Margaret Dilloway - Uzgoj i nega trnovitih ruža.pdf

www.balkandownload.org

2 www.balkandownload.org

Tridesetšestogodišnja Gal Garner živi ustaljenim životom bez uzbuđenja. Njezin posao profesorice biologije i njezina borba s prirođenom bubrežnom bolesti ne ostavljalju prostora ni za što drugo — pokušava uskladiti život između srednje škole u kojoj predaje, bolnice i svojeg povučenog života prema vrlo striktnom rasporedu. Gal se osjeća živom i poletnom jedino u svom vrtu. Tu ona eksperimentira s rijetkom vrstom Hulthemia ruža, koje brižljivo i pomno međusobno cijepi i oprašuje u nadi da će uspjeti stvoriti ružu spektakularne ljepote i zanosna mirisa. No, čak je i njezina strast usmjerena k jasnom cilju: Gal želi pobijediti na velikom nacionalnom takmičenju u kategoriji Kraljice sajma i svoju ružu zatim ponuditi tržištu. A onda se jednog dana pred njom pojavi nećakinja, tinejdžerica Riley, kći njezine sestre od koje se otuđila. Riley dolazi nenajavljena i poslije toga obje, i Gal i Riley, više nikada neće biti iste... Knjiga Uzgoj i njega trnovitih ruža, puna predivnih detalja o umijeću uzgoja ruža, u osnovi je svjedočanstvo o iskupljujućoj snazi ljubavi. Roman je s engleskoga prevela Nada Mirković.

Čak i čitatelje kojima nikad ništa ne cvjeta, osvojit će trnovita ljepota Galilee Garner. Autorica Margaret Dilloway uspjela je odnjegovati fascinantnu priču iz bujnog znanstvenog svijeta i prenijeti čaroliju uzgoja cvijeća. Ovo je priča o obitelji i o tome

3 www.balkandownload.org

kako se najviše veselimo najneočekivanijem cvatu. Ovaj roman uspio je oživjeti bit ruže same. Sarah McCoy, autorica romana ‘Pekareva kći’ i ‘Vrijeme kad je snježilo u Puerto Ricu’ Zanosni novi roman Margaret Dilloway predstavlja oštru, narogušenu junakinju koja nam jasno pokazuje što se događa kad se prepustimo riziku ljubavi i bujnosti života bez obzira na nemoguće okolnosti. Malo je reći da mi se ova knjiga svidjela. Caroline Leavitt, autorica uspješnice ‘Tvoja slika’ Galilee Garner je ratoborna, narogušena i nevjerojatno ljupka junakinja, baš poput njezinih nagrađivanih ruža. A i ostali likovi uz nju će procvjetati, dotaknuti njezinim osebujnim svojstvima i vrlinama. Zabavna knjiga koja budi životni polet. Tiffany Baker, autorica ‘Malog diva iz okruga Aberdeen’, uspješnice s New York Timesove liste

4 www.balkandownload.org

Za Deborah, jer me nadahnula Za Keitha, jer je vjerovao

5 www.balkandownload.org

Neki neprestano prigovaraju što ruže imaju trnje, a ja sam zahvalan jer trnje ima ruže. Alphonse Karr

6 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Ožujak U ovom mjesecu osjetit ćete svu dobrobit oštrog obrezivanja kojem ste prošli mjesec podvrgli svoje ruže. Ponekad s onim što volimo treba biti i oštar. Oni sa staklenicima primijetit će prve pupoljke već početkom mjeseca, a mi ostali morat ćemo pričekati do njegova kraja. Proljeće je već sasvim blizu. Vašim će ružama trebati obilje nadohrane nakon teške zime. Upotrijebite obično gnojivo (20-20-20) da biste im omogućili dobar početak sa snažnim lišćem. Prve proljetne bubice pojavit će se ovih dana, i to odlučno, čim posustanu zimske kiše. Organski uzgajivači, morat ćete ustajati rano i pokupiti sve puževe sa svojih ruža. Isprobajte bubamare kao prirodnu zaštitu od lisnih ušiju ili ručno operite svaku svoju ružu. Otrove treba koristiti prema uputstvu; držite podalje dječicu i krznene ljubimce.

7 www.balkandownload.org

a trenutak mi se učinilo da sam pogriješila. Zaustavljam pincetu iznad žute ruže. Latice sam već poskidala kako bih otkrila prašnik koji će iz ove muške biljke osloboditi pelud. No, je li ovo ona ruža koju sam ranije odabrala? Ili sam htjela bijelu ružu čije latice imaju primjese narančaste, s cvijetom toliko rastvorenim da više nalikuje ivančici? Ove su mi biljke-roditelji poznate samo po svojim šiframa: G120 i G10. Još jednom provjeravam u bilježnici. G120. G10. Ne križam biljke ako prethodno ne zabilježim te informacije. Na taj način dobiveni rezultat mogu ponoviti ili ga izmijeniti sparivanjem s drugom biljkom. Moje pamćenje u zadnje vrijeme popušta, iako to samoj sebi odbijam priznati. Namještam lampu, smirujem nervoznu ruku i nastavljam s poslom. Ja sam uzgajivačica ruža. Ali, ne bavim se samo sadnjom kao većina onih koji se iz hobija bave ružama pa uzgajaju samo one koje su drugi već usavršili. Ja stvaram nove vrste. Uzgajanje ruža nije nešto čime se bavim iz zabave. Barem ne isključivo iz zabave. To je, uostalom, zabava koju bi većina nazvala napornom, a ja naprosto nisam poput većine. Ruže su moj hobi, no nadam se da će postati i moj 8 www.balkandownload.org

poziv. Jednog ću se dana, vjerujem, probuditi i otkriti kako iz mog staklenika proviruje pobjednička ruža, dati otkaz na poslu i potpuno se posvetiti ružama. Moj me hobi potaknuo da prekopam svoj lijepi prigradski travnjak te zasadim divlje, bodljikavo žbunje. Svaka bi me kvartovska udruga kućevlasnika odavna izbacila iz svog susjedstva. Moraš biti pomalo lud da poželiš s ružama raditi to što ja radim. Pokušavam dobiti nikad prije viđenu Hulthemia ružu i s njom izaći na tržište. Ona će se odlikovati posebnim mirisom i karakterističnim točkama i prugama. Ako u svome malenom vrtu uspijem stvoriti takvu ružu, ponijet ću je na jedan od manjih sajmova cvijeća. Ako osvoji nagradu, možda čak skupim dovoljno hrabrosti da je odnesem na neki veći, poput konvencije Američke udruge ruža. Kada bi jedna od mojih ruža osvojila prestižnu titulu Kraljice sajma, to bi bilo kao da neuspjela polaznica večernje škole za manekenke osvoji titulu Miss Amerike. Dalo bi mi samopouzdanja te potvrdilo da je moja ruža vrijedna skupog patentiranja, što je proces koji košta barem dvije tisuće dolara, i to ne računajući pravne troškove. Moja je najveća nada da ću ubaciti jednu od svojih ruža u ispitne vrtove Američke udruge ruža gdje se u različitim klimatskim uvjetima u periodu od dvije godine uzgaja nekoliko odabranih vrsta. Od njih se biraju jedna ili dvije sorte — najbolje od najboljih. Kakve su mi šanse? Treba uzeti u obzir da velike kompanije s beskonačnim sredstvima svake godine stvaraju stotine tisuća novih sorti. A od svih, samo jedna ili dvije izađu na tržište. 9 www.balkandownload.org

I onda zamislite mene, Galilee Garner, amaterku s jako velikim dvorištem i u najboljem slučaju nekoliko stotina sadnica, kako se pokušava natjecati s profesionalnim uzgajivačima. Ne izgleda baš izgledno, zar ne? Ipak, postoji još jedan važan faktor. Sreća. Ne smiješ podcijeniti važnost sreće. To je kao igranje lutrije. Ponekad osoba koja uloži jedan dolar odnese glavni zgoditak, dok onaj koji svakog dana uplaćuje po sto dolara ostane praznih ruku. Primjerice, uzmimo čovjeka koji je uzgojio čajnu ružu Dolly Parton u svome podrumu u Michiganu. Uzgajao je svakojake hibride ruža i onda pronašao mali ružni crvenonarančasti pupoljak sa samo dvanaest latica u prvom cvatu, umjesto uobičajenih dvadeset. U trenutku kada je posegnuo za pupoljkom da ga iščupa, sjetio se pomirisati. Miris je bio nevjerojatan. Ostavio je pupoljak na miru. Razlistao se u čudesnih šezdeset latica, što je zbog bujnosti bila inspiracija za ime te ruže i postao jedna od najpopularnijih ruža svih vremena. Mislim da se zahvaljujući Dolly Parton dotični povukao u mirovinu. Dakle, imao je sreće. A s ružama koje ja uzgajam potrebno je mnogo sreće. Nisam odabrala jednostavne ruže za uzgoj, poput onih koje se mogu pronaći u bilo kojem vrtnom centru. Obožavam Hulthemia ruže. Teške su i svojeglave, napreduju čak i kada ih stavim u nemoguće uvjete. Kao i svaki uzgajivač ruža, imam svoje vlastite specifične metode i trikove, vlastite formule gnojiva, svoju rutinu. Temperaturi posvećujem isto toliko pozornosti koliko i proizvođač sladoleda u Sahari, iako znam da će jednoga dana moj 10 www.balkandownload.org

pupoljak, da bi bio uspješan, morati preživjeti u različitim zahtjevnim i teškim klimatskim uvjetima. Upotrebljavam točno određenu količinu vode i gnojiva koliko je potrebno, u točno određenim vremenskim razmacima. Kad se pojave gljivice poput pepelnice ili crne točke, napadnem ih prije nego što se prošire na ostale biljke. Među njih puštam i bubamare da potamane male zelene lisne uši koje muče ruže još od Mojsijevih vremena. I sve dok im se ne dogodi nešto što ih pokosi u razvoju — što se u mom pretežito zaštićenom stakleniku ne događa često — ide im sjajno... Naporne su i tvrdoglave. Napreduju u specifičnim i ograničenim uvjetima. Takva sam i ja, više-manje. Možda je to razlog zašto mi se ruže toliko sviđaju. Jedan od mojih učenika opisao me riječima “naporna i tvrdoglava” na web stranici Ocijeni profesora koju je postavio ravnatelj moje škole, doktor O'Malley. Bedasta web-stranica. Još jedno mjesto gdje su svi stručnjaci, no nitko ne zna stvarnu istinu. Zamišljam roditelje i ravnatelja kako kokodaču čitajući tu web-stranicu dok ispijaju kavicu na roditeljskom. — Ah, ona gospođa Garner — vjerojatno govore — hoće li ta ikada shvatiti? Tvrdoglava. Dojmio me izbor riječi anonimnog studenta, kao i prikladan opis. Da je ovaj učenik posvetio mome predmetu, biologiji, jednako toliko vremena koliko i toj kritici, možda bi i prošao. Pretpostavljam da je učenik “on” zato što je dodao i post scriptum “Neprestani PMS. Saberi se.” A žene se tim napadom baš i ne koriste. Većina se ljudi iznenadi kada dozna za moj hobi. Izgledam kao da bih u podrumu mogla imati tajni 11 www.balkandownload.org

laboratorij, možda čak i sobu za mučenje, prije negoli ružičnjak u dvorištu. Vizualno, nema dobrog objašnjenja za moju opsesiju ružama. Ruže su raskošne, meke i slatkog mirisa, što ja nisam. Da me vidite na školskoj fotografiji profesora — svi uspravni, poredani kao u vrsti i lica okupana neprijatnim svjetlom reflektora, teško da biste mene odredili kao ljubiteljicu ruža. Odabrali biste nekoga poput Dare, profesorice likovnog, s pažljivo raščupanim botičelijevskim kovrčama. Ili poput gospođe Wingate, profesorice engleskog, čije me raskošne plisirane suknje radi kićenosti i slojevitosti ponekad podsjećaju na same ruže. Nikad mene, tako običnu, tako jednostavna izričaja, nemilosrdnoga, škiljavog pogleda koji se jedva nazire ispod lagano zatamnjenih stakala mojih okruglih dioptrijskih naočala. Vrtni patuljak bez onog uobičajenog veselog osmijeha. Niska sam zahvaljujući bubrezima koji su zatajili već u djetinjstvu, imam jedva metar i pedeset. Nikada me nije nitko nazvao “lijepom”. Češće bih čula nešto poput “izgleda u redu, kad se sve uzme u obzir”. Moje je lice uvijek podbuhlo. Moja koža, iako se ne sjaji, barem je pošteđena sunčanih pjega, zahvaljujući odgovornom korištenju kreme s visokim zaštitnim faktorom i šeširu. Ako pobliže promotrite ruže, ne fokusirajući se pritom samo na izgled, vidjet ćete zašto su me privukle. Cvjećari skidaju trnje kako se ne biste uboli kad ih kupite, a neki su uzgajivači trnje čak trajno uklonili, stvorivši sorte genetski glatkih grana. Osobno, svoje ne bih pristala ni za što tako ogoliti. Volim ruže s njihovim trnjem. A ljudi bi se trebali naučiti paziti da ih trn ne ubode. 12 www.balkandownload.org

Moja kuća nalazi se u Santa Jimenezu, maloj zajednici u kontinentalnom dijelu gradića San Luis Obispo u središnjoj Kaliforniji. To je odlično mjesto za uzgoj ruža, s blagim zimama i ranim toplim proljećem. Ima različitih kuća u mjestu — od malih seoskih jednokatnica ili poljoprivrednih farmi do bogataških vila iz kojih potječe većina mojih učenika. Živim na periferiji grada, na dugačkom i uskom pravokutnom komadu zemlje. Moja se kuća nalazi na prednjoj strani dok se iza nje prostire okućnica. Više bih voljela da imam posjed kvadratnog tlocrta jer mi susjedi ne bi bili toliko blizu. Ovo je puno drukčije mjesto od Encinitasa u južnoj Kaliforniji gdje smo moja sestra i ja odrasle. Tamo su zemljišta veličine poštanske markice, a na susjede ne samo da si mogao pljunuti, nego im i reći ’’Nazdravlje!“ kada kihnu. Moji roditelji i sad žive na tom ranču s tri spavaće sobe koji su prije mnogo godina kupili za siću. Začulo se prigušeno kucanje na plastična vrata mog staklenika. Izrađen je od vinila, budući da je staklo zasad izvan mog cjenovnog ranga. Prstom sam vratila naočale tankih zlatnih okvira uz znojni nos. — Uđi. — Stranci me ne uznemiravaju, previše vremena provela sam sama da bih umišljala strahove. To je moja prijateljica Dara. Lupkala je po svom plastičnom žutom satu. — Nisi se spremila. — Kovrčava joj je kosa svezana u rep. Odmaknula sam svoje tamnosmeđe šiške s očiju. Upoznale smo se prije gotovo tri godine u zbornici Škole sv. Marka, kada je Dara tek došla u školu. 13 www.balkandownload.org

Zamolila sam Daru da mi pomogne nacrtati Hulthemiju koju pokušavam uzgojiti, budući da su moje skice jedva nešto bolje od pećinske umjetnosti. Ona je potom vodenim bojama naslikala tako lijepu sliku moga cvijeta iz snova, da sam ju dala uokviriti i objesila u spavaćoj sobi. Nakon toga, Dara me zamolila da joj pokažem još svojih ruža te je počela dolaziti u moj vrt skicirati. Potom je zatražila da joj pokažem fotografije nizova DNK koje je iskoristila za neki od svojih projekata konceptualne umjetnosti. Ubrzo, ona je mene počela vući u art-kina, a ja nju na blockbustere uz kokice. Naše se prijateljstvo zaista učvrstilo tijekom godina. Ona mi je najbolja prijateljica. Njezino lice u mom stakleniku postalo je crveno, a dva tamna polukruga znoja formirala su se na njezinoj tamnoplavoj svilenoj bluzi. Ožujak je, a dan topao kao da se nalazimo u južnoj Kaliforniji, no temperaturu ne registriram čak ni u ovoj mojoj sauni od staklenika. Tu gdje živimo ljeti se temperatura zna popeti i na više od 37 stupnjeva i svi su se navikli na klima-uređaje. To je dovelo do toga da ljudi reagiraju poput Dare: nenaviknuti na prirodne temperature, postaje im prevruće i ne mogu se s time nositi. Ljudi ne bi trebali živjeti u pretjerano kontroliranim klimatskim uvjetima. Trudim se temperaturu održavati što bliže prirodnoj, barem koliko mi zdravlje dopušta. — Prekidaš me u ključnom trenutku — kažem, iako sam zapravo skoro gotova. — Stvaram novu ružinu bebu. — Dara tvrdi da su meni ruže frojdovska zamjena za nedostatak ljubavnog života. A ja joj tumačim da mi ne može nedostajati nešto što nikada nisam ni imala. Zapravo, 14 www.balkandownload.org

lažem, bio je jednom onaj kolega s fakulteta. Meni se činilo da naša kasnonoćna zajednička učenja i zafrkancije vode nečemu većem, no on je drugačije gledao na stvari. — Jesi gotova? — Dara je izgledala kao da će se srušiti pa sam joj nogom, po betonskom podu, gurnula drugi stolac na kotačima jer su mi ruke zauzete. Dara bi mogla biti moja blizanka, da su blizanci dijametralno suprotni jedan drugom. Dok sam ja malena, ona je visoka i izduženih udova. Gdje sam ja tanka, s ispijenom, visećom kožom radi koje izgledam dva desetljeća starija no što jesam, ona je mišićava i čvrsta. Moja je kosa gotovo crna, a njezina je one zlatnoplave boje koju se svi trude postići bojenjem. Ovome dodajte i to da ona u privatnoj katoličkoj školi u kojoj radimo podučava likovni, dok sam ja štreberska profesorica biologije. Savršeni yin-yang. Jedina stvar po kojoj smo jednake je veličina stopala: obje nosimo broj 42. Velika stopala bolje odgovaraju njezinoj visini; to vidim čak i ja, koja nisam umjetnički tip. Ona, naravno, nikada ne bi obula praktične tenisice kakve ja nosim, dok bih ja odmah pala da pokušam prošetati u njezinim špičastim štiklama tankih peta kakve bi izabrala neka vještica, recimo Zločesta vještica sa Sjevera iz Čarobnjaka iz Oza. “Takve cipele predlažu u Modnom sudu”, njezin je odgovor. — Da, možda kao ono što ne treba nositi — odvraćam u šali. — Osim toga, kablovska televizija je bezveze. Skupa je, a život je isuviše kratak. Na ovo ona zakoluta očima, poput mlađe sestre tinejdžerice, a ne kao kolegica tek četiri godine mlađa od 15 www.balkandownload.org

mene. — Zakasnit ćeš. — Naslonila je laktove na stol i okrenula znojno lice prema ventilatoru. — Iznenađena sam da nisi ovdje svisnula od vrućine na ovom mjestu. — Mogla sam se i sama odvesti. — Prebacujem prašnike lišene latica u čistu staklenku. Kasnije, prašnici će ispustiti svoj pelud, koji ću skupiti i prebaciti u žensku, majčinsku biljku. Nakon što iz muške biljke pelud prebacim na žensku, pustit ću ih na miru. Ujesen, ako budem imala sreće, ženska će biljka procvasti u šipak prepun sjemenki. Ovu čahuru sa sjemenkama prerezat ću i staviti u mahovinu tresetnicu i onda u hladnjak da prespava zimski san. Idućeg proljeća, ove ću sjemenke posaditi i iz ove će sorte, nadajmo se, procvasti prekrasna nova ruža s najboljim osobinama svojih roditelja. Majka biljka je Hulthemia žive fuksija boje, s podjednako živim grimiznim šarama koje iz samog srca biljke krvare prema vrbovima latica. Hulthemije nisu osobito poznate laicima-konzumentima na tržištu ruža; relativno su nova vrsta i najteže su za uzgoj. Većina amatera i ne pokušava ih saditi. Cvjetovi su okrugli poput staromodne ruže, no sredina im se rastvara i otkriva lijepi žuti prašnik i specifičnu tamnu mrlju u sredini. “Mrlja”, to nije baš lijepa riječ za opis boje, ali tim se terminom koriste uzgajivači. Mrlje su obično crvene, no boja može varirati od tamnoružičaste do ljubičaste ili čak narančaste. Uvijek je tamnija nego latice koje ju okružuju. 16 www.balkandownload.org

Ako vam se izgledom čine drugačije od svih ruža koje ste ikada vidjeli, to je zato što i jesu drugačije. One nisu prava ruža. Ovo su ruže-hibridi cvjetova Hulthemia persicas, koje su Perzijanci smatrali podivljalim grmolikim korovom koji raste posvuda. I onda, 1836. godine, slučajni hibrid Hulthemije narastao je u Luksemburškom parku u Parizu te privukao pozornost uzgajivača ruža. Poželjeli su takva grimizna srca na običnim ružama. Bilo je potrebno sto četrdeset i devet godina da se to postigne. Prve su Hulthemije, uključujući i onaj primjerak iz pariškog parka, bile jednostavne i neplodne. Tek je kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća Englez Jack Harkness iz poznate loze uzgajivača Harkness, uspio napraviti neki pomak. Njegov je prijatelj Alec Cocker odlučno tvrdio da taj cvijet, ako je mogao nastati slučajnošću, mora biti moguće i uzgojiti. Nabavio je još sjemenki Hulthemije iz Irana i poklonio ih Harknessu. Napokon, 1985. godine Harkness je uspio stvoriti plodnu sortu Hulthemije — Tigris. Ove su rane Hulthemije bile križanci s pravim ružama, čime su se onda počeli baviti mnogi drugi uzgajivači, te smo na kraju dobili ovo što imamo i danas. Postoje određena svojstva potrebna da Hulthemia uspije na širokom tržištu. Ljudi žele ružin grm koji neće izrasti prevelik za njihova mala dvorišta. Također žele mirisne cvjetove. Žele ružin grm koji će opetovano proizvesti brojne cvatove tijekom godine. Ovaj je opetovani cvat tek relativno nedavno uveden u genetski kod naše moderne ruže, dobivene od kineskih ruža. Francuzi su počeli križati kineske ruže s europskim oko 1798. godine. Ukratko, potrošač, kao i uvijek, očekuje nemoguće. I to po 17 www.balkandownload.org

veleprodajnoj cijeni. Do današnjeg dana, takva Hulthemia ne postoji. Uzgajivač koji prvi uspije tako nešto stvoriti, prikladno za široko tržište, sigurno će se jako obogatiti. Njezino ime — a upravo je planiram učiniti pobjednicom — bit će opjevano u svim povijestima uzgajivača ruža... Od svih ovih svojstava, najteže je postići miris. Općenito gledano, uzgajivači biraju izdržljivost i otpornost na bolesti nauštrb mirisa, što im omogućuje proizvodnju i slanje ruža po svijetu u svako doba godine. Miris je svojstvo koje se javlja nasumično, nije uvijek povezan s recesivnim genom, niti predvidiv. Primjerice, ako su djedovi i bake neke ruže odreda mirisni, to ne mora značiti da će biti i njihov unuk. Mirisne ruže također su često osjetljivije, te se zato za njih rijetko odluče usputni uzgajivači. Uzgojila sam Hulthemiju opetovanog cvata, petu generaciju biljke koju sam dobila nakon pet godina križanja njezinih prethodnika. Prošle je godine procvala u proljeće, ljeto i jesen, stvarajući cvat za cvatom, kako sam ih rezala. Ponijet ću je na sajam ruža u San Louis Obispo idući mjesec. Nisam još službeno nadjenula ime toj mojoj ruži. Za mene je ona samo G42, narančasta Hulthemia s grimiznom sredinom. Ove se godine nadam postići i miris. Ako uspije ući u pokusne vrtove, zvati će se — Gal. Ova je ruža strogo čuvana tajna i ima posebno mjesto u mome stakleniku. Moj otac, umirovljeni građevinar, izgradio mi je ovaj staklenik tijekom posjeta prije pet godina. Tu imam klupe za rad, izrađene posebno za moju 18 www.balkandownload.org

skromnu visinu te stolac na kotačima. Pčelama je ulaz zabranjen, no rijetke ipak uspiju pronaći svoj put unutra, baš kao i lisne uši. Pčele nisu moji prijatelji. Ja sam jedina koja smije oprašiti ove ruže. Ja sam njihov ludi znanstvenik. Uvijek sam na neki način bila ludi znanstvenik, a sve je počelo u tinejdžerskim danima, kada sam uzgojila ruže kao projekt iz biologije. U jednoj sam sezoni postala ovisna. Praktički sam pretvorila garažu svojih roditelja u centar za uzgoj. Iako niti jedna od mojih kreacija nije bila dovoljno jedinstvena da ju odnesem na sajam, nisam mogla prestati. Ovaj je hobi zarazan. Sada, dok se Dara znoji pored mene, čistim pincetu sterilnom vaticom i alkoholom pa je vraćam u plastičnu kutiju s ostalim pincetama. — Ali kad si već tu, mogla bi me i ti odvesti. Dara se osmjehne i napuše balon od ružičaste žvakaće. — Ne možeš se sama vratiti kući. Uzvratila sam prijateljici osmijehom i šakom je lagano lupila po ramenu u dječačkom stilu. — Hvala, malena. — Ne znam što ću ako Dara najednom počne imati ispunjen život. — Krenimo. — Prebacivala je bocu s vodom iz ruke u ruku. Znam da bi željela popiti gutljaj, no kako ja prije zahvata ne smijem unositi tekućinu, i ona se suzdržava. Dara je takva, pretjerano pristojna. Ne bi trebala biti. Ipak, ne ohrabrujem je da popije piće jer bi me uistinu učinilo još žednijom da je vidim kako pije. Usta su mi suha i ljepljiva. Obrisala sam ispucale usne rukom. Pokazala sam na crnu bilježnicu na stolu. — Danas 19 www.balkandownload.org

dolazi Brad. Podsjeti me da mu ostavim ključ staklenika ispod otirača. — Brad je kapetan u timu američkog nogometa, prvi udarac bejzbolske momčadi, predsjednik razreda i neobjašnjivo — još i najbolji učenik naprednog razreda iz dodatne nastave biologije. Brad mi pomaže s ružama za dodatne bodove za faks. On je, dakako, moj omiljeni učenik i katkad jedini razlog zbog kojega se uspijevam natjerati da odem na posao. Brad ima sposobnost zapamtiti latinske nazive, grupe, podgrupe, phylum i subphylum, grupaciju. To on pamti tako lako kao neki dječaci bejzbolske statistike. Cijenim to što pridaje važnost detaljima. Naši mozgovi funkcioniraju slično, iako mu to nikada ne bih priznala. Razmišljala sam o tome da nazovem ružu po njemu, no ipak sam se predomislila. Ruže se ne nazivaju po muškarcima. Niti jedan muž ne bi svojoj ženi kupio buket Brad ruža. Upravo zbog učenika kao što je Brad počela sam raditi kao profesorica. Oblikovanje mladih umova i sve to. Zabavno je, sve dok oni žele da ih se oblikuje. Zbog toga, ali i zbog slobodnih ljeta i slobodnih popodneva. S obzirom na rani početak radnog dana, škola je savršeni poziv za mene. Ostavlja mi dovoljno vremena da se brinem za ruže unatoč mojim ostalim problemima. — Hajde — kaže Dara, pruživši ruku kako bi mi pomogla da ustanem, iako osobno mislim da je ona ta kojoj je potrebna pomoć budući da je obučena u nepraktičnu i nerealno usku suknju rezanu iznad koljena. — Prilično sam sigurna da tvoja suknja krši školska pravila odijevanja. Ustala sam, dok je ona zateturala unazad. 20 www.balkandownload.org

Okrenula je očima i opet zapucketala žvakaćom gumom. — To se zove “stil”. Trebala bi si ga i ti nabaviti. — Forma prati svrhu, Dara. Valjda bi to trebala znati, kao profesorica likovnog. Zatvorila sam i zaključala vrata staklenika. S druge strane ograde susjeda, stara gospođa Allen, u crnom svilenom kimonu, s velikim slamnatim šeširom na glavi zalijeva tratinu. Izgleda poput statistice u nijemom filmu. Odavde dobro vidim crveni prorez koji figurira kao usta. Mahnula sam joj i ona mi je skoro uzvratila, no onda se prisjetila tko sam i namršteno spustila ruku. Prošle je godine zvala policiju jer sam upotrebljavala smrdljivu emulziju ribljeg ulja za svoje ruže. Djeca iz susjedstva zovu je Stara vještica. I ja bih, vjerojatno, da sam dijete. Zanima me kako mene djeca zovu — Luđakinja s ružama? Osmjehnula sam se Dari i sjela na suvozačko mjesto njezina auta. Iako dobro zna proceduru, Dara inzistira da ostane u čekaonici. Prolazim kroz sedam krugova pakla birokracije, dobivam sedam različitih gumenih narukvica kao da sam divlja životinja. Ne bi bilo uopće čudno da pokušam pobjeći. No, bolnica je moj drugi dom od djetinjstva. Dva presađena bubrega i godine dijalize to naprave od čovjeka. Zaposlenica na šalteru — valjda nova jer je dosada nisam viđala, prestaje tipkati kako bi me dobro promotrila. — Galilee Garner? — Moje ime jedva može izgovoriti. — Da. — Sjedam na tvrdu stolicu. — Možete me zvati Gal. 21 www.balkandownload.org

Galilee je ime kojim su me roditelji odlučili obilježiti nakon hipijevskog posjeta Svetoj zemlji davnih sedamdesetih. Galilejsko more. Do moje druge godine već je bilo jasno da nisam Galilee. Ime — Galilee — kotrlja se s jezika, pravi mjuzikl nota, kao stvoreno za malu djevojčicu kovrčave kose u ružičastoj haljinici s mašnama. Nije za mene. Pa su me počeli zvati nadimkom Gal. Mojoj je starijoj sestri mnogo lakše. Becky. Njezino ime nitko nikada nije napisao ili izgovorio pogrešno. — Jeste li dobro? — pita me žena, buljeći u moju žućkastu kožu, umorne oči, ožiljke na podlakticama. Potvrdno kimam glavom. Kad me ne poznaju, izazivam nervozu kod bolničkog osoblja. Kad odem na hitnu, uvijek me puste na početak reda, bez obzira na zaista hitne slučajeve. Valjda tako nekako izgledam. Izgled koji najavljuje zlu kob. Žena mi je postavila sva uobičajena pitanja o tome gdje sam rođena i zatražila podatke o zdravstvenom osiguranju. Danas, u čekaonici koja nalikuje interijeru iz serije Zločini Miamija, nalazi se starija gospođa s kosom poput ružičaste šećerne vate, skupljenom na vrhu glave i muškarac impresivnog pivskog trbuha koji podriguje gotovo svake minute. Pitam se je li ružičasta kosa namjerno te boje ili se radi o crvenoj boji koja je zakazala. Nadalje, tu je i Mark Walters, stariji čovjek koji drži Auto klub ispred nosa budući da je zaboravio naočale za čitanje. Svi ga zovu Mark Twain, zato što ima puni bijeli brk i neukrotivu čupu bi jele kose. Meni više nalikuje Einsteinu. Uvijek je obučen u bijelo, kao statist u ulozi 22 www.balkandownload.org

anđela. Danas ima bijele traperice, široku bijelu majicu s Vizrezom iz koje izviruju sijede dlake na prsima. Da ih barem malo pokrije! Čak i odavde, s druge strane prostorije, mogu namirisati Old Spice losion od kojega me svrbi nos. Kao da je osjetio da ga promatram, podigao je pogled s časopisa i namignuo, a sijeda obrva gotovo mu je prekrila sklopljeno oko. Nije mi neugodno, budući da ljude uvijek gledam strogim pogledom, pogotovo svoje učenike. Medicinska sestra prozvala je njegovo ime. Odmah sam prepoznala sestru Sonyu, krupnu Ruskinju koja uživa u svome poslu gotovo koliko i pogrebnik. — Gospodine Walters, izgledate zdravi kao dren! — govori mu pjevnim glasom. Sirom otvaram oči u čudu. — Da, možda kao dren ostavljen na kiši da istrune. — Glas mu je promukao, a disanje napregnuto. Polako ustaje i pruža ruku. Mark. Mark je ovdje zato što nije uzimao lijekove za tlak. Bio je previše zaokupljen proždiranjem bifteka i opijanjem. Prvo mu je otišla jetra, koju su mu presadili. A sada, budući da je uništio i bubrege, na listi je čekanja za još jednu transplantaciju. I upravo se na listi popeo iznad mene. Rođena sam s bubrežnim refluksom. To znači da se moj zalisak na kraju prolaza između bubrega i mjehura ne zatvara kako treba. Toliko sam mokrila, da mi mama nije mogla dovoljno brzo mijenjati pelene. Ovo je rezultiralo kroničnim upalama mjehura, a nakon toga i upalama bubrega. Do trenutka kad su doktori shvatili što sa mnom 23 www.balkandownload.org

nije u redu, kada sam imala četiri godine, jedan je bubreg već odumro. Drugi, koji je već bio na putu propadanja, kompletno je otkazao kada sam navršila dvanaest godina. Prvi je davalac bila moja majka; njezin je trajao dvanaest godina. Drugi je bio iz leša nekoga tko je pristao nakon smrti donirati organe. Taj je trajao samo četiri godine, prije nego je moje tijelo shvatilo da se definitivno radi o stranome tijelu. Na dijalizi sam osam godina. Dijaliza u načelu čisti krv, kao i bubrezi. Priključeni ste na stroj koji je spojen s venom i sva vaša krv koja kroz njega prolazi tako se filtrira. Postoje različiti tipovi dijaliza, a ja sam u režimu koji predviđa dolazak svakog drugog dana. Na dijalizu možete ići noću ili tijekom dana. Ja idem noću zato što je jednostavnije i mogu pritom spavati. Ako preskočite tretman, počinjete se osjećati kao da imate gripu i mozak vam više ne funkcionira dobro. Ako u potpunosti prekinete s dijalizom, vaši organi prestaju raditi i napokon umrete. Više od pola milijuna Amerikanaca mora ići na dijalizu. Teoretski, mogu ovako poživjeti jako dugo. Sve ovisi o ostalim problemima koje pacijent ima. Tijekom prve godine dijalize umire dvadeset posto pacijenata, od kojih polovica umre tijekom prva tri mjeseca. To su ljudi koji vjerojatno imaju i druge velike probleme poput visokog krvnog tlaka ili dijabetesa, što uzrokuje propast bubrega. Dodatni problem su infekcije; budući da je vaš imunitet gotovo nestao, i prehlada može biti smrtonosna. Smrtnost raste svake godine koju provedete na dijalizi. U drugoj godini, postotak preživjelih je 64 posto. Pete godinu, 33 posto. Do desete godine, pada na samo deset 24 www.balkandownload.org

posto. Približavam se desetoj godini. Zato je tako bitno da dobijem bubreg što prije, ali ih jednostavno nema dovoljno za sve. Ljudi se ne guraju da doniraju bubreg kao što dobrovoljno daju krv. Danas sam došla u bolnicu na ispitivanje protoka krvi, da vide kako će se krv kretati po novom bubregu. Doktori mi ne žele dati jedan od dragocjenih bubrega ako postoji šansa da propadne jer neće dobivati dovoljno krvi. Sjela sam na svoje mjesto u čekaonici. Ista se sestra vratila i prozvala me. — Jeste li spremni, gospođo Garner? — pita me sestra Sonya dolazeći. Pokušavam se sjetiti kakve šale ili nečega čime bih je mogla nasmijati, no ništa mi ne pada na pamet. Viđam Sonyu već pet godina i niti jednom nije prokomentirala išta osim krvnog tlaka i pulsa. Kvragu i s njom i s Markom. Nije me briga. Vučem se pokraj nje, bolno svjesna da se ne držim ništa bolje od Marka, iako je on gotovo trideset godina stariji od mene.

25 www.balkandownload.org

ek je pao mrak, ali zrak je bio prohladan kad me Dara dovezla kući. Kalifornijski prohladan. Ljudi s istoka obukli bi kratke hlače; ja na sebi imam tešku jaknu. Prsti su mi isprepleteni u krilu. Dara i ja izbjegavamo razgovor o testu. U pravilu ne pričamo o težini moje situacije. Da sam pretjerano usmjerena na to smeće, bila bih još luđa nego što jesam. Svejedno kažem: — Ako ovo još samo jednom budem morala ponoviti, past će mi mrak na oči. Pregled magnetskom rezonancijom ili MRA prije izgleda kao srednjovjekovno mučilište nego suvremeni medicinski pregled. Prvo su mi injekcijom ubrizgali proteinsku boju. Onda su me zavezali na željezni okvir i ugurali u mašinu. Izgleda da sam klaustrofobična, budući da sam ubrzo počela stiskati gumb za uzbunu. Dali su mi sedativ kako bih mogla mirno ležati devedeset minuta dok slušam stroj kako zuji, nadajući se da nitko nije slučajno u prostoriji ostavio komad metala koji će početi letjeti kao u horor-filmu. Jedino sam mogla sve to izdržati zatvorivši oči i vizualizirajući uzgoj svojih ruža. Pala mi je na pamet nova kombinacija roditelja koju ću isprobati kada ove jeseni dobijem sjemenje. — Izdržala si. Uvijek izdržiš. — Prijateljica me brzo 26 www.balkandownload.org

pogledala. Skrenula je u moju ulicu. Bila sam sretna kad sam ugledala svjetlo u stakleniku i staru Hondu Civic izblijedjele crvene boje parkiranu na ulici. Nazirala se Bradova silueta, a kroz crijevo je tekla voda. — Ostao je kasno. — Dara se namršti. — Zar noćno zalijevanje ne stvara gljivice? — Odvod viška vode je ono što je zaista bitno. Ako se zemlja dobro izdrenira, možeš zalijevati i noću. — Trebao je završiti i otići do šest. A sad je sedam. Dok prilazimo ulazu u dvorište, svjetla se u stakleniku gase i vrata zatvaraju. Brad izlazi, oči mu se sjaje pod ulaznim svjetlima, a mobitel svijetli upaljen u ruci. — Oprostite, trening mi je dulje potrajao. — Miče kosu s lica. Nosi šiške preko oka koje zahtijevaju konstantno micanje s lica. To mi izgleda pomalo ženskasto. Brad mi je, općenito govoreći, za dečka gotovo pretjerano lijep, s tim svojim pomalo prćastim nosom i jako svijetlim zelenim očima, okruženim trepavicama toliko crnim da izgleda kao da upotrebljava olovku za oči. S druge strane, ima očevu jaku vilicu i velike uši koje kompenziraju nježne crte. Brad Jensen je stipendist. U nekim bi školama ovo možda značilo da je izopćenik. U našoj je školi najpopularniji. Marljiv, pametan i pristojan. Sve što bi svatko poželio za svoje dijete. Majka svake cure s kojom je hodao praktički ga je posvojila. Nitko ne prigovara za njegovu stipendiju — a i kako bi kad mu je majka poginula u Iraku kad je bio beba i sad ga odgaja samohrani otac, domar naše škole. — Radije bih da doma učiš dokasna umjesto da si u 27 www.balkandownload.org

stakleniku. Izvadila sam ključ i petljala oko brave. Dara je sekundu oklijevala prije nego mi ga je uzela iz ruke. — Mogu ja — kaže. — Ne želim čekati cijelu noć. — Otključala je bravu. — Ma nema problema, gospođo Garner. Rekao sam vam da ću to obaviti pa sam i obavio. — Brad je opet otresao kosom. Ne razumijem zašto se to toliko sviđa djevojkama. — Trebao bi se ošišati. Bolje bi vidio. Laku noć, Brade. — ‘Noć. — Prije no što sam do kraja ušla u kuću, njegov se auto upalio. — Kakav dečko! Postoji li nešto što njega ne zanima? — Dara je upalila svjetlo. — Znaš li o čemu smo pričali za vrijeme velikog odmora? O francuskoj kinematografiji. — Progunđala je. — Kao da on išta zna o tome. — Pretpostavljam da te pokušavao zadiviti. — Dara je najljepša i najmlađa profesorica u školi, tek su joj trideset i dvije. Naravno da se sviđa svim dečkima, no nikada nije bila ništa doli profesionalna. Stavila sam ruku na zid hodnika i prošla do spavaće sobe pa ušla u čistu, gotovo nekorištenu kupaonicu. Kada idete na dijalizu na koju ja idem, ne morate piškiti. Nikada. To je u svemu tome jedino praktično. — Jako je zaokružena ličnost za momka — nastavljam. — Mislim da će moći birati fakultet. Jedino mi je žao što će ubrzo maturirati. Ona je ispred mene. Spavaća je soba blijedozelene boje s ružičastim detaljima. Krevet je velik, s baldahinom, iz mog djetinjstva, samo što sam bijeli krov zamijenila 28 www.balkandownload.org

prozračnim bijelim zastorima. Više sam novca potrošila u spavaćoj sobi na krevetninu nego na namještaj u dnevnom boravku. Tu provodim najviše vremena. Podigla mi je poplun. — Evo, izvoli. Sve je spremno. — Dara se naslonila na okvir kreveta. Naglo sam shvatila koliko mora biti umorna. Umorna skoro koliko i ja. — Hvala što si ostala sa mnom, Dara. — Svratit ću sutra da vidim kako si. — Petak je, večer. Ima previše posla i bez mene. Previše joj oduzimam vremena. — Ne. Bit ću dobro. Imam pileće juhe iz vrećice. — Luda si ako misliš da neću doći provjeriti kako si. Mahnula sam. — Kreni već jednom. Čula sam kako se ulazna vrata zaključavaju na izlasku. Na telefonskoj sekretarici svijetli crvena lampica. I bez provjere znam da je to moja majka. Nisam spremna za razgovor s njom. Ustala sam i upalila jako vanjsko svjetlo na trijemu koje osvjetljava put do staklenika. Trebala bih ležati; sedativ i dalje teče mojim venama. Ali, trenutačno se osjećam prije opušteno nego ošamućeno i jedino želim nabrzinu provjeriti ruže. Staklenik je podijeljen na nekoliko različitih dijelova. Na kratkom zidu nasuprot ulazu nalazi se stol s ladicama u kojima su moje bilježnice gdje sam detaljno opisala biljke roditelje i to kako sam ih križala tijekom proteklog desetljeća. U sredini staklenika su tri plitke kutije, metar puta dva, sa zemljom za sadnju, prekrivenom trešetinom kao 29 www.balkandownload.org

biserjem. To su moje kutije za sadnice, gdje uzgajam moje nove ruže. Nešto dalje, na stolovima uz prozore, poslagane su starije ruže u lončanicama, biljke roditelji, pažljivo razmaknute jedna od druge, kako bi se spriječilo slučajno oprašivanje. Stoje na sedamdeset i pet centimetara udaljenosti kako bi imale dobar protok zraka. Svaka je pažljivo označena i upisana u bilježnicu i u moje računalo. I onda, tu je moja strogo čuvana tajna — ponovni cvat, G42, na posebnom mjestu na mome stolu. Iako se ove godine nadam mirisu, i sama činjenica da je ponovni cvat, dovoljna je da me lansira na tržište. Izvan staklenika, na mom posjedu rastu redovi i redovi mojeg cvijeća. Ono je također popisano. Najbliže stakleniku, odvojeno od ostaloga, držim lončanice sa cvjetnim podlogama. Nakon što dobijete dobru mladicu, presadite je na cvjetnu podlogu kako biste dobili identične nove mladice. Onda ih pokušate posaditi van da vidite kako im ide. Neće svaka vani dobro uspijevati; podosta će ih pougibati. Neke će se vratiti i iznenaditi vas na neočekivane načine. Onda su tu i ostale ruže, poredane po tipovima, odvojene zemljanim putićima između skupina. Iako su mi Hulthemije omiljene, imam ovdje svakojake vrste: hibridne, čajne ruže, penjačice. Neke od njih su mi najdraže nakon Hulthemije — engleske ruže, potom ruže David Austin, velikih cvjetova i jakog mirisa, gotovo poput kakvih delikatnih glavica kupusa. Raspored u mome vrtu više je funkcionalan i nalik farmi prije nego estetskom, oku ugodnom rasporedu. 30 www.balkandownload.org

Mnogi opušteniji uzgajivači ruža sade cvijeće koje cvate kada ruže prođu. Prilično su popularne frezije sa svojim opojnim mirisom ili ranunkule koje lelujaju na tankim peteljkama. Ja se time ne zamaram. Tu vani pčele slobodno lete pa više-manje puštam prirodi da odradi svoje. U studenom, ptice pojedu šipkove ruža i poseru sjemenke tijekom svojih selidbenih letova. Razmišljala sam o tome da na svoj šipak postavim čip za praćenje i vidim gdje će završiti... Otključala sam vrata i obavila kratki pregled. Crijevo za polijevanje je pospremljeno, voda zatvorena, škare za čišćenje obješene na klin na tome namijenjenoj ploči. Gasim svjetla i zaključavam vrata, provjeravam da ključ nije ostao ispod otirača. Pogađa me umor. Ulazim natrag u kuću. Mrak je. Jedini zvuk je zujanje frižidera. Čujem kako dišem. Hodam prema spavaćoj sobi po mračnoj kući, pažljivo birajući put kako se ne bih zabila u namještaj. Palim zatamnjenu lampu pokraj kreveta i ponovno ugledam bljeskajuće svjetlo telefonske sekretarice. Udišem duboko i biram majčin broj, telefon stavljam na spikerfon, skidajući pritom cipele i čarape te oblačeći bejzbolsku majicu za spavanje, koju sam naslijedila od oca. — Zdravo, kako si? — pitam kad je podigla slušalicu. Glas mi zvuči neprirodno jak u ovoj kući pa se moram oduprijeti porivu da šapćem. — Dobro sam, hvala, a ti? — Moramo ovo proći, neovisno o tome koliko puta dnevno s njom razgovarala. — Čekaj, nazvat ću ja tebe. — Obje poklapamo. Mama ne želi da snosim troškove međugradskog poziva. 31 www.balkandownload.org

Zvoni telefon. — Kako je prošlo? — Pokušava zvučati opušteno, ali ispod površine, briga titra jasno poput jauka žica violine. — Dara me vozila. U redu sam. — To su dvije stvari koje mama želi čuti: da nisam sama i da sam u redu. — Hoćeš li morati i na IVP test? — Nemam još ni rezultate ovog testa, mama. MRA je posljednji, očajnički pokušaj da se izmjeri moj protok krvi. Najbolji način za to je intravenozni pijelogram ili IVP, no ja sam alergična na boju. Bila sam stoga na CO2 pretragama, kad te napumpaju ugljičnim dioksidom: rezultati nejasni. I napokon — MRA. Ako MRA ne da rezultate, doktor će inzistirati na IVP-u, bila ja alergična ili ne. Mijenjam temu. — Kako je prošla izložba u knjižnici? — Odlično. Prodala sam akvarel. Gal, ja sutra ujutro mogu biti kod tebe! — Prodala si akvarel? — Ne želim da me posjeti. — Čestitam! Mama, pa to je velika stvar! Koliko si dobila? — Nije bitno. Želiš li da dođem? To je jedan od razloga zašto sam napustila rodni grad. Da je moja majka tu, bila bi cijelo vrijeme oko mene, previše zaposlena i pogođena osjećajem krivnje da bi izlazila i pleneristički slikala svoje pejzaže. — Mama, to je neinvazivni zahvat. — Prigušeno sam uzdahnula u jastuk. Moji roditelji ubrzo idu u Francusku, šetat će francuskim krajolicima, posjetiti vinograde u Champagnei i jesti pljesnivi sir koji bi ovdje zabranili zakonom. Neću dopustiti da mama zbog mene propusti svoje putovanje, iako uvijek uzima dobro putno osiguranje 32 www.balkandownload.org

“u slučaju da nešto iskrsne s Gal”. — Jesi sigurna da je sve u redu? Zvučiš mi čudno. — Da je ovdje, kuhala bi mi čaj i gladila me po kosi. Na trenutak sam poželjela da je sa mnom. — Na sedativima sam. Sutra ću biti koherentnija. Stavila sam naočale na noćni ormarić i protrljala vrh nosa. Pokušavam promijeniti temu. — Jesi li se čula s Becky u zadnje vrijeme? Oklijeva. Neobično. — Jesam. Oči mi se sklapaju. Toliko sam blizu snu da sam požalila što sam je uopće pitala, no ipak mogu predvidjeti što slijedi. — Što je sad bilo? Opet je izgubila posao? — Becky je trgovački putnik u farmaciji, putuje po regiji i prodaje lijekove doktorima. Kao i ja, ima diplomu iz biologije, i površno gledano, djeluje kao ugledna namještenica u kostimiću, s ispeglanom kosom i pažljivo nanesenom šminkom. — Nije. Ima novi. Još će više putovati. — Sad mamin glas zvuči čudno. — Riley će nakratko doći k nama. Kad se vratimo iz Francuske. — Stvarno? — Zijevam. Riley je Beckyna kći. Oca i ima i nema u životu, u ovom trenutku nema. — Nisam sigurna da je to dobra ideja. — Čujem kako lonci lupaju na maminoj strani, što znači da je nervoznija nego inače, čak i nakon nekih mojih operacija. — Na ljeto ćemo posjetiti tetu Betty, nakon njezine operacije koljena... — Glas joj je odlutao. — S tinejdžerima su pune ruke posla. — Jesi joj to rekla? — Mama dopušta Becky da je gazi kako se sjeti; šalje joj novac kad god Becky ode u crveno, a 33 www.balkandownload.org

sigurna sam da se to događa češće nego što ja znam. — Jesi joj rekla da ti ne treba stvarati još problema? Mama ovo ignorira, tako da znam da joj nije ništa rekla. — Sigurna sam da će se sve riješiti. — Pa razriješit će se u svakom slučaju. Možda i loše, ali će se razriješiti. Nasmijala sam se svojoj maloj šali. — Ha, ha! Misli su mi odlutale. Jadna mala Riley. Zadnji put sam je vidjela još dok sam živjela kod roditelja. Nisam ju vidjela koliko? Sedam godina? Sada joj je petnaest. Kada je Riley bila beba, možda dvogodišnjakinja, svratila sam kod Becky u San Diego. Becky je upravo bila otpuštena s prvog posla u farmaciji. U to vrijeme moja sestra je bila prava partijanerica, pušila je travu i često pila, možda i više od toga. Sumnjali smo da je “otpuštena” eufemizam za “potjerali su je zato što je dolazila na posao mamurna”. Nešto sam joj donijela. Ne sjećam se više što. Vrata su bila otključana. Njezina je mačka zamjaukala na mene. — Riley? Becky? — Zakoračila sam u kuću. Becky je ležala onesviještena na kauču. Gurnula sam svoju sestru. Nije reagirala. Ošamarila sam je. — Becky? Gdje je Riley? — Uhh? — Becky je uspjela otvoriti oči, ali ih nije mogla fokusirati. Začula sam plač iz stražnjeg dvorišta. Riley je bila na tratini, odjevena samo u promočenu pelenu; stisnula se uz vrat starog zlatnog retrivera kojega je Becky naslijedila od bivšeg. Oči su joj bile crvene, što je još više istaklo njihovu 34 www.balkandownload.org

zelenu boju poput one božićnoga drvca, lice joj je bilo zaprljano, ruke prekrivene blatom, ali bila je u redu. Ispružila je ručice prema meni. Podigla sam je i odnijela k mojim roditeljima. Prošli su sati prije nego što se Becky probudila i shvatila da joj nema kćeri. Nakon toga Riley se preselila kod oca i činilo nam se da je sve u redu. Njegova ju je majka čuvala dok je bio na poslu. Becky se popravila, prestala partijati i redovno je posjećivala kćer. Taj smo incident pripisali nezrelosti. Nekoliko godina poslije, baka je preminula, a Rileyin otac napravio je dijete drugoj ženi. Ženi kojoj se nije sviđalo što Rileyin otac ima drugu obitelj otprije. Vjenčali su se i preselili u Boston, a Riley se vratila kod Becky. Koliko znam, Rileyin otac nije zatražio da je viđa, dovoljan mu je bio potpis na mjesečnom čeku za alimentaciju. Becky se preselila u San Francisco radi novoga posla u drugoj farmaceutskoj firmi. Ako je i tamo partijala, brinula se barem da na posao dođe trijezna ili da funkcionira, jer je taj posao uspjela zadržati godinama. Pretpostavljam da je smanjila s alkoholom, no povremeno je uzimala supersnažne lijekove protiv bolova koje je mogla maznuti na poslu. Kad bismo se rijetko čule telefonom, zvučala mi je pomućeno. Iako je imala dobru plaću, uvijek je bila u financijskim teškoćama. Imala je brojne dečke, uvijek s neobičnim opisom radnog mjesta poput “klupski PR”. Mama je odbijala priznati da nešto nije u redu. — Riley bi mi sigurno rekla — uvijek je govorila. Mama bi odletjela pokupiti Riley i avionom je vodila sa sobom da s njima provede ljetne mjesece. Uvjerila sam samu sebe da 35 www.balkandownload.org

su moji roditelji, kao i njezina baka s očeve strane, pozitivno utjecali na Riley u tim ranim godinama. Željela sam vjerovati da se Riley ne sjeća zanemarivanja koje je prije toga proživjela. — Riley ne želi biti odvojena od majke — rekla sam. S osam godina Riley je pokazivala snažnu privrženost i nezasluženu odanost mojoj sestri. — Sve je u redu, teta Gal — rekla mi je na svoj osmi rođendan, kad sam je nazvala. — Pogledaj u kuhinjski ormar i reci mi čega sve ima — izazvala sam je. Odmah je odgovorila. — Imamo tjestenine iz vrećice, pizzu, puno povrća. Jako puno povrća. Mama me tjera da ga jedem. Uhvatila sam je u laži. — Držite pizzu u kredencu? — Mislila sam da si rekla u frižideru. Uvijek je bilo tako; Riley je pokrivala njene laži, a Becky je od naše mame izvlačila pomoć kad god je stigla, ne priznajući da je odavna trebala dati kćer na skrb nekom drugom. Gledajući u strop, prisjetila sam se svega toga i slušala majku kako smišlja opravdanja za moju sestru. Napokon sam progovorila: — Ono što Riley treba je dobro obrazovanje i život u stabilnom domu. Njezina će je majka uništiti. Sjetila sam se kolegica s posla koje imaju djecu. Prvo dijete dobiva besplatnu školarinu. Uvijek je pogađalo moje malo škrto srce Što ja ne mogu iskoristiti ovu pogodnost. — Trebala bi doći ovamo. Dobila bi besplatnu diplomu privatne škole. 36 www.balkandownload.org

— Ti ne bi mogla s njom. — Nisi ti mene vidjela u akciji s učenicima. Zakikotala sam se. Tako sam blizu da zaspim. Zamišljam da sam na plaži u San Diegu, umačem nožni palac u ledeni Pacifik. — Visoke su razine zagađenja — mrmljam nerazgovjetno dok sanjarim o jednom školskom projektu: ispitivanje oceanske vode. Ton njezina glasa postao je mekši. — Bolje da te ostavim da se odmoriš. Jedino još imam snage da stisnem crvenu tipku na telefonu. Lijekovi protiv bolova bolji su od pilula za spavanje. Svjetlost mjesečine ulazi u sobu kroz čipkaste zastore, stvarajući apstraktne oblike na stropu. Zatvaram oči i zamišljam pedigre svoje obitelji ruža. Hulthemia. Rastu oko mene u tri dimenzije, plešu kao da sam Alisa u zemlji čudesa u posjeti onom umišljenom cvijeću. Smijem se svojim priviđenjima. Možda mogu križati ružičaste sa žutima. U glavi križam Hulthemije, a mlade se rađaju filmskom brzinom. Sve dok ne zaspim.

37 www.balkandownload.org

38 www.balkandownload.org

ponedjeljak nakon zahvata koračala sam gore-dolje između klupa u svojoj učionici, a moje praktične sportske cipele škripale su na crnom linoleumu. Svi kabineti prirodnih predmeta imaju crne podove od linoleuma i crne površine stolova. Za Noć vještica učionicu ukrašavam tako da izgleda kao tamnica. Nemam plinske plamenike kao u kemijskom kabinetu, ali zato imam mnoštvo mikroskopa poredanih po stolovima uz prastare prozore od mutnog stakla. Ovo je prostorija u kojoj je većina učenika navikla sanjariti. Nalazi se na drugom katu zgrade pa ima pogled na još uvijek gole vrhove drveća i atletsko igralište, gdje učenici na satu tjelesnog igraju nogomet. Nema slika svetaca na zidu, kao u prostoriji za vjeronauk; većina katoličkih škola ovih dana nije više pretjerano katolička. Ovdje čak nema ni časnih sestara; naprosto ih nema dovoljno za sve škole. Naš svećenik dolazi otprilike jednom mjesečno da održi misu. Po svemu ostalom škola je ista kao svaka druga privatna srednja škola. Ovdje radim osam godina, počela sam neposredno prije nego mi je bubreg ponovno zakazao. Došla sam iz javne srednje škole s indiferentnim profesorima i još indiferentnijim učenicima. Manja privatna škola bila je za 39 www.balkandownload.org

mene pozitivna promjena. Ravnatelj, doktor O‘Malley, činio se zabrinut kada me upoznao na razgovoru za posao i odmjerio od glave do pete. — Kako ćete držati disciplinu među djecom? Uspravila sam se na svoju punu visinu. — Kao prvo, dolazim iz javne srednje škole i ondje nikad nisam imala problema. Mislila sam da se u ovoj školi uopće ne tolerira loše ponašanje. A kao drugo, jezik je oštriji od mača. Doktor O'Malley se nasmijao. — Čini mi se da mislite na pero. Ali, u pravu ste. Ovdje su doista dobra djeca. — Znam što mislite. — Nagnula sam se preko stola. — Razboljet će se, puno nas koštati. Počeo se skanjivati, no podigla sam ruku. — Pustite me da kažem do kraja. Nitko ne zna što će se dogoditi. Savršeno zdravu osobu sutra bi mogao lupiti kamion. Ali mogu vam obećati, koliko god da mi je vremena preostalo, ovu ću školu ostaviti u puno boljem stanju nego što sam je našla. — Naslonila sam se u stolici, rekla sam sve što sam namjeravala. Na kraju, naravno, odbor nije mogao pronaći razloga da me ne zaposli. Sigurno me ne bi mogli odbiti jer sam niska ili nekvalificirana. I otada sam tu. Danas ću učenicima predavati osmozu. Osmoza je vjerojatno jedan od najjednostavnijih procesa, a napravit ćemo i zabavan pokus. Donijela sam krumpire. Narezali smo ih i stavili u pehare s vodom: jedan bez ičega, jedan sa šećerom i jedan sa solju. Trebali bismo objasniti zašto je slani krumpir postao tako mekan, pošećereni nešto manje, a ovaj bez ičega još tvrđi. Osmoza uzrokuje da se voda usmjerava prema soli. 40 www.balkandownload.org

Djevojka sa crvenim repom u uniformi navijačice digla je ruku. Navijačke uniforme nisu puno drugačije od ostalih: karirane suknja-hlače i džemper na kojem piše St. Mark's, umjesto bijele bluze i suknje. — Možemo li upotrijebiti istu čašu za sva tri? Već sam im dala uputstva, ali ona je za to vrijeme gledala kroz prozor. Okrećem se ostatku razreda. — Zna li netko odgovor? John, dečko u debeloj školskoj sportskoj majici, kucnuo je peharima. — Hm, Sarah, koliko ima pehara ispred tebe? Ostatak razreda počeo se cerekati. Da je lik iz crtica, upravo bi joj se iznad glave upalila golema žarulja. — Aha! Razumijem. — Mislio sam da navijačice u ovoj školi trebaju biti barem malo pametnije — promrmljao je tresući čupom crnih kovrča. — Hej. Tu ima mjesta samo za jednog pametnjakovića. — Lupila sam prstima po stolu ispred Johna. Smeteno mi se nasmiješio. — A to ste vi? Kimnula sam glavom i nasmijala se. — No, ako bilo tko ima kakvo pitanje, Johnu će biti više nego drago da vam pomogne. Bez komentara. Ispuhnuo je zrak kroz usne i stisnuo ramena, ali ništa nije rekao. Napokon su se svi smirili i počeli ozbiljno raditi na pokusu. Školski sat traje oko pedeset minuta, tako da im preostaje još gotovo četrdeset. Sjela sam za radni stol na kraju učionice, gdje imam jasan pogled na sve, a oni mene ne vide. Iako sam provela 41 www.balkandownload.org

vikend odmarajući se, osjećam se pokošeno i nadam se da se neću prehladiti. Učenik koji sjedi naprijed zakašljao se i to sam pomno slušala. Zvučalo je kao suhi alergijski kašalj. Nakon gotovo dvadeset godina u školi, mogu čuti razliku. Svjesna da sam zadržavala dah radi klica, dopuštam samoj sebi da jako zijevnem. Na stolu je moja boca vode, napunjena do pola litre, pola moje dnevne doze. Pacijentima koji i dalje stvaraju urin, dopušteno je više od toga. Nije puno, ali je bolje nego kad sam bila prvi puta na dijalizi, kada mi je bilo dopušteno da u cijelom danu popijem tek limenku tekućine. Nedostatak tekućine mojoj je koži dao gušterski izgled iz reklama za losione. Boca obične bijele kreme za ruke stoji na stolu. U zaključanoj su ladici tablete koje bih trebala piti svaki dan i moje nimalo ukusne pločice-obroci s niskom razinom fosfora i kalija, kakve mogu jesti oni na dijalizi. Pojedete li ih previše, riskirate srčani udar. Trebala bih reklamirati vlastitu dijetu sa sloganom “Toliko je bezukusno da čete sigurno smršaviti”. Nacerila sam se. Na računalu otvaram svoju datoteku s ružama. Obiteljsko stablo mojih ruža otvara se ispred mene. G42 trebala bi procvasti svaki čas; nadam se da će slatko mirisati. Njezini su roditelji ruže s više cvatova u prošloj godini. A bake i djedovi tih ruža bili su mirisni. Među mojim sortama, miris se stvara otprilike jednom u svakoj generaciji, kao što se primjerice pojavljuju plave oči u obiteljima smeđookih. Ovo sam zaključila intuitivno, iako nije besprijekorno točno. Uvijek se na kraju iznenadiš. Dara se stvorila pokraj mene, tiha u crnim balerinkama. 42 www.balkandownload.org

Sad nema nastavu; ovo joj je sat pripreme. Pomalo me živcira. Ne bi trebala prekidati moju nastavu zato što joj je dosadno. Također, priznajem, radila sam nešto što ne bih smjela. Razmišljala o svojim ružama u vrijeme nastave. Isključujem monitor kako Dara ne bi mogla vidjeti što radim. Znala mi je nekad prigovarati zbog takvih stvari. — Napokon želiš naučiti o osmozi? — okrećem se u sjedalu. — Ili me trebaš radi nečega jako važnog? Sjela je u tvrdu plastičnu stolicu pokraj moje. — Prolazila sam ispred tvoje učionice i vidjela sam da nisi baš zauzeta. — Pogledala je upitno u monitor računala. — Pala mi je na pamet odlična ideja dok sam slagala plan nastave za iduće polugodište. Profesori ne bi trebali jedan drugoga ovako posjećivati. Vidim i zašto. Svi učenici zainteresirali su se više za nas, nego za svoje zadatke. — Možemo pričati za ručkom, Dara. Ne pred djecom. Ignorirala me. — Što bi bilo da napravimo zajednički projekt? Biologija i likovni. — Moji učenici ne znaju crtati. Zato uzimaju dodatnu iz biologije. Namigujem učenicima koji nas gledaju. Zatreptala je i primijetila sam koliko je stavila maskare i koliko joj je debela crta tuša na očima. Pomalo joj se i razmazao. — Kao prvo, puno biologa zna crtati. A i puno umjetnika poznaje biologiju. Što misliš, tko ilustrira udžbenike anatomije? — U redu. Šalila sam se. — Nije zvučalo kao šala. — Prekrižila je ruke. — Kvragu, Gal, ovo je dobra ideja. Nemoj je odmah odbaciti. Shvatila sam da ono što sam rekla nije šala. Zavaravala 43 www.balkandownload.org

bih samu sebe da se uvjeravam da jest. Otvaram usta da se ispričam, objasnim što sam mislila. Bubreg. Uvijek je to moj bubreg. Ne bih smjela koristiti svoju bolest kao ispriku. Trebala bih znati kontrolirati promjene raspoloženja. Ova dehidracija možda isušuje mozak. Oči su mi suhe i trljam ih ispod naočala. Ružno sam odbrusila Dari i pretprošli vikend, kad smo se svađale gdje ćemo sjesti u kinu na filmu “Crni labud”. Ona je htjela u sredini. Ja sam joj rekla da ionako nisam htjela gledati taj film, tako da bismo trebale sjesti sa strane, kako ja želim. Pobijedila sam. Obično pobjeđujem. Što ne znači da sam uvijek u pravu. Dara je nastavila. — Projekt je konceptualan. Ne moraju znati crtati. Učenici likovne radionice ne trebaju znati puno o biologiji. Iako vjerojatno znaju. — Pokazala je prstom na učenike. — Ovdje vidim desetak učenika koji idu i kod mene na likovni. Na ovaj sam se komentar opet iživcirala, možda još i više nego ranije, pogotovo zato što su sad svi prekinuli rad na svojem zadatku i otvoreno buljili da vide što će se dalje dogoditi. Dara je omiljena među učenicima. Cool profesorica na čijim satovima mogu jesti grickalice, a nekad izađu i van slikati. A ja sam ona zločesta koja ih tjera na razmišljanje i ne prihvaća zadatke za dodatne bodove. — To puno objašnjava o njihovim stipendijama. Na vratu su joj se pojavile rumene mrlje i tako sam odmah znala da sam prekoračila granicu. Nizak udarac, Gal. Ustala je. Osjećam se užasno. — Dara! — Zaboravi. — Dok odlazi, podstava njezine vunene 44 www.balkandownload.org

suknje škripi podatno. Sada već svi učenici gledaju, šapuću i smijulje se. Neki su šokirani onim što sam rekla. Bulje u mene. Ova su djeca vukovi. Na svaki znak slabosti, kreću u napad. Moja fistula za dijalizu, komad plastike u obliku cjevčice, ugrađen na unutrašnjem dijelu zapešća desne ruke, bolno me zasvrbjela. Želim je iščupati iz kože. Strano tijelo koje me muči. Pokušavam govoriti, no nemam glasa pa uzimam gutljaj iz dnevne doze vode. Učenici, djeca kojima je najveći problem u danu koje slatke žitarice odabrati za doručak, počela su se hihotati. Znam da je moja reakcija pretjerana, no najradije bih prevrnula stol. — Svi nazad na posao! Zvuk moga glasa bez ikakve mekoće odjeknuo je prostorijom i naškodio mojim bubnjićima. Na sreću, svi su spustili glave i ostavili me na miru. Kod kuće. Jednostavna večera: hamburger koji sam sama pripremila zbog niske količine soli. Večeras imam dijalizu. U torbu sam već spakirala četkicu za zube i mekane papuče; moja torba za posao u kojoj su još neocijenjeni testovi je na njoj. Bolničku torbu uvijek držim spakiranu, poput kakve vječno trudne kućanice. Šećem se kroz vanjski vrt, lutam njegovim puteljcima i za sobom vučem dječju crvenu prikolicu kako bih u nju bacala korov. Imam vrtlarske rukavice i škare kojima režem vitice o koje bih se mogla saplesti. Brad se pobrinuo za većinu nepotrebnih grana. To je jedan od njegovih zadataka. Prilično jednostavan. Žudim za boravkom u 45 www.balkandownload.org

stakleniku, brinem se za svoju natjecateljsku ružu, no u ovom trenutku ne mogu ništa napraviti osim čekati da njezin pupoljak procvate, krajem mjeseca, da vidim što sam dobila. Slično je to čekanju da se pile izlegne. Blizu Američke ljepotice, posve crvene ruže, izbija stabljika kroz organsko gnojivo. Ne mogu još procijeniti radi li se o ruži ili kakvom korovu. Samo zelena stabljika. Ako je ruža, nisam je ja posadila, već se radi o neželjenoj, koja će samo isisavati hranjive tvari mojoj ruži i zagušiti joj korijenje. Što je zapravo definicija korova. Mogla bih je iščupati i posaditi da raste u odvojenoj posudi, no tko ima za to vremena? Da to napravim za svaku ružu, ne bi mi preostala niti jedna posuda. Napokon sam je iščupala, bacila u prikolicu i nastavila svoju patrolu. Na dijalizu sam ponijela album s fotografijama svojih ruža i dok sjedim u čekaonici, pregledavam slike. Ovdje se nalaze sve ruže uzgojene u posljednjih deset godina, otkako sam postala ozbiljna u svom hobiju. Slike Hulthemija protežu se tijekom zadnjih šest godina, otkako sam ih prvi puta otkrila. Jedna mi je od najdražih ružičasta s mrljom koja je gotovo bordo boje. Jedan od mojih prvih križanaca. Nazvala sam je G21. Ništa posebno, nema mirisa. Jednostavno, to je prva Hulthemia koju sam uzgojila. — To su stvarno posebne ruže. Ukočila sam se. Walters mi gleda preko ramena, toliko blizu da osjećam njegov dah na potiljku. Naglo zatvaram album. 46 www.balkandownload.org

— Znaš, mislio sam to pozitivno. — Odlazi šepajući i namigne mi na odlasku. — Gal! — čujem kako netko proziva ime. Na putu do svoje prolazim pokraj Waltersove sobe, toga nevaljalca koji ne bi niti trebao biti na listi. Kao i obično, upucava se sestri Gwen. Što to na njemu žene tako obožavaju? Ja to zaista ne vidim. Kicoški mi domahuje, a ja se jedva susprežem da mu pokažem srednje prste obje ruke. I evo me u krevetu. Sestra Gwen iglu postavlja u plastični utor na mojoj nozi. Kada mi se fistula na ruci potpuno začepila, prebacili su je na nogu, a kada se i ta zatvorila, koristili su neko vrijeme vratnu venu. Jedna cjevčica ulazi u stroj, a druga iz njega izlazi pumpajući pročišćenu krv. Zvuči zastrašujuće imati iglu zabijenu u vrat, ali nakon svih ovih godina prčkanja, više ništa nije toliko grozno. Tkivo je iznutra ogrubjelo, puno ožiljaka, sigurna sam. — Je li vam udobno? — pita. Izgleda kao konobarica iz televizijske serije, ima tu platinastu kosu i ružičaste usne. Ruke joj mirišu na cigarete i puder za bebe. Umjesto odgovora, dižem oba palca prema gore. Zamračuje sobu. Bolnički miris plahti, njihova gruba tekstura, plastična ogradica oko kreveta. Nisam baš zbrajala, ali mislim da sam na ovakvim krevetima provela podjednako puno vremena kao u svome. Kad joj je bilo deset godina, moja sestra Becky jednom je pala s drveta i udarila glavom. Onesvijestila se. Probudila se u bolničkoj sobi. Moj pedijatar, kad je u bolničkom kartonu ugledao prezime Garner, požurio je da vidi što se 47 www.balkandownload.org

dogodilo. Upitao ju je zna li gdje se nalazi. — U Galinom krevetu. Pedijatar je bio uvjeren da se radi o povredi mozga dok moja mama nije shvatila. — Ona misli da je bolnički krevet krevet Galin, jer je Gal uvijek u njemu. Kada moja majka priča ovu priču, Becky uvijek ignorira poantu. — Želiš reći da je doktor odahnuo zato što nije Gal u pitanju nego samo ja?! Gal je puno više pretrpjela nego ti — odgovara majka. To je njen čest odgovor. U sobi za dijalizu, zvuk umjetnog organa uljuljkuje me u san. Više se ne budim ni kad narukvica za mjerenje tlaka počne pištati. Probudila sam se gotovo kao stara Gal, što znači — umjereno dobro. Normalna osoba poput Dare osjećala bi se kao da je dobila gripu, no ovo je sada za mene normalno. Kad sam se vraćala kući, magla je prekrila ružičnjak. Nisam pogledala prognozu da vidim hoće li se razvedriti. Otključala sam vrata. Zrak je u kući bio neugodan i ustajao pa sam otvorila prozor u kuhinji. U sudoperu se nalazi prljavo posuđe od jučerašnje večere. Trebala sam ga složiti u perilicu i poželjeti da se niotkuda stvori netko tko bi ga oprao za mene. Upalila sam računalo i napravila šalicu čaja. U susjednom dvorištu stara gospođa Allen opet je zalijevala tratinu, iako je jučer očito dovoljno zalila. — Ubit ćete svoju dragu travicu — govorim samoj sebi. Odjevena je u crni čipkasti ogrtač ispod kojega se nazire topla spavaćica. Mičem se prije nego me primijeti. 48 www.balkandownload.org

Otpijam gutljaj čaja. Poslala mi ga je majka, iako se nalazimo u središnjoj Kaliforniji, a ne Sibiru. No, mama mnogo čita o alternativnoj medicini pa mi šalje sanduke vitamina i dodataka prehrani koji nisu znanstveno istraženi kako bi se dokazala njihova djelotvornost. Prije sam joj govorila da je to bacanje novaca, ali sada kutije samo ostavim u zbornici s natpisom — besplatno. Do podne, sve nestane. Nikada mi nitko nije zahvalio. Na stolu je moj prijenosni Mac, kupljen s velikim popustom preko škole. Pokazuje da mi je stigao e-mail. Lupanje srca malo mi se ubrzalo. Vjerojatno se radi samo o obavijesti s foruma o ružama čiji sam član; vjerojatno obavijest da ima novih zapisa o mojoj temi, Hulthemijama. No, nadam se da je ipak nešto drugo. Osjetila sam kako mi se lice razvuklo u širok osmijeh, toliko velik i za mene neobičan da me lice gotovo boli. Jest. Byron je. Byron Madaffer, u uzgajivačkim krugovima poznat kao Lord Byron. Živi u Teksasu na ogromnom ranču s vlastitim aerodromom. Njegovi su stočari, ali ulažu i u nekretnine. Sad kada je Byron toliko bogat, ne mora se više mučiti sa stokom. Ne mora se više nikad mučiti s onim što mu se ne da. Zato uzgaja ruže. Već je osvojio nekoliko Kraljica sajma, bacajući firme za uzgoj ruža u očaj dok pokušavaju dobiti jednu od njegovih pobjednica da je istraže. Najuspješnija mu je blijedo ružičasta s narančastim vrhovima po imenu Byronov Plamen. To je ruža prefinog mirisa, dugačkih stabljika. Ako ste ikada dobili buket ruža za Valentinovo, možda ste primijetili da gotovo nikada nemaju fini miris ili uopće neki miris. Kao da se radi o svilenim ružama. No, Byronove nisu takve. 49 www.balkandownload.org

Naravno da mi nije bilo teško shvatiti kako Byron sa svim svojim pomoćnicima ima resurse kakve ja, naravno, nemam. Ali, ipak je utjecao na mene i povjerovala sam da i ja mogu postići ono što je njemu uspjelo. Upoznala sam ga na prvom velikom sajmu u Teksasu na kojem sam bila prije šest godina. Te sam se godine natjecala u amaterskoj kategoriji i mislila da imam sigurnog pobjednika: ružičasti hibrid čajne ruže s bijelim prugama. Nazvala sam je Pepermintov slatkiš. Prethodne godine ta je ruža osvojila plavu vrpcu (naravno, ne i Kraljicu sajma) na našem lokalnom amaterskom sajmu za uzgoj ruža. U to vrijeme mislila sam da sam najbolja od svih, te da ću sigurno pobijediti na kojem se god natjecanju pojavim. Uštedjela sam novac da otputujem na ovo malo veće natjecanje. Nazvala sam tamošnji centar za dijalizu kako bih se dogovorila za svoj termin tijekom trodnevnog boravka. I tako smo moja mala ruža i ja došle u dvoranu hotela Hyatt u Dallasu i čekale natjecanje. Svi su razgovarali međusobno, no ne i sa mnom. Niti sam ja pokušala s nekim razgovarati. Jednostavno sam sjedila za stolom koji mi je bio dodijeljen, s brojem 24 zalijepljenim na majicu, i čekala da se pojave suci. Naravno, nisam znala da osim moje postoje već deseci različitih verzija te ruže, i to tisuću puta sofisticiranijih od moje. Jedan od sudaca odlučio mi je to dati do znanja, a suptilna okrutnost kojom mi je to poručio bila je potencirana izbjegavanjem da mi pogleda u oči i okretanjem leđa. — Znate da već postoji ruža s tim imenom? — rekao je. — Vratite se kad se pripremite za natjecanje. 50 www.balkandownload.org

Da sam pripadala klubu ljubitelja ruža, kao većina uzgajivača, velike su šanse da bih to već znala. Netko bi mi to ranije napomenuo. Suština je u tome da ne pripadam klubovima ljubitelja ruža zato što ne želim da mi bilo tko kaže da nisam dovoljno dobra. Pitanja koja postavljam na internetskim forumima o ružama su općenita; nikome ne pokazujem fotografije svog cvijeća. Ne želim ćuti negativne komentare. Osim toga, preferiram samoću, a imam i ograničenu količinu vremena. U tom sam trenutku ipak jasno uvidjela sve negativne strane mojega izbora i pokunjila se u nadi da će se zemlja otvoriti i progutati me. Byron, gotovo skriven svojim ogromnim izloškom različitih ruža samo dva stola dalje od mene, stajao je i gledao za sucem. Već sam znala tko je Byron, jer su tijekom sajma svi o njemu pričali. Njegova reputacija pratila ga je u stopu. Došetao je do mene, a plave su mu se oči sjale poput dva reflektora. Ta je boja jedino što sam opazila. Kako mi je prilazio, tako su se ljudi razmicali kao Crveno more pred Mojsijem. Stajao je uspravnije od svakog muškarca kojeg sam dotada vidjela. James Bond. Ali zgodniji. Stao je ispred moga stola. — Čuo sam. — Zvučao je puno više kao da potječe iz Engleske, a ne Teksasa. — Želite li se i vi pridružiti ruganju? — Nisam se udostojala ustati. Prčkala sam nešto po žutoj vrpci koju sam zavezala oko svoje jadne plastične posude za ružu. Izgledala je mlohavo i bijedno u odnosu na ogromne mašne koje su upotrijebili ostali. — Vašu ružu promatram čitav dan. — Svijetle obrve 51 www.balkandownload.org

podigle su se stvarajući dva trokuta. — Latice su nepravilne, kao iskrzane. Je li to namjerno? — Željela sam da budu na volane. — Podigla sam pogled prema njemu i dodala — Sviđaju mi se volančići. U tišini je okretao i promatrao moju ružu. Pomirisao ju je. — Kreativno. Čula sam prizvuk sarkazma u njegovu glasu. No kada se osmjehnuo, izgledao je ljubazno. — Budući da ste, kako se čini, gotovi za danas, zašto ne dođete za moj stol? Možemo pričati o poslu. Na to je podigao moju ružu i s njom odšetao nazad do svoga stola. Slijedila sam ga u stopu, a osjećala sam se prije poput dvorjana nego poput kraljice. Pokazao je na ženu sa sićušnim stopalima i neproporcionalno širokim bokovima koja se gegala prema nama. Izgledala je kao da je jednom bila lijepa, njezina plava kosa umjetno se sjajila, ali počele su joj se stvarati laloke. Imala je na sebi malo previše šminke, a radi pudera nekoliko nijansi svjetlijeg od vrata izgledala je poput klauna. Pitala sam se prosuđuje li je Byron u sebi na isti način kao i ja. — Ovo je sutkinja, Ms. Lansing. Navodno je udana, inzistira da je zovemo miz, a vjenčani prsten nije primijećen. Uvijek je ljubaznija prema muškarcima nego prema ženama. — Udahnuo je. — Tužna životna činjenica. Osvrnula sam se po dvorani i pogledala brojne muškarce koji su se tu našli. Ovaj hobi privlači više muškaraca nego žena. Mnogo znanstvenika i inženjera. Za postizanje dugoročnih rezultata potrebna je određena vrsta osobnosti i strpljenje. — Pa dobro, troši puno svog vremena na ljubaznost. — Pretpostavila sam da je naročito 52 www.balkandownload.org

ljubazna prema Byronu i njegovim širokim ramenima. — Zašto mi sve to govorite? — Zato što to trebate znati. Ms. Lansing pojavila se za našim stolom, kiselo mi se kratko osmjehnula, no dok se rukovala s Byronom gotovo se rastopila. — O, Bože, Byrone, vaše ruže izgledaju odlično. Kao i vi, ako smijem primijetiti. — Zahihotala se iz dubine grla. — Ali ne tako dobro kao vi. Prava teksaška ruža! — Byronov uglađen i naglasak otegnuo se naglo u južnjački. Lecnula sam se na to ulizivanje, no Lansingova se zarumenjela. Jako joj se to svidjelo. Nisam mogla suspregnuti osmijeh pa je pogledala prema meni. — Ovo je Gal — rekao je Byron, pokazujući na mene velikom gestom ruke. — Nova pomoćnica? — Njezine su oči opet bile na njemu. Naravno. Ja sam joj konkurencija u osvajanju Byrona koliko i fotelja. — Nova natjecateljica. Zapamti je. — Koraknuo je unazad kimajući glavom, a kada je nastavila prema drugim stolovima, naglasak mu se opet promijenio. — Ulagivanje sucima. Najnaporniji dio dana. Nakon što smo proveli poslijepodne razgovarajući o prugama na mojoj Hulthemiji, o tome kako planiram dobiti savršenu Hulthemiju i što bi bilo najpametnije križati, Byron se okrenuo i pogledao me. — Jako ste intuitivni. Zarumenila sam se od stopala do tjemena. Rijetko dobivam komplimente. Pomoćnica je pakirala njegove ruže. Rukovali smo se i 53 www.balkandownload.org

poput mađioničara on je u moj dlan ubacio posjetnicu. — Ostanimo u kontaktu. Pretpostavila sam da samo želi biti pristojan. Ali, on je meni prvi poslao mail nakon što je moje podatke pronašao na internetu. Nema baš puno ljudi koji se zovu Galilee. Sada smo mail frendovi, raspitujemo se jedno o drugome i dijelimo informacije o našim ružama. Byron, koji se nalazi u drugoj saveznoj državi, ne zahtijeva od mene redovne sastanke i socijalizaciju. On je jedini kontakt koji imam u svijetu ruža kojega sam upoznala i uživo. Šalje mi zanimljive primjerke sjemena, ‘kako bih proširila kolekciju’. A ja uzvraćam. Iako, naravno, najbolje ruže držim u tajnosti, kao što sam sigurna da i on čini. Njegov savjet o sucima se isplatio. Na idućem sajmu na kojem sam sudjelovala, znala sam da Ms. Lansing trebam pohvaliti odvratni tirkizni sako. Iako na tom sajmu nisam pobijedila, pozvala me da besplatno sudjelujem na seminaru uzgajivača. Otvorila sam Byronov mail. Možda mi nudi posao na svome ranč u, budući da je konačno pokrenuo službeni biznis s ružama koji sebi definitivno može priuštiti. Dobio sam pjegavu ružu. Želim zadržati pjege. Imaš kakav prijedlog? U privitku je poslao fotografiju kričavo ružičaste Hulthemije s malenim bijelim pjegicama po čitavim laticama. U sredini je mrlja tamnije boje. Namrštila sam se. Posve je očito. Byron je završio studij botanike; nije glupan. Jednostavno će morati pokušati novo križanje i vidjeti hoće li se pjege održati; neki smatraju da su pjegice posljedica virusa, a ne genetike. Zna on i to da sam uzgojila nekoliko 54 www.balkandownload.org

pjegavih ruža čije pjege nisam uspjela ponoviti u svakoj generaciji. Unatoč tome, ne odgovaram mu istoga trenutka. Želim još jednom provjeriti da budem sigurna kako nisam izostavila nešto očito. Ponekad imam dojam da mi postavlja ovakva pitanja kako bi me testirao. S Byronom mrzim pogriješiti. Ako se ikad stvarno odluči prijeći u profesionalce, možda me zaposli. Vrijeme je da odem do staklenika. Trebala bih se pripremiti za današnji sat, ali budući da isto gradivo predajem nekoliko godina, uspjet ću i bez toga. Samo mi dajte marker za ploču i sobu punu učenika i više mi ne treba. Ustala sam od stola i odmah mi se počelo vrtjeti u glavi. To je samo niski tlak od dijalize. Ništa što bi me trebalo zabrinuti, osim, naravno, ako se ne onesvijestim i lupim glavom. Ali u tom slučaju ionako ne mogu ništa poduzeti. Otišla sam u spavaću sobu i odjenula se. Neću se sjetiti da nisam doručkovala sve do podneva.

55 www.balkandownload.org

a ploči sam ispisala kratki sažetak priprema za test. Svih petnaest učenika drugoga razreda u učionici namjerno je tupo zurilo. Hormoni utječu na njihove mozgove. Od obrazovanja bi naprosto trebalo odustati u razdoblju između dvanaeste i dvadesete godine. Posrijedi je najjednostavnija stvar na svijetu. Sve što će biti u testu napisano je na ploči. Onda oni to moraju naučiti. Pa ipak, test ih uvijek nekako iznenadi velik broj učenika. — Molim vas da ovo zapišete u svoje bilježnice i naučite — odrecitirala sam razredu. Polovica učenika me ignorira. Sljedeća četvrtina vadi svoje bilježnice. Preostala četvrtina učenika bulji u ploču, kao da vjeruju da mogu upamtiti dvadeset stranica materijala bez ikakvih bilješki. — Obećavam vam, dobit ćete peticu ako budete znali upravo ovo s ploče. S težinom se spuštam za stol. Već sad vidim da će ravnatelj nakon ovog testa opet htjeti popričati sa mnom. Skidam naočale i trljam oči. Kažu da je sreća obrnuto proporcionalna s inteligencijom. Što si gluplji, to si sretniji. Doktori kažu da bolestan bubreg smanjuje kvocijent inteligencije za dvadeset bodova. Danas bih trebala biti prokleto sretna, budući da mi nisu samo oba bubrega 56 www.balkandownload.org

bolesna, nego imam i užasnu upalu sinusa, a sigurna sam da to umanjuje za još deset. Učionica je sve prije nego sterilno okruženje. Kao na znak, začuo se zvuk interkoma iz ravnateljeva ureda. Visoki ženski glas je rekao: — Doktor O'Malley bi vas želio vidjeti. — Sada? Pa usred sam nastave. Dara je pokucala i potom ušla. Danas je obukla krem haljinu sa srcolikim dekolteom i širokom suknjom poput krinoline, ukrašenom uzorkom crvenih ruža. Kosu je nakovrčala i skupila straga. Sad je raspoložena za pin-up iz pedesetih. Primijetila sam da je jedan od dječaka porumenio, a Adamova mu se jabučica pomaknula dok je gutao slinu. Po mome mišljenju za profesoricu u srednjoj školi bilo bi bolje da obuče jutenu vreću. Ili barem suknju do gležnjeva, te da dolazi bez šminke. — Poslali su me da te zamijenim. Digla sam ruke u zrak. — Nadam se da je nešto važno. — Nisu mi ništa rekli. — Sigurno se radi o živčanom roditelju — rekla sam ispod glasa. Činilo mi se da sam tiha, ali cijeli zadnji red okrenuo se i pogledao iza sebe. Da, Sean McAllister, o tebi govorim, kažem u sebi. Njegova majka napravi scenu svaki put kada dobije bilo što niže od minus pet. Dečko jedva da predaje polovicu zadaća. Nije čak bio toliko pristojan da svrne pogled. Dara me stišala. — Gal! — Točno znaš što mislim. — Uzela sam svoju torbicu i bocu s vodom. Salutirala sam prema Dari. — Sretno! Djeco, samo nastavite. 57 www.balkandownload.org

Zatvorila sam vrata učionice. Jednog sunčanog ponedjeljka prošle zime, ravnatelj škole pozvao me u svoj ured nakon što smo roditeljima učenika poslali ocjene za polugodište. Ovo se događa svakog ponedjeljka nakon što roditelji u subotu poštom dobiju ocjene na polugodištu. Valjda doktor O‘Malley misli da je to u mojem ugovoru. Doktor O'Malley žvakao je vrh žute olovke i blijedo gledao kroz prozor na parkiralište s kojeg su učenici jurili doma u autima koji koštaju više od moje godišnje zarade. — Previše ste zahtjevni — rekao mi je doktor O'Malley. — Dobili smo pritužbe. Od roditelja. Zaključila sam da se radi o roditeljima istih onih učenika kojima se nije dalo prepisati natuknice za učenje s ploče pa su na testu dobili jedinicu i onda se doma požalili da sam previše zahtjevna. — Previše zahtjevna? Navela sam sve što će biti u testu! Kako to može biti previše zahtjevno? To je biologija za napredne, za ime Boga! Zašto ne bih jednostavno na svim testovima dopustila listanje udžbenika? — Nisam se razderala. Gotovo se nikad ne derem, umjesto toga svu svoju frustraciju izražavam tonom glasa za koji Dara kaže da bi mogao rezati metal. — Ovi roditelji žele da njihova djeca nešto nauče, zar ne? Zato i plaćaju školarinu. Ne rušim nikoga tko to nije zaslužio. Doktor O'Malley prošao je prstima kroz i dalje gustu sijedu kosu. Jedini Irac kojega sam ikada upoznala koji i nakon šezdesete ima glavu punu kose. Njegova prirodno svijetla koža ima crvenkaste i smećkaste mrlje zahvaljujući mladosti provedenoj na moru. 58 www.balkandownload.org

— Ne možeš srušiti dvije trećine razreda. — Mogu, ako to zaslužuju. — Stavila sam obje ruke na bokove i postala jako tiha. Na prvome razgovoru za posao doktor O'Malley uvjeravao me da neću postati žrtvom roditelja koji svojoj djeci žele pružiti čitav svijet na dlanu ne tražeći ništa zauzvrat i da moji studenti neće otići na Penn ili Wesleyan ili neki drugi elitni fakultet, kakve naši učenici inače upisuju, i da neće pasti i vratiti se kući zato što ih nitko nikada nije natjerao da zbilja rade. Nažalost, kapitulirao je pred zahtjevima roditelja tijekom godina, dok je ekonomija postajala sve gora, a natjecanje za učenike sve teže. Doktor O'Malley uzdahnuo je i sjeo za svoj stol. Čak i dok sjedi, viši je od mene za glavu. Znala sam da i on i roditelji i školski odbor žale što sam se ovdje zaposlila. Ali nema načina da mi uruče otkaz, a da to ne izgleda užasno loše. Ne mogu reći “ne” meni i mom lošem bubregu. To je jedino zbog čega se ova bolest ikad isplatila, pretpostavila sam. Nasmijala sam mu se bez topline. — Gle, Doc, ovo prolazimo svako prvo polugodište. I svake godine, čini se, zaboraviš: do kraja školovanja djeca se na mene naviknu. Zagriju stolac. Ili njihovi roditelji plate instrukcije. Ispubnuo je zrak iz stisnutih usnica. — Posustaješ — rekla sam. — Spuštaš kriterije. — Ne spuštam. — Onda me pusti da podučavam na svoj način. Moji učenici diplomiraju, odu na fakultete i znaju raditi. Trebali bi mi zahvaliti. U stvari, velik broj mi se dosada zahvalilo. Svake godine dobijem barem dvije dopisnice od 59 www.balkandownload.org

učenika s fakulteta u kojima mi se zahvaljuju jer zbog mojih nastojanja nisu izgubili godinu. O'Malley je zatvorio oči. — Gal, ostavimo zasada ovu raspravu. Napokon. — Kao i uvijek! Napustila sam njegov ured ne čekajući njegov otpust. No, danas kroz ravnateljev stakleni prozor vidim tamnu glavu koja sjedi u njegovom stolcu za goste. Zastori su djelomično navučeni. No, na O'Malleyevu licu jasno vidim zabrinutost. Srce mi počinje lupati. Odmah pomišljam na svoju sestru, svoje roditelje. Nešto mora da se dogodilo nekome od njih. Moj najveći strah. On skače na noge i otvara mi vrata ureda. — Imamo problem. Znači, nije obiteljska uzbuna. Duboko udahnem. Mora da je uzbuna neke druge vrste. U glavi prolazim sve učenike koji su se mogli požaliti. Previše ih je pa odustajem. Ulazim. Netko sjedi u stolcu nasuprot O'Malleyevog stola. Nije roditelj koji mi se želi napiti krvi. To je djevojčica, tinejdžerica, duge kose obojene u crno, s previše bijelog pudera. Zbog šminke na očima izgleda poput rakuna. Na sebi ima polo majicu, narančastu s velikim ružičastim konjem na prsima, kragne podignute kao da je 1985. Poderane crne traperice pune ziherica, Doc Martens čizme pošpricane ružičastim i crni sako. Izgleda kao pjevač grupe The Cure koji se odjenuo u dućanu Ralpha Laurena. Na trenutak me podsjeti na sutkinju sa sajma ruža, na čudan 60 www.balkandownload.org

način. Netko tko nosi masku, jer nam ne želi pokazati tko je zapravo. — Tko je ovo? Što se događa? Ravnatelj sjeda za stol i kima joj glavom. Ona podiže u znak pozdrava ruku punu šiljaka i prstenja s lubanjama. — Bok, teta. Usta su mi se sama otvorila u čudu i ne mogu ih zatvoriti. Riley? Moja nećakinja Riley? Tisuću misli prolazi mi kroz glavu. Ipak, glas mi zvuči mirno, bez izražavanja osjećaja. — Gdje ti je mama? — Trenutno je u New Yorku. Na poslovnom putu. A nakon toga je na nekoliko mjeseci šalju u Hong Kong. — Riley susreće moj pogled i očekujem vidjeti strah ili tugu. No, njezin je izraz lica neutralan. Pretpostavljam da sama sebi ponavlja kako je sve u redu, jer je na pravom mjestu. Ili se možda jednostavno naučila trpjeti posljedice tornada “Becky”, kao što sam i ja to svladala uz svoju sestru. Bijes na nju u meni buja. Kako se usudila? Što je samo mislila? Nije mislila, to je odgovor. Nema to smisla uopće pitati. — Došla je ovamo busom. — Doktor O'Malley prstima je prošao kroz kosu. Ovoga puta doslovno primjećujem tri dlake kako mu padaju s glave i bude mi ga žao. — Iz San Francisca. — To baš i nije tako daleko. — Mora da sanjam. Dodirujem Rileyno rame i njen koščati zglob doima se stvarnim. Pomislila sam u tom trenutku da je moja nećakinja snalažljiva u nevolji. Dobro za nju. Ravnatelj me pogledao iskosa. Rekla sam nešto čudno, shvaćam. Možda se ja to pretvaram da je normalno da 61 www.balkandownload.org

majka pošalje svoje jedino dijete samo na drugi kraj države i pri tome ne obavijesti osobu kojoj ide da bi je trebala očekivati? — Odmah ću nazvati njezinu majku. — Glas mi zvuči udaljeno. Pitam se jesam li u šoku ili pomućena razuma radi upale sinusa. Obilazim stolicu i stajem tako da je gledam u lice. Čak i dok ona sjedi, a ja stojim, nije puno niža od mene. Zadnji put kada sam je vidjela bila je mala djevojčica. Sada je jedva prepoznajem. Prije je imala je tamnoplavu kosu, identičnu kao Becky i oblačila se u skupu, finu odjeću koju je Becky za nju kupovala. Svaki trag te nevinosti sada je skriven. Da imam kćer, da je Riley moja, bila bi drugačija. Ne bi nosila crnu odjeću i sigurno ne bi od mene bila udaljena tisuće kilometara. Shvaćam da se bez kalendara ne mogu sjetiti Rileynog rođendana. Sram me. — Riley? — šapćem, nepotrebno. — Da? — Naginje lice dalje od moga. — Drago mi je što te vidim. — Doista to i mislim. Pomislila sam da je želim zagrliti i nezgrapno se naginjem naprijed, ali izmiče se, s glavom prema natrag. Njezine oči, namjerno prazne, iste boje lješnjaka kao i oči moje sestre, tamne u žuto zelenu nijansu dok podiže glavu. — Mama je rekla da znaš. — Da znam što? — pretražujem po glavi. — Razgovarala je s bakom i sve dogovorila. — Riley stišće sivo-sivu Hello Kitty torbu u svom krilu. Moji su roditelji u Francuskoj iduća dva tjedna. Sjećam 62 www.balkandownload.org

se razgovora koji sam vodila s majkom nakon pretrage. Spominjala je nešto o tome kako će Riley napustiti mamu i boraviti neko vrijeme s njom — ne sa mnom. Nakon što se vrate iz Francuske. Ne sada odmah. Jesam li pristala na nešto čega se više ne sjećam? Možda sam bila nadrogirana lijekovima iz bolnice dok sam pričala s majkom, ali nije ovo niti jednom spomenula. Ne s mojom bolešću. — Mama je rekla da mogu doći kod tebe. Besplatna školarina. — Duboko je udahnula. Vidim da je ispod kaputa bolno mršava. Blijedi joj prsti drhte. — Pretpostavljam da je mama krivo shvatila, ha? Besplatna školarina. Da, postoji besplatna školarina za djecu osoblja. Ili zakonite štićenike. Jesam li to ikad spomenula Becky? Ako i jesam, bilo je to u prolazu. Možda sam to rekla tijekom nekog davnog božićnog razgovora — da, usputno tipa — “Šteta što nije moja. Mogla bi besplatno ići u našu Školu svetog Marka”. I onda je to ona shvatila kao otvoren poziv? Kao i uvijek, uzimala je stvari onako kao njoj paše. Uzimala je sve što je mogla. Stavila sam ruku na Rileyno zapešće. Bože, toliko je maleno da bih ga mogla prekinuti kao komad krede. Još je krhkija od mene. Što joj je moja sestra učinila? Trebale bi stvarati koštanu masu i ojačati kosti da se može obraniti od osteoporoze. Treba joj kalcija i vitamina D. — Smislit ćemo nešto. Ja ću se za sve pobrinuti. — Bolje da danas odmah odeš doma. — Doktor O'Malley je ustao. — Gal, treba li ti nešto? — Shvaćam što misli. Galina je familija kompletno poremećena. Bi li trebao pozvati policiju? Hoće li se Gal moći nositi s ovim? Njegov 63 www.balkandownload.org

izraz lica tužan je i prepuno sažaljenja poput onog psa baseta. Ne mogu to podnijeti. Riley je ustala. I ona je visoka, još viša od svoje majke, barem 177 centimetara. S tom frizurom i odjećom izgleda poput šminkerskog lovca na vampire. — Puno vam hvala na pomoći, gospodine. Ispružila je ruku prema ravnatelju, stisnula njegovu i čvrsto protresla. Ispravila je držanje i stisnula usnice, našminkane tamnocrveno, u ravnu crtu. — Hvala, teta Gal. — Nema na čemu. — Iznenađena sam njezinom pristojnošću. Kada vidite dijete obučeno poput nje, očekujete da će biti povučeno i mrzovoljno. Možda bih ja trebala biti ta koja se tako oblači. Nabaciti par tetovaža. Na trenutak sam se zapitala ima li koju tetovažu, ali odlučujem da nije pravi trenutak da je to pitam. Čekam da dođem doma i nazovem Becky. Nadam se da će imati dovoljno vremena da smirim živce i izbjegnem deranje na svoju sestru. Toliko sam ljuta da osjećam kako mi se topi vosak u ušima. Odlučujem si napraviti natuknice za razgovor, tako da ništa ne izostavim. Riley je prešla pogledom po mom malenom dnevnom boravku. Pohabanije je nego što se navikla, znam. — Gostinjska soba ima bračni krevet. Objesila sam ključeve na kuku pokraj vrata. — Osjećaj se kao kod kuće. Kimnula je glavom, i dalje povučena u sebe, pa se sklupčala na kauču u dnevnom boravku. Ulazim u spavaću sobu i zatvaram vrata za sobom, dok biram Beckyn broj. Zvonio je dva puta prije nego se javila. 64 www.balkandownload.org

— Hej, jel‘ moja curica sretno doputovala? Na trenutak mi se učinilo da gubim pamet, glas moje sestre tako je samouvjeren i ležeran. — Becky, za Boga miloga, koji vrag Riley ovdje radi sama? — Eto. Nije baš deranje, ali nisam bila ni pretjerano blaga. — Becca. Sada se zovem Becca. — Stišava glas. — Ne razumijem. Odlučila sam to ignorirati. — Becky, nisam očekivala Riley. Nikada nismo o tome razgovarale. — Ali mama je rekla... — Ne zanima me što je mama rekla. Mama nije naš posrednik. Uzmi telefon i nazovi me direktno ako me želiš nešto pitati. Ne vjerujem ni sekunde da je naša majka na ovo pristala. To bi bilo potpuno drugačije od njezinog uobičajenog ponašanja. Jedino objašnjenje kojega se mogu dosjetiti je da je mama bila potpuno smetena pakiranjem kada je Becky s njom pričala, a Becky je, kao i obično, napravila hrabre pretpostavke o tome kako ću ja reagirati. I zvuk njezinoga disanja smetao mi je u ušima. — Ima samo jedan mali problem. Upravo ću se ukrcati na let za Hong Kong. Dignula sam ruke u zrak. — Ona je tvoja kći, za ime Boga! Ne možeš je samo tako bilo gdje odbaciti. — Ne pokušavam je odbaciti. Ako ne odem u Hong Kong, neću uopće imati posao. — Becky je uzdahnula. — Slušaj, ako želiš, nazovi mamu. Sigurna sam da će doći iz Francuske da je pokupi. — Nemoj tjerati mamu da rješava sva tvoja sranja. Nije 65 www.balkandownload.org

fer. — Tvoja rješava u svakom slučaju. — Opet je povisila glas. — Bit će pokraj tebe dok trepneš okom, ako je zatrebaš. A pokraj mene ne. I ja sam duboko uzdahnula. Pomislila sam da Riley sjedi na kauču i vjerojatno sve ovo sluša. Sluša kako je nitko ne želi. To ne može biti dobro za dijete. — Jesi li pričala s njezinim ocem? Becky frkne. — Da, baš smiješno. Ne bi imalo smisla. Osim toga, život s tobom u Kaliforniji puno je bolji za nju nego da je pošaljem u Boston kod zle maćehe. Nemam na to ništa za reći. Neshvatljivo mi je. Sve. — Slušaj — Poprimila je samouvjeren ton trgovca, kojim i zarađuje za život. Ništa je ne može dotaknuti u njenoj samoizolaciji. Znam da ja u svakom slučaju ne mogu. — Samo pazi na nju dok se ne vratim, u redu? Molim te? Nije te vidjela, koliko, godinu dana? — Prije sedam godina. — I tko je za to kriv? Telefon je funkcionirao obostrano, zadnji puta kad sam provjeravala. Touche, za moju sestru. Becky je nastavila. — Poslat ću ti ček za njezino izdržavanje. Uopće nije u tome stvar. Pa ipak, trebat će mi. — Gal? Čuješ me? — Da. Tu sam. — Smetnula sam s uma da joj ne odgovaram. To je navika koju sam razvila sa svojom sestrom. Jer je s njom svaka rasprava beskorisna. — Dobro. Nazvat ću vas kada sletim. — Čujem bariton kako nešto mrmlja pokraj nje, vjerojatno u drugo uho ili u vrat. 66 www.balkandownload.org

— Moram ići, Gal. Hvala ti. Kad je pukla linija, osjećala sam se kao da mi je opalila šamar. Nisam trebala pretpostaviti da će sve biti u redu. Otišla sam u dnevnu sobu. Riley je bezizražajno gledala kroz prozor. Pogodilo me kad sam shvatila kako je brzo prošlo vrijeme. Ona je gotovo odrasla, petnaest i pol godina. Za mene je razdoblje u kojem je nisam vidjela značilo sedam ili osam novih ruža, jedva dovoljno vremena za novu ružu uspješnicu. Moje poimanje vremena više je geološko nego ljudsko. Njezina energija na neki je način ispunila čitavu kuću, učinila da prostor vibrira. To me umara, iskreno rečeno. Rastegnula se i pogledala me prezrivo. — Tko u današnje vrijeme nema kabelsku? — Dobrodošla u posljednju utvrdu velike škrtice. — Osmjehnula sam se od uha do uha. — Nemam ni mobitel. A internet je dial-up. — Mora da se šališ. — Nagnula se prema naprijed i protrljala sljepoočnice jagodicama prstiju. — Izgleda da me mama stvarno želi kazniti. — Ma nisam ja tako loša. — Željela sam istaknuti da barem znam tko mi glavu nosi, ali umjesto toga otišla sam u kuhinju. Čime ću je nahraniti? Nikada nemam goste. — Jesi gladna? Imam zamrznute pljeskavice. — Ne, hvala. — Došla je za mnom u kuhinju i s tužnim uzdahom otvorila vrata starog požutjelog zamrzivača. — Uh. Smrznuti grašak. Instant pljeskavice. Izgleda kao bakin frizer. Sada se već ponašala poput obične tinejdžerice. Na 67 www.balkandownload.org

kakve sam naviknuta. Uvijek uzimam najjednostavniju moguću hranu, plus par dodatnih stvari u slučaju da mi Dara dođe u posjet ili Brad izgleda gladno. — Dobro me naučila. Možda imam zamrznuti burrito — rekla sam dok sam kopala po zamrzivaču. — Zar ne možemo naručiti pizzu? Bacam strogi pogled u njenom smjeru. — Nije li te majka naučila kako se treba ponašati u gostima? Jedeš ono što je ispred tebe. — Pronašla sam burrito oklopljen slojem smrznute vode. Grah i sir. Odlomila sam komade leda iznad sudopera i stavila ga u mikrovalnu. — Uzmi ili ostavi, prijatelju. — Prijatelju, to se kaže dečkima. — Sjela je za moj okrugli stakleni stol primajući ga odozdo. Znači, ostavljat će otiske prstiju na donjoj strani staklenoga stola? Sjedam joj nasuprot. — Ti si poput mene. Postaneš nervozna kada si gladna. — Nije to zato jer sam gladna. Uvijek sam ovakva. — O, super. Onda se imam čemu veseliti. — Samo sam je zafrkavala, ali njezin se izraz lica promijenio, postao je mračniji. Kvragu, nitko je vjerojatno nije zafrkavao onako kako je moj tata zafrkavao Becky i mene. Lagano sam je šakom lupila po ramenu da joj pokažem da se šalim. Zastenjala je kao da sam je uistinu ozlijedila. — Nisam željela doći k tebi, znaš. Ali nisam imala izbora. Mama mi je rekla, ej, ja idem u Aziju, a baka je na putu, tako da ideš kod Gal. Koga briga što je školska godina gotovo završila? Koga briga što ja mislim o svemu tome? — Nagnula se prema meni. — Znaš, nije morala prihvatiti taj 68 www.balkandownload.org

glupi posao. Mogla je ovdje potražiti novi posao. — Da, pretpostavljam da nije fer. Mikrovalna se oglasila. Riley je ustala i izvadila iz nje burrito, te ga stavila na tanjur koji je pronašla nakon kratke potrage. — Hoćeš pola? Odmahnula sam glavom. — Možda imam i salse u frižideru. — Nisam loša učenica, znaš. — Izvadila je salsu iz frižidera i ponovno mi sjela nasuprot, mršteći se. — Ovom je rok tra;j:ab nb jb a. istekao prošle godine. — Rokovi trajanja su relativni. — Njušim, i dalje ima miris kao salsa. Nema plijesni. To su svi ti konzervansi. Ipak bacam je u smeće, da joj udovoljim. — Koji ti je najdraži predmet? Zagrizla je griz burrita, pažljiva jer je vruć. Nije progovorila dok nije zalogaj prožvakala do kraja. — Likovni. — Likovni. Lijepo. — Morat ću je staviti u Darinu grupu. Ako ostane dovoljno dugo da je uključim. Ali što ću drugo s njom, čak i ako ostane kod mene samo tri tjedna? Ne može tu sama sjediti po cijele dane. — Ali znanost je ipak ono pravo! Ovoj zemlji treba više žena znanstvenica. Ma zapravo, više znanstvenika općenito! Žvače, a izraz lica kao da umire od dosade govori sam za sebe. — Ma daj. Pa možeš biti dobra u čemu god želiš. — Moj standardni profesorski blabla govor, najčešće upućen curama čije su matematičke ili prirodoslovne ambicije i 69 www.balkandownload.org

interesi uništeni u nekom trenutku prije šestoga razreda, kada ih nisu primili u Lego radionicu robotike. — Nisam rekla da mi prirodni predmeti ne idu. Samo sam rekla da mi je likovni najdraži. — Završila je burrito. — Moraš upoznati moju prijateljicu Daru. Gospođica Wesley. Ona je profesorica likovnog. — Mislim doduše da od izbornih neću upisati likovni. — Obrisala je usta ubrusom, ostavljajući na njemu tamnu mrlju. Željela sam da nastavi govoriti, ali nije. — Gospođica Wesley je odlična profesorica. — Uvijek te tjeraju da stvaraš umjetnost na način koji oni zahtijevaju i onda dobijem slabu ocjenu zato što sam napravila po svome. Nisam sigurna o čemu ona to priča. Nisam pokušala napraviti neko umjetničko djelo otkad sam u drugom osnovne bacila pastele Crayola u smeće. Skice ruža se ne računaju. — Sigurna sam da ti gospođica Wesley to ne bi nikada napravila. — Okej. Nema veze. — Ustala je i stavila tanjur u sudoper. — Pretpostavljam da nemaš ni perilicu posuđa? Odlučila sam da nema smisla vršiti na nju pritisak oko likovnog. Ja sam profesorica biologije, a ne školski psiholog. Pokazala sam prstom perilicu. — Neku tehnologiju i volim. Stavila je tanjur u mašinu. — Malo ću biti u svojoj sobi. Dobra ideja. Ispod očiju joj vidim ljubičaste kolutove koji nisu rezultat jake šminke. — Operi prvo tu šminku. I ne možeš se tako mazati za školu, samo da znaš. — To sam i mislila. — Povukla se u kupaonicu. Čujem 70 www.balkandownload.org

tuš. Nadam se da neće upotrijebiti moj ručnik. Ne mogu si dopustiti da se tuđe bakterije prenose na mene. Dovoljno ih teško izbjegavam u Sv. Marku. Naslonila sam se na stolac, umorna, iako bi ovo trebao biti jedan od mojih boljih dana. Trebala bih nazvati mamu na mobitel u Francusku i raspraviti s njom što da učinim s Riley i sa svojom sestrom, ali sama pomisao na to bacila me u takvo raspoloženje da bih najradije legla u krevet i spavala tisuću godina. Osim toga, ne želim uznemiravati svoje roditelje. Znam da bi sigurno skratili odmor u Francuskoj, čak i kad bih rekla mami da to ne čini. Nitko nije stradao. Nitko nije čak ni bolestan. Ovo je trenutačni zastoj. Mogu se s ovim nositi sama. Moram izaći i provjeriti je li ruža koju sam pripremila prije par dana spremna dati pelud. To nije nešto što mogu preskočiti, niti bih to željela preskočiti i da mogu. Pomisao na staklenik nanovo me okrijepila. — Bit ću u vrtu! — povikala sam prema Rileynim zatvorenim vratima i dobila prigušeni odgovor. Navukla sam vestu i izašla. Iste sekunde, zrak i miris trave, ruža i peluda učinio je da se osjećam bolje. Osjećam se blagoslovljeno zato što nemam alergije. Moje je susjedstvo prekriveno drvećem različite visine koje baca hlad, a drvoredi se protežu dokle mi seže oko, što i nije daleko zahvaljujući visokim zgradama koje mome kvartu zaklanjaju pogled. Zrak je u stakleniku ljekovit, gust, tropski, u usporedbi sa suhim kalifornijskim zrakom. Privukla sam stoličicu, upalila radnu svjetiljku i razmišljam o prašnicima u plastičnoj čaši, koje sam izvadila prije 71 www.balkandownload.org

nekoliko dana. Pelud se nakupio, izgleda poput narančaste prašine na prašnicima. Za to vrijeme, tučak majke-biljke postao je ljepljiv, spreman da prihvati pelud. Prebacujem pelud u tučak. Jedino što još mogu je nadati se najboljem. Odlazim pregledati biljke koje sam kalemila na korijen. To su biljke koje sam uspješno hibridizirala i sada ih umnožavam. Umnožavanje je drugačije od uzgoja. To znači stvaranje više primjeraka ruže koju želiš sačuvati. Da bi je umnožio, također možeš odrezati dio stabljike roditeljske biljke dugačak petnaest centimetara pod kutom od četrdeset i pet stupnjeva i umočiti ga u podlogu za stvaranje korijena. Onda taj komad zabodeš u zemlju i nadaš se da će pustiti korijen. Imam otprilike dvadeset i pet umnoženih biljaka u plastičnim posudama na drvenim klupama. Sve su one propupale. I one su dio strategije čekaj-pa-vidi. U ostatku zemlje većinom nema cvata do lipnja; u Kaliforniji, ruže na otvorenom počinju cvasti otprilike u travnju, a nekada i ranije. Sjetila sam se Byronovog pitanja. Poslat ću mu odgovor. Rekla bih da za najbolje rezultate treba otići dvije generacije unatrag po majčinoj liniji i iskoristiti majku koju je tada imao umjesto majke koju koristi sada. Vrata staklenika su se otvorila i lagano sam se prenula. Nisam ćula da netko dolazi. Dara! Izgleda zabrinuto. — Što ti se, zaboga, dogodilo? Doktor O'Malley se pojavio i preuzeo od mene učenike. Nije mi želio ništa otkriti. Samo 72 www.balkandownload.org

je rekao da ste ti i tvoja obitelj “fizički” u redu. — Pa i jesam. — Zapisujem “G101” na papirnatu etiketu i vežem je oko nove ruže koju sam oplodila. — Radi se o mojoj nećakinji. Došla je ovamo. — Riley je ovdje? — Dara zna sve o Becky i Riley. Odmahnula je glavom. — Je li tu onda i tvoja sestra? — Ne, Becky nije tu. Ona je na putu za Hong Kong radi posla, čini se. — Vratila sam ružu na mjesto, najbolje mjesto u ovom kazalištu. — Poslala je Riley k meni. — Pa ne može to napraviti! — Dara je povisila glas. — Ne može samo ostaviti svoje dijete i očekivati od nekog drugog da se za njega pobrine! — To bi značilo da se moja sestra ponaša razumno. A to se od Becky ne može očekivati. — Ustala sam. — Idemo unutra da je upoznaš. Voli umjetnost, ali mrzi satove likovnog. — Promijenit ću ja njezino mišljenje. — Dara me slijedi unutra. — Tvoj se razred dobro ponašao, ako te zanima. — Pa naravno. Nikad oni nisu zločesti. Samo lijeni. Dara se nasmijala. — Govoriš kao netko tko ima stalan posao u školi i ne mora se brinuti što o njemu misle. — Znaš da samo govorim istinu. Ja sam proročica Škole sv. Marka. Izvadila sam instant odrezak iz frizera, odjednom sam pregladnila. — Želiš jedan? — Ne hvala. A i ti bi trebala jesti meso s manje masnoće. — Tako mi kažu. — Vadim tavu. — Zašto ne sjedneš i pustiš mene da kuham? 73 www.balkandownload.org

— Dobro sam. — Dara je dobra, ali ponekad se ponaša zapovjednički. Kao i moja majka. Ipak, da nema Dare, mama bi puno češće osjetila potrebu da usred noći doleti k meni jer ima predosjećaj da sam bolesna ili da mi nešto treba. — No, dobro, imam još novosti. — Dara je sjela uspravno, a lice joj se ozarilo. — Doktor O'Malley je napokon zaposlio profesora kemije. — Bilo je i vrijeme. — Informativne razgovore s kandidatima vodimo već predugo. Barem od prošle godine. — Koga je izabrao? — Nekog novog tipa. Dolazi iz kemijske firme iz Saint Luis Obispa. Slegnula je ramenima. — Svi pričaju o njemu. Čini se da je posao u školi za njega silazna stepenica. U svakom slučaju, u novčanom smislu. A nije da živimo u nekom glamuroznom gradu koji bi ga sam o sebi privukao. — To je zanimljivo. — Stavila sam odrezak na tanjur. Profesori u našoj školi su potplaćeni, zarađujemo još manje nego profesori u državnim školama. — Vidjet ćemo koliko će izdržati. Barem će mi pomoći u pripremanju našeg tima za Znanstvenu olimpijadu. Nakon prve godine u ovoj školi, kandidirala sam se da vodim tim Znanstvene olimpijade i to zato što mi se uopće nije sviđalo kako ga je stari trener vodio pa je naš tim završio predzadnji tri godine za redom. Nije to baš dobro za sliku privatne škole. Tim bi trebao imati dva trenera, jedan zadužen za biološke znanosti, a drugi za fizikalne. Gospođa Maseda, profesorica fizike, ove je godine otpala. Blizu je mirovine, a pati od niza različitih fizičkih smetnji. Plus toga, tijekom 74 www.balkandownload.org

sastanaka poslije škole počela je kunjati. Nas smo dvije stvarno bile živopisan oronuo par na sastancima tima, s jednim zdravim bubregom između obadvije. Ali ipak smo se prošle godine plasirali na treće mjesto. Moja mama se ponekad brine da preuzimam previše obaveza u školi. No, istina je da što više pacijent poput mene radi, to bolje. To je ono što me gura naprijed. — Tako si cinična. Za sebe uopće ne smatram da sam cinična. Da sam cinična, već bih odavno odustala. — Očekujem najgore, ali se nadam najboljem. Dara se promeškoljila i pogledala prema zatvorenim vratima spavaće sobe. — Riley je sigurno premorena. — Dovoljno je dugo spavala. Trebala bih je probuditi. U suprotnom neće moći večeras zaspati. — Tinejdžeri puno spavaju. Nisi li to primijetila tijekom svojih satova? — Ha, ha, ha. Dara je ustala. — Moram ići. Samo sam htjela svratiti i provjeriti jesi li u redu. Javi mi ako će ti trebati pomoć. — Imaš neke obaveze? — Ponadala sam se da ide u grad pa bih joj rekla da mi donese bocu mlijeka. Možda ću čak i obnoviti potrošačku karticu u našem samoposluživanju, sad kad će Riley boraviti kod mene. Moram napuniti smočnicu gaziranim pićima i čipsom. — Ne. Idem na spoj. Osjetila sam sažaljivi ubod ljubomore. Pokušala sam ga zatrti. To što sam ja na spoju zadnji put bila, uh, nikad, ne znači da i moja prijateljica ne može otići na sudar. U mlađim sam danima imala važnije stvari na pameti, poput 75 www.balkandownload.org

hoću li preživjeti tinejdžerske godine. — Nadam se da ne ideš s onim mehaničarom. Smrdi mi po motornom ulju i cigaretama. — Dara nema stalnog dečka; nitko za nju nije onaj pravi. Čak i onima koji bi mene zadovoljili, ona uvijek pronađe neku grešku. Dapače, većina bi se žena zadovoljila s mnogima od njezinih muškaraca, onima koji ne piju, koji imaju sigurne poslove i drže joj vrata, a za rođendan joj se sjete pokloniti ruže. Zadovoljile bi se i onima koji nisu dovoljno umjetnički osviješteni, dovoljno romantični, ili malo previše vole gledati sport. Ili pričaju previše ili premalo. — Ne viđam se više s njim. — Dara mi namigne, provjeri frizuru u bijelo uokvirenom zrcalu pokraj vrata. — Ovaj je knjigovođa. Chad. Odlično održava higijenu. — Dobro. — Razvedrila me. — Treba mi uvijek pomoć oko poreza. — Radi za korporaciju. Ne privatno. — Beskoristan. Ostavi ga. Ne shvaća me ozbiljno. — Sjeti se nahraniti Riley nekim povrćem za večeru. Znam da ga baš nemaš u kući. — Imam neke konzerve u špajzi. — Zamrznuto je zdravije nego iz konzerve. — Preživjet će. Dara je otišla. Stala sam ispred Rileynih vrata, dvoumim se bih li trebala pokucati ili ne. Obuzela me potreba da pogledam unutra, da provjerim diše li, kao roditelji koji doma donesu novorođenče. Ne. Pustit ću je da spava. Sadržaj njezinog ruksaka razbacan je po stoliću u dnevnom boravku. Roman Neila Gaimana. Nekoliko stripova s japanskim likovima velikih očiju. Crna 76 www.balkandownload.org

Moleskine bilježnica za crtanje, baš poput one koju koristi i Dara. Otvaram je. Očekujem vidjeti prikaze smrti, lubanja i kostiju, bočice otrova. Umjesto toga, vidim rasplesane kolačiće. Životinjice velikih očiju. Krupne planove cvijeća — tratinčice, par ruža. Jako dobro. Zadnji crtež je portret nacrtan kemijskom i tintom. Iste sekunde prepoznajem Becky. Nacrtana je iz gornjeg rakursa. Leži na jastuku, spava, otvorenih usta, a duga joj se kosa rasula oko glave kao da je pod vodom. Da nije jastuka i sline koja kapa po jastuku, pomislila bih da se utapa. Realistično je. Riley se naslonila na dovratak. — Prekopavaš mi po stvarima? — Samo ovo gledam. — Zatvaram brzo bilježnicu. Nisam trebala gledati ove radove? Je li to isto kao da sam joj čitala dnevnik? Moram pitati Daru. — Nemoj to tako ostavljati na otvorenom ako ne želiš da to netko vidi. Negoduje, saginje se i uzima ruksak. Ona je jedno od one djece koja hodaju pogrbljeno, očiju fiksiranih u pod kao da očekuje da će naletjeti na nagaznu minu. Pokušavam s komplimentom. — Odlično crtaš, Riley. Mora da si to naslijedila od bake. Trlja san iz očiju i pri tome razmaže šminku. — Zašto to nisi skinula dok si se tuširala? — zakokodačem. — Trebaju mi vlažne maramice za šminku. — Briše prst o hlače trenirke. — Ne brini. To je hipoalergenska maskara. — Više sam se zabrinula zbog mrlja od maskare na svojim jastučnicama. Pronašla sam kremu za lice u ladici 77 www.balkandownload.org

koju joj pružam. Gleda u kremu kao da je zmija otrovnica. Stavljam je na stol. — U Sv. Marku dopušteno je samo sjajilo za usne. I ja se s tim slažem. — Volim se izražavati. Pretpostavljam da ti nisi nikada ni pokušala. — Uzela je kremu. — Sve što mi treba je ovdje. — Pokazujem na sljepoočnice. — Ne izvana. — Moj izgled je manifestacija moje osobnosti. — Riley ode u kupaonicu. — Mislila sam da bi ti to s tim tvojim ružama mogla razumjeti. Malo sam impresionirana njezinom upotrebom riječi “manifestacija”. — Pretpostavljam da doista razumijem što hoćeš reći. Ali ruže ne mogu utjecati na to kako izgledaju. — Pa zato jer ti postižeš da izgledaju onako kako ti želiš. — Zatvorila je vrata. Izašla sam van u namjeri da zaključam staklenik. Zrak se počeo hladiti. Komarac mi leti oko lica. Dok hodam prema stakleniku i klompama škripim po puteljku, začujem zvuk iz smjera ruža. Na moje iznenađenje, Brad je u vrtu, kleči i čupa korov. Više me iznenadilo koliko sam korova previdjela. — Hej, gospođo Garner. — On s druge strane nije iznenađen što vidi mene. Miče svoju spuštenu kosu s lica. Nije se oznojio niti kapi, a tačke su prepune. — Brad! Nisam ni znala da je danas dan kada dolaziš. Jesi bio tu ranije? Pa maloprije sam bila vani. Kako sam previdjela da čuči u grmlju? 78 www.balkandownload.org

— Upravo sam stigao. Prihvaćam odgovor. — Jesi li već dobio kakvu povratnu informaciju s nekog od fakulteta? — Brad trenira košarku i bejzbol, ali naša je škola previše malena da bi se fakultetski lovci na sportske talente uopće trudili dolaziti. Umjesto toga, preporučila sam mu da se prijavi za stipendije iz znanosti, pa one za djecu veterana ili prvu generaciju studenata u obitelji, i sve ostale koje sam mogla pronaći. Zatresao je glavom. — Ne još. Nego, ne mogu doći sutra. Imam trening. Pa sam odlučio večeras to odraditi. — Sutra navečer imam dijalizu. Tko će zaliti staklenik? — Sutra je dan za zalijevanje. Većina bi predložila da zalijemo biljke već danas, ali Brad zna da od toga nema ništa. Ove ruže trebaju vodu kad je trebaju, a ne prije ili poslije. U protivnom, mogle bi uvenuti. — Mogu zamoliti tatu. Zamišljam Bradovog oca, školskog domara kako dolazi kod mene nakon napornog dana čišćenja za djecom iz privatne škole koja uglavnom imaju veći džeparac od njegove plaće. I od moje. Ne želim da se Bradov otac muči. — Ma smislit ću već nešto. — Možda Dara. Ili Riley. Pa naravno. Riley je tu. — Riley! — povikala sam prema kući. Imam neobično jak glas za tako malenu osobu. Onaj tip glasa koji reže kroz sve druge zvukove i žamor. Dara kaže da kad pokušam šaptati, govorim glasnije nego većina ljudi. Nemojte nikada sa mnom ogovarati nekoga u javnosti. Svi će čuti. Riley izlazi, lica očišćenog od šminke, ofarbane kose vezane u uredni konjski rep. Na sebi ima Abercrombie trenirku i ružičastu Abercrombie majicu s kratkim 79 www.balkandownload.org

rukavima. Barem u ovom izdanju izgleda kao nećakinja koje se sjećam, više kao mala djevojčica, što je posve suprotno onome što želi svojim izgledom postići. — Vidim da toj firmi daješ puno besplatnog oglašavanja. — Da, ma da. — Kimne glavom Bradu, koji napokon diže glavu iz korova. — Ovo je vaša nećakinja? — Brad obriše ruke o traperice. — Ja sam Brad. Smješka se prijateljski, ali ona gleda u stranu i pruža ruku mlohavu poput ribe. — Jesu li učenici danas pričali o tome? — Nego što! Djeca uvijek bolje znaju sve tračeve od odraslih. — Riley, dođi ovamo. Sad ću ti pokazati kako ćeš sutra navečer zaliti ruže. Jednom kimne glavom, nevoljko. — Ummm, ok. Pa valjda samo otvorim slavinu i zalijem crijevom? — Trebaju točno određenu količinu vode. I trebaju hranu, tako da ćeš morati naučiti kako koristiti ovu pumpu. U svemu se konzultiram sa svojom knjigom o ružama, Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža Winslowa Blythea. Blythe je uzgajivač ruža, star više od osamdeset godina i napisao je mnoštvo knjiga. Ponekad malo promijenim njegov sistem, no često je u pravu i do najsitnijih detalja. Da nema njega, na mladicama bih primijenila nerazrijeđene pesticide što bi ih, dakako, uništilo. — Pričekaj sekundu. — Nestaje u kući. Brad me pogleda i podigne obrvu. — Izgleda da imate pune ruke posla. To je tako odraslo, tipično za Brada. — Učini mi 80 www.balkandownload.org

uslugu. Pomogni joj da se sutra snađe. — Može, nema problema. Nije se još vratila. — Hej, Riley! — Šššš, trebale su mi tenisice. — Obukla je i jaknu. Nebo se zatamnilo. Brad nas slijedi u staklenik. Mogla bih mu reći i da ode kući, ali zaključila sam da će sigurno nešto korisno prenijeti Riley. No, Riley se jedva udostojala primijetiti da postojimo. Vadim menzure i pokazujem joj gdje stoji gnojivo za ruže. Pokazujem joj kako da koristi pumpu, koja je s jednim crijevom spojena s mješavinom hrane za ruže, a s drugim štrca pjenu na ruže. — Nemoj je zaboraviti uključiti u struju. Riley prekriži ruke na prsima. Trbuh joj čujno zakruli. Prošli su sati od onog burrita. Moram joj napraviti večeru. — I? To je to? Svaka biljka dobiva vodu. Kakvo otkriće! Izgleda da je sarkazam nasljedan u našoj obitelji. Mijenjam temu i pokazujem joj jednu od svojih pjegavih Hulthemija, ne puno drugačiju od one kakvu ima Byron: — Što misliš o ovoj biljci? Namrštila je nos. — Zbog pjegica izgleda kao da je bolesna. Brad prasne u smijeh. — Hvala ti na tvom mišljenju. — Odlučila sam o tome poslati Byronu mail. — Istina je. Brad zapiše nešto u bilježnicu na stolu. “Hrana”. Istrgne stranicu i zakači je na pano iznad stola. — Pa zapamtila sam. Tri čaše hrane. Vode do crte. — 81 www.balkandownload.org

Riley se osvrnula oko sebe kao da vidi ovu prostoriju po prvi put. Napućila je usnice. — Znala sam da se ovim baviš, teta, ali stvarno nisam mislila da si toliko u tome. — To je više-manje čitav njezin život. — Brad sjedne na stolicu i procjenjivački pogleda moju nećakinju. Mislim da ju je “čekirao”, to se tako kaže. Namrštila sam se, ali na moje veliko olakšanje čini se da Riley nije primijetila. — Cool. — Njezin mi ton govori da misli upravo suprotno. — Pa, uh, možemo li ići jesti? Bacila sam pogled na Brada. On kimne glavom. — Zaključat ću nakon što unesem tačke. — Hvala. — Pokazala sam prstom prema svome autu. — Je li McDonald's u redu? — Pa i nije baš, ali jest ću. — Bravo za neprigovaranje. — Otključala sam auto. Brad stoji na prilazu i maše nam kao da je on vlasnik kuće. Naravno da maše. Toliko sati ovdje provodi. Ako sam doma, nahranim ga pohanim pilećim medaljonima ili pizzom i dam mu gaziranog soka. Ja sam mu kao tetka. Ali iz nekog razloga osjećam se čudno. Uznemireno. Mora da je to zbog Riley i onog načina na koji ju je pogledao. Morat ću s njom biti oprezna. Tinejdžeri i njihovi hormoni. Moji vlastiti previše su oslabljeni bolešću da bi me mučili. — Imaš li doma dečka? — Ne, nemam. Nisam imala. Ne želim imati dečka. — Prekrižila je ruke. Iz profila, u noći koja postaje sve tamnija, mogla bih je zamijeniti za Becky. Nisam joj to rekla, budući da pretpostavljam da joj moja sestra nije trenutno najmilija osoba na svijetu, baš kao ni meni. U 82 www.balkandownload.org

školi su me profesori često pitali jesam li doista povezana s Becky i ja bih uvijek odgovarala — Da, samo krvno. — Svaki put bi se nasmijali. Nije im dugo trebalo da otkriju da sam ja ona marljiva. — To ti je pametno. Pokušaj se toga držati do četrdesete. — Koliko ti imaš godina? — Trideset i šest. Mora da zato još nemam dečka. — Nasmijala sam se. — Tvoje su šale otrcane kao i djedove. — Vidno se počela opuštati, rastežući duge noge u mom malom, tijesnom autu. — Pa, učila sam od najboljih. — Ulazimo u McDonald‘s.

83 www.balkandownload.org

jutro, dok sam pila čaj u kuhinji, osluškivala sam nepoznate zvukove Riley kako se sprema. To je uključivalo puno lupanja vratima, šum vode koja teče i glasnu glazbu. Napokon se pojavila, a ja sam gotovo ispljunula čaj od šoka. Kosa joj je ispletena u francusku pletenicu i ovoga se puta nije našminkala. Nema na sebi ni malo šminke pa vidim da joj tamni kolutovi još nisu potpuno iščezli ispod očiju. Obična bijela bluza i tamnoplave hlače upotpunjuju izgled. — Danas ću ti nabaviti par službenih uniformi. — Kimnula sam glavom. — Jako dobro, Riley. — Nadam se da će joj kroz neko vrijeme nestati tamni kolutovi. Ako ostane sa mnom. Strašno sam staromodna. Kao baka, ali od baka se to i očekuje, za razliku od tetki. Baka također daje pozamašan džeparac. — Rekla sam ti već da nisam idiot. Ah, stav je ipak ostao isti. — Nikada nisam ni rekla da jesi. — Ali si implicirala. — Imaš dobar vokabular. — Odbijam se s njom svađati. — Prihvati kompliment kada ti ga dajem. Uskoro ćeš naučiti da ih dajem doista rijetko. 84 www.balkandownload.org

U školi sam Riley upoznala sa ženskim ekvivalentom Brada, Samanthom Lee. Brad bi, naravno, bio moj prvi izbor, ali nekako mi se učinilo da ga je Riley malo previše zainteresirala da bih bila sasvim mirna. Tako da to treba biti djevojka. Zahvaljujući svom kineskom podrijetlu, Samantha ima dugu ravnu kosu prirodno crne boje, koju uvijek nosi maknutu s lica, čak i vikendom kada je znam sresti s jednako strogim i ozbiljnim roditeljima. — Ja sam stereotip Azijatkinje — rekla mi je jednom prošle godine. — Dobre ocjene, dobra kći. — To i trebaš biti u srednjoj školi. — Odmah mi se svidjela. — Stereotip ili ne. Da su barem sva djeca poput tebe. Samantha i Riley nervozno su se pogledavale. — Spremna? — upitala ju je Samantha. Čini se prestrašenijom od same Riley, čija je reputacija već svima poznata, kad bolje o tome razmislim. Problematična majka koja je poslala svoje dijete samo na autobus da se pojavi niotkuda, usred školske godine. Naravno da djeca već pričaju o Riley. Ona je nova zločesta djevojka. Možda Samanthini roditelji neće ni dopustiti da se njihova kćer s njom druži. Iako bi ipak mogli, budući da mi je Riley u rodu. Papiri iz Rileyne stare škole stigli su jutros. Recimo samo da Riley nije baš iskorištavala svoj puni potencijal. Čak je iz tjelesnog bila kažnjena s dvije ocjene manje jer se odbijala presvući u opremu za tjelesni. Nemalo me zabrinula činjenica da dijete, koje je na svim testovima oduvijek pokazivalo znakove izvrsnosti, od šestog razreda nije niti vidjelo neku naprednu grupu ili sat 85 www.balkandownload.org

dodatnog. Obično Škola sv. Marka nikada ne bi niti prihvatila takvu ispodprosječnu učenicu. Ali Riley nije običan slučaj. Rekla sam doktoru O'Malleyju da ću je dotjerati u red. Za ručkom sam pomislila da odem do učeničke menze i vidim kako se Riley snalazi, no ipak sam je odlučila ostaviti malo na miru. Moram joj dati vremena da se prilagodi, a ne da joj tetka diše za vratom. Iz nekog razloga, učenici se protive dolascima roditelja u školu. Ja se svojih roditelja nisam nikada sramila. Ali opet, kako kaže moja mama, ja sam rođena starmala. Dara je sjela kraj mene. Danas na sebi ima žutu haljinukošulju s remenom oko struka i podsuknjom. Usnice su joj koraljne boje i pažljivo ih briše prije prvog griza sendviča sa salatom od jaja. — Nosiš li ti to krinolinu? — pitala sam je kad sam vidjela neobičan komad mrežaste tkanine kako izviruje ispod ruba suknje. — Kada se odlučiš srediti u retro stilu, stvarno se potrudiš. — Znaš da si ti jedna ljubomorka. — To je njezin slatkasti način da mi kaže da sam zavidna. Valjda neka vrsta mladenačkog slenga, s kojim se Dara toliko trudi ostati u toku. Ja se uopće niti ne trudim. Dodirnula mi je ruku. — Pogledaj novog profesora kemije. — Gdje? — Okrećem se oko sebe. — Ne vidim ga. — Ššššš! Stišaj se malo. — Jeli to on, onaj na tri sata? — Pokazujem prstom. Baca pogled u našem smjeru. Dara lagano vrisne i lupi mi 86 www.balkandownload.org

ruku da je spustim. — Pa ti si gora od djece. — Otvoreno procjenjujem čovjeka s našeg mjesta. — Ionako će sigurno u nekom trenutku pogledati u ovom smjeru. Definitivno izgleda kao Darin tip, s tamnom bradom i debelim pramenom kose na čelu. Na sebi ima tirkiznu košulju s rukavima zavrnutim do lakta, uz crne široke hlače s crno-bijelim oksfordicama. U dosta je dobroj kondiciji, pomalo nabijen, solidan. Baca pogled u mome smjeru i na licu mu se stvori osmijeh, a na mjestima gdje mu ne raste brada na obrazima se pojave jamice. Uzvratim mu osmijehom, ali osjetim bedasto rumenilo na obrazima. Definitivno je Darin tip, kažem sama sebi. Ne moj. Da postoji moj tip, vjerojatno bi to bio netko poput profesora povijesti, koji je, na žalost, već petnaest godina u braku. Mislim, na žalost za mene. Ne za njega. Gadi mi se ovaj nered u mojoj glavi. Gurkam Daru. — Čini se da ti je svemir upravo ubacio muža u krilo. Ona glasno udahne i izdahne. — Malo je nizak. Viši je od mene za glavu. Vjerojatno je, dakle, Darine visine, možda čak i malo viši. Ona voli divove zato da može nositi štikle. — Ne baš. Ali dobro. Znaš što govore za niske muškarce. — Ne. Što to govore za niske muškarce? — Dara otpije gutljaj kave. — Ne znam. Nadala sam se da ćeš ti znati. — Pomaknem obrvama gore-dolje. Ona se nasmije. — Zdravo. 87 www.balkandownload.org

To je on. Stoji nad nama. — Je li ovo mjesto zauzeto? — Stavlja ruku na plastičnu stolicu pokraj mene. Ima oči smeđe poput psića, s dugim crnim trepavicama i crnim obrvama. — Sad jest. — Odmaknem stolicu nogom. — Ja sam Gal Garner. — George. Morton. — Protrese moju ruku i sjedne. — Ovo je Dara — kažem, gotovo je sileći da mu pruži ruku. Progutala je gutljaj kave. — Odjel likovnog. — Sjajno, a što vi predajete? — Biologiju. — Guram naočale uz nos. — Biologija i kemija. Sestrinski predmeti — kaže on. Slegnem ramenima. — Mislim da su svi predmeti sestrinski, zar ne? Upirem prstom u Daru. — Ona upravo razvija intermedijalni program. Znanost i umjetnost. — Stvarno? — Okreće se prema Dari koja kimne glavom i suptilno mi baci znakovit pogled. Nametljiva Gal. Ali hej, ne postaješ ništa mlađom, a moraš brzo djelovati prije nego gospodična Schilling iz matematike baci na njega oko i osvoji ga svojom crvenom kosom i seksi kostimima s hlačama. Već je vidim kako ga promatra. A ona je dovoljno niska da bude zainteresirana. Pitam se što ga je dovelo ovamo u ovu malenu školu usred ničega. Što ga je navelo da napusti stari, vjerojatno jako dobro plaćen posao u kemijskim istraživanjima. Možda je jednostavno osjetio učiteljski poziv. Nekima se to dogodi. On jede zamotani sendvič iz menze, pa me to podsjeti da ipak odem proviriti i pogledati što radi Riley. Jede 88 www.balkandownload.org

avokado i puretinu. Avokado je pomalo smećkast. — Pizza je najbolja stvar na meniju. — Bacam svoje smeće u vreću. — Ne rade je u školskoj kuhinji. Nasmijao se, i to ugodno. Hvala Bogu. Mrzim rzajući smijeh. — Hvala na savjetu. — Recite mi ako vam bude trebao kakav pribor za nastavu. Ja sam za to zadužena. Ustajem. — Gospodine Morton, bilo mi je drago. — Možete me zvati George. — Teško da se već tako dobro poznajemo. — Gal je staromodna — kaže Dara — Staromodna u stilu 1850. godine. — Jedna od mojih brojnih vrlina. — Namignem. — Dobar tek, djeco. Odlazim, ostavljajući ih da razgovaraju. Dok otvaram vrata za leđima, pogledam iza sebe. Razgovaraju, Darina ruka igra se pramenovima kose, kod nje siguran znak flerta. Iz nekog razloga, osjetim ubod. Ali to je poput kave. Nije to za mene. Pa je izbjegavam. Uočavam Samanthu s uobičajenom ekipom. Klinci iz matematičkog tima, debatnog tima, kluba za pomoć zajednici... Svi ti klubovi osmišljeni su da ti pomognu upasti na faks. Upravo tamo gdje želim da sjedi i Riley. Napokon uočavam Riley za stolom u udaljenom kutku prostorije. Jede s doktorom O'Malleyjem. Njezina bilježnica za crtanje pred njima je otvorena i on se smije nečemu što je Riley rekla. Dvije je minute u ovoj školi i uspjela je šarmirati moga 89 www.balkandownload.org

šefa. Ne znam trebam li joj biti zavidna ili zahvalna. — Znala sam da ćeš upasti u loše društvo ako te pustim samu. — Sjedam s njima. — Bok, teta. — Riley mahne. Izgleda sretno. Ne. Više nego sretno. Sjaji. Puno je sretnija nego što je bila jutros. — Riley mi je upravo pričala o vašim ružama — reče doktor O'Malley. — Nisam znao da ih i uzgajate i križate, mislio sam da ih samo sadite. — Teta Gal je stvorila potpuno novu vrstu ruža — kaže Riley. — Trebali biste s učenicima napraviti projekt s ružama. — Doktor O'Malley nagnuo se prema meni. Nikada nije bio ovoliko zainteresiran za ono čime se bavim. Uvijek je s ostalim profesorima bio otvoren i prijateljski nastrojen. Dara je čak bila kod njega na božićnom ručku. Pomagala je njegovoj ženi peči kolače. Poznato je da najbolje učenike zna odvesti na sladoled, čak dopušta da mu se na školskom sajmu svake godine bacaju pite u lice (za ovo uvijek kupim puno karata). Ali prema meni je uvijek bio isključivo poslovan i pristojan. Uvijek sam imala osjećaj da na mene gleda kao na brigu. Teret. Kimnula sam doktoru. — To bi bilo nemoguće. Nije dio nastavnog plana i programa. A ja moram podučavati po planu i programu. — Glas mi podrhtava od iznerviranosti. Zna on to. Ne mogu raditi na satu ono što mi padne na pamet. — Istina, istina. Nije to do mene, znaš. — Doktor O'Malley izgleda puno veselije nego jučer. Tapša Riley po ramenu. — Simpatična klinka, Gal. I, stvarno, prava umjetnica. Gospođica Wesley s njom će se stvarno 90 www.balkandownload.org

zabavljati. Nemam pravo preuzimati Rileyne zasluge. Ipak, kimnem glavom i zahvalim se. — Javi mi ako ti bude trebala pomoć oko zakonskog starateljstva. Prolazio sam i prije kroz to, i mi smo se brinuli za jednoga od mojih nećaka. — Doktor O'Malley je stavio smeće koje mu je ostalo od ručka na pladanj. — Staratelj? — Zakonski staratelj. Njezina je majka potpisala dokument. Nalazi se među Rileynim papirima. Samo ga trebaš i ti potpisati i predati na sud. Zakonski staratelj. Zvuči užasno službeno. Naravno da će mi to biti potrebno. Ali svejedno osjećam neku skepsu: Koliko dugo zapravo Becky planira izbivati? Također sam pomalo iznenađena da se Becky uopće sjetila napraviti nešto službeno. Naravno, nije potpuno neodgovorna ili ne bi uopće mogla sačuvati posao. Gledam svoju nećakinju, koja gricka krišku zelene jabuke. Teško je povjerovati da još jučer nisam bila odgovorna za niti jedno drugo ljudsko biće. Zapravo, brinuti se za mene broji se duplo, ili čak troduplo. Pa što mi onda znači još jedna osoba? Doktor O'Malley nas pozdravlja. Okrećem se Riley. — Kako si to izvela? — Što? — Pije mlijeko, a zelenu jabuku ostavlja na pladnju. — Sama sam ovdje sjedila, a on mi je prišao i zapodjenuo razgovor. — Pojedi voće. — Mijenjam temu. — Što se dogodilo sa Samanthom? Riley ubacuje ostatak zelene jabuke u usta i guta bez 91 www.balkandownload.org

žvakanja. — Nije tako dobra kako ti se čini, teta. — Stvarno? — Bacam pogled prema Samanthi, koja gleda u našem smjeru s izrazom krivnje. — Kako to? — Ne mogu reći a da ne izdam nečije povjerenje. — Naglašeno gleda u drugom smjeru, gdje Brad sjedi sa svojim društvom. On na sebi osjeti njezin pogled i mahne. Ona stisne usnice. — Nitko nije povrijeđen ili u ozbiljnoj nevolji? — ne odustajem. Odmahuje glavom. — U tom slučaju, povjerenje je ipak važnije. — Čujemo zvono i ustajem. — Pa izgleda da ću te ipak pustiti da sama sklapaš prijateljstva. Usnice joj se iskrive i ona slegne ramenima. Znam što sad razmišlja. Kakvog to sve ima smisla, kad niti jedna od nas ne zna koliko će dugo ostati ili hoće li njezinu majku obuzeti neka mušica pa će se vratiti podjednako iznenadno kao što je i otišla? Preko stola joj stišćem ruku. Ona svoju izmiče u krilo. Nakon škole, držim sat dopunske za neke od malo slabijih učenika drugog razreda. Nastavu držim iako se radi o večeri kada trebam na dijalizu i kada osjećam dodatnu nečistoću u krvi, kao da je prošlo tjedan, a ne dva dana od prošlog posjeta. Uz to sam i primila poruku od doktorice Blankenship, ostavljenu na automatskoj sekretarici kod kuće. Upravo sam je čula jer sam nazvala broj za provjeravanje poruka. 92 www.balkandownload.org

“Magnetska angiografija nije pokazala jasne rezultate. Trebali bismo porazgovarati o opciji intravenoznog pijelograma, IVP-a.” Umalo sam bacila telefon u zid. Doktorica Blankenship vjeruje da je moja alergija na boje u IVP-u psihosomatska, unatoč tome što većina doktora misli suprotno. Ona mi cijelo vrijeme citira isto istraživanje. U njemu su znanstvenici uzeli skupinu ljudi koji tvrde da su alergični na IVP boju i skupinu koji nisu. Dali su zatim IVP boju jednima i drugima. Nitko nije imao ništa goru reakcije nego što su imali prvi puta kada su testirani. Da su uistinu alergični, tvrde autori tog istraživanja, reakcije bi bile lošije. Smatram ovo istraživanje neetičnim. Mislim, tko bi uzeo ljude čije se grlo može zatvoriti i dao im namjerno istu onu tvar koja to izaziva? Samo zato što je neko istraživanje u sklopu sveučilišta i vrše ga doktori znanosti ili medicine, ne znači da je ono imuno na pogreške. Tu se doktorica Blankenship i ja ne slažemo, ona ne vjeruje u mogućnost pogreške liječnika poput nje. Zapravo, trebala bih reći — to je jedna od stvari u kojima se ne slažemo. Postoje neki doktori koji znaju da nisu bezgrešni, koji u obzir uzimaju sve dostupne podatke i donose odgovorne odluke zasnovane na uvidu u poseban slučaj svakog pacijentu. Doktorica Blankenship, iako ima visoku stopu uspjeha s transplantacijama, ima fatalnu manu: misli da je činjenica što je završila medicinski fakultet uzdiže na božansku razinu. U njezinom je umu vlastita interpretacija rezultata istraživanja ispravnija nego moja. Ali, ja sam ta koja živi u ovome tijelu, a ne ona. Ja sam 93 www.balkandownload.org

ona koja mora živjeti s time što ona odluči i napravi. Nakon svih ovih godina što sam imala posla s doktorima, uočila sam mnoštvo pogrešaka. Ako ja ne progovorim, neće nitko. Da mogu, promijenila bih doktora. Ali, zahvaljujući ograničenom zdravstvenom osiguranju, te s obzirom na bolnice u ovom području, ona mi je jedina opcija. Moram te misli izbaciti iz glave. Učenici s dopunske polako se dovlače unutra. Svatko od njih želi biti negdje drugdje. Ne mogu im to zamjeriti. I ja bih također radije bila negdje drugdje. Riley stoji na dovratku, svratila je kao što sam je zamolila, no ne želi ni kročiti u učionicu. Pitala sam je želi li i ona ostati da joj dodatno pomognem budući da je propustila veći dio gradiva ove školske godine. — Učit ću u knjižnici dok ne završiš. Nisam dosad išla u školu na Marsu. Neke stvari znam i sama. — Riley me brzo poklopila. — Pa s tim si me ocjenama skoro zavarala. — Škola na Marsu vjerojatno bi bila bolja budući da vanzemaljci sigurno imaju bolju tehnologiju. Ali u pravu si. Da bi išao u njihovu školu, vjerojatno moraš biti superučenik. — Riley izgleda kao da će je ruksak pretegnuti. Nasmijem se njezinoj logici. — Da, u pravu si, vjerojatno bi morala biti superučenik da ideš u školu na Marsu. — Dodajem joj mala kolica na kotačima koja koristim za nošenje knjiga iz auta. — Uzmi ovo. Taj ruksak izgleda kao da će te koštati života. — Što, baš se trudiš sve učiniti da me svi prezru? 94 www.balkandownload.org

— Naravno. Mislim da je to u opisu posla roditelja i staratelja. Smješkam se dok učenici drugoga razreda ulaze u prostoriju, gurajući Riley u stranu. — Pitaj bilo koga od njih. — Živa istina. — To je Brad. On nije učenik drugoga razreda. Kosa mu izgleda svježe oprana i začešljana je prema straga. — Odvest ću je ja, ako želite. Trepnem. — Mislila sam da imaš trening. — Tek večeras. — Podiže Rileyn ruksak kao da je pero. — Želiš li ići s njim? — pitam. Gledam prema nećakinji. I dalje ne mogu shvatiti zašto joj se Brad ne sviđa, osim zato što on nju smatra privlačnom. Ona ipak ima petnaest godina. Sviđat će se dečkima. Vjerujem mu u potpunosti. Možda se sviđa i on njoj, zato joj udovi stoje kao dva oštra kuta na crtežu s ploče na satu geometrije. Tako sam i ja uvijek reagirala na muškarce koji bi mi se svidjeli. Tako da ih ignoriram. — Želiš ostati ovdje ili se prošetati do knjižnice ili se s Bradom odvesti doma? Brad se izmiče u stranu da je uvjeri da je u redu kako god odluči, izbjegavajući pogled u oči. — I Samanthu vozim doma, odličan sam vozač. Tvoja teta me provjerila. Ovo je ipak malo napuhao. Ne provjeravam prekršajni dosje svojih pomagača u kućanstvu. Samo kriminalni. Šest učenika čeka moju pomoć. — Riley? Odluči se. — Ne mogu. — Zvuči kao da ima tri godine. — Ako se ne naučiš donositi odluke, drugi će ih donijeti za tebe. A tebi se možda neće svidjeti. Imaš vremena za premišljanje dok ne nabrojim do nule. Počinjem brojati od deset. — Deset, devet, osam... 95 www.balkandownload.org

Glavom pokaže na Brada. — Idem s njim. Nasmiješim se. — Čekaj me u knjižnici. Pokupit ću te kada završim.

96 www.balkandownload.org

opunska završava nakon jednog sata. Ovim učenicima treba vježbanje i ponavljanje više od bilo čega. Vadim mikroskope i slajdove pa im zadajem da naprave podsjetnik o fazama diobe stanica, koje će biti u skorašnjem testu. Trebaju nacrtati mitozu i mejozu bojicama, i kažem im kako će morati napamet znati imenovati svaku fazu. Hodnici su prazni. Dosta nas ostaje nakon škole pripremati učenike ili držati satove dopunske, ali i velik broj nastavnika na zvuk posljednjeg zvona istrči iz škole ispred učenika. Za razliku od većina škola u Kaliforniji, poput one u koju sam ja išla kao dijete, ova je zatvorena i klimatizirana. Osim vrućine koja ujesen dosegne vrhunac, ponekad imamo i dane s lošom kvalitetom zraka. Idem prema kabinetu gospodina Mortona. Sutra se sastaje tim za Znanstvenu olimpijadu, a ja ga planiram pitati želi li biti drugi trener. Iako je potpuno nov i, koliko ja znam, možda je i najgori profesor na svijetu, ne mogu se više sama brinuti o timu. Prošli sam mjesec morala prekinuti dva treninga radi svoje bolesti. Iako sam prije par trenutaka bila sasvim u redu, zadrhtala sam i čvršće omotala kardigan oko sebe. Previše je hladno kada odu svi učenici. Ubrzalo mi se kucanje srca. 97 www.balkandownload.org

I tako shvatim da imam tremu jer ga idem pitati hoće li mi pomoći. On je, na sreću, sam. Kada naletim na profesore koji misle da su sami u zgradi, ponekada vidim stvari koje ne bih željela vidjeti. Vidjela sam gospodina Tanga iz povijesti kako si šiša dlake u nosu, gospođu Schilling iz matematike kako sjedi za stolom s otkopčanim hlačama i mekanim trbuhom kako visi ispod majice, i Bradovog oca, domara, kako pleše po hodnicima i pjeva u dršku od metle praveći se da je mikrofon. Bila bih odličan lopov, budući da nitko od njih nije niti slutio da dolazim, iako se nisam uopće trudila sakriti odjek koraka. Bojim se da ću jednog od ovakvih popodneva uhvatiti nekoga od profesora in flagranti. Čak sam napola očekivala da nađem Daru s Mortonom. — Dobar dan, gospođo Garner. — Gospodin Morton prođe prstima kroz kestenjastu kosu i rastegne se, s rukama visoko u zraku. Učenički testovi su ispred njega. Na bijeloj ploči iza njegovih leđa su formule i jednadžbe. Njegova učionica izgleda uredno i organizirano, police i fascikli uredno su složeni na policama, a sve olovke u čašama. — “Gospođice” je u redu. — Zvučim usiljeno, čak i svojim staromodnim ušima. — Možete me zvati Gal. — Oh, zaista? — Ustaje od stola i zaobilazi ga te staje ravno pred mene. Njegov je pogled topao. Mislim da je doista tako budući da je sva hladnoća iz mene isparila. — Znači li to da ćete vi mene onda zvati “George”? — Ne, osim ako mi se ne omakne. — Čistim grlo. — Dolazim s prijedlogom. 98 www.balkandownload.org

Čelo mu se nabora. — Dobrim prijedlogom, ne brinite. — Osjećam kako sam se zarumenila. — Htjela sam vas upitati biste li željeli postati drugim trenerom tima koji se sprema za natjecanje iz prirodnih predmeta. Jedno poslijepodne tjedno, nekoliko nedjelja kada se Znanstvena olimpijada počne približavati. Dvadeset i četvero učenika, ili tako nešto. Što mislite? — Da me niste pitali, ponudio bih se sam. — Zaplješće. — Pa kvragu, naravno da može! — Molim vas da malo pripazite na rječnik, gospodine Morton. — Povlačim se nazad u ulogu profesorice. — Ovo je katolička škola. Tu se ne spominje vraga. — Žao mi je. — Naslanja se nazad na stol, skrušen poput ukorenog učenika. Malo mi je žao što sam ga tako oštro upozorila. Primjećujem da su mu ramena široka i čvrsta, ali i da je pustio trbuščić. Vjerojatno ne razbija neprekidno glavu vježbanjem i ostalim fizičkim aktivnostima. Pitam se što voli raditi u slobodno vrijeme. Upravo kad sam željela nastaviti razgovor, mobitel na njegovom stolu je zavibrirao. Darina se slika pojavila na zaslonu. Bacam pogled prema njemu. Već ima njezinu sliku u mobitelu. — Moram ići. Trebali biste se javiti na poziv. — Prstom mu u šali zaprijetim. — Dara ne voli kad je puste da čeka. — Vidimo se sutra. — Podiže ruku u znak pozdrava, istovremeno uzima mobitel. Zaboravljena sam i prije negoli sam izašla iz prostorije.

99 www.balkandownload.org

Knjižnica je gotovo prazna kad dolazim po Riley. Ne samo da je poluprazna, nego nema ni moje Riley. Knjižničarka se ne sjeća da ju je vidjela, ali opet toliko djece iz raznih Škola ovamo dolazi da u to ne može biti sasvim sigurna. Vraćam se u auto i vozim doma. Samo sam deset minuta zakasnila na dogovor, budući da sam usput stala kod dućana da se opskrbim zamrznutom branom i povrćem koje se sada otapa na stražnjem sjedalu. Gdje mi je nećakinja? Možda je izašla prošetati. Možda je oteta. Možda ju je Brad nagovorio da odu na burger. Zašto sam previše škrta da nabavim mobitel? Nema više. To mi je sada prioritet. Odgovarajući mobiteli za obje. Zbog ovoga je moja majka posijedila. Riley je petnaest godina. A budući da joj je majka Becky, rekla bih da se odavno naučila brinuti sama za sebe. Nijedna od nas dvije nije se navikla da nekome odgovara. Za ime Boga, jesam li s njom uopće prošla osnovna pravila? Kad sam već kod toga, imam li ja uopće ideju kakva bi trebala biti pravila? Ne, ali bi ona trebala pokazivati zdrav razum. Ja ga imam. Nadajmo se da se to darviniziralo kroz našu genetiku. Kod kuće vadim ostatke gotovih pljeskavica iz zamrzivača sjedeći na kauču, previše umorna da ustanem i upalim televizor. Opruga kauča bode me u kuk. Prokleti stari namještaj. Sunce zalazi iza druge strane kuće, tako da je dnevni boravak već u polumraku. Zaspala sam na kauču. Nisam znala koliko je vremena prošlo kad sam čula ulazna vrata kako se otvaraju i zatvaraju. — Teta? Zašto sjediš u mraku? — Riley upali svjetlo. Vani čujem zvukove auta kako odlazi. Brad. 100 www.balkandownload.org

— Nisi bila u knjižnici. Nisam te mogla pronaći. — Namjeravala sam podići glas, ali sam previše umorna. — Gdje si bila? — S prijateljima iz škole. — Migolji prema svojoj sobi. — S Bradom? Riley gleda u pod. — Išli smo kod Samanthe doma. A onda me Brad dovezao kući. Učili smo. — Jesu li Samanthini roditelji bili doma? — Prisjećam se da oboje rade. Gleda ravno u mene. — Da. Gledam na sat. Osam. Trebala sam je pokupiti u pet. Oči su joj bistre, bjeloočnice bijele, a ne crvene. Ne smrdi ni na što ilegalno. Koraci su joj sigurni. Odjeća joj nije izgužvana. Mislim da mi ne govori cijelu istinu, ali odlučujem ovaj puta popustiti. — Drago mi je što pronalaziš prijatelje. — Mmm. — Riley se povukla u svoju sobu. — Jesi napravila zadaću? — vičem za njom. — Jesam. Nešto mi drugo pada na pamet, nešto s čim se do sada nisam opterećivala, iako sam trebala. U devet trebam biti u centru za dijalizu, a doma se neću vratiti do jutra. Ulazim joj u sobu. Osim putne torbe, ni po čemu ne izgleda kao da živi u njoj. — Riley, spavat ću u centru za dijalizu. Je li u redu da ostaneš? Ako ne, možeš spavati i u mojoj bolničkoj sobi. Ili možda kod Dare. — Nisam ni pitala Daru je li joj to u redu. Osjećam paniku. Previdjela sam toliko važnih detalja. — Kao da me mama nikada nije ostavila samu preko noći? — Riley se nasmije stisnutih usana. 101 www.balkandownload.org

Poželim je upitati kad ju je Becky počela ostavljati samu preko noći, ali ne želim čuti odgovor — možda bih zadavila svoju sestru kada je idući put vidim. Gotovo je vrijeme za polazak. — Hoćeš burger? — Već sam jela. — Riley se rasteže na krevetu. — Ne brini za mene. Osjećam se kao da bih mogla zaspati ako pokušam voziti, pa zovem Daru i molim je da me prebaci. Nećka se. — Ajme, Gal, stvarno bih rado, ali znaš, imam planove za večeras. — Ali, trebat će ti samo pola sata. — Glas mi zvuči pomalo cmizdravo, čak i meni samoj. — Kupit ću ti burger. — Blesavo. Udahnem. Morat ću na taksi. — Treba mi sat vremena, Gal, znaš to. — Ton joj je suh. — Stvarno ne mogu danas. Već sam popila čašu vina, a znaš kako se ja lako napijem. Možda da si me zamolila na vrijeme... — Jedva da mi ikad treba prijevoz. Nisam znala prije. — S kime to pije? Dara pije samo u društvu. Osjetim nalet telepatije i stisne mi se želudac. Mora da je to od potrebe za dijalizom. — Jesi li vani s Mortonom? — Zatvaram oči, pribojavajući se odgovora. Danas su se čuli. Mora da se radi o njemu. — Ne. S Pennebakerom. — Šapće. Chad Pennebaker je kratko ošišani računovođa. — Mislila sam da su računovođe dosadnjakovići. — On nije. Pogotovo ne nakon nekoliko pića. — Smijulji se vlastitoj šali, a ja doslovno prevrćem očima. Pripita je. — A što je s Mortonom? 102 www.balkandownload.org

— Što s njim? — Zar ti se ne sviđa? — Ljuta sam u njegovo ime. Tako fini gospodin, a Dara se tu pravi kao da joj uopće nije stalo. — Gal. Tek sam upoznala čovjeka. — Odjednom zvuči trijezno. Ništa ne može pogoditi Daru više od pravedničkoga gnjeva. — Pričali smo najviše pet minuta. — Dobro, dobro. Ostavit ću te na miru. — Skidam se s telefona. Dara se, naravno, ima pravo viđati usputno s koliko god muškaraca želi dok ne nađe Onog pravog. Gospodina Savršenog. Ali čini se da su joj standardi nemoguće visoki. Ovih će se dana probuditi ujutro i u svojoj plavoj grivi uočiti prve sijede. Svi će ovi fini muškarci, kojima se tako trudi pronaći mane, pobjeći i neće se više nikada vratiti. Duboko sam uzdahnula. Ne mogu rješavati Darine probleme umjesto nje. Osim toga, nije ni sa mnom ništa bolje. Dara se barem dobro zabavlja. Moram pozvati taksi. Riley izađe iz sobe i uputi se prema kuhinji. Telefonom mašem prema njoj. — Hajde, molim te, pogledaj broj taksija. Na panou je pokraj frižidera. — Mogu te ja odvesti. — Rileyno se raspoloženje ponovno promijenilo, lice joj gubi izraz ljutnje i postaje uzbuđeno, otvoreno. Gotovo kao da se opet pretvorila iz tinejdžerice u malo dijete. Od silnih bi mi se promjena moglo zavrtiti u glavi. — Baš sam dobila vozačku dozvolu, znaš. Glava me počinje boljeti. — Ali onda se nećeš moći sama vratiti kući. Samo ti meni, molim te, pročitaj broj taksija, a ti me možeš voziti idući put. Možeš me voziti po cijelome gradu. 103 www.balkandownload.org

— Kladim se da će ti nešto znači ušteda od dvadeset dolara! — Riley je zaigrala na kartu moje škrtosti i u pravu je; zaista sam na par sekundi dovedena u iskušenje da joj dopustim da me vozi i da jednostavno tamo i prespava, ali ipak neću. Možda se mogu sabrati pa se odvesti sama. Nije toliko daleko. I prije sam to činila. Par puta duboko udahnem i onda se ustanem. — Sve je u redu. Odvest ću se sama. Riley korakne unaprijed. — Jesi sigurna? Izgledaš mi nekako blijeda. Ne znam kako izgledam, ali znam da se osjećam pomalo blijedo. I pomalo mi se vrti u glavi. Sjedam odmah ponovno. Riley uzima ključeve s kukice pokraj vrata. — Hajde. Idemo. Doma ću taksijem. Rano ujutro, dok čekam da me skinu sa stroja za dijalizu, gledam u treperava svjetla aparata i u narukvicu za mjerenje krvnog tlaka koja se napuhuje. Svjetla na odjelu su ugašena, ali klinika je sada već jarko osvjetljena i budi se uz glasove i smijeh. Vidim doktoricu Blankenship kako hoda kroz ostakljen hodnik. Umjesto uobičajenih štikli, ima tenisice koje skviče na ultračistim, ulaštenim podovima, što znači da se priprema za operaciju, a ne za dežurstvo u uredu. Bijela joj je kuta ispeglana i oprana, navučena preko bež hlača i pamučne košulje. Čim je prije godinu dana došla u ovu bolnicu, loše smo krenule. Kirurg kojega je zamijenila, doktor McMillan, manje je bio zabrinut za protok krvi i bio odlučan u namjeri da me pomakne par mjesta prema vrhu liste za transplantaciju. Ali on je naglo prebačen u drugu bolnicu, a 104 www.balkandownload.org

ja nisam bila najsretnija sa svojom novom doktoricom. A ona definitivno nije bila zadovoljna pacijenticom koja toliko revno iznosi svoja mišljenja. Pogled joj je uprt ravno pred sebe pa ne vidi kako joj mašem. Da sam zmija, ugrizla bih je. Znam da to radi namjerno. — Hej, doktorice! Danas mi glas ima posebnu snagu, sad kad sam dobila svoju nadljudsku dozu normalne, čiste krvi. Napravi par koraka unazad po hodniku do mojih vrata. — O, bok, Gal. Nisam vas vidjela. — Nevino zatrepće očima i namjesti glatku bob frizuru. Blijeda joj koža izgleda zelenkasto ispod treperećeg fluorescentnog svjetla. Jedna od žarulja zatitra i sikne. — To je zato jer niste gledali. — Smješkam se, a grubu bolničku deku stežem toliko čvrsto da me boli. — Kada ćete imati bubreg za mene? — Kada se ponovno odlučite podvrgnuti testu. — Fascikl pritišće na prsa i izbjegava moje oči, fokusirajući se umjesto toga na spuštene rolete iznad mene. Užasno je kada te vlastiti kirurg ne može podnijeti. Ali stvarno me nije briga hoćemo li ikad ili nikad razmijeniti božićne čestitke; samo želim funkcionalan bubreg. — Moramo to obaviti radi kanile na vašoj nozi. Strah me da će novi bubreg u suprotnom kompromitirati protok krvi. Bubreg će umrijeti. Znate da ne mogu obaviti transplantaciju ako ne pristanete na test protoka krvi. Sve je ovo ispričala monotonim glasom, i dalje izbjegavajući moj pogled. Upoznala sam mnogo neodgojenih doktora, ali doktorica Blankenship stvarno vodi. Raširim ruke. 105 www.balkandownload.org

— Dajem vam dopuštenje da ipak obavite transplantaciju. Zar se to ne računa? — Razumijem što mi želite reći, no znam što kaže protokol. — Drugim riječima, prokleta sam i ako pristanem i ako ne pristanem. Usta stišće u osmijeh, a bore joj se u obrazima prodube. — Ništa vam se loše ne može dogoditi od IVP boje, osim ako ne mislite da će vam se nešto loše dogoditi. Na trenutak zatvaram oči. Znam da sam alergična na IVP boju, jednako kao što netko zna da je alergičan na pčele. Prvi put kada sam imala reakciju, bilo mi je dvanaest godina i nisam imala pojma što je boja za IVP. Disanje mi se usporilo, grlo nateklo i dobila sam osip na licu. Ne sjećam se svega, ali mi je mama ispričala. U svakom slučaju, poanta je u tome da nisam mogla dobiti psihosomatsku alergijsku reakciju na IVP boju kad uopće nisam ni bila svjesna da su mi je dali. Doktor koji mi je prvi put injektirao IVP boju, rekao je mojoj majci da sam na nju alergična i da ću vjerojatno umrijeti ako mi je netko po drugi puta pokuša ubrizgati. — Zamislite da vam je tijelo prilikom prvog uboda pčele nateklo toliko da se grlo zatvorilo — rekla sam doktorici Blankenship kada smo prošli puta vodile ovaj razgovor. — Biste li išli naokolo i riskirali novi ubod? Na to se samo nasmijala. — Ovo je potpuno drugačije. Kruške i jabuke. — Pa prije jabuke i jabuke — rekla sam. — Možda Granny Smith i Crveni delišes. Ali obje su jabuke! Sada, dok sjedim zatvorenih očiju i prisjećam se toga, 106 www.balkandownload.org

doktorica Blankenship ponovno pokušava sa svojim: — Možemo samo isprobati, pa ako išta pođe po zlu, možemo test iste sekunde prekinuti. Sigurna sam da se ne radi o boji. Ništa u našim istraživanjima ne pokazuje da je takva alergija uopće moguća! Sve po starom. — Ovaj mi razgovor zvuči poznato, doktorice. — Dobro jutro, gospodine Walters. — Glas doktorice Blankenship pretvara se u svilu kad pokraj nje prolazi Walters. Walter je zastao. Danas je u ispeglanim lanenim hlačama i svjetloplavoj majici, u rukama nosi panama-šešir i izgleda kao da je na putu za Bahame umjesto na putu za dijalizu. — Operacija jutros, a? Imat ćete bubreg i za mene uskoro, nadam se? — Kladim se da ćemo ga imati u idućih par tjedana. — Osmijeh od uha do uha. Meni pristojno mahne. — A kako ste vi jutros? — Ne znam za “nas”, ali ja sam u redu, hvala — protisnem kroz zube. Prošao je. Doktorica Blankenship okreće se opet prema meni. Ovoga puta u sebi pronalazi snage da me pogleda u oči. Njezine su oči vodenozelene, a tamne kolutove ispod očiju nije uspjela u potpunosti sakriti korektorom. — Gal, molim vas. Želim vam nabaviti bubreg jednako jako koliko ga i vi želite. Ali moram igrati po pravilima. Ako postoji ikakva opasnost da vaše tijelo odbije bubreg, ja vam ga ne mogu dati. — A što je s njim? — Pokažem glavom u smjeru 107 www.balkandownload.org

Walterovih leđa koja se udaljavaju niz hodnik. — On bi ga mogao ubiti alkoholom. Ili bi mogao prestati piti lijekove za tlak. I prije je prestajao. Čini mi se da sam ja puno sigurniji kandidat. — Ne mogu s vama raspravljati o drugom pacijentu. — Izraz lica joj je rezerviran. Staje korak unazad, gotova je s razgovorom. — Moram ići. Napravim grimasu. Osjećam kako ću biti gurnuta sve niže, niže i niže, sve do dna liste za bubreg. Prihvaćam činjenicu da ću ostati bez transplantacije ako ne obavim taj test. Barem kod ove doktorice. — Slušajte, nikada do sada nisam imala lošu reakciju ako je pacijent bio pod lijekovima. Dat ćemo vam infuzijom benadryl i prednison. Koristit ćemo minimalnu količinu boje. — Doktorica Blankenship proučila mi je lice. — I onda ću doći na vrh ljestvice? — To je ono što želim, ne želim ostati u purgatoriju, što je dijaliza tijekom čitavog života, koliko ga je ostalo. — Imate moju riječ. — Doktorica Blankenship nespretno je stavila svoj dlan preko moga. Ruka joj je hladna kao da ju je sad izvukla iz leda.

108 www.balkandownload.org

ubota je. Dan je svjež. Uz malo vjetra. Upaljeno je svjetlo na vanjskom trijemu moje kuće iako je jutro već poodmaklo. Alarm na mom autu je zapištao, prepala sam se da je probudio Riley. Tiho sam odškrinula njezina vrata. Tako je teško biti skrbnik. Tko bi mogao pomisliti da ću u sekundi prekoračiti granicu pretjerane roditeljske brige? Da je Riley bila sa mnom svih ovih petnaest godina, naviknula bih se na brigu, umjesto što je odjednom procvjetala. Ranije sam žudjela za normalnim životom, životom poput Beckynog. Sjedila bih ispred velikog ogledala na maminom ormaru i zamišljala da mogu poput Alise zakoračiti kroz njega u neki paralelni svijet. Neki u kojemu je moj refluks bubrega na vrijeme otkriven i tretiran. Gdje sam se relativno mlada udala i s poštenim muškarcem počela rađati djecu. Tada sam željela šestero djece. Tri dečka i tri curice. Odabrala sam za njih imena, svih šest iz grčke mitologije: Kasandra, Aleksandra, Penelopa, Uliks, Jazon, Hektor. Trebao bi mi za to tolerantni muž kratkog prezimena. Ali sada mi se čini da je možda bolje da ipak nisam postala roditelj. Možda se ne bih mogla nositi s tim, sudeći po tome kako se nosim s Riley. Ipak, nije da sam napravila 109 www.balkandownload.org

nešto loše. Stvar je u tome da jednostavno volim biti sama, raditi što želim, ne razmišljati o klincima, osim svojih učenika. Kada moji učenici odu doma, oni prestaju biti moj problem. Mogu razmišljati o ružama i prčkati po stakleniku koliko god želim. Riley je budna i priča na telefon. Televizor je uključen. Kao i radio u kuhinji, s kojega svira neki rock s bas linijom koju osjećam u trbuhu. Zvuči mi kao čista buka, a ne glazba. Isključujem radio i proučavam nećakinju. Izgleda zdravo. Ne pokazuje nikakve znake bolesti, niti ima tragova partijanja u sobi. Dapače, izgleda kao da je malo došla k sebi. Obukla je debele čarape s ružama koje sam odmah prepoznala, budući da su moje. Što je još prekopala dok me nije bilo? Okreće glavu od mene. Odlazim u spavaću sobi da joj ostavim malo privatnosti i zatvaram vrata, no čujem kako kaže — I ja tebe volim, mama — prije nego je sklopila slušalicu. Ponovno se pojavljujem na vratima, pitajući se što je moja sestra rekla u svoju obranu. — Kako ti je mama? — Super. Zaljubila se u Hong Kong. Grad nikad ne usporava, kao ni ona. — Riley ovo izgovara bez traga gorčine u glasu. — Donijet će mi neke cool suvenire. — Trebala bi ti sebe donijeti, a ne neke gluposti. — Sjela sam na stolicu preko puta nećakinje i stavila noge na stolić za kavu. — Morala je prihvatiti ovaj posao. — Riley grize zanokticu i gleda kroz prozor. — Kad se vrati, kaže da će kupiti kuću. Plaćaju joj smještaj, tako da može uštedjeti. Nekako sumnjam u to da moja sestra ima u planu 110 www.balkandownload.org

uštedjeti, no to ne kažem Riley. — Je li rekla kada će se vratiti? — Ne zna još. Zadatak u Hong Kongu mogao bi se odužiti više nego što je očekivala. Rekla je da bi mogao potrajati cijelo ljeto. Dlanom je odagnala suze. — To je za nju odlična prilika, zar ne? Odjednom vidim sve. Becky uopće za nju nije dobra. Za Riley bi bilo puno bolje da prekine svaki odnos s majkom, kaže zbogom svim ovim godinama razočarenja i prestane je zvati. Ali neće. Ne može, još. Možda će joj boravak kod mene otvoriti oči i pokazati kakva je uistinu njezina majka. Preko ovoga ona zbilja ne bi trebala olako prijeći, kao da je to najnormalnija stvar. Želim sve to kazati Riley, ali znam da to još nije spremna čuti. — Dobra je prilika — izustim naposljetku. Gotovo sam se zadavila tim riječima. Riley se okreće prema meni. — Tu je bilo jako tiho. — Tišina je dobra. Ali, ako želiš, možeš drugi put poći sa mnom. — Bilo mi je toliko dosadno da sam pospremila staklenik nakon što sam zalila biljke. Sledila sam se. — Pospremila si staklenik? Odmahuje rukom. — Ma ne brini. Nisam bacila niti jednu biljku. Natjerala sam se da par puta duboko udahnem i izdahnem. Trebali su mi tjedni da Brada naučim pospremati staklenik, a sada je Riley došla i sve to napravila u jednu večer? Svaka stvar ima svoje mjesto, 111 www.balkandownload.org

određeni redoslijed i raspored. Da mogu, po cijelom bih stakleniku nacrtala mrežu i na taj način još egzaktnije svemu odredila mjesto. Ne volim kada se netko petlja u moj raspored. Primijetila sam da sam prilično jako stisnula rub kauča, pa svjesno popuštam stisak. — Teta Gal? — zovne me Riley. — Riley, jako je lijepo što si mi htjela pomoći. — Borim se sama sa sobom da pronađem pristojne riječi, ali psovke su jedino što mi pada na pamet. — Ali kako bi se tebi svidjelo da sjednem za tvoje računalo i odlučim unutra malo prokopati i počistiti? — Ne bi mi se svidjelo. — Upravo tako. Lice joj se snuždi. Osjećam se grozno. Ali stvarno, to jesu moje stvari. Odlazim u staklenik. Tu je zaista tiho. Jedino se čuje zvuk ventilatora. Udahnem jednom, dvaput. Zemlja i pikantan miris mladica. Izgleda da je pomela i iznijela smeće. I očistila prašinu; metalni ventilatori su ponovno čisti. Nije loše. Dolazim do posuda s mladicama i gledam redove Hulthemija. Više ih je propupalo i procvalo. Uzimam u ruku žutu Hulthemiju označenu G8. Ima mnogo cvjetova i jarko narančasto srce, ali nema mirisa. Šteta. Bila sam sigurna da će mirisati, kao i njezina rođakinja. Miris je varljiv, podsjećam se. Hodam do mladice G42. Ovo je ona za koju se nadam da će biti najbolja iz roda. Izgledat će kao čisti narančasti 112 www.balkandownload.org

plamen s crvenom sredinom, podsjeća me na lomaču. Jedan se pupoljak otvorio. Prekrasan je, mrlje na laticama savršene su kao da su mrlje akvarela izrađene rukom nekog umjetnika. Ali nema mirisa. Kvragu. Trebala bih pričekati još jednu godinu, vidjeti mogu li stvoriti još bolju ružu. Ali što ako ne bude još jedne godine? Odbijam sebi dopustiti takvu pomisao. Bit će još jedna godina, strogo kažem sama sebi. Idući bi pupoljak mogao imati miris. Možda će snažnije mirisati za par dana. Premišljam se. Ova ruža ima jedinstvene boje koje ću teško ponovno dobiti. Iako znam da bi mogla biti i bolja. Svaki put kada pogledam cvat, srce mi se ubrza i postajem vrtoglava. To sigurno nešto znači. Osim toga, kotizacija na sajmu ruža je samo dvadeset dolara, a nalazi se tako blizu, u San Luis Obispu. Isplati se, čak i ako izgubim. — Oh, Gal, tako si uporna — kažem pa se nasmijem samoj sebi jer zvučim kao moja doktorica. Ili moja mama. Odlazim u kuću ispuniti obrazac za prijavu na sajam.

113 www.balkandownload.org

idućih sedam-osam dana, sajam ruža nekako sam smetnula s uma. Nema se tu što pripremati, osim u slučaju da neka bolja ruža u međuvremenu procvate, što bi, dakako, bilo sjajno. Odlučeno je da će Riley sa mnom do San Luis Obispa na sajam. Riley je ustala na vrijeme, bez prigovora na koje sam se bila pripremila, odjenula uniformu i odvezla se sa mnom u školu. Volim doći sat vremena ranije u slučaju da netko od učenika treba kakvu pomoć. Riley obično ode u Darinu učionicu i crta. Ona bi definitivno trebala biti jedna od učenika kojima dajem instrukcije na dopunskoj. Riley je u mom drugom razredu na satovima biologije; sve što je dosad naučila ili je zaboravila ili uopće nije radila u staroj školi. Gleda u slajdove i ne zna raspoznati stanice. Krvna stanica izgleda joj isto kao biljna stanica. Ukazujem joj na razlike, ona se slaže, no idući dan opet zaboravi. A ne može se sjetiti niti jednog znanstvenog naziva. Isprva sam mislila da ima vizualno pamćenje, budući da je toliko privlači umjetnost. Sad mislim da ima praktično pamćenje, pamti samo ono što je radila svojim rukama. Njezin je glavni problem što ne može razmišljati apstraktno. U svakom slučaju, poanta je u tome da joj treba 114 www.balkandownload.org

što više pomoći u prirodnim predmetima, zato što joj ne idu dobro. — Ja učim sama — rekla mi je Riley kad sam joj predložila da dođe na instrukcije. Nismo još pisali test pa ne mogu potpuno procijeniti kakva će biti u mom predmetu. Ali lagala bih kad bih rekla da se za nju ne brinem. — Nemoj biti tvrdoglava. Nije zločin biti malo slabiji u prirodnim predmetima. Možda će ti bolje ići fizika. Jednoga dana za ručkom započnem ovu temu s Darom. — Što ona crta? — pitam. Riley mi nije pokazala niti jedan rad od onih što ih je napravila na satu, a Dara ih čuva u ormaru do kraja godine kada priprema izložbu za roditelje. — Pretežno ljude. — Dara zamišljeno žvače salatu od špinata. — Uvijek govorim kako svi najčešće crtaju ili ljude ili pejzaže. Ona definitivno ljude. Ali, pokušavam je navesti da prijeđe s figurativnih crteža na eksperimente u drugačijim medijima. Nemam pojma o čemu govori. — Dakle želiš od nje stvoriti Picassa? Dara se nasmiješi. — Više ili manje. No, Picasso je također realistično slikao prije nego je počeo stvarati apstrakciju. — Smiješno. U staroj je školi dobila trojku iz likovnog. A ni ocjene iz zalaganja nisu joj bile visoke. — Razmišljam što joj je moglo tako spustiti ocjene iz zalaganja. Pričanje na satu? Zaboravljanje domaćih zadaća? Ove ocjene ponašanja, koje se daju uz ocjene iz predmeta, uvijek su mi se činile proizvoljnima, isuviše ovisne o profesoru. Neki 115 www.balkandownload.org

profesori učenicima čak spuštaju ocjene jer ne sudjeluju na satu, jer su previše tihi. Pažljivo slušanje kod mene nije minus. — Možda joj nitko prije nije pružio priliku ili joj je možda pomoglo preseljenje u ovu malu školu. — kaže Dara. — Mislim da je prije stvar u uniformi. — Pogledala sam prema Riley. Sjedi za stolom u menzi sa Sam i njezinim frendicama. Kosa joj je narasla, sad je već primjetan svijetli izrast na crnoj kosi. Nisam sigurna što je potrebno da je ponovno umjetno posvijetli, ali sigurna sam da bi bilo skupo i oduzelo puno vremena. Zaključila sam da i puštanje kose da izraste sasvim dobro funkcionira. — Uniforme sve rješavaju. — Podigla sam obrvu i pogledala Darinu kombinaciju — kričavo ružičastu bluzu s crnim hlačama i crno-bijelim prugastim šalom. Ona odmahne rukom kao da me ne želi slušati. Nalaktila sam se i pitala zamišljeno: — Jesam li dovoljno majčinski nastrojena? — Misliš brižna? Topla i nježna? — Dara ogrize maleni komadić mrkvice. — Nimalo. — Ne mogu biti ono što nisam. — Svatko može promijeniti svoje ponašanje, Gal. To je ono što i mi tražimo od djece. — Malo sam prestara da se mijenjam. Dara obriše prste i lice joj ozari osmijeh. Pogledam kamo gleda. Gospodin Morton. Na sebi ima ljubičastu košulju sa sitnim kvadratima i crno-ljubičasti pulover s rombovima na kaki hlače. Nisam navikla na muškarca u ljubičastom, ali njemu dobro 116 www.balkandownload.org

pristaje. Primjećujem kako se sve djevojke smijulje dok prolazi, ali on toga na sreću nije svjestan. Sjeda za naš stol i kaže: — Razmišljao sam o tome da bismo trebali izraditi balistu za Znanstvenu olimpijadu! — Što je balista? — upadne Dara. — U biti, katapult. — Ispila sam svu dopuštenu vodu u jednom gutljaju. Dođavola. I dalje sam žedna. Zagrizam jabuku da dobijem makar malo njenog soka. — To je za natjecanje koje se zove “Napad na dvorac”. Kimnula sam glavom gospodinu Mortonu. — Ja u njemu nisam nikad sudjelovala, ali ako vi želite, možemo probati. Dara izgleda uzbuđeno. — Napad na dvorac? Zvuči zabavno. Da izradimo i neke srednjovjekovne kostime? Gospodin Morton i ja osmjehnuli smo se jedno drugome. Oči su mu vesele. Nekako plešu. — Pretpostavljam da možete, ali tu se više radi o primjeni fizikalnih zakona. — Pričat ćemo o tome na satu pripreme za Znanstvenu olimpijadu. Jeste li spretni u stolarstvu? Nitko od nas nije. Zato dosad nismo ni napravili katapult. Namrštio je nos. — Mogu složiti IKEA-in namještaj. — Pa i to je bolje od većine. Ali trebat će nam i jedan pravi stolar, možda neki od roditelja pristane dobrovoljno, da ne bi bilo da smo nekoga zaskočili, ili tako nešto. — Opet smo se osmjehnuli jedno drugom. Pogledala sam na sat. — Vrijeme je za moje lijekove. Vidimo se kasnije, ljudi. Ustala sam da pospremim za sobom nakon ručka, a u trbuhu sam osjetila neobično treperenje. Zbog Mortona? 117 www.balkandownload.org

Ne može biti. Ja se šalim sa svima. Bacila sam smeće u kantu, okrenula se i pogledala prema stolu, taman da vidim Daru kako se naginje prema njemu, s rukom na njegovoj podlaktici, a Morton se smije nečemu što mu ona govori. Mislila sam da nije njezin tip. Ali opet, kada je Dara uopće imala svoj tip? Bolji je za nju od većine bezveznjaka s kojima se viđa. Osjetim duboko u sebi nešto poput ljutnje ili frustracije. Odlazeći zalupim vratima menze malo jače nego što je bilo potrebno.

118 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Sretan vam travanj! Sretno proljeće! Sretan vam mjesec bubica! Ne smijete zaboraviti da baš svako jutro operete dno vašeg pupoljka. No, budete li koristili pesticide, razrijedite ih napola za mlade, nove ruže, da ih ne spržite. Vaše će ruže propjevati ukoliko ih budete jednom tjedno hranili ribljom emulzijom. (Pas će vam podivljati! Avaj, kako to zaudara!) Ovaj mjesec trebate ih jednom nahraniti i našom “superhranom” sa cinkom, željezom i magnezijevim sulfatom.

119 www.balkandownload.org

iley i ja ušle smo polako u rutinu. Najčešće se vratimo kući kasno popodne, nakon što smo obavile sve u školi. Ja se onda brinem za ruže, a Riley piše zadaću. Potom spremam večeru, a ona i dalje radi za školu. Po potrebi peremo rublje. To je više-manje normalan život, osim dijalize. Zapravo je prilično ugodno kad je netko pored tebe. Ponedjeljkom nakon škole idemo u samoposluživanje. Riley sam prepustila planiranje naših obroka, budući da toliko oko toga prigovara. Prvi je tjedan provela dva sata na internetu u potrazi za gurmanskim receptima. Bacila sam jedan pogled na njezin popis: mlada rikola, koljenica novozelandske junetine, divlji aljaški losos. Nasmijala sam se toliko glasno da sam se morala nasloniti na kolica da ne padnem, što je dakako privuklo poglede ostalih kupaca. — Riley, draga, pa nismo Rockefelleri. — Tko su Rockefelleri? — Riley se zarumenjela sve do kragne. — Nismo Hiltoni — objašnjavam da lakše shvati. Vraćam joj popis. Napisan je na jednom od onih besplatnih blokića koje dijele agenti za nekretnine; Riley je čovjekovo nasmiješeno lice otisnuto na listićima ukrasila brkom i rogovima. — Molim te, drži se profesorskog budžeta. 120 www.balkandownload.org

— Ali kako da promijenim svoj meni? Već smo u dućanu. — Prekrižila je ruke očajna kao da sam joj rekla da asteroid leti prema Zemlji. Uzimam letak supermarketa, gurajući kolica u stranu da ne blokiram izložene jagode. — Kupuj ono što je na sniženju. Tako započni planiranje. I po mogućnosti namirnice koje znam skuhati. Prolazimo dućanom, birajući suhe špagete, staklenke umaka i svinjske kotlete na sniženju. — Pa ovo zapravo i nije tako loše — kaže Riley, stavljajući u kolica dvadeset i pet dekagrama dimljene slanine u bijelom papiru. — Da. Nikome još nije naškodilo. — Uzimam dinju i dajem joj da pomiriši i odredi je li zrela. Provjeravamo datume isteka roka trajanja na mliječnim proizvodima, gledamo najniže police na kojima su izloženi proizvodi bez robne marke, odlučujemo što ćemo zamrznuti za kasnije. Nisam ni svjesna koliko imam znanja o kupovini špeceraja, koje je samo trebalo na nekoga prenijeti. Nacerila sam joj se u redu za blagajnu. — Što je? — pita me Riley i vrati primjerak senzacionalističkog tabloida. — Ništa — odgovaram, i dalje s osmijehom na licu. — Samo sam sretna. Je li to zločin? — Neeee. — Smije se, a oči joj se rašire. — Ali je čudno. U drugom tjednu travnja moji roditelji vratili su se kući s odmora i doznali za Riley. Iste sekunde sjeli su u auto i došli do nas, iako su se trebali odmarati od leta. Stigli su u subotu, sredinom jutra, što znači da su krenuli u zoru. Riley i ja smo čuli kako dolaze i otišle smo ih dočekati na kućna vrata. Mama je, naravno, prva otvorila vrata njihova 121 www.balkandownload.org

dvosjeda. Pridržavala se za suvozačeva vrata dok je ustajala i polako se okrenula prema meni. Desni joj je kuk artritičan i uskoro će ga morati zamijeniti. Obučena je u jednu od svojih lepršavih maksi haljina, a kosa joj leti. — Gal — poviče i počne me gušiti u zagrljaju. Miriši po nečemu pikantnom. Kihnula sam. — Oprosti, mama, to je zbog tvog parfema. — Ajme draga, oprosti. — Korakne unatrag i zabrine se više nego što sam željela. — Odmah ću se istuširati. — Ma ne, mama, u redu je. — Dobro izgledaš. — Nakon toga okreće se prema Riley. — Ajme, kako si izrasla, pogledaj ti to, unučice moja! — Bok, bako. — Riley pristaje na zagrljaj i preko maminog ramena zakoluta očima. I tata je izašao iz auta i zagrlio me svojom velikom rukom. — Hej, mala. Imaš neki projekt kojim bih se mogao pozabaviti ovaj vikend? Tata mi uvijek popravlja sve što treba kada dođe u posjet: pipe koje kapaju, nakošene slike, prozore s lošom izolacijom. Kao prvo, mrzi sjediti na mjestu, a kao drugo, ja sam zbilja beznadna, što se tiče kućnih popravaka. Sve ostavljam za njega. Razmislila sam sekundu: — Ima jedna stvar s kojom bi mi mogao pomoći. Nije za mene, nego za školu. Gospodin Morton nacrtao se za sat vremena, u trapericama i posve čistoj Lacoste majici, iako je došao s tatom raditi na katapultu. Danas će izgraditi probni model, izrezati sve dijelove za drugi, a onda će gospodin Morton pokazati 122 www.balkandownload.org

djeci kako da naprave svoj kao projekt za Olimpijadu. Gospodin Morton vozi crni audi kabriolet, isuviše dobar auto za profesora. Drvo za katapult je pričvršćeno na krov, na nosaču za skije. Na trenutak se zadržava u autu, kao da želi poslušati kraj neke pjesme. Ili možda oklijeva. Pretpostavljam da nije mislio kako ću tako brzo započeti s realizacijom njegova projekta katapult. Riley s treskom otvara ulazna vrata i skače niz dvije stepenice odjednom. — Gospodine Morton! — Riley. — Nasmiješio joj se opušteno. — Ti ćeš nam pomagati? — Ne bih željela da si odreže prst — vičem dok izlazim van i škiljim na sunce. — Veća je vjerojatnost da će se to meni dogoditi — nasmijao se gospodin Morton. Izvadio je iz auta i izgrebanu crvenu kutiju za alat. Znači da je koristi. On i Riley spuštaju drvo s krova. Odlazimo u garažu, gdje je tata priredio radni stol preko dva kozlića za piljenje. — Tata, ovo je gospodin Morton. Gospodine Morton, moj otac, Tom. — Zovite me George. — Gospodin Morton protresao je čvrsto ruku moga oca. — Ruka ruci, nismo Turci! — Pogledam Riley da vidim negoduje li na tatinu otrcanu foru, no ona je ignorira. Kladim se da bi pobjegla niz ulicu vrišteći od užasa da sam to ja izgovorila. Tata uzima daske i stavlja ih na radnu površinu. — Gal kaže da imaš i nacrt za tu napravu? — Jutros sam ga isprintao. — Raširio je plan po stolu. 123 www.balkandownload.org

Proučavam dijagrame. Radi se o malenom katapultu dizajniranom za lansiranje jastučića punjenih rižom. Treba ih ubaciti u kantu. Tko to uspije izvesti najpreciznije, pobjeđuje na natjecanju. Pogledao me podigavši obrve: — Trebali smo i učenike pozvati da dođu pomoći. — Previše babica... — Tata je izvadio svoju električnu pilu. — Ne želimo hrpu klinaca da nam tu smetaju. Samo Riley. Ona će mjeriti. Pruža joj metar. — Ja? Zašto ja? — Uzima ga kao granatu bez osigurača. — Kolika je dužina? — Pogledaj plan. — Pokazujem joj mjere. Devedeset i jedan centimetar. Škiljeći gleda u metar dok ga izvlači. — Je li to to? — Nasumično, čini se, pokazuje neku mjeru. — Jesi li i ti dio znanstvenog tima, Riley? — Gospodin Morton se blago osmjehnuo. Ona pogleda u mene kao da očekuje da ja odgovorim. I jesam. — Ona je više umjetnički tip. — Mogla bih pokušati. — Riley me pogledala izazivački. — Mogu više stvari istodobno. — Znam. — Čini se da nikada ne mogu pogoditi što joj se mota po glavi, osim da će uvijek biti suprotno od onoga što ja mislim. Ne sjećam se da sam bila tako naporna kad mi je bilo petnaest godina. Nikad nisam prošla tu fazu hormonalnog durenja. Rasprostrla sam planove i dodatno provjerila mjere. — Riley, malo si predaleko potegla... Tata je ispravlja i ona označava. — Dva se puta mjeri, a jednom reže — kaže tata. 124 www.balkandownload.org

Ona mjeri ponovno. — Ne mogu procijeniti je li točno. — Čak niti ne gleda u traku ili nacrt. — Mislim da sam ranije bila u krivu. — Uopće se ne trudiš. — Posegnula sam za metrom, ali ga ona privuče sebi. — Daj da ti pokažem kako to funkcionira i šta znače ove male oznake... — Znam što znače. Označavaju centimetre. — Ne, one male, sićušne. Da znaš što označavaju, bilo bi ti jednostavnije. — Ne želim znati. Nije me briga. — Baci metar na pod. — Ugh, ovo je ionako glup projekt. Gledam prema ocu, no on je zaposlen s komadima drveta. — Hajde, samo pokušaj. — Ne mogu sve! — Lice joj se izobličilo kao da joj je popila limunov sok. Napućim usnice. Navikla sam na frustrirane učenike. Ali nisam navikla da je u tome toliko emocija. — Smiri se i pokušaj ponovno. Možeš ti to. — Ti to učini. Ja ću pomoći baki oko ručka. — Bacila je olovku i otrčala. Olovka je odskočila i otkotrljala se ispod police s božićnim ukrasima. Tata upali pilu. — Podsjeća me na njezinu majku. — Nažalost. — Sagnula sam se da potražim olovku. — Dopustite meni. — Gospodin Morton se saginje i gleda ispod police. Žao mi je što nisam pomela barem paukove mreže. — Čuvajte se crne udovice. On legne na trbuh i posegne duboko u tamu da pronađe olovku, a onda briše prašinu s traperica. — 125 www.balkandownload.org

Primijetio sam da Riley ima nizak prag frustracije. — Mislite? — Izašli smo van, dalje od zvukova pile i podalje od kuće, jer sam pomislila kako se Riley namjestila s uhom priljubljenim na prozor. Pričam mu o njezinoj prošlosti i o tome kako je došla kod mene. — Nije u kontaktu s ocem? — Ne više. Nekoliko ranih godina provela je s njim. On je sada više-manje kao donator sperme i povremeni novčanik. — Prekrižila sam ruke. — Ali, moja je sestra odlučila živjeti na određen način. A njezino dijete ispašta. Pogledao me ravno u lice. — Jako je lijepo od vas što ste prihvatili da dođe ovamo živjeti. Sjetila sam se trenutka kada se pojavila Riley; kako mi je prva pomisao bila da je pošaljem kod mojih roditelja. A onda sam se sjetila kupovine s Riley. Palo mi je na pamet što sve Becky propušta. Ili što je već propustila, kroz sve ovo vrijeme. Nisam sigurna da želim da Riley ikad ode. Pročistila sam grlo. Obično mi je neugodno primati komplimente. Slegnula sam ramenima. — Ona je moja nećakinja. Njegov pogled se zaustavio na ružičnjaku. Pomislila sam da će me sad upitati nešto o ružama, ali nije. Izraz tuge prešao mu je licem, i to više no što Rileyna priča zahtijeva. Pomislila sam trebam li ga pitati što nije u redu, ali ga ne poznajem dovoljno dobro. Ne volim kada se ljudi petljaju u moj život, kada mi kažu da izgledam umorno ili bolesno, ili žele znati sve mračne detalje. Odlučila sam pričekati. Ako mi ispriča, ja ću ga poslušati. Udahnuo je i fokusirao se ponovno na sadašnjost. Nasmijao se. — Hajdemo se vratiti našem 126 www.balkandownload.org

srednjovjekovnom oružju.

127 www.balkandownload.org

ponedjeljak ujutro s mamom idem na IVP. — Ovo mi se nimalo ne sviđa. — Mama stišće volan toliko jako da su joj pobijelile jagodice prstiju. — Alergična si na tu boju. — Nemam izbora, mama — izgovaram mehanički. Vodimo isti ovaj razgovor već dvadeset i četiri sata ili duže. Bojim se da će mama doktoricu preplaviti valom majčinske srdžbe i da nikada neću dobiti bubreg. — Oni su idioti. Idioti. — Slina prska dok negoduje. Nestala je ona umjetnica u lepršavoj haljini, prepuna nježnosti. Kosa joj je zavezana u čvrstu punđu, na sebi ima plišanu trenirku, crvenu poput trešnje, najbliže poslovnom odijelu od svih stvari koje posjeduje. — Smiri se, mama. — Tvojoj doktorici treba objasniti kako stoje stvari. Super. — Molim te, nemoj izazivati doktoricu Blankenship. Ionako me mrzi. Stala je na parkirnom mjestu i okrenula se prema meni. — Gal, da sam bila upola ovako nasrtljiva kad si bila mala, ti bi sad imala svoj vlastiti bubreg. — Teško guta. Potapšala sam je po ruci. Mama nikada neće preboljeti svoj osjećaj krivnje, jer misli da je trebala postupiti pametnije. Ali, nije ona kriva. Vjerovala je doktorima, mislila da će oni 128 www.balkandownload.org

doznati što nije u redu, da neće dopustiti da mi bubrezi stradaju. Nikada više nećemo doktore smatrati bezgrešnima. Unutra nas čeka doktorica Blankenship. Pruža ruku mojoj majci. — Gospođo Garner, lijepo Vas je ponovno vidjeti. Mama joj nesigurno stisne ruku. — Ne sviđa mi se ovo nimalo. To s bojom isprobali smo kada je imala dvanaest godina i doktor mi je rekao da će umrijeti ako to ponovi. Doktorica Blankenship trepne. — Poduzeli smo sve mjere predostrožnosti. Molim vas da se ne brinete. Mama frkne nosom. — Da imate djecu, znali biste da je to besmisleno govoriti majci. Za promjenu, doktorica Blankenship ostala je bez riječi. Spustila pogled. Nasmijala sam se u sebi. Mama i ja sjele smo u čekaonicu dok se oni ne pripreme za mene. Ovo nikada nisam razumjela u vezi s ordinacijama: uvijek traže da dođeš ranije, iako ne planiraju započeti još satima. Mama lista tabloide raspoređene po stoliću u čekaonici. — Moram ti reći da nisam čula za više od polovice ovih ljudi. — Ja, na žalost, jesam. — Pogledom sam potražila Scientific American ili barem National Geographic, ali nisam našla niti jedan primjerak. — Teško je nagovoriti djecu da uče kad je lakše postati poznat snimanjem pornića. — Gal! — Mama se doslovno zarumenjela. 129 www.balkandownload.org

— Hej, pa nije stvar u meni, nego u njima. — Sigurna sam da Riley ne razmišlja na taj način. — Mama je otvorila prastari broj Good Housekeepings. Uzevši u obzir da je Becky nije naučila kupovati špeceraj, ne mislim niti da joj je usadila moralne smjernice za život, pogotovo s područja pop-kulture. — To sve ovisi o tome što ju je mama naučila, zar ne? — No, sad je na tebi da je podučiš. — Mama se pravila da čita časopis, ali jednim me okom budno pratila. — Trudim se. — Mislim da mi ne ide loše. Riley dobro napreduje u školi, unatoč mojim početnim sumnjama. Omiljena je među profesorima. Učenici su je dobro prihvatili, kako mi se čini. Nije se žalila. — Mora da ti nije lako, od nule do tinejdžera u jednom koraku. — Mama me lagano potapšala po koljenu. — Znaš da ću je uvijek preuzeti, ako ti postane neizdrživo. Nakostriješila sam se. — Mogu ja to izdržati. Mama kimne glavom. Razumijem, ona mi nudi izlaz, opciju da priznam kako ne mogu izdržati odgovornost za dijete, čak iako se radi o gotovo odrasloj osobi. Ali i Riley i ja smo dobro. Barem mi se tako čini. Sada me obuzela sumnja, mali uragan koji je pokrenula moja vlastita majka na način na koji to mogu samo žene s kojima si u krvnom srodstvu. Izdahnula sam s olakšanjem iako je sestra prozvala moje ime i došao je čas za zastrašujuću operaciju. Polegli su me na krevet. Sestra priprema intravenoznu s prednisonom i benadrylom. Mama sjedne uz mene. — Pobrini se da me ne usmrte — kažem. Natjerala sam samu sebe da se opustim. Ovo je za moj bubreg. Moram ovo podnijeti da bih dobila svoj bubreg. 130 www.balkandownload.org

Zamišljam zdrave bubrege koji plešu. Bubreg kako mi snažno radi, pretvoren u zdravi organ umjesto onog koji je već napola mrtav u meni. Pokušat ću sve za svoj bubreg. Prije nekoliko godina otputovala sam u Santa Barbaru da bih se sastala s hipnotizerom koji me tretirao jednom tjedno. Njegov je ured imao pogled na Pacifik. Hipnoza je dobro funkcionirala protiv bolova, ali nije nimalo pomogla mome bubregu da se zaliječi. Išla sam godinu dana i kod akupunkturologa i ležala s iglama u leđima po pola sata, sve u pokušaju da oživim bubreg. Pisala sam znanstvenicima koji su uspjeli uzgojiti nove bubrege u miševima, kandidirala se da postanem ljudski pokusni kunić; ali svi su rekli da je isuviše rano da na meni isprobaju svoju proceduru, jer je tehnologija barem desetljeće udaljena od svoje primjene. I mama i ja molile smo se za pomoć svakom svecu u katoličkom kalendaru. Moj svetac zaštitnik protiv bolesti bubrega je sveta Margareta Antiohijska. Postoje molitveni krugovi starijih gospođa diljem Sjedinjenih Država koje mole za čudo, za oživljenje mojeg bubrega, a čine to na nagovor moje majke i njezine ekipe, koja šalje lance mailova o mojoj bolesti. — Sveta Margareto, moli za mene — govorim, vjerojatno samo u svojoj glavi, budući da sam prilično sigurna da su mi se usnice prestale pomicati. Prije sam se pitala mrzi li mene Bog. A onda, kad mi je bilo otprilike dvadeset i četiri, doživjela sam prosvjetljenje. Bog me ne mrzi više nego što mrzi bilo koga drugoga. Dobri ljudi umiru, užasni ljudi vode bezbrižan život. On je božanstvo koje se ne petlja previše u to kako stoje stvari. 131 www.balkandownload.org

To je cijena slobodne volje. Nismo pijuni u igri, kao u Sudaru Titana. I stoga, ako je ovaj IVP pregled ono što treba napraviti, neka tako bude. Što bude, bit će. — Tu sam — čujem mamu. Intravenozna igla ulazi. Jedva da to registriram. Benandryl mi ulazi u sustav i ja se onesvijestim. Stojim u ružičnjaku, samo, to je savršeni ružičnjak. Nema buba, nema čak ni zemlje, samo biljke u cvatu. Moja je kuća nestala. To me uopće ne pogađa zato što je nebo savršeno vedro. Vidim svoje dvije roditeljske Hulthemije, one s kojima sam započela prošle godine. Saginjem se i mirišem majku biljku. Ne rastu iz zemlje kao što bi trebalo, nego iz sterilnih bolničkih podova. Riley stoji u blizini i drži crno crijevo koje nije spojeno ni sa čim. — Zalijevam ruže, draga teta. — Ne obraća pozornost na ono što radi, cvjetovi su poplavljeni. Umrijet će! — Prestani, Riley. Ignorira me. — Znam što radim. Pokušavam se pomaknuti, da dođem do nje i zaustavim je. Ali sam prikovana, nepomična. Kad pogledam prema dolje, shvaćam da nemam noge. Potpuno je očito da i sama postajem ružom. Byron se pojavljuje ispred mene, prsa mu se gotovo sudaraju s mojim očima. — Gospođo Garner? — Drži ružu koju planiram ponijeti na natjecanje. Oči mu izgledaju tako 132 www.balkandownload.org

jako jako plave, poput egzotičnih oceana koje nisam nikada vidjela. — Čestitam. Osvojili ste zlatnu medalju. — Jeej!! Pobijedila sam! — Okrećem glavu i očekujem da ću ugledati Riley, svoju majku i svoga oca kako tamo stoje. Ali ondje je samo prazan staklenik. Okrećem se, nema ni Byrona. Nestale su i moje ruže. Ruža u mojoj ruci postaje sve toplija i toplija sve dok se ne otopi u mlazove tekuće lave pa je bacim na pod uz bezglasni krik. Otvaram oči. Čujem srce kako mi kuca u ušima. Majka mi nešto viče iz daljine. Doktorica Blankenship stoji uz moje noge, a nove joj bore gužvaju lice. Nije toliko mlada koliko sam mislila. Medicinska sestra pritišće mi masku s kisikom na lice. Prva mi je pomisao da moram pitati je li Riley zatvorila vodu. Ne, to nije bilo stvarno. Čekam da se tragovi sna rasplinu. Nešto se loše dogodilo. Ali, i dalje sam živa. Oči su mi natečene i grlo me boli. Imala sam još jednu alergijsku reakciju. Nakrcali su me epinefrinom da me ožive. Mama se ispred vrata moje sobe nešto nerazumljivo dere na osobu koja je sprečava da uđe u prostoriju i slomi doktorici vrat. Doktorica Blankenship stavlja palac i kažiprst na sljepoočnicu. — Jebiga — kaže gotovo nečujno. — Doktori ne bi smjeli psovati pred pacijentima. — Glas mi je promukao. Ona se vidno opusti od olakšanja. — Stabilno ste, Gal. 133 www.balkandownload.org

Razmišljam da joj kažem kako sam je upozoravala, ali ipak odlučujem da to ne učinim. Definitivno ću joj reći, ali kasnije. — Pa, dobijam li sad svoj bubreg? Na licu joj je bolan izraz. — Samo malo, jedno po malo. — Došetala se do mene i položila svoj dlan preko moje ruke. Opet je jako hladan. — Bože, doktorice, zar ste vi vampirica? — Pokušala sam se pomaknuti, no shvatim da nisam dovoljno jaka. — Dobila sam i osip na licu, zar ne? Kimne glavom. — Bit ćete u redu. Upotrijebili smo samo minijaturnu količinu boje i iste smo je sekunde prestali davati kad vam je pozlilo. — Jeste uspjeli obaviti rentgen? — Ne. Uzdahnula sam. — Onda je ovo bilo potpuno beskorisno. Mama napokon uleti u sobu i dotrči do mene. — Gal! Dobro si! — Naravno. — Grlo mi se otvorilo do kraja. — Samo sam umorna. I zima mi je. Mogu li dobiti još jednu deku, molim vas? — Donijet ću vam. — Doktorica Blankenship ode, sretna što ima izgovor da se udalji. — Grize je savijest. — Legla sam opušteno na jastuk. Već se osjećam bolje. — Tako joj i treba. Pa što smo joj govorile? — Znam, mama. — I dalje sam mamurna, razmišljam o svome snu. Lijekovima će trebati neko vrijeme da prestanu djelovati. Vjerojatno ću tu morati ostati preko noći. 134 www.balkandownload.org

Pomisao na to me ljuti. Večeras sam trebala zalijevati, provjeriti ponovno pupoljke da vidim ima li napretka. Sutra moram s pupoljaka isprati bube. Trebala sam to, zapravo, napraviti i danas, ali nisam imala vremena prije zakazanog termina. Mrzim bespotrebno ostajati u bolnici preko noći. Nikad ti ne daju da se normalno naspavaš, cijelo te vrijeme bude da provjere jesi li i dalje živ. — Mama, daj nazovi Brada i reci mu da ode obaviti što treba s ružama, hoćeš li, molim te? — Samo ih treba zaliti? Pa mogu to napraviti tata i Riley. — Ne. Brad zna što treba učiniti. Reci Bradu, molim te. — Tonem u san, razmišljajući kako je smiješno što se u ovakvo smrtonosnoj situaciji brinem oko nekih biljaka. — Učini to, mama — mrmljam. — Nemoj zaboraviti.

135 www.balkandownload.org

oji roditelji ostali su kod mene nekoliko dana duže nego što mi odgovara da ostanu, jer se mama fokusirala na pronalažanje znakova mojeg ozdravljenja kao Sherlock Holmes na neki svoj slučaj. Jednom mi je čak držala ogledalce ispod nosa dok sam spavala. Naglo sam se probudila i u njega zabila nos. — Joj! Mama, koga to vraga radiš? — Oprosti, oprosti — šapnula mi je povlačeći se u mrak, dok je duga kosa lepršala oko nje. Da ne znam da mi je to mama, pomislila bih da je neka utvara. Mojem ocu povod za duži ostanak bilo je to što još nije dovršio katapult. Polako je dovršavao tu spravu, jednostavan projekt koji je mogao biti gotov onog poslijepodneva kad je došao Morton. Znam da ga je na to mama nagovorila, zato što sam ga vidjela u garaži kako uzima duge pauze i sluša prijenose utakmica na radiju. Prčkao je i po ostalim stvarima u garaži, mijenjao ulje u autu, na zid vješao slike. Mama je kupila ormar i radni stol u lokalnoj robnoj kući za Riley, a ocu je trebalo jako dugo da to složi. Napokon, prošlog vikenda, završio je sve projekte. Iskoristila sam priliku da ih izbacim. Pristojno, naravno. Uspjela sam ih nagovoriti da odu jer sam obećala da će 136 www.balkandownload.org

Brad svraćati i pomagati s ružama, namirnice će mi dostavljati u kuću. Kao bonus, pritišćem i Riley. — Reci im da ćeš ti pospremati i da ćeš me podsjećati da uzmem lijekove. — Hoću li? — Riley uživa u društvu bake i djeda. Baka joj kuha što god poželi ili joj to kupi. Vjerojatno jede dvije zdjelice sladoleda dnevno. Na sreću, ima Beckyn metabolizam. — Nećeš me morati podsjećati na lijekove. To mogu sama. Ti ćeš samo pospremati — šapćem joj u hodniku dok mi mama mi jenja posteljinu. Pere je dva puta tjedno u vreloj vodi zato da me ne bi smetala prašina i grinje. Ja sam puno opuštenija. — A što ću ja imati od toga? Odmjerim svoju nećakinju. — Ne bi trebala imati ništa od toga. Ovo činiš zato što si dio domaćinstva. Nisam s njom provela puno vremena nakon što sam se vratila iz bolnice, prije pet dana. Moji su je roditelji vozili u školu i iz škole, a ako nije bila u školi, bila je kod Sam, s izgovorom da uče, ali vjerojatno su gledale slike pop zvijezda ili nešto slično. Čula sam je kako se žali na nedostatak zabavnih aktivnosti u mjestu, bez obzira na to što su joj baka i djed u posjetu. Moja je bolest za nju samo neugodnost. Prisjetila sam se majčinih riječi. Možda bi Riley bilo draže da nije sa mnom, da je negdje gdje joj strah od bolesti ne bi bio stalni pratilac. Oklijevam, pitajući se hoće li to shvatiti kao odbacivanje. — Riley, bi li radije živjela kod bake i djeda? Kladim se da bi oni pristali. 137 www.balkandownload.org

Napućila je usnice. Ne mogu procijeniti je li idejom zadovoljna ili užasnuta. Osjećam olakšanje jer Riley sad ima izbor. Ako želi ostati, to je njezina slobodna volja. — Dok se ne odlučiš, možemo jedna drugoj pomagati. — Ispružila sam ruku. — Dogovoreno? — Dobro. — Rukujemo se, a njena ruka je jača no što je bila kad je došla. Popunila se. Obrazi joj više nisu toliko upali. Barem sam nešto napravila kako treba. — Bako! — Riley se izderala. — Moram ti nešto reći. Pomagat ću teti. I tako su moji roditelji otišli.

Ljetni sajmovi ruža znaju biti opasni; pupoljci se moraju prebacivati u mini-hladnjacima. Više volim proljetne sajmove, iako ih je manje. Na zapadnoj obali ruže cvatu ranije pa ranije počinju i sajmovi. Nikada ne bih preživjela u nekoj hladnijoj saveznoj državi, gdje treba dulje čekati na svoje ruže. U nedjelju popodne, Brad i ja radimo u stakleniku. Sićušni plavi iPod zakačen mu je za majicu, bijele mu žice ulaze u uši poput dvije pijavice koje sišu mozak. Čujem neki nabijajući zvuk. Potapšala sam ga po ramenu. — Stišaj to. Oštetit će ti se sluh. Posluša me s osmijehom i razmaže blato preko preplanulog lica. 138 www.balkandownload.org

— Da, gospođo. Prolazim kroz redove mladica i odlučujem koje ću baciti. Čuvam samo one koje bih mogla odnijeti na sajam, koristiti kao roditelje i razmnožiti. Zamolim Brada da priredi posude sa zemljom. Koristim mješavinu koja se zove Kraljica sajma, namijenjenu isključivo ružama, a sastoji se od komposta, mahovine, kokosovog vlakna i pijeska. Prodaje se u lokalnom vrtnom centru gdje imam otvoren račun. Šaljem onamo Brada da pokupi vreće od deset kila mješavine i spremi ih u vrtnu šupu. To je ono dizanje teških tereta na koje ne smijem ni pomisliti. Niti bih to mogla dići, prevrnula bih se. Brad mi je pripravio na desetke zemljanih lonaca, tako da mi budu spremni kad god ih zatrebam. Hodam kroz staklenik, još jednom pregledavajući sve mladice. Čupam one s čudnim listovima i neobičnim pupoljcima pa ih bacam u svoj zeleni kontejner za biljni otpad s kotačićima kako bi kasnije bile pretvorene u kompost. Radimo bez razgovora. Poznajem Brada od prvoga razreda srednje škole. Iako je u školi glasan, pored mene je tih. Ljude ne ohrabrujem da puno brbljaju. Čak i kad se šišam, frizerka koja svima priča o majčinoj operaciji debelog crijeva, u tišini radi na mojoj kosi. Becky, s druge strane, potpuna mi je suprotnost. Bilo tko i svatko s njom odmah zapodijeva razgovor. Prodaja je za nju dobra profesija. U teoriji. Riley ulaskom u staklenik prekida moj tijek misli. Pokušala se tiho provući, ali se spotakla o crijevo i pala, porušila Bradove lonce sa sjemenkama i razbacala skupocjenu zemlju po svim kutovima svemira. Ustaje tiho 139 www.balkandownload.org

stenjući. Vidim da nije bio strašan pad, ništa gori nego za vrijeme tekme na satu tjelesnog. Ali se cijela zaprljala. — Jesi li dobro? — Brad se nasmijao i sam prekriven prljavštinom. Pruža joj ruku. — Nije smiješno. Kakva se to osoba smije onome tko padne? — Riley je ozlojeđena. — Nisi se ozlijedila, Riley. Da se nismo nasmijali, plakali bismo radi prosute zemlje. — Izračunala sam koliko sam novaca izgubila. — Možda možeš nešto od toga spasiti. — Zar nećeš prvo pitati jesam li u redu? — Riley otklanja rukom Bradovu pomoć i otresa odjeću. — Ma, dobro si — kažem. Nikad nisam vjerovala da treba dizati paniku oko malih povreda. Stavi na to flaster, poljubi da ozdravi i kreni dalje. Što se više roditelj uzrujava, to je i dijete uzrujanije. Moja mama nije naučila kako se smiriti do moje desete godine. Riley je uspravila neke od posuda koje je prevrnula. Brad je donio metlicu i lopaticu. Tek sam tada primijetila komadić zgužvanog papira u njezinoj ruci. — Došla sam po tvoj potpis. Pridružit ću se znanstvenom timu. — Iduće godine? — Uzela sam dokument iz njezine ruke, pregledala ga prljavom rukom iako sam sama natipkala tekst. Riley želi biti u znanstvenom timu? — Ne. Ove. Pripreme znanstvenog tima počinju idući mjesec i nemamo više mjesta. Osim toga, njoj nedostaje zrelosti i stručnog znanja iz znanosti potrebnog za sudjelovanje. Svake godine želi sudjelovati više učenika nego što možemo primiti. Odabir provode profesori. Prisjetila sam 140 www.balkandownload.org

se Rileynog rada na katapultu. Kako je lako odustala! Možda bih imala drukčije mišljenje da je onda malo stisnula zube i pomogla. Ne. Riley je dobra u umjetnosti. A nije u znanosti i matematici. To je činjenica, kao i to da sam ja slijepa na boje, iako to žene ne bi trebale biti. Pokušala sam se sjetiti nježnog načina da je odbijem. — Riley, ne možeš ove godine sudjelovati. — Vraćam joj papir. — Koncentriraj se ti samo na školsku izložbu. — Gospodin Morton je rekao da mogu, da mogu graditi katapult! Kaže da se taman otvorilo mjesto u timu, a ipak ga je napravio moj djed... — Gospodin Morton je to rekao, kažeš? — U glavi bilježim opasku da s njim moram popričati. Ja sam na čelu tima. A ne on. Trebao me prvo upitati. — On je novi. On ne zna sva pravila. Prekasno je. — Ali... — Riley, trebala bi slušati tetu — kaže Brad uspravljajući se i plješčući rukavicama da otrese zemlju. Zaboravila sam da je i on ovdje. Riley ga pogleda zgroženo, potom se ohladi i uspravi: — Želim da i teta sluša mene. — Svi drugi u timu su se jako trudili da postanu članovi — kaže Brad stisnutih usta, isturivši bradu. — Siguran sam da ćeš iduće godine upasti u tim. — Riley me pogledala, ali je ja ne namjeravam uzeti u obranu. Slažem se s Bradom. Tu sebi ne mogu pomoći. — Pa, dobro. — Uzima potvrdu i presavija je u maleni prljavi kvadratić i stavlja u džep. — Smijem li naručiti 141 www.balkandownload.org

pizzu umjesto da kuham? Imam puno zadaće. Da je na meni, otvorila bih neku konzervu i pojela je iznad sudopera. Ali žao mi je što sam je morala odbiti oko znanstvenog tima. Trljam vrat. — Smiješ. Iza sebe pažljivo zatvara vrata staklenika. Glavu je spustila. Nešto me pogađa u njezinu držanju. A ne bih se trebala osjećati loše jer sam u pravu. Ne može ona raditi što god poželi. Treba to zaslužiti isto kao i svi ostali. Njezina joj majka nikad nije postavljala ograničenja. Ne, kod Becky je samo trebala pitati i to bi i dobila. Kasnije ću s Riley o tome porazgovarati... — Gle, Brad... — Okrećem se prema njemu. — Ovo je između mene i Riley. Nije bilo potrebno da se uključuješ, okej? — Ali to ju je uvjerilo da ste u pravu, zar ne? — Brad zabija motiku u malenu posudu. — Stojim iza toga što sam rekao. Vidio sam kakva je na zajedničkom učenju s kolegama, pušta ostale da odrade sav posao. A ona samo od nekoga prepiše bilješke. Ne bi imala uspjeha u znanstvenom timu. Shvaćam da stajem u Rileynu obranu, ali ipak... — Nova je, malo je zaostala s gradivom. Ne možeš od nje očekivati da bude među najboljima u razredu. — Ali ne želim da me sputava, gospođo Garner. — Šmrcne i obriše nos gornjim dijelom dlana. — Pa nikoga ona ne sputava. — Za sada. — Namrštio se. Ovo je njegova nova strana, koju još nisam vidjela. Pravednički srdit i ne odviše plemenit. — Riley je pametna 142 www.balkandownload.org

djevojka. Sigurna sam da će do iduće godine sustići ostale. — Vidjet ćemo. — Oprao je ruke u sudoperu i obrisao ih o traperice. — Moram krenuti. — Čekaj. — Zaustavljam ga. — Hodaš li sa Samanthom? — Nemojte biti smiješni. Ona ne smije izlaziti s dečkima. — Pogledao me u oči. Nakon što je Brad otišao, nakratko sam sjela na plastični dvorišni stolac i gledala u redove ruža. Sigurna sam da Riley neće umanjiti Bradovo znanje niti koga povući prema dolje. Zar je to ono što djeca o njoj pričaju? Naravno, Riley je upala u Školu sv. Marka samo zato što sam tamo zaposlena. Da je došetala s ulice sa svojim slabim ocjenama, doktor O'Malley bi je izbacio na cestu brže nego što bi stigla izmoliti Zdravo Mariju. A i ja bih to učinila na njegovu mjestu da nije moja nećakinja. Shvatila sam zašto me Brad uznemirio. Podsjetio me na neke moje kvalitete. I moram priznati da mi se to nije svidjelo. Stigao je dostavljač pizze i staklenik sam prepustila noćnom drijemežu. Kasnije te večeri nazvala me Becky. — Riley se danas povrijedila — govori i prije pozdrava. Trepćem, iznenađena. Izvadila sam ruke iz sudopera da se javim na telefon i od toga je slušalica skliska. Prebacujem je u drugu ruku, a mokru brišem ručnikom. — Ne znam na što misliš. — Pala je. Rekla mi je. Trebala bi je odvesti doktoru. — 143 www.balkandownload.org

Glas moje sestre je jasan i zabrinut. Nasmijala sam se, ta ona priča o padu u stakleniku. — Više joj je povrijeđen ponos nego bilo što drugo. Riley je u redu, Beck. — Zovem se Becca. Nije u redu. Osjećam joj u glasu. — Moja sestra se namjerno uzrujava. Igra na kartu starije sestre, iako je kao starija sestra uvijek bila samo starija, ali nikada pametnija. Stavljam telefon na spiker, ostavljam ga pokraj sudopera, napadajući ponovno masnu posudu. — Hej. Ako si tako zabrinuta, zašto ne dođeš doma i sama se za nju ne pobrineš? — Neki ljudi imaju nizak prag tolerancije na bol. Nikad ne pomisliš da tuđe ozljede bole kao tvoje. Frknem. — Jer obično i ne bole. — Mislim da bi je trebala odvesti na pregled. Ili joj barem dati ispričnicu za tjelesni. — Neću niša od toga napraviti. Nema osamdeset godina, Becky. Poskliznula se, pala i nije slomila ništa osim posude pune zemlje. Ako mi ne vjeruješ — sada se već derem u slušalicu — onda je nisi trebala poslati meni! — Grrr. — Becky je proizvela neki prigušen zvuk. — Nemoguća si. — Isto kao i ti. Istovremeno prekidamo liniju. Osjećam kako mi se ramena grče prema naprijed. Riley proviri u kuhinju, opet u svojoj Abercrombie kombinaciji. — Nisam mislila da će te nazvati. — Jesi li povrijeđena, Riley? — Ponovno je 144 www.balkandownload.org

pregledavam. Ne šepa. Ništa nije natečeno. Samo ima masnicu. — Ne znam. — Nisi. Slegne ramenima. Uzdahnem. — Znam da si tinejdžerica i sve to, ali možeš li malo smanjiti dramu? Zbog mene? Šmrcne i krene nazad prema dnevnom boravku. — Rekla je da ćeš upravo to reći. Valjda me ipak sestra poznaje bolje nego što sam mislila.

145 www.balkandownload.org

an Sajma ruža, posljednja subota u travnju, počeo je naoblakom. Nadam se da će se siva koprena oblaka rasplinuti i da će izaći sunce. Negdje sam pročitala da je znak slabog uma kad ti raspoloženjem upravlja vrijeme, ali na žalost, moram priznati, u tom je slučaju moj um slabašan i tanak kao starinski negliže. Minutu sam sjela na rub kreveta. Zamišljala sam sunčan dan. Savršen dan. Savršene ruže. Kraljicu Sajma. Ne funkcionira! Moja prirođena mrzovolja isuviše je jaka. Odustajem. Pokupila sam iznenađenje za Riley. Držim ga iza leđa. Ružičasti mobitel samo za nju. Moja mama, nakon što je čula da sam poželjela mobitel, kupila nam je svakoj po jedan i uključila nas u obiteljsku tarifu. — Riley! — Kucam joj na vrata. — Jesi li spremna? — Jesam. — Riley iskače iz sobe i zatvara vrata u sekundi. Obučena je u superuske crne traperice i lepršavu, romantičnu bluzu koja kao da je izašla iz ormara moje majke 1975. godine. Ponovna promjena stila, kameleon koji se pokušava uklopiti. Na trenutak pomišljam da možda nešto skriva, ali ne mogu ni zamisliti što. Zašto sam to i pomislila? Nemam za to nikakva povoda. Budi li se to napokon i moj radar za majčinski instinkt? — Sve u redu? 146 www.balkandownload.org

— Da. — Susreće moj pogled i znam da mi ne govori istinu. No, ne želim pokvariti iznenađenje i svoje raspoloženje, ignorirat ću pitanje, što god to ova cura sad skrivala. — Pogodi što imam? Njezino olakšanje zbog promjene teme gotovo je opipljivo. Ruku koju sam dosad držala iza leđa, ispružila sam prema njoj i pokazala joj mobitel. Maleni ružičasti mobitel. Umjesto da se razveseli, ona se povuče u sebe. Zašto ova djevojka uvijek ima neočekivane reakcije? — Ali, mama je rekla da će mi nabaviti mobitel. — Pa, još nije, tako da će ovaj poslužiti. — Natjeram je da ga uzme. — Nije neki skupi model, ali možeš telefonirati. — Super. Hvala. — Glas joj je ravnodušan. Pretpostavljam da joj je Becky obećala iPhone. Vidjet ćemo hoće li poštovati dogovor. U glavi sam slegnula ramenima. — Krenimo u akciju. Otkad smo se porječkale oko znanstvenog tima, dala sam Riley malo više prostora za disanje. Opravdanje gospodina Mortona bilo je da je netko iz tima otpao dok sam bila odsutna, pa mu je trebala zamjena. — Osobno ću preuzeti odgovornost da je pripremim — rekao je kada sam se s njim suočila oko njegova nepoštivanja naših pravila rada. Zaustavila sam ga poslije nastave ispred njegova kabineta: — Imamo listu čekanja za znanstveni tim i pravilo je da pozivamo sljedeću osobu. Na licu mu se registrirala promjena — od obrambenog 147 www.balkandownload.org

stava do ispričavanja. — Nisam znao za to. — Niste ni pitali. — Ljudi me nikad ništa ne pitaju. Nego samo pretpostave. Kao da i ne vodim tim. — Znanstveni je tim poprilično popularan u ovoj školi. — Moj bi stav bio da treba primiti sve učenike koji to žele, ne samo nekolicinu. Neka svi od toga profitiraju. — Najbolji učenici dobivaju mjesto u timu. Ostali moraju čekati iduću godinu ili da eventualno budu zamjena. Naime, postoje ograničenja. Nije mi ugodno ovako se suočavati s gospodinom Mortonom, pogotovo s obzirom na naš inače veoma harmoničan odnos dosada. Svakog se četvrtka sastajemo da pripremimo svoje timove, on svoj s katapultom, a ja svoj s učenicima koji su odabrali fiziologiju. Meni je deset učenika u grupi sasvim dovoljno, ne računajući dvadesetak na redovnoj nastavi u malenoj učionici. Ali, on ima nepresušnu energiju i entuzijazam predavača početnika. Vjerojatno bi mogao bez muke izdržati dodatnih pola tuceta učenika. — Ispričavam se — rekao je i dotaknuo moju ruku. — Imam ideju. Možemo možda pronaći još roditelja volontera za pomoć našem timu i tako povećati broj učenika koje možemo primiti. Gledam ga bez riječi. Ne zna on kako je teško pronaći roditelje koji su voljni sudjelovati, pogotovo u školi u kojoj bi školarina trebala pokriti sve troškove koji bi mogli iskrsnuti. Osim toga, većina dobronamjernih roditelja koji stvarno žele pomoći uopće nema pojma o tim predmetima. Samo smetaju. — Znam da bi bilo u duhu egalitarizma da 148 www.balkandownload.org

su svi u timu, ali to tako ne funkcionira. Imamo selekciju, baš poput nogometne momčadi. Razmišljam o tom razgovoru dok gledam u svoju nećakinju na hodniku. Čini se da je preboljela zlovolju i uvrijeđenost. Riley ponovno zavezuje vrpcu na bluzi. — Što, tu ćemo stajati cijeli dan ili što? — Ili što. — Primjećujem velik smeđi izrast. — Da ti kupimo neku boju za kosu da to popravimo? Slegnulaje ramenima, a onda dotakla glavu. — Izgleda toliko loše? — Onako. Ali nitko neće gledati tvoju kosu. Samo moju ružu. Hodamo prema autu, gdje je ruža već smještena u hladnjak na stražnjem sjedištu. — Idemo. Danas ćeš steći iskustvo u vožnji autocestom. Zaplješće dlanovima: — Jeej! U kolovozu ću navršiti šesnaest, znaš. Treba mi puno vježbe. Dobit ću pravu vozačku. — Znam. — Dajem joj ključeve. — Ali ako ne prođeš barem s četiri, nema vozačke. Dogovoreno? — Dogovoreno. — Rukujemo se. Riley je još opreznija od mene na autocesti, ne prelazi ograničenje brzine čak ni kad ostali auti lete pored nje. — Moraš održavati brzinu s ostalima — govorim joj stišćući nervozno rukohvat. — Ali oni idu preko sto! — Članci joj se bijele na volanu. 149 www.balkandownload.org

Pokazujem prstom. — Idući izlaz, stani. Ja ću voziti. — Ma mogu i ja. Mogu ja to... — Pretvorila je to u pjesmicu, molitvu “Mogu ja to, teta Gal”. — Samo nemoj izazvati nezgodu. Zgnječit ćeš ružu. — Ruža G42 je zapakirana u svoju posudu, koja je osigurana pomoću improviziranog držača za čaše da se ne kotrlja po hladnjaku. — Nema veze ako ti ili ja završimo zgnječene. Frkne. — Lijepo je znati kamo spadaš. — Hej, pa sebe sam stavila posljednju, što hoćeš? Prostor u San Luis Obispu u kojem se održava sajam malena je iznajmljena crkvena dvorana. Ali ima pogled na ocean, more što se prostire ispod strme padine. Parkiramo auto i stojeći na parkiralištu, promatramo valove kako se bijele ispod stijene. Surferi na valovima odavde izgledaju poput mrava. Riley je udahnula. — Zrak miriše fino i slano. Kao i doma. Mislim da bih je trebala zagrliti, ali fizička bliskost mi je nelagodna. Umjesto toga, stavljam ruke u džepove traperica. — Da. Kladim se da si navikla na hladnije vrijeme, kao u San Franciscu. — Još jedan detalj koji sam zaboravila u vezi Rileyne prilagodbe na novu okolinu. Nisam o tome puno razmišljala. — Ali ljudsko se tijelo privikava, znaš? — Znam. — Riley ponovno zvuči iziritirano. Moram reći da nisam navikla toliko živcirati tinejdžere. U mojoj učionici, učenici obično pokušavaju kontrolirati svoje osjećaje, kakvi god bili. Otvaram prtljažnik i vadim hladnjak. — Hoćeš li mi pomoći ili ćeš samo stajati? — Nisam znala da želiš pomoć. — No, odmah je 150 www.balkandownload.org

zgrabila jednu stranu i olakšala mi teret. Izvukla sam ručku i počela ga vući na kotačićima preko parkirališta. Na ovom Sajmu ruža sudjeluje samo stotinjak natjecatelja u možda deset kategorija. To je više izložba lokalnih društava za uzgoj ruža nego veliki sajam, ali blizu je kuće i dobro mjesto za prvi test moje ruže G42. Ovdje su zastupljene samo glavne natjecateljske kategorije: hibridi, floribunde, mini-ruže, nove ruže. Ostali, veći sajmovi imaju na desetke podkategorija, dijeleći prostor za izlaganje na kompleksne vrste umjetničkih vrtlarskih radova. Postoji kategorija samostalnih pupoljaka u individualnim vazama; Engleska kutija (kutija sa šest rupa izrezanih u redove za svaku ružu), te drvena umjetnička paleta, s pupoljcima u rupama gdje bi inače išla boja. Također postoje kategorije najboljih aranžmana, kao i one u kojima se nagrađuju najbolji pupoljci koji plutaju u kristalnim posudama s vodom. Izgleda da su se svi ostali već smjestili. Natjecatelji na sajmovima ruža vole doći ranije, da zauzmu najbolje vaze i mjesta. Ja ne trebam vazu, niti smatram da je važno na kojem mjestu sjedim. Većina je ruža na izložbi rezana, osim mladica kao što su moje i mini-ruža. Imam, dakle, mladicu G42 što raste u vlastitoj posudi, u svoj svojoj nezreloj cvjetnoj ljepoti. Trljam listove komadom starih najlonki. Riley gleda. — Čemu to služi? — Sjaj. — Dodirujem lišće. — Masnoća s tvojih ruku 151 www.balkandownload.org

prelazi na njih. Ona se mršti. — To mi se čini kao varanje. — Ništa gore nego kad Miss Amerike stavi ruž. — Nastavljam sa svojim pripremama, pazeći da ne poderem lišće. Jedna žena priđe i napravi grimasu: — To nije ruža, zar ne? — To je Hulthemia — kaže Riley prekriživši ruke, uspravivši se na punu visinu. Ponosna sam na nju. — To je tip ruže. — Ja mislim da je krasna! — čuje se drugi ženski glas. To je gospođa Lansing, ona sutkinja iz vremena kad sam upoznala Byrona. I dalje se jako šminka, kao i onda. Budući da smo blizu plaže, na sebi ima otvorene sandale i pokazuje kričavo ružičasti lak za nokte. Naginje se i ljubi me u obraz. Malo se lecnem. — Kako ste, Galilee? — Nisam znala da ćete doći na ovako malen sajam. — Stisnem joj ruku i predstavim Riley. — Draga, ako mi plate hotel, doći ću bilo gdje. — Jedva da je primijetila moju nećakinju, pogleda i dalje usmjerenog na ružu. — Miris? — Nagne se naprijed i pomiriše. Ne zabilježi ništa u notesu koji ima sa sobom. Olovka ostaje u džepu. — Ne baš, ali je ponovni cvat. Gospođa Lansing me pogleda. A onda napravi nešto neočekivano. Potapše me po ramenu. — Tako mi je drago, Gal. — Hvala... — Potpuno sam zbunjena. — Želim da znate kako sam vas uključila u molitveni krug u svojoj crkvi. Ruž joj se širi po sitnim borama oko 152 www.balkandownload.org

usta. — Hvala — ponavljam. Mora da joj je Byron rekao za moj bubreg. Ja sigurno nisam. Ponovno me snažno, pretjerano prisno potapšala po ramenu i krenula dalje. — Jesam li ja luda ili je ovo bilo čudno? — pitam Riley. — Čudno, nego što. — I Riley se sa mnom složila. Ništa više ne možemo napraviti, samo čekati rezultate. Kružimo po sajmu. Byron naravno nije ovdje, a ni s kim drugim nisam dobra, tako da nemam koga pozdraviti. Tako mi se i sviđa. Bez obaveza. Objašnjavam karakteristike različitih ruža svojoj Riley, ističući najbolje osobine svake ispod glasa. — Što misliš, koja da će biti proglašena Kraljicom? Osim moje? Objašnjavam da bez obzira na nagrade u različitim kategorijama, kraljica može biti samo jedna; to je najbolja ruža od svih. Hodamo duž svakog reda izlagača, pregledavajući ruže do mile volje. Privukla me narančasta minijatura s pikantno slatkim mirisom. Svaki cvat mora da ima stotinu latica. Napokon, Riley stane u četvrtom redu. — Ova. — Pokaže na veliku bijelu ružu s ružičastim vrhovima i još ružičastijim središtem. U svojoj visokoj vazi, duge peteljke, odvojena od natjecateljevih ostalih cvatova. Njezin smo miris osjetih na polovici reda, što nije mala stvar s obzirom na količinu ruža u prostoriji. To je Moonstone ruža, prekrasno ime i prekrasan primjerak, iako nije nova vrsta poput moje. — A zašto? — pitam da vidim je li obraćala pozornost 153 www.balkandownload.org

na sve što sam joj govorila u želji da je podučim, iako je izgledalo kao da me uopće ne sluša. Očekujem da će slegnuti ramenima i reći da ne zna. Stane i nakrivi glavu, kružeći oko ruže. Uzgajivač, gospodin u šezdesetim godinama, gleda je napeto, kao da će skočiti na cvat i rastrgati ga. Što bi bio jedan od mogućih načina da se zaustavi konkurenciju. Riley nabroji njezine osobine na prste. — Sjajna zelena boja. Odličan miris. Nema znakova bolesti. Izgleda gotovo poput svilenog cvijeta, ali bolje. — Okrene se čovjeku. — Kako ste ovo izveli. — Tajni kompostni čaj. — Namigne. — Dajte da vam zapišem recept. — Hvala. Dati ću ga svojoj teti. Ona uzgaja ruže. Čekaj malo. Ovaj čovjek će mi upravo dati svoj tajni recept? Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Nadam se da nije sabotaža, da ne sadrži neku vrstu otrova koji će mi poubijati biljke. — Trebat će vam mljevena kava i alfalfa — kaže zapisujući sastojke na poleđinu salvete. Zadovoljan je. — Usavršavam ga trideset godina. — Ohhh. To je gotovo toliko staro kao moja teta. — S trideset si godina beba — kažem, misleći kako trideset, zaista, nije preduboka zrelost. — Najbolje da nije! To je tako dugo. — Riley uzima salvetu i kimne glavom. — Ne mogu vjerovati da ćete nam dati svoj recept — izvalim. On se zahihoće i zatvori kemijsku koju nakon toga spremi u džep crvene karirane košulje. — O čemu pričate? 154 www.balkandownload.org

Uzgajivači ruža uvijek pomažu jedni drugima. Zar niste član nekog društva uzgajivača ruža? — Samo nominalno. — Pregledavam njegove ostale ruže. — Onda ste doista odvažni. Spremate se ponovno izumiti kotač. Želim vam mnogo sreće. Winslow Blythe. — Mnogo sreće i vama također. Zatresla sam njegovu ruku i tek tada registrirala ime. — Čekajte malo, vi ste Winslow Blythe? Autor Pobjedničke ruže? — Taj sam. Imate li šesto izdanje? Ovaj je recept u njemu. — Ne. Imam samo četvrto. Zaključila sam da se vjerojatno puno ne mijenjaju. Osim toga, previše sam škrta da svake godine kupim novo. On odmahne glavom. — A ne, ima stvarno puno novoga materijala... Riley gurne salvetu u džep hlača. Ispružim ruku: — Molim te, već vidim da će inače završiti u mašini za rublje. — U redu. Sredit ću ja to. — Izravna je rukom. 12 čaša alfalfa sjemenki ¾ čaše magnezijeve soli ¼ čaše organičkog spoja sa željezom 1 ½ čaša organskog gnojiva Voda (upotrijebiti crijevo) Velika posuda s poklopcem (barem 120 litara) Preporučujem da posudu stavite blizu ruža prije nego počnete s poslom; bit će previše teška da je pomaknete, a smrdit će do neba. Napunite veliki spremnik vodom; plastična kanta za smeće tu će poslužiti. Dodajte sve sastojke i dobro promiješajte (za ovu svrhu

155 www.balkandownload.org

koristim staru dršku metle). Stavite poklopac i pustite da odmara između četiri dana i dva tjedna. Ako je vani jako vruće, ili se vaš spremnik nalazi na suncu, vjerojatno će ranije biti gotovo. Skinite poklopac. Koristeći se kantom, s vrha skinite nešto “čajne” vode. Svaki zreli grm treba dobiti četiri litre svaki drugi tjedan. Mini-ruže dobivaju dvije litre. Nemojte ovo davati tek posađenim ružama jer će izgorjeti.

— Pa što je ovo? — Stavljam recept u torbicu koju nosim oko struka, po Darinom mišljenju još jedan moj modni zločin, ali barem je jako praktična. — Nikad niste čuli za kompostni čaj? — Blythe mi se nasmije. Trebao bi imati preko osamdeset godina, ali izgleda kao da mu je šezdeset. Ima sjajne plave oči i čupu sijede kose koja mu u rijetkim pramenovima leži na vrhu glave. — Puno manje smrdi od riblje emulzije. Sjetila sam se svojih susjeda. — Možda mi baš treba nešto smrdljivo. Blythe nam odmahne. — Pa, vidimo se kasnije. Kako ste ono rekli da se zovete? — Gal. Riley i ja krenemo dalje. — Vidiš, ipak sam korisna — kaže Riley, nasmije se, a u obrazima joj se stvore jamice. Odsjaj njezine fizionomije dok je bila beba na trenutak se ukaže na njenu licu. Sa žaljenjem se prisjetim onih malih debeljuškastih ručica i nožica koje neću više nikad vidjeti. Progutam. — Riley, želim ti nešto reći. 156 www.balkandownload.org

— Što? — Zavrtjela se na jednoj nozi obuvenoj u Conversice, starke bijelih džonova išaranih markerom. Brzo to izgovaram, prije nego samu sebe zaustavim. — Žao mi je što nisam više uz tebe kada si bila mala. Dobro raspoloženje nestane, otpuhnuto brže nego pelud na vjetru. — Zašto mi to sad govoriš? Ispružim ruku pa joj dotaknem podlakticu. — Upravo mi je palo na pamet. Ona korakne unazad, koncentrirajući se na obližnji prozor, a zatim nasloni čelo na staklo. Glas joj je tih. — Upravo ti je to palo na pamet. Hmmm, bravo. Nakon koliko ono godina? Počešem se po nosu, a ona me pogleda, dok joj oči upijaju svu reflektiranu svjetlost što prodire kroz prozor koji gleda na ocean, i reče: — Slušaj, ne moraš se o tome brinuti. Prestrašio me njen ravnodušan, mračan ton. — Riley! — Ne, stvarno tako mislim. Ja se time ne zamaram. Nitko se time ne treba zamarati. — Luta pogledom po prostoriji. — Idem pronaći nešto za jelo, u redu? — Donijela sam ti sendvič s maslacem od kikirikija i pekmezom. — Kopam po torbici u potrazi za sendvičem. Pomalo je zgnječen, pekmez je iscurio kroz kruh. — Vjerojatno sam ga trebala staviti u hladnjak. Uzima neurednu vrećicu bez riječi. — Mislim da ću jesti vani. — I ode.

157 www.balkandownload.org

raćam se za svoj stol. Straše me Rileyne promjene raspoloženja: u jednom trenutku čini se kao savršeno racionalna poluodrasla osoba, a u drugom kao trogodišnjakinja koja urla bez razloga. Podsjeća me na svoju majku. Kao tinejdžerica, vraga, kao odrasla osoba, Becky je znala biti ugodna jednu minutu, a sljedeću već spremna da te zgazi. Ali sve dok je sve bilo po njezinom, bila je u redu. Jednom, neposredno prije nego što sam dobila novi bubreg, nedugo prije trinaestog rođendana, Becky je trebala poći s razredom na izlet u Washington. A onda se dogodila moja transplantacija bubrega, računi su se gomilali i mama je mojoj sestri morala objaviti da neće moći ići. Umjesto da bude sretna što sam živa, živa da me može mučiti još koji dan, Becky se okrenula od ormarića gdje je upravo spremala suđe i bacila mamin veliki tanjur na pod. Ne bilo koji tanjur. Veliki tanjur koji je majčina majka dobila za vjenčanje od svoje majke, onaj koji je baka donijela iz Italije kad je emigrirala. Veliki tanjur sa žutim i plavim cvjetićima, za koji je mama rekla da ću ga dobiti kad se udam. Sjedila sam za kuhinjskim stolom, zamotana u deke, 158 www.balkandownload.org

svježih ožiljaka na leđima. — Becky! — čula sam kako je mama viknula. Becky je samo izašla van. — Je li loše što osjećam olakšanje nadajući se da ću imati malo odmora? — prošaptala je majka ocu. — Siguran sam da ide kod Annie. — Moj otac zagrlio je majku. Annie je bila Beckyna najbolja prijateljica. — Vratit će se ona. Nije se vratila dva dana, ušetala je tek kad je bila spremna. Moji roditelji to nisu nikada više spomenuli. Nisam to željela za Riley. Zato sam i pokušala s njom razgovarati, pokušavajući joj dati do znanja — da, da, žao mi je što nisam bila tu za tebe. Žao mi je što se nisam protiv njezine majke i oca borila za skrbništvo, iako ne mislim da bih ga dobila. Osjetila sam prazninu u svojoj nutrini. Nisam nikada osjetila nešto slično. Nije to zatomljen borbeni urlik kao kada se trebam suočiti sa svojom doktoricom ili svojim pobunjenim tijelom. Nisam čak niti pretjerano uzrujana, kao kada se moji učenici loše ponašaju. Radi se o začuđujućem osjećaju da sam učinila nešto krivo, koji me preplavljuje. Prekrižila sam ruke, razmišljajući duboko o tome kako da doprem do Riley. Ako moja mama nije postupila ispravno, a ni moj način nije ispravan, što bih trebala učiniti? Naravno, Riley nije Becky. Ni ja nisam moja majka. Kakva zagonetka! Kada su mi prilazili ljubitelji ruža i stali postavljati pitanja o mojim Hulthemijama, odgovarala sam tek ponekom riječju. Nisam uspostavljala kontakt očima. Naposljetku, svi bi me pustili na miru. 159 www.balkandownload.org

Napokon sam se sjetila mobitela. Nazovem Riley, prvi broj koji sam memorirala. Nema odgovora. Naravno. Pustim ga da odzvoni ponovno i ponovno, svaki put ispočetka kad se prebacio na govornu poštu. Gotovo sam propustila proglašenje pobjednika za koje se trebalo približiti razglasu. Već sama gomila natjecatelja koja se zaputila prema pozornici govorila mi je da nešto slijedi. Spremila sam mobitel u džep i pridružila se gomili. Zahvaljujući mojoj visini, nikome nije pretjerano smetalo kad sam se progurala naprijed, sve do pozornice. Pokraj mene je dvoje djece osnovnoškolske dobi od kojih je jedno više od mene. Sigurna sam kako nikome ne smetam da vidi. Gospođa Lansing stoji na niskoj pozornici iza pohabanog drvenog podija s mikrofonom i razglasom koji zaškripe svaki puta kada glasnije progovori, što je poprilično često, budući da očito ne razumije elektroniku. S ove točke mogu vidjeti plavo-zelene vene koje su joj prošarale noge, poput cesta na auto-kartama. Napravila je neku grimasu samo za mene, kao da mi je pročitala misli, ljuljajući se na ružičastim petama. — Bila je mi čast biti vaš sudac — kaže pa prelazi u standardnu govoranciju o tome kako su svi odlični, kako su naše ruže odlične, kako je bilo teško odabrati pobjednike. Zijev. To sam sve već čula. Kad bi barem samo isprintali listu pobjednika i svakome dali da je pogleda i na putu prema van pokupi svoje medalje. Ovako, traje beskonačno. Svatko osjeća dužnost pljeskati nakon svake objave, čak i za četvrto mjesto i počasno priznanje. Skeniram publiku da pronađem Rileynu čupu crne kose sa svijetlim izrastom, te bijelu 160 www.balkandownload.org

romantičarsku bluzu. Moralo bi je biti lako uočiti u ovoj većinom zrelijoj publici. Napokon je uočim, ne kod pozornice, nego naslonjenu na najudaljeniji zid, ispod rukom ispisanog znaka „Snack bar”. Stoji, s jednom nogom iza sebe, na zidu, prekriženih ruku. Ne želi pogledati u mome smjeru. Jede iz vrećice neke grickalice od kojih su joj prsti poprimili narančastu boju. Opet je dozivam, iako je to nepristojno tijekom objava. Pogleda na svoj mobitel i spremi ga nazad. Progurala sam se do nje kroz gomilu, dosegnuvši je taman kada je bacala vrećicu u veliku sivu kantu za smeće. — Riley. — Prepriječim joj put prema izlazu. — Moram na WC. — Zaobilazi me. Slijedim je. Nema razloga da me isključuje i tako pokušava kazniti. Nisam učinila ništa loše. — Riley. Nema razloga da budeš tako uzrujana. Ona pokaže prstom. — Na tvojoj su kategoriji, teta. Okrenem se. Vidim usnice sutkinje Lansing kako se pomiču. Povukla sam se nazad u gomilu. Gospođa Lansing gestikulira prema meni. Penjem se po stepenicama na bočnoj strani pozornice. Netko oko mojeg vrata prebaci krutu lentu i gurne me pokraj gospođe Lansing. Pogledam dolje prema medalji. Počasna medalja. Pih. Prvi mi je instinkt da je skinem, stavim u džep, i nestanem odavde, ali stojim tamo i klimam glavom aplauzu plješčući dok me ruke nisu zaboljele zbog natjecatelja koji su osvojili treće, drugo i prvo mjesto. — Čestitam. — Gospođa Lansing stisne mi rame svojim pandžama. Jauknem. 161 www.balkandownload.org

— Hvala. — Samo vi nastavite tako dobro raditi, jeste li me čuli? Kimnem glavom i maknem se s pozornice. — A nagrada Kraljica sajma ide Winslowu Blytheu za njegovu Moonstone ružu! Kroz dvoranu se prolomio aplauz. Winslow se polako ali sigurno uspne na pozornicu. Pa, barem je netko koga koliko-toliko poznajem. Vraćam se do zalogajnice, ali Riley nije tamo. Kamo li je mogla otići? Sigurno zna da je trebala ostati u blizini. Krenem prema zahodima. — Riley? Nema odgovora. Sad se osjećam kao da mi je netko u trbuh zabio loptu, što mi se jednom zaista dogodilo u drugom razredu osnovne škole. Ne mogu disati. Naslonim se na pločice u kupanici. — Jeste li u redu? — upita me žena s hodalicom. — Želite li da nekoga pozovem? — Ne. U redu sam. — Udahnem, ispravim se i napustim zahod bez okretanja. Nitko više nije pokraj zalogajnice koja je zapravo samo stol na rasklapanje s kutijom za novac i nešto hrane. Ne vidim Riley u publici, ni za našim stolom. Zgrabim svoju ružu, stavim je nazad u hladnjak i krenem prema svojem autu. Eno je tamo, naslonjena je na bordo Toyotu Tercel, pregledava nokte kao da kriju tajnu svemira. — Hej, teta Gal. — Tražila sam te posvuda. — Uspuhala sam se od povlačenja teškog hladnjaka. Parkiralište je na laganoj uzbrdici. 162 www.balkandownload.org

— Žao mi je. Nisam te mogla pronaći. Pa sam zaključila da ćemo se naći kod auta. — Zato i imaš mobitel. — Otvorim gepek. — Zvala sam te. Izvadim mobitel i pogledam. Dva propuštena poziva. — Oh. Mora da nisam osjetila u džepu. — Lako je propustiti poziv. — Podigne hladnjak i stavi ga unutra. Iako je mlada i snažna, bori se s težinom. Lakše je tu stvar bilo izvaditi. Odlučim joj davati više crvenog mesa, proteina, da razvije malo mišićne mase. Kad je moja sestra ponovno vidi, Riley će biti neprepoznatljiva. U autu, Riley škljocne sigurnosnim pojasem. — Pretpostavljam da nisi pobijedila. — Počasna medalja. — Pokrenem motor. Ne želim pričati o tome. Nisam imala vremena da procesuiram rezultate sajma. Byron je bio u pravu. A kad nije u pravu? Trebala sam ga poslušati. On zna što radi. A ja, što sam ja? Ja sam pretjerano optimistični sanjar. Ne samo što se tiče ruža, nego i sanjar što se tiče bubrega. Koga ja zavaravam? Obuzme me nešto što sam potiskivala. Ne mičem auto. Sjedim i gledam u ocean i mutni plavi horizont na kraju. Svi moji testovi protoka krvi su neodređeni. Nikada neću dobiti novi bubreg. Nikad. Toliko sam dehidrirana da ne mogu pustiti ni suzu. Ali, pobjegne mi par jecaja. Ponekad, tijekom mog života, znala sam imati ono što je mama zvala Tužni dan, kad bi me preplavio očaj zbog moje kronične bolesti. Povukla bih se u svoju sobu i plakala valjda dvadeset i četiri sata. Trebam to odgoditi što bolje mogu, dok ne dođemo 163 www.balkandownload.org

doma gdje se mogu uvući u krevet. Ako sam svjesna svoje iracionalnosti, čini li me to racionalnom? Valovi se gibaju naprijed-nazad po površini vode. Zamišljam da je umjesto oceana more suza, vizualiziram kako ispire moju tugu. Udišem i izdišem polako dvadeset i pet puta. U redu, govorim samoj sebi tijekom svakog udaha. U redu sam. Riley pojačava radio na rock-postaji. Lady Gaga nadjačava sve. Očito, Riley ne zna što me stvarno muči ili je nije osobito briga. Ne bih trebala očekivati da će je biti briga. Ona je samo dijete, nije moja pouzdanica, ni moja čuvarica. Osjećam se sama više nego ikad. — Počasna je medalja bolja od šamara, rekao bi ti sad djed. — Riley me probudila iz meditacije. U pravu je. To je ono što bi moj otac rekao. Mogu zamisliti čak i njegov suhi ton dok to govori. Nasmijala sam se unatoč samoj sebi. U pravu je. Koga je briga što je Winslow Blythe pobijedio? On uzgaja ruže već, koliko, šezdeset godina? Ja sam mladunče u usporedbi s njim. Bit će još prilika da pobijedim. Već planiram odlazak na sajam u Pasadeni u lipnju. Dara je rekla da će vjerojatno moći sa mnom, kaže da je oduvijek htjela na dodjelu Ružinog kupa. Planirala sam otići, imala dobru ružu ili ne, samo da imamo povod da odemo. Gasim radio i izlazim iz auta. — Zašto ti ne bi vozila prvu rundu, Riley? U kuću sam ušla što sam prije mogla. — Okupat ću se i malo odspavati — kažem nećakinji, skidajući cipele. Tiho me prati pogledom. Tijekom vožnje, povremeno bi mi skliznula koja suza unatoč dehidraciji. Jednom kada 164 www.balkandownload.org

krenem putem prema dolje, teško se mogu ponovno razveseliti. Kao ispuhani sufle. Trudim se najbolje što mogu, častim Riley fast foodom po njezinom izboru i dopuštam joj da sluša koju god muziku voli. Naglas se žalim kako mi pelud smeta za oči. Ali možda je primijetila da nešto nije u redu. — Jako mi je žao što sam onako pobjegla, Gal. — Ma, voda ispod mosta... — Zaboravila sam na svoje muke. Neću je opterećivati svojim strahovima za bubrege. Samo će se zabrinuti, a ne postoji ništa što bi mogla učiniti da mi pomogne. — Idem kod Samanthe raditi zadaću. — Prčka po vezici na puloveru s kapuljačom. — Puno mi pomaže. — Oko biologije, nadam se. — Dala sam im zadatke za rješavanje preko vikenda. A Samantha je zaista odlična za zajedničko učenje. Puna sam entuzijazma za tu ideju. — Imamo bicikl u garaži. — Vani je i dalje dan. — Ali, vrati se doma do zalaska sunca. — Ti se voziš na biciklu? — nepovjerljiva je Riley. — Ne. Ali su ga baka i djed tu ostavili. Stavlja ruksak na rame. — Vidimo se kasnije, teta. Nakon kupke, psihičko stanje mi se popravlja. Kuća je u blaženoj tišini. Na sebi imam mekane hlače od trenirke i majicu s kratkim rukavima. Nitko ne diše u susjednoj sobi, nema televizije, nema zvukova, nema potištenog djeteta koje sjedi u kutu. Iako uživam u Rileynom društvu, ni ne znam koliko mi ovo nedostaje — samoća. Ja sam stvorenje 165 www.balkandownload.org

koje voli rutinu, tihu naviku. Ljudi poput Dare uvijek misle da sam užasno usamljena, usidjelica koja živi čak i bez mačke (alergična sam na sva dlakava stvorenja). Nisam. Sretna sam ovako. Otišla sam po svoju ružu u autu. Stara gospođa Allen je opet u vrtu i zalijeva, a zelena joj trava seže do koljena. Njen je pogled ispod crnog slamnatog šešira uperen u mene. Ostavljam hladnjak za ruže na prilazu i hodam prema njoj. — Dobro večer, gospođo Allen. Ako vam treba netko da vam kosi travu, mogu vam preporučiti jednog svog učenika. — Ne treba mi vaša pomoć. — Gospođa Allen usmjeri mlaz vode prema mojoj strani ograde. Blato poprska moje plastične klompe. — Tko je ona cura koja se stalno mota uokolo? Koraknem unatrag. Rekla bih joj za svoju nećakinju, ali sada joj neću reći apsolutno ništa. Naljutila sam se unatoč velikom naporu da zaustavim svoje negativne emocije. Ali sklonija sam mrzovolji kad sam umorna. Izabrala si krivi trenutak da mi se suprotstaviš! — Što vam kod mene toliko smeta? Što sam ja vama ikad učinila nažao? Gleda, vodenastoplave oči crvenih bjeloočnica naglo se fokusiraju. — Ruže. — Ruže? — Zbunjena sam. — Vaše proklete vitice ruža prelaze i preko moje ograde. — Pokaže prstom prema granicama imanja, gdje se moje ruže penjačice uistinu penju preko valjda dva metra 166 www.balkandownload.org

visokog zida od mreže. — Ta je ograda na mome imanju — kažem. Moj se otac jako potrudio da to osigura. — Ako vam se ne sviđa kako izgleda, napravite još jednu ogradu na svojoj strani. — Korijenje ide ispod trave. Uništava mi tratinu. A vašu je tratinu bolno i pogledati. Izgleda kao da ovdje živi neka seljačina s farme. Korijenje joj definitivno ne uništava tratinu. Tresem glavom, budući da vidim kako je uzaludno raspravljati s nekim kao što je ona. Mogla bih joj u enciklopediji pokazati jedinicu o ružama penjačicama, posebno dio o njihovom korijenju i svejedno bi mislila da sam to potajno sama napisala i dala uvezati u knjigu. — Ugodan vam dan, gospođo Allen. — Sad već ugodna večer. Pet je sati! — laje i baca za mnom još jedan mlaz vode pa blato prska po mojim gležnjevima. U stakleniku se za to vrijeme u loncu G42 pojavio još jedan otvoren pupoljak. Pomirišem. Ni on nema mirisa. Ponovno ću ga križati pa možda dobijem nešto bolje iduće godine. Ili one nakon toga. Sada već istinski iscrpljena, vraćam se natrag u kuću. Samo ću kratko odspavati prije večere. Ionako nisam gladna. Legnem na krevet i istog trenutka zaspim. Telefon me probudi nekoliko minuta kasnije. Barem mi se čini da je prošlo nekoliko minuta, dok ne pogledam na sat. Devet sati. Javim se na telefon. — Halo? — Gal! — Mama je, u glasu joj se osjeća olakšanje. Trebala sam je nazvati u sedam. Očito se zabrinula. — Kako je prošao sajam ruža? 167 www.balkandownload.org

— Nisam pobijedila. — Uspravim se i stavim naočale. Kvragu. Bila sam umornija nego što sam mislila. Dobro da nisam vozila. U sebi se zahvalim Riley jer me nije probudila kada je ulazila u kuću. — Nešto nije u redu. Osjetim ti u glasu. — Mamin glas postaje mahnit. Zamišljam je kako maše mome ocu da se baci na drugi telefon iako je usred gledanja kriminalističke serije. U pravu sam, čujem škljocaj i monotone zvukove odvjetničkih serija u pozadini. — Bok, tata. — Gal. Udahnem. — Samo imam jedan od onih dana, i to je sve. — Oh. — Jedan slog od mame, koji sadrži zvuk razumijevanja. — Daj mi da pričam s Riley. Želim joj reći što da radi. — Ne mora ona ništa, ima samo petnaest godina — kaže moj otac. — S petnaest je dovoljno odrasla da pomogne. Ja sam imala posao s punim radnim vremenom kada sam imala petnaest godina i brinula sam se za mlađeg brata i sestru. — Mama šmrcne. — Hodi po nju, Gal. Kažem mami da pričeka na liniji i odem u dnevnu sobu. Mrak je. Nema televizije. Nema svjetla u kuhinji. Nema svjetla u Rileynoj sobi. Palim lampu i provjeravam. Nema ni Riley. Izlazim u garažu. Bicikl stoji tamo gdje je i bio otkad su ga moji roditelji ostavili, i dalje podjednako prašnjav. Vraćam se u spavaću sobu. Ovo je već drugi put da je Riley ovakvo nešto napravila, ode bez javljanja i dogovora. 168 www.balkandownload.org

Rekla sam joj da dođe kući prije mraka. Vraćam se na telefon. Ne želim joj ovo otkriti, priznati da sam im izgubila jedinu unuku. Mislim da znam gdje je moram potražiti. — Trenutno je u kupaonici — kažem umjesto toga. Prisilim u glas uključiti svaki atom pozitivne energije. — Pere kosu. — Onda joj reci da me sutra nazove. — Mama je popušila. — Slušaj, jako sam umorna. Daj da se skinem s telefona. — Laku noć. Volim te. — Laku noć. Volim i ja tebe, mama. I tebe, tata — dodajem. Nema odgovora s njegove strane. — Poklopio je dok si tražila Riley — reče mama. — Reći ću mu ja. Iste sekunde nakon što sam sklopila slušalicu, nazovem Rileyn mobitel. Nema odgovora. Izvadim školski adresar i potražim Samanthin broj telefona. Njezina mi se majka javi i kaže da Samantha nije kod kuće. — Rekla mi je da će učiti kod vas — kaže ona iznenađeno i iste sekunde osjetim njen strah. — S vama i s Riley. Zaplet se komplicira. Stišćem telefon još čvršće. — Mislim da znam gdje su — govorim potišteno. — Nemojte se ništa brinuti. Idem po nju i dovest ću je doma, na sigurno.

169 www.balkandownload.org

radova je kuća udaljena od moje kojih desetak minuta vožnje. Nalazi se u ulici u kojoj su parcele malene, a kuće još manje. Dok se parkiram, vidim da su u niskoj kući sva svjetla upaljena. Očevog kamiona nema, primjećujem dok izlazim iz auta. Prilazim kući. Požalit će ona kad je dohvatim. Oštro kucam na vrata obojena zeleno. Kuća i nije tako dobro održavana s obzirom da u njoj živi domar. Zelena boja se trusi, a prljavština je primjetna čak i na ovom slabom vanjskom svjetlu. Trijem je prekriven umjetnom travicom. Brad odškrine vrata, a licem mu se proširi izraz šoka. — Gospođo Garner! Vjerojatno se planirao našaliti, ali se zaustavio kada je vidio moje lice. Rukom ga odgurnem u stranu. — Gdje je? Brad se vraća unazad, ponašajući se kao da ga nema što biti sram. Protrese kosu sa čela. — Riley! Teta ti je tu! Ona izađe iz stražnje sobe kose omotane ručnikom. Kragna na majici joj je promočena. Samantha je slijedi. Obje djevojke izgledaju izrazito krive. Samantha se čak ne 170 www.balkandownload.org

može natjerati da me pogleda u oči. Uzdahnem. — Zašto si se ovdje tuširala? — Mogu objasniti. — Riley podigne ruku. — Radi se o mojoj kosi. — Što s njom? — Farbale smo je. — Samantha napravi korak naprijed, grizući zanokticu. — Izgledala je stvarno loše. Moja mama ne dopušta boju za kosu, tako da smo to morale doći tu obaviti. Riley protrese kosom. Razlije se kao slap, ponovno isprepleteni tonovi plave i smeđe. Nema više crne. I sada je znatno kraća, tek ispod ušiju. Brad je gleda s divljenjem. — Morali smo je odrezati. Vrhovi su bili sasvim ispucali. — Samantha podigne snop kose da mi pokaže. — Znači da ste sve ovo vrijeme farbale kosu? — Nisam sigurna bih li tome trebala povjerovati. Nikada nisam bojila kosu. Tko zna što su radili, osim farbanja, ipak su tinejdžeri. Ne bih rekla da je Brad tip dečka koji bi bio zadovoljan statiranjem kod farbanja kose. Iako sama nemam baš iskustva s muškarcima u tom smislu, vidjela sam puno puta kako se ponašaju kad su s mojom sestrom ili u razredu. Napućim usne u gestu neodobravanja, ali on mi samo uputi lagan osmijeh, lica potpuno nevinog, lišenog tragova grijeha. — Prvo smo morale posvijetliti crne dijelove, a onda ih ponovno obojati. — Samantha zvuči kao da je ponosna na sebe. — To je proces od dva koraka. — Činiš mi se prilično informirana. Skromno slegne ramenima. — Ja friziram sve svoje prijateljice. 171 www.balkandownload.org

— A moj je tata jedini roditelj kojeg nije briga za nered u kupaonici — reče Brad. — Razumijem. — Skinem pogled s dečka. — Samantha, mama bi te htjela što prije vidjeti. Izgleda šokirana. — Da, možda biste trebale uskladiti laži prije nego ih kažete roditeljima. — Glavom pokažem na svoju nećakinju. — Tražila sam Riley pa nazvala tvoju mamu. — Sranje — izleti Samanthi. Otrči u stražnji dio kuće i vrati se s ruksakom prepunim knjiga. — I, koliko ste onda uspjeli naučiti? — Pogledam Brada i Riley. Ona skrene pogled. Brad pogleda mene. — Dovoljno da se možemo provući. — Što ste rekli mojoj majci? — Samantha me prilično grubo primi za ruku. Maknem joj ruku. — Da ću otići po tebe. — Molim vas, nemojte joj reći gdje sam bila. — Samanthine su se oči zacrvenile. — Molim vas! Odlučno napravim korak unazad. — Samantha, ne mogu ovo sakriti od tvoje mame. Hajde, idemo. — Vi uopće ne razumijete! — Povuče se unatrag iza Brada. — Ona će me ubiti. — Ah, ti tinejdžeri, uvijek toliko drame. Premjerila sam je dok stoji iza Brada, koji se drži zaštitnički. Riley se također postavila iza Brada, uz Samanthu. Pitam se kakav točno odnos djevojke imaju s Bradom. — Neće te ubiti. Iako laganje i odlazak u kuću nekog dečka, te opće sramoćenje obitelji pred profesorom nikako ne sluti na dobro... Srce mi se na trenutak razmekša. A onda se opet 172 www.balkandownload.org

priberem. — Idemo. — Odvodim Riley i Samanthu prema autu. Samantha sjeda na stražnje sjedište, s glavom koja joj praktično padne u krilo, a duga kosa pokriva ga poput dva vodopada tamne vode. U ponedjeljak sam vidjela Brada kako hoda sam. Samantha nekoliko koraka iza njega, a između njih nekoliko učenika. A onda Riley, isto tako. Prođu pokraj mene u hodniku bez podizanja pogleda, nastavljajući niz hodnik prema crkvi, na mjesečnu školsku misu. Samanthina majka je bez primjetne reakcije primila kćerku kad sam je dovela doma. Samo mi se ispričala radi neugodnosti. Samantha je tiho stajala pokraj majke, ne podigavši pogled. — Ništa loše se nije dogodilo — napominjem, iako mislim da Riley definitivno zaslužuje osjetiti neku posljedicu, dobiti kaznu zato što nije bila tamo gdje je rekla da će biti i zato što je vani ostala dulje od dogovorenoga. Sigurna sam da Samanthina majka ne bi učinila ništa gore od onoga što bih i sama napravila. I dalje se ne mogu dosjetiti prikladne kazne za nećakinju. Ne radi farbanja kose, nego zato što je ostala duže nego što je obećala, zato što mi nije rekla kamo ide i zato što je ignorirala moje pozive. — Ti si maloljetnica. Krivnja za nešto što napraviš pada na mene — naglasila sam joj nekoliko puta idućega dana. — Znam, znam. — Riley to izgovara tihim glasom. Uvukla sam se i sjela na klupu u zadnjem redu, izvlačeći klupicu za klečanje. Najbliži je učenik šest redova 173 www.balkandownload.org

ispred, ali trenutačno nisam zadužena za održavanje reda i želim se odmoriti. Crkva je modernog izgleda, izgrađena šezdesetih godina, s oplatama od hrasta i mahagonija, a koristi je građanstvo kao i naša škola. Veliki prozori dižu se kao piramida prema čistom nebu iznad propovjedaonice. Duž bočnih zidova, uglati vitraji prikazuju Križni put i formiraju prozore koji se uzdižu pet metara iznad vjernika. Prazno zurim u Krista koji nosi križ, lica sastavljena od oštrih kuteva, odjeven u uglate halje. Orguljaš, naš profesor glazbenog, svira melodiju koju ne prepoznajem. — Oprosti što ti se nisam javila ovaj vikend. — Dara je jedva uspjela kleknuti pokraj mene budući da na sebi ima zeleni ogrtač u kineskom stilu, s povišenom kragnom i svilenim gumbima crvene boje. Pokušavala sam je dobiti na telefon čitavu nedjelju, nakon fijaska sa Samanthom, Bradom i Riley, ali mi se nije niti jednom javila ni uzvratila poziv. — Sada imam mobitel. Možeš me nazvati bilo kada. — Glas mi je tiši nego njezin. — A gdje si bila? Zaškilji prema nebu. — Izašla sam s Georgeom. Kiselina od doručka zažari mi grlo, iako se ne mogu prisjetiti da sam jela nešto što ju je moglo izazvati. Gospodin Morton je među klincima, kleči na klupici. Na stražnjoj strani vrata vidi se da je svježe ošišan, a kosa mu iznad zelenog ovratnika košulje izgleda mekano. Progutam slinu. — Napokon si poslušala moj savjet. Jeste li se zabavili? — Ja jesam. — Dopušta si mali osmijeh. Pitam se koliko se zabavila. Moja prijateljica nije baš poznata po svojoj čednosti. Na misi sjedi samo iz poštovanja prema školi, ne 174 www.balkandownload.org

zato jer osjeća veliku potrebu. Ali, nikad mi to nije smetalo. — Kako je prošao sajam ruža? — pita Dara. Ponovno pogledam prema bojanom staklu. — Ne želiš znati. — Nisam je zvala da pričamo o sajmu ruža. Nazvala sam je da razgovaramo o Riley. Informiram je o najnovijim događajima, no na crkvenom ulazu započinje procesija predvođena svećenikom pa svi polako ustajemo. Ona siđe s klupice i pokaže mi rukom da je slijedim. Poklonim se i prekrižim dok izlazim, ali moja prijateljica ne. Otišle smo u predvorje zatvarajući iza sebe teška dvostruka vrata. Dara stoji ispred oglasne ploče na koju su zakvačeni oglasi o potrazi za cimerima ili o prodaji automobila. — Jedini dio koji mi zvuči uistinu užasno je to što si sve rekla Samanthinoj majci. Glasno uzdahnem. Podigne ruku. — Samantha dolazi na školski popodnevni umjetnički program. U školi se ne smije baviti čime želi, samo onim što joj može donijeti bodove za faks. Nema druženja. Nema prijateljevanja, a pogotovo nema muških prijatelja. — Prilično sam sigurna da joj je Brad malo više od platonskog muškog prijatelja. Dara nagne glavu. — To je vjerojatno istina. — Trbuh joj se trese pod haljinom. Uozbiljila se. — Ali znaš li samo koliko će ona propatiti radi nečega tako nevinog poput pomaganja Riley oko frizure? Vjerojatno neće izaći iz kuće dok ne ode na faks! — Po mom mišljenju, Samanthina majka zaslužuje da zna. Ono što ona s tim informacijama učini, nije moj 175 www.balkandownload.org

problem. — Trebao bi biti. — Ne mogu kontrolirati druge ljude. — Ne možeš, ali bi bolje od ostalih trebala znati kako će tko reagirati. Dara prekriži ruke. — Uopće nije stvar u tome. Nego da su cure lagale i kršile pravila. — Što si ti radila dok Riley nije bilo? — Dara hoda duž prostorije. Oklijevam. — Zasluženo sam malo odspavala. Dara se okrene nazad prema meni, a na licu joj se odražava suosjećanje. — Gal, zar ti se ne čini da si uzela malo prevelik zalogaj? Odmahnem glavom. Nevjerojatno. — Očekivala sam da ćeš mi pomoći da smislimo kaznu za Riley, a ne da ćemo ući u ovu debatu o moralu. — Nije na meni da ti govorim. — Ali je zato na tebi da mi kažeš kako sam u krivu što se tiče svega ostalog? — Stavljam ruku na kvaku da bih ušla nazad u crkvu. Treba mi potpora, a ne kritika. Osjećam se kao da me ošamarila. — Gal. — Darina se ramena spuste, ali ona ne zakorači prema meni. — Molim te, nemoj biti takva. Uđem u crkvu. Svećenik se pripremio za pričest, tu su hostija i vino. Tijelo i krv. Naslanjam se na zid, nespremna da se vratim na klupicu. Je li Dara u pravu? Jesam li stvarno trebala prešutjeti Samanthinoj majci? Zar Riley ne zaslužuje kaznu? Jednostavna zabrana bit će dovoljna. Jedan, možda dva 176 www.balkandownload.org

tjedna. Nema korištenja računala za zabavu, nema izlaska s prijateljima. Riley sjedi s drugim razredom, odvojena od Samanthe. Zapravo, odvojena od svih. Samantha sjedi okružena svojom ekipom iz dana prije nego je došla Riley, djevojke koje su i dalje neokaljane i savršene učenice. Shvatila sam da se Samantha više neće smjeti družiti s Riley, neovisno o tome što je Riley moja nećakinja, dakle nećakinja žene koja bi joj mogla napisati sjajno pismo preporuke za fakultete. Ali što drugo preostaje nego reći cijelu istinu? Nije na meni da odlučujem o tome što bi Samanthina majka trebala čuti, a što ne. Baš kao i na informacijama i roditeljskim sastancima, roditeljima govorim i dobre i loše strane. Ne skrivam ni jedno ni drugo. Odlučujem izići i ispričati Dari što mi je na umu. Otvaram crkvena vrata i čujem njezin glas. — Ona jednostavno ne može shvatiti da je u krivu. Bez obzira o čemu je riječ. Mora biti po njezinom. — Podiže glas zbog frustracije. — A tebi bude tako žao što joj uopće moraš reći da je u krivu, budući da je bolesna. Glas doktora O'Malleyja odvraća joj baritonom. — Nisu one loše klinke. U pravu ste. Ima i važnijih stvari o kojima bismo trebalo brinuti. Potonem, vraćam se, rukom tiho zatvaram vrata. Dara je jedina osoba u čitavoj školi koja se potrudila pronaći što se skriva ispod mojeg napuklog vanjskog oklopa i postala mojom prijateljicom. Tako sam barem mislila. Vraćam se na klupicu upravo u trenutku kad se učenici redaju za pričest. Gospodin Morton stane iza njih, leđa uspravljenih u punu visinu. Pogleda iza sebe i gestikulira mi da mu se 177 www.balkandownload.org

pridružim. Umjesto toga, kleknem na klupicu. U glavi mi je košmar, koljena se tiho bune. Ovako ostajem dok se crkva napokon ne isprazni.

178 www.balkandownload.org

oslije škole objavila sam Riley novi režim restrikcija, a ona je to prihvatila kimnuvši glavom. Oklijevam prije nego je pitam. Želim li zbilja znati odgovor? — Je li Samanthina mama bila jako ljuta? — Je li to važno? — Riley s treskom rastvara udžbenik iz matematike na stolu ispred kauča. — Nismo uopće razgovarale. Nije mi ni mail poslala. Nemam pojma. Dalje ne ispitujem. — Smijem li nazvati mamu? — Naravno — Iako ne bih trebala, pomislim u sebi, jer će se tvoja majka s tobom odmah složiti budući da joj je tako lakše. Iste večeri odvezla sam se u bolnicu. U centru za dijalizu, srušila sam se u stolac. Mrzim ostavljati Riley samu, pogotovo sad kad znam da se može u svakom trenutku oteti. Dolaze li druga djeca k njoj dok me nema? Dijaliza za mene nije ništa drugo nego dugotrajna neizvjesnost. Svjetlo na kraju tunela za pacijenta na dijalizi jedino je transplantacija bubrega. Ako se ono ugasi, što mu ostaje? Kao da djetetu kažeš da je Djed Božićnjak umro, te da više neće biti Božića. Moj sljedeći susret s doktoricom Blanknsbip bit će sredinom svibnja, a sumnjam da će se do tog časa bilo što promijeniti. 179 www.balkandownload.org

Šuštanje novina navodi me da podignem pogled. Mark Walters slaže novine u krilo na svoje bijele traperice. Čovjek ne izgleda toliko potrošen, usprkos dijalizi. Njegova koža ima smećkasti sjaj, kao da je sad ustao iz mreže vezane između dva palmina stabla na nekoj vrućoj plaži. Danas nosi sivu majicu s V-izrezom umjesto bijele, što me toliko iznenađuje da se ne mogu zaustaviti nego kažem: — Hej! Pa to je skoro boja! Pogledao je svoja prsa i nasmijao se. Ljuta na sebe što sam prekinula zavjet šutnje prema tom čovjeku, uzimam Newsweek i prebacujem se na drugi bok, okrećući mu leđa. Ne želim započeti konverzaciju. Dovoljno sam puta sebi obećala da neću. Svi misle da je veoma šarmantan. A kod njega nema ništa šarmantno. Podsjeća me na one popularne djevojke u školi koje se prave glupe da bi privukle zanimanje i odobravanje frajera, iako su od njih puno pametnije. Lažnjak je riječ koju sam tu tražila. Nisam ni primijetila kako se našao u praznoj stolici pored mene. — Dopustite, mlada damo, ali jesam li učinio nešto što bi vas uvrijedilo? Trgnula sam se šokirana što i dalje želi sa mnom razgovarati. — Kaže se ‘oprostite’ kad tražite oprost, a ‘dopustite’ kad se, primjerice, želite nekamo udaljiti, recimo od stola dok se ruča. Želim dobiti na vremenu. Što je zaista učinio da me povrijedi, osim što, eto, postoji? — Molim? — Sivo se reflektira u njegovim očima tako 180 www.balkandownload.org

da su plavlje nego inače. Odlažem magazin. Dosta mi je. Dare i Riley, sajma cvijeća i bubrega. Naročito bubrega. — Mislim da je čudno kako se neki rode s bolešću i potrebom da se ona liječi, a drugi je sami sebi izazovu i onda imaju veću pomoć nego bi možda zaslužili. Jedna mu se strana usta iskrivila. — Govorite o meni? Zurim u njega i očekujem da opovrgne. — Znam sve o vama. Svi znaju. Alkoholičar, nije uzimao lijekove za tlak, upropastio je svoj savršeno funkcionalan organizam. Protrnula sam jer mi je pritom Becky iskrsla u pameti. Mogla bi to biti Becky za deset ili dvadeset godina. Ukrstio je prste položivši ih preko prekriženih koljena. — I zato me mrzite? — Pa ne baš mrzim. — Silno sam uzdahnula, svjesna da sestra iza staklenog zida pažljivo promatra našu raspravu. Nadam se da će i poslije toga biti nježna s iglom. — Makli su me s liste — kažem. Njegove impresivne obrve skupile su se i zasjenile lice, kao neka gusjenica koja mili preko čela. — Žao mi je. Znam da je čekanje jako teško. — Pa, prošla sam to već. Dvaput. Svjesna sam o čemu se tu radi. Ne želim da me umiruju. Ne dopuštam to ni doktorici ni njemu. — Stvar je u tome što mislim da bi trebali postojati kriteriji. — Tako da samo oni moralni dobiju uslugu? — Više je kontemplativan, nego ljut. — Znači ako motociklist koji 181 www.balkandownload.org

odbija nositi kacigu ozlijedi glavu, treba mu odbiti pružanje njege? Ili ako pretili čovjek dobije dijabetes, ni njemu ne treba pomoći? Razmislila sam o tome. — Nisam o tome razmišljala, ali mislim da bismo možda trebali preuzeti odgovornost za svoje postupke. I za posljedice tih postupaka. — Ne primjećujete koliko je ljudska egzistencija krhka? — Walter mi se osmjehnuo. — Gal, počeo sam piti kad sam dospio na dno. Umrla mi je žena. Propao sam u poslu. Upao sam u jamu i nisam se uspijevao iz nje izvući. Tražim što bih rekla. — Žao mi je. Naslonio se u stolac i učinilo mi se da u njegovu stavu naslućujem dozu pobjedničke nadmoći. Njegov osmijeh izgledao mi je kao izraz samozadovoljstva. To me opet podbolo. — Znači, vi mislite da se može oprostiti autodestruktivno ponašanje zbog nekog tragičnog povoda? Dok se nekima loše piše iako nisu radili na tome da se unište ili, recimo, naškode drugima? — Ma ne kažem da je to valjan izgovor. Naprosto ti se nešto tako dogodi. Promrmljam nešto. Ne vjerujem u objašnjenja krivili postupaka prebacivanjem odgovornosti. — Po vašem bi mišljenju sve osuđenike na smrt trebalo pomilovati jer su imali teško djetinjstvo. Digao je ruku kao da se brani... — Ma ne, ne, ni govora. — Položio ju je na moju podlakticu: — Samo mislim da nitko nije savršen, Gal. Mičem svoju ruku od njega. — Odakle znate moje ime? — Kao što vi znate moje. Svi vas ovdje poznamo, Gal. I suprotno nekim mišljenjima, nismo svi protiv vas. 182 www.balkandownload.org

— Nije to samo neko usputno mišljenje. Sestra ga je prozvala. Walter me potapšao po ruci iako sam je sklonila. — Glavu gore, Galilee. Jedva sam se suzdržala da ga s leđa ne gađam Newsweekom.

183 www.balkandownload.org

--------------------Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Svibanj Možete li vjerovati da je zamalo stiglo ljeto? Vaše ruže već su u punom cvatu i postaju meta raznih štetočina — buba i gljivica. Isperite ruže odozdo, da uklonite nametnike. Kad bi to greškom radili noću, zadržala bi se vlaga, izbila plijesan ili se rasprostranile gljivice. Uklonite procvjetale ruže, osim ako ne želite dobiti ružin šipak. Sad je trenutak kad je ružama potrebno najviše dohrane. Ne budite škrti i one će vam vratiti novim cvatom na jesen. Ako vidite prašnjave tragove plijesni, nužno je ruže pošpricati fungicidom i tako je likvidirati prije nego izmakne kontroli. Pljesnivo lišće posivi i trusi se kao stari papir. Ima i drugih vrsta plijesni, onih od kojih lišće dobi je smeđu boju. Svaka plijesan se širi kao gripa po jaslicama, a ako vam se to dogodi, možete zaboraviti na te uzorke ruža.

184 www.balkandownload.org

ljedećega dana na pripremi Znanstvene olimpijade radim s učenicima na zadatku: “Detektivi za bolesti”. Na natjecanju studenti dobiju stvarnu povijest bolesti pa pokušavaju dokučiti o čemu je riječ na temelju različitih indicija. Gospodin Morton vodi “Lovce na zločin”, što je poput forenzičke znanosti. Dao im je tenisice na kojima su otići prstiju i vlasi kose koje učenici moraju analizirati. Promatram ih sa zavišću. I ja bih rado uvrstila u program eksperimente. Uostalom, volim gledati seriju CSI. I jedno i drugo pripremamo se za pobjednički juriš. Dala sam svojim Detektivima kopije opisa simptoma bolesti povezanih s trovanjem hranom. Jim Hillyard, košarkaš, visoki maturant s dugom smeđom kosom, ceri se i komično trlja ruke. Samantha promatra kopiju s prezirom. Kažem im da sastave listu simptoma i listu onoga što su ljudi koji su se razboljeli jeli, tako da mogu suziti potragu. — Već znam koja je to bolest — kaže Sam suho. Spustila je papir na stol. — Nemoj reći naglas. — Ne želim da pokvari posao ostalim članovima tima. — Pretvaraj se da ne znaš. A sigurno ne znaš kako je zdravstvena ustanova utvrdila o 185 www.balkandownload.org

čemu je riječ. — Nije tako teško. — Ne želi me pogledati u oči. Da, Samantha je ljuta što sa mnom ima posla. Skočio mi je živac. — Nitko te nije tjerao da se uključiš u znanstveni tim, Samantha. Pružila je ruku i opet uzela kopiju. Ni uzdali joj nije izmakao, niti je trepnula okom. Kakva samokontrola. Nagnula sam se prema naprijed, ne previše duboko, jer joj glava seže do mojih prsa dok sjedi. — Je li sve u redu, Samantha? Brzo je kimnula, jednom. Trebala sam znati da neće odgovoriti. Promatram ispitivački studente. Svi su se udubili u svoje zadatke. Vidim kako jedni od drugih traže pomoć. Dečki koji izrađuju katapult dižu ruku pozivajući gospodina Mortona. Ja pak samu sebe uvjeravam da sam dostigla vrhunski cilj svakog nastavnika — nisam im više potrebna da ostvare uspjeh. Pa ipak, gutam knedlu dok stojim straga osjećajući da sam suvišna. Gospodin Morton kaže svom timu konstruktora katapulta da izađu van i lansiraju projektil, kako bi mogli izmjeriti dobačaj. Oboje izlazimo na školsko dvorište. — Mogli bismo uzeti još jednog učenika za ovaj tim — kaže. — Za rezervu. Na Olimpijadi se zahtijeva dvoje ljudi u timu. — Pa može uskočiti netko iz druge ekipe. Vjerojatno nam neće dvoje otpasti. — Gledam kako Brad lansira projektil, a onda viče drugom dečku, učeniku trećeg razreda, da donese mjernu traku. Čelo gospodina Mortona se namrštilo. Danas nosi bež 186 www.balkandownload.org

hlače, smeđe čizme i svjetlosivu košulju s nekim uzorkom, koji bližim uvidom identificiram kao male aviončiće što lete uokolo. — Ne škodi ako se planira i najgori slučaj, zar ne? Pozvao sam druge učenike s vaše alternativne liste, ali nitko od njih ne želi sudjelovati. Znam da mi zapravo govori da bi se Riley trebala priključiti timu. Ako sve na listi čekanja otklone, nemam nikakva razloga da odbijem da se moja nećakinja uključi. Osim što mislim da neće sudjelovati, jer ne želi. Na nedavnom testu iz biologije prošla je nimalo sjajno, a nikad nije tražila da joj pomognem, iako sam odmah vidjela da ne shvaća temeljne stvari. Oni učenici koji su došli na dopunsku pa sjedili i jedni druge ispitivali izvlačeći pitanja, dobili su barem tri. Riley je dobila slabu dvojku. — Pa to je prolazno, zar ne? — rekla je praveći se da je nije briga. Zaista nisam mogla procijeniti je li joj stalo s obzirom na to kako je nemarno zgurala bilježnicu u svoj ruksak. Da se mene pita, ja bih na oglasnoj ploči izvjesila sve rezultate učenika, tako da ih svi vide. Javno sramoćenje može postići čuda. Iako, u našim vremenima i prilikama, sasvim je moguće da više nitko i ne haje za bilo kakvu normu. — Prolazno, ali jedva. — Ipak je za mene, kao njenu tetu i nastavnicu, sramota, što ima tako slabe ocjene. Doktor O’Malley će se prenemagati oko toga, uvjeren da iznova otkriva slabe nastavničke sposobnosti Gal Garner. Nije bitno što su drugi prošli. — Moraš doći na instrukcije. Pokušava se nagoditi. — Doći ću ako budem loša i na 187 www.balkandownload.org

drugom testu. — Do tada će ti ocjene biti previše slabe — oštro odgovaram. — Sad je svibanj, koliko misliš da ti je preostalo vremena? Onda nećeš moći voziti auto. Tu nije imala odgovora. Gospodin Morton čeka da mu odgovorim. Popodnevno sunce ozarilo je njegovo lice. Zaista ne želim s njim ulaziti u sva ova pitanja oko moje nećakinje i njenih štoseva. — Vjerujte mi, Riley ne biste željeli u svom timu. — Ponekad učenici mogu bolje reagirati ako nisu u srodstvu s nastavnikom. — Ton mu je blag, ali za mene su njegove riječi uvredljive. Pogledala sam ga stisnuvši oči. — Koliko dugo predajete, gospodine Morton? Uzdahne. — Mjesec dana. — Aha, razumijem. — Ali podučavao sam... Mislim, djecu... s kojom sam u srodstvu. Hoću reći, ona je još vrlo mlada. — Glas mu je malo promukao. Želim ga upitati o kome je riječ, a opet, ne želim. A ni on mi ne misli reći, nego velikim koracima odlazi do Brada pa ga upućuje kako da popravi putanju projektila. Trenutak ga promatram. Muški učenici na svježem zraku, s rukavima zavrnutim iznad lakta, dok montiraju katapult, gotovo zrače zdravljem. U svojim uniformama, osunčanog tena, izgledaju kao reklama za upis u našu školu. Vraćam se unutra svojim učenicima i scenarijima povraćanja i proljeva.

188 www.balkandownload.org

rošlo je tjedan dana otkako je Riley kažnjena. Brinući se za detalje svoje kazne poput strpljivog zatvorenika, prijavljivala mi je sve: — Danas nisam bila na telefonu. — I svake bi večeri pokazivala popis razgovora na mobitelu. — Možeš sama provjeriti. — Hmmm, u redu. — Pravim se kao da pozorno provjeravam, iako se jedva koristim svojim mobitelom. — Bravo, Riley. Svaki dan poslije škole, Riley se priključuje svim grupama izvanškolske nastave u koje može ući, kako bi imala izliku da radi nešto s kolegama, baš kao i Samantha. Priključila se grupi za društveno korisni rad, umjetničkoj skupini, grupi za španjolski, čak i šahovskoj ekipi. Tamo se smije i šali, kao bilo koje dijete koje cijeli život ide u privatnu školu. Nema više Riley koja je došla pankerski našminkana. Pokušavam biti zadovoljna; želi se uklopiti, ali me pomalo straši kako je brzo i neočekivano ona stara Riley iščezla. Ali, stvarno se trudi. Možda čak i odviše. Uopće to ne spominjem; ne želim ispasti previše kritična. Ne diraj lava dok spava. Kada joj završe izvanškolske aktivnosti, vodim je doma, gdje u relativnoj tišini pripremamo ručak. 189 www.balkandownload.org

Svaku večer kada nisam na dijalizi, Riley napiše zadaću. Bulji u crni ekran televizora i svoj ugašeni mobitel tako bezvoljno da joj zamalo dopustim da ih koristi. — Jesi li za društvenu igru? — pitala sam je na polovici njenog tjedna bez elektronike. Pogledala me kao da sam izvanzemaljac. — A karte? — predložila sam. Uspravila se na kauču, tako da joj je držanje bilo daleko bolje nego zadnjih nekoliko tjedana. Zamahnula je novom kosom. Boje su bile bez sjaja, vjerojatno su izblijedjele konstantnim farbanjem, ali kosa joj je izgledala puno normalnije nego prije. — Za novce? — Može li za sitniš? — Izvadila sam staklenku sa sitnišem. Moji roditelji i ja volimo kartati kad mi dođu u posjetu. Najčešće su to duge igre poput bridža, ako možemo naći četvrtoga. Dara se ponekad da nagovoriti, ali njoj su kartaške igre preduge i dosadne. Uvijek joj kažem da je to vježba za mozak, a možemo i pričati dok igramo. — Texas hold’em poker. I poslije ajnc. Podijelila sam karte, objašnjavajući pravila. Prilično sam dobra pokerašica, i ne vidim problem u kockanju, ako imaš novca koji možeš izgubiti. Roditelji me ponekad znaju odvesti u Las Vegas. Tamo noćimo u jednom od jeftinih hotela, udaljenih od glavne ulice. Mami sobu daju zauzvrat za sav novac koji potroši na jednorukim džekovima. Tata i ja odemo do soba za poker, pa do ajnc stolova. — Ovo je fenomenalno. — Riley je kucnula po stolu. Dala sam joj još jednu kartu. — Bolje je s više ljudi. — Zatim sam joj pokazala ajnc, 190 www.balkandownload.org

kako da dođe do 21, kada da zadrži, kada da uzme još jednu kartu i kada da napravi double down. — Ovo je sve važno znati. Što tu napraviš, može zeznuti cijeli stol. Neki ljudi, poput mene i djeda, naljutili bi se na tebe. — Možemo li ispeći kokice? — Zvučala je opet kao dijete. — Može, ti ih napravi. — Kladim se da njena mama nikad nije s njom igrala igre. Čak ni Čovječe, ne ljuti se. Becky nikad nije bila za takvu razonodu. Uvijek u akciji, uvijek je htjela van, van, van, dok sam ja, vječno bolesna, ležala u kući. U dugim razdobljima moga oporavka, mama bi Becky slala susjedima koji su je praktično usvojili. Sjećam se da ne bih danima viđala sestru. — Gdje je Becky? — pitala bih majku. Htjela sam da Becky ostaje u kući i sa mnom igra neku igru, ili da gledamo televiziju, ili da sjedne na krevet pa se igramo s Barbikama. Odgovor je varirao: Becky je išla promatrati kitove, ili je u zoološkom vrtu, ili se naprosto vani igra. A kad je poodrasla pa je mogla sama određivati svoj raspored, izlazila bi svakog vikenda. Naposljetku, Becky je postala netko koga slučajno susretnemo vikendom ili na neki praznik, umjesto pravog člana obitelji. Da se Becky osjećala izopćenom, nije mi godinama padalo na um, dok se Riley nije rodila i mi se obje otputile u vanjski svijet. Majka me pozvala na njene svjetski čuvene tacose. Mene, a ne moju sestru. Becky se pojavila iste večeri, te istovarila gomilu veša za pranje. Sledila se kad nas je ugledala. I mi smo se smrzle, zaustavljene u pokretu sa hrskavim školjkama prepunjenih tacosa, kao da smo ulovljene sa zlatnicima u rukama u 191 www.balkandownload.org

bančinom sefu. Na moje zaprepašćenje, mama je poprimila izraz krivnje što se očitavao na njenom licu i stvar je pokušala objasniti kao koincidenciju. — Evo, tvoja je sestra baš navratila. Bi li i ti htjela jedan taco? — Bilo je očito da ne govori istinu, pa sam bila zbunjena, dok me nije pogodilo. Ne žele Becky na oči! I Becky je to shvatila. Nestalo je elana iz njenog koraka. Zastala je kao pogođena bejzbolskom palicom u koljena. Potonula je u tatin naslonjač i stala vezati vezice na cipelama iako to uopće nije bilo potrebno. — Nemam vremena, hvala. — Glas joj je otišao oktavu više, pa se prelomio, a kosa prekrila lice skrivajući njegov izraz. Kako sam uopće uspjela percipirati te male znakove u ponašanju moje sestre kad joj inače ne čitam misli i ne znam kupiti pravi dar za Božić? I kako to da to moji roditelji nisu primijetili? Mama se vratila u normalu te opet posvetila svom tacosu. Tata se ponašao kao da je jedva čuo o čemu se govori, prateći pogledom nogometnu utakmicu na televizoru u drugoj sobi. Samo sam ja, svjesna da sam majčina miljenica, pokušala sa sestrom uspostaviti intimni kontakt. Kako mogu majke imati miljenike među svojom djecom? U to doba još sam se nadala da ću jednoga dana pronaći čovjeka koji bi sve zanemario i poveo računa samo o tome što u sebi krijem. — Ali jako su dobri tacosi, Beck. Gotovo je odskočila, kobra u napadu. Ustala je. — Koji ti dio riječi “ne” nije jasan?! — Dobro. Dobro. — U grlu mi ja zastao komadić 192 www.balkandownload.org

tacosa. Progutam. — Pa nemoj jesti tacose. Nije me briga. — Neću joj više nuditi, to ili bilo što drugo. Zar ne vidi da tu nema moje krivnje? Zašto me Becky želi kažnjavati? — Nema razloga za ružne riječi. — Mislila sam da mama govori meni, ali ne, rekla je to meni u prilog, upućujući kritiku Becky u tonu oštrijem od njenog. Sad sjedim i razmišljam o svemu tome dok kći moje sestre, glumeći dobru djevojčicu, prži kokice. Nisam imala sreće u nekim stvarima, u nekima jesam. A željela sam, više od bilo čega drugoga, da Riley bude sretna u svemu. U petak navečer, pošto je obavila kućanske poslove, Riley mi je prišla, dramatično obrisala čelo, kao da je upravo dovršila sedam Herkulovih zadataka, a ne samo očistila zajedničku kuponicu. — Moja kazna je istekla. Mogu li van? Da, istina, istekla je. Zanimljivo, tjedan mi je izgledao kao mali dopust proveden s mojom nećakinjom, a ne kao tjedan dana koji je provela u kazni. Na trenutak, riječ — ne — plazi na moj jezik. Moram je odbaciti da naglas progovorim. — Gdje, s kim i koliko dugo? — Nabrajam pitanja shvaćajući u isti čas da su riječi izmakle mojoj kontroli prije nego sam to uspjela izreći. — Sa Samanthom? — Šališ se? S njom se vjerojatno nikad više neću vidjeti. S nekim klincima iz likovne grupe. Ne znaš ih. — Sve ih ja znam. — Pa nije škola tako velika. — Samo idemo u Roryjev kafić. — Spominje popularno 193 www.balkandownload.org

sastajalište za gimnazijalce, lokal uređen u stilu pedesetih, s jednom starom Corvettom pretvorenom u blagovaonički stol. Riley navlači nešto što nalikuje na majicu bez rukava s velikim izrezanim rupama. Onda vidim da upravo to i jest. — Vratit ću se do deset. Želudac mi se steže. Odjednom shvaćam što brine Samanthinu majku. Koliko bi mi bilo lakše da Riley stalno držim kod kuće, pod rukom, nadomak pogledu. Ali ne mogu dok sam na dijalizi, a ne mogu ni sad. — Dobro, idi. Nestaje u kupaonici, i kao na dani znak, auto se zaustavlja ispred kuće i čuje se kako trubi. Riley otvara vrata. Opet je iscrtala olovkom oči, a kosa joj je spuštena. Nosi crne traperice i krvavocrvene Doc Martens čizme te majicu i preko nje čipkastu vestu, kao i one njene čudne rukavice. Po mojim predodžbama, izgleda kao tipična studentica umjetnosti, samo s nešto manje pirseva. — Vidimo se. Opet je navukla onaj svoj oklop. Uspravljam se sjedeći na kauču. — Čekaj. Tko još ide? Iskočila je kroz vrata kao gazela koja bježi od lava. Baš me zanima kako je to dogovorila, ne koristeći se mobitelom ili računalom. I kako je znala da ću reći “da”. Zazvonio je telefon. Bila je to Dara. Pričale smo samo u prolazu otkako sam je ono čula kako trača s doktorom O’Malleyjem. — Dara. — Oprezno joj izgovaram ime, nesigurna kako se osjećam. — Bok, Gal. Nisam te vidjela u školi ovih nekoliko 194 www.balkandownload.org

dana. — Učionica mi je tamo gdje je uvijek bila. — Začudo, moja također — lakonski mi odgovarala. — Slušaj, stvarno mi je žao zbog ovog sa Samanthom i Riley. Znam da se istinski trudiš. — Uvijek se trudim. — Razmišljala sam trebam li se ispričati. Odlučila sam se za nešto između. — Žao mi je ako sam te uznemirila. Zastala je. — Idemo nešto pojesti? — Vrlo rado — odgovorila sam. Skoro sam klonula od olakšanja što mi je prijateljica slobodna. Izbjegle smo lokal s hamburgerima kamo idu klinci, iako bi tamo Dara privukla poglede sa svojom širokom svjetlosmeđom suknjom i balerinkama. Kosu je podigla i jedina šminka na njoj bilo je sjajilo. — Profinjeno izgledaš. Zamahnula je kosom. — Ja jesam profinjena. — Hej, neki ljudi bi to prihvatili kao kompliment. Nakon razgovora oko toga što ja mogu jesti, odlučile smo se za restoran zdrave hrane, koji poslužuje juhe i salate. Dovoljno raznoliko za nas obje. Natrpala sam jedan tanjur mekanim francuzom i tjesteninom na bijelo, a drugi zelenom salatom, naribanim tikvicama, krastavcem i celerom. Moram izbjegavati povrće s puno fosfora i smijem jesti samo tri male porcije svakog dopuštenog povrća. No, smijem jesti kruha koliko hoću, samo ako nije od cjelovitog zrna, jer onda i on sadrži previše fosfora. Dara mi je pogledala u tanjur dok je sebi stavljala mafin od mekinja, bez maslaca, na tanjur s povrćem. — Kako bih 195 www.balkandownload.org

sad tu tjesteninu. — Možda, ali sigurna sam da ne bi voljela ostatak mog obroka. Klonila sam se rajčica i juhe, činilo mi se da sve sadrže krumpir, koji je također zabranjen. Sjedile smo za drvenim stolom, toliko jako nalakiranim, da sam vidjela unutrašnjost vlasititih nosnica kada bih bacila pogled prema dolje. Primaknula sam si tanjure. Razmišljam trebam li joj reći da sam je čula kako je u hodniku razgovarala s doktorom O’Malleyjem o mojoj tvrdoglavosti. Želim istaknuti da je jedini razlog zbog kojeg mislim da sam u pravu to što skoro uvijek jesam. Ne bih trebala mijenjati mišljenje samo zato što netko drugi ima različito (i pogrešno). Dara bi već trebala znati da ne izbjegavam stvari zato što je to lakši put. Bilo bi mi lakše da nisam uključila Samanthinu majku, da sam zataškala što je njena kćer učinila. Ali, da se kasnije nešto dogodilo — recimo, da je Samantha ponovno izašla bez znanja roditelja i završila u nekoj ozbiljnijoj nevolji — zasigurno bih ja, kao odrasla osoba, k tome još i profesorica, snosila odgovornost. Samanthini roditelji bi rekli da sam im trebala reći u ranijoj fazi. Nisam se željela vratiti zategnutim odnosima s Darom. Njene riječi izgovorene doktoru O’Malleyju prestale su me boljeti. Čula sam o sebi i gore. Držati se svojeg mišljenja, po meni je vrlina, a ne mana. — Jesi li uzbuđena zbog sajma ruža u Pasadeni? — pita. Kimnula je, s nekom nelagodom. — Jesam. Nasmiješila sam se. — Znaš, Byron će biti ondje. 196 www.balkandownload.org

— Byron veliki i moćni? — Odgrizla je komadić mafina. — Jedva čekam. Što bih uopće trebala raditi s muškarcem koji je u drugom gradu? Slegla sam ramenima. — Vjerojatno isto što i s muškarcem koji je ovdje, ne dopustiti da preraste u nešto ozbiljno. Ignorirala je ovu provokaciju. — Gal, nisam još sigurna da mogu poći. Novčana situacija nije idealna. Štedim za kuću. — Migoljila je u stolcu, stavljajući kosu iza uha. — Aha. — Za to je ne mogu kriviti. Ipak, ne želim uopće razmišljati o tome da ne može ići. — Ali, svejedno ćeš doći, zar ne? — Vidjet ću poslije sljedeće plaće. Moram otplatiti dosta na karticama. Promijenila je temu. — Kako napreduje znanstveni tim? Čekam da progutam prije nego odgovorim. — Odlično. — George kaže da trebate zamjenu u timu za katapult. — Koncentrirala se na svoj tanjur. Odlažem vilicu. — Nemoj mi reći da me i ti pokušavaš pritisnuti. Riley neće ući u znanstveni tim. Digla je ruku. — Prvo, ohladi. Drugo, ti nisi Bog i batina. Nemaš zadnju riječ u svemu. — Imam, kad je o ovome riječ. — Znanstvena Olimpijada je moj teren i ona to zna. — Zašto ti ne osnuješ umjetnički tim? — Ne može se napraviti umjetnički tim. Umjetnost je previše subjektivna. — Mislila sam da tvrdiš kako uvijek možeš odmah razlikovati dobru i lošu umjetnost, čim vidiš. — Da, ali to vrijedi samo za mene. — Ispustila je 197 www.balkandownload.org

frustrirani uzdah. — Gal, je li ti palo na um da će Riley dobiti poticaj da se više potrudi na tvojim satovima pripustiš li je u svoj znanstveni tim? Odmahnem prstom. — To tako ne ide. Prvo mora dobro zapeti, a tek onda slijedi nagrada. Ako ne bude ljenčarila, tek će onda dobiti posebni tretman. — Ali kome bi to naškodilo? — upita Dara. Buljim u nju. Zbilja bi to mogla zaboraviti. Jedini razlog što to ne čini je gospodin Morton. On joj nešto šapuće na jastuku, žaleći se na mene. Ne mogu podnijeti pomisao na njega i Daru kako razmjenjuju misli na jastuku, pa naglo ustajem, gotovo srušivši nestabilan stolić. — Idem po još tjestenine. Zadržala sam se na poziciji s tjesteninom, promatrajući kuhara kako zagrijava umak s rigatonima u velikom woku, čekajući na tu svježu turu iako je ostalo više od pola zdjele na pultu za serviranje. Zašto je zaboravljeno da se ljudi prvo moraju dokazati kako bi bili nagrađeni? Vidim da Dara razgovara na mobitel. Sigurno gospodin Morton. Koliko se često viđaju? Predstavljaju li se već kao partneri? Zadnjih dana Dara više ne spominje one svoje druge udvarače. Uzimam tanjur svježe tjestenine i vraćam se za stol, a ona prekida vezu. — To je kao kredit — započne. — Što je kao kredit? — Opekla sam jezik na tjestenini pa pijem vodu, svu količinu koja mi je danas dopuštena. — Ljudi zapadnu u nevolju uzimajući kredite. Mogu izgubiti posao pa više nisu u stanju plaćati račune. Onda im kreditne ustanove povećaju sumu za otplatu pa im je još 198 www.balkandownload.org

teže otplaćivati. Onda više ne mogu dobiti kredit jer je rata previsoka. Ali njima bi trebalo malo popustiti, da dođu sebi, kako bi mogli izaći na kraj s računima. — Dara izgleda kao da je zadovoljna sobom. — Ljudi bi trebali živjeti s onim što zarade, umjesto da upotrebljavaju kreditne kartice — kažem s uvjerenjem i pušem na tjesteninu da se ohladi. Znam da je govorila o sebi. — Nemaju svi roditelje da im pomognu, Gal — kaže ona čvrsto. — Ali, ne radi se o tome. — A-ha. Razumijem. Riley je ta kojoj treba popustiti jer je u prevelikom zaostatku. Je li ti gospodin Morton upravo sad o tome govorio? — Mahnula sam glavom prema mobitelu koji je ležao na stolu. — Nije. — Brzo je jela salatu. — Znaš što, Gal, ponekad si zaista nemoguća. Ustala je. — Idem po još kruha. Treba li tebi štogod? Odmahnem. Nemoguća. Da, nemoguća sam. Cijeli je moj život jedna nemoguća misija. Igram se tjesteninom, razmišljam o Dari. Nikad joj nisam rekla za rezultat na Sajmu ruža. A ona nije pitala. Pa to je kao da se Dara udala, a ja je nisam pitala kako je vjenčanje proteklo. Naravno, mogla bih joj ja sama reći, ali zar ne bi upitala da zbilja haje? Po prvi put shvaćam kako moja prijateljica ima drukčije preokupacije od mojih. I različita promišlmјaаn_ja. Možda smo nas dvije osobe koje se ne bi trebale toliko često sastajati. Dolazi mi da se rasplačem. Ali nisam. Umjesto toga čekam da se Dara vrati, a onda joj kažem da se ne osjećam dobro. Napuštam restoran prije 199 www.balkandownload.org

nego je stigla protestirati ili pokazati brigu. Kasnije iste večeri, ležim u krevetu i čitam priručnik o ružama Winslowa Blythea i čekam da se Riley vrati kući. Ostavila sam uključeno svjetlo na trijemu i dvije upaljene lampe u dnevnoj sobi, plus svjetlo u njezinoj spavaćoj sobi. Sad prelijećem riječi, sve opet i ponovo, jer sve znam gotovo naizust, a knjiga mi samo pravi društvo. Papir ugodno šuška pod mojim prstima dok očekujem da čujem kako auto usporava pred kućom. Ali sve što čujem je zvuk frižidera, mog starog drugara. Naposljetku, točno u deset, trijem zaškripa i ulazna vrata se zatvore sa škljocanjem brave. — Riley? — Zovem. Zatvara se u svoju sobu bez odgovora. Mm. Ustajem i uvlačim noge u papuče. — Riley? — Kucam i ulazim. Leži na krevetu s licem prema zidu, okrenuta prema meni leđima. — Je li sve u redu? Dobro si se provela? Ne odgovara. Diše isprekidano. Plače. Sjedam na krevet, dodirujem joj leđa. — Što se dogodilo? Daj, kaži što je. Okreće mi se. Šminka je razmazana po njenom licu kao indijanske ratne boje, oči zakrvavljene. Podsjeća me to na trenutak kad sam je našla vani kako se drži za krzno zlatnog retrivera dok je još bila malo dijete. — Nije ništa. Samo sam žalosna. Naginjem se nad nju. — Zašto? — Ne bi razumjela. — Potresa je jecaj. Iz usta joj dopire zadah kao od gnjilog voća. Alkohol. 200 www.balkandownload.org

Naginjem se da omirišem jaknu. Dim cigareta, marihuana. Potiskujem val panike koji se u meni diže kao plima. — Riley, kaži mi gdje si bila i što se dogodilo. Pila si i pušila. — Nisam ja ništa pušila. Drugi su. — Pokriva oči rukama, a nije zanijekala da je pila. Strah mi okreće utrobu. Stavljam ruku na nju. — Je li ti netko što uradio? Milijun mogućnosti prolijeće mi kroz glavu. Netko joj je davao da pije, opio ju je. Silovanje. Omamljivanje. Tko će znati? — Ne, nije. — Miče ruke s očiju i trepće pogledavajući u mene. — Bili smo na polju iza stare Schaefferove kuće. Gomila nas. Samantha, Brad, skoro pola škole. — Suze opet teku. — Samo sam nekoliko gutljaja popila, Gal. Kunem se. Ja... — Zamukla je, opet se okrenula i nabila jastuk na glavu. Došlo mi je da je pljesnem. — Je li ti jasno u što si mogla upasti? Pretvara se u Becky. Tko zna što su radile dok su bile zajedno. Možda doista već jest kao Becky. Frustracija me nadvladava. Udarim je dlanom. — To je neprihvatljivo. Znaš i sama! Ramena joj se tresu. Hiperventilira. Masiram joj leđa. — Riley, duboko diši. Pokušava nešto reći, ali sad ju je uhvatilo štucanje. Opet se okrenula prema meni, uzimajući veliki dah da smiri dijafragmu. — Žao mi je, teta. — Tako je jadna da mi srce puca. Frkćem. — Opet ću te kazniti, Riley. Klima glavom, oči je čvrsto stisla. — Teta Gal, zašto me mama otjerala od sebe? Srce mi je stalo. Eto, zato je to učinila. — Nije joj to bila 201 www.balkandownload.org

namjera, ljubavi. Ne znam je li to istina, ali to je ono što Riley želi čuti. Lice joj se opet raspada u grimasu. — A bila sam dobra. A nije me htjela. — Naravno da te želi uz sebe. — Gladim je po kosi. I ja sam na rubu suza. Odmahuje glavom. — Ali ne dovoljno. — Jecaji joj potresaju tijelo. — Mogu li... Mogu li je sad nazvati? — Naravno. — Ustajem i ostavljam je zatvarajući vrata sobe. U dnevnoj sobi sjedam na kauč i podižem noge na stolić. Razbijajući glavu kako spriječiti da se Riley pretvori u Becky. To što je bila s Becky, uništavalo ju je. Ali kad ju je Becky napustila, i to ju je uništilo. Kako god okreneš, Riley je u problemu. Skidam naočale, trljam oči. Nešto se stvrdnulo u mom grlu, nešto što ne možeš progutati. Riley otvara vrata. — Ne odgovara. — Skinula je jaknu, drži se pogureno. Izgleda kao Djevojčica sa šibicama. Donekle mi je drago što joj se majka nije javila. Nisam sigurna da bi Becky bila od neke pomoći. Potapšam po kauču pored sebe. — Hoćemo li pogledati kasne vijesti? Sjeda do mene, blizu, ali me ne dodiruje. Šminka i suze su se osušili. Uzimam maramice iz kutije, brišem joj lice. Ne miče se. Uključujem televizor i gledamo program dok se Riley ne oči nisu počele sklapati.

202 www.balkandownload.org

rskalicom prskam ruže gdje god vidim crveno-smeđe točkice. Ponedjeljak je, drugi tjedan svibnja i uši su krenule u provod, kao i svake godine u ovo doba. Zovem ih crvenim vampirima. Trebala bih kao biolog priznavati samo hranidbeni lanac u kojemu sve ima svoje mjesto, ali sve što može naškoditi mojim ružama, ja strastveno mrzim. Da sam iskreni darvinist i vjerujem jedino u preživljavanje najsposobnijih, puštala bih ih valjda na miru. Ali, naravno, da sam iskreni darvinist i sama bih se predala i davno umrla. Red hibridnih ruža nije jako napadnut, a broj ušiju se smanjuje mojim jutarnjim pranjima. To je upravo toliko dosadno i mukotrpno kako i zvuči. Rano sunce udara mi u nepokriveno čelo. Moram se sjetiti da stavim šešir. Vrijeme je zatoplilo i sad je već oko podneva temperatura dvadeset i pet stupnjeva. Riley se u kući sprema za školu. Nismo razgovarale o incidentu cijelog vikenda. Umjesto toga, išle smo u kino — neka komedija, već sam zaboravila — a jučer u crkvu. Cijelo sam je vrijeme promatrala. Zašto, ne znam ni sama. Valjda tražeći neki znak da joj je opet potreban razgovor ili da se isplače. 203 www.balkandownload.org

— Tu sam kad poželiš razgovarati — rekla sam nespretno. Slegnula je ramenima. — Dobro sam. Odlučila sam da je ne kažnjavam za piće. Mislim da se onako ponašala samo zato što ju je majka ostavila. Hoću reći, da je mene moja majka tako naglo napustila, tko kaže da ne bih učinila nešto slično? Mogu to lako zamisliti.

Malo sam pojačala mlaz i promočila svoju plavu trenirku. Susjeda viri kroz prozor. Izmakne se kad joj mahnem. Vodeni mlaz mora biti dovoljno jak da ispere nametnike, ali ne toliko da ošteti ruže. Saginjem se i tražim ispod svakog grma, razmahujući prskalicom dok me ruka ne zaboli. To je dobra vježba. Insekticid bi bilo lakše upotrijebiti, ali izbjegavam prskati razne kemikalije na moje ruže, ne zato što bih bila protiv tih otrova s ekološkog stajališta. Ja sam protiv otrova jer ih smatram opasnim po sebe. Naprosto mislim da s toliko lošim adutima sigurno ne trebam u račun još dodati kategoriju — izloženost štetnim kemikalijama, iako tvrde da ne bi trebale biti škodljive za ljude. Znate li samo koliko su stvari kroz ljudsku povijest učenjaci prikazivali kao bezopasne? Nemam tome što dodati. Napokon dovršavam ispiranje i namatam crijevo na veliki kotač. Imam veliku instalaciju koja služi da se 204 www.balkandownload.org

postigne dobar hidraulični pritisak. Nisam naučena na fizički napor i tek što sam namotala četvrtinu crijeva, već sam se zapuhala. U ovo doba obično dolazi Brad, ujutro prije škole, i očisti ružičnjak kako bi se osušio prije dnevnih vrućina. Uz školu i dijalizu te pripreme za sljedeći sajam ruža, zbilja nemam vremena još i za to. Ali, sad imam ozbiljan problem. Brad je danas otkazao. Jutros mi je poslao poruku, umjesto da se pojavi. Samo tako. Bez najave. Riječi su samo iskrsnule na zaslonu mobitela. Mora da je to zbog opijanja. S pravom je pomislio da ću biti ljuta. Sigurno se nije htio izložiti beskonačnim lekcijama o maloljetničkom alkoholizmu i kvarenju učenika nižih razreda, koje sam mu mislila održati. Pa ipak, očekivala sam neku najavu. Očekivala sam da će se sa mnom suočiti. I bila u krivu. Uto je Riley izašla iz kuće u školskoj uniformi, s uredno raščešljanom kosom. — Teta, ne možeš sve to sama! Skroz si se uprljala. A imamo pet minuta da krenemo. — Izgleda zabrinuto. — Daj da ti pomognem. Razmišljam što će se danas govorkati po školi i hoće li se puno baviti s Riley. — Hoće li danas biti sve u redu u školi, što misliš? Gleda u pod, a prstima tenisice vrti po prašini. — Naravno da će biti u redu. Zašto ne bi? — Zatim me pogleda u oči i njen pogled bijesnu zelenim. — Ništa se 205 www.balkandownload.org

nije dogodilo na zabavi, teta. Ništa osim pića. Ispravim se ostavljajući crijevo. Osjećam da na licu imam čestice blata, iako sam samo zalijevala. Disanje mi je ubrzano i teško. — Dobro. Daj, molim te, završi namotavanje umjesto mene i stići ćemo na vrijeme u školu. — Ulazim u kuću dok ona veselo grabi ručku i počinje okretati veliki kotač. U kabinetu za biologiju, prepriječim put Bradu kad je ušao trenutak prije zvona. — Na hodnik, odmah. Slijedi me i ništa ne govori. Imala sam o njemu bolje mišljenje. Na dnu hodnika, njegov otac prazni kantu sa smećem. Podiže pogled, a izgleda točno kao što će Brad izgledati, osim što, nadam se, neće imati taj potuljeni gubitnički izraz. Čovjek ima kesice ispod očiju. Kimnuo mi je, a i ja njemu. Vidjevši oca, Brad zastajkuje i prošapće: — Oprostite, gospođo Garner, ali moram pomagati ocu. — Kako to misliš? — Zbunjena sam. Promotrim oca. — Moraš mu ujutro pomagati? Brad je pocrvenio. — Tata raznosi novine ujutro. A radi i noćnu smjenu, ujutro je strašno umoran. Pokušava uštedjeti novac za moje studiranje. Pogledam opet niz hodnik za ocem i razmišljam o nekoliko stvari odjednom. Prvo, zašto škola ne plaća dovoljno za život svojim zaposlenicima. Drugo, zašto Bradov otac koji izgleda prilično inteligentan, sposoban čovjek ne može naći bolje plaćen posao. Treće, trebam li 206 www.balkandownload.org

plaćati Bradu tako da mi ostane pomagati. Brad briše lice rukom ostavljajući tragove prstiju na obrazima. Njegov otac bučno prazni koševe za papir, idući niz hodnik od jednog do drugog, na sina se ne obazire. Samopouzdani Brad na sekundu se pogubio i ja vidim jednog novog Brada. Nesretnog, uplašenog, osamljenog. To je Brad kojega zamišljam kako tješi oca pošto ih je majka napustila, onaj koji dobiva stare uniforme od škole i ne uplaćuje za ekskurzije, koji stječe uvažavanje svojih kolega zahvaljujući sretnoj okolnosti svog dobrog izgleda i atletskim postignućima. Vidim da ja puno toga ne znam o ovom mladiću. Zato mu nisam prigovarala što mi je otkazao smsporukom. Znam da ne mogu sebi priuštiti da mu plaćam pomoć. Na trenutak sam pomislila da zamolim mamu; ona bi sigurno bez riječi dala novac. Ali, previše mi je stalo do toga da budem netko tko stoji sam sa svoje dvije noge na zemlji da bih to zatražila. Znam da se razred dosad već počeo meškoljiti. Davno je zvonilo, a znaju da smo mi izašli. — Dobro, Brad — kažem nakon duge stanke. — Hvala ti što s mi objasnio. On kimne glavom, okrene se pa zaustavi. — Ne mogu dolaziti ni poslije škole. Imam previše za učenje za maturu, a ne želim zeznuti. Kimam i ja njemu. On tiho odlazi u razred. Malo sam zakasnila na Znanstvenu olimpijadu jer sam pokušala pripremiti gradivo za sljedeći dan. Budući da je natjecanje za dva tjedna, gospodin Morton je ustreptao, ali 207 www.balkandownload.org

ja se ne brinem. Moji timovi su više nego dobro pripremljeni. Djeca mogu svoje zadatke obaviti i u snu. On se s druge strane boji da će njegovi učenici sve zaboraviti čim se nađu pod pritiskom. Možda njegov tim nije dovoljno dobro pripremljen. Kad sam ušla u njegov razred, dečki s katapultom bili su vani. Moji su klinci organizirani kao mravi, a sve su im potrepštine pri ruci. Malo se zabrinem za svog pomoćnika. Njegova aktovka i termosica još su tu, termos-boca nemarno je okačena o torbu. Naginjem se pomažući učeniku koji se bavi anatomijom da pronađe model bubreg (— Sigurno se šališ? — kažem mu.), kad vani začujem kako se među klincima javio još jedan glas. I to poznati, ženski, onaj moj nećakinje. Virim kroz prozore koji zauzimaju cijeli zid učionice. Doista je Riley, s bilježnicom u ruci, spremna za akciju. Brad joj dodaje traku za mjerenje. — Radije ne bih u tome sudjelovala — odupire se. — Tu sam samo da promatram. On mrmlja od zlovolje koju i ja osjećam. — Kakva je korist od toga da budeš zamjena ako ne znaš kako ćeš se uključiti ako zatreba? Što ako se netko razboli? I ja se pridružujem. — Da, što ako se netko razboli? — Umiješala sam se. Dakle, gospodin Morton je odlučio da nije važno što ja mislim, baš kao i moja nećakinja. Ali, to nije novost, zar ne? Nadasve, osjećam nemoć. Riley je raširila oči. — Bok, teta. — Gospođa Garner — podsjećam je. Riley petlja s mjerilom, jer ne zna kako da izvuče metalnu traku. Brad pridržava jedan kraj kod katapulta, a onda ide do mjesta 208 www.balkandownload.org

gdje je pao projektil usred smeđe, spaljene trave. — Pet metara i... — Njen je glas zadrhtao — ...dva centimetra? — Zar još nisi naučila očitavati dekadske mjere? — kažem joj svojim, nadam se, umilnim tonom. Dođem do nje i očitam. — Pet metara i DVADESET centimetara. — Ne moraš vikati na mene. — Riley mi je okrenula leđa. Grize donju usnu. — Ma to nije ni blizu vikanju. — Osvrnem se. Još ga nema. — Je li netko vidio gospodina Mortona? Svi odmahuju glavom osim jedne učenice trećeg razreda: — Onamo je otišao. Čudno. Iza zgrade sa znanstvenim kabinetima nema ničega osim grmljem obrasle padine. Odem iza zgrade. Doista, ondje je, govori u mobitel. Mobitel bi, zaključila sam, trebalo proglasiti najvećim prokletstvom modernog doba. Nikad se ne možeš iskopčati. Baš sam zaustila da nešto kažem, ali on mi je okrenut leđima, a ono što sam čula, zaustavilo me na mjestu. — Sve sam ti dao — govori jako glasno i s više emocija nego što sam ikad registrirala u glasu nekog muškarca, osim u Shakespeareovim komadima. — Želim je vidjeti. Ja sam joj otac. Kad je to izgovorio, povlačim se iza ugla, jer ne želim prisluškivati. Gospodin Morton je otac? A tko je majka? Dara to ne zna. A takvi tračevi brzo se šire. S kim razgovara? Što uopće znam o tom čovjeku? Ulazim u učionicu. I on ubrzo dolazi. Kosa mu izgleda naelektrizirano, što me navodi da se osmjehnem. Inače ne 209 www.balkandownload.org

odaje dojam da je uznemiren. — Oprostite zbog ovoga. — Sjeda za stol, sređuje papire koje treba poravnati, a tek onda primjećujem da se zarumenio na obrazima. Odlučujem da se sad ne suočavam zbog Riley. I ne moram, jer se moja nećakinja odjednom stvori pored njega. — Rekli ste mi da ćete je obavijestiti — optužuje ga. — Sad je na mene poludjela... Tinejdžeri žive u nekoj drugoj realnosti, u kojoj ja ne sudjelujem. — Riley. Definiraj to: poludjela. Gospodin Morton se brani uzdignutim rukama. — Hej, hej, mir! Ja radim na katapultu i mogu je uzeti kao zamjenu ako želim. Zaboli me to osporavanje ne samo moga nastavničkog autoriteta nego i skrbničkih prava. — Mislila sam da smo oboje zaduženi za katapult — kažem. Uostalom, moj ga je otac izradio, nije li? Odmahuje rukom. — Ja sam potpisan na obrascu kao odgovorna osoba. Znate da se prijavljuje samo jedan mentor za svaki projekt. — A mama se potpisala na moju prijavu. — Zato sam je i pripustio u ekipu. — I vi ste to čuvali u tajnosti! — Ne mogu vjerovati! — Tako se dogodilo. — On ovo želi pretvoriti u načelni prijepor. Vidim da se ukopava za pozicionu bitku. — Kako je to moguće? — Sigurna sam da je Riley falsificirala potpis. — Pokažite mi kopiju. 210 www.balkandownload.org

Gospodin Morton pravi predstavu od listanja po svojim papirima. Riley stoji odlučno, s rukama stisnutim u šake, priljubljenim uz tijelo. Sudjelovanje u ekipi jako joj je važno, iako je samo zamjena, i ne zna očitati vražji mjerni kolotur. Posumnjala sam da joj je stalo samo zato što sam joj ja zabranila. Obrazi su joj se zacrvenili kao božuri, što ističe pjegice na njenom nosu. — Rekla mi je da mogu potpisati umjesto nje. — Pa nije ona to nikako mogla potpisati. Krivotvorina. Krasno! Sjednem u stolicu nasuprot Mortonu. Namjestio je usta u neki izraz koji bi trebao sugerirati zabrinutost. Riley se skutrila kraj mene. — Nazovi je, vidjet ćeš kako će ti reći da je potpisala. Ovo je rasprava u kojoj nipošto ne bih htjela sudjelovati. Ljudi obično misle da sam konfliktna osoba. Nisam. Nekako mi to uvijek uleti. Zagnjurim čelo u dlanove. Ono je vruće, dlanovi hladni. Ne mogu odlučiti što je od toga izraženije. Bogme mi je dosta svega. Želim otići kući i gledati “Kolo sreće” na televiziji. — Očito, oboje ste odlučili da postupite onako kako vi želite. Kao da mene nema. — Pokupim svoj ružičasti ceker s uzorokom raznobojnih DNK-molekula koji mi je majka kupila za prošli Božić. Molekule mi zaigraju pred očima. Zagledam se u kut prostorije ne bi li smućenost prestala. — Ne budite takvi. — Gospodin Morton je izmijenio s Riley pogled koji govori: “Moramo nekako s njom izaći na kraj prije nego dobije napad.” Da ne bih rekla nešto što ću 211 www.balkandownload.org

poslije požaliti, izjurim napolje bez obzira na to što mi se muti u glavi.

212 www.balkandownload.org

ek kad sam došla kući, sjetila sam se da sam Riley ostavila u školi, iako je ja uvijek vozim. Pa dobro, velika je cura. Naći će put do kuće. I prije je dolazila sama. Svi oko mene previše se trude da klince liše svih problema. Stoga se oni ne moraju truditi, naučiti da ih sami rješavaju. To što je gospodin Morton dobar, samo mu je mana kao nastavniku. Vjerojatno će učenicima dopuštati da po tri puta pišu testove, sve dok ne dobiju ocjenu koju žele. Potiskujem osjećaj da sam pokazala nebrigu pa odlazim na računalo pregledati e-poštu. Evo jedne poruke od Byrona. Napokon! Oprosti zbog tvog sajma ruža. Strahovito zaposlen sad u sezoni. Puno sreće.

I to je sve, ni potpisa, ni riječi više od najnužnijeg. Dosta mu je našeg kvaziprijateljstva, nema vremena ni da me kurtoazno upita — kako si. Ili je zaista prezaposlen, kao što kaže. Prvo Dara, zatim Brad, onda Riley i gospodin Morton, a 213 www.balkandownload.org

sad i Byron. Da i ne spominjem doktoricu za bubrege i ostale medicinske autoritete. Zar nema nikoga tko se nije protiv mene urotio? Uzdahnula sam tako duboko da sam otpuhala prašinu s tastature. I počela kihati. Moram se nasmijati koliko sam jadna. Nema mi druge. A iduće godine očekujem: 1. Novi bubreg 2. Uspješnu Hulthemiju, s mirisom 3. Novi kauč Napravila sam popis na listu papira sa zaglavljem nekretninske agencije. Zastanem. Zar se ne bi i Riley trebala nadi negdje na toj listi? Ali, što želim za nju? Da ode ili da ostane? Napišem: 4. Riley? Odložim popis. Moj mobitel blinka, pojavila se poruka. To je Morton, a ne Riley, ona zna da meni ne treba slati poruke. Hm, morat ću se prebaciti na paket s neograničenim prometom poruka, koliko god me to nerviralo. Povest ću Riley, kad ste vi već otišli. Isuse Bože. To me podsjetilo kako sam ga nenamjerno čula dok je govorio na mobitel. Dara i ja ne znamo, zapravo, ništa o njemu, osim da je radio za neki kemijski koncern. On i Dara izašli su nekoliko puta, ali jedino u kino, poslije na kavu, kad bi razgovarali o filmu. To nije dovoljno da 214 www.balkandownload.org

nekoga upoznaš. Više je kao izbjegavanje prave konverzacije. Sjećam se jutra kad je Dara navratila do mene da zajedno popijemo kavu pa sam je pitala sviđa li joj se gospodin Morton. Oduvijek sam mrzila kavu, ima okus kao gorka voda od suđa, ali nju gledam godinama kako ispija na litre te tekućine. — Ma, on je fin momak — kaže. Ima šalicu za kavu u obliku ženskog lica koja namiguje, sa strane piše BAILEY'S. — Zna li doktor O’Malley da na kampusu oglašavaš alkoholna pića? Žmirnula je. — Daj. Našla sam je u antikvarijatu. — A to je čini savršeno prihvatljivom? — Bolje sam se naslonila na stolac. Donijela sam si u ured svoje rascvjetane ruže iz grma koji nije predviđen za uzgoj, sorta Vreli kakao, u staroj posudi za tjesteninu. — Ma znam da je dobar. Ali čime se inače bavi? Ona otpija kavu toliko razrijeđenu da je zamalo samo slatko vrhnje. Dara nikad ne doručkuje, kaže da njena kava sadrži dovoljno kalorija i kalcija da zamijeni hranu. — Izrađuje razne stvari. Gleda filmove. — Kvragu, toliko i ja znam. — Da ja slučajno idem na spoj, doznala bih majčino djevojačko prezime, JMBG, njegova religiozna uvjerenja i što su mu bile dječačke fantazije. Izražavam nevjericu, ali zvuči više kao neko neugodno šmrcanje. — Dara, daj prestani, nemoj me hraniti drugorazrednim informacijama. — Oprosti! — Dara se nasmije i poravna kapri hlače s uzorkom velikih štampanih cvijetova. — Više volim da stvari idu svojim prirodnim tijekom, ne forsiram. 215 www.balkandownload.org

— Tom brzinom ti ćeš se udati otprilike u isto vrijeme kad suncu ponestane goriva. — Oštrim B2 olovke iz vrča na stolu, što radim svakog jutra za studente koji kod kuće zaborave pisaljku. U početku sam im govorila da će ostati bez bilješki s predavanja, ukoliko su kod kuće zaboravili olovku, ali onda polovica učenika ne bi po cijeli tjedan ništa zapisivala, pa doktor O’Malley nije bio sretan. Dara uzme ružu iz posude. — Mogu jednu? — Već jesi. — Nastavljam oštriti olovke, a ona zatakne ružu iza desnog uha. — A ne iza lijevog? — Pokazujem na njeno drugo uho — ruža iza lijevog značila bi da je poklonila svoje srce. — A, ne. — U ruci joj je ispražnjena šalica. — Još se viđam sa Chadom, znaš. Sve je to još u zraku. Još malo prozračnosti i Morton će zaključiti da ona uopće nije zainteresirana. Ubacim sljedeću olovku u šiljilo i pojačavam glas da me može čuti dok sprava zadovoljavajuće dobro radi. — Kako god tebi paše, mila. Došavši doma, otvaram Google na svom računalu. Ako već Dara neće istražiti Mortona, ja ću. Toliko je danas lako pronaći sve o ljudima. Jednom je neki tip oglasio tegle za cvijeće na Njuškalu. Poslao mi je mail i poručio da će ih prodati prvom tko se pojavi. Znala sam jedino njegovo ime, dio grada i telefonski broj, a pojavila sam se ispred njegove kuće sekundu prije neke druge žene. I dobila tegle, naravno. Upišem u tražilicu — George Morton, San Luis Obispo. Odmah se ukaže mnoštvo linkova (i danas me toliko brz rezultat istrage iznenadi, usprkos dugogodišnjem iskustvu s internetom, jer uvijek nekako mislim da treba 216 www.balkandownload.org

prekopati neke arhive). Ali, većina linkova se na njega ne odnosi. Pretražim slike. Na četvrtom zaslonu jedna fotka pada u oči. George Morton s nekom ženom i malom djevojčicom. Buran razvod doveo do ogorčenog sukoba osnivača tvrtke Alchemy. Tech s njegovom ženom, piše u potpisu pod slikom. Lara Stratton-Morton, bivša laborantica Alchemy Techa, zahtijeva isključivu skrb nad njihovom dvogodišnjom kćeri. Prsti mi se ukoče iznad tastature. Malo ih protrljam. Malo dijete? Bivša žena? Zašto su se rastali? Slika Rileyna oca bljesne mi u glavi, sad već toliko mutna da mu se ni imena više ne sjećam i da mi treba, morala bih negdje pogledati ili pitati mamu da saznam kako se zove. Sad kad imam ime kompanije, lako je pronaći sljedeći članak. Većinom su to njegovi znanstveni radovi. Bavio se, izgleda, kemijom sintetskih polimera. To uključuje umjetnu gumu, plastiku i vlakna kao neopren i milon i, naravno, poliester. Kako se većina polimera sintetizira iz nafte, mnoge kompanije pokušavaju razviti novi postupak za dobivanje tih materijala. Njegov me istraživački rad jako impresionirao. Zašto bi netko poput njega sve to ostavio da predaje na našoj bezveznoj školi? A zatim nailazim na zlatni grumen. Nije zlato, zapravo, prije komad ugljena koji valja progutati. Cijena dionica Alchemy Techa dramatično je pala danas kad je objavljeno da CEO i vlasnik kompanije daje ostavku. Usred priča o preuzimanju, Morton je

217 www.balkandownload.org

prodao svoj većinski paket prošlog tjedna i objavio da ne namjerava ostati u vodstvu firme. — Uvjeren sam da će naši timovi nastaviti uspješno djelovati i ispuniti sve ugovore — priopćio je. Kompanija se prvenstveno bavi razvijanjem novih sintetičkih materijala za industriju polimera.

Dara ovo mora saznati. Na njenom bih mjestu i ja to htjela. Posegnem za telefonom. Vrata su se zalupila. Riley dramatično zastane na ulazu, držeći u ruci metalnu stolarsku mjernu vrpcu koju je ostavio moj otac. — Naučila sam očitavati. Hoćeš da ti pokažem? Držim slušalicu u ruci. Što da joj kažem — jako dobro? Za ono što svako dijete nauči do šestog razreda osnovne škole. Znači li to da će sljedeće učiti preskakanje konopca? Zacrvenim se na te svoje zločeste primisli. Još sam na nju ljuta što se priključila znanstvenoj ekipi iza mojih leđa, iako je krivica, zapravo, na Mortonu. Odlučim uopće ne spominjati znanstveni tim. — Ne ovoga časa, Riley, na telefonu sam. Razočaranje su ukaže na njezinu licu. Jesam li trebala pokazati želju da mi demonstrira kako koristi metar? Valjda bih i morala, budući da sam njezin nastavnik. — Izmjeri kauč — kažem. Kauč bi trebao biti lagan za mjerenje, a znam da je dva i pol metra dug. — Možda kasnije. Bacila je mjerilo na kauč — obijesno — pa se odbilo, udarilo u daljinski koji je ležao na TV-stoliću, a daljinski je

218 www.balkandownload.org

pao na pod. — Nadam se da mi se stol nije oštetio. — Ustanem i provjerim bijeli lak. Dara je taj stolić proglasila shabby chicom. Ona ga je prvo obojala u ružičasto, pa u bijelo, s tim da je dio površine išmirglala do boje u podlozi. Podsjeća me na neke moje ružičasto-bijele ruže. — Pa napravljen je da izgleda staro, teta. — Riley se baci u fotelju dižući oblak prašine vidljiv pod zrakama sunca. — Oprosti, molim te. Prelazim prstima po površini stola. Glatka je. Susprežem uzdah, pa umjesto toga pokazujem na oblačić prašine. — To si zvala ‘vilinskim prahom’ kad si bila mala. Osmjehujem se zbog te uspomene na malu Riley dok sjedi u kući mojih roditelja zaokupljena promatranjem ‘vila’ koje moja majka nije uspjela usisati. Ona bi onda skočila na noge, uzela vlažne maramice i obrisala sve pokućstvo. — Jesam li, zbilja? — Riley se također osmjehuje. Kimam glavom. — Sjećaš li se nekih drugih stvari iz vremena kad sam bila mala? Nagnula se naprijed i podbočila laktovima oslonjenim na koljena. Sad se ničega ne mogu samo tako dosjetiti. Još mi se po glavi vrte George Morton i Dara, a njegova slika sa ženom urezala mi se u svijest. Vile su, naravno, slučajna pojava, posljedica kretanja čestica prašine. — Bila si grozna. — Prisjećam se onoga što mi je majka o njoj pričala. — Nikad nisi htjela spavati, ni pospremiti svoje igračke. Popela si se na policu s knjigama kad još nisi imala ni dvije 219 www.balkandownload.org

godine i baka je skoro dobila srčani udar. — I što još? — Željna priča o svom djetinjstvu, Riley me gleda raširenih očiju. Koliko god je mučila ta praznina, ja je neću moći ispuniti. Nema tih riječi kojima bih joj mogla vratiti uspomene. Zato pokupim s poda daljinski i telefon te nastojim biti prema njoj obzirna. Moram joj objasniti da od mene ne može o tome puno čuti, jer premalo znam, većinom iz druge ruke. — Sad se ne mogu ničega više sjetiti. Vraćam daljinski na stolić i ostavljam Riley koja sjedi i zuri onamo gdje sam malo ranije stajala. Dara nije kod kuće, kako se pokazalo, pa ja svoje dileme izbacujem iz glave i krećem nešto ranije na dijalizu, pošto sam Riley ostavila kod kuće, ispred televizora, s odmrznutom čili-piletinom. Oklijevam s ključevima u ruci dok gledam kako Riley sjedi sama za stolom. Zadovoljna sam što se barem potrudila istresti piletinu u moju staru keramičku zdjelu. Prije nego sam zaustila, ona podigne ruku da me zaustavi. — Ne brini — kaže pogleda uperenog u školski udžbenik. — Imam sutra test iz biologije i moram se, tko bi to samo pomislio, za njega zbilja pripremiti. — Ispušta neki ironični nazal. Napomenom joj: — Ne zaboravi dobro naučiti onaj sažetak. Kimne dok trpa sljedeću žlicu u usta. Pokazujem na listu koju sam pričvrstila na oglasnu ploču u kuhinji. Popis njenih zaduženja. Ako je dovoljno 220 www.balkandownload.org

zaposlim, neće imati prilike da upadne u nevolje. — Ovo nemoj zaboraviti. — Zaduženja? — Obriši kupaonicu dezinfekcijskim sredstvom, usisaj tepih u dnevnoj sobi, upotrijebi sprej za poliranje na drvenini, pokreni mašinu s tvojim rubljem i isprazni suđericu. — Kuckam prstom pa svakom redu. — Nema problema. Željela bih da joj mogu reći kako treba samo otići kod susjeda ako ima bilo kakvih neprilika, ali, naravno, onima do mene ne vjerujem, a druge ne poznajem. Umjesto toga, kažem joj da nazove Daru, koja je pristala biti osoba za poziv u slučaju izvanredne nužde. Jedan trenutak razmišljam bih li Dari poslala poruku s važnim informacijama o Georgeu Mortonu, kako bih je s tim suočila, ali se odlučim da čekam do sutra. Nisam ja od onih koji oklijevaju da sami priopće neugodnu vijest, oči u oči. U mojoj ulici susjedi su uljudni, ali nisu druželjubivi. Mašemo si sa svojih travnjaka, pazimo da se ne ušulja provalnik u susjedstvo. Za Noć vještica dijelim olovke umjesto bombona jer ne želim da stradavaju mliječni zubići. Mislim da me djeca baš i ne vole. Primijetila sam kako je jedna djevojčica otrgnula moju ružu na putu u školu, dok sam sjedila pored prozora i pila čaj. Izašla sam van u kućnom ogrtaču i rekla da nemam ništa protiv da ubere ružu, ako prvo pita, jer je to inače krađa, što je jako loše. Bacila mi je ružu pod noge i više se nije pojavila. Planiram sutra ustati posebno rano kako bih ruže poprskala vodom. I opet moram u sebi tužno zacviljeti zbog Brada, koji je ranije dolazio da on to obavi, uvijek na 221 www.balkandownload.org

vrijeme. Možda ću morati smanjiti svoj djelokrug u realne okvire pa uzgajati samo ruže u zimskom vrtu, ali nastojim odgoditi odluku. Jer ako još nešto reduciram bit ću tek uzgajivač-hobist, a to mi je nepodnošljivo. Klinika za dijalizu noćas je opustjela, tako je tiha da se čuje zujanje fluorescentnih cijevi na stropu i kuckanje tastatura po kojima prebiru medicinske sestre iza svojih uredskih zaslona. Skoro mi se ne da unutra. Cijeli proces čini mi se besmislenim, beskonačnim, ako nemam šanse da dobijem bubreg. Ostatak života, koliko god bude trajao, morat ću dolaziti ovamo, svaki drugi dan. Ne mogu na to ni pomisliti. Razmišljam radije o gljivičnim nametnicima na ružama, o Hulthemijama, o tome kako moram nazvati Byrona. To je jedino što me još drži pri zdravoj pameti. Sestra Sonya podiže pogled sa svog ekrana. — Gal, kako se držiš? — Njen je izraz iz nekoga razloga pun simpatija. Spušta glas i naginje se naprijed. Približim joj se i već razabirem neposlušne dlačice u njenim obrvama dok mi govori: — Doktorica Blankenship zna biti grozno tvrdoglava. Oblije me zadovoljstvo. — Kao da ja to ne znam. Ispravlja se i namiguje pokazujući da navija za mene. — Sjednite načas. Zvat ću vas za minutu. Osvrćem se po čekaonici. To je još samo jedan pacijent, kakvo iznenađenje — Mark Walters. Želim ga izbjeći, ali onda pomislim — neću. Nema on nikakvu vlast nada mnom. Ne sjedam na drugi kraj čekaonice, nego nasuprot, s njegove lijeve strane. Ovog puta ima tablet u kožnatoj futroli umjesto novina. Nacerio mi se. — Jeste li kad iskušali ovakvu spravicu? — 222 www.balkandownload.org

Dodaje mi je pruživši dugu ruku između redova sjedalica. Nevjerojatno je da u tako laganu spravu stane toliko knjiga. Žmirkam pokušavajući razabrati ekranski prikaz. — Imam refleks ovih stropnih svjetiljki, pa ne vidim. On mi ga pravilno smješta u ruku, lagano me dodirnuvši. Primjećujem da također ima fistulu, plastični implantat pod kožom, kao nekog ukorijenjenog parazita. — Ma čini vam se, ekran ne svijetli. — Podešava tablet. — Više volim knjige od papira. — Vraćam mu napravu, oslobodivši se slušalica. On me upozorava prstom. — Ne budite toliko prestrašeni novotarijama i promjenama, Gal. — I nisam. To su samo preferencije. Nije zločin, zar ne? — Razmišljam bih li mu objasnila do koje sam mjere oslobođena straha od promjena. Jer sam, primjerice, primila Riley. Osim toga, uzgajam novu vrstu ruža. Znači, nisam protiv promjena, nije li tako? Gleda me pun iščekivanja, kao da vidi misli koje mi se u glavi kovitlaju i samo što nisu dospjele na jezik, pa čeka da čuje ono što je u zraku. Ugrizem se za jezik. Listam neki magazin, ali uopće ne registriram riječi. Prešao je rukom preko brkova. — Gal — reče naposljetku — našao sam članak koji bi vas mogao zanimati. — O čemu? — Mislila sam da će reći: o ružama. — O presađivanju bubrega. — Dodirne ekran i preda mi napravu. Uzimam je ne shvaćajući o čemu govori. New England Journal of Medicine. Objašnjava se da se transplantacija 223 www.balkandownload.org

može obaviti i ako je ograničen protok krvi na jednoj strani, naprosto se presadi na drugu. Znači, ako je moj problem na lijevoj strani, liječnici ga trebaju ugraditi desno. Milijun misli prođe mi kroz glavu, a prva, najvažnija, odnosi se na ono što će za mene tu biti sudbonosno: — Doktoricu Blankenship nije za ovo briga. — Mora to uzeti u obzir. — Isključio je monitor. — Čak ni ona ne može ignorirati baš sve rezultate istraživanja. Naglašavanje riječi “sve” navodi me na ironičan komentar: — Pa ipak ona daje sve od sebe, zar ne? On zaklopi futrolu svog uređaja. — Poslao sam joj mail s ovim člankom i poručio joj da revidira vaš slučaj. Zastanem iznenađena. Zašto bi on to činio kad sam, dobro, priznajem, bila uvijek tako gruba prema njemu? — U pravu ste — reče on. — To da sam na listi iznad vas doista nije fer. Uputi mi poluosmijeh. — Ah, sve je to jedna nepravda. Nemam što reći. Grlo mi se steže. Walters spusti glas do šapta. — Glavni kirurg u ovoj bolnici mi je stari prijatelj, Gal. Išli smo zajedno u osnovnu školu. — Nije čudo što vas svi vole — prošapćem. On se iskezi te udari po koljenima. — Ma nije zato, nego zato što sam simpatičan. Nacerim se. Osvrnuo se naokolo, zadovoljan što će moći nešto reći u zajedničko ime: — Ljudi su ovdje krasni, u što računam i vas, ali, čovječe, ne mogu dočekati čas kad više neću morati gledati ovo mjesto. 224 www.balkandownload.org

Naslonim bradu na ruku. Nikad nisam o tome razmišljala. — Što misliš kako to izgleda kad čovjek više ne mora ovamo dolaziti? Kažem to tako tiho da se morao prignuti da me čuje. — Kad ne moraš razmišljati tko ostaje u kući, a možeš jesti što god poželiš? Premjestio se do moje stolice. — Zar se ne sjećaš? — Pa puno je vremena... — pritisnem sljepoočnice palcima — ... puno je vremena prošlo otada. — Dignem glavu. — Koliko si ti na tome? Podigao je šest prstiju. — Šest godina? Gotovo koliko i ja. — Na trenutak sam impresionirana. — Mjeseci. — Upućuje mi osmijeh isprike. — Mjeseci? — Zatresla sam glavom. — Ako sam nešto naučio u životu, Gal, to je da nam je potrebno strpljenje. Prekrižio je noge. — Ako imaš strpljenja i vjere, dogodit će ti se nešto dobro. Kad sam bio mlad... Frknem da ga prekinem. Već mi je dosta. Je li mi zato pokazao članak, kako bi dobio priliku da mi s visine dijeli svoje uvide i daje lekcije dok ja, zatravljena, slušam to u čekaonici? Ne zanima me ta priča bez obzira odnosi li se na rat, Veliku ekonomsku krizu ili nestašice benzina sedamdesetih godina. Ne dajem ja na to ni pet para. — Otkud vam pravo da mi govorite o strpljenju? Ja imam više strpljenja u mojem... — tražim nešto zbilja malo — ... u mojoj ušnoj resi nego vi u cijelom tijelu! Na dijalizi sam osam godina, gospodine Walters. Osam godina. Bolesna sam cijeli život. Tko ste vi — govorim i tek sad 225 www.balkandownload.org

shvaćam da sam ustala — da mi tu nešto govorite? Počela sam jecati, navalile su suze, neželjene i nekontrolirane. Gleda me šokiran, ulijeće sestra, hvata me za nadlakticu i odvodi. Moram mu reći još samo jedno. — Ništa vi ne znate! Prijekor ostaje visjeti u zraku, kao neki vidljiv veo.

226 www.balkandownload.org

ako rano sljedećeg jutra ispirala sam ruže kad je Riley izašla iz kuće. Nisam ni ulazila u kuću kad sam došla, samo sam zaključala auto i otišla ravno u staklenik. Medicinska sestra koja me odvela na dijalizu nije niti jednom riječju spomenula moju prepirku s Waltersom. Spojila me s mašinom kao i obično, pokrila toplom dekom i upitala — Treba li vam još nešto? Odmahnula sam glavom. — Ne. Zatvorila je vrata i otišla. Trebalo mi je jako dugo da zaspim, a kad sam napokon uspjela, budila sam se točno svakih sat vremena, kao da me neka nevidljiva sila svako malo prodrmala u stanje potpune budnosti. Svaki sam se put iznenadila jer nisam kod kuće u vlastitom krevetu. Sunce jedva da je izašlo, narančasto, maleno, u daljini. Nisam mislila da će Riley biti budna kad dođem. Uvijek moram ući k njoj u sobu i probuditi je. Ima budilicu Hello Kitty koja se samo stvorila jednog dana, ali uvijek stišće gumbić i dopušta si još malo drijemanja. Ona je već odjevena u školsku uniformu. Ovog puta odabrala je hlače, koje djevojke obično izbjegavaju zato što misle da nisu slatke, te uz njih neupadljive tenisice, bijelu bluzu s Petar Pan kragnom i tamnoplavu jaknu s 227 www.balkandownload.org

kapuljačom na kojoj je izvezen logo Škole sv. Marka — lav koji stoji iznad knjige. Kosa joj je počešljana i na zatiljku učvršćena tamnoplavom vrpcom. Jutarnje svjetlo pada joj preko lijeve strane lica, a desna ostaje u sjeni. Na sekundu, nedvojbeno izgleda poput svoje mame, a također, na moje iznenađenje, nalikuje i na moju majku, kao da su neka neprekinuta linija ženskih klonova. — Nisam mislila da si se već probudila. — Zatvaram brončani ventil prskalice i brišem ruke o hlače. — U pet ujutro probudila me borba mačaka. — Stala je trenirku čvršće omotavati oko sebe. — Zakopčaj je, prehladit ćeš se. — Odvučem crijevo do idućeg reda ruža. — Mogu i ja to napraviti. — Stoji pokraj mene, trenirka joj je već zakopčana i iz ruku mi uzima crijevo. Lagano ga povuče. — Daj da ja. — Odi pojesti doručak. — Ne želim pustiti crijevo. — Već jesam. — Ona malo jače povuče. Moje blatne ruke ipak popuste. — Nemoj se i ti zablatiti. — kažem. Popustila sam samo zato što mi je tako glasno zakrulilo da je Riley to čula i nasmijala se. Otvorim ventil na srednju jačinu mlaza. — Nemoj zalijevati previše jakim mlazom jer bi to moglo oštetiti listove. Ne želim oprati ruže, nego samo isprati spore. Operi donju stranu listova. A onda prijeđi na idući red i ponovi. — Ok, shvatila sam. — Izgleda zadovoljna sama sobom, poput malog djeteta koje pomaže odrasloj osobi obaviti neki važan zadatak. Polako odem do kuće, a za klompe mi se lijepi blato. 228 www.balkandownload.org

Hladno mi je na nožnim prstima i čarape su mi promočene. Njezina knjiga iz biologije i bilješke razbacani su po stoliću u dnevnom boravku. Plastična zdjela puna ostataka kokica stoji na podu pokraj daljinskog upravljača. Podignem daljinski; mastan je. Nadam se da se barem pripremila za današnji test. Skinem čarape i bacim ih u malenu prostoriju za pranje rublja na kraju kuhinje. Hrpa rublja me čeka, ne mogu razabrati koja je košara za čisto, a koja za prljavo. Čisto bi trebalo biti u dnevnom boravku spremno da ga posložim i stavim u ormar, a ne da tu leži i ponovno se prlja s prljavom odjećom nemarno bačenom preko njega. Ubacim nešto rublja u mašinu, nisam se potrudila razvrstavati, sve ću oprati hladnom vodom. Odem u kupaonicu oprati ruke i upalim svjetlo iznad ogledala. Koža mi izgleda blijedo i sivo poput žalosnih golubova u mom proljetnom vrtu. Umivam se ledenom vodom, u nadi da će me to malo razbuditi. Na žućkastome pultu od laminata prošaranog pozlatom i dalje se vide tragovi prljavštine; s njega teku potočići vode s prašinom i tko zna čime sve još odvratnim. Stisnem zube, izvadim vlažne maramice iz ormarića ispod sudopera i sve obrišem. Presvučem se i napokon uđem u kuhinju gdje u šalicu naspem malo običnih rižinih pahuljica. Preko toga natočim pola šalice nemasnog mlijeka i sjednem za stol glasno odahnuvši. Novine su već otvorene ispred mene, začudo ne na stranici sa stripovima već na poslovnoj rubrici. Točnije, na 229 www.balkandownload.org

oglasima za poslove. Riley je neke poslove zaokružila. Mjesta pomoćnika u uredu, prijevare koje obećavaju ogromne zarade na prodajama kuća i, iz nekog razloga, zubotehničarske poslove. Oglasi su zaokruženi debelim crnim flomasterom. Moram se nasmijati njezinoj ambiciji i naivnosti. Riley uđe u kuću na stražnji ulaz, pustivši vrata da se iza nje sama zalupe. Iako su joj hlače tamnoplave, na njima svejedno vidim tragove prljavštine. Pogledam na sat. Moramo krenuti za deset minuta. — Riley, odi se presvući. — Upravo sam to namjeravala. — Zbaci sa sebe cipele i za par minuta se vrati (stvarno može biti brza kad se potrudi). Ubaci prljavu odjeću u prostoriju za pranje rublja. — Teta, znaš li možda gdje je moja oprema za tjelesni? Pojedem zadnji zalogaj krispija. — Nisam ja odgovorna za tvoju opremu za tjelesni. Zašto je nisi noćas oprala? — Prije dva dana sam je bacila među prljavi veš. — Dohvatila je novine i počela trgati rub stranice. — Pa što si onda nosila na tjelesnom? — Namrštim se. Ako ne nose opremu, učenici dobiju nižu ocjenu. Ona slegne ramenima. — Slijeganje ramenima nije nikakav odgovor. — Običnu odjeću. — Neprihvatljivo. Ocjena će ti biti smanjena. Nasloni bradu na ruku. — Jesi li ti spremna za polazak? — Jesi li ti? — Glavom pokažem u smjeru stolića u dnevnom boravku. — Knjige ti nisu u torbi. — Jooj. — Anđeoski mi se osmjehne i otrči spremiti stvari u školsku torbu. 230 www.balkandownload.org

Ja na noge nataknem mokasine. — Riley, puno bi mi bilo draže da si obavila zadatke koje sam ti dala, nego da mi pomažeš oko ruža. — Ali ja bih se radije bavila ružama. Iskrenem vrat te osjetim kako je kvrcnuo. Bolnički kreveti, čak i oni koji se mogu namještati, nisu najudobnija stvar ikad smišljena. — Riley. Možeš li učiniti ono što sam te zamolila? Nosnice joj se rašire, a lice zarumeni. — Nema problema. — Stavi ruksak na ramena. — Mogu ja voziti? — Smiješ, ali nakon škole. Trenutno sam previše umorna da bih te nadgledala. Ovo nije baš istina, ne treba joj previše nadgledanja, ali vožnju smatram nekom vrstom nagrade koju danas nije zaslužila, iako je pomogla s ružama. Otvori mi vrata auta, leđima se na njih naslonivši kako se ne bi automatski zatvorila. Dok prolazim pokraj nje, upadne mi u oči njezino spušteno lice, blijede ruke, način na koji uvijek stoji — jedne noge ispred druge. Shvatim da ne podsjeća toliko na Becky, izgleda poput mene. Ili kako bih ja izgledala, da nisam zakržljala. U ruke joj stavim ključeve auta. Hladni prsti na trenutak nam se dotaknu. Cijeli sam dan tražila Daru. Nije došla u kantinu. Gospodin Morton ručao je s profesorima iz matematike i fizike. Izbjegava me pogledati u oči. Znači od sada će biti ovako. Kao da je odjednom svjestan da sam o njemu sve doznala. Odnesem ručak u svoju praznu učionicu kako bih ga tamo 231 www.balkandownload.org

sama pojela, dok mi na računalu stoji otvorena internetstranica sajma ruža u Pasadeni. Uzbuđena sam, i to ne samo zato jer se radi o većem i udaljenijem sajmu pa će putovanje biti i maleni odmor, nego jer će tamo biti Byron. Dara će ga napokon upoznati. Prelazim po kategorijama, iako sam ih već sve zapamtila i poslala svoje prijavnice. Možda bih se trebala natjecati u više kategorija, a ne samo u jednoj, kategoriji novih ruža. Imam nekoliko dobrih mini-ruža koje bi trebale procvjetati ili će možda biti spremna neka od mojih hibridnih čajnih ruža. No, to košta. Treba u obzir uzeti i hotel, u kojemu su, doduše, snižene cijene soba u vrijeme sajma. Trebam provjeriti termin s Darom. Čuje se tiho kucanje na zaključana vrata moje učionice. — Zatvoreno! — viknem usta punih salate (zelena salata s točno trideset grama tune). Darino našminkano lice pojavi se na ostakljenom dijelu uz vrata, pa joj otključam. — Nisam te vidjela u kantini. — Slamkom pijucka iz limenke dijetalne Cole. Na sebi ima plisiranu suknju i odgovarajući, jako strukirani sako. — Ni ja tebe. — Obrišem ruke o hlače. Ona sjedne u stolac za goste pokraj mog stola i prekriži gležnjeve profinjeno poput neke plemkinje. — Ima li što novo i uzbudljivo? Vidjela sam da si me zvala. Želim izlanuti cijelu priču o gospodinu Mortonu, ali nešto me sprečava. Dara se nasloni, očima prelazeći po stolu, prostoriji, po svome krilu. Gleda svugdje osim u mene. — Poslala sam prijavnicu za sajam u Pasadeni — 232 www.balkandownload.org

kažem. Pokažem na ekran. — Gdje bi željela odsjesti? Posljednji gutljaj Cole ispila je glasno srčući. Zgužva limenku i baci ju u plavu kantu za recikliranje. — Da, htjela sam popričati o tome... Pričekam. Grlo joj se pomakne jer je progutala. Ispreplete prste. Napokon nastavi. — Mislim da neću moći s tobom. Trepnem. Osjećam se neobično smireno. — A zašto? Namršti se. — Sjećaš se? Rekla sam da ću možda moći. Ali ne, morat ću umjesto toga otplatiti dio dugova na kreditnim karticama. Gal, žao mi je. Ruke nije pomaknula iz krila, gdje izgledaju kao da jedna drugu drže pružajući si podršku. — Jesi li ljuta? Ljuta si. Potražim svoj izgubljeni glas, tjerajući ga da se vrati iz one duboke provalije u koju je upao. Istina, rekla mi je da će ići možda, na večeri. Ali sigurno je znala da neće moći. Zašto jednostavno nije rekla ne? Onda ne bih sve ovo isplanirala. Mozak mi se zamrzne. — Nisam ljuta — kažem napokon. — Samo mi je žao što nisi bila jasnija. Dara se cijelim tijelom već nagnula prema vratima, poput kakvog lošeg učenika. — Stvarno sam željela ići, Gal. — Otvori usta kao da želi reći još nešto, širom raširenih očiju, ali ne kaže ništa. Ugleda na podu zgužvani komad papira i baci ga u smeće. — Drago mi je da si odgovorna u trošenju — kažem, a znam da zvučim upravo kao moja majka. — Možda će Riley ići sa mnom. Ona se zgrbi u stolici. — Kladim se da bi joj bilo drago. 233 www.balkandownload.org

Kimnem glavom, jednom. Zazvoni školsko zvono. Dara skoči na noge. — Ugodno poslijepodne, Gal. — I tebi. — Zvučim poput djelatnika na šalteru banke koji priča sa strankom, isprazno pristojno. Ona napusti učionicu, a učenici napredne biologije počnu ulaziti. I dalje joj nisam ispričala o gospodinu Mortonu. — Čekaj, Dara. — Odem do dovratka, no ona je otišla, već je odmaknula niz hodnik, priča s gospodinom Mortonom. Kima glavom, a on gleda u mome smjeru. Vratim se u učionicu prije nego se Dara stigla okrenuti. Možda ionako nije na meni da joj išta govorim. Zatvorim vrata svoje sobe na posljednji zvuk zvona.

234 www.balkandownload.org

anas nakon škole nemam nikakvih obaveza izuzev brige za svoje ruže. Najdraži dio dana. I taman je dovoljno toplo za kratke rukave, ali ne toliko vruće da se majica zalijepi za tijelo. Zaštitni faktor je opcija, ali nije apsolutna nužnost. Dok Riley u kući uči, ja nabacujem svoju pohabanu odjeću i veliki šešir za rad u vrtu i odlazim u staklenik. Neki sam dan pronašla lisnu uš. Bubamare koje sam pustila nisu dovoljne, tako da danas cijelo poslijepodne pregledavam doslovno svaku biljku jednu po jednu ima li traga tim zlim zelenim stvorenjcima. Svibanj je, kritično vrijeme za njih. Želim da ruže prežive cijelo ljeto. Lisne uši stvaraju ljepljivu tvar, sluz iz koje nastaju gljivice što isišu svu snagu iz biljke. Ako vidite biljku s iskrivljenim žutim listovima, velike su šanse da su uzrok upravo lisne uši. One su noćna mora uzgajivača ruža. Ruže koje rastu vani prilično su opustošene. Pogotovo sam zabrinuta za engleske ruže, koje rastu najbliže stakleniku. Držim u ruci Victorian Spice, te David Austin ružu boje breskve koja je uvijek dobro napredovala. Izgleda kao da ima zelene točkice. Uđem u staklenik. Još je pupoljaka procvalo. Prijeđem rukama po njima, tražeći lisne uši. Niti jedna još nije 235 www.balkandownload.org

uspjela ući, hvala dragom Bogu. Nekoliko je pupoljaka u lošem stanju. Jedan ima sasušene listove i ružne cvatove. Izbacim zemlju u koju je posađen, bacajući je u košaru za recikliranje prije nego stigne zaraziti ostalo cvijeće. Provjerim majke biljke, one koje sam upravo križala. Ove će uvenuti i procvasti u ružine šipke, koji izgledaju poput crvenih kukuljica za sjemenke. Većina uzgajivača koji ruže uzgajaju iz hobija nikad ih ne vide, jer su im ruže sterilne. Da mi ovi šipci ne trebaju radi sjemenki, pojela bih ih. Prepuni su vitamina C. Ruža G42 izgleda odlično. Okrećem je i promatram sa svih strana. Biljke, sve biljke, istežu se prema suncu dok rastu. Ovo je nešto što sam naučila proučavajući mamine fikuse dok sam bila dijete. — Nakrenuti su, osim ako ih ne okrećeš — rekla mi je mama. Ovo je istina i u stakleniku, gdje sunce na njih sija indirektno. Svakoga dana trebam mijenjati orijentaciju G42. Ima još nekoliko novih cvatova. Na onom jednom cvijetu koji je imala i na sajmu otvorilo se još latica, što je čini punijom. Boje su toliko jarke da će mi naškoditi očima. Sagnem se i pomirišem, nadajući se da je nekako čarolijom postala mirisna. Ništa. Nosnice me svrbe. Baš ništa osim uobičajenog peludastog mirisa biljke. Ne volim koristiti pesticide, jer bih mogli ubiti i dobre bube. Ali ne mogu riskirati da se lisne uši približe stakleniku. Inače, raspršeni mlaz vode odlično funkcionira. Ali ove godine tih stvorenjaca ima previše. Sa žaljenjem vadim insekticid i pomiješam ga u specijalnoj kanti sa spojenim nastavkom za prskanje, koju imam baš za ovakve 236 www.balkandownload.org

situacije. — Što to radiš? — Riley stoji iza mene. Skočim oko dva metra u zrak. — Bože, Riley, kako si me prestrašila. — Oprosti. — Naslonila se na stol, stražnjicom dodirujući G42. Odgurnem ju s ruba. — Molim te, budi oprezna. Ona podigne malenu plastičnu posudu s pumpom prepunu otrova za lisne uši. — Što je ovo? — Otrov. Spusti to. — Za one zelene bube? — I ti si ih vidjela? Ona kimne glavom. — Jutros. — Zašto ih onda nisi isprala s ruža? — Zar sam trebala? Mislila sam da trebam oprati gljivice, a ne bube. — Ona odsutno stisne zatvarač. Otrov špricne na pod. — Budi oprezna. — Uzimam joj energično otrov iz ruke. Ima li ona stvarno petnaest godina? — Da, trebala si ih oprati. I sada su podivljale. Računam. Razlog zašto na engleskim ružama ima onoliko bubica jest što ih nitko nije ispirao nekoliko dana. Izađem i poprskam ih. Ona me slijedi. — Sada više neće biti organski uzgojene. — Tehnički, svi su oblici života bazirani na ugljiku organski. Nastavljam prskati. — ’Organsko’ nije baš precizan opis. Znam da malo kompliciram. Ona se namršti. — Šta god. Nećeš ih moći jesti. 237 www.balkandownload.org

— Nitko ih neće jesti. — Otrovat ćeš naš dovod vode. Zaustavim se i zločesto je pogledam. — Riley. Što želiš? — Jesi li već ocijenila moj test iz biologije? Okrenem leđa mlazu. — Večeras. Kad padne mrak. Kada završim s ovim. Ona ne odustaje. — Jako, jako me zanima kako sam napisala. — Sutra ćeš dobiti rezultate. — Jedno od obilježja mojega stila podučavanja jest da testove uvijek ocijenim isti dan kad ga pišu, zato da im što prije dam povratnu informaciju. — Što je za večeru? Ignoriram je. Zakoračim unazad od grma ruža, zadovoljna što su sve bube uklonjene i krenem na idući. — Teta? Poprskam grm s malo više žestine no što je potrebno. — Riley, četiri je sata. Ako si tako zabrinuta radi večere, počni je sama spremati. — Zašto? Prskam grm ruža. — U našoj kući, kada smo tvoja majka i ja odrastale, bilo je pravilo da ona koja prigovori oko večere mora drugi dan kuhati. Vjeruj mi, Beckyne večere, kad je imala jedanaest godina, bile su zanimljive, u najmanju ruku. Riley me slijedi do idućega grma. Na sebi ima kratke hlače od trenerke, a noge joj izgledaju blijedo. Naravno da na sebi ima i vječitu vestu s kapuljačom. — Što bih mogla spremiti? Razmišljam. Becky je prigovarala oko mamine pečene 238 www.balkandownload.org

brokule prelivene maslinovim uljem, pečene na dvjesto stupnjeva pola sata, dok gotovo ne pocrni, pa od pečenja postane hrskavo slatka. I dalje obožavam “maminu brokulu”, tako sam je zvala. Ali sad je ne smijem jesti. Ispričam to Riley. — Možeš li zamisliti da netko ne smije jesti brokulu? — Zašto je mama prigovarala? — Riley ne može odoljeti da ne dotiče listove ruža. Blago je lupim po ruci da prestane. — Rekla je da je previše masna. Pa joj je baka rekla neka idući dan sama skuha večeru. — Nacerim se i Riley mi se uzvrati osmijehom, sa sjajem u očima. — Napravila je nekakvu čudnu mješavinu tune i nedovoljno skuhane pašte i limenku graška s malo umaka za salatu. Riley se oduševljeno nasmije. — Pa to je više-manje ono što i danas kuha. — Stvarno? Što ti je najdraže jelo koje ti mama kuha? — Zamrznuta hrana. — Obje se nasmijemo. Riley porazmisli. — Jednom, kada sam imala pet godina ili tako nešto, napravila mi je rođendansku tortu. Od gotove smjese, ali svejedno, bila je toooliko dobra. Zove se Vražje djelo. Doslovno sam mislila da ću u pakao zato što sam pojela toliko vražje hrane. Nasmijala sam se. — I ja više volim Vražji od Anđeoskog kolača! Došla sam do posljednjeg grma. Ovaj nije jako zaražen, ali svejedno ga poprskam za slučaj da se lisne uši odluče i tu dovući. — Oh, ne! — Riley se sagne i nešto podigne. Mrtvu bubamaru. 239 www.balkandownload.org

— Kolateralna žrtva, bojim se. Ona ispusti bubamaru na zemlju i preko nje nogom nabaca suho lišće. — Žao mi je, teta. Bolje ću to napraviti idući put. — Nije tvoja krivica. — Trebala sam ih oprati. Popravit ću se. — Riley. Molim te. Obavljaj poslove koje ti zadam, kao što sam rekla, a ja ću to raditi. Ona protrlja oči ništa ne rekavši, niti se složi, niti opovrgne ono što sam rekla. — Nema otrova na tvojim rukama, je li? — Uhvatim dotični ud, a onda joj pregledam i očnu jabučicu. — Upravo si dodirivala listove. — Oko joj je crvenkasto, ali i drugo također. Vide se i svjetloljubičasti polumjeseci podočnjaka. — U redu sam. Bit ću u redu. — Ona se istrgne. — Koliko kasno ostaješ budna dok sam ja na dijalizi? Ona slegne ramenima. — Čitam. Izgubim pojam o vremenu. — Riley, znaš da moraš biti u krevetu do deset, a svjetla se gase u deset i pol. — Pokupim posudu s otrovom. — Iako često spavaju manje, tinejdžeri zapravo trebaju više sna. I zato svi vječno spavate preko vikenda. Škola bi trebala počinjati u devet i pol, a ne u sedam i pol. Ona uzdahne, a onda zatvori oči i brzo progovori, kao da se boji da ne zaboravi što je naumila izreći. — Teta, stvarno mi treba pomoć oko natjecanja s katapultom. — Treba ti pomoć s metrom? — Ponovno spustim posudu. — Mislila sam da si shvatila. Trebaš zapamtiti kako se preračunava. Znam da je metrički sustav drugačiji, 240 www.balkandownload.org

ali zapravo je još lakši nego američki. — Ne radi se o tome. — Ona prebaci težinu s noge na nogu. — Dio gdje upotrebljavamo grafove da bismo predvidjeli kamo treba postaviti mete. Kimnem glavom. Na treningu za natjecanje učenici koriste projektile različitih veličina i težina te utege pokušavajući srušiti nekakve kocke koje predstavljaju dvorac. Na pravom natjecanju, učenicima će dati ovakve utege i projektile i oni će morati shvatiti kako ih najbolje iskoristiti. Dio bodova nosi i izračun te korištenje svih podataka koje su sakupili tijekom probnih pokušaja. — Brad mi je pokušao objasniti, ali nisam shvatila. — Glas joj je tih, posramljena je. — Gospodin Morton te ubacio u svoj tim. On bi te trebao podučiti. — Možda sam mu rekla da razumijem... — Rileyn glas postane još tiši, te me natjera da se nagnem prema njoj da bih je čula. — Oh. — Blago se osmjehnem. Ovo nije neobično za učenike. Koliko mi se puta dogodilo da sam ustala u učionici i pitala — Ima li kakvih pitanja? — i u znak odgovora dobila par desetaka glava koje s pouzdanjem potvrđuju znanje, da bi zatim četvrtina te djece predala netočan rad? — Idemo unutra raditi. Ostavim posudu s otrovom u stakleniku na nekom stolu i povedem Riley u kuću. Rileyn test iz biologije, ponovno, nije baš dobar — plus 241 www.balkandownload.org

dva. Istu ocjenu dobila je većina razreda. Ocijenjene testove dijelim okrenute, s tekstom prema stolu. Kada test dobiješ okrenut prema stolu, znaš da je ocjena manja od četvorke. Učenici se spuste na stolicama i zastenju. — Ako vam je ocjena pala — kažem, hodajući prema čelu učionice — onda morate jako dobro napisati završni test da je opet podignete. Zgodan učenik drugoga razreda po imenu Javier podigne ruku. — Možemo li dobiti neke dodatne bodove? Nježno cvoknem jezikom. — Svi dodatni bodovi ovog svijeta ne mogu nadoknaditi dosadašnje loše ocjene. Ne susrećem Rileyn pogled, osjećam ga na svojoj koži. Riley je trebala dobiti bolju ocjenu. Rekla sam joj što da uči. Rekla sam joj kako da uči. Jedino što nisam napravila umjesto nje jest da nisam ispunila test. Ne bih trebala gospodinu Mortonu isticati kako je luckasto da učenica s prosjekom minus tri, što je prosjek njezinoga razreda, predstavlja ono što bi trebala biti akademski napredna škola na Znanstvenoj olimpijadi. Čak i ako je moja nećakinja u pitanju. Pogotovo ako je moja nećakinja u pitanju. Ljudi će me optužiti za nepotizam, a zapravo je sve krivica gospodina Mortona. Školsko se zvono oglasi. Javier možda tek sada shvaća da će biti izbačen iz hrvačkoga tima, zastenje i nagura test u džep kako bi ga odnio roditeljima da ga potpišu. — Ovo je usrano sranje — promrmljao je. — Gospodine Gutierrez, molim vas da se suzdržite od korištenja takvih riječi u mojoj učionici. Sigurno ste se mogli sjetiti ljepšeg načina da izrazite svoje nezadovoljstvo. 242 www.balkandownload.org

On se prezrivo nasmije. — Pristojniji načina da kažem sranje? Počnem nabrajati na prste. — Apsurdno, suludo, besmislica... — On pokupi ruksak i krene van. Ostali učenici, unatoč svojem mračnom raspoloženju, smiju se dok ga slijedim u hodnik, i derem mu se u leđa — ...nevjerojatno, ludost... On se okrene sa smješkom. — Ne znače sve istu stvar. — Onda možeš samo reći ‘grozno’. Bez vrijeđanja. — Odmahnem mu, a on se izgubi u gomili učenika. Osvrnem se u potrazi za Riley, ali ona je već otišla. Doktor O’Malley stane pokraj mene. Skočim. — Zar vi ležite skriveni iza ormarića čekajući u zasjedi, doktore O’Malley? — Trebao bih s vama popričati, gospođo Garner. — On uđe u moju učionicu. Sigurno se radi o testu i pripremama. Ispravim ramena i uđem za njim. — Pretpostavljam da ste vidjeli ocjene testova. — Još sam ih noćas unijela u školski kompjuterski sustav. To je sustav koji smo napravili kako bi svatko imao trenutan pristup ocjenama pa zato niti jedan roditelj ne može tvrditi da nije bio svjestan loših ocjena svog djeteta. On sjedne za moj stol kao da je njegov. Sunce mu udari ravno u lice i pomislim da bi mu bilo bolje da je sjeo na mjesto nekog od učenika. Ustane i spusti rolete. — Znam što ćete reći. I vi znate što ću ja reći. Pa zašto da onda ovaj razgovor ponovno vodimo? — Buljim u njega u iščekivanju odgovora. — Roditelji žele da vas smijenimo. — Glas doktora O’Malleyja je tih i smiren. 243 www.balkandownload.org

Sjednem u prvu klupu. — Gospođo Garner... — Gospođice. Nisam se nikada udavala. — Da me smijene? Roditelji žele da dobijem otkaz? — Jesu li vas počeli nazivati danas? On kimne glavom. — Oh, pa odmah ste znali da će zvati, Gal. — Ne možete mi dati otkaz. Nisam učinila ništa krivo. Nisam ja kriva što se učenici nisu potrudili. — Ali onda pomislim na Riley. Činilo se da se Riley stvarno trudi, zar nije, sa svojim karticama za ponavljanje i svom tom brigom? Što ako je stvarno problem u meni? Postoji li nešto što sam mogla bolje napraviti? Doktor O’Malley istegne dlanove preko moga stola. — Slušajte. Mnogi profesori znanstvenih predmeta i matematike podučavaju na isti način kao i vi. Podučavate kao da očekujete da učenici već imaju neku razinu predznanja, kao da ne razumijete zašto oni ne razumiju gradivo. Za vas je sve to lagano. Za njih nije. On zastane. Razmislila sam o svojim metodama podučavanja. O Dari i doktoru O’Malleyju koji pričaju o meni na hodniku. Oni su se protiv mene urotili i ovo je rezultat. — Doktore O’Malley, vidjeli ste kako predajem. Zašto mi to nikada prije niste rekli? On se lagano naceri. — Jesam, samo ne tako direktno. Niste baš otvoreni za kritiku, gospođice Garner. Naslonim se na stolicu. — Pa, ako smo već tako direktni, što sad? Ovim se bavim osam godina. Kako 244 www.balkandownload.org

možete odjednom reći tako nešto? — Voljeli bismo vas zadržati kao zamjenu. Znači samo na pola radnog vremena. — Ruke mu se opuste i on ih spusti natrag u krilo. — Mislim da bi sve u svemu to bilo i za vas bolje. On misli na moj bubreg. Misli na onaj put kada sam morala izostati jer mi se implantat u nozi začepio, radi IVP boje i zbog različitih malenih stvari koje cijelo vrijeme radim krivo. Nakostriješim se. — To je diskriminacija. Ja sam sposobna osoba. Ne možete mi to napraviti. Borit ću se. — Onda pokušajte u najmanju ruku testove učiniti malo lakšima. Znači, to je ultimatum. — Lakšima? Učenike ništa ne sprečava osim njihove vlastite želje i spremnosti na učenje. — Odem do stola i zgrabim veliki crni školski imenik. — Jednu stvar znam. Sva djeca koja su došla na dopunsku i konzultacije, dobila su barem četvorku. Što vam to govori? Ako potraže pomoć, oni će je i dobiti. — A što je s Riley? — Doktor O’Malley upita mlako. — Njoj ste pomogli, a ipak nije dobila baš dobru ocjenu. — Pomogla sam joj malo. — Riley nije došla na dopunsku. Na trenutak stanem i razmislim. Tko zna je li stvarno iskoristila kartice za ponavljanje koje sam joj rekla da napravi? Bila sam na dijalizi i nisam bila pokraj nje i pazila da uči. — I na učenicima je dio odgovornosti za njihovo obrazovanje. On kimne glavom. Ustane. — Razmislite o ponudi za pola radnog vremena, Gal. Moglo bi se pokazati najboljim 245 www.balkandownload.org

rješenjem. Otišao je i za sobom zatvorio vrata.

246 www.balkandownload.org

stavljam Riley s njezinom domaćom zadaćom i odlazim na dijalizu. — Nazovi me ako imaš bilo kakvih pitanja o biologiji — kažem. Ona jednom kimne. Nije spominjala svoju ocjenu, samo je sjedila cijelo poslijepodne i brzo listala udžbenik biologije kao da ima fotografsko pamćenje. — Ili o matematici, ili općenito o životu — nastavim. — Ali najbolje ne ako je o dečkima. Ona se niti ne osmjehne. — Riley? — odvažim se. — Jesi li dobro? — Da. Zašto ne bih bila? — Zatvori udžbenik iz biologije. — Dobro sam. Nasmije se, ali samo ustima. Namrštim se, pokušavajući dokučiti zašto je tako uzrujana. — Je li problem u testu iz biologije? I dalje možeš proći predmet. — Ne. Ne radi se o tome, ali, da, učila sam za test. — Jesi li stvarno? Jesi li učila dok sam ja bila na dijalizi? Ona se igra ružičastim fasciklom s narančastim cvjetovima. — Mislila sam da sam učila dovoljno. — Možda je ono što ti smatraš dovoljnim u stvari nedovoljno. Kvragu, nije to ništa čega bi se trebala sramiti. Znaš li kako sam se ja mučila da naučim pravopis? I dalje 247 www.balkandownload.org

ne bih znala neke riječi ispravno napisati, čak ni da mi o tome ovisi život. Izgleda da je moj poticajni razgovor nije baš potaknuo. Pokušavam razmisliti što bi je još moglo mučiti. Loše se osjećam što je opet moram ostaviti samu. A onda mi sine. Riley se nije vidjela sa Samanthom ili s bilo kojim drugim učenikom — ako se dobro sjećam — od one večeri kada je pila alkohol. Samo ide u školu, dođe doma, uči, druži se jedino sa mnom. Ja osobno to ne smatram problemom za jednu tinejdžericu, to da nema društveni život. Ali moram priznati da je Riley izolirana. — Ako želiš ići posjetiti Sam, u redu je. Ali samo ako ostanete kod nje doma. Ona se razmetljivo protegne. — Previše sam umorna. I osim toga, ne smije se viđati sa mnom, a niti s drugima. — Riley se opet uvlači u sebe. — Nisam se ovdje sprijateljila niti s jednom jedinom osobom. U glavi mi počne pulsirati, prvi znak teške glavobolje. — To nije istina. Vidjela sam brojne klince kako te pozdravljaju na hodniku. — Da, ali nikada se s njima ne družim. — Ispod ruku drži ukrasni jastučić na koji je moja mama izvezla ružu za vrijeme jednog od svojih posjeta tipa Gal-je-bolesna. — Pa možeš pozivati kod sebe klince. — A što da radimo? Družimo se tu, u ovoj malenoj dnevnoj sobi dok im uz vrat diše profesorica biologije i govori im da skinu kape dok su u kući i da su previše glupi za njezin predmet? — Riley snažno stisne jastuk. — Djeca tu vole partijati. Piti. Zar želiš da to radim? 248 www.balkandownload.org

— Pa ne rade to baš svi, zar ne? Znam da mi je rekla da je na onome tulumu bilo više od polovice škole, ali mislila sam da pretjeruje. Pokušam povezati svoju sliku tih odgovornih učenika, većinom odgovornih ili barem dobro odgojenih učenika s onime što mi Riley govori. — Svi oni koje sam ja upoznala to rade. A oni ostali nikada ne pričaju sa mnom. — Riley obriše suze s jagodica. — Jednostavno se ne uklapam, valjda. Ne mogu se pretvarati da sam netko tko nisam. Sada pomislim na Rileyne promjene stila, gotovo maskiranje. Njezinu crnu olovku za oči, njezinu šminkersku odjeću. Stavim joj ruku na rame. — Žao mi je, Riley. Trebala bi jednostavno biti ono što jesi. Ona slegne ramenima. — Misliš li da će se moja mama vratiti na ljeto? — Nadam se. — Pogledam je, misleći na svoju vlastitu majku. Riley bi možda bilo bolje s mojim roditeljima, gdje ne bi morala provoditi još više vremena sama nego što je morala kod Becky. Više-manje samu je sebe odgajala. Neočekivana slika stisne mi srce tako brzo da ne mogu doći do zraka. — Bolje da krenem na dijalizu — napokon izustim. Nije primijetila moju fizičku patnju. Neopisivo sam dobra u skrivanju takvih stvari. Trish, medicinska sestra koja ovdje radi dulje nego što sam ja pacijent, sjedi iza pulta na recepciji. Otvara stakleni prozorčić i dobacuje mi osmijeh koji otkriva bore od smijeha, a oči pretvara u vesele proreze. — Prijavljujete svoj dolazak, draga? — Ona je jedna od 249 www.balkandownload.org

onih koji svakoga nazivaju “dragim”. Lakše je nego zapamtiti sva imena. Također je i moja omiljena medicinska sestra, brza i efikasna, a nokti na njezinim snažnim rukama uvijek su kratko odrezani. Kimnem glavom. Trish kaže: — Ne brinite. Jednog dana više nećete morati gledati moju njušku. Kladim se da vam neće nedostajati. Iskreno se nasmije. Prisilim se na osmijeh. Ona to često govori. I istina je. Ljudi ili dobiju bubreg ili na kraju krajeva umru. Dobiju srčani udar, infekciju ili razviju kakav drugi problem. Nitko ne izađe nepovrijeđen. Okrenem se od prozora s grčem u želudcu. Mark Walters me gleda. Njegov me izraz podsjeća na psa po imenu Daisy, kojega smo imali kada sam bila mala, crnog labradora s bijelom točkom na prsima. Daisy bi ležala pokraj mojih vrata svaki put kad bih se razboljela, što je bilo dosta često, glave položene na šape i pogleda koji bi me uvijek pratio. Kad god bih se pomaknula, Daisy bi podigla glavu pomičući svoje crne pseće obrve gore-dolje kao da pokušava dešifrirati moje potrebe. Ako je Daisy mislila da netko stvara preveliku buku, otišla bi u hodnik i tri puta kratko zalajala. — Ona je tvoj pas čuvar — rekao je tata. Daisy je bila njegov pas, pratila ga na teren u njegovu kamionu. Nekako je odlučila da se pretvori u moga psa. Lagano me i tužno stegne u srcu. Nisam godinama pomislila na Daisy. Prvi puta uhvatim Waltersov pogled. Oči su mu blještavo plave ispod gustih čupova obrva koje na njih bacaju sjenu. 250 www.balkandownload.org

Udahnem spremna da nešto kažem. Nemam pojma što ću reći. — Gal? — Irish izađe iz recepcije. — Dođite. Slijedim Trish do svoje sobe. Kada se osvrnem pogledati Waltersa, on drži svoju spravicu za čitanje, nepomičan kao da me nije ni primijetio. Bilo bi pomalo zastrašujuće da me i dalje promatra, ali svejedno sam razočarana. Idućeg dana stižem doma nešto kasnije no inače. Nisam trebala zakasniti pa me to iritira. Kao da me usisala neka vremenska rupa. Pogledala sam na sat u autu kada sam u njega ušla — bilo je punih dvadeset minuta više nego što sam očekivala. Mora da se radi o puno malih stvari koje su se jedne na drugu nadovezale: malo više auta u prometu po gradu, sestra koja je puževskom brzinom s mene skidala žice, osjećaj malaksalosti u mojim umornim mišićima u rano jutro. Istegnem se u autu i zijevnem. Trepnem gledajući crveno-narančastu zoru, toliko nalik na Hulthemiju. Bit će topao dan, već vidim. Zrak je težak, vlažniji nego inače. Moram se razbuditi. Krenem prema ružama i prije negoli su se vrata auta stigla zatvoriti. Prije svega ostalog, provjeravam ispod ruža ima li nametnika ili lisnih uši. Nema ničega. Sprej je proradio. ljepljive su odozdo, nekoliko latica na ružičastim ružama poprimilo je smeđu boju, što znači da je na njih palo previše vode. A nisam previše prskala, zar ne? Uvijek se pobrinem da upotrijebim upravo ispravnu količinu. 251 www.balkandownload.org

Proučim sljedeći grm. I na ovome su cvjetovi smeđi, još gore nego na prethodnom. — Oh ne — uzdahnem. Ista stvar i na idućem, i na svakoj u tom redu. Ove su ruže gotove za ovaj ciklus. Nabijanje se oglasi iz staklenika. Dlake na vratu mi se naježe. Hodam što brže mogu, lagano dašćući. — Riley? Jesi li to ti? Riley se ispravi i okrene prema meni. Ne mogu vjerovati. U rukama ima limenku s otrovom. — Što to radiš? — riknem. Imam glas ravan treneru iz tjelesnog ako tako želim. — Što si to tu prskala? Pokaže na čitav stol prepun pupoljaka. — Lisnih ušiju ima posvuda. — Oh ne. — Zgrabim joj otrov iz ruku. — Kako si ovo zamiješala? Koliko si stavila? — Smiri se. Slijedila sam upute. — Ja imam vlastite upute. — Pokažem prema polici s bilježnicama. — Ne slažem se s preporukom proizvođača. Spali ruže. — Požurim se prema G42, ruži koju ću odvesti u Pasadenu. — Jesi li nju dirala? — Nisam znala... — Odgovori mi na pitanje! Da ili ne! — Opet se derem. Rano je i vjerojatno ću probuditi staru gđu Allen, ali nije me briga. — Prestani se derati. — Rileyne se oči napune suzama. — Onda mi odgovori na pitanje. — Glas mi je i dalje povišen, ali ne toliko prodoran. — Ne. Do nje još nisam došla. — Hvala dragome Bogu. — Podignem G42, pregledavajući ju na svjetlu. Da, odozdo je prepuna lisnih 252 www.balkandownload.org

uši. Odnosim je u veliki sudoper i nježno isperem, koristeći mekanu krpicu da uklonim nametnike. Riley kao smrznuta stoji na mjestu. Vratim G42 na njezino mjesto i par puta duboko udahnem. — Zar ti nisam rekla da se kloniš ruža? Da obavljaš zadatke u kući. Ona spusti glavu. — Zar nisam? — Lupim nogom. Djetinjasto. Ali toliko sam frustrirana da se bojim da ću se raspuknuti u stotine malenih komadića ako nešto ne učinim. — Zašto nisi napravila ono što sam ti rekla? Ona slegne ramenima. — To nije nikakav odgovor. — Oh, ovo je puno gore od učenika u školi. U školi sam općenito smirena. Loše ponašanje ne uzimam osobno. Osjećam se kao da me netko lupio šakom u trbuh. — Ne znam, u redu? — Riley obriše nos. Napokon primijetim da na sebi ima Polarfleece pidžamu, moje Crocsice preko bijelih sportskih čarapa i kaput. Kosa s razdjeljkom sa strane pokriva joj jedno oko. Vratim otrov na njegovo mjesto. — Jesi li obavila zadatke? Domaću zadaću? Danas imate test iz matematike. Toliko je glasno progutala slinu da sam je čula. Okrenem se nazad prema njoj, polako. — Riley. Učila si, zar ne? Usta joj se iskrive. — Idem unutra. Podignem ruke u zrak, nadajući se nekakvoj vrsti božanske intervencije. Udahnem te se spremim izbaciti još jedan rafal prigovora, no onda vidim da se Riley trese kao da dolazi potres. Spustim ruke uz sebe. — Hajde. 253 www.balkandownload.org

Otpuštena, ide prema kući. Potonem u stolić na kotačima. Što da radim s njom? Što da radim sama sa sobom?

254 www.balkandownload.org

an je ispao topliji od uobičajenog, što djecu obično navede da požele markirati i rade nešto divlje, fizički. To je gotovo toliko loše kao i kišni dan kad se učenici, to će vam svaki profesor reći, pretvaraju u neumorna čudovišta. Moji učenici ne žele zašutjeti, ne žele se koncentrirati. Umjesto da ih forsiram, odlučim se prepustiti. Prikazujem im film koji imam spreman za ovakve slučajeve, BBC-jev dokumentarac o infekcijama. Podijelim listiće s nekoliko pitanja o filmu da ih potaknem kako bi obratili barem malo pozornosti i onda sjednem za svoj stol i čitav dan na internetu gledam ruže. Barem ih ne rušim radi nedostatka koncentracije. To bi se trebalo svidjeti gospodinu O’Malleyju. Listić s pitanjima o filmu nosit će jedva desetak bodova, ali će učenici moći roditeljima kući odnijeti papir na kojemu piše da su dobili sto posto, a oni će pomisliti: — Napokon! Gospođica Garner prepoznaje superiorni intelekt moga djeteta. Sama se sebi smijuljim. Nisam vidjela gospodina O’Malleyja osim u prolazu sve otkako je posjetio moju učionicu. Ovoga mi je jutra u hodniku značajno kimnuo glavom. — Jeste li razmislili o onome što sam vam predložio? 255 www.balkandownload.org

Uzvratim mu kimanjem. — Morat ćete upotrijebiti svu snagu školskoga odbora da biste me izbacili, a ja ću upotrijebiti svu snagu zakona da ostanem. Nasmijala sam mu se najslađe što mogu. Željela sam mu reći da ga bez obzira na sve nisam smatrala slabićem, a sad ga smatram, otkako je popustio pod pritiskom politike. Ali čak i ja znam kad treba zašutjeti. Ponekad. Bacim pogled na svoj razred napredne biologije. Čini se da su koncentrirani na film. Dobar je, pripovjedač je jedan od likova iz Monthy Pythona. Odlučim pogledati svoj gmail. Byron je online. Napišem: Dolaziš li u Pasadenu? Da. A ti? Naravno. Izlažem G42. A ti? Iznenađenje. Jesi li postigao nešto novo? Ne mogu o tome pričati.

Prsti mi zastanu nad tipkovnicom dok razmišljam. A onda napišem:

256 www.balkandownload.org

Jesi li postigao miris?

On ovo ignorira. Jesi li odabrala koje ćeš primjerke uzgajati iduće godine? Imam majku koju ti mogu dati. Pokazala se dobrom sa zadnja dva cvata, ponovni cvatovi. Sve što joj treba je miris. Jesi li ti već dobila mirisnu ružu? Nisam.

Razmislim o majci ruži i pomalo se uzbudim. Nismo nikad do sada razmjenjivali mladice. Istina je da najbolje zadržavamo za sebe. Oboje želimo biti prvi i napraviti najbolju Hulthemiju svih vremena. Zašto bi onda jedno drugome davali svoje najbolje primjerke? A usto, Byron će uvijek pobijediti. Uvijek, sa svojom većom operacijom. On je u tolikoj prednosti preda mnom kao da se obiteljski štand sa sendvičima natječe protiv McDonaldsa. Ali ja sam slučajno uvijek vjerovala u Davidovu prednost nad Golijatom. Na chatu se vidi da on tipka odgovor, ali ništa se ne pojavljuje. A onda zastane i opet počne tipkati. Mora da je obrisao ono što je želio reći. A onda napiše: Miris. To je element koji nedostaje, zar ne? To i otpornost rasta. Dat ću grm svojoj prijateljici Dari. Ako ga ona ne može ubiti, ne može nitko.

257 www.balkandownload.org

Dobra ideja.

On odlazi s interneta. Naslonim se u stolcu da razmislim. Kakvog to ima asa u rukavu? Zašto je tako tajnovit? Pronađem Daru nakon škole, budući da je ponovo nisam uspjela pronaći u vrijeme ručka. U svojoj je učionici. Jedva da sam je uopće i vidjela otkad mi je rekla da neće ići sa mnom na sajam ruža. Možda me izbjegava. Priznajem, i ja sam nju pomalo izbjegavala. Čekala sam da ona napravi prvi potez. Uvijek joj se javim, ali se njoj i gospodinu Mortonu ne pridružujem u kantini. Niti uokolo lutam tražeći je nakon nastave. Stvarno, osim našega prijateljstva nema baš nikakva razloga da naši odjeli održavaju bilo kakav odnos. A ja sam jako zaposlena. Darina je prostorija malo krilo zgrade samo za sebe, širokih prozora i s prirodnim svjetlom koje ulazi s obje strane. Ima stolove za crtanje na kojima se može podešavati nagib i visoke stoličice bez naslona. Štafelaji stoje sklopljeni i spremni sa strane. Ima i maleni vrt za keramiku, s prljavim stolovima prekrivenim platnom, ispod sjenice u dvorištu te ciglenu peć koju je financirao neki davni sponzor. Glinene posude i skulpture suše se na drvenoj polici. Ovdje sam je pronašla kako pregledava keramiku dotičući svaki predmet. — Danas pališ peć? — Prijeđem tratinu i sjednem za jedan od radnih stolova u hladu. — Sjetila si se. Impresionirana sam. — Pa nekad i ja obraćam pozornost. — Komad mokre gline stoji pokraj mene. 258 www.balkandownload.org

Ona sjedne na sjedalo meni nasuprot. — Želiš li nešto izraditi? Upravo sam iz gline istisnula mjehuriće zraka. — Mjehuriće zraka? — To je kao kruh. Razmišljam o glini kao o živome biću. — Pokaže prema onome komadu. — Hajde, pokušaj. U ruke uzmem komad. Ljigav je. Napravim grimasu. — Ne mogu se sjetiti što bih mogla izraditi. — Pa onda napravi bilo šta. — Prekriži ruke na stolu. Danas na sebi ima veliku zamrljanu pregaču preko traperica, podvrnutih do listova, i staru majicu kratkih rukava. Kosa joj je raspuštena na ramena. Razmišljam o gospodinu Mortonu i o tome kako da započnem tu temu. Dara odlomi komad gline i počne ga kotrljati između dlanova dok se ne pretvori u kuglu. — Kako je Riley? — Dobro. — Razmislim bih li trebala Dari ispričati kako je Riley umalo ubila moju pobjedničku ružu i uništila ostale i opet me obuzme onaj čudni osjećaj. — Sasvim dobro. Dara kimne glavom. — Veseli li se Znanstvenoj olimpijadi? Kimnem. Kakvo je ovo patetično čavrljanje? Ovo bi isto tako mogao biti razgovor koji vodim s roditeljem nekog od učenika. Ona pročisti grlo i ja odmah shvatim da će se sada uhvatiti neke osjetljive teme. Dara uvijek prije toga pročisti grlo. — Pričala sam s doktorom O’Malleyjem. Nastavim po rukama vrtjeti komad gline. Suši se. Umočim prste u plastičnu kanticu s vodom prije nego mi 259 www.balkandownload.org

Dara stigne reći da to učinim. — Rekao ti je za ultimatum o radu na pola radnog vremena? Mislim, o njegovoj ponudi. Ona kimne glavom i podigne ruku. — Prije nego poludiš, moram ti reći da mi se to ne čini tako loša ideja. Bacim na stol svoj komad gline. — Zašto svi uvijek misle da ću poludjeti? Njezin je pogled smiren. Ispod jednog oka ima malen trag razmazane maskare. — Zato jer svaki puta poludiš. — E, pa ovaj puta neću i ne mislim da je to dobra ideja. Ne želim biti srozana na neku poziciju zamjene na pola radnog vremena, pa da mi ukinu zdravstveno i mirovinsko! Je li ti to ikada palo na pamet? Podignem glinu, a prsti mi se počnu pomicati a da o njima i ne razmišljam. Ona se nagne naprijed. — Gal, ako ovo ne prihvatiš, mogli bi te izbaciti u potpunosti pa nećeš dobiti baš ništa. — Spremna sam preuzeti taj rizik. — Ustanem. — Mislila sam da ćeš biti na mojoj strani, Dara. — Ja samo želim ono što je za tebe najbolje. Kao i svi ostali. — Ne. Želite ono što je praktično. U tome i jest cijeli problem. — Opet bacim onaj komad gline. Nisam ni spomenula gospodina Mortona. Niti želim. Ne više. Ako želi biti tako pompozna i nadmoćna, u redu, onda neka bude. — Ne razumiješ. Ti bi radije da učenik prođe nego da mu daš lošu ocjenu. Kladim se da svojim učenicima nikada na daješ manje od trojke, jesam li u pravu? — Umjetnost je subjektivna, ali imam kriterije za ocjenjivanje. — Dara je od svoga komada gline izdubila malenu zdjelicu. Stavi je na stol. 260 www.balkandownload.org

— Poanta je u tome da se učenici nauče koristiti materijal, zar ne? Zašto im onda ne omogućiti nekoliko dodatnih bodova? — Zato što se trebaju potruditi i zadatke obavljati na vrijeme. Njihovi poslodavci neće čekati dok se oni dodatno nauče. — Ali ovo je srednja škola. Oni sada dodatno uče. — Ona prstima makne kosu, te joj ostane malo gline na čelu. Vratim se na problem smanjenog radnog vremena. — Neću biti samo neka zamjena i trenerica za Znanstvenu olimpijadu. Osamdeset i pet posto mojih učenika prođe napredni test iz biologije, Dara. Osamdeset i pet posto. To je puno iznad prosjeka. To su prave izmjerive brojke, ništa subjektivno. — Ustanem i u rukama držim svoj komad gline. — Radije bih pokušala pronaći potpuno novo radno mjesto nego ovdje radila na pola radnog vremena. Možda u nekoj firmi u San Luis Obispu. — Ovo je moja aluzija na gospodina Mortona, ali Dara ne pokaže znaka da je to shvatila. Ne djeluje baš pogođena mojom malenom bujicom riječi. — Možda tvoja ruža uspije na tržištu pa ćeš se moći povući u mirovinu. Ne mogu razlučiti je li njezin ton sarkastičan ili ne. Odlučim da nije. Ona pokaže na komad gline. — Što si to izradila? Pogledam dolje, budući da sam to izradila nesvjesno. Držim ga između palca i kažiprsta. Čini se da se radi o velikom grahu. — To je bubreg. Zgnječim ga natrag u veliki komad gline. Ona samo sjedi namrštena. 261 www.balkandownload.org

— Vidimo se, Dara. — Obrišem ruke o hlače. Glina je bolno iz njih isisala svu vlagu. Ne zadržavam se kako bih oprala ruke. Odlazim kući s Riley.

262 www.balkandownload.org

rebala bih se ili opuštati ili raditi u ružičnjaku, rezati sve one mrtve engleske ruže, ali umjesto toga ležim na svome krevetu, s glavom ispod jastuka. Iz nutrine mi izviru veliki jecaji koji, nadam se, ostaju prigušeni pokrivačem, zidovima i, naravno, zvukom televizora. Nisam sigurna jesu li prošli sati ili sekunde prije nego je Riley pokucala na vrata. — Jesi li dobro, teta? Pogledam zeleni zaslon na digitalnom satu. Šest i trideset. Propustila sam večeru. Šmrcam. Samu sam sebe uzrujavala sve dok nisam dospjela u stanje biperventiliranja. Kad postanem ovakva, jedva mogu govoriti, jedva razmišljati. — Teta Gal? — Riley je uporna. Što da joj kažem? Ne želim da me vidi ovakvu. Bit će uznemirena, pozvati nekoga u pomoć. — Moram biti sama — odvraćam joj. Ona zastaje. — U redu. — Čujem korake dok se udaljava prema kuhinji, čujem kako podiže telefonsku slušalicu. Obrišem nos. Pa i Riley je, zapravo, osamljena. Bila je sama noćas tijekom moje dijalize, sama je veću vremena nakon škole, sama dok je bila uz svoju majku. Sama je sa mnom. Uvijek sama. Nije u redu da dijete odrasta na takav 263 www.balkandownload.org

način. Popijem malo vode. Izgleda da opet imam Tužan dan. Osjećaji povremeno moraju iz mene, inače bih eksplodirala, kao pretjerano napuhana automobilska guma. Jednostavno mi se previše toga skupilo. Doktor O’Malley. Dara. Walters. Doktorica Blankenship. Dijaliza. Kada pogledam u budućnost, vidim samo rad na pola radnog vremena koji me ne ispunjava, gubitak ruža, beskrajne strojeve priključene na moje tijelo. Ukratko, ovakva te sranja potpuno iscrpe. Duboko udahnem i u glavi si držim ohrabrujući govor. Ovakvi će osjećaji proći. Uvijek prođu... Oči su mi se osušile. Uspravljam se. Rileyn glas dopire kroz zid. Pitala sam se s kime to razgovara, a ona mi baš pokuca na vrata. — Baka želi s tobom pričati — kaže. Uzimam slušalicu. — Gal? — Mamin je glas napet. — Gal, jesi li dobro? — U redu sam. — Ne, nisi. Opet imaš Tužni dan. — Ona to tiho kaže, pokušava me umiriti kroz digitalne telefonske linije, kao da mi na daljinu gladi kosu. Zatvorim oči. — Gal, Riley misli da plačeš zbog nje. Koncentriram se na zid. — Ma ne. — Pa znam ja to. Ali upropastila je one ruže i sad misli da si ljuta na nju, draga. — Ponovno cokne jezikom. — Mogu tamo biti sutra ujutro. Treba ti pomoć, zar ne? Udahnem razmišljajući. Riley je ovdje, koliko, tek nešto više od mjesec dana? Nije dugo. Čini se dulje. Puno se toga izdogađalo. — Gal? 264 www.balkandownload.org

— Možda bi Riley trebala živjeti s tobom, mama. — Napokon izdahnem, s lakoćom u glavi. — Možda. — Složila se bez razmišljanja, kao da je očekivala ovaj razgovor i za njega se pripremila. — To je za tebe previše, zar ne? Dovoljno je teško imati dijete, ali naglo dobiti tinejdžera... Suze mi ponovno poteku. — Pokušala sam, mama. — Znam. — Tu je i bubreg i ruže i sve to skupa. — Legnem natrag na krevet. — Ne dobiva pozornost koju bi trebala. Previše je sama. Ja joj nisam dovoljna. — Ti si više nego dovoljna za bilo koga, Gal — odano i predvidljivo odvrati moja majka. — Ne. Nisam. Nisam se sposobna za nju brinuti onako kako bih trebala. Obrišem nos. — Riley je prilično loše prošla, zar nije? Prvo njezina mama, a onda njezin otac. I sada i ja. — Sutra sam tamo, Galilee. — Mama polako sklopi slušalicu. Izađem u dnevni boravak. Rileyne su noge na stoliću za kavu i na njima su samo ružičaste čarape. Jede burrito s mesom i grahom iz mikrovalne umotan u kuhinjski papir i gleda Kolo sreće. Pogleda me s iščekivanjem. Sjednem u stolicu. — Nisam ljuta na tebe Riley. Ni malo. — Voditeljica ima na sebi zlatnu krunu i haljinu poput Pepeljuge. Natjecatelji plješću i svima se na licima ističu široki bijeli osmijesi i tisuće zuba. — Imam puno nekih nevolja. Ne radi se uopće o tebi. Dapače, nije u redu to kako se ja odnosim prema tebi. — Što to nije u redu u tvom odnosu prema meni? — 265 www.balkandownload.org

Riley odgrize malo burrita, držeći potom usta otvorena kako bi iz njih izašla para. Raširim ruke. — Ova cijela situacija. To što te ostavljam samu kad idem na dijalizu. Previše od tebe tražim. Riley pretrese glavom. — Nije istina. Rekla sam ti, u redu sam. Nagnem se prema njoj. — Kažeš da si u redu, ali nisi. Trebala bi biti okružena s više ljudi, Riley. Ona odgrize još jedan zalogaj, koncentrirajući se na emisiju. — To je slobodna procjena tržišta! — kaže govoreći prema televizoru. — Koncentriraj se, Riley. Pokušavam s tobom voditi ozbiljan razgovor. Lagano je potapšem po koljenu. Ona me pogleda. — Koncentrirana sam. Želiš da odem. — Ne. Ne želim. Sviđa mi se što si ovdje. — Shvatim da je to istina čim sam to izgovorila. Umiruje kad imaš nekog pokraj sebe. Ali ako to mene umiruje, ne znači da je to ono što je Riley potrebno. — Možda to i nije baš najbolje za tebe, Riley. Ona prstima pokupi i pojede posljednje ostatke burrita. — Riley? Je li to u redu? Otići kod bake? — Oči su mi uprte u njezino lice. Ona bezbrižno kimne glavom, i dalje koncentrirana na televiziju, kao da joj uopće nije bitno kako će na kraju biti. Nelagodno sjedim sve dok mi ne zakruli u trbuhu. — Je li to sve što mi želiš reći? Ona proguta posljednji zalogaj. — Da. Protrljam si ruke vršcima prstiju one druge. I dalje su suhe od gline. — Hoćeš da još jednom prijeđemo materijale o 266 www.balkandownload.org

katapultu? Ponovimo metričko ravnalo i uvjerimo se da znaš riješiti sve jednadžbe. Što kažeš? Ona kimne glavom, te zgužva papirnati ubrus u kuglicu i baci ga preko sobe u kantu za smeće koja stoji otvorena u kuhinji. Ustanem. — Idem prvo spremiti nešto za jelo. A onda ćemo raditi na zadacima. Ona ponovno kimne glavom, rastežući se na kauču poput velike mačke. Odem u kuhinju i pregledavam ormariće punih pet minuta. Proučavam čega ima i čega nema te osluškujem Riley na pola uha, pitajući se kako sam mogla drugačije postupiti... Moja se mama pojavila ujutro, sama. Donijela je samo malenu torbu za jedan dan i jastuk, zato što je izbirljiva oko jastuka. Treba joj posebno oblikovan oslonac za vrat, načinjen od pjene. Teže izlazi iz auta nego inače. Pokažem Riley da joj ode pomoći. Mama se uspravlja uz glasni uzdah. — Kako su moje djevojke? — Zagrli nas obje. Miriši po vaniliji i nečem voćnom, možda kruški, te lanenom ulju koje koristi u slikanju, a vjerojatno ga je poprskala negdje po svojoj odjeći. Kosa joj je složena u veliku krafnu na vrhu glave. — Ovaj mi se parfem više sviđa. — Zvučim prigušeno, obraza pritisnutog maminom rukom. Polovica Rileynog lica zagnjureno je u mamino rame. Jedno otvoreno oko susretne moje i zajedno se razdragano nacerimo. — Daj mi da dišem, bako. — Riley korakne unazad. — Tako divno izgledaš! — Baka je uzme za ruku i zavrti 267 www.balkandownload.org

oko sebe, u stilu plesača na balu. — Jako mi se sviđa tvoja frizura. — Hvala. — Riley je ponosno dotakne. — Ošišala me jedna prijateljica. — Na spomen Samanthe, Riley se ukoči. Znam da sad misli kako joj je to “bivša prijateljica”. Ja pak pomislim na Daru. Mama promotri prvo mene, pa Riley, pa opet obje jednu za drugom. Naceri se. — Tko je za sladoled? — Deset je sati ujutro, majko. — Podignem njezinu torbu. Ona mi ju grubo otme. — Negdje u svijetu, vrijeme je za sladoled. — Držeći se za ogradu, ona podigne torbu i sporo šepajući krene u kuću. Inzistiram da pričekamo ručak pa tek onda odemo na sladoled. Riley sebi složi najmanji mogući obrok: dva zamrznuta medaljona od piletine i šaku malenih mrkvica. — To je ručak za bebe — kažem. Riley slisti hranu prije negoli uopće stignem sjesti za stol sa svojom salatom. — Ne želim se najesti. — Ona blista. — Dobra ideja — reče mama i podraga Riley po kosi. — Gal, zar nemaš kakvog soka za Riley? — Naravno da nemam. — Nikada ne kupujem sokove. Skupa voda sa šećerom. Mama kupuje na sanduke. Bojim se da će Riley, ako ode živjeti s mamom, ispasti zubi i da će nabaciti sto kila. Morat ću je podsjećati da svoju unuku ne smije toliko razmaziti kad se kod nje preseli. Mama je sebi napravila malenu zelenu salatu kristalku. — Hrana za zečeve — kaže ona. — Doktor mi je rekao da 268 www.balkandownload.org

bi mi moglo pomoći kuku ako smršavim. — Treba ti zdrave hrane. — Nabacam joj mrkvice na tanjur. — I proteina. Ona nabora nos. — Štedim kalorije za sladoled. Odlazimo do lokalne slastičarnice, mjesta po imenu Bub’s, odmah do vrata multipleksa, u tržnom centru na otvorenom. Vrata i zidovi slastičarnice su prekriveni tamnom drvenarijom, debelo prelakiranom u žuto. Prizor upotpunjuju viseći lusteri od žutog stakla i kovanog željeza. — I, što ćemo? — Bub danas osobno radi za pultom. Malen stariji čovjek poznat po darežljivim prilozima lokalnim školama. Riley slini nad menijem, koji se proteže preko cijelog stražnjeg zida i uključuje osim Bubovih vlastitih kombinacija, čuda koja su smislile mušterije. — Odaberi što god želiš — reče mama. Riley sretno otpleše. — Ja ću kup Brodić iz snova s toplom karamelom. Dvije kuglice čokolade i kuglica okusa torte od sira s malinom, prelivene s toplom karamelom i s narezanim jagodama, te šlagom i, naravno, trešnjom na vrhu. Mama se namršti. — Da vidimo. Može meni jedan dječji kornet od vanilije? — Čuvala si sve te kalorije i na kraju ćeš uzeti kornet od vanilije? Nasmijem se. Da mogu birati, sigurno bih uzela isto što i Riley. — Volim čisti okus vanilije. Vrlo je kompleksan. — Mi koristimo prave vanili-štapiće. Odličan je, doista — složi se s njenim izborom Bub. Pogleda me ispod šilta 269 www.balkandownload.org

zelenim očima na licu crvenom od sunca. — A što ćete vi, gospođo? Kada se Dari netko obrati s gospođo, ona se osjeća starom. Ja se osjećam poštovanom. Nasmijem se. — Ništa, hvala vam. — Mogu vam dati da probate. — Podigne malenu žličicu. — Bilo što. Sa žaljenjem odmahnem glavom. Najdraži mi je okus bio orah. Bub ovdje ima okus makadamije prošaran karamelom, a to mi se čini najbližim. Mama mi stisne rame. — Da ja imam tvoju snagu volje, Gal, imala bih četrdeset kilograma manje. Kimnem glavom, jednom. — Žao mi je. Trebala sam doći sama s Riley. — Ma ne, ne brini. Kad su im stigle naručene poslastice, sjeli smo na sunce, za crni stol od kovanog željeza na prednjem trijemu. Neobično je tiho za nedjelju. Dok sjedim i gledam kako jedu sladoled, razmišljam što će biti kada Riley ode s mojom majkom. Opet ću sjediti sama. Barem neću morati na sladoled. Osmjehnem se snuždeno. Mama osjeti o čemu razmišljam. — Jesi li pričala s njom? — Glavom pokaže prema Riley. — Da nisam, sada bi nam bilo stvarno neugodno. — Mama nije baš uvijek suptilna. Došla je do slatkog korneta i počela grickati. — Riley. Hoćeš li krajem vikenda otići sa mnom? — Hoću li? — Riley ubrusom obriše lice. 270 www.balkandownload.org

— Zar nećeš? — Premjestim noge na tvrdoj stolici. Mama digne ruku. — Prestanite odgovarati na pitanja pitanjima. — Riley. Želiš li sutra navečer otići sa mnom ili želiš ostati ovdje do kraja školske godine? Rileyn se sladoled od miješanja pretvorio u juhu. — Ne mogu se odlučiti. Što god želi teta Gal. — To nije odgovor. Donesi odluku — kažem. — Ah, ne znam! — Podigne glavu. Obrazi i vrh nosa su joj ružičasti. — Mislila sam da misliš na kraju školske godine, ali ako želiš da odem sada, otići ću! — Riley, ne radi se o tome želim li ja da ti odeš. — Stavim ruku preko njezine. — Radi se o tome da mislim da nisam baš najbolji skrbnik. Svake druge noći moram na dijalizu, a imam i ruže o kojima moram brinuti. — Toliko duboko uzdahnem da me zaboli u plućima. — Samo želim da ti bude ugodno i da si na sigurnom. Mama nas gleda, a glava joj se pomiče lijevo-desno, od jedne do druge, kao da gleda teniski meč. — Mislim da bi trebala ostati dok ne završi školska godina — reče mama napokon. — Nema smisla da sada ode. Ostalo je još samo mjesec dana nastave. Riley se razvedri. — U redu! — Ulije otopljeni sladoled iz srebrne zdjele sebi u usta. Mama me promotrila i kima glavom. Odgovaram joj istom gestom. I pitam: — Zašto sad samo kimamo glavom? Što to znači? — Mogu ostati s tobom do kraja školske godine. Pomagat ću ti. — Mama se osmjehne. — Želiš li da tako 271 www.balkandownload.org

napravim? Razmišljam o mami na svome kauču na razvlačenje cijeli idući mjesec. Ne jedno, nego dva dodatna tijela. Tata u samoći dolje na jugu. — Ma ne, bit ćemo dobro i nas dvije same. Crni Audi stane na parkirnom mjestu ispred nas. Srce mi se ubrza. Stvarno, Dara izađe iz njega, ne čekajući da gospodin Morton dođe i otvori joj vrata kao što je naumio. Izletjela je sa suvozačkog sjedala u kompletu koji tvori plisirana suknja i džemper, a izgleda poput statistice u filmu Briljantin, osim što umjesto ravnih cipela ima visoke potpetice. — Gospođo Garner! — Dara se sagne i grli mamu. Gospodin Morton trese joj ruku. — Dara. Tako vas je lijepo vidjeti. — Mama pokaže prema stolu do našega. — Zašto nam se ne pridružite? — Ne možemo. Idemo u kino. — Dara stoji podalje od gospodina Mortona. Vidim da je stvarno malo viša od njega u štiklama. Ovo mi iz nekoga razloga pruži malenu količinu zadovoljstva. Dara mi kimne, kao i ja njoj. On pogleda na sat. Za kino je obukao sportski sako na traperice. Mora da je teško izlaziti s Darom. Da se pojaviš samo u trapericama i majici kratkih rukava, izgledao bi bolno neprikladno odjeven. — Idemo, Dara. Zakasnit ćemo. — Nemojte raditi ništa što ja ne bih odobrila — dovikuje mama za njima. Oni se nasmiju i Dara joj odmahne. Riley pokupi zdjelice. — Ali onda baš ništa ne bi radili. 272 www.balkandownload.org

— Hej, ali ja se sama jako dobro zabavljam! Slikam i putujem. Iznenadila bi se koliko se možeš zabaviti, i koliko možeš obaviti, ako ne tratiš vrijeme gledajući šund od filmova i slično. — Mama se naceri. — A sada, što kažete vas dvije na jedan izlet u supermarket?

273 www.balkandownload.org

akon odlaska u supermarket, ponovno inzistiram kako ću se sama snaći te da mama može otići, kako je i planirala, u nedjelju poslijepodne. Donijela mi je dovoljno namirnica kupljenih na veliko da mi traje idućih par mjeseci. Toaletnoga papira imam više nego dovoljno — naguran je ispod sudopera, u brojnim ormarićima u garaži, te naravno, u kupaonici. — Jesi li sigurna da ćeš se moći nositi s Riley? — pita me mama dok pospremamo posuđe. Slegnem ramenima i potvrdim: — Jesam. — Jesi li se čula s Becky? — Ne u zadnje vrijeme. Riley ponekad s njom razgovara, ali mislim da je nije uspjela kontaktirati već tjedan dana. Nije najavila kada će se vratiti. — Ja ću je pritisnuti. — Mama zatvara stakleni ormarić s malo previše sile. — Važno je da se Riley negdje stabilizira. — Slažem se. — Becky bi trebala pustiti Riley da ostatak srednje škole provede sa mnom ili bi se morala vratiti doma i postati prava majka. — Hoćeš reći, ne bi trebali uzimati tablete i piti? — Jedaći pribor ubacim u ladicu. — Mislim da možda previše 274 www.balkandownload.org

tražiš. — Mislim da to više ne radi. — Mama počne prati tavu za jaja u sudoperu. — Rekla bih da tu i tamo i dalje zna popiti, ali ne onako kao nekad. — Ne može se to samo tako prestati, mama. — Barem je funkcionalna. Ima stalni posao. — Mama pjevuši pjesmicu bez melodije, a čelo joj se sve više mršti. Ne voli čuti ništa loše o svojoj djeci, bilo to istina ili ne. — Za sada. — Znam da si ti već odustala od svoje sestre, ali mislim da se popravila. Daj joj priliku. — Mama osuši ruke i posegne u torbicu. — Prije negoli zaboravim. Evo ti ček. Becky je novac poslala na moj račun. I trebam ga predati tebi. — Doda mi ček. Moram priznati da se radi o prilično velikom iznosu. Više nego dovoljnom za Rileynu hranu, dodatne režije i slično. — Možeš joj dati svoj broj računa, pa da novac može prebacivati tebi direktno. Spremim ga u džep. — Nema šanse da ću Becky dati pristup svom računu. — Onda će tata idući put prebaciti novac s našega na tvoj račun. — Mama završi čišćenje tave i smjesti je na prostor za sušenje. — Ako idućeg puta bude — mračno promrmljam. — Hoće. Hoće. — Mama me poljubi u obraz. — Imaj malo vjere, Gal. U utorak poslijepodne, doktorica Blankenship pozvala me k sebi. Sastale smo se u njezinom uredu s kožnim stolcima, računalom i stolom, umjesto u sobi za pregled. Nikada se 275 www.balkandownload.org

sa mnom nije tu sastajala, osim kada mi je trebala priopćiti kakve novosti. Nervozno stišćem torbicu. Doktorica Blankenship sjedi za velikim stolom od trešnjina drveta postavljenom nasuprot prozoru koji gleda na parking. Ima kinesku biljku koja donosi novčani probitak, sretni bambus u vazi i minijaturni zen pješčani vrt u kojemu su postavljene sićušne drvene grablje. U kutu sobe visi crveni lampion. Ogledalo je postavljeno nasuprot ulaznim vratima. Toliko je tih stvari da se pitam je li porijeklom Kineskinja. Ona uoči da gledam njezinu kolekciju. — Feng shui — reče. — Dobro zdravlje i bogatstvo. Pomaže protoku energije. Napućim usnice. Vjeruje u protok energije, ali ne želi povjerovati da postoji alergija na IVP boju? Izgleda da je vidjela da sam iznenađena, zato što sam valjda slegnula ramenima. — Hej, imam i sretnu zečju šapicu koju protrljam prije svake operacije. Pomalo sam praznovjerna. Ne može škoditi, zar ne? — Pa pretpostavljam da ne može. — Oprezno je pogledam. Danas na sebi ima malo šminke, rumenilo kako bi joj bijela koža malo zdravije sjajila, bolji korektor na podočnjacima, te maskaru na prirodno svijetlim trepavicama. — Mark Walters mi je poslao nešto zanimljivo. — Na stol baci isprintan članak iz medicinskog časopisa. Stranice se rašire po stolu. Progutam, i pripremim se. — Da pogodim. Pročitali ste. Ne slažete se. — Ne. Pročitala sam i sastala se s odborom za kirurgiju. 276 www.balkandownload.org

I sad — uzdahne — sad mislim da još samo trebamo taj prokleti bubreg postaviti na desnu stranu umjesto na lijevu i protok krvi neće biti problem! Kunem se da mi je nakon što sam ovo čula na trenutak prestao rad svih tjelesnih funkcija. Lebdim u zrakopraznom prostoru. Nadam se da neće boljeti kad padnem. Ona nastavi pričati kao da je to potpuno uobičajen svakodnevni razgovor. — Nisam ona koja neće priznati da postoje i drugi načini obavljanja stvari, da je možda u krivu. Sve tu piše. Buljim u nju i ništa mi nije jasno. Ona članak složi u uredniju hrpicu. — Vraćeni ste na listu čekanja za transplantaciju, Gal. Nekako mi mozak oživi. — Ozbiljno? Ona kimne glavom i osmjehne se, čini mi se po prvi puta iskreno otkako se poznajemo. — Za to možete zahvaliti gospodinu Waltersu, Gal. I odboru za kirurgiju. Naravno. Kada više ne možete smisliti razloge zašto nešto ne možete, onda to morate učiniti ili biti spremni na beskrajne sudske tužbe. Nisam je pitala zašto sama nije pratila zbzazlzkzaznzdzozwznzlzozazd. istraživanja, zašto joj je, za ime Boga, drugi pacijent morao istražiti te stvari. Jedina stvar koju moram priznati jest da doktorica Blankenship slovi za izvrsnu kirurginju te ima jako visok postotak preživjelih. — Hvala vam. Koja sam na listi prioriteta? — U prvih deset. Znate, idemo redom po listi pa kome organ odgovara, on ga dobije. Kimnem glavom. Prošlo je toliko dugo da sam zaboravila kako to funkcionira. 277 www.balkandownload.org

Doktorica Blankenship ustane. — Koordinator transplantacija bubrega trebao bi vas kontaktirati danas nešto kasnije. Prijeći će s vama sve nejasnoće koje bi mogle postojati, tako da se i sami uvjerite kako ćemo vam potražiti savršen par. — Zvuči kao da priča o bračnom posredništvu, a ne o operaciji bubrega. Osmjehnem se. Ispružim ruku. — Hvala vam. Prije nego prihvati ruku, nekoliko trenutaka oklijeva. — Gal, vi ste mi najveći izazov od svih pacijenata do sada. Suho se nasmijem, jer što mi drugo preostaje? — Hvala. — To može biti loše. I dobro. — Uzdahne. — Ono što vam pokušavam reći je da ću za vas dati sve od sebe, u svakom slučaju. U redu? — Cijenim to. — Nasmijem se. Ona mi odmahne. — Nadam se da će vam dijaliza proći ugodno. Pođite sad nazvati majku. Gospodin Walters sjedi u čekaonici, te pjevuši i čavrlja s različitim starim i mladim damama oko sebe. Na sebi danas ima bijele kratke hlače i bijelu košulju dugih rukava te smeđe kožnate sandale. Odmah mu priđem. — Hvala vam. — Pružam mu ruku. On je prihvati. — Znači, složila se. — Niste to morali za mene učiniti. — Sjednem pokraj njega. Tužna istina je da nisam sigurna da bih ja za njega to isto učinila. — Mogla bih doći na red za transplantaciju prije vas. Njegovo veselo raspoloženje čini se netaknuto. — To nije u našim rukama. Bubreg dobiva onaj kojem najbolje 278 www.balkandownload.org

odgovara. Vama i meni ne treba isti bubreg, Gal. Sada sve ovisi o sudbini. — Mrzim sudbinu. — Prekrižim ruke. — Sudbina je kurva. — On se naceri te me lupi po ruci. — Znate što. Kada već moramo biti priključeni na ove strojeve, zašto ne bismo odigrali jednu partiju Riječ na riječ? Hoće li sestra htjeti jedno od nas pomaknuti kad bude vrijeme za spavanje? — Nisam baš dobra u toj igri. — Onda će biti još zabavnije — osmjehuje se. Potapšam svoju platnenu torbu. — Moram isplanirati nastavu. — Ovo je samo djelomično istina. Nastava mi je isplanirana mjesecima unaprijed, zato što sam se za taj plan odlučila već na početku semestra. Više je manje isti onome od prošle godine. — Možda idući put. On kimne glavom. Osjećam li kod njega razočaranje? Zar mu se sviđam? Sigurno ne. Dovoljno je star da mi bude otac. Ali možda misli da sam ja njegovih godina. — Imam trideset i šest godina, znate — izleti mi. Svi u prostoriji, i stari i mladi, pozornost prebace na mene. Mark se prepredeno nasmije. — Čestitam. Ja imam pedeset i devet. Uspravim se u stolcu. — Samo sam mislila da biste to možda voljeli znati. — Zapamtit ću. Trideset i sedam svjećica na vašoj sljedećoj rođendanskoj torti. Kad će to biti? — Oči mu sjaje. Podsjeća me na mene samu kada se pokušavam suzdržati od smijeha pošto učenik napravi nešto posebno komično, a trudi se ostati ozbiljan. 279 www.balkandownload.org

— Trideset i prvog siječnja. — Zarumenim se. On sporo kimne glavom. — A koja vam je najdraža torta? — Ovisi o tome što mi je dopušteno jesti. — Budimo optimistični. Do idućeg rođendana, imat ćete novi bubreg. Walters prekriži noge. — Odaberite tortu, bilo koju tortu na svijetu. Razmislim, u glavi pređem sve torte koje sam ikada probala. Odlučim se za jednu. Komplicirana kreacija. — Baked Alaska. Preko čokoladne torte — sladoled od vanilije. Jedna obrva podigne mu se prema stropu. — Divno. I hoće li biti zapaljena Baked Alaska? Kimnem glavom. — Naravno. — Jeste li je kada probali? — On uistinu izvadi svoj Blackberry i u njega nešto zabilježi. — Mama mi ju je jednom napravila, nakon što sam dobila svoj prvi bubreg kada mi je bilo dvanaest godina. — Osmjehnem se. — Dvanaest bjelanjaka za glazuru. Nije mogla podnijeti da baci toliko žutanjaka pa je idućeg dana napravila šnenokle. Samo od toga se udebljala pet kila. — Vrijedi svake kile, rekla je mama. Vrijedilo bi i da se radilo o deset kila. On se tako nasmije da se to na kraju pretvori u hraktavi suhi nalet kašlja, koji mu lice zacrveni poput cikle. — Možete li disati? Walters podigne ruku, a iz usta mu izađe promukao zvuk. Sestra Sonya dotrči s plastičnom čašom vode u rukama. On proguta vodu. Vidim kako mu vrat izgleda mršavo dok voda teče niz grlo. Pitam se kako je izgledao 280 www.balkandownload.org

kad je bio zdrav. On se zahvali Sonyi na vodi i nastavi sa mnom pričati kao da se maločas nije gotovo ugušio. — Mislim da bi svjećice mogle potonuti u toj glazuri od bjelanjaka nalik puslicama. — Trebate veće svjećice. On se ponovno nasmije. — Vi ste stvarno dobri u rješavanju problema. Sonya prozove moje ime. Ustanem. — Vidjet ćemo se ujutro. — Vidimo se. — Ponovno je izvadio Blackberry. Oklijevam. Možda bih mogla odigrati jednu partiju. Mogla bih predložiti neku drugu igru ili karte umjesto Riječ na riječ. Ali sada sestra već proziva moje ime, uporno, a ne želim je gnjaviti s prebacivanjem u drugu sobu i guranjem kreveta. Ostavljam gospodina Marka Waltersa sagnutog nad njegovim crnim mobitelom dok mu mršavi dugi prsti prelijeću preko tipkovnice.

281 www.balkandownload.org

nanstvena se olimpijada održava u Paso Roblesu, budući da smo previše maleni kako bismo bili domaćini ovako velikoj priredbi. Iduće subote, posljednjeg vikenda u svibnju, Riley i ja budimo se u pet i krećemo na put. Isključim radio u autu. Previše je rano za tu buku. Ona jako zijevne. — Misliš li da se netko možda razbolio? — Ne bi trebala bilo kome poželjeti bolest. — Ne želim. Samo me zanima je li te zvao gospodin Morton jutros? — Ne. — Nisam pričala s gospodinom Mortonom otkako smo se sreli ispred Bubove slastičarnice. Riley me pogleda postrance. — Naučila sam koristiti metar. — To je dobro. — Pa čak i ako ne budem morala raditi ništa osim toga, bar sam to uspjela. — Prčka po zatvaraču majice s kapuljačom, vuče ga gore-dolje, brzo i sporo. Već se bojim da će zakvačiti kožu. — Jesi li znala da nisam naučila gledati na sat do sedmog razreda? — Ma kako to misliš? — Razmišljam o digitalnim 282 www.balkandownload.org

satovima na pećnici i računalima i mikrovalnoj. — Obični sat, onaj s kazaljkama. Nisam znala kako ga čitati. Nismo to nikada učili u školi. Valjda je svaki učitelj mislio da nas je naučio onaj prošli. Ne znam. — Nasmije se gledajući prema svojim nogama. — Nikada mi nisu dobro išle takve praktične stvari. Mali oblak naraste i rasprsne se odnekud iza mene. Istovremeno sam tužna i sretna. — Trebala sam te ja naučiti koristiti metar, iako nisi bila dio tima. Slegne ramenima. — Volim pucati iz katapulta. — Prilično je zabavno. — Parkiram se na školskom parkingu gdje je dogovoren sastanak. Gospodin Morton stoji u blizini svog auta, nosi fascikl i izgleda jako službeno. Kosa mu na vjetru izgleda poput kupine. — Kasnite. — Glas mu je svjež, odmoran. — Zašto onda stojite vani? — Gledam na sat, Swatch ukrašen gušterima gekonima. Osam je. Istina, rekao je sedam i pedeset, ali osam je dovoljno blizu uzevši u obzir da događaj počinje u osam i pol. — Savršeno smo točne. — Brad i Samantha su se razboljeli. — Nešto označava na komadu papira. — Riley, ti pokrivaš katapult. — Što? — Riley i ja kažemo istovremeno. — Zašto me niste nazvali? — upitam. — Jesam. Izvadim mobitel. — O. Da, jeste. Ali vozila sam! Nisam se mogla javiti. Sezona gripe je završila. Oboje su jučer bili zdravi. Jednostavno ne mogu povjerovati da bi Brad ovo propustio, a ni Samantha, s obzirom na njihovu brigu za ocjene i izvanastavne aktivnosti koje donose bodove za fakultet. 283 www.balkandownload.org

Možda Brad, on je maturant i sada ga više nije briga. Ali Samantha, učenica trećeg razreda? Prolazi li kroz krizu srednjih — školskih — godina? — Teta Gal? — Riley stoji pokraj mene. Ubrzano trepće. — Malo se bojim. Stavim ruke na njezina ramena. — Sve će biti u redu, Riley. Srednjoškolska sala zapravo je dvorana za tjelesni izgrađena za održavanje košarkaških utakmica, s koševima na obje strane, tvrdim drvenim podovima i tribinom. Nevjerojatno je glasno, svaki glas odjekuje. Izvadim svoje male čepiće za uši od crvene spužve iz torbice, izvadim stadionski jastučić iz torbe i sjednem u prvi red. Katapulti su već poslagani u red uz jedan od zidova. Neki su izrađeni od metala, ali većina od drveta kao i naš. Naš čitav tim na sebi ima tamnoplave majice s izvezenom maskotom i imenom tima, Lavovi sv. Marka. Na leđima je bijeli lav koji na stražnjim nogama skače prema protivniku. Sudac podijeli utege i municiju. To su pamučne loptice vjerojatno punjene metalnom sačmom. Nadam se da niti jedan projektil neće završiti u publici. Trebali su ovo organizirati vani. Učenici moraju izračunati koliko će daleko ti metci letjeti, zaključujući prema rezultatima prijašnjih testiranja. Naoružana kalkulatorom i bilježnicom prepunom grafova i tablica, Riley šara pogledom po gledalištu. Koga to traži? Ah, mene. Mahnem joj. Odmahne mi natrag. Pokažem joj palčeve u zraku. — Možeš ti to — kažem, iako 284 www.balkandownload.org

me ne može čuti s ove udaljenosti. Kimne glavom kao da mi je pročitala s usana. Čudno je. Vidim ostale roditelje oko sebe, mašu svojoj djeci. Bodrila sam djecu u učiteljskoj ulozi, naravno, ali ovo je prvi puta da osjećam takvu silnu nervozu zbog nekog učenika. Zato što je moja djevojčica. Nagnem se naprijed, s laktovima na koljenima i vičem: — Hajde, Riley, samo naprijed! Ona počeše glavu olovkom, a onda se sagne i nešto bjesomučno stane zapisivati. Namjesti katapult, postavi lopticu i uhvati konopac. Kada povuče konopac, poluga će se otkočiti i katapulti izbaciti lopticu. — Ispalite jednu! — oglasio se sudac. Prvi tip puca. Loptica odleti gotovo do drugog stupa s košem. — Drugi tim puca! To smo mi. Njezin kolega iz tima, Jim, puca katapultom. Odletjelo je malo dalje. Riley pobjednički podigne ruke u zrak. Nakon što su svi timovi ispucali, svatko pošalje člana ekipe s metrom. Sudac će ponovno provjeriti jesu li ispravno izmjerili. Ako učenik nije dobro izmjerio, bit će tome timu oduzeti bodovi. Molim Boga da je Riley dobro naučila metrički sistem. — Riley, Riley, Riley! — Počela sam naglas navijati, a da nisam ni primijetila. Ostali roditelji pogledaju prema meni. Ja jedina navijam. O, Bože. Pretvorila sam se u jednoga od onih roditelja kakve ne mogu podnijeti, one koji ustanu i zaplješću na maturi iako smo ih sve prethodno zamolili da 285 www.balkandownload.org

se suzdrže od pljeskanja do kraja ceremonije. Ili one koji se deru na nogometne trenere s tribina. Kako je ta transformacija bila laka! Ona mjeri, gleda u metar. Ispravi se i pokaže palčevima prema gore dok joj na licu sja najširi osmjeh koji sam na njoj dosad vidjela. Ne mogu si pomoći. Ustanem i počinjem klicati. Nije se osramotila. Lagano skokne i zaplješće. Drugo mjesto. Nema veze. Derem se koliko god glasno mogu. Ostali bulje, iznenađeni bukom koja dopire od malene gospođe. Gospodin Morton, gledajući s druge strane, zatrese glavom s osmijehom na licu. Kada smo tog popodneva došli nazad u školu, roditelji koji nisu vozili, došli su pokupiti svoju djecu. Ostavim Riley da čavrlja s Jimom i odem do gospodina Mortona. Sam sjedi ispod kineskog drveta Koelreuteria bipinnata. To je mlado stablo, debla i dalje prepunog trnja, žutih cvjetova koji su se jedva počeli ukazivati. Kako stari, trnje će se izravnati u zeleno deblo. Kosa gospodina Mortona, toliko divlja jutros na parkiralištu, začešljana je u neprepoznatljivu kacigu poput one u lutke Kena. Čak je i njegova brada neprirodno čvrsta. Lice mu je ispijeno i stisnuto, kao da je sjedio, škrgutao zubima i stiskao šake. Sjedam pored njega. — Sve je dosta dobro prošlo, s obzirom na stanje stvari. Nikada nisam trebala upotrijebiti zamjenu, sve ove godine otkada tu radim. — Dobro smo 286 www.balkandownload.org

prošli u Detektivima bolesti i u ostalim natjecanjima. Gospodin Morton zaškilji, bez sunčanih naočala. — Od sada bismo vjerojatno trebali početi birati i zamjene. — Vjerojatno. — Razmišljam o Dari i želim ga upitati kako je prošao spoj u kinu. Bojim se da će biti krivo shvaćeno, kao znak ljubomore ili zabadanje nosa. Kažem: — Ponekad svi radimo pogreške. Ljudi smo, zar ne? Postrance me pogleda pomalo začuđen. Udahnem zrak, te ga odlučim ipak o svemu pitati. — Zašto ste napustili firmu? I ženu i dijete? Gospodin Morton trgne se kao da sam naglo razvila simptome virusa ebole. — Molim vas, nemojte biti tako indirektni. Lupnem nogom. — Ne, doista. Zna li Dara? Zna li ona za sve to? — Možda biste joj vi trebali reći, budući da toliko o tome znate. Usta su mu se stisnula u ravnu crtu. — Kvragu, pa vjerojatno o tome znate i više nego ja. — Samo sam joj podrška. Netko mora. — Razmišljam o Dari, o hladnoći što se ušuljala u naš odnos i suze me zapeku u očima. Nisam joj još ništa rekla čak ni o svom novom statusu na listi za transplantaciju bubrega. — Nisam pričao s Darom otkako smo prošli tjedan bili u kinu, ako baš morate znati. — Ustane. — Odlučio sam da o svom ljubavnom životu, prošlom ili sadašnjem, ne razgovaram ni s kim osim sa strankom koja je u njega uključena. Raširim ruke. — Hej, ja samo pokušavam otkriti jeste li gad ili niste. 287 www.balkandownload.org

Nasmijao se. Stavi ruke u prednje džepove, te pogleda u svoje smeđe mokasinke. — Nisam. Zamislim njegovu malenu kćer, samu s majkom u drugome gradu. Riley, Becky i njezin otac, još jednom. — Viđate li dijete? — upitam. — Je li i dalje u San Luis Obispu? Proguta. — Ne viđam je koliko bih želio. Želim ga upitati zašto. Je li ih napustio? Je li se počeo drogirati? Prije negoli sam se mogla sjetiti socijalno prihvatljivijeg načina da postavim pitanje, on jedno postavi meni... — A što je s vama? — Sa mnom? — Zgužvam vrećicu od ručka. — S vama. Jeste li vi gad ili niste? Trepnem. Nitko me do sada nije optužio da sam gadura. Barem ne otvoreno. Glavom pokaže prema drvetu. — Vi ste prepuni trnja poput ovog stabla. Vi u tome uživate: Ali ispod te površine se nalazi... — pretrese glavom — ...i dalje ne znam što. Ne razmišljam o sebi kao o biljki prepunoj trnja. Ispravna, to bi bila moja i bolja definicija. Zaštitnički nastrojena. — Možda nikada i nećete doznati. — Sjetim se dana kada je došao kod mene napraviti katapult. Kako smo se tada dobro slagali! Nekako se nadam da bi se to opet moglo nekako obnoviti. Ali, otkako mi je prkosio oko Riley, vidjela sam u njemu samo najgore. Možda nešto propuštam. Znam da on sa mnom propušta. — Slušajte. Žao mi je što sam to spomenula — kažem 288 www.balkandownload.org

tiho. — To se tiče vas i Dare, i vaše bivše. Mene se ne tiče. — Pa samo vam je do nje stalo. — Brzo se, lako, nasmijao. — Ne brinite. Nisam gad. Mislim da nisam. — Rukom prođe kroz kosu. — Ja sam jako zatvoren tip, gospođice Garner. Ne volim razgovarati o svom životu. — Kladim se da vašu majku to izluđuje. — Primjećujem da me ponovno zove gospođica Garner. Uspostavlja distancu. Tako i treba. Vjerojatno neće ovdje ostati nakon kraja školske godine. Očekujem da će se pokušati preseliti u veliki grad. Riley dotrči, oči joj svjetle. — Jesi spremna, teta? Svakoga su već pokupili roditelji. Gospodin Morton ustane i kimne glavom. — Ja sam također na odlasku. Progutam. — Vidimo se. — Da — mahne nam. Krenuli smo na suprotne strane parkirališta i odlazimo svatko u svojem. Te noći načula sam što Riley priča s majkom. Opisuje turnir, svoj trijumf. Detektive bolesti, naravno, i ne spominje. — Tvoja kćer je bila junakinja dana — glasno se derem iz druge prostorije. — Tiho, teta. — Riley se smije. Lijepo je čuti kako se smije. A onda razgovor skrene na druge teme. Trudim se ne slušati, ali kako to izbjeći u ovako maloj kući? — Škola završava trećeg tjedan lipnja, mama. — Riley 289 www.balkandownload.org

sluša. — Teta, mama želi s tobom razgovarati. Primjećujem kako Riley češće koristi izraz — teta — kada razgovara s Becky. — Becky. Kako je u Aziji? Ignorira pitanje. Linija je slaba i zvuči kao da razgovaramo 1911. umjesto 2011. godine. — Gal, znam da sam rekla da ću se na ljeto vratiti kući. Pripremim se. — Pa kada ćeš se vratiti? Riley se cijela ustremila na osluškivanje sjedeći pokraj mene na kauču. Ustanem i odem u spavaću sobu. Ne želim da ona ovo čuje, što god bilo, a osjećam da neće biti dobro. — Žele da ostanem na ovom poslu cijelo ljeto. Da odavde odem u Kinu i Japan. — Beckyn je glas promukao. Tako grozno ne zvučim ni ja kad imam gripu. — Drogiraš li se? — sikćem u telefon. — Kako se usuđuješ to pitati — kaže ljutito. — Sumnjam jer užasno zvučiš. — Ma nema veze, prehlađena sam. A puno govorim. — Pročisti grlo i glas joj iste sekunde počne zvučati malo bolje. — Ako je ne želiš, pošalji je iste sekunde kod mame. — Nije stvar u tome želim li je ja kod sebe, Becky, stvar je u tome da ti postupiš kako treba. — Pa i postupam. Moram zarađivati za život. — Nisi zatočena u toj tvrtki. Nije to vojni rok. Pronađi posao bliže domu. — Sada već šapćem, sigurna da Riley prisluškuje pokraj vrata. Becky zastane. — Tvrtka želi da ovo radim. Nemaju nikakvu poziciju na koju bih mogla prijeći u zemlji. Radim što mogu. — Kaže to ne unoseći u riječi ni malo osjećaja. Razmišljam trebam li se posvađati sa sestrom. A onda se 290 www.balkandownload.org

sjetim da Riley na sebi vjerojatno ima više mesa nego što je imala ikad dosad, da joj kosa više nije one depresivne ultracrne boje, da se svojom voljom prijavila na sudjelovanje u Znanstvenoj olimpijadi. Becky nastavi. — Tražiš od mene da dam otkaz i dođem kući, a tu se ničemu ne mogu nadati? Sada, kada je ekonomija u ovakvom stanju? Šmrcne. — A Riley ne bi mogla u Aziju sa mnom. Previše putujem. Bila bi sama cijelo vrijeme. Zaustavim je. — U redu, u redu. Smiri se. — Nemoj mi govoriti da se smirim. Nasmijem se čistom klišeju od razgovora koji vodimo. Jedna drugoj uvijek govorimo — smiri se. — Sada ću poklopiti — kaže Becky. — Ne smijem se tebi, nego sebi. — Boook! — Poklopila je. — Bok — kažem u sklopljenu slušalicu. — Boook, Becky. Još jednom, na mene je palo da novosti prenesem njezinoj kćerki. Uspravim ramena i otvorim vrata spavaće sobe.

291 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Lipanj Uskoro je vrijeme drugog cvata i lipanjskih sajmova ruža! Da biste ih pripremili, vaše će ruže trebati puno hrane. Jeste li ikad vidjeli tinejdžera pored švedskog stola s kojeg može uzeti sve što želi? Eto, takve su i ruže. Pojest će svu nadohranu koju im ponudite, i još i više. • Fino gnojivo jednom tjedno kao glavno jelo. • Nabijte ih sa što više nečeg organskog, poput riblje emulzije ili možda specijalnog organskog čaja koji ste za njih napravili. • Dnevno ih čistite od nametnika. Špricajte ih ako baš morate. • Nastavite sa svojim hibridnim eksperimentima ako vas to toliko zabavlja.

292 www.balkandownload.org

oziv dolazi u četvrtak, rano ujutro, budeći me prije zore. Prvi je dan lipnja, dan nakon Dana sjećanja, kraj se školske godine približio, a učenici se počinju brinuti za prosjek, pišu referate i pripremaju se za testove. Ja se najviše brinem za svoj idući veliki sajam ruža. — Imamo bubreg! Nemojte danas ništa jesti. — Na telefonu je Joanna, koordinatorica za transplantacije. Druga sam na listi. Walters je prvi. Doktori obavljaju niz testova da vide odgovara li bubreg. Krvna grupa je samo jedan od kriterija koji moraju biti zadovoljeni. Trebalo bi se poklopiti njih što više. U trbuhu osjećam leptiriće. — Kada ćete znati? — Tijekom jutra. Pokucam na Rileyna vrata. Prevrne se, na licu su joj otisnuti tragovi posteljine. Pokažem joj palčevima prema gore. — Danas bi mogao biti taj dan. Očekujem da će se okrenuti i nastaviti spavati, ali ona sjedne. — Bolje nazovi baku. Neće ti oprostiti ako ne bude treća koja je saznala. U školi mobitel držim uključen, iako se to ne bi smjelo. No, uvijek postoje iznimke. Ovo je definitivno jedna od njih. 293 www.balkandownload.org

Cijelo sam jutro zamršeno klupko živaca. Skočim na svaki zvuk oko sebe. Ja ili Walters? Walters ili ja? Tijekom Rileynog sata biologije, Dara se pojavi. — Riley mi je rekla. Uzme mi ruke u svoje. — Nisam ni znala da si opet na listi. Kako si to uspjela? Ispustim joj ruke i iskrivljeno se nasmijem. — Duga priča. Spusti glas. — Znam da si ljuta na mene što sam stala na stranu doktora O'Malleyja, Gal, ali stvarno samo želim ono što je najbolje za tebe. Podsjeća me to na ono što sam rekla Riley. — Možda ja sama znam što je za mene najbolje, Dara. Trepne, i nervozno izravna suknju. — Jesi li uzbuđena? Ne uopće. — A što misliš!? Nasmijala se. — Mislim da si nervozna kao vrag. — Bez psovanja u mojoj učionici, molim vas. — Pomoći ću Riley dok tvoja mama ne stigne. Brzo joj se nasmijem. — Hvala. Telefon mi napokon zazvoni. Svi se smrznemo. Javim se. — Nije išao vama. Žao mi je. — Joanna zvuči suosjećajno. Puls mi se uspori. — Išao je Waltersu? Oklijeva. — Ne bih smjela reći. Ali ću vam samo reći da on danas nije slobodan. Sklopim slušalicu s malenim osmijehom. Zamislim Waltersa u bolnici, kako mu čestitaju, dok ga spremaju za operaciju. Riley stane pokraj mene. — Trebamo li krenuti? — Ne. 294 www.balkandownload.org

— Pa zašto se onda dođavola smiješ? — Riley je napeta, možda spremna i zaplakati ili se posvađati. Iza nje stoji Dara, koja izgleda jednako prestrašeno kao i moja nećakinja. Dvije čuvarice. Slegnem ramenima. — Pa samo se smijem. — Posegnem duboko u svoju svijest u potrazi za ljubomorom ili bijesom. Ništa. — Pretpostavljam da je otišao drugoj najboljoj osobi, zar ne? — Izbacujem nervozu iz sebe, a pritom se doslovno tresem dok djeca bulje u mene, a ja uzimam svoj marker za ploču. — Vratimo se našem poslu, može? Na satovima dodatne biologije radimo samo ponavljanje za test idućeg tjedna. Dok ulaze u učionicu, učenicima dijelim primjerke vodiča za ponavljanje — debele snopove od dvadesetak stranica. — Nadam se da se sastajete za grupno učenje. Samantha i Brad ulaze razdvojeno, nekoliko koraka jedan iza drugog. Stanem ispred nje da ih oboje zaustavim istovremeno. — Brzo vam je prošla gripa. — Stomačni virus. Dvadeset i četiri sata. — Ona se hvata za trbuh saginjući glavu tako da joj duga kosa prekriva lice. — Jesi li znala da ne postoji tako nešto kao stomačni virus koji traje samo dvadeset i četiri sata? — Dajem joj vodič za ponavljanje. — Mora da se radilo o otrovanju branom. Možda bismo trebali pozvati Detektive bolesti da otkriju o čemu se radi? Što ste vas dvoje jeli? Gledam nju i 295 www.balkandownload.org

Brada naizmjence. Brad se progura pokraj Samanthe, te prođe na svoje mjesto. — Dobro smo sada. — On je maknuo kosu s lica i preplanuli su mu se obrazi zarumenjeli. Ljut je. Osjećam to, ljut je što sam ga prozvala. Smatram da bi odgovarajući osjećaj trebao biti sram. — Drago mi je. — Gledam kako Brad pažljivo izbjegava pogledati u Samanthu dok sjeda pokraj nje. Ona tijelo okreće od njegova. Ah, mlada ljubav. Zabranjena ljubav. Samo tako pokvariti Znanstvenu olimpijadu... Nadam se da se isplatilo. Za Brada nije bitno, ali za Samanthu, koja je u trećem razredu, pobjeda je mogla puno značiti za prijavu na fakultet, pogotovo što je ona možda mogla proći do državnog natjecanja. — Počnimo. — Uključujem projektor. U subotu, na dan kada počinje Sajam ruža u Pasadeni, ustajem po običaju u cik zore. Na nogama sam i vučem svoju G42 u auto prije negoli se probudio dostavljač novina. Riley ustaje ubrzo nakon toga, uzbuđena zbog izleta s noćenjem u drugom gradu. — Možemo li otići i u Disneyland? — Misliš li da štancam novce? — Ukrcavam za nju i vreću grickalica. Čašice pudinga, jabuke, energetski prutići. — Zar nisi nikada bila? Protrese glavom. — Ne. Stanem, s bocom vode u ruci. — Moramo to popraviti. Čak sam i ja par puta bila u Disneyju. — Cool. — Nasmije se i donese svoj ruksak u auto. 296 www.balkandownload.org

Pasadena je zagađenija nego što se sjećam. Smog visi iznad planina u pozadini, dok se fasada kongresnog centra, bijele boje poput izbijeljene kosti, ističe u prvome planu. Ovdje ima puno više ljudi nego na sajmu u San Luis Obispu, te puno više kategorija natjecanja, uključujući otmjene izloške u posebno izgrađenim kutijama za ruže. Objašnjavam to Riley dok ulazimo. — Ovaj će sajam biti čista zabava i samo radi toga smo tu — kažem joj. — Zbog lutanja po štandovima s izlošcima. — Procjenjivanje konkurencije. — Riley se nasmije. — Ovo će biti puno zabavnije nego Znanstvena olimpijada, to je sigurno. Prijavimo se. Vidim gospođu Lansing za udaljenim stolom i jedna drugoj mahnemo, ali mi ona ne prilazi, hvala Bogu. Pronađem svoj stol, stol br. 20, što shvatim kao dobar znak, i postavim svoj hladnjak. Planiram ga ovdje ostaviti dok ne bude trenutak suđenja. Kao prvo, ne želim da se previše ljudi mota oko moje ruže. A kao drugo, želim da bude iznenađenje. Prijavila sam je u kategoriji Nove vrste. Sjednem na sklopivu stolicu i nervozno stišćem nožne prste. Riley kaže: — Imam osjećaj da će ovo danas jako dobro proći! Nasmijem se. Ona sjedne na stol, malo ga nagnuvši. — Oprezno, Riley. — Oduvijek imam dobru intuiciju. — Sjela je na stolicu pokraj moje i objašnjava mi: — Ponekad znam koja će pjesma sljedeća zasvirati na radiju prije negoli ga uopće upalim. 297 www.balkandownload.org

— Možda nam je to u krvi. — Osmjehnem se starijem gospodinu s hodalicom koji prolazi pokraj nas. Nadam se da ću i ja doživjeti takvu starost. — Nekada mi se čini da će se moj tata vratiti po mene. Ali, to se nikada ne dogodi. — Riley slegne ramenima. — Pretpostavljam da ne možeš uvijek biti u pravu. Potone u stolicu, zabaci glavu i nasloni je na naslon. Stavim joj ruku na rame i lagano je prodrmam da naglasim ono što ću reći. — Ne zna što propušta. Nasmijala se. Pročistim grlo, te posegnem u torbicu. Prekopam i izvadim nešto novčanica. — Ovo je za tebe. — Za što? — Gleda u dvije dvadesetice kao da se radi o bogatstvu. — Pa što god danas poželiš. Hranu, suvenire. Možda čak poželiš kupiti vlastitu ružu, zašto ne? — Utisnem joj novac u ruku. Otvorila je malenu crnu torbicu sa zlatnim lancem i izvadila sićušnu platnenu torbicu za kovanice sa izvezenom slikom mačkice. — Samo nemoj izgubiti. — Pripazit ću. — Riley se nasmije. — Malo ću se prošetati uokolo, može? — Samo zapamti, mi smo stol broj 20. — Mašem joj, a ona je već odskakutala. Samo sam dospjela doviknuti: — Pitaj nekoga da ti pomogne ako se izgubiš. — Nemam dvije godine, znaš — odvratila je obijesno poskakujući. Tresem glavom. — Tinejdžerica. Uopće vam ne zavidim — kaže žena za 298 www.balkandownload.org

stolom pokraj moga. Otprilike je mojih godina, pretpostavljam. Stol joj je prekriven ružama. Ima četiri mini, dva hibridna čajna buketa i tri aranžmana klasičnih ruža. Jedva je vidim iza svega toga. Ustala je i popravlja svoj dobro skrojeni sako. — Imate li djece? — upitam razgovorljivo. Nasmije se. — Ne bih imala vremena za sve ovo da ih imam. Jednostavno kimnem glavom. — Otkrila sam da su tinejdžeri sasvim u redu. — Gurnem hladnjak ispod stola, nadajući se da ga na ovom sajmu ruža nitko neće dirati, pa odem pronaći neku zalogajnicu. Prostorija bruji od aktivnosti. Svugdje oko sebe vidim ljude kako se pozdravljaju. Grljenje, lupanje po leđima. Ne družim se previše po sajmovima, ali gotovo zavidim ovim ljudima na njihovu entuzijazmu. Zašto ja ne razgovaram s više ljudi? Mogla bih nešto i naučiti, kao s Winslowom Blytheom, koji mi je dao recept za gnojivo. Naravno, pozdravim pristojno neznance, komplimentiram im ruže, ali jesam li ikad pokušala uspostaviti prisniju vezu? Samo s Byronom. Ali i on je bio taj koji je prišao meni. Pronađem zalogajnicu i ne vidim ništa što smijem, ili želim, jesti. Napravim krug po prostoriji, pregledavajući svaki red. Izložbeni prostor velik je poput omanjeg stadiona, a svi se glasovi odbijaju od zidova i kristalnih lustera pa je prostor ispunjen odjecima. 299 www.balkandownload.org

Napokon, dok se vraćam prema svome stolu, za drugim ugledam veliku skupinu gospođa i odmah posumnjam da se sigurno radi o Byronovu štandu. I zaista, Byron tu ima bazu, sređen u tamnoplavi sako uz bijelu košulju. Gospođe se rumene, dotiču ga po ramenu i ruci. Napravim grimasu. Nasrću kao djevojčice na koncertu neke pop grupe. Smireno se nasmijem. Prilazim i pružam mu ruku s velikom pompom, te ljubim u svaki obraz. — Byrone! Dragi! Nisam te vidjela stoljećima! — Otkad si se ti pretvorila u Zsa Zsu Gabor? — promrmlja, ljubeći me zauzvrat. Obrazi su mu glatki poput bebinih. — Daj da vidim tvoje ruže. — Nasmijem se ostalim ženama u širokoj dobnoj skupini od dvadeset i jedne do šezdeset i pet. — Imate uistinu raznovrsnu demografiju obožavatelja. — Imam. — Nasmije im se i otpušta ih pokretom ruke: — Zabava je gotova, moje dame. Ničeg tu više nema za vidjeti. I ja im odmahujem. Dame se rasprše, pune nevjerice da netko poput mene može zaokupiti Byronovu pozornost. Sigurno će tražiti moje ruže jer će pretpostaviti da sam genijalna uzgajivačica. Što i jesam. On pokaže na jednu od svojih ruža. — Mini-Hulthemia, pupoljak koji sam nazvao Larissa, po kćeri svoje sestre. Cvijet ima svjetloružičaste latice, ali nema mrlju. — Mrlja će doći kada bude starija — kaže čitajući mi 300 www.balkandownload.org

misli. — Nema ni mirisa, nažalost, ali boja i kvaliteta ponovnog cvata zaista su odlični. Zastanem i pogledam u njega. — Namjeravaš li prijeći u profesionalce, Byrone? Masovno proizvoditi samo svoje ruže i prodavati ih direktno? Stavi ruku iza leđa i nasmije se poput školarca. — Namjeravam. Krajem godine. Lagano ga lupnem po ramenu u znak čestitke, kako bih i brata. — Znam da ćeš ti biti idući David Austin! David Austin u svijetu Hulthemija! Očekujem da će iduće što će reći biti poziv da dođem kod njega raditi. Pitam se koliko koštaju kuće kod njega u Texasu. Ovo bi mogla biti savršena prilika, shvatim. Izlazak iz učiteljskog posla iz kojega bih ionako mogla biti izgurana i onda posao kod Byrona. Kada bih mogla otići tamo nakon transplantacije, nakon što Becky ponovno preuzme Riley, bilo bi sve savršeno. Sigurna sam da bi me pozvao da mu pomažem. Byron pokaže na iduću ružu na stolu. — Također imam i jednu mini ružu, boje marelice, imenovana i registrirana ove godine. Nagnem se i pomirišim. Divno miriše. — Zapravo čak i miriše pomalo na marelice, Byrone. — Ta će biti hit, siguran sam. — Divim se njenim izrazito sjajnim, tamnozelenim listovima. — Želiš li znati kako sam je nazvao? — Odugovlači s odgovorom. — Zove se... Gal. — Molim? — Čekam da mi kaže ime. 301 www.balkandownload.org

— Zove se Gal. Nazvao sam ružu Gal. — Nasmije se, čekajući moju reakciju. Zastanem. — Po meni? Galilee? — Samo Gal, zato što te ja tako zovem. Nadam se da je to u redu. — Gleda u moje lice. Sledim se. Gal sam planirala nazvati svoju G42. Gal, po meni. Moje ime. I sada će se tako zvati mini ruža s kojom nemam apsolutno nikakve veze. Pokaže na natpis. BYRON MADAFFER, GAL, APRICOT MINI. Evo je tu, već službeno tako nazvana i registrirana. I nema baš ništa što bih oko toga mogla učiniti. Tako da bi se mogla i osjetiti počašćenom. No prođe neko vrijeme prije nego što kažem. — Velika mi je čast. Jest. Stvarno jest. Kladim se da bi bilo koja od onih dama, neovisno o tome koliko su nagrada osvojile, jako voljela sa mnom zamijeniti mjesto. Nasmijem se i ispružim ruku. — Hvala, Byrone. — Ne, hvala tebi. — Rukuje se sa mnom. Uzdahnem. — Pa, koliko ćeš novih zaposlenika uzeti? Ode iza svoga stola i zabavi se pospremanjem. — Vjerojatno niti jednog. — Niti jednog? — Niti jednog. Njegov pomoćnik, visoki mladić u bijeloj košulji i kravati, pruži mu krpicu za poliranje. Byron počinje raditi na svojim ružama, iako se već čine savršenima. Oklijevam pokraj njegova stola. Byrona je tako teško pročitati. Jedne mu se minute dopadaš, a druge je već gotov s tobom i prešao je na sljedeću stvar. — Ako ikada budeš tražio ljude, nazovi me. Znaš da bih 302 www.balkandownload.org

jako voljela raditi za tebe. Kratko kimne glavom. — Ne mogu ništa obećati. Shvatim što je htio reći. Povučem se. — Naravno. — Poniženje, zaključujem, ima okus po deterdžentu za suđe. Njegov mi pomoćnik uputi suosjećajan osmijeh. Pogledam iza sebe. — Bolje da odem potražiti nećakinju. Uskoro je vrijeme za suđenje. Byron napokon prestane polirati. — Jesi li donijela G42? — Naravno. — Očekujem da će reći da će svratiti i pogledati ružu. Vidio ju je samo na slikama. Umjesto toga, ispruži ruku, a obrve mu se skupe iznad nosa. — Sretno, Gal. Vidimo se kasnije. — U redu. — Okrenem se da odem, brišući pritom znoj s njegove ruke, koja je odjednom postala vlažna.

303 www.balkandownload.org

iley sjedi za mojim stolom i s papirnatog tanjura jede čili hot dog punjen sirom. Lice joj je umrljano umakom od čilija, a ima i veliku mrlju na hlačama, ali sam svejedno presretna što je vidim. — Mislim da bi to trebala jesti nožem i vilicom — kažem. — Oh. — Pogleda nered koji je napravila. — Fuj! Po torbi potražim maramice, jer, kako se čini, nije donijela salvete iz zalogajnice. — Evo. — Pokupim grah iz njezina krila, obrišem joj lice. Ona uzme gutljaj iz boce Cole koja je bila na stolu. Gospođa sa susjednog štanda naglašeno trese glavom. Osmjehnem joj se. Odlučim izvaditi svoju ružu. Zaboraviti na Byrona i njegovo neobično ponašanje. Nazvati ružu po meni bez pitanja! Što ako sam ja htjela nazvati ružu po samoj sebi? Možda se to smatra neizrecivo egoističnim. Odlučim radije biti polaskana. Neće mi ništa dobra donijeti ako se naljutim, zar ne? Nasmijem se Riley. — Jesi li znala da postoji ruža koja se zove po meni? — Stvarno? — Riley zahukta. — Pa ti si poznata! Slegnem ramenima. Što će pisati na etiketi? “Nazvana 304 www.balkandownload.org

po Gal Garner, kvazi-dobroj uzgajivačici ruža koja ovo nije mogla postići sama pa je netko morao za nju?” Još se jednom podsjetim da budem zahvalna. — Ljudi će za Valentinovo kupovati tvoju ružu! — Vjerojatno neće. Crvene su ruže najpopularnije za Valentinovo, a one su obično uvezene iz Južne Amerike. Riley stane. — Ne moraš se baš toliko truditi da umanjiš moje zadovoljstvo, znaš. — Nisam ga mislila uništavati. — Zaplješćem. — Hura za mene! Samo sam rekla da to baš i nije neka velika stvar. S druge strane, da se radi o ruži koju sam sama uzgojila, tu bih radila zvijezde po dvorani. — Ti možeš napraviti zvijezdu? Vjerojatno ne mogu. Nisam mogla ni kao dijete. Nisam se baš ni vješala po penjalicama. Uopće nemam snage u rukama. — Metaforičke zvijezde, razumiješ? — Dobro. Onda ću ja metaforički obavljati zadatke po kući! — Riley podigne obrvu. — Pa tako ih i obavljaš, zar ne? — Nacerim se. Ona se nasmije. Uočim Byrona kako stoji za svojim stolom i pokušam uhvatiti njegov pogled, ali nikako da se okrene u mom smjeru. Umjesto toga, kivna gospođa za stolom pokraj našeg namršteno nas gleda kao da se deremo u studijskoj knjižnici, a ne na izrazito bučnoj priredbi. Mahnem joj u stilu Miss Amerike i osmjehnem joj se toliko samodopadno koliko mogu. Ona odvrati pogled.

305 www.balkandownload.org

Naše se suđenje održava tek poslije ručka. Ja sam sebi dopustila porciju hot doga iako ima veliku količinu soli, što ponekad i smijem, ali sam ipak najveći dio dala Riley koja je to spremno pojela, iako je već potamanila onaj čili dog, mekani perec sa sirom, pomfrit, tri limenke gaziranih pića i dvije jabuke na kojima sam inzistirala. — Mora da prolaziš kroz nagli zamah rasta — kažem. Gledam kako se gospođa Lansing približava našem stolu, zastajkujući pored drugih izložaka, praveći bilješke. — Mama kaže da će mi se kad-tad početi hvatati. Ona mora vježbati kao manijak. — Riley sa žaljenjem pogleda u napola punu limenku gaziranog pića. — Kaže da će se sve to pojaviti na njenim bokovima za šesnaesti rođendan. Trudim se sjetiti bilo što lijepo što bih mogla reći o Becky. — Tvoja mama ne zna baš sve, Riley. Izgleda iznenađena. — Znam to. — Po rukama prevrće limenku. — Tamo gdje smo prije živjele, puno sam vježbala zato što sam morala svagdje hodati. Pokušam zamisliti mjesto gdje su prije živjele. Ne mogu, budući da ga nisam nikada vidjela. Moja je sestra za mene praktično stranac. Ne bi trebalo biti tako. — Pitam se gdje ćemo živjeti kad se vrati? — Riley popije sok do kraja. I ja se to pitam. Protrljam vrh nosa ispod naočala, koje me odjednom uštipnu. — Molim te, odnesi sve u koš za recikliranje. Riley je ponovno postala mrzovoljna. Obgrlim ju rukom. — Hej mala, pa tvoja mama daje sve od sebe. Sigurna sam u to. A sve to skitanje će tvoju prijavu za fakultete učiniti atraktivnijom od prijava djece koja su cijeli 306 www.balkandownload.org

život živjela na jednom mjestu i nikada nisu ništa morala raditi. — Pa valjda si u pravu. — Ustane, pokupi limenku i ode u potragu za kantom za smeće. Ostala tri suca u stopu slijede Lansingovu. Radi se o dva muškarca i jednoj ženi, a svi su umirovljeničke dobi. Oni su najveća demografska skupina na sajmovima, ljudi koji imaju vremena, volje i dovoljan priliv novca da se trajno posvete uzgoju ruža. Gospođa Lansing zaustavi se kod Byronovog stola. Nalet njezina smijeha izdvoji se iz zvučne kulise. Napravim grimasu. Riley sjedne do mene. — Ona je gospođa glasna — primijeti slijedeći moj pogled. — Ona je jedan od sudaca. Budi pristojna. — Uvijek sam pristojna. — Riley prekriži noge. — Ekstra pristojna. Kao da se upoznaješ s kraljicom, toliko pristojna. U potpunom sam stanju pripravnosti, prepuna energije. — Hej, zar bih joj se trebala udvarati? Mislim da me zafrkava, ali nisam potpuno sigurna. Odlučim da blefira. — Ako baš moraš. Gospođa Lansing napokon dođe i do nas. Riley se odluči lagano nakloniti sklopljenih ruku kao da je Japanka. Gđa Lansing je pogleda u čudu. — Draga! Kako ste? — Pritisne jedan hladan obraz uz moj. Osjećaj je isti kao da sam uz lice prislonila staru kožnu čizmu. Prilično sam sigurna da će na meni ostati mrlje od pudera i rumenila. — Jako dobro. 307 www.balkandownload.org

Suosjećajno cokne ustima. — Kada se sve uzme u obzir, pretpostavljam. Kakav ste vi mali borac. — Okrene se prema ostalim sucima. — Jadnici treba novi bubreg. Zarumenim se. — Dao bih vam svoj, ali imam samo jedan — uključi se otmjeni gospodin u sakou boje ugljena. — A svi smo mi ostali previše stari — reče gospođa Lansing. Mrzim ovakve, pretjerane ispade suosjećanja. Od njih se osjećam milijun puta gore nego u svoje najgore dane. Kada kažem da sam u redu, željela bih da ljudi odvrate nešto kao: — I ja također. I nastavimo živjeti svoje živote. Jer to i želim. Jednostavno, nastaviti dalje sa svojim životom. Kivna gospođa do nas sada izgleda manje kivno i više kao da me želi zagrliti. A ja bih je željela ošamariti. Gospođa Lansing pregleda G42. — Ista ruža kao i u San Luis Obispu, vidim. — Ogleda se po stolu. — Jeste li možda ponijeli još neku drugu ružu, Gal? — Ne. — Vidi da nisam. Riley se uspravi. Ubrzano zatrepće umjetnim trepavicama. — Stvar je u tome, Gal, što ne možete ovu određenu ružu uvrstiti pod nove ruže. U mojoj glavi, u kojoj se ionako lagano vrtjelo, vrtoglavica se pojačava dok se ne osjetim kao da sam sišla s vrtuljka u lunaparku. — Ne razumijem. Gospođa Lansing nagne se prema naprijed. Ostali suci, koji očito svi znaju o čemu se radi, pomaknu se prema sljedećem stolu. Njezine su očne jabučice sada samo 308 www.balkandownload.org

centimetre udaljene od mojih, toliko su blizu da na njima vidim svaku crvenu kapilaru i plave i zelene šarenice. — Gal, Byron je ovu ružu zaštitio prošli mjesec. Niste to znali? — Što? — Glas mi je toliko tih da ga i sama jedva čujem. Ona se ispravi. — Zaštitio ju je u Američkom društvu ruža. Zove se Gigi. — Gigi? — ponovim kao da sam naglo izgubila razum. Gospođa Lansing okrene G42. — Mislila sam da ste prijatelji. Pretpostavila sam da vam je rekao. — Sa žaljenjem se osmjehne. — Žao mi je, ovo je za vas toliki gubitak vremena, Gal. Nastavi dalje, nestajući u oblaku mirisa lavande i mog poraza. — Teta Gal? O čemu ona to priča? — Riley stoji pokraj mene. Pogledam prema Byronu. On gleda u mene. Osjećam plavetnilo njegovih očiju poput munja koje se kroz moje tijelo šire do stopala. Da je ovo film sa specijalnim efektima, između nas bi letjele plave iskre, kao kad najgore neprijatelje pogađaš magičnim činima. Okrenuo se. Odšeće sa svoga stola, dalje od mene. Kukavica. Krenem za njim, neko vrijeme slijedeći plavu aureolu njegove glave, sve dok nije nestao u gomili. Stanem jer sam se zadihala. Zabacim kosu nazad. Cijeli je ovaj sajam besmislen. Cijeli vikend je besmislen. 309 www.balkandownload.org

Na faksu, jedan od mojih profesora — ne sjećam se koji, ali nije bio neki znanstveni predmet — pričao je o daru zaboravljanja. Kako možeš zaboraviti da imaš seminar koji moraš napisati, pa ne osjećaš grižnju savjesti oko partijanja. Ili, u mome slučaju, da mogu zaboraviti da imam problema s bubregom pa početi misliti kako se mogu nastaviti baviti time čime se već bavim, barem još neko vrijeme. Sjetim se ovoga baš kad me neki postariji par gurne u stranu. Laktom u rebra. Uf. U ovom trenutku želim zaboraviti na cijelu ovu priču s ružama. Barem na kratko. — Teta Gal? — Riley me drži za rame i trese. — Zemlja zove Gal! Što se dogodilo? Saberem se, pokušavajući ponovno posložiti misli. — Spakiraj se. Idemo odavde. Nisam bila u Disneylandu otkako su nas roditelji tamo vodili kad je Becky bila u osmom, a ja u šestom razredu. Becky je sa sobom povela i prijateljicu, veselu i divlju djevojku, pa su njih dvije nestale na cijeli dan. Što je meni bilo u redu, jer sam onda imala roditelje samo za sebe. Bilo je to nekoliko mjeseci prije moje transplantacije i roditelji su mi iznajmili invalidska kolica kako ne bih morala hodati. Sve u svemu, bio je to odličan izlet. Sve dok Becky i njezina prijateljica nisu završile u Disneylandu u zatvoru radi toga što su se previše puta progurale u redovima. Povratak kući nije bio baš toliko ugodan. Ispričala sam to Riley dok smo se probijale kroz širi okrug Orange u Los Angelesu. Do tamo treba otprilike sat vremena, ovisno o prometu. Uspjela sam u hotelu dobiti 310 www.balkandownload.org

povrat novca koji ću sada iskoristiti za neki hotel u blizini Disneylanda, nakon što sam nabrzinu pogledala račun kako bih se uvjerila mogu li si priuštiti to putovanje. Riley je šokirana. Više nego što bih očekivala. — Nisam znala da bi moja mama napravila takvo što. Očekivala sam da će ispasti šaljivo. — Tada je to bilo pomalo šokantno, da. Ali sada je doista smiješno, zar ne? Tvoja je mama bila tipična tinejdžerica. Više ili manje. — To je tipično? — Riley se namršti. — Ti to smatraš tipičnim? A predaješ u katoličkoj školi? Ne bi li mi trebala savjetovati da ne radim takve stvari? — Pa nisam ti ni rekla da radiš. Samo sam ti pričala o tvojoj mami. Izađemo na izlazu za Disneyland. Promijenio se otkako sam ovdje bila zadnji put. Prolazimo pokraj kilometara usputnih ulica, pokraj hotela, sve dok ne stignemo do ogromne parkirališne strukture. — Moj Bože. Prije si mogao unutra samo ušetati. Sada se mora ići ovim tramvajem. — Pa eto, ja to nikad ne bih napravila. — Riley prekriži ruke. — Nikad ne bih tako nešto napravila. — Nema veze. To je bilo prije više od dvadeset godina. — Požalila sam što sam ispričala tu priču. — Haj‘mo se mi malo zabaviti. Otvoreno je do ponoći. Disneyland je prepun mladih na spojevima. Naravno. Subota je navečer, a ako živiš u Anaheimu teško da imaš nešto bolje za izlazak. Da ovdje živim, kupila bih stalnu propusnicu. Stanemo u red za vožnju Matterhorn, vlakić smrti s bob sanjkama koji se penje uz lažnu umjetnu snježnu planinu pokraj robota Yetija. Ne mogu si pomoći da se ne zapitam tko se od njih upoznao prije nekoliko 311 www.balkandownload.org

trenutaka, a sada već drže ruke jedno drugome u stražnjim džepovima hlača. Vidim da je i Riley to na umu. — U pravu si. Becky nije bila tipična tinejdžerica. — Krenemo prema naprijed. — Imala je mnoštvo problema. — Znam. Ne moraš se pretvarati da nije. — Riley samu sebe obgrli. — Ili da ih nema. Nisam malo dijete. Pred drugima svoju majku brani, no samoj sebi Beckyne propuste priznaje. U redu je ako sam imaš pritužbe na članove svoje obitelji, no ne i ako ih drugi iznose. Osobno se nikad nisam bunila ako je netko isticao Beckyne nedostatke, kao kada bi, na primjer, profesori tihim glasom pitali kako je Becky, znajući da redovito markira. Sve priče o njenim nepodopštinama bile su, nažalost, istinite. A istinu ja ne mogu izmijeniti. Lutka Petra Pana leti oko nas, kako se čini, u beskrajnoj vožnji do Nedođije. Osjećam se prije kao da smo na putovanju u središte zemlje, s obzirom da prolazimo kroz nešto poput goleme spilje. Riley me povuče za ruku i pokaže prstom. Rasplesane lutke koje nalikuju na marionete pjevaju u zboru. — Zastrašujuće! — Preslatko! — reče Riley. — Od ovoga ću imati noćne more godinu dana. Užasno je kao i klauni. Naslonila sam se i zatvorila oči. Bio je dug dan. Sutra ćemo dugo spavati, pa se malo prošetati parkom i onda se odvesti nazad na vrijeme za moju dijalizu. — Možeš li zamisliti da ovdje radiš i moraš sama čistiti. Što kada bi te lutke oživjele? 312 www.balkandownload.org

— Teta. Mislila sam da sam ja ona s bujnom maštom. — Riley se smijulji. Mobitel mi zavibrira. Javim se a da i ne pogledam broj koji zove. — Gal. Taj bih glas prepoznala bilo gdje, pogotovo ton glasa. — Što želiš, Byrone? — Otišla si. — Naravno da jesam. Nisam imala razloga ostati. — Povisila sam glas i zahvalila Bogu što smo same u ovome brodiću. — Ti si pobjegao. On to odignorira. — Otišla si prije nego su objavili rezultate. Ja pak to ignoriram. Nije me briga što je tko osvojio. — Zar me nisi čuo? Pobjegao si. — Nisam pobjegao. — Pročisti grlo. — Imao sam drugog posla u tom trenutku. Nakon toga sam te potražio. Ispustim zvuk negodovanja. — Da sam ja tebe planirala sjebati, napravila bih to gledajući te u lice. Napokon, počne zvučati skrušeno. — Žao mi je, Gal. U pravu si. Želio sam izbjeći scenu. Poželjla sam da je ovdje, pa da ga mogu s brodića baciti u vodu. Nekad mrzim moderni svijet. — Jesi li barem postigao miris? Jesi li uspio barem to? Počne glasnije govoriti. — Jeste li vi to u Disneylandu? — Iznenađena sam da si prepoznao pjesmu. Ti, koji nemaš dušu. Uzdahnuo je. — Znaš da smo pričali o roditeljskim ružama za uzgoj godinama. Samo se dogodilo da sam ja prvi postigao naš cilj. 313 www.balkandownload.org

— Mogao si me barem upozoriti. — Zatvorim oči, razmišljajući o G42. Naravno da me Byron pobijedio. On sa svojim beskrajnim resursima. — Nikada ne pričam o tome koje ću ruže zaštititi prije nego to učinim. Ne bi ni ti. Nismo partneri. Toplina mi dosegne površinu kože. — Rekla bih ti da sam znala da imaš gotovo identičnu ružu. Bih. Vjerojatno. Bi li, zaista? Razmišljam o svemu što sam mu namjerno zatajila. Sjemenja i isječaka koje nisam poslala? — Mislim da ne bi. Previše si natjecateljski nastrojena. Kao i ja. Voljela bih misliti da je u krivu. Da sam na njegovom mjestu, s njegovim mogućnostima i novcem, valjda bih bila plemenitija. Ne znam. Nisam sigurna da je zbilja u krivu. — Nije ništa osobno, Gal. Jeka doktorice Blankenship. — Nikad nije, zar ne? — Poklopim slušalicu. Možda je i bolje da nismo vodili razgovor licem u lice. Udaljen je kao i prilikom većine naših suočavanja u zadnje vrijeme. Čak i licem u lice bio je suzdržan, shvatila sam. Byron je čovjek koji nikada nije sasvim prisutan. Nije ni čudo da je slobodan. Riley se nagne i kaže mi ravno na uho. — Pa onda, ima li Byronova ruža miris? — Nije htio reći. — Pogledam je. Nisam mislila da joj je stalo. Ona se divi robotskim lutkama. Koža joj se sjaji, osvijetljena mnogim bojama umjetnog karnevala kroz koji prolazimo. Nagne se iz broda kako bi rukom prošla kroz vodu. 314 www.balkandownload.org

Protutnji — Držite ruke unutar brodića! — S laganim cviležem stavi ruke u krilo. — Nemoj da i tebe stave u Disneyland zatvor. — Vrućina u mojim obrazima prestaje. Nasmijem se. — Stalno zaboravljam da nisi nikada prije bila ovdje. Moramo ti nabaviti kapu s ušima miša. — S mojim imenom izvezenim na njoj? — S tvojim imenom izvezenim na njoj! — Naslonila sam se i gledam havajske lutke kako plešu hula hula ples. — Koliko dugo uopće traje ova paklena vožnja? — Teta, Gal, jesi li ti ikad bila dijete? — Riley se zavali preko klupe ispred sebe. — Opusti se! Riley je zaspala za vrijeme vožnje tramvajem prema parkiralištu. Njezina glava već odrasle osobe teška mi je na ramenu, a dah joj miriši po ananasu iz Sobe Tiki. Tramvaj je tih sam po sebi, osim tihog brujanja motora. Mala su djeca u krilu ili na ramenima svojih roditelja, kolica su sklopljena pred njihovim nogama, a roditelji imaju tamne kolobare ispod očiju. Otac koji drži malenu djevojčicu s mišjom kapom identičnom Rileynoj sjedi na klupici preko puta nas, a prostor između nas toliko je malen da nam se dodiruju koljena. Pokraj njega sjedi zatvorenih očiju dječak star otprilike dvanaest godina. Obučen je u majicu s kapuljačom koju je navukao na glavu. Ukrašena je lubanjom s prekriženim kostima. Otac uhvati moj pogled i nasmije se. — Tako brzo odrastaju, zar ne? — kaže tihim glasom, 315 www.balkandownload.org

gladeći divlju crvenu kosu svoje kćeri. Trepnem. Sjetim se Riley kada je bila tako malena, dovoljno malena da je nosiš na ramenima. Sve te rupe u vremenu između mojih posjeta, svo to odrastanje bez moje prisutnosti i — ubrzo je narasla, a ja to nisam ni primijetila. Tramvaj skrene. Osjetim Riley kako klizi s mene. Stavim oko nje ruku zato da ne bi pala, držeći je najčvršće što mogu. — Stvarno brzo — kažem, i uzvratim mu osmijeh, a on zatvori oči, kao da je sada mojim odgovorom zadovoljan, pa može zaspati.

316 www.balkandownload.org

dućeg tjedna posjetila sam Waltersa u bolnici. Izgleda prilično dobro za nekoga tko je upravo u sebe primio organ presađen iz mrtvog tijela. To mu i kažem. — Stvarno znaš smisliti kompliment, Gal. — Slabašno mi se smije. Osvrnem se po bolničkoj sobi. Cvijeće, jedan od standardnih aranžmana iz supermarketa, stoji u staklenoj vazi. Svoje cvijeće držim iza leđa. Ruže iz mog vrta. — Imaš li mjesta za još malo zelenila? Njegove neuredne obrve skoče. — Gal, ne mogu vjerovati kako su prekrasne! Izvadim i staklenku koju sam ponijela za svaki slučaj i napunim je vodom i hranom za ruže te posložim cvijeće koje sam mu donijela. Donjela sam vrstu Hot Cocoa, hibridnu čajnu ružu, četrnaest komada, tako da formiraju čvrsti oblak. — Približi ih. Da pomirišim. Poslušam ga, pazeći da ne prolijem nimalo vode. Duboko udahne. — Jebemu. Nekako sve ima bolji miris s ovim novim bubregom. Utišam svoju ljubomoru. — A čini se da od toga i više psuješ. — Oprosti. — Izravna krevet i zgrči se. — Samo sam 317 www.balkandownload.org

jako sretan. I pomalo izvan sebe. Polako kimnem glavom, gledajući u sve osim u njegovo lice. — I za tebe će doći bubreg, Gal. Znam to. — Ispruži ruku, možda u želji da uzme moju, ali ja se pretvaram da nisam vidjela i okrenem se. — Kako tvoje funkcije? — Tražim njegove bolničke papire, ali doktor ih, izgleda, drži u svome računalu. Više ne vise s kreveta u fasciklima kao u starim danima. — Impresionirani su. Bubreg radi sjajno. Pišam kao lud. — Super. — Sretna sam za njega. Moram za njega biti sretna. Ili ću službeno postati Najgora osoba na svijetu, a moje će se lice pojaviti na televizijskim ekranima u emisiji s vijestima o bizarnim pojavama i ljudima. — Ne mogu vjerovati da sam ljubomorna na pišanje — napokon izustim. Walters se snažno nasmije. — Kad smo već kod toga. — Glavom pokaže na plastičnu gusku pokraj kreveta. — Mislim da trebam malo privatnosti. — Upravo sam na izlazu. — Ponovno zastanem. — Kada se vraćaš doma? — Sljedeći tjedan, najvjerojatnije. — Ima li ti tko pomoći? — Neubičajeno pitanje da ga otvoreno postaviš osobi s kojom nisi blizak. Nije kao da bih mu dala da kod mene spava na kauču dok ga ja njegujem dok ne ojača. Čovjeka jedva poznajem. — Bit ću kod sina. Pokaže prema drugom cvijeću. Pretpostavim da ga je donio njegov sin. — Malo ću im se nametnuti. Mrzim što 318 www.balkandownload.org

moram. Onda žena moga sina samo mora još više raditi. Sve mi se više sviđa Walters. Nagnem se prema vratima. — Reci mi ako ti što treba. — Kako? — Nasmije se. Odjednom izgleda blijedo, njegovo staro tijelo sićušno je u krevetu. — Nemam tvoj broj. Zapišem ga na komadić papira koji pronađem u torbi. Što ako me zamoli nešto veliko, kao da ostane kod mene? Što ću onda? — Mislim, ako ti treba vožnja ili tako nešto. — Ili partija Riječ na riječ? Od sve ove televizije koju gledam tijekom dana istrunut će mi mozak. Nasmijem se. — Više se volim kartati. Ne znam baš kako se što piše, sjećaš se? — Onda ćemo kartati. — Mahne mi. — Dovraga, pa i ja puno bolje kartam nego što igram Riječ na riječ. — Psovke, psovke. — Ispustim zvuk negodovanja dok izlazim iz sobe. Učenici drugoga razreda slušaju dok im ponavljam što će biti u završnom testu iz biologije. Trenutno obrađujemo urološki sustav, a na zadnjem testu nisu se baš iskazali. — Na završnom testu morat ćete nacrtati i označiti sustav po sjećanju — kažem. Blijedo me gledaju. — Zapišite to. — Vidim da zapisuju. Dođem pred ploču i nabrzinu nacrtam sustav. — Uvijek želim nacrtati bubrege u trbuhu, budući da se moji trenutno tamo nalaze. Nacrtam dva bubrega, zrcalni odraz jedan drugoga. 319 www.balkandownload.org

— Vaši bubrezi nalaze se u trbuhu? — Djevojka po imenu Sarah ne može vjerovati. — Uhh, vidi se da si cijelu godinu pratila. — Nasmijem se. — Kad imate transplantaciju bubrega, smjeste vam ga u trbuh. Još više učenika podigne ruke. Kada ste ih izgubili? Zašto? Kako to da ste preživjeli? Što se dogodi? Pitanja su dolazila sve brže. Spustim marker. Tko bi rekao da će put do njihove pozornosti biti povezivanje osobne drame sa znanošću. — Čekajte malo, ljudi. Ispričat ću vam. — I ispričam im sve, počevši od vremena kada sam bila dijete. Rileyna su usta dovoljno otvorena da kroz njih prođe mačić. Shvatim da joj nikada nisam ispričala cijelu priču, misleći da je to jednostavno obiteljska prošlost te da joj je ispričala ili Becky ili naša majka. Očito nisu. Kako je priča išla dalje, njezina su se usta zatvorila, ali se cijela stisnula; izgledala je sve jadnije i jadnije dok nisam bila sigurna da se samo željela istopiti i nestati. — Hoćete li umrijeti bez bubrega? — Upita Sarah. — Sarah! Ušuti. — Riley napokon podigne glavu. — Ovo je najgluplje pitanje koje sam ikada čula. Učenici zamrmljaju u znak odobravanja. Nitko ne želi pričati o mogućnosti smrti. Razmišljam o srčanim udarima. Infekcijama. Ostalim organima kako odumiru. Nos mi danas curi; tko zna hoće li procvasti u novu upalu sinusa, hoće li bakterije ući u moj krvotok i hoće li me ponovno strpati u bolnicu? — Možda. — Pomalo se tresem dok uzimam marker i završavam označavanje na ploči. — Za svaki dobro nacrtani dio dobit 320 www.balkandownload.org

ćete bod i jedan bod za svaki koji ispravno označite. Sve skupa, ima ih deset. Ovo zapamtite, ako već niste. Zazvoni i ja ih raspustim. Riley ostane na svome mjestu, pretjerano sporo skupljajući svoje stvari. Priđem joj. — Riley, sa mnom će sve biti u savršenom redu. Ništa ti ne brini. — Dok izgovaram ove riječi prepune optimizma koje sam već izgovorila stotine puta, u njih i vjerujem. Sad ću neko vrijeme u njih vjerovati, sve dok se ne dogodi nešto novo što će me natjerati da u to posumnjam. Iako se trudim biti optimistična, samo mi napola uspijeva. Ona klimne glavom dok stoji nakrivljeno s ruksakom samo na jednom ramenu. — Ali ne znaš to, zar ne? Trepnem, odugovlačeći. Riley čeka, oprezna lica, sva je njezina ranjivost nestala. Umjesto toga, smirena je poput državne tajnice koja prima vijesti o ratu, obrve su joj skupljene u inteligentnom izrazu namrštenog iščekivanja. Sljedeći razred ulazi u prostoriju pa otpratim Riley do vrata. — Nitko nikada ne može ni u što biti siguran, Riley. Nikad. Dok podučavam, željezna bi mi se greda mogla srušiti na glavu i usmrtiti me. Dugo i isprekidano udahne pa znam da razmišlja o meni i Becky i različitim velikim i malim načinima na koje su je svi odrasli u njezinu životu iznevjerili. — To sam i mislila. — I ode na idući sat, koračajući takvim velikim koracima da znam kako je nikad ne bih mogla sustići, čak ni da potrčim.

321 www.balkandownload.org

našoj školi se pridržavamo tradicije održavanja maturalne večeri tjedan dana prije same mature. Nema veze što je zadnje što učenici priželjkuju, kad dođe vrijeme mature, da sjede sa svojim iscrpljenim profesorima, pričaju o dobrim starim danima srednje škole te žvaču sasušena rebarca koja pribavi udruga roditelja i profesora. Unatoč tome, svi ostali profesori, a pogotovo doktor O‘Malley, jako se vesele toj prigodi. Odjenu svoju najbolju odjeću, izvade kristalne čaše prikupljene iz kolekcija različitih ljudi i iznajme nekoliko stolova koji se postave u knjižnici. Čisti bijeli stolnjaci i vaze sa cvijećem upotpunjuju dojam. To je također dan kada dijelimo nagrade, posljednji poticaj učenicima da se još pojave u školi. Dara i ja nalazimo se u kantini i pomažemo s pripremom hrane. I ostali su nam se profesori trebali pridružiti i pomoći, ali po običaju ni jedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno, tako da same slažemo kanapeiće na komade tosta. Oblažemo ih svježom mocarelom, šniticom cherry-rajčica s bosiljkom na vrhu, lagano polivamo octom i maslinovim uljem. Nakon ovoga biti će servirana salata. A roditelji dobrovoljci donijet će rebarca i deserte. 322 www.balkandownload.org

Nedostajala mi je moja prijateljica. Dobre sam volje. Testovi pred zaključivanje gotovi su i Rileyn sam ocijenila prije no što sam došla. Čista četvorka. Proći će moj predmet. Nisam odoljela da joj to ne kažem. U ušima mi i dalje odjekuju njezini krici zadovoljstva. Nasmijem se dok se toga prisjećam režući rajčice. — Tko god se dosjetio da treba narezati cherry-rajčice, bio je u krivu — kažem. Nutrina rajčica rasuta je po cijeloj površini od nehrđajućeg čelika, da i ne govorim o svojim dlanovima. — Tko god je došao na ovu ideju prvenstveno je trebao pokazati dobru volju i pojaviti se kako bi pripremio jelo. — Dara iz pećnice vadi štrucu tostiranih kruhova. — Kvragu. Ovi su izgorjeli. — Kraće ih peci. — Očito. — Nasmije se. Na sebi ima haljinu boje fuksije koja se veže na vratu iza leđa. Uzorak — bijele točkice. Dio koji se veže iza leđa dovoljno je širok da prekrije veći dio ramena. Na stolici joj visi i mala bijela jakna, a umjesto nje na sebi sad ima bijelu pregaču. Ja sam u tamnoplavim hlačama od kostima i u ružičastoj vesti. Nisam se potrudila staviti pregaču. Dara korakne unazad i pregleda pladanj koji smo završile. — Dobro izgleda. — Puno posla za nešto što će nestati za šezdeset sekundi. Nasmije se. — Sada kada je izložba radova maturanata iza mene, napokon osjećam kao da mogu disati. — Jesi li se zato sakrivala? — Samo sam napola ozbiljna. 323 www.balkandownload.org

— Ne. — Sjedne na stolić. — Ne, to nije razlog. Ali i ti si se od mene sakrivala. — Nisam se pokušavala sakriti. — Nisam potpuno iskrena. Narežem još rajčica i spustim nož, brišući ruke papirnatim ručnikom. Zašto i dalje obilaziti oko ovoga kao mačka oko vruće kaše? — Dara, što se zapravo zbiva? Pećnica zapišti. Ona iz nje izvadi nove tostove, stavi papir za pečenje na radnu površinu i onda me pogleda. — Gal, znaš li zašto ti nisam odmah rekla da ne mogu ići na sajam? Režem mocarelu. — Pa, zapravo, ne znam. Ona se lagano nasmije. — Nekada me uopće ne slušaš. Tako se naljutiš kada ljudi ne naprave ono što ti želiš. — Pogleda dolje. — Bojala sam se tvoje reakcije. Isto me tako mogla opeći i kipućim pladnjem. — Pa nisam se naljutila. Podigne obrvu. — Nakon što sam ti rekla da neću ići, nisi me više nikada nazvala. Spustim nož za sir. — Čekala sam da ti nazoveš mene! — Mislila sam da se i dalje ljutiš. U Darinim očima pojave se suze. — Možda ti toga nisi svjesna, ali zoveš me samo kad ti nešto treba. Ja sam ona koja te vozi na preglede, pomaže ti kada si bolesna. I meni to ne smeta, budući da si najbliže sestri što sam ikad imala. Obriše nos stražnjom stranom ruke. — Ali osjećam se kao da samo dajem i dajem, i što više dajem, ti više tražiš. Želim da i ti ponekad malo daješ. 324 www.balkandownload.org

Koraknem unazad. Osjećam se kao da me netko guši. — Trebam na zrak. — Nemoj pobjeći od suočenja. Svaki puta pobjegneš. — Postaje glasnija. — Nije istina. — Sjednem se na drugi stolić. Dara sada plače, jeca u tost. Želim joj reći da je sve u redu, ali nije. Uzimam od nje. A što dajem? Životne teškoće? Svoj smisao za humor? Kada sam zadnji puta Dari napravila uslugu? Ne mogu se sjetiti. — Žao mi je, Dara. — Iskrena sam. Tako duboko udahnem da su me zabolila rebra... — Bit ću ti bolja prijateljica. Nasmije se napokon. — Znam, Gal. — Obriše kosu s čela. Uzdahne. Napokon znam što trebam učiniti. Ispružim ruke i zagrlim je, savladavajući nelagodu. Zagrli i ona mene i osjetim njezine tople suze na svom ramenu. Priznajem, bojala sam se s njom suočiti. Željela sam da Dara prva istupi, a ne ja. Ali, kako je malo vremena bilo potrebno da se ispravi greška! Zahvalna sam što Dara o meni ima dovoljno visoko mišljenje da mi problem iznese i da mi priliku da ga ispravim, umjesto da jednostavno ode iz mog života. Ignorirala sam problem, kao što to uvijek nastojim. Oslobodila sam se iz zagrljaja. — Bolje odi ispuhat nos i umiti se prije nego završimo slaganje ovih kanapea. Radi se o bakteriološkoj ugrozi. Nasmijala se i otišla do sudopera te lice poprskala vodom. 325 www.balkandownload.org

— Dobro da sam stavila vodootpornu maskaru. Gledam je na trenutak, razmišljajući o onome što je gospodin Morton rekao nakon Znanstvene olimpijade. — A ti i George se više ne viđate? Slegne ramenima. — Ne. Jednostavno nije funkcioniralo. Malo previše ulja polijem po tostu. Moram joj ipak pokušati reći... — To nije radi njegove kćeri, zar ne? Osuši ruke i lice papirnatim ručnikom. — Ne, nije zato. Ulje mi pokapa po rukama. Spustim bocu. — Nije ti smetalo što ima kćerku? Je li ti ispričao što mu se dogodilo? — Pa nije to među nama postalo toliko ozbiljno, Gal. Nije mi ni rekao što se dogodilo. I dalje se viđam s Chadom. — Baci papirnati ručnik. — A ja bih trebala znati tko je Chad? — Onaj računovođa. — Naceri se, a obrazi joj se zarumene. — Ispalo je da obožava umjetnost. — Pa, zvuči kao savršeni muškarac. — Narežem još sira. — George je jako drag. — Nareže malo celera na sitne komade. — Dosadan, ali drag. — Dosadan? — Nisam nikada o njemu razmišljala kao o dosadnom čovjeku. — Da umreš od dosade! — Zasmijulji se. — Jedino o čemu želi pričati je znanost. Uvrijeđena sam. — To je jedino o čemu i ja volim pričati. Slegne ramenima. — Ali voli muziku. Recimo, operu. — Stvarno? — Zaintrigirana sam. 326 www.balkandownload.org

— Zašto si tako zainteresirana? — Makne celer i svježe krastavce u odvojene zdjele. — Nisam. Samo... — Slegnem ramenima. Nemam odgovora. Možda on ipak nije gad. Nareže dvije mrkvice brzo i stručno, pa ih stavi u još jednu zdjelu. — Samo stavi sve u jednu zdjelu pa ćemo zajedno začiniti. — Ne sviđa se svakome isto povrće. Ovako će svatko moći dodati što želi. — Radi se o klasičnoj večeri, a ne o švedskom stolu. Morat će podnijeti miješanu salatu. Ionako su sad svi odrasle osobe. — Ubacim sve sastojke u zdjelu za salatu prije nego mi je stigla prigovoriti. Ona uzdahne. — Izgleda da se neke stvari nikad neće promijeniti. Knjižnica — soba za bankete — osvijetljena je svijećama, a topli žuti plamenovi bacaju zamamno svjetlo preko redova knjiga posloženih na metalnim policama, po plastificiranim posterima nasmiješenih slavnih koji u rukama drže knjige i na lica učenika i profesora. Već su se smjestili za dugim stolovima kad Dara i ja unosimo predjela. Osim kanapea s rajčicama i mocarelom, za koje me Dara informirala da se zovu caprese, za predjelo imamo i malene, unaprijed pripremljene francuske pite i popečke od rakova. Salata, pire-krumpir, makaroni sa sirom i rebarca nalaze se u zagrijanim posudama. Na jednom se stolu nalaze deseci različitih deserata koje je netko od 327 www.balkandownload.org

roditelja vješto posložio na katove. Nije gurmanska kuhinja s pet zvjezdica, ali klinci će se zasigurno najesti. Drago mi je da je naša škola malena, pa ima samo pedeset maturanata. — Baš ono što nam treba u knjižnici, vatra i mrvice od hrane posvuda — mrmljam. Dara podigne obrvu. Gospodin Morton sjedi blizu čela stola, na lijevoj strani doktora O'Malleyja. Glava mu je malo spuštena dok sluša Schillingicu iz matematike kako nešto priča. Ona je obukla skandalozno nisko rezanu zelenu haljinu, s malo previše dekoltea za školsku prigodu. Prije izgleda kao da je krenula na dodjelu Grammyja. — Hej — podbodem Daru — kako to da Schillingici haljina nije do kraja skliznula? Dara, koja je u tom trenutku uzimala gutljaj vode, zagrcne se. Lupim je po leđima. — Osigurana je ljepljivom trakom — uspije promucati dok se iskašljava. Na trenutak, zamislim se kako bih ja izgledala u takvoj haljini. Nasmijem se — suludo, suludo bi izgledalo. Gospodin Morton podigne pogled u mom smjeru. Kutovi očiju naboraju mu se u osmijeh. On je puno primjerenije odjeven, u bijelu košulju i tamni sako, s tamnoplavom kravatom. — Hoće li izlaziti sa svima od učiteljskog osoblja, što misliš? — Uzmem zalogaj capresea. Ovaj će sir biti moj unos fosfora za današnji dan. Jako je ukusan, kremast, s jakim okusom octa. Kimnem Dari. — Ovo je dobro. — Rekla sam ti. — I sama je brzo jedan pojela. Odgrizem još malen komadić, žvačući što sporije mogu, a 328 www.balkandownload.org

ostatak spustim. Doktor O'Malley ustane i vilicom lupne o čašu s vodom. Ispred njega stoje rebarca, a pokraj njih veliki nož za rezanje mesa i vilica za serviranje. Da smo barem unajmili catering pa da je netko drugi obavio kuhanje i rezanje. — Dame i gospodo! Hvala vam što prisustvujete posljednjem okupljanju učenika i profesora tijekom vašeg veličanstvenog boravka u ovom hramu znanja. — Je li on to pijan? — šapnem Dari. Ona me ušutka. Doktor O'Malley namigne. Doslovno namiguje meni. Učenici se smijulje. — Predstavljam vam našu vlastitu i jedinstvenu gospođicu Garner. Dođite, imate čast narezati meso. — Mahne mi da ustanem. Učenici nesigurno zaplješču. Podignem nož i vilicu. Polako počnem rezati malene, tanke komade. Meso je iznenađujuće sočno i ružičasto. Podigla se para. — Neka svi pošalju svoje tanjure — kažem. Doktor O'Malley stavi ruku preko moje. — Gospođice Garner. Nagrade, ne meso. Prvo ćemo obaviti nagrade. — Oh. Mislila sam da su ljudi gladni. — Pogledam prema učenicima. Kvragu, pa ako ću biti kvazi-glavna, onda ću stvarno i odlučiti kako će biti. — Stavimo im prvo nešto hrane na tanjure, pa će oni jesti dok mi brbljamo. Ne želimo da se hrana ohladi i osuši. — Tako je! — Brad podigne šaku u zrak. Ostali se učenici razvesele. I ja podignem šaku. — Samo vi jedite! Doktor O'Malley bespomoćno me pogleda. Ponovno počnem rezati, ovaj puta veće komade i bacati ih na 329 www.balkandownload.org

tanjure. Nacerim se. — Opustite se, Doc. Sve je pod kontrolom. Doda mi tanjur. — Meni će večeras biti potrebna dva komada. — Ne biste smjeli piti na prazan želudac, samo da znate. — Stavim dva debela masna komada mesa na njegov tanjur. — Nadam se da ste popili tablete za kolesterol. Počeo se smijati. Najiskreniji smijeh koji sam od njega čula. U mome prisustvu, barem. — Bolje da ovu porciju onda pošaljem nekome od mlađih muškaraca. Kad su pojedeni deserti i kava popijena, učenici su se počeli pozdravljati i odlaziti. Mi, stari jarci koji nemamo ništa bolje u planu za petak navečer, ostali smo čavrljati. Brad priđe mjestu gdje sjedim na jednoj od udobnih fotelja pokraj prozora. — Gospođo Garner. — Ispružio je ruku. Protresem je. — Hvala vam na svemu. — Ti si jako dobar mladi čovjek, Brad. Daleko ćeš dogurati. — Zvučim kao da imam otprilike sto godina, ali uopće me nije briga. — Dođi se javiti prije nego što odeš na faks. — Hoću. — Kimne glavom, a plava mu kosa upadne u oči. — Morao bih krenuti. — U redu. — Osjedim ubod nostalgije dok ga gledam kako odlazi. Prošle bih godine znala njegove planove za ljeto, što planira upisati, njegovo mišljenje o krizi s ružinim crvima nametnicima. Prije mi je bio poput nećaka. A sad je stranac. Kao da nikad nismo bili bliski. Možda i nismo. — Izgledate izgubljeni u mislima. — Gospodin Morton 330 www.balkandownload.org

sjeo je u susjednu fotelju, a između nas stoji samo malen okrugli stolić od mramora. Velika lampa skriva veći dio njegova tijela sve do lica. I dalje razmišljam o Bradu. Zaboravila sam da ne bih trebala baš previše voljeti gospodina Mortona. — Pomislite li ikada da nekoga dobro poznajete? — Obrišem nešto ljepljivo s ruke. Mislim da nisam prekoračila ograničenja ni s jednim tipom hrane, ali ne bih bila iznenađena ako jesam. — Mislim, pomislite li ikad da ste prijatelji, da vam je ta osoba pokazala sve što o njoj možeti znati, a onda na kraju ispadne da zapravo ne znate ništa? Da vas ne smatraju toliko dobrim prijateljem kako ste mislili? Pričam o Bradu. Ili o Byronu. O gotovo svima koje sam ikad poznavala. On se namršti. — Apsolutno. — Nasmije se snuždeno i podigne goli prstenjak. — A ovo imam kako bih to i dokazala. I dalje mi je svjetliji dio na kojem sam nosio prsten. Pažljivo pogledam njegovu ruku, uzimajući je u svoju da je bolje vidim. Blijedi obris prstena i dalje se vidi na njegovom prstu. — Izgleda kao da ste ga skinuli prije par minuta. Žene će misliti da ih pokušavate zeznuti. Ruka mu je grublja nego što su inače profesorske ruke. Ispustim je. — Da. — Uzme gutljaj iz bijele šalice za kavu koju drži u ruci. — Ona je ostavila mene, znate. Pogledam ga. On bulji u taman kut knjižnice. Svi su ostali dalje od nas, pokraj stolova s hranom ili kraj izlaza blizu stola. 331 www.balkandownload.org

— Nekada pomisliš da imaš sve. I onda ispadne da druga osoba ima malo drugačije mišljenje. — Potone dublje u fotelju. — Zašto ste postali profesor? Napustili ste tako dobar posao. On spusti šalicu i stavi laktove na koljena. Približim mu se. On duboko uzdahne. — Oduvijek sam želio podučavati, a moja se žena složila da bi to bila ugodna promjena ritma. Život u manjem mjestu. Imao bih više vremena. Izvadio sam dozvolu za podučavanje. Sve smo pripremili. Opet uzdahne iz dubine duše. — A onda me, čim sam potpisao ovaj ugovor, dok smo se pakirali, žena ostavila zbog mog poslovnog partnera. — Molim? — Nesvjesno stavim dlan na njegovu ruku. Ima malene smeđe pjegice na vrhu nosa i malene bore oko usta; nije toliko mlad koliko sam mislila. — Afera je trajala neko vrijeme. Pretpostavljam da nije osjećala toliku grižnju savjesti budući da je znala da ću ja ionako otići u drugi grad. — Zastane. — Ali ni to nije bilo dovoljno, vidite? Sad želi i našu kćer, Abbie. Rekla je sucu za skrbništvo da sam ih napustio radi loše plaćenog posla u drugom gradu. Pa zasad svoju kćer mogu viđati samo svako drugo nedjeljno popodne. — Skutrio se kao da je ovo priznanje za njega točka sloma. — Prije sam joj svake večeri oprao zube i čitao joj priču za laku noć. Svaka druga nedjelja... — Odluta, tužno se osmjehujući. — Nisam joj više nego neki stranac. Upijam sve. — Kada se sve to dogodilo? — Početkom godine. Neposredno prije nego što sam došao ovamo. Ispravio se. — Moja bivša me pokušava 332 www.balkandownload.org

izbrisati. Kao da nisam nikada niti postojao. Pokušava promijeniti povijest. — Stisne šake, a onda ih opusti. — I dalje se borite za nju, znači? Nećete odustati? — Da barem znam zašto mi je to toliko važno. — Neću odustati — kaže jako tiho. Vjerujem mu. Nakon što je posljednje zvono posljednjeg dana škole odzvonilo, odvezem Riley doma s osjećajem strave u trbuhu. Idućega će se dana moja mama dovesti ovamo i pokupiti Riley da je zajedno s djedom cijelo ljeto drži kod sebe i razmazi. A onda žele da kod njih ostane sve dok se njezina mama ne odluči vratiti. — Mislim da će za nju javna škola biti prevelika, neprikladna — rekla sam majci na telefon. — Ti si tamo išla. Bila si najbolja učenica. — Ali mi se nije sviđalo. Istina je zapravo da me plaši i zamisliti svoju kuću praznu. Bez čudnih crtica na televiziji, glasne glazbe. Nekog drugog prisutnog. Samo tihi šumovi moje samačke egzistencije. O ovome razmišljam dok pokraj mene sjedi Riley i igra se s trakom na ruksaku. — Mislim da će se raspasti — kaže. — Trebat će ti novi iduće godine. Klimne glavom, s prstima nesvjesno cupkajući poderani materijal. Posegnem i zaustavim je. — Potpuno ćeš ga poderati. — Nije bitno. — Onda ga uopće nećeš moći koristiti. 333 www.balkandownload.org

Sad ga je poderala. — Riley! — Naglo zakočim ispred svog prilaza. — Ne želim ići! — Vrlo je glasna. Stara gospođa Allen koja u susjednom vrtu zalijeva, pogleda prema nama i mlaz vode udari u cvijeće s moje strane ograde. Izvadim ključ. — Riley, mislim da bi bilo bolje da odeš kod bake. — Ne želim ići u novu školu. Želim ostati ovdje. S tobom. — Bradu je spustila sve do prsa. — Riley. — Srce mi udara. — Naravno da bih i ja željela da ostaneš tu sa mnom. Ali moram razmišljati o tebi. Prekriži ruke. — Navršiti ću šesnaest u kolovozu. Onda ću biti dovoljno stara da se emancipiram ako to želim. — Ali ne želiš to. Samo želimo da imaš prijatelje, Riley. Nikad ne izlaziš. — Imam prijatelja i ovdje. — Koga? — izazovem ju. Nije se nakon Samanthe ni s kim družila. — Poznajem ljude. — Nikada nikoga ne zoveš. — Počet ću. Ovo ljeto. — Podigne bradu. — Obećajem. Promatram je u tišini. A onda kažem: — Baka će se tu pojaviti sutra. Riley podigne prst. — Sutra imam razgovor za posao. U rasadniku. Ovo su za mene novosti. Divim se njezinom poduzetničkom duhu. — Jesi li uopće dovoljno stara za posao? — Da. To je posao pomoćnika. Čišćenje i to. — Nagne se prema meni. — Dvadeset posto popusta, teta Gal. 334 www.balkandownload.org

Razmisli o tome. O svim tim gnojivima i zemlji koje bi mogla pokupovati. Ne razmišljam o popustu. Razmišljam o Riley, njezinoj baki i djedu. Bi li ovo s Riley moglo funkcionirati? Zar ne bi bilo bolje da je preuzmu moji roditelji? Oni bi mogli biti snažni i stabilni, pružiti joj ono što ja ne mogu. — Molim te, teta Gal? — Riley se naceri. — Molim te? Toliko duboko udahnem da to osjetim u nožnim prstima. — U redu. — Daaa! Znala sam da ću te uspjeti nagovoriti kada ti kažem za popust! Izašla je iz auta skokom, zalupila vratima i šakom stala boksati u prazno. U susjednom vrtu, stara gospođa Allen prska mlazom vode posvuda gdje može. — Zadržite svoju vodu na svojoj strani, molim vas! — izderem se.

335 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Srpanj Podreži sve stare i ocvale cvatove. Važno je znati da svaki cvijet, ako ga ostavimo nedirnutim, neće postati šipak. Mnogi neće. Jedini je način da se otkrije koji od njih hoće — promatranje i čekanje. Zalijevaj ruže svakoga dana. Nužno im je bogato hidratiziranje. Ako mislite da ste dovoljno zalili, ipak povećajte količinu za 15 posto. Osim ako ste stari profesionalac pa možda znate točno koliko im vode treba. Hranite svoje ruže visokokvalitetnim organskim gnojivom. Sad je trenutak da se kompost koji ste počeli skupljati početkom proljeća napokon iskoristi. Ako ste zanemarili svoj kompost, naprosto kupite neki kvalitetan u lokalnom rasadniku ili zamolite dalekovidnije prijatelje da vam daju nešto svoga.

336 www.balkandownload.org

kola je završila, prošao je Dan nezavisnosti. O tom prazniku uvijek razmišljam kao o sredini ljeta. Ovo je točka kada odmor počinje protjecati isuviše brzo, dani se ruše jedan za drugim kao kula od karata. Ovo ljeto Riley je provela kod mene. Nije još ni osam sati ujutro, a već sam napravila više nego što većina ljudi obavi za cijeli dan. Rano sam ustala kako bih odradila što trebam u ružičnjaku prije negoli postane previše vruće. Temperature mogu doseći i do 37 stupnjeva u sezoni i vanjske ruže trebaju vode svaki dan. Ruže u stakleniku cvjetaju kao da ne znaju kako je previše vruće za njihovu delikatnu ljepotu. G42, odlučila sam, postat će majka-biljka za iduću godinu. Previše je kasno u sezoni da je križam. Da sam je barem uzgojila na proljeće, kad sam imala priliku. To bi bilo bolje nego što sam gubila vrijeme po sajmovima ruža. Obrišem ruke o hlače i popijem gutljaj vode iz crijeva, iako je to navodno nezdravo. Riley je u rasadniku. Odlučim otići tamo i kupiti nešto gnojiva i komposta. Prije sam se nakon sajmova ruža mogla odmoriti, raditi na nečem drugom ili istraživati nove ruže, a onda noću zapeti u vrtu, kada se vani ohladi. Ponekad, Dara i ja otišle bismo u kino ili se kartale ili pošle u klimatizirani trgovački 337 www.balkandownload.org

centar, gdje bih ja sjedila na klupici i čekala Daru koja je letjela iz dućana u dućan. Ovoga ljeto, Dara drži ljetni tečaj likovnog i viđa se sa svojim računovođom Chadom, koji joj je sada, izgleda, službeni dečko. Iako to ne želi priznati. A ja sam Rileyna vozačica. Tri dana u tjednu, Riley se odveze do rasadnika. Ja se vozim s njom, dopuštajući joj da vježba. Obećala sam da može polagati vozački na svoj rođendan, peti kolovoza. Utorkom i četvrtkom, Riley pohađa Darin tečaj. U rasadniku gdje Riley radi, Cranston Farms, atmosfera je uspavana i jako je vruće. Izgrađen je na nekoliko hektara zemlje. Iznad biljaka koje slabije toleriraju jarko sunce navučena je zelena cerada, te ih drže bliže središnjoj zgradi. Kaktusi i ostale pustinjske biljke posložene su u dugačkim redovima duž kojih kupci prolaze po žarkom suncu. Uđem u klimatiziranu zgradu, gdje prodaju kućne biljke, orhideje i namještaj. Pitam se tko bi ovdje stvarno odlučio kupiti orhideje; tako ih je teško uzgojiti izvan tropskih područja. Nikada to ne bih ni pokušala. Gledam u cvijet s tigrovim šarama dok djevojka tinejdžerskih godina poziva Riley preko razglasa. — Vi ste Rileyna teta? — Djevojci na tablici s imenom piše ZOE. Ima dvije dugačke crvene pletenice poput Pipi Duge Čarape i širok osmijeh s rupom između dva prednja zuba. Nagnem glavu. — Ti si slavna Zoe. — Zoe je maturantica iz javne srednje škole, ima svoj auto i ona i Riley su tijekom ljeta postale nerazdvojne. 338 www.balkandownload.org

Riley dotrči, umrljana znojem. Skine veliki slamnati šešir i obriše čelo. — Teta Gal! Došla si po gnojivo? Reći ću dečkima da ti ukrcaju sve u auto. — Hvala. — Lijepo ju je vidjeti tako živahnu. Izgleda zdravo. Iz stražnjeg džepa izvadila je malenu Moleskine bilježnicu. — Imamo fora novi cvijet. Nacrtala sam ga. — Pokaže mi crtež. Izgleda poput morske zvijezde, pet latica, s izloženim prašnikom i pupoljkom u sredini. — Hej, stvarno je fora. Kako se zove? — Stapelia flavorpurpea. — Pogleda prema Zoe, koja kimne glavom. — Dobro sam izgovorila. — Čudna stvar kod Stapelie, većinom smrdi po trulom mesu. — Zoe sjedne na pult pokraj blagajne. — Zato da privuče muhe. — Krasno. — Ne ova. Ova miriši po šećeru. — Riley se sjaji. — I svih je nijansi ružičaste. — Zanimljivo. — Srce mi kuca kao da gledam u ružu. Želim kupiti jednu od ovih. — Jesu li lake za uzgoj? — Imam ideju. — Sklopi bilježnicu. — Želim napraviti vrt. Vrt koji izgleda kao da je ispod mora. Sve same pustinjske biljke, sukulenti. Što misliš o tome? Osupnuta sam. — Gdje? Nema mjesta u mome ružičnjaku. — Želi li to ukloniti neke od mojih ruža? — Ne, ne, ne! U prednjem dvorištu. Tamo su ionako samo busenići polumrtve trave. — Ponovno je otvorila bilježnicu i pokazuje mi skicu. Cvjetovi koji izgledaju poput morskih zvijezda, biljke koje izgledaju kao šume algi, pijesak umjesto morskog dna, sve to lijepo posloženo 339 www.balkandownload.org

ispred trijema. — Zapisala sam sve što nam treba. Podignem obrvu. — Koliko će me sve to koštati? — Dobit ću popust. — Riley se snuždi. — Daj mi zbroj pa ću razmisliti. — Sama ću kupiti biljke. Radim. — Želim da uštediš svoj novac, Riley. — Lice joj je umrljano smeđim blatom. Obrišem ga. — U redu je, teta. — Odmakne se. — Mogu i sama. Preplavi me nagli val uzrujanosti. — Nije u redu, Riley. Štedi svoj novac. Sad i val nagle slabosti! Srce mi počne brzo kucati. Moram sjesti. Ona podigne ruke. — U redu, u redu, teta. — Zoe i Riley se pogledaju. — Što gledate? — Ljuta sam i ono što govorim nema smisla. Ne bojim se, iz nekog razloga, iako bih se vjerojatno trebala bojati. Iza mene je bijela stolica. Sjednem. Riley me ulovi. — Teta, šta to radiš? Ispružena sam na podu. — Tko je maknuo stolicu? — Popipam oko sebe da je nađem. — Jako si vruća. — Riley klekne sa zabrinutim izrazom lica. — Tvoj šef je previše škrt da pojača klimu. — Tama se skuplja u kutovima moga vidokruga. Kako čudno. Slušam kako bih čula hoću li u ušima osjetiti otkucaje srca. Ništa. Ne kuca. Samo hladna tama koja me poklapa, poput mikroskopa izvan fokusa. — Tiho je — viknem, ali čujem samo tišinu. — Što da radimo? — Zoe zvuči udaljeno. — Nazovi hitnu. — Rileyne ruke, hladne poput leda, 340 www.balkandownload.org

spuštaju se na moje čelo. Tama se proširila. Srušim se. U bolnici sam, u sobi koja ne izgleda ništa drukčije od ostalih desetak bolničkih soba u kojima sam bila. Zastori pastelnoga uzorka vise s karniše na stropu oko kreveta. Drugi pacijent kojega ne vidim, nerazumljivo jauče pokraj mene. Deke su poslagane visoko preko mene, i dalje zagrijane. Infuziju i narukvicu za mjerenje tlaka vidim na svojoj ruci. Barem sam u blizini prozora, iako je jedino što vidim prazan zid građevine pokraj ove. — Gal? — Tamna se sjena pojavi ispred mog neinspirativnog pogleda. — Doktorice? — Škiljim. Svjetlo uđe iza nje, poput aureole. Ironično. — Znate li gdje ste? Pogledam oko sebe, držeći ispruženu svezanu ruku. — Hmmm, nemam pojma, je li to neko trik pitanje? Zapiše bilješku na elektronskom notesu. — Zna gdje je. — Što se dogodilo? — Dehidracija. Toplotni udar. To ima smisla. Dijaliza se sastoji od toga da se sve tekućine iz tebe izvuku, jednaka količina za toplih kao i za običnih dana. Zadnja stvar koje se sjećam bio je razgovor o morskim biljkama. Ili sam to umislila? Zvuči kao neobična stvar, podmorski vrt. Gledam hladnu slanu otopinu kako teče intravenozno u moj vrat, gdje osjećam kako pulsira prema mome srcu. Trebat će mi par vrećica ove tekućine. — Za toplih dana kada idete naokolo, imate moje dopuštenje da popijete malo više vode. — Doktorica 341 www.balkandownload.org

Blankenship prčka po pokrivačima kod mojih nogu, podvlačeći ih ispod mene. Ne sviđa mi se kad su mi noge zatočene. — Nikada nisam o tome razmišljala — priznam. — Nisam mislila da obavljam previše fizičkog posla. — Vrtlarili ste, vozili, hodali naokolo po vrućini. To je jako puno za nekoga poput vas. — Doktorica Blankenship prestane s uvlačenjem pokrivača, hvala Bogu, i priđe mi s druge strane kako bih je mogla jasnije vidjeti. Njezin je valoviti bob suh i raščupan. Na ovakvoj svjetlosti, fine bore oko njezinih usta jasno se vide, te pomislim, nepovezano, kako bi joj dobro došlo malo hidratantne kreme. — Koliko je to više? — Mrzim što nije točno odredila. Šta očekuje, da ću joj pročitati misli? — Jednu čašu više. To ćete po ovome vremenu iznojiti. — Stavi ruku na okvir moga kreveta. Gledam u njezine kratke izrašpane nokte na dugim prstima, njezine savršene zanoktice. — Zapišite to za mene. — Nadam se da mi sjećanje opet dobro radi, ali ne mogu biti sigurna. Doktorica Blankenship zapiše to na žuti post-it papirić i zalijepi ga na moj noćni ormarić. — Stavit ću to i u vaše otpusno pismo. Ne brinite. — Nemojte zaboraviti. — Potegnem deke sve do pazuha. — Neću. — Krene unazad prema izlazu iz zastora. — A vi se dobro odmorite. — Bilo bi jednostavnije odmoriti se da me ne budite svakih pola sata da vidite dišem li. — Pokažem prema mašinama. — Ili da ugasite ovaj mjerač tlaka. 342 www.balkandownload.org

— Nužno zlo. — Doktorica mi se osmjehne. Ne uspijevam uzvratiti osmijehom. Koraci mi se približavaju, štikle i tenisice, kako čujem. Iduće sekunde, Rileyna i Darina glava provire kroz zastore. — Možemo li je sada vidjeti? — pita Dara. Doktorica Blankenship kimne glavom i odmahne mi rukom u znak pozdrava. Odvratim joj istim pokretom. Dara uleti unutra, na sebi ima sandale s malim petama i punu tamnoplavu suknju. Sjeda na nepodstavljenu stolicu za posjetitelje. Riley uđe nakon nje i sjedne na deku prekrivenu plastikom. I dalje ima mrlje od blata na licu, po čemu vidim da ovdje nisam dugo ležala. — Nisi je još natjerala da se opere? — kažem Dari. — Bile smo previše zabrinute kako bismo se brinule o izgledu. — Dara naglašava riječ — izgled. Značajno pogledam njezinu odjeću. — Ja sam se spremila za spoj. — Čedno prekriži gležnjeve. Riley se pitomo nasmije. Lice joj je opaljeno suncem. Pokažem na nju prstom. — Trebaš nositi i kremu sa zaštitnim faktorom, a ne samo šešir. — Jesam. — Jesi li je ponovno nanijela nakon jednoga sata? Odmahne glavom. Raširim ruke. — Eto, sve si time rekla. Isprala se s lica znojem. — Ostat ću s Riley sve dok ne stigne tvoja mama. — Dara mi oslobodi noge od deke. Zahvalno ih promrdam. — Moja mama dolazi? — Ne znam zašto me ovo toliko iznenadilo. Možda zato jer se osjećam kao da je sve pod 343 www.balkandownload.org

kontrolom. Dara je ovdje, a ja ću do sutra već biti vani, kladim se. — Stvarno misliš da baka ne bi došla? — Riley upita retorički. — Uvjerila sam je da si stabilno, tako da vozi. Trebala bi stići popodne, ovisno o prometu. — Dara me potapša po gležnju. Kimnem glavom, spuštajući glavu natrag na jastuk. Pritisnem dugme na krevetu da se spusti. — Postajem pospana, djevojke. — Krenimo na put, Riley. — Dara ustane da pođe. Riley oklijeva. — Treba li ti još nešto, teta? — Ne, Riley, sve je u redu. — Već polako tonem u san. — Oprosti — prošapće. — Za što? — Pa ne moram napraviti morski vrt. Nasmijem se. — Znači da to ipak nije bio san? Stisne mi ruku. — Neću ga napraviti. Protresem glavom. — Riley, prestani misliti da si ti kriva za sve. Uspijem otvoriti oči dovoljno dugo da kažem i ovo. — Ništa u vezi sa mnom nije tvoja krivica, u redu? — Bulji u mene i infuziju koja mi izlazi iz vrata. Vjerojatno izgledam prilično grozno. — Ponovi to. — Stisnem joj ruku. — Ništa u vezi s tobom nije moja krivica. Ispustim joj ruku. — Dobro. Sada idi s Darom da ti kupi nešto za jelo. Okrenem se i slušam. Treba nekoliko trenutaka prije nego što čujem njene gumene potplate kako škripe duž prostorije.

344 www.balkandownload.org

Usred noći sam se probudila i vidjela majku kako spava pokraj mene, uspravna u stolici, samo s tankom termalnom dekom preko sebe. Kosa joj je sad već jako sijeda, a čeljusna kost mekša i deblja nego što se sjećam. Postaje previše stara za ovu gnjavažu. Nabrzinu se još jednom u tišini pomolim za transplantaciju bubrega. Kao da je osjetila moju budnost, mama sjedne uspravno. — Gal? Što ti treba? — Ništa — prošapćem, ne želeći probuditi osobu u drugom dijelu prostorije. Mama ustane i popipa moje ruke i čelo, pregleda stanje na strojevima koji očitavaju tlak, spretnošću profesionalne medicinske sestre. Što bi praktično i mogla biti, nakon sveg iskustva. Hladna si. — Stavi i svoju deku preko mene. — Ne, mama, to je tvoja deka. — Pokušam joj je vratiti, ali je ona odgurne. — Nabaviti ću drugu od sestre. — Izravna mi kosu, sa sjajem u očima. — Osjećaš li se bolje, ljubavi? — Što je s Riley? — Dara je s njom. — Trebala bi ti biti s Riley, mama. Meni je tu dobro. — Ti me više trebaš. Riley spava. Zatvorim oči, nadajući se da ću čuti kako mama odlazi do sestara po deku. Umjesto toga, čujem sjedalicu kako škripi. Sjedit će ovdje čitavu hladnu noć, ne želeći me ispustiti iz vida. Mama stalno vodi o meni računa dok slika i putuje s mojim ocem, ali zapravo jedino želi da se vratim kući kako bi njen život mogao opet započeti. Ja sam joj glavna briga. Zato sam se i odselila, mislim. Zaspim. 345 www.balkandownload.org

Sljedećeg popodneva, mama ode pokupiti Riley sa sata likovnog. Doktorica Blankenship želi da prehodam dva-tri kruga po prostoriji kako bi bila sigurna da se neću ponovo srušiti. Nakon toga, bit ću otpuštena. Vozam svoj stup s intravenoznom tekućinom naokolo, i dalje od prostorija za sestre, niz hodnik, prolazeći pokraj različitih ljudi koji ili rade isto što i ja ili ih netko gura u kolicima. Vraćam se do sestrinske sobe. — Bravo, Gal — kaže jedna od sestara. Zahvalim joj. Nikada je prije nisam vidjela. Ako budem ponovno morala ležati u bolnici, potrudit ću se da ih sve upoznam. Za pogled mi zapne bijela ploča iza nje. GARNER S 314, piše. WALTERS S 320. — Mark Walters? — nesvjesno kažem. Kimne. Sumnjam da će mi reći gdje je, i ne želim da me spriječi, pa odguram svoju spravu do sobe 320 što brže mogu. — Gospođo Garner! — sestra me doziva. — Možete se sada ići odmoriti. — Još jedan krug! — Stanem kraj sobe 320. Vrata su otvorena, a preko oba kreveta navučeni zastori. Oprezno uđem unutra. — Mark? — pozovem ga. Stanka, a onda gunđanje. — Tko je to? — Gal. Gdje si? — Vrata broj jedan. — Nakašljao se. Razdvojim zastore. Izgleda očajno. Natečen je od tekućina, podbuhao gotovo do neprepoznatljivosti. Poput balona na koji je netko markerom nacrtao lice. Samo ga odaju kosa i brkovi. — Sranje, Mark, što se dogodilo? — Ne trudim se iza sebe 346 www.balkandownload.org

zatvoriti zastor. — A meni kažeš da pazim na izražavanje. — Smogne slabašan osmijeh. — Upala jetre. — Oh. — Sjednem pokošena. — Bit ću dobro za par dana. — Potapša po krevetu pokraj sebe. — Jesi li donijela karte? — I ja sam također u bolnici. — Pokažem na intravenoznu. — Nisam to skužio. Trenutno nisam baš najbistriji. — Njegove oči, mutne od lijekova, gledaju u mene. — Ti si dobro, okolo se šećeš. — Jesam. — Kimnem glavom. Pogotovo u usporedbi s tobom, željela sam reći. — Sljedeći put donesi karte. Mogu te pobijediti iako mi je um mutan. Nasmije se. — Hoću. — Mama ima karte u torbi. Uvijek ih ima kada sam u bolnici. — Igrat ćemo. Ali on je zaspao. Sestra proviri glavu. — A, tu ste. Traži vas vaša majka. — Protrese glavom. Ustanem. — Hoće li on biti u redu? Ne susretne moj pogled. — Sigurna sam da hoće. — Bijedan odgovor, smišljen da zaštiti privatnost. Shvaćam. — Molim vas da mi pomognete s infuzijom. — Izađemo u hodnik, gdje nas čekaju Riley i moja majka.

347 www.balkandownload.org

rije negoli sam iduće jutro napustila bolnicu, otišla sam provjeriti Waltersa. Spavao je. Obećala sam sama sebi da ću ga u idućih nekoliko dana nazvati. Za vikend me probudio zvuk kopanja ispred kuće. Gospodin Morton, moj otac, Riley i Zoe dovezli su kamionet moga oca i parkirali ga u prednjem dvorištu. Prepun je zemlje. Marljivo iskopavaju veliki dio tratine. — Što je sve ovo? — domahnem gospodinu Mortonu. — Kako se osjećaš? — Zaklonio je oči od sunca pa me gleda. Na sebi ima potkošulju, a dlake na prsima izviruju mu iz ovratnika. Zarumenim se. Moje me tijelo izdaje na toliko različitih načina. — Pa podvodni vrt, naravno. — Riley ne prestaje kopati. — Bože, teta, ovo je prilično jadna zemlja. — Znam. Cijelo sam stražnje dvorište trebala preorati i zamijeniti. Sjećaš li se, tata? Ni tata, sa svojim velikim slamnatim šeširom na glavi, također ne prestaje kopati. — Sjećam se. Iznajmili smo onaj mali bager. I ovoga smo puta to trebali učiniti. — Ma moći ćemo mi to obaviti i sami. Nije toliko velika površina. Dva sa šest metara... — Gospodin Morton raširi ruke. — Izgledat će fantastično. Ljudi će dolaziti do tvoje kuće samo da bi ga slikali. 348 www.balkandownload.org

— Baš ono što sam željela. — Čvršće zavežem kućni ogrtač. Mama glavom proviri kroz ulazna vrata. — Gal, zašto si na nogama? — Sasvim sam u redu, mama. Zato su mi i dopustili da se vratim kući. — Dođite pojesti doručak. — Obraća se cijeloj malenoj ekipi. — I kavu sam skuhala. Odmorite se i dođite se okrijepiti. Tata, Riley i Zoe odbiju ponudu. Ali gospodin Morton napusti svoju lopatu i potrči prema nama. Bolno sam svjesna da mi je kosa raščupana i strši posvuda. — Kako su tebe uvukli u ovo? Polako slijedimo moju majku u kuhinju. Gospodinu se Mortonu nabora čelo. — Jučer sam kupovao biljke i Riley mi je sve ispričala. I eto me sad tu. Vaš dežurni besplatni radnik. — Ne moraš, stvarno. — Zaboravila si, imam cijelo slobodno ljeto. Užasno mi je dosadno. Treba mi nešto da skrenem misli. — Nasmije se čvrsto stisnutih usnica i znam da priča o svojoj bitki za skrbništvo. George sjedne za stol, izbacivši noge pod kutem. Čizme su mu blatne. Vidio je gdje gledam. — Oprosti, izut ću se. Odmahnem glavom. — Nema veze. Blato je sad ionako unutra. Mama je na stol stavila veliku šalicu crne kave ispred njega, čaj za mene i maleni bijeli bokal u obliku krave prepun vrhnja. On sebi u kavu stavlja otprilike jednu žličicu. 349 www.balkandownload.org

— Znači, ne uživaš u svom ljetu odmoru? Ja sam zbog toga postala profesorica. — Mama pred mene stavi tanjur kajgane. Gospodin Morton odbije kada je i njemu ponudila hranu. Naceri se. — Nisam baš ljubitelj dugog spavanja. Preuređivao sam vrt. Možda ću iduće godine uzgajati ruže, tko zna. — Pronađi si svoj cvijet. — Nasmijem se. On ispreplete prste. — Gradim i kokošinjac. Bit će mjesta za dvadeset kokoši. Ozarim se. — Kokoši? Uvijek su me zanimale kokoši. — Donijet ću ti nešto jaja. — Zaboravi jaja. Želim njihov izmet. To je nevjerojatno dobro gnojivo. Popijem gutljaj čaja. Mama ga je već zasladila onako kako volim. Zahvalno joj se osmjehtiem. Ona stoji pokraj sudopera i pere suđe od doručka. — Možda tata može i tebi idući put sagraditi kokošinjac — kaže mama. Protresem glavom. — Nema više mjesta. — One bi pojele i sve nametnike i bube. — Gospodin Morton zamišljeno gleda kroz prozor, zamišljajući bez sumnje kamo bi on smjestio takav kokošinjac i kako bi to funkcioniralo. Prepoznajem taj izraz na njegovu licu. Izraz sanjara. Okrenuo se prema meni. — Uglavnom, imat ću sorte Rhode Island i Araucane. One liježu plava jaja. Odlično za Uskrs. — Kladim se da će se svidjeti tvojoj kćeri — kažem bez razmišljanja, jer sam zamislila sreću male djevojčice kad otkrije plavo jaje u uskrsnom gnijezdu. Mama je prestala prati suđe i sluša naš razgovor. 350 www.balkandownload.org

Gospodin Morton ispije velik gutljaj kave i spusti šalicu. Ustane. — Ništa, natrag na gradilište. — Nasmije se, ali s tugom u očima i izađe iz kuće. — O čemu ste to govorili? Zar on ima kćer? — Mama krpom briše mokre ruke. — Ima. Komplicirano je. — Uzdahnem. — Nisam je trebala spomenuti. — Ne možeš ne spominjati — mama kaže razborito. — To bi bilo kao da ljudi ne spominju tvoj problem s bubrezima. Gore je kad se zaobilazi, vjeruj mi. Podignem šalicu čaja, odem u prednju sobu i sjednem pokraj prozora. Gledam ih kako vani rade, pitajući se u sebi zašto nisam mogla bolje kontrolirati svoj dugi jezik. — Oprosti — kažem mu kroz staklo. On se upravo nasmijao nečemu što je rekao moj otac. Samo ja mogu, iz svoga kuta, registrirati tugu u njegovim lagano spuštenim ramenima. U poslijepodnevnim su satima završili s kopanjem i spremili se za sadnju biljaka. Moji roditelji vode Riley na pizzu. Ja moram ostati kod kuće i još se malo odmoriti. Računalo zapišti javljajući mi da je došao mail iz škole. Rezultati državne mature. Samo troje učenika koji su polagali ispit dobilo je manje od tri, što je minimalna ocjena za prolaz. — Jeej! — uzviknem. Ovo će pokazati doktoru O'Malleyju da su moje metode podučavanja prava stvar. Još jedna godina, još jedan dokaz. Samantha je dobila peticu, najveći mogući broj bodova. 351 www.balkandownload.org

Pametna cura. Brad je dobio trojku. Ponovno provjerim. Brad je dobio trojku? Namrštim se. Sudeći po njegovim ocjenama, a pogotovo po znanstvenim dostignućima, zaklela bih se da će dobiti četiri ili pet. Možda je zabušavao na satovima ponavljanja zato što je bio maturant. Isključim računalo. Izašla sam pogledati zemljište raskopano za novi vrt. Iskopanu zemlju zamijenili su s dovoljno plodne crnice. Po mirisu rekla bih da je gnojena ribljim iznutricama. Uskoro će se ovdje okupiti svi psi iz susjedstva. Truli mi smrad ne smeta koliko većini ljudi (iskreno se nadam da i staru Allenicu neće jako nervirati). Smrdi po plodnosti, po dobrim stvarima koje će uslijediti. Nešto plavo ovješeno je na bijelu ogradu, blizu pločnika. Trenirka gospodina Mortona. Podignemj e. Stara je i omekšala od tisuća pranja. Izblijedjelim žutim kurzivom piše na njoj — Cal. Ne razmišljajući što radim, zarinem u nju lice, te osjetim miris nekoga parfema koji ne prepoznajem. Nešto zeleno i citrusno. I znoj mošusnog mirisa. Muški znoj. Puno, puno drugačije od mirisa moga oca. Nesvjesno udahnem. Posramljena, spustim je i ogledam se oko sebe kako bih se uvjerila da me nitko nije vidio. Ulica je prazna osim nekolicine udaljenih susjeda koji iznose velike kante za smeće na cestu kako bi ga smetlari mogli pokupiti. Podignem trenirku i odnesem je u auto. Prije negoli sam uopće postala svjesna što radim, izlazim na rikverc na 352 www.balkandownload.org

cestu. Čak se ne sjećam kako sam dohvatila ključeve.

353 www.balkandownload.org

dnevnome boravku prostrane prizemnice gospodina Mortona upaljeno je svjetlo. Kuća je lijep primjerak Craftsman stila iz tridesetih godina, s kamenim stupovima i apstraktnim vitrajima navrh prozora; ja bih o takvoj mogla samo sanjati. Izgleda da sam stvarno prirodno nadarena za uhođenje. Na svjetlu zalazećega sunca vidim koliko je radio u svom vrtu. S obje strane trijema posadio je grmove jorgovana, a ispod njih zelenu podlogu, koja još nije procvala, pa ne znam koje će to biti cvijeće. Njegova silueta ustaje. Stoji. Nema zastore. Na velikom se flat-screen televizoru vrti neki film. On pogleda van i ugleda me kako stojim na kamenom puteljku. Otvori velika vrata od hrastovine. — Gal! — Kakve to automatske prskalice za vodu koristiš? — S njegovom trenirkom u ruci pokazujem prema bilju. — Podzemne. Klimnem glavom. — Meni se sviđaju one koje kapaju. Pružim trenirku kao da sam na nju bila zaboravila, a zapravo mi gori u rukama mističnim plamenom. — Zaboravio si ovo kod mene. On otvori vrata. — Uđi. Uđem, naglašeno brišući noge o otirač. 354 www.balkandownload.org

Pokazuje mi na malenu keramičku plaketu sa slikom japanki. ALOHA. MOLIM VAS, SVUCITE CIPELE, piše. Izujem Crocsice. — Pa zašto se onda niste toga mogli sjetiti i kod mene, ako ih doma izuvate? — upitam. Slegne ramenima. — Previše uzbuđen zbog kave, valjda. — Vi ste s Havaja? — Ne. Kalifornija. Ali volim posjećivati otoke. Topla mora. — Pogleda me pozorno: — Bili ste? Odmahnem. — Trebali biste otići. — Puno bih ja stvari trebala. — Ne moram objašnjavati poteškoće s kojima bi to bilo skopčano. On brzo kimne pun razumijevanja. Slijedim ga u dnevni boravak i sjednem u kožni naslonjač boje čokolade. On pak sjedne na kauč boje hrđe i ugasi televizor. Na rukama ima zavoje. — Što se dogodilo? — pokažem na njegove ruke, zamotane u više slojeva zavoja, kao kod mumije. Podigne ih. — Krvavi žuljevi. Od lopate. Jauknem . — Stavljali ste led? On odmahne glavom. — Samo mi nemojte reći da ste jedan od tipično tvrdoglavih muškaraca. — Nitko me do sada nije optužio da sam tipičan. — Stavi ruke u krilo. Pomaknem se pokraj njega na kauč. — Da vidim. Podignem jednu ruku. Očito je natečena. Uz zvuke negodovanja, odmotam zavoj. Uistinu, na svakome dlanu ima po dva krvava žulja odmah ispod prstiju. — A 355 www.balkandownload.org

rukavice? — Zaboravio sam ih doma. — Donijet ću leda. — Uđem u njegovu kuhinju. Ide za mnom. — Ne znate gdje što stoji. — Hmmm, gdje bi mogao biti led? Možda u zamrzivaču. — Otvorim ga. Ima jedan od onih modela s dvoja vrata, bez sprave za led. Izvadim pladanj leda. — Ah, elementarno, dragi Watsone. — Zaista. — Sjedne na stolicu za šank-otokom. Kuhinja mu je stvarno prostrana za samca, s pet plamenova na plinskom štednjaku i dvostrukom pećnicom. U ovoj je prostoriji zadržao Craftsman stil s drvenim ormarićima boje meda i sjajnim zlatnim ručkama. Okrenem se oko sebe. — Nemate mikrovalnu? Ustane i pritisne zid s drvenim oplatama. On se otvori i otkrije mikrovalnu i smočnicu. — Oooh. Pa to je cijeli kuhinjski šou. — Izvadim nekoliko komada leda s pladnja. On mi doda malenu plastičnu vrećicu. — To je sve već bilo u kući kada sam je kupio. Pogledam prema štednjaku. — Jesi li barem dobar kuhar? Bilo bi šteta da samo jedete podgrijano u mikrovalnoj. — Sva ta pitanja odjednom. — Prekriži ruke, ponovno se uspravivši. — Nisam loš kuhar, rekao bih. Iz nužde. — Je li vaša žena kuhala? Lice mu se zamrači. Ups. — Nije. Sjednem mu nasuprot. Svjetlo mu pada odozgo pa mu 356 www.balkandownload.org

obrve bacaju duboku sjenu na lice. A ne pomaže ni to što pogruženo gleda prema dolje, u radnu površinu. — Hej. Oprostite što ih često spominjem. Ali ne možete se praviti kao da ne postoje. To bi bilo kao da se ja pravim da nemam — gestikuliram prema sebi, pokazujući i gore i dolje — ovu bolest. Jednostavno, tu je, i što sad? — Ne razmišljam o vama kao o bolesnoj osobi. — Spusti ruke. — Za mene si samo Gal. Možemo prijeći na ti? — Može, jer o tebi ne razmišljam više kao o gadu koji je napustio obitelj. Stavim glavu na dlan, a lakat na šank. — Ne više. — Još se na to navikavam. A nisam spreman drugima govoriti o sebi. — Najbolje je biti otvoren. Pogleda me iskosa. A onda se počne smijati. — Što? — Pa ti nisi baš najotvorenija osoba koju sam upoznao, Gal. — O čemu to pričaš? Pa ja sam prokleta otvorena knjiga. — I ja se također nasmijem. — Znaš, postoje stupnjevi otvorenosti i zatvorenosti. Ja sam negdje u sredini. — I ja isto. — On se naceri. Sjedimo tako minutu. — Kako su ti ruke? Podigne vrećicu s ledom. — Bolje. — Zar vas, profesore kemije, nisu ništa naučili? — Ustanem. — Osnove prve pomoći. Doslovce. — Profesori kemije jedva da su ljudska bića — kaže s ozbiljnim izrazom lica. 357 www.balkandownload.org

Zaputila sam se prema izlazu. — Hvala ti, Gal. To mi je najdraža trenirka. — Pogodila sam. — Pomirisala sam je, pomislim, i opet se zarumenim. — Jesi li dobro? — Stoji kraj mene. — Super. — Uhvatim kvaku i otvorim vrata. — Vidimo se tu i tamo. — Vidimo se. — Gleda kako ulazim u auto, gleda kako palim motor. Ne vraća se u kuću sve dok nisam izašla s njegova prilaza. Stavim auto u brzinu. On podigne ruku. Podignem i ja svoju. — Laku noć, George — kažem. Njegovo mi ime ostavi ugodan trag u ustima. U utorak sjedim na vrtnoj stolici i promatram novi morski vrt. Izgleda, kako bi Riley rekla, totalno cool. Riley i tata stvarno su sami sebe nadmašili. Kaktusi se u valovima podižu poput koraljnih grebena, cvjetovi u obliku morskih zvijezda, sočni narančasti pustinjski cvjetovi koji toliko nalikuju na morske anemone da ih moraš dotaknuti, kamenje poput koraljne površine morskoga dna. Samo dno napravljeno je od lava-kamena i pijeska. — Nije još gotov — rekla je Riley. — Dodat ću nove elemente tijekom ljeta. — Fantastičan je — divim se. Tata izlazi iz kuće trljajući ruke. — Jesi li spremna baciti se na posao, Riley? — Kakav posao? — Uzima gutljaj orošene Cole Light. Naravno da joj je mama u gradu kupila gomilu takvih 358 www.balkandownload.org

stvari. Lupnem je. — Ruže, sjećaš se? Riley i tata trebaju proći svaku posudu s mladicama i sve ih počupati. Ako cvjetaju, mogu ih odrezati za bukete. Unaprijed sam odvojila one koje želim zadržati. — Tako je. — Moj je otac uzme pod ruku i vodi prema stakleniku. Mama izađe na trijem s čašom ledenog čaja, a na sebi ima ogromnu kućnu haljinu s ljubičasto-bijelim cvjetovima. — Ne ideš s njima? Odmahujem glavom. — Depresivno mi je vaditi sve te mladice. Kao spremanje božićnih ukrasa. Mama kimne, a led u njezinoj čaši sudara se stvarajući ugodan zvuk. Pogledala je prema kući stare gospođe Allen. — Kladim se da bi je mogla osvojiti. — Mama popije gutljaj čaja. — Samo ti daj. — Ako je netko može šarmirati, onda je to moja mama. — A ja joj valjda previše idem na živce. — Teta? — Riley dotrči iza kuće. — Brzo, ovo moraš vidjeti! U stakleniku! Ustanem se, uspaničena. — Što je bilo? — Samo dođi! — Riley je otrčala u staklenik, a ja počnem brzo hodati za njom, što potakne moju majku da zaviče: — Uspori! Ne želiš pasti! Osjećam se kao beba koja trči ispred svoje mame. Riley me odvede do pladnja s mladicama. Pokaže prema jedinoj mladici koja je tamo ostala. — Što je s njom? — Ne vidim ništa osim pozadine ljubičastog cvijeta. — To je samo najobičnija dobra stara ljubičasta ruža. Takvih imam na desetke. 359 www.balkandownload.org

Okrene pupoljak kako bih ga mogla bolje promotriti. Nije samo ljubičast, nego svjetloljubičast s bijelim točkama i crvenom mrljom. Ispustim zvuk. Oduševljen zvuk. — Pomiriši — naredi mi. Udahnem. Sladak miris digne se iz nje, dođe mi sve do mozga i očiju. Ponovno pohlepno pomirišim. Ovoga puta osjetim i note pikantnosti, kao da je posut paprikom. Miriše prekrasno. Moram sjesti. U glavu mi dođe slika. Moja sestra Becky i ja držimo se za ruke u bakinom vrtu. Jedemo breskve koje nam kaplju po haljinama, a lica su nam ljepljiva. Mama nas briše i nježno grdi. Naš nam djed svakoj daje po jedan maleni drveni autić koji je vlastoručno izradio. Oči mi se napune suzama. Odjednom mi nedostaje moja sestra. Mislim da mi nikad do sada nije nedostajala. Uvijek sam prigovarala kako mi nije bila dobra sestra, ali što sam ja ikad učinila za nju? Kakva sam joj ja bila sestra? Nemam odgovora. — Teta? Zar ti se ne sviđa? — Riley se nagne nad mene. — Meni se čini da prilično lijepo miriši — reče tata, koji jedva da raspoznaje bilo kakav miris, bio on dobar ili loš. Obrisao je ruke o traperice. Mama se napokon pojavi na vratima staklenika. Svo troje stoje i gledaju u mene, kolektivno zadržavajući dah. Udahnem zrak ranog poslijepodneva koji se počeo hladiti. Pregledavam sjajne zelene listove, sve savršeno oblikovane, i ljubičaste pupoljke. — Savršena je — uspijem 360 www.balkandownload.org

prozboriti. Maknem šiške s lica. — Savršena! Oni se počnu derati, tapkaju me po leđima. Moja obitelj, svi troje. Samo jedna nam nedostaje. Ona se vjerojatno ionako ne bi veselila zbog mene, kažem samoj sebi. Ona ne bi razumjela oko čega je nastala sva strka. A možda bi se ipak veselila.

361 www.balkandownload.org

oram paziti na Hulthemiju. Trebala bi ponovno procvjetati s više ruža. Ako budem imala sreće. A mislim da je imam. Odlučila sam. Američko društvo ruža održat će, kao i svake godine, jesenju konferenciju, a ove godine bit će u Los Angelesu. Tu ću se pojaviti i pokušat ću je plasirati za njihov Internacionalni pokusni vrt. To je dvogodišnji proces u kojem se ruže stavljaju u različite klimatske uvjete kako bi se ispitala njihova izdržljivost. Nisam se još odlučila za ime. Broj pod kojim sam je uzgojila je G213, ali zalužuje ime. — Možeš li je registrirati kao Byron svoju? — upita Riley. Sjedi za stolom, listajući moj dnevnik uzgoja. — To je za mene previše skupo. Za mene je najbolje što mogu da je pokušam plasirati u Američko društvo ruža. I vidim kako će joj ići u hladnijim uvjetima. — Što misliš, a kako će joj ići na drugim mjestima? — Ne znam. Morali bismo ih još uzgojiti da se mogu isprobati. — A što ako se ne plasira? — Onda ću sama to obaviti. — Razmišljam o oponašanju polarnih temperatura i stavim je u ledenicu. Prestane listati, pogleda me. — Misliš li da bi Byron platio registraciju? 362 www.balkandownload.org

Srce mi se zaustavi. Ovo je mogućnost koju nisam niti uzela u obzir. Byron, sa svojom novom firmom, sigurno bi me mogao podržati da želi. Ali želim li ja da on to učini, to je druga priča. — Ne znam, Riley. — Začulo se kucanje. Uđe Brad. — Vaša mi je mama rekla da ste tu. Bok! — Brad! Tako se dugo nismo vidjeli! — Na maturi sam ga samo letimice vidjela, tek dovoljno dugo da se rukujem s njim i njegovim ocem. — Nadala sam se da će tebi pripasti čast završnog govornika, najboljeg učenika u generaciji. U školi ima nekolicina učenika s čistim peticama i s bodovima za fakultet iznad 4.0 zahvaljujući pretrpanom rasporedu dodatnih aktivnosti. Govor je održala djevojka po imenu Alicia, a odabrali su je maturanti. Stavi ruke u džepove kratkih kaki hlača. — Ah, Alicia je cijele godine maltene preklinjala da održi taj govor. — Pa to nije razlog da joj to prepustiš. — Zapravo me baš nije bilo briga. — Brad me pogleda ravno u oči. Na licu mu je prazan izraz. — Što možemo učiniti za tebe, Brade? — Riley zatvori moj dnevnik i vrati ga nazad u ladicu. Zvuči kao da obavlja poslovnu transakciju. Zvuči poput mene. Prekrižila je ruke i noge, pa ga odmjerava. On nju jedva gleda. Meni preda koverticu krem boje. — Održat ću party za rastanak. Tata je mislio da biste možda voljeli doći. A on nije. Progutam ponos i promotrim pozivnicu. — U Country klubu? Podignem obrvu. On se posvrbi po nosu. — Moj tata poznaje jednog tipa. — Razumijem. — Nasmijem mu se, ovome dečku 363 www.balkandownload.org

kojemu sam bila mentorica četiri godine. Kao prvašić bio je malen i mršav, više je nalikovao učeniku sedmog razreda nego srednjoškolcu. A evo ga sad, visok gotovo metar devedeset, odlazi na fakultet. Palcem pokaže u smjeru vrata. — Trebao bih krenuti. Vidimo se. — Vidimo se. — Okačim pozivnicu na plutenu oglasnu ploču. Riley uzdahne. Moji se prsti zaustave. — Koji je točno tvoj problem s Bradom? Ne voliš ga od trenutka kada si ga upoznala. A onda se činilo da ti se sviđa. A onda naglo opet ne. Što se dogodilo? — Prvi sam je put tako direktno upitala što se dogodilo. Ona pogleda kroz prozor. — Ne znam. Ja je okrenem da gleda u mene. — Da, znaš. Usta joj se okrenu nadolje. — Teta Gal, obećala sam da ti neću reći. Čitavo mi se tijelo ukoči. — Je li netko povrijeđen? Ona susretne moj pogled, ne trepčući. — Fizički ne. — I onda ustane i ode. Ne znam bih li je trebala slijediti te inzistirati da mi kaže o čemu se radi, pokušati je slomiti da dođem do istine. Možda joj zaprijetiti uskraćivanjem hamburgera. Prisjetim se incidenta koji se dogodio kada smo Becky i ja bile tinejdžerice. Ona je imala šesnaest godina, a ja četrnaest. Ušuljala se jedne večeri, mrtva pijana. Mogla sam namirisati viski na njezinom dahu iste sekunde kada je upala kroz prozor moje sobe. — Šššš! — približila je prst usnicama. Vani, u noći bez 364 www.balkandownload.org

mjeseca, čula sam kako odlazi neki auto. Ogledala se po mojoj ružičastoj sobici, osvijetljenoj noćnom lampicom koju sam koristila u hitnim slučajevima. Njezina je soba bila tamnoljubičasta. — Sranje, ovo nije moja soba. — Mama će te ubiti — rekla sam, ne osobito nesretna zbog toga. — Da, ti bi to baš voljela. — Spoticala se po sobi dok nije došla do vrata. — Molim te. Nemoj ništa reći. Pogledala sam u njezino preklinjuće lice. Obično je stav moje sestre bio da me u potpunosti ignorira. Napokon sam imala nešto do čega joj je stalo. Kimnula sam. — Što želiš? Imam dvadeset dolara. — Pokušala mi je dati zgužvanu novčanicu. — To neće biti potrebno. — Odmahnula sam joj velikodušno. — Draga sestro. — Isuse. — Becky se naslonila na dovratak, odjednom shvativši kako mi nikada neće završiti otplaćivati ovaj dug. — Možda bih čak radije bila kažnjena. Ali sada, dok pričam s Riley, mislim da bi bilo bolje da sam onda nešto rekla. Možda bih pomogla da Becky ne krene tim putem. — Riley! — pozovem kći svoje sestre. — Vrati se. Ali ona je unutra i ne čuje me. Te noći, nakon što je Riley otišla u krevet, popričala sam s majkom o cijeloj situaciji. — Bojim se da se ne ponovi Beckyna priča. — Ispričam joj ono svoje sjećanje. Mama napravi grimasu, promijenivši položaj u kauču. Tata drijema u fotelji. — Becky je Becky. 365 www.balkandownload.org

— Što to znači? — Mislim, Becky bi ionako napravila ono što je htjela napraviti. Imala sam previše briga s tobom da bih se mogla i o njoj brinuti. Ona je to morala i sama znati. Znala je tad već razliku između dobrog i lošeg. Bila je zdrava. — Mama mirno pogleda u zid, ne u televizor na kojem se prikazivala njezina omiljena serija, PBS-ovi “Krimići”. Shvatim. — Znala si što je Becky radila u srednjoj školi? Ona pomakne glavom slijeva nadesno. — U nekoj mjeri. — Misliš, znala si koliko si željela znati. Ona zamukne. Pa reče: — Možda. Možda sam mogla i više učiniti. Ne znam. — Uzdahne, uzme punu šaku kikirikija iz limenke koja stoji na stolu. — Učinili smo najbolje što smo mogli. — Kao roditelji ste prema njoj imali odgovornost. — Zvučim srdito. Moja majka izgleda preneraženo. Pokušam se smiriti. — Trebali ste nešto poduzeti. — Učinila sam najbolje što sam znala, Gal. — Stavi kikiriki u usta rukom koja malo drhti. — Jako puno djece pije u srednjoj školi i ne odrastu u nekoga poput nje. Nimalo poput nje. — Uzme daljinski i pojača zvuk. Gledam majku kako gleda svoju seriju i jede kikiriki, dok joj se ruke ne prestanu tresti. Idućega dana, ponovno pokušam razgovarati s Riley, ali me dočekaju samo ledeni pogledi i muk. — Kada budeš spremna razgovarati, reci mi — kažem joj dok odlazi s mojom majkom na Darin umjetnički tečaj. 366 www.balkandownload.org

— Nemam ti što reći. — Riley se i ne osvrne. Sada ne mogu više ništa napraviti. Ostavim oca da obavlja par usputnih popravaka po kući, namjesti vrata ormarića koja ispadaju sa šarki, kažem mu koje dijelove zemlje želim da prekopa i odem u bolnicu na partiju karata s gospodinom Waltersom. Ali, on je kod kuće, na velikom ranču u lijepom dijelu grada. Puno finijem od mojega. Ostavio je ulazna vrata otvorena. Pokucam na dovratak. — Uđi — pozove me s kauča. — Zar nitko nije s tobom da te čuva? — Unutra je mračnije nego vani i trebam trenutak prije negoli mi se oči priviknu na tamu. Uđem, držeći u rukama pladanj s domaćim čokoladnim keksima koje je poslala moja majka. — Medicinska sestra dođe svako malo. Dosadilo mi je stalno biti pod nogama svojoj snahi. — Mahne mi da uđem. Sad mogu razgledati prostoriju. Sve je uredno, tradicionalno uređeno u tonovima tirkizne i bordo boje. Čini se kako ništa nije pomaknuo otkako mu je žena preminula. Obiteljske fotografije prekrivaju zidove i gotovo sve vertikalne površine. Walters na sebi ima mantil i pidžamu iste boje koje je i njegov namještaj. Noge u papučama podignute su na stolić ispred njega. Manje je natečen, ali i dalje izgleda podbuhlo. — Smjesti se — kaže. Stavljam keksiće na stol, a on se nagne i uzme dva. — Ti si ih napravila? — Moja mama. — Fina gospođa. — Poždere jedan, a odmah potom i drugi, kao da umire od gladi. — Ne možeš zamisliti koliko mi je ovo fino. 367 www.balkandownload.org

— Mogu. — Sjetim se onih dana prije dijalize, kada mi je bubreg funkcionirao i mogla sam jesti što sam htjela. On izgleda kao da mu je neugodno. — Oprosti, Gal. Nisam ih trebao jesti pred tobom. Odmahnem mu. — Vjeruj mi, navikla sam. Nije me briga. — Govorim istinu. Nije me briga. Bit će mi drago kada i ja budem mogla, ali ne vidim da se treba osjećati krivim kao što to sada pokazuje. Izvadim karte. — Što želiš igrati? — Kanastu? — Može. — Tata me naučio igrati kada sam bila mala. Dijelimo karte. — Kako se inače držiš, gospođice Garner? — Kako to misliš? — Jesi li išta bliže svom novom bubregu? Nasmijem se. — Nije u mojim rukama. On se dodirne po sljepoočnici. — Misli pozitivno. Misli, “Imat ću novi bubreg do Božića”. To sam i ja činio. Ali ja bih pomišljao, “do četvrtoga rujna”. I eto me. — Ako takav način razmišljanja funkcionira, zašto onda više ljudi nije osvojilo dobitak na lotu? — Pregledavam svoje karte. — Ne koncentriraju se dovoljno. Ne rade to čitavom svojom dušom. On spusti samo jednu kartu. — Gospodine Walters, pa nikada ne bih rekla da si New Age guru. — Hej, ma ja sam samo stariji od tebe, Gal. Širim svoja znanja. — Ja se molim — priznam. — Pa i mislio sam. Ipak predaješ u katoličkoj školi. — 368 www.balkandownload.org

On preokrene prvu kartu u špilu. — Dva — kaže. — Ne moraš biti katolik, znaš. Moja prijateljica Dara nije. — Osobno, ja sam ponosni nevjernik. Nisam kršten, nisam ukroćen. Čak ni gospođa Walters to nije uspjela. — Lijepo je što ste ponosni. Ali to ipak ne onemogućuje čarobni učinak takvog zamišljanja? — Znaš li kamo idem iste sekunde kada mi ovo zaraste? Protresem glavom. — Na neku toplu plažu? Otkloni. — Dovoljno sam imao toplih plaža u životu da mi traju i u zagrobnom. Razmišljaj o mjestu gdje je hladno. — Odglumi da se trese od hladnoće. — Gdje, Aljaska? — Ne. Antarktik. — Naceri se pobjedonosno, jer je upravo dobio partiju. Podigne ruke u zrak. — Vidiš, znao sam da ću te pobijediti. Okrenem očima. — Prilično si nemoguć, znaš? Hajdemo još jednu rundu. Kako ćeš stići do Antarktika? — S jednim od onih brodova koji režu kroz led, naravno. — Zaigra obrvama. — Možda na putovanju upoznam neku dražesnu prijateljicu. Antarktik! Samo se takvi nesputani ljudi kao Mark Walters mogu nečega takvog dosjetiti. — Ni meni baš ne bi bilo krivo vidjeti taj kontinent. — Spustim kartu. — Pa idi. — U usta je ubacio posljednji keks. — Stavit ću to na listu stvari koje trebam obaviti prije smrti, a nakon operacije bubrega. — Zastanemo i oči nam se susretnu. Oboje se nasmijemo. — Mark! Bilo je više od deset keksa i sve si ih pojeo? — Reci mami da je predobra slastičarka. 369 www.balkandownload.org

U drugoj rundi ja sam pobijedila. No, nastavili smo igrati sve dok sunce nije posve zašlo.

370 www.balkandownload.org

oji roditelji krenuli su kući sljedećeg jutra, ostavljajući iza sebe mamin auto i puno zagrljaja s Riley. — Zapamti. Uvijek se možeš predomisliti u vezi s Riley — šapne mi mama na uho dok smo se pozdravljale. Kimnem glavom bez riječi. Da sam o svemu sabrano razmišljala, shvatila bih unaprijed da sam tu odluku, zapravo, odavno bila donijela. Odbacim Riley na posao, brzo vozeći kroz grad. Pogledam u svijetlo nebo. — Danas će biti vruće. — Bolje da onda popiješ malo više vode. Ne gledam je. — Trebale bismo se pojaviti na Bradovoj oproštajki — kažem. — Kladim se da se nikada više neće vratiti. — Zašto to misliš? — Gleda me, registriram na periferiji vidnog polja. — Zato jer ovdje za njega nema ničega. Premaleno je mjesto. Ona proguta. — U redu. Reći ću ti, ako obećaš da nećeš poludjeti? — Zar sam ja ikada poludjela? Ona to odignorira. — Brad i Samantha su hodali. Zaustavim se na znaku stop i šakom udarim u dlan. — 371 www.balkandownload.org

Znala sam! Moji su instinkti tu bili ispravni. — A njezina mama to nije dopuštala? Riley kimne glavom. Uopće ne želim pitati Riley što se još odvijalo one večeri kad joj je Samantha obojala kosu. Mislim, tinejdžeri i hormoni bez roditeljskog nadzora... Nema se što sumnjati. Ali ipak se nadam da barem Riley nije bila upletena. — Što još? — kažem umjesto da je pitam izravno. Riley popije gutljaj vode iz metalne termosice. — Bili su zajedno tijekom Znanstvene olimpijade, zar ne? Ona se silno iznenadi. Nasmijem se. — Prilično dobro primjećujem. Riley uzdahne. — Samantha mu je puno pomagala... On je pametan, ali lijen. Razumiješ, pomagala oko testova! Poigrava se sigurnosnim pojasem. — Ona je mislila da je to prava ljubav, da mu mora pomagati. Osjećam mučninu u trbuhu. — Viđaju li se i dalje? — Čula sam da su raskinuli. — Gleda u krilo pognute glave. — Imaš li kakav dokaz? — tiho upitam. Ona odmahne glavom. — Samo ono što mi je sama rekla. Došle smo do rasadnika. Parkiram na zemljanom parkingu, podižući prašinu. Zoe nam mahne u prolazu i obje joj mahnemo natrag. Uzdahnem. Da mi je barem Riley prije nešto rekla. Ali, nakon svih ovih godina čuvanja tajni svoje majke, zašto bi cinkala Samanthu ili čak Brada? Stavim ruku na Rileyno 372 www.balkandownload.org

rame, a njezin je pogled uprt u daljinu. — Hvala ti što si mi rekla, Riley. Pogleda me. — Hoće li me Samantha sada zamrziti? Kažem joj istinu. — Isprva, hoće. — Zagrlim je i privučem k sebi. — Ali na kraju ti neće uzeti za zlo, ljubavi. Nazivam Daru još prije nego sam izašla s parkinga. Nema odgovora. Doktor O'Malley otišao je u posjet kćeri u Oregon. Nema pomoći ni od njega. Odvezem se do Georgeove kuće. Trebam porazgovarati s nekim odraslim. S profesorom. — Budi doma, budi doma — tiho mantram. I jest. U stražnjem je dvorištu, gradi kokošinjac. To je zdanje s više katova, a žica za kokoši već je navučena preko okvira. On se nalazi na vrhu te konstrukcije, čekićem zabija krov od katraniziranog papira. — George! — Mahnem prema njemu. On se spusti dolje, prekriven s toliko znoja da se bojim da će se poskliznuti. Danas na sebi nema majicu, nego samo kratke hlače i šešir. Shvatim po njegovim mišićima da se stvarno intenzivno bavi fizičkim radom za nekoga tko toliko voli znanost. — George, imam jednu dvojbu. On me pažljivo sasluša, s rukom na kuku. Izbjegavam spustiti pogled ispod njegove brade. — Znači, radi se samo o Rileynoj riječi protiv riječi Samanthe i Brada? Tužno kimnem glavom. 373 www.balkandownload.org

— I ona nije stvarno ništa vidjela? Prepisivanje? — Čak nije bila s njima na istim satovima biologije. On udahne i sjedne za bijeli plastični stol. — Tako nastaju ti uredski kriminalci. — Pa što možemo učiniti? Povući njegovu maturu? Nazvati njegov fakultet? — Sad napokon razumijem zašto je Brad tako brzo sa mnom prekinuo odnose. George obriše čelo krpom koju je pokupio sa stola. — Ne. Ne možemo učiniti ništa. Trepnem. — Nema dokaza — kaže blago. — Sve što imamo je Riley koja prenosi što je čula od Samanthe. I ja joj vjerujem. Taj je dečko postigao previše za jednu osobu. Posao, sportovi, svi mogući dodatni predmeti... — Ali to znači da on uopće ne zaslužuje tu stipendiju. — Šetam nervozno po dvorištu. — Neki je drugi učenik nepošteno ostao bez svoga mjesta. — Znam. — To nije u redu. — Glas mi se povisi. — Ne, nije. Naravno da nije. — On ustane i uhvati me za ramena kako bih se prestala vrpoljiti. Očima dosežem do njegovih prsa. Pogledam mu gore u lice. — Gal, ti si dobra profesorica. Ovo nema veze s tobom. Nije bila tvoja dužnost da spriječiš obmanu. — Znam to. — Koraknem unazad, iritirana. — Ne misliš li da sam ih možda mogla uloviti? Ja sam toj djeci dok ispunjavaju testove konstantno nad glavom. Mislim da nisam mogla još više. — Pa nekada se i ne može učiniti više. — Što bi ti napravio na mom mjestu? 374 www.balkandownload.org

On raširi ruke. — Meni je jedan od učenika prijavio drugoga učenika koji je varao za vrijeme testa, dok se to odvijalo. Možda meni učenici više vjeruju. Izokrenem usta. — Želiš reći da je moja krivica? — Ne. Uopće ne. Samo kažem da se možda nitko nije usudio tebe upozoriti. Moja prosudba ljudi posve se preokrenula. Što sam još propustila? Možda stara gospođa Allen uopće nije zločesta torokuša nego pravi anđeo. — Oh, Bože. Kakav košmar. — Pa i jest. — On mi pruža svoj čekić. — Želiš li nešto razbiti? Pogledam prema njegovom kokošinjcu. — Ne želim ga uništiti. — Ne to. — On pokaže iza, na ruševnu kućicu za alat. — Onu stvar moram dokrajčiti. Želiš li se pridružiti? Ispružim ruku da uzmem čekić. — Trebat će mi zaštitne naočale.

375 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Kolovoz Posljednji poziv za ljetno obrezivanje! Ukoliko želite divne, debele i lijepe cvjetove najesen, poduhvatit ćete se toga samo rubno bolnog posla (za vrtlare koji mrze sjeći, ne za biljke). U ovom trenutku vaše ruže streme prema nebu i rastu kao da žele doseći sunce. Obrežite svoje grmove za trećinu njihove visine. Ne dirajte listove! Samo visinu!

376 www.balkandownload.org

ljedeći tjedan je Rileyn rođendan. Peti kolovoza. Ustajem rano kako bih joj kupila poklon. Srebrnu narukvicu s privjescima za sreću. Za početak kolekcije privjesaka odabrala sam sićušnu srebrnu paletu s kristalićima umjesto boja, Minnie Mouse s pomičnim nogama i maleni srebrni mikroskop. Ideja je da na nju dodaje još privjesaka kako razvija nove interese ili putuje na nova mjesta. Koristim povećalo iz staklenika i malena kliješta kako bih spojila privjeske. U našoj obitelji to je tradicija — cure za šesnaesti rođendan dobivaju takvu narukvicu. Beckyna je imala lakirani komad pizze i filmsku klapu zato jer je uvijek govorila kako želi postati glumica. — Pizza? — rekla mi je tada Becky zgranuto kad smo ostale nasamo. Bila sam u njezinoj sobi, gledala ju kako otvara poklone nakon proslave. Podigla sam njezinu narukvicu s privjescima i proučila komad pizze. Izgledao je lijepo, s finom smeđom glazurom preko sira. Trbuh mi se na to probudio. — Odlično je prikazana. Ona me prezirno pogleda. — Pa, što si očekivala da ćeš dobiti? — rekla sam. — Nešto povezano s mojim hobijima. 377 www.balkandownload.org

Namrštim čelo. — Kao što, na primjer? Dobila si filmski privjesak, ali ti ne želiš ni na audiciju za školsku predstavu. Kako ćeš onda postati glumica? Ona uzme svoju narukvicu natrag, a njezina me duga kosa ošine po licu i nokti ogrebu po zapešću. — Ti to ne razumiješ, Gal. Pogledam ruku. Na zapešću su se pojavili crveni tragovi, vidljivi na mojoj koži oslabljenoj dijalizom. — Pripazi na te svoje kandže. Stavila je ruku pred usta. — O, Bože. Oprosti mi. — Zarast će. Ona skine privjesak s pizzom. — Izvoli. Uzmi ga. — Ne želim ga. — odgurnem joj ruku. — Molim te, uzmi ga — nagovara me. — Mislim da će mama i tata primijetiti ako budem nosila tvoj privjesak. Nije htjela popustiti, pogled njezinih zelenih očiju bio je očajnički. — Becky, zarast će, sigurna sam, a ja ne želim tvoj privjesak. — Molim te — prošapće čudnim glasom. — Želim da ga ti imaš. Čuvala sam ga dvije godine, dok nisam dobila vlastitu narukvicu. Otada sam nadodala desetke privjesaka, označavala maturu, poslove, putovanja i stvari koje mi se jednostavno sviđaju (stalno pronalazim preslatke privjeske s ružama). Narukvica je tako teška da je tata trebao staviti veću i jaču kopču. Becky na svojoj i dalje ima samo jedan privjesak. Završim stavljanje Rileynih privjesaka i pažljivo vratim 378 www.balkandownload.org

narukvicu u baršunastu kutijicu. Stavim u ukrasnu vrećicu, kričavo rozu s kričavo ružičastim papirom koji iz nje viri. Protrljam oči. U zadnje vrijeme nisam dobro spavala. Pomisao na Brada kako vara meni ispred nosa budi me iz dubokog sna. I dalje ne znam što da radim. Očito ne mogu baš ništa poduzeti. Možda bih trebala prihvatiti ponudu doktora O'Malleyja da ipak počnem raditi samo na pola radnog vremena. Sigurna sam da će mi to dopustiti. Barem neću biti izložena bakterijama, ni mikroskopskim ni tinejdžerskim. Ono što u vezi Brada želim učiniti jest obavijestiti njegov fakultet, napisati pismo dekanu te nagovoriti školskog psihologa i profesore matematike da povuku svoja pisma preporuke. Ali znam da je George u pravu. To su samo tračevi i prilično utemeljena intuicija, ali nije dokaz, pa u tome ne bih uspjela. Vratim se i usporedim Bradove i Samanthine referate. Uvijek čuvam nekoliko referata ocijenjenih s odličnim, a njihovi su bili očit izbor između referata s napredne biologije. Brad je napisao referat o dugoročnim posljedicama konzervansa u brani na ljudsko tijelo. Samantha je pisala o prednostima organske hrane. Slično, ali ne previše slično. Citirani izvori su drugi. Pa ipak, jedan se čini pisan po uzoru na drugi. Tako sam glupa. Ali danas je Rileyn rođendan. Krenule smo prema autoškoli, termin je ugovoren, a mamin je auto bio na tehničkom pregledu i registriran je na mene, a za test se Riley pripremila. 379 www.balkandownload.org

Zaposlenik joj daje ispitne materijale, testove na papiru i olovku, pa Riley odlazi do pulta s visokim odjeljcima koji razdvajaju ispitanike. Pričekam da se okrene prema meni kako bih joj mogla pokazati dva palca gore. Ne okreće se. Riley je već otvorila knjižicu i počela ispunjavati kružiće s odgovorima. Učila je za ovaj test sama, a ja sam joj kupila nekoliko probnih testova. Trebala bi biti dobro pripremljena. Ostajem stajati. Nisam sigurna zašto. Ne očekujem da će se okrenuti i potražiti pomoć. Netko me pogurne u stranu i shvatim da stojim na putu. Sjednem na stolicu. Sve su povezane željeznom štangom, tako da si previše blizu osobi kraj sebe. Sada stariji gospodin s groznim kašljem sjedi koljeno do koljena sa mnom. Trebala sam ponijeti masku. Odlučim pričekati vani. Pasivno pušenje ipak je bolje od virusa. Riley za nekoliko trenutaka otvara vrata od mutnog stakla i maše komadom papira. — Rekli su mi da vani pričekam radi testiranja vožnje. — Ispruži ruku. — Ključevi? Zazveče kad joj padnu u dlan. Pojavi se žena s fasciklom. — Riley? Koraknem unazad. Ona se okrene na peti i strogo odšeta, Riley za njom. — Sretno! — derem se gotovo izgubivši glas. Ona podigne glavu, ali ne odgovara. Trebala bih biti zadovoljna. Bit će lijepo što je neću morati svugdje voziti. Zar ne? Sjedim na klupici i očekujem Rileyn povratak.

380 www.balkandownload.org

Dara nas je izvela na hamburgere. Budući da Dara odlučuje, a ne ja, odlazimo u skupu zalogajnicu gdje možeš izabrati između desetaka različitih priloga za hamburger. — Ovo bismo doma mogli napraviti za manje novaca — istaknem. — Da, ali ti nikada ne bi kupila gorgonzolu ili napravila tanke krumpiriće — odvrati Dara. Pobrinula sam se da na sebi imam svoju narukvicu s privjescima, koji ugodno zveckaju na mome zapešću. Dara je obukla traperice sa zavrnutim nogavicama i običnu bijelu majicu, ali nije mogla odoljeti da ne stavi crne štikle. Riley i ja obukle smo kratke hlače. Riley je lijepo pocrnila na poslu u rasadniku. Trebala bih je ponovno upozoriti na štetne učinke sunčevih zraka. Smjestimo se u separe s metalnim stolom i crvenim plastičnim presvlakama, mekanim na dodir. Iznad nas instalacije su ogoljene; zidovi gola cigla. Inspiracija: moderne industrijske pedesete. Naravno da se Dari sviđa. — Sviđa se i meni — kaže Riley igrajući se ključevima auta. Vožnja ovamo bila je sjajna. — Govori malo previše glasno, ogledava se kako bi vidjela čuje li je tko. — S mojom novom vozačkom dozvolom. — Jesi li rekla mami? — upita Dara. Ona odrečno odmahne glavom. — Nisam još. — Riley spremi ključeve u torbicu. Becky je danas još nije nazvala. Riley je zvala nju, ali se nije javila. Da joj raspoloženje toliko ovisi o tome hoće li joj se mama javiti ili neće, malo me uznemiruje. A Rileyno oduševljenje vidno pada. Dara me pogleda. — Otvori svoj poklon — kaže joj i 381 www.balkandownload.org

gurne svjetloljubičasti paket. Riley ga pažljivo odmota, skidajući selotejp. — Želim sačuvati papir za zamatanje — kaže. — Pa ću ga iskoristiti u nekim radovima. — Unutra je set kvalitetnih markera za profesionalne crtače stripova. — Hvala, Dara! — Riley skoči i zagrli je. Stižu naši burgeri. Moj je pretrpan sastojcima, od kojih sam polovicu izvadila. Riley tiho žvače. Dara i ja se gledamo. Udarim dlanom o stol. — Riley, trebale smo pozvati Zoe. Ona kimne iza burgera. — Ma, u red u je. — Mogla bi je pozvati kod sebe da pogledate neki film. — Zvučim lažno vesela. Upravo kao i moja majka, koja mi je uvijek govorila kako moram pronaći prijatelje. Riley ponovno kimne glavom. Želim je razvedriti. — Riley, ispričaj Dari kako je bilo na vozačkom ispitu. Riley se naceri i ispravi. — Trebala si to vidjeti. Ogromna se nesreća dogodila na cesti. Bile su sirene i sve. — Oh, ne. Ja sam na svome ispitu pala zbog vozila hitne pomoći. — Dara raširi oči. — Ali ne i Riley. — Sjajim od ponosa.. — Nije popustila pod pritiskom. Naša se konobarica pojavi i u rukama nosi čokoladnu torticu s velikom prskalicom kao svjećicom. S njom je još šest zaposlenika i mikrofon. — Danas je nečiji rođendan! — zapjeva ona, spuštajući torticu na stol. Započne pljesak. Cijeli restoran se pridruži. — Sretan rođendan ti! Sretan rooođendan tiii! 382 www.balkandownload.org

Nevjerojatno je glasno. Iznenađujuće, ljudi s nama zapjevaju s veseljem. Plješčući, derem se i pjevam iz sveg glasa, napola očekujući da će prozor prsnuti od zvuka. Pogledam Riley. Lice joj je rumeno. Namrštila je nos i čelo, ali oči joj plešu. Ne može spriječiti osmijeh koji joj se raširio preko lica. Prskalica ga osvjetljuje poput vilinskog svjetla. — Zaželi nešto — kažem. Ona duboko udahne i puhne. Zaplješćemo. Doma otkrivamo bijelu FedEx kovertu zabijenu između prednjih i zaštitnih vrata. — Mamin poklon! — Riley se razveseli. —I ja imam poklon za tebe. — Stavim ključ u bravu. — Tu je u kući. — Odlično. — Protrese majčin poklon. — Tvoj ću prvo otvoriti. — Uopće nije bitno. — Shvatim da sam nervozna. Naravno da nema veze koji će otvoriti prvi. Ali želim da to bude moj. Uzmem vrećicu iz svoje sobe. Riley je upalila samo malu stolnu lampicu. Ja upalim drugu, koja daje više svjetla. Želim da dobro vidi privjeske. — Oslijepit ćemo od ovog svjetla — kaže ona dok joj predajem poklon. Kopa po papiru te izvuče baršunastu kutijicu. — Nakit? — Riley se nasmije i otvori je. — Prekrasna je! — povikne. — Hvala, teta! — Skoči na mene i istisne mi iz pluća sav zrak. — Nema na čemu — uzdahnem. — Kvragu, taj posao u 383 www.balkandownload.org

rasadniku te stvarno ojačao. — Pokažem joj svoju narukvicu i objasnim kako to funkcionira. — Pa kada diplomiraš, kupit ću ti malu srebrnu diplomsku kapu. Zakači je oko ruke i približi lampi. Palo mi je nešto na pamet. — Znam što sam zaboravila. Želim ti dati i ovu ružu. — Otkvačim svoju narukvicu, pronađem jednu od svojih srebrnih ružica i pokušam noktima raširiti kolutić od privjeska. — Trebat će mi kliješta. — Daj da ja pokušam. — Riley ga raširi bez problema. Pregleda ružu. Nju je mama dala posebno za mene izraditi, po uzoru na Hulthemiju s crvenom sredinom. — Jesi li sigurna da mi želiš pokloniti baš ovu? — Ti si tu ružu pronašla, Riley, želim da je se sjećaš. Zakvači je na svoje zapešće. — Hvala. Kimnem glavom, uspravno sjedeći na kauču. Trebat ću mami napomenuti što sam napravila ili će poludjeti ako je vidi kod Riley. Ali ako joj kažem, neće prigovoriti. Riley otvori mamin paket. Čuje se zveket metala. Ona istrese poklon iz kutije. Komad nakita, omotan radi sigurnosti da ne ispadne van. Ona ga odmota. Još jedna narukvica s privjescima. — To je Juicy Couture — kaže Riley. Zvuči kao da se trudi ne biti uzbuđena. Ova je narukvica zlatne boje, velika i popunjena velikim, šarenim privjescima: papiga, škotski terijer, ledena kava s brdom šlaga optočena kristalima i još mnogo njih koje ne vidim. Jedan mi upadne u oko. Sjajna kutija pizze. Otvorim poklopac s oprugom. Unutra je lakirana pizza, sa šarenim prilozima — crnim maslinama, zelenim paprikama i 384 www.balkandownload.org

salamom. Progutam. — Fora — kažem. — Baš zgodno. — Svaki od ovih privjesaka košta pedeset dolara — Riley kaže ozbiljno. Skupi narukvicu u dlan. Kvragu. Pa tu je barem petnaest privjesaka. S trudom, uspijem zvučati neutralno. — Možda je dobila popust u Hong Kongu. Nosnice joj se rašire. — Bilo bi mi draže da sam dobila kartu za avion kako bih je otišla posjetiti. — Ostavi narukvicu Juicy na stolu i ode u sobu. Pripremim se na udarac vratima, no on ne uslijedi.

385 www.balkandownload.org

ara i George odlučili su ići sa mnom na Bradovu oproštajnu zabavu. — Nemoj napraviti veliku scenu — Dara me upozori. — Ne ondje. — Zašto ne? Ona namršti nos. — Ti bi željela da to bude baš kao u filmu Johna Hughesa. Veliki govor i brojna publika koja te sluša. Malo se nasmijem. — Volim filmove Johna Hughesa. Bit će to proslava uz ručak sredinom kolovoza, neposredno prije Bradovog odlaska. Golferski ladanjski klub ima pogled na ocean, a zelena brda susreću se s valovima. Riley odbija ići. — Moram raditi — kaže. Ne nagovaram je. Obukla sam dugu smaragdno zelenu haljinu od laganog pamuka s kratkim rukavima. George se nasmije kad sam izašla iz auta. — Prvi put te vidim u haljini. — Što se tebe tiče, možda bude i zadnji. — Podignem suknju kako se ne bih spotaknula. On na sebi ima plavo-bijele prugaste hlače od nabranog platna i bijelu polo majicu. Ponudi mi ruku da mi pomogne prijeći neravno parkiralište. — Ove me podsjećaju na prugaste hlače koje me mama 386 www.balkandownload.org

tjerala da u sedamdesetima nosim na proslave. Samo su one bile od maslinastog i ružičastog samta. — Nasmije se. — Pogledaj bilo koju moju sliku iz djetinjstva. Ako na sebi imam te hlače, nalazim se na proslavi. — Ja sam imala takvu mornarsku haljinu. — Joj, oprosti! To je još gore. Polako priđemo zgradi. Dara nas čeka na vratima. — Hej, ljudi. — Ona blista u bijeloj ljetnoj haljini s uzorkom kamelija i akvarelom mačke, kosa joj je raspuštena i nekako joj ne smeta vjetar pokraj oceana. — Hej Dara. — George, primijetim, nije prokomentirao njezin izgled. Lako se jedno drugom osmjehnu. Sjetim se da stišćem Georgevu ruku i odmaknem se od njega, rumena. Darine se obrve podignu, ali ne kaže ništa. — Gospođice Garner! — Bradov otac stisne mi ruku. Kosa mu je začešljana, njegovo svježe obrijano lice izgleda pošteno i iskreno. — Hvala vam što ste došli. Bespomoćno kimnem glavom. — Uh, hvala što ste nas pozvali. Kakva prekrasna lokacija. On kimne, te se nagne da mi šapne. — Ja ovdje noću čistim. I odlučili su me počastiti. Nasmijem se unatoč samoj sebi. — Mora da ste omiljeni. — Molim vas. Hrana, piće. — Pokaže. — Uživajte. Okrenem se oko sebe. Većinu sam prisutnih već vidjela u školi: roditelji, učenici, profesori. Samantha je očito odsutna. Svi se šetaju s pićem u rukama. Želim im iz ruku izbaciti te tanjuriće i početi se derati kako je sve to 387 www.balkandownload.org

prijevara, osujećena pravednost. — Jesi li dobro? — Dara popije gutljaj ledenog čaja. — Naravno. — Znojim se. Bolje da popijem još malo tekućine. U plastičnu čašu natočim vodu. A onda ugledam Brada, junaka večeri. Stoji kraj prozora i s čašom Cole u ruci gleda van kontemplativno poput junaka ljubavnog romana za mlade. Osim što on to, naravno, nije. Odlučno mu se približim. — Brad. Oči mu zasjaju s iskrenim osmjehom. — Kako su vaše ruže? — U redu. — Ne da mi se pričati o Rileynoj ruži. Popijem gutljaj vode, gledajući u njega toliko pozorno da on problijedi. — Možemo li razgovarati vani? Iziđemo kroz pomična staklena vrata na prazan balkon sa stolovima i suncobranima. U zraku osjetim sol. Vjetar je glasan, te moram povisiti i svoj glas. — Znam što si napravio. — Što sam napravio? — On se prezirno nasmije, uzevši gutljaj Cole. — Znaš točno o čemu pričam. Voda mu se reflektira u šarenicama. — Ništa nisam napravio. Lice mu je nepomično. Osjećam nalet pravedničkog gnjeva. Zar ga nije briga što je uzeo mjesto nekom drugom učeniku? — Tvoja majka ne bi bila sretna da zna... Okrene se sada prema meni, odjednom bijesan. — Ne znate vi što bi veselilo moju majku! Koraknem unazad. U pravu je što se toga tiče. Što ja 388 www.balkandownload.org

uopće znam o njemu ili o ikome, kad smo već kod toga? On udahne. — Znam da ste ljuti jer sam vas prevario, gospođice Garner. Ali nije to ništa osobno. — Okrene lice nazad prema divljem oceanu. — Morao sam to učiniti. Zgnječim plastičnu čašu za vodu, razmišljajući o svojim riječima. Sjetim se kako je naporno radio u mome ružičnjaku. Pamtio imena biljaka. Uspijevao u sportovima. Toga se trebam prisjetiti, svih dobrih stvari za koje je sposoban. Mogu se samo nadati da će s tim nastaviti. Nije, naravno, postupao iz prkosa prema meni. Samo je sebe povrijedio. Uzdahnem. — Brad, ti si pametan. Bolji si od toga. — Krenem natrag na zabavu, ali zastanem i osvrnem se. Radi snažnog popodnevnog sunca lice mu se oznojilo, ali nije ga obrisao. Gleda prema vodi. Ne mogu pogoditi što osjeća. Moj je gnjev zauvijek nestao. Umjesto toga osjećam tugu. — Želim ti sve najbolje. Stvarno ti to želim. On se ne pomakne. Otvorim staklena vrata prema glazbi i glasovima što dopiru s proslave. Bradov se otac gotovo zabije u mene. — Zar odlazite, Gal? I dalje ispod očiju ima ogromne podočnjake, a lice mu je ispijeno. Zapravo mu je cijelo tijelo isušeno. — Prvi u obitelji koji će otići na fakultet! — Stavi ruke u džepove i gleda svoga sina koji sjedi vani. — Isplatilo se prihvatiti posao domara u školi. — Nasmije se polovicom usta. Ne razmišljajući, impulzivno ga zagrlim. 389 www.balkandownload.org

Na trenutak je ukočen, a onda me s nelagodom potapša po leđima. — Hvala vam, gospođice Garner. Hvala vam na svemu što ste učinili za nas. Brad se nije pomaknuo sa svoga mjesta na terasi okrenutoj prema oceanu. Nadam se da će me se sjećati kao nekoga tko je za njega navijao. Nadam se da će mi jednog dana poslati razglednicu s fakulteta. — Nije to ništa — kažem Bradovu ocu. Podignem ruku da pozdravim Georgea i Daru, koji me gledaju preko sobe.

390 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Rujan I baš kad ste pomislili da je prošlo vrijeme nametnika, evo ih nazad! Kako se povlače tople ljetne noći, mogle bi se vratiti lisne uši. Pripazite i na njih i na lisne pčele, koje će na vašem lišću ostaviti velike kružne rupe. Gusjenice će pojesti ružine pupoljke. U svakom slučaju, ovo je mjesec u kojem morate biti budni ili će vaš jesenji urod biti ugrožen.

391 www.balkandownload.org

linika za dijalizu nekako je pusta bez gospodina Waltersa. Novi ljudi dolaze neprestano, na njihovu žalost, ali gospodin Walters bio je konstanta. Veliki čovjek u bijelom. Sada kad smo prijatelji, jasno mi je zašto ga vole sve sestre. — Jeste li se u zadnje vrijeme čuli s Markom? — upitam sestru Sonyu, koja sjedi gotovo skrivena iza bijelog paravana. Ona odmahuje glavom. Osjećam se krivom. Nisam ga vidjela otkako smo prije gotovo dva mjeseca igrali karte. Škola je počela i ja sam ponovno postala zauzeta. Zabilježim si da ga nazovem. Doktorica Blankenship prođe pokraj prostorije za sestre. Zaustavila se kada me vidjela. Na putu je kući, već se presvukla iz doktorske kute. — Hej, doktorice — nagnem se kroz prozor i pozdravim. — Gal. — Lice joj se snuždi. — Upravo sam vas namjeravala nazvati. Promatram njezino blijedo lice. — Pretpostavljam da se ne radi o dobrim vijestima? Odemo do njezinoga ureda. Zatvori vrata i ne sjedne se za stol, nego u stolac pokraj mojeg. 392 www.balkandownload.org

— Gal — kaže. — Imam loše vijesti. Tijelo mi se ukoči. Nešto se dogodilo. Pravila za transplantaciju bubrega su se promijenila; nikada neću dobiti novi bubreg. Kosa joj je pala preko lica dok je glavu naginjala ustranu. — Gal, Mark Walters je jučer preminuo. Ne shvaćam što mi govori. Glupavo trepnem. — Prošli je tjedan dobio još jednu infekciju i nije se oporavio. Žao mi je. Ubrzano zatrepće. — Njegov će se pogreb održati u subotu. — Ali upravo sam ga vidjela — izleti mi, iako je od toga prošlo šest tjedana. — Kartali smo. — Žao mi je, Gal. — Posegne za olovkom i papirom, te zapiše ime crkve. Ruka joj se trese, pa joj je rukopis još gori no inače. — Učinili smo sve što smo mogli. — Curi joj na nos. Izvadim maramicu iz kutije na stolu. Ona ispuše nos. — Trebala bih kupiti malo kvalitetnije maramice, ove su baš grube. Obje se nasmijemo unatoč žalosnoj situaciji. Ona duboko udahne. — Oprostite, Gal. Trudim se, ne želim se emotivno vezivati za pacijente, ali ponekad je to nemoguće. — Znam. — Neka hladnoća mi koči prste. Srce ubrzano kuca u ušima. Uhvatim se za rukohvat stolca kako ne bih pala. Walters ne može biti mrtav. Uzmem komadić papira s adresom crkve i spremim ga u torbicu. — Ne brinite, Gal. Neću dopustiti da se i vama tako 393 www.balkandownload.org

nešto dogodi. — Pogleda u mene, s nekom novom snagom. Izgleda kao da govori istinu. Ali ono što je rekla, samo je njezino obećanje. Postoji razlika. Gurnem stolicu unazad. Osjećam mučninu u trbuhu. — Trebala bih započeti dijalizu. — Ispratit ću vas. — Ustane. Ugasi svjetla i zaključa vrata, dva puta provjeravajući kvaku. Čekam je i shvatim da mi se ruke tresu. Polako je slijedim van. Ona se zaustavi pokraj prostorije za sestre i znam da će im sada prenijeti vijesti. Vratim se u čekaonicu i odem u kupaonicu, zaključam vrata, kako to ne bih morala gledati.

394 www.balkandownload.org

a dan pogreba, te subote, padala je kiša. Neobično za ovo doba godine. Kada kiši na pogrebu, to nešto znači, ali ne se mogu sjetiti što. Kiša više sipi nego pada, toliko lagano da se niti ne trudim ponijeti kišobran. Waltersov pogreb je privatan obiteljski obred. Stojim u kući njegova sina na karminama, sama. Donijela sam tanjur s enchiladama i smjestila ga na kuhinjski stol s čipkastim stolnjakom, koji se iskrivio pod težinom ponuđene hrane. Mala je kuća dupkom puna ljudi, većinom starije životne dobi, ali i puno mlađih. Walters je imao mnogo prijatelja. Odsutno se zapitam koliko bi ljudi došlo na moje karmine. Waltersov sin Kevin priča s doktoricom Blankensbip. Ima tridesetak godina i jako nalikuje ocu, samo što umjesto čupe sijede kose ima pepeljasto plavu. — Tako je dugo bio bolestan — kaže. — Nekako mi je drago da više ne pati. Ove me riječi pogode poput strujnog udara. Znam da to ljudi uvijek govore nakon što premine netko tko je bio dugo bolestan. Ali sigurna sam da Walters još nije bio spreman otići. Ako i je patio, patio je kao borac. Izrazim svoju sućut Kevinu. — O vama je puno pričao — kažem. Kevin se sagne kako bi nam oči bile istoj ravnini. — Vi 395 www.balkandownload.org

mora da ste Gal. Kimnem glavom. — I ja sam o vama također čuo. — Spusti čašu vina na poklopac klavira. — Odmah se vraćam. Čekam dok doktorica Blankenship u tišini stoji pokraj mene. — Nije želio umrijeti, znate — kažem joj. — Patio on ili ne. — Znam. — Njezini hladni prsti nakratko mi stisnu ruku. Ona odluta, a Kevin se vrati noseći u rukama malenu plišanu životinju. Pingvina. — Rekao mi je da kupim pingvina i da vam ga dam. Spomenuo je nešto o tome kako se tope ledenjaci na Aljasci. Nasmijem se unatoč samoj sebi, uzimajući u ruke plišanu životinju. To je mladunče pingvina, donja je polovica siva, s velikim plastičnim očima, a napravljen je od nekog neopisivo mekanog materijala. Zamislim Waltersa na samrtnoj postelji kako se ne brine samo o tome da se pozdravi, već sinu sipljivo daje upute da gotovo nepoznatoj osobi nabavi plišanu životinju. Baš u njegovom stilu. A onda zamislim Waltersa u bijelom skafanderu kako se gega među pingvinima, a sige mu se formiraju na brkovima. — Želio je otići na Antarktik. Mogu zamisliti vašega oca s njegovom bijelom kosom na bijelome snijegu. Bio bi kamufliran na ledu. Kevin se nasmije, a onda obriše oči dok mu osmijeh blijedi. — To zvuči baš poput nečega što bi moj tata htio 396 www.balkandownload.org

napraviti. I pitao sam se zašto baš pingvin. — Izgleda da ću morati ja otići umjesto njega. — Privinem plišanu životinju na prsa. Kiša se vani pojačala, napokon se pretvorivši u nešto što bi čovjek stvarno mogao nazvati kišom. Grlim pingvina i gledam kako se kapljice razbijaju o prozor. Unutra, svjetla su upaljena tako da se svi mi reflektiramo u staklu, sjenke projicirane na drveće i travu stražnjeg dvorišta. I napokon se sjetim. Čula sam da kiši samo na dane kada se pokapaju dobri ljudi. Iako je Walters bio, njegovim riječima, poganin. Nasmijem se.

Nakon pogreba, u glavi mi počne pulsirati. Dođem kući i uvučem se u krevet i dalje u odjeći, a svejedno se tresem. Ne upalim niti jedno svjetlo. Riley pokuca na vrata. — Opet ti je loše, teta Gal? Progutam. Kada progovorim, glas mi je toliko tih da se mora nagnuti prema naprijed kako bi me čula. — Moglo bi se tako reći. Bit ću dobro. Riley nestane. Sunce se spusti. Ležim budna i gledam kako se sjene izmjenjuju. Smrt Marka Waltersa potresla me više no što sam htjela priznati. Kako da nastavim sa svojom dijalizom kada mogu umrijeti nakon transplantacije koja bi me trebala napokon 397 www.balkandownload.org

spasiti? Želim živjeti, ali sada mi se sve čini uzaludno. Zašto da se onda trudim prebroditi sadašnje tegobe? Oglase se koraci. Svjetla se upale. Pojave se Dara i Riley. Proviruju kroz vrata. — Gal? Jesi li u redu? — prošapta Dara. — Mogu li ti nešto donijeti? Odmahnem glavom. — Ma to je zbog onog čovjeka koji je umro — reče Riley. Prave suze sada se napokon pojave. Teku mi niz lice. Dara uđe i iz kutije izvadi maramicu. Obriše mi suze s lica. — Gal, ti nisi kao on. Izgleda tako zabrinuto s tim naboranim čelom da se želim uspraviti i prestati plakati. Ali ne mogu. Okrenem se leđima svojoj nećakinji i najboljoj prijateljici. — Bit ću u redu. Samo me malo pustite na miru. Kada sam se u ponedjeljak pojavila u školi, Dara i Riley bile su u hodniku i na zid lijepile plakate. Niže niz hodnik, George je radio isto. I doktor O'Malley. Rano je. Niti jedan učenik osim Riley nije još stigao, a glavni je ulaz i dalje zaključan. Jako jutarnje svjetlo prodire kroz prašnjave prozore. — Što se zbiva? Približim se Riley. Pitala sam se kamo je otišla. Ona skoči. — Teta! Prestrašila si me! Dara rukom udari veliku rolu ljepljive trake. — Gal, usred nečega smo. — Ali namigne. 398 www.balkandownload.org

— Nečega za tebe. — Riley mi doda letak.

MINJONI ZA TRANSPLANTACIJU KADA: petak, u vrijeme ručka, nakon škole ZAŠTO: prikupljanje novca za transplantaciju bubrega za gđicu Garner

Ostala sam bez riječi. Doktor O'Malley i George nam priđu. — Trebat ćeš i na godišnji — reče doktor O'Malley. — Ovo će ti pomoći. — Doktor O'Malley i ja kriva smo krvna grupa za tebe — kaže Dara. — Ali ja nisam — nasmije se George. — Krvna grupa 0. Univerzalni davatelj. — Da? — Ništa mi nije jasno. — Testirat ću se kao potencijalni donor. Još sam više bez riječi. Riley pljesne rukama. — Uspjeli smo. Napokon je ostala 399 www.balkandownload.org

bez teksta! — I znate što? Možda možemo organizirati zamjenu organa. Ja svoj bubreg dam nekome kome odgovara, a netko drugi da tebi svoj koji ti odgovara. — Dara zalijepi još jedan letak na zid. — Možemo uspjeti, Gal. Ovo je previše. To da mi netko — drugi ljudi — ovako žele pomoći... Ne znam bih li se smijala ili plakala. Skakala uvis... Umjesto toga, mirno stojim, otvorenih usta, nepomična. Moji prijatelji zabrinuto gledaju u mene. George se naceri i na moje olakšanje, progovori prvi. — Eto, uspjeli smo. Pronašli smo način da je ušutkamo. Tajna je bila u minjonima. Uzvratim osmijeh, gledajući u njegove vesele smeđe oči. Strpljiv je. Za nekoliko trenutaka, napokon mi se vrati sposobnost govora. — Samo sam sretna što ćemo napokon za nešto iskoristiti tvoju prekrasnu kuhinju. — Tko je govorio o mojoj kuhinji? — šali se. — Georgeova kuhinja. Dobra ideja, Gal. — Dara započne na prste nabrajati okuse kolačića. — Treba nam čokolada, vanilija, možda jagoda. — Mogli bismo napraviti jednu prelivenu čokoladom — doda Riley. — A nešto malo kreativnije, poput avokada ili slanine? — kaže Dara. — Samo ništa čudno — prosvjedujem, ali ona me ušutkava. Svi se pomaknu niz hodnik, udubljeni u razgovor o ukrasima i ostalim pojedinostima. Samo je George ostao. On pokaže na druge palcem, kao autostoper. — Idemo li, gospođice Garner? 400 www.balkandownload.org

Trepnem. Na moje iznenađenje, noge mi se pomiču same od sebe. Prema njemu. — Naravno, gospodine Morton. On mi preda rolu ljepljive trake.

401 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Listopad Život u južnoj Kaliforniji nije uvijek onakav kakvim se čini. Zime su blage, no tu su povremeni veliki šumski požari, da ne spominjemo potrese i zagađenje. Listopad je još uvijek vruć mjesec i zahtijeva dnevno zalijevanje. Ovo je posljednji mjesec u godini kad ćete nahraniti svoje ruže. Želite da započnu svoj zimski san i potom obnovu, pomlađivanje. Listopad je i mjesec brojnih sajmova ruža u ovom dijelu zemlje. Isprobajte sreću i pokušajte ubaciti neki svoj primjerak ili barem prošvrljajte kako biste vidjeli što je novo i uzbudljivo. Iznenadit će vas koliko će se novih vrsta ruža pojaviti i možda ćete poželiti da s nekom od njih isprobate sreću u svome vrtu. Ovo je i vrijeme u kojem treba obaviti ono što mnoge uzgajivače uznemiruje: riješite se zauvijek slabijih primjeraka. Ponekad, bez obzira koliko se brinuli i što činili, neke ruže naprosto neće uspijevati u vašem vrtu. Ne morate se sramiti. Iščupajte je, prebacite na neko drugo mjesto ili je poklonite. Iznenadit će vas kako ponekad najobičnija zamjena lokacije odjednom ružu koja je slabo napredovala pretvara u bujan grm.

402 www.balkandownload.org

meričko društvo ruža ove godine održava jesenji sajam i konvenciju u Los Angelesu. To je najvažniji sajam ruža na kojem sam dosad sudjelovala. Prijavila sam se za dva natjecanja, za Trofej društva za križanje ruža i na selekciju za idući Međunarodni pokus uzgajanja ruža u različitim klimatskim uvjetima. Na formular pišem ime pupoljka: Riley. Riley i ja dovezle smo se večer prije, s mojom ružom u rukama. Osjećam se kao da mi je u trbuhu zavezan Gordijev čvor, a kad sjednem za volan noge mi se pretvore u olovo. Dopustila sam Riley da vozi veći dio puta, a ja sam se pokušavala na svaki način opustiti. Ovoga puta ja sam bila ona koja pojačava glazbu što glasnije. Sajam se održava u Hiltonu kod Universalovih studija, u Studio Cityju. — Možemo li posjetiti i Universal Studios, kada smo već ovdje? — Riley upita čim stignemo u predvorje hotela, kao što sam i očekivala. Iza sebe vuče hladnjaču na kotačićima s ružom. Nisam se ni trudila skriti veliki natpis — Riley — koji sam izradila. — Vidjet ćemo. Ako pobijedim, onda sigurno. — Mislim da se meni sreća osmjehne upravo kad ti izgubiš — reče Riley. — Vjerojatno — kažem. — Kvragu, ako ovoga puta 403 www.balkandownload.org

izgubim, mogla bih postati toliko depresivna da te odvezem u Vegas. — Ali ja sam previše mlada da bih se kockala. Slegnem ramenima. — Hja, onda nemaš sreće. — Ma, teta! Iste se sekunde osjećam kao doma. Predvorje ima prozore koji se protežu dva kata i zaobljeni su pri vrhu te podsjećaju na staklenik. Dugi luster obasjava prostoriju i veliki aranžman ruža ispod njega. Riley odbije liftboja koji joj pokuša uzeti hladnjak, te ga sama odvuče niz predvorje. Pritisne gumb na dizalu. — Možemo li barem otići u CityWalk da malo razgledamo? Hotel je spojen s tim gigantskim trgovačkim centrom, prepunim skupe zabave i opcija za večere. — U redu. Ali osim večere, morat ćeš za sve ostalo trošiti svoj džeparac. Sajam je sljedećeg jutra u velikoj balskoj dvorani. Sve obasjavaju dva velika lustera na stropu. Tepih je točkast kao da su po njemu crne masline, a kad predugo u njega gledam, uhvati me vrtoglavica. Riley je obukla svjetloljubičastu polo majicu, u čast Hulthemiji, s kaki hlačama i odgovarajućom ljubičastom trakom za kosu s bijelim prugama. — Pretvaraš se u pravu šminkericu iz elitne škole — zafrkavam je. Ja sam preko svojih kaki hlača obukla kardigan s uzorkom rombova u raznim pastelnim bojama. Znala sam da će klima biti pojačana. Po prvi put izgledamo kao da bismo mogle biti u rodu. Redovi stolova već su postavljeni, svaki s bijelim 404 www.balkandownload.org

stolnjakom i brojem. Ja sam dobila broj 110, te odem potražiti svoje mjesto dok me Riley prati vukući hladnjak. Hrpe ljudi uokolo trče, zaposleno postavljaju brojne izloške i zrak je gust od mirisa ruža. Sladak i mošusan. Pikantan i voćni. Breskve, kruške, jagode. Med i mlijeko. Čaj. Crveno vino. Papar. Njuh mi je kao u lovačkog psa na tragu divljači. Svaka ruža koju vidim savršeno je oblikovana, najbolji primjerak svoje vrste. Izlošci su pažljivo sastavljeni, svaki cvijet izgleda kao da je upravo ubran s rosnog grma. Prostorija izgleda poput vjenčanog raja. Ovo je najveći sajam na kojemu sam do sada bila. Moja kategorija hibridnih ruža ima tridesetak natjecatelja. Na drugoj strani prostorije uočim Byronovu glavu. On kimne jednom, ja isto zauzvrat. Neka najbolja ruža pobijedi. Riley i ja pronašle smo stol 110. Otvorim hladnjaču i vadim ružu. Zapakirala sam je u podlogu od stiropora i odahnula kad sam vidjela da je i dalje uspravna u svojoj posudi. Izvadim je i smjestim u veću keramičku posudu koju je Dara izradila za ovu prigodu. Posuda je prekrasna, s metalik tonovima zlatne, srebrne i zelene. Tako lijepo naglašava boje Hulthemije. — Raku? — upita Riley, okrećući posudu. — Tako je. — Nisam sigurna što znači “raku”, osim što mi je Dara rekla da se tako zove ta vrsta keramike. Izvadila ju je iz vruće peći i stavila u stari bubanj s uljem prepun piljevine. Riley rukom prijeđe preko Darinog djela. Ispravim natpis koji sam zakvačila za biljku. Činim sve, jedino ne 405 www.balkandownload.org

pokazujem na njega rukom. Napokon je primijetila. — Zar to piše “Riley”? — Da se radilo o zmiji, već bi te ugrizla. — Pomaknem se iza stola. Ona u tišini promatra lončarski rad i Hulthemiju. Ruža je danas stvarno u svome najboljem izdanju. Pupoljci su procvali u mnoge slojeve latica, bilo ih je dvadeset i šest kada sam zadnji puta brojala. Bijela iskače s ljubičaste podloge kao da se radi o nepravilnim prugama na slatkišu, a sredina srca je šokantne tamnoljubičaste boje umjesto crvene. Vidim da se pojavljuje još pupoljaka, a nije još postala previše grmolika, kakva bi Hulthemia bila u divljini. Njezini su listovi raskošno tamnozeleni, a peteljka se ističe jer je žute boje poput kanarinca. Pomirišem najbliži pupoljak. I miris je postao zreliji. Zelene jabuke, vanilija, podton kajenskog papra. Kao da se nalaziš na odjelu začina u supermarketu i u rukama držiš pitu od jabuka. Slatko, ali ne previše slatko. Baš kao Riley. Ali ne bih joj to nikada rekla. Bilo bi joj toliko neugodno. Mislim da je to najbolja Hulthemia koju sam ikada vidjela. Možda i najbolja ruža. Nježno dotaknem latice. — Prekrasna je, teta — reče Riley. Kimnem glavom. — Hvala što si je spasila, Riley. — Ali ipak si ti ta koja ju je stvorila. — Nježno mi se nasmije i vrati se iza stola. Zajedno sjednemo na slabašne preklopne stolice i gledamo kako ljudi dolaze i dive se 406 www.balkandownload.org

cvijetu. Mome cvijetu. Privlači ih kao da su pčele. Ako su suci već bili promotriti cvijet, nisam toga svjesna. Toliko je ljudi došlo do stola, neki s fasciklima, mnogi s fotoaparatima, postavljali pitanja i nešto bilježili; bilo tko od njih mogao je biti sudac. Prilazi gospođa Lansing, ona je definitivno sudac. Danas na sebi ima odijelo boje breskve, a ispod krem bluzu s volanima, dok su joj štikle gotovo deset centimetara previsoke za ljudsko biče, a najlonke neprirodno tamne. Ona blista, a na zubima ima razmazanog ruža. — Gal. Moj Bože. Kako mi je drago da vas vidim i dalje na nogama. — Još nisam mrtva — kažem, samo napola u šali. Ona problijedi. Ljudi ne znaju da ćeš vjerojatno biti stalno depresivan ako se ne šališ na račun smrti, a u situaciji si poput moje. No, morbidne šale neke ljude izbace iz takta. — Baš dobro — ona kaže slabašno. Na nos stavlja naočale koje joj na lancu vise oko vrata i gleda ružu. U dubini grla napravi čudan zvuk poput neke ogromne kokoši. A upravo na to i sliči, s tim svojim ogromnim prsima koja se sužavaju u sićušne nožice. Riley i ja nacerimo se jedna drugoj. Njezina usta izravnaju se u ružnu liniju. Počne nešto brzo zapisivati na papir koji joj se nalazi na fasciklu. Okrene listić za sudačko ocjenjivanje i još toga zabilježi. Počinjem se osjećati nelagodno. Svo to zapisivanje sigurno nije dobar znak. Još troje sudaca prilazi. Naravno. Na sebi imaju pločice s imenima, a duge zelene lente vise im s ramena. Nasmijem 407 www.balkandownload.org

se i pozdravim ih. Gospođa Lansing nije se ni pomaknula. Suci ugledaju moj cvijet i postanu jako ozbiljni. Jedan od njih, čovjek od šezdesetak godina sa sijedim gustim brkovima, upita: — Kako ste postigli ove pruge? Zazvoni mi mobitel. Georgeov broj. Srce mi počne jače lupati. — Ispričajte me — kažem sucu. Postoji samo jedan razlog zašto bi me sada nazvao. Da mi otkrije rezultate kompatibilnosti bubrega. — Pazi na naš stol, Riley. — Odlazim nekoliko koraka dalje, ne obazirući se na suce, ne obazirući se ni na što osim potrebe da pronađem neko malo tiše mjesto. — Halo? — kažem i mičem se ubrzano iz dvorane. — Gal. George je. — Dobio sam rezultate. Par puta duboko udahnem, naslonivši se na zid. — Pa, što čekaš? Da čujem. Osjetim ogromno žaljenje s njegove strane prije negoli je uopće prozborio i jednu riječ. — Žao mi je, Gal. Trepnem gledajući u plafon. Potonem na pod. Kvragu. Nisam ni znala koliko jako želim njegov bubreg. Koliko sam očekivala da će se poklapati. Koliko bi to bilo savršeno rješenje, ravno pred nosom. — I ostali profesori koji imaju krvnu grupu 0 pristali su se testirati — reče on. Progutam. Glas me opet ne sluša. — Objavit ćemo potragu u školi, u crkvi, na Twitteru. Postavit ćemo lančani sustav donora. Ništa ne brini, Gal. — Njegov glas, topao i zabrinut, donekle me tješi. Zamisli. George sve ovo radi za mene! — Neopisivo sam zahvalna — uspijem prozboriti. — 408 www.balkandownload.org

Hvala ti. Poklopim slušalicu i minutu ostanem sjediti, noge sam privukla glavi i na njih spustila čelo. Večeras ću otići u centar za dijalizu, tu u Los Angelesu. Naša će hotelska soba biti prazna; ne bih se osjećala ugodno da Riley sama ostane u hotelu, daleko od mene i daleko od kuće. To ću morati ponoviti preksutra, dva dana nakon toga i tako dalje unedogled, i tijekom odmora i tijekom radnih dana, privlačeći dotle infekcije kao crna odjeća mucice. Nisam sigurna koliko ću još dugo moći nastaviti. Koliko dugo želim nastaviti. Ljudsko tijelo ima točku na kojoj se slomi. Shvatim kako se ne mogu natjerati ustati. Nitko od desetaka ljudi koji prolaze pokraj mene ne pita trebam li pomoć. Ne krivim ih. Svi su zabrinuti za svoje vlastite ruže i što će suci o njima reći. — Hej. — Riley mi trese koljeno. — Teta! Podignem glavu i pogledam je. Lice jadne djevojke išarano je borama brige. Zbog mene će prebrzo dobiti bore. — Oprosti, Riley. — Podignem ruku. Ona me povuče gore. — Samo sam trebala sjesti na trenutak. Ona razmisli o tome bi li trebala prihvatiti takvo objašnjenje. Počnem hodati prema stolu. — Je li se dogodilo što zanimljivo dok me nije bilo? — Suci su uzeli tvoju ružu — reče Riley, skačući ispred mene i hodajući unazad kroz gomilu koja u toj naguranoj prostoriji traži barem malo prostora na kojem se može disati. Ništa mi nije jasno. — Kako to misliš? 409 www.balkandownload.org

— Uzeli su je. Čovjek s brkovima. — Dade mi potvrdu. — Kasnije je moraš pokupiti. Gurnula sam ružičastu potvrdu u džep. — Što to znači? — Riley upita. — Ne znam. Nikada mi se prije nije dogodilo tako nešto. — Naš je stol doista prazan, izuzev velike brojke 110. Izgleda prazno i tužno. Riley me uzme za ruku. Jednom manja, sad joj je ruka veća od moje. Blago me povuče. — Idemo se odmoriti, teta Gal. Ne bi ona trebala voditi mene, ovo dijete u odraslome tijelu. Želim joj to i reći. Ali previše sam umorna. Slijedim je prema izlazu iz dvorane. Dajem sve od sebe da se trgnem iz ovog užasnog raspoloženja, ali neprestano se vraćam na Georgeovu vijest. Nazivam mamu. — Već sam na putu prema vama — kaže hitro. — Ne, mama. — Gal, daj mi da barem to napravim za tebe. Ostat ću večeras s Riley kako se ti ne bi morala brinuti. Čujem kako je zalupila vrata od auta. — Već sam u autu. Udaljena sam samo dva sata vožnje. Sada ne možeš ništa više učiniti. — Onda poklopi slušalicu.

410 www.balkandownload.org

odjela nagrada održava se u balskoj dvorani. Nakon toga bit će banket koji ću propustiti. Nadam se da će mama barem stići dovoljno rano da joj dam svoju kartu; naposljetku, uključena je u cijenu. Riley i ja stigle smo kad je većina mjesta već bilo zauzeto. Dio mene misli da je sve ovo uzaludno i da bih trebala ranije krenuti na dijalizu. Jedina stvar koja me drži ovdje je Riley. Ona se naceri, uzbuđena. — Mislim da je ovo dan za Riley! — pjeva. I ja smognem osmijeh. — Nadam se. Gospođa Lansing ustaje i uzima mikrofon. Kako to da je ona uvijek ta koja vodi ovakve događaje? Nije ni čudo da nikad ne pobijedim. Odavde, iza svih visokih glava, vidim samo vrh njezine frizure. — Dobrodošli na dodjelu nagrada — kaže toplo, što izazove velik aplauz. Svjetla su prigušena i projekcija iza nje prikazuje aranžman, paletu ruža. — Molim vas, suzdržite se, nemojte pljeskati sve do kraja, kada se na pozornicu popnu svi pobjednici. Treće mjesto za kategoriju palete, Cynthia Aguirre! — Nastavi do prvoga u kategoriji, a kad se svi pobjednici popnu na pozornicu, zaplješćemo. Neko me nježno lupi po leđima. Winslow Blythe, heroj svih uzgajivača! — Vidio sam vašu ružu. Kakva ljepotica! 411 www.balkandownload.org

— Koristila sam vaš recept za gnojivo — kažem. — Hvala vam. — Ma, ništa. — Odmahne mi poput zaposlene pčelice. — Jeste li i vi jedan od sudaca? On odmahne glavom. — Ma ne, prestala bi za mene sva zabava na ovim sajmovima. Ja sam natjecatelj. Uvijek bio i uvijek ću biti. Morat će me iznijeti na nosilima prije nego što odustanem od izlaganja. Uzdahnem. — Da sam barem i ja zadovoljna samo izlaganjem. On se nagne prema meni urotnički, spustivši glavu toliko blizu da mu u dahu osjetim pepermint. — Pričekajte dok prvi puta ne pobijedite. Postat ćete ovisni do kraja života. Riley začudo ne ode po nešto za jelo. Sjedi pokraj mene, grize zanokticu i izgleda sve nervoznije, onako kako se i ja osjećam. — Najbolja Hibridna čajna ruža! — objavljuje voditelj — Najbolja Floribunda Bloom! Najbolji grm! Plješćem dok me ruke ne zabole. Napokon dođu i do moje kategorije. Najbolja hibridna ruža. Treće mjesto završi kod nekoga koga ne poznajem. Riley me primi za ruku. — Hajde! — Nervozno poskakuje s noge na nogu, slijeva nadesno. Spustim joj ruku na rame. Odjednom sam veoma smirena, kao da je ona preuzela svu moju nervoznu energiju i za mene je izgara. — U redu je, Riley. — Čak i ako moja ruža ne dobije niti jednu nagradu, to neće promijeniti činjenicu: ta je ruža pobjednica. Ponovno ću je proizvesti i prijaviti na sve sajmove u idućih nekoliko 412 www.balkandownload.org

godina. Danas joj neće biti jedina prilika da zasja. Pozornost ponovno usmjerim na pozornicu i slušam. — Drugo mjesto. Byron Madaffer i njegova narančasta Hulthemia, Tequila Sunrise! — Byron je na pozornici za otprilike pola sekunde i izgleda iznenađeno. Riley me primi za ruku. — Prvo je mjesto danas jako važno, dame i gospodo. — Gospođa Lansing dramatično zastane ispod reflektora. — Prvo mjesto također osvaja i mjesto u pokusima Američkog društva ruža koji će započeti već ove godine u Američkom centru ruža u Shreveportu, u Louisiani. Svi plješću i navijaju. Osim mene. Stojim prikovana za svoje mjesto na tepihu. — Prvo mjesto ide Galilee Garner za njezinu spektakularnu ljubičastu Hulthemiju po imenu Riley! Fotografija moje ruže Riley pojavi se dva metra visoka iza gospođe Lansing. Kolektivni uzdah prolomi se iz publike, a nakon toga aplauz. I još aplauza dok se približavam pozornici. Osjećam se poput mlade na vjenčanju. Kimam glavom ljudima, nekima ‘dajem peticu’, negdje bljesne blic fotoaparata. Moj je mladoženja ta sjajna zlatna medalja koju gospođa Lansing drži u rukama. — Riley će dvije godine biti predmet pokusa u Američkom centru ruža — objavljuje konferansje. — Čestitam — reče gospođa Lansing s iskrenom toplinom u glasu, nesumnjivo počašćena odobravanjem publike. Preko glave mi stavi medalju. Ukočeno zauzmem mjesto pokraj Byrona. Najradije bih mu isplazila jezik i pokazala prema svojoj medalji. Čini se da ne možeš mene pobijediti, Byrone Madaffer. Oboje ne 413 www.balkandownload.org

mičemo pogled s publike. Fotograf nam kaže da se nasmijemo i zaslijepi me blicom. — Nasmij se, teta! — čujem Riley kako se dere iza fotografa i vidim je kako glasno plješće i umire od smijeha. Zbog bljeskova blica izgleda kao da je na usporenoj snimci, kosa joj leti uokolo, presretna je. I nasmijem se. Sve teškoće nestanu. Zaboravim na svoj bubreg i na dijalizu, a pogotovo na Byrona. Nasmijem se s bezbrižnim zadovoljstvom kakvo nije na mome licu viđeno od fotografija iz djetinjstva, vremena kada me nije bilo briga kako izgledam, prije negoli sam se razbolila. Bljeskovi prestanu. Byron mi pruži ruku te se brzo i čvrsto rukujemo. Na njegovom licu nema tragova neprijateljstva. Ali ni traga veselja. — Kraljica Sajma valjda slijedi! — kaže živahno. — Čestitam od srca. — Hvala. — Kraljica Sajma privući će veliku pozornosti. Bio bi to idealan scenarij. Ali dobila sam ono po što sam došla. Mjesto u pokusnome vrtu. — Ako želiš — počne Byron polako — možeš mi dati pelcer... Buljim u njega, ne razumijem što želi reći. — Možeš mi dati pelcer pa ću i ja započeti pokuse na svojoj farmi. Byron me oprezno gleda i dalje rezervirana izraza lica, očekujući, nesumnjivo, nekakav ispad. Možda se čak nada ispadu, uzevši u obzir njegovu drsku ponudu. Ovog čovjeka uopće ne razumijem, o njemu mogu sa sigurnošću reći samo ovo: neću ga nikad razumjeti. 414 www.balkandownload.org

— Mislim da neću — kažem napokon. Podignem ruku pozdravljajući publiku. Byron je već zaboravljen. O njemu više ne razmišljam, umjesto toga, pitam se kada će mama stići. — Vidimo se prije ili kasnije — dobacim odlazeći. On jednom kimne glavom. Posvetim pažnju nećakinji i ljudima koji me okružuju i stišću u gomilu poput zagrljaja, nudeći svoje iskrene čestitke. Mama nije stigla u hotel do večere, što je za mene bio brzi burrito sa štanda. Srele smo je u predvorju, kad sam već krenula na dijalizu u lokalnu kliniku. Zgrabi me za ramena. — Jesi li u redu, Gal? Treba li ti nešto? Treba li te odvesti? — Dobro sam, ne, i ne. — Nasmijem se njezinoj zabrinutosti. Neću dopustiti ničemu i nikome da mi pokvari ovo dobro raspoloženje zbog uspjeha. Previše sam se trudila kako bih ga stekla. Mama pogleda medalju koja mi visi na prsima. — Jesi li osvojila Kraljicu Sajma? — Nisam. — Ispričam joj sve o pokusima ruža. Moja će ruža ostati na sajmu. Presadit će je u novu podlogu i poslati u više vrtova po Sjedinjenim državama da bude isprobana u svim mogućim klimatskim uvjetima. — Imamo velika očekivanja za Riley — sudac s brkovima rekao mi je kada sam preuzimala medalju. — Ova bi Hulthemia mogla biti iduća ruža koja se probila. Njegovu sam ruku protresla snažnije nego ijednu do 415 www.balkandownload.org

sada u životu. — To su upravo vijesti kojima sam se nadala, gospodine. A sada moja sjedokosa mama ispusti krik poput malene djevojčice koja je pojela previše rođendanske torte. Svi u predvorju okrenu se prema nama kada ona počne oko mene plesati ringe-ringe-raja. Riley se odmakne od nas i sjedne na stolicu, praveći se da nema pojma tko su one dvije lude gospođe. — U redu je, mama. — Ispružim ruku kako bih je zaustavila. Mama stane, zapuhala se, a obrazi su joj rumeni i napuhani poput vjeveričinih. — O Bože, zar jedna majka ne može ni proslaviti a da se svi ne uzrujaju? — Ne na takav način. — Nasmijem joj se. Neobičan zvuk natjera me da pogledam uvis. Netko sporo vuče noge, i tupi udarac. Winslow Blythe sporo hoda predvorjem. Ima štap za hodanje s teniskom lopticom na kraju, zato sam čula taj čudan zvuk. Nisam ga prije vidjela sa štapom. Uz njega hoda čovjek tridesetak godina mlađi od njega, koji nosi putne torbe. Winslowova su ramena spuštena i mršava, a onih par dlaka na njegovoj glavi sve su raščupane. Po prvi puta, Winslow se ponaša u skladu s godinama. — Winslow! — Požurim prema njemu, ostavivši majku i Riley iza sebe u predvorju. On stane i naceri mi se, a magle nestane s njegovog iscrpljenog izraza lica. — Još jednom vam čestitam, gospodična! Kažem vam. Kakva ruža. Dodijelio bih joj titulu Kraljice. Možda bih i 416 www.balkandownload.org

trebao postati sudac. — Nagne glavu ustranu. — Iako, znate, osvojiti titulu Kraljice Sajma nije sve. Po mome je mišljenju važnije dobiti mjesto u pokusima. Nešto oko Winslowa čini me sretnom iznutra. Kao da me otvara, potpuno suprotno od onoga kako sam se osjećala pokraj Byrona. Nasmijem se. — U pravu ste. Više sam nego sretna s nagradama. Kraljica Sajma bila bi super, ali sada Riley ima pravu šansu da se zapravo iskaže. Pročistim grlo prije negoli nastavim. — Imam jedno pitanje za vas. — Oklijevam, iznenada prestrašena. Prestrašena da će odbiti. — Biste li možda željeli pelcer moje Riley? Kako biste je isprobali u vlastitom vrtu? Nakloni se toliko nisko da me strah da će mu se štap omaknuti ispod njega. — Bila bi mi čast, gospođice Garner. Vratim se majci, koja sjedi prekriženih gležnjeva s rukom oko Riley. Riley izgleda znatno sretnije nego kada sam ih napustila, jedva kontrolira širok osmijeh koji joj se pojavio na licu. Mama potapša stolicu pokraj svoje. — Moram ti nešto drugo reći, draga. Nisam željela da o tome razmišljaš tijekom sajma pa da ti pokvari zabavu. Sjednem. Čekam. Mamino se lice zacrveni. Pogleda oko sebe, kao da nešto traži. — Becky posao napokon dopušta da se vrati u Kaliforniju. — Ne razumijem. — Mozak mi odbija procesuirati riječi koje joj izlaze iz usta, kao da je mama odjednom počela govoriti nekakvim svemirskim jezikom. — Tvoja se sestra vraća kući. — Mama se okrene prema 417 www.balkandownload.org

Riley, a meni dobaci: — Bolje da kreneš na dijalizu. Zakasnit ćeš.

418 www.balkandownload.org

ecky se pojavila za tri dana, puni dan nakon što smo je očekivali. Uobičajeno kašnjenje. Označim to na mentalnoj listi sestrinih nedostataka. Taksi se pojavio pred mojom kućom oko sedam navečer. Riley, koja je prethodna dvadeset i četiri sata provela sjedeći pokraj vrata, izleti van derući se. Na sebi ima narukvicu s privjescima koju joj je poslala mama, a onu koju sam joj ja darovala na drugom zapešću. — Mama! Ostavljam im trenutak nasamo. To ne znači da ih ne gledam kradom kroz prozor dnevnog boravka, nekoliko koraka udaljena od prozora kako ne bi bilo šanse da me uoče. Becky izađe iz auta, obučena u začuđujuće dosadan gornji i donji dio trenirke, kose zavezane u rep. Ne licu nema šminke. Njezino lice, koje je bilo toliko koščato kada sam je zadnji put vidjela, ponovno se popunilo. Ona privuče Riley k sebi, opet je odmakne, i onda primi Rileyno lice u dlanove. Jednostavna fizička privrženost, ono što je meni toliko tešku iskazati. Riley kaže nešto, Becky zabaci glavu i nasmije se, veliki opušteni osmijeh koji pokaže sve njezine široke bijele zube. Spotaknem se prema natrag. Moram se maknuti s 419 www.balkandownload.org

prozora. Odem u svoju sobu, za sobom zatvorim vrata i sjednem na krevet. Začujem šum kao da voda teče ili je uključena mašina za suđe pa pažljivije poslušam. To je šum moje krvi kako struji, a srce bubnja u ušima. Posegnem za telefonom. Moram nazvati Daru, trebam njezin poticajni govor. Ili mamu. Ili čak Georgea. On ima iskustva s pomalo sluđenim, nestabilnim ljudima koji ti žele oduzeti nešto do čega ti je stalo. Slika Becky i Riley kako se grle plamti u mojim mislima. Možda sam zapravo ja ta koja želi nešto što Becky ima, a ne obrnuto. Netko kuca na vrata. — Teta? Stigla je moja mama — Riley kaže s druge strane, a glas joj je onog umirujućeg tona koji koristi i moja mama. Čujem kako nešto šapuće Becky, vjerojatno joj priča kako teta Gal nekada ima lagane ispade, ništa zabrinjavajuće. Otvorim vrata. Moja sestra stoji udaljena pola metra od mene. Bjeloočnice joj se čisto sjaje u prigušenom svjetlu, dva tvrdo kuhana uskršnja jajeta. Lice joj se raširi u osmijeh. — Gal! — Korakne prema meni i zagrli me. Zagrlim i ja nju, jedva. Na dodir djeluje mišićava i lagana. — Vježbala si? — Zgrada u kojoj sam živjela ima unutarnji bazen. — Korakne unazad i nasmije se. Doslovno blista. — Mora da si iscrpljena — kažem. — Želiš li prileći? — Ne, hvala. Spavala sam u avionu. — Becky se osvrne po dnevnom boravku, pogleda slike ruža na zidovima, nove slike Riley. Riley pokraj katapulta. Riley na poslu u rasadniku. 420 www.balkandownload.org

Ukočim se. — Oh. — Nisam popila tabletu — kaže Becky. — Uvijek zaspim u avionu. Zbog visine, valjda. — Dobro da nisi pilot. — Riley je prestala slijediti mamu naokolo, ali ne skida oči s nje. Kad je Riley bila novorođenče, zabundana u svojoj nosiljci ili u nečijim rukama, radila je upravo to isto. Fiksirala pogled na svoju majku s intenzitetom koji bi iznenadio svakoga tko mu je svjedočio. Njezine male oči uperene u Becky dok se ona kretala po sobi, kao da je pokušava mislima natjerati da se vrati. Riley ponudi Becky da je odvede u restoran. — Želiš li nam se pridružiti, teta? — pita Riley, samo onako, tek da pita. Ubrzano. Zaboravila me. — Samo vi idite — odmahnem im. Ne želim im držati svijeću. Dok ih nije bilo, izvadila sam albume s fotografijama. Počevši od moga djetinjstva; Becky i ja, toliko bliske u godinama, toliko različite. Moje okruglo natečeno lice zuri iz svake fotografije, bolno ga je gledati, zbog sjećanja povezanog s njima. Becky se vedro ceri čitavo djetinjstvo. Plazi mi jezik. Do jedanaestog rođendana postaje potištena i povučena. Riley i Becky nisu se dugo vratile doma, tek oko osam sati. Podignem pogled s reprize Herculea Poirota na televiziji. — Bolje da se opereš i spremiš za krevet, Riley — kažem smireno, iako iznutra vrištim. — Sutra je škola. 421 www.balkandownload.org

Becky kimne glavom svojoj kćeri, koja neodlučno stoji na vratima. — Hajde. Poslušaj tetu. — Ako nas zatrebaš — kažem Riley — bit ćemo vani u stakleniku. Trebam popričati s Becky nasamo, negdje gdje nas Riley ne može čuti. Ne mogu više podnijeti ovo pretvaranje. Pretvaranje da se pridržavamo svih finih detalja bontona. Eksplodirat ću. Dvije vertikalne crte pojave se između Rileynih obrva dok gleda malo u mene, a malo u svoju majku. Obje joj se istovremeno nasmijemo, pretvarajući se da smo dvije sretne sestre, sve dok Riley tiho ne kimne glavom i povuče se u kupaonicu. Becky me slijedi van. Kasne listopadske noći su hladne i malo se tresem u svojoj laganoj pletenoj vesti; previše sam se žurila da bih uzela jaknu. Mladi mjesec baca prigušeno vodenasto svjetlo dok hodamo po šljunčanome putu. — Puno si od ovog vrta napravila — primijeti Becky. — Sve ove ruže... Nisam bila tu otkako si kupila ovu kuću. — Toliko dugo? — Nisi me nikada pozvala. Mama i tata sa mnom slave svaki Božić, jer Becky ima barem Riley dok ja nemam nikoga. Rekla sam Becky kad je Riley bila mala da bi i ona trebala doći. — Uvijek je postojao otvoren poziv na Božić. — Nema dovoljno mjesta. — Dala bih ti da spavaš u mom krevetu. Becky napravi zvuk poput razočaranog mišića. — Mama to ne bi dopustila. 422 www.balkandownload.org

Upalim svjetla u stakleniku. Becky stoji trepćući u nenadanoj svjetlosti, te počne šetati niz redove ruža. — Ovo je stvarno impresivno, Gal. Pravi si pogon tu pokrenula. — Pa da, tako kažu. — Odjednom se osjećam ponosno, zadovoljna sestrinim komplimentom. Sjednem na stolić s kotačima dok ona kruži okolo, ne trudim se pokazivati i objašnjavati. Neka samo gleda. Doista se čini smirena, moram priznati. Njezin je um najoštriji otkako je bila trudna s Riley. Ali, podsjećam samu sebe, nije da sam je otada puno puta vidjela. Vrati se k meni i sjedne na drugi stolčić. Licem smo u lice, meni je s mojom visinom ugodno na malenom stolčiću, dok Becky izgleda pomalo stisnuto, kao da se nalazi u učionici vrtićke skupine. — I onda — kaže ona. — I onda — odgovaram. Znam što će sljedeće reći, prije negoli su te riječi izašle iz njezinih usta. — Želim da se Riley vrati sa mnom. — Vrati kamo? — U San Francisco. Natrag kući. Okrenem se. Gledam u prazne posude za mladice. Idućeg će mjeseca biti ispunjene, u njima će biti posađeno novo sjeme. Novi će ciklus započeti. — Mora da se šališ. — Ne šalim se. — Becky se nagne bliže prema meni. — Gal. Prekinula sam piti tablete. Nisam alkohol ni primirisala. Niti travu. Odmaknem se. — Gal, čista sam. Već sam neko vrijeme čista. Dobro sam. — Pogleda prema svojim rukama. — Nedostajala mi 423 www.balkandownload.org

je. Više no što sam očekivala. — Kao što ti je nedostajala kad je bila kod oca? — Ne mogu pogledati u nju jer ću se slomiti. Spustim ruku na drveni okvir i osjetim njegove ivere na dlanu. — Nisi joj bila dobra majka godinama. Becky ne kaže ništa, toliko je dugo tiha da se okrenem provjeriti spava li. Gleda me smireno, a oči su joj velike i raširene. — To je istina — prizna. Ustanem. — Znaš što mi nije jasno? Kako ti, ti koja imaš sve, zdravlje, inteligenciju i izgled koji bi nekom drugom mogao biti dovoljan za tri životna vijeka, kako si mogla sve to odbacivati? — Govorim glasno, ali smireno. — Gal. — Moja sestra proguta. — Znam da ti je bilo teško, ali ni meni nije bilo lako. — Što je to tebi bilo tako teško? To što je s tobom bilo sve u redu? — Ne mogu izostaviti sarkazam. Becky se ponaša kao žrtva. Više to ne mogu podnijeti. — Tvoja bolest. — Becky sada stoji, odmiče se od mene. — Uvijek je bilo kako god si ti htjela, bilo što. Za mamu i tatu ti nisi mogla pogriješiti. Kvragu, čak i ako sam htjela veći džeparac, morala sam tebe zamoliti da ih pitaš. Meni bi rekli ne, ali tebi ne bi nikad. — A ti bi mi dala postotak. — Nasmijem se, pomalo posramljena. Moje je roditelje bilo tako jednostavno izmanipulirati da nisam ni shvaćala kako im to činim. Oduvijek je bilo tako, oduvijek. Becky se kiselo nasmije. — Da. A mene, mene su puštali na miru. Nisam bila bolesna, tako da nije bilo važno hoće li netko doći na moj koncert ili me odvesti na nogometni trening. Uvijek je postojala iduća godina. — 424 www.balkandownload.org

Muka joj se očita na licu. — Znaš li koliko sam vremena provela sama, ispred televizora, dok si ti bila u bolnici? Sjetim se kako sam bila ljubomorna na sestru zato jer može ostati doma, što ne mora svaki drugi dan doktoru. — Barem nisi išla u bolnici gdje te režu i bodu iglama — dodam. — Barem si narasla do pune visine. I imaš kćerku. Becky se zagleda u mene. — Znaš li koliko sam se morala mučiti da privučem malo roditeljske pozornosti? Kvragu, kada sam pala s onog drveta, mama je rekla samo “Prestani cviliti. Tebi će barem uskoro biti bolje.” — Nije to rekla. — Odbijam se suočiti, ne prihvaćam njezine riječi kao istinite. I dalje sve to ne opravdava ono što je radila. Becky uzdahne. — Parafraziram. — Je li ti terapeut rekao da mi to kažeš? Trepne. — Gal. Nemoj biti tako gruba. Nastavim. — Nisam gruba. Ne možeš takvim objašnjenjima opravdati činjenicu da si upropastila Riley djetinjstvo. I dalje je to tvoja krivica. Ničija osim tvoja. Trebala bi vidjeti koliko je daleko dogurala. Ne možeš opet sve to odbaciti. Ne sada. — Misliš li da ne znam to i sama? — Glas joj se sada povisi. — Misliš li da ne razumijem koliko sam sve zeznula? Razumijem. Ali, imam vijest za tebe: ne mogu se vratiti nazad u prošlost i sve izbrisati. — Glas joj pukne. — Sve što sada mogu jest da pokušam u sadašnjosti popraviti ono što imam. U sadašnjosti. Pogledam u sestrino lice, očekujući da ću vidjeti suze. Ali, nema ih. Brada joj je uzdignuta, vilica stisnuta. Spremna je za produženu bitku. 425 www.balkandownload.org

— Ja sam njezin zakonski skrbnik — kažem. — Ja sam joj roditelj — reče Becky. — Dovoljno je odrasla da sama izabere. Osvrnem se po stakleniku. Ruže formiraju šipke iz kojih će nastati novo sjemenje. Razmišljam o svim onim satima koje je Riley provela ovdje radeći sa mnom. Progutam. — Samo da znaš, bilo bi mi i samoj draže da sam i ja bila zločestija u djetinjstvu. Nasmije se sjetno. — Znam. Stojim neodlučna. Po prvi puta u puno godina želim zagrliti svoju sestru. Kad bih to učinila, bilo bi kao da sam nešto priznala, da sam u krivu, da preuzimam krivicu. A nisam učinila ništa krivo. Nisam tražila ništa od ovoga. No, tu je Becky, ranjiva, trese se. Ako nešto ne učinim, mogla bi se slomiti. Zagrlim je.

426 www.balkandownload.org

dućega dana, glava mi je začepljena gore od zapuštenog sudopera, ali ipak idem na posao, usprkos svemu. Putem do škole stanem kod doktora kako bih pokupila antibiotike. Doktorica Blankensbip odmahuje glavom u znak negodovanja dok mi vadi krv. Prije je taj zadatak ostavljala medicinskim sestrama. — Trebali biste malo usporiti, Gal. — Da još malo usporim, potpuno bih prestala živjeti, doktorice — kažem. Kod kuće sam pronašla Riley kako sjedi za stolom u blagovaonici i radi domaću zadaću. Becky pokraj nje čita roman Philippe Gregory sa slikom kraljice na naslovnici. — Nisam znala da voliš čitati, Becky. — Spustim torbe pokraj vrata. — Na mom poslu ima mnogo vremena kada se ništa ne radi. — Becky ne diže pogled. — Pročitam minimalno dvije tjedno. I više dok sam bila u Hong Kongu. — Zatvori knjigu i nasmije se kćerki. — Bila sam usamljena. Na ovo nemam komentara. Da Becky kaže kako se osjeća usamljenom jednako je apsurdno kao da Sunce tvrdi da se osjeća usamljenim dok se oko njega vrte svi ti planeti. Ali možda je upravo tako. Možda ona stvarno luta, ni s kim povezana, sa svima bliska, ali ni s kim se zapravo ne 427 www.balkandownload.org

dodiruje. Prvi antibiotik popijem s čašom mlijeka i komadom kruha, gledajući Riley i Becky iz kuhinje. Ako Riley ode, opet ću ostati sama. Ta me pomisao ne veseli. Odem u spavaću sobu malo prileći. Malo kasnije, Riley pokuca na vrata. Uđe i sjedne na krevet pokraj mene, a od njezine težine gotovo se otkotrljam na pod. — Ne brini — kaže. — Već sam joj rekla da nigdje ne idem. Trepnem. Olakšanje koje sam očekivala nakon ove njezine rečenice, začudo ne dolazi. Razmišljam samo o svojoj sestri i svojoj nećakinji i njihovim čelima kojima se dodiruju. — Jesi li sigurna? — Ti me trebaš puno više nego ona. — Riley se brzo nasmije. — Tako si puno za mene učinila. Prebacim se u sjedeći položaj, ne bez muke. — Samo malo. Ovo nije odnos koji se svodi na usluga za uslugu. Nisi ti meni baš ništa dužna. — Ali ja želim ovdje ostati kako bih ti mogla pomoći, teta. Zatresem glavom. — Ne. Ono što mi je već neko vrijeme jasno na nekoj dubljoj razini, napokon mi se iskristalizira: to nije posao za šesnaestogodišnjakinju. Briga za nemoćne. Ona se ne bi trebala brinuti o meni i mojim upalama sinusa ili razmišljati kako je meni preko noći na dijalizi. Ne smije ona biti odgovorna za mene ako se razbolim. Misliti da je ona kriva jer sam depresivna. To nije njezina uloga. Riley nije moja majka. Mora još kratko biti dijete, prije negoli stvarno odraste. 428 www.balkandownload.org

A osim toga, priznajem, ja možda i neću još dugo. Razmišljam o Becky samoj na svijetu, razmetnoj majci koja se ipak vratila. Na neki način, moja je sestra oduvijek bila sama, više nego ja, tijekom cijelog svog života. Riley je Beckyna kći. Ne moja. Volim je kao da mi je kći, ali ne mogu je oduzeti svojoj sestri. Ne mogu zauvijek nastaviti kažnjavati Becky, ne kada je napokon napravila ono što sam oduvijek željela da napravi. Preuzela odgovornost. Čak iako me pomisao na to užasava, pomisao da bi Beckyn osjećaj odgovornosti mogao biti samo privremen. Nije moguće prosuditi hoće li ostati tako odgovorna, nema načina da to doznam ako ne pustim da se sve odvije svojim prirodnim tokom. Nekoliko trenutaka tražim prave riječi. Uzdahnem. — Riley, volim te. Ali mislim da za tebe nije baš dobro da si tu kod mene i brineš se za mene kao da si ti odrasla, a ne ja. Nije to u redu. Gledam joj lice. Ona me sluša. — Ako želiš ostati zato što ti se tu sviđa, zato što ti se sviđa škola ili zato što ti se sviđaju ljudi, u tom bih slučaju jako voljela da ostaneš sa mnom. Nasmijem joj se i stisnem joj nadlakticu. — Ali ne želim da misliš da moraš ostati zbog mene. Meni će biti dobro. Nećeš me razočarati. U redu? Ona klimne glavom, jednom. — Razmisli o tome, Riley. Ona opet klimne glavom. — Idem sada kod mame. Legnem nazad na jastuke.

429 www.balkandownload.org

Cijeli tjedan promatram kako Riley gradi svoj odgovor. Ponovno razvija osjećaj bliskosti s majkom. Dok je doma ta gotovo odrasla djevojka dovoljno stara da vozi auto i izlazi s dečkima, majčinu ruku ne ispušta iz svoga stiska. Pitam se osjećaju li se ovako posvojitelji kada dijete vraćaju biološkim roditeljima, nadajući se da će unatoč svemu oni ipak pokazati potrebnu brigu, kao što bi i morali. — Kako možeš toj ženi dopustiti da samo dopleše nazad i uzme ti je? Nakon što ju je praktički bacila tebi u krilo? — pita Dara u četvrtak tijekom odmora za ručak. Dara, George i ja sjedimo vani, daleko od svih ostalih, šaroliki trio na klupici ispod stabla u ovo i dalje toplo poslijepodne u studenom. Dara je toliko živčana da ne može dobro otvoriti tetrapak čokoladnog mlijeka, već ga je gotovo poderala napola. — Kako je moguće da se Riley želi vratiti? — Zato jer je Becky njezina mama — odgovaram. — Je li barem trijezna? Kimnem glavom. — Nisam joj testirala krv, Dara, ali kaže da jest. Čini se kao da jest. Izgleda zdravo. Drugačije. Dok govorim, u meni se ponovno budi sumnja. Kamo ja to šaljem Riley? — Riley je dovoljno odrasla da sama može odlučiti što će uraditi. Ne mogu joj zabraniti da živi s vlastitom majkom. Dara popije mlijeko do kraja i baci tetrapak u koš za smeće. — I dalje mi se to uopće ne sviđa. — Nemam izbora, Dara. — Mislila sam da će mi glas puknuti, ali držim se. Duboko udahnem, iz dijafragme. — Daleko od toga da mi se sviđa. Ali ovo nije odluka koju bih 430 www.balkandownload.org

ja trebala donijeti. Dara odmahuje glavom. — Moram ići pripremiti materijal za rad u keramici. Vidimo se kasnije. — Nestane u gomili učenika i profesora koji su izašli na ručak. — Čovjek bi pomislio da je ona ta s problemom — primijetim. — Stalo joj je. — George zamišljeno žvače svoj sendvič. Znam da razmišlja o svojoj vlastitoj kćerki, kako je njegova žena trebala učiniti ono što bi bilo najčasnije, umjesto onoga što je u tom trenutku palo na pamet. — Činim li ispravnu stvar, George? — naglo ga upitam. — Misliš li da bih ipak trebala predložiti Riley da ostane sa mnom, za svoje dobro? George se osloni na laktove i ozbiljno me pogleda. U hladu smo i on skine sunčane naočale. — Ako se sa sestrom posvađaš, a Riley želi ostati, učinit ćeš situaciju samo još gorom. Pusti je. Uvijek ti se može vratiti. Ti si njezino sigurno utočište. Uzdahnem. — Da barem imam neku solidnu garanciju. Blago se nasmije, stavivši ruku oko mojih ramena. Gesta je prijateljska, čini se. Ruka mu je topla kao da sam se omotala dekom. — Ne postoji garancija ni za što, Gal. Mislio sam da ti to, od svih ljudi, najbolje znaš. Opet uzdahnem i popijem gutljaj vode. George ne pomakne ruku. Jedina utjeha koju imam je ovo. Koliko mi god organa u tijelu otkaže, što god uspjelo ili ne s mojim ružama ili mojim prijateljima i obitelji, znam da je ovaj trenutak nešto najteže što ću ikada morati napraviti. Pustiti Riley da ode. 431 www.balkandownload.org

Zvono se oglasi. George spusti ruku. Drugom rukom, nježno me lupne po nosu. — Jesi li dobro? Kimnem glavom. Tako bratska gesta, ovo lupkanje nosa. Razočarana sam, ali ipak je to jedino čemu sam se od njega nadala. Bratski dodir. Ali onda on zadrži moj pogled nekoliko trenutaka dulje. — Gal. — Molim? — Pripremim se za pitanje o Znanstvenoj olimpijadi ili o naručivanju novih plamenika za znanstveni kabinet. On pročisti grlo. — Igra neka nova predstava o Marie Curie. Želiš li je sa mnom pogledati? — Jako. — Spustim glavu da kosom sakrijem rumenilo koje mi se razlilo po licu. — Koliko su karte? Tim će me fokusiranim pogledom probosti. — Ništa. Ja plaćam. — Ti častiš? — Zbunjena sam. — Ne mogu to dopustiti. On se sada nasmije i uzme moju malu ruku i stisne je svojom velikom. — Možeš ako se radi o spoju. — Oh. — Treba mi nekoliko trenutaka da mi to sjedne. — Oh! Gotovo svi moji učenici ušli su unutra. Ustanemo. — Nazovi me ako ti bilo što zatreba — kaže. — Ma zapravo, nazvat ću ja tebe da vidim treba li ti što. — Pomakne mi pramen kose s lica. Ponovno se zarumenim. I nasmijem. — Hvala ti, George. 432 www.balkandownload.org

Otrčim u razred nakon trećeg zvona, kasneći poput markiranta. U petak popodne nazvala sam mamu iz staklenika. — Nimalo mi se to ne sviđa — kaže. — A što ti kažeš, tata? Sutra se Becky treba vratiti u grad. Agencija joj je pronašla lijep stan s dvije spavaće sobe. Majstori će iz skladišta izvaditi njihove stvari i unijeti ih u stan. Tata je na svome kraju tiho. — Gal je u pravu. Riley treba odlučiti. Mama glasno udahne. — Radije bih da Riley dođe k nama nego da se vrati Becky. — Teta. — Riley me pronašla. — Moram ići — kažem roditeljima i poklopim slušalicu. Ne govore mi ništa što i sama ne znam. Upalila sam najjače svjetlo, na stolu je čahura sa sjemenom koje moram izvaditi i prirediti za sadnju sljedećeg proljeća. Oko glave mi je povećalo. Očekivala sam je. Postajala je sve tiša i povučenija kako je tjedan odmicao. Ja sam ipak obavijestila doktora O'Malleyja da će se jedna učenica možda ispisati, iako nisam znala je li to sigurno. — Teta? — Pogledam gore i spustim pincetu. — Već je vrijeme za sjemenke? — Da, Riley. — Mahnem joj da mi se približi. — Želiš li ih vidjeti? Ona kimne glavom. Pokažem joj tvrdu crvenonarančastu kuglicu koju je stvorila ruža. Objasnim kako 433 www.balkandownload.org

sam je probušila da bih došla do sjemenki. — Ovo je ona koju sam oplodila baš u vrijeme kada si ti došla — kažem. — Jedva čekam da vidim kako će izgledati kada izraste. Riley se nasmije. — I ja isto. — Blizu mi je i miriši na jabuke i šampon, isti onaj miris bebe koji je imala kada je bila dovoljno malena da mi sjedne u krilo. Suze me zapeku u očima. Ona je neće vidjeti, barem ne odmah. Skinem naočale i obrišem ih. — Oči mi se previše naprežu. — Nasmijem se Riley kroz izmaglicu. Sutra će se odvesti s Becky. Gledat ću auto kako nestaje, mahati sve dok ih više ne budem mogla vidjeti, sve dok ne budu toliko izvan moga vidokruga da bi mogle isto tako biti i u svemiru. — Teta Gal? — Riley sjedne na stolić pokraj mojeg. Pincetom sjemenke posložim u malene označene plastične posudice, a onda ih poklopim. — Da, Riley. — Srce mi udara kao ludo. — Donijela sam odluku. — Riley spusti bradu na svoju ruku. Osjećam kako iz nje zrači žaljenje jednako jasno kao što osjećam valove dok stojim u oceanu. — U redu je, Riley. Razumijem. — Mogu li reći svoje? — Na trenutak prepoznam iskru starog gnjeva. — Oprosti. — Ukorena, ponovno spustim svoj alat. Boli me, ne mogu joj gledati je u oči. — Želim ostati ovdje. — Došao je red na Riley da izbjegava moj pogled. — Ako je to u redu. — Ostati ovdje? Sa mnom? Jesi li sigurna? — Nagnem se naprijed. Ona kimne glavom. 434 www.balkandownload.org

— A tvoja mama? — Iduće ću ljeto provesti s njom. — Riley podigne plastičnu posudicu za sjemenje i protrese ju. — Sad mi se ne čini ispravnim otići, teta. Znam da si zabrinuta jer misliš da se za tebe brinem, ali ja to mogu izdržati. Baka kaže da je to dobro za mene. — Riley se lukavo osmjehne. — To zvuči kao nešto što bi ona rekla — kažem. Zgrabim je za ruku kako bih zaustavila svoju koja se trese. — Jesi sigurna da je ovo ono što ti želiš? Riley ponovno kimne glavom. Treptanjem odagna suze. — Teta Gal, puno sam o ovome razmišljala. Toliko sam puno tu naučila. Hrpu toga o ružama i vrtlarstvu. O umjetnosti. Naučila sam voljeti znanost. Raširi ruke i duboko udahne. — Mislim, najviše sam od svega naučila biti čovjek. Mislim, pravi čovjek. Čovjek koji radi greške, ali ih onda i ispravi. Čovjek koji ide dalje. — Lagano se osmjehne. — Kao ti. Kao ja? Oči mi se napune suzama. Osmjehnem se i ja njoj, preplavljena osjećajima, ne znam što da kažem. Svašta želim reći, sve je u meni pomiješano, ali ništa ne mogu izustiti. Riley pričeka da progovorim, sada spuštenog pogleda. Potresena, isprekidano udahnem. Napokon, uzmem joj lice u dlanove baš kao što sam radila kada je bila mala. — Riley, tako sam ponosna na tebe. Sretna sam što sam te upoznala. Više mi je to značilo od bilo čega drugoga. Progutam knedlu iz grla. — Počašćena sam ako sam na tebe utjecala. Riley brzo kimne glavom. — Moja mama kaže da se uvijek mogu predomisliti i otići kod nje u grad. — Zarumeni se. — Samo se želim prvo uvjeriti hoće li joj ova 435 www.balkandownload.org

nova fora s majčinskom odgovornošću potrajati, razumiješ? — Razumijem. — Oslobodim joj lice, ali je potapšam po glavi. Suze joj se razliju niz obraze. — To nije loše, je li? — Naravno da nije. Jako je mudro, Riley. — Ustanem. Neću odustati, pomislim. Nastavit ću dalje za Riley. — Dođi ovamo. — Napokon je zagrlim i shvatim da njezine kosti više nisu sićušne i krhke, nego snažne kakve bi i trebale biti. Poljubim je u čelo, u nadi da će je to zaštititi kao što je poljubac Dobre vještice zaštitio Dorothy u “Čarobnjaku iz Oza”. — S tobom će biti sve u redu, mlada damo. — Ustanemo i odemo u kuću, gdje je Becky sama.

436 www.balkandownload.org

Winslow Blythe: Cjeloviti vodič za uzgajivače ruža (Izdanje za južnu Kaliforniju) Studeni Evo i posljednjeg cvata ove godine. Porežite cvjetove, darujte ih, osušite za mirisne potpurije — najvažnije je da uživate u njima dok možete. Ako svoje ruže ostavite na granama, skinite im latice i promatrajte hoće li se oblikovati šipak, pun vitamina. Od šipka možete napraviti krepki čaj (dakako, samo ako niste svoje ruže čitavu sezonu prskali otrovima). Ovaj mjesec provjerite što je s vašim ružama u loncima. One koje su pustile korijenje uvenut će u malim loncima. No, ako već nisu pustile korijenje, možete ih ostaviti u istim loncima do sljedeće godine.

437 www.balkandownload.org

a Dan zahvalnosti, rano ujutro, budi me miris kave i pita od jabuka i bundeve. Moji su roditelji ovdje, a njihov kamper parkiranje ispred kuće pa će tata morati napraviti po kvartu krug svakih četrdeset i osam sati kako stara Allenica ne bi pozvala policiju zbog nelegalnog parkiranja. Zijevnem. I dalje za mene nema bubrega, ali nadam se da ću uskoro biti bolje sreće. Do proljeća, kažem sebi, imat ću novi bubreg. Doktorica Blankenship kaže da je teško za mene pronaći odgovarajući bubreg zato jer mi je tijelo oslabljeno od prijašnjih infekcija. Dara i dalje s doktoricom radi na svojoj ideji o zamjeni bubrega. Pingvin gospodina Waltersa namiguje mi s vrha ormara, podsjeća me da je sve moguće. Ili mi možda poručuje — nastavi sanjariti sve dok možeš. Nisam odlučila što točno. Možda oboje. Protegnem se i osluškujem. Zaboravila sam povući rolete pa mi je soba puno svjetlija nego što sam inače navikla. Iz kuhinje Čujem mamin i tatin glas te lupkanje šalica za kavu. Iz dnevnog boravka, iza dugog zida, čuju se puno viši glasovi Riley i Becky koje čavrljaju kao navijene. Nabacim na sebe kućni ogrtač, a noge uguram u krznene papuče te izađem u dnevni boravak. Becky me pogleda s podignutom obrvom. — Obuci se, 438 www.balkandownload.org

hajde! — teatralno prošapta. — George je tu. — George je tu? — osvrnem se. Njegov glas nije bio jedan od onih koje sam čula. Becky pokaže van. Eno ga, dolazi iz prednjeg vrta gdje se vjerojatno malo divio morskom vrtu i presložio koji kamen. Zastaje na ulaznim vratima. — Mislio sam da ćeš do sada već biti budna i gledati na televiziji njujoršku paradu robne kuće Macy‘s. — Hmmm. — Pokažem na njegove prljave čizme. On se sagne i brzo ih razveže i ostavi vani. — Zašto ne uđeš popiti kavu? On se ne može prestati ceriti. — Dobio sam. Bit će sa mnom za Božić. I svaki vikend poslije toga. Ne mora mi ni reći o kome priča. Ispustim krik zadovoljstva i ispružim ruku da mu dam peticu. On ne poveže. — Nemoj me ostaviti da visim, Mortone! Umjesto toga, on me podigne i zavrti brzo u krug, kao da nemam težine, sve dok mi se u glavi ne zavrti, kao da sam na vožnji u lunaparku. Smijem se. U rano poslijepodne, svi smo se okupili na prednjem trijemu, izmiljevši iz malene unutrašnjosti kuće u njezin prirodni nastavak. I Dara je ovdje, u sjajnoj smeđoj točkastoj pamučnoj haljini, s oksfordicama na nogama, a s njom je i njezin genijalni dečko, računovođa Chad. Moram ga bolje upoznati. Izgleda da će on “opstati”. Mama i tata sjede na ogradi trijema, pijuckaju vino i svađaju se zbog toga koliko dugo treba ostaviti pečenu puricu da “počine”. — Dvadeset minuta! — Tvrdi mama. — Sat! — Uzvraća 439 www.balkandownload.org

tata. Becky nagne prema meni čašu pjenušave jabukovače. George Morton nazdravlja sa svoga mjesta na bijeloj Adirondack stolici, s još jednom šalicom kave u rukama. I dalje u čarapama. — Previše kofeina nije zdravo, znaš li — pitam. On otpije. — Ali tako dobro ide uz onu pitu. — Dopustila si mu da već proba pitu? — upitam mamu. — Nama nikada ne dopuštaš da probamo pitu prije večere. Ona slegne ramenima. — Jako me pristojno pitao. George mi se nasmije. Uzvratim. Hodamo li mi to? Strah me to tako nazvati. Ali nešto postoji između nas. Nešto se događa. — Želiš li ubrati ruže za ukras na stolu? — Dara ustane sa svoga mjesta. — Mogu ja. — Ma ja ću. Ti ne znaš koje treba ubrati. — Spustim se niz stepenice trijema. — One koje su ostale? — poviče se za mnom. — Ti se odmaraj — odvratim. Prvo, pobrinem se za nekoliko ruža iz staklenika. Pronađem ruže u loncima čiji su korijeni počeli izvirivati iz dna posude. Ove biljke moraju biti presađene u veće posude. Takvih je samo tri i sve tri su mini ruže koje sjajno napreduju. Pitam se kako napreduje Byronova ruža Gal. Je li je tko kupio i pitao se tko je ta Gal. Navučem rukavice za ruže i prvo oslobodim mini ružičastu ružu i podignem je iz posude držeći je za vrh. Korijeni se kovrčaju kao neki izobličeni savijeni tanki špageti. Suprotno od onoga što se najčešće misli, ovo ne 440 www.balkandownload.org

znači da sam učinila nešto pogrešno. To znači da tvojim biljkama toliko odgovara njega koju im pružaš, da su uznapredovale i rastu sve veće i veće. Ali važno je znati da ih se smije pomaknuti samo kad je to nužno — to je za biljku veliki stres i treba joj vremena da se oporavi. I zato je studeni dobar mjesec za presađivanje. Imaju cijelu zimu da samo sjede opušteno i ne pokušavaju ništa novo. Riley dotrči iz kuće bosih nogu. — Dara želi znati imaš li već ruže za buket. Baka kaže da će purica biti gotova za deset minuta. — Rezanje ruža je sljedeće na redu. — Završim s nabijanjem nove zemlje u veću posudu. — Pomogni mi oko ove dvije pa ću biti brže gotova. Ona stavi vlastite rukavice i počnemo raditi na dvije mini ruže. Ona vješto radi u tišini i, kao i ja, izvlači biljku, pa nježno oslobađa korijenje, i na kraju reže najneurednije vitice. — Je li ovako dobro? — Kimnem glavom. Ne znam koliko će dugo Riley sa mnom ostati, hoće li završiti srednju školu kod nas u Svetom Marku ili će se iduće godine preseliti kod Becky. Preostaje mi samo da uživam u njenom društvu dok je ovdje. Provest će Božić s Becky. Njihov se odnos i dalje razvija i kreće u pozitivnom smjeru. Oprezno, ali sigurno raste. Kao i toliko drugih stvari. Gotova s presađivanjem, prijeđem na rezanje ruža. Riley mi doda rezač ruža s čavlića na zidu. Podignem svoju košaru za ruže. Vani se saginjem se i režem narančaste, žute i crvene, kombinaciju hibridnih čajnih ruža, Hulthemija i engleskih ruža u jesenjim bojama. Dara i Riley posložit će od njih ogromni aranžman za naš blagdanski 441 www.balkandownload.org

stol. Ovo je posljednji cvat ove godine, zadnji izdisaji prije negoli se ruže pretvore u ružne bodljikave štapove. Ružne ljudima poput susjede Allen. Njihove prazne i usamljene grane meni nude nešto čemu se mogu veseliti čitave zime, nešto na što mogu objesiti svoje sanjarije kao ukrase na božićno drvce. Na proljeće ponovno će procvasti. Riley i ja nabrale smo svaka punu košaru ruža, sve dok cvjetovi na vrhu gotovo ne zgnječe one ispod. — Dovoljno? — upitam, podižući svoju košaru. Riley iskrivi usta i razmisli. — Još samo jednu — kaže i provuče se kroz gotovo nage redove do stupa za ruže penjačice. Prilazi ružičastoj staromodnoj ruži Abraham Darby, s nijansama marelice. Razmetljivo je lijepa i pretjerana, s više od sto latica na jednoj rascvaloj ruži. — Ali ona ne paše s ostalima — kažem. Stavi je u košaru bez oklijevanja. — Ona je posljednja na lozi. Ne mogu je ostaviti samu. To ne bi bilo u redu. — Tvoj je aranžman! — Nasmijem se. Uputimo se natrag u kuću gdje nas svi strpljivo iščekuju. SVRŠETAK by Janja

442 www.balkandownload.org

DILLOWAY živi u južnoj Kaliforniji sa suprugom i troje male djece. Piše blog ‘Američka domaćica’ (American Housewife). Uz roman Uzgoj i njega trnovitih ruža napisala je i roman Život američke domaćice. Sada radi na svojem trećem romanu. ARGARET

443 www.balkandownload.org