudi ubi­ jaju na desetke tisuća životinja, komadaju ih i prerađuju. Neke živo­ tinje podnose beskrajne muke od svojih vlasnika, nose teške terete, provode čitave živote u lancima; druge ljudi love, pecaju, hvataju čeličnim klopkama, guše u zamkama ili ispod mreža, podvrgavaju mukama zbog mesa, mošusovog mirisa, slonovače, kostiju, krzna, kože, bacaju ih u kipuću vodu ili im na živo deru kožu.

58

Ovo nisu samo riječi, nego realnost koja je sama po sebi dio našeg svakodnevnog života: smrt, prolazna priroda stvari i patnja. Iako nas sve to može shrvati, jer smo nemoćni pored tolikom boli, ako samo okrenemo glavu, pokazujemo naše ravnodušje i kukavštinu. Mora­ mo se intimno zanimati za to i učiniti sve što možemo kako bismo olakšali patnju.

NAČINI PATNJE Budizam govori o raširenosti patnje, patnji zbog promjene i razno­ likosti patnje. Raširena patnja može se usporediti sa zelenim voćem koje će upravo dozreti, patnja zbog promjene s izvrsnim obrokom začinjenim otrovom, a raznolikost patnje s pojavom gnojne upale na tumoru. Raširena patnja ne uočava se kao takva. Patnja zbog pro­ mjene započinje s osjećajem užitka i prelazi u bol. Raznolikost patnje povezana je s povećanjem boli. Te tri vrste patnje odgovaraju trima načinima paćenja: vidljivoj pa­ tnji, skrivenoj patnji i nevidljivoj patnji. Vidljiva je patnja posvuda očita. Skrivena se patnja sakriva iza privida užitka, slobode od briga ili zabave. Gurman uživa u ukusnom obroku, a trenutak kasnije do­ bije grčeve od trovanja hranom. Obitelj se sretno okupi na pikniku u prirodi, kada dijete iznenada ugrize zmija. Posjetitelji sajma uživaju u plesu, kada šator naglo zahvati vatra. Takva vrsta patnje može se pojaviti u svakom trenutku života, ali ostaje skrivena od onih koji slijepo vjeruju iluziji privida i čvrsto se drže uvjerenja da ljudi i stvari traju, nedodirnuti promjenom koja djeluje na svakoga. Postoji i patnja koja se nalazi u osnovi najobičnijih aktivnosti. Nije ju lako prepoznati ili tako lako spriječiti poput zubobolje. Ne odaši­ lje nikakav signal i ne sprječava nas da funkcioniramo u svijetu jer je, u suprotnom, sastavni dio naše dnevne rutine. Što bi moglo biti bezazlenije od kuhanog jajeta za doručak? Kokošima s farme možda nije tako loše, ali idemo ukratko zaviriti u svijet nesilica koje drže u žicanim kavezima. Muški pilići se nakon rođenja odvajaju od žen­ skih pilića i šalju ravno u stroj za mljevenje. Nesilice se hrane dan i

5?

i

K

t

L A

-

VUUU

LA

KAĆVIJANlt

NAJVA/NIJt

ĆIVUINt

VJtblINt

noć kako bi brže rasle i proizvodile više jaja. Ako se u kavezu nalazi

UZROCI PATNJE

previše kokoši, one postaju agresivne i neprestano si čupaju perje. Ta se povijest ne vidi u jajetu kuhanom za doručak.

Postoji li način da okončamo patnju? Prema budizmu, patnja posto­

Nevidljivu patnju najteže je razlikovati jer proizlazi iz sljepoće vlasti­

ji kao univerzalni fenomen, ali svaki pojedinac ima potencijal da se

tog uma, gdje ostaje onoliko dugo koliko smo podložni neznanju i

oslobodi patnje.

sebičnosti. Naša zbunjenost, koja nastaje zbog nedostatka prosudbe

Ljudska bića općenito ne mogu očekivati da patnja jednostavno

i mudrosti, zasljepljuje nas pa ne vidimo ono što moramo učiniti i

nestane iz svemira jer, prema budističkom shvaćanju, svemir nema

izbjegavamo ono što će osigurati da naše misli, riječi i djela dovedu

ni početka ni kraja. Ne može biti pravog početka jer ništa ne može

do sreće, a ne do patnje. Ta zbunjenost i sklonosti povezane s njom

odjednom postati nešto. Nepostojanje je riječ koja nam omogućuje

navode nas da iznova ponavljamo ponašanje koje je izvor naše boli.

da stvorimo sliku odsutnosti ili čak nepostojanja svjetovnih fenome­

Ako se želimo suprotstaviti toj štetnoj pogrešnoj prosudbi, moramo

na, ali sama ideja ne može ništa stvoriti.

se probuditi iz sna neznanja i naučiti kako prepoznati domišljate na­

Pravi kraj, u kojem nešto postaje ništa, isto je tako moguć. Gdje god

čine pomoću kojih dolazimo do sreće i patnje.

ima života u svemiru, ima i patnje: bolesti, starosti, smrti, odvajanja

Možemo li prepoznati svoje ja kao uzrok patnje? Općenito govoreći,

od voljenih osoba, prisilnog suživota s ljudima koji nas tlače, uskra­

ne možemo. Zato treću vrstu patnje zovemo nevidljivom. Sebičnost,

ćivanje osnovnih potreba, suočavanje s onim čega se bojimo, itd.

ili bolje rečeno osjećaj da smo centar svijeta - otuda dolazi i egocen-

Usprkos tomu, ova vizija ne izjednačava budizam s pogledom odre­

trizam - izvor je većine naših poremećenih misli. Od opsesivne želje

đenih zapadnjačkih filozofa, prema kojima je patnja neizbježna, a

do mržnje, da ne spomenemo ljubomoru, ona privlači bol poput ma­

sreća daleko izvan našeg dohvata. Razlog tomu je jednostavan: ne­

gneta što privlači strugotine željeza.

sreća ima uzroke koji se mogu prepoznati i na koje se može utjecati.

Čini se da ne postoji način da izbjegnemo posvuda prisutnu patnju.

Ako pogrešno protumačimo prirodu tih uzroka, posumnjat ćemo da

Proroci su slušali mudrace, a sveci vladare, no rijeke patnje još uvi­

može doći do izlječenja.

jek teku. Majka Tereza se pedeset godina mučila kako bi pomogla

Prva pogreška je vjerovanje da je nesreća neizbježna jer je rezultat

ljudima koji umiru u Calcutti, no kada bi nestali hospiciji koje je

božanske volje ili nekog drugog nepromjenjivog principa, i da će

ona osnovala, svi bi se pacijenti ponovno našli na ulici, kao da ni­

zbog toga zauvijek biti izvan naše kontrole. Druga pogreška je be­

kada nisu ni postojali. U susjednim četvrtima ljudi još uvijek umiru

zrazložna ideja da nesreća nema prepoznatljivog uzroka, da se poja­

na ulici. Uspoređujmo vlastitu nemoć sa sveprisutnošću, veličinom

vljuje slučajno i nema nikakve osobne veze s nama. Treća pogreška

i trajanjem patnje. Budistički tekstovi kažu da u krugu smrti i pono­

dovodi do zbunjenog fatalizma, koji se svodi na ideju da posljedica,

vnog rođenja ne postoji mjesto, čak niti ono poput vrha igle, koje je

bez obzira na uzrok, uvijek ostaje ista.

pošteđeno patnje.

Ako nesreća ima nepromjenjive uzroke, nikada je nećemo moći

Možemo li dopustiti da nas takav pogled dovede do očaja, obeshra­

izbjeći. Zakoni uzročnosti tada neće imati smisla - bilo što može pro-

brenja ili, još gore, do ravnodušja? Ako ne možemo podnijeti njegov

izaći iz nečega drugog, cvijeće bi moglo rasti na nebu, svjetlo stvarati

intenzitet, mora li nas on uništiti?

tamu i, kao što to Dalai-lama kaže, bilo bi lakše „da ne razmišljamo neprestano o našoj patnji. Bilo bi bolje da mislimo o drugim stvari­ ma, odemo na plažu i popijemo hladno pivo!" Jer ako ne postoji lijek protiv patnje, bilo bi besmisleno da je neprestanim naglašavanjem

60

61

pogoršavamo. Bilo bi bolje u potpunosti prihvatiti patnju i misliti na druge stvari kako bismo je manje osjećali.

Okončati je Tako da uvježbavamo put.

Međutim, sve što se dogodi ima svoj uzrok. Koji to pakao ne za­ počinje iskrom, koji to rat ne započinje mislima o mržnji, strahu ili pohlepi? Koja to unutarnja bol ne raste iz plodnog tla zavisti, nepri­

KADA BOL PRIJEĐE U PATNJU

jateljstva, taštine ili, u osnovi, neznanja? Svaki aktivan razlog mora dovesti do promjene: ništa nije nepromjenjivo i ne postoji neovisno

Kao što razlikujemo sreću od užitka, moramo razjasniti razliku izme­

od drugih. Nesreća koja proizlazi iz kratkotrajnih uzroka podložna

đu nesreće i prolaznih situacija neugoda. Prolazne neugode ovise o

je promjeni i može se transformirati. Ne postoji ni osnovna niti vje­

vanjskim čimbenicima, dok je nesreća duboko stanje nezadovoljstva

čna patnja.

koje traje čak i u povoljnim uvjetima. I obratno, važno je istaknuti da

Svi možemo proučavati uzroke patnje kako bismo ih postupno uklo­

osoba može patiti fizički ili mentalno - na primjer, osjećati se loše - a

nili. Svi imamo potencijal da uklonimo veo neznanja, da se oslobo­

da ne izgubi osjećaj ispunjenja koji se temelji na unutarnjem miru i

dimo sebičnosti i pogrešnih želja koje potiču nesreću, da radimo za

nesebičnosti. Postoje dvije razine iskustva, koje se mogu usporediti

dobrobit drugih i izvučemo bit našeg ljudskog stanja. Nije bitna veli­

s dubinom i valovima koji nastaju na površini oceana. Oluja može

čina zadatka, nego veličina naše hrabrosti.

bijesniti na površini oceana, ali u dubini će ocean ostati miran. Mu­ dar čovjek je uvijek povezan s dubinom. S druge strane, osoba koja je svjesna samo površine, a nesvjesna dubine, lako se izgubi kada je

ČETIRI ISTINE O PATNJI

izložena valovima patnje.

Prije 2 500 godina, sedam tjedana nakon što je postigao prosvjetljenje

jete bolesno i svjesni smo da će umrijeti? Kako možemo ostati hladni

ispod drveta Bodhi, Buddha je održao svoje prvo javno predavanje

dok se tisuće civilnih žrtava nalaze u progonstvu ili su trajno oskaće-

u parku Deer izvan Benaresa. Tamo je podučavao o Četiri uzvišene

ne? Trebamo li prestati osjećati? Kako bismo to ikada mogli prihva­

istine o patnji, od kojih je prva Istina o patnji - i to ne samo o vrsta­

titi? Na koga, uključujući i najsmirenije mudrace, to ne bi utjecalo?

ma patnje koje se mogu vidjeti golim okom nego i o onim vrstama

Razlika između mudraca i običnog čovjeka je u tome što mudrac

Vjerojatno se pitate kako nas ne može shrvati činjenica da nam je di­

koje su prisutne u suptilnijim oblicima. Druga je Istina o uzrocima

može osjetiti bezuvjetnu ljubav prema onima koji pate i učiniti sve

patnje - neznanju koje uzrokuje neobuzdanu želju, zlobu, ponos i

što je u njegovoj moći da umanji njihovu bol, a da pritom ne iskrivi

mnoge druge misli koje truju naš život i živote drugih ljudi. Budući

viziju postojanja. Važno je biti dostupan drugima, a ne prepustiti se

da se ti otrovi uma mogu ukloniti, Okončanje patnje - treću istinu

očaju kada prirodni događaji života i smrti idu svojim tokom.

- zasigurno je moguće postići. Četvrta istina je Put koji pretvara taj

Proteklih nekoliko godina stekao sam prijatelja, Sikha u 60-im godi­

potencijal u stvarnost. Taj Put je proces uporabe svih dostupnih na­

nama s lijepom sijedom bradom, koji radi u zračnoj luci u Delhiju.

čina pomoću kojih možemo ukloniti osnovne uzroke patnje. Ukra­

Svaki put kada se sretnemo, popijemo šalicu čaja i raspravljamo o fi­

tko, moramo:

lozofiji i duhovnosti, nastavljajući razgovor tamo gdje smo stali prije nekoliko mjeseci. Jednog mi je dana rekao: „Moj je otac umro prije

Prepoznati patnju,

dva tjedna. Očajan sam jer mi se njegova smrt čini nepravednom.

Ukloniti njen uzrok,

Ne mogu je razumjeti i ne mogu je prihvatiti." Međutim, svijet se

52

ft

besto p o g l a v l j e

ALKbMIJA HA I N J b

sam po sebi ne može nazvati nepravednim, on samo odražava zakon

Stoga, način na koji doživljavamo te valove patnje uvelike ovisi o na­

uzroka i posljedica, a prolaznost - nestabilnost svih stvari - priro­

šem shvaćanju. Zbog toga je uvijek bolje upoznati se i pripremiti se

dna je pojava.

na onu vrstu patnje s kojom ćemo se zasigurno susresti jer neke od

Obzirno sam mu ispričao priču o ženi koja je, shrvana smrću svog

njih, poput starosti, bolesti i smrti nemoguće je izbjeći, nego dopu­

sina, došla do Buddhe preklinjući ga da dječaka povrati u život. Budd­

stiti da nas uhvate nespremnima i da zatim utonemo u bol. Fizička ili

ha joj je odgovorio da mu je, kako bi to učinio, potrebna šaka zemlje

moralna bol može biti intenzivna, a da pritom ne uništi naš pozitivan

s ognjišta koje nikada nije zatekla smrt. Nakon što je obišla sve kuće

pogled na život. Jednom kada postignemo unutarnje zadovoljstvo,

u selu i shvatila da smrt nikoga ne zaobilazi, žena se ponovno vratila

lakše je održati našu unutarnju snagu ili je brzo obnoviti, čak i kada

Buddhi, koji joj je riječima ljubavi i mudrosti pružio utjehu.

se suočimo s velikim problemima.

Ispričao sam mu i priču o Dza Mura Tulkuu, duhovnom učitelju koji

Možemo li postići takvu smirenost kada je zaželimo? Teško. Sama

je živio na početku 20. stoljeća u istočnom Tibetu. Imao je obitelj i tijekom života osjećao je duboku ljubav prema svojoj supruzi, a koju mu je ona uzvraćala. Sve su radili zajedno i on je uvijek govorio kako ne bi mogao živjeti bez nje u slučaju da joj se nešto dogodi. Među­ tim, supruga mu je iznenada umrla. Prisjećajući se njegovih riječi, učiteljevi prijatelji i učenici pohrlili su mu pružiti podršku, ali mu se nitko nije usudio priopćiti vijesti. Na posljetku, jedan mu je učenik

želja nas neće dovesti do cilja. Mir je blago uma koje se ne postiže bez truda. Dopustimo li da nas svladaju osobni problemi, bez obzira koliko su tragični, samo ćemo ih povećati i time postati teret ljudima koji nas okružuju. Ako nam se um ne privikne na bol kojeg nam nanose događaji ili ljudi, jednog dana će mu i najobičniji događaj prouzrokovati beskrajnu tugu. Budući da intenzitet tog osjećaja raste uz njegovo ponavljanje, sve što nam se dogodi na posljetku će nam

vrlo obzirno rekao da mu je supruga umrla.

zadati bol i nećemo postići mir. Sve manifestacije će poprimiti nepri­

Nije došlo do tragične reakcije koje su se pribojavali. Učitelj ih je

jateljski karakter i ogorčeno ćemo se pobuniti protiv naše sudbine,

pogledao i rekao: „Zašto ste se toliko uzrujali? Koliko sam vam puta

sve dok ne počnemo sumnjati u sam smisao života. Važno je postići

rekao da fenomeni i ljudska bića nisu vječna? Čak je i Buddha morao

određeno unutarnje zadovoljstvo kako bismo se mogli povezati s du­

napustiti ovaj svijet." Unatoč velikoj tuzi koju je zasigurno osjećao

binom našeg bića, a da pritom ne umanjimo našu osjećajnost, ljubav

zbog njene smrti, prepuštanje boli ništa ne bi dodalo njegovoj ljuba­

ili altruizam.

vi. Bilo mu je važnije da se mirno moli za preminulu i da joj ponudi dar toga mira. Ako ostanemo bolno opsjednuti situacijom ili sjećanjem na premi­ nulu voljenu osobu, do granice kada nas bol paralizira mjesecima ili

RANJENA BIĆA

čak godinama, to nije dokaz ljubavi, nego privrženosti koja ni nama,

Neki su ljudi u ranoj dobi iskusili malo ljubavi i puno patnje, tako

a niti drugima ne donosi ništa dobro. Ako prihvatimo da je smrt

da su ostali duboko ranjeni. Teško im je u sebi pronaći mjesto mira

dio života, razumijevanje i mir će postupno zamijeniti bol. „Nemojte

i ljubavi te vjerovati drugim ljudima. Međutim, oni ponekad razviju

misliti da mi odajete neku vrstu posebnog priznanja ako moja smrt

sposobnost otpornosti koja ih liječi i daje im snagu, čini ih manje

postane važan događaj u vašem životu. Najbolje priznanje koje meni

podložnima teškim situacijama i pomaže im da prožive te situacije,

kao majci možete odati je da nastavite živjeti i imate dobar i ispunjen

pretvore ih u osobnu snagu i pronađu svoj put u životu. Isto tako, oni

život." Te je riječi jedna majka izgovorila svom sinu nekoliko trenu­

mogu jako dugo imati ožiljke od rana. Dokazano je da je za optima­

taka prije svoje smrti.

lan razvoj novorođenčadi i djece do sedme godine života potrebno

64

65

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

jebiu

VJEbllNE

pogiavije -

ALIVtMIJA

KA I N J E

puno dobrote i ljubavi. Bugarska i kineska sirotišta, u kojima skrbni­

„usvojiti" taj stil u interakciji sa svojom majkom. To isto vrijedi i za

ci rijetko dodiruju djecu i pružaju im ljubav, tragično pokazuju da se

sigurne i tjeskobne stilove. Najbolji dar koji možete darovati djetetu

mozak zanemarene djece ne razvija na normalan način. U nepalskim

je pokazivanje naših nježnih, otvorenih i smirenih kvaliteta te dopu­

sam sirotištima primijetio izvanredne promjene kod djece koja su mi

štanje emocionalnoj alkemiji da ide svojim putem.

se isprva činila inertnim, „odsutnim" malim bićima, a samo nekoliko

Jesu li ti emocionalni stilovi, usvojeni tijekom nekoliko početnih go­

mjeseci kasnije procvala su u prekrasnu živahnu djecu nakon što su

dina života, urezani u kamen nepromjenjivih osobina ličnosti? Phil

ih posvojili brižni roditelji, koji su im neprestano pružali ljubav, do­

Shaver i njegovi kolege pokazali su da se nesigurno tjeskobne osobe,

dirivali ih i razgovarali s njima.

kao i one sklone izbjegavanjima, mogu znatno promijeniti prema si­

Činjenica da nam je u ranoj dobi pružena ljubav uvelike utječe na

gurnijem emocionalnom stilu ako se izlože ljubavi i drugim poziti­

našu sposobnost da primamo i pružamo ljubav u kasnijoj dobi, a

vnim emocijama. 2

istodobno utječe i na stanje unutarnjeg mira. Uzmemo li u obzir ka­

Kako možemo pomoći osobama koje su duboko ranjene? Tako da

tegorije koje je prvo opisala Mary Ainsworth, a kasnije ih Phil Shaver

im pružimo dovoljno ljubavi, kako bi im u srcu rasli mir i povjerenje.

i njegove kolege primijenili na adolescente i odrasle ljude,1 „sigurna"

Kako si oni sami mogu pomoći? Tako da psiholog razgovara s njima

osoba neće imati samo visok stupanj zadovoljstva nego će biti i pri­

na ljudski i srdačan način, rabeći pritom metode poput kognitivne

rodno otvorenija i više će vjerovati drugim ljudima. Takva je oso­

terapije, koje su se već pokazale učinkovitima, te kultivirajući do­

ba sklona iskazivanju osjećaja i sjećanja, pokazuje visoku „suvislost

brotu, suosjećanje i obzir.

uma", ne ponaša se neprijateljski u sukobu s drugim ljudima i spre­ mna je postići kompromis. Ona općenito dobro podnosi stres. „Tjeskobnoj i nesigurnoj" osobi nedostajat će samopouzdanje i sumnjat

KAKO IZVUĆI NAJBOLJE IZ PATNJE?

će u mogućnost da će se susresti s iskrenom milosrđem i ljubavi, za kojima duboko čezne. Takva će osoba biti manje povjerljiva pre­

Ako patnja nikada nije poželjna, ne znači da je, kada je to neizbježno,

ma drugima, bit će češće posesivna i ljubomorna i postat će žrtvom

ne možemo iskoristiti za ljudski i duhovni napredak. Patnja može

upornih sumnji, često potpuno imaginarnih. Ona je često duboko

biti izvrsna lekcija pomoću koje postajemo svjesni površnosti mno­

zamišljena i podložna depresiji, a pod stresom pretjerano iskazuje

gih svakodnevnih briga, naše vlastite slabosti i, iznad svega, onoga

emocije. „Nesigurna osoba sklona izbjegavanjima" radije će se brani­

što je duboko u nama uistinu bitno.

ti od drugih ljudi, nego riskirati daljnju patnju. Takva osoba će izbje­

Nakon što je nekoliko mjeseci bio na rubu smrti u jakoj boli, kanad­

gavati preveliku intimnost s drugim ljudima, i to na bojažljiv način

ski se psihijatar Guy Corneau napokon „prepustio". Prestao se boriti

ili uz smirivanje svih osjećaja i povlačenje u čahuru zaokupljenosti

protiv boli koju nije mogao ublažiti i prepustio se potencijalu za po­

sobom. Ima vrlo visoko samopouzdanje, ali njeno je samopouzdanje

stizanje smirenosti, stalno prisutnom u nama.

obrambene vrste; nije baš sklona iskazivanju emocija i sjećanja, često joj je dosadno, rastresena je, „kompulzivno samostalna" i nije jako

Takvo je otvaranje svim srcem postalo sve naglašenije u idućim da­

suosjećajna.

nima i mjesecima. Uronio sam u bezimeno blaženstvo. U meni je go­

Prema Shaveru i njegovim kolegama, emocionalni stil roditelja, oso­

rjela beskrajna vatra ljubavi, samo sam trebao zatvoriti oči kako bih

bito majke, znatno utječe na emocionalni stil djeteta. Ako majka ima

sudjelovao u toj dugoj i ispunjavajućoj igri... I tada sam shvatio da

stil „izbjegavanja", postoji sedamdeset posto vjerojatnosti da će dijete

J ljubav osnovna struktura svemira, zajednički identitet svakog živog

66

e

67

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJtSlINt

Šesto

poglavlje

-

ALKEMIJA

PA I N J t

bića i svake stvari. Postojala je samo ljubav i ništa više... Konačno, pa­

Suočimo li se s tom idejom, kako onda možemo naučiti kontrolira­

tnja nam pomaže da otkrijemo svijet u kojem ne postoji prava podjela

ti bol, a da ne postanemo njegovom žrtvom? Ako već ne možemo

između vanjskog i unutarnjeg, između tijela i uma, između mene i

pobjeći od bola, bolje ga je prihvatiti nego odbaciti. Bol traje, bez

drugih ljudi*

obzira jesmo li potišteni ili razvijamo otpornost i želju za životom: n

o , u drugom slučaju čuvamo naše dostojanstvo i samopouzdanje, i

Ako mudro upotrijebimo patnju, možemo mnogo toga naučiti. S

u tome je velika razlika.

druge strane, pomirimo li se s patnjom uz jednostavno - „takav je

Postoje različite metode pomoću kojih to možemo postići. Jedna me­

život!" - to je kao da se odričemo ikakve mogućnosti unutarnje pro­

toda koristi mentalne slike; druga nam dopušta da transformiramo

mjene, koja je dostupna svima i koja nas sprječava da patnju susta­

bol tako da postanemo svjesni ljubavi i suosjećanja; treća uključuje

vno pretvaramo u mizeriju. Ako nas ne poraze prepreke poput bo­

razvijanje unutarnje snage.

lesti, neprijateljstva, kritike ili loše sreće, to ne znači da događaji ne utječu na nas ili da smo zauvijek svladali te prepreke; to samo znači da one više ne sprječavaju naše napredovanje prema unutarnjoj slo­ bodi. Ako ne želimo da nas patnja zbuni i ako je želimo koristiti kao sredstvo za postizanje promjene, ne smijemo dopustiti da tjeskoba i očaj ovladaju našim umom. Shantideva, učitelj iz osmog stoljeća, napisao je: „Ako postoji lijek, čemu služi nezadovoljstvo? Ako nema lijeka, čemu služi nezadovoljstvo?"

SNAGA SLIKA Kako bi promijenio percepciju boli, budizam se tradicionalno usmje­ rava na ono što moderna psihologija naziva mentalnim slikama. Na primjer, možemo vizualizirati umirujući, sjajan nektar koji prožima centar boli i postupno ga pretvara u osjećaj zadovoljstva. Nektar, za­ tim, prožima naše čitavo tijelo i bol se gubi.

KAKO IZAĆI NA KRAJ S PATNJOM?

Sinteza rezultata, objavljena u pedesetak znanstvenih članaka, po­ kazala je da u osamdeset pet posto slučajeva zaštita mentalnim me­ todama povećava kapacitet

izdržavanja boli. 4 Tehnika mentalnih

Ako se transformiranjem uma može ublažiti mentalna bol, kako se

slika od svih se raznih metoda pokazala najučinkovitijom, iako nje­

taj proces može primijeniti na fizičku patnju? Kako izdržati sakaće-

na učinkovitost ovisi o vizualnoj potpori. Na primjer, osoba može

nje, gotovo nepodnošljivu bol? Ovdje možemo opet razlikovati dvije

vizualizirati neku neutralnu ili ugodnu situaciju, poput prekrasnog

vrste patnje: fizičku bol, te mentalnu i emocionalnu patnju koju bol

krajolika. Postoje i drugi načini da pacijent odvrati pažnju od boli,

potiče. Zasigurno postoji puno načina na koje možemo doživjeti istu

poput koncentriranja na neki vanjski predmet (na primjer, gledanje

bol uz veći ili manji intenzitet.

slajdova), uvježbavanja neke vježbe koja se ponavlja (brojanje od sto­

Znamo da se, neurološki gledano, emocionalne reakcije na bol ra­

tinu do nule po tri broja) ili svjesnog prihvaćanja boli. Međutim, tri

zlikuju od osobe do osobe, te da je značajan postotak osjećaja bola

navedene metode daju slabije rezultate. Razlika se objašnjava činje­

povezan s jakom željom da ga umanjimo. Dopustimo li tjeskobi da

nicom da stvaranje mentalnih slika zahtijeva više pažnje od metoda

svlada naš um, i najbezazlenija će bol ubrzo postati nepodnošljivom.

koje se baziraju na vanjskim slikama, intelektualnim vježbama ili

Naša procjena bola ovisi i o našem umu. Um reagira na bol strahom,

shvaćanju. Skupina istraživača otkrila je da, tijekom mjesec dana vo­

odbacivanjem, očajem ili osjećajem nemoći: stoga, umjesto da se po-

đenog uvježbavanja mentalnih slika, kod dvadeset jedan posto paci­

dvrgnemo jednoj, privlačimo mnoštvo agonija.

jenata dolazi do značajnog poboljšanja kroničnih migrena, u odnosu

68

69

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

Š e s t o p o g l a v l j e - A L K E M I J A PATNJE

na sedam posto pacijenata u kontrolnoj grupi, koji nisu sudjelovali

hrabrost, depresija u ljubav, a ograničenost u otvorenost svima koji

u tom treningu. 5

nas okružuju. Povećavanjem suosjećanja i dobrote, tih najviših po­ zitivnih emocija, razvijamo našu spremnost da umanjimo važnost vlastitih problema i olakšamo patnje drugih ljudi.

VJEŽBA

Uporaba mentalnih slika

RAZVIJANJE UNUTARNJE SNAGE

Kada snažan osjećaj želje, zavisti, ponosa, agresije ili pohlepe ometa

Kada osjećamo tešku fizičku ili emocionalnu bol, možemo jednosta­

naš um, pokušajte zamisliti situacije koje vas smiruju. Mentalno se

vno sagledati to iskustvo. Čak i kada nas bol onesposobi, moramo

transportirajte na obale mirnog jezera ili na visok vrh s pogledom

razmišljati ima li boju, oblik ili neku drugu nepromjenjivu karakte­

na široki horizont. Zamislite kako mirno sjedite dok vaš um postaje

ristiku. Otkrivamo da definicija boli postaje sve nejasnija što se više

širok i vedar poput neba bez oblaka i miran poput oceana bez daška

trudimo analizirati je. Na posljetku vidimo da se iza boli nalazi pr­

vjetra. Osjetite tu mirnoću. Promatrajte kako se vaše unutarnje oluje

vobitna svijest, a koja se ne mijenja i koja je iznad boli i užitka. Tada

stišavaju, dopustite da taj osjećaj mira iznova raste u vašem umu.

možemo opustiti um i dopustiti boli da počiva u tom stanju čiste

Shvatite da, čak i ako su vaše rane duboke, one ne dodiruju suštinsku

svijesti. Tako više nećemo biti pasivna žrtva boli i oduprijet ćemo se

prirodu vašeg uma, osnovu čiste svijesti.

ili zaustaviti njeno pustošenje našeg uma. Nakon kineske invazije Tibeta 1959. godine, Tenzin Choedrak, oso­ bni liječnik Dalai-lame, odveden je, zajedno sa stotinom drugih ljudi,

SNAGA SUOSJEĆANJA

u prisilni radni logor u sjeveroistočnom Tibetu. Samo je pet zatvo­ renika, uključujući i Choedraka, uspjelo preživjeti. Gotovo dvadeset godina premještali su ga iz jednog logora u drugi i često je mislio da

Druga metoda koja nam dopušta da se nosimo s emocionalnom, kao

će umrijeti od gladi ili zlostavljanja.6 Psihijatar koji se specijalizirao

i fizičkom patnjom, povezana je s praksom suosjećanja. Suosjeća­

za posttraumatski stres i koji je liječio doktora Choedraka, bio je za­

njem preuzimamo kontrolu nad vlastitom patnjom, koja je povezana

panjen jer nije pokazivao ni najmanji znak sindroma posttraumat­

s patnjom drugih ljudi mišlju da ,,i drugi ljudi imaju slične probleme,

skog stresa. Nije bio ogorčen niti gnjevan, zračio je iskrenom dobro­

ponekad i puno gore od mojih. Volio bih da se i oni mogu osloboditi

tom i nije imao tipične psihološke smetnje poput tjeskobe, noćnih

svoje boli." Nakon toga, naša nam bol više nije toliko nepodnošljiva

mora ili nekih drugih smetnji. Choedrak je priznao daje povremeno

i prestajemo se ogorčeno pitati: ,Zašto baš ja?'"

osjećao mržnju prema svojim mučiteljima, ali da se iznova vraćao

No, zašto bismo namjerno razmišljali o tuđoj patnji kada poduzi­

meditaciji o unutarnjem miru i suosjećanju. To je održalo njegovu

mamo ekstremne načine kako bismo izbjegli vlastitu patnju? Zar na

želju za životom i na kraju ga spasilo.

taj način ne povećavamo vlastite probleme? Ne. Kada smo potpuno

Ani Pachen drugi je primjer osobe koja je proživjela fizičku patnju

zaokupljeni samim sobom, postajemo ranjivi i podložniji smo zbu­ njenosti, nemoći i tjeskobi. No kada osjećamo snažnu empatiju s pa­ tnjom drugih ljudi, naše nemoćno mirenje sa sudbinom prelazi u

70

koju je teško zamisliti. Nakon što je dvadeset jednu godinu provela u pritvoru, Ani Pachen, tibetanska princeza, redovnica i članica pokre­ 7

ta otpora, devet je mjeseci bila zatočena u potpunom mraku. Samo

71

SREĆA

-

VODlC

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

je pomoću ptičjeg pjeva koji je dopirao u njenu ćeliju mogla razli­ kovati dan od noći. Rekla je da je, iako nije bila „sretna" u pravom smislu riječi, uspjela održati glavne aspekte sukhe gledajući u sebe i iznova se vraćajući vježbi meditacije i svom duhovnom učitelju. Ra­ zmišljala je o značenju prolaznosti i zakonima uzroka i posljedica, te je postajala sve svjesnija razornih posljedica mržnje, pohlepe i nedo­ statka suosjećanja. Ovdje ne govorimo o intelektualnom i moralnom stavu koji se kul­ turno i psihološki razlikuju od naših i o kojima se može beskonačno raspravljati. Dvoje opisanih ljudi dokaz su da je moguće održati suk­ hu, čak i uz neprestano mučenje. Oni su godinama izdržavali mu­ čenja, a vjerodostojnost takvog iskustva puno je snažnija od ikakve teorije.

Šesto

poglavlje

- ALKEMIJA

PATNJE

VJEŽBA Izmjena sreće i patnje Počnite tako da izazovete snažan osjećaj topline, dobrote i suosjeća­ nja prema svim bićima. Tada zamislite one koji trpe patnju sličnu ili još goru od vaše vlastite patnje. Dok izdišete, vizualizirajte kako im svojim dahom u obliku hladnog, bijelog sjajnog nektara šaljete svu svoju sreću, životnu snagu, dobru kob, zdravlje, itd. Zamislite ih kako u potpunosti upijaju taj nektar, koji smanjuje nji­ hovu bol i ispunjava njihove težnje. Ako je njihov život u opasnosti da se skrati, zamislite da je produžen; ako su bolesni, zamislite da su izliječeni; ako su jadni, bespomoćni, zamislite da su dobili sve što im

Drugi primjer je čovjek kojeg poznajem dvadeset godina i koji živi

je potrebno; ako su nesretni, zamislite da su postali puni radosti.

u pokrajini Bumthang, u srcu himalajskog kraljevstva Butan. Rođen

Kada izdišete, vizualizirajte svoje srce kao blještavu, sjajnu sferu.

je bez ruku i nogu, i živi na rubu sela, u maloj kolibi od bambusa

Zamislite da na sebe preuzimate, u obliku tmurnog oblaka, bolest,

površine nekoliko četvornih metara. Nikada ne izlazi van i rijetko se

zbunjenost i otrove uma tih ljudi koji nestaju u bijelom svjetlu vašeg

pomiče s madraca na podu. Došao je iz Tibeta prije četrdeset godina,

srca, a da ne ostave nikakav trag. To će transformirati vašu, kao i

a nosili su ga drugovi izbjeglice. Od tada živi u toj kolibi. Fascinan­

tuđu patnju. Nema smisla da se njima opterećujete. Kada na sebe

tna je činjenica što je još uvijek živ, ali još više zapanjuje radost koja

preuzimate i oslobađate njihovu patnju, osjećat ćete veliku sreću.

zrači iz njega. Svaki put kada se vidimo, uvijek je u istom smirenom,

Zamislite da vam se tijelo udvostručuje u bezbrojne oblike koji pu­

jednostavnom, nježnom i nepromijenjenom stanju uma. Kada mu

tuju po svemiru, transformiraju se u odjeću za one kojima je hladno,

donesemo male darove, poput hrane, pokrivača, prijenosnog radija,

hranu za one koji gladuju ili sklonište za one koji su ostali bez krova

kaže da mu nismo ništa trebali donijeti. „Što bi meni uopće trebalo?"

nad glavom.

nasmije se. Uvijek se pored njega nađe netko iz sela - dijete, starija osoba, mu­ škarac ili žena, koji mu donose vodu, hranu ili novosti. Kažu da do­ laze zato što vole provoditi vrijeme u njegovom društvu. Kada se u selu pojavi problem, obično ga dolaze pitati za savjet. Moj duhovni učitelj Dilgo Khyentse Rinpoche bi ga, prolazeći kroz Bumthang, ponekad došao posjetiti. Dao bi mu svoj blagoslov iako je znao da je tom čovjeku blagoslov manje potreban nego većini ljudi. On je pronašao sreću unutar sebe i ništa mu je ne može oduzeti.

72

Vizualizacija je snažno sredstvo za razvijanje milosti i suosjećanja. Može se provesti bilo kada, pa čak i tijekom dnevnih aktivnosti. Ne traži da zapostavimo naše vlastito zadovoljstvo; umjesto toga, dopu­ šta nam da prilagodimo svoju reakciju na neizbježnu patnju tako da joj pridodamo novo značenje. Zapravo, jasno identificiranje vlastite težnje za zadovoljstvom prvi je korak prema osjećaju iskrene empatije s patnjom drugih ljudi. Štoviše, ovaj stav značajno povećava entuzija­ zam i spremnost da radimo za dobrobit drugih ljudi.

73

Sedmo poglavlje VELOVI EGA Prvo mislimo „ja" i usredotočujemo se na „self".' Zatim mislimo »ovo je moje" i razvijamo privrženost materijalnom svijetu. Osjećajna bića su bespomoćna, poput vode zarobljene na vodenici koja se neprestano vrti u krug. Hvalim suosjećanje koje obuhvaća sva osjećajna bića. Chandrakirti Zbunjenost uma je veo koji nas sprječava da jasno sagledamo stvarnost i koji nam onemogućuje razumijevanje prave prirode stvari. Zapravo, ta zbunjenost nam onemogućuje da prepoznamo ponašanje pomoću kojeg možemo pronaći sreću i izbjeći patnju. Kada pogledamo prema van, projiciramo na svijet kvalitete koje mu uopće ne pripadaju. Kada pogledamo prema unutra, zaustavljamo struju svijesti zamišljajući „ja" na prijestolju između prošlosti, koja više ne postoji, i budućnosti, koja tek slijedi. Uzimamo zdravo za gotovo da vidimo stvari onakvima ka­ kve jesu i rijetko u to sumnjamo. Ljudima i stvarima spontano do­ djeljujemo kvalitete nutrine, mislimo „ovo je lijepo, a ono je ružno", a da ni ne shvaćamo kako zapravo naš um nameće te kvalitete onome što opažamo. Čitav svijet dijelimo na „poželjno" i „nepoželjno", ono sto je stalno smatramo prolaznim i vidimo neovisne entitete u mre­ ži odnosa koji se neprestano mijenjaju. Skloni smo izolirati određene aspekte događaja, situacija i ljudi, te se u potpunosti usredotočiti na te posebnosti. Tako počinjemo druge ljude nazivati „neprijateljima", „do­ brim", „zlim", i tako dalje, i čvrsto se držimo tih atributa. Međutim, ako pažljivo promotrimo stvarnost, njena nam složenost postaje očita. 1 sebstvo; jastvo; ukupnost onoga što čini "ja"; ukupnost svega što čini ličnost i individu­ alnost

75

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

Sedmo

poglavlje

-

VELOVI

EGA

Da je neka stvar uistinu lijepa i ugodna, da joj te kvalitete uistinu

samopouzdanje ili ga umiruje. Ta dva osnovna osjećaja, privlačnost i

pripadaju, smatrali bismo je poželjnom u svako doba i na svakom

odbojnost, izvori su cijelog mora konfliktnih emocija.

mjestu. Međutim, postoji li uopće nešto na zemlji što se univerzalno

Ego je, piše budistički filozof Han de Wit, „ afektivna reakcija na naše

i sveopće smatra lijepim? Kanonski budistički stih kaže: „Za ljuba­

iskustvo, on je mentalno povlačenje koje se temelji na strahu."1 Za­

vnika je lijepa žena objekt žudnje, za pustinjaka odvraćanje pažnje, a

mišljamo da ćemo se moći zaštititi od svijeta i drugih ljudi, straha od

za vuka ukusan obrok." Isto tako, da je neki predmet urođeno odbo­

patnje ili tjeskobe zbog života i smrti ako se sakrijemo u balon - u

jan, svatko bi ga izbjegavao. Ako priznamo da te kvalitete samo pri­

ego. Stvaramo iluziju da smo odvojeni od svijeta, pritom se nadajući

dajemo ljudima i stvarima, onda to u potpunosti mijenja stvar. Nema

da ćemo izbjeći patnju. Zapravo, dogodi se upravo suprotno, jer su

te bitne kvalitete koja lijepi predmet čini koristan umu, kao ni one

posezanje za egom i uobražavanje magneti koji najviše privlače pa­

koja ružan predmet čini štetnim umu.

tnju.

Na isti način, osoba koju danas smatramo neprijateljem zasigurno

Iskrena neustrašivost javlja se sa samopouzdanjem da ćemo uspjeti

je nečiji objekt ljubavi, a jednog bismo se dana možda čak mogli i

prikupiti potrebna unutarnja sredstva kako bismo se suočili sa sva­

sprijateljiti s istim tim neprijateljem. Ponašamo se kao da su karakte­

kom situacijom koja nam iskrsne na putu. To je potpuno različito od

ristike koje pridajemo predmetima neodvojive od njih. Zbog toga se

povlačenja u sebe, bojažljive reakcije koja produžava duboki osjećaj

udaljavamo od stvarnosti i nalazimo pod utjecajem sila privlačnosti i

nesigurnosti.

odbojnosti, koje neprestano pokreću naše projekcije uma. Naše ideje

Svatko od nas je uistinu jedinstvena osoba i dobro je prepoznati i ci­

pretvaraju stvari u umjetne entitete, čime gubimo unutarnju slobo­

jeniti tko smo mi. No, isticanjem odvojenog identiteta selfa postaje­

du, poput vode koja gubi svoj tok kada se pretvori u led.

mo neusklađeni sa stvarnošću. Istina je da smo u osnovi međusobno ovisni o drugim ljudima i o okolišu. Naši doživljaji su jednostavno

KRISTALIZACIJA EGA

sadržaj struje uma, kontinuuma svijesti, i nema opravdanja da vi­ dimo self kao potpuno različit entitet unutar te struje. Val se širi i utječe na okoliš, ali on nije medij koji prenosi neki poseban entitet.

Od svih različitih aspekata zbunjenosti, najgore je inzistiranje na

Međutim, već smo se toliko navikli da tu struji uma nazivamo „ja",

pojmu osobnog identiteta: ega. Budizam razlikuje prirođeno, odno­

da se poistovjećujemo s njom i bojimo se da će nestati. Tako dolazi

sno, nesvjesno „ja" - na primjer, kada mislimo, „Ja sam budan" ili „Ja

do snažne privrženosti selfu i otuda pojam „moje" - moje tijelo, moje

sam gladan" - i pojmovno »self- koje oblikuje moć navike. Pridaje­

ime, moj um, moje stvari, moji prijatelji, itd. - koji vodi do želje za

mo mu razne kvalitete i prihvaćamo kao samostalnu i trajnu suštinu

posjedovanjem ili do osjećaja odbojnosti prema „drugom".

našeg bića.

Tako se pojmovi selfa i drugog kristaliziraju u našem umu. Neizbje­

Svakog trenutka, od rođenja do smrti, tijelo prolazi kroz neprekidne

žnim postaje pogrešno shvaćanje dualnosti, koja je osnova svih men­

transformacije, a um postaje kazalište brojnih emocionalnih i poj­

talnih patnji, bez obzira jesu li to poremećena želja, mržnja, ljubo­

movnih doživljaja. Ipak, selfu uporno pripisujemo kvalitete trajnosti,

mora, ponos ili sebičnost. Od tada vidimo svijet kroz iskrivljavajuće

jedinstvenosti i samostalnosti. Štoviše, kada osjetimo da je self jako

ogledalo naših iluzija. Nalazimo se u neskladu s pravom prirodom

ranjiv i da ga je potrebno zaštititi i zadovoljiti, odbojnost i privla­

stvari, što neizbježno dovodi do frustracije i patnje.

čnost brzo ulaze u igru - odbojnost prema svemu što prijeti selfu,

Možemo vidjeti ovu kristalizaciju „ja" i „moje" u mnogim situacija­

a privlačnost prema svemu što ga zadovoljava, tješi, povećava mu

ma svakodnevnog života. Drijemate smireno u čamcu nasred jezera.

ih

S e d m o p o g l a v l j e - V b L U V I tfaA jncv.A

-

VODIC

IA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

Zatim se drugi čamac sudari s vašim i prene vas iz sna. Misleći da se nespretan ili obijestan vozač čamca sudario s vašim, ljutito po­ skočite, spremni da mu opsujete, ali tada primijetite da je taj čamac prazan. Nasmijete se vlastitoj pogrešci i mirno nastavite drijemati. Jedina razlika između te dvije reakcije je što ste u prvom slučaju po­ mislili kako ste žrtva nečije zlobe, dok u drugom slučaju shvaćate da vaše „ja" nije bilo žrtva. Isto tako, ako vas netko udari, vaša će ljutnja biti dugotrajna. Ali ra­ zmislite o fizičkoj boli - ona brzo prođe i ubrzo postaje neprimjetna. Jedina stvar koja i dalje boli je povrijeđeni ego. Moja je prijateljica iz Hong Konga došla u Nepal kako bi prisustvovala nekim predava­ njima. Skupilo se tisuće ljudi koji su sjedili nagurani na podu našeg velikog dvorišta u samostanu. Dok se moja prijateljica, koja je sjedila na jastučiću prekriženih nogu, pokušavala udobnije smjestiti, netko ju je udario u leda. Kasnije mi je ispričala: „Bila sam ljutita cijelih

ja od tuđe. Ako vaš šef prekori kolegu kojeg mrzite, bit će vam drago; ako izgrdi drugog kolegu, prema kojemu ste ravnodušni, bit će vam svejedno; ali ako strogo ukori vas, bit ćete duboko povrijeđeni. No, u stvarnosti, što uopće može učiniti dobrobit to troje ljudi važnijim od one drugih ljudi? Egocentričnost koju se//stavlja u centar svijeta ima u potpunosti relativno stajalište. Mi griješimo ako se nadamo ili, još gore, inzistiramo da je naš svijet važniji od onog drugih ljudi. Prilikom svog posjeta Meksiku, Dalai-lami su pokazali kartu svijeta i rekli: „Ako pogledate položaj kontinenata, vidjet ćete da se država Meksiko nalazi u centru svijeta." (Kada sam bio dijete, moj prijatelj iz Bretona rekao mi je da je centar svijeta mali otok Dumet!) Dalai lama je odgovorio: „Ako slijedite takav način razmišljanja, vidjet ćete da je grad Meksiko u centru države Meksiko, moja kuća u centru grada, moja obitelj u centru kuće, a u mojoj obitelji ja sam centar svijeta."

sat vremena. Kako se osoba koja je došla slušati budistička predava­ nja može ponašati na tako bezobrazan i bezosjećajan način prema meni, koja sam došla izdaleka kako bih prisustvovala tim predavanji­ ma? No iako je moja ljutnja bila dugotrajna, nakon nekog vremena shvatila sam kako je stvarna fizička bol brzo prošla i uskoro postala neprimjetna. Jedina stvar koja me i dalje boljela bio je moj povrije­ đeni ego! Iskusila sam minutu fizičke boli i pedeset devet minuta boli ega!" Kada vidimo self samo kao pojam, a ne kao samostalan entitet koji trebamo zaštititi i zadovoljiti pod svaku cijenu, reagiramo na potpuno drukčiji način. Evo drugog primjera koji ilustrira našu privrženost ideji „moje". Gledate u izlogu nekog dućana prekrasnu porculansku vazu kada je nespretni prodavač iznenada sruši: „Kakva šteta! Takva prekrasna vaza!" uzdahnete i mirno nastavite svojim putem. S druge strane, da ste upravo kupili tu vazu i ponosno je stavili na policu iznad kamina, te vidjeli kako vaza iznenada pada i razbija se na komadiće, užasnuto biste uzviknuli, „Moja vaza se razbila!" i taj bi vas događaj jako rastu­ žio. Jedina razlika je u tome što smo toj vazi pridodali naziv „moja". To pogrešno shvaćanje pravog i neovisnog selfa temelji se, naravno, na egocentričnosti koja nas uvjerava da je naša vlastita sudbina važni-

/8

ŠTO UČINITI S EGOM? Za razliku od budizma, vrlo malo psiholoških pristupa bavi se pro­ blemom kako umanjiti osjećaj egocentrizma - smanjenje koje za mudrog čovjeka obuhvaća i iskorjenjivanje ega. To je zasigurno na Zapadu nova, čak i razorna ideja, jer se self smatra osnovnim sa­ stavnim dijelom osobnosti. Zasigurno ću, ako eliminiram svoj ego, prestati postojati kao osoba. Kako može postojati pojedinac bez svo­ ga ja, ega? Nije li takav pojam psihički opasan? Ne postoji li rizik od upadanja u neku vrstu shizofrenije? Nije li slab ili nepostojeći ego klinički znak potencijalno uvjerljive patologije? Zar ne trebamo u potpunosti razvijenu osobnost prije nego što se odreknemo ega? To su obrambene reakcije koje mnogi ljudi na Zapadu imaju prema ta­ kvim nepoznatim pojmovima. Ideja da trebamo snažan ego proizlazi iz činjenice da neki ljudi koji pate od mentalnih problema imaju ne­ potpun, slab ili nedostatan osjećaj selfa. Dječja psihologija opisuje kako dijete uči o svijetu, kako otkriva svoju vezu s majkom, ocem i ljudima koji ga okružuju, kako u dobi od je­

li

SREĆA

-

VODIČ

ZA

RAZVIJANJE

NAJVAŽNIJE

ŽIVOTNE

VJEŠTINE

»orno

pogiavije

-

vtiuvi

M>