Martinus - Treci Zavjet - Kozmicke Lekcije

Martinus

KOZMIČKE LEKCIJE

TELEdisk, 2007

Martinus

NA ROĐENJU MOJE MISIJE

1. POGLAVLJE Prošle i sadašnje objave Obzirom da je moj rad postupno postao dostupan brojnim ljudima, i budući je moja kozmologija postala temeljni faktor u njihovim životima, smatrao sam primjerenim da im pružim kratak pregled događaja koji su neposredno potaknuli moju duhovnu misiju. Ti su događaji, koji su doveli do mojeg poziva, toliko neobični da će nji­ hov puki opis, bez obzira koliko bio detaljan, neiniciranim ljudima u najbo­ ljem slučaju izgledati fantastičan i nestvaran; a oni manje tolerantni, koji još nisu u potpunosti prihvatili poruku ljubavi, moja iskustva mogu doživjeti čak kao uvredu. U ekstremnim slučajevima, pod krinkom "svetog bijesa"oni će ići tako daleko da me okarakteriziraju kao "opsjednutog vragom", "bogohulnika", žrtvom "megalomanije", ili nekog drugog oblika nenormalnosti ili ludosti, a da ne govorim o pojedinim slučajevima kada su me označavali kao "Antikri­ sta", "lažnog Mesiju", itd. Očigledno su takvi ljudi tijekom vremena postali duboko ukorijenjeni u uvjerenju da tkz. "objave" pripadaju prošlosti, i da se odnose isključivo na biblijske osobe. Tisućama se godina govorilo i stalno ponavljalo - sa propo­ vjedaonica i govornica, u crkvama, kapelama i na otvorenom - diljem svijeta da je "Duh Božji lebdio nad vodama"; da je "Bog govorio" Mojsiju; da je "Bog govorio" prorocima; da se Isus "preobrazio" na gori; da su apostoli bili "ispunje­ ni Svetim duhom"ko)i se pojavio u obliku "vatrenih jezika"i spustio se na njih; da je Savao (Pavao) na svojem putu u Damask bio obavijen "bijelim svjetlom", i tako dalje. Pa, ipak većina ljudi današnjice koji se nalaze na istom stupnju kao i oni gore opisani nikako ne mogu razumjeti ili vjerovati da se isti takvi

Martinus

Na rođenju moje misije

događaji mogu odigrati i u današnje vrijeme, u našem modernom, znanstve­

samo neprobojnu tamu. Ne možete znati što ta tamna noć prividnog ništavila može u sebi sadržavati. Prema tome, ne možete biti autoritet ili kvalificirani sudac o tome kako izgleda ta terra incognita (lat. nepoznata zemlja), jer vaše tvrdnje vrijede isključivo u okvirima osobno stečenog znanja.

4

nom i tehničkom dobu. Na istom tom stupnju smatra se posve normalnim da se "Duh Božji"u obli­ ku "gorućeggrma" pojavio pred Mojsijem, i da je "bijelo svjetlo" obuhvatilo Savla, iako je prvi počinio ubojstvo, a potonji je bio nepokolebljivi protivnik Krista i progonitelj njegovih sljedbenika. Oni čvrsto vjeruju u istinitost ovih priča. No, tvrdi li čovjek danas da je bio "prožet Svetim duhom"; da je "jedno s Ocem"; da je on postao "jedno s putom, istinom i životom", njegovim se tvrd­ njama ne vjeruje, njega se kleveće, bez obzira koliko bio pošten i bez krivnje, i bez obzira koliko znanstveno potkrjepljivao svoje tvrdnje. No, to nije ništa neobično. Spomenuti se protivnici, po pitanju logičnog zaključivanja i sposobnosti analiziranja, još uvijek nalaze u okvirima religije. Još uvijek se ne osjećaju dovoljno slobodnima da prekinu sa službenim mi­ šljenjima "čopora", krutim pogledima koji predstavljaju nepisano pravilo, koji djeluju poput religioznih štaka, pomoću kojih oni pokušavaju ostati uspravni, sve dok su mentalno ovisni i bespomoćni po pitanju istraživanja labirinta misterija života. U tom bi stanju život izvan djelokruga propisanih religioznih tradicija za njih bio poput divljine, gdje bi oni, sami sebi prepušteni, duhovno gladovali, igdje bi, na ovaj ili onaj način, bili u opasnosti da bijedno propadnu.

5

Vaš kapacitet neminovno mora biti ograničen na području na kojem vi postojite samo kao "vjernik", jer ovdje vi živite od onoga što su vam drugi rekli, što su drugi napisali. To znači da ste ovdje samo sljedbenik, tj. šegrt ili učenik. Vi još uvijek niste došli do stupnja zrelosti na kojem je vaše školovanje završeno. Još uvijek niste dobili svoju svjedodžbu, niste položili svoj ispit ili test. No, nije li najmudriji i najprirodniji stav za učenika da prizna svoj nedo­ statak znanja kada mu je dodijeljena uloga "slušatelja", nego da izigrava "kriti­ čara" i "onoga koji podučava", i da se na taj način, iako nesvjesno, pretvara da je majstor ili učitelj? Kada bi "vjernik" mogao podučavati "adepta", onda bi učenik isto tako mogao učiti učitelja. To bi bilo kao da kola postavimo ispred konja, i sve neprirodno nauštrb principa ljubavi. "Vjernik", dakle, kritizirajući "adepta" djeluje protiv vlastitih uvjerenja, premda to čini u dobroj namjeri. Nadalje, nije li upravo zbog toga Isus svojim učenicima rekao: "Ne sudite da vam se ne sudi; jer kakvim sudom sudite, takvim će vam se suditi"? Onaj tko je toga uistinu svjestan neće suditi o onome što ne poznaje. U skla­ du s time, nije na običnom "vjerniku" da to čini, već je to privilegija rezervirana samo za iniciranog "adepta".

2. POGLAVLJE Ne sudi! Ova knjiga nije namijenjena takvim ljudima. Dođe li unatoč tome u ruke ta­ kvoj osobi, poslušajte moj savjet: Svakako se držite religioznih uvjerenja koja za vas predstavljaju sreću i život, i koja vi smatrate putom, istinom i životom! Nemojte niti za trenutak pomisliti da vas želim udaljiti od te vaše najviše životne osnove. Ja nemam niti najmanju želju poljuljati nečiju vjeru u ono što netko smatra lijepim, plemenitim i istinitim, i što za njega predstavlja božan­ stvenu inspiraciju u svakodnevnom životu. Istovremeno vas pozivam da se prisjetite da bi nepriznavanje da vaše znanje može biti ograničeno, i da ste izvan tog ograničenja okruženi područ­ jem o kojem ništa ne znate sve dok ste samo "vjernik", predstavljalo kršenje velike zapovijedi ljubavi. Izvan tog vašeg područja uistinu postoji područje o kojem vi vjerojatno ništa ne znate, i koje, u skladu s time, za vas predstavlja

3. POGLAVLJE Kome je namijenjeno

"Rođenje moje misije"

Dođete li u dodir s narednim izvještajem koji u grubo opisuje moj životni put kao jednu veliku objavu božanske mudrosti, a koja će dovesti do trajne pro­ mjene religije u znanost, molim vas da imate na umu, u skladu s prethodno iznesenim, da se ja ovdje ne obraćam onima koji unaprijed odbacuju moju poruku, uvjereni da su putem "vjere" došli do vrhunca religioznih iskustava, smatrajući se stoga "spašenima" i "blaženima". S druge strane, ostali mogu biti sigurni da se najozbiljnije obraćam svima onima koji su dovoljno zreli da ne donose nikakve sudove na temelju pukih pretpostavki, kao stoje to npr. "vjera", a to su isključivo nepristrani tražitelji istine za koje je, u skladu s time, pravo "zna­ nje" sveto, i kojemu od sada silno teže, i koje za njih predstavlja jedinu osnovu njihovog zaključivanja, njihovog prosuđivanja i njihovog načina ponašanja.

6

Martinus

Na rođenju moje misije

4. POGLAVLJE

5. POGLAVLJE

Zašto "objave" i danas ne bi bile moguće kao što su to bile u prošlosti?

Isus najavljuje buduće objave

Vaša vas religija uči da postoji nešto više od "vjere", a to je pravo, osobno isku­ stvo svjetlosti, jer da toga nema, nikada ne biste dobili božanstveno svjetlo "vjere", nikada ne biste naučili ništa o Bogu, o velikim životnim izjavama ili vječnim istinama: "Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati"; "Ljubite jedni druge"; "Sve je vrlo dobro", itd., koje zajedno predstavljaju osnovne rea­ litete života. Da Mojsije, proroci, spasitelji svijeta, apostoli i ostali predstavnici božan­ ske mudrosti tijekom povijesti svijeta nisu doživjeli Duh Božji, kako bi uopće nastala Biblija ili bilo koja druga nadahnuta knjiga? Kako biste vi postigli "spasenje" ili "blaženstvo" koje sada predstavlja blagoslov u vašem životu? Či­ njenica je da su ti ljudi donijeli u ljudski mentalitet nove božanske impulse. No, isto je tako činjenica da su ti ljudi donijeli nešto što im nitko drugi nije mogao reći, nešto što oni nisu stekli čitanjem. Ti su novi pogledi, dakle, nastali u njihovoj vlastitoj svijesti, njihovom vlastitom mentalitetu, to je bilo osobno isku­ stvo koje se sastojalo od znanja iz prve ruke. Dakle, obzirom da je činjenica da je božanska mudrost stoljećima pre­ nošena kroz osobe koje su bile kvalificirane da ju prime, zašto se taj prijenos ne bi nastavio? Zašto bi takvi pojedinci bili predmet interesa samo zato što su njihova iskustva dobila tradicionalnu patinu? Zašto bi takve pojave trebalo tretirati kao mentalne muzejske eksponate? Nije li logično pretpostaviti da je Bog u svojoj božanskoj providnosti, u koju se inače tako čvrsto vjeruje, danas isto tako zainteresiran za izražavanje svoje vrhunske mudrosti kroz današnje ljude, doslovce se otkrivajući u krvi i mesu, u sunčanoj svjetlosti dvadesetog stoljeća, kao što je to bio u prošlosti? Je li logično pretpostaviti da današnje generacije imaju manju potrebu da im se velike životne istine otkriju kao oči­ gledne i jasne činjenice usred njihovog svakodnevnog života? Nije li očigledna činjenica da suvremeni način razmišljanja potkopava sposobnost vjerovanja, i da ljudi koji su usmjereni na modernu znanost mno­ go teže uspijevaju vjerovati od ljudi koji su tradicionalno orijentirani?

7

Kada čovjek, zbog svojeg znanstvenog stava ne može "vjerovati", onda Providnost takvom moderno usmjerenom pojedincu može pomoći samo na jedan način, a to je da ne usmjerava njegovu pozornost na objave iz prošlosti, koje su kao takve nebitne nevjerniku, već da pruži nove objave, koje odgovaraju našem vremenu, u obliku znanstvenih činjenica, koje će biti inkarnirane u bilo kojem suvremenom proroku, koje će se kao takve manifestirati u riječima i djelima i biti dostupne svakome kroz nepristrano istraživanje. Ali, zar vas upravo tome ne uči vaša vlastita religija? Zar Isus nije rekao "Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi. A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onoga što je moje i to objaviti vama. Sve štogod Otac ima pripada meni. Zato vam rekoh da će uzeti od onoga što je moje i da će to objaviti vama." (\v.\6:\2) Kada se tome pri­ doda još i to da je, između ostalih proročanstava, Isus uvijek nanovo naglaša­ vao svoj "drugi dolazak", zar to nedvojbeno ne upućuje na ponavljanje prošlih objava? Što je "Duh Istine" ? Što je "drugi Kristov dolazak" ? Zar to ne upućuje na najveće moguće proročanstvo? Stvari koje Isusovi učenici nisu mogli ra­ zumjeti u najgorem slučaju upućuju na to da će buduće generacije moći bolje razumjeti misterije na koje se aludira, i zar se, sa znanstvenim usmjerenjem koje danas prevladava ne može očekivati veća sposobnost razumijevanja koz­ mičkih misterija? I nije li upravo to razlog zašto se moderni, znanosti okrenuti ljudi više ne mogu zadovoljiti pukim "vjerovanjem", već zahtijevaju "znanje" . 7

Pazite stoga da ne sudite o drugima, jer vi ne znate "kada će to doći" niti "dan nit sat". "Te će stvari" doći "poput lopova u noći". To što se vi u svojem umu osjećate blagoslovljeni na temelju prošlih du­ hovnih događaja ili objava ne daje vam pravo da smatrate da su one pri­ mjerene svakom vremenu ili da odgovaraju svima; jer da je tako, Isusove bi proročke riječi bile potpuno beznačajne za današnje generacije. U skladu s vašom vlastitom religijom, Biblijom i propovijedima svećeni­ ka, nije nemoguće da i današnji ljudi mogu biti prožeti Svetim duhom. Dakle, Bogu nije ništa manje nemoguće da izravno "govori" čovjeku dvadesetog sto­ ljeća nego što mu je to bilo moguće u prošlosti. Isto tako nije nemoguće da čovjek skromnoga rođenja i neznatnog položaja bude tako duhovno usmje­ ren da se u njemu može očitovati Sveti duh. Time religiozne objave sadašnjim generacijama postaju stvarna činjenica, kao što je to bio slučaj u prošlosti.

8

Samo se pomoću

Martinus

Na rođenju moje misije

6. POGLAVLJE

/// mogu prepoznati samo oni koji su i sami ispunjeni i vodeni tim vrhunskim principom ljubavi. Prema tome, ako ste prožeti tom osobinom u njenom čistom i profinjenom obliku, prepoznat ćete duhovnu objavu božanske ljubavi u svačijem srcu, bez obzira što on (ili ona) bili, i bez obzira koje "prnje" ih prekrivale. Dakle, to što se osjećate "spašeni" ne daje vam pravo da sudite o drugima. Isključivo ljubav sama predstavlja jasnu oznaku božanske naklonosti.

ljubavi može ostvariti djelovanje Svetog duha

U skladu s gore iznesenim, sami život i vaša vlastita religija vas najozbiljnije upozoravaju da ne sudite. Niste svjesni s kime imate posla kada se sretnete sa svojim bližnjim. Ne znate ništa o tajnama srca i uma. Ne znate da li neka relativno nepoznata osoba jest ili će postati božja objava; on može biti, a da vi to ne znate, Božji glasnik ljudima, novi vjesnik principa spasenja svijeta. Bez obzira na njegov (ili njen) društveni položaj, bez obzira da li, iz ovog ili onog razloga, mora živjeti takoreći blizu "jasli"; možda on (ili ona) ne ide u crkvu, nije član neke vjerske zajednice, pa možda je čak prividno nereligiozan; mož­ da je rođen i odgajan u uvjetima koje se može opisati kao "grješne", odnosno može biti tkz. "nezakonito dijete", te vjerojatno nije niti "kršten" niti "firman" - sve to ne ometa njegovu (ili njenu) prijemljivost za vodstvo Svetog duha, za pravu inkarnaciju božanske svijesti. U svakom slučaju, spomenuti skromni uvjeti mogu čak predstavljati prednost prilikom otkrivanja božjeg duha u ovoj našoj zemaljskoj zoni; jer nije se od luksuzne kolijevke do zlatnog trona, već od jasala do križa objavio najveći spasitelj - a time i najuzvišenija manifestacija božanske svijesti. Molim vas, dakle, nemojte nagliti u svojim sudovima! Nikada ne znate kada možete naići na adepta iz neke više razine postojanja. Te razine pred­ stavljaju druge realitete osim zemaljskog položaja i pojave, gdje prevladava materijalni prestiž. / nipošto nemojte misliti da će inicirani ljudi otkriti svoj identitet. Takvi se ljudi mogu neprimjetno kretati medu ljudima, a da ih oni ne prepoznaju. A kako oni nisu došli da bi bili služeni, već da služe, takvi se pojedin­ ci mogu javiti kao npr. vaš dostavljač, vaša sobarica, dvorkinja, i si; no, vi toga nećete biti svjesni ukoliko slučajno u svome srcu ne njegujete takvu ljubav pre­ ma tim ljudima da oni na to odgovaraju otvaranjem svojega srca i uma. Dakle, skromni društveni položaj sam po sebi kod velike većine ne izaziva poštovanje, jer se kod novinara, znanstvenika, pa čak i kod običnih ljudi reputacija stječe bogatstvom i luksuzom. Isto tako nećete moći prepoznati i razumjeli iniciranog adepta, pa čak i da ga sretnete, sve dok o vašem stavu odlučuje javno mnijenje, bez obzira je li to običaj ili razmatranje o tome što je učinjeno ili nije učinjeno, Ud. Nećete primijetiti ništa drugo osim "jasala", niži oblik u kojem se on javlja, vjerojatno pod pritiskom kleveta, ironije i ismijavanja, pri čemu inicirani možda pokušava spriječiti gubitak svojeg zemaljskog života. Stoga, ubuduće budite oprezni! Osim što je Sveti duh istovjetan s najdubljim znanjem o Bogu, on je isto tako istovjetan s najvišom ljubavlju. No, tu kvalite-

y

7. POGLAVLJE Nije namjera iniciranog da kopira objave ostalih posvećenih pojedinaca, već samo da u mentalnom i moralnom pogledu produbi čovjekovo razumijevanje života Kada Duh Božji prožme nekog pojedinca u njegovom fizičkom životu, to je isključivo zato da bi ljudskoj rasi prenio nešto novo, da bi uzdigao etički standard na još višu razinu. Stoga inicirani posrednik nikada neće kopirati ono što je već preneseno ili objavljeno od Duha Božjeg kroz nekog drugog posvećenog pojedinca. "Novo se vino ne stavlja u stare'bačve ". Pravi adept uvijek dolazi na svijet kako bi otkrio ili objavio nastavak božanskog plana za ljudsko postojanje. Sukladno tome, on će uvijek iznova raskrinkati zastarjele tradicije i dogme, rušeći stare predrasude. Ukoliko on to ne bi činio, ukoliko bi se ograničio na ono što tisuće svećenika, vjerskih propovjednika i osta­ lih, u skladu s porukama nadahnutih vođa prošlosti, ne prestaje ponavljati širom svijeta, kakva bi korist bila od njegove manifestacije? Za neprestano ponavljanje onoga što je bilo propovijedano stoljećima nije potrebno nika­ kvo prožimanje Svetim duhom, nikakva inicijacija, nikakva kozmička svijest ili vizija. Drugim riječima, vidoviti adept nije pozvan da bi kopirao manife­ staciju nekog drugog jednako posvećenog pojedinca, bez obzira tko on bio. Njegova se životna misija sastoji samo u tome da stvori svježi materijal za proširivanje mentalnog i etičkog razumijevanja pravog života koji se nalazi u biti svih ljudskih pojava. Zato morate biti oprezni svaki puta kad vam netko govori o moralu ili idealima na koje niste navikli. Mogli biste se susresti s novim Božjim glasni­ kom. Pretpostavite na trenutak da kritizirate, klevećete i suprotstavljate se njegovoj misiji; ne biste li se vi na taj način suprotstavljali samome Bogu, poništavajući obećanja kojima podučava i vaša vlastita religija sprječavajući postignuće najviših ljudskih težnji ?

10

rva roaenju moje misije

Martinus

Možete biti svećenik, pripadnik Katoličke, Pravoslavne ili Evangeličke crkve, adventist, spiritist, možete prihvatiti antropozofska ili teozofska uvjerenja, ili bilo što drugo, no to vas ne oslobađa vaše osobne odgovornosti. Nije li sam "Kaifa" bio veliki svećenik? Nisu li baš, pored svih ostalih, vjerski velikodostojnici, koji su predstavljali "čuvare morala", bili najvatreniji pobornici Kristovog raspeća? I nije li sam Isus rekao da će "oni koji su prvi biti posljednji" ? Vrlo je malo vjerojatno da biste se željeli naći u takvom položaju! Stoga budite oprezni da se ne bi, prije ili kasnije, suočili sa sličnim problemom, bez obzira na to koliko vi danas bili sigurni u svoje vlastito spasenje!

8. POGLAVLJE Tri reakcije na izvještaj o rođenju moje misije Kada sam ti se, moj strpljivi čitatelju, obratio tolikim riječima, to je bilo zato što će sada, nastaviš li me slijediti, tvoja sposobnost ljubavi biti stavljena na ispit. Svojim stavom prema sljedećem izvještaju ti ćeš moći izabrati između dvije reakcije, ukoliko se ne osjećaš dovoljno kvalificiranim da se opredijeliš 'za ili 'protiv' mene i na taj način ostaneš neutralan. U protivnom, ili ćeš me razumjeti i radovati se mojoj objavi te krenuti putem ka spasenju, ka toliko že­ ljenom trajnom miru na Zemlji - ili ćeš biti uzrujan, netolerantan, smatrati me miljenikom tame, i pokušati me ometati u mojem radu ili mi naškoditi, krećući se na taj način prema ratu, nesreći, sakaćenju i patnji, bez obzira na to koliko ti sebe smatrao religioznim. U potonjem slučaju pripadat ćeš kategoriji ljudi za koje je najprimjerenije reći: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Ovo ti je dano kao vodstvo u tvojem razmišljanju, kako se ne bi unaprijed, bez dovoljnog opreza, pokušao suprotstaviti onome što ćeš sada

naučiti.

Dopusti mi da te još jednom podsjetim na veličanstveni savjet tvoje vlastite

11

9. POGLAVLJE Moja želja

mojim

čitateljima

Sada bi se u tvojem umu moglo pojaviti sljedeće pitanje o meni: Da li ove meni namijenjene riječi opomene znače da si ti sam "prožet Svetim duhom", da si ti "inicirani adept", a ja bih trebao vjerovati da si ti čak "spasitelj svijeta"? Dozvolite mi da još jednom pojasnim da, što se mene tiče, ja apsolutno nemam nikakvu želju da ti ili bilo tko drugi "vjerujete" u bilo što. Ja samo želim da ljudi sami istražuju stvarne činjenice koje se odnose na božanske manifesta­ cije u opipljivim, fizičkim pojavama, u kome i gdje god se one pojavile, kako bi se puka vjera promijenila u sigurnost, neznanje u znanje, a religija u znanost. Ja želim ukinuti svaki oblik osobnog obožavanja, i radim na sve većem priznavanju stvarnog postojanja Svetoga duha. Kada sam maločas govorio tako slobodno, to zasigurno nije bilo zato da usmjerim pažnju na sebe - na moj osobni i privatni ego. Nisam toliko naivan da smatram da se osobni ugled može steći pukim pričanjem o samome sebi. Posve sam svjestan da će isključivo dokazivanje stvarnih činjenica pružiti re­ ligiozni materijal koji će odgovarati znanstveno orijentiranim ljudima dva­ desetog stoljeća. "Laskave riječi" mogu samo "obradovati budale", i poštovanje na ovoj razini svijesti može biti cilj samo "budale", tj. onoga tko je preambiciozan, željan osobne slave i časti, onoga tko želi biti obožavan, da mu se dive i da ga idoliziraju, držeći sve drugo manje važnim. No, koji to pojedinac može biti trezven i nepristran kanal za manifestaci­ ju vrhunske istine? Istina će ostati prikrivena čovjeku kojem je potvrđivanje istine manje važno od samoobožavanja, sve dok žudi za pukim obožavanjem. A prirodna reakcija koja karakterizira normalnu osobu u potrazi za istinom mora biti u tolikom stupnju neutralna da je on taj koji treba oblikovati istinu, a ne obrnuto. Prema tome, svjetlo će objave neizbježno biti pomračeno svojim prolaskom kroz egoistično usmjerene pojedince.

religije: "Budite budni i molite, da ne bi došli u iskušenje; jer duh je voljan, no tijelo je slabo." - "Zato onaj koji misli da stoji, neka pazi da ne padne." 10. POGLAVLJE Ono što je bitno u ovom izvještaju i osnova moje pojave S time u vezi želim naglasiti da je potpuno sporedno tko sam ja i što ja znam. Najvažnije je pokazati da se manifestacija Svetoga duha, tj. događaj koji je u

Martinus

Na rođenju moje misije

Bibliji označen kao "objava" uistinu dogodio, pri mojoj budnoj svijesti, kao jedno potpuno stvarno iskustvo. Što se mene tiče, ostavljam posve otvorenom moguć­ nost da netko vjeruje ili ne vjeruje u tu objavu. S druge strane, međutim, želim naglasiti da ta objava ili manifestacija "Svetoga duha" ne treba biti ništa čudesno ili misteriozno, već apsolutno trijezna i jasna stvarnost koju je na taj način mo­ guće analizirati, i koju je moguće razumjeti kao i svaku drugu stvarnu pojavu koju susrećemo u našem svakodnevnom životu. U skladu s time, namjera mi je uspostaviti osnove znanja u područjima na kojima se ostali ljudi moraju zado­ voljiti s vjerom i s onime što su im drugi rekli. Temelj mojega života predstavlja širenje poštovanja i razumijevanja prema kozmičkim silama koje djeluju u životu, te pokazati da je zlatno pravilo u životu međusobna ljubav, i da su to za mene svete znanstvene suštine. Tisuću puta više znači mi to da uspijem pretvoriti svako, pa i najmanje, područje unutar labirinta misticizma u pravu znanost, od slijepog obožavanja milijuna "budala". U nadi da sam to razjasnio, kao i da će to pomoći u vašem uvažavanju uzvišene istine prilikom proučavanja moje manifestacije, želim vas podsjetiti na izreku vašeg spasitelja svijeta: "drvo se poznaje po plodovima" Prema tome, moji se "plodovi"sastoje u pretvaranju, pomoću ljubavi, u zna­ nost suštine vječnih istina koje su izrekli mudraci tijekom cijele povijesti.

o njemu je, naime, ovisila otkupljujuća manifestacija tog duha u zemaljskoj zoni. A kako je jedino on posjedovao pravo znanje o duhovnim manifestaci­ jama, i obzirom da uopće nije bila Božja namjera da se ta središnja istina drži u tajnosti, tko je bio bolje kvalificiran da djeluje kao predstavnik te istine od Isusa iz Nazareta? Da je on bio toliko ponizan i skroman pa zadržao u tajnosti istinu koja se u tolikom obilju otkrila u njemu i kroz njega, njegova bi poni­ znost ili skromnost prerasla svaku mjeru i postala nenormalna, pretvorila bi se u kukavičluk i mentalni nedostatak, a tajna o spasenju svijeta zajedno s njim bila bi pokopana.

12

11. POGLAVLJE Situacija

u kojoj je potrebnije govoriti nego šutjeti

Čovjeku koji je nadišao bilo kakvu želju za obožavanjem i divljenjem neugod­ no je govoriti o samome sebi, naročito ako ga se istovremeno smatra vrhun­ skim karakterom i pripisuje mu se određena karizma. No, postoje situacije u kojima bi bilo pogrešno i protivno božanskim principima šutjeti. U takvoj se situaciji, na primjer, našao Krist, kada se u određenim prilika­ ma izjašnjavao o sebi riječima: "Tko me od vas može optužiti za grijeh?"-"Učite od mene, jer ja sam krotka i ponizna srca" - "Ja sam uskrsnuće i život; onaj tko vjeruje u mene, iako umre, živjet će". Ove riječi ne predstavljaju nikakav oblik arogancije ili samohvale, i bilo bi pogrešno smatrati da je njihova autor u njima uživao. Naprotiv, on je bio potpuno svjestan da bi ga slične izjave mogle dovesti do raspeća. No, njegove su riječi predstavljale istinu, stvarnost, obja­ vu, najznačajniji dio oblikovanja čovjekove sudbine kojeg je on prvi i jedini bio dokraja svjestan, i bio je predodređen da bude predstavnik Svetoga duha;

13

No, u toj situaciji, suočen s takvim rizikom, on je morao govoriti umjesto da šuti, iako na taj način nije mogao izbjeći otkrivanje samoga sebe kao du­ hovne veličine, govoreći o onome što je za njega bilo bitno. No, obzirom da se istina trebala otkriti, a kako je on jedini poznavao istinu, bio je primoran objaviti kakav su mu autoritet i moć bili dani. I samo će "budala", tj. osoba koja ništa ne zna o nepobitnim činjenicama, vidjeti megalomaniju, aroganciju ili samouzdizanje u tim Isusovim riječima. A budući da uvijek ima previše neuk ili ljudi, i kako je on, među milijunima ljudi diljem svijeta, bio jedini koji je mo­ gao te riječi izgovoriti s autoritetom, on je naravno, u početku, bio pogrešno shvaćen od strane mase, optužen da je poludio, i ironično "okrunjen"kao "kralj Židova", i naposljetku, od strane iste te mase, u njihovom slijepom fanatizmu, predan na mučenje i raspet. No, ispostavilo se da su njegove riječi predstavljale auru svjetlosti koja je sijala nad počiniteljima zločina, pripremajući za njih, usred primitivnog barba­ rizma, sjajan put koji će voditi mentalitet okrutnog čovječanstva ka vrhuncima humanizma. Zamislite što bi bilo da je odlučio šutjeti zbog straha od prijezira i izrugivanja od strane mase, ili zbog prevladavajuće sklonosti ka ubijanju i sakaćenjul Princip spasenja svijeta u tom bi slučaju završio nepovratnom propašću. Bez obzira na to što današnji ljudi mislili o crkvi i svećenicima, mi bi vrlo vjero­ jatno, u slučaju Isusovog neuspjeha, danas bili bez naših izvrsnih bolnica i ambu­ lanti koje pružaju ruku pomoći ranjenom i napaćenom čovječanstvu usred užasa bojnih polja, kao i u mirnodopskim uvjetima; bez zakonskog i pravnog sustava, dobrotvornih i karitativnih organizacija i svih ostalih humanih institucija koja obuhvaćaju sve što se naziva "kršćanskom civilizacijom", koji imaju svoje izvori­ šte i potječu od poruke Spasitelja, njegovog Govora na gori, njegove usporedbe o dobrom Samaritancu, itd. Da je Isus šutio još bi više nego što je to danas slučaj posvuda prevladavao Svijet mračnog i sumornog barbarizma, a pravo "Kršćanstvo"nigdje na Zemlji ne bi ostavilo nikakvog traga.

Martinus

Na rođenju moje misije

12. POGLAVLJE

tajna. Isus je bio moj veliki ideal i vodič. Kada god nisam bio u nešto siguran, uvijek sam si postavljao sljedeće pitanje: "Što bi Isus napravio u takvoj i takvoj situaciji? " i odgovor je odmah bio tu. U djeliću sam sekunde znao kako bi se Isus ponašao u sličnoj situaciji. I to me dovelo do Oca, do stvarne Božje prisutnosti. Slijedeći Božju volju koju sam na taj način upoznao prošao sam - neokaljan, siguran i miran - kroz sve poteškoće, iskušenja i zamke s kojima se inače, manje ili više mora susresti svaki čovjek koji iz majčine utrobe dolazi na ovaj svijet.

14

Zašto je moja sveta dužnost govoriti Postoje situacije, dakle, u kojima netko svojom šutnjom može stvoriti nesretne okolnosti. S time u vezi, on mora reći što mu je na umu iako to može smetati ušima neiniciranih i može se smatrati "arogancijom", "egoizmom" ili "samouzdizanjem". U takvoj će se situaciji, manje ili više, naći svatko tko doži­ vi objavu Svetoga duha. A kako sam i sam doživio takvo iskustvo, obaveza mi je to reći, pa makar me pogrešno razumjeli. Prema tome, usprkos tom riziku, ja osjećam da su takva iskustva, koja za mene predstavljaju apsolutnu činjenicu, toliko važna i uvjerljiva da ću biti u većem skladu s božjom namjerom i smislom života govoreći o tome, nego šuteći, bez obzira što o tome mogli misliti neinicirani kritičari, i bez obzira kakve neugodnosti bih mogao doživjeti zbog nerazumijeva­ nja većine ljudi; nije li rečeno "ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, a ne mogu nauditi duši"? Na temelju toga sada ću nešto reći o tome što mije omogućilo da na­ pravim analize kozmičkih

istina.

Istovremeno ću pokušati sintetizirati izreke sve­

taca i mudraca iz prošlosti, kako bih uzvišene životne istine pretvorio u znanost, umjetnost i ljubav.

13. POGLAVLJE Stanje prije

mojeg duhovnog

buđenja

Od svojeg najranijeg djetinjstva pa sve do jedne večeri u ožujku 1921. ja sam, na fizičkoj razini, bio podjednako neuk po pitanju svega što se ticalo "duhov­ nih realiteta" kao i bilo koji običan, slučajno odabrani čovjek. Ništa nisam znao o besmrtnosti ili reinkarnaciji. Ništa nisam znao o zakonima koji uprav­ ljaju našom sudbinom ili o pravoj prirodi životinjskog svijeta. Ništa nisam znao o prevlasti ljubavi ili o misteriju stvaranja, niti sam doživio bilo kakvo stvarno iskustvo Boga u vlastitom biću. U pogledu religioznog bio sam pot­ puno neodređen. Mogu zahvaliti vrlo sretnim okolnostima da je tako ostalo sve do doba zrelosti, kao i to da nikada nisam došao u dodir s bilo kojom religioznom knjigom ili sektom, osim katekizma nacionalne crkve. No, ipak sam bio duboko religiozan i gajio iskrenu ljubav prema Bogu. Ne mogu se sjetiti dana u kojem se nisam molio Bogu. Ta je sklonost, međutim, bila moja

15

14. POGLAVLJE Moja je duhovna

iskustva potaknula

meditacija

I tako je došao i taj dan kada sam, u tridesetoj godini života i potpuno nenačitan, došao u kuću jednog, meni tada nepoznatog čovjeka i posudio jednu teozofsku knjigu. Jedan kolega iz ureda u kojem sam radio preporučio mi je tog gospodina, čije je teozofske knjige i sam proučavao. Kroz razgovor s tim kolegom moju je pažnju privukla ta vrsta literature. Tada sam osjetio veliku čežnju za duhovnim znanjem koja se javila zajedno s potrebom da radim ne­ što više od trenutnog posla, te sam žudno ščepao tu mogućnost. Zahvaljujući svojem kolegi, bio sam srdačno pozvan kod spomenutog čovjeka. Zadržavši se neko vrijeme u razgovoru s tim čovjekom, napustio sam njegovu kuću, uzevši tu teozofsku knjigu, a njegove su mi riječi još uvijek odzvanjale u ušima: "31 ćeš uskoro mene učiti." Kako je on predvidio tako je i bilo. Ja tu knjigu nisam pročitao dokra­ ja, i zapamtio sam vrlo malo od njenog sadržaja; no, ona me potaknula da meditiram na Boga. Jedne večeri, kada sam to pokušao, doživio sam sljedeće iskustvo, nakon kojeg, zbog psihičkih razloga, više je nisam mogao čitati, jer je od tog trenutka moja vlastita svijest postala neiscrpni duhovni izvor, čineći potpuno suvišnim svako proučavanje literature.

16

Martinus

Na rođenju moje misije

15. POGLAVLJE

ravno prema meni, podižući ruke kao da će me zagrliti. Bio sam potpuno paraliziran. Nesposoban načiniti i najmanji pokret, zurio sam ravno u dijafra­ gmu zračećeg bića, koja se sada nalazila točno ispred mene i u ravnini mojih očiju. No, figura se nastavila približavati i uskoro je ušla u moje vlastito tijelo. Prožeo me uzvišeni osjećaj. Nisam više bio paraliziran. Božanstveno svjetlo, koje me na taj način zaposjelo, dopustilo mi je da pogledom obuhvatim svi­ jet.

Čemu su moji prijatelji bili svjedoci U tom preobraženom stanju uma ponovno sam posjetio svojeg načitanog prijatelja, ovoga puta kako bih vratio posuđenu knjigu. Dakle, on, kao i moje kolege u uredu te ostali moji negdašnji i sadašnji prijatelji mogu posvjedočiti 0 promjeni koja mi se dogodila. Oni su svjedoci činjenice da čovjek može ste­ ći znanje na neki drugi način od uobičajenog, vanjskog, vidljivog i uglavnom neophodnog načina. Za njih je to postala očigledna činjenica da se u neukom 1 nenačitanom čovjeku, koji nije dobio znanje o drugih, može otvoriti čudesni izvor informacija i od njega načiniti instrument najviše mudrosti, znanja i religioznog prosvjetljenja. Oni su promatrači stvarnosti Svetoga duha dvade­ setog stoljeća. Imali su privilegij vidjeti kako se objave iz prošlosti ponavljaju u sadašnjosti i biti svjedoci tjelesne manifestacije mudrosti, sinteze života i beskrajne "Riječi Božje", kako se pretvara u "Sveto pismo", koje će predstavljati duhovnu hranu sadašnjim i budućim generacijama. Nadam se da će oni, u zahvalnosti i ljubavi prema vječnom Ocu, neprestano imati na umu i ispravno cijeniti privilegij da su bili svjedoci takvome iskustvu.

16. POGLAVLJE Kristoliko

biće u zasljepljujućoj slavi

Jedne sam večeri, slijedeći upute nađene u posuđenoj knjizi, pokušao medi­ tirati na ideju o "Bogu". I odjednom sam se, ne znajući točno kako, našao u stanju u kojem sam osjećao prisutnost nečega beskrajno uzvišenog. U daljini se pojavila jedna mala svijetla točka. Na trenutak je nestala, no kratko nakon toga ponovno je postala vidljiva, i ovaj puta mnogo bliža. Sada sam mogao vidjeti da je svjetlo zračilo iz Kristolikog bića, koje se pojavilo u zasljepljuju­ ćoj bijeloj svjetlosti, koja je bila ukrašena plavim sjenama. Svjetlo je bilo tako intenzivno i živo da me podsjećalo na prskalice koje stavljamo na božično drvce. Međutim, iskrice u mojem otkrivenju bile su mnogo manje, ali zato i mnogobrojnije. Ponovno je uslijedila stanka tijekom koje sam se našao u potpunoj tami. No, nakon toga figura je ponovno osvijetlila visoravan. Pogledao sam izravno u vatrenu figuru. Zasljepljujuće sjajno Kristoliko biće počelo se sada kretati

17

I gle! Kontinenti i oceani, gradovi i zemlje, planine i doline - sve je to bilo prožeto svjetlošću koja je sada zračila iz mojeg uma. U toj bijeloj svjetlosti Zemlja je bila preobražena u "Kraljevstvo Božje". Božanstveno je iskustvo bilo gotovo. Ponovno sam imao pred sobom svoju fizičku stvarnost, pojedinosti svoje sobe, svoj skromni položaj. No,"Kra­ ljevstvo Božje" nastavilo je zračiti u mojem mozgu i mojim živcima.

17. POGLAVLJE Zlatno

vatreno

krštenje

Kada sam ujutro sljedećeg dana ponovno sjeo na stolicu za meditaciju, i opet sam bio obavijen božanskim svjetlom. Gledao sam u sjajno, plavo nebo koje se prividno povuklo da bi bilo zamijenjeno još sjajnijim nebom. A to se nastavilo, sve dok nebo nije postalo toliko zasljepljujuće u svojem zlatnom sjaju, vibrirajući takvom brzinom da su moj organizam i moj um jedva to mo­ gli izdržati. Još samo jedan korak, još samo jedan djelić sekunde i nebesko bi titranje, s ogromnom snagom munje, u treptaju oka, dovršilo moje zemaljsko postojanje. No, tijekom djelića sekunde, koliko je trajalo to otkrivenje, doživio sam svijet svetosti, čistoće, sklada i savršenstva. Našao sam se u moru svjetlo­ sti. Ono nije bilo, kao u mojem prvom otkrivenju, bijelo kao snijeg, već je bilo zlatne nijanse. Sve je predstavljalo vatru zlatnoga sjaja. Posvuda su vibrirale tanke, zlatne niti koje su svjetlucale tu i tamo, unutra i van. Osjećao sam da je to bila sama Božja svijest, njegova vlastita sfera misli. To je bila suština, sve­ moć, najviša sila, pomoću koje božansko Jastvo upravlja i usmjerava oceane svjetova, galaktike i maglice, kako u mikrokozmosu tako i u makrokozmosu. Bio sam očaran. Božanska je vatra vibrirala u meni i van mene, iznad i ispod mene. To je bio "Duh Božji" koji je prema Bibliji "lebdio nad vodama", "vatra" koju je Mojsije vidio u gorućem grmu,"vatra" koja je odnijela Iliju u nebo,"vatra" pomoću koje je Isus bio preobražen na gori, "vatra" koja se pojavila nad

Martinus

Na rođenju moje misije

glavama apostola, i koja je kasnije promijenila Savla u Pavla na njegovom putu u Damask, "vatra" koja je tijekom čitave povijesti bila "alfa" i "omega" u sva­ kom uzvišenom stvaranju, manifestaciji ili objavi. Upravo je ta vatra plamtjela pred mojim očima, vibrirala u mojim grudima, u mojem srcu, obavijajući či­ tavo moje biće. Osjećao sam kao da se kupam u elementu ljubavi. Nalazio sam se na samom izvoru svega toplog u očevoj i majčinoj ljubavi prema svojem potomstvu, u međusobnoj privrženosti zaljubljenog mladog para. Vidio sam snagu koja je učinila da ruka potpiše pismo pomilovanja, da se ukine ropstvo, da se zaštiti život malenih, bez obzira da li je to mala životinja ili krhko ljud­ sko biće. Vidio sam sunce koje može otopiti led i odagnati hladnoću iz svakog uma, koje može pretvoriti neplodne pustinje beznadežnosti i pesimizma u plodna i sunčana područja svijesti, koje može zagrijati srce, nadahnuti mozak, pomoći pojedincu da oprosti nepravdu, da voli svojeg neprijatelja i razumije kriminalca. To je bilo kao da počivam na grudima Svemogućeg Boga. Nalazio sam se na izvoru vrhunske ljubavi, promatrao sam božansko savršenstvo, do­ živio sam jedinstvo s Putom, Istinom i Životom, jedinstvo s Ocem svega.

Osjećao sam da je sve zračilo ljubav, u meni i izvan mene. Bio sam ljubljen od strane tog Oca. S jednakom sam se ljubavlju vratio u fizički svijet. Ponovno su mi postale očigledne patnje, žalosti i nevolje životinja i ljudi, ponovno je prevladavala sjenovita zona postojanja. No, iznad dubokih sjena mračne zone zlatno je svjetlo nastavilo sijati u mojem srcu i umu. U svojem mozgu i duž kralješnice još uvijek sam osjećao toplinu nadzemaljskog svjetla. Ono se već manifestiralo preko mojih ruku i usana i nastavit će se manifestirati, kako bi sjalo u ostalim mozgovima, vibriralo u ostalim kralješnicama, sjajilo u ostalim očima i bilo shvaćeno od strane ostalih umova. Moja je riječ baklja života. Njen božanski duh svijetli u tami, uklanja praznovjerje i donosi Božju ljubav. Svatko tko živi sa njom u skladu zavoljet će Oca i više neće lutati u tami. Jer voljeti Oca znači voljeti svijet, uključujući sve i svakoga. Ta će sveobuhvatna ljubav rezultirati općim mentalnim zajedništvom, što će dovesti do savršenog zadovoljenja naših najvećih želja, vrhunskog obogaćenja života, maksimalnog osjećaja sreće, vrhunca nebeskog blaženstva.

IS

19. POGLAVLJE 18. POGLAVLJE Posljedica

zlatnog

vatrenog krštenja

Tako nadmoćnu koncentraciju Božjeg uzvišenog bića ne može izdržati niti jedan zemaljski, životinjski organizam, i zato sam morao brzo prekinuti tu božansku viziju. No, iako je to nebesko iskustvo moralo biti prekinuto, nikada se u potpunosti nisam vratio u fizički svijet. Moje je biće doživjelo promje­ nu. Rodio sam se u novome svijetu i postao sam svjestan novoga tijela. I od toga je trenutka svijet koji se nalazi iza fizičkih pojava trajno postao dio moje dnevne svijesti. Zlatno me svjetlo dovelo do stanja svjesne besmrtnosti, zahvaljujući čemu sam postao svjestan da postoji samo život, a da su tama i patnja tek prikrivena ljubav, i da božansko biće prožima sve i svakoga. No, u mojem se biću ljubavni plamen osjetno povećao. Vidio sam da je sva materija živa, Božja manifestacija, njegova vlastita krv i meso. Milovao sam kako tkz. "mrtvu" tako i živu materiju, mineralnu kao i životinjsku ma­ te riju. Volio sam kamenje kao i osjećajna bića, jer svi oni predstavljaju Božje tijelo. A Božje je tijelo milovalo mene. To je bilo kao da je zlatno svjetlo, izlije­ vanje Svetoga duha, Božja vlastita svijest, osjećaj Njegove osobne prisutnosti u obliku svjesnog Jastva koje mi je blizu sve i svakoga prožimalo slavom ljubavi.

Što bi se dogodilo da moja iskustva nisu ostavila pozitivne rezultate koje mogu istraživati drugi? Ovdje sam stavio na papir glavne karakteristike fizičkih i duhovnih iskustava koja su mi bila dana i koja, u cjelini, predstavljaju manifestaciju božanskog poziva za rad koji je od tog trenutka postao moj životni poziv. No, sada netko može reći da su moja iskustva bila samo puke halucinaci­ je ili vizionarski snovi. Dozvolite mi da odmah istaknem da sam tijekom tih svojih iskustava bio potpuno budan i da su ona bila pod mojom svjesnom kontrolom. Preobraženje koje sam doživio došlo je svaki puta kada sam sjeo u svoju stolicu za meditaciju, a da prije toga nisam zaspao, pao u trans ili na bilo koji drugi način izgubio svoju uobičajenu svijest. Nadalje, mora se imati na umu da, što se tiče opisanih iskustava, ona su započinjala i završavala u skladu s mojim željama i s onime što je moj organizam mogao podnijeti. Što se tiče daljnjeg opisa mojeg otkrivenja, Svetog duha ili mojeg posve­ ćenja u rad koji mi je dodijeljen, moram vas uputiti na svoju knjigu "Livets bog". Ovdje ću samo spomenuti da je tako uzvišeni događaj potpuno osobno iskustvo, isključivo namijenjeno biću u kojem se odvija i nikada ne može biti na isti način potvrđeno od drugih kao od strane onoga tko je njime prožet.

20

Martinus

Stoga se više neću baviti pukim detaljima te vizije, koja je od suštinske važ­ nosti isključivo za mene samoga i koja, zapravo, ne može niti potvrditi niti umanjiti istinitost moje misije. Dakle, duhovne vizije koje sam imao same po sebi ne bi bile važne uko­ liko ne bi ostavile vidljive rezultate koji mogu biti predmet objektivnog pro­ matranja. Mnogi ljudi mogu tvrditi da su i sami imali duhovne vizije ili otkri­ venja, no većina tih iskustava nije ostavila nikakve vanjske ili vidljive znakove, nikakve očigledne promjene kod samog pojedinca, niti nikakav primjer dru­ gima. Prema tome, nitko izvana ne može procijeniti jesu li ta iskustva izmi­ šljena ili stvarna, i zato nemaju nikakvu intelektualnu vrijednost. Takve vizije mogu prihvatiti samo oni koji se zadovoljavaju "vjerom" i stoga ne zahtijevaju intelektualno i znanstveno razumijevanje. Obzirom da ti ljudi ne zahtijevaju nikakvu znanstvenu osnovu, oni su zadovoljni s "vjerom" bez dokaza. Ako su dotične vizije nestvarne, puke iluzije, "vjerovanje" u njih može dovesti samo do "fanatizma", a iskreni "vjernik" tako postaje samo strastveni "fanatik". U skladu s time, vrlo je rizično vjerovati u objave koje se nikako ne mogu dokazati, tj. koje ne može provjeriti ljudski intelekt i u čiju se istinitost, dakle, drugi ne mogu uvjeriti.

20. POGLAVLJE Što je za tražitelja istine najvažnije u mojim iskustvima Za čitatelja nisu najvažnija moja duhovna iskustva kao takva, već njihove po­ sljedice, jer one mogu manje ili više naći na potvrdu kod svakoga tko je do­ voljno moralan, nepristran i otvoren. Te posljedice predstavljaju moje čitavo djelo: predstavljanje stvarnih i logičnih kozmičkih analiza, apsolutno nepobit­ ne kozmologije, koja omogućuje početno razumijevanje novog mentaliteta, novi kulturni standard u kojem se istinsko razumijevanje života, njegovi jasni principi ljubavi i vrhunska logika mogu sažeti u izrazu "sve je vrlo dobro". Od utopije mi, dakle, možemo prijeći u svijet stvarnih činjenica koje su dostupne svakome kod koga su se dovoljno razvile inteligencija i osjećaji. No, razumijevanje toga ne može se nikako steći pukim čitanjem, niti se može dobiti od drugih. To može dobiti na važnosti za tražitelja istine samo kroz apsolutno dobrovoljno i nepristrano prihvaćanje ove moje misije, koja se prenosi u njegovu vlastitu svijest, njegov vlastiti svakodnevni život i na njegove vlastite reakcije na cjelokupnu njegovu okolinu. Samo će nemoralni

ljudi suditi bez da prije upoznaju ono o čemu sude. No, da bi se to moglo u potpunosti razumjeti, svaki student, u skladu s vlastitim mogućnostima, moju misiju mora učiniti dijelom vlastitog života, jer će jedino tako on uistinu do­ živjeti blaženo postojanje u zlatnobijelom sjaju organizama u zasljepljujućoj svjetlosti.

21. POGLAVLJE Činjenica koja prevladava nad mišljenjima o duhovnim iskustvima

mojim

Što god ljudi mislili o mojem otkrivenju ili božanstvenom iskustvu - mo­ jem zlatno-bijelom vatrenom krštenju - ostaje činjenica da sam zahvaljujući tom veličanstvenom događaju, bez ikakvog prethodnog proučavanja knjiga ili stjecanja znanja kroz druge izvore, osim tradicionalnog protestantskog kate­ kizma, mogao, pomoću mojeg glavnog djela "Livets bog" i svojih ostalih knji­ ga, uključujući i simbole, svojim riječima i djelima, oblikovati jedan stupanj svijesti, mentalnu klimu, omogućavajući na taj način muškarcima i ženama savršeni pregled svih životnih situacija. Moje analize tog pregleda kozmo­ sa predstavljaju postojano jedinstvo apsolutnog savršenstva, koje se, u svim pojedinostima, predstavlja kao vrhunac logike, sustav koji će nužno dovesti do konačnog rješenja: ljubavi, koja postojano balansira između inteligencije i osjećaja. Moja je zadaća, dakle, na razumljiv način pružiti kozmičke analize, da "niti jedan vrabac ne pada na tlo bez volje Nebeskog Oca", i da su "sve vlasi na našoj glavi izbrojane"; da se svi mi nalazimo na putu ka savršenstvu; da se svi nalaze pod zaštitom božanske providnosti; da smo svi besmrtna bića; da je sve beskrajna ljubav; i da nas krajnja životna istina, izražena u riječima "sve je vrlo dobro" nikada neće iznevjeriti. Ova će istinska znanost, koja se manifestirala kroz Svetog duha u meni, tijekom vremena preobraziti ljudski mentalitet. Ona uklanja beznadežnost, potištenost i sumnju. Ona osvjetljava pomračene umove. Ona ponovno odje­ kuje u obliku božanstvenog poziva: "Dođite k meni svi koji ste umorni i op­ terećeni, i ja ću vas okrijepiti", i potvrđuje božanstvenu istinu: "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta". Prema tome, svi će postati sretni i blaženi, "jedno s Ocem svega".

Martinus

KOZMIČKA SVIJEST

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

1. POGLAVLJE Kozmička svijest i Božje stvaranje svjetlosti Prije gotovo dvije tisuće godina odjekivalo je obećanje anđela o"miru na Ze­ mlji". Međutim, mir na Zemlji nije lako postići. On ne može biti stvoren u trenutku na neki čudesan način; on zahtijeva tisuće pa čak i milijune godina da bi došao do točke na kojoj postaje potpuni božji blagoslov, kao što je i predviđeno u božanskom poretku svijeta. Naime, pravi je mir istovjetan "koz­ mičkoj svijesti". Što je to kozmička svijest? Kozmička je svijest isto što i rezultat susre­ ta i sjedinjenja unutarnje snage pojedinca koja je usmjerena prema vanjskoj prirodi i okolini, i pokretačke snage prirode koja prožima tog pojedinca. U Bibliji je ta međusobna snaga privlačenja između pojedinca i prirode nazvana "Providnost" ili Božja zapovijed: "Neka bude svjetlost!" Drugim riječima, ta je svjetlost bila prvi čin stvaranja, i tada, dakle, nije bilo sunca, mjeseca, zvijezda ili drugih izvora svjetlosti, jer su, prema Bibliji te pojave bile rezultat četvrtog dana stvaranja. Zbog toga je izvjesno daje to izraz za nešto potpuno drugačije od onoga što smo se pod tim naučili razumijevati. Budući da je svjetlost bila prva stvorena ili očitovana, ona je, dakle, postojala prije svega drugog. Ona je već neko vrijeme "sijala", prije nastanka sunaca, planeta, ljudskih bića, životi­ nja i biljaka. Ali, kako je postojala prije svega drugoga, ona je onda mogla biti samo nešto koje uvijek postoji prije manifestacije i doživljavanja živih bića, naime u obliku želje, težnje i volje. Bez tih faktora bi, gledano iz kozmičke perspektive, bio nemoguć svaki oblik stvaranja.

26

Martinus

KozmicKa

i evolucija

Dakle, želja je osnova svijesti svakog živog bića, a iz nje se manifestira volja. To što postoji veliko područje manifestacija jedinke koje predstavljaju auto­ matske, tj. unutarnje organske funkcije, niti mijenja niti umanjuje taj princip. Sukladno opisanom u "Livets bog", automatske funkcije mogu nastati samo tako da najprije predstavljaju želju budne dnevne svijesti (A-znanje), a nakon toga, kroz svjesno manifestiranje volje postaju praktična manifestacija i dje­ lovanje (B-znanje) da bi konačno, nakon dovoljnog broja ponavljanja, postale rutina ili naviknuta funkcija (C-znanje), što je identično automatskoj funkci­ ji. Ta unutarnja snaga ili želja i volja pojedinca, predstavlja, dakle, "svjetlost", koju Biblija pripisuje "prvom danu" stvaranja. No, što se podrazumijeva pod "prvim danom" stvaranja? - U skladu s "Livets bog", život, a time i stvaranje nikada nisu počeli, isto kao što nikada neće prestati. No, vječno se postojanje javlja u dva naizmjenična perioda, koje sam u istoj knjizi nazvao involucija i evolucija, pri čemu ti realiteti zajednički oblikuju razdoblje doživljavanja života koje sam nazvao "spirala". Pod involucijom se podrazumijeva vrsta iskustava koja je upravo suprotna evoluciji, koju mi upravo prolazimo. Dok se biće kroz evoluciju sve više i više obogaćuje iskustvima, pri čemu se ra­ zvijaju njegovi osjećaji i inteligencija i tako biće postaje intelektualno ili sve više produhovljeno; jedinka involucijom postaje sve više okružena materi jom; od duhovnog bića sve se više preobražava u materijalno, fizičko biće, koje ništa ne zna o svojem pravom duhovnom stanju. Dok evolucija ima svoj vrhunac na najvišoj duhovnoj razini ili u "božanskom svijetu", involucija ima svoj vrhunac u najmaterijalnijem području "životinjskog carstva" ili u zoni principa ubijanja, koja, dakle, kulminira u području ljudskih bića. Ova se dva dijela spirale glatko i vrlo polako preklapaju, tako da između njih ne postoje oštre, određene granice. Zato možemo vidjeti da, na jednom određenom di­ jelu spirale, evolucija i involucija postoje istovremeno. Oznaka involucije je opadajuća vjera u Boga zemaljskog čovjeka ili njegov rastući materijalizam, koji konačno kulminira u njegovom potpunom ili stopostotnom poricanju Boga, i u odgovarajućem stopostotnom interesu ili prihvaćanju materije. U tom je stanju čovjeku nemoguće vjerovati ili razumjeti da se iza svih funkcija prirode nalazi živa svijest, Bog ili Providnost. On vjeruje da njegova materija­ listička znanost predstavlja najviši oblik manifestacije.

1/

3. POGLAVLJE

2. POGLAVLJE Involucija

svijest

Instinkt predstavlja

ostatak prošle

"kozmičke svijesti"

Vratimo li se unazad u evoluciji, vidimo da su tadašnji ljudi bili primitivni­ ji po pitanju materijalnih uvjeta života, ali u svojem odnosu prema prirodi ili Bogu još uvijek su predstavljali u velikoj većini ostatke prošle "kozmičke svijesti". Takva bića nisu mogla niti zamisliti da se iza različitih manifestacija prirode ne nalazi živa Providnost, božansko biće ili bića. Prema tome, oni su u grmljavini, u strahovitoj snazi oluje, u morskim valovima, kao i u vulkanima, stijenama i planinama, ili u kometima, suncima i zvijezdama gledali nadna­ ravne duhove. Za njih je bilo nepojmljivo da ti realiteti predstavljaju slučajne, beživotne ili mrtve pojave. Takva bića, dakle, žive u boljem kontaktu s Providnošću od materijalističkog, kulturnog čovjeka, koji niti vjeruje niti može pojmiti neku Providnost. Razumije se da biće prirode ne može razumjeti Pro­ vidnost na znanstveni ili inteligentni način. Ta je sposobnost odavno stavljena van funkcije, u korist postojeće "involucije" kojoj je ono bilo podređeno. Ono može opažati Providnost iza svih stvari isključivo pomoću svojeg instinkta. Njegovo se religiozno opažanje svodi samo na vjerovanje u predosjećaje i pojave. Prema tome, ono što mi u svakodnevnom životu nazivamo instinkt, predstavlja ostatke prošle "kozmičke svijesti". Ako se još više vratimo unazad u evoluciji i pogledamo bića koja naziva­ mo životinjama, vidjet ćemo da taj instinkt još snažnije dominira ili upravlja njihovom sviješću. Upravo taj instinkt ili ta degenerirana "kozmička svijest" vodi ta bića na brojnim područjima gdje ona na fizičkoj razini nisu razvila nikakav jasan uvid u znanstvenu budnu dnevnu svijest. Što kažete na maleno pile koje počne čeprkati u potrazi za zrnjem i sjemenkama odmah nakon izlaska iz jajeta; ili o sigurnom putovanju ptica selica tisućama kilometara do željenog cilja? - Je li i ljudima moguće nešto slično? - Zar oni ne moraju razvi­ ti tu sposobnost marljivim učenjem, da bi nakon toga uspjeli u tome pomoću kompasa ili ostalih instrumenata, mjerenja i izračuna? Krenemo li još dalje unazad u evoluciji i pogledamo one oblike života koje nazivamo "biljkama", vidimo da njima u potpunosti upravlja instinkt ili degenerirana "kozmička svijest". Dok ostala bića, ljudi i životinje, imaju osim svojeg instinkta ili umiruće "kozmičke svijesti" i početnu budnu dnevnu svi­ jest, fizički se život biljnih bića temelji isključivo na njihovom instinktu. Ona još uvijek nemaju nikakvu "dnevnu svijest" na fizičkoj razini. No, ta su bića ipak kroz prethodno postojanje u mineralnom svijetu došla do fizičke razine postojanja. Ona su, putem unutarnje želje, postupno postala ogrnuta fizičkom

28

Martinus

MzmicKa

svijest

materijom, tako da su dobila fizički organizam, kroz koji su počela doživlja­ vati utjecaje vanjske fizičke prirode. Upravo putem tih utjecaja biće ili biljka dobiva sve veću i veću sposobnost manifestiranja privlačnosti i želje prema fizičkoj materiji, kojom stoga postaje sve više i više "ogrnuta", pa postaje živo­ tinja, a nakon toga i ljudsko biće, i u tom obliku postojanja privlačenje dolazi do svojeg vrhunca u obliku čovjeka koji ubija, usmrćuje i mrzi.

kulture, bez obzira da li je to automobil, zrakoplov ili neki drugi stroj, on će tu pojavu smatrati "čarolijom" ili nečim "natprirodnim". Događa se to zahvalju­ jući okolnosti da on nikada prije nije doživio ništa slično, i u skladu s time, u njegovoj skupini iskustava ili sjećanju u potpunosti nedostaju takva iskustva. On ne može razumjeti princip rada stroja, pa zamišlja da ga pokreću neke natprirodne nevidljive sile.

4. POGLAVLJE

5. POGLAVLJE

Sposobnost pamćenja koja se nalazi iza osjetilne i opažajne sposobnosti

Da bi osjetilna reakcija mogla postati iskustvo ili znanje, ona se pomoću koncentracije mora povezati s iskustvima jedinke

Istovremeno dok ta "involucija" u fizičku materiju čini biće teškim i vezanim za zemlju, događa se i početak ili prvi stupanj procesa koji nazivamo evolu­ cija. Putem spomenutih reakcija na kontakt jedinke s fizičkom prirodom, u svijesti jedinke nastaju sjećanja na te reakcije. Ta sjećanja nazivamo iskustvi­ ma. Malo po malo se u svijesti "jedinke" u organu namijenjenom za tu svrhu, sakupljaju iskustva. Taj je organ u knjizi "Livets bog" nazvan tijelo pamćenja. To tijelo zajedno s prikupljenim iskustvima predstavlja čitavi registar za je­ dinku. Bez tog registra niti jedno biće ne bi moglo opažati. Ako bi vi u ovome trenutku u potpunosti izgubili svoje pamćenje, nikako ne biste mogli opažati. Nesumnjivo biste vidjeli, slušali, osjećali ili opažali reakcije na kontakt vašeg organizma s vanjskom prirodom, no nikako ne biste mogli identificirati te re­ akcije; drugim riječima, nikako ne biste znali što vi to gledate, slušate, osjećate ili opažate. Ne biste znali gdje se trenutno nalazite. Pretpostavimo da čujete nekog čovjeka kako govori; uopće ne biste razumjeli što on to govori. Kada nešto možete razumjeti, to se isključivo temelji na iskustvima koja ste pret­ hodno doživjeli i koja se tiču tog područja. Što više iskustava imate na tim područjima, bolje ćete ih moći razumjeti i kada vaš materijal iskustava bude dovoljan, moći ćete kontrolirati ta područja i reakcije, dok je sasvim suprotan slučaj kada nemate iskustava. No, iako ne možete razumjeti taj predmet, to vas ne sprječava da čujete razgovor o njemu i vaš je sluh isto tako dobar kao i sluh onih koji razumiju taj razgovor. Kao što vidite, samo slušanje nije dovoljno. Isto vrijedi i za sve što vidite. Ukoliko u svojem pamćenju nemate sjećanja na srodna iskustva 0 tome što vidite, nikako nećete moći razumjeti ili shvatiti što vi to vidite. Na toj se pojavi temelji svako praznovjerje. Kada se primitivni čovjek iz mračne afričke džungle suoči s nekim od tehničkih čuda moderne

Iako je fizički vid primitivnog bića isto tako dobar i jasan kao onaj kulturnog bića, to samo po sebi nije dovoljno. Svjesnost je tu, ali znanje o detaljnoj istini ili pravoj prirodi predmeta opažanja nije moguće u situaciji u kojoj netko nema sjećanje na ranija odgovarajuća ili srodna iskustva, koja imaju ulogu većeg ili manjeg prethodnog materijala znanja, pomoću kojeg se, u odgo­ varajućoj mjeri, mogu prepoznati ili identificirati nova iskustva. Iza svakog osjetilnog utiska dolazi do susreta između snage koja proizlazi iz najdubljih slojeva svijesti jedinke i dolazeće snage od vanjskih utjecaja. Jedna od snaga koje proizlaze od jedinke predstavlja, u svojem najjačem očitovanju, ono što poznajemo kao "koncentraciju". Kada koncentrirate svoje misli, to je samo zato da biste riješili ovaj ili onaj problem koji je za vas misteriozan ili nepo­ znat. Ta koncentracija misli istovjetna je mobiliziranju svega što vi imate u svojim svjesnim iskustvima, a što se odnosi na taj problem. Koncentracija je, dakle, način na koji vi pokušavate razjasniti nepoznato pomoću onoga što već znate. Da je to tako pokazuje se u slučaju kada vi u svojim mislima ili pamćenju ne možete za nepoznati problem pronaći srodna iskustva, i tada će isti taj problem za vas biti misteriozan i nerješiv, kao što je televizijsko i radijsko emitiranje ili neko drugo tehničko i znanstveno najmodernije čudo za čovjeka iz džungle. Sva opažanja, dakle, predstavljaju reakcije na poznata i nepoznata iskustva, koja se susreću s našim pamćenjem, što znači, susreću se s reakcijama na naša prethodna iskustva. Sve što utječe na naša osjetila, bez obzira da li je to naš vid, sluh, osjetilo mirisa, okusa ili dodira, nama je potpu­ no nepoznato sve dok to ne dođe u kontakt s našim prethodnim iskustvima. Prema tome, naša će sposobnost opažanja, a time i naša sposobnost razumi­ jevanja ovisiti o tome koliko je naše pamćenje ili materijal iskustava. Što više

30

Marhnus

iskustva imamo, tim lakše, dublje i brže opažamo nova iskustva unutar istog područja; dok je suprotan slučaj u svakom području gdje imamo vrlo malo ili nam u potpunosti nedostaju prethodna iskustva.

6. POGLAVLJE "Rat sviju protiv svih"pitanje je iskustava i opažanja Stoga je sasvim prirodno da svi mi ne opažamo iste stvari, probleme ili pred­ mete istom lakoćom ili istim razumijevanjem. Neke probleme ili predmete bez problema uspijevamo razumjeti ili opažati; dok postoje problemi koji od nas zahtijevaju dugogodišnje učenje prije nego što ih u potpunosti uspijemo riješiti. Istovremeno postoje ljudi koji uopće ne mogu razumjeti probleme koji nama izgledaju lako razumljivi; dok isti ti ljudi, s druge strane, mogu imati veću sposobnost u razumijevanju ili shvaćanju problema koji pak nama izgledaju teški. Kao što vidimo, nije dovoljno da su vanjska fizička osjetila sto posto zdrava, ispravna i čista. Kvaliteta opažanja uglavnom ovisi o našem prethodnom materijalu iskustava. I kako do sada mi baš nismo imali potpuno istu sudbinu ili imali ista iskustva, onda nije nimalo neobično što smo tako ra­ zličiti. Ta različitost u najgorem slučaju pojedince može učiniti prilično netr­ peljivima, može ih učiniti neprijateljima, tako da medu njima vlada potpuno nerazumijevanje. Upravo takve okolnosti, koje predstavljaju najdublji uzrok svakog nemira, kulminiraju u onome što nazivamo "rat sviju protiv svih". Mi smo, dakle, stigli do korijena onoga što danas čovječanstvu nanosi nesreću i patnju. Kada negdje izbije rat, bez obzira da li između čovjeka i čovjeka ili između država, za to se ne može kriviti niti jedna strana, jer je ta­ kvo nesretno stanje, kozmički gledano, isključivo pitanje opažanja. Ne može doći ni do kakvog sukoba ukoliko obje strane na pogrešan način ne opažaju jedna drugu. Ukoliko samo jedna strana, kozmički gledano, opaža ispravno, tada će ta strana u potpunosti razumjeti da ona druga strana nikako ne može biti drugačija nego što jest. Čitavi razvoj ove potonje strane rezultat je njenog ukupnog pamćenja ili njenog sakupljenog materijala iskustava. To što taj ma­ terijal iskustava nije dovoljno bogat da bi to drugo biće moglo ispravno razu­ mjeti situaciju, kozmički gledano, nije njegova krivica; isto kao što ne ovisi o njemu koliko će biti visok njegov fizički organizam ili da li će imati smeđe ili plave oči. No, kako jednoj strani u sukobu nedostaje materijal iskustava, njena će svijest, a time i njeno opažanje i na tome temeljeno ponašanje neminovno

KozmicKa

svijest

3 1

pokazivati ili biti obilježeno tim nedostatkom. Obzirom da je uzrok tog ne­ dostatka u nedovoljnom materijalu iskustava, tada je njegova svijest, a time i njegovo opažanje istovjetno s nepotpunim mentalnim razvojem. Biće se u mentalnom smislu još nije u potpunosti razvilo. Još je uvijek nerazvijeno biće i zato može očitovati samo postupke nerazvijenog bića. Ako je druga strana kozmički svjesno biće, tada će njegov mentalitet u tolikoj mjeri biti ispunjen materijalom iskustava da će on s lakoćom razumjeti mentalnu nezrelost svo­ jeg protivnika, i u tom slučaju neće doći ni do kakvog sukoba. Normalan čo­ vjek ne počinje tuči nekog drugog čovjeka samo zato što je on toliko i toliko centimetara visok ili na neki drugi način pokazuje da je još uvijek nerazvijen. On prihvaća druge onakvima kakvi jesu. To što je netko možda nesavršen nikada ne može potaknuti naprednog čovjeka na bilo kakvu okrutnost prema nesavršenom biću. On zna da dosadašnji razvoj nekog bića ni na koji način nije pitanje njegove volje, već isključivo pitanje njegovog razvoja. Sada može­ mo još bolje razumjeti odnos Spasitelja svijeta prema svojim krvnicima, kada je rekao: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!"

7. POGLAVLJE Svaka vrsta nesklada ima svoj korijen u nedovoljnom razvoju ili intelektualnoj nezrelosti

u

Međutim, ukoliko ovdje spomenuta strana nema kozmičku svijest, tada će ona poput druge strane u sukobu biti manje ili više nesavršena, biti će manje ili više nezrela. Ta će nezrelost dovesti do nerazumijevanja suprotne strane, a time će predstavljati osnovu međusobnog sukoba ili rata i njihove nepomir­ ljivosti. Ovdje se bavimo stanjem koje je rasprostranjeno među današnjim zemaljskim ljudima. Svaki oblik sukoba između pojedinca može postojati samo ako su zadovoljeni spomenuti uvjeti. Prema tome, svaka vrsta nesklada ima svoj korijen isključivo u mentalnoj "nerazvijenosti" ili nedostatku visoke intelektualnosti. Svako proganjanje nekog čovjeka od strane drugog čovjeka, bez obzira da li je to u obliku klevetanja, zlog kritiziranja, okrutnosti, nasilja, sakaćenja ili ubojstva, nikada, ni u kakvim okolnostima ne može biti izraz visoke intelektualnosti ili dovršenog razvoja. Ti simptomi mogu biti rezultat samo nedostatka materijala iskustva, nedostatka ljudske zrelosti. Za dovoljno naprednog tražitelja ti simptomi predstavljaju nepobitnu činjenicu, a time i za znanost, da takva bića, gledano iz kozmičke perspektive, zapravo ne znaju

32

Martinus

što čine. Njihovo je opažanje situacije potpuno iluzorno. Oni vjeruju da se njihovi protivnici mogu ponašati drugačije nego što to čine, i ta iluzija uvijek dovodi do sukoba. Kako netko može biti fizički viši nego što je to u sadašnjem trenutku? - Kako on može biti mentalno viši, imati drugi karakter, drugi način razmišljanja ili opažanje trenutne situacije od ovog sadašnjeg? - On može, s vremenom, donekle promijeniti svoj život, svoj način razmišljanja i opaža­ nje svoje okoline ili svojih bližnjih, no, njegovo ponašanje ili priroda sada ili trenutno ne mogu nikako biti drukčiji, jer bi u tom slučaju biće moralo imati sasvim drugačiju prošlost, s posve drukčijom sudbinom; druge roditelje i sasvim drugačiju obitelj; moralo bi doći iz sasvim drugačijeg socijalnog i društvenog miljea. Biti netrpeljiv, okrutan i osvetoljubiv prema nekom dru­ gom čovjeku, istovjetno je proganjanju ili mučenju tog čovjeka samo zato što on nije imao prošlost s ovdje spomenutim neophodnim prethodnim uvjeti­ ma. To što netko izobilno može ispuniti uvjete koje on tako silno zahtijeva ili očekuje od drugih, samo pokazuje da je on sam imao neophodne preduvjete, čiji je rezultat to njegovo ispunjavanje ili zamišljeno primjerno ponašanje. No, nije li budalasto zahtijevati takvo ponašanje kada u potpunosti nedostaju prethodni uvjeti? - Uistinu, spasenje je svijeta itekako bilo potrebno. S dobrim se razlogom rodilo biće koje je pomoću visoko-intelektualnog uvida moglo oblikovati svoj život u skladu s ovakvom praksom - "okrenuti desni obraz, kada te netko udari po lijevom"; biće koje je sa sjajnom blagošću moglo opro­ stiti svim svojim krvnicima. Nije bez razloga ovo uzvišeno biće bilo opravda­ no kroz "posrednika", "Svetog duha", a to znači objavu u svijesti - ne u obliku gluposti - već u obliku znanstveno utemeljene objave najveće usklađenosti sa zakonima svemira ili božanstvenog slijeđenja Božjih stopa. Drugim riječima, to je bila sjajna uputa kako Božična poruka anđela pastirima u polju "mir na zemlji", može postati stvarnost, a time i na slavu "Bogu na visini" - a za čovje­ čanstvo "dobra volja među svim ljudima".

8. POGLAVLJE Samo oni koji vole sve i svakoga imaju pravi mir u svojim srcima Kao što vidite, Božična poruka ili Božično evanđelje predstavlja veću i bližu stvarnost no što ste mislili. Njena istina mora dotaknuti sve one koji žive u ne­ miru, što znači u sukobu, patnjama, tuzi i nevolji. A koliko je ljudi slobodno od ta četiri uzroka patnje? - Odgovor na to nepobitno mora biti sljedeći: "Samo

KozmičKa

svijest

ona bića koja vole svoje bližnje kao same sebe, što znači vole sve i svakoga, i imaju postojani mir u svojoj nutrini, mir kroz koji će se neometano objaviti vječni izvor prosvjetljenja "Sveti duh" ili "kozmička svijest" i postaviti temelj te univerzalne ljubavi pomoću Božjeg vlastitog znanja. To će omogućiti biću da razmišlja o vječnim mislima Svemogućega i inicirati ga u potpuno razumi­ jevanje tog predmeta, što je ono, u obliku svega i svakoga već odavno obuhva­ tilo i proželo svojom ljubavlju. Samo u biću u čijim grudima ljubav potiče ono najbolje u korist čitavog svijeta ili na radost svih živih bića, može sijati jasna svjetlost intelektualnosti ili razumijevanja, koja uklanja svaku tamu."

9. POGLAVLJE Ispravno razumijevanje života i iz toga proizlazeća humanost prema svima i svemu ne može se nametnuti niti jednome biću naredbom, mučenjem ili kažnjavanjem Da bi se postigao pravi mir potrebno je slijediti stope spasitelja svijeta. Morat ćemo se uskladiti i pomiriti s činjenicom da niti jedno biće sada ili trenutno ne može biti drukčije ili se ne može ponašati drukčije nego što to čini, bez obzira na to koliko mu to moglo donositi štete ili koristi, patnje i boli ili ra­ dosti i zadovoljstva. Učeći se u razumijevanju toga, učimo se ne pokušavati nametnuti svoju volju suncu i mjesecu, ne pokušavati nametnuti svoju volju Bogu. No, takvo razumijevanje i iz toga proizlazeću humanost prema svima i svemu nitko vam ne može nametnuti naredbom, mučenjem ili kažnjavanjem, isto kao što to ne možete dobiti nekim čudom. Naravno, mogu biti od koristi usmjerenja ili upute za stjecanje ispravnog načina ponašanja, ali tek nakon što vas je Providnost ili priroda na druge načine dovela do takve zrelosti da vi s povjerenjem možete prihvatiti te upute kao poželjne ideale i na taj način ih učiniti vodičima kroz svoj svakodnevni život. No, da bi mogli na taj način prihvatiti te ideale, sami život, priroda ili Providnost mora također stvoriti u vašoj svijesti odgovarajuću prethodnu zrelost za te ideale, što znači, glad i žeđ ili želju za upravo tim idealima. Tu zrelost, tu želju za idealima, tu čežnju za savršenijim postojanjem Providnost ili priroda stvaraju samo putem vaše svakodnevne sudbine. Putem vaših svakodnevnih iskustava, a naročito putem gorkih, neugodnih i bolnih iskustava vaš mentalitet dobiva na zrelosti, što je preduvjet za početak stvaranja mira u vašoj vlastitoj nutrini. I mi ćemo se zato ovdje pozabaviti time kako vas priroda vodi ka toj zrelosti.

34

Martinus 10. POGLAVLJE Opažanje života nekog bića

njegov je "kompas sudbine"

Kao što smo već rekli, sva naša životna iskustva mi doživljavamo kroz naša osjetila. Ta iskustva predstavljaju, kao što sam već spomenuo, reakciju između naše unutarnje izlazeće snage i snage koja dolazi izvana. Prva je snaga isto­ vjetna našoj volji, to je manifestiranje naših težnji, želja ili namjera. Druga se snaga sastoji od svih utjecaja iz prirode, iz naše okoline i od naših bližnjih, koji su usmjereni prema nama i prema našem organizmu. Prema tome, ta se dva oblika snage susreću u našoj svijesti. Njihovim susretom dolazi do reak­ cije koja pokreće naše misli, potičući naša osjetila da vibriraju i da naši živci registriraju bol ili užitak. Taj čitavi proces čini naše doživljavanje života ili ono što nazivamo našom sudbinom. To cjelokupno kruženje energije u pojedincu može se samo opažati kao "bol" ili "užitak". Bez obzira kakva iskustva, kakve misli ili osjećaje pojedinac doživljava, oni ne bi mogli postojati da ne pred­ stavljaju, u većoj ili manjoj mjeri jedan od ova dva kontrasta. Dakle, svaka manifestacija, djelovanje ili iskustvo, koje registriraju osjetila pojedinca, is­ ključivo pripadaju ovom ili onom stupnju na skali između boli i užitka. Neko iskustvo može predstavljati veliki stupanj ugode i pojedinac osjeća radost. Njegova se sudbina smatra sretnom. No, iskustva također u velikom stupnju mogu predstavljati patnju, i pojedinac osjeća tugu i depresiju, smatrajući svo­ ju sudbinu nesretnom. Između ekstrema ova dva kontrasta - tuge i radosti - pojedinac žonglira sa svojom sudbinom ili svojim doživljavanjem života. On se kreće ili prema kontrastu tuge ili prema kontrastu ugode. Kormilo tog kursa njegova je volja, dok je njegovo opažanje života ili postojanja njegov "kompas". Obzirom da se postignuće tog kontrasta ugode, što znači postignu­ će normalne fizičke i duhovne ugode isključivo bazira na tom "kompasu" ili opažanju života samog bića, njegovo čitavo stvaranje sudbine u smjeru ugode ovisit će o tom opažanju. Ima li ono ispravno i apsolutno istinito opažanje života i postojanja oko sebe, svojih bližnjih, životinja i ljudi, i svega ostalog što nazivamo "prirodom", tada će ono u svakoj situaciji vidjeti stvarnu vezu izme­ đu sebe i uzroka neke situacije. Taj će "kompas" tada biti apsolutno ispravan. No, ako ono nema takvo apsolutno istinito opažanje života ili postojanja, tada u danoj situaciji neće moći jasno vidjeti. Iz toga donekle možemo izuzeti bilj­ ke i životinje s njihovim još uvijek savršenim instinktom. No, ljudi u takvim situacijama postupaju naslijepo. Primorani su djelovati u skladu sa znanjem koje još nemaju. Njihov kompas na taj način postaje neispravan i oni u skladu s time skreću sa kursa koji vodi ka pravoj ugodi: sretnoj sudbini ili postojanju,

KozmtcKa

svijest

koje kulminira u savršenom doživljavanju života označenom kao "kraljevstvo nebesko". Pojedinac je sada usmjeren prema opasnim mentalnim i fizičkim stijenama. Njegovi se brojni zemaljski životi slamaju na valovima poroka, neumjerenosti, mržnje i bijesa. Upravo takvu nevolju, koju nazivamo nesretnom sudbinom ili jedino što može postojati kao kontrast "kraljevstvu nebeskom" nazivamo "paklom".

11. POGLAVLJE Savršeno sretna sudbina ne može se doseći vjerovanjem u "snagu mača" Jasno se može vidjeti u atmosferi koja danas dominira Zemljom da nije sa­ svim ispravan "kompas" ili opažanje života i postojanja pojedinca. Ljudi gla­ duju i smrzavaju se iako na Zemlji postoji obilje hrane i izvora topline. Ljudi se međusobno ubijaju kako bi stekli svoje mjesto pod suncem, iako su svi kontinenti i mora okupani božanstvenom svjetlošću ove sjajne zvijezde. Ista ta bića varaju i kradu jedni od drugih dobra i blaga kojima je Zemlja tako obilno opskrbljena da je broj ljudi doista malen u usporedbi s tim, i da se Zemlja gotovo može smatrati još uvijek nenaseljenim svijetom. Naši su izvori hrane tako ogromni da će biti dovoljni za tisuće i tisuće narednih generacija milijardi još nerođenih duša. Današnje se generacije u tolikoj mjeri međusob­ no sakate ili masakriraju da njihova krv crvenom bojom boji vodu u rijeka­ ma, a njihov samrtni hropac odjekuje džunglama kao i beskrajnim, pustim snježnim područjima; dok preživjeli, jednom otpušteni iz bolnica i lječilišta, šepaju na umjetnim nogama, rade uz pomoć umjetnih udova, s rukama koje su zamijenjene željeznim kukama, umjesto očiju imaju obojane staklene ku­ glice, slijepi opipavaju svoj put ili ih na uzici vode trenirani psi. Doista, ovdje su toliko hvaljeni "gospodari stvaranja" zamijenili svoje mjesto s "glupim" ži­ votinjama. Moramo ovdje shvatiti da, kada spominjemo ove stvari, to nije stoga što ne cijenimo umjetne udove i ostale oblike pomoći jadnim i osakaćenim bi­ ćima, već naprotiv, i u tome možemo vidjeti božansku ruku pomoći koja se pruža prema tim nesretnim bićima. Spominjemo to isključivo zato da bismo ukazali na posljedice pogrešnog kursa. Naravno da niti jedan vojnik ne oče­ kuje da će rezultat njegovog zanata poprimiti toliko krivi ili pogrešni smjer protivan kontrastu ugode, da će ga dovesti do tako tužne situacije; da on ne-

Martinus

Kozmička svijest

prestano mora biti voden na uzici od strane "glupe" životinje. Nije li vjerovao da će tom borbom postići sreću i dobrobit? - Nije li vjerovao da će uistinu biti sretan ako zarobi ili uništi svojeg bližnjeg, tj. svojeg neprijatelja? Nije li vjerovao u snagu mača? - Nije li vjerovao da je sila put do uspjeha ? - Nije li cijelo njegovo vjerovanje ili opažanje života i postojanja bilo upravo suprotno apsolutnoj stvarnosti ili apsolutnoj istini?

prokletstvo". No, to nije moguće. Upravo u patnji, da, čak i u samoj "paklenoj vatri" mi vidimo moćnu, usmjeravajuću ruku Svemogućega, njegovu vječnu logiku i plan za sva živa bića koji je ispunjen ljubavlju. Nikada niti jedno biće koje je došlo na svijet i doživjelo jasnu svjetlost Sunca, neće završiti u "vječ­ nom paklu", isto kao što biće koje je započelo svoj život udisanjem kristalno čistog zraka ili atmosfere planeta neće završiti u vječnom prokletstvu, muče­ nju ili sakaćenju koje je predviđeno kao "kazna za grešnike" od strane Provid­ nosti. Svako će biće neizbježno osjetiti da je u "potpunoj tami" pakla, gdje je patnja najveća, Bog najbliži, čuti će njegov glas, osjetit će njegov spasilački i zaštitnički zagrljaj, i doživjet će da ga Njegovo milovanje nikada ne može na­ pustiti, već je vječno prisutno kroz prostor i vrijeme, kroz svjetlost i tamu. No, ljudi još uvijek to ne mogu osjetiti. Oni još uvijek nemaju tako razvijenu spo­ sobnost opažanja ili tako razvijena osjetila da mogu vidjeti svjetlost u tami, vidjeti kako se ljubav otkriva u patnji ili božanska zaštita kroz nesretnu sud­ binu. Naprotiv, oni uglavnom opažaju samo tamu u tami. Oni opažaju proga­ njanje, klevetanje ili antipatiju od strane svojih bližnjih kao nešto "zlo". Vide sebe u svojoj nesretnoj sudbini kao žrtve igre slučajnih, nadmoćnih, mrtvih i slijepih sila ili nenaklonost ljutitog Boga, proganjanje i "kaznu za grijehe". Sa­ svim je prirodno da oni u takvoj situaciji ne opažaju najveću činjenicu života: "Sve je vrlo dobro". Mogu opažati i osjećati samo da je ta činjenica apsurdna. Oni ne mogu vjerovati ili razumjeti da može biti nešto dobro u njihovim patnjama ili nesretnoj sudbini. Oni se osjećaju mučenicima ili žrtvama velike nepravde. I upravo ovdje se otkriva stupanj kozmičkog "djetinjstva". To je zato što, kozmički gledano, nitko ne može činiti nepravdu ili biti žrtva nepravde. Sve je u Božjem planu svijeta sto posto korisno, a to znači sto posto ispunjeno ljubavlju. Prema tome, plan svijeta predstavlja kulminaciju ljubavi. No, budući da predstavlja kulminaciju ljubavi, on nikako ne može biti bolji. Razumjeti to i ponašati se u skladu s time isto je što i biti "jedno s Ocem", a to je apsolutni preduvjet da bi se stekao pravi mir u vlastitom umu i da bi se mogla doživjeti "dobra volja" koju su anđeli obećali u svojoj poruci.

36

Kako netko može postići sreću i dobrobit sijući drugima nesreću i pat­ nju? - Nije li za očekivati da će se ti drugi također braniti? - No, na taj se način čovjek izlaže opasnosti da bude osakaćen ili upropašten, i da tako doživi spar­ tanske okolnosti, ili on postaje pobjednik i mora održavati svoj položaj zatva­ rajući i tlačeći druge, primoran sijati sakaćenje i patnju. No, tko može živjeti lagodnim životom koji se temelji na sakaćenju i nesreći drugih, koji predstav­ lja neprestano uzimanje života i zdravlja drugih bića? - Odgovor na to je da to može činiti samo bezosjećajno biće, biće kojem nedostaje suosjećanja. To je biće čiji se mentalitet nalazi vrlo blizu primitivnom stupnju životinja, a to može biti i nenormalno biće sa sadističkim sklonostima Ali, dobrobit koja se isključivo održava borbom, uvijek će neizbježno biti pomiješana sa strahom, jer prije ili kasnije borba može dovesti do prilično neizvjesnog rezultata. A lagodan život pomiješan sa strahom ne predstavlja savršeni život ni savršenu sreću. Usklađenost "kompasa sudbine", što znači naše apsolutno ispravno ili istinito opažanje života, jedini je način na koji možemo izgraditi savršeno sretnu sudbinu i na taj način biti u stopostotnom skladu s ispunjavanjem bo­ žanstvenog plana svijeta oko nas, i tako, poput spasitelja svijeta, biti "jedno s Ocem". Jedino kroz "jedinstvo s Ocem" možemo doživjeti ostvarenje Božične poruke: mir na Zemlji, mir u našem umu i mir između nas i naših bližnjih: ljudi, životinja i biljaka.

12. POGLAVLJE Sve dok se biće nalazi na stupnju kozmičkog djetinjstva, ono ne može vidjeti savršenstvo ili "sveljubav" u prirodi ili svemiru Kao što smo već spomenuli, iz sudbine ljudi možemo vidjeti da se oni većinom nalaze na pogrešnom kursu. Protivno religioznoj mudrosti, idealima i zapovi­ jedima, na stotine tisuća bića usmjeravaju svoju sudbinu prema tami, prema patnji, prema "paklu". A crkveno kršćanstvo za ta bića propovijeda "vječno

37

38

39

Martinus

Kozmička svijest

13. POGLAVLJE

trebaju biti upotrijebljeni, raspoređeni i iskorišteni. Bez takvog razumijeva­ nja života čovjek ne može biti u skladu s namjerom koja se nalazi iza preobražavanja Zemlje od eksplozivne, istopljene i kipuće vatrene materije do današnjeg svijeta s tako obilnim mogućnostima za doživljavanje blagostanja u krvi i mesu. Koja bi inače korist bila od tako obilnih mogućnosti i životnih izvora? - Zar nam ovdje nije bio pokazan put ili smjer našeg duhovnog ili kozmičkog kursa? Nismo li ovdje jasno vidjeli da onaj tko mrzi i proganja svoje bližnje ili na neki drugi način uništava njihovu životnu radost, djeluje protiv stvaralačkog plana, u skladu s kojim se odvija preobražavanje Zemlje? Zemlja se preobrazila od eksplozivne mase u planet s vrhunskim uvjetima za blagostanje današnjih ljudi, da postoje preduvjeti za blagostanje milijardi još nerođenih budućih generacija. Da li netko vjeruje da je to obilje životnih mogućnosti stvoreno samo zato da bi neki ljudi podlegli bolesti, sakaćenju ili smrti zbog nemogućnosti da dođu do tih izvora, dok drugi podliježu pohlepi, neumjerenosti i depresiji zbog prelaganog pristupa tim životnim dobrima? - Nije li lako uočiti da se te nesreće ne mogu pripisati nekoj pogrešci u planu svijeta? On je stvorio dovoljno dobara. Te se nesreće mogu pripisati isklju­ čivo samim ljudima. One su rezultat njihovog opažanja, volje i djelovanja. Kada to opažanje, volja i djelovanje dovode do takvih posljedica, to samo po­ kazuje da ta bića u mentalnom smislu još nisu dovoljno razvijena. Zemlja je toliko napredovala u svojem stvaralačkom planu da ljudima može osigurati ugodan, divan i sjajan život, potpuni mir ili stopostotnu sreću. Ali, mentalitet zemaljskih ljudi još uvijek se ne nalazi na razini takvog stupnja stvaranja ili procesa preobražavanja ovog planeta. Činjenica je da se mentalitet ljudi mora razviti u mjeri da može odgovarati savršenom stupnju razvoja planeta i to je ono što se upravo događa.

Ljudi su još uvijek nedovršena bića u manifestaciji božanskog plana svijeta Dakle, pogrešno je opažanje života, mentalni kompas bića. Svaki puta kad se netko osjeća progonjenim, kada se osjeća "kažnjenim" od strane sudbine, bez obzira da li se to manifestira kao direktno proganjanje od strane bli­ žnjih ili kao bolest, tuga ili siromaštvo; dakle, bez obzira kakve je prirode patnja, to je, kozmički gledano, sasvim prirodni izraz uzroka i posljedica, što je ponovno tek jedna karika u savršenstvu velikog procesa stvaranja kojim je Zemlja preobražena iz svojeg vatrenog stanja u sadašnje stanje pogodno za životinjski oblik života, i kroz koji će biće biti vođeno ka svojem dovršenom stanju, u kojem će sada prevladavajuće patnje pripadati prošlosti. Kada bića ne opažaju na ispravan način život kojem i sama pripadaju, ona ne mogu ispravno upravljati niti svojim kormilom, a to je njihova volja. Njihovo po­ našanje tako postaje pogrešno. Oni oslobađaju uzroke koji stvaraju sasvim drugačije posljedice od očekivanih. Obzirom da se te pogrešne posljedice pokazuju u obliku nesklada, bola i patnje, kao tuga i nesreća, sve što se od­ nosi na nesklad ili patnju, isključivo će biti rezultat pogrešnog djelovanja. A kako pogrešno djelovanje isključivo predstavlja očitovanje pogrešne volje, to je ponovno istovjetno pogrešnom opažanju postojanja ili samog života u odnosu na prirodu ili svojeg bližnjeg. Iz toga proizlazi da nesretna sudbina, bol i patnja predstavljaju izraz isključivo nečeg nedovršenog u velikom pro­ cesu stvaranja. To potvrđuje i činjenica da u svakoj situaciji u kojoj se volja, a time i djelovanje manifestiraju na ispravan način, što znači u korist prirodne dobrobiti okoline, tamo harmonija, a time i mir na kraju postaju prirodna i neizbježna posljedica. Ovdje dolazi do ravnoteže između energija, misaonih oblika bića, njegovog mentalnog stava, ovdje nesretna sudbina nestaje poput rose na suncu, i biće doživljava svoju sudbinu kao apsolutnu dobrobit koju je ono već moglo vidjeti kao namjeru plana svijeta. U protivnom, Zemlja ne bi bila tako obilno obdarena uvjetima i mogućnostima za stvaranje sadašnjih harmoničnih ili sretnih okolnosti po količini životnih proizvoda u odnosu na broj živih bića. Dakle, postoji obilje mogućnosti i uvjeta za stvaranje blago­ stanja. Ljudi ih samo trebaju uzeti i iskoristiti. No, upravo to oni nisu uspjeli učiniti. Gladuju i smrzavaju se do smrti usred raja ispunjenog hranom, sun­ cem i toplinom. Oni ubijaju, usmrćuju i sakate jedni druge, jer vjeruju da je njihov bližnji uzrok njihove "zle" sudbine. A to nije istina. Nije naš bližnji taj koji treba biti osakaćen, ubijen ili uništen, već su to planetarni izvori koji

14. POGLAVLJE Stoje to što pretvara ljude u humaniste i stvara "kozmičku svijest" Povijest čovječanstva, koje je zapravo najmlađe i posljednje u velikom proce­ su stvaranja, pokazuje da ono svoje početke ima skroz dolje u životinjskim i barbarskim oblicima života, i ono se razvija od tog primitivnog, životinjskog stupnja ka današnjem kulturnom stupnju. Istina je da taj kulturni stupanj još uvijek predstavlja princip ubijanja, koji nadaleko nadmašuje sve što smo do sada mogli vidjeti; no, također je činjenica da se usporedno s upotrebom

40

Martinus

tog principa - ratom, ubijanjem i sakaćenjem - razvijao i humani mentalitet, rastući interes ili razumijevanje da bez humanizma - kulture, mira i sreće čovječanstvo ne može opstati. Prema tome, možemo vidjeti da su postupno bili ukinuti okrutni zakoni koji su se u prošlosti primjenjivali. Više nije dozvo­ ljeno javno kupovati i prodavati ljude. I kao što su se ljudi u prošlosti borili protiv ropstva, tako oni danas pokušavaju putem policije i sudstva obuzdati krađu, ubijanje i nasilje, pa čak i najveće zlo za čovječanstvo - rat - danas se može voditi samo u ime humanizma. Svi se bore da bi pobijedili tobožnju okrutnost neprijatelja. Zar se svi ne bore da bi stvorili pravdu i mir? Tko se usuđuje priznati da vodi rat zbog suprotnih razloga? A onda ne izostaju niti rezultati sve te borbe, tog manifestiranja patnje. To je posuda za taljenje čovječanstva. Iz tog procesa može proizaći samo jedan konačni rezultat - hu­ manizam. I što je gori rat, sakaćenje i patnje, koje ljudi jedni drugima nanose, brže će se doći do rezultata. A kako je svaka patnja sigurni pokazatelj da je čovjek oslobodio uzroke koji su u sukobu s planom svijeta, kao što je svako ugodno iskustvo pokazatelj da je čovjek oslobodio uzroke koji su u skladu s tim planom, u skladu s preobražavanjem Zemlje u boravište humanizma i savršenstva, svatko će prije ili kasnije doći do te spoznaje. Iskustva se pat­ nji postupno prikupljaju u svijesti, oblikuju prethodno spomenuti "registar", i određuju kako ćemo mi razumjeti ili opažati svako novo iskustvo. Niti jedno iskustvo u svakodnevnom životu ne može se opaziti bez suočavanja s tim re­ gistrom. O tom registru ovisi naše razumijevanje onoga što vidimo ili doživ­ ljavamo. Nećemo moći razumjeti niti jedno iskustvo za koje nemamo kopiju u tom registru. Ono će nam biti potpuno neshvatljivo. A tamo gdje ne razumi­ jemo događaje, primorani smo postupati naslijepo. A tamo gdje to mentalno sljepilo predstavlja temelj naše volje i djelovanja, tamo mi, naravno, kozmički gledano, ne znamo što činimo. A budući da isključivo zbog toga postupamo protiv plana svijeta, protiv humanizma, svako je nehumano djelovanje za­ pravo isključivo rezultat neznanja. Upravo je razumijevanje toga ono što nas preobražava u humana bića. Kada mi, poput Krista, shvatimo da naši mučitelji ili sva ona bića koja prema nama iskazuju okrutnost, što znači netrpeljivost, bijes, proganjanje, mržnju i osvetu, u potpunosti djeluju iz mentalnog sljepila ili neznanja, tada to uklanja čitavi žalac njihovog ponašanja protiv nas. Tada čovjek razumije kako je glupa svaka ljutnja, mržnja i osveta protiv takvih bića. Čovjek se ne može ljutiti na takva bića isto kao što se ne može ljutiti na malo, bespomoćno dijete u kolijevci ili na mentalno poremećena, umobolna bića. Iz takvog stupnja svijesti najstariji i najveći mudraci čovječanstva daju savje­ te da se "ne sudi", da se ne osvećuje ili na neki drugi način uzrokuje patnja drugim bićima, već da se okrene desni obraz kada te udare po lijevom, i da

Kozmička

svijest

41

se sve u svemu voli bližnjeg kao samoga sebe. Upravo takav stupanj svijesti predstavlja "Sveti duh" o kojem se govori u Bibliji, a koji je u mojem glavnom djelu "Livets bog" nazvan "kozmička svijest".

15. POGLAVLJE Put ka "kozmičkoj svijesti" vodi kroz razvoj sposobnosti razumijevanja i opraštanja Prema tome, "kozmička svijest" isto je što i "razvijeni mentalitet" ljudskog bića. Taj je mentalitet cilj velikog procesa stvaranja ili preobražavanja Zemlje. Stupanj je to mentaliteta koji će omogućiti čovječanstvu, kada ga većina bude posjedovala, razumijevanje plana svijeta, a time i usklađenost s uzvišenim procesom stvaranja. Na taj će način čovječanstvo urediti i raspodijeliti obilna planetarna dobra i životne proizvode da nitko više neće morati gladovati i smrzavati se. Nitko neće imati želju za krađom i pljačkanjem drugih. Nitko neće umirati zbog siromaštva ili neumjerenosti. Isti stupanj svijesti predstav­ lja tako veliki i obimni mentalni katalog, da će pojedinac moći opažati sve zapovijedi života kao obimni proces učenja od strane Providnosti, koji će nepokolebljivo putem razvoja pamćenja sva bića dovesti do spoznaje velike činjenice: "sve je vrlo dobro". Tako će sva živa bića spoznati istovjetnost plana svijeta s kulminacijom ljubavi bez obzira na njihov sadašnji izgled, razmišlja­ nje i ponašanje. Svaki pokret, svaka vibracija, svaki čin je Božja manifestacija, jest svjetlost i ljubav, a time i stvaranje blagostanja za sva živa bića. Uistinu, biti u skladu s tim stvaranjem predstavlja ispunjenje najvećeg evanđelja života ili ostvarenje slavne božične poruke anđela: "Mir na Zemlji". Naša iskrena želja za sve ljude je da što prije nauče razumjeti sve ono što danas ne vole, sve što žele progoniti; naime, pomoću pravog razumijevanja moći će oprostiti onim ljudima za koje osjećaju da su im nanijeli nepravdu, kao i ljudima koji su ih klevetali ili su im uništili životnu radost. Isključivo kroz vježbanje u opraštanju može se doći do "kozmičke svijesti". Međutim, budući da čovjek ne mora na taj način vježbati s ljudima prema kojima osjeća potpunu simpatiju i ljubav, jer je ovdje već sve oprošteno, on može otvoriti nebeska vrata jedino tako da s ljubavlju zagrli sve svoje neprijatelje. Dakako da to nije lako, pri čemu oni vjerojatno neće prihvatiti ili razumjeti takav zagrljaj; no, mi to možemo činiti u svojem umu. Ne postoji takav neprijatelj kojeg na taj način ne možemo prihvatiti u svojem srcu i time osloboditi naš sjajni duh

42

Martinus

od tamnih mrlja, koje nas trenutno sprječavaju u opažanju druženja s vječnim Ocem kroz sve sfere i zone, kroz prostor i vrijeme, kroz cijelu vječnost.

Martinus

PO PITANJU MOJIH KOZMIČKIH ANALIZA

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

Sa danskog na enleski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

1. POGLAVLJE Što je potrebno da bi se razumjele kozmičke analize Za istinsko razumijevanje ili intelektualno doživljavanje najviših analiza ži­ vota u obliku prave znanosti - što znači, u obliku logičnog niza misli - koje predstavljaju vječnu sliku svijeta, potreban je određeni mentalni i psihički ra­ zvoj. Zato bi moglo biti od velike važnosti za tražitelja da mu se o tome pruži nešto više informacija. Do spoznaje se dolazi u mjeri u kojoj pojedinac ima razvijene intelektualizirane osjećaje. Drugim riječima, mora postojati određe­ na ravnoteža između osjećaja i inteligencije pojedinca. Tamo gdje je ta ravno­ teža savršena, dolazi do mentalnog razvoja koji nazivamo "ljubav". Ljubav je, dakle, intelektualizirani osjećaj. Osjećaj koji nije intelektualiziran ili logičan, može u najboljem slučaju predstavljati očitovanje onoga što nazivamo "senti­ mentalnost", a u najgorem slučaju može predstavljati mentalnu manifestaciju koju nazivamo mržnja. Pravu ideju ili istinsko razumijevanje nekog predmeta nije moguće steći putem mržnje ili putem sentimentalnosti, budući je to samo jednostrani pogled na njega. Nepotpuno se opažanje nalazi u korijenu svake religiozne i svjetovne netrpeljivosti. Opažati neki objekt putem uravnoteženih osjećaja i inteligencije - što znači posve nepristrano - čovjeku daje sposobnost ispravnog podešavanja i opažanja te doživljavanja prave istine. Pristranost je ta koja uvijek boji istinu u korist mržnje ili sentimentalnosti. Ovaj je mali, ele­ mentarni pregled ljudskog podešavanja i prijemljivosti za najveće probleme života dan zato da bi pomogao proučavateljima mojih kozmičkih analiza u oslobađanju od pogrešnog razumijevanja istine, tj. od pristranosti.

4b

Martinus

2. POGLAVLJE: Osjećajno biće i intelektualno biće Osjećaji se razvijaju kroz iskustva osjećaja, a inteligencija kroz iskustva inteli­ gencije. Što podrazumijevamo pod iskustvima osjećaja i iskustvima inteligen­ cije? - Pod iskustvima inteligencije podrazumijevamo sve znanje koje netko stječe putem računanja, čitanja i učenjem. Jasno je da čovjek može steći veliko znanje na temelju ova tri faktora; no, to znanje, čak i kada predstavlja vrhunac u obliku doktorskog ili profesorskog stupnja obrazovanja, nije nikakvo apso­ lutno ili konačno znanje, kada su u pitanju vječne činjenice, što znači: stvarna osnovna analiza svemira; besmrtnost živih bića; postojanje sudbine, ljubavi i sposobnosti otkrivanja misterija stvaranja. U pogledu stvarnog znanja o tim pitanjima, intelektualno biće je neuko, primitivno biće, i to samo zato što se ti realiteti nikako ne mogu doživjeti isključivo pomoću inteligencije ili intelekta. Ti realiteti vibriraju u obliku energije koja se jedino može doživjeti opažanjem ili osjećajima, pa stoga ne predstavljaju "iskustva inteligencije", već "iskustva osjećaja". Isto kao što "iskustva inteligencije", što u ovom slučaju podrazumi­ jeva "teoriju", ništa ne znače onome tko ih ne zna koristiti ili iz njih izvući zaključke; tako su i "iskustva osjećaja" bezvrijedna ili bez značenja za onoga kome nedostaje inteligencije da bi na temelju njih donio ispravne zaključke. To, drugim riječima, znači da čisto "osjećajno biće" također ne može doći do pravih analiza vječnih činjenica. Ono se razlikuje od "inteligentnog bića" po tome što se barem bavi tim činjenicama. Vrlo je religiozno, no, njegovo zna­ nje, opažanje i izražavanje u religioznom području ne predstavlja apsolutno istinite logične ili intelektualne analize. Kako njegova iskustva osjećaja zbog nedovoljne inteligencije ili smisla za logiku u njegovoj svijesti stvaraju opa­ žanje ili ideju koja je zapravo nelogična, takav pojedinac, a da i sam toga nije svjestan, postaje "fanatik". On zagovara to svoje pretpostavljeno pravo i nepo­ grešivo opažanje ili uvjerenje kao apsolutno "jedino spasenje", dok istovreme­ no pokazuje strastvenu netrpeljivost prema svakome tko ima drukčije ideje od vlastitih opažanja ili shvaćanja. A obzirom da nema razvijenu inteligenciju ili sposobnost analiziranja, njegova je netrpeljivost ili ljutnja prema svakom drukčijem mišljenju potpuno nedirnuta ili nesmanjena, bez obzira koliko su ta druga mišljenja logična ili u skladu s istinom i stvarnošću.

Po pitanju mojih kozmičkih analiza

47

3. POGLAVLJE Visokointelektualno

ljudsko

biće

Kao što smo vidjeli, sama inteligencija ili sami osjećaji ne mogu omogućiti "viđenje Boga", što zapravo znači realno opažanje i razumijevanje vječnih či­ njenica. Za to je potreban potpuno drukčiji sastav svijesti. Ovdje dolazimo do treće vrste ljudi koji imaju toliko razvijen smisao za logiku ili jasnu inteli­ genciju, kojom upravlja materijal znanja iz područja osjećaja, da oni pomoću vlastite svijesti mogu razumjeti životne uvjete drugih bića, njihovu tugu i radost, njihovu nesreću i patnju. Pojedinci koji su u znatnoj mjeri došli do tog stupnja, koji na svojem vrhuncu, u obliku "univerzalne ljubavi", predstavlja čvrst temelj apsolutne sreće, ne mogu manifestirati misao, riječ ili djelo, a da istovremeno ne osjećaju njihov utjecaj na svoju okolinu. Oni stoga osjećaju da povrijediti druga živa bića znači povrijediti same sebe, te stoga, u mjeri u kojoj prevladava taj osjećaj, nisu u stanju nikoga povrijediti. Oni ne mogu ubiti zato što snažno osjećaju bodež u vlastitim grudima. Oni pomažu čak i najmanjoj životinji ili biću u nevolji s istim poštovanjem, radošću i ljubavlju kao da je riječ o djetetu njihove vlastite vrste. Oni su postali "Božja objava", stvoreni na njegovu sliku i priliku. Prema tome, takvi pojedinci mogu osjećati ili opažati vibracije u područ­ jima na kojima je velika većina ljudi manje ili više neosjetljiva, i koji su stoga u tim područjima u odgovarajućem stupnju još uvijek uspavana bića. Dakle, ta spomenuta bića doživljavaju, pomoću svojih razvijenih osjećaja i odgova­ rajućeg smisla za logiku, svoja svakodnevna iskustva u područjima na kojima su ostala bića manje ili više uspavana, i postaju stoga uvježbani u razmišljanju i zaključivanju u kojem većina na zemlju navezanih, grubih, materijalističkih bića, zbog svojih još uvijek primitivnih osjećaja i načina razmišljanja, nije vješta, bez obzira koliko bili priznati kao znanstvenici u fizičkim područjima. I upravo smo zbog toga obavezni ta bića priznati kao prave "visoke intelek­ tualce".

48

49

Martinus

Po pitanju mojih kozmičkih analiza

4. POGLAVLJE

plan - odgovarajuću kariku u božanskom stvaranju ljubavi ili svjetlosti. Dakle, njihovo opažanje apsolutne stvarnosti tih događanja postaje zabluda koja se temelji na pogrešnom osjećajnom opažanju. A kako je pogrešno osjećajno opažanje istovjetno neljubaznosti, tada i tumačenje tih realiteta od strane nekog pojedinca također poprima neljubazni oblik. Izrazi kao što su: "zlo", "paklena kazna", "djeca Sotone", itd. i njihovo opažanje da ljudi koji ulaze u te realitete moraju biti "spaljeni", "mučeni" ili moraju trpjeti sve "najgore paklene kazne", predstavljaju misaonu klimu koja čovjeka nikako ne može nadahnuti da "okrene desni obraz kada je udaren po lijevom".

Visoka intelektualnost ili biti jedno s Ocem Dakle, "visokointelektualno" biće je, u apsolutnom smislu, čovjek koji osjeća kako život svih ostalih bića pulsira u njegovoj vlastitoj nutrini, koji istovre­ meno ima taj osjećaj pod kontrolom i koji ima jednako razvijenu inteligen­ ciju, tako da se njegova manifestacija javlja u potpunom skladu s vječnim zakonima života. Svemir je na taj način postao istovjetan s njegovim vlastitim organizmom. On je postao "jedno s Ocem". Osjećati se "jedno s Ocem" znači imati toliko razvijene osjećaje i tako razvijenu inteligenciju ili smisao za logiku, da se čovjek nikada ne postavlja iznad vječnih zakona, te da u toj slijepoj nadmoći ne prakticira štetni kriti­ cizam i suprotstavljanje tim zakonima; već naprotiv, da pri potpuno budnoj dnevnoj svijesti život doživljava kao vječnu mudrost, da je "sve vrlo dobro", i da u najdubljem smislu riječi, cijelim svojim umom i duhom izgovara ove riječi: "Oče, neka ne bude moja, nego Tvoja volja". Dakle, biti "visokointelektualan" znači, ne na temelju vjerovanja već na temelju apsolutnog znanja, počivati u toj božanstvenoj sigurnosti koju jedinu ništa ne može omesti, znači živjeti u apsolutno najvišem i jedinom pravom obliku postojanja.

Misaona je to klima koja više sliči mržnji nego ljubavi. No, obzirom da je stvorena zbog nedovoljne inteligencije u odnosu na osjećaje, što znači zbog neznanja pojedinca, jasno je da takav pojedinac nikako ne može biti "viso­ kointelektualan", bez obzira koliko znanje ili akademske stupnjeve imao na drugim područjima. A opažanje sina božjeg - "jer ne znaju što čine", ovdje je još očiglednije kao "visokointelektualno" opažanje nego u bilo kojem drugom slučaju.

6. POGLAVLJE Po pitanju ideje da su "Božji putovi nedokučivi"

5. POGLAVLJE Savršeno

opažanje primitivne

misaone

klime

Kritizirati nešto, proklinjati ili nazivati nešto "đavolskim", "đavolskim trikovi­ ma", "zlim", "paklenom kaznom", "grješnim", "djecom sotone", itd., predstavlja misaonu klimu koja može potjecati samo od pojedinaca koji imaju dovoljno razvijene osjećaje da mogu opaziti te realitete u svakodnevnom životu, ali imaju nedovoljno razvijenu inteligenciju ili smisao za logiku da bi prepoznali te realitete kao neizbježne dijelove božjeg stvaranja. Na mogućnosti očitova­ nja najviše ljubavi temelji se sav život i čitavo postojanje, a isti ti realiteti u vječnom poretku svijeta predstavljaju nosive stupove te ljubavi. Zbog toga što im nedostaje smisao za logiku, pogled gore spomenutih bića na stvarne činje­ nice također je postao nesavršen. Takvim pojedincima u potpunosti nedosta­ je profinjenost koju omogućuje pravi pogled na te realitete kao na neophodan

Drugim riječima, biti "visokointelektualan" znači isto što i biti "ispunjen lju­ bavlju", a to je isto što i "voljeti sve i svakoga s razumijevanjem". Takvo biće ne može kritizirati, prezirati ili se pogrešno ponašati prema bilo kome ili bilo čemu; on, naime, opaža i vidi Boga kao činjenicu i kao najdublji izvor svakog oblika manifestacije, svakog oblika stvaranja i u svakom iskustvu. Opažanje koje tek djelomično uviđa da je Bog uzrok cjelokupnog stva­ ranja i poriče da je Bog uzrok svega što se javlja kao "nesavršeno", "pogreš­ no", "loše", "ružno", "neugodno", itd., i koje te osobine pripisuje nekome pored Boga, ne pruža intelektualni uvid u misterij pravih analiza i zakona stvaranja. Osnivači i sljedbenici takvog opažanja ne mogu ni na koji matematički način pokazati ili potvrditi njegovu istovjetnost s apsolutnom istinom ili s najvi­ šom pravdom i ljubavlju. Oni su stoga nesavršenstvo svojeg opažanja prikrili duhovnim "anestetikom" da su "Božji putovi nedokučivi". I pod utjecajem te droge, koja uzrokuje priviđanje ili hipnozu, njihovi nesavršeni osjećaji nalaze oduška u nerazumijevanju, ljutnji ili mržnji prema svim onim bićima koja su počela prozirati "Božje putove".

50

Martinus

Po pitanju mojih kozmičkih analiza

7. POGLAVLJE

povjerenja u zemaljsku znanost, u područjima na kojima nije kompetentna, predstavlja moderni materijalizam i potiče nove hipnotizirajuće dogme. One su u određenom stupnju još naivnije i primitivnije od užasnih religioznih dogmi koje su u određenom smislu u skladu s logikom ili stvarnošću budući da stavljaju Stvoritelja iza svega stvorenog, dok "znanstvene" dogme uveli­ ke ismijavaju sve što je izvan dosega "znanstvenih mjernih instrumenata", ne shvaćajući da se "Stvoritelj" nikada ne može vidjeti ni mikroskopom ni tele­ skopom, i da takvim produljivanjem vida pomoću tih instrumenata oni ne mogu vidjeti Njega - već samo Njegovo stvaranje. Takvi tražitelji još uvijek ne razumiju da se "stvoritelj" može vidjeti samo pomoću potpuno drukčijeg "instrumenta", a to je "univerzalna ljubav" koja jedina odgovara "valnoj dulji­ ni" koja izravno otkriva Stvoritelja, koji je vječni izvor života ili veliko rješenje zagonetke postojanja.

Opažanje koje potiče vjeru u smrt umjesto vjere u život Međutim, imajući u vidu da se iza prethodnih izraza "zlo", "paklena kazna", "djeca Sotone", itd. nalaze stvarne pojave, iako u potpuno drukčijem smislu od onoga koji im pripisuju ta neljubazna bića; oni koji u potpunosti poriču postojanje tih realiteta, pa čak u potpunosti poriču Boga ili sve što se može smatrati duhovnim, također se ne mogu smatrati "visokointelektualnima", bu­ dući da to njihovo poricanje ukazuje na posvemašnji nedostatak materijala osjećajnih iskustava. Zbog tog nedostatka osjećaja oni žive u uvjerenju da se rješenje zagonetke života može pronaći u mjerama, težinama i vibracijama. Oni su stoga potpuno nesvjesni velikog nesklada njihovog opažanja sa stvar­ nošću. Kada bi se rješenje zagonetke života moglo pronaći u mjerama, težina­ ma i vibracijama, onda bi postojala samo "materija", "tvar" ili "kemikalije". No, da li je netko ikada vidio da materija, skup tvari ili kombinacija ke­ mikalija može samostalno misliti ili analizirati? Može li stroj biti izumljen i stvoren na neki drugi način osim od strane živog "nešto" koje posjeduje inte­ ligenciju i znanje, i koje je preduvjet nastanka tog izuma? - To je potpuno ne­ moguće! Svaka stvorena stvar ukazuje na stvoritelja. No, istraživanje koje teži ka pronalasku rješenja misterija života u mjerama, težinama i vibracijama, ne može nikako biti "znanstveno" u pravom smislu, jer se temelji na opažanju koje smatra da nešto može nastati iz ničega, na opažanju koje prihvaća stva­ ranje bez stvoritelja, na opažanju koje od materije čini najviši izvor postojanja, i time upućuje na vjeru u smrt umjesto u život.

8. POGLAVLJE Materijalistički tražitelji

i "univerzalna

ljubav"

Sasvim je prirodno da se takvi ljudi u apsolutnom smislu također ne mogu smatrati "visokointelektualnima", bez obzira na to koliko se nazivali predstav­ nicima moderne znanosti koja se temelji isključivo na mjerama, težinama i vibracijama. To nije rečeno kako bi se omalovažila spomenuta znanost, koju sam označio u svojim ranijim djelima kao početak "Svetog duha" ili jedinog pravog i apsolutnog znanja. Rečeno je to samo zato da bi se naglasila isti­ na ili stvarne okolnosti i kako bi se razorila sugestija, koja u obliku slijepog

5l

9. POGLAVLJE Bića koja ograničeno razmišljaju i zato ne mogu "vidjeti Boga" Prema tome, put ka "viđenju Boga" vodi samo kroz "univerzalnu ljubav". Samo ta ljubav može stvoriti takvu ravnotežu u umu, takvu neovisnost koja je neop­ hodna da um ne bi bio ograničen ili presnažan u nekim područjima, što u oba slučaja dovodi do pogrešne slike o Bogu. A obzirom da je stvarna slika Boga ili slika svijeta, koja kako u velikim tako i u malim pojedinostima predstavlja najsuptilniju logiku, apsolutno korisna u svim područjima, i stoga predstavlja univerzalnu mudrost za sva živa bića, za sve i svakoga; pojedinac mora doći u kontakt s tom logikom jer inače neće biti na istoj "valnoj duljini" s ključnom notom svemira, pa uslijed toga neće moći razumjeti ili doživjeti ona područja s kojima nije u kontaktu. Upravo smo vidjeli kako osjećajna iskustva bez od­ govarajućeg smisla za logiku dovode do toga da čovjek razmišlja ograničeno, da nešto proklinje, a nešto blagoslivlja. A budući da je sve izraz Boga to znači da takvi pojedinci proklinju jedan dio Boga, i zbog toga je njihovo znanje o svijetu, njihovo opažanje Boga u istoj mjeri nesavršeno. Njihova je sposob­ nost razumijevanja misterija života još uvijek uspavana. Isti je slučaj s pojedincima koji imaju previše razvijenu inteligenciju u odnosu na njihova osjećajna iskustva. I oni ograničeno razmišljaju, obzirom da razumiju isključivo pojmove mjera, težina i vibracija. No, kako je Bog nešto više od tih pojmova, takva bića također ne mogu "vidjeti Boga". Nj i-

Martinus

pu

hova je sposobnost u tom smislu latentna, kao i kod prethodno spomenutih bića.

10. POGLAVLJE Sposobnost

doživljavanja

Boga

svemira

Kao što iz gore iznesenog možemo vidjeti, nužno je potreban talent da bi se moglo "vidjeti Boga"; da bi se mogla doživjeti stvarna slika svijeta; da bi se došlo do velikog rješenja svih zagonetki - do "živog nešto". Taj je talent, da­ kle, identičan sposobnosti nepristranog opažanja, jer svaka pristranost stvara prejaku sklonost nečijeg opažanja prema omiljenom području, a istovremeno odbojnost prema neomiljenom. Njegova potraga postaje jedno "gledanje kroz prste" po pitanju detalja koji ga otkrivaju u lošem svjetlu, kao i preuveliča­ vanje detalja koji ga prikazuju u dobrom svjetlu. Takav pojedinac ne može nikako predstavljati stopostotnu istinu. Možemo zaključiti da sposobnost do­ življavanja Boga ili velikih analiza svemira zahtijeva stopostotnu ravnotežu uma, misli i svijesti.

11. POGLAVLJE Simpatije

i

antipatije

Što uzrokuje takvu ometajuću neravnotežu? Kao što smo već spomenuli, ona je uzrokovana prevelikim privlačenjem i odbijanjem. No, što je privlačenje i odbijanje u ovom kontekstu? - Da, kao i u svim ostalim životnim iskustvima "električne" prirode, isto se događa i ovdje. Obzirom da je privlačenje i odbija­ nje istovjetno osjećanju simpatije ili antipatije prema ovome ili onome u oko­ lini pojedinca u njegovom svakodnevnom životu, tada će ti realiteti zapravo biti identični s višim oblikom stvarne "magnetne" funkcije između "Jastva" i predmeta simpatije ili antipatije. Ta je "magnetna" funkcija ili privlačnost i odbojnost, kao i sve ostalo u postojanju, podređena određenim zakonima. Odstupa li ona od njih, odmah će pokrenuti odgovarajući nesklad koji se manifestira u umu ili svijesti dotičnog pojedinca u obliku neravnoteže. U svakodnevnom životu ta je neravnoteža poznata kao "zaljubljenost", "pohle­

jjuuriju

rnujiri

i\u^rniL\iri

unuu&u

pa", "žudnja za moći", "taština" itd., što sve predstavlja izraz za preveliku želju ili preveliku simpatiju prema dotičnom objektu. To opet znači da je ovdje, za izražavanje presnažne simpatije pojedinca, potrošena količina energije ili sna­ ge koja je bila veća od potrebne u skladu sa zakonima prirode. Taj višak snage koji je potrošen, dakle, nedostaje na drugim područjima i zato ne može ma­ nifestirati magnetno privlačenje na tim područjima, kao što je priroda odre­ dila. Na tim je područjima simpatija pojedinca u odgovarajućoj mjeri slaba i nepotpuna. Taj je nedostatak više sile ili energije ponekad toliko naglašen, da pojedinac postaje bankrotiran i u potpunosti mu nedostaju simpatije na tim područjima. A tamo gdje nema simpatije, može postojati samo antipatija. A ta se antipatija manifestira kroz svijest pojedinca u obliku mržnje, ljutnje, netrpeljivosti, klevetanja itd.

12. POGLAVLJE Duhovna ravnoteža i vječni mir, Sveti duh ili veliko rođenje Međutim, postupno se ti neuravnoteženi uvjeti pojedincu vraćaju u obliku sakaćenja i patnje. Vječni zakoni zahtijevaju ravnotežu, što znači doživljavanje od strane pojedinca ključne note svemira - "vječnog mira" - a to je isto što i jednaka raspodjela energija, od strane same prirode, na pravim mjestima ili područjima. Sve to pojedincu omogućuje iskustvo koje je u knjizi "Livets bog" nazvano "veliko rođenje". Iskustvo je to istovjetno iskustvu koje se spominje u Bibliji; prožimanju "Svetim duhom" u trajnom obliku. Kada netko dođe do tog stanja njemu ne nedostaje energije za stopostotno doživljavanje života u određenim slučajevima, iako je u drugim slučajevima rasipao ili koristio previše energije za doživljavanje života, i time taj potonji oblik doživljavanja nije mogao biti sto posto ispravan, jer se, razumljivo, trošila prevelika količina energije. Kroz neravnotežu, odnosno previše ili premalo simpatije pojedinac nikako ne može doživjeti normalno opažanje svojeg vlastitog postojanja u svemiru, a to opažanje je istovjetno doživljavanju rješenja misterija svojeg vlastitog Jastva; njegove istovjetnosti s Božjim besmrtnim životom, i sve ma­ nifestacije svemira kao Božju sveobuhvatnu objavu ljubavi.

i vi u i iinus

ru

13. POGLAVLJE Najveća prepreka

za postignuće

jmuriju

rnujiri

Kuzrmuuri

unuiitu

14. POGLAVLJE najvišeg znanja

Jedno od neuravnoteženih stanja koje uglavnom može najdalje pratiti poje­ dinca na njegovom putovanju ka svjetlosti i koje na kraju može postati pot­ puna prepreka za doživljavanje najvišeg znanja, jest želja da sjaji. Sve dok je nečija najveća želja zasjeniti druge, ta će želja prožimati njegovu potragu, a da sam pojedinac vrlo često toga i sam nije svjestan. Ta potraga tada postaje samo puka "utrka", produžetak borbe ili trošenje energije da bi mi prvi mogli doći do znanja, da bi ga onda naš bližnji mogao dobiti samo kroz nas; umjesto da ona predstavlja izraz stvarne želje da u sebi njegujemo uzvišenu ljubav ili to da "volimo svojeg bližnjeg kao samoga sebe". Potraga takvog pojedinca tada ne postaje poticaj da se odrekne vlastitog dobra kako bi pomogao svojem bližnjem; već postaje "gomilanje", osvajanje duhovnih dobara, manifestacija želje za zlatom; postati bogatim; preneseno na duhovnu razinu. Takva bi bića, prema tome, mogla postati duhovni "kapitalisti", kada želja za isticanjem ne bi predstavljala najveću prepreku stjecanju najvišeg duhovnog bogatstva. Ne može se osvojiti dozvola da se "vidi Boga", ona ne može biti poklonjena kao "nagrada" za "utrku", koja je potaknuta ili uzrokovana strahom da bi bližnji mogao stići prvi. "Kraljevstvo Božje" nije predmet natjecanja. No, to naravno ne znači da takvi pojedinci ne mogu steći ili nagomilati veliko znanje, napro­ tiv. Ali budući da pravo znanje nitko ne može doživjeti sam od sebe, sve dok je ono izraz gomilanja ili želje da se zadovolji taština i želja za moći, duhovno znanje takvih pojedinaca, tamo gdje nije ukorijenjeno u dogmama, može biti isključivo teoretsko. Nagomilano znanje predstavlja tek praznu etiketu za ono što oni sami još nisu doživjeli. Njihovo "veliko znanje" ili pretpostavljeni "vi­ soki duhovni standard" predstavlja samo vanjski sjaj, samo niz "lijepih riječi" No, obzirom da takvo znanje, kao što je poznato, impresionira ili raduje samo "budale", samo među njima takvi pojedinci mogu pronaći svoje sljedbenike i obožavatelje; oni mogu postati vođe malih "religioznih udruženja" ili grupa, i na taj način donekle zadovoljiti svoju taštinu.

Svako tko se uzvisi bit će ponižen Ali, budući da ništa što je izgrađeno na obmani ne može opstati, onda ta­ kva udruženja, koja se više temelje na zadovoljavanju taštine i želje za moći nego na pravoj ljubavi prema čovječanstvu, također ne mogu opstati. Takva se udruženja raspadaju jedno za drugim, jer ne mogu zadržati svoj ugled udru­ ženja "svetih", "vjernih" i "spašenih" zbog klevetanja, zavisti i borbe za vodećim položajima među sobom i zbog mržnje, netrpeljivosti i neprijateljstva prema drugim duhovnim pokretima, kod kojih se boje konkurencije. No, njihovi su "članovi" dobili dobra i dragocjena iskustva, napravili su jedan mali korak ka razumijevanju riječi velikog spasitelja svijeta: "Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen ".

15. POGLAVLJE Kome se počinje približavali Kraljevstvo nebesko, ili najviše znanje

kozmička

svijest

Gore opisane analize nisu usmjerene protiv nikoga, budući da ja, u najvećem mogućem stupnju razumijem da se nitko ne može ponašati na drukčiji način od onoga koji predstavlja izraz njegovog trenutnog stupnja evolucije. Takav bi napad, osim toga, bio potpuno besmislen jer se apsolutno nitko od onih pre­ ma kojima je napad usmjeren ne bi osjetio pogođenim. Dotična bi bića bila si­ gurna u svoju vlastitu "nepogrešivost" ili "bezgrešnost". Oni bi, naprotiv, prije osjećali da je napad usmjeren prema drugim religioznim pokretima, koje oni, zbog njihovog nesvjesnog straha od konkurencije, smatraju "lažnima", djelom "mračnih sila", kao "đavolje djelo" itd. Prema tome, ove analize nisu namijenje­ ne takvim bićima, već naprotiv, onima koji su počeli doživljavati ili razumjeti njihovu istinitost: onima koji su se počeli probijati kroz labirinte i zavojite putove taštine; onima koji su počeli otkrivati da nisu tako napredni kao što su mislili da jesu; onima koji su se počeli osjećati malenima, počeli su se osjećati poput djece po pitanju religiozne znanosti. Upravo se takvim bićima počinje "približavati" "kraljevstvo nebesko", što znači "Sveti duh", "kozmička svijest" ili pravo znanje o životu.

30

marunus 16. POGLAVLJE

17. POGLAVLJE

Zašto čovjek ne bi trebao suditi ili biti netolerantan prema drugima

Dobro tlo za novi kozmički impuls svijeta

No, prije nego što nastavim, dozvolite mi da istaknem da prethodno spome­ nute pojedince koji pripadaju osjećajnoj ili inteligentnoj kategoriji ne treba gledati kao "žrtvene jarce", kao na nesretne i beskorisne sugrađane u društvu; već naprotiv, takav je stav isto toliko naivan i u suprotnosti s vječnim zako­ nima kao i stav da su djeca suvišna u društvu. Kao što djetinjstvo predstavlja prolaz ka čovjekovoj zrelosti, tako i te dvije kategorije predstavljaju stupnje­ ve razvoja koji neminovno predstavljaju vrata ka sferi poniznosti, koja pred­ stavlja veliko predvorje univerzalne ljubavi, i koja jedina omogućava ulaz u "hram", "svetište" i "najsvetije od svetih". Kao što se djeca nalaze na putu ka zrelosti, tako se i spomenute kategorije neizbježno nalaze na putu ka "velikoj mudrosti", na putu ka "viđenju Boga", ka iskustvu velike ljubavi, bez obzira koliko su danas netrpeljivi, ambiciozni i puni osude prema drugima. Stvarno savršeno biće sve takve pojave može samo opažati kao djetinje ponašanje u svakodnevnom životu, ili kao ponašanje pojedinaca koji još uvijek "ne znaju što čine".

Stigli smo i do treće vrste bića, do onih čiji su osjećaji i inteligencija donekle uravnoteženi i koji ih, bez obzira posjeduju li previše ili premalo osjećaja, uvi­ jek imaju pod kontrolom zdravog razuma. Budući da zdravi razum ili inteli­ gencija stvara sklad između manifestacija pojedinca i zakona svemira, tada će magnetna privlačnost takvih pojedinaca u odnosu na različite okolne faktore u njihovom svakodnevnom životu biti u ravnoteži.

Takvi pojedinci, međutim, mogu čak pokazivati veliku ljubav ili simpatiju na njima bliskim područjima, kao što su obitelj, rođaci, prijatelji i nereligiozne osobe, kao i prema stvarima koje su njima najvažnije u životu, iako mogu biti posve neosjetljivi i puni osude prema svemu što im je strano. Ne smijemo zaboraviti ogromnu korist, neprocjenjivu požrtvovnost i borbu, pa čak i po cijenu vlastitog života, koju velik dio tih bića u obliku istraživanja materijalističke znanosti, manifestira za čovječanstvo. Svaka zlo­ namjerna kritika, netrpeljivost i osjećaj nadmoći nad tim bićima može pred­ stavljati misaonu klimu koja pokazuje da takva osoba sama ne posjeduje po­ niznost ili duboko poštovanje prema svemu i svakome, koji nastaju iz sposob­ nosti razumijevanja i doživljavanja stvarnog života, vječne istine, kraljevstva koje još nije od ovoga svijeta.

Kao što je spomenuto u petom poglavlju knjige "Livets bog", te se ka­ tegorije mogu nadalje podijeliti na daljnje kategorije i dijelove, a ovdje ću samo spomenuti da se bića koja pripadaju kategoriji ravnoteže i koja pripa­ daju dvjema kategorijama neravnoteže, naravno, ne nalaze na istom stupnju evolucije, već se javljaju u stupnjevima. Zato se samo oni koji ne pripadaju uobičajenim religioznim dogmama i knjigama mogu nazivati "visokointelektualnima"; time oni predstavljaju "dobro tlo" za sjeme "novog kozmičkog im­ pulsa svijeta".

Snažna ili pretjerana želja za određenom stvari uzrokovana je nedostat­ kom razuma. Želja ili osjećaji dobivaju prevlast i pretjerivanje manifestira i stvara nesreću, koja predstavlja karakteristiku dviju prethodno opisanih kate­ gorija. Dakle, nesreća nije prisutna u biću čiji su osjećaji i razum toliko razvi­ jeni i u takvom skladu da ključna nota njegovog karaktera postaje istovjetna s "univerzalnom ljubavlju", koja predstavlja potpunu ravnotežu ili nepristra­ nost između pojedinog Jastva i njegove okoline. Drugim riječima, na toj se ravnoteži temelji sposobnost razumijevanja, a time i prijemljivost za velike analize života.

18. POGLAVLJE Reakcije osjećajnog i intelektualnog bića na uzvišenih činjenica

moje interpretacije

Budući da moja predavanja, moje djelo "Livets bog", magazin "Kozmos", kao i simboli predstavljaju sjeme tog impulsa svijeta i informaciju o vječnim či­ njenicama, i budući da su oni svima dostupni, jer su moja predavanja javna a

58

Martinus

moje knjige svatko može kupiti, nemoguće je izbjeći da neke sjemenke padnu na tri vrste tla: na tlo inteligentne, osjećajne i uravnotežene kategorije. S obzirom da inteligentni ljudi mogu samo vibrirati u okviru čisto fi­ zičkog materijala iskustva, i zato materijal duha ili osjećaja smatraju pukom fantazijom, oni se mogu smatrati "kamenitom podlogom" za to sjeme. Oni su pravi "materijalisti". Njihove omalovažavajuće i neuke primjedbe o mojim objašnjenjima uzvišenih problema predstavljaju izraz njihovog stupnja razvo­ ja i njihove nezainteresiranosti za više znanje. Osjećajna bića, zbog prevelike količine taštine u njihovoj svijesti u od­ nosu na razum, gledaju na svoje shvaćanje života kao na "jedino spasenje", pa vide konkurenciju u svakom nepoznatom učenju. Prema tome, netrpeljivost i protivljenje predstavljaju dio njihove prirode koji se najlakše očituje protiv mojih objašnjenja uzvišenih činjenica. No, nadam se da su svi prijatelji mojeg prosvjetljujućeg djela shvatili da su takva bića nedužna, jer je njihov način ponašanja rezultat njihovog nezrelog stupnja svijesti, i da oni stoga ne znaju što čine i zato bi bilo potpuno neprirodno ne susretati takva bića s razumije­ vanjem i naklonošću.

19. POGLAVLJE Ona bića u kojima "slika Božja"postaje vidljiva u njihovom svakodnevnom životu Kada su u pitanju "bića ravnoteže", najviša ili najrazvijenija među njima su ona koja nemaju želju za isticanjem. Bića su to koja su tiha, ljubeća i puna razumijevanja prema svemu i svakome. To su bića kojima nije teško šutjeti kada su drugi željni pokazati svoju mudrost. To su bića koja ne teže za moći i slavom. To su bića koja više vole živjeti nepoznata i nezamijećena, i u jav­ nost izlaze samo kada ih zove ne taština, već osjećaj dužnosti. To su bića koja ne žele zasjeniti druge, već koja se razvijaju tiho i prirodno. To su bića koja u visokom stupnju počinju voljeti sve živo, i zato, u jednakoj mjeri osjećaju odbojnost prema ubijanju, ranjavanju i sakaćenju. Manifestira se to na van prema njihovim bližnjima: životinjama i ljudima, kao i na unutra prema "mi­ kroskopskim bićima" u njihovom vlastitom organizmu. Zato im ne predstav­ lja problem postati vegetarijancima, napustiti možebitne loše navike kao što je pušenje, alkoholna pića i ostale narkotike koji bez iznimke uzrokuju bolest, sakaćenje i ubijanje "mikrobića".

Po pitanju mojih kozmičkih analiza

59

Takva "bića ravnoteže" imaju veliki talent za prihvaćanje sjemena velikog novog kozmičkog impulsa svijeta. Njima su namijenjena moja objašnjenja tog impulsa; moje velike kozmičke analize ili najviše znanje o Bogu; o živom biću; 0 ljubavi; to je hrana za one koji u sebi imaju pohranjene takve dobre kvalitete ili sjeme. Takva bića prihvaćaju vječnu mudrost s poniznošću, zahvalnošću 1 ljubavlju. Oni slušaju, gledaju i čuvaju riječ u svojim srcima. I u njihovom svakodnevnom ponašanju i manifestaciji tiho raste "slika Božja".

20. POGLAVLJE Kada je netko razočaran svojim prijateljima koji nisu zainteresirani za duhovnu znanost Razumije se da bi prijatelji mojeg rada voljeli da što više njihovih poznanika i prijatelja ima udjela u sjemenu i znanju koje je dostupno zahvaljujući mojem radu. Oni zato pokušavaju, iz svoje ljubavi prema djelu, pridobiti druge da proučavaju literaturu i da dolaze na predavanja. No, ponekad se događa da su ti prijatelji ili poznanici više ili manje predstavnici dvaju prethodno spo­ menutih oblika manje dobrog tla. Ta bića tada kritiziraju, a ponekad se ljute i suprotstavljaju djelu. Nasreću, to se događa tek u malobrojnim slučajevima; no, prijatelji su djela, koji su se nadali pozitivnom ishodu njihovih nastojanja, naravno, razočarani i počinju misliti da je moj prosvjetljujući rad možda pre­ težak za većinu ljudi, i da stoga samo malobrojni mogu prihvatiti novo sjeme. U prvom me redu ta činjenica potaknula da napišem ovu knjigu i na taj način objasnim stanje stvari.

21. POGLAVLJE Kako bi se ljudi za koje duhovna znanost predstavlja životnu osnovu trebali ponašati prema drugim bićima Kao što su moji prijatelji vidjeli, postoje, dakle, tri vrste tla, od kojih je samo treće ono pravo. Od strane druga dva mogu doći uglavnom samo zlonamjerne kritike i protivljenje. Zato je neophodno razviti sposobnost ispravnog prosu­ đivanja, kako čovjek ne bi pokušao utjecati na pogrešna bića. Oni imaju svoje

60

Martinus

vlastite životne ideale, svoj vlastiti put ka svjetlosti. Bilo bi pogrešno miješati se u njihov život. Oni koji su sposobni prihvatiti, sigurno će postupno doći. "Nije med taj koji dolazi ka pčeli, već je pčela ta koja dolazi ka medu". Osim toga, oni koji proučavaju moje djelo moraju vidjeti jesu li i oni, poput onih koje smo prethodno spomenuli, vođeni taštinom. Taština se još može pronaći kod onih koji su zainteresirani, a koji se još uvijek nalaze na granici između kategorija neravnoteže i ravnoteže, što se može odraziti u želji za brojnim sljedbenicima, umjesto za kvalitetnim sljedbenicima. To je upravo suprotno onome što nam govori zdravi razum, naime: da je bolje težiti kva­ litetnim, nego brojnim sljedbenicima. Mnogo više vrijedi tisuću ljudi sa sto­ postotnom prijemljivošću i voljom za radom, od deset tisuća ljudi koji imaju samo deset ili dvadeset posto prijemljivosti. Ostalih će devedeset ili osam­ deset posto samo pružati otpor i prema van će biti samo pogrešno i štetno predstavljanje rada. Prema tome, najvažnija je kvaliteta, dok je brojnost manje važna. Postojanošću kvalitete također raste i postojanost djela, a ta činjenica u visokom stupnju dolazi do izražaja u mojem radu.

22. POGLAVLJE

23. POGLAVLJE Izvor iz kojeg crpim svoje znanje Kada pisac piše knjigu ili kada predavač drži predavanje, oni obično daju in­ formaciju o izvoru iz kojeg crpe svoje znanje. Kada držim predavanje i sam se osjećam obaveznim reći svojim slušateljima o izvoru iz kojeg crpim svoje znanje. Ja svoje znanje nisam dobio od drugih ljudi, iz postojeće literature ili bilo kakvim univerzitetskim obrazovanjem, kao što je obično slučaj sa učite­ ljima, već sam ja sam izvor čitavog svojeg znanja, budući da imam sposobnost opažanja koja još nije uobičajena. To me ni na koji način ne obavezuje da to držim u tajnosti, i da uslijed toga prikrivam pravo podrijetlo svojeg znanja, naročito zato što taj izvor predstavlja ostvarenje obećanja u koje bi trebao vjerovati svaki pravi kršćanin, jer je ono bilo izgovoreno od strane najvišeg autoriteta te religije, a ono glasi da će svi doći do rješenja misterija života. To obećanje glasi: "No, posrednik, Sveti duh, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti sve stvari i podsjetiti vas na ono što sam vam rekao." "A kada on dođe, on će poučiti svijet o grijehu, o pravdi i sudu." "No, kada dođe on, duh istine, on će vas uputiti u čitavu istinu."

Kada koristim izraz : "Moj Otac i ja smo jedno" Kako su moja predavanja javna, nemoguće je izbjeći da na ta predavanja dođu ljudi koji nisu upoznati s mojim radom. Nekima se od tih ljudi moja preda­ vanja mogu, u određenom stupnju, činiti neobična ili čak hvalisava; pa čak i onima koji bi inače bili prijemljivi. Ono što posebice vrijeđa takve ljude jest to što sam ja, u interesu istine, dužan reći: "Moj Otac i ja smo jedno", i da je moj prosvjetljujući rad bio rezultat "prožimanja od strane Svetog duha". Takve se izjave, dakako, doživljavaju kao taština ili bogohuljenje. Takvo opažanje može uslijed toga, već u skladu s temperamentom slušatelja, djelovati na njihov ina­ če prijemljiv um, tako da on slabi i uzrokuje neku vrstu bijesa. No, ovdje mogu samo istaknuti uputu koju je dao veliki učitelj i osnivač Kršćanstva, naime to "da se drvo poznaje po svojim plodovima" i da se ta­ kođer prisjetimo shvaćanja "ne sudi, jer kakvim sudom sudiš, takvim će ti se suditi".

24. POGLAVLJE Moje kozmičko iskustvo ili iskustvo Svetog duha Što to obećanje znači i kakve veze ono ima s mojom literaturom i mojim pre­ davanjima? Ispravno razumijevanje tog obećanja predstavlja mjerilo za moj rad koji je istovjetan s pravim "plodovima". Krist, koji nije dobio svoje znanje od drugih ljudi ili na nekom učilištu, stekao je iskustvo da se znanje može dobiti na potpuno drukčiji način od čisto materijalnog, zemaljskog oblika. A to što je takvo znanje uvijek bilo uzviše­ no, apsolutno istinito i ljubeće znanje, nadahnulo ga je da ga nazove "Svetim duhom". Budući je duh isto što i svijest, tada je "Sveti duh" isto što i "sveta svijest". Sasvim je prirodno da su učenici bili zbunjeni po pitanju takvog stupnja svi­ jesti i iz njega proizlazećeg znanja, jer oni nisu imali takvu svijest; a isto se

ponavlja i dan danas kada su na tisuće ljudi potpuno neuki o pravoj prirodi takve svijesti. No, Isus je izjavio da će ju svi dobiti, i da će ih ona naučiti o svim stvarima. Nama je poznato iz učenja kršćanske religije da je taj duh na Duhove prožeo učenike i oni su govorili "tuđim jezicima", što naravno ne zna­ či "stranim jezicima", već podrazumijeva stranu i novu mudrost. Isto je tako rečeno da je taj događaj popratila neka svjetlosna pojava u obliku "plamenih jezika", koja je sjala nad glavama apostola. No, te nam svjetlosne pojave pružaju dokaz da je duh u tim davnim vre­ menima nekoliko puta prožeo neka bića. Možemo se vratiti sve do Mojsija, koji je čuvao ovce u pustinji. Što je bio gorući grm i kakav je to bio glas koji mu je rekao da izuje svoju obuću, jer je tlo na kojem je stajao bilo sveto? Niti glas niti vatra nisu bili fizičke, već duhovne prirode. Mojsije je na taj način do­ bio sposobnost komuniciranja s duhovnim realitetima, dobio je novu svijest, koja ga je preobrazila u velikog vođu Izraelskog naroda. Nešto se slično dogodilo Pavlu koji je bio obasjan bijelom svjetlošću na putu u Damask. Nije li i njegova svijest bila preobražena - nije li se njegov "govor" preobrazio od neprijateljskog u govor sljedbenika? No, ako su se takve stvari događale u prošlosti, zašto se ne bi i danas mo­ gle događati? Kada sam ja, u dobi od 30 godina, nekoliko puta bio prožet snažnim duhovnim ili nadfizičkim svjetlom, i doživio različite varijacije vatrenog kr­ štenja, a rezultat je bio taj da sam također "govorio tuđim jezicima", što znači, govorio sam iz novog znanja, iz razumijevanja koje prethodno nisam imao, zar to nije ista božanska pojava koju su doživjele biblijske osobe? S obzirom da moji govori, tekstovi i simboli, onima koji to mogu razu­ mjeti, dokazuju da je ono o čemu ovdje govorim istina, a to također mogu potvrditi i moji najbliži suradnici, koji su me upoznali tijekom svih tih godi­ na, tada se ja ne osjećam samo ovlaštenim, već i obaveznim upoznati druge s mojom vlastitom sposobnošću doživljavanja pomoću Svetoga duha, ili onoga što je bilo obećano svakome pojedincu kada sazrije vrijeme. Zasigurno bih bio izdajnik stvarnih činjenica kada bih prikrivao to svoje stanje, samo zato što bi me neki ljudi u svojem neznanju i naivnosti mogli smatrati bogohulnikom, a posebice zato što znam da su ta bića mala djeca po pitanju uzvišenog znanja, i stoga ne znaju što čine.

25. POGLAVLJE Garancija da su moje kozmičke analize istovjetne s vječnom

istinom

Da je moj prosvjetljujući rad nastao pomoću Svetoga duha može se prepo­ znati po činjenici da moje analize u svakome području dovode do ljubavi. To je u cjelini jedna velika podrška za ispunjavanje zapovijedi "ljubite jedni dru­ ge". To je ništa manje nego matematičko rješenje o "besmrtnosti", o tome "što čovjek posije, to će i žeti". To je vječno uzvišeno postojanje vidljivo na fizičkoj razini, preobraženo na niže i učinjeno dostupnim za zemaljske oči i uši. Sam sam živi dokaz da čovjek može doći do tog znanja na neki drugi način od do sada priznatih i usvojenih od zemaljskih ljudi, koje sam ja kroz svoj rad učinio dostupnim svakome tko ima sposobnost i želju da vidi, čuje i doživi. Prema tome, svaka optužba protiv mene kao "bogohulnika", kao "pre­ varanta", kao "oholog" i "samoljubivog" itd., nema temelja u stvarnosti, jer se bazira na neznanju, taštini i netrpeljivosti. Djelovati protiv mene znači djelovati protiv istine. Djelovati protiv istine znači prekoravati sunce; to je prkošenje putanji zvijezda. Kao daljnja garancija istovjetnosti mojeg rada s istinom može se reći da je on, za one koji imaju želju i sposobnost da ga proučavaju, matematički izra­ čun svega što se događa u božanskom, sveobuhvatnom planu svijeta, koji ima otkupljujuću važnost za nepobitno inteligentnu i ljubeću svrhu. To je ponov­ no, za naprednog duhovnog tražitelja, vrhunska garancija na kojoj se temelji istovjetnost s istinom ili stvarnošću nekog pogleda na svijet. I svako opažanje svijeta koje odstupa od toga, očigledno predstavlja veću ili manju prijevaru.

26. POGLAVLJE Zašto moja misija može biti i postati samo svjetlost Onima koji na taj način ne mogu proučavati moj rad i koji stoga ne mogu doći do spomenute garancije mogu samo predložiti da prouče jesam li ja na bilo koji način u svojem radu poticao tamu. Zar moje velike kozmičke ana­ lize nisu uvijek nepristrano pokazivale izvore patnje i izvore sreće? - Poku­ šajte pronaći da li su ti izvori u skladu sa suštinom onoga što je napisano u

iv tu i urius

Bibliji i ostalim velikim religioznim djelima, i pronaći ćete čudesnu i divnu usklađenost u principima. Osim toga, ne želim zatvoriti bilo kojeg čovjeka u bilo kakvo udruženje, sektu ili religiju temeljenu na mojem radu, već težim tome da svatko zadrži svoju punu slobodu istraživanja, potrage i pronalaženja svjetlosti unutar svih područja na kojima se može pronaći svjetlo, i da se na taj način nauči jasno misliti i jasno doživljavati. Tada je moj rad, moja misija samo svjetlost, samo može biti svjetlost i samo može postati svjetlost.

Martinus

PUT KA INICIJACIJI

Anna 0rnsholt Davorin Gruden

Sa danskog na cnlcski prevela prevela Sa engleskog na hrvatski preveo

1. POGLAVLJE Svakodnevni život na

Zemlji

božanstvena je avantura

Put ka organskoj inicijaciji, koju sam u "Livets bog" (Knjiga života) nazvao "veliko rođenje", može se sažeti u jednu jedinu riječ - "poniznost". Poniznost nije kompleks manje vrijednosti nastao iz ropskog mentaliteta koji je podre­ đen drugim ljudima, već je to, naprotiv, istovjetno čistoj i apsolutno normal­ noj svjesnosti o vlastitom nesavršenstvu ili mentalnoj ograničenosti. S ta­ kvom spoznajom o samome sebi otvara se svijest, a time i poštovanje prema svemu što je savršeno, u kome i gdje god se pojavilo. Čovjek se na taj način automatski usklađuje s najsavršenijim načinom vlastite evolucije ka vječnoj svjetlosti. Poniznost, dakle, predstavlja ključ od "vrata mudrosti". Pod "vra­ tima mudrosti" ovdje se podrazumijeva "inicijacija", "veliko rođenje" koje je istovjetno "kozmičkoj vidovitosti". Kada su u pitanju ljudi, treba naglasiti da se svi oni nalaze na putu ka tim "vratima mudrosti". Drugim riječima, to znači da je svakodnevni zemaljski život zapravo velika avantura. Ta se avantura razlikuje od svih ostalih avantura po tome što to nije samo pjesma, bajka ili umjetnička izmišljotina, već stvarna istina. Ta je avantura objava o čovječan­ stvu koje putuje naprijed i naviše prema sjajnom obliku doživljavanja, božan­ skom spasenju od tuge i patnje, ka susretu sa samim "Bogom".

67

68

Martinus

Put ka inicijaciji

2. POGLAVLJE Lutanje u tami To lutanje prelazi preko kontinenata i mora, preko golih pustinja i ledenih polarnih područja, preko smrznutih tundri i stepa, preko rijeka, jezera i po­ toka, preko bujnih cvjetnih livada, vrtova, polja i šuma, gore preko krševitih stijena i planina i nadolje kroz duboke i mračne ponore, kroz hladne močvare sa sluzavim crvima i otrovnim isparavanjima, kroz sparnu vrućinu, malarična područja s biljkama iz džungle ispunjenima svim vrstama opasnih, divljih ži­ votinja, tigrovima, zmijama, krokodilima i insektima. No, mi još nismo došli do kraja puta. Još uvijek treba priječi nepoznata, prostrana područja, prije nego što dođemo do "vrata mudrosti". Moramo proći kroz strašna, mračna područja smrti, gdje živa bića mogu preživjeti samo ubijajući druga bića. Mi nadalje prolazimo kroz ostala područja, gdje otrovni plamenovi mržnje poti­ ču živa bića da lažu, kleveću, ubijaju i usmrćuju jedni druge - ne zato što je to životni uvjet kao u životinjskom carstvu, već samo zato da bi iskoristili jedni druge u tom velikom lutanju. Vječni put prolazi preko bojnih polja s uništavajućim tenkovima, s grmljavinom topova, sa štektanjem strojnica i bombarde­ rima zbog kojih je Božje jasno nebo opasno za gledanje za posljednji pogled umirućih. Još dalje ide put preko raspadajućih leševa, preko ruševina velikih gradova, preko prostranih groblja za vojnike, prenapučenih bolnica, siromaš­ nih i gladnih ljudi koje muče epidemije, nestašice, krađa i pljačka. I iz zračnih skloništa, podruma i pećina čovječanstvo vapi prema nebu - koje su oni sami zatrovali i zato ga se ne usuđuju gledati, za velikom i jedinom stvari - "mirom". Njima nije stalo ni do čega drugog.

3. POGLAVLJE Kada

ljudsko

znanje postane prokletstvo

umjesto

blagoslova

Što to znači da je čovječanstvo dobilo nebesko znanje koje mu omogućava da zagospodari elementima? Od kakve nam je koristi to što pritiskom prekidača možemo dobiti svjetlo i vodu? Od kakve je koristi to što netko može priti­ snuti dugme i biti uzdignut na 4. ili 5. kat ili još više, ili pritiskom na drugo dugme netko može putovati zrakom stotinama kilometara na sat iznad mora, gradova i zemalja; i da pritiskom na neko drugo dugme netko može putovati

69

velikim brzinama kilometarskim autoputovima? - Kakvog smisla ima priti­ skanje nekog drugog dugmeta koje omogućava stvaranje tisuća strojeva, a tim se strojevima može upravljati pritiskom na dugme, pri čemu smo oslobođeni svakog fizičkog rada i nevolja, kada svaki takav pritisak dugmeta predstavlja veće ili manje sakaćenje nas samih, našeg fizičkog kao i našeg mentalnog ti­ jela? Kakvu mi radost imamo od te nebeske nadmoćnosti i moći, što podra­ zumijeva tehničko znanje, koje zapravo ne pripada životinjskom carstvu, već je to u skladu s "Livets bog""ljudska" sposobnost ili kvaliteta, koja nam omo­ gućuje da letimo iznad oblaka, kada ista ta snaga i brzina istovremeno, dolje na zemlji ostavlja iza tog nebeskog putovanja ruševine, ljude bez domova, ne­ sretne i osakaćene; uzrokuje tugu i smrt dok istovremeno mi plovimo iznad oblaka, osjećamo strah i užas od strane naših protivnika ili branitelja zemlje, domova ili ljudi, koje smo bili poslani da uništimo? - Ima li nešto više rado­ sti u jurnjavi autoputovima u tehnički čudesnim, luksuznim automobilima, kada se to čini iz istog razloga kao što je gore izneseno, i kada i ovdje postoji opasnost da nas netko slijedi, opasnost od mina skrivenih ispod ceste, od mi­ niranih mostova ili sličnih oblika sakaćenja, smrti i naše vlastite propasti? - I zar nije tako širom svijeta? Nisu li rezultati ljudskog tehničkog znanja ili čisto "ljudskog prisvajanja" doveli do "prokletstva" umjesto do "blagoslova"?

4. POGLAVLJE Doživljavanje smrti

umjesto života

Kada govorimo o primjeni tehničkog znanja u ratu i u službi principa ubi­ janja, mi, naravno nemamo namjeru optuživati ili kritizirati neki određeni narod ili naciju. Samo želimo naglasiti primjenu tehničkog znanja u službi principa ubijanja. Osim toga, trebamo se prisjetiti da trenutno ništa ne može biti savršenije nego što jest. Nije li tako da svaka strana u sukobu, a time i u ratu ulaže najveće napore da pronađe ono za što oni trenutno vjeruju i razu­ miju da je najmudrije i najsavršenije, kako bi dobili ono što im pripada ili što smatraju da im pripada? - U protivnom bili bi nenormalni. Prema tome, sve je trenutno najsavršenije što može biti, uzimajući u obzir prošlost čovječanstva i plan koji Bog ima za budućnost čovječanstva. I zato se trebamo prisjetiti da se pred nama, čovječanstvom, nalazi put ka "vratima mudrosti" ili "vratima svjetlosti". I kao što smo već istaknuli, taj je put obilno ispunjen detaljima. Ne predstavlja li on čitavu orgiju ekstremnih kontrasta, koji dovode do najuža-

Martin us

Put ka inicijaciji

snijih i najkrvavijih sudbina s ratom, sakaćenjem, smrću i uništavanjem? - A to je, dakle, put, ne ka "paklu" - već ka "vratima svjetlosti". Taj put nije posut ružama; kamenit je, tvrd i grub, iako on, naravno, ima i svoje svjetle strane. Čovjek je lutao sve dok mu stopala nisu prokrvarila; sve dok nije postao pro­ žet tugom, bolom i patnjom; sve dok nije postao ispunjen mržnjom koja je kulminirala u trovanju neba, svjetlosti i topline, koji su inače, tijekom brojnih života davali boju, energiju ili vitalnost, tako da mi više nismo mogli prema njemu čak niti usmjeriti svoj umirući pogled. I tu smo došli do kapitulacije našeg samopouzdanja. Ovdje smo otkrili da, trenutno u svakom pogledu, ovo nije "život", već naprotiv - "smrt".

Ovdje treba shvatiti da je "poniznost" u prvom redu samo "svjesnost o vlastitim nedostacima". "Poniznost" nije, kao što neki ljudi misle, izraz za ula­ givanje, nisku ropsku prirodu koja se slijepo pokorava svakoj tiraniji ili zlo­ upotrebi. Takva osoba nije "ponizna", već se, naprotiv, ponaša kao netko tko je bio "dresiran" putem straha, okrutnosti i terora. Naravno da takvo stanje nema ništa s velikim rješenjem ili namjerom života u obliku apsolutne samospoznaje, što je smisao i svrha lutanja kroz brojne labirinte života, patnje i poteškoće.

70

71

7. POGLAVLJE 5. POGLAVLJE Ključ od vrata mudrosti No, budući da to ogromno, genijalno tehničko znanje i sposobnosti predstav­ ljaju "smrt", što je onda "život"? - Ovdje život za nas postaje jedna velika ne­ poznanica koja nam otkriva jednu apsolutnu činjenicu, da mi sada znamo da do sada ništa nismo znali. I tako smo došli do apsolutno najvišeg znanja koje se može razumjeti ili steći na čisto fizičkoj strani "nebeskih vrata". To znanje nije ništa manje nego "ključ" za ta "vrata", a uslijed toga za blještavo i sjajno "carstvo pravog čovjeka" koje se nalazi iza njih.

6. POGLAVLJE Ponos

i poniznost

Prema tome, to veliko lutanje kroz beskrajni lanac života u tuzi i patnji, boli i sakaćenju, nije bilo uzaludno. To nam je donijelo znanje, iako potpuno druk­ čije od onoga koje smo očekivali. To nam je pokazalo da trenutno mi nema­ mo takvu veličinu ili kapacitet znanja i duha, stvaralaštva i snage volje, kao što smo zamišljali, i time se hvalili. Kako je hvalisanje isto što i "ponos" životni put nas je doveo do pada tog "ponosa". No, gdje je "ponos" uklonjen iz svijesti, tamo preostaje samo "poniznost".

Zašto je poniznost

apsolutno

neophodna

Ovdje moramo razlikovati između "straha" i "poniznosti". Dok se "strah" mani­ festira kao prinudno pokoravanje ili "podređenost","poniznost" se manifestira kao prirodna i prava duhovna nadmoć, bez obzira gdje se javlja. S obzirom da je "poniznost", kao što smo već rekli, spontana spoznaja samoga sebe, svojih vlastitih mana i nedostataka, lako je uvidjeti da je takvo stanje svijesti jedino koje može otvoriti "vrata mudrosti" ili apsolutno jedino koje nam može otkri­ ti novo znanje i mudrost. Bez spoznaje o vlastitim nedostacima, nema niti go­ vora o bilo kakvoj otvorenosti za podučavanje, učenje, savjete i vodstvo; bez takve spoznaje čovjek jednostavno vjeruje da već posjeduje potrebno znanje. A logična posljedica toga je da bi on na podučavanje gledao ne samo kao na nešto nepotrebno, već i pogrešno, obzirom da sam nije svjestan da je njegovo vlastito znanje ili opažanje pogrešno. Netko čak može pokušati uvjeriti druge u to pogrešno znanje, koje on ima na ovom ili onom području, i bori se kako bi bio priznat kao stručnjak u tom istom području, a svakoga tko se ne želi pokoriti tom njegovom pretpostavljenom znanju gleda kao neprijatelja. Da­ kle, on je ispunjen mržnjom i netrpeljivošću prema pravim stručnjacima na tom dotičnom području, jer ih on, zbog svojeg umišljenog autoriteta ne može priznati ili razumjeti. Naravno da to vodi u katastrofu. Lažni se autoritet ne može dugoročno mjeriti s pravim autoritetom.

72

Martinus

8. POGLAVLJE Kada se "mali pojedinac" smatra "velikim" Taj je lažni autoritet mnogo više raširen nego što se obično misli. On odašilje svoje prazno hvalisanje na velikom području, kako unutar religioznog tako i unutar materijalnog svijeta. Možemo vidjeti kako primitivni skorojevići, što u ovom slučaju znači "mali pojedinci" koji su prebrzo postali "veliki ljudi", u tolikoj mjeri počinju obožavati sami sebe da ih arogancija primorava da po­ riču svoje izvorno podrijetlo i položaj, pa čak uzimaju novo ime, jer njihovo prezime i krsno ime nije dovoljno dobro, i na taj način pokušavaju prikriti svoje siromašno podrijetlo. (Ovdje, naravno, moramo izuzeti one slučajeve gdje je razlog za promjenu imena čisto praktične naravi.) No, uglavnom pro­ mjena imena nije neophodna samo zato što je netko postao "veliki čovjek". Nema opasanosti da se uistinu "veliki čovjek" ili apsolutni stručnjak u ovom ili onom području izgubi u masi samo zato što ima obično ime. Nije li Hans Christian Andersen poznat diljem svijeta? Ili možda netko misli da bi postao još poznatiji da je uzeo neko drugo ime? Mislite li da bi se njegove knjige prevele na još više jezika da je on prikrio svoje siromašno podrijetlo? Ne, svjetlost genija ili uistinu velikog čovjeka ne može se sakriti, bez obzira na njegovo ime ili podrijetlo. Naprotiv, ime i podrijetlo kod genija se uzdižu na višu razinu i postaju još veći njegovom čašću i slavom.

9. POGLAVLJE Nije žudnja za bogatstvom i čašću ono što čini uistinu velikog čovjeka No, uistinu "veliki čovjek" već je odavno nadišao stupanj na kojem je pokre­ tačka sila u njegovom životu žudnja za divljenjem i obožavanjem od stra­ ne drugih ljudi. On uslijed toga uopće ne osjeća potrebu da bude poznat. U svojem duhu obuzet je stvaralačkom sposobnošću i ima samo jednu želju - da položi rezultate svojih otkrića pred noge čovječanstva, iako davanje tog poklona ponekad može uzrokovati kako glad i neimaštinu, tako i kritiziranje i proganjanje. Zar danas ne postoje umjetnička djela koja su svojem tvorcu donijela samo život u gladovanju i nevoljama, a danas se cijene u tisućama funti, i koja omogućuju spretnim poslovnim ljudima, kojima u potpunosti

nedostaje sposobnost da stvore takvo nešto, mnogo bogatiji život od siromaš­ tva u kojem je tvorac tog umjetničkog djela morao živjeti? Ne, uistinu "veliki pojedinci" nisu bili zaokupljeni mišlju o bogatstvu i zaradi. Oni se stoga, u do sada nesavršenom svijetu, nisu mogli nositi s onim bićima koja su žudjela za zlatom, bogatstvom i slavom, bez obzira na trud, krv i suze njihovih bližnjih. Nije li i danas uglavnom tako? - Nije li u brojnim slu­ čajevima zarada od tehničkih otkrića završila u džepovima bogataša umjesto u džepovima izumitelja?

10. POGLAVLJE Što je karakteristika zamišljene ili

umjetne veličine

Mi ovdje ne spominjemo ove probleme kako bismo kritizirali "bogataše". Ta­ kva kritika ne bi bila ispravna, budući da "bogataš", kao i "siromah" danas ne mogu biti nešto drugo od onoga što jesu. Oba ta stanja predstavljaju korak ili stadij na putu koji svi moraju proći kako bi mogli napredovati. No, svaki od ta dva koraka pokazuje nam određeni tip ljudi. Kod poslovnog magnata vidi­ mo "velikaša" i "bogataša" kojeg masa obožava, no, o kojem je Krist rekao da je njemu nemoguće stupiti u "kraljevstvo nebesko", kao što je devi nemoguće proći kroz ušicu igle. Kod drugog tipa (ovdje mislim na izumitelja, umjetnika itd., koji je iskorišten od strane magnata i stoga mora živjeti u siromaštvu) prepoznajemo genija, koji daje svoje bogate poklone čovječanstvu, iako mu to donosi samo život u gladi, neimaštini i patnji. Kod prvog tipa vidimo čovjeka koji je postao "velik" u očima brojnih ljudi i koji je zato "čašćen" i "slavljen". Zbog njegove velike palače i luksuznih automobila, slugu i vozača, njegovog položaja na burzi i njegovog ogromnog bogatstva itd. ljudi ga smatraju jed­ nim od "najboljih" građana društva. Pa ukoliko on društvu daje samo neko­ liko postotaka svojeg basnoslovnog bogatstva, u obliku donacija umjetnosti i znanosti, tada ga kite najvišim počastima države ili nacije, pri čemu se on još više bogati i to dovodi do toga da si on počinje umišljati kako je moćan i nadmoćan u odnosu na svoje bližnje.

marim

us

11. POGLAVLJE Bogataš i "ušica igle" ili čuvari praga Dobro je poznata činjenica da ga takav način razmišljanja ili umišljanja dovo­ di do toga da počinje smatrati sebe nepogrešivim u svim životnim područji­ ma, kako u religioznim, tako i u materijalnim. I u čemu je on to bogat? - Nije li bogat zahvaljujući ekonomskom pljač­ kanju svojih bližnjih? I nije li postao slavan zahvaljujući rezultatu tog prisva­ janja, zahvaljujući "zlatu"? - Zlato sjaji oko njega u obliku lijepog doma, lijepih luksuznih automobila, lijepih slugu, lijepih počasti i "lijepih veza" itd. No, pljačkanje svojih bližnjih u suprotnosti je s izrekom: "blaženije je da­ vati nego uzimati" kao i sa "ljubite svojeg bližnjeg kao samoga sebe", a uslijed toga je u suprotnosti s ispunjenjem zakona ljubavi. Ništa ne mijenja na stvari to što je to pljačkanje tako dobro kamuflirano i prihvaćeno od strane zakonskog sustava. Zato nije nimalo neobično da takav čovjek ne može stupiti u "kraljevstvo nebesko". - No, može li mu to netko reći? - Ne, to nije moguće. Takav je čovjek postao toliko nepopustljiv u obožavanju samoga sebe, uvjeren u vlastitu nepogrešivost u svakom pogledu, a naročito u pogledu "pljačkanja svojeg bližnjeg" koje se naravno ne naziva tim imenom, već se naziva "poslom", "legalnom trgovinom", uključujući i sve vrste dionica, kamata, pozajmica i si. - Može li ga netko uvjeriti u to da on po tom pitanju nije "stručnjak"? Zar se njegovo shvaćanje ne temelji na fosiliziranom i krista­ liziranom načinu razmišljanja da njegov način poslovanja predstavlja najviši idealizam, dok na samoga sebe gleda kao društvenog dobrotvora, a svoje žrtve (radnike i sve ostale, čiju radnu sposobnost on iskorištava) kao nužno zlo ili stvorenja koja moraju "ostati dolje"? Možete biti sigurni da će on sebe doživ­ ljavati kao onoga koji "bolje zna" u ovom slučaju. Svatko može vidjeti njegov nadmoćan položaj. Ne, "ušica igle" za njega je zatvorena. Bogatstvo je za njega postalo "čuvar praga".

12. POGLAVLJE Kada bogataš dolazi u duhovni konflikt sa svojim načinom života Ovdje je potrebno naglasiti da tip ljudi koji je upravo prikazan predstavlja kulminaciju ili najgori stupanj, i da svi oni koji su u svakodnevnom govoru

rui

irtiLijuLiji

označeni kao "bogataši" ne pripadaju tom tipu. "Čuvari praga" onemogućuju u daljnjem napretku "bogataša", tako da je i on, poput svih ostalih bića podre­ đen zakonu evolucije. Mi stoga pronalazimo "bogataše" koji su u konfliktu s njihovim načinom života, koji u njemu vide ispraznost i nesmiljenost i koji zbog toga, najbolje što mogu, pokušavaju ublažiti taj njihov duhovni konflikt dovodeći se u sklad sa zakonom ljubavi, i počinju djelovati u korist prirodne i normalne dobrobiti svojih bližnjih. I samo zamislite koliku radost i blagoslov mogu pružiti takvi veliki ili mali "bogataši", dok zakoniti i nezakoniti pljačkaši ili goniči robova još uvijek tlače ljude, drže ih u primitivnosti, siromaštvu i poniženju, čime stvaraju sjeme za revoluciju, rat i sakaćenje.

13. POGLAVLJE Pravi i lažni "aristokrat" Što je to "pljačka" i što je to "pravo bogatstvo"? - "Pljačka" je djelo koje vlada i muči još uvijek nerazvijeno čovječanstvo u dva oblika, naime "nezakonitom" i "zakonitom". Čovjek može "pljačkati" protivno zakonima društva i pljačka se u tom slučaju naziva "krađom" označena je kao "kriminal" i dovodi do zatva­ ranja i kažnjavanja. No, "pljačka" može također biti prikrivena, što znači tako organizirana da je u skladu sa zakonskim sustavom društva i donosi onome tko ju čini, kao što smo upravo vidjeli, divljenje, čast, odlikovanja i društveni položaj. Takav "zakoniti pljačkaš" u velikoj je mjeri današnji državni ili na­ cionalni monetarni ili financijski sustav, sustav obveznica i kamata, kako u državnim tako i u privatnim koncernima. Taj je sustav "pljačkaški" sve dok uzrokuje bankrote, prisilne aukcije, osiromašenje, istjerivanje ljudi iz kuća i domova, i od njih čini prosjake, dok od njegovih pokretača istovremeno čini cijenjene magnate koji žive u luksuzu i obilju, stvarajući pohlepu i lijenost kod njihovih rođaka, i potiče kod njih umišljanje da pripadaju višoj klasi. Jedino se to može nazvati pljačkom. Jedina apsolutna vrijednost ili bogatstvo u životu ili postojanju koja od pojedinca čini više biće, njegova je stvaralačka sposobnost ili njegova radna sposobnost. Radnik koji može obaviti samosta­ lan, savršeni rad, mnogo više pripada klasi viših bića od poslodavca, za kojeg on radi, i čija je nadmoć uvjetovana isključivo time što je on naslijedio veliki imetak ili moć, ili bogatstvo do kojeg se došlo špekulacijama. Bez savršene stvaralačke sposobnosti, život i postojanje bili bi potpuno bezvrijedni; čak niti zlato ne bi vrijedilo više od šljake; pa čak ne bi postojao nikakav život.

/

0

lviuTimus

Vjerovati da netko stvaralačku sposobnost može zamijeniti zlatom ili mrtvim materijalom, i pomoću takve zamjene postati više biće, predstavlja praznovjerje koje je u svim vremenima uzrokovalo rat i sakaćenje, čime je postavilo temelje paklu, koji trenutno bjesni između nacija na našem planetu. Upravo to praznovjerje stvara suprotnost "poniznosti" koju nazivamo "po» nos.

14. POGLAVLJE Isto kao što pojedinci mogu biti bogati i siromašni, tako se i nacije sudbinski javljaju kao bogate i siromašne Kako je s pojedincima tako je i s nacijama. Isti zakoni, iste greške i isti "ponos" koji vladaju pojedincima u naciji i uzrokuju između njih nesklad, nepravdu i proganjanje, također odlučuju o sudbini te nacije u odnosu prema drugim na­ cijama ili državama na Zemlji. Možemo stoga vidjeti da nacije imaju "karak­ ter" poput pojedinaca. Neke su nacije nadmoćne, one imaju veliku društve­ nu i materijalnu moć i položaj, koje su stekle istim zakonitim i nezakonitim "pljačkaškim metodama" koje su omogućile pametnim i bistrim "poslovnim ljudima" da postanu "bogataši i velikaši". Za čovječanstvo koje se diljem svi­ jeta budi postaje očigledna činjenica da takve nacije, poput bogatih magnata, djeluju u uvjerenju u svoju vlastitu moralnu nepogrešivost kako u poslov­ nom svijetu tako i u načinu života, i vjeruju da s pravom odlučuju o drugim nacijama i nemilosrdno ih "pljačkaju". Razumljivo je da će te nacije doživjeti posljedice svojeg samoprecjenjivanja i vjerovanja u lažni autoritet. "Ponos" mora pasti kako kod nacija tako i kod pojedinaca. Tako možemo vidjeti nacije koje žive u luksuzu i obilju, kao i nacije koje žive u bijedi i siromaštvu. Kod bogatih nacija kao i kod bogatih ljudi nalazimo potpuni nedostatak razumije­ vanja pravih životnih vrijednosti. Njihova je mjera vrijednosti zlato i materija umjesto stvaralačke sposobnosti, koja jedina daje materiji neku vrijednost, i to je jedina stvar koja može dati "nešto" "živom biću".

Put ka inicijaciji

77

15. POGLAVLJE Pravo se bogatstvo ne može niti kupiti niti prodati Prema tome, stvaralačka je sposobnost apsolutno jedini oblik pravog bogat­ stva. Ona se ne može steći pljačkanjem ili osiromašivanjem drugih. Nju nam nitko ne može darovati, kao što ju niti mi ne možemo nekome dati. Ona se ne može kupiti i ne može se prodati. Ona nema nikakve veze s novcem. To je ta­ kođer jedina stvar koja može predstavljati apsolutno "privatno vlasništvo". To je također apsolutno jedina stvar s kojom možemo biti rođeni i jedina stvar koju netko može ponijeti sa sobom iz fizičkog svijeta u razine duhovnih svje­ tova i ponovno natrag u novi fizički život. Samo je onaj apsolutno i nepobitno bogat tko je razvio i usavršio sposobnost stvaranja ili manifestiranja, i samo on predstavlja pravog "aristokrata".

16. POGLAVLJE Zašto pravi

aristokrat

nije prepoznat

To što gore spomenuti aristokrat danas nije uvijek prepoznat rezultat je pre­ vladavajućeg praznovjerja koje od zlata čini mjeru vrijednosti, i koje najčešće označava neku osobu kao "aristokrata" u skladu s njegovim bogatstvom ili njegovim bankovnim računom. Gledano iz kozmičke perspektive, mentalne su sposobnosti jedino bogatstvo, a biće je "bogato" samo na onom području djelovanja gdje se te sposobnosti mogu očitovati. Ono je još uvijek "siromaš­ no" tamo gdje su mu sposobnosti i dalje nesavršene.

17. POGLAVLJE Umjetna razlika

u položaju

Kozmički gledano, duhovno siromaštvo nije posljedica fizičkog siromaštva, nestašice, gladi i patnje. Možemo vidjeti da su životinje u prirodi, koje su mentalno mnogo niže od ljudskih bića, u potpunosti opskrbljene svime što im je potrebno za život, tako da se mogu razmnožavati, igrati, kretati i uživati

78

Martinus

Put ka inicijaciji

u životu. - Nema niti "bogatih" niti "siromašnih". Nema nikakvog monopolizi­ ranja životnih dobara. Na tom primjeru jasno možemo vidjeti da nije namjera života da bića u većoj mjeri monopoliziraju materiju ili životne potrepštine od onoga što predstavlja prirodnu potrebu, te da s viškom materije stvaraju umjetnu razliku u položaju ili da se pretvaraju u umjetne aristokrate. Upravo tu istinu potkrjepljuje stara poslovica: "Tko visoko leti, nisko pada". Ponos, koji je dijametralno suprotan "poniznosti", istovjetan je vjerovanju da je neki čovjek, zahvaljujući stečenim dobrima ili sakupljenoj materiji, mnogo više ili savršenije biće od osobe koja ne posjeduje slično bogatstvo. A kako on još nije dovoljno zreo ili duhovno kvalificiran da bi se mogao nositi s osjećajem nad­ moći nad svojim bližnjim, postaje neugodan prema svima koji nisu dosegli isti materijalni položaj. On na druge ljude gleda kao na "primitivna" bića koja ima pravo iskorištavati. U velikom broju slučajeva bogataš takva "primitivna bića" ima u potpunosti u svojoj moći. Njegovo ekonomsko preživljavanje u cijelosti ovisi o iskorištavanju koje mu je nametnuo bogataš. Njegova plaća za rad, koji on ponekad obavlja za njega od jutra do večeri, svedena je na naj­ manju moguću mjeru, pri čemu bogataš na nju ponekad gleda kao na uslugu koju čini siromahu. A budući da se siromah zbog takve situacije ne može mje­ riti s "bogatašem" po pitanju odjeće ili luksuza, već ponekad mora prihvatiti "bogataševu" rabljenu i odbačenu odjeću i ostala dobra, i budući da je primo­ ran živjeti u potkrovlju ili u podrumu, na taj se način stvara još ekstremnija ili veća materijalna razlika i njegova pripadnost "nižoj klasi".

slodavcu". Želi li zaraditi za život, on mora šutjeti i trpjeti. Da to nije tako, ne bi bile potrebni radnički sindikati, policijske snage ili zaštitne mjere čiji je cilj djelovati protiv tih mračnih uvjeta i ograničiti tu mentalnu depresiju, kako se to ne bi pretvorilo u potpuno ropstvo.

18. POGLAVLJE Simpatije

i antipatije

bogataša

Lako je "bogatašu" predstavljati "aristokrata". No, obzirom da je takav način života umjetan položaj za koji on nipošto nije zreo (nitko nikada ne može biti dovoljno zreo za osjećaj pripadanja višoj klasi, osim na čisto prirodan način, što podrazumijeva intelektualnu superiornost) on uopće ne vidi "čovjeka" ili "duh" iza "siromašnog" ili bića iz "niže klase", već o njemu prosuđuje isključivo na temelju njegove "siromašne" vanjske pojave. Kada nije otvoreno okrutno i nehumano, njegovo ophođenje s tim bićem uglavnom je "blagonaklono" i "milostivo". Ovdje se ne uzima u obzir mogućnost da taj siromah tu i tamo može pripadati višoj klasi u apsolutnom smislu. Taj je njegov identitet dugo stagnirao i bio kočen njegovom ekonomskom ovisnošću o "bogatašu" ili "po-

79

Posve je drukčiji odnos bogataša prema ljudima vlastite klase. Prema ta­ kvim bićima, a posebice prema onima koji su još bogatiji od njega, on se odnosi s "dubokim poštovanjem", a ponekad je njegovo ponašanje toliko ne­ prirodno i pretjerano da je poznato kao ono što nazivamo "snobizam". Tada će on pokazivati pretjeranu blagonaklonost i divljenje, ukoliko nije ispunjen zavišću zbog većeg bogatstva i položaja drugih, što se događa u slučaju kada nema neke posebne koristi od tog poznanstva, i kada mu ono ne može omo­ gućiti da zadovolji svoju sve veću žudnju za moći, njegovu nezasitnu glad za time da bude "aristokrat".

19. POGLAVLJE Zamišljeni viši položaj i "Carevo novo ruho" Prema tome, društvena "viša" i "niža klasa" isključivo se temelje na "ponosu" ili praznovjerju da je razlika u posjedovanju materijalnih dobara zapravo "pri­ rodna", a time i kozmička "razlika u položaju" između pojedinaca, i da to "višoj klasi" daje pravo da vlada, zapovijeda i iskorištava "nižu klasu". Možemo uočiti da je kozmička vidovitost omogućila Spasitelju da iznese opažanje da je boga­ tašu nemoguće stupiti u "nebo". Nije nimalo neobično da su mudri ljudi širom svijeta preporučivali "poniznost" kao apsolutno jedini put ka Bogu. Razlog je taj što je "poniznost" jedino podešavanje svijesti koje sprječava da pojedi­ nac ne padne u "umjetnu" nadmoćnost ili zamišljenu uzvišenost. Samo "poni­ znost" može osloboditi čovječanstvo toga da ono ide uokolo samo u košulji, poput cara u bajci Hansa Christiana Andersena, i da mu se svi ljudi smiju, jer je on vjerovao da je odjeven u najbolju odjeću na svijetu. Teško se može za­ misliti bolja slika o ispraznosti arogancije i taštine od ove božanstvene bajke. Umišljenost ili zamišljeni viši položaj, što je prava priroda ponosa, dugoročno ne može opstati na račun apsolutne stvarnosti. Drugi ljudi nisu pod utjecajem tog umišljanja, i prije ili kasnije će otkriti pravu golotinju pojedinca. Samo se pomoću "poniznosti", koja je zapravo istovjetna realnom opažanju njegove mentalne golotinje ili pravog duhovnog standarda, pojedinac može zaštititi od opasne "golotinje", tj. od ponosa i taštine kojima je podlegao car iz bajke.

80

Martinus 20. POGLAVLJE Vrlo loše prikrivena taština

No, nije samo "bogataš" u svojem najgorem izdanju podložan "ponosu" ili umišljanju da pripada pravoj "aristokraciji". Velika većina ljudi dijeli isto to shvaća­ nje, naime da je posjedovanje velikog materijalnog bogatstva izraz prave mo­ ralne veličine ili bogatstva u apsolutnom smislu. A kako ne posjeduju takvo materijalno bogatstvo niti su ga sposobni stvoriti - već svi oni gladuju i žeđaju za tim da uživaju isto divljenje i "čast" kao i "bogataši" i oni koji pripadaju višoj klasi - oni stoga pokušavaju, najbolje što mogu, svojim ograničenim sredstvi­ ma predstavljati sebe kao bogataše, kako bi njihova okolina mislila da pripada­ ju klasi "bogataša" ili "aristokraciji". Okružuju se, najviše što mogu, prividnim luksuzom i elegancijom poput bogataša. Jedina je razlika u tome da dok boga­ taš posjeduje luksuz koji ga okružuje, ova druga strana samo ga unajmljuje ili ga, u najboljem slučaju, dobiva nakon godina i godina otplaćivanja, pa stoga njegovo vlasništvo postaje tek u trenutku kada je gotovo već istrošen. Netko može unajmiti konja za jahanje, jahaće odijelo, večernje odijelo i večernju haljinu, kao i luksuzni automobil i ostale stvari koje su potrebne za "organiziranje zabave". Na taj način možemo vidjeti kako taština ili želja za divljenjem oponaša čak i "lažnu" višu klasu. Osim toga, želja da drugi vjeruju da je neki čovjek magnat ili predstavnik "višeg" kulturnog stupnja na svojem vrhuncu ili krajnosti, od njegovih nasljednika čini takozvane muškarce i žene od mode, play boy e ili ostale predstavnike vrlo loše prikrivene "taštine".

21. POGLAVLJE Primitivna

taština kod kulturnog kao i kod primitivnog čovjeka

Istina je da taština sama po sebi nije "grijeh" štoviše, u određenim je domena­ ma čak nužnost; no, tamo gdje prelazi mjeru predstavlja želju da se bude nešto posebno, nešto što može izazvati divljenje kod drugih; taština je također želja da se predstavlja "višu klasu", viši "kulturni" stupanj i da se bude "drukčiji" od drugih. Ta je želja potpuno normalna tamo gdje se ne svodi samo na modu, na par cipela ili na ovaj ili onaj šešir, na oblik hlača ili duljinu jakne, na boju kravate i na to da li netko nosi kišobran ili ne. Tamo gdje se "kultura" svodi samo na modu, ona nema ništa zajedničko s višom kulturom. Tamo su ideje

i

Ml 1\14 i / N U / ( U l/l

samo privremeni rezultat raspoloženja taštine. Posve opravdano se tu može raspravljati o tome čiji je ukus "najbolji" i čiji su ukrasi najbolji, jesu li to per­ nati ukrasi primitivnih bića, njihovi prsteni u ušima, na rukama i nogama, crteži i tetovaže na licu i tijelu, ili slične ideje "kulturnih" bića. Ako se pera stave na glavu ministra ili na glavu Indijanca, ako naušnice stavljaju na uši crnkinja ili bogatašica, ako se boja i puder stavljaju na kožu crne ili bijele rase, to nimalo ne mijenja princip. Jedina je razlika u pristupu i učestalosti upotre­ be materijala za te ukrase.

22. POGLAVLJE Svečano odijelo ne pretvara kriminalca u sveca ili u duhovno naprednog čovjeka Sigurno je da ljudima koji su živjeli u džungli nisu bili u jednakoj mjeri do­ stupni materijali tako visoke i profinjene kvalitete kao civiliziranom čovje­ ku, pa su oni stoga morali upotrebljavati grublje i manje pogodne materijale. Umjetnost ukrašavanja samo je pitanje rutine koja se može razviti kako kod primitivnih tako i kod civiliziranih ljudi, i zato ne može predstavljati apso­ lutno pouzdanu karakteristiku prave kulture. Kultura je u svojoj najdubljoj analizi zapravo izraz humanosti. Samo humanost može biti istovjetna s kul­ turom. No, budući da princip "ukrašavanja" ili "uljepšavanja" mogu koristiti kako primitivni tako i civilizirani ljudi, kanibal kao i diplomat, grešnik kao i svetac, bojanje i pudranje samoga sebe, imati široke ili uske nogavice na hla­ čama, dugu ili kratku jaknu, ovu ili onu kravatu, šešir i cipele, nakit i prstenje - sve su to karakteristike nižih stupnjeva svijesti ili nižih oblika kulture. Takvo odijevanje "grešnika" ne pretvara u "sveca", niti obrnuto. Kulturni stupanj nije nešto što netko može obući ili svući, nije nešto što se može staviti na sebe pomoću kista i što može biti isprano kišnim kapima. I tu smo došli do srži stvari. Svjedočimo lutanju cara u njegovoj košulji. Sve dok "taština", koja je pokretačka snaga "ponosa", ne prelazi svoje normalne granice, što znači stu­ panj na kojem se ona manifestira na način koji je neophodan zbog prirode, zdravlja i higijene, tako da može odgovarati jednoj savršenoj pojavi, sve do tada ona predstavlja vrlinu. Kada prelazi taj stupanj, taština postaje neprirod­ na i pretjerana i nema više dodirnih točaka sa stvarnom logikom. I tek ju tu počinjemo nazivati "taštinom". Prije tog stupnja na nju se gleda tek kao na prirodno samoizražavanje.

Marttnus

23. POGLAVLJE Kada primitivna "taština" na kraju uzrokuje "poniznost" u arogantnom umu Zašto čovjek postaje neprirodan, arogantan? Zar uzrok takvog oblika taštine nije, kao što smo već spomenuli, upravo težnja za divljenjem, za time da ljudi vjeruju da je netko osoba od "položaja", da pripada "višoj klasi"? Nije li istina da na taj način netko želi naglasiti da pripada višem kulturnom stupnju od drugih? Upravo takvim neugodnim ponašanjem prema svojem bližnjem ili takvom pretjeranom željom da se predstavlja "viši" kulturni stupanj, čovjek marljivo šije "novu odjeću" koja je u bajci samo careva košulja. Čovjek tako stvara ili prisvaja za sebe najekstremniju modu. Ponosno šeće putovima i uli­ cama samo u "košulji", uživajući u "višem" stupnju kulture koju on misli da predstavlja zahvaljujući svojem modernom izgledu. "Ponos" uzrokuje takvo umišljanje ili mentalni stav, a to prije ili kasnije dovodi do pada. Takav pri­ kriveni "ponosni" stav, takvo vjerovanje da je netko iznad drugih vrijeđa oko­ linu, tako da predstavnike takvih ekstremnih pogleda njihovi bližnji počinju prezirati. Ti bližnji mogu, iako nesvjesno, iza samozadovoljstva nad njihovom zamišljenom veličinom, osjetiti prazninu koja se krije iza vanjske, ponekad vrlo sređene, moderne pojave tih bića. Jednog će dana ovi bližnji razbiti to umišljanje o "veličini" ili položaju, i tako će svijest "izgubljenog sina" biti is­ punjena spoznajom o njegovoj kulturnoj golotinji, a ta je spoznaja istovjetna "poniznosti". "Izgubljeni sin" tada će se okrenuti ka stvaranju prave "kulture" ili njegovanju svojeg srca.

24. POGLAVLJE Ponos

na

religioznom području

No, "ponos" se ne očituje samo na materijalnom području. Na religioznom području također susrećemo brojna bića koja žive u pretjeranim i umišljenim idejama o svojoj vlastitoj "veličini". Ovdje čovjek toliko ne nastoji kopirati "bogataše" ili na materijalnom bogatstvu temeljenu "višu klasu", već najvi­ še kulturne predstavnike poniznosti, kao što su mudraci, proroci i spasitelji svijeta. Prilagođavanje takve vrste samo je po sebi hvalevrijedno ako ta bića predstavljaju model za kultiviranje i humaniziranje vlastite svijesti. U tom

Put ka inicijaciji

83

slučaju čovjek je u velikom skladu sa zakonima svijeta, a njegov će razvoj po­ stati skladan i savršen. Ovdje nema govora o "čuvarima praga" ili bilo kakvom "padu", budući da tu ne postoji nikakav "ponos". Većina ljudi, međutim, ipak nije usmjerena prema jedinoj pravoj i pri­ rodnoj "višoj klasi" kojoj pripadaju viša duhovna bića. Visoki položaj tih bića, njihova svjetska reputacija ili mjesto u povijesti, divljenje i obožavanje koje prema njima iskazuju drugi ljudi, imaju isti učinak kao i položaj "bogataša", naime, da predstavljaju veliki predmet "ponosa". Zbog toga smo svjedoci da mnoštvom ljudi upravlja religiozni ili duhovni ponos. Kao i u materijalnom svijetu, i na ovom području mnogim bićima upravlja glasna duhovna "aro­ gancija". Da, ta je "arogancija" čak organizirana. Organizirana arogancija ili ponos javljaju se u velikom broju takozvanih "religioznih sekti". No, potrebno je uvidjeti da ponos nije jednako zastupljen u svim sektama. K tomu, trebamo imati na umu da može, dakako, biti prikriven i da se može manifestirati samo u obliku ideja, tako da njegov identitet ponosa nije tako očigledan i jasan, pa je uslijed toga kod brojnih bića prisutan na posve nesvjesnoj razini.

25. POGLAVLJE Okrečeni grobovi koji u sebi sadrže mrtvačke kosti i svakojake nečistoće Kako se, dakle, manifestira taj religiozni ponos? Kada netko smatra da je "spa­ šen", on vjeruje da pripada "odabranoj djeci Božjoj" i da mu je Bog posebno naklonjen, i zahvaljujući toj naklonosti osjeća se povlaštenim u odnosu na pripadnike drugih sekti i religioznih vjerovanja, u odnosu na "one koji su izgubljeni" ili one koji kroče "širokim putem grijeha". Nije li to ponos? Kada ista osoba neprekidno osuđuje druge ljude i naziva ih "vječno izgubljenima", nije li to ponos? Kada taj čovjek osuđuje ostale sekte ili religiozne zajednice, a jedino na religioznu zajednicu kojoj sam pripada gleda kao na apsolutno jedino spasenje, nije li to također ponos? Netko bi mogao ustvrditi da su ti ljudi zavedeni posebnim religioznim idejama i učenjem njihove zajednice. Žrtve su praznovjerja da su oni koji se ne žele pridružiti njihovoj zajednici i pokoriti se njenim religioznim dogma­ ma i učenju, izgubljeni. Da, to je istina. Oni su žrtve učenja te sekte, ali zašto takvo učenje odgovara tim ljudima? Zašto oni žele pripadati toj sekti? - Zašto se u njima ništa ne buni kod pomisli da neki ljudi trebaju biti "izgubljeni", dok

S4

Martinus

su oni sami posebno odabrani ili uživaju Božju naklonost? Nije li to zato što im takva misao, takvo religiozno učenje u potpunosti odgovara? - Ono je u potpunom skladu s onime što naročito žele. Oni ne vide ništa nepravedno u pomisli da njihov bližnji treba biti "vječno izgubljen", mučen u "paklu", dok oni sami, ne čak niti svojom vlastitom zaslugom već zahvaljujući "milosti", uživaju posebnu naklonost Providnosti ili "Boga", i da će cijelu vječnost doživljavati neograničenu i sjajnu sreću. Nije li to ista sklonost ili, bolje rečeno, isti princip koji ispunjava bogataša, čovjeka koji žudi za posljednjom modom i žene koja ima iste takve želje? - Nije li to ista radost i zadovoljstvo zbog pomisli da nisu poput drugih, već da su profinjeniji i kultiviraniji, i da pripadaju onima koji su "spašeni", što u ovom slučaju znači "višoj klasi"? Koji je tip manje licemjeran? Da li netko vjeruje da je bliže "nebu" promjenom ideje o "višoj klasi" u ideju o tome da je "spašen", promjenom ekstravagancija bogataša, ultramodernih ideja o modi i ostalih oblika prednosti "umjetne" i "oponašane više klase" u religiozni oblik "više klase"? Da li je netko bolji samo zato što ide uokolo i samoga sebe smatra vrjednijim od drugih, nevjernika i grešnika, i na taj na­ čin zamišlja da je jedno od Boga posebno odabranih i od "grijeha" spašenih bića, i to samo zato što pripada ovoj ili onoj religioznoj zajednici, zato što ima člansku karticu ovog ili onog religioznog pokreta. Ili netko ide uokolo i osjeća se uzvišenim nad većinom svojih bližnjih i u najboljem slučaju blagonaklono, s visine gleda dolje na "proletarijat" ili na ljude u radnoj odjeći, samo zato što on nosi jahaće odijelo i sjedi na konju, ili se nalazi u luksuznom automobilu, odjeven u skladu s posljednjom modom ? - Doista, farizeji i sakupljači poreza danas su življi nego ikada prije. Okrečeni grobovi, u kojima se nalaze mrtvač­ ke kosti i svakojake nečistoće predstavljaju kozmičku analizu spasitelja svijeta o "ponosu" ili kontrastu "poniznosti".

26. POGLAVLJE Svatko tko se uzdiže bit će ponižen, a svatko tko se ponizuje biti će uzdignut Netko ovdje može primijetiti da su sve spomenute stvari potpuno bezazlene. Naravno da samo po sebi nije zločin odijevati se u skladu s ovom ili onom modom ili živjeti u obilju; podjednako tako, nije zločin to što su odjeća koju netko nosi ili automobil koji netko vozi kupljeni u gotovini ili na kredit, ili su samo posuđeni. Nisu te stvari ili njihova upotreba u sukobu sa zakonima

humanosti. Tijekom evolucije događa se to da materija sve više postaje po­ dređena ljudima. U potpunom je skladu s božanskim zakonom da sve stvari koje ljudi koriste trebaju postati sve profinjenije, kako u tehničkom tako i u umjetničkom smislu. Nije dobro isključivo to što je upotreba tih stvari isklju­ čivo rezultat ponosa, kada pomoću tih stvari netko zamišlja i uživa u tome da postavlja granicu između svojeg vlastitog i stupnja evolucije svojeg bližnjeg, i na taj način želi što više pred svima istaknuti svoj "uspjeh". Zbog toga posluga mora nositi posebnu uniformu za poslugu kako bi se naglasio njihov po­ dređeni položaj, i kako posjetitelj ne bi pogriješio i pozdravio slugu umjesto "gospodara". Tamo gdje nema vanjskih oznaka, posjetitelji pozdravljaju i po­ štuju čisto ljudski aspekt. I tada bi se moglo dogoditi da bi ti pozdravi bili više naklonjeni sluzi umjesto gospodaru. Naša okolina otkriva tu kozmičku istinu da nitko nije došao na ovaj svijet da bi bio služen. Prema tome, posjetitelji se prepoznaju u sluzi, dok na gospodara gledaju kao na nešto strano, nešto nepoznato ili nenormalno. Upravo taj vječni zakon prirode uništava svaki ponos i svaku umjetnu i samonametnutu uzvišenost. Isključivo je okolina ta koja diktira: "Svatko tko se uzdiže biti će ponižen, a svatko tko se ponizuje biti će uzdignut".

27. POGLAVLJE Još uvijek postoje nezadovoljni "radnici u vinogradu" Kao što upotreba profinjenih tehničkih sredstava sama po sebi nije grijeh, već naprotiv, predstavlja božanski blagoslov, kada njihova upotreba nije po­ taknuta taštinom, već samo pukim uživanjem u savršenstvu i ljepoti stvari; isto tako nije zločin niti grijeh biti član neke religiozne sekte ili udruženja, ili pak pripadati više ili manje ekstremnim religioznim idejama ili učenjima, pod uvjetom da to članstvo ne predstavlja vanjski sjaj, pomoću kojeg netko pokušava na umjetan način zadovoljiti želju za uzvišenim položajem, kojem ne pripada naš bližnji i kojem ne bi trebao imati pristupa. Da, zvuči neobično, no imali smo iskustva s ljudima koji su se nazivali "spašenima", a postajali su deprimirani pri pomisli da će sva bića bez izuzetka biti "spašena", i da apso­ lutno nitko neće biti vječno "izgubljen". Što se to pokreće u nutrini takvih "spašenih" bića? - Nije li to zapravo povrijeđena "taština"? Ako će sva bića biti spašena, što znači - doći do istog stupnja razvoja, na kojem ta osoba misli da se nalazi, kakva je u tome radost za one koji misle da su spašeni? - Nije li ovdje

lako uvidjeti da je pojedinac u toj situaciji više uživao u tome da je nadmoćan nad svojim bližnjim, uživao u tome da predstavlja jednog od Božjih odabranika, nego što je uživao u ljubavi prema svojem bližnjemu? Da je bio doista nesebičan, on bi radije propao nego dozvolio da njegov bližnji bude izložen svojoj nesretnoj sudbini. Da, on bi osjećao kao najviši blagoslov pomisao da sva bića bez izuzetka mogu doseći taj nebeski stupanj razvoja za koji on misli da mu je dodijeljen. Prema tome, ovdje možemo vidjeti samo "uzdizanje" farizeja u onima koji misle da su spašeni. Još uvijek postoje radnici u vinogradu koji su se razljutili zbog činjenice da su radnici koji su došli u jedanaest sati dobili istu plaću kao i oni koji su radili cijeli dan. Ljudi još uvijek više vole same sebe nego svoje bližnje, i iz toga proizlazi opažanje da su oni "napredniji" od svojeg "bližnjeg".

28. POGLAVLJE Lažni Kristi, lažni proroci i lažne okultne osobe Kada se danas javljaju brojni ljudi koji sebe proglašavaju "Kristom", proro­ kom ili nekom okultnom osobom koju je Bog poslao da "spasi" svijet, ali koji nemaju za ponuditi ništa osim te njihove izjave, popraćene nesretnim men­ talnim proganjanjem, klevetanjem te ljutitim i zlonamjernim kritiziranjem svih ostalih religija, sekti i duhovnih zajednica - nije li to ponovno težnja za zadovoljavanjem neobuzdane želje da se netko uzdigne iznad svih drugih ljudi? - U protivnom, njihova energija ne bi u tolikoj mjeri bila usmjerena na naglašavanje da su oni "Krist" ili neka druga velika osoba, ili da su u prethod­ nom životu bili tako veliki i izuzetni na društvenom kao i na umjetničkom, religioznom ili intelektualnom području, na položaju o kojem danas nema niti najmanjeg nagovještaja o nekoj veličini, a što u okultnom području go­ vori o vrhunskoj "naivnosti". Vrhunac u pojavi takvih bića predstavlja njego­ vanje umišljanja o njihovoj "visokoj okultnoj" prošlosti, što kulminira u izjavi da su oni "Krist", dok istovremeno, u mentalnom smislu, udaraju na sve strane protiv svih stvarnih osoba čiji položaj predstavlja prijetnju tom umišljenom "Kristu" u njegovom postizanju visokog položaja. Razmislite samo kakvu pa­ radu u "košulji" ili okultnu golotinju takve arogantne duše pokazuju svijetu.

29. POGLAVLJE Što to otkriva lažnog proroka ili lažnu duhovnu osobu Naravno da sva religiozno tašta bića ne pokazuju tako neograničenu taštinu. Njihova se umišljenost o njihovoj duhovnoj veličini razotkriva u velikoj želji da igraju glavnu ulogu u religioznim ili okultnim pokretima, bilo da drže pre­ davanja, pišu knjige ili uče druge, iako za to nemaju potrebne kvalifikacije. Da njihov idealizam nije baš pravi, kao što je slučaj kod lažnog "Krista", pokazuje to što je njihova energija uglavnom usmjerena prema njima samima. Njihova religiozna i okultna energija, njihova pisana djela, njihova predavanja i govori svode se na klevetanje, proganjanje i omalovažavajuće kritiziranje ostalih re­ ligioznih i okultnih pokreta, ili drugim riječima, predstavljaju loše prikrivenu zavist, ljutnju i bijes prema tim pokretima, njihovim vođama i osnivačima, a posebice prema onima koji su odbacili suradnju s njima i od kojih se smatraju pogrešno shvaćeni. Sva ta neviđeno drska arogancija razvijenom biću ukazu­ je na njihovo potpuno neznanje o okultnoj abecedi ili tek njeno prvo blago naslućivanje, i ujedno otkriva da je pokretačka snaga njihovog "okultnog" ra­ zvoja ili idealizma zapravo povrijeđena taština.

30. POGLAVLJE Kada se mala svijeća takmiči sa suncem Svakako da od gore spomenutih postoje brojni oblici religioznog ili duhov­ nog ponosa i naivnosti; no, njihova je zajednička karakteristika da su u odre­ đenom stupnju koncentrirani na ocrnjivanje ostalih religioznih i okultnih pokreta, njihovih vođa i osnivača, dok je njihov pozitivni duhovni impuls uglavnom plagijat i ponavljanje znanja i manifestacija njihovih vođa, pa čak i djela onih ljudi koje progone. Da to, tamo gdje se to jasno pokazuje kao osob­ na ljutnja i bijes, može biti samo povrijeđena taština jasno vidimo po tome da se pravi okultizam ili visokointelektualni idealizam, za koji se oni pretvaraju da ga predstavljaju, ne može manifestirati kroz ta primitivna bića, siromašna inteligencijom i osjećajima. A rezultat je - umjesto nesebičnog idealizma, samo primitivno, životinjsko samoočuvanje. Oni sada pokušavaju ucijeniti prave autoritete, tako da nji­ hova snažnija svjetlost ne bi previše zasjenila njihovu vlastitu svjetlost. Mala

fut Ka

se svijeća takmiči sa suncem. Svim je normalnim ljudima posve očigledno i jasno da svijeća neće pobijediti u tom takmičenju. Drugim riječima, ponos se može usporediti s "malom svijećom" koja želi nadmašiti sunce. Zato se ona mora boriti kako bi zasjenila opasnu svjetlost sunca koja bi inače bila presnažna za malu svijeću. Maloj svijeći, što se više bori u korist svoje taštine, postaje sve gore, tako da ne samo da njezin plamen postaje sasvim neznatan na snažnoj sunčevoj svjetlosti, već se na neprirodan način njeno fizičko tijelo topi i ostaje bez fitilja, zbog čega njena svjetlost postaje sve nestabilnija. Pri­ rodni je to zakon koji neizbježno dovodi do toga da "ponos mora pasti", što dovodi do "poniznosti" u svijesti pojedinca, odnosno apsolutne spoznaje o vlastitom nesavršenstvu. Upravo se zahvaljujući toj samospoznaji "izgubljeni sin" vraća svojem "Ocu", što znači vraća se normalnoj procjeni samoga sebe, a time i prirodnom skladu sa životom ili svojim "bližnjima". Bez tog "pada" nema samospoznaje, bez samospoznaje nema doživljavanja prave ili apsolut­ ne istine, a bez poznavanja te apsolutne istine čovjek bi još uvijek lutao uoko­ lo u "košulji" iz bajke, manje ili više izložen podsmijehu, ruganju i ismijavanju od strane svoje okoline.

31. POGLAVLJE Ponos predstavlja najučinkovitije zatvaranje osjetila za okultna iskustva ili kozmičku vidovitost

inicijaciji

osjetila za najviše kozmičko ili intelektualno razumijevanje života. Kako može neka arogantna osoba zadobiti povjerenje drugih bića osim na čisto bračnom području? - Nitko ne povjerava svoju tugu i nesreću hvalisavim i uobraženim ljudima. Nitko ne bira za intimnog prijatelja i suradnika tog istog hvalisavca. I tko može podučavati, voditi i na ostale načine dati intelektualnu podršku bićima koja u svojem hvalisanju i lažnom samopouzdanju gledaju na svoje primitivno i nesavršeno stanje kao na intelektualnost i savršenstvo, i to u tolikom stupnju da sebe smatraju višim bićima od drugih? - Tko može podu­ čavati učenike koji vjeruju da su mudriji od učitelja? - Može li prekidanje ili zatvaranje puta ka stvarnom razumijevanju života biti učinkovitije ili stvar­ nije nego u takvom slučaju? - Mogu li "čuvari praga" biti stvarniji nego tamo gdje je biće tvrdoglavo u umišljanju o vlastitoj "nepogrešivosti" ili "sjajnom savršenstvu"? Naprednom čovjeku ovdje postaje očigledno i to da je ne ponos već suprotni stav u svijesti, što znači "poniznost", ono što je potrebno da bi netko mogao prihvatiti kako fizičku tako i mentalnu podršku i objašnjenja, i na taj način dobio pristup putem razumijevanja ili visoke intelektualnosti ka znanju ili otkrivanju stvarnog i pravog života - "ljubavi".

32. POGLAVLJE viša

U gornjem smo prikazu donijeli kraći pregled najekstremnijih predstavni­ ka "ponosa". Naučili smo kako je "poniznost" dijametralno suprotna svakom samoprecjenjivanju ili pogrešnom viđenju samoga sebe, kao i prevelikom obožavanju i divljenju samome sebi. Sasvim je prirodno da netko s takvom iluzornom ili pogrešnom prilagodbom svijesti i osjetila nikako ne može biti u skladu s "ljubavlju prema bližnjem". S takvim prevladavajućim samoobožavanjem čovjek svoje bližnje može samo smatrati manje vrijednima. Da bi čovjek zadovoljio potrebu za samouzdizanjem, on mora u odgovarajućem stupnju tlačiti svoje bližnje. Biti tlačitelj svojih bližnjih, što je isto što i biti tlačitelj života, znači biti protiv stvaralačke snage svemira ili snage Providnosti; to znači zapovijedati gromu i munji. Želja je to da se promjeni putanja sunca i zemlje, da se podučava i zapovijeda Bogu. Nije potrebna kozmička vidovitost kako bi se uvidjelo da se čovjek s takvim stavom u svojoj svijesti zatvara za najvišu i najjasniju stvarnost. "Ponos" predstavlja najučinkovitije zatvaranje

Čovjek postaje prijatelj i iskazuje puno povjerenje samo koji je ispunjen razumijevanjem i ljubavlju

čovjeku

Za onoga koji voli sva su vrata života širom otvorena. Zar se čovjek ne obraća ljubećem biću kada je žalostan ili kada mu je duša opterećena tugom, patnjom i nesrećom? - Nije li točno da bi svi više voljeli imati ljubeće i savršeno biće za svojeg suradnika? - Nije li to isto savršeno i ljubeće biće koje bi netko volio vidjeti u svojem supružniku, u svojem prijatelju, u svojem susjedu, u svojim nadređenim i podređenim kolegama na poslu, u svojem savjetniku ili učitelju ili u bilo kojem biću koje predstavlja našeg bližnjeg? - Zar se čovjek ne otvara, iskazuje povjerenje i otkriva intimne stvari takvom biću koje je ispunjeno ljubavlju i razumijevanjem? - Tko bi mogao pokazati takvu naklonost prema očigledno hvalisavom i bezosjećajnom biću, koje sa svojeg zamišljenog "viso­ kog" kulturnog stupnja, koji je najčešće obilježen samo velikim bankovnim računom, dostojanstveno i prezrivo okreče glavu od svake molbe i žali što ne može pomoći, dok istovremeno zahvaljuje Bogu da ne pripada proletari­ jatu ili siromašnoj i primitivnoj "nižoj klasi", već nasreću pripada "bogatoj" i

90

Martinus

kulturnoj "višoj klasi". Dopustite mi da ovdje spomenemo da ovdje izneseno ni na koji način ne izražava ogorčenost prema arogantnom pojedincu, jer to ne bi bilo baš primjereno, budući da je arogancija kao i svaki oblik onoga što nazivamo "zlim" nešto što apsolutno svi moramo proći u našem vječnom spi­ ralnom kruženju ili evoluciji. Ukoliko danas možemo reći da smo oslobođeni "ponosa", to je onda samo zato što smo mi jednom bili ponosni. A ako nismo bili ponosni, onda se neizbježno nalazimo na putu da to postanemo. Stoga nema niti najmanjeg razloga da netko izražava ogorčenost ili likovanje nad današnjim ponosnim bićima. Ovdje su, međutim, analize "ponosa" toliko na­ glašene samo zato da bi poslužile kao materijal za duhovno istraživanje. Naša namjera ovdje nije ukrašavati, kamuflirati ili prikrivati stvari, već, naprotiv, što točnije ih prikazati onakve kakve jesu kako bi lakše bile prepoznate i kako bi pružile istinitu sliku stvarnosti.

33. POGLAVLJE

rut Ka

inicijaciji

34. POGLAVLJE Što je to "poniznost" Ukoliko poznajemo naše vlastito "savršenstvo", mi tada znamo da nas Pro­ vidnost ili Bog neće ništa više voljeti bez obzira na to koliko je divno i sjajno to isto "savršenstvo" po pitanju stvaralaštva i visoke intelektualnosti. Ako je ta spoznaja o našem vlastitom savršenstvu prava i apsolutna, mi ćemo onda jasno razumjeti da je samo pitanje vremena kada će i drugi doći do istog stupnja razvoja, kao što je također samo pitanje vremena kada ćemo mi sami doći do još savršenijih stupnjeva razvoja iznad nas, do kojih su neki već danas došli. Ta nas savršena i apsolutna samospoznaja priječi da dobijemo i najma­ nji osjećaj da smo bolji ili više voljeni od ostalih bića od strane života, Pro­ vidnosti ili Boga. Prema tome, takva spoznaja u nama ne ostavlja ništa što bi moglo uzrokovati farizejsko obožavanje vlastitog stupnja evolucije, niti prezir prema onima koji se još ne nalaze na istom stupnju kao i mi. Upravo takvo potpuno pročišćeno stanje svijesti, oslobođeno potrebe za samoobožavanjem, nazivamo "poniznost".

Kako čovjek putem spoznaje o vlastitom nesavršenstvu dolazi u kontakt s evolucijom i stvarnim životom Kao što smo već spomenuli, mi kod svojeg bližnjeg ne pokušavamo naći rav­ nodušnost, hvalisanje i ponos ili obožavanje prikrivenog ili lažnog stupnja evolucije. Mi isključivo tražimo "ljubav". Ljubav je najveći i najdublji cilj po­ trage svakog zemaljskog čovjeka. No ljubav ne može postojati a da nije isto­ vjetna s poniznošću. Kao što smo već rekli, poniznost je isto što i apsolutna spoznaja o vlastitim "savršenim" i "nesavršenim" stranama; ta samospoznaja je pak istovjetna s apsolutno pravim znanjem o "živom biću". Poznaje li netko svoje vlastito savršenstvo, tada on ima poštovanja prema svima onima koji su dosegli viši stupanj "savršenstva" od vlastitog. On ih počinje voljeti kao ideale i primjere vlastitog nastojanja prema "savršenstvu" i uslijed toga pokreće kod takvih bića energiju, užitak i radost jer nas imaju kao svoje pristalice, učenike i suradnike. Mi smo se povezali s velikim energetskim centrom evolucije, i on nas vodi naprijed i naviše prema najvišim vrhuncima života.

35. POGLAVLJE Poniznost uklanja "čuvare praga" i otvara vrata inicijacije za "izgubljenog sina", koji na taj način postaje jedno sa svojim vječnim Ocem Prava "poniznost", dakle, nije lažno samopodcjenjivanje zbog kojeg živimo u niskom i ropskom postojanju u okovima snobizma. Naprotiv, "poniznost" je jedino apsolutno pravo i zrelo prilagođavanje svakom obliku stjecanja višeg "okultnog" znanja. Ona predstavlja prvi, osnovni uvjet za svakog savršenog "okultista" ili visoko intelektualno postojanje. Onaj tko nije postao ponizan, tko ne priznaje svoje vlastito "nesavršenstvo", taj ne poznaje ograničenja svo­ jeg opažanja ili sposobnosti manifestacije, i nikako ne može u okultnom smi­ slu ili na ispravan i pravedan način procjenjivati ili suditi o bićima i stvari­ ma koje susreće. On stoga u svojem samoobožavanju pokušava preobratiti mudre ili visoko intelektualne ljude, pa čak i spasitelja svijeta, ukaže li mu se mogućnost da ga sretne. On objavljuje rat religijama, sektama, udruženjima i osobama koji mu ne žele odati poštovanje, dok se istovremeno ne ustručava

92

marnnus

podilaziti nemoralnim bićima i na brojne se načine sigurno kreće onuda "gdje se niti anđeli ne usude prići", samo kada misli da je to u korist njegove umi­ šljene uzvišenosti. To kretanje, gledano iz aspekta "kozmičke kemije", pred­ stavlja eksperiment s nepoznatom eksplozivnom snagom, to je kombinacija kozmičkih kemikalija ili vrsta misli koje neizbježno moraju doći u sukob sa zakonom ljubavi ili božanskim poretkom svijeta, isto kao što svaka pogrešna kombinacija snažnih fizičkih kemikalija mora rezultirati katastrofom, razoča­ ranjem, bolom i patnjom, umjesto radosti i zadovoljstva, do kojih bi došlo da su se kemikalije pomiješale na ispravan način. Ta katastrofa nije ništa manje nego spoznaja o ispraznosti njegove zamišljene "uzvišenosti" i nepogrešivosti, spoznaja o oslanjanju na pogrešnu procjenu o bližnjima i ostalim stvarima. S tom spoznajom, ta pogrešna procjena, koju je on objavljivao, pada na njegovu vlastitu glavu. On sada može prepoznati da to prosuđivanje koje je iznosio o svojoj okolini, bićima i stvarima više priliči njemu samome nego što odgovara okruženju i bližnjima. On sada osjeća, zahvaljujući svojoj vlastitoj okultnoj golotinji, svu ledeno hladnu noćnu studen "ponosa" ili egoizma. I u svojem mentalnom smrzavanju i drhtavici, on vapi svojem nebeskom ocu ili Bogu da mu dopusti da bude jedan od njegovih "slugu". I ovdje "poniznost" pobjedo­ nosno ulazi u svijest "izgubljenog sina". On više ne želi preobratiti niti proroke niti mudrace, niti na bilo koji način određivati putanju sunca. Otkrio je svoju mikroskopsku neznatnost u ogromnom svemiru. Otkrio je da nije tako velik i silan kao što je o sebi mislio. Priznao je da zapravo u kozmičkom smislu ništa ne zna. I s tom spoznajom on je sada po prvi puta dovoljno čist ili razvijen da bi mogao slušati Božji govor, odnosno govor bližnjih. Sada taj govor odjed­ nom postaje njegovo područje interesa, i on ga pažljivo i s poštovanjem sluša. A "bližnji" sada uživa u poštovanju i povjerenju, razumijevanju i simpatiji koje pronalazi u toj osobi, koja ga je prije, mentalno gledano, prezrivo gurala u stranu kao primitivnog člana "proletarijata", nevrijednog da bude u njegovoj blizini. On mu sada rado otvara svoje srce. "Izgubljeni", ali sada ponizni sin gleda ravno u otvoreno srce i um, i tu pronalazi "Život" i ljepotu, savršenstvo i Boga. I u prethodno toliko preziranom pripadniku "proletarijata" izgublje­ ni sin ponovno susreće svojeg vječnog Oca. "Poniznost" je uklonila "čuvare praga". Uslijed toga nebeska svjetlost sjaji i zrači prema njemu od svih bića i svih stvari. Vraćanje kući postalo je inicijacija i otvorilo je vrata ka rješe­ nju zagonetki života. Prema tome, "poniznost" je "ključ" svekolike mudrosti, a time i "ključ" za doživljavanje "jedinstva s Ocem" ili postajanja poput Boga ili "slikom Božjom". Bez "poniznosti" zatvorena su vrata ljubavi. A bez ljubavi nema mudrosti, nema "nebeskog" blaženstva, nema Boga.

Martinus

BRAK I UNIVERZALNA LJUBAV

Mary McGovern, Harald Berglund, Frank Kjerup i Adam O'Riordan Sa engleskog na hrvatski preveo Davorin Gritden

Sa danskog na enleski prevela prevela asistirali

1. POGLAVLJE Mentalna

zbunjenost

čovječanstva

U današnje vrijeme vlada velika zbunjenost u pogledu sposobnosti ljudi da vole ili osjećaju naklonost, u pogledu njihova braka i pogleda na seks. To se očituje kroz stanje koje stvara vrlo mnogo tuge, brige, zavisti, ljubomore, nesretne ljubavi, pa čak i umorstava i ubojstava. Malo se drži do zavjeta vjer­ nosti i vjenčanih listova. Osim toga, tu su seksualne nastranosti, perverzije, sadizam, kleptomanija, piromanija i slično. Nešto što također stvara veliku zbunjenost među ljudima jest činjenica da postoje bića koja osjećaju intimnu privlačnost ili simpatiju prema vlastitom spolu. Ljudi tu lutaju u magli. Oni vide i čuju, ali ne razumiju ništa od onoga što gledaju ili čemu su svjedoci. Kako sve to objasniti?

2. POGLAVLJE Jedenje plodova s drveta znanja Čemu mi to u stvari svjedočimo? Svjedočimo činjenici da ljudi jedu sa "drveta znanja". Što je drvo znanja? Drvo znanja je sve što živi, kreće se i postoji oko nas: ljudska bića, životinje i biljke, sve od mikrokozmosa pa do planeta, sunaca, zvijezda i galaktika ili, ukratko, sve u prirodi ili svemiru oko nas s čime uopće možemo doći u kontakt. To je drvo spoznaje o dobru i zlu. Naše je sveukupno

96

Martinus

doživljavanje života konzumiranje pojedinosti iz beskrajne strukture ovoga svemira. To je konzumiranje isto što i reakcija na naš kontakt s tim svemirom. Što bi drugo drvo znanja moglo biti? I što bi drugo moglo biti jedenje plodova sa tog drveta? I odakle mi stječemo znanje? Zar ne upravo kroz kontakt s bići­ ma i stvarima u našem okruženju, manifestacijama i pojavama u prirodi? Kako bismo mogli živjeti i stjecati znanje bez tog odnosa? Istina je da Biblija govori o drvetu znanja na nešto drukčiji način. Eva govori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti, samo plod sa drveta znanja o dobru i zlu ne smijemo dirati. Ako budemo jeli s tog drveta, umrijet ćemo." (Post. 3:2-3). Ali zmija na to odgovora: "Vi sigurno nećete umrijeti, već ako budete jeli plodove sa drveta znanja moći ćete razlikovati dobro i zlo poput samoga Boga." (Post. 3:4-5). No, upravo su to trebali učiniti. Kako bi inače postali čovjek poput Boga i njemu nalik? Čovjek koji ne poznaje razliku između dobra i zla ne može biti savršeni ili dovršeni čovjek poput Boga i njemu nalik. Čovjek poput Boga ne može biti nesvjesno biće. Izgleda da je taj biblijski citat pripadao ranijoj sekti ili religio­ znom pogledu gdje je bavljenje čisto materijalnim stvarima smatrano grešnim. Čovjek je gledao na materijalni svijet kao na drvo znanja i vidio njegove rato­ ve, ubilačke manifestacije, žalosti i patnje uslijed čega je ustanovio da čovjek ne bi trebao težiti takvom obliku postojanja, već se držati duhovnosti, obožavanja bogova. Prema tome, citat je već bio zastario kada je uključen u Bibliju. Dakle, ljudi trebaju jesti sa drveta znanja. Zmija nije prevarila Evu, ona ju je vodila. Zmija se stoga otkriva kao prvi izraz Kristova principa ili spasenja svijeta.

3. POGLAVLJE Božje stvaranje čovjeka nije stvaranje novog živog bića Kako je Bog stvorio čovjeka? Božje stvaranje čovjeka nije bilo nešto što se dogodilo u jednom danu. Božje stvaranje čovjeka proces je koji se odvijao milijunima godina, a počeo je još u mineralnom carstvu, prošavši kroz biljno carstvo sve do prvobitnog čovjeka u životinjskom carstvu. On još uvijek nije postao savršen ili dovršen čovjek poput Boga i njemu nalik. Kada je riječ o Božjem stvaranju čovjeka nigdje se ne spominje da je Bog time stvorio novo živo biće. U svakom živom biću postoji živa, usmjeravajuća jezgra. Ta jezgra je apsolutna, vječna zbilja. Ona nikada nije mogla nastati i nikada ne može prestati postojati. Ta jezgra, u skladu s mojim kozmičkim analizama u knjizi "Livets bog".

tfraK i

univerzalna ljubav

(Knjiga života), čini Jastvo u živom biću. To Jastvo, zajedno s drugom jednako vječnom kozmičkom organskom strukturom, čini ono što je u ži­ vom biću doista živo. Ono je stoga, svojim vječnim postojanjem, apsolutno iznad svakog stvaranja. Ali na to Jastvo mogu utjecati okolne duhovne i ma­ terijalne pojave, kao što i ono samo može utjecati na iste duhovne i fizičke pojave. Ovim međudjelovanjem tog Jastva i svijeta koji ga okružuje nastaje za to Jastvo proces koji možemo nazvati "manifestacijom" i "doživljavanjem života". Tim se procesom Jastvo sjedinjuje s materijom i stvara svoje fizičko i duhovno tijelo, te na taj način postaje dostupno osjetilnom opažanju. Tako ono može doživljavati svoje bližnje baš kao što i oni mogu doživljavati njega. Nedovršeni čovjek vjeruje da je fizičko tijelo ono što čini cjelokupno živo biće. On u većoj ili manjoj mjeri nije u stanju shvatiti besmrtnu i uistinu vječ­ no živu jezgru bića iza vidljivog stvorenog fizičkog tijela.

4. POGLAVLJE Besmrtnost

bića

Fizičko tijelo bića ima vremensku i prostornu dimenziju, što pak znači da je prolazno. Sve što ima početak neminovno mora imati svršetak ili kraj. I to je razlog da je pojam "smrti" došao na svijet. Nedovršeni čovjek vjeruje da su živa bića smrtna. Ne razumije da je ono što on naziva smrću samo odvajanje ili oslobođenje njegovog Jastva i nadsvijesti od njegovog fizičkog tijela, i da on, nakon tog oslobađanja, još uvijek živi. Međutim, nakon svog oslobađanja od fizičkog tijela on ne može nastaviti s manifestacijom i doživljavanjem kao što je to mogao pomoću tijela. On više ne može fizički govoriti s drugim fizičkim bićima, svojim prijateljima i poznanicima. Ali istovremeno s razvo­ jem njegovog fizičkog tijela, razvija se također i duhovno tijelo koje se nalazi u fizičkom tijelu. Upravo u tom tijelu biće nakon smrti i dalje živi. Dakako, pomoću tog tijela ono ne može na normalan način komunicirati s fizičkim bićima. Njegovi fizički rođaci, prijatelji i poznanici stoga tuguju za bićem za koje uglavnom vjeruju da je u potpunosti prestalo postojati. Ali prijatelji koji su međusobno vezani velikom naklonošću ponovno će se susresti u novom fizičkom životu. Isto vrijedi i za neprijatelje koji se nisu međusobno izmirili prije nego što su umrli; i oni će se susresti kako bi iživjeli svoje neprijateljstvo i zamijenili ga mirom. Niti jedan rat ili bilo kakvo zlo ne mogu prestati osim putem mira.

Martinus

tfrak i

univerzalna

ljubav

5. POGLAVLJE

7. POGLAVLJE

Božje stvaranje čovjeka na svoju sliku

Doživljavanje tame je neophodno potrebno da bi se mogla doživjeti

Kada je rečeno da Bog stvara čovjeka na svoju sliku, kao što je prije spome­ nuto, Bog ne stvara živo biće, već posebni oblik manifestacije i doživljavanja, poseban način ponašanja prema okolini. "Čovjek na Božju sliku i priliku" je, prema tome, poseban način ponašanja ili način postojanja i proizlazeći oblik doživljavanja života za živo biće, a ne stvaranje samog živog bića. "Čovjek na Božju sliku i priliku", dakle, najviši je postojeći način ponaša­ nja ili postojanja. To pretvara biće u biće kulminirajuće ljubavi čija manifesta­ cija i zračenje uzrokuje radost i blagoslov za sve s čime dolazi u dodir. Ono je, prema tome, kopija Božjeg vlastitog ponašanja ili načina postojanja.

6. POGLAVLJE Različiti stupnjevi u stvaranju čovjeka Da bismo postali majstorom takva ponašanja ili načina postojanja koje je na Božju sliku i priliku, vječno Jastvo mora proći kroz mnoga različita životna iskustva i oblike ponašanja i postojanja. Iz vezanosti za mineralnu materiju nastaje mineralni oblik života; nakon toga potrebno je proživjeti brojne živote u biljnom obliku života; slijedi životinjski oblik života da bi se preobrazili u ljudski oblik života, u dovršenog čovjeka ili Čovjeka na Božju sliku i priliku, tako postajući potpuno duhovnim bićem. Kroz mineralne, biljne i životinjske oblike života stupanj svijesti Jastva raste od primitivnosti ka intelektualnosti, od nehumanosti ka humanosti ili ka punoj univerzalnoj ljubavi. Različiti stupnjevi bića u mineralnom carstvu, u biljnom carstvu i u životinjskom carstvu i stupanj nedovršenog čovjeka predstavljaju različite nedovršene stupnjeve u stvaranju Čovjeka. To je stva­ ranje, dakle, stvaranje potpuno savršene sposobnosti doživljavanja i stvaranja, kao i potpuno savršenog oblika ponašanja ili načina postojanja.

svjetlost

Međutim, da bismo mogli doživljavati, što je isto što i opažati, predmet isku­ stva mora biti kombinacija suprotnosti, a stvorene stvari sve to upravo i jesu. Da bi moglo postati "čovjek poput Boga i njemu nalik" i da bi moglo doživlja­ vati i manifestirati samo najviše svjetlo života, biće mora doživjeti suprotnost tom svjetlu, dakle tamu. Svjetlost je ovdje manifestacija kulminirajuće ljubavi, a tama je manifestacija kulminirajuće mržnje. Onaj tko nije doživio tamu ne može doživjeti svjetlost. Svako Jastvo, dakle, da bi steklo sposobnost manifestiranja ponašanja ili načina postojanja poznatog kao "kulminirajuća ljubav", mora doživjeti ponašanje ili način postojanja znan kao "kulminirajuća mr­ žnja". Takve manifestacije uzrokuju patnju. Patnja stvara sposobnost za uni­ verzalnu ljubav ili takvu sposobnost koja čovjeka postupno čini nesposobnim da naudi bilo kojem živom biću. Možemo zaključiti da je doživljavanje tame neophodno potrebno da bi se stekla sposobnost doživljavanja i manifestiranja svjetlosti, a to je ponašanje ili način postojanja koji Jastvo pretvara u ljudsko biće ili biće poput Boga i Njemu nalik.

8. POGLAVLJE Tama je

inicijacija

Sva živa bića, dakle, moraju proći kroz kulminaciju tame da bi stekla sposob­ nost doživljavanja kulminacije svjetlosti. Što je onda tama? Tama predstavlja princip ubijanja, što je identično uništavanju svakog oblika života. Ona uzro­ kuje sakaćenje, smrt i uništavanje. To se, dakle, doživljava kao kulminacija patnje, neugodnosti i boli. I ta je tama postala nužno potrebna tako što su organizmi bića služili kao hrana drugim bićima. To znači da bića moraju pro­ goniti organizme drugih bića kao hranu, isto kao što su i njihovi vlastiti orga­ nizmi služili kao hrana ostalim bićima. U toj tami ne postoji apsolutno ništa nalik univerzalnoj ljubavi. Razumije se da takvo postojanje za živa bića mora predstavljati kulminaciju zla. Ta je tama, promatrana iz perspektive Božjeg uzvišenog procesa stvaranja Čovjeka, istinsko zlo, istinska patnja ili tama, ali to je i neizbježna inicijacija koja postupno preobražava biće u čovjeka poput

Martinus

Brak i univerzalna ljubav

Boga i Njemu nalik, što znači u Bogočovjeka. Tamu se može definirati kao

ljubav, koju su stekla u ovom ciklusu, sada degenerirala. Ona su se odavno prestala manifestirati u vanjskom svijetu, što ovdje znači u duhovnom svijetu. Njihova se budna dnevna svijest sastojala samo od iskustava sjećanja iz do sada proživljenih i završenih najviših zona, carstava ili sfera spiralnog ciklusa. Prema tome, ona nisu imala nikakvu svijest osim svoje sposobnosti sjećanja ili pamćenja. Ta su Adam-bića zbog toga sada trebala proći fizički proces u kojem su se ponovno mogla fizički razviti i tako steći novu duhovnu svijest. Dakle, Adam-bića su bila Jastva sa svojom vječnom nadsviješću i svojim tije­ lom pamćenja. Njihova druga tijela za manifestaciju su degenerirala. I sada su se te jezgre talenata trebale razviti u fizičkom svijetu.

100

neugodno dobro.

9. POGLAVLJE Stvaranje Eve, zmija i pad simbolični su izrazi za nešto što se stvarno događa Na koji način bića mogu podnijeti život u toj tami, toj životnoj razini lišenoj univerzalne ljubavi? Bića tu ne bi nikako mogla živjeti da nije utrt put za svjetlo Božjeg duha u ovome svijetu tame. Ali pazilo se da bića mogu primati i biti prožeta vječnim svjetlom Božjeg duha i na taj način primiti poticaj i ohrabrenje da žive u samom paklu ili svijetu tame. Iz Biblije nam je poznato da je Bog pustio Adama da padne u duboki san. Tada mu je odstranio rebro i od njega stvorio Evu. Kroz Evu mi stječemo znanje o "zmiji", "padu" i "drvetu spoznaje o dobru i zlu", kao i o tome da je Eva stvorena zato što je Bog rekao da za Adama nije dobro da bude sam (Post. 2:18). Što se krije iza ovih simboličnih izraza? Naravno da Bog nije doslovno ili u modernom smislu izveo operaciju na Adamu, odstranio jedno od nje­ govih rebara i od tog rebra stvorio Evu. Ti su iskazi simbolični izraz za nešto što se stvarno dogodilo. Da bi došli do razumijevanja misterija koji se krije iza tih simboličnih izraza, moramo najprije vidjeti što se podrazumijeva pod pojmom "Adam".

10. POGLAVLJE Što simbolizira pojam

101

11. POGLAVLJE "Usnuli Adam" kojemu je bog odstranio rebro Međutim, Adam-biće nije bilo nikakvo muško ili žensko biće. Ono je bilo dvopolno, kao što su sva bića u duhovnim svjetovima. U duhovnim svje­ tovima nema vjenčanja. Kao što ćemo vidjeti, ta pojava pripada isključivo fizičkom svijetu. No, taj Adam, odnosno bića koja su bila spremna za utjelov­ ljenje u fizičku materiju, razvila su se iz carstva blaženstva i postala biljna bića. Međutim, kroz biljni organizam bića su mogla samo "nejasno opažati". Ostala fizička osjetila još uvijek nisu bila razvijena. Biljka je stoga mogla tek nejasno opažati ugodu i neugodu. Mogla se početi otvarati na sunčevoj toplini i za­ tvarati zbog hladnoće noći. Ona je prema tome, gledano iz fizičke perspektive, još uvijek bila samo uspavano biće. Bila je stvarno budna i posjedovala dnev­ nu svijest jedino u svojem unutarnjem svijetu sjećanja, koja je doživljavala u obliku kulminirajućeg osjećaja ugode ili blaženstva. Dakle, biljno je biće bilo taj "uspavani Adam" od kojeg je Bog odstranio rebro (Post. 2:21-22).

"Adam"

Pojam "Adam" ne simbolizira jedno biće, već cijeli niz bića. To su bila bića koja su trebala biti preobražena u Čovjeka poput Boga i Njemu nalik. Drugim riječima, Adam-bića bila su duhovna bića koja su bila spremna inkarnirati se u fizičku materiju. Ona su se nalazila u šestom carstvu kozmičkog ciklusa koje je u "Livets bog" (Knjiga života) nazvano "carstvo blaženstva". Do tog su trenutka doživljavala potpuno savršenstvo i kulminaciju ljubavi tog ciklu­ sa, do točke potpunog zasićenja. Njihova je najviša mudrost i sposobnost za

12. POGLAVLJE Stvaranje

Eve

Kada se u Bibliji govori o tome da je Bog odstranio Adamovo rebro, to samo znači da je Bog izvršio unutarnji proces u Adamovom organizmu ili tijelu.

102

Martinus

Taj proces nije bio niti krvav, niti je izvršen nožem ili škarama. Unatoč tome, transformirao je Adama, što znači Adam-bića, u potpuno drukčije stanje po­ stojanja. Ona su postala "Eva-bića". Ta se transformacija odigrala prilično bla­ go, a za samo biće neprimjetno. Da bismo razumjeli tu transformaciju moramo naučiti razumjeti da u svakom živom biću postoje dva najvažnija ili glavna organa pomoću kojih je živo biće sposobno doživljavati i stvarati tamu, jednako kao što je sposobno doživljavati i stvarati svjetlost. Bez tih velikih glavnih organa ne bi u živom biću postojala niti svjetlost niti tama koji, u biti, predstavljaju ljubav i mržnju. Ne bi bilo niti raja niti pakla. Tako su važna ta dva velika glavna organa. Ta dva organa poznajemo kao "muški pol" i "ženski pol". Posebnom transformacijom uzajamnog odnosa ovih dvaju polova u biću, ono može postati bićem tame ili mržnje. Podjednako tako, drugom transformacijom ono može postati bićem svjetlosti i ljubavi. Da bi Adam-biće postalo biće svjetlosti ili ljubavi, čovjek poput Boga i Njemu nalik, ono je moralo biti predodređeno da postane biće tame. Moralo je posjedovati organizam pomoću kojeg je bilo u mogućnosti doživljavati i manifestirati tamu. Rečena je transformacija predočena kao da ju je izvršio Bog na usnulom Adamu, što znači na organizmima Adam-bića. Ta se transformacija sastojala u stagniranju jednog od dva velika glavna orga­ na ili pola na određenom stupnju razvoja biljaka, što znači u usnulim Adambićima. U nekim je bićima stagnirao ženski pol, pa je muški pol stoga postao jedini upravitelj manifestacije i doživljavanja života tog bića. Biće se tako po­ javilo kao muško biće. U drugim bićima stagnirao je muški pol, a ženski je pol preuzeo nadzor nad životnim stanjem bića. I to se biće zbog toga pojavilo kao žensko biće. Više to nisu bila Adam-bića, već Eva-bića. Razlika između Adambića i Eva-bića sastoji se, dakle, u tome što su Adam-bića dvopolna, dok su Eva-bića jednopolna. Drugim riječima, pojam "Eva" nije samo izraz za ženu, već isto tako izraz i za muškarca.

13. POGLAVLJE Božji duh u tami Da Adam nije bio muškarac jasno je vidljivo iz činjenice da bi u tom slučaju istovremeno s njime morala postojati i žena. Od kakve je koristi stvoriti muš­ ko biće u svijetu gdje nema ženskih bića? Zaključujemo da to nije bilo samo pitanje stvaranja žene, već također, u jednakoj mjeri i pitanje stvaranja muš-

Brak

i

univerzalna

ljubav

103

karea. Ne bi bilo od koristi stvoriti ženu kada ne bi postojao muškarac. Prema tome, Adam-bića su se preobrazila u Eva-bića, koja predstavljaju jednopolna bića u obliku muških bića i ženskih bića. Time su bića bila predodređena da mogu živjeti u tami ili tzv. "zlu". Budući da su bića na taj način stvorena kao muška i ženska, ona su time postala organi za manifestiranje životne i poti­ cajne snage Božjeg duha u svojim organizmima. Ta se snaga oslobađa kada bića muškog i ženskog spola izvode tkz. čin parenja ili spolni odnos. Kroz za­ dovoljstvo tog čina ta je snaga dovela do vrhunca osjećaja ugode ili osjetilnog užitka, što je bilo najviše iskustvo koje je biće moglo imati. Ništa neobično, s obzirom da je taj osjećaj užitka bio osjećanje vibracija samog Božjeg duha u njihovim tijelima.

14. POGLAVLJE Čin parenja ili spolni odnos i brak kao nešto sveto ili kao oaza u kulminaciji tame Kako su muško i žensko biće mogli na taj način osloboditi taj najsjajniji i životodajni osjećaj užitka jedno u drugome, žensko je biće postalo od životne važnosti za muškarca, baš kao što je i muškarac postao od životne važnosti za ženu. Božanstveno iskustvo u činu parenja ili spolnom odnosu postalo je apsolutno najvažnija životna potreba za ta dva bića. To im je pružalo ohrabrenje i volju za životom. A to je, u najvećem mogućem stupnju bilo neophodno, jer su bića sada tijekom velikog broja života morala živjeti u životnoj tami. Morala su živjeti među smrtonosnim bićima i bićima kojima u potpunosti nedostaje univerzalna ljubav. Ona su u najboljem slučaju mogla osjećati na­ klonost samo prema jednom biću suprotnog spola s kojim su se mogla pariti, te s tim bićem doživjeti najviši božanstveni osjećaj užitka. Ono je osjećalo na­ klonost ili privlačnost prema drugim bićima jedino u slučaju kada je za njega bilo neophodno da bude u grupi s ostalim bićima da bi spasilo svoj život. Tu su bića morala ubijati druga bića da bi konzumirala njihove organizme kao hranu. A i ona su sama bila u ratu sa neprijateljskim i ratobornim bićima po­ put njih samih, što se u slučaju ljudskih bića nije moglo izbjeći s obzirom da je to bila njihova religiozna priroda i oblik pobožnosti. Kao stvarna svjetlost u tom paklu bilo je, prema tome, jedino parenje ili spolni odnos bića s bićem suprotnog spola. Između tih dvaju bića postojala je dakle naklonost ili sim­ patija koja je također bila dobra za potomstvo tih dvaju bića. Čin parenja ili

104

Martinus

spolnog odnosa dvaju bića, koji se medu nedovršenim ljudima naziva "brak", za njih je dakle bio nešto sveto, mali mirni dom, mala oaza svjetlosti usred Armagedona ili pakla. Ovdje su bića mogla doživjeti sam duh Božji, iako su bila potpuno nesvjesna što su to svojim činom parenja ili spolnim odnosom s bićem suprotnog spola uistinu doživljavala. Još uvijek nisu imala inteligen­ ciju ni osjećajne ili intuitivne snage da bi mogla doživjeti Boga mentalno, pri dnevnoj svijesti. Zamislite kako je to božanstveno da je čin parenja ili spolni odnos put prolaska Božjeg duha pravo u kao noć crni mentalni svijet bića, koji ovdje potpuno anonimno potiče i vodi ta bića kroz kulminaciju tame prema svijetu svjetlosti gdje se duh Božji uzdiže iz anonimnosti, poput sun­ čevog izlaska nad mračnim mentalnim misaonim planinama i izmaglicom bića, stvarajući najuzvišeniji svijet sunčeve svjetlosti za čovjeka poput Boga i Njemu nalik.

15. POGLAVLJE Počinje se pojavljivati univerzalna

ljubav ili ljubav prema bližnjem

Prema tome, poriv za parenjem i brak sadrže božansku strukturu kroz koju duh Božji može voditi i usmjeravati razvoj bića, stvaranje svijesti i ponašanje ili način postojanja ka tome da postanu bića Božjeg načina ponašanja, što je isto što i bića poput Boga i Njemu nalik. Takav se način ponašanja ili postoja­ nja prepoznaje po tome što predstavlja radost i blagoslov za bića koja se nalaze u okolini izvora, bez obzira bile to životinje ili ljudi, isto kao što čovjek također mora sudjelovati u preobražavanju materije u nešto što je logički korisno i ugodno. Upravo za takvo postojanje Bog odgaja ljude dozvoljavajući im da se ponašaju slobodno u skladu s vlastitim prosudbama. Oni napreduju ka tom božanskom postojanju zahvaljujući činjenici da kada postupaju iz neznanja postupaju pogrešno. Pogrešan način postupanja svojem izvoru donosi patnju. Tamo gdje bića posjeduju istinsko znanje, ona postupaju ispravno. A tamo gdje bića postupaju potpuno ispravno, ona doživljavaju odgovarajuću sretnu sudbi­ nu. Pri jedenju plodova sa drveta znanja, koje je povezano s patnjama uzroko­ vanim pogrešnim načinom ponašanja, biće ne može izbjeći stjecanje sposob­ nosti za prepoznavanje razlike između dobra i zla. Razvojem razumijevanja i osjećaja u biću nastaje nova sposobnost. To je sposobnost koja već prema tome koliko je razvijena, vodi biće ka tome da postaje nesposobno nauditi bilo ko­ jem živom biću. Početna je to sposobnost za ljubav prema bližnjem.

brak

i

univerzalna

ljubav

105

16. POGLAVLJE Od jednopolnog stanja

do

dvopolnog stanja

Da bi ova sposobnost postala savršenom i da bi se manifestirala, biće se mora transformirati. Ono mora napustiti stanje Eve odnosno bračno stanje parenja ili spolnog odnosa; jednopolna bića nisu stvorena za stanje univerzalne ljuba­ vi. Ona su stvorena samo zato da bi osjećala intimnu privlačnost ili simpatiju prema bićima suprotnog spola. Muškarac i žena trebali bi ostati zajedno i biti jedno tijelo. Ukoliko jedna strana voli biće izvan njihova braka kao što se oni vole, ona čini preljub i krši zakon parenja ili braka. Oni time stvaraju nesreću i patnju. Kao što je Adam-biće moralo biti preobraženo u Eva-biće da bi moglo doživljavati duh Božji u tami, tako sada Eva-biće mora biti preo­ braženo u ljudsko biće kako bi moglo doživljavati duh Božji u svjetlosti. Ova je preobrazba ili promjena Eva-bića istovjetna preobrazbi seksualnih polova. Kada je Eva-biće doseglo najrazvijenije stanje majmuna i njegov se organizam može početi razvijati u ljudsko tijelo, događa se to da se njegov stagnirajući pol počinje razvijati. U muškarcu se, prema tome, počinje razvijati ženski pol, kao što se kod žene počinje razvijati muški pol. Na taj način biće postaje dvopolno. Ono napušta isključivo postojanje kao muško ili žensko biće. Postupno prestaje biti muškarac ili žena, te brak i jednopolni čin parenja ili spolni od­ nos također prirodno nestaje, dok biće kroz ovu transformaciju polova po­ staje početno ljudsko biće. S rastom suprotnog pola u biću i s doživljavanjem svoje mračne karme, ono postupno usvaja humane talente i ponašanje, isto kao što postupno stječe sposobnost da voli svojeg bližnjeg kao što voli samo sebe. Ovdje bića vlastitog spola nisu izuzetak.

17. POGLAVLJE Privremeno prebivalište nedovršenog čovjeka u evoluciji ili u božjem stvaranju ljudskog bića Dakle, stanje dvopolnosti i patnje ili mračna karma vodila je ka univerzalnoj ljubavi, a time i ka ljubavi prema bićima istog spola. Ali to se događa samo onda kada biće nadiđe brak i jednopolno stanje koje stoga počinje degenerirati. Kao što smo prethodno spomenuli, brak se isključivo temelji na privlačnosti ili simpatiji između bića suprotnih spolova. Bića, sve dok imaju takvu polnu

106

Martinus

strukturu, ne mogu zbog toga nikako postati Čovjek poput Boga i Njemu na­ lik. Takvo biće mora biti sposobno ostvariti istinski, uzvišeni zakon života koji nalaže da čovjek treba ljubiti Boga više od svega, a svojeg bližnjeg kao samoga sebe (Mat. 22:37-39). Sve dok biće to nije u stanju, ono nije sveljubeće i nije dovršeni čovjek poput Boga. Prebivalište je takvog bića u evoluciji ili Bož­ jem stvaranju ljudskog bića privremeno pri kraju životinjskog carstva, gdje je univerzalna ljubav u svojim prvim slabim počecima. Ovdje je sveukupna mentalna atmosfera među bićima, osim prema bračnom drugu i potomstvu, uglavnom hladna ili čak bezosjećajna ili pak nabijena ratobornošću. Ovdje je brak, s činom parenja ili spolnim odnosom, još uvijek do izvjesne mjere od vitalne važnosti kao izvor sreće, poticaja i ohrabrenja kako bi biće imalo volju za životom. Duh Božji u kulminaciji najvišeg osjećaja užitka ili dobrobiti u činu parenja ili spolnom odnosu, za nedovršenog je čovjeka još uvijek manje ili više najveći izvor svjetlosti i nesvjesni susret s toplinom Božjom.

18. POGLAVLJE Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko Međutim, namjera života nije bila da ta bića nastave živjeti u svijetu bez uni­ verzalne ljubavi i da stječu samo takvo relativno neznatno i ograničeno isku­ stvo svemogućeg Boga. Oni ne bi trebali nastaviti doživljavati Boga isključivo putem braka i čina parenja ili spolnog odnosa. Ne bi trebali nastaviti doživlja­ vati Boga samo kroz bračnog druga, tj. samo kroz jedno biće. Oni će postati slobodni i realno će doživljavati Boga u svim ostalim bićima s kojima će doći u dodir u svojem okruženju. Zašto bi se inače razvijali ka tome da vole svojeg bližnjeg kao same sebe? Zato je u Božjem planu da će dovršeni čovjek doživ­ ljavati duh Božji u obliku "najviše vatre", a time i najveći ili vrhunski osjećaj užitka ili dobrobiti, svjetlosti i topline, sa svakim dovršenim ljudskim bićem s kojim dođe u dodir, bez ikakvog sputavajućeg braka i stvaranja potomstva, a isto tako bez uvjeta muškog ili ženskog stanja. Kraljevstvo koje se sastoji od takvih bića može biti samo kraljevstvo ljubavi. I nisu li upravo takvo kraljev­ stvo čovječanstvu tisućama godina navještavali kao "kraljevstvo nebesko"? To je kraljevstvo, dakle, svijet u kojem ljudi žive u univerzalnoj ljubavi, što znači da oni vole jedni druge.

DiUK

i

univerzumu

ijuuuv

IV/

19. POGLAVLJE Počeci

univerzalne

ljubavi

kod čovječanstva

Nije teško prepoznati da se taj svijet ljubavi razvija. Postoji već priličan broj ljudi koji su prestali voditi ratove, ubijati i usmrćivati; doista, oni čak ne mogu ubijati niti životinje jer jednostavno nemaju srca naškoditi drugim živim bi­ ćima. Također vidimo kako nacije rade na brizi za bolesne ljude i invalide, te daju mirovine ljudima koji su zakoračili u starost. Vidimo također da ima mnogo ljudi koji žele sudjelovati u pružanju pomoći gladnima i siromašni­ ma u za sada nerazvijenim zemljama, kao i nesretnim ljudima u izbjegličkim centrima. Vidimo i da postoji velika spremnost da se pomogne ljudima u područjima pogođenim prirodnim katastrofama poput zemljotresa, ciklona i poplava. U brojnim područjima ljudi suosjećaju i žele pomoći onima koji pate i koji su u nevolji. Kakva je to naklonost? To nije naklonost zaljubljivanja ili parenja. To nije bračni interes koji uzrokuje takvu naklonost. Ona ipak po­ stoji kao živa, nepobitna činjenica. Mi sudimo ljude po toj naklonosti. Ljude bogate takvom naklonošću nazivamo visokorazvijenima, dok one u kojima je ta naklonost prisutna u vrlo malom obimu nazivamo primitivnima ili manje razvijenima, a u najgorim slučajevima bezosjećajnima, okrutnima i agresiv­ nima. Dakako da je ugodnije i daleko zdravije i ljepše postojati u sferi ili zoni nastanjenoj ovim prvim nego u sferi ili zoni nastanjenoj ovim drugim bićima. Ta nova naklonost nije ništa drugo nego univerzalna ljubav ili ljubav prema bližnjem koja se nalazi u procesu razvoja.

20. POGLAVLJE Univerzalna će ljubav zamijeniti bračnu

ljubav

Možemo, stoga, vidjeti da je ova zona ljubavi već prešla određeni put u svojoj evoluciji. I nastavit će napredovati ka svojem vrhuncu u čovjekovom pona­ šanju ili načinu postojanja. Zahvaljujući njoj čovjek će ljubiti svojeg bližnjeg kao što ljubi samoga sebe. Ali kada se svi ljudi toliko razviju da zrače takvu božanstvenu ljubav prema svemu i svakome, to će neizbježno dovesti do ne­ stanka obiteljske ljubavi, bratske ljubavi i ljubavi prema bračnom drugu. Kada svaki čovjek bude zračio ljubav i toplinu prema svojem bližnjem, uzvišenu i apsolutno nesebičnu, brakovi i obiteljska ljubav bit će uslijed toga zamije-

108

Martinus

njeni univerzalnom ljubavlju. Kada se medu ljudima probudi ljubav koja će na kraju u potpunosti zasjeniti obiteljsku ili bračnu ljubav, ova potonja vrsta ljubavi postat će potpuno suvišna. Princip braka ili poriv za parenjem postoji, kao što je prethodno spomenuto, jedino kao privremena organska struktura kroz koju bića u tami, bića još uvijek u potpunosti lišena univerzalne ljubavi ili ljubavi prema bližnjem, mogu primiti duh Božji ili samu najvišu životnu silu. Kroz mušku ili žensku organsku strukturu dva su bića suprotnih spolova mogla izvoditi "čin parenja ili spolni odnos". Kulminacijom ovoga čina dva su bića doživljavala kulminaciju osjećaja užitka koji je nadilazio sve ostale osje­ ćaje. Taj osjećaj nije bio ništa manje nego sama najviša životna sila koja je pro­ žimala dotično biće. Ta sila nije bila ništa manje nego duh Božji. Zahvaljujući tom božanskom duhu bića su bila stimulirana i dana im je hrabrost da žive u tami. Ona još uvijek nisu mogla doživjeti tu božansku silu, tu božansku svje­ tlost kao realno iskustvo ni na koji drugi način osim činom parenja ili spol­ nim odnosom s bićem suprotnog spola. Bio je to jedini način na koji su oni mogli doživjeti najveći osjećaj užitka ili doživjeti, njima još uvijek nepoznati, božanski duh. Oni su živjeli u svijetu tame. Sva su bića još uvijek uglavnom bila bez univerzalne ljubavi. Prema tome, jedini put ka svjetlosti bio je isklju­ čivo kroz pripadnika suprotnog spola i potomstvo koje bi tim činom nastalo. Sva su ostala bića, kao što je već spomenuto, bila manje ili više neprijateljski raspoložena. Tu su se bića da bi preživjela morala boriti ili živjeti u ratu. Ne bi li u tome uspjeli, čekala ih je samo smrt. Svijet bića bez ikakve sposobnosti za bilo kakvu ljubav može samo biti kraljevstvo ne-ljubavi, a time svijet tame i patnje. No, s porastom univerzalne ljubavi, bračna će ljubav postupno biti potisnuta, a čovječanstvo će postati poput Boga i Njemu nalik.

21. POGLAVLJE Bića prestaju biti muškarci ili žene Već smo spomenuli da su se Adam-bića preobrazila u Eva-bića kako bi uslijed toga postala predodređena da doživljavaju i manifestiraju tamu, te kako bi nakon toga mogla živjeti u svjetlosti. Kako nisu imali niti malo univerzalne ljubavi morali su stvarati i živjeti u tami. Ali bez duha Božjeg kroz čin parenja ili spolni odnos oni ne bi mogli živjeti u tami. Božansko svojstvo tame ili pat­ nje sastoji se u tome da ona u ljudima stvara sposobnost da vole. S razvojem te sposobnosti bića će doživljavati Boga, ne samo kroz biće suprotnog spola

lirak t

univerzalna

ljubav

već kroz sva bića, bez obzira na njihov spol. Kao šio je već spomenuto, bića se preobražavaju od jednopolnog stanja ka dvopolnom stanju. To znači da bića zbog toga postupno prestaju biti muška ili ženska bića. Ona postaju potpuno dvopolna, što znači niti muškarci niti žene.

22. POGLAVLJE Čovječanstvo

i promjena

svjetske

kulture

Kada se dvije svjetske epohe međusobno preklapaju, jedna degenerirajući i propadajući, a druga na početku novog, dubljeg pogleda na život i ponašanje ili način postojanja, nije tako neobično da među ljudima prevladava velika zbunjenost. Ljudi ne razumiju čemu svjedoče. Vide da se moralni pogledi koji su prethodno smatrani čvrstim temeljima života, temeljima kulture i isprav­ nog načina života i ponašanja sada smatraju nebitnima i ignorira ih se. Ti su moralni pogledi ili religiozni ideali jednom odgovarali tada još uvijek vrlo minimalnim snagama i kulturnom kapacitetu koji su posjedovali ljudi davno prohujalih vremena. Da je moralno učenje bilo dano u višem obliku, ono jednostavno ne bi bilo razumljivo. Ali ljudi ne ostaju stajati na istom mjestu. Oni se razvijaju od primitivnosti ka intelektualnosti, od nehumanosti ka hu­ manosti, od okrutnosti ka ljubavi. Kada su se ljudi nalazili na nehumanom i okrutnom stupnju i nisu znali za ništa bolje, nije imalo nikakvog smisla po­ nuditi im ideale ljubavi. To nije bilo ono za što su oni bili spremni ili čega su bili gladni. Kako evolucija napreduje, ljudi postaju sve više prijemčivi za višu kulturu, humanost i moralnost. Čovječanstvo tako dalje napreduje pomoću novih moralnih propisa. Sada se čovječanstvo nalazi na prvim slabim poče­ cima takve nove svjetske kulture sa svojim duhovno-znanstvenim pogledom na Boga i na vječnu sliku svijeta. Nova se svjetska kultura još uvijek nalazi na svojim samim slabim po­ čecima. Izuzetno veliki broj ljudi, posebno među mladima, dovoljno su zreli da prime spomenutu svjetsku kulturu, ali oni toga nisu svjesni i još uvijek nemaju pristup ka tome. Stoga se dvoume i ne znaju gdje se obratiti za po­ moć u svojoj situaciji. Znaju samo da im tradicionalna crkvena religija više ne odgovara i ne daje apsolutno nikakve informacije o organskoj preobrazbi muškarca i žene, koja je u znatnom stupnju već postala vidljivom usred zbu­ njenosti zbog kulturne promjene.

Martinus

Brak i univerzalna ljubav

23. POGLAVLJE

24. POGLAVLJE

110

Biblijska

zapovijed

dvjema

svjetskim

epohama

U određenom se stupnju osjeća "Evina smrt". Evina smrt isto je što i preobraz­ ba Eva-bića ili jednopolnih bića u dvopolna bića. To za uzvrat podrazumije­ va preobrazbu muškarca i žene od "životinje" u "ljudsko biće". Vidimo kako se unutar muškarca razvija žensko područje, a unutar žene muško područje. Ovom se preobrazbom ljudske karakteristike počinju razvijati već i kod na­ prednih majmunolikih bića. Ali ljudske snage, koje se u bićima razvijaju ovom preobrazbom polova, do sada su u znatnoj mjeri potaknule samo takve ljud­ ske sposobnosti kao što su inteligencija i neintelektualni osjećaj. Takva je situ­ acija dovela do više nego izrazitog napretka ljudi u materijalističkom i znan­ stvenom području. Preobrazba polova nije za sada u većoj mjeri utjecala na princip braka ili spolne odnose među ljudima. Ali i to se mijenja. Kako patnja u ljudima budi sposobnost univerzalne ljubavi, tako se ta sposobnost također osjeća u mentalitetu ljudi i u svakodnevnom ponašanju ili načinu postojanja. Tako ovdje imamo pravu i apsolutnu univerzalnu ljubav koja odgovara Božjoj ljubavi. Ona je apsolutno nesebična. Ne traži ništa za sebe. S njome pojedinac dragovoljno daje svoj život kako bi spasio živote drugih. Da je ta ljubav veli­ ki cilj Božjeg stvaranja ljudskog bića, može se vidjeti iz ovog zakona života: "Ljubi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe". Ovaj zakon ili zapovijed bila bi sasvim besmislena kada se u čovjeku ne bi mogla razviti ta božanstvena sposobnost. To ujedno pokazuje da će ljudi stvoriti životnu epohu drukčiju od epohe braka, takvu u kojoj se čovjek neće ženiti. Nije li lju­ dima u epohi braka dana potpuno drugačija zapovijed? Nije li rečeno: "Zato će čovjek napustiti oca svoga i majku svoju i prionuti uza ženu svoju, i oni će postati jedno tijelo"? I nije li ženi rečeno da joj je glava muškarac? Ne znači li to da ona jest ili bi trebala biti jedno s njim? Ako ona, izvan braka, voli drugog čovjeka kao što voli sebe samu, ona čini preljub i zato je nevjerna žena. Nije li isto s muškarcem? Ako on, izvan braka, voli drugog muškarca ili ženu kao što voli samoga sebe, on čini preljub i nevjeran je onoj s kojom bi trebao biti jedno tijelo. Ovdje vidimo da Biblija daje smjernice za dvije životne epohe. U jednoj je bračna ljubav najviša zapovijed. U drugoj je univerzalna ljubav najviša zapovijed. Ona se očituje kao ljubav koja pretvara biće u čovjeka po­ put Boga i Njemu nalik. Prema tome, ljudi se sada nalaze između dvije velike svjetske epohe, jedne koja umire i druge koja se tek treba roditi.

Zona

nesretnih

111

brakova

U pojedinim su ljudima još uvijek snažno prisutni ideali i propisi stare svjet­ ske epohe. To su, dakle, ljudi sa snažno izraženom jednopolnošću. Za njih je brak i dalje nedodirljiva svetinja i najviša svjetlost. Ali pojedincima s takvim stavom teško je naći partnera s istim, još uvijek neiživljenim stavom prema braku, jer već postoje mnogi za koje brak više nije apsolutno jedina stvar, iako se oni naravno mogu zaljubiti. A tijekom takvog razdoblja zaljubljenosti oni nikako ne mogu vidjeti pravi mentalni standard onog drugog. Oni su oboje tada toliko seksualno nabijeni da jedno drugo tijekom čina parenja ili spolnog odnosa vide i doživljavaju kao čiste, nepogrešive anđele. Sasvim je prirodno da se u takvoj situaciji žele što prije vjenčati i živjeti zajedno. Ali kada su neko vrijeme seksualno bliski i već osjećaju izvjesnu zasićenost, a seksualno svjetlo počinje slabiti, te oni zato jedno drugo mogu vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu, ono što vide u brojnim je slučajevima vrlo veliko razočarenje. Ponekad bude jasno da je jedna strana u braku u koji su se upustili izuzetno posvećena tom braku, dok je druga iživjela brak gotovo do točke gađenja. Tada je brak nesretan i u pravilu završava rastavom. Oni pokušavaju ponovno i ponov­ no ući u nove brakove, ali rezultat ostaje isti. Svjedoci smo tolikih nevolja u brakovima, tolikih rastava i tolike bračne nevjere da smo ovu zonu nazvali "zonom nesretnih brakova". Vrlo je teško jednoj braku iskreno sklonoj osobi pronaći bračnog druga koji je po pitanju braka na istoj valnoj duljini kao on ili ona, jednom kada je vrijeme zaljubljenosti završilo. Biće koje je nadišlo brak također ima poteškoće s ozbiljnim prihvaćanjem morala braka i njegovim pratećim obavezama, ako se on ili ona bez obzira na svoje stanje vjenča. Brojni bračni drugovi napuštaju svoje supružnike i djecu koju eventualno imaju. Postoje i bića koja su gotovo u potpunosti izgubila sposobnost za brak. Stoga žive sami. Naravno da postoje izuzeci, dakle bića koja su sama iz nekih drugih razloga, ali to uglavnom nije slučaj. S degeneracijom braka javljaju se brojne seksualne nastranosti. Uvelike cvatu seksualne perverzije svake vrste. Prirodno je pretpostaviti da uslijed neobuzdane seksualnosti također cvate muška i ženska prostitucija. Narkotici i ostali mentalno destruktivni otrovi također lakše nalaze uporište među ljudima koji više nisu čvrsto ukorijenjeni u sretnom braku ili u istinski podržavajućem religioznom pogledu ili moralu, već koji mentalno besciljno plove uokolo na valovima propasti svjetske kul­ ture, gdje je kozmička zona nove svjetske kulture tek na svojim slabim poče­ cima. Sjenke rata, crne poput noći, još uvijek ovijaju Zemlju u tamu.

112

Martinus

Brak i univerzalna ljubav

25. POGLAVLJE

ljubav nesebična; ona je apsolutno bezuvjetna, dok je bračna ljubav sebična; ona od svojeg objekta zahtijeva uzvraćenu ljubav. Izostane li to, ona oslobađa ljubomoru ili mržnju prema spomenutom objektu. A iz te mržnje izrasta sve zlo na svijetu. Ovdje u potpunosti razumijemo Krista kada govori o ljudima koji se ne žene.

Univerzalna ljubav preobražava biće u čovjeka poput boga i njemu nalik Ali, iako čovječanstvo živi usred kulturnog propadanja i kaosa, masakra i rata, ipak usprkos svemu, iza tog velikog kulturnog prevrata sviće zora u ljudskim srcima. Ta se zora sastoji u rastu i razvijanju sposobnosti za ljubav prema bližnjem. Ta se simpatija ili ljubav, koja nema ništa zajedničkog sa zaljublji­ vanjem ili bračnom ljubavlju, uostalom, odavno počela javljati u svakodnev­ nom životu.Već smo spomenuli da su postojala bića koja su osjećala intimnu privlačnost ili simpatiju prema bićima vlastitog spola, te da je i to doprinijelo zbunjenosti ljudi kod pogleda na život za vrijeme sadašnje smjene kultura. Pojava te nove sposobnosti u mentalitetu ljudi bila je neshvatljiva velikom dijelu čovječanstva, u kojima ta sposobnost još uvijek nije napredovala tako daleko u svome razvoju da bi se manifestirala kao nešto više od manje ili više uobičajenog osjećaja simpatije i dobronamjernosti prema ljudima u nevolji, što smo već spomenuli u poglavlju "Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko". Ali, univerzalna ljubav nije hir ili privremeno koristan hobi poput mnogih drugih hobija koje ljudi mogu imati. To je apsolutno rastuća i trajna zbilja. Ona predstavlja početak čvrstog temelja za nadolazeću apsolutno humanu svijest koja je oslobođena svake životinjske i demonsko-ljudske prirode. To je, dakle, svijest koja preobražava živo biće u čovjeka poput Boga i Njemu nalik.

26. POGLAVLJE Kada je univerzalna ljubav zamijenila

bračnu ljubav

Kako neko biće može postati čovjek poput Boga i Njemu nalik bez te najviše sposobnosti svijesti? Može li čovjek poput Boga postojati sa strogo ograni­ čenim manifestiranjem ljubavi, ljubavi koja je grešna kada se očituje prema biću koje mu nije supružnik? Može li čovjek poput Boga biti biće koje može biti ljubomorno i uslijed toga osjećati mržnju? Ukoliko supružnik nije takav, na njega već djeluje univerzalna ljubav koja raste u njegovom mentalitetu i koja će ga jednoga dana pretvoriti u čovjeka poput Boga. Nije li priroda univerzalne ljubavi upravo da "radije daje nego uzima", isto kao što je priroda bračne ljubavi ili zaljubljivanja da "radije uzima nego daje"? Univerzalna je

113

27. POGLAVLJE Počeci univerzalne ljubavi i njeno proganjanje Brojni su ljudi već toliko napredovali u razvoju da se univerzalna ljubav ne pokazuje samo u uobičajenoj praktičnoj dobroti i dobronamjernosti, nego se počinje pokazivati sa više razine. Ona u biću počinje stvarati potrebu za manje ili više intimnim milovanjem. Traži zadovoljstvo kroz topli kontakt s drugim bićima, odnosno kroz milovanje. S obzirom da to što biće želi zado­ voljiti nije bračna ljubav, ona nije usmjerena prema nekom suprotnom spolu. To zapravo znači da njen objekt nije neko muško ili žensko biće. Razvijenom ljudskom biću niti "muškarac" po sebi niti "žena" po sebi ne predstavljaju po­ kretački objekt za milovanjem. U stvari, biće iza ženskog ili muškog tijela ono je što pokreće želju za milovanjem. Ali kakva je situacija što se tiče takvog oči­ tovanja milovanja među ljudima gdje velika većina ljudi još uvijek jesu muška i ženska bića? Tu uistinu nema mjesta za intimno milovanje univerzalne lju­ bavi. To je do sada vodilo u užasnu tamu za ona bića u kojima je sposobnost za univerzalnu ljubav počela biti dijelom njihove prirode. Predmet te želje za milovanjem nije ograničen samo na biće suprotnog spola. Na svojim prvim stupnjevima ona je zapravo i usmjerena prema bićima istog spola. I upravo je to pobudilo užasavanje, prezir i ismijavanje, ogovaranje i proganjanje, pa čak i zatvaranje i kažnjavanje takvih bića koja su se počela udaljavati od stada.

28. POGLAVLJE Zašto primitivni čovjek proganja

univerzalnu

ljubav?

Odakle dolazi ta užasna odbojnost koja kod nekih ljudi graniči ni manje ni više nego s mržnjom i proganjanjem? Ta antipatija bića spram intimnoj pri-

Martinus

tirak t univerzalna ljubav

vlačnosti ili simpatiji prema vlastitom spolu ima svoje korijene u samoj pri­ rodnoj strukturi preživljavanja. Životinje do jedne mjere imaju tendenciju da ubijaju bića vlastite vrste koja su abnormalna i koja manje-više odstupaju od norme, te se nisu u stanju nositi sa životnim potrebama vlastite vrste. Ovu tendenciju vidimo kako se ponavlja sve do još uvijek vrlo jednopolnog čo­ vjeka, kod kojeg i dalje u potpunosti nedostaje želja da intimno miluje bića vlastitog spola. Zapravo oni mogu doslovno mrziti i progoniti takvo biće. Ali postupno kako se nastavlja razvitak polova kod sve više i više ljudi, i kako postaje očigledno da je ta preobrazba od jednopolnog u dvopolno stanje pri­ rodni proces, od vitalne važnosti za transformaciju bića iz životinje u čovjeka, čovjek će moći na posve drukčiji način razumjeti i osjećati simpatiju prema bićima na tom stupnju razvoja, nego što je to prije bio u stanju.

29. POGLAVLJE

114

Gore spomenuta transformacija odigrat će se u okvirima moralne osno­ ve primjerene preobraženom stanju. Pojedinac će onda spoznati da biti "ho­ moseksualan", što je isto što i biti dvopolan, ne znači da je netko nastran, za­ stranio, da je perverzan, da je seksualni prijestupnik, da ima lošu naviku, da je čudan, da je abnormalan ili da ga muče ostale mentalne osebujnosti koje ljudi povezuju s mentalitetom ili psihom homoseksualca ili dvopolnog bića. Sve dok homoseksualno ili dvopolno biće nije dovršeni čovjek, ono će naravno biti opterećeno porocima i nastranostima poput jednopolnih bića. Ali sma­ trati da poroci i nastranosti ili ostale čovjekove nedovršene strane isključivo pripadaju dvopolnom ljudskom biću, apsolutno je pogrešno i samo po sebi nastrano gledište. Prema tome, homoseksualnost u svojem najčistijem obli­ ku nije nikakav porok ili nastranost. Ona je organski usidrena u dvopolnom stanju i ljubavi prema bližnjem, a to je onaj životni temelj bez kojeg bi pravi svijet svjetlosti, u svojem najčistijem obliku, bio apsolutno nemoguć. Kako je čovječanstvo kome su kroz njegove religije, sekte i zajednice pro­ povijedali smrtnu kaznu po Mojsijevu zakonu za bića istog spola koja su se međusobno intimno milovala, moglo razumjeti sposobnost koju do sada nisu osjetili u svojem vlastitom mentalitetu i ponašanju ili postojanju? Oni su do sada u većini slučajeva imali vrlo snažan seksualni apetit prema suprotnom spolu. Na univerzalnu su ljubav mogli gledati isključivo kao na monstruoznost, zastranjivanje koje mora biti kažnjeno i iskorijenjeno. Ali kako netko može iskorijeniti Božji plan? Ta stroga javnost, njezini svećenici i pravni su­ stav nisu razumjeli i još dan danas ne razumiju da se sprječavanjem rasta uni­ verzalne ljubavi u ljudskom biću napada i sabotira Božje stvaranje Čovjeka na svoju sliku.

Međunarodno

svjetsko

lib

kraljevstvo

Ali kako bi svijet izgledao kada se univerzalna ljubav ne bi ostvarila u ljudi­ ma? On bi nastavio biti boravište životinjskog, ubilačkog svijeta; čak bi postao demonski svijet u svom najčistijem obliku. Da se posljedice patnji koje čovjek nanosi drugim bićima ne vraćaju svojem izvoru i da ne postaju njegovom sudbinom, on bi postao demonsko biće koje bi se trajno nalazilo na vrhuncu demonske svijesti. Sva demonska svijest, sav rat, mržnja i proganjanje, ljubo­ mora, zavist, netrpeljivost i slično, mogu se pripisati isključivo nedostatku univerzalne ljubavi. Ali kako sva patnja, baš zbog karme, u biću budi sposob­ nost univerzalne ljubavi ili ljubavi prema bližnjem, niti jedno biće, a uslijed toga ni čovječanstvo nikako ne može nastaviti živjeti u epohi tame, rata ili Armagedona. Rastuća univerzalna ljubav među čovječanstvom vodit će stoga ka stvaranju pravog kraljevstva ljubavi na Zemlji gdje "svatko voli svakoga", za razliku od današnjeg života na Zemlji gdje "svatko sa svakim ratuje". U tom nadolazećem svjetskom kraljevstvu sve će nacije i države biti ujedinjene u jednu državu ili jedno kraljevstvo. To će kraljevstvo imati jednu zajedničku vladu za sve postojeće nacije. U toj svjetskoj državi sve će biti tako savrše­ no organizirano i upravljano da će novac biti ukinut. Jedina će valuta tada biti čovjekova radna sposobnost. Nitko neće moći plaćati bilo čim drugim. Ovdje više neću govoriti o tom budućem kraljevstvu, već upućujem čitatelja na četvrto poglavlje prvog toma mojeg glavnog djela "Livets bog", gdje je to kraljevstvo detaljno opisano. Ovdje ću tek spomenuti da će se sav fizički rad izvoditi potpuno automatski pomoću strojeva. Niti jedan čovjek ovdje neće raditi nikakav težak i iscrpljujući posao. Kako će čovjek raditi samo onoliko radnih sali koliko će mu biti potrebno za vlastite životne potrebe, radno će vrijeme postati potpuno drukčije od onoga na koje smo danas navikli. Ono će jedva prelaziti dva sata tjedno. To će doprinijeti životnom standardu koji će pokrivati sve moderne potrebe vrlo visokog kulturnog stupnja. Ali bez univerzalne ljubavi ljudi bi potpuno nestali u demonskom svijetu najmračni­ jeg kaosa, Armagedona ili pakla. Prema tome, nije dobro sprječavati početke rasta univerzalne ljubavi u ljudima.

116

Martinus 30. POGLAVLJE Mojsijeva misija i Kristova misija

Na primjerima Mojsija i Krista nije teško vidjeti da su ova dva uzvišena bića bila Božji instrumenti za vođenje čovječanstva kroz dvije velike životne epo­ he koje su se međusobno bitno razlikovale. Mojsije je bio veliki prorok epohe braka, dok je Krist bio pravi predstavnik epohe univerzalne ljubavi koja sada započinje, a time i spasitelj svijeta, sin Božji. Mojsije je bio jednopolni struč­ njak za zakon i kaznu, dok je Krist čovjek poput Boga i Njemu nalik. On je model Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku i priliku. I svi će postati takvim kakav je on. Bez postajanja kristolikim bićem čovjek nikako ne može biti do­ vršeno ljudsko biće poput Boga i Njemu nalik.

31. POGLAVLJE Materijalizacija

i

i>iur\

i

uruvci ^ u i f i i i

i/uetii

11/

32. POGLAVLJE Nadzemaljske

metode stvaranja

ili

čuda

U posljednjoj epohi čovjeka kao fizičkog bića, u svojem potpuno razvijenom stanju on, dakle, može svojim mislima i snagom volje, po svojoj volji biti naiz­ mjence fizičko biće ili duhovno biće. On može, nadalje, sve dok je u svojoj fi­ zičkoj materijalizaciji, materijalizirati i dematerijalizirati fizičke stvari i objek­ te. On ima, u ovom visokom duhovnom savršenom stanju kao čovjek poput Boga i njemu nalik, pristup ka obilju kozmičkih ili okultnih sila. Pomoću tih sila on može manifestirati pojave koje uobičajene metode stvaranja nedovrše­ nog čovjeka ne mogu proizvesti. Te su pojave nazvane "čudima". Takvi se do­ vršeni ljudi mogu također fizički materijalizirati na drugim planetima i ondje svojim nadzemaljskim znanjem pomagati još uvijek primitivnim ljudima da napreduju u duhu i u stvaranju kulture. Sasvim je prirodno da takve materija­ lizirane nadzemaljske ljude pučanstvo za koje su se materijalizirali i kojima su pomogli smatra bogovima i anđelima. Na brojnim mjestima Biblija spominje takva nadzemaljska bića koja su se ovdje materijalizirala za zemaljske ljude.

dematerijalizacija

Dok su ljudi u procesu razvoja u dvopolna bića i dok nestaje muško stanje i žensko stanje, pri čemu jednopolni čin parenja ili spolni odnos i brak tako­ đer nestaje, što će tada zamijeniti čovjekov fizički oblik postojanja? Razvija­ nje dvopolnosti kod ljudi početak je transformacije ljudskog bića u duhovno biće. A duhovna bića nemaju potrebu za fizičkim organizmima, jer se materija duhovnog svijeta automatski oblikuje u skladu s mislima nekog bića. Isklju­ čivo sposobnošću mišljenja i volje biće na duhovnoj razini može oblikovati supstanciju potpuno i sasvim po svojoj želji. Ono, dakle, ovdje stvara svojom sposobnošću mišljenja bez pomoći bilo kakvog materijalnog tijela. Postupno kako čovjek napreduje u evoluciji tako daleko da više ne može biti rođen od strane žene, ali još nije gotov s fizičkom razinom, on je u međuvremenu toliko izvježbao svoju sposobnost mišljenja na duhovnoj razini da može ne samo u duhovnoj supstanciji stvoriti kopiju svojeg prethodnog fizičkog tijela, nego također svojim mislima i snagom volje svojem mislima omogućiti materijali­ ziranom tijelu da nastavi postojati i odjenuti se u odgovarajuću fizičku mate­ riju, tako da sada brzinom munje nastaje fizičko tijelo. Biće tada privremeno može doživljavati i manifestirati se na fizičkoj razini. Ono može, jednako brzo, dezintegrirati svoje privremeno fizičko tijelo i tako nestati.

33. POGLAVLJE Dovršeni ljudi u

biblijskim otkrivenjima

Tko su bila tri čovjeka koji su posjetili Abrahama u Mamrovom lugu i za koje se drži da su bili Bog i dva anđela (Post. 18:2)? Kasnije su anđeli otišli do Sodome i Gomore, koji su se našli pred velikim oslobađanjem mračne karme i trebali su biti uništeni. Lot ih je pozvao u svoju kuću, ali oni su radije ostali na ulici. Onda ih je uporno nagovarao i oni su ušli u njegovu kuću, te im je priredio gozbu. No, prije nego što su legli na počinak, ljudi iz grada, stanovni­ ci Sodome, ljudi iz cijele okolice, opkolili su kuću. Tada je Lot izašao k njima i zamolio ih da im ne naškode. Ali tada su ljudi navalili na Lota i nakanili razbiti vrata. U tom su trenutku anđeli pružili svoje ruke, povukli Lota nazad u kuću i zatvorili vrata. A sve ljude izvan kuće anđeli zaslijepiše. Nakon toga anđeli su spasili Lota i njegove kćeri prije nego što su uništili grad i okolicu, koje su zapravo i došli uništiti (Post. 19:1-2,24). Tko su bili ti neobični i nepoznati ljudi koji su tako došli Abrahamu i pritom imali moć da u trenu unište čitavi grad s njegovim stanovništvom,

no

murunus

moć za koju je Abraham znao da ju posjeduju, jer ih inače ne bi preklinjao da sačuvaju grad od propasti (Post. 18)? Nisu li oni bili savršeni ljudi poput Boga, ljudi koji su se mogli materijalizirati i dematerijalizirati, instrumenti Božje primarne svijesti? Što su drugo mogli biti? Bog se može manifestirati samo pomoću instrumenata. Kako bi ga inače živa bića mogla razumjeti? Zašto bi Abraham vjerovao da su oni bili Bog i anđeli, da oni nisu bili nešto posebno i izuzetno, razlikujući se od svih ostalih bića koja poznajemo, uzvišeni i sa sposobnostima i moćima koje ljudi na Zemlji nisu imali? Tko je govorio Mojsiju kroz vatru gorućeg grma i između ostalog rekao: "Gledaj sada, vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta" (Iz. 3:9-10). I ovdje je Bog govorio Mojsiju kroz instrument,"anđela Gospodnjeg", koji je prigodno imao brojne "razgovore s Bogom" i putem njih neprestano primao upute oko vodstva Izraelskog naroda. Te su upute također potjecale od uzvišenog bića, "anđela Gospodnjeg", a naročito se to očitovalo prilikom Mojsijevog boravka na planini Sinaj. Biblija nam, između ostalog, govori sljedeće o svećeniku Zahariji: "Jed­ nom, kad je on bio na redu da vrši svećeničku službu pred Bogom, zapade ga kockom - prema svećeničkom običaju - da uđe u hram Gospodnji i da prinese kad (tamjan). Za vrijeme kađenja sav je narod bio vani u molitvi. Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji, stojeći sa desne strane kadionog žrtvenika. Kada ga opazi Zaharija, prepade se i spopade ga strah. Ali mu anđeo reče: "Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva! Tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Ivan" (Luk. 1:8-13). I anđeo mu nastavi govoriti o djetetu koje je postalo "Ivan Krstitelj". Slično tome, Biblija govori da je anđeo Gospodnji također prorekao Isu­ sovo rođenje Djevici Mariji iz Nazareta. U Bibliji, između ostalog, piše: "... Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: "Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!" Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati kraja" (Luk. 1:28-33). Zar u Kristu ne prepoznajemo upravo takvo nadzemaljsko, potpuno do­ vršeno ljudsko biće? On je ispunio zakon ljubavi i oprostio svojim neprijate­ ljima. A imao je i sposobnost da se materijalizira i dematerijalizira, i da u isto vrijeme bude gospodar čuda ili nadzemaljskih snaga. Ne vidimo li ga također kao instrument Božji u obliku spasitelja svijeta? Nije li upravo on bio taj koji je u silnoj svjetlosti na putu za Damask govorio Pavlu i preobratio ga od ono

i

ii ii i i i

i _ ( , l . \ V I |l

Posljedica zlatnog vatrenog krštenja

18

11.1'(Kil.AVLJE

12. POGLAVLJE 13. POGI.AVI.J1-:

19. POGLAVLJE

Sto bi se dogodilo da moja iskustva nisu ostavila pozitivne rezultate koje mogu istraživati drugi? 19

20. POGLAVLJE

Sto je za tražitelja istine najvažnije u mojim iskustvima

21. POGLAVI.JE

Činjenica koja prevladava nad mišljenjima o mojim duhovnim iskustvima

20 21

KOZMIČKA SVIJEST 1. p o g l a v l j e 2. POGLAVLJE 3. POGLAVLJE 4. POGLAVLJE s. POGLAVLJE 6. POGLAVICE 7. POGLAVLJB

Kozmička svijest i Božje stvaranje svjetlosti 25 Involucija i evolucija 26 Instinkt predstavlja ostatak prošle "kozmičke svijesti" 27 Sposobnost pamćenja koja se nalazi iza osjetilne i opažajne sposobnost i 28 Da bi osjetilna reakcija mogla postati iskustvo ili znanje, ona se pomoću koncentracije mora povezali s iskustvima jedinke 29 "Rat sviju protiv svih" pitanje je iskustava i opažanja 30 Svaka vrsta nesklada ima svoj korijen u nedovoljnom razvoju ili u intelektualnoj nezrelosti 31

Sadržaj

350

8.

POGlJWLJE P< »GLAVI II

Sadržaj

Samo oni koji vole sve i svakoga imaju pravi mir u svojim srcima

32

Ispravno razumijevanje života i iz toga proizlazeća humanost prema svima i svemu

351

25. P O G L A V L J E

Garancija da su moje kozmičke analize istovjetne s vječnom istinom

26. P O G L A V L J E

Zašto moja misija može biti i postao samo svjetlost

ne može se nametnuti niti jednome biću naredbom, mučenjem ili kažnjavanjem

63

63

33 10.

POGLAVLJE

ll.POGLAVI.JF. 12. P O G L A V L J E

iv i'(kilavije 14. P O G L A V L J E 15. P O G L A V L J E

Opažanje života nekog bića njegov je "kompas sudbine"

34

Savršeno sretna sudbina ne može se doseći vjerovanjem u "snagu mača"

35

Sve dok se biće nalazi na stupnju kozmičkog djetinjstva, ono ne može vidjeti savršenstvo ili "sveljubav" u prirodi ili svemiru

Ljudi su još uvijek nedovršena bića u manifestaciji božanskog plana svijeta Što je to što pretvara ljude u humaniste i stvara "kozmičku svijest"

39

Put ka "kozmičkoj svijesti" vodi kroz razvoj sposobnosti razumijevanja i opraštanja

PUT KA INICIJACIJI

36

41

PO PITANJU MOJIH KOZMIČKIH ANALIZA

38

1. P O G L A V L J E

Svakodnevni život na Zemlji božanstvena je avantura

2. P O G L A V L J E

Lutanje u tami

v POOI-AVI.JK

Doživljavanje smrti umjesto života

5. P O G L A V L J E

Ključ od vrata mudrosti

6. P O G L A V L J E

Ponos i poniznost

7. P O G 1 . A V L J E

Zašto je poniznost apsolutno neophodna

71

8. P O G L A V L J E

Kada se "mali pojedinac" smatra "velikim"

72

K .i.AVI.JE

68

69

70

70

Nije žudnja za bogatstvom i čašću ono što čini uistinu velikog čovjeka

1. P O G L A V L J E

Što je potrebno da bi se razumjele kozmičke anali/e

2. P O G L A V L J E

Osjećajno biće i intelektualno biće

46

u. POGLAVLJE

Bogataš i "ušica igle" ili čuvari praga

Visokointelektualno ljudsko biće

47

u

Kada bogataš dolazi u duhovni konflikt sa svojim načinom života 74

».POGLAVLJE 4. P O G L A V L J E

s.

POC.I

win

6. POGLAVLJE

45

Kada ljudsko znanje postane prokletstvo umjesto blagoslova

4. P O G L A V L J E

'» i'<

67

68

48

li po(;i win

Savršeno opažanje primidvne misaone klime

48

14. POGLAVLJE

Po pitanju ideje da su "Božji putovi nedokučivi" 49

8. P O G L A V L J E

Materijalisdčki tražitelji i "univerzalna ljubav"

9. P O G L A V L J E

Bića koja ograničeno razmišljaju i zato ne mogu "vidjeti Boga"

li),

Sposobnost doživljavanja Boga svemira

12. P O G L A V I . J I ' ,

Duhovna ravnoteža i vječni mir, Sveti duh ili veliko rođenje

POGi.AVi.jF.

15. POGLAVLJE

51

52

Simpatije i antipatije

14. POGLAVLJE

50

50

11. P O G L A V L J E

52

Najveća prepreka za postignuće najvišeg znanja Svako tko se uzvisi bit će ponižen

53

54

55

55

Zašto čovjek ne bi trebao sudid ili biti netolerantan prema drugima 56 Dobro tlo za novi kozmički impuls svijeta

18. POGLAVLJE

Reakcije osjećajnog i intelektualnog bića na moje interpretacije

2 0 . POGLAVLJE

Zašto pravi aristokrat nije prepoznat

17 P O G L A V I J E

Umjetna razlika u položaju

77

is

POOLAVIJE

Simpatije i antipatije bogataša

78

i';

p< > G L A V L J E

Kada je netko razočaran svojim prijateljima koji nisu zainteresirani 59

Kako bi se ljudi za koje duhovna znanost predstavlja životnu osnovu trebali 59

23. POGLAVLJE

Izvor iz kojeg crpim svoje znanje

Moje kozmičko iskustvo ili iskustvo Svetog duha

79

Vrlo loše prikrivena taština

2 1 . POGLAVLJE

Primitivna taština kod kulturnog kao i kod primitivnog čovjeka naprednog čovjeka

80 80

81

Kada primitivna "taština" na kraju uzrokuje "poniznost" u arogantnom umu

82

24. P O G L A V L J E

Ponos na religioznom području

25. P O G L A V L J E

Okrečcni grobovi koji u sebi sadrže mrtvačke kosti i svakojake nečistoće

p< Kii.AVi.jE

2 7 . POGLAVLJE

24. POGLAVLJE

Zamišljeni viši položaj i "Carevo novo ruho"

28. P O G L A V L J E

84

Još uvijek postoje nezadovoljni "radnici u vinogradu" Lažni Kristi, lažni proroci i lažne okultne osobe

Sto to otkriva lažnog proroka ili lažnu duhovnu osobu

3 0 . POGLAVLJE

Kada se mala svijeća takmiči sa suncem

3 2 . POGLAVLJE 61

87

87

Ponos predstavlja najučinkovitije zatvaranje osjetila za viša okultna iskustva ili kozmičku vidovitost

60

85

86

2 9 . POGLAVLJE 31. P O G L A V L J E

61

82

Svatko tko se uzdiže bit će ponižen, a svatko tko se ponizuje biti će uzdignut

58

Kada koristim izraz : " M o j Otac i ja smo jedno"

77

77

2 0 . POGLAVLJE

26.

ponašao prema drugim bićima 2 2 . POGLAVLJE

16. P O G L A V L J E

Ona bića u kojima "slika Božja" postaje vidljiva u njihovom

za duhovnu znanost 2 1 . POGLAVLJE

57

57

svakodnevnom životu

76

Pravo se bogatstvo ne može niti kupid niti prodati

23. POGLAVLJE

17. POGLAVLJE

19. P O G L A V L J E

75

Isto kao što pojedinci mogu biti bogad i siromašni, tako se i nacije sudbinski

22 pool . wi u Svečano odijelo ne pretvara kriminalca u sveca i li u duhovno

16. POGLAVLJE

uzvišenih činjenica

Pravi i lažni "aristokrat"

72

73

74

15. P O G L A V L J E

Kome se počinje približavati Kraljevstvo nebesko, kozmička svijest ili najviše znanje

Što je karakteristika zamišljene ili umjetne veličine

javljaju kao bogate i siromašne

Opažanje koje podče vjeru u smrt umjesto vjere u život

13.

P( > ( ; L A V I J E

Visoka intelektualnost ili biti jedno s Ocem

7. P O G 1 . A V I . J I - :

POGLAVLJE

hi POGLAVLJE

88

Čovjek postaje prijatelj i iskazuje puno povjerenje samo čovjeku koji je ispunjen razumijevanjem i ljubavlju

89

83

Sadržaj

Sadržaj

352

353

34. POGLAVLJE

34. P O G L A V L J E

Kako čovjek putem spoznaje o vlastitom nesavršenstvu dolazi u kontakt s evolucijom i stvarnim životom 90 Što je to "poniznost" 91

36.

POGLAVLJE

Lice božje 119 Zašto za adama nije bilo dobro da bude sam Stanje čovjeka demona 121

35. P O G L A V L J E

Poniznost uklanja "čuvare praga" i otvara vrata inicijacije za "izgubljenog sina",

37,

POGLAVLJE

Dovršeni čovjek poput boga i kraljevstvo nebesko

33. P O G L A V L J E

koji na taj način postaje jedno sa svojim vječnim Ocem

v.

POGLAVLJE

120 122

91

ŽIVOTNI PUT BRAK I UNIVERZALNA LJUBAV l i'( IGLAVLJE

Mentalna zbunjenost čovječanstva

95

3. POGLAVLJE

Jedenje plodova s drveta znanja 95 Božje stvaranje čovjeka nije stvaranje novog živog bića

4. POGLAVLJE

Besmrtnost bića

2. POGLAVLJE

5. POGLAVLJE 6. POGLAVLJE 7. POGLAVLJE

9. POGLAVLJE 10. POGLAVLJE 11. POGIJVVLJE 12. POGLAVLJE 13. POGLAVLJE II. l'(IGLAVLJE

15. POGLAVLJE 16.

i'(

K,i \v;

u

17. POGLAVLJE

Vječni put

POGLAVLJE

96

97

125

Kozmičko disanje i vječni kontrasti

3.

Primarno i sekundarno stanje svijesti Boga i vječno obnavljanje života

POGLAVLJE

5.

POGLAVLJE

6.

POGLAVLJE

126

Područje tame ili kozmička škola mudrosti Životna avantura 129

4. POGLAVLJE

Božje stvaranje čovjeka na svoju sliku 98 Različiti stupnjevi u stvaranju čovjeka 98 Doživljavanje tame je neophodno potrebno da bi se mogla doživjeti svjetlost

8. POGLAVLJE

1.

2. POGLAVLJE

Živo biće kao vječni stvaratelj s vječnom sposobnošću doživljavanja 130 Božje objavljivanje samoga SCbc i izlazak 12 kozmičke /unske / o n e za

POGLAVLJE

zemaljska ljudska bića

131

99

Tama je inicijacija 99 Stvaranje Eve, zmija i pad simbolični su izrazi za nešto što se stvarno događa 100 Što simbolizira pojam "Adam" 100 "Usnuli Adam" kojemu je bog odstranio rebro Stvaranje Eve 101

101

MENTALNI ZATVORI 1.

POGLAVLJE

2. P O G L A V L J E

Božji duh u tami 102 Čin parenja ili spolni odnos i brak kao nešto sveto ili kao oaza u kulminaciji tame 103 Počinje se pojavljivati univerzalna ljubav ili ljubav prema bližnjem ( hl jednopolnog stanja do dvopolnog stanja 105

104

3.

POGLAVLJE

i

POGLAVLJE

Većina ljudi još uvijek gleda na pozornicu prirode kao na izraz slučajnosti Živa se bića nalaze na različitim stupnjevima evolucije 137

5 POGLAVLJA

"Pogani" i "kršćani"

(,. P O G L A V L J E

Razlika između pogana i kršćana nije tako velika kao što većina ljudi misli

I

8.

POGLAVLJE

9.

POGLAVLJE

Zemaljski čovjek živi u skladu s miješanim moralom

POGLAVLJE

Univerzalna ljubav i kraljevstvo nebesko

106

19. POGLAVLJE

107 107

10.

20. POGLAVLJE

Počeci univerzalne ljubavi kod čovječanstva Univerzalna će ljubav zamijeniti bračnu ljubav

21.POGIJiVI.JE

Bića prestaju biti muškarci ili žene

12.

POGLAVLJE

Zemaljski čovjek više voli uzimati nego davati

109 110

13.

POGLAVLJE

Smisao života

144

14.

POGLAVLJE

15.

POGIJVVLJE

Kozmička sloboda Što inicirani zna

145 146

108

23. POGLAVLJE

Čovječanstvo i promjena svjetske kulture Biblijska zapovijed dvjema svjetskim epohama

24. POGLAVLJE

Zona nesretnih brakova

25. POGIJVVLJE

Univerzalna ljubav preobražava biće u čovjeka poput boga i njemu nalik

26. 1>< >(iLAVLJE 27. POGLAVLJE 28. POGLAVLJE 29. POGLAVLJE 30. POGLAVLJE 31. POGLAVLJE 32. POGLAVLJE 33. P O G L A V L J E

111

Kada je univerzalna ljubav zamijenila bračnu ljubav Počeci univerzalne ljubavi i njeno proganjanje 113 Zašto primitivni čovjek proganja univerzalnu ljubav? Međunarodno svjetsko kraljevstvo 115 Mojsijeva misija i Kristova misija 116 Materijalizacija i dematerijalizacija 116 Nadzemaljske metode stvaranja ili čuda 117 Dovršeni ljudi u biblijskim otkrivenjima 117

POGIJVVLJE

U. POGLAVLJE

112 113

112

Zašto je zemaljski čovjek nesretan Mentalni zatvori 143

16. POGLAVLJE 17.

POGLAVLJE

18.

POGLAVLJE

19.

POGIJVVLJE

20.

POGLAVLJE

Bit zakona odmazde

136 136

\B

Zemaljski čovjek još uvijek nije potpuno razvijeno ljudsko biće "Grižnja savjesti " 140

7.

Privremeno prebivalište nedovršenog čovjeka u evoluciji ili u božjem stvaranju ljudskog bića 105

Prikrivena kozmička poruka ljeta 135 Gledano iz kozmičke perspektive većina ljudi još uvijek su "mrtve duše"

18. POGLAVLJE

22. POGLAVLJE

127

128

141

142 143

147

Što se otkriva kroz čovjekovu potrebu da osuđuje druge Što zemaljski čovjek zna a što ne zna 150 Sve dok pojedinac mrzi i proganja 151 Jedini put izlaska iz mentalnih zatvora života

152

148

139

139

Sadržaj

Sadržaj

354

SEKUNDARNO I PRIMARNO USKRSNUĆE

> i'< )< (, i'( Gi..\vi.|i Predmet meditacije: "Dođi kraljevstvo tvoje" J26 17. P O G L A V L J E Predmet meditacije: "Neka bude volja tvoja kako na nebu tako i na Zemlji" 18. P( K . I win Predmet meditacije: "Daj nam kruh naš svagdanji" 327 L9. P O G L A V L J E Predmet meditacije: "Oprosti nam grijehe naše kao što mi opraštamo onima koji griješe protiv nas" 327

14. P O G L A V L J E

326

337

Božja je svijest ili univerzum objava ljubavi 338 Besmrtnost živog bića 340 Međusobna ovisnost između Boga i živih bića koja je od životne važnosti Zašto postoje primitivnost i patnje ili epoha Sudnjega dana Demonska svijest ili kulminacija tame 343 Sudnji je dan kozmičko psihološko obrazovanje 344

10. P O G L A V L J E

MEDITACIJA

333

2. P O G L A V L J E

8. P O G L A V L J E

1. P O G I J V V L J E

328

ČOVJEČANSTVOU JEDINSTVU S BOGOM

2. P O G L A V L J E

1. P O G L A V L J E

327

Predmet meditacije: "Nego izbavi nas od zla" 328 Predmet meditacije: "Jer Tvoje je kraljevstvo, moć i slava u vijeke vjekova.

21. P O G L A V L J E

346

342

Tko je bio Martinus?

Do sada izdana Martinusova djela na hrvatskom jeziku MISTERIJ

Danski pisac Martinus možda je najznačajnija duhovna figura 20. stoljeća. Rođen 1890 godine, vrlo skromnog obrazovanja, radio je kao pastir, a zatim u raznim mljekarama širom Danske. 1918 postaje noćni čuvar, a 1920 činovnik u uredu mljekare u Kopenhagenu. U djetinjstvu je osjećao spontanu ljubav i poštovanje prema svim ob­ licima života, a u mladosti javno iznosio otpor prema nošenju oružja ili jedenju mesa, odnosno tijela drugih živih bića. A onda je 1921. godine mljekarski pisar doživio spontano duhovno iskustvo koje klasična duhovna literatura naziva prosvjeUjenjem, stekao je kozmičku razinu razumijevanja i svjesno doživio vlastitu besmrtnost i prisutnost Boga. Nakon ovog uvida Martinus je počeo sam pisati. Vremenom je nastao TREĆI ZAVJET, sabrana djela koja sadrže 7 tomova knjige "Livets bog", 4 toma knjige "Vječna slika svijeta", djelo "Logika" te tridesetak manjih knjižica s različitim temama koje su upravo prevedene i na hrvatski jezik. Kroz TREĆI ZAVJET Martinus otkriva i znanstveno dokazuje slijedeće : činjenice — postojanje Boga — besmrtnost živog bića — reinkarnaciju — kozmičku spiralu života — ni i k roko /11 l o s , međukozmos, makrokozmos — univerzalnu ljubav kao osnovnu ideju svemira — istovjetnost živih bića s Božanstvom, v r e m e n o m , prostorom i vječnošću — činjenica da nitko ne m o ž e činiti zlo i nitko ne može iskusiti zlo — činjenicu da je sve vrlo dobro

više o martinusovoj kozmologiji na

www.martinus-cro.net

MOLITVE

IDEALNA SUDBINA

HRANA

ČOVJEČANSTVA

PUT U RAJ KROZ VRATA

SMRTI

LIVETS BOG I VJEČNA SLIKA SVIJETA I USKRS

U pripremi LIVETS BOG (KNJIGA ŽIVOTA) II. DIO VJEČNA SLIKA SVIJETA II. DIO