Marsh Kurikulum

COLIN J. MARSH

KURIKULUM TEMELJNI POJMOVI

SADRŽAJ I UČENIČKO GLEDIŠTE SREDINA ZA UČENJE SKRIVENI KURIKULUM KURIKULUM I SPOL ULOGA UČENIKA U ODLUČIVANJU O KURIKULUMU ISPITI

II NASTAVNIČKO GLEDIŠTE OVLAŠIVANJE NASTAVNIKA UDŽBENICI UPRAVLJANJE I ŠKOLSKI RAVNATELJ OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

III PLANIRANJE I IZRADA KURIKULUMA OKVIRI ZA KURIKULUM SITUACIJSKA ANALIZA/PROCJENA POTREBA NAMJERE, CILJEVI I ZADACI ODABIR METODE PROCJENJIVANJE, OCJENJIVANJE I TESTIRANJE TYLEROV MODEL PLANIRANJA WALKEROV SVJESNI PRISTUP PLANIRANJ NASTAVNICI KAO ISTRAŽIVAČI/AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA SREDIŠTU IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA ŠKOLI

2

IV UPRAVLJANJE KURIKULUMOM NOVINE I PLANIRANJE PROMJENA UPRAVLJANJE KURIKULUMOM: MODEL SURADNIČKOG UPRAVLJANJA ŠKOLOM USPJEŠNE ŠKOLE I KAKO ŠKOLE UČINITI BOLJIMA ŠKOLSKA VIJEDA I UPRAVNA TIJELA OCJENJIVANJE/KRITIKA ŠKOLE PROVEDBA KURIKULUMA

V KURIKULUMSKA IDEOLOGIJA POVIJEST KURIKULUMA ŠKOLSKI PREDMETI TEORIJA KURIKULUMA I REKONCEPTUALISTI SOCIOLOGIJA ZNANJA I KURIKULUM REFORMA KURIKULUMA

3

Prvi dio

UČENIČKO GLEDIŠTE SREDINE ZA UČENJE Razredni nastavnici i učenici u svakoj školi se moraju prilagoditi okruženju, odnosno arhitekturi školskog prostora imajudi na umu da određeni fizički uvjeti mogu snažno djelovati na stavove, ponašanje i uspjeh učenika. Učeniče potrebe i prilagodba osoba-okruženje Potreba da sjede u učionici tamo gdje mogu vidjeti i čuti nastavnika te s njim neometano sudjelovati u ispitivanjima i raspravi Potreba da budu blizu vršnjaka s kojima su u dobrim odnosima Potreba usklađivanja svojih ciljeva i vrijednosnih usmjerenja u skladu s nastavnikovim Nastavnik de u učionicama koje su uređene prostorno pokušati raspodijeliti učeničke klupe i stolice te učenike u skladu s aktivnostima učenja, potičudi učenike na rad a pazedi pri tome da nastavnik i dalje bude u središtu. Učionice koje su organizirane po načelu funkcije se nalaze u nižim razredima te specijalnim odjelima. Za takve odjele/razrede manje je važan raspored. Poželjno je postidi optimalnu prilagodbu osoba na okruženje. Priručnik stupnjevanja razrednog okruženja (Moos i Tricket) i Moj popis razrednog inventara (Fisher i Fraser) - instrumenti za ocjenjivanje razrednog okruženja. Činitelji fizičkog okruženja:  Boja – Vidnom doživljaju u učionici pridonose isječci iz novina, fotografije, brošure, razne izrade reljefa, modeli itd.  Buka – Rad u učionici treba osigurati učenicima razgovor normalnim glasom (granica je 35-40 decibela) jer glasan razgovor dovodi do zamora i stresa.  Temperatura – Učenici mogu raditi najbolje pri normalnoj temperaturi jer previsoka razdražuje učenike a mogu postati i tromi a niska može izazvati agresivnost i negativno ponašanje.

4

SKRIVENI KURIKULUM Izraz „skriveni kurikulum“ potiče od Phillipa Jacksona (1968) knjiga Life in classrooms (Život u učionicama)- želio je istaknuti društvene zahtjeve učenja iako su često prikriveni. On naglašava tri elementa skrivenog kurikuluma:  Stiska u učionici- (kašnjenje, ometanje i nepoštivanje želja)  Proturiječna privrženost (nastavnika i učenika)  Neravnopravan odnos snaga nastavnika i učenika (u korist nastavnika) Funkcionalno gledište je Jacksonova analiza skrivenog kurikuluma; objašnjava kako rade školske strukture. Krititčko gledište- Bowles i Gintis(1967) tvrde da škole njeguju kapitalizam kao društveni odnos i to je: o Hijerarhijska podjela rada o Otuđenost učenikovog rada u školi o Fragmentacija rada (i natjecanje među učenicima) Michael Apple trdi da postoji niskostatusni i visokostatusno znanje. Siromašnim učenicima osigurano je niskostatusno znanje čime su smanjeni izgledi za širok spektar zanimanja za bududi rad. Ispiti imaju svoj vlastiti kurikulum. Glavna svrha je ocjenjivanje uspjeha učenika ali dodatno utiču i na nastavne metode, motivaciju učenika, upudivanje starijih nastavnika u određene razrede te interakciju nastavnika i učenika.

KURIKULUM I SPOL Škole su sklone zahtijevati da se učenici ponašaju u skladu sa svojim spolom, a to se prenosi službenim i skrivenim kurikulumom. Uprava škole pravi razliku među spolovima jer ti školi pomaže u ostvarenju njezinih ciljeva i olakšava joj rad:      

Povremeno zasebno okupljanje dječaka i djevojčica; Opravdanje ograničena broja djevojčica u nekim predmetima ; Odvojene sportske ekipe i tereni te vezivanje glavnih nagrada uz muške ekipe; Različiti oblici discipline za dječake i djevojčice; Pravila o školskoj kuti. Dvostruka uloga žene (majka i koja gradi karijeru) a uglavnom se naglašava samo negativna strana  Na radnom mjestu muškarci i žene nisu izjednačeni 5

Wyn-istraživanje pokazuju da su učenice radničke klase težile tradicionalnim zanimanjima, u kojima prevladavaju muškarci, da s žele osamostaliti te da su školu smatrale dosadnom i nebitnom. Hillmann i Parker (1987) tvrde da nastavnici, ako žele postidi jednakost spolova, moraju sebi neprestano postavljati ova pitanja:       

Tražim li svjesno spolne predrasude u svojem položaju? Otkrijem li spolne predrasude, pokušavam li to popraviti? Držim li da su neke aktivnosti primjerenije muškarcima negoli ženama? Zadajem li zadade prema spolu, rasi i etničkom podrijetlu? Organiziram li skupine miješanog spola? Očekujem li nešto posebno od određenog spola? Potičem li otpor prema stereotipima ?

Miles i Middleton (1988): Matematika i prirodne znanosti naglašavaju muški način shvatanja i razmišljanja, veda je usmjerenost na ocjenjivanje djevojaka; nestašica nastavnika de negativno uticati na učenike; osposobljavanje se temelji na ocjenjivanju.

ULOGA UČENIKA U ODLUČIVANJU O KURIKULUMU Neki razlozi za sudjelovanje učenika:  Učenici nisu samo oni koji dobiju kurikulum nego se aktivno njime i bave  Učenike u obrazovnoj instituciji se promatra kao klijente  Na planiranje kurikulum uspješno djeluju osobe koje imaju vodede položaje u sportskim klubovima  Ako učenici budu sudjelovali u odlučivanju kurikuluma, odnos nastavnik-učenik de postati izraženiji  Neki razlozi protiv učeničkog sudjelovanja:  Odlučivanje prepustiti stručnjacima  Interakcija učenika i nastavnika uz primjerenu dozu poštovanja  Vanjska ograničenja ne daju mogudnost skretanja s programa  Razine sudjelovanja – mogu biti na nivou pojedinog razreda ili cijele škole Savjetovanje učenika - Učenicima se ne daje mogudnost da neposredno sudjeluju u planiranju kurikuluma. Oni uglavnom odgovaraju na nastavnikova pitanja ili promatranje njihovog ponašanja.  Učenici preuzimaju aktivnu ulogu u planiranju aktivnosti – Položaj u sredini znači da pojedinac preuzima aktivnu ulogu u planiranju razrednih aktivnosti

6

 Učenici sudjeluju u odlučivanju – Učenici pregovaraju s nastavnikom o načinu ocjenjivanja, metodama, postupcima, sklapaju ugovore itd.  Savjetovanje učenika- Učenici mogu procjenjivati, opisati razredne aktivnosti, objektivno procijeniti te biti grubo iskreni.  Učenici preuzimaju aktivnu ulogu – Aktivno sudjelovanje učenika na razini cijele škole. (Vijeda učenika i sl.)

ISPITI Ispiti su se počeli primjenjivati u Kini za vrijeme dinastije Han. Ispite uglavnom provode nezavisna tijela (profesori, nastavnici) . Državnom ispitu mogu pristupiti svi, bez obzira na dob I obrazovanje. Važni su regulatori pri odabiru studenata. Prednosti državnog ispita:  Objektivno ocjenjivanje  Određivanje zajedničkih standarda znanja  Ima svoj značaj u široj društvenoj zajednici

Nedostaci državnog ispita:        

Pokriva samo ograničen dio programa Može zahvatiti samo mali uzorak učenikova stečenog znanja Nenaklonjen učenicima koji ne mogu pokazati šta znaju u ispitnoj groznici Može poticati usredotočavanje nastave na one dijelove koji se najčešde ocjenjuju Može poticati nastavnike na didaktičko poučavanje, a učenike na učenje napamet Često je naklonjen određenim društvenim skupinama i kulturama Često dolazi do nepravilnog označavanja pogrešaka Skup je po troškovima pripreme i provođenja a i po adiministrativnim troškovima.

7

Drugi dio

NASTAVNIČKO GLEDIŠTE OVLAŠDIVANJE NASTAVNIKA Ovlašdivanje nastavnika ima razna značenja u pedagoškoj literaturi borba u razredu, kolegijalno učenje, stručnost zahvaljujudi tehnološkom napretku) Mod u svezi s školom se opisuje kao prilika nastavnicima za isprobavanje novih pristupa rješavanju problema I ispitivanja, pomod u njihovu ovlašdivanju. Ovlašdivanje se događa kada se može stvoriti nešto suvislo a obezvlašteni su nastavnici koji proučavaju branedi se i nadzirudi znanje i učenike. Giroux (1982) – nastavnicima i učenicima je potrebno ovlašdivanje kako bi se oduprli dominaciji kapitalizma u društvu. Apple ( 1986) navodi primjere kurikuluma temeljene na ponašanju, unaprijed određene ovlasti nastavnika i učenika te način testiranja. Boomer i Green – učenicima se mora dati mogudnost sudjelovanja u izradi kurikuluma kako bi dosta promijenili način učenja i rezultate.

NEKI PRISTUPI OVLAŠDIVANJU NASTAVNIKA Nastavnici se mogu ovlastiti uporabom više resursa kao što je tehnologija (povedava kakvodu nastave i prilagođena je kreativnosti nastavniika, omogudava zajedničko učenje nastavnika i učenika, omogudava savladavanje računalne tehnologije). McCutcheon (1988) - kurikulum koji nastavnici trebaju ostvariti određuje se tako da bi se mogao nadzirati testovima nastavnikove kompetencije te testovima učenikova postignuda. Školski ravnatelji imaju sredstva i mogudnosti za ovlašdivanje nastavnika. Djelotvorni se sustavi nagrađivanja mogu primjenjivati: o o o o

Kako bi se povedala motivacija nastavnika Kako bi se prihvadala osobna odgovornost Kako bi se nastavnici što više stručno usavrčavali Kako bi proširena definicija nastavnikovih radnih obveza postala što prihvatljivija

8

U idealnom se slučaju nastavnici mogu osnažiti tako da: o o o o o o

Zajedno rade na projektima Međusobno razgovaraju Zajedno planiraju i ocjenjuju teme Sjede na satu s drugim kolegama Zajedno se stručno usavršavaju Imaju pristup materijalnim sredstvima i osobama kojima mogu pomodi

Clark i Meloy (1990) – organizacijski problemi škola mogu se smanjiti razvojem demokratskih struktura: o o o o o

Ljude na rukovodedim položajima trebaju imenovati nastavnici Rad škole počiva na autoritetu i odgovornosti svih Svi nastavnici bi trebali raditi neko vrijeme na poslovima upravljanja Formalne nagrade za nastavnike bi trebale biti pod nadzorom nastavnika Ciljevi škole se skupno formuliraju i dogovaraju

UDŽBENICI Udžbenici igraju važnu ulogu u uređenju i svakodnevnim nastavnim aktivnostima u razredu. Oni se odnose na učenike, nastavnike i na nastavni program. Međutim, nisu samo oni materijali za kurikulum. Osim štampanih sredstava, materijali za kurikulum mogu biti i fizički modeli i audiovizuelna sredstva. Međutim, istraživanja su pokazala da se velika vedina ukupnog vremena predviđena za nastavu provodi koristedi udžbenik. Svi uključeni imaju različita očekivanja od udžbenika:  Direktori: aktualan sadržaj, lako razumljiv materijal, nisku nabavnu cijenu  Nastavnici: nov ili na novi način raspoređen sadržaj, nove zamisli o organizaciji nastave, popise resursa, aktuelne sažetke o temama.  Učenici: lako razumljive podatke, sažimanje teme, materijal povezan s NPP-om  Autori: mogudnost da na zanimljiv način predstave gradivo, posebnost svog udžbenika, da de nastavnici prepoznati njegovu korisnost i služiti se njime.

9

Obilježja udžbenika su:  Nastavno gradivo: sadržaj, svrha, uključuje i neplaniran materijal (o predrasudama, stereotipima, npr.)  Način predstavljanja: korice, publiku kojoj je namijenjen, uključivanje audiovizualnih sredstava, zavisi od predmeta i godišta korisnika...  Grafičke opremljenosti  Dostupnost  Izgled

UPRAVLJANJE I ŠKOLSKI RAVNATELJ Različita su mišljenja o tome što bi školski ravnatelj trebao činiti (roditelji I društvo očekuju da je to osoba koja se brine za opde dobro; nastavnici da ih vodi I podupire u nastavnim pitanjima I kurikulumu; učenici ga gledaju kao savjetnika I suca u pitanjima pravde, discipline I kazni a službenici ministarstva očekuju da je sposoban provesti I pratiti obrazovnu politiku ministarstva.) On mora pokazati sposobnost vođenja u kurikulumu, nastavi, uspjehu I razvoju učenika, stručnu uspjehu osoblja, upravljanju školskim objektima I opremi I odnosima s ljudima izvan škole. U literaturi se spominju tri načina rukovođenja:  Ravnatelj koji reagira- pridaje veliku pažnju održavanju dobrih odnosa sa zaposlenima, dijeli dužnosti, sluša tuđe mišljenje, neprimjetan je, ne traži mnogo od drugih te pruža nastavnicima pomod.  Ravnatelj koji upravlja- usredotočuje se na izvršavanje zadataka, ne pridaje značenje osobnim odnosima, metodičan je i dobro organiziran, dobro uigran u rutinskim poslovima, na raspolaganju je nastavnicima, provodi mnogo vremena obavljajudi administrativne poslove.  Ravnatelj koji pokrede- siguran, samopouzdan te poslovan u odnosima s osobljem. Jasno daje do znanja svoja očekivanja, osigurava učenicima bolju sredinu za učenje.

10

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA Nastavnici se ocjenjuju iz raznih razloga (neslužbeno- promatranjem I razgovorom, te službenoraznim testovima). Ocjenjivanje nastavnika se definira kao sustavno I otvoreno ocjenjivanje rada. Programi ocjenjivanja usmjereni su na:  Formativna ocjenjivanja- bavi se stručnim razvojem, poboljšanjem rad ate prepoznavanjem slabosti potreba interesa.  Sumativno ocjenjivanje bavi se odabirom, unapređivanjem, premiještanjem I otpuštanjem nastavnika. Zašto ocjenjivati nastavnike? Marland (1987) o o o o o o

Da bi dobili povratnu informaciju o svom radu Da bi planirali kurikulum koji uključuje vrednovanje I ocjenjivanje Da bi se škole uključile u zdravo odlučivanje Pomaže u njegovu stručnom razvoju Kako bi se opravdali zahtjevi za resursima Da bi dokazali društvenoj zajednici I roditeljima da postižu ono što tvrde.

Nastavnikovo ocjenjivanje najčešde je usmjereno na nastavnikovo ponašanje u razredu, u radu s kolegama, iskustvu učenika te rezultatima učenika. Ocjenjivanje mogu provesti drugi nastavnici, nadređeni, nastavnici ili pročelnici iz druge škole, članovi školskih vijeda te primjenom kontrolnih lista I samoizviješda (samoocjenjivanje). Metode ocjenjivanja: o o o o o o o o

Hospitacija Prisustvovanje drugim aktivnostima Intervjui Analiza nastavnih priprema Obrasci za samoocjenjivanje Procjena učenika Upitnik koji ispunjava osoba koja se ocjenjuje Povratna informacija od učenika

Tredi dio 11

PLANIRANJE I IZRADA KURIKULUMA OKVIRI ZA KURIKULUM Okvir za kurikulum se može opisati kao skupina međusobno povezanih predmeta povezanih po prethodno zadanim kriterijima kako bi na odgovarajudi način predstavili određeno područje učenja. Primjeri okvira za kurikulum sadrže prirodnu skupinu predmeta I komercijalnu skupinu predmeta. Dokument okvira za kurikulum obično sadrži:             

temeljno načelo ili platformu Opseg i parametar kurikulumskog područja Opdenite ciljeve I svrhu predmeta Smjernice za izradu nastavnog programa predmeta Sadržaj Nastavna načela I načela učenja Smjernice za vrednovanje predmeta Kriterije za akreditiranje I ovjerovljenje predmeta Budude pomake u tom području Sveobuhvatan I dobro osmišljen okvir za kurikulum bi trebao imati ova obilježja: Jake veze između teorije I prakse Spoznaje o metodici, učenju I resursima Nadahnjivanje nastavnika svojim mogudnostima

Uticaj na nastavnike:  Koherencija – pokazuju što je predmetima zajedničko te omogudava uvođenje vještina postepeno  Ocjenjuju cijelu sredinu za učenje ( uspješnost podučavanja te znanje učenika)  Omogudava ponovno redefiniranje granica kurikuluma  Potiče nastavnike na razmišljanje o načinima učenja  Omogudava da manje važni predmeti dobiju svoje mjesto

12

Prednosti upotrebe okvira za kurikulum:       

Učenici imaju pristup širem obrazovanju Stupnjevito izrađen (od vrtida do srednje škole) Dosljedno se primjenjuju kriteriji za planiranje Sadrži sve predmete Omogudava uklapanje novih sadržaja Izrađeni na regionalnoj ili državnoj razini mogu postati nacionalni okvir Mogudnost uključivanja u okvir poželjne sposobnosti (jezičke, govorne, numeričke…)

Nedostaci okvira za kurikulum:  Postanu li okviri previše podrobni, nastavnici bi mogli biti previše usmjereni  Mogu postati sredstvom pokoravanja Velika Britanija – Nacionalni kurikulum se sastoji od tri glavna predmeta (core subjects – matematika, jezik I prirodne znanosti) I sedam temeljnih predmeta (foundation subjects – povijest, zemljopis tehnologija, glazba, likovna umjetnost, tjelesni odgoj te strani jezik). Za svaki predmet je izrađen nastavni program koji sadrži ciljne razine znanja (10 razina), aktivnosti za četiri stupnja te standardne zadade za ocjenjivanje) Australija – 44 okvira za kurikulum a svaki se sastoji od 4 semestralne jedinice s različitim predmetima. Nastavnici dobivaju nacrt nastavnog programa (načela, ciljeve, sadržaj, postupak, uvjete I kriterije, te materijal za potporu razvoja. Kanada – 12 godina školovanja, 4 okvira koji sadrže društvenu, prirodnu, praktičnu te umjetničku skupinu predmeta)

SITUACIJSKA ANALIZA/PROCJENA POTREBA ..proces kojim se određuju obrazovne potrebe i prioriteti. Situacija je početno stanje u kojem se učenik nalazi a nastavnik ga tumači procjenjujudi unutarnje (neposredna okolina) i vanjske (širi kontekst) čimbenike. Svrha situacijske analize je da se osvijesti na postojanje problema, prepoznaju čimbenici koji se odnose na njega te sve učini kako bi se problem riješio ili ograničio. Procjena potreba omoguduje da se odrede obrazovne potrebe i utvrde prioriteti. Također je i sredstvo za okupljanje roditelja učenika, nastavnika i ostalih građana kako bi se raspravljalo o ciljevima. 13

Kontrolna lista za procjenu situacijske analize pokriva:       

društvene i kulturne vrijednosti i očekivanja resurse i novčana sredstva zahtjeve školskog sistema sadržaj oblike znanja unutrašnje faktore procese učenja

NAMJERE, CILJEVI I ZADACI (Eisner (1979) – Namjere su tvrdnje koje svijetu objavljuju vrijednosti što ih neka skupina drži da obrazovni program ima. Namjere su izražene u tvrdnjama, dugoročne, primjenjive na sustave a ne na škole (NPR. Učenici bi trebali postidi vedu razinu pismenosti i računanja) Ciljevi su određenije tvrdnje koje pružaju potankosti o nakanama. To su svrhe određenog nastavnog predmeta ili jedinice. Ciljevi izražavaju nakanu kurikuluma, mogu biti srednjeročni i dugoročni, smišljaju ih često nastavnici (npr. Učenici de u predmetu „Australska povijest“ učiti važne činjenice) Ciljevi mogu biti:  Akademski – dijele se u dvije skupine: cilj savladavanja temeljnih sposobnosti i procesa te cilj intelektualnog razvoja)  Profesionalni ciljevi – ciljevi povezani s pomodu pri izboru zanimanja na temelju dobre obaviještenosti  Osobni – emocionalne i tjelesne dobrobiti, stvaralaštvo i estetsko izražavanje te samoostvarenje.

ODABIR METODE Dvije vrste metoda:  Metode prenošenja sadržaja – Nastavnici primjenjuju dobro poznate metode.  Skupina metoda za učenje uz nadziranje ponašanja – poučavanje temeljeno na pitanju i odgovoru) Skupina metoda za učenje otkrivanjem – aktivnost učenika Skupina racionalnih metoda naglasak na poučavanju kao racionalnoj raspravi. Metode organiziranja sadržaja – usmjereno je na način organiziranja sadržaja koji se uči. 14

PROCJENJIVANJE, OCJENJIVANJE I TESTIRANJE Procjenjivanje je izraz koji se obično koristi za opisivanje aktivnosti koje izvodi nastavnik kako bi dobio informacije o znanju, sposobnostima i stavovima učenika. Procjenjivanje se provodi jer je:     

učenike potrebno ocijeniti prema razini uspjeha odabrati učenike koji su primljeni na tečaj dobivaju se podatci o sadržajima koje nije naučio pomaže u odabiru bududih aktivnosti pokazatelj uspješnosti učenika u određenim područjima ili aktivnostima

Procjenjivanje može biti:  sumativno (kada se odsluša predmet)  formativno (kako bi se pomoglo učeniku tijekom školske godine)  dijagnostičko (da bi se utvrdile manjkavosti) Vrednovanje je izraz koji se odnosi na sve vrste podataka što se prikupljaju u školovanju. Uobičajene tehnike  Popis interesa – važno je znati što učenike zanima  Ljestvice za ocjenjivanje - (1-5 točaka)  Semantički diferencijal – stavovi učenika „prije i poslije“

TYLEROV MODEL PLANIRANJA Tylerov model planiranja pojavio se 1949. Godine. Primjenjuje se još uvjek u mnogim zemljama zato što je razuman i jasan. Nazivaju ga i #“model svrha“, „racionalni model“ ili „model sredstvo-cilj“. Tylerov model govori o tome kako graditi kurikulum. Tvrdi da postoje četiri načela ili „velika pitanja“ koja moramo uzeti u obzir:  Koje se obrazovne svrhe želi postidi?  Kako se mogu odabrati iskustva učenja koja de najvjerojatnije biti korisna u ostvarivanju tih svrha?  Kako se iskustva učenja mogu organizirati za uspješnu nastavu?  Kako se može vrjednovati djelotvornost iskustava učenja?

15

Prednosti: primjenjuje se na svim predmetima i razinama, daje najlogičnije i racionalne postupke, naglašava ponašanje učenika i iskustva učenja. Nedostaci: Ne daje smjernice zašto bi trebali odabrati jednu a ne drugu svrhu, malo nastavnika primjenjuje svrhu kao polazište u planiranju, bavi se svrhama samo koje se vrjednuju, pretjerano naglašava mjerljive rezultate.

WALKEROV SVJESNI PRISTUP PLANIRANJU Walker se služio izrazom „naturalistički“ jer je želio prikazati kako se planiranje kurikuluma stvarno odbija u praksi nasuprot drugim pristupima koji propisuju kako bi se trebao planirati kurikulum.  Platforma – sastoji se od raznih koncepcija, teorija i namjera te zamisli, slika i postupaka.  Promišljanje – raščistiti sukob alternativa, oblikovanje i razmatranje niza različitih mogudnosti  Nacrt – Eksplicitni nacrt(sastoji se od rasprava koje su uslijedile nakon što su razvrstane sve mogudnosti i pronađena najprihvatljivija rješenje) Implicitni nacrt ( sastoji se od planiranih radnji koje se odmah poduzimaju bez uzimanja alternativa. Prednosti: pokazuje točna događanja, naglašava potrebu za razgovorom reagiranjem na platforme i promišljanje, skrede pažnju na različite napade i svađe prilikom planiranja kurikuluma. Nedostaci: Nije pogodno za planiranje u školama, pretpostavlja raspolaganje puno vremena, oduševljenje prilikom planiranja te nije pogodan za rutinske i neproblematične aktivnosti.

NASTAVNICI KAO ISTRAŽIVAČI/AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE Akcijsko istraživanje može se opisati kao način način razmišljanja i sustavna procjenjivanja onoga što se događa u razredu ili školi, provedba nekih radnji kako bi se popravilo ili promijenilo stanje ili ponašanje, pradenje i vrednovanje rezultata kakve radnje s izgledom da de ona dalje imati pozitivne učinke. Kemmis i McTaggart akcijsko istraživanje opisuju kao metodu koja ljudima iz prakse omoguduje da žive sa složenošdu stvarnog iskustva, a da istovremeno teže konkretnu poboljšanju.. Oni koji sudjeluju u akcijskom istraživanju bi se trebali pozabaviti pitanjima:  Šta se upravo sada događa?  U kojem je smislu to problematično?  Šta ja mogu učiniti s tim u vezi? 16

   

Koliko je meni važno to pitanje? Koliko je ono važno mojim učenicima? Koje su mogudnosti za istraživanja tog područja? Koja su ograničenja?

Grundy navodi da postoje tri podvrste akcijskog istraživanja:  Tehničko akcijsko istraživanje – usmjerava ga stručnjak, namjera je dodi do uspješne nastavne prakse, usmjereni su na proizvod te djeluje u okviru postojedih vrijednosti i ograničenja  Praktično akcijsko istraživanje – usmjerava ga skupina, namjera mu je razviti novu praksu, usmjereno je na proces a vođeno osobnom mudrošdu  Emancipirajude akcijsko istraživanje – usmjerava ga skupina, namjera mu je razviti novu praksu i/ili promijeniti ograničenja, uključuje zajednički radikalizam, rijetko je jer se provodi u uvjetima u kojem radikalna skupina može zajedno raditi duže vrijeme Pozitivan uticaj akcijskog istraživanja na škole: daje samopouzdanje nastavnicima, stvara kolegijalnost, omogudava eksperimentisanje, pobuđuje razumijevanje istraživačkih procesa Negativan uticaj na škole: ograničen uticaj na osoblje koje nije uključeno, nastavnicima se ne daju ni vrijeme ni sredstva za istraživanje, nemaju slobodu uvođenja promjena.

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA SREDIŠTU Izrada kurikuluma temeljenog na središtu odnosi se na onaj dio rukovodedeg osoblja u prosvjeti koji donosi odluke o tome šta de se i kako poučavati i kako ocjenjivati. U središtu se izrađuju veliki kurikulumski projekti, a prepoznaju se po sljededim obilježjima: o o o o

na njima rade veliki timovi; potrebe projekta se procjenjuju anketama i upitnicima; aktivnosti se prepuštaju timovima stručnjaka; konačnim proizvodima pristup omogudavaju agencije ili ih objavljuju komercijalni izdavači, a prati ih reklamiranje i upudivanje bududih potrošača.

Prednosti: omogudavaju ujednačen školski sistem, štedi vrijeme, osigurava kontinuitet, okuplja, stručnjake, osigurava povezanost škole i stručnjaka. Nedostaci: daje malo inicijative nastavnicima, često nema strategiju za provođenje, povedava standardizaciju, što dovodi do uskih ciljeva i stvara ovisnost o nacionalnom modelu. 17

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA ŠKOLI Izrada kurikuluma temeljena na školi je planiranje, izrada, provedba i vrednovanje programa po kojem de učenici učiti u ustanovi kojoj učenici pripadaju. Harrison (1981) kurikulum na temelju izrade škole vidi kao: kombinaciju planiranih kurikuluma sudionika; kurikulum na temelju kojeg djeluju; kurikulum kakav oni vide. Svaki način svrstavanja treba sadržavati: o Vrstu aktivnosti (stvaranje, prilagodba, odabir materijala) o Ljude koji su uključeni (nastavnike, osoblje škole) o Odvojeno vrijeme. Problemi na koje mogu naidi sudionici izrade kurikuluma temeljenog na školi: o o o o o

Manjak vremena Nedovoljna stručnost Nedovoljna novčana sredstva Izvana nametnuta ograničenja Nepovoljna školska klima.

18

Četvrti dio

UPRAVLJANJE KURIKULUMOM NOVINE I PLANIRANJE PROMJENA Četiri su temeljne faze u procesu uvođenja pedagoških promjena: 1. Faza usmjeravanja/potreba je razdoblje nezadovoljstva, zabrinutosti ili potreba. 2. Faza pokretanja/prihvadanja je razdoblje kada vanjske agencije i izdavači donose temeljne odluke a njima je veoma važno koliko de biti onih koji de ih usvojiti. 3. Faza provedbe/početne primjene se definira kao „ono od čega se novina sastoji u praksi“(Furlan i Pomfret, 1977). Leithwoodova (1981) definicija upuduje na neka složena pitanja: „Provedba je smanjivanje jaza između postojedeg i željenog stanja“ 4. Faza institucionalizacije/nastavljanja se događa kada škole nakon početna razdoblja primjene (obično prve dvije godine) podupru novinu. Pravi test za opstanak ili nestanak novine uslijedit de nakon što prestanu pristizati sredstva izvana ili nakon što se obustavi uz pomod savjetnika. Izraz „novina“ bilo nov predmet, zamisao ili praksu bilo proces kojim pojedina skupina ili organizacija počinje prihvadati taj novi predmet, zamisao ili praksu. Razlozi za neuspjeh novina:     

Potječu od vanjskih stručnjaka Teško su provodljiva Nisu planirane na odgovarajudi način Nastavnici ih ne razumiju Roditelji ih nisu razumjeli

Obilježja uspješnih novina:     

Razmjerna prednost Kompatibilnost Mogudnost ispitivanja Mogudnost promatranja Složenost

19

Nositelji su promjene, kada je riječ o novinama, vrlo važni jer osiguravaju komunikacijske veze između onih koji novinu stvaraju i onih koji de je preuzeti. Potrebni su da bi olakšali njenu provedbu. Strategija na području promjena na kurikulumu podrazumijeva plan kojim de se postojedi program zamijeniti novinom. Bennis, Benne, Chin i Corey (1976) razradili su sklop strategija:  Strategije sile nametanja temelje se na nadzoru nagrađivanja i kažnjavanja te ih je lako primijeniti.  Normativno-reedukacijske strategije odnosi se na radnje kojima je svrha da se na one na kojima se primjenjuju utječe tako da počnu drugačije gledati kakvo je stanje.  Empirijski racionalne strategije imaju svrhu da oni na kojima se primjenjuju uvide da bi se trebali mijenjaju i prihvatiti novinu tako da to bude u njihovu interesu. Taktike su posebne radnje kojima se pojačava utjecaj strategije.

UPRAVLJANJE KURIKULUMOM: MODEL SURADNIČKOG UPRAVLJANJA ŠKOLOM Kurikulum nije samo niz dokumenata nego i određena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava koja se stječu u školi. Pristup suradničkog upravljanja školom (Collaborative school management- CSM). Faze modela suradničkog upravljanja školom (CSM) rade kao ciklično upravljanje:  Određivanje cilja i prepoznavanje potreba najčešde je točka s kojom započinje proces. Ciljevima se treba najaviti orijentacija.  Stvaranje obrazovne politike u pismenom obliku, ne duže od jedne stranice koja uključuje poklanjanje pažnje raznim željama. Prvi korak je potražiti alternativne obrazovne politike, zatim razgovarati sa zainteresovanima o mogudim alternativama, razvrstati pitanja u sporna i nesporna i utvrditi raspored.  Planiranje programa se vrši nakon što su iznijeti pismeni prijedlozi obrazovne politike.  Priprema i odobravanje sredstava za program  Provedba je u nadležnosti programskih timova, odnosi se na učenje, poučavanje, primjenu resursa i nadzor i svakodnevnu pomod u vezi sa svakim programom.

20

Procjenjivanje se vrši kako bi se utvrdilo je li program postigao svoju svrhu na koji je način namjeravao postidi uspješnost, te koji su se izvori upotrebljavali i treba li dodi do preraspodjele određenih resursa. Prednosti CSM modela:  Praktičan i funkcionalan  Zadatke je mogude raspodijeliti tijekom školske godine kako bi se prilagodili uobičajenim poslovima uposlenih  Faze su logične i lako ih je slijediti Nedostaci CSM modela:  Odvajanje grupe za obrazovnu politiku od projektnih timova može dovesti do neželjenih hijerarhijskih podjela  Malo se bave uključivanjem učenika u odlučivanje  Prenaglašena financijska strana školskog planiranja.

USPJEŠNE ŠKOLE I KAKO ŠKOLE UČINITI BOLJIMA Uspješnost škole najčešde se usredotočuje na kvantitativna mjerila i pokazatelje koji su naizgled povezani s dobrim uspjehom učenika. Edmonds (1979) je proučavao uspješne škole u sjevernoistočnom kvadrantu SAD-a. Uspješnu školu s nastavnog gledišta definirao je kao školu koja djeci siromašnijih pomaže da ovladaju temeljnim školskim sposobnostima što se danas opisuju kao najniža razina znanja za djecu iz srednje klase. Izdvojio je ove čimbenike:      

Snažno administrativno vodstvo Klimu u kojoj se očekuje zadovoljavajudi uspjeh učenika Sređenu ali ne i ugnjetavačku školsku klimu Usmjerenost na to da učenici usvoje temeljne školske sposobnosti Sustav neprestana pradenja napredovanja učenika Resurse koja škola može usmjeriti na temeljne ciljeve u učenju

Čimbenici koji su važni pri poboljšanju škole:    

Ljudi Promjenu bi trebalo prihvatiti kao proces koja traži vrijeme za sudjelovanje u planiranju Važno je da se nastavnici posvete novom programu Postoje ključni pojedinci koji mogu odrediti kakvo se ponašanje očekuje te pružiti potporu 21

   

Ukoliko se novi program bude uklapao u njihove interese nastavnici de dati potporu Ukoliko je budu smatrali osobnom i praktičnom, prihvatit de pomod izvana Obilježja novine Vjerojatnije da de se novina uvesti bude li imala razmjerne prednosti i bude li složenija od drugih programa  Resursi  Ljudi i sredstva izvana bitni su za osiguranje potpore za pripremu nastavnika za novi program

ŠKOLSKA VIJEDA I UPRAVNA TIJELA Školska vijeda su jedna od mogudnosti međudjelovanja učenika, nastavnika i roditelja. Prednosti školskih vijeda  Školska se sredina može obogatiti iskoriste li se i sposobnosti, talent i zanimanje i nastavnika i roditelja  Ukoliko budu roditelji pružili potporu, povedat de se razina učenja  Bolje de razumjeti složenost škole  Roditelji trebaju sudjelovati u odlučivanju djeteta koje de utjecati na životne prilike  Njeguju se zajednički ciljevi nastavnika, roditelja i učenika  Zajedničko odlučivanje smanjuje broj tužbi roditelja  Škola ima više mogudnosti da razvije snažan osjedaj identiteta Nedostaci školskih vijeda:      

Roditelji se mogu uplitati u nastavničku dužnost Povedava se nejednakost Opada školski standard Manja je sklonost uvođenju novina zbog konzervativnosti roditelja Zaposleni ponekad ne prihvadaju miješanje roditelja Odluke o pojedinim učenicima postaju složene zbog dodatnih podataka o njihovim roditeljima

OCJENJIVANJE/KRITIKA ŠKOLE

22

Ocjenjivanje pretpostavlja određen stupanj otvorenosti, da škole moraju javnosti podnijeti izvještaj o svojem radu, da bi nastavnici trebali najviše odgovarati za svoje ocjene, ali da bi i druge skupine morale imati pristup tim izvještajima. Načela ocjenjivanja na razini škole:       

Nastavnici trebaju vidjeti ocjenjivanje kao nešto važno Glavna svrha procjene jeste postidi unutrašnji razvoj škole Razjasniti proces ocjenjivanja na početku Skupine nastavnika bi trebale poraditi na elementima procjene Nastavnicima iznijeti realan raspored brzine i intenziteta ocjenjivanja Zahtjevi trebaju biti u skladu s mogudnostima škole Dovesti stručnjake radi sticanja novih iskustava

Razlozi za ocjenjivanje:  Unutrašnji čimbenici (povedavanje mogudnosti učenika, razumijevanje položaja nastavnika, nastavnici redefiniraju svoje namjere i svrhe)  Vanjski čimbenici (pritisci kojima središnje upravno tijelo u školskom sistemu želi dobiti službeni način ocjenjivanja, novi ispitni zahtjevi, pad broja upisanih i prijetnje o zatvaranju škole, objavljivanje nacionalnih podataka o procjenama). Tehnike prikupljanja podataka za ocjenjivanje:          

Intervjui – s učenicima, roditeljima, nastavnicima Kontrolne liste – sposobnosti, ponašanja, resursi Portfelji – o radu učenika, dokumentima Pojedinačni dosjei – o radu učenika Dnevnici – koje pišu nastavnici, učenici, roditelji Anegdotski zapisi – o učenicima Zapisnici – o sastancima, satima. Upitnici – o stavovima, mišljenjima Audiosnimke – sastanaka, rasprava Videosnimaka – razreda, dana u školi

Obilježja tradicionalnog modela ocjenjivanja:    

Uključena je vanjska komisija Ravnatelj pokrede ocjenjivanje i određuje opseg aktivnosti, Primjenjuje se ustaljen popis postupaka Iskusniji nastavnici i ravnatelj imaju aktivnu ulogu 23

Faze u tradicionalnom modelu ocjenjivanja: 1. 2. 3. 4.

Uzimanje u obzir pisanih namjera i svrha škole Sastavljanje detaljna izviješda o rezultatima ocjenjivanja škole Ocjena vanjske komisije Ono što slijedi (slijedi preporuke; odluka)

Model za ocjenjivanje GRIDS GRIDS-ov model ocjenjivanja sastoji se od pet faza u cikličnom razvoju: 1. 2. 3. 4. 5.

Početak Početno kritičko ispitivanje Posebno kritičko ispitivanje Razvojna aktivnost Pregled i počinjanje iznova.

PROVEDBA KURIKULUMA Izraz provedba odnosi se na stvarnu primjenu kurikuluma/nastavnog plana i programa ili onoga od čega se on sastoji u praksi (Fullan i Pomfret, 1977) To je kritična faza u procesu planiranja i poučavanja kurikuluma Prihvadanje kurikuluma odnosi se na nečiju namjeru da ga primjenjuje, bilo da je to nastavnik, netko iz uprave, ali to ne pokazuje provodi li se kurikulum ili ne.

Dva su krajnja mišljenja o provedbi kurikuluma. Jedno je mišljenje da nastavnici imaju apsolutnu mod kada je rijč o tome što se hode ili nede provoditi u njihovim razredima. To je mišljenje netočno. Drugo mišljenje jest da je neko tijelo izvan škole nadležno da u potpunosti pripisuje što de nastavnici raditi u svojim učionicama te da ono nastavnike usmjerava na odabir i primjenu određenih tema i nastavnih jedinica na određene načine. Čimbenici koji utiču na provedbu: Obilježja promjene  Potreba i važnost promjene  Jasnoda  Složenost 24

 Kakvoda i praktičnost programa Obilježja na razini školskih područja      

Povijest pokušaja da se uvedu novine Proces prilagođavanja Potpora i uključivanje središnje administracije Usavršavanje nastavnika i sudjelovanje Vremenska linija i informacijski sistem Obilježja upravnog odmora i zajednice

Obilježja na razini škole  Direktor  Odnosi nastavnik- nastavnik  Obilježja i usmjerenost nastavnika Obilježja izvan mjesnog sistema  Uloga vlade  Pomod izvana

Problemi pri opisu/mjerenju provedbe: o Mjerenje učenikovih aktivnosti i postignuda (nemogude je mjeriti učenikovo postignude) o Mjerenje uporabe kurikulumskih materijala (mnogo vremena za kurikulumske materijale iz 70-tih ili 80-tih godina) o Mjerenje nastavničkih aktivnosti ( ocjenjivanje posebnih, unaprijed određenih, kategorija nastavnika zanemarujudi druge dimenzije) Dva gledišta o provedbi:  Vjernost provedbe(naglašavaju se novine i pretpostavljaju da de svi nastavnici u školama odmah prihvatiti proizvode koji se mogu pokazati uzornima i uspješnima)  Usmjerenost na proces (različiti uvjeti organizacije i potrebe nastavnika zahtijevaju preinake na licu mjesta) Usklađivanje kurikuluma je proces kojim se osigurava što veda podudarnost između pisanja, poučavanja i testiranja kurikuluma.

25

Peti dio

KURIKULUMSKA IDEOLOGIJA POVIJEST KURIKULUMA Povijest kurikuluma pruža dobro dokumentirane opise kurikuluma u određenim razdobljima prošlosti. Istraživanja o razvoju kurikuluma može sadržavati: o o o o o o o

Opis velikih projekata za nacionalni kurikulum Opise velikih ljudi i učenjaka Opise škola i školovanja u određenim vremenskim razdobljima Istraživanja ispitnih programa i zapisnika ispitnih komisija Istraživanja udruženja predmetnih nastavnika Istraživanje najvažnijih skupova i sastanaka vezanih uz kurikulum Istraživanja objavljenih knjiga i članaka o kurikulumu.

Primjena povijesti kurikuluma: o o o o

Omoguduje šire shvadanje kurikuluma Daje uvid u složene odnose između prošlosti, sadašnjosti i bududnosti Pruža podatke o ljudskim procesima i motivaciji Omogudava razumijevanje i procjenjivanje današnjih modela kurikuluma

ŠKOLSKI PREDMETI Ivan Goodson tvrdi da:  Pozornost treba poklanjati povijesnim istraživanjima u kojima se ispituju složene promjene tijekom vremena a ne „slike“ jedinstvenih događaja koje mogu biti odstupajude od uobičajenog  Usmjeravanjem na ponavljanje događaja tijekom vremena mogude je razlučiti okvire koji ih objašnjavaju  Istraživanja školskih predmeta omoguduju da se provedu važna istraživanja u kojima se primjenjuju metodologije sociologa, povjesničara i teoretičara kurikuluma, ali glavni pristup treba osigurati povjesničar 26

U Velikoj Britaniji su se razvile tri tradicije u svezi s predmetima: -

Akademski predmeti – oni čije se gradivo provjerava prihvatljivim pismenim ispitivanjem koji im jamči visok status Ulitaristički predmeti – bave se praktičnim znanjima koja se ne provjeravaju pismenim statusom pa su nižeg statusa Pedagogijska tradicija – najvedu važnost pridaje načinu učenja

TEORIJA KURIKULUMA I REKONCEPTUALISTI Teoretiziranje o kurikulumu odnosi se na proces razmišljanja- promišljanja o kurikulumskim pitanjima te traženje smisla i puta prema iskustvima o kurikulumu. Prema Klohru (1980) glavna načela prema kojem se vrši teoretiziranje su:  Kurikulumu treba pristupiti kao holističkom i organskom pogledu na ljude i njihov odnos s prirodom  Pojedinac je glavni čimbenik u izgradnji znanja  Razumijemo oslanjajudi se na iskustvo  Predsvjesno područje iskustva važno je u osmišljavanju kurikuluma  Središnje su vrijednosti osobna sloboda i postizanje viših razina svijesti  Raznolikost i pluralizam obilježja su i društvenih ciljeva i sredstava koja se predlažu za njihovo postizanje  Potrebni su novi jezični oblici kako bi se dobila nova značenja i spoznaje o kurikulumu. Rekonceptualisti su postigli veliki napredak u postavljanju teorije kurikuluma:  Uzdrmali su tradicionalni pristup kurikulumu  Stvorili su nove pojmove i nov jezik spoznaja o kurikulumu  Pomogli su u spuštanju kvantitativnih metoda vrednovanja obrazovne prakse s njihova nadmodnog položaja Kritike rekonceptualista pri postavljanju teorije kurikuluma:  Njihov rad je priča a ne analiza pa ne pruža dovoljno spoznaja  Autobiografski podatci ne osiguravaju opdenita načela koja svoju valjanost mogu objasniti vedem broju učenika i nastavnika  Metode samoizvještaja umanjuju učinke ideologije (pojedinci nisu svjesni)

SOCIOLOGIJA ZNANJA I KURIKULUM

27

Filozofi poput Hirsta i Phenixa tvrde da postoje određeni oblici znanja (npr.fizika, povijest, književnost, likovna umjetnost) koji postoje neovisno o tome što se u društvima događa. Takvo je znanje razmjerno objektivno, neproblematično i dokazivo. Marx tvrdi da ako je znanje u funkciji društvenih skupina, tada različite skupine u društvu imaju različite oblike znanja. Giroux (1981) tvrdi da vladajudi procesi pretpostavljaju: -

Pokušaje vladajude klase da se uspostavi nadzor nad društvenim resursima preko sredstava javnog priopdavanja i školskog sustava Da vladajuda klasa nadzire druge klase Da se sila i pristanak rabe kako bi se oblikovali i uključili pogledi na svijet podređenih skupina Da vladajuda skupina ograničuje oporbene rasprave i dopuštenu praksu

Predstavnici sociologije znanja u svom napadu na kurikulum koriste stručne izraze:  Hegemoniju – organiziran skup značenja koje najčešde upotrebljavaju vladajude skupine  Kulturni kapital – sposobnost nekih društvenih skupina da kulturu pretvore u robu te da je akumuliraju  Refleksivnost – samoanaliza  Problematičnost – definiranje pojmovnog područja ne samo što se tiče onog što ono uključuje nego i onog što isključuje Zasluge pristupa sociologije znanja:  Uviđa veze između kurikuluma i drugih čimbenika proizvodnje u društvu  Postavlja pitanja o racionalnim nevrijednosnim pristupima planiranju kurikuluma  Razvija nove izraze i pojmovne ustroje kako bi se razumjeli kurikulumski procesi Teškode u vezi s pristupom sociologije znanja:  Relativizam ( Ako je sadržaj znanja povezan s društvenim uvjetima tada bi se istina i znanje morali mijenjati u raznim društvenim uvjetima)  Kulturne razlike (znanje ne može biti u vlasništvu jedne kulture)  Ideologija (postavlja se pitanje je li to jedino rješenje ili mogudnost)  Dokazi ( Iznose više tvrdnja nego dokaza)

28

REFORMA KURIKULUMA Prijedlozi za reformu kurikuluma mogu potjecati iz različitih izvora: nastavnika, nastavničkih sindikata, tvorce obrazovne politike, ljude sa sveučilišta, političare, sredstva javnog priopdavanja i skupine za vršenje pritiska na javnost. Postoje četiri vrste reformi: aditivne reforme, vanjske reforme, regulatorne reforme i strukturne reforme. Izvještaji o reformama su usmjereni na jedno ili dva ključna elementa, te probleme dramatiziraju kako bi se našla rješenja.

29