Mallory Indoeuropljani

Naslov izvornika J. P. Mallory IN SEARCH OF THE INDOEUROPEANS Language, Archaeology and Myth © 1989 Thames&Hudson Ltd, London Izdavač Školska knjiga, d.d. Zagreb, Masarykova 28 Za izdavača Ante Zužul, prof.

James P. M allory

INDOEUROPLJANI Zagonetka njihova podrijetla - je z ik , arheologija, m it

Urednica Jadranka Hađur Recenzenti hrvatskog izdanja akademik Mislav Ježić prof. dr. sc. Aleksandar Durman

Preveo prof. dr. sc. Ranko Matasović

Oblikovanje naslovnice Ana Baričević Na naslovnici Detalj brončane situle iz Nezakcija, oko 5. stoljeća prije Krista (Arheološki muzej Istre, Pula) K njiga je objavljena uz financijsku p o tp o ru M in istarstv a znan o sti, obrazovanja i šp o rta R epublike H rvatske i M in istarstv a k u ltu re R epublike H rvatske. © Š K O L S K A K N JIG A , d.d., Z agreb, 2006. N ijedan dio ove knjige ne smije se um nožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez n akladnikova pism enog dopuštenja.

Zagreb, 2006.

Sadržaj Predgovor

,

Za Deirdre, Conatta Fintana i Eimear

7

10

Ciklus stoke Ljudska žrtva i kažnjavanje Rat »funkcija« Dualizam i indoeuropska ideologija Mitologija i stvarnost

175 177 178

PRVO POGLAVLJE Otkriće indoeuropljana August Schleicher Indoeuropska hipoteza

10 17 25

D RU G O POGLAVLJE Indoeuropljani u Aziji Anatolijci Frigijci Armenci Indoarijci Iranci Toharci Zaključci

29 29 30 38 42 45 62 72 81

ŠESTO POGLAVLJE Problem indoeuropske pradomovine Definiranje pradomovine Susjedi Praindoeuropljana Unutrašnje jezično svjedočanstvo Interferencija i supstrati Lingvistička paleontologija Arheologija •.

T R E Ć E POGLAVLJE Indoeuropljani u Europi Grci Tračani Iliri Slaveni Balti Germani Italija Kelti Ranije stanje

84 84 84 92 95 98 104 108

238 238 239

Č E T V R T O POGLAVLJE Praindoeuropska kultura Okoliš Gospodarstvo Naselja Tehnologija Društveno ustrojstvo Zaključak

139 139 145 149 153 154 157 162

SED M O PO G L A V LJE pr£ind$eu'ppska arheologija Isk6rx'Pra&đoeuropljana Pojavljivanje praindoeuropskoga društva Eneolitičko razdoblje na zapadnim obalama Crnoga mora Rani eneolitik u crnomorskoj stepi i u šumsko-stepskom području Rani eneolitik na istoku Kulturnopovijesno područje Jamnaja Praindoeuropska kultura

284 284 286 296

P E T O POGLAVLJE Indoeuropska religija Dumezil i »trođioba« Konjska žrtva

164 164 167 173

O SM O POGLAVLJE Indoeuropsko širenje Sirenje u Aziju Sirenje na Kavkaz Jugozapadna Europa i zapadna Anatolija Središnja i sjeverna Europa Proces širenja Rekapitulacija

112 121 135

179 181 183 183 184 186 193 199 203 211

241

250

253 264 267 275

299 312 331 337

D E V E T O POGLAVLJE Epilog M it o A rijcim a N aslijeđe

342 342 342 347

AUTORSKI DODATAK 2005: Kamo ih danas smještaju? Anatolija i Praindoeuropljani Neolitička Anatolija: leksičko svjedočanstvo Inđoeuropljani napreduju »u valovima« Određivanje vremena u Anatoliji Sekundarne pradomovine?

355 356 357

L IT E R A T U R A

360

ILU STRA CIJE

382

K A ZA LO

387

ZA HV A LE

401

O AUTORU

403

O PREV OD ITELJU

405

351 352 353

Predgovor Povijesni zapisi pokazuju da su narodi koji su se do 1. st. po Kristu na­ selili od obala Atlantika do Indije govorili blisko srodnim jezicima. To su indoeuropski jezici, čiji se izvori mogu pratiti do zajedničko­ ga pretka koji se govorio u Euroaziji prije otprilike 6000 godina. Na­ rod koji je govorio tim jezikom pretkom nazivamo Indoeuropljanima ili Praindoeuropljanima. Međutim, premda im možemo dati ime, oni nisu slični gotovo nijednome drugom starom narodu s kojim bismo se mogli susresti. Kao jezični predci gotovo polovice stanovništva ovoga planeta, oni su jedna od najvažnijih, a istodobno i najteže uhvatljivih pojava u prapovijesnom razdoblju. Ne postoji nijedan praindoeuropski tekst; njihovi se fizički ostatci i materijalna kultura ne mogu sa sigur­ nošću utvrditi bez opširne rasprave, a zemljopisno područje na kojem su živjeli predmetom je stotinu pedeset godina intenzivne, a ipak ne­ riješene prepirke. Pokušati iznijeti pregled podrijetla svih različitih indoeuropskih naroda, a potom svaki pojedini narod pratiti do njihove zajedničke domovine te raspravljati o njihovoj zajedničkoj kulturi, bila bi zadaća koja bi obes­ hrabrila svakoga pisca i svakako nadišla kompetenciju znanstvenika po­ jedinca. U akademskome svijetu nijedan od tih problema nije nikada ozbiljno zastrašivao znanstvenike, a u proteklom stoljeću objavljeno je najmanje sedamdesetak svezaka općih pregleda o Indoeuropljanima i njihovu podrijetlu. Pa ipak, osim povremenih pokušaja da se riješi pro­ blem indoeuropskoga podrijetla s usputnim osvrtima na različite indo­ europske narode, najmanje pedeset godina nije se pojavio potpuni opći pregledni rad o Indoeuropljanima na engleskome. To me je ohrabrilo da napišem ovu knjigu kako bih ispunio tu prazninu. Tijekom pisanja ove knjige autori dvaju nedavno objavljenih radova o Indoeuropljanima bili su toliko ljubazni da mi pošalju primjerke vla­ stitih knjiga: riječ je o golemoj dvosveščanoj studiji Tamaza Gamqrelidzea i Vjačeslava Vs. Ivanova Indoeuropski prajezik i Inđoeuropljani (na ru­ skome) i nešto popularnijoj knjizi Colina Renfrewa Arheologija ijezik: zagonetka indoeuropskoga podrijetla (Archeology and Language: The puzzle oflndoeuropean origins). Prilično se temeljito ne slažem s oba djela,

PREDGOVOR

PREDGOVOR

koja su, kako se čini, odlutala svjetlosne godine daleko od kakva-takva suglasja koje su glavni tijekovi indoeuropskih studija nekako uspjeli ostvariti. Pa ipak, jako mi je koristila golema količina podataka koju su Gamqrelidze i Ivanov prikupili i premda nisam uvjeren u njihovo rje­ šenje problema indoeuropskoga podrijetla, oni će u raspravama u cijeloj ovoj knjizi lako sagledati koliko dugujem njihovu djelu. Knjiga Colina Renfrewa pružila mi je poticaj na drugi način. Premda sam u svojemu početnom nacrtu preduhitrio njegove zaključke o po­ drijetlu Indoeuropljana, moji su me izdavači potaknuli da temeljnom tekstu pridodam neke dodatke kako bih uzeo u obzir najnovije teori­ je profesora Renfrewa. Njegov je posljednji rad u velikoj mjeri izazov »ustaljenoj mudrosti«. Dok ja smatram svoj rad dijelom općega tijeka te »ustaljene mudrosti«, mislio sam da ne bi bilo na mjestu sažeti ovu knjigu na neprekidne protunapade na mišljenja svojega kolege. U skla­ du s time ispitao sam Renfrewove glavne teorije, prije svega u jednom dijelu svojega teksta (šesto poglavlje), ostavljajući neke malo podrobnije rasprave za bilješke. Morao bih naglasiti da nisam napisao ovu knjigu samo da bih ponudio još jedno rješenje problema indoeuropske prado­ movine. Naprotiv, pokušao sam dati općenit, ali, nadam se, koristan pregled sadašnje razine našega znanja o najstarijim Indoeuropljanima. Vjerujem da bi rasprava o Indoeuropljanima bez svjedočanstava njihovih jezika bila poput statistike bez matematike. Stoga sam uveo nekoliko lingvističkih »prikaza« vjerujući da je običan čitatelj mnogo zainteresiraniji da vidi kako je izgledao redak teksta na sanskrtu ili gotskome nego u kakvom su loncu možda kuhali govornici tih jezika ili kakva im je spravica pridržavala odjeću. Kroz cijeli sam ovaj rad uvijek pokušavao imati na umu činjenicu daje indoeuropski prajezik u temeljnom smislu lingvistički pojam te da svaki znanstvenik koji se bavi (pra)poviješću kulture ima neke obveze prema svjedočanstvima poredbene lingvistike. Pa ipak, moram priznati da sam kriv i zbog poopćivanja i zbog pojed­ nostavnjivanja. Stanovito grafičko pojednostavnjivanje jezičnih oblika bilo je nužno jer previše dijakritičkih znakova, koliko god oni bili nuž­ ni za pravilnu artikulaciju i analizu oblika, često zastrašuje običnoga čitatelja. Siguran sam da će lingvisti koji odmah primijete što nedostaje u mojim oblicima vratiti samoglasničke duljine, naglaske i ostale nužne

dijakritičke znakove. Mogao bih dodati da na svim mjestima na kojima spominjem Indoeuropljane općenito ili pojedine indoeuropske skupine poput Grka ili Slavena to valja shvatiti samo kao pokratu za »govorni­ ke praindoeuropskoga« ili »govornike grčkoga« ili »Indoeuropljane koji su se nastanili u nekom području i poslije razvili u govornike grčkoga«. Nisam namjeravao tim terminima upućivati na neki osobiti fizički tip ili oblik materijalne kulture. Premda je indoeuropski prajezik u temeljnom smislu lingvistički kon­ strukt, napisao sam ovu knjigu prije svega iz perspektive arheologa koji je bio podvrgnut određenom broju metoda povijesne lingvistike. Po­ kušao sam, koliko je god bilo moguće, održati ravnotežu među svje­ dočanstvima obiju disciplina, premda i predobro znam da sukobljeni argumenti za »primarnost« arheoloških ili lingvističkih svjedočanstava neće svakoga zadovoljiti. Čak i uz opsežnu raspravu, većina arheoloških argumenata mora, poput lingvističkih, biti znatno skraćena kako se ni autor ni čitatelj ne bi izgubili u nevjerojatnim pojedinostima. Što se ti­ če prapovijesnih datuma (pr. Krista) koji se navode u tekstu, svi su oni približne vrijednosti utemeljene na kronologiji utvrđenoj radioaktivnim ugljikom koja je kalibrirana s pomoću dendrokronologije; to znači da oznaku pr. Krista treba čitati kao kalibrirano pr. Krista, no za čitatelja koji nije upoznat s tim terminima to znači da su datumi s oznakom pr. Krista izraženi u uobičajenim kalendarskim godinama.

O TK R IĆ E INDOEU ROPLJANA

PRVO POGLAVLJE

Otkriće Indoeuropljana

Svoje slobodne tre n u tk e već neko vrijem e provodim u raz m a tra n ju izn en ađ u ju će sličn o sti jezika Europe; p ro n alazeći svakoga d a n a novo i sve Intenzivnije zan im an je za to istraživanje, n eo sjem o sam se o k ren u o p o kušaju da ih pratim do njihova izvora. J a m e s P a r s o n s , 1767.

Očito je da je James Parsons pristupio svojemu predmetu kao diletant. Sigurno je da njegova ranija istraživanja o ljudskome mjehuru, o struk­ turi sjemenki te o hermafroditizmu ne čine akademski preludij koji bi­ smo mogli očekivati od nekoga tko želi otkriti podrijetlo starih naroda Europe. No zapravo James Parsons, liječnik i član Kraljevskog društva (Royal Society) i Društva starina (Society of Antiquaries), vjerojatno nije bio manje osposobljen da se bavi takvim istraživanjima od bilo ko­ jega od njegovih suvremenika iz 18. st. Temeljno svjedočanstvo za ta­ kvo istraživanje bilo je tada ograničeno na spekulativnije napore starih povjesničara, zajedno s pobožnim i politički motiviranim izmišljoti­ nama srednjovjekovnih redovnika, koje su sve bile ograničene doslov­ nim tumačenjem Knjige Postanka. To je ograničavalo svaku raspravu na razdoblje ne starije od 2350 g. pr. Krista (ili oko 1656 g. nakon stva­ ranja svijeta), kada su se obitelji Noe i njegovih sinova iskrcale iz lađe i pošle naseljavati svijet. Povezivanje takvih različitih izvora često je od povjesničara 18. st. zahtijevalo da pronađu ih krivotvore korelacije između Biblije i klasične starine, što je rezultiralo takvim mamutskim priručnicima kao stoje Univerzalna povijest od najstarijega vremena do danas (1736 - 1765). D aje Parsons ograničio svoja istraživanja samo na te izvore, njegov bi rad bio s pravom odbačen kao samo još jedna aka­ demska razbibriga koja se trenutačno raspada na policama malobrojnih knjižnica. Međutim, Parsons je prepoznao da postoji uvelike nedirnut

izvor svjedočanstava koja se tiču najstarijih naroda Europe i Azije: us­ poredba njihovih različitih jezika postala je vodičem za istraživanje nji­ hove povezanosti i dalekih korijena. Bliski odnosi među nekim europskim jezicima već su bili jasno opaženi na početku 17. st. Primjerice, Joseph Justus Scaliger (1540 - 1609) pokušao je podijeliti jezike Europe na četiri glavne skupine, a svaka je od njih dobila ime prema riječi za »Boga«. Očita povezanost jezika ko­ je danas zovemo romanskima bila je prepoznata kao skupina deus (npr. latinski deus, talijanski dio, španjolski dio, francuski dieu) te suprotstav­ ljena germanskome gott (engleski god, nizozemski god, švedski gut itd.); grčki je razvrstan kao thećs, a slavenski kao bog (poput ruskoga bog, poljskoga bog i češkoga biih). Dalje od toga razvrstavanja Scaliger ni­ je htio ići i izrazito je porekao ikakvu povezanost među tim različitim skupinama. Međutim, tijekom sljedećega stoljeća nekima je postalo sve jasnijim da su i stari jezici i narodi Europe bliskije povezani nego što je Scaliger zamišljao. Oni koji su više voljeli uzimati povijesna svjedo­ čanstva iz klasične starine stali su potpuno neopravdano primjenjivati ime Skita ili Tračana za većinu Europljana sjeverno od Grka i Rimlja­ na, a za koje se činilo da dijele neku prirodnu srodnost. Oni koji su se više voljeli oslanjati na biblijsku povijest također su lako dobili naziv za te nejasno povezane Europljane. Knjiga Postanka jasno je objavila da su Semiti (Zidovi, Arapi) i Hamiti (Egipćani, Kušiti) potekli od Šema, odnosno od Hama; preostalo je da Noin treći sin Jafet postane ocem većine preostaloga ljudskog roda te su se stoga rani narodi i jezici Eu­ rope nerijetko utrpavali zajedno pod jafetskim imenom. Godine 1767. Parsons je objavio studiju Ostatci Jafeta, tojest povijesna istraživanja o srodnosti ipodrijetlu europskihjezika. D aje to djelo bilo znatno kraće, njegov bi autor možda bio bolje zapamćen. Na Parsonsovu žalost, taje prilično dosadna knjiga osigurala vlastiti zaborav i poslije zapostavljanje u povijesti indoeuropeistike, što nije posve zaslužila. Parsons je započeo svoj jezični pregled dokazujući očitu srodnost irsko­ ga i velškoga opširnom usporedbom njihovih rječnika (s tisuću riječi). To gaje dovelo do zaključka da su irski i velški »izvorno isti«. Zatim je proširio svoje zanimanje na druge jezike Euroazije uspoređujući njiho­ ve riječi za glavne brojeve na temelju posve zdravoga lingvističkog na-

O TK RIĆE INDOEU ROPLJANA

O TK RIĆE IN D O EU RO PLJA N A

sličnosti ni s prethodnim popisom euroazijskih jezika ni međusobno. Parsons je stoga zaključio da je prva skupina, koja je obuhvaćala jezike Europe, Irana i Indije, potekla od zajedničkoga pretka, jezika Jafeta i njegova potomstva, koji su se odselili iz Armenije, gdje je Noina lađa pristala na kraju plovidbe.

1. Odraz latinskoga quattuor 'četiri'u različitim romanskim jezicima pokazuje kako riječi za brojeve obično ostaju razmjerno postojane, premda tijekom vremena pretrpefonetske promjene

2. Za razliku od brojeva i drugih elemenata »temeljnoga« rječnika, većina riječi nije tako postojana, što se može vidjeti u različitim oblicima kojima romanskijezici nazivaju 'hrast'. U nekima riječpotječe od latinskoga quercus 'hrast', preciznije Quercus robur, a u drugima iz općenitije latinske riječi robur 'hrast, čvrsto drvo'. Dokjefrancuski zadržao stariji keltski oblik kassanos, dijelovi Iberije sačuvali su lokalnu riječ *kaxiku, a rumunjskije preuzeo staru balkanskoslavensku riječgorun..

čela da glavni »brojevi, koji su prikladni svakom narodu, imaju nazive koji će se najvjerojatnije prenositi gotovo istima, čak iako drugi dijelovi jezika budu podložni mijeni i izokretanju«. Usporedbe su bile opsež­ ne i obuhvaćale su keltski (irski, velški), grčki, italski (latinski, talijan­ ski, španjolski, francuski), germanski (njemački, nizozemski, švedski, danski, staroengleski, engleski), slavenski (poljski, ruski), indijski (bengalski) i iranski (perzijski). Nitko, kako god bio neuk u tehnikama po­ redbene lingvistike, ne bi mogao ne opaziti sličnosti među različitim jezicima u njegovu popisu. Usto, primjereno primjenjujući zdravu me­ todologiju, Parsons je također naveo te brojeve na turskom, hebrejskom, malajskom i kineskom, jezicima među kojima nijedan nije pokazivao

I zbog motrišta i zbog dokazivanja da su jezici Europe, Irana i Indije potekli od zajedničkoga pretka, Jamesu Parsonsu moglo bi se pripisati da je neovisno otkrio ono što mi danas zovemo indoeuropskom jezič­ nom porodicom. Ali Parsons je zamaglio svoju teoriju mnogim biblij­ skim citatima, lakovjernim prihvaćanjem povijesti i kronika srednjo­ vjekovnih irskih redovnika, pogrešnim uključivanjem mađarskoga u srodne jafetske jezike, kao i tvrdnjom da sjevernoamerički indijanski jezici pokazuju jasna jafetska obilježja. Na kraju, Parsons je bio kriv zbog bizarne pogreške goropijanizma (tako zvane prema Goropiju Be~ kanu, koji je izveo sve jezike iz nizozemskoga) jer je pretpostavio iskon­ sku narav magogskoga (irskoga), iz kojega bi se mogli izvesti svi drugi jafetski jezici. Teško je reći jesu li te pogreške, zajedno s autorovim po­ sve nepovezanim radovima o biljnoj i ljudskoj fizologiji, bile dovoljne da osiguraju njegovu nepoznatost u lingvistici jer se počasno mjesto za otkriće i indoeuropske porodice i poredbene lingvistike tradicionalno pripisuje sir Williamu Jonesu.1 Sir William Jones, sudac vrhovnog suda u Bengalu, osnivač Kraljevsko­ ga azijskog društva (Royal Asiatic Society), i, za razliku od Parsonsa, znanstvenik kojemu je izvrsno vladanje lingvističkom strukom osigu­ ralo pozornost akademskoga svijeta, izložio je 1786. svoju znamenitu raspravu o indijskoj kulturi. Tijekom predavanja, u napomeni koja se tada činila samo usputnom, Jones je izrekao poznatu tezu o srodnosti­ ma sanskrta, staroga jezika Indije; bojim se da nijedan povjesničar ling­ vistike ne može odoljeti da je ne citira: 1 Jonesje imao nekoliko prethodnika (osim Parsonsa), koji su prepoznali srodnosti jezika Indije i Irana sjezicima Europe. Još 1583. Thomas Stevens, engleski isusovac koji je radio u Indiji, napisao je da »u ovim mjestima ima mnogo jezika. Njihov izgovor nije neugodan, a njihova je struktura srodna grčkomu i latinskomu«. Ovije godine poslije talijanski trgovac Fillipo Sasseti primijetio je da sanskrt ima mnogo zajedničkoga s europskim jezicima jer u sanskrtu »možemo pronaći mnogo naših imenica, osobito brojeva: 6,7,8, i 9, Bog, zmija, i druge«. U17. st. znanstvenici suveć prihvaćali sličnosti grčkoga i njemačkoga, a Franciscus Rapelengius dokazivaoje povezanost njemačkoga i perzijskoga. Nizozemski je znanstvenik Marcus Boxhorn svrstao grčki, latinski, njemački i perzijski pod imenom »skitski«, što je teorija koju je branio čak i takav znanstvenik poput leibniza. Na kraju, 1768. isusovac Coeurdoux izveoje sanskrt, latinski, grčki, slavenski i druge europske jezike iz Jafetova jezika (v. Mukheijee, S. N., Sir WilliamJones, Cambridge, 1968).

O T K R IĆ E IN D O EU RO PLJA N A

O T K R IĆ E IN D O EU RO PLJA N A

irs k i

ve lški

g rč k i

la tin s k i

ta lija n s k i

š p a n jo ls k i

fra n c u s k i

n je m a č k i

n iz o z e m s k i

1

aon

un

hen

unus

u no

u no

un

einz

een

švedski en

2

dć

d au

duo

duo

due

dos

deux

zw ei

tw e e

tv a

3

tr i

tri

tre is

tre s

tre

tre s

tro is

d re i

d rie

tre

4

c e a th a ir

pedw ar

te tta re s

q u a ttu o r

q u a ttro

c u a tro

q u a tre

v ie r

v ie r

fy ra

5

cu ig

pum p

p e n te

q u in q u e

c in q u e

c in c o

c in q

fu n f

v ijf

fe m

6

se

chvvech

h ex

se x

sei

s e is

s ix

sechs

zes

7

seacht

sa ith

h e p ta

s e p te m

s e tte

sie te

sept

sie b e n

zeven

8

ocht

w y th

o k to

o c to

o tto

ocho

h u it

acht

acht

9

naoi

n aw

e nn e a

n ove m

nove

nue ve

neuf

n eun

n eg e n

n io

10

d e ic h

deg

deka

decem

d ie c i

d ie z

d ix

zehn

tie n

tio

100

cead

oant

h e ka to n

c e n tu m

c e n to

c ie n to

cent

h u n d e rt

h o n d e rd

h u n d ra

se x ■sju a tta

danski

s ta ro e n g le s k i

p o ljs k i

ru s k i

b e n g a ls k i

p e rz ijs k i

lita v s k i

a lb a n s k i

a rm e n s k i

to h a rs k i

1

en

an

je d e n

o d in

ek

ya k

v ie n a s

nje

mi

sa s

2

to

tw a

d w ie

d va

dui

do

du

dy

erk u

wu

3

tre

th rie

trz y

tri

tin

se

try s

tre

e re k ’

tre

4

fire

fe o w re

c z te ry

č e ty re

ca (i)r

čahar

ke tu ri

k a te r

č o rk '

š tw a r

5

fe m

fif

P i?c

P ja t’

p lc

panj

p en ki

pese

h in g

p a fi

6

se ks

sie x

sze sc

š e s t’

chay

šeš

šeši

g ja s h te

ve c

sa k

7

syv

s e o fo n

sie d e m

sem ’

sat

h a ft

s e p ty n i

s h ta te

e w t’n

spat

8

o tte

e ath a

o sie m

vosem

at

hašt

a š tu o n i

te te

ut

okat

9

ni

n ig o n

d z ie w i? c

d e v ja t

na

noh

devyni

n e n te

inn

riu

10

ti

tie n

d z ie s i^ c

d e s ja t

das

dah

d e š im t

d h je te

ta sn

ša k

h u n d re d e

h un d

sto

s to

sa

sa d

š im ta s

q in d

h a riw r

ka n t

100

3. »Jafetski« brojevi preuzeti iz popisaJamesa Parsonsa i prošireni kako bi popis obuhvaćao litavski, albanski, armenski i toharski

»Sanskrtski jezik, kakva god bila njegova drevnost, ima čudesnu struk­ turu, savršeniju od grčkoga, obuhvatniju od latinskoga i na uzbudljiviji način rafiniranu od oba ta jezika; pa ipak, sanskrt je s oba ta jezika po­ vezan i u glagolskim korijenima i u gramatičkim oblicima više nego što bi bilo moglo nastati slučajnošću. Ta je povezanost tako jaka da nijedan filolog ne bi mogao ispitati sve te jezike a da ne povjeruje da su pote­ kli iz nekog zajedničkog izvora koji možda više ne postoji. Iz sličnoga razloga, premda ne s toliko vjerojatnosti, može se pretpostaviti da su i gotski i keltski, premda pomiješani s drukčijim idiomom, istoga podri­ jetla kao i sanskrt, a istoj bi se porodici mogao pridodati i perzijski.« Taj model koji je predložio Jones pretpostavljao je zajednički, izumr­ li jezik predak za većinu naroda Europe, Irana i Indije, i mnogi su u njemu vidjeli prvu, u bitnome smislu modernu formulaciju indoeurop-

14

tu rs k i

h e b re js k i

m a la js k i

k in e s k i

1

b ir

’e ha d

sa tu

yi

2

iki

š(s)nayim

dua

er

3

uc

š s lo š a

tig a

san

4

d o rt

’a rb a 'a

em pat

si

5

be§

h a m iš š a

lim a

wu

6

a lti

š iš š a

e na m

liu

7

yedi

š ib ’a

tu jo h

qi

8

se k iz

ša m o n a

(de) lap a n

ba

9

dokuz

tiš ‘a

s e m ib ila n

jiu

on

’a šara

s u -p u lo h

shi

10

4. Osnovni brojevi iz Parsonsova četiri »nejafetska«jezika

O T K R IĆ E IN D O E U R O PL JA N A

O T K R IĆ E IN D O EU R O PLJA N A

ske teorije. Ali možda to zapravo znači pripisati previše zasluga onomu što Jones u kratkom predavanju nije uspio prenijeti svojoj publici; treba samo pogledati jedno od njegovih kasnijih izlaganja istomu udruženju kako bi se vidjelo koliko se malo Jones razlikovao od Parsonsa. Kada je uveo problem »zajedničkoga izvora« tih jezika, Jones se zado­ voljio time da opet slijedi trag do Noine lađe, odakle su potekle tri ve­ like grane čovječanstva, čiji su sinovi »pošli iz Irana gdje su se isprva naselili u velikim naseobinama«. Tek u prvoj polovici 19. st. vidimo stvarni razvoj prepoznatljive po­ redbene lingvistike i izgradnju pojma jezične srodnosti koja ne potje­ če od Noe. Rasmus Kristian Rask (1787 - 1832), primjerice, pokazao je da nije dovoljno aludirati na intuitivnu jezičnu sličnost među razli­ čitim jezicima, kao što su raniji proučavatelji jezičnih starina običavali činiti. Tvrdio je da te sličnosti moraju biti dokazane na sustavan način. Sličnost između grčke riječi za 'hrast' phegos i engleskoga beech 'bukva' bila je utemeljena na čvršćem temelju od jafetske intuicije jer se mo­ gla predvidjeti na temelju sustavne podudarnosti između grčkoga ph i germanskoga b. Na primjer, grčkiphero 'nosim' i engleski bear ili grčki phrater 'član bratstva' i engleski brother 'brat'. Slično se mogao pokaza­ ti pravilan odnos između grčkoga g i germanskoga k: grčki gyne, staronordijski kona zena'; grčki genos, staronordijski kyn 'obitelj'; ili grčki agrđs, staronordijski akr 'polje'. Osim toga, nisu iznenađivale samo sličnosti među glasovima već i strukture samih jezika. Sanskrtske i latinske riječi za 'vatru', agnts i ignis, nisu samo slične po glasovima već pokazuju i slične promjene u različitim gramatičkim padežima: sanskrt

latinski

nominativjd.

agnis

ignis

akuzativ jd.

agnim

ignem

dativ/ablativ mn.

agnibhyas

ignibus

Takve su gramatičke usporedbe postale predmetom velikih sinteza, od kojih su najslavnije sastavili Rask (1818) i Franz Bopp (1816, 1833). Rask je nastavio tradiciju 18. st., tj. pripisivanje etničkoga naziva jezi­ ku pretku, koji je nazivao tračkim, no Bopp se zadovoljio time da jezik

predak nazove neodređenim nazivom Stammsprache ('izvorni' ili 'kori­ jenski' jezik). U isto je vrijeme Knjiga Postanka stala nestajati iz većine lingvističkih rasprava2. Štoviše, već je 1813. znameniti erudit Thomas Young skovao termin »indoeuropski« u prikazu Adelungova Mitridata, višesveščanoga pokušaja da se lingvističke srodnosti jezika svijeta raza­ znaju usporedbom prijevoda Očenaša na te jezike.

August Schleicher Sredinom 19. st. indoeuropske su studije bile čvrsto utemeljene, a objav­ ljeni su i glavni priručnici poredbene lingvistike. Izvrstan pokazatelj napretka koji su postigli lingvisti u to vrijeme nalazi se u djelu Augusta Schleichera (1821 - 1868), koji pruža prikladno ishodište u razmatra­ nju nekoliko tema. Schleicher se nije samo zanimao usustavljivanjem poredbenih svjedočanstava već i razjašnjavanjem temeljnih oblika in­ doeuropskih jezika putem istraživanja povijesti svakoga pojedinog je­ zika. Ukratko, Schleicher je pokušao rekonstruirati najstariji indoeu­ ropski oblik riječi koje su se uspoređivale. Primjerice, prije Schleichera bilo je uobičajeno samo upozoriti na podudarnost koja je očita među sljedećim riječima za 'polje': sanskrt

ajras

grčki

agros

latinski

ager

gotski

akrs

Schleicher je, međutim, mogao tvrditi daje, u usporedbi s drugim in­ doeuropskim jezicima, bilo jasno daje gotski pravilno zamijenio glas g glasom k i da je samoglasnik u posljednjem slogu prije s izgubljen. Sta-

2 1Rask i Bopp morali su se boriti protiv jednoga od posljednjih zamaha goropijanizma kada je veliki njemački romantičar Friedrich von Schlegel objavio 1808. raspravu 0jeziku i mudrosti Indijaca (UberdieSpracheund Weisheit der Indier) u kojoj smatra da bi se svi indoeuropski jezici mogli izvesti iz sanskrta. Taje pogreška još bila vrlo živa 1828, kada je Vans Kennedy objavio svoja Istraživanja o podrijetlu i srodnostiglavnihjezika Europei Azije (Researchesinto the Origin andAffinity ofthe Principal ianguages of EuropeandAsia). Prilično je začudno što je Kennedy odbacio zamisao da su perzijski i keltski jezici srodni s drugim indoeuropskim jezicima. Osim uvođenja termina indoeuropski, za što je zaslužan Thomas Young, treba spomenuti i Conrada Maite-Bruna koji je skovao termin »indogermanski«, što se najčešće upotrebljava u zemljama njemačkoga govornog područja (a upućuje na proširenost jezične porodice od Indije do germanskih govornika na obali Atlantika). Kaošto ćemo vidjeti poslije, naziv »Arijci« postaoje popularan za indoeuropljane u kasnom 19. i ranom 20. st. U prvom izdanju Povijesti Indije (Cambridge Historyoflndia) P. Gilesje neuspješno pokušao uvesti termnin vviroiza indoeuropljane, koristeći se njihovom (rekonstruiranom) riječju za 'muškarce'.

Is v e u č i l i š n a ]

O T K R IĆ E IN DOEU ROPLJANA

-1500

O T K R IĆ E IN D O EU RO PLJA N A

1000

500

-1000

1500

SUVREMENI JEZICI

r dorski I a p a d n i^helenski . -boetijski eoiskiJ-tesalijski L-lezbijski .. r pamfiliisKi - mikenski _L ciparski L arkadijski koine • -atičko-jonski

GRČKI

suvremeni grčki

suvremeni armenski

a A_(kućanski) toharski u-^r\u^/di ior\i

INĐOIRANSKI

ANATOLIJSKI

■luvijski hetitski palajski

-1500

likijski

I . lidijski

-1000

500

-500

1500

E

BALTIJSKl

GERMANSKI

-gotski staronorveški

švedski _ danski islandski norveški srednjo- -

'engleski niskonjemački starovisoko-—njem ački njemački

-staroirski - kornski galski iberokeltski |_ vpixki lapontski ve,SKI i— umbrijski ume

KELTSKI

I

oskiČKi

ITALSKI

latinski -

VENETSKl

venetski

MESAPSKI

1000

r-ukrajinski -bjeloruski -ruski starocrkvehoslavenski -češki — |-----poljski— ----• latvijski • litavski staropniski

SLAVENSKI -

ILIRSKI

osetski -paštu -pam irski perzijski kurdski indoarijski (suvremeni indijski jezici: -gudžaratski, maratski, pandžarapski, hindi, hindustanski, bengalski singaleski itd.)

srednje- i r ^ i f hotanskl_ iranski I - jugozapadni perzijski pahiavi ili srednjoperzijski - govorni jezici prakrti ■-INDIJSKI i (srednja Indija) (srednja Indija) I—sjeverozapadni srednjopartski I | i-pa'i L-vedski sanskrt klasični-1 sanskrt

SUVREMENI JEZICI ukrajinski bjeloruski ruski bugarski hrvatski srpski češki poljski latvijski litavski i švedski 1 danski islandski norveški - engleski frizijski _ nizozemski, flamanski -njem ački - irski

- bretonski— bretonski — veiski — talijanski — francuski — španjolski — portugalski — rumunjski

mesapski - ilirski -

- albanski— albanski

riji germanski oblik gotske riječi akrs stoga je morao biti *agras. Na sličan način, pogrešno vjerujući da je sanskrt bolje sačuvao indoeu­ ropske samoglasnike, smatrao je da je stariji oblik grčkoga agros mo­ rao biti *agras. Na kraju, temeljni se oblik *igraš (danas rekonstruiran kao *hegroš) pretpostavio za izvorni indoeuropski prajezik, a ishod se toga oblika mogao predvidjeti u skladu s povijesnim razvojem svakoga pojedinog jezika. Rekonstruirani se oblik riječi obilježava zvjezdicom kako bi se istaknulo da riječ zapravo nije posvjedočena ni u jednome pisanom izvoru, već je rezultat lingvističke rekonstrukcije. Pitanje u kojoj su mjeri rekonstrukcije ili, kako bi neki radije rekli, lin­ gvističke konstrukcije »izvorni« jezik, uvijek je bilo izvor prijepora. Bi­ lo je lingvista koji su tvrdili da su rekonstruirani oblici utemeljeni na uvjerljivo potkrijepljenim lingvističkim opažanjima i da bi lingvista, ka­ da bismo ga mogli prenijeti u prošlost, razumjeli među ranijim govor­ nicima nekoga jezika. Drugi više vole gledati na rekonstrukcije kao na tek prikladne formule koje izražavaju jezičnu povijest pojedinih jezika na najkraći mogući način. Njihova stvarnost nije predmetom brige ili zanimanja. Za one koji su skeptični prema tvrdnjama o stvarnosti lin­ gvističkih rekonstrukcija, Schleicherova najveća ludost bila je njegov pokušaj da napiše basnu na rekonstruiranome indoeuropskom jeziku. Svoju je priču nazvao Avis akvasas ka ('Ovca i konji'). Schleicherovi rekonstruirani oblici bili su pod jakim utjecajem na­ slijeđa koje je pripisivalo previše vrijednosti opisima sanskrta koje su sastavili stari sanskrtski gramatičari. Do 20. st. poredbena je lingvi­ stika postupno izmijenila oblike svojih rekonstrukcija te tridesetih godina 20. st. pronalazimo revidiranu verziju iste priče, koja se sada zove Owis ek'woses-kwe, a sastavio ju je Herman Hirt. Danas se Hirtova rekonstrukcija može smatrati pomalo arhaičnom, u svjetlu suvre­ menije lingvističke teorije zajedno sa svjedočanstvom indoeuropskih jezika Anatolije, poput hetitskoga. Kao primjer suvremenijih promje­ na u rekonstrukciji neki danas radije rekonstruiraju riječ za našu ne­ sretnu ovcu kao *h2owis, ali kako nas ovdje ne zanima indoeuropska

5. Glavni indoeuropskijezici {slavenskijezici:ju žn i - 'starocrkvenoslavenski, makedonski, bugarski, srednjojužnoslavenski /hrvatski, bošnjački,, srpski, crnogorski!, slovenski; zapadni-poljski, kašupski,1slovinski, 1polapski, gornji i donji lužiČki, češki, slovački; istočni - ruski, bjeloruski, ukrajinski, rusinski, op. ur.) 19

O TK R IĆ E IN DOEU ROPLJANA

O T K R IĆ E IN D O EU R O PLJA N A

fonologija, kroz cijelu ćemo ovu knjigu zadržati tradicionalnije (i lakše izgovorive) rekonstrukcije koje potječu iz ranoga 20. st.3 Drugo je Schleicherovo naslijeđe njegov model jezičnoga razvoja in­ doeuropskih jezika. Schleicher se uvijek duboko zanimao za biologiju te je primijenio model genetičkoga stabla kako bi opisao raščlanjivanje indoeuropskih jezika. Indoeuropska je hipoteza ustvrdila da se velika sličnost različitih indoeuropskih jezika može objasniti samo tako da se pretpostavi da su se oni svi razvili iz zajedničkoga prajezika. Taj bismo izvorni jezik mi danas nazvali indoeuropskim (ili ie.) prajezikom. Na teritoriju gdje se on govorio različita su se područja stala međusobno ra­ zlikovati i granati u različite velike skupine jezika ili »temeljnica«, kako ih je Schleicher nazivao. Primjeri bi »temeljnica« bili keltski, germanski ili slavenski. Istim postupnim procesom razilaženja te su se temeljni­ ce razdvojile u različite jezike, primjerice keltske (irski, velški, manski, bretonski itd.) ili slavenske (poput ruskoga, ukrajinskoga ili poljskoga), a ti su se opet razgranali u dijalekte i narječja. Kako bi oslikao taj po­ vijesni proces, Schleicher je preuzeo biološki model porodičnog stabla i tako prikazao razdvajanje indoeuropskih jezika. Duljina grana poka­ zivala je trajanje vremena tijekom kojega su različite »temeljnice« osta­ le blisko povezane, a udaljenosti među granama- pokazivale su stupanj srodnosti. Na taj način iz Schleicherova je dijagrama bilo jasno da su sjevernoeuropski jezici, u koje su pripadali germanski, baltski i slaven­ ski jezici, bili srodniji jedni drugima nego južnim i zapadnoeuropskim jezicima. Također se moglo vidjeti da se pragermanski jezik izdvojio iz sjeverne grane puno prije nego što su se međusobno razdvojili baltijski i slavenski. Odmah je jasno da je genetski model nužno morao utjecati na cijelu raspravu o pojedinačnim povijestima indoeuropskih naroda i jezika. 3 U ovome tekstu upotrebljavam tradicionalni sustav rekonstruiran za indoeuropski prajezik koji obuhvaća samoglasnike a, e, i, o, u (duge i kratke); polusamoglasnikey i w; nazale m i nte likvide/ir; sibilants; i bogat skup suglasnika koji se razvrstavaju u ove trojke: labijali p, b, bh; dentali t, d, dh; velari k, g, gh; labiovetari k", gw, gwh. Osim tih glasova, postojali su i glasovi koji su se izgovarali blizu larinksa i zovu se laringali, a njih bilježim hYh2, /?3i - četiri laringala čiji je izgovor fonetski potvrđen, ha- glasovi kod kojih se ne može utvrditi je li riječ o laringalu h2ili hA, i hx- kad je fonetsko ponašanje laringala posve nepoznato. Postojanje laringala isprva je pretkazano na temelju unutrašnje strukture indoeuropskih jezika, a ono je i potvrđeno otkrićem hetitskoga, u kojem je pronađen glas koji je zvučao kao h u predviđenom položaju. Broj različitih tipova laringala još je uvijek sporan, a razni su lingvisti predložili nekoliko različitih sustava prikazivanja. Štoviše, u osamdesetim godinama 20. st. pojavilo se nekoliko velikih izazova tradicionalnom sustavu rekonstruiranome u 19. st. (za kratki osvrt v. Szemerenyi, 0., Recentdevelopments in Indo-European linguistics, Transactions ofthe Philological Society, 1985:1 - 71).

Inačica A u g usta S chleichera iz 1868.: Avis akvasas ka Avis, jasm in varna na a ast, dadarka akvams, tam, vagham garum vaghantam, tam, bharam magham, tam manum aku bharantam. Avis akvabhjams a vavakat: kard aghnutai mai vidanti manum akvams agantam. Akvasas a vavakant: krudhi avai, kard aghnutai vividvant- svas: manus patiš varnam avisams karnauti svabhjam gharmam vastram avibhjam s ka varna na asti. Tat kukruvants avis agram a bhugat. R evidirani p rije v o d H erm ana H irta iz 1939.: Owis ek’woses-kwe Owis, jesm in wetena ne est, dedork’e ek’vvons, tom, vvoghom gwerum vveghontm, tom, bhorom megam, tom, gh'emonm ok'u bhertontm. Ovvis ek’vvomos ewewekwet: kerd aghnutai moi vvidontei g h 'emonm ek'vvons ag’ontm. Ek‘woses ew®wekwont: k ’ludhi, owei! k erd aghnutai vidontmos: gh’emo, potis, vvelanam owjom kwrneuti sebhoi gh^erm om vvestrom; owimos-kwe we|ana ne esti. Tod k ’ek’ruv/os owis ag’rom ebhuget. W infred Lehm ann i Ladislav Zg u sta o b ja vili su 1979. tre ć u in a č ic u s neznatnim doradam a: Owis ekwoskwe (Gwarei) owis, kwesyo vvlhna ne est, ekvvons espeket, oinom ghe gwrum vvoghom vveghontm, oinomkwe megam bhorom, oinom kwe ghmenm oku bherontm. Owis nu ekwobh(y)os ewewkwet: Ker aghnutoi moi ekvvons agontm nerm vvidntei. Ekvvos tu ewewkwont: Kludhi, ovvei, ker aghnutoi nsmei widntbh(y)os: ner, potis, owiom r vvlhnam sebhi gwhermom vvestrom kwrneuti. Neghi ovviom vvlhna esti. Tod kekluvvos ovvis agrom ebhuget. P riličn o doslovan p rije v o d n a e ngleski gla sio b i: (The] Sheep and [the] Horses (On a hill] [a} sheep, on vvhich vvoot not was, saw horses, one, [a] vvagon heavy pulling, [another] one, (a] load great, (another] one, (a] man sw iftly carrying. [The] sheep to the horses said: heart pains me seeing (a] man horses driving. (The] horses to the sheep said: iisten sheep, hearts pain us seeing: man, [the] master, vvooi of the sheep makes tor himself [a] vvarm garment and to the sheep vvool not is. That having heard, [the] sheep to the ptain fled. H rvatski prijevod: Ovce i konji (Na brijegu) ovca bez vune vidje konje, kako jedan vuče teška kola, drugi veliki teret, a treći na sebi nosi brzog jahača. Reče ovca konjima: Boli me kad vidim čovjeka kako tjera konje. Rekoše konji ovci: Slušaj ovco! Nas boli kad vidim o kako čovjek, gospodar, izrađuje sebi toplu odjeću od vune s ovce koja nema vune za sebe. Čuvši to, ovca pobježe u polje.

6. Tri verzije Scbleicherovepraindoeuropske basne. Svaka od verzija upotrebljava različitu indoeuropsku riječ za čovjeka koji zlostavlja ovcu i konje. Schleicherje rekonstruirao riječ na temelju niza: sanskrtski manus, gotski manna, engleski man, ruski muž. Hirt je svoju izveo iz praindoeuropskoga *g’hmon 'čovjek', npr. latinski homo, gotski guma, tokarski B šaumo, litavski žmuo; najnovija verzija upotrebljava *ner 'čovjek, muškarac, usp. sanskrtski nar-, avestički nar-, grčki anlr, staroirski nert itd. Četvrta riječ, *w!ros, znači 'muškarac.

O T K R IĆ E IN D O E U R O P L JA N A

O TK RIĆE

Model je zahtijevao da se pitanja postavljaju tako da se pita, primjerice, kada su se germanski jezici odvojili od baltoslavenskih. A to se moglo lako prevesti na pitanja poput: Kada su se germanski narodi odselili od baltoslavenskih naroda? Kada su se Kelti odvojili od italskih naroda? Takva pak povijesna pitanja zahtijevaju specifičan tip odgovora, koji nije daleko od lova na Noino potomstvo. Preveliki shematizam Schleicherova modela porodičnog stabla izazvao je reakciju. Ponajprije, Schleicherov je model preuzeo implicitnu pre­ misu da se jezici odvajaju jedni od drugih i zatim ostaju izolirani od dodira s drugim jezicima. No to je svakako proturječilo povijesnomu iskustvu. Srednjovjekovni su francuski i latinski (italski) imali golem utjecaj na engleski (germanski) jezik. Još važnije je to što Schleicherov model nije mogao objasniti mnoge odnose među jezicima koji su bili jasni čak i lingvistima 19. st. Primjerice, tri glavne grane Schleicherova stabla presijeca znamenita podjela na jezike centum i sateni. Ta se podjela odnosi na indoeuropski glas *k koji ima izrazito različite odraze u razli­ čitim jezicima. Riječ za 'sto', *kmtom, daje glas k u latinskome centum, staroirskome cet, grčkome hekaton, gotskome hund (od *kuni), no mijenja se u sibilant (zvuk sličan glasu s) u staroindijskome satam, iranskome satdm, litavskome šimtas itd. Schleicherovo je stablo zahtijevalo inten­ zivno blizak dodir između germanskoga i baltoslavenskoga, pa ipak su prema tome odrazu baltoslavenski jezici bili bliže povezani s jezicima

7. Indoeuropskojezično stablo Augusta Schleicbera

oo

Azije. Za svako prilagođivanje grana na stablu mogla se pronaći druga jezična izoglosa (sličnost) koja bi mu proturječila. Rješenje toga problema do kojega je došao Johannes Schmidt (1843 - 1901) bilo je da se prevlada model genetskoga razvoja putem grana­ nja tako da se zamisli širok pojas indoeuropskih govornika u čijim su se pojedinim područjima inovacije razvijale i širile poput valova sve do nekih, no rijetko do svih drugih jezika. Slika koja je nastala na taj na­ čin nije bila stablo, već niz međusobno isprepletenih krugova ili krugo­ va koji jedni druge obuhvaćaju, a izražavaju specifične sličnosti između pojedinih jezika. Schleicherovi baltoslavenski jezici mogli su dijeliti isti odraz indoeuropskoga glasa *k, ali sličnosti s germanskim jezicima ta­ kođer su bile prikazane krugom koji je presijecao krug za tu sličnost. To je pružilo ponešto realističniji prikaz jezičnih srodnosti među jezi­ cima, no također je počivalo na važnoj pretpostavci: položaj jezika na dijagramu prikazivao je zemljopisne stvarnosti a da nije utvrđivao vri­ jeme u kojem se neka promjena zbila. Ukratko, model je bio sinkronijski opis indoeuropskih jezika, no pružao je slabu ili nikakvu povijesnu perspektivu. Kelti su bili jednostavno narod koji je govorio jezikom za koji se činilo da dijeli neke sličnosti s italskim jezicima. To da su ne­ ke od tih sličnosti mogle biti naslijeđene iz izvornoga indoeuropskog prajezika u jednom razdoblju, dok su druge bile stečene tek tisućama godina poslije, nije se moglo razaznati u Schmidtovu dijagramu. Kako

skupini I I I tvore nekepadeže s pomoću m umjesto s pomoću bh.

OT K R IĆ E

O TK RIĆE IN D OEU ROPLJANA

bismo ipak bili pošteni prema Schmiđtu, treba reći da njegova namjera nije bila da zamijeni Schleicherov model, već da pruži i drugu, sinkronijsku dimenziju međusobnim odnosima indoeuropskih jezika. Premda je bio suptilniji instrument od Schleicherova, Schmidtov model valova ipak nije uspio prikazati povijesni razvoj indoeuropskih jezika. Iako bismo se sada mogli poželjeti okrenuti općeprihvaćenomu mode­ lu razvoja indoeuropskih jezika, svi su se kasniji pokušaji da se prikažu međusobni odnosi indoeuropskih jezika nažalost reducirali na dvodimenzionalost bilo Schleicherova bilo Schmidtova modela, čak i kada su bili znatno artikuliraniji i dopunjeni s mnogo više podataka. Suvreme­ ni će povijesni lingvist još uvijek teško izbjeći upotrebu Schleicherovih »temeljnica« ili razdvojiti složenu stratigrafiju indoeuropskih izoglosa koje čine model valova. Valja ipak priznati da postoji jednoznačna slo­ ga oko nekih problema, primjerice da su Indijci i Iranci bili u jezičnom smislu vrlo blisko srodni prije nego što su se pojavili na povijesnom ob­ zoru. Usprkos tomu, indoeuropska dijalektologija ostaje i plodonosno i zastrašujuće područje istraživanja i prijepora.

Indoeuropska hipoteza

9. R azvoj indoeuropskihjezika prema Franciscu Adradosu (1982)

Iako su pojedinosti i dalje predmet spora, indoeuropska hipoteza sasvim sigurno nije. Ona je jedino objašnjenje kojim se može uvjerljivo poka­ zati zašto približno polovica stanovnika Zemlje govori jezicima koji su očito srodni jedni drugima. Ta činjenica zahtijeva da se pretpostavi da je u neko doba i na nekome mjestu u Euroaziji postojala populacija koja je govorila jezikom od kojega su potekli svi oni jezici koje danas prepo­ znajemo kao indoeuropske. Uobičajeno ime za taj jezik - indoeurop­ ski - primjenjuje se i za govornike toga jezika, a oni su predmetom ove knjige. Štoviše, pretpostavlja se da su oni jednom zauzimali područje koje je bilo u znatnoj mjeri ograničeno u odnosu prema onome gdje ih pronalazimo u vrijeme kada se pojavljuju u povijesnim izvorima. Na­ žalost, taj je zaključak često počivao na skrivenoj pretpostavci o jafetizmu - na nastojanju pisaca 19. ili čak i 20. st. da prikažu Indoeuropljane kao jedinstven narod koji je bio ograničen na svoju pradomovinu, koji je usavršavao svoj jezik, a zatim provalio po cijelom svijetu mašući mače­ vima i šireći gramatičke paradigme. Ta metafora progoni mnogo djela o Indoeuropljanima kao narodu. No neuspjeh te metafore da potpuno

O T K R IĆ E IN D O EU RO PLJA N A

O TK RIĆE INDOEU ROPLJANA

promjenama. Složeni razlozi jezičnih promjena - primjerice, postoja­ nje društvenih staleža, fonetskih tendencija razvoja, analogije, dodira s drugim jezicima - u ovom času ne mogu biti predmetom našega zani­ manja. Dovoljno je da promislimo kako je engleski jezik kojim je go­ vorio Chaucer na krajnjem rubu razumljivosti govorniku engleskoga u 20. st. Kada se suoči sa staroengleskim jezikom, suvremeni govornik engleskoga brzo će se oprostiti s razumijevanjem, baš kao što bi Fran­ cuz, Španjolac ili Rumunj očajavali u razgovoru s drevnim Rimljani­ nom. Ako se jeziku može pripisati postojanost, to nije zbog nepromje­ njivosti, već prije zbog toga što njegovi govornici, tijekom vremena i u pojedinom području, uspijevaju održati proces razmjerno sličnih jezič­ nih promjena. Trebalo bi, dakle, biti jasno da mnogi čimbenici znatno utječu na jezični kontinuitet, kao i na usporednu jezičnu promjenu. Možemo očekivati da će količina promjene djelomično ovisiti o duljini vremena protekloga u jezičnom kontinuumu. Također, promjena će biti pod utjecajem ve­ ličine i obilježja zemljopisnog područja koje neki jezik zauzima. U odsuvrem eni engleski Yahweh is my shepherd, I lack nothing. In meadovvs of green grass he iets me lie. To the w aters of repose he leađs me.

11. Suvremeni »model valova« indoeuropskihjezika prema Raim uAnttili (1972). Brojevi izražavaju 24 izoglose (sličnosti) koje dijele različiti indoeuropskijezici. Izoglosa I izražava podjelu na jezike centum i satem (Schmidtov val II). Neke izoglose, koje se obično tumače kao inovacije, povezuju, čini se, grčki, iranski, indijski i armenski. Slično, germanski, baltijski i slavenski dijele neke sličnosti, dok veliki svežanj izoglosa dijeli italski odgrčkoga. Hetitski i toharski obično su na konzervativnoj strani većine dijalekatnih promjena u skladu s njihovim perifernim položajem u odnosu prema drugim indoeuropskimjezicima.

uvjeri čitatelje ili, još gore, njezino izazivanje podsmijeha umjesto kri­ tičke prosudbe, ima malo veze s valjanošću našega pojma ograničene pradomovine i naroda. Budući daje taj element u našoj percepciji In­ doeuropljana temeljan za većinu istraživanja u ovoj knjizi, moramo ga sagledati iz još veće blizine. Postojanost se jezika sastoji u tome da se on neprekidno mijenja; ne­ promjenjivost je ono što je neprirodno jer bi ona zahtijevala od mnoštva pojedinaca da tijekom niza naraštaja reproduciraju točno iste glasove i prenose posve isti idiom, što je zadaća koja proturječi i naravi ljudsko­ ga ponašanja i nužnosti da se jezik prilagođava neprekidnim kulturnim

26

rani suvrem eni engleski The Lord is my shepherd, I shall not want. He maketh me to lie down in green pastures. He ieadeth me beside the s till waters. srednjoengleski Our Lord gouerneth me, and nothyng shai defailen to me. In the sted of pasture he sett me ther. He norissed me upon w ater of fyl!yng. staroengleski Drihten me raet, ne byth me nanes godes wan. And he me geset on swythe good feohland. And fedde me be vvaetera stathum. hrvatski Jahve je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi (...)

12. Prijevodi dijela 23. psalma pokazuju kako se engleskijezik promijenio tijekom proteklih tisuću godina

77

O TK RIĆE IN DOEU ROPLJANA

DRUGO POGLAVLJE

Indoeuropljani u Aziji

A zija j i .kolijevka čovječanstva. V rem ena se m ijenjaju, ljudi se m ijenjaju, ali vjera u arijsk u kolijevku nije se p ro m ijen ila. H a n s v o n W o l z o g e n , 1875.

13. Kana povijesna distribucija glavnih indoeuropskihjezičnih skupina

sutnosti masovnih medija ili pismenoga standarda, ljudi koji su izvorno govorili istim jezikom, ali su odvojeni velikim udaljenostima, vjerojat­ no neće održati usporedne promjene. Gdje nalazimo velike sličnosti u govoru na velikom području, obično možemo pretpostaviti daje došlo do nedavnog širenja jer bi čimbenici vremena i udaljenosti inače pri­ rodnim putem sveli jedan jezik na kontinuum međusobno povezanih, ali sve različitijih jezika. Budući da je tako, sličnost indoeuropskih je­ zika, kada se s njima prvi put susretnemo, na prostoru od Atlantika do Indije - upućuje na zaključak da su se oni razmjerno nedavno proširili iz nekoga ograničenijeg područja. Pripisati tom širenju jezika vrlo veli­ ku starinu značilo bi pripisati indoeuropskomu prajeziku svojstva koja ne bi bila samo potpuno suprotna svemu svjedočanstvu drugih jezika na svijetu već i protivna samomu ljudskom ponašanju. Ukratko, prema indoeuropskoj hipotezi indoeuropskim je prajezikom govorila neka po­ pulacija u nekom području Euroazije, koje je bilo znatno ograničenije od njihove najstarije povijesne distribucije. Kako je ono bilo ograničeno, kada i gdje, problemi su kojima ćemo se baviti u idućim poglavljima.

Indoeuropljani nisu provalili u povijest; prodirali su u nju tijekom 3500 godina najavljujući svoj dolazak u povijesnim zapisima u tako različitim medijima kao što su glinene pločice u Anatoliji i Grčkoj, natpisi uklesa­ ni u stijenu u Iranu, zavjetni natpis na germanskom rogu ili luteranski katekizam za poganske Litavce. No bez obzira na to kada ili gdje prvi put susrećemo jezik govornika nekoga indoeuropskog jezika, svi ti su­ sreti imaju zajedničko obilježje: govornici koje susrećemo bez iznimke govore već izdvojenim indoeuropskim jezikom, nikad praindoeuropskim. Budući da ovaj rad pokušava utvrditi izvorište najstarijih Indoeuropljana, moramo ograničiti pozornost na onaj kratki trenutak kada se svaka pojedina skupina Indoeuropljana prvi put pojavljuje u povijesnim zapisima, a potom moramo potražiti njihove najneposrednije jezične i arheološke izvore. Budemo li tako činili, nadamo se da ćemo se pribli­ žiti njihovim predcima, indoeuropskoj zajednici iz koje su svi potekli. Međutim, ne možemo slijediti taj smjer istraživanja a da ne spomene­ mo neke temeljne arheološke pojmove. Ti će pojmovi obuhvaćati »kul­ ture«, koje se tradicionalno definiraju kao uzastopno ponavljanje iste keramike, oruđa, arhitekture i pogrebnih obreda u nekome ograniče­ nom području. Takva je arheološka kultura, primjerice, kultura grobova Gandhara u dolini Swat u Pakistanu. Valja naglasiti da su takve kulture konstrukti suvremenih arheologa te da je njihova pripadnost stvarnim prapovijesnim društvenim skupinama tema koja je neprekidno predmet spora. Svjedočanstva o tim kulturama mogu se pronaći u arheološkim nalazištima koja gdjekad sadržavaju različite razine koje treba datirati

IN D O E U R O P L JA N I U A Z IJI

u različita razdoblja. Svako je od tih razdoblja označeno brojem, pri­ mjerice Troja V (peta glavna faza u razvoju nalazišta u Troji). Događaji poput uništenja nalazišta ili pojavljivanje osobitih kulturnih pojedino­ sti mogu se pronaći u različitim kulturama u približno isto vrijeme te čine ono što nazivamo horizontom. Budući da i sami povijesni zapisi počinju u Aziji, ondje ćemo i započeti s praćenjem njihovih tragova.

Anatolijc i ................................................................................. Najstariji narodi koji su govorili nekim indoeuropskim jezikom, a po­ javljuju se u povijesnim zapisima jesu Anatolijci, koji su prvi put zabi­ lježeni otprilike u 19. st. pr. Krista. U to su doba asirski trgovci prodrli u južnu središnju Anatoliju i ustanovili svoj karum ili »trgovinski ured« u Kanišu, koji se danas zove Kultepe. Iskopavanja na tom nalazištu, kao i na mnogim drugim asirskim trgovačkim ispostavama, otkrila su glinene pločice pisane asirskim klinopisom. Te pločice bilježe dnevne poslove asirskih trgovaca, a osim toga spominju i osobna imena i imena mjesta koja se mogu prepoznati kao indoeuropska4. Otprilike polovi­ com 17. st. pr. Krista indoeuropski govornici iskazuju svoju nazočnost u nekoliko anatolijskih jezika. Nadaleko najbolje posvjedočen od tih jezika jest hetitski. Hetiti, čiji je glavni grad bila Hattuša (suvremeni Bogazkoy), ostavili su nam više od 25 000 glinenih pločica, koje potje­ ču iz razdoblja od oko 1650 do 1200 g. pr. Krista. Osim toga, njihovi arhivi sadržavaju pločice na još dva indoeuropska jezika, na luvijskome i na palajskome. Oni nam prikazuju sliku Anatolije u kojoj su Hetiti gospodari središnjega područja, govornici palajskoga njihovi podčinjeni na sjeveru, a Luvijci zauzimaju ulogu tradicionalnih suparnika u većem dijelu zapadne i južne Anatolije. Nakon propasti Hetita oko 1200 g. pr. Krista, čini se daje luvijski zavladao diljem južne Anatolije, a jezici srodni luvijskomu, poput likijskoga, karijskoga i lidijskoga, nastavili su se upotrebljavati sve do posljednjih stoljeća pr. Krista, slično se zbilo i s

* Među osobnim imenima neka su slična onima koja su poslije posvjedočena među samim Hetitima, npr. Sa-li-nu-ma, gdje hetitski salli znači 'velik'. Neka imena, poput Ta-ak-sa-nu-ma-an, izgledaju tvorena od indoeuropskih korijena (hetitski taks- 'raditi, graditi', sanskrt takšan i grčki tekton 'tesar').

30

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

pisidijskim, koji je poznat samo s nadgrobnih natpisa iz prvih stoljeća po Kristu, kada gaje naposljetku preplavilo širenje grčkih kolonista. Za našu je svrhu važno da ispitamo u kojoj su mjeri anatolijski jezici bi­ li autohtoni u područjima u kojima su se govorili. Zajedničko mišljenje i arheologa i lingvista poreklo bi da su oni bili domaće stanovništvo Anato­ lije i smatralo ih došljacima iz brončanog doba koji su asimilirali izvorne neindoeuropske populacije. Asirski trgovci u 19. st. pr. Krista nisu samo zabilježili imena indoeuropskih naroda u svojim tekstovima već i jasno pokazuju daje u tom području bilo vrlo mnogo neindoeuropskih naroda. U postojanje tih neindoeuropskih naroda ne može se sumnjati jer i sami hetitski arhivi sadržavaju tekstove, prijevode iz tekstova te česte posuđenice iz jezika koji se nazivao hatskim. Hatijci (ili Hati) smatraju se glavnim supstratom, ako hoćete, domorodcima u središnjoj Anatoliji, nad kojima su zavladali Hetiti i govornici palajskoga. Od Hata su Hetiti posudili ne samo mnogo riječi5već i velik dio svoje kulture, a sigurno i mnoge reli­ gijske elemente. Čak i ime Hetita potječe od imena Hatti (Hetiti su sami sebe nazivali nes, a svoj jezik nesili). Lingvistički gledano, hatski je neindoeuropski jezik čiji genetski odnosi nisu utvrđeni, premda ima nekih razloga (npr. odsutnost gramatičkog roda, upotreba prefiksa) da se poveže sa sjeverozapadnokavkaskim jezicima (npr. aphaskim) ili s kartvelskima, najvećom jezičnom porodicom na južnome Kavkazu. Dalje na istok, na rubu Anatolije i sjeverne Sirije, živio je još jedan veli­ ki neindoeuropski narod, Hurijci. Hurijski tekstovi očuvani u hetitskim arhivima, zajedno s hurijskim posuđenicama u luvijskome i s natpisima i tekstovima koje su ostavili sami Hurijci u sjevernoj Mezopotamiji, a po­ tječu još iz 23. st. pr. Krista, svjedoče o nazočnosti još jednoga neindoeuropskog naroda na istočnom rubu indoeuropskoga područja u Anatoliji. Južno od njih bile su zemlje Semita i (prije) Sumerana, koji također nisu govorili indoeuropskim. Prirodni zaključak koji slijedi iz svega toga jest da su Anatolijci, koji su govorili indoeuropski, došli u središnju Anatoli5 Hetiti su preuzeli hatski glavni grad HattuŠu i osobna imena, kao što je Hattušili, od hatskoga stanovništva. Među hatskim posuđenicama u hetitskome ima riječi koje su posebno povezanes carskomviašću u Hetita, primjerice riječi za prijestolje, gospodara, kraljicu majku, plemića te cijeli niz imena službenika i obrednih pomoćnika. Među prepoznatljivim hatskim posuđenicama za predmete materijalne kulture jesu riječ za željezo i neke riječi za kruh (Kammenhuber, A., »Protohattisch-Hethitisches«, MunchenerStudienmm Sprachv/issenschaft 14 (1959): 63 -83). Uopće se pretpostavlja da su hatsko-hetitski dvojezični tekstovi bili nužni jer se hatski prestao upotrebljavati, premda su Hetiti preuzeli hatsku religiju (i drugo). Također v. c. iustus (1992) »The impact of non-!ndo-European languages on Anatolian«, L C Polome and W. Winter (eds) ReconstructingLanguagesandCultures, 443-467, Berlin.

31

IN Đ O E U R O P L JA N I U A Z IJI

IN Đ O E U R O P L JA N I U A Z IJI

15. Dvojezični vjerski tekst na hetitskome i hatskome. Hetitski tekst sadržava indoeuropske riječi, npr. assu 'dobar, Štoje srodno sanskrtskome su, grčkome eu 'dobar; hetitski anda 'unutar srodnoje latinskome endo; a eszi 'sjedi' treba usporediti sa sanskrtskim aste i grčkim estai. Međutim, Sulinkattisje hatsko ime za koje hetitski tekst pokazuje da se sastoji od Sulin + katti 'kralj'. LUGAL jesumerski znak za 'kralja. Strukturno su hetitski i hatski vrlo različitijezici. Hetiti su velik dio svoje religijeposudili od starosjedilački r

14. Najraniji indoeuropskijezici uAnatoliji i njihovi neindoeuropski susjedi (napisani velikim slovima)

ju te da vjerojatno nisu onamo dospjeli neposredno s istoka ili jugoistoka toga područja, gdje su u povijesno vrijeme posvjedočene velike skupine neindoeuropskih populacija. Također je jasno iz obilja mješovitih teksto­ va, iz tuđica u hetitskome i luvijskome te iz cjelokupne kulturne slike koja proizlazi iz sadržaja sačuvanih tekstova, da su indoeuropski Anatolijci već u znatnoj mjeri asimilirali kulturu neindoeuropskih stanovnika Anatolije prije nego što su se prvi put pojavili u povijesti. A što nam o njihovu podrijetlu kažu lingvistika i arheologija? Za lingvista postojanje triju indoeuropskih jezika u Anatoliji u 17. st. pr. Krista otvara tri problema koja imaju veliku povijesnu važnost. Prvi je njihov odnos s drugim indoeuropskim jezicima. Postoji prilično općeni­ to slaganje među povijesnim lingvistima da anatolijska grana pokazuje neke od najizrazitijih primjera arhaizama među svim indoeuropskim je­ zicima. Time se misli na to da se čuvaju gramatički oblici i konstrukcije koji su vrlo rano nestali u drugim jezicima6. Neki bi bili spremni poći 6 Među arhaična obilježja hetitskoga ubrajaju se laringali, imenice s osnovom na r/n, arhaični zamjenički oblici, međiopasiv; hetitski je pak izgubio (ili možda nikada nije imao, kao što tvrde neki lingvisti) ženski rod, dvojinu, aorist i optativ. Neka obilježja koja hetitski nema a rekonstruiraju seza indoeuropski prajezik, također su odsutna u hatskome. Stoga se hatskomu supstratu katkad pripisujejedna od glavnih uloga u restrukturiranju hetitskoga jezika od modela predstavljena drugim indoeuropskim jezicima.

hetitski n=asta assu anda tarneskiddu idalu = ma=kan anda le tarnai °Sulinkattis-san LUGAL-us anda eszi.

hatski malhip=hu te-ta-h-sul asah = pi tas-tu-ta-sula °Sulinkatti katti a-ta-niua3s

hrvatski Onda bi dobrotu trebao pustiti unutra, ali zio ne bi smio pustiti unutra. (Bog) Sulinkatte, kralj. sjedi unutra.

i dalje te tvrditi da anatolijska grana, kako se čini, nema nekih grama­ tičkih oblika koji su se razvili u svim drugim indoeuropskim jezicima. To, tvrde oni, upućuje na zaključak da se anatolijska grana odvojila od ostatka indoeuropskoga kontinuuma prije nego što se taj kontinuum razvio u onaj oblik indoeuropskoga prajezika iz kojega su se razvili svi drugi indoeuropski jezici, na primjer i praanatolijski i praindoeuropski razvili su se iz zajedničkoga praindohetitskoga. To motrište nije opće­ nito prihvaćeno, osobito zato što većina lingvista smatra da su se anatolijski jezici već znatno izmijenili pod utjecajem neindoeuropskih do­ morodačkih populacija prije nego što su se pojavili u povijesti. Premda ima mnogo suptilnih kontroverzija o pojedinostima tih lingvističkih problema, bilo bi malo jezikoslovaca koji bi bili spremni poricati da su anatolijski jezici vrlo rani odvjetak ili grana koja se vrlo rano odvojila od zajedničkoga indoeuropskoga dijalekatnog kontinuuma. Drugo su važno pitanje međusobni odnosi među anatolijskim jezicima. Budući da su svjedočanstva o luvijskome i palajskome tako oskudna u usporedbi s hetitskim, teško je potpuno sigurno utvrditi u kojoj su se mjeri ta tri jezika razlikovala. Da su razlike postojale, može se lako vi­ djeti uspoređujući neke riječi iz njihova rječnika: hetitski

luvijski

palajski

otac

attas

tati

papa

sunce/dan

siwat

tiwaz

tiyaz

med

melit

mallit-

malit-

selo, ladanje

kimmara-

immara-

0

ruka

kessera-

issari

0

IN D O EU R O P LJA N I U A Z IJI

16. Neki osnovni brojevi i termini za srodstvo pokazuju temeljne razlike između hurijskoga i indoeuropskoga

IN D O E U R O P L JA N I U A Z IJI

2 3 4 6 9 10 brat kći

hurijski sin kik tumni sinta nis eman sena sala

praindoeuropski 'duwo *treyes *kwetwores *s{w)eks

*newQ

'dekmt 'bhrSter 'dhugatgr

Međutim, usprkos tim razlikama, a neke su još dublje od navedenih, ta su tri jezika međusobno mnogo sličnija nego što su slični drugim indoeuropskim jezicima, čak i onima koji su također posvjedočeni u brončano doba. Svi oni daju dojam da su rezultat jezične diferencijacije na širokom području anatolijskih dijalekata. Njihovo međusobno raz­ dvajanje očito se moralo dogoditi prije nego što su u povijesti prvi put posvjedočeni, no ne jako dugo prije toga jer inače bismo očekivali još veće razlike među njima. Lingvisti obično daju približnu procjenu da su predci različitih anatolijskih jezika prodrli u ta područja u nekom razdoblju tijekom trećega tisućljeća pr. Krista ili možda još u kasnom četvrtom tisućljeću. Sto to sve znači za arheologa? Prije svega, indoeuropske Anatolijce teško je razlikovati od njihovih neindoeuropskih susjeda i prethodnika. Čini se da su potpuno prigrlili lokalne anatolijske kulture brončanog doba; oni uopće ne pokazuju ni­ kakva kulturna obilježja koja bi ih jasno obilježila kao Indoeuropljane. To zapravo ne iznenađuje, jer temeljna društvena slika brončanodobne Anatolije pokazuje tu zemlju podijeljenu na niz gradova država s je­ zično različitim populacijama koje su dijelile istu materijalnu kulturu. Čak se smatralo da hetitski nije bio jezik dominantne skupine, već prije linguafranca, jezik koji se razvio iz bliskoga udruživanja starijih Hetita iz Kaniša s asirskim trgovcima, koji su bili prvo pismeno stanovništvo u Anatoliji i kojima je Kaniš bio trgovačko središte7.

Anatoliju uglavnom temelje na oskudnim svjedočanstvima. A to je po­ vezano i s time što su lingvisti optimističkim arheolozima otvorili pro­ stor, a malo njih, ako vjeruju da je u razdoblju od 1500 godina moguće utvrditi takve migracije na temelju arheoloških ostataka, može odoljeti a da ne otkrije čak nekoliko mogućih osvajača, i s istoka i sa zapada. Vjerojatno najšire prihvaćena teza datira doseljavanje Indoeuropljana u Anatoliju na kraj ranoga brončanoga,doba II, oko 2700 - 2600 g. pr. Krista, kada su svjedočanstva o kretanjima populacija povezana s raza­ ranjem i napuštanjem naseobina. Počevši od zapadne Anatolije, vidimo faze razaranja na svim velikim nalazištima te napuštanje manjih nala­ zišta. Ravnica Konya najuvjerljiviji je primjer jer su terenska istraživanja ondje upućivala na smanjenje broja nalazišta iz ranoga brončanog doba II od stotinu na samo četiri u sljedećem razdoblju. Neki smatraju da bi se ta promjena mogla pripisati infiltraciji nomada koji su duboko izmi­ jenili sjedilačko gospodarstvo toga kraja. Osim toga, novi keramički elementi, koji potječu iz sjeverozapadne Anatolije (Troja V) brzo su se proširili na istok, kao i klasični oblik statusne ili obredne arhitekture: megaron, koji je bio zajednički nalazištima u Troji i Bey9esultanu, sa­ da se počinje pojavljivati i u nalazištima kao što je Kaniš (Kultepe) u središnjoj Anatoliji. Argumenti o kretanju sa zapada na istok osvajača sredinom trećega ti­ sućljeća pr. Krista u skladu su s nekim lingvističkim teorijama o širenju anatolijskih jezika. Zapravo, novi horizont obuhvaća kasnije povijesne zemlje Luvijaca koji su provaljivali sa zapada na istok tijekom cijeloga

Moramo se također prisjetiti da o arheologiji Anatolije još uvijek zna­ mo znatno manje nego o arheologiji mnogih drugih dijelova Euroazije te stoga valja priznati da se argumenti u prilog etničkim migracijama u 1 G. Steiner (1981) smatra da su Hetiti već bili naseljeni u Kanišu kad su pristigli Asirci te daje njihov jezik poslužio kao lingua franca u cijeloj središnjoj Anatoliji, a potom i kao državni jezik države Hatti jer su oni nastavali jednu od najvećih trgovačkih ispostava. Prema Steineru, Hetiti u Starom Kraljevstvu ponajprije nisu bili »Hetiti«, već Hati koji su prihvatili novi lingua franca.

34

35

U A Z IJI

svojeg postojanja. Kriza na kraju ranoga brončanog doba II mogla bi biti pripisana pojavi ili najstarijih Luvijaca ili čak najranijih govornika anatolijskoga, uključujući i pretke Hetita, koji su se poslije počeli razli­ kovati u jezičnom smislu. Napuštanje i razaranje nalazišta moglo je ipak biti i rezultat klimatskih promjena ili unutrašnjih nemira, dok širenje još jednoga keramičkog stila i arhitektonskog oblika možda ne znači i dolazak novoga naroda s novim jezikom. Izvorno je polazište tih predloženih ekspanzija sjeverozapadna Anatoli­ ja, koja naravno obuhvaća i samu Troju. Već se dugo zna za veze između toga područja i sjeveroistočne Europe, osobito u keramici - uključuju­ ći figurice - i arhitekturi, a do prije nekoliko prošlih desetljeća one su općenito pripisivane širenju bliskoistočne visoke kulture među europ­ skim barbarima. U novije doba neki su arheolozi shvatili da bi smjer utjecaja možda trebalo obrnuti, barem tijekom prijelaza iz bakrenoga u brončano doba. To se može vidjeti, primjerice, u keramici, metalurgiji i arhitekturi, koje se na bugarskim nalazištima poput Ezera pojavljuju prije nego u Troji. Neki na te sličnosti gledaju kao na ništa više nego opći kulturni horizont koji je obuhvaćao obje strane Mramornoga mo­ ra, ali drugi tvrde da one predstavljaju stvarno kretanje naroda, možda izbjeglica koji su napustili Balkan i prešli u sjeverozapadnu Anatoliju između 3500 i 3000 g. pr. Krista bilo pod pritiskom bilo pod vod­ stvom Indoeuropljana. Ostatci konja - nije jasno radi li se o divljim ili pripitomljenim konjima - na anatolijskim nalazištima poput Demirci Huyiika također se spominju kao svjedočanstvo o prodiranju došljaka iz jugoistočne Europe, gdje se pripitomljeni konj pronalazi prije nego u Anatoliji, a zna se i da su se Inđoeuropljani njime koristili. Još nismo spremni pratiti taj trag tako rano u našemu istraživanju jer je on pretije­ sno povezan s problemom pradomovine samih Indoeuropljana. Umje­ sto toga, moramo nakratko skrenuti pozornost na one koji radije traže podrijetlo indoeuropskih Anatolijaca na sjeveroistoku. Većina argumenata u prilog indoeuropskoj invaziji sa sjeveroistoka u vezi je s pojavom novoga pogrebnog običaja na kraju četvrtoga i tije­ kom trećega tisućljeća pr. Krista. U to doba, i sjeverno od Crnoga mora i sjeverno od Kavkaza, grobovi su se u rusko-ukrajinskoj stepi obično smještali u podzemni rov i prekrivali humkom (na ruskome kurgan).

IN Đ O E U R O P L JA N I U A ZIJI

Otprilike 3000 g. pr. Krista počinju se na području domaće transkavkaske kulture (Kuro-Araks) pojavljivati pomalo slični pogrebni običaji, poput kraljevskoga groba u Uč-Tepeu, u Milskoj stepi. Kako su u tom području prije toga bili nepoznati grobovi u obliku humka, neki znan­ stvenici objašnjavaju njihovo pojavljivanje prodorom stepskih stočara koji su prešavši Kavkaz podčinili lokalnu kulturu ranoga brončanog doba. Još je važnije što je statusni grob, ukopan u humak na nalazištu Korucu Tepe u istočnoj Anatoliji, uspoređen sa sličnim grobovima i na Kavkazu i u ruskoj stepi. Otkriće konjskih kostiju na nekoliko nalazi­ šta u istočnoj Anatoliji, kao što su Norsun Tepe ili Tepecik, potvrđuju tezu o prodiranju nove populacije iz stepe, jer, kao što smo prije rekli, konj do brončanog doba nije posvjedočen u Anatoliji, a davno prije bio je poznat u Ukrajini i južnoj Rusiji8. Trajnim se dodirima ili migraci­ jama objašnjavaju kasnije sličnosti između kraljevskih grobova sjever­ nog dijela središnje Anatolije, poput trinaest grobova u Alaca Hiiyiiku i grobova koji su po obliku slični ili sadržavaju slične pogrebne prinose, a nađeni su sjeverno od Kavkaza. U ovom se trenutku teza o doseljenju sa sjeveroistoka ne podudara tako dobro sa spoznajama lingvistike kao pretpostavka o doseljenju sa sjeve­ rozapada. Svjedočanstvo o prodiranju doseljenika je ili ograničeno na istočnu Anatoliju - područje koje se u povijesno doba pripisuje hurijskome ili kavkaskim jezicima - ili sjever središnje Anatolije gdje bismo mogli očekivati hatski ili kaskijski, Za koji se čini da je njime govorila također jedna neindoeuropska skupina. Svjedočanstava o pokapanjima kurganskoga tipa uglavnom nema u onim područjima gdje u našoj po­ trazi nalazimo glavne indoeuropske narode, a osobito Luvijce u južnoj i zapadnoj Anatoliji. A čak i ako su gospodari, pokopani u kurgane, bili blizu tradicionalnim hetitskim zemljama, lingvisti se čvrsto proti­ ve tezi da su Hetiti stigli s istoka, a Luvijci, odvojeno od njih, sa zapa­ da. Njihovi su jezici preblisko srodni, preslični da se može tvrditi da su prošli onaj stupanj odvojenosti koji bi se morao dogoditi da su odvojeno putovali u suprotnom smjeru oko Crnoga mora. Nadalje, sličnosti ko­ 8 Ostatci konja iz kasnoga eneolitika u istočnoj Anatoliji tradicionalno se smatraju ostatcima divljih konja. Međutim, S. Bokonyi (»Horses and Sheep in East Europe in the Copperand Bronze Ages«, u S. Skomal i E. Polome (ur.) Proto-Indo-European: JheArchaeology ofa Linguistic Problem, VVashington, D.C., 1987: 136 -144) smatra da su to ostatci domaćih životinja, koje on veže sa širenjem pripitomljenih konja iz Pricrnomorja i s obala Kaspijskoga jezera.

IN Đ O EU R O PLJA N I U A Z IJI

je postoje između kraljevskih grobova južno od Kavkaza i sjeverno od njega možda su nastale zbog potrebe za dojmljivijim oblicima pokapa­ nja za više društvene slojeve koji su se u obje regije razvili tijekom ra­ noga brončanog doba, slojeve koji su sudjelovali u uzajamnoj razmjeni prestižnih dobara. Za sada uteg na vagi preteže u prilog dolasku Anatolijaca sa zapada.

Frigijci Raspadom Hetitskoga Carstva oko 1200 g. pr. Krista promijenio se raspored indoeuropskih jezika u Anatoliji. Govornici luvijskoga na­ stavili su dominirati južnom Anatolijom i dijelovima sjeverne Sirije. Bili su toliko uspješni u prihvaćanju hetitskoga okvira da su zadržali taj etnički naziv, barem u Bibliji. Luvijci su upotrebljavali hijeroglifsko pismo koje je, zbog toga što je otkriveno u hetitskoj prijestolnici, prije pogrešno bilo nazivano »hijeroglifskim hetitskim«. Danas se puno če­ šće naziva hijeroglifskim luvijskim. Kao što smo vidjeli, u zapadnoj su se Anatoliji nastavili upotrebljavati drugi novoanatolijski jezici, poput likijskoga, koji je potekao iz luvijskoga, sve dok njihove govornike nisu asimilirali grčki kolonisti. Međutim, u središnjoj Anatoliji, u samom središtu Hetitskoga Carstva, pojavio se nov indoeuropski jezik, frigijski, koji se ne svrstava u anatolijsku skupinu i ne može se izvesti ni iz jednoga prijašnjega indoeuropskog jezika Anatolije.

18. Anatolija nakon propasti Hetita. Indoeuropskijezici prikazani su malim slovima, a neindoeuropski jezici velikim slovima.

IN Đ O EU R O P LJA N I U A Z IJI

Frigijci se obično povezuju s drugim osvajačima koji su od 1200 do 800 g. pr. Krista sa zapada prešli preko središnje Anatolije sudjelujući u ra­ zaranju glavnih hetitskih gradova i bacajući Anatoliju u »mračno doba«. Arheološka svjedočanstva o tim osvajačima još nisu sigurna, osobito zato što postoji neugodna rupa između njihova zauzeća Troje VIIB u 12. st. i prvoga pojavljivanja tipično frigijskoga lončarstva u središnjoj Anatoliji tijekom 8. st. pr. Krista. Njihova rukom rađena crna keramika poznata je s brojnih nalazišta, među ostalim i stare hetitske prijestolnice Hattuše i prijestolnice Frigijaca u Gordiju. Oni su kao sila dominirali središnjom Anatolijom nekoliko stoljeća, a od njih potječe niz likova u grčkim legendama i u anatolijskoj povijesti, koji su se svi zvali Mida. Povijesni je kralj Mida vladao u 8. st. pr. Krista. U suparništvu s Asircima i u pokušaju da proširi granice frigijske moći doveo je državu do vrhunca, a potom doživio njezinu propast pod pritiskom kimerijskih osvajača sa sjevera (oni su natjerali Midu da izvrši samoubojstvo piju­ ći volovsku krv). Znatno je poznatiji, naravno, legendarni Mida, o ko­ jemu je priča smještena bilo u Makedoniju, bilo u Frigiju, što je zbrka koja se zgodno uklapa u cijeli problem frigijskoga podrijetla. Pošto je uhvatio silena - to je starija, mudrija, no još opijenija verzija klasičnoga satira - nalivši vino u izvor, Mida ga je vratio Dionizu te je nagrađen svojom najvećom željom - zlatnim dodirom. Kad je izgladnjeli M i­ da otkrio da se čak i njegova hrana i vino na dodir pretvaraju u zlato, pokajao se bogu za svoju ludost, a on mu je rekao da se opere u rijeci Paktolu. Taje rijeka smjesta postala velikim izvorom zlata te je pružila gospodarski temelj Krezu, čovjeku koji je postao drugim velikim sim­ bolom bogatstva. Bogatstvo Frigijaca nije bila puka legenda jer jedan od ostataka koji se pripisuje tomu narodu jesu i njihovi bogati grobovi u obliku humka. U lingvističkom smo pogledu vrlo ograničeni zbog oskudnih ostataka frigijskog jezika. Njihovih starijih natpisa ima samo oko 240, a potječu iz razdoblja od 800 do 600 g. pr. Krista. Ima i oko stotinu mnogo mla­ đih natpisa, koji potječu iz prvih stoljeća poslije Krista i uglavnom su to neuspješne zabrane pljačkanja grobova. Osim toga, imamo i uobičaje­ na svjedočanstva starih imena mjesta i osobnih imena te nekoliko glosa (komentara na marginama rukopisa koji objašnjavaju značenje inače

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

IN D O E U R O PL JA N I U A ZIJI

starofrigijski Ates arkia evais akenan o-lavos Midai lavaltaei vanaktei edaes. hrvatski Ates (?) posvetio je i isklesao ovaj kamen za Midu, zaštitnika naroda, kralja.

mlađi frigijski ios ni semoun knoumanei kakoun addaket, gegreim enan egedou tios outan akke oi bekos akkalos tidregroun eitou

šaja da se frigijski blisko poveže s tračkim ili ilirskim, dvama velikim indoeuropskim jezicima na Balkanu koji su ostavili još mnogo oskud­ nije jezične ostatke; mnogi priručnici govore o tračko-frigijskoj skupini jezika. Danas je takva bliska srodnost još uvijek nedokazana, premda frigijski ima više sličnosti s balkanskim jezicima nego s ikojima drugi­ ma. U skladu s time, lingvisti u tome smjeru traže podrijetlo Frigijaca te prihvaćaju Herodotovo mišljenje kao barem vjerodostojnije od svake druge pretpostavke.9

hrvatski

nejasnih riječi). Jedna od tih glosa dolazi nam u zabavnoj Herodotovoj priči o tome kako je egipatski kralj Psametih (663 - 609. g. pr. Krista) pokušao otkriti najstariji jezik na svijetu. To je učinio osiguravši da dvoje djece ne čuje ljudski govor sve dok ne progovore prve riječi, pret­ postavivši da će te riječi biti iz iskonskoga jezika. Prva je riječ te djece bila bekos, a Herodot nam kaže daje to frigijska riječ za kruh te je stoga frigijski stekao glas najstarijega jezika na svijetu. Ta fantastična priča vjerojatno nas neće ohrabriti da prihvatimo Herodota za posve pouzdan izvor kad nam također kaže da su Frigijci isprva živjeli u Makedoniji, a potom se odselili u sjeverozapadnu Anatoliju, možda u doba Trojan­ skoga rata, gdje su promijenili ime Bryges u Phrjges. Usprkos tomu što grčki izvori prije Herodota navode da su Frigijci autohtoni u Anatoliji, opće je mišljenje da su Frigijci stigli iz jugoistočne Europe.

Povijesna i arheološka svjedočanstva preoskudna su da bi se izgradila uvjerljiva teorija o podrijetlu Frigijaca. Možda je ironično da nas naj­ bolje arheološko svjedočanstvo o njihovu dolasku, nagli prekid između Troje VIIA i VIIB, što je popraćeno uvođenjem bradavičaste keramike iz jugoistočne Europe oko 1200 g. pr. Krista, ne vodi dalje od sjevero­ zapadne Anatolije, premda se odlično slaže s Herodotovom pričom. U skladu s time, teško je koristiti se tim svjedočanstvom kako bi se potkri­ jepili kasnohetitski zapisi o kralju Midašu (starofrigijski Mida?) na sje­ vernim granicama Hetita prije razaranja Hattuše. Tek u 8. st. pr. Krista, kada se svjedočanstva s natpisa udružuju s osebujnim stilom keramike da potvrde nedvosmislenu nazočnost Frigijaca, možemo sa sigurnošću utvrditi njihovo postojanje u Anatoliji. Jedno je od očito uvezenih obi­ lježja u njihovoj kulturi grob u obliku humka, što je osobito izraženo u Gordiju. Veliki humci dobro su poznati na Balkanu, gdje imaju znat­ no dulju prošlost te je stoga odavno upućivano na povezanost tih dviju regija. Međutim, budući da se humci na frigijskom teritoriju pojavlju­ ju tek od 8. st., veza između balkanske pradomovine i Frigije može se održati samo ako Frigijce odvojimo od horizonta razaranja koji se veže uz Troju VII i Hattušu. Također se smatra da se seoba Frigijaca može i ranije datirati, vezano uz pojavu konja u Troji VI, otprilike 1700 g. pr. Krista. Prije nego što pokušamo doći do ikakva zaključka o tome, valja razmotriti još jednu skupinu indoeuropskih pridošlica, Armence.

Premda je zbog oskudnosti jezičnih izvora teško procijeniti dijalekatni položaj frigijskoga među indoeuropskim jezicima, sigurno je da nema uvjerljivih svjedočanstava da je to bio anatolijski jezik, blisko srodan hetitskomu, luvijskomu i palajskomu. Stoga postoje jaki lingvistički ra­ zlozi da se frigijski smatra kasnijim pridošlicom. Bilo je nekoliko poku­

’ Lingvistički gledano, ono što se može reći o frigijskome jest da je taj jezik dijelio arhaično obilježje (mediopasive na -r) s hetitskim i nekoliko dragih »perifernih« dijalekata. Također dijeli augment s armenskim, grčkim i indoiranskim, što je, čini se, kasnije obilježje, pripisivo »južnim« dijalektima. To bi moglo značiti da je frigijski nekada bio smješten negdje blizu anatolijskome te da je stoga izbjegao kasnije inovacije, ali i da je bio blizu grčko-armensko-indoiranskom lancu južnih jezika. Zemljopisno bi odgovarao južni Balkan ili sjeverozapadna Anatolija.

Tko zlo učini ovome grobu, nosit će neizbježnu božju kletvu i kruh će mu i voda biti nejestivi.

19. Dvafrigijska natpisa. Drugi natpis sadržava riječ kakoun 'zlo, koja se može usporediti s grčkim kakos 'los, štoje u hrvatski posuđeno u riječimapoput kakofonija. Riječ bi mogla biti izvedena iz indoeuropske dječje riječi*kakka, što vjerojatno ne treba prijevoda, usp. armenski kakor 'izmet', grčki kakkao, latinski caco, srednjoirski caccaim itd. Na drugomje kraju spektra riječ tios koju su neki pokušali povezati sa sanskrtskim dyaus, grčkim Zeus i sličnim riječima za indoeuropskoga boga neba. Primijetite također da drugi natpis upotrebljava riječ bekos, kojaje poznata iz Herodota u značenju 'kruh'.

41

IN Đ O EU R O P LJA N I U A ZIJI

IN Đ O E U R O P L JA N I U A ZIJI

Armenci............................................... Nabrajajući veliku vojsku perzijskoga kralja Kserksa (519 - 465. g. pr. Krista), Herodot u nju uvrštava Armence, koji su bili, kako nas obavje­ štava, »frigijski kolonisti«. Na temelju te tvrdnje, zajedno s lingvističkim položajem armenskoga u indoeuropskoj porodici, opće je prihvaćeno da su se Armenci, poput Frigijaca, iselili s Balkana u Malu Aziju10. Me­ đutim, za razliku od Frigijaca, čiji je jezik već odavna izumro, armen­ skim i danas govori približno pet milijuna ljudi. Najraniji tekstovi na tom jeziku, uglavnom religijske naravi, tradicionalno se smještaju u 5. st. po Kristu, no vjerojatno su novijega postanja. Pa ipak, nema razloga za vjerovanje da su se Armenci naselili u svoju postojbinu tako kasno. U vlastitoj predaji Armenci prate svoje prebivanje u Armeniji do 8. st. pr. Krista, a njihovi iranski susjedi spominju ih još u 2. st. pr. Krista. Samo se ime Armenija (.Arminiya) pojavljuje na natpisima još oko 600 g. pr. Krista, no uvijek se treba čuvati toga da se ime zemlje poistovje­ ti s narodom koji nosi to ime. Za stvarno podrijetlo armenskoga na­ roda moramo se osloniti na svjedočanstvo njihova jezika, na povijesno svjedočenje njihovih susjeda i predaka te na arheologiju. Premda svi ti pristupi nisu doveli do potpunoga suglasja, ipak postoji šire slaganje o glavnim čimbenicima podrijetla Armenaca. * Iako je armenski očito indoeuropski jezik, poput frigijskoga on ne po­ kazuje osobito bliske veze s anatolijskim jezicima, osim posuđenica. One su važne jer pokazuju da su Praarmenci bili u dodiru s govornicima luvijskoga i, što je još važnije, s Hetitima. Budući daje luvijski zamije­ nio hetitski oko 1200 g. pr. Krista, mogli bismo očekivati da su Praar­ menci prolazili kroz Anatoliju prije toga doba. Najbliži jezični susjedi

,0 Glede armenskoga podrijetla Colin Renfrevv (1987:72) odbacuje njihovo tradicionalno izvođenje izjugoistočne Europe kao »sklonost da se govori u terminima migracija« i tvrdi da »nema vrlo jasnih razloga da se armenski jezik povezuje sa zapadnom Anatolijom ili Trakijom«. Renfrevv izbjegava spomenuti da: 1. armenski nije moguće izvesti izravno ni iz jednoga susjednoga anatolijskog jezika (od kojih nemaju svi zajednička indoeuropska obilježja koja dijele svi drugi indoeuropski jezici uključujući armenski) i 2. armenski s grčkim jezikom čvrsto vežu važne izoglose te lingvisti općenito smatraju da Armenci i Grci ili imaju iste jezične pretke ili su živjeli u bliskom dodiru, što je najlakše objasniti ako su živjeli u Trakiji ili zapadnoj Anatoliji. Očito, Armenci nisu mogli stići u svoje povijesno sjedište a da se nisu doselili jer ono su prije zauzimali neindoeuropski Urarćani. Renfrewa tješi činjenica da Gamcjrelidze i Ivanov (1985) također smještaju indoeuropsku pradomovinu u istočnoj Anatoliji na temelju lingvističkih argumenata, lako ta dvojica lingvista uistinu smještaju pradomovinu na istočnoj anatoiijsko-armenskoj uzvisini, oni prihvaćaju i postojanje grčko-armenske zajednice kao »neovisnoga entiteta« te su stoga prisiljeni poslati Grke iz istočne Anatolije (u obrnutom smjeru od onoga u kojem se, prema tradicionalnome modelu, Armenci sele s Balkana). D'jakonov (1985) s pravom nalazi daje ta grčka seoba preko područja anatolijskih jezika posve nevjerojatna.

42

staroarm enski Hayr m er or erkins; surb elici anun k'o, Ekesce ark'ayut'iw n k ’o. Elicin kam k' k’o orpes erkins ew erki.

hrvatski Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.

„

20. Početak molitve Oče naš na klasičnome armenskome. Prva riječ hayrjest armenski odraz praindoeu.ropskoga *ph2ter, gdje se *p ili promijenilo u h, usp. praindoeuropski *penk"'e 'pet\ ali armenski hing, no *p obično se gubi, usp. sanskrtski pad-, grčki pous, latinski pes i engleski foot, ali armenski otn 1stopalo'.

Armenaca bili su Frigijci, Tračani i osobito Grci (neki lingvisti govore čak o armensko-grčkome). Sve to usmjerava našu pozornost na Balkan, koji je vjerojatno bio njihova postojbina prije migracije kroz Anatoliju. Da su Praarmenci bili došljaci u svojemu povijesnom domu, potvrđu­ je činjenica da su na kraju zauzeli teritorij Urarćana, snažnoga kraljev­ stva oko jezera Van, koje je cvjetalo od 9. do 6. st. pr. Krista i ostavilo brojna tekstovna svjedočanstva o tome da su govorili neindoeuropskim jezikom. Danas lingvisti utvrđuju da je urartski jezik bio vrlo srodan hurijskome, glavnomu neindoeuropskom jeziku u istočnoj Anatoliji i sjevernoj Mezopotamiji. Igor D ’jakonov nedavno je prikupio svjedo­ čanstva koja upućuju na to da su Armenci od Hurito-Urarćana posu­ dili riječi kao što su roba, cigla, pečat, kositar, lokalna imena biljaka (metvica, šipak, šljiva, dunja) i ostalo što je u toj regiji bilo udomaćeno. Praarmenci su, čini se, ojačali u planinama Armenije nakon raspada urartske države i sigurno su bili ondje nazočni tijekom prvog tisućljeća pr. Krista. Armenski je jezik zatim pokupio golemu količinu stranoga rječnika od svojih susjeda, osobito iz iranskoga i aramejskoga, semitskoga jezika koji se govorio u sjevernoj Mezopotamiji. Najstarije među tim posuđenicama, čini se, posuđene su od 5. do 1. st. pr. Krista. Sve to upućuje na zaključak da su Armenci mogli sudjelovati u širokomu nizu kretanja naroda koja su također dovela Frigijce u Anatoliju te da su oko 500 g. pr. Krista postali dominantan narod u Armeniji. U vrlo pomno argumentiranom istraživanju armenskoga podrijetla istak­ nuti ruski lingvist i povjesničar Igor’ D ’jakonov tvrdi da se oni mogu

43

IN D O E U R O P L JA N I U A Z IJI

U A ZIJI

poistovjetiti s Muškima, a možda i s drugim plemenima za koja se iz asirskih izvora zna da su zauzela gornji Eufrat i donji tijek rijeke Aratsani oko 1165. g. pr. Krista. Ti su narodi prema D ’jakonovu bili na pravo­ me mjestu i u pravo vrijeme, a njihovo ime može se nategnuto povezati i s Armencima i s Balkanom. Ime Muški uspoređuje se s gruzijskim imenom Armenaca (Sa)mekhi te s etničkim formantom koji se susreće i u Miziji (u Maloj Aziji) i u tračkoj provinciji Meziji. D ’jakonov sma­ tra da su Muški (Praarmenci) odlutali na istok asimilirajući i Luvijce u južnoj Anatoliji i Urarćane u istočnoj Anatoliji kako bi na kraju po­ stali današnjim Armencima. Nedavno je Paul Zimansky otkrio da su u 7. st. pr. Krista Urarćani porazili Muške i preselili ih, skupa s ostalim zapadnijim narodima, na prije toga slabo naseljen teritorij Urartua; ta­ kva bi populacija prihvatila materijalnu kulturu Urarćana, ali bi mogla zadržati vlastiti jezik, pogotovo stoga što je urartska država ubrzo na­ kon toga propala.11 Povezivanje Frigijaca i Armenaca s istim širokim valom migracija zamršuje problem njihova podrijetla gotovo do beznađa. Muške, koje D ’jakonov u asirskim tekstovima iz 12. st. poistovjećuje s Praarmencima, drugi istraživači s jednakom vjerojatnošću poistovjećuju s Frigijcima ili Tračanima, a bez svjedočanstava s natpisa nije moguće razriješi­ ti to pitanje. Korisno je malo odstupiti od detalja i ispitati šire obrasce problema. Čini se vjerojatnim daje drugi val indoeuropskih migracija prošao kroz Anatoliju nakon onoga koji je proizveo starije anatolijske jezike kao što su hetitski i luvijski. Lingvisti ne nalaze uvjerljivih razloga da prihvate kako su se raniji hetitski ili luvijski jezici razvili u frigijski ili armenski. Štoviše, povijesne predaje, poput one koja je sačuvana kod Herodota, zajedno sa svjedočanstvom toponima, npr. tračke Mezije, anatolijske Mizije te dijalekatne sličnosti s grčkim, upućuju na to da su te kasnije indoeuropske migracije krenule s Balkana. Svjedočanstvo o tim migra­ cijama u arheološkim nalazima, osim balkanskog utjecaja na sjeveroza­ padnu Anatoliju, nije jednoznačno te nisu prijeko potrebna druga po­ drobna objašnjenja o razaranju arheoloških horizonata koje se dogodilo " Zimansky, P. (2001). »Archaeological inquiries into ethno-linguistic diversity in Urartu«, u: Drews, R. (ed.) Greater Anatolia and the /nrfo-W/ff/feianffuoge fo/n/Vj'. Journal of Indo-European studies, Monograph 38: VVasiiington, D.C., 15-27.

u 12. st. pr. Krista. Ali kada asirski anali u istom stoljeću optužuju Mu­ ške za invaziju s vojskom od 20 000 ljudi, imamo razloga da prihvatimo pretpostavku da je to bilo razdoblje seobe naroda. U dva slučaja vidimo jasno dokumentirano zamjenjivanje jedne skupine drugom - Frigijce koji su zamijenili Hetite u središnjoj Anatoliji te Armence koji su zami­ jenili Urarćane u istočnoj Anatoliji. U 1. st. poslije Krista svi su ti jezici osim armenskoga već odavna bili mrrtvi ili su ubrzano nestajali.

Indoarijci Na prvi bi se pogled moglo učiniti da su, kako se pomičemo istočno od Anatolije, Iranci prvi narod koji govori indoeuropski. Uskoro će postati jasno da nije tako pa najprije valja razmotriti svjedočanstva o indijskom, odnosno indoarijskom podrijetlu. Kada razmatramo indijsko podrijetlo, moramo imati na umu spoznaje indoeuropske dijalektologije. Vjerojatno je najmanje osporavano opažanje o raznim indoeuropskim dijalektima to da su jezici koji se svrstavaju kao indijski i iranski međusobno tako izrazito slični da možemo s pouzdanjem pretpostaviti razdoblje indoiranskoga jedinstva između ranijega indoeuropskog prajezika i mlađe­ ga pojavljivanja pojedinih indijskih (ili indoarijskih) i iranskih jezika. Tim jezicima mogli bismo pridodati nuristanske jezike iz Hindukuša. Premda su oni zabilježeni tek u novije vrijeme, imaju neka obilježja koja pokazuju da nisu ni neposredni potomci praindoarijskoga ni prairanskoga, već su neovisna treća grana indoiranske skupine. Danas se indijska grana jezika sastoji od velikih jezika u Indiji, Paki­ stanu i Bangladešu, kao što su hindsko-urdski, bengalski, pandžapski,

avestijski sanskrt

tam amavantam yazatam tam amavantam yajatam suram damohu savistam suram d ha masu savistham mithram yazai zaothrabyo m itram y a ja i hotrabhyah

hrvatski

21. Na pojam zajedničkoga indoiranskoga prajezika upućuju sličnosti između ovog indoarijskog (sanskrtskoga) prijevoda stare iranske himne i izvornika. Bog Mitra/Mithra bioje zajednički Indijcima i Irancima.

Toga moćnog i snažnog boga Mitru, najsnažnijega od svih u svijetu stvorenja, obožavat ću ja žrtvama svojim.

IN Đ O E U R O P L JA N I U A ZIJI

IN Đ O EU R O P LJA N I U A ZIJI

marathski te mnogo drugih jezika, s ukupno otprilike 750 milijuna go­ vornika. Ti su jezici uglavnom ograničeni na indijski potkontinent, s iznimkom novijih kolonija koje su se proširile u Africi, na Pacifiku i u Europi. Jedina je iznimka romski, jezik Roma, koji je prenesen iz sje­ verne Indije u Europu u srednjem vijeku. Najstarije pisano svjedočanstvo indoarijskoga u Indiji pojavljuje se tek oko 300 g. pr. Krista na spomenicima kao što su Ašokini natpisi. To su, međutim, jezici koje lingvisti nazivaju srednjoindijskima, odnosno prakrtima te stoga ne mogu služiti kao terminus za dolazak Indijaca na potkontinent. Golema književnost na staroindijskom, poznatom kao sanskrt, prethodila je srednjoindijskim natpisima i bila je medij najra­ nijega indijskoga književnog i religijskog jezika koji nam je poznat. Is­ prva je ona postojala samo u usmenom obliku, no mnogo je popratnih svjedočanstava koja upućuju na zaključak da su tekstovi zapisani već u 6. st. pr. Krista. Najstariji predstavnik staroindijskoga jezik je Veda, stare indijske religijske književnosti. Jezik Veda je arhaičan, a kulturni i zemljopisni svijet koji je u njima oslikan upućuje na to da su bile sa­ stavljene u sjeverozapadnoj Indiji prvoga tisućljeća pr. Krista, otprilike između 15. i 10. st. pr. Krista. . t.

22. Distribucija indoarijskih /V. (i nuristanskih) jezika

n u rita n s k i/V

?

Premda u samoj Indiji ne možemo ići dalje u prošlost od Veda, ipak još nismo potpuno iscrpli sve izvore jer najranija zapisana svjedočanstva 0 nekom indoarijskom jeziku ne pronalaze se u Indiji, već u sjevernoj Siriji. Ondje je bilo kraljevstvo Mitani, koje je u 15. i 14. st. proširilo svoju moć od obala Sredozemlja do gorja Zagros te se tako sukobilo s Hetitima na zapadu i s Egipćanima koji su nadzirali Eufrat. U drža­ vi Mitani govorio se hurijski, koji smo već susreli u istočnoj Anatoliji i sjevernoj Siriji. Iako je glavni jezik Mitanija bio neindoeuropski, ipak ima jasnih svjedočanstava o tome da se u mitanijskim dokumentima upotrebljavao indoeuropski rječnik. Ta se svjedočanstva pronalaze u diplomatskoj prepisci u tuđim arhivima kao što su Bogazkoy (hetitski) 1 E1 Amarna (egipatski) jer domaći mitanijski arhivi još nisu pronađe­ ni. No nije dvojbeno daje u mitanijskom kraljevstvu postojao poseban indoarijski element. U ugovoru između Hetita i Mitanijaca mitanijski kralj kune se nizom hurijskih bogova, a potom dodaje niz imena koja su očito imena glav­ nih indijskih bogova: Mi-it-ra (indijski Mitra), Aru-na (Varuna), Inda-ra (Indra) i Na-sa~at~tiya (Nasatja). Hetitski tekst o treniranju konja i o upravljanju bojnim kolima, čiji je autor Kikkuli iz Mitanija, upo­ trebljava nazive indijskih brojeva za okrete koje kola rade na stazi: aika

indrasya nu viryan i pra vocam yani cakara pratham ani vajri ahann ahim anu apas tatarda pra vaksana abhinat parvatanam. Objavit ću sada junačka djela lndrina, prva što ih taj vitlač toljage učini, on zakla zmiju, napravi put vodama, rasiječe trbuhe planina.

23. Kratki odlomak iz Rg-vede slavi pobjedu ratničkoga boga Indre nad zlim Vrtrom. Prvi stih sadržava niz riječi s brojnim srodnicama u drugim indoeuropskimjezicima. Na primjer, nu je isto kao i grčki, staroirski, litavski i staroengleski nu 'sada. lndrina junačka djela viryani su 'muževnipothvati' od korijena vir- koji se nalazi i u latinskome vir, staroirskome fer, litavskome vyras i staroengleskome wer, a u suvremenome engleskome taje riječ sadržana u werewolf 'vukodlak'. 'Proglasiti, objaviti (doslovno 'pro-glasiti') kaže se pra-vocam, štoje srodno latinskomu pro- 'pred, dalje i voco 'zvati'. 24. Država M itani i njezini susjedi

47

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

O va ko (g ovo ri) K ikku li, a ssussa n n i (tre n e r ko nja ) iz ze m lje M ita n i: Kad s je se n i ko n je p u s ti na liva d u , on ih u p re g n e. P u sti ih d a id u tri m ilje , ali ih p u s ti i da g a lo p ira ju p re ko s e da m p o lja . U p o v ra tk u ih n a tje ra na g a lo p p re ko d e se t p olja . O n d a ih is p re g n e , p o b rin e se za n jih i n a p o ji ih. D ove d e ih u šta lu . O n d a im d a d e p o m ije š a n o šaku p še n ice , d vije ša ke je č m a i šaku sijena. Oni to p o je d u , č im p o je d u s vo ju krm u , on ih prive že uza stu p .

25. Početne upute iz hetitskoga teksta o kroćenju konja kojije sastavio Mitanijac Kikkuli. Da bi opisao Kikkulijevo zanimanje, tekst upotrebljava indoarijsku riječ assussanni (sanskrt ašvasani-/

(indijski eka 'jedan'), tera {tri 'tri'), panza (pđnea 'pet'), satta (.saptđ 'se­ dam') i na (nava 'devet'). Također, hurijski tekst iz Yorgan Tepea upo­ trebljava indoarijske riječi u opisu boje konja, npr. babru (indijski babhru 'smeđ'), parita (paliti 'siv') i pinkara (pingala 'crvenkast'). Mitanijska je riječ marya istovjetna vedskoj marya 'ratnik'. Tim bismo primjerima mogli dodati niz imena mitanijskih plemića i druga imena božanstava koja povezuju indijski element u mitanijskome jeziku s osobnim imenima i bogovima vladajuće dinastije. Osim toga, moramo uključiti i specifični rječnik povezan s uzgojem konja po ko­ jem su Mitanijci bili glasoviti. Sve to daje nam temelj najprihvaćenije teorije: ratnici na bojnim kolima, koji su govorili indijski, nametnuli su se domaćemu hurijskojezičnom stanovništvu i ustanovili vladajuću dinastiju koja je opstala stoljećima. Točan mehanizam kako se taj in­ dijski element spojio s Hurijcima i utemeljio državu Mitani nepoznat je, a znanstvenici su ispitali sve modele, među njima i klasično vojno osvajanje i nešto benigniju analogiju s varjaškim Vikinzima koji su bili »pozvani« da osnuju starorusku državu u Kijevu. O vremenu pojave tog indijskog elementa u sjevernoj Siriji ovisi sva­ ka rasprava o podrijetlu i širenju Indoiranaca u Aziji. Premda postoje tekstovi iz Mezopotamije iz prethodnog razdoblja, 18. i 17. st., u njima nema svjedočanstva kojim bi se sa sigurnošću dokazala nazočnost In­ dijaca u tom području. Iz 15. st. imamo svjedočanstvo o indijskim ele­ mentima u kraljevstvu Mitani, a mogući su (premda osporavani) indij­ ski tragovi u imenima nekoliko bogova koje su štovali Kasiti, dinastija iz područja Zagrosa, koja je zavladala Babilonskim Carstvom. U 13. st.

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

propalo je kraljevstvo Mitani, što je označilo kraj indijske nazočnosti u jugozapadnoj Aziji. Sve to upućuje na zaključak da indijski element koji se može pripisati državi Mitani (a možda i Kasitima) nije stigao do otprilike 16. ili 15. st. pr. Krista. Štoviše, postojeće svjedočanstvo pokazuje da je već 1600 g. pr. Krista postojao vrlo arhaičan oblik staroindijskog jezika. To znači da se posebni indoarijski jezik morao već odvojiti od iranskoga do toga vremena te da zamišljeno razdoblje praindoiranskog »jedinstva« moramo datirati prije toga razdoblja, možda čak za pola tisućljeća ili više. To se dobro slaže sa širokim procjenama povijesnih lingvista koji vjeruju da se kontinuum indoiranskih jezika vjerojatno počeo raspadati na pojedinačne jezike oko 2000 g. pr. Kri­ sta, ako ne i ponešto prije. Tražeći podrijetlo indijskoga elementa u zapadnoj Aziji, trebali bismo početi s onim što je očito. Indijska nazočnost sigurno nije iskonska, već je u državi Mitani, čiji je domaći jezik bio hurijski, kasnijeg datuma. Kasiti, koji su, kako se čini, zauzimali područje Zagrosa prije nego što su se spustili na jug u Babilon, također su govorili neindoeuropskim jezikom, čiji oskudni tekstovni ostatci ne dopuštaju da se poveže ni s jednim poznatijim jezikom Azije. U svakom slučaju, govorimo o pro­ doru Indoeuropljana, ali, čini se, ne tako temeljitome kao među Anatolijce jer čini se da je on bio ograničen na malu vladajuću dinastiju koju je domaće stanovništvo asimiliralo. Rješenje te gotovo nemoguće arheološke zagonetke predložio je u opsežnoj raspravi pokojni Roman Ghirshman. Ghirshman je opazio da se područje hurijske političke moći poklapa s rasprostranjenošću osobitoga lončarskog tipa - haburske keramike. Na teritoriju države Mitani, no ograničena na palače plemića, pojavljuje se takva keramika, a među njom i tamne i neukrašene posude, utisnute i obojene u bijelo, a da nije moguće uvjerljivo dokazati njihovo lokalno podrijetlo. U skladu s time Ghirshman je tu keramiku protumačio kao tradicionalne posude indijske aristokracije u državi Mitani, a prona­ šao je i njihove najbliže usporednice u lončariji iz Šah Tepea u pokraji­ ni Gorgan, jugoistočno od Kaspijskoga jezera. Poslije ćemo vidjeti da se tamna keramika, a osobito siva keramika, često upotrebljavala kao etnički pokazatelj drugih govornika indijskih i iranskih jezika. Osim

U A ZIJI

toga, konj se prvi put pojavljuje na Bliskom istoku upravo u pokrajini Gorgan oko 3000 - 2250 g. pr. Krista. U Hissaru IIIB pronađen je, pri­ mjerice, cilindrični pečat koji prikazuje vozilo koje vuku konji. Budući da je veza između uzgoja konja i upotrebe kola i indijskih elemenata u državi Mitani već jasno utvrđena, ta bi svjedočanstva mogla upućiva­ ti na put kojim su se Indijci kretali prema Mezopotamiji. Ghirshman je zaključio da su krajem četvrtoga tisućljeća pr. Krista u sjeveroistoč­ ni Iran sa sjevera prodrli ljudi koji su nosili sa sobom crnu keramiku te poznavali i domaće konje i vozila na kotačima. Ondje su zatim razvili tehniku upotrebe bojnih kola i izradu trubalja, što je tehnička nužda za ratovanje na bojnim kolima. Zatim su postupno prodirali prema jugu uzduž obala Kaspijskoga jezera, gdje su oko 1800 g. pr. Krista susreli Hurijce na mjestima nalazišta kao što je Tepe Giyan II/III. To je bilo razdoblje simbioze indijskih i hurijskih elemenata u Zagrosu. Zatim su se Indijci proširili skupa s hurijskim pokretima prema sjevernoj M e­ zopotamiji, gdje smo već spomenuli njihovu kasniju povijest. Ako se prihvati ta pretpostavka, slijedi da su se u trećem tisućljeću pr. Krista južne granice bilo praindijskoga, bilo praindoiranskoga, već proširile do jugoistočnih obala Kaspijskoga jezera te se one mogu prepoznati kroz cijelo to područje po postupnom preuzimanju sive keramike. Osnovno keramičko svjedočanstvo o migraciji Indoarijaca na područje Hurijaca jesu crna i bijela keramika, koje se iznenada pojavljuju u sje­ vernoj Mezopotamiji, a Ghirshman ih u konačnici izvodi iz područja jugoistočnoga Kaspijskog jezera. To je svjedočanstvo osporavano na dva načina: ili zato što se siva keramika pojavljuje u Šah Tepeu još 3000 g. pr. Krista, puno prerano da bi se mogla pripisati već izdiferenciranim Indoarijcima, ili zato što se siva keramika u samom Iranu proširila pre­ kasno i preko područja preširokoga da bi se mogla povezati i s čim dru­ gim osim s mlađim iranskim migracijama, nikako s prijašnjima indoarijskima. Međutim, nijedna od te dvije tvrdnje nije posve nepomirljiva s Ghirshmanovom teorijom. Teorijski je moguće da se praindoiranski govorio na jugoistočnim obalama Kaspijskog jezera oko 3000 g. pr. Kri­ sta, kada se siva keramika prvi put pojavljuje u Sah Tepeu, no da se do kraja sljedećeg tisućljeća jezik postupno razvio u (pra)inđoarijski. Vre­ menski je glavni dio argumenta to da su migracije uistinu počele kad

IN Đ O E U R O P L JA N I U A ZIJI

26. Roman Ghirshman smatra da su se Indoarijci u zemlju M itani doselili s jugoistočnih obala Kaspijskogajezera

su propala gradska središta gorganske kulture sive keramike oko 1800 g. pr. Krista. Napuštanje glavnih nalazišta, poput Tepe Hissara IIC, Sah Tepea i Tureng Tepea bilo je, prema Ghirshmanu, rezultat pritiska nomada sa sjevera, što se odrazilo u odlaganju blaga na nalazištima iz Gorgana te u razaranju arheoloških horizonata. Izbjeglice iz Gorgana morali su obići Kaspijsko jezero te poći u Zagros, gdje su se izmiješali s Hurijcima i nekoliko stoljeća poslije pojavili kao Mitanijci. Nažalost, keramičko svjedočanstvo zapravo ne potvrđuje te migracije, a izvođenje mitanijske tamne keramike iz gorganske sive keramike ostaje dalekom mogućnošću koja za sada nije potvrđena otkrićem prijelaznih faza u ra­ zvoju. Također, naravno, nema očitih razloga da se pretpostavi kako je širenje tamne keramike uzrokovalo kretanje naroda, a još manje upravo Indoarijaca. Štoviše, mehanizam prema kojemu bi indoarijski element zadržao svoje keramičke oblike, a odbacio većinu drugih aspekata svo­ jega jezika i kulture u korist Hurijaca, priziva više skepsu nego što po­ tvrđuje tu pretpostavku. Od svih Ghirshmanovih argumenata oni koji se tiču konja i borbe na bojnim kolima zahtijevaju najveću pozornost jer u njima pronalazimo kulturne elemente koji su nerazdvojno povezani sa specifično indoarijskim elementom među Mitanijcima i jasno ih odvajaju od njihovih neindoeuropskih susjeda na Bliskom istoku. Pronađena je diplomat­ ska prepiska između Egipta i države Mitani u kojoj Egipćani zahtije­

51

U A Z IJI

vaju konje i bojna kola od Mitanijaca, što upućuju na visok ugled koji su Mitanijci uživali kao uzgajivači konja na cijelome Bliskom istoku. Već smo vidjeli jezična svjedočanstva, kao što je Kikkulijev priručnik za uzgoj konja, iz kojih, proizlazi daje terminologija povezana s bojnim kolima sadržavala tipično indoarijski rječnik. Nadalje, najstarije svje­ dočanstvo o pripitomljenim konjima potječe iz crnomorsko-kaspijskog područja, a prema svemu sudeći, uzgoj konja odatle se proširio preko Kavkaza u Anatoliju te oko istočnih obala Kaspijskog jezera u sjevero­ istočni Iran. Stoga se pojavljivanje konja i bojnih kola često pripisivalo ekspanziji Indoeuropljana sa sjevera u zapadnu Aziju. Preciznije, misli se da su Indoarijci na bojnim kolima prodrli u kraljevstva jugozapadne Azije gdje su, u slučaju države Mitani, uspjeli ovladati lokalnim hurijskim supstratom. Naravno, svjedočanstva o svemu tome nisu tako ne­ prijeporna. Znamo da su se vozila s kotačima u Mezopotamiji upotrebljavala još 3000 g. pr. Krista u ranoj sumerskoj civilizaciji, a njihova prisutnost u južnoj Mezopotamiji nema očite neposredne veze s Indoeuropljanima. Ta su vozila vukla goveda, premda je u zapadnoj Aziji došlo do postup­ nog povećavanja upotrebe ekvida za vuču. Ti su pak ekvidi bili prije svega onageri i magarci te ne možemo smatrati da se u jugozapadnoj Aziji ratovalo s pomoću konja i bojnih kola, prije drugoga tisućljeća pr. Krista, kao što to otkrivamo za Indoarijce. Najstarije svjedočanstvo 0 konjima zasada je ograničeno na Tal-i Iblis u jugosredišnjem Iranu (3500 g. pr. Krista) i Selenkahijeh u Siriji (2400 - 2000 g. pr. Krista); konj je u klinopisnim tekstovima također kasno posvjedočen, a pojavlju­ je se tek krajem trećeg tisućljeća pr. Krista. Međutim, od ranoga drugog tisućljeća pr. Krista imamo jednoznačno svjedočanstvo i o konjima i o bojnim kolima, a u 17 - 16. st. pr. Krista taj se oblik ratovanja pojavljuje od sjeverne Anatolije do Nubije na jugu, što pokazuje kako se ta revo­ lucionarna tehnologija brzo proširila. J. H. Crouwel i M. A. Littauer ustvrdili su da ta svjedočanstva pokazuju savršeno logičnu evoluciju od dvokotačnih kola do bojnih kola s kotačima na žbice u zapadnoj Aziji prije pojave Indoarijaca, čija se nazočnost u toj regiji ne može dokaza­ ti prije 1600 g. pr. Krista. Neki znanstvenici, kao Igor’ D ’jakonov, idu 1 dalje te tvrde da se prvo pojavljivanje pripitomljenog konja i bojnih

IN D O E U R O P L JA N I U A Z IJI

kola na Bliskom istoku ne može smatrati etničkim obilježjem indo­ europskih migracija. Ne može se doći do lakoga rješenja tih problema jer oni obuhvaćaju različite, ne nužno povezane teme: podrijetlo pripitomljenog konja u jugozapadnoj Aziji, podrijetlo bojnih kola te vrijeme indoarijskog do­ laska u tu regiju. Za sada se može jedino tvrditi da je domaći konj u jugozapadnu Aziju uvezen. Malen brbj nalazišta na kojima su otkrive­ ne konjske kosti u oštrom je kontrastu prema mnoštvu svjedočanstava 0 pripitomljenom konju tijekom četvrtoga i trećeg tisućljeća u cijeloj crnomorsko-kaspijskoj stepi, a najprihvatljivija je pretpostavka da se po­ pulacije s pripitomljenim konjima izvedu iz toga smjera tijekom trećega 1ranoga drugog tisućljeća. S druge strane, bojna su kola možda mogla biti neovisno izumljena i na Bliskom istoku i u stepama. Mislim da se mnogo toga može reći u prilog tezi Stuarta Piggotta da su bliskoistoč­ na bojna kola mogla biti rezultat simbioze lokalnih potreba i tradicije borbenih kola s proširenom upotrebom kola koja su vukli konji, tipič­ nih za stepu. U svakom slučaju, bojna kola koja vuku konji ne moraju se smatrati ekskluzivnim indoeuropskim etničkim obilježjem, osobito zato što su se ona tako brzo proširila na golemom području. Ali ne smijemo, samo zato što Indoarijci na Bliskom istoku nisu zabilježeni nekoliko stoljeća nakon pojave bojnih kola, prebrzo isključiti mogućnost da su najranija bojna kola uistinu bila povezana s Indoarijcima. Naše datira­ nje indoarijskoga elementa u mitanijskim tekstovima temelji se isklju­ čivo na pisanim dokumentima koji pružaju vremenski utvrdiv kontekst. Iako ne možemo datume iščitane iz tih tekstova sa sigurnošću pomak­ nuti u prošlost dalje od 15. st. pr. Krista, ne smijemo zaboraviti da su indijski elementi, kako se čini, bili tek ostatci mrtvoga jezika u hurijskome te da je simbioza na kojoj je utemeljena država Mitani mogla postojati stoljećima prije toga. Budući da bi otkriće samo jednoga teksta koji se može datirati moglo pomaknuti nazočnost Indoarijaca na Bli­ skom istoku u znatno dalju prošlost, nije mudro prerano donijeti sud o pitanju borbe s bojnim kolima. Vratit ćemo se problemu države Mitani poslije, kada proširimo ovaj pregled indoiranskih naroda. Prije nego što razmotrimo indijski potkontinent, valja se pozabaviti pi­ tanjem odnosa Indoarijaca u zapadnoj Aziji i onih u samoj Indiji. Od

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

tri mogućnosti, općeprihvaćeni stav odbacuje dvije: vrlo je nevjerojatno da su se Indoarijci iz zapadne Azije odselili na istok, primjerice nakon propasti države Mitani, te odlutali u Indiju, jer nema nikakva svjedo­ čanstva (npr. imena neindijskih bogova, osobnih imena, posuđenica) koje bi upućivalo na zaključak da su Indoarijci iz Indije ikada bili u dodiru sa svojim susjedima u zapadnoj Aziji, premda nema sumnje da je bilo kulturne razmjene između Bliskog istoka i Indije. Obrnuta mo­ gućnost, daje glavni smjer migracije bio u Indiju, a da se mala skupina odvojila i odlutala iz Indije u zapadnu Aziju, također se smjesta odba­ cuje, zato što se time pretpostavlja nevjerojatno duga seoba, ponovno bez imalo svjedočanstva. Isključivši ono što nije vjerojatno, ostajemo s onim što je tek moguće: ili su se Indoarijci podijelili južno od neke ra­ nije pradomovine, a zatim su jedni krenuli na istok, a drugi daleko na zapad, ili su se zapravo masovno selili preko velikog područja od za­ padne Azije do rijeke Inda, a tek ih je poslije podijelila provala naroda koji su govorili iranski. Prvo je objašnjenje još uvijek u skladu s Ghirshmanovom pretpostavkom, dok je indolog Thomas Burrow ustvrdio da su se Indoarijci isprva naselili ne samo u sjevernoj Mezopotamiji već i na iranskoj visoravni. Njegovi su argumenti prije svega lingvistički i religijski, a ti posljednji svakako su najintrigantiji. Burrow je pokušao objasniti zašto daeva, iranska riječ srodna indijskoj riječi za boga deva, znači 'demon'. Iransko je stanje rezultat utjecaja ve­ likoga vjerskog reformatora Zarathuštre (kojega su Grci poznavali kao Zoroastera) na iransku religiju, što je prema Burrowu dovelo do odba­ civanja indoarijskih bogova poput Varune i Indre, koji su svedeni na ulogu demona. Oni su navodno bili bogovi domaćih indoarijskih sta­ novnika Irana te nisu bili priznati za bogove u novoj iranskoj religiji. Taj argument ide i znatno dalje jer Zarathuštrina religija upotrebljava posebnu skupinu riječi da opiše demone. Neke su od tih riječi očito tvo­ reni pejorativi, ali mala skupina među njima kao da dolazi iz indoarijskoga supstrata. Dodatno se svjedočanstvo nalazi u imenima iranskih rijeka, za koje se vidi da su posuđenice iz ranijega indoarijskoga jezika, a posvjedočena su i u samoj Indiji. Ukratko, Zarathuštrina je religija bila na vjeri zasnovan veliki pohod protiv ostataka indoarijskog stanov­ ništva koje je zauzimalo Iran, a uspjeh te iranske ekspanzije podijelio je Indoarijce na zapadnu (mitanijsku) i istočnu (indijsku) skupinu.

IN Đ O E U R O P L JA N I U A ZIJI

Burrow tvrdi da je konvencionalno datiranje Zarathuštre u razdoblje oko 600 g. pr. Krista znatno prekasno te da postoje razlozi da se smje­ sti barem pola tisućljeća ranije. Stoga Burrow smatra da je indoarijski kontinuum u jugozapadnoj Aziji i Iranu ustanovljen prije 1400 g. pr. Krista, kada su se Iranci već počinjali širiti u sjeveroistočni Iran. Premda su neki lingvisti već odbacili neke pojedinosti iz Burrowljeve teorije, još je uvijek privlačna njegova teza da je morao postojati indo­ arijski element u supstratu koji su poslije preplavili Iranci. Nažalost, ta je teorija je bila potkrijepljena samo lingvističkim argumentima te je bilo malo pokušaja da se za nju pronađu arheološke usporednice. To, međutim, uopće nije problem kada usmjerimo pozornost dolasku go­ vornika indoarijskoga u samu Indiju. Kao što smo učinili s drugim indoeuropskim narodima Azije, i istra­ živanju podrijetla Indoarijaca u Indiji valja prethoditi razmatranje pro­ blema njihove autohtonosti. Premda velika većina znanstvenika insistira na tome da su Indoarijci bili došljaci u sjeverozapadnoj Indiji, uvijek je postojala nekolicina istraživača koji su tvrdili daje indska dolinska ci­ vilizacija, koja je cvjetala oko 2600 - 1800 g. pr. Krista, bila indoarijska. Treba priznati i da izravna pisana svjedočanstva u Indiji nisu tako jasna kao ona iz većeg dijela jugozapadne Azije. To je zato što jedino

ELAM Šahr-i Sohta

/ f X.Harappa'

Tepe Yahya #>Mohenjo Daro \ '

tMUNDA\

PRAELAMSKODRAVIDSKI

27. Područje indske civilizacije (iscrtkana linija) poklapa se s općenitom distribucijom elamsko~dravidskejezične porodice. Primijetite da dravidski jezici nisu zabilježeni samojužno od Indajer brabui, »sjevernodravidskijezik«, leži na zapadu od te rijeke.

praelamski

i

d r a v id s k i !

pradravidski

staroelamski brahui dravidski jezici

55

U A ZIJI

pisano svjedočanstvo koje su nam ostavili graditelji gradova indske dolinske civilizacije - indsko pismo - još uvijek nije dešifrirano, usprkos povremenim tvrdnjama da jest. Moguće je da će kratkoća indskih tek­ stova, koji su uglavnom ograničeni na pečate, kao i nedostatak dvoje­ zičnih natpisa, pridonijeti tomu da nikad ne otkrijemo istinu. Pa ipak, lingvisti prepoznaju da su neka lingvistička rješenja problema indskoga pisma mnogo vjerojatnija od drugih. Treba se prisjetiti da u Indiji postoje još dvije velike jezične porodice osim indoarijske. Daleko najveću skupinu čine neindoeuropski dravidski jezici, koji prevladavaju u južnoj trećini Indije. Položaj indoarijskih jezika na sjeveru, kao i u povijesti poznato širenje indijskih jezika sa sjevera na istok i jug, dovoljni su razlozi da ne vjerujemo kako su u tim područjima prije živjeli Indoarijci. Nadalje, ima preostalih dravidskih jezika poput jezika brahui zapadno od Inda i nekih drugih jugoistočno od te rijeke. Najočitije objašnjenje toga stanja jest da su dravidski jezici nekada zauzimali gotovo cijeli indijski potkontinent te da ih je potisnula tek provala Indoarijaca u sjevernu Indiju, gdje su preostali tek u nekoli­ ko izoliranih enklava. To potvrđuje i činjenica da se dravidske posuđenice pojavljuju u sanskrtskoj književnosti od samih njezinih početaka. Prijašnja prevlast dravidskih jezika u sjevernoj Indiji čini dravidski naj­ vjerojatnijim kandidatom za jezik indske dolinske civilizacije. Mnogo manje vjerojatan kandidat jest munda, to su neindoeuropski jezici koji su danas ograničeni na središnju Indiju, no koji su se nekada prostirali sjeverno do Gangesa. Čini se da su ih isprva preplavili dravidski jezici, a potom ih je dodatno ograničilo širenje Indoarijaca. Još je jedan kandidat elamski, koji se govorio barem u blizini doline In­ da. To je jezik velikog kraljevstva koje se prostiralo u južnome Iranu. Radi se o pismenom društvu koje je pisalo na tom neindoeuropskom jeziku (koji je srodan dravidskima), na kojemu su sačuvani razumljivi tekstovi od kraja trećega tisućljeća nadalje. Na nekim elamskim nala­ zištima pojavljuju se i piktografske pločice koje su po tipu slične najra­ nijemu sumerskom pismu, a potječu s kraja četvrtoga tisućljeća pr. Kri­ sta. Pronađene su daleko na istoku, u Tepe Yahyji i u Sahr-i Sohti. Te se pločice obično nazivaju praelamskima jer se njihovo nalazište podu­ dara s mlađim dešifriranim elamskim tekstovima. Onima koji smatraju

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

daje potrebna neka vanjska visokorazvijena kultura da bi se objasnili početci indske dolinske civilizacije (što se danas uglavnom smatra ne­ potrebnim), praelamski uvijek može poslužiti kao još jedan popularni kandidat za jezik indskoga pisma. Sto god bile prednosti tih argume­ nata, postojanje elamskoga u južnome Iranu isključuje to područje iz skupa mogućih prijašnjih domovina Indoarijaca. Posredna svjedočanstva u prilog povezivanju jezika indskoga pisma s elamskim ili dravidskim znatno su osnažena istraživanjima Davida McAlpina o srodnosti dravidskih jezika i elamskoga. McAlpin je dokazao da su ti jezici potekli iz zajedničkoga prajezika, iz praelamskodravidskoga, te daje brahui, koji se tradicionalno pripisuje sjevernodravidskoj skupini, u lingvističkom i u zemljopisnom smislu bolje smatrati prijelaz­ nim jezikom između dvije podskupine elamskodravidskoga. McAlpin rekonstruira za praelamskodravidski zajednički stočarski rječnik (rije­ či za govedo, ovcu, jarca itd.) te smatra da se specifični razvoj ratarske terminologije u dravidskoj grani zbio tijekom njezina povlačenja prema jugu indijskoga potkontinenta. Prilično je zanimljivo što se može re­ konstruirati zajednička - praelamskodravidska - riječ za opeku jer to je bila temeljna građa u graditeljstvu indske dolinske civilizacije i drugih susjednih civilizacija. McAlpin datira raspad praelamskodravidskoga približno u peto tisućljeće pr. Krista. Sve to dobro potkrepljuje pove­ zivanje ranih poljodjelskih gospodarstava, koja su činila temelj indske dolinske civilizacije, s elamskodravidskim jezicima; ta je hipoteza sva­ kako mnogo vjerojatnija od nedavne teze Colina Renfrewa daje indska dolinska civilizacija bila indoarijska te da su u to područje ratarstvo do­ nijeli Indoeuropljani12.

12 Renfrevv (1987:178 -197) kao nedokazano odbacuje isključivanje indoarijskoga elementa iz indske dolinske civilizacije te izlaže pretpostavku da su se indoarijski jezici možda protegnuli do zapadnog Pakistana sa sirenjem poljodjelstva prije 6000 g. pr. Krista. Prema toj hipotezi Indoarijci, ili barem njihovi jezični predci, bili su u području Inda tisućama godina prije nego što to pretpostavlja tradicionalno tumačenje lingvističkih podataka. On mudro označuje tu pretpostavku hipoteza A i također priznaje mogućnost tradicionalnog modela {hipoteza B) o kojoj se raspravlja u ovoj knjizi. Osim razloga spomenutih u glavnini teksta, postoje i drugi vrlo ozbiljni razlozi za odbacivanje Renfrevvove hipoteze A. Model koji »objašnjava« prisutnost Indoarijaca tako što ih povezuje s ekspanzijom neolitskoga gospodarstva iz Zagrosa u sedmom tisućljeću pr. Krista ne uzima u obzir bliski jezični odnos između indoiranskoga i grčkoga. Prema Renfrevvovu modelu, ako su se Indoiranci odselili na istok područja koje će postati anatolijsko, a jezični su se predci Grka odselili na zapad, tada ne može biti razumnoga objašnjenja kako to da te skupine jezika dijele tako mnogo izoglosa kojih nema u anatolijskome. Neobičnoje da netko poput Renfrevva, koji se neprekidno poziva na Schmidtov »model valova« u objašnjavanju odnosa indoeuropskih jezika, ne obraća pozornost na važnost zajedničkih jezičnih sličnosti (svežnjeva izoglosa) na koje upućuje taj model.

57

U A ZIJI

Osim indskoga pisma, i sama narav indijskoga društva koje je ocrtano u najranijoj vedskoj književnosti čini vrlo nevjerojatnim da su indsku dolinsku civilizaciju izgradili Indoarijci. Premda su najranije vedske himne zemljopisno usredotočene na Ind i njegove glavne pritoke u Pandžabu, kultura koja je u njima predstavljena vrlo je malo nalik onoj u urbanim društvima Harappe ili Mohenjo Dara. Ta je kultura bila ne­ pismena, neurbana, neprimorska, u osnovi nezainteresirana za razmje­ nu osim one koja obuhvaća stoku, a nedostajao joj je i svaki oblik po­ litičke kompleksnosti osim postojanja kralja, čija je osnovna funkcija bila, kako se čini, povezana s ratovanjem i obredima. Štoviše, Vede po­ znaju dihotomiju između Indoarijaca i njihovih tamnoputih neprijatelja, dasa, što se općenito smatra pejorativnim isticanjem dravidskih tjele­ snih obilježja. Vedske himne prisjećaju se ili zazivaju božansku pomoć u uništavanju neprijatelja i zauzimanju njihovih utvrda. To je trebalo izvesti uporabom konja i bojnih kola, što je ratna tehnika koja je, čini se, bila nepoznata indskoj dolinskoj civilizaciji. Ne iznenađuje, stoga, što su u prošlosti Indoarijci smatrani vjerojatnim razarateljima indske dolinske civilizacije oko 1800 g. pr. Krista. Danas postoji tendencija da se traže unutarnji razlozi njezinoj propasti, i to klimatski, okolišni, povezani s vodnim tokovima, umjesto indijskih ratnika koji se češće smatraju pojavom poslijeindskoga razdoblja. U svakom slučaju, jedi­ ni način da se zadrži indoarijski identitet indske dolinske civilizacije jest taj da se pretpostavi kako je poslije njezine propasti oko 1800 g. pr. Krista potonula u tip svijeta koji je ocrtan u vedskim himnama te da su one proizvod degeneriranih potomaka indske dolinske civilizacije. Kada se uzmu u obzir svi drugi prigovori, to se rješenje čini prilično nevjerojatnim. Stoga, sva naša najranija svjedočanstva o Indoarijcima u Indiji upućuju na zaključak da su oni onamo došli iz nekoga drugog područja. Zato se sada moramo okrenuti arheološkim svjedočanstvima o njihovu doseljenju. Razumno je polazište pretpostavka da ona kultura koja je zauzimala zem­ lje ocrtane u staroindijskoj literaturi u prvom tisućljeću pr. Krista ima najviše prava nazivati se indoarijskom. Kultura obojene sive keramike, sa središtem od istočnog Pandžaba do središnjega Gangesa, jedan je od očitih kandidata. Datiranje s pomoću radioaktivnog ugljika pokazuje

IN Đ O EU R O P LJA N I U A ZIJI

da je ta kultura cvjetala u vremenu od 1300 do 400 g. pr. Krista, kada možemo biti sigurni da su govornici indoarijskoga bili nazočni u sjever­ noj Indiji bez bojazni da previše toga zaključujemo iz svjedočanstava. Kultura koja je dobila ime prema svojoj finoj sivoj keramici s crnim ili crvenim ukrasima zadovoljava neke minimalne pretpostavke o indoarijskoj kulturi kakva se ocrtava u najranijoj indijskoj književnosti. Naselja, gdje su posvjedočena, obično su od krhkog šiblja i blatne žbuke i nisu slična urbanim kompleksima izgrađenima od opeka kakve je poznava­ la harapska kultura. Gospodarstvo je karakterizirao pripitomljeni konj i premda je ta životinja pronađena i na harapskim nalazištima kao što su Surkotada i Kalibangan, nitko ne bi starijoj harapskoj kulturi pri­ pisivao obilježja vedske arijske kulture u čijem se središtu nalazi konj. Valja istaknuti da premda se indoeuropski naziv za konja (ašva-) pojav­ ljuje najmanje 176 puta u Rg-vedi, nema ni njegova slikovnog prikaza u Harappi ni ostataka na arheološkim nalazištima u Indiji prije 2000 g. pr. Krista. Štoviše, postoji sjajna korelacija između najstarije kulture obojene sive keramike i povijesnih nalazišta koja se spominju u veliko­ me indijskom epu Mahabhđrata, koja je prema predaji smještena u po­ vijesno razdoblje ranoga prvog tisućljeća pr. Krista. Činjenica da su ta nalazišta obuhvaćala i mjesta koja će poslije postati glavnim urbanim središtima, jasno potvrđuje da je tu riječ o ranim indoarijskim naselji­ ma koja su brzo proširila svoj jezik u sjevernoj Indiji. Glavni problem u njihovu poistovjećivanju s najranijim doseljenim Indoarijcima je u tome što se ne mogu utvrditi ni domaći ni vanjski izvori obojene sive kera­ mike te je stoga teško pretpostaviti osvajačku kulturu. Štoviše, ostatci se uglavnom smještaju u prvo tisućljeće pr. Krista i većinom su koncen­ trirani istočno od područja gdje bismo očekivali najranije indoarijske ostatke u Indiji. Da njih otkrijemo, moramo pogledati ranije i dalje na zapad. Ondje ima upravo takvih kandidata. Kultura grobl'a H sa srednjega Inda istaknuta je kao moguća arheološ­ ka potvrda o indoarijskim osvajačima. Njezin vremenski smještaj ni­ je posve siguran, osim toga daje poslijeharapski, a sigurno je da neka stratigrafska svjedočanstva ostataka kulture groblja H upućuju na zna­ tan razmak između propasti kulture Harappe i te kulture. To po sebi nije zapreka jer već smo vidjeli da nema pravoga razloga da se Indoarij-

59

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

28, 29. Kultura grobova Gandhara, groblja H i kultura obojene sive keramike tradicionalni su kandidati za podrijetlo Indoarijaca (ili Nuristanaca); ovdje se vidi način pokapanja u grobovima Gandhara

cima pripiše razaranje indske dolinske civilizacije, premda su oni odi­ grali tu ulogu u nekim ranijim arheološkim modelima. Kao došljake obilježava ih njihovo lončarstvo, koje bi moglo biti povezano sa zapad­ nom Azijom, te osobito djelomično pokapanje koje je karakteriziralo skupljanje ostataka kostura nakon izlaganja te njihovo odlaganje u ur­ nama. Osim toga, oskudni arheološki ostatci te kulture također potvr­ đuju sliku manje sjedilačkoga stanovništva od njihovih prethodnika iz Harappe. No ograničena distribucija tih ostataka i njihove nesigurne vanjske veze ne ohrabruju nas da ih prihvatimo kao cjelovito rješenje indoarijskoga problema. Jedan od najboljih kandidata za indoarijske osvajače može se pronaći sjeverno od Inda, u dolini Swat, koja je dala ime kulturi koja je ina­ če poznata kao kultura grobova Gandhara. Dolina Swat je poput usko­ ga grla jer je svaki osvajač sa sjeverozapada svakako morao proći kroz nju prije nego što bi stigao bilo u dolinu Inda ili u porječje Gangesa. U skladu s time velika kulturna promjena ondje u pravo vrijeme mogla bi označiti dolazak Indoarijaca. Tvrdi se da se upravo takav kulturni pre­

60

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

kid dogodio oko 1800 g. pr. Krista uvođenjem novih pogrebnih običaja i keramike u dolinu Swat. Kultura je poznata po grobljima gdje nalazimo pokapanje pokojnika u zgrčenom položaju u jamu (zapravo manju jamu unutar veće) i, što je još zanimljivije, spaljivanje pokojnika i pokapanje u urni, često u obliku lica. Takav običaj privlači našu pozornost ne sa­ mo zato što se ne pronalazi u suvremenim kulturama u istoj regiji već i zato što rana vedska književnost svjedoči o tome da su se u ranome indoarijskom društvu primjenjivali i inhumacija i kremacija. U grobo­ vima nije pronađeno osobito bogatstvo, no pronađeni su bakar, zlato i srebro u ranijem razdoblju, a od oko 900 g. pr. Krista i željezo. Naselja upućuju na poluukopane kolibe u ranijim fazama, s kasnijim uvođenjem zidova ispunjenih šutom. Gospodarstvo obilježava niz domaćih biljaka i životinja uključujući konja. Treba naglasiti da konja ne pronalazimo slučajno u ostatcima faune, već kultura grobova Gandhara obuhvaća i dva konjska groba, kao i konjske orme. Štoviše, novi lončarski stil bila je siva keramika, a otprilike polovica posuda rukom je izrađena i ukra­ šena urezima. Ta keramika pokazuje sličnost sa sivom keramikom juž­ ne središnje Azije i sjevernog Irana, upravo u smjeru iz kojega bismo mogli očekivati dolazak najranijih Indoarijaca. Nadalje, područje Swata održava svoj kulturni kontinuitet sve do otprilike 400 g. pr. Krista, te se stoga kultura doline Swat pruža kao najprivlačniji kandidat za rane Indoarijce ili Nuristance ako je točna pretpostavka da su se oni mora­ li doseliti kroz to područje. Na kraju, to područje izvanredno se slaže sa zemljopisnom scenom oslikanom u himnama Rg-vede, i to upravo u očekivano vrijeme. Naravno, optimizam što smo prepoznali odgovarajući arheološki izraz Indoarijaca valja ublažiti s malo opreza. Naime, dosad nije bilo moguće na uvjerljiv način povezati kulturu doline Swat i ijednu od kasnijih na­ vodno indoarijskih kultura u Pandžabu ili u porječju Gangesa. Skok od obične sive keramike iz doline Swat do kulture obojene sive keramike u Indiji, koji pretpostavlja pakistanski arheolog Ahmad Hassan Dani, indijski arheolozi ne prihvaćaju. Štoviše, i vezu između doline Swat i sjevernih nalaza tradicije sive keramike također bi trebalo ojačati. Valja imati na umu da mnogi iz te tradicije sive keramike izvode Irance, čije ćemo izvorište sada razmotriti.

61

U A Z IJ I

IN D O EU R O P LJA N I U A ZIJI

Iranci..... , Iranski jezici, primjerice, perzijski, kurdski i paštu, danas su uglavnom ograničeni na suvremene države Iran, Tadžikistan i Afganistan te na područja neposredno uz njih. Svi zajedno imaju više od sedamdeset milijuna govornika. Međutim, sadašnja distribucija iranskih jezika u velikom je neskladu s njihovim ranijim širenjem, koje je obuhvatilo go­ lem dio euroazijske stepe. Gledano sa zapada prema istoku, možemo u govornike iranskoga uključiti glavne željeznodobne nomade crnomorsko-kaspijske stepe kao što su Kimerijci (?), Skiti, Sarmati i Alani. Ne­ vjerojatna pokretljivost tih nomada na konjima postaje još dojmljivijom kada se prisjetimo njihova širenja na zapad, kroz Europu. Sarmatska se plemena nisu samo naselila u Podunavlju, nego su, tijekom 2. st. po­ slije Krista, bila unovačena za obranu granica rimske Britanije. Alani su putovali na zapad sve do Francuske, a zatim se probili na jug kroz Španjolsku, da bi na kraju utemeljili državu u sjevernoj Africi. Od svih tih različitih naroda samo su ostatci Alana do danas preživjeli u obliku Oseta, koji su, povukavši se u zaklon središnjega Kavkaza u srednjem vijeku, zadržali populaciju od 600 000 govornika. Mnogo dalje na istok bilo je drugih naroda koji su govorili iranski, poput onih koji su nam ostavili ostatke sogdijskoga, jezika staroga samarkandskoga kraljevstva. Taj je jezik posvjedočen od ranoga srednjeg vijeka, a do danas je preži­ vio među Jagnobima u Tadžikistanu. Dalje na istok živjeli su govornici hotanskosakanskoga, iranskoga jezika u kineskom Turkestanu, koji se upotrebljavao u vjerskim tekstovima od 7. do 10. st., a danas je sačuvan među Pamircima. Tu izvanredno široku skupinu stepskih jezika lingvi­ sti nazivaju istočnoiranskim i sjeveroistočnoiranskim jezicima da bi ih razlikovali od poznatijega zapadnoiranskoga perzijskog jezika. Najraniji govornici zapadnoiranskih jezika pojavljuju se u povijesti u sjeverozapadnom Iranu polovicom 9. st. pr. Krista. Tada su u asirskim tekstovima zabilježeni Medijci (836. g. pr. Krista) u blizini suvreme­ noga Isfahana i Perzijci (Parsua) sjeverozapadno od Kermanšaha. U to je doba zabilježeno kako su dvadesetsedmorica kraljeva Parsue donijela danak asirskomu kralju Salmanazaru III (858 - 824. g. pr. Krista). Iz asirskih je prikaza Medijaca i Perzijaca jasno da su se Asirci susretali sa sjedilačkim narodima s kojima su se sukobljavali prodirući sjeveroistoč-

30. Povijesna distribucija iranskihjezika. Područje sjeveroistočnihjezika prikazano je okomitim crtama, a zapadnoiranski su jezici prikazani vodoravnim crtama.

no prema Zagrosu. Stoga možemo pretpostaviti da su se iranska ple­ mena već početkom 9. st. bila naselila u području sjeverno od Zagrosa. Možemo očekivati da ćemo im upravo ondje pronaći tragove. Razdoblje u kojem prvi put susrećemo Irance u zapadnom Iranu ozna­ čuje se kao željezno doba, razdoblje II (1000 - 800 g. pr. Krista). To se razdoblje pak smatra neposrednim i neprekinutim nasljednikom željez­ nog doba I koje počinje oko 1400 g. pr. Krista. Početak željeznog doba I označuje glavni kulturni prekid u tom području. Od njegova najranijeg pojavljivanja otkrivamo prijelaz od obojene na običnu sivu kerami­ ku, i u naseljima i u grobnim prilozima. I na samim grobljima, poput Groblja A u Sialku (V), nastaje promjena u odnosu prema intramuralnim pokapanjima kakva se prije susreću u tom području. U najranijoj fazi željeza gotovo uopće nema, no ono se u razdoblju II pojavljuje sve obilnije. Najvažnije je što se područje u kojem se pronalazi siva kerami­ ka uglavnom podudara s kasnijim asirskim svjedočanstvima o iranskim plemenima. Na temelju tih svjedočanstava T. Cuyler Young zaključio je da kultura željeznog doba I sjeverno od Zagrosa označava oštar kul­ turni prekid koji bi trebalo povezati s pojavom Iranaca u zapadnom Ira­ nu. Kontinuitet te kulture tijekom željeznog doba II pokazuje znakove veće regionalizacije i upijanja stranih utjecaja, što se dobro podudara s kontaktima Iranaca i asirskoga svijeta. Ukratko, neki arheolozi tvrde

63

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

da možemo prilično dobro povezati došljačku kulturu i povijesnu dis­ tribuciju indoeuropskog naroda. Tek kada pokušamo istražiti podrijetlo zapadnih Iranaca dalje u prošlosti, problemi postaju znatno težima. Budući da Irance prvi put susrećemo sjeverno i istočno od niza neindo­ europskih Urarćana, Asiraca i Elamaca, najvjerojatnije je da su došli sa sjevera. Lako možemo isključiti sjeverozapad, tj. istočnu Anatoliju, kao vrlo nevjerojatno ishodište jer smo već prije utvrdili da su ondje živjeli Hurijci. Kao što smo vidjeli, pretpostavku da su zapadni Iranci iskonski potekli sa crnomorske stepe iznijeli su Ghirshman i drugi znanstveni­ ci, koji su dokazivali daje migracija tekla preko Kavkaza prema zapad­ nim obalama Kaspijskoga jezera i u sjeverni Iran. Ponuđeni su različi­ ti dokazi u prilog takvoj migraciji. Neki lingvisti otkrivaju povremenu prisutnost iranskih posuđenica u kavkaskim jezicima duž predloženog puta. Neki arheolozi navode pojavljivanje stepskih kurgana, koji potje­ ču iz vremena oko 1000 g. pr. Krista u sjevernom Azerbajdžanu. Ti su kurgani, sa svojom drvenom grobnom strukturom, ognjištima i konj­ skim pokopima, slični onima koji se pronalaze u kulturi Srubnaja (ili kulturi grobova s drvenom komorom) sjeverno od Kavkaza te u nekim grobovima u sjeverozapadnom Iranu. Štoviše, predloženi put migracije upravo je onaj koji je u povijesti zabilježen za iranskojezične Skite koji su se sa sjevernih obala Crnoga mora probili preko Kavkaza u jugoza­ padnu Aziju. Pa ipak, mnogi su znanstvenici još uvijek vrlo skeptični

glede toga može li se uspostaviti sigurna veza između kulture želje­ znog doba I u Iranu i Kavkaza ili crnomorske stepe. Oni odbacuju bilo kakvu tezu o nekoj velikoj migraciji tim putem oko 1000 g. pr. Krista. To ostavlja samo jedan drugi mogući izvor - sjeveroistok, put za koji D ’jakonov tvrdi da je najvjerojatniji jer obuhvaća prolaz kroz ekološki slična područja (središnja Azija i Iran) bez velikih zapreka. Već smo vidjeli kako se tradicija sive keramike pojavila u području Gorgana prije kraja četvrtoga tisućljeća te kako se čini da ona nestaje oko 1800 g. pr. Krista (Hissar IIIC), u isto doba kada bivaju napuštena brončanodobna nalazišta u jugoistočnom priobalju Kaspijskoga jezera. Također smo razmotrili kako se siva keramika ponovno počinje pojav­ ljivati otprilike četiri stoljeća poslije u željezno doba I na nalazištima dalje na jugozapadu, što se podudara s područjem koje bismo pripisali najranijim povijesnim Irancima. Najočitije i najvjerojatnije rješenje bi­ lo bi da se pretpostavi širenje - migracijom ili difuzijom - te kerami­ ke od Gorgana prema Zagrosu. Neke arheologe, koji možda pripisuju datiranju s pomoću radioaktivnog ugljika mnogo veću preciznost nego što ta tehnika uistinu omogućuje, zabrinuo je jaz od 400 godina izme­ đu posljednjih gorganskih nalaza i najranijih datuma željeznog doba I. Cak i ako sadašnja svjedočanstva opravdavaju taj jaz, neki vjeruju da će on biti premošten tijekom budućih iskopavanja. U svakom slučaju Irance bismo prirodno tražili na sjeveroistoku jer u tom području po-

Auramazda vazraka hya mathista baganam hauv Đarayavaum Xsyam ada hausaiy xsacam frabara tya naibam tya uratharam uvaspam um artiyam Veliki Ahuramazda, najveći med bozima stvori kralja Darija, dade mu kraljevstvo, dobro, puno dobrih vozača bojnih kola, dobrih konja, dobrih muževa.

31. Kratki natpis kralja Darija na zapadnoiranskome staroperzijskomjeziku. Zadnji redak sadržava tri rijeci sprefiksom u 'dobar, za kojim slijede ratha 'kola (usp. sanskrt ratha-, latinski rota, irski roth, litavski ratas kotac; aspa 'konj' (sanskrt ašva, latinski equus, staroirski ech, litavski ašvaj te martiya1čovjek' (sanskrt mrta-, grčki mortos, od korijena *mer- 'umrijeti, usporedi eng. mortal, hrv. sm rtnik/

32. Nalazišta kulture sive keramike često se povezuju s migracijama zapadnih Iranaca, koje su možda potekle sjugoistočnih obala Kaspijskogajezera. Razvidno je daje distribucija tih nalazišta šira odpovijesno posvjedočenih područja u kojima su živjeli Iranci.

65

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

slije nalazimo glavne iranske narode kao što su Parti, Baktrijci i Sogdijci. Štoviše, D ’jakonov tvrdi da odsutnost stranih riječi u najstarije­ mu istočnoiranskom jeziku upućuje na to daje on dulje zauzimao svoje područje od zapadnoiranskoga, u kojem ima obilje posuđenica od nje­ govih neiranskih susjeda i supstrata. Kako god se privlačnim moglo či­ niti to rješenje, ono ima velik nedostatak: postavlja Irance neposredno uz bok Indoarijcima. Vidjeli smo kako su Ghirshman i drugi podrijetlo zapadnih Iranaca potražili u crnomorsko-kaspijskoj stepi, a Indoarijce izveli iz središnje Azije. Iako bismo mogli biti sumnjičavi prema arheološkim svjedo­ čanstvima koja se navode kao dokazi iranske migracije preko Kavkaza u drugom tisućljeću pr. Krista, valja priznati da takvo rješenje barem uzima u obzir jezični razvoj i diferencijaciju koje su pretrpjeli indoiranski jezici. Izvođenje i zapadnih Iranaca i Praindoarijaca iz tradicije sive keramike jugoistočnih obala Kaspijskoga jezera ostavlja malo prostora za zemljopisno razdvajanje dviju grana indoarijskoga. Samo odvajajući indoarijski element u državi Mitani od mogućega podrijetla u kulturi Gorgana, možemo izbjeći lingvistički malo vjerojatnu posljedicu da su i Indijci i Iranci potekli iz posve istoga područja u posve isto vrijeme. Druga je mogućnost, naravno, da prihvatimo povezivanje sive kerami­ ke s Indoarijcima, a da za Irance potražimo drugo podrijetlo. Zato va­ lja razmotriti podrijetlo istočnih Iranaca.

kam namoi zam pairi xvaetaus noit ma xsnaus naeda dahyaus katha thwa vaeda tat ya ma kamnafsva

kuthra namoi ayeni airyamanasca dadaiti ya varazana haca yoi sastaro dragvanto mazda xsnaosai ahura ahmi mazda anaeso hyatca kamnana ahmi

U koju da zemlju izbjegnem? Kamo da me noge nose? izbačen sam iz obitelji i plemena; Selo kome pripadam ne čini mi dobra, Niti mi ga daju zli vladari zemlje: Kako ću onda, Bože, zadobiti tvoju milost? Znam, mudri Bože, zato sam nemoćan: Malo imam stoke i malo ljudi.

66

33. Odlomak iz Zarathuštrinih Gatba, najstarijega dijela Aveste

Nesretna je okolnost da je najstarija domaća književnost na nekome iranskom jeziku smještena tako daleko od povijesnih izvora na Bliskom istoku koji opisuju najranija pojavljivanja zapadnih Iranaca. Avestički, prvi posvjedočeni iranski jezik, dobio je naziv prema velikom korpusu stare iranske vjerske književnosti. Najstariji dio Aveste čine Gathe, koje se pripisuju Zarathuštri. Ta zbirka himni, koju je zemljopisno mogu­ će smjestiti u središnju Aziju / sjeverqistočni Iran, jednako je arhaična kao i Vede. To je potaknulo lingviste poput Burrowa da odbace tradici­ onalno datiranje Zarathuštre u 6. st. pr. Krista i predlože znatno stariji nadnevak, možda za pola tisućljeća ili više. Narav prijepora oko dati­ ranja pruža malo mjesta za kompromis među sukobljenim stranama, a s arheološkoga gledišta možemo barem najstariji dio Aveste pripisati kasnomu brončanom dobu, oko 1000 g. pr. Krista. Gathe su u osnovi vjerske himne i ne pružaju tako bogat izvor etno­ grafskih zaključaka kao kasniji dijelovi Aveste ili kao Rg-veda. Iz tih se himni može razaznati da su, čini se, nastale u ruralnom okolišu gdje su bili cijenjeni poljodjelstvo i uzgoj stoke, a osobito goveda. Nema na­ znaka nikakve urbanizacije, premda se u kasnijim avestičkim himna­ ma spominju utvrde, kanali za natapanje i slično. Naznake političke strukture prikazane u himnama ograničene su na obitelj, selo i pleme ili na područje i zemlju. Na kraju, obično se tvrdi da Gathe odražavaju opreku između vjernika u Zarathuštrin nauk i nevjernika, ne između Iranaca i stranaca. Potražimo li arheološke poveznice za svijet Gatha, tada područje koje obuhvaćaju malobrojne zemljopisne naznake u tekstu prilično dobro od­ govara. Sredinom drugog tisućljeća pr. Krista najveći dio sjevernih po­ dručja središnje Azije nastanjivala su pastirska društva koja imaju svoje izvorišta ili u kulturi drvenih grobova, čije je središte bilo zapadno na Volgi, ili u kulturi Andronovo, što je opći naziv za niz stepskih brončanodobnih kultura koje su se pojavile u središnjoj Aziji i južnom Sibiru. Za našu je svrhu važno da su one u oštroj opreci prema protourbanim središtima južne središnje Azije kao što je Namazga V ili Altin Depe, čija istančana arhitektura, primjerice hramova, te tehnologija, umjet­ nost i gospodarstvo imaju vrlo malo sličnosti s kulturom oslikanom u najranijoj iranskoj književnosti. Štoviše, ostatci iz tih stepskih bronča-

67

U A Z IJ I

nodobnih nalazišta pružaju nam neke od najboljih usporednica s općim rekonstrukcijama indoiranske kulture. Naseobina i groblje u Sintashti, na primjer, premda su smješteni daleko na sjeveru, u zauralskoj stepi, predstavljaju tip indoiranskoga arheološkog svjedočanstva koje bi više nego razveselilo arheologa koji traži njihove ostatke u Iranu ili Indiji. Pokraj maloga naselja nalazi se groblje s grobnim humcima - tumulima koje potječe iz 20. st. pr. Krista. Grobovi sadržavaju ostatke velikoga broja žrtvovanih životinja, osobito konja i pasa, zabilježenih u indoarijskim ritualima; također postoje svjedočanstva o bojnim kolima te nizu drugih indoiranskih obrednih obilježja. Poistovjećivanje kulture Andronovo i barem istočnih rubova kulture grobova s drvenom komorom s Indoirancima općenito je prihvaćeno među znanstvenicima. Upravo iz toga stepskoga područja izvodimo Skite koji su se probili na zapad do obala Crnoga mora, a potom na jug preko Kavkaza, da bi opustošili Bliski istok tijekom 7. st. pr. Krista. Ta se migracija može pratiti i u povijesnim izvorima i u arheološkim na­ lazima poput grobova i skitskih rukotvorina. Istočno od Skita pojavili su se Sarmati, Masagećani i Alani, koje sve mo­ žemo smjestiti u azijsku stepu u kasno brončano doba ili rano željezno doba. Parti, Baktrijci, Sogdijci i drugi iranski narodi u središnjoj Aziji pojavljuju se u željeznodobnim kulturama svojih regija. Čini se da je te kulture obilježavala akulturacija nekoć stočarskih naroda ili njihova evo­ lucija i prilagodba sve urbaniziranijim naseljima u tom području tijekom prvog tisućljeća pr. Krista. Kako su se istočne granice kulture Andro­ novo protezale sve do rijeke Jeniseja, Kirgizije i Tadžikistana, možda je čak moguće pronaći ne osobito dalek izvor za najistočnije Irance, tj. za narod Saka. Doista, u istočnim varijantama kulture Andronovo, poput kulture Biškent u južnom Tadžikistanu, ponovno pronalazimo vjerojatni izraz indoiranskih obreda u arheološkim nalazima. Na groblju u Tulharu muški su grobovi imali mala pravokutna ognjišta koja podsjećaju na tipične ahavaniye, pravokutna ognjišta staroindijskih svećenika. Ženski su grobovi imali okrugla ognjišta, usporediva s garhapatyom, sa ženama povezanom vatrom na ognjištu u indoarijskoj kući. Iako postoji znatno neslaganje oko pojedinosti, određivanje stepskih brončanodobnih kultura kao najvećim dijelom indoiranskih prilično je

IN D O E U R O P L JA N I U A ZIJI

utemeljeno. Međutim, to vrijedi samo ako smo spremni namjerno biti neodređeni i ne reći mislimo li na Indoirance, Indoarijce ili Irance. Če­ sto se tvrdi da, budući da stepske kulture potječu iz drugog tisućljeća ili kasnije, one moraju predstavljati Prairance, a ne još neizdiferencirane Indoirance. Opravdanje za to potječe iz spoznaje da se indoarijski već bio pojavio u drugom tisućljeću pr. Krista među Mitancima. Budući da smo sada obišli cijeli krug, pozabavit ćemo se detaljnijim i ukratko promotriti labirint u koji su krenuli i arheolozi i lingvisti. Sve arheološke potkrjepe koje se navode u prilog indoiranskih migracija uglavnom pripadaju dvama različitim izvorima: siva keramika poveza­ na s protourbanim naseljima od južne obale Kaspijskoga jezera preko južne granice središnje Azije te tragovi (često grobovi) pokretnih sto­ čara ili malih seoskih naselja, bilo u euroazijskoj stepi ili u sjeveroza­ padnoj Indiji. Svjedočanstva ili Veda jasno upućuju, kako se čini, na drugu vrstu ostataka kao najvjerojatniji izraz indoiranske kulture. U skladu s time, skupina ruskih znanstvenika, poput Edvina Grantovskoga, beskompromisno odbija da se Indoirancima pripiše kultura sive keramike ili drugih nalaza sličnog tipa. Oni smatraju da su ti nalazi u proturječju sa stočarskim podrijetlom Indoiranaca. Međutim, ne smi­

34, 35. Muški i ženski grob iz Tulhara. Muškaracje pokopan spravokutnim ognjištem i s kostima ovce, bodežom, loncem, amuletom i vrškom strjelice od kremena; žena je pokopana s okruglim ognjištem, kostima ovce i loncem.

69

U A Z IJ I

jemo zaboraviti da se naše kulturne rekonstrukcije temelje ponajprije na istočnoiranskim tekstovima Avesti te na Vedama, a obje su te skupine tekstova sastavljene u područjima znatno udaljenima i od Indoarijaca i od Iranaca na Bliskom istoku. Ondje su naša književna svjedočanstva vrlo oskudna. Ukratko, nemamo sigurnih razloga da zapadnim Irancima ili Indoarijcima na Bliskom istoku osporimo neposrednu urbanu prošlost ili barem blisku povezanost s urbanim društvima. Ne možemo izbjeći ozbiljno razmatranje argumenata koji pokušavaju povezati seobe populacija sa širenjem srednjoazijskih keramičkih stilova, osobito kada alternativno svjedočanstvo koje potječe od stočarskih nomada još nije dovoljno poznato u područjima Bliskoga istoka koja su poslije zauzeli govornici indijskoga ili iranskoga. Isticanje sive keramike da se upozori na migracije u Iran može, kao što smo vidjeli, uzrokovati očita proturječja. Čini se nevjerojatnim da su se Indoarijci iz države Mitani preselili na zapad s istim širenjem sive ke­ ramike kao i zapadni Iranci. Svaka pretpostavka o većoj starosti sive keramike sjeverno od Zagrosa znači da moramo postaviti navodne pretke Medijaca i Perzijaca u nji­ hova povijesna sjedišta istodobno kada i Indoarijce iz Mitanija, što bi se vjerojatno odrazilo i u povijesnim zapisima. Zbog toga se pretpostavlja­ lo da horizont sive keramike treba smatrati indoarijskim, a ne iranskim te da moramo pronaći druge dokaze želimo li otkriti pretke Perzijaca i Medijaca. Može biti daje tako, ali mislim da bi bilo bolje kada bismo se oslonili na pitanje konja i bojnih kola, jedinoga mitanijskog svjedo­ čanstva koje je sigurno indoarijsko, a ne na keramiku. Valja priznati da za sada još nismo pronašli nužne međupostaje u širenju konja i bojnih kola iz stepe u sjevernu Siriju. Imamo samo točke na zemljovidu: transuralsku stepu, pricrnomorje, južni Kavkaz, pečat iz Hissara IIIB. Te točke još nisu poredane u okvir koji se može tumačiti, iz kojega bismo mogli slijediti kretanja, no buduća će iskopavanja vjerojatno pridonije­ ti da se popune praznine u svjedočanstvima i utvrđivanju kronologije. To je, dakle, rješiv problem, koji bi nam mogao pružiti sigurnije pret­ postavke za teoriju o podrijetlu Mitanaca. Siva keramika iz sjevernog Irana, koja je služila kao dokaz nazočnosti zapadnih Iranaca od 14. st. pr. Krista, genetski je povezana s Gorganom.

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

Treba se prisjetiti da od oko 1800 do 1600 g. pr. Krista u protourbanim naseljima istočno od Tepe Hissara IIIC do Namazge i Altin Depea do­ lazi do gotovo potpunog uništenja i ponovne izgradnje. Uzroci uništenja nisu poznati, premda neki ruski znanstvenici tvrde da su nomadi iz ste­ pe bili važan činitelj. Tvrdilo se da su se nositelji tradicije sive kerami­ ke preselili na jugozapad, u sjeverni Iran, u stoljećima koja su uslijedila prije ponovne pojave urbanizacije u željezno doba (oko 1000 g. pr. Kri­ sta). Oni koji pretpostavljaju povezanost sive keramike i Iranaca to šire­ nje mogu protumačiti kao širenje zapadnih Iranaca u njihovu najraniju povijesnu postojbinu oko 1400 g. pr. Krista. S druge strane, to bi moglo odražavati i kretanje neiranskih izbjeglica, osobito zato što je distribu­ cija sive keramike prostranija od područja u kojem su Iranci zabilježeni u povijesti, a obuhvaća i neiranski teritorij Hurijaca i Urarćana. Ne smi­ jemo nikada zaboraviti da siva keramika može upućivati samo na smjer kretanja i da nije po sebi povezana s iranskim etničkim identitetom. Od­ bacivanje sive keramike kao pokazatelja iranskih kretanja zato što su se predmeti od nje pojavili u području Gorgana već oko 3000 g. pr. Krista - znatno prerano za individualizirani iranski entitet - može biti uvjerlji­ vo samo ako se pretpostavi, što nije nužno, da su Iranci morali izmisliti sivu keramiku da bi se mogli njome služiti. U jugoistočnom priobalju Kaspijskoga jezera kultura koja se pojavljuje u željezno doba, Dahistanska kultura, utemeljeno se smatra iranskom. Ona je zabilježena u zemlji koja se nazivala Varkana (Hirkanija) u starim iranskim tekstovima, a čini se da se pojavila iz lokalnih gorganskih tradicija koje su možda bile po­ vezane s utjecajima iz stepe. Ne treba puno mašte da bi se pretpostavilo da su tu utjecaji iz stepe možda također dolutali na jugozapad zajedno sa širenjem sive keramike u prijašnjim stoljećima. Prihvatljivost budućih objašnjenja zavisit će u velikoj mjeri od mnogo točnijega kronološkog smještaja nalaza i većeg uzimanja u obzir nekeramičkih ostataka. Jasno je samo to da se naš problem ne sastoji u otkrivanju mogućih arheološ­ kih tragova zapadnoiranskih seobi, nego u izboru odgovarajućih trago­ va. Naravno, seobe ne moramo zamišljati kao jedan jedinstveni događaj, nego pokrete koji su mogli trajati stoljećima. Razmjerno je sigurno da su istočni Iranci povezani s mnogim stepskim brončanodobnim kulturama, premda ima još dosta prostora za prijepor

71

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

U A Z IJ I

pri izboru odgovarajućih arheoloških nalaza da se konačno objasne po­ jedinačne iranske skupine. Na kraju, dolazak Indoiranaca u Indiju i dalje ostaje velikim proble­ mom. Ne umanjuje ga činjenica da se arheološko istraživanje usredo­ točilo samo na područja u blizini Inda i na središnju Aziju. Tek sada započinju radovi u pograničjima koja leže između tih područja i sto­ ga se pojavljuje mnogo rješenja koja pretpostavljaju daleke veze među tipovima keramike ili kovina razdvojenih zapanjujuće velikim udalje­ nostima. Može se razmotriti mogućnost identifikacije brojnih skupina došljačkih kultura što bi moglo pomoći da se objasne indoarijske seobe u sjeverozapadnu Indiju, no još nismo u prilici izgraditi sveobuhvatni arheološki model koji bi objasnio njihov odnos sa zapadnim Indoarijcima ili njihovim iranskim rođacima.

Toharci.................................................................... ............... Toharski, najistočnija skupina indoeuropskih jezika, posvjedočenaje u rukopisima iz kineskog Turkestana koji potječu od 6. do 8. st. poslije Krista. Te su rukopise otkrili veliki arheološki istraživači kasnoga 19. i ranoga 20. st. koji su počeli upoznavati Zapad s kulturnim ostatcima u tome udaljenom predjelu Kine. Sami su rukopisi prije svega djelo bu­ dističkih samostana i uglavnom sadržavaju prijevode sa sanskrta, spise o magiji i liječništvu, a katkad i poslovne ugovore povezane s glavnim karavanskim putem koji je prolazio sjevernim dijelom Tarimske kotline. Početkom 20. st. otkriveno je da je jezik rukopisa indoeuropski. Pisan je indijskim pismom koje je bilo lako dešifrirati. Jezik je nazvan toharskim prema povijesno poznatim Toharcima (Tokharoi), a Grcima je bilo poznato da su se oni iz Turkestana preselili u Baktriju u 2. st. pr. Kri­ sta. O valjanosti toga naziva te drugim etničkim obilježjima pridanima stvarateljima spomenutih rukopisa desetljećima se intenzivno rasprav­ ljalo, pa te rasprave čine neobično velik postotak toharoloških studija. Njihovim se argumentima ovdje nećemo baviti, no moramo istaknuti da nema ni najmanjih lingvističkih svjedočanstava koja bi upućivala na zaključak daje narod u povijesnom Toharistanu govorio jezikom ruko­ pisa Tarimske kotline više od tisuću kilometara istočno. Danas bi malo znanstvenika (ako uopće itko) prihvatilo da je »Toharci« ispravno ime

za te ljude, no nijedna mogućnost osim te nikada nije bila dovoljno ši­ roko prihvaćena. Stoga je to ime - pogrešno ako hoćete - još uvijek u uporabi i mi ćemo se njime koristiti u ovoj knjizi. Toharski se dijeli na dva glavna dijalekta. Istočniji se zove toharski A (ili turfanski ili karašahrijski, prema dvama glavnim gradovima po-

toharski B M a ni c is a nos so m o nem w n o lm e ia re taka, m a ra p osta m c is a Ia re m a sketa r-n . C is s e la ra u m n e c is s e a rta n y e p e lk e k a ltta rr s o la m p a sse. m a te s ta lle sol vvarnai. T a iy s u p a ls k a n o y m : sa na i s a ry o m p a s a yau k a rtts e s sa ulu vvarnai s n a i ts e re k w a sn ai nane. V a m o rn ik te se cau ni p a is k a n e sa rsa. tu s a y s a ly e rsa te , c is y a ra s ni s a lka te . W a ya ci lau ke , ts y a ra n is vvetke, lyk a u tk a -n pake po lakle n ta s. c is e ts a rw o sam pa te-n .

hrvatski N ekad mt draži od tebe n itko nije bio, i p oslije n itko draži. Ljubav za tebe, veselje zbog te b e dah su i život. To se za ž ivo ta ne sm ije p rom ijen iti. Eto, tako sam m islio, s lju b lje n om ću d o b ro živje ti C ije lo g a ž ivo ta bez varanja i bez pretvaranja. Bog Karm an je d in i m oju m isao je znao. I z a to stvo ri neslogu i iščupa iz m ene srce što prip a d alo je tebi. O dvede te , osta vi m e sam og i sve mi ž a lo sti nam etne. Sreću koju imah u te b i on uze od mene.

toharski B

latinski

staroirski

engleski

hrvatski

pacer macer tkacer procer ser ku yakwe ko suwo

pater mater — frater soror canis equus bos sus

athir mathir — brathir siur cu ech bo

father mother daughter brother sister hound eoh (stengl.) cow sow

(otac) mati, mater kći brat

—

sestra (pas) (konj) govedo svinja

36. Tokarska ljubavna pjesma i kratka usporedba nekih temeljnih riječi na tokarskomjeziku s riječima u drugim indoeuropskimjezicima

73

U A ZIJI

kraj kojih su pronađeni rukopisi toga dijalekta, ili agnejski). Toharski B, zapadni dijalekt, također je poznat kao kućanski, prema važnoj dr­ žavi Kuća {Kuga). Ti se dijalekti izrazito razlikuju jedan od drugoga i rječnikom i gramatikom, i to u tolikoj mjeri da su ih smatrali dvama različitim jezicima koji su se odvojili jedan od drugoga prije petsto do tisuću godina, usprkos činjenici da su u vrijeme kada su posvjedočeni bili odvojeni tek nekoliko stotina kilometara. Osim toga, postoje svje­ dočanstva daje toharski A, u vrijeme najranijih rukopisa, bio na putu da postane mrtvim jezikom, ograničenim na liturgijska djela. Tekstovi na toharskom B, koje pronalazimo i u zapadnim i u istočnim predjeli­ ma, upućuju na živi jezik koji je zasigurno bio govorni jezik vjerskih i svjetovnih upravljačkih staleža kućanske države. Želimo li kronološki odrediti postojanje zajedničkoga ili pratoharskog jezika, možemo pret­ postaviti da se njime govorilo u prvom tisućljeću pr. Krista. Problem postaje još zanimljivijim kada se okrenemo pitanju gdje bismo mogli pronaći toharski u to doba. Jedna od najneobičnijih i najuzbudljivijih osobitosti toharskih jezika jest ta što se čini da njihovi jezični odnosi s indijskim i iranskim susjedima potječu iz vrlo kasnoga razdoblja te se mogu pripisati utjecaju budi­ stičkih misionara koji su prodirali na istok. Tako nalazimo Toharce u susjedstvu s iranskojezičnim Šakama i drugim Irancima na jugu i za­ padu, a možda također i na sjeveru, a svi su ti jezici vrlo kasno utjecali na toharski. Da bismo pronašli bliže jezične veze toharskoga, moramo poći u Europu, gdje jedinstveno slične elemente rječnika i gramatike dijele baltijski, slavenski, grčki, armenski, germanski, a možda i frigijski i drugi jezici. Mnoga obilježja koja bi mogla biti od velike važno­ sti toharski dijeli s hetitskim, italskim i keltskim, što je toliko zaslije­ pilo jednoga od prvih proučavatelja tog jezika da je toharski proglasio keltskim. U prvom smo poglavlju obrađivali znamenitu podjelu na kentumske, jezike Europe, i satemske, jezike istočne Europe (baltijski, sla­ venski) i Azije (indoiranski). Stoga možemo zamisliti zaprepaštenost lingvista kada je toharska riječ za 'stotinu' (A: kant, B: kante) nedvosmi­ sleno pokazala daje to bio jezik kentumske skupine. Posljedice svega toga za utvrđivanje izvornoga ishodišta Toharaca bile su izvanredne. Tohar­ ski ima slične pridjevne sufikse kao i slavenski, mediopasivni nastavak

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

-r koji je sačuvan u latinskom, irskom, hetitskom i frigijskom te riječi koje su usporednice imale samo u grčkom. To bi značilo da su Toharci morali prijeći više od 4000 kilometara da bi stigli na svoje povijesno odredište. Bilo je i nekih znanstvenika, opsjednutih činjenicom da je toharska riječ za 'ribu' jednaka kao i germanska, baltijska i slavenska riječ za 'lososa', koji su prisilili Toharce da večeraju sa svojom europ­ skom braćom na rijekama Baltika bogatima lososom prije nego što su krenuli prema Turkestanu. Primorani da slijede lingvistička otkrića, arheolozi su tražili neobič­ no udaljene veze između istočne Europe i granica Kine. Najozbiljniji pokušaj te vrste učinio je Robert Heine-Geldern, koji je nabrojio niz sličnosti u obradi kovina u Europi i Kini oko 800 g. pr. Krista, na te­ melju čega je pretpostavio »crnomorsku seobu« iz Europe prema Aziji. No prije nego što prihvatimo tezu da su Toharci morali poduzeti ta­ kve junačke napore, valja ipak potražiti prihvatljivija rješenja da bismo objasnili njihovu nazočnost. Naše spoznaje o samim Toharcima gotovo se isključivo temelje na ki­ neskim dokumentima koji prate početne susrete između hanske Kine i

37. Toharci iz Tarimskc zavale i neki od njihovih povijesnih (većinom indoiranskih) susjeda

75

U A Z IJ I

barbara u zapadnim zemljama od 2000 g. pr. Krista do razdoblja kada je Tarimska kotlina postala turkijskim jezičnim područjem otprilike u 8. st. poslije Krista. Valja naglasiti da područje u kojem su živjeli To­ harci nije bilo zabačeno, već je to bio niz vrlo važnih oaza duž puta svi­ le koji je vodio od Kine na zapad. Sjeverni Tarim bio je glavno središte prometa i razmjene, bogat nalazištima minerala, a imao je i zdravu po­ ljodjelsku osnovu koja je obuhvaćala i uzgoj konja. Predjel je privlačio stalno zanimanje nomada Hsiung-nu na sjeveru te Kineza na istoku. Povijest toga područja čini katalog diplomatskih pregovora i ratova iz­ među tih sukobljenih snaga s Kučanima, koji su bili uspješniji u očuva­ nju samostalnosti od svojih istočnih rođaka. Toharci su imali ulogu u širenju budizma u Kini, a Kinezi nam gdjekada govore ponešto o svo­ jim zapadnim susjedima. Popis iz vremena rane hanske dinastije (208. g. pr. Krista —8. g. poslije Krista) upućuje na to da je u kućanskoj državi živjelo oko sto tisuća sta­ novnika, a više od jedne petine bili su vojnici. Kasniji dokumenti opisuju Kučane kao sjedilačko stanovništvo koje se bavilo mješovitim poljodjel­ stvom, često jelo fazane i, kao pravi barbari posvuda, odavalo se preko­ mjernom opijanju. Običavali su deformirati lubanje daskom ravnajući ta­ ko dječje glave, nosili su kosu odrezanu navratu, osim kralja, koji je nosio dugu kosu povezanu vrpcom, koji je običaj oslikan na zidnim slikarijama u toharskom području. Kučani su bili naoružani lukovima, mačevima, dugim kopljem i oklopom, a svoje su mrtve spaljivali. Njihovi se kulturni običaji smatraju sličnima običajima njihovih istočnih susjeda, a znamo i za brakove između kraljevskih porodica s područja toharskoga A i B. S druge strane, Kinezi su kulturu Kučana dovodili u opreku s kulturama Hsiung-nua i Wu-suna, svojih nomadskih susjeda. Kada ograničimo pozornost na kineske povijesne dokumente, ljude koji su sastavili toharske rukopise možemo zemljopisno precizno smjestiti, ali tu postoje znatne nepoznanice. Mnogo je razloga za Vjerovanje da toharski nije bio jedini jezik koji se govorio u tim krajevima, pa može­ mo samo pretpostaviti da su govornici toharskoga bili barem redovnici i svjetovne vlasti, osim, dakako, Kineza. Nadalje, kineski izvori govore o državama Kuča, Karašahr i Turfan, ali ne o širim etničkim entitetima. No ipak se o njima često raspravljalo. Primjerice, Wu-sun su zauzimali

IN D O EU R O P LJA N I U A ZIJI

područje neposredno sjeverno od Toharaca, a u kineskim se izvorima opisuju kao crvenokosi, plavooki i slični majmunima. Taj pejorativan opis, za koji su se zapadni znanstvenici ponosno uhvatili jer upućuje na europoidno stanovništvo, doista upućuje na veliku vjerojatnost da su Wu-sun govorili iranskim ili toharskim jezikom. Sami su Toharci na zidnim slikama oslikani s crvenom kosom i zelenim očima. Drugi plemenski savez, Yueh-chih, i'ma vrlo istaknutu ulogu u tohar­ skom problemu. Prvi se put pojavljuju u sjeverozapadnoj Kini u 2. st. pr. Krista, kada ih je porazio savez plemena Hsiung-nu (vjerojatno rasno i jezično miješan). Od lubanje kralja Yueh-chiha napravili su posudu za piće. Pripadnici Yueh-chiha pobjegli su na zapad u područje Wu-suna, a zatim su opet otjerani dalje na zapad, a naposljetku su poistovjećeni s plemenima koja su naseljavala povijesni Toharistan. Prema mnogim znanstvenicima teritorij Yueh-chiha obuhvaćao je i Tarimsku kotlinu, pa su ih zato smatrali govornicima toharskoga. To je ipak malo prenategnuto jer možemo očekivati da su glavne plemenske skupine bile vrlo izmiješane. Stoga, iako su neki pripadnici Yueh-chiha možda katkad govorili toharski, nema razloga da pretpostavimo da su Yueh-chih pri­ padali toharskoj jezičnoj skupini. U svakom slučaju, u prvim stoljećima poslije Krista Kinezi u pravilu razlikuju toharskojezične države Tarima (Kuča, Karašahr, Turfan) od Yueh-chiha, Wu-suna i Hsiung-nua. To se razlikovanje vjerojatno temelji na gospodarskim (nomadi nasuprot rata­ rima) i administrativnim načelima, sigurno ne na lingvističkim. Stoga se ne može dokazati da su narodi Wu-sun i Yueh-chih - ili barem neki pripadnici tih plemena - govorili toharski. Usprkos povremenim poku­ šajima da se iz njihovih plemenskih imena izvuče toharska etimologija, nema nikakvih uvjerljivih dokaza o tome kojim su oni jezikom doista govorili tijekom prvoga tisućljeća pr. Krista, premda bi iranski i/ili to­ harski bili moguće pretpostavke. Upozorivši ponešto na opseg našega neznanja, sada možemo vidjeti ko­ liko smo uopće u stanju približiti se rješenju toharskog problema. Prvo jednoznačno svjedočanstvo o govornicima toharskoga nije starije od najranijih dokumenata, oko 600 g. po Kristu. Želimo li pretpostaviti da se njihova nazočnost u Tarimskoj kotlini proteže dalje u prošlost, moramo se osloniti na neizravno svjedočanstvo. Bliska veza dokume­

77

IN Đ O EU R O P LJA N I U A ZIJI

nata s budističkom misijom mogla bi upućivati na pretpostavku da su Toharci bili ondje najkasnije od pojave budizma u tom području, što se različito datira od 2. st. pr. Krista do 1. st. po Kristu. Štoviše, kineski prikazi povijesti Tarimske kotline ne upućuju na zaključak da je nov narod promijenio etnički identitet tarimskih država od 2. st. pr. Krista nadalje. Pri tome moramo biti ipak oprezni jer postoje mnogi primjeri osvajanja Hsiung-nua, političkih uzurpacija, vjenčanja između kraljev­ skih obitelji u Kuči i susjednim državama, što bi sve moglo prikriva­ ti etnička kretanja. No, u svakom slučaju, nema uvjerljivih razloga za pretpostavku da Toharci nisu ondje živjeli barem od 2. st. pr. Krista. O vremenu prije toga povijesni izvori potpuno šute, a arheološka svjedo­ čanstva vrlo su neodređena sve do neolitika (4000-2000 g. pr. Krista), kada pronalazimo obojenu keramiku iz horizonta Yang-shao te jedno­ bojnu keramiku horizonta Longshan. U oba slučaja govorimo o kultu­ rama koje su poslije proizvele tipično kineska društva razdoblja Shang i Zhou. Ako je tijekom neolitika Tarimska kotlina bila zapravo zapad­ nim produžetkom tih kineskih kultura, tada se može pretpostaviti da su Toharci morali ući u to područje nakon toga razdoblja. Stoga naj­ starije Toharce možemo tražiti u vrlo širokom rasponu između 2500 i 2000 g. pr. Krista. Da bismo mogli nastaviti, moramo se vratiti problemu lingvističkih veza toharskoga s drugim jezicima. Već smo vidjeli da su njegove tijesne ve­ ze s europskim jezicima proizvele model europske pradomovine s kasni­ jom migracijom više od 4000 kilometara. Čini se da se ta migracija mo­ rala dogoditi u prvom tisućljeću pr. Krista. Čisto logističkim razlozima ne može se isključiti takva migracija jer postoje povijesni primjeri Huna, Alana i drugih stepskih nomada. Pa ipak, valja priznati da bilo kakvo kretanje sa zapada na istok duž stepe izgleda protivno općenitoj struji stepskih populacija s istoka na zapad tijekom prvoga tisućljeća pr. Krista i poslije. Osim toga, povijesnim su se nomadima pri kretanju pridruživali narodi koji su se našli na putu, tako da su primjerice Huni, u doba provale u središnju Europu, već bili mješavina naroda koji su govorili turkijskim, iranskim i germanskim jezicima. Ako su se Toharci selili kroz tisuće kilo­ metara teritorija u kojem bismo očekivali Indoirance (ili, preciznije, Iran­ ce), trebali su se pojaviti s puno većom količinom prikupljenih iranskih

78

IN Đ O EU R O PLJA N I U A ZIJI

utjecaja nego što je slučaj. Ukratko, postoje ozbiljni razlozi za sumnju da su Toharci dospjeli istočno od Iranaca tek u željezno doba. Alternativni model odnosa toharskoga i europskih jezika nudi nešto nade u uspješno rješenje. Taj model pretpostavlja da su sličnosti koje toharski dijeli s keltskim, italskim i hetitskim arhajska obilježja naslije­ đena iz indoeuropskoga prajezika u vrlo ranom razdoblju. Ta su grama­ tička obilježja zatim zamijenjena u praindoeuropskom novijim oblicima koji su se proširili među predcima grčkoga, armenskoga i indoiranskoga, ali ne i na području koje je tada već postalo periferijom praindoeuropskoga kontinuuma: među predcima keltskoga i italskoga na zapa­ du, hetitskoga i možda frigijskoga na jugu te toharskoga na istoku13. U širenju indoeuropskih jezika na istok toharski je prethodio iranskomu u Turkestanu, a tek je poslije bio opkoljen iranskojezičnim Šakama na jugu, Sogdijcima i drugima na zapadu te, ako se uključe iranska imena rijeka u Minusinskoj kotlini, također na sjeveroistoku. Povremene rječničke sličnosti s drugim europskim jezicima mogu se tada odbaciti kao slučajne pojave koje povijesni lingvist mora očekivati u svojoj građi. Arheološki nalazi iz Tarimske kotline još su uvijek preslabo poznati da bismo mogli i arheološki provjeriti ovaj lingvistički model. Pa ipak, gle­ damo li šire, ne usredotočujući se na pojedinosti, mogli bismo ugledati barem naznaku objašnjenja. Prije smo već vidjeli kako se postojanje kul­ ture Andronovo u azijskoj stepi izvanredno podudara s kasnijom poja­ vom iranskih naroda. No ne moramo toliko cjepidlačiti i tražiti točnu korelaciju između arheološke kulture, osobito toliko maglovite kao što je Andronovo, i jezične skupine; posve je moguće da su predci Toharaca bili dijelom onih varijanti kulture Andronovo koje se pojavljuju u jugo­ istočnom području njezine proširenosti. To bi obuhvaćalo Tadžikistan i Kirgiziju zapadno od Tarimske kotline gdje se nalazišta povezana s kul­ turom Andronovo počinju pojavljivati već oko 1400 g. pr. Krista. Iako su ih od Tarimske kotline odvajali planinski lanci, tim ljudima velike nad­ “ Na ovome mjestu slijedim Pedersena, Crosslanda, Adradosa, Gamkqrelidzea, Ivanova i druge, koji smatraju toharski arhaičnim perifernim dijalektom. Međutim, mnogi drugi lingvisti povezuju toharski sjezicima kao što je armenski i grčki (za najnoviji pregled toga problema v. Adams, D. Q., ThePosition ofTocharian Among the Otherlndo-Curopean Languages, Journal of the American Oriental Society 104 (1984): 395 - 402). Sam Adams najtješnje povezuje toharski s germanskim i ne vidi velike teškoće glede toga kako su Toharci stigli do svoje povijesne domovine.

79

IN D O EU R O P LJA N I U A Z IJI

I N D O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

arheološki korelat širenja perifernih indoeuropskih jezika prema istoku te da je od tih jezika toharski na sreću preživio.

38. Mogućeje da su neposredni izvori Toharaca u istočnom dijelu kutture Andronovo ili u kulturi Afanasjevo

morske visine sigurno nisu bile prepreka, što se osobito odnosi na one koji su zauzimali područje Tien Shana. Groblje u Arpi, primjerice, nađeno je na nadmorskoj visini 2800 metara, a smješteno je manje od 500 kilo­ metara zapadno od neprijeporno toharskoga jezičnog područja. Moglo bi biti slučajno što se u toj regiji pokojnici nisu pokapali, što je tipično za kulturu Andronovo, nego su se spaljivali, kao kod Toharaca. Za one koji traže neki oblik simetrije između jezika i arheološke kultu­ re postoji još jedna mogućnost. Prije pojavljivanja kulture Andronovo u kasno brončano doba posvuda u srednjoazijskoj i zapadnosibirskoj stepi pojavila se i eneolitička kultura čije su se granice, čini se, podudarale s područjem Minusinsk - Altaj, tisuću kilometara sjeverno od Tohara­ ca. Ta kultura, koja se naziva Afanasjevo, potječe iz trećega tisućljeća pr. Krista i pokazuje mnoga obilježja koja često pripisujemo bilo ko­ joj indoeuropskoj kulturi: pripitomljene konje, temeljnu metalurgiju, a možda i vozila s kotačima. Ta je kultura vrlo važna zato što nema ni­ kakve jasne veze s kulturama sjeverno i istočno od nje, a ipak postoje jasne podudarnosti u keramici, obradi kamena, pogrebnim običajima i tjelesnom tipu na zapadu, osobito u regiji Volga - Ural. U osmom će­ mo poglavlju imati mnogo razloga da razmotrimo tu kulturu; za sada je dovoljno opaziti kako imamo svjedočanstvo za moguće širenje pre­ ma istoku iz područja u kojemu su nastali drugi indoeuropski narodi, i to u vrijeme prije očekivanoga širenja Indoiranaca. Moguće je da je to

Nakon spoznaje o nazočnosti europoidnoga tjelesnog tipa u Tarimskoj kotlini od početka brončanog doba, pretpostavka o dolasku Pratoharaca u to područje oko 2000 g. pr. Krista dobiva sve više pristaša. Iako su mumije tih »zapadnjaka« otkrivene još 1900. g., tek su nedavna ar­ heološka istraživanja arheolozima omogućila uvid u to koliko je velik i jak bio zapadnjački utjecaj, i u kulturnom i u tjelesnom smislu, u toj zapadnoj pokrajini suvremene Kine. Pronađeni su ostatci europoidnog stanovništva i iz otprilike 1800 g. pr. Krista na groblju u Qawrighulu, a takav je tjelesni tip nedvojbeno povezan s kulturama u euroazijskoj stepi, nastanjivao to područje tijekom prapovijesnog razdoblja.14

Zbog ranoga razvoja pisma Azija nam pruža spoznaje o ranome šire­ nju Indoeuropljana kakve je drugdje znatno teže prikupiti ili potkrije­ piti. Kada god pronađemo nalaze iz brončanog doba koje možemo de­ šifrirati, oni svjedoče o tome da su Indoeuropljani u Aziji bili došljaci. Hetitski zamjenjuje hatski (i asirski), armenski upija narode i jezike in­ doeuropskih Luvijaca i neindoeuropskih Urarćana, iranski se širi po ne­ kadašnjem području Elama, a ako je točno najprihvatljivije mišljenje o indskome pismu, indoarijski se zadivljujuće proširio preko golemoga po­ dručja nastanjenoga neindoeuropskim stanovništvom Indije. Jedva da se može sumnjati kako od vremena prvih pisanih dokumenata u brončano doba imamo obilno svjedočanstvo o migracijama i promjenama jezika. Samo u središnjoj Turskoj, na primjer, neindoeuropski je hatski zami­ jenjen nizom indoeuropskih jezika: najprije hetitskim, zatim luvijskim, frigijskim, te onda keltskim jezikom koji je dao ime antičkoj provinciji Galaciji, i naposljetku grčkim, a zatim je to područje ponovno prekrio posve različit neindoeuropski jezik Turaka koji su se doselili s istoka. Povijest Bliskoga istoka također bilježi ekspanziju Semita, Hurijaca i drugih tijekom brončanog i željeznog doba. Svi su ti primjeri arheolo­ zima spasonosni podsjetnik na to da su populacije često mijenjale svoja 14V.Ma!!ory„J. P. iV. H. Mair (2000) The TarimMummies. London, Thames and Hudson.

81

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

područja bez obzira na to kako slabo mi ta kretanja možemo pratiti ili u kojoj je mjeri model migracija u sukobu sa suvremenim pristupima kulturnoj promjeni, koji naglašavaju lokalne procese umjesto kretanja naroda. Valja naglasiti da takva kretanja nisu ograničena na društva koja su dosegnula razinu države (što zna svatko upoznat, primjerice, s distribucijom glavnih indijanskih jezika u Sjevernoj Americi, poput jezika Athapaskanaca na sjeverozapadu Kanade i njihovih srodnika na jugu, Navaha, te Apača, koji žive na američkom jugozapadu). Kretanja naroda nisu morala biti svakodnevne pojave, no ipak postoje mnoga svjedočanstva o njima, tako da se ne treba tvrdoglavo držati onoga što je Christopher Hawkes nedavno nazvao ideologijom »imobilizma« da bi se održalo zanimanje za kulturnu promjenu. Možemo ukratko razmotriti očit nestanak nekih jezika koji su pret­ hodili dolasku Indoeuropljana u Aziju. Taj dolazak uvelike objašnjava potpun nestanak barem triju različitih jezičnih entiteta, možda jezičnih porodica: hatskoga, hurijsko-urartskoga i elamskoga. Sirenjem Semita vjerojatno se mora objasniti konačan nestanak sumerskoga. Područje koje zauzima svaka od tih jezičnih porodica može se usporediti s po­ dručjem koje je otprilike jednako površini Njemačke, Poljske ili Japana. Naravno, neki su narodi, čini se, zauzimali znatno manje područje, po­ put Sumerana, dok su drugi, poput semitskih naroda, vjerojatno obita­ vali na golemim prostranstvima tijekom brončanog doba. Teško je reći

I N Đ O E U R O P L J A N I U A Z IJ I

jesu li to točne procjene područja koja su zauzimale jezične porodice u brončano doba oko 3000 - 2000 g. pr. Krista, osobito zato što velik dio našega uzorka potječe iz urbanih populacija koje ne susrećemo drugdje. Pa ipak, područje koje se obično određuje kao turkijska pradomovina prije širenja turkijskih jezika u ranome srednjem vijeku sličnoga je reda veličine. Trebali bismo imati na umu te omjere jezičnih područja dok razmatramo pradomovinu samih Indoeuropljana. Budući da do sada proučeni dokazi upućuju na to da su Inđoeuropljani bili došljaci u zapadnoj Aziji, to znači da ta područja možemo isključiti iz pretpostavljene indoeuropske domovine. U najstarijim povijesnim dokumenatima iz trećeg tisućljeća pr. Krista pronalazimo spomen o neindoeuropskom stanovništvu koje je zauzimalo središnju i istočnu Anatoli­ ju sve do Kavkaza i Kaspijskog jezera, južno područje povijesne Palestine te veći dio regije Zagrosa, uključujući cijelo Međurječje. Ta područja obuhvaćaju tri glavna središta poljodjelskog stanovništva tijekom »neolitičke revolucije« (9000-6000 g. pr. Krista) u jugozapadnoj Aziji. U skladu s time, čini se vrlo nevjerojatnim da bismo trebali povezati Indoeuropljane s tim najranijim poljodjelskim zajednicama u jugozapadnoj Aziji i s njihovim neposrednim širenjem. Naravno, bilo bi moguće izni­ jeti neki komplicirani dvosmjerni model u kojem bi najraniji Indoeuropljani, primjerice Anatolijci ili Armenci, bili istjerani iz svojih domova u ranim hatskim ili hurijskim ekspanzijama, a potom bi vratili te teri­ torije od trećega do prvoga tisućljeća pr. Krista. No takvoj pretpostavci ne samo da su potrebne dodatne potkrepe već je i po sebi nevjerojatna. Po cijeloj Anatoliji imamo i previše svjedočanstava o nerazjašnjenim imenima mjesta i osoba, tako da ne možemo nego pretpostaviti neindoeuropski supstrat. Štoviše, da se indoeuropski pojavio upravo u toj regiji, kao što je nedavno pretpostavio Colin Renfrew, očekivali bismo puno veću sličnost između indoeuropskoga prajezika i jezika njegovih nein­ doeuropskih susjeda. Zbog tih i drugih razloga kojima ćemo se poslije baviti, velika većina lingvista spremna je tražiti pretke Indoeuropljana u Aziji, sjeverno od njihovih kasnijih povijesnih sjedišta. No prije nego što se ponovno prihvatimo toga traga, moramo pogledati na zapad i ispitati svjedočanstva o najstarijim Indoeuropljanima u Europi.

83

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

TREĆE POGLAVLJE

Indoeuropljani u Europi

Dok smo išli n školu, -većina nas j e odgojena tako da prom atra A ziju kao majku, europskih naroda. Govorili su nam da se idealna ljudsku rasa rasula s himalajskih •visoravni, pronoseći kullurne tečevine dok se širila ha "barsk im Zapadom. JOSEPH R lPLE Y , 19OO.

Svjedočanstva o najranijim Indoeuropljanima u Europi razlikuju se u nekoliko temeljnih osobitosti od većine svjedočanstava koja smo susreli u Aziji. S iznimkom grčkoga, većina našega najranijeg svjedočanstva o govornicima indoeuropskih jezika potječe iz znatno kasnijeg razdoblja nego svjedočanstva o njihovim azijskim rođacima. Pismo se u Europi pojavljuje poslije i stoga ne možemo očekivati izravno svjedočanstvo o različitim indoeuropskim skupinama sve do razmjerno novijeg vreme­ na. To mijenja narav toga svjedočanstva jer bez iznimke pronalazimo da su različite indoeuropske skupine bile nazočne u svojim domovinama i prije povijesnih spomenika, zbog čega je teže utvrditi jesu li pojedini indoeuropski jezici došljački te kada su pristigli. U skladu s time često se moramo osloniti na drugu vrstu svjedočanstava, osobito arheološ­ kih i lingvističkih, zajedno s povremenim izletima u pseudopovijest i odnose grčkih i latinskih autora s njihovim slabo poznatim susjedima. Prikazujući najranije Indoeuropljane, počet ćemo u Egejskome moru, a zatim krenuti kroz Balkan i istočnu Europu završavajući prikaz s In­ doeuropljanima u zapadnoj Europi.

grčkome kopnu. Većina tih pločica, uglavnom ekonomskih zapisa za računovodstva palača u mikenskoj i kasnoj minojskoj civilizaciji, pisana je slogovnim pismom poznatim kao linearno B pismo. Pločice pisane linearnim B pismom potječu otprilike iz 13. st. pr. Krista, a većina se lingvista slaže da su pisane primitivnim oblikom grčkoga, koji se često naziva mikenskim. Kada je početkom 12. st. pr. Krista razorena civi­ lizacija mikenskih palača, pisana svjedočanstva o grčkome nestaju sve do uvođenja alfabeta otprilike između 825. i 750. g. pr. Krista. Od tada nadalje potječu i natpisi i veliki grčki usmeni epovi poput Ilijade. Tije­ kom sljedećih 2500 godina grčki je jezik pretrpio izrazite promjene sve do novogrčkoga, kojim danas govori otprilike jedanaest milijuna ljudi u Grčkoj i u nekoliko njezinih preostalih kolonija. Istraživanje grčkih korijena dugo je bilo predmetom intenzivnoga za­ nimanja te postoji dovoljan broj posve proturječnih teorija o »dolasku Grka«. O tome nema ni najmanjeg slaganja ni među lingvistima ni među arheolozima. Pa ipak, postoji put koji možemo slijediti da bismo barem bili na tragu većine znanstvenika i zabilježili gdje se drugi s nji­ ma ne slažu. Zašto su Grci morali odnekud »doći«? Pokušavajući odgovoriti na to pitanje, moramo priznati da nam nedostaju povijesni dokumenti koji­ ma smo se služili u Aziji te da stoga ne možemo sa sigurnošću dokazati nazočnost predgrčke populacije na temelju onodobnih nalaza15. Pa ipak se dugo tvrdilo da se postojanje predgrčkog stanovništva dovoljno jasno očituje u samome grčkom jeziku. Postoje dva tipa svjedočanstva.

G rci.........................................................................................

Mnogi smatraju da se znatan dio grčkoga rječnika koji se odnosi na osobitosti mediteranskoga okoliša ne može objasniti kao grčki odraz naslijeđenih indoeuropskih riječi. Taj dio rječnika obuhvaća nazive bi­ ljaka poput smokve, masline, zumbula, čempresa, lovora, mažurana, bo­ ba, kestena, trešnje i pastrnjaka. Od životinja to su magarac, divlji vol i žohar. Neki nazivi predmeta materijalne kulture također su negrčki: kovina, kositar, bronca, olovo, krčag, čabar, uljna svjetiljka, mač, koplje, vijenac, sljemenica, soba, kada i opeka. Neki politički i društveni poj­

Kao i anatolijski i indoarijski, grčki je jezik prvi put posvjedočen u ka­ sno brončano doba. Najranije se svjedočanstvo pronalazi na više od 3000 glinenih pločica nađenih u Knosu na Kreti te u Mikeni i Pilu na

ISMogući tekstovni ostatci predgrčkoga jezita obično se nazivaju eteokretskima. Toje mala skupina natpisa koji potječu iz vremena od 7. do 3. st. pr. Krista sotoka Krete. Pisani su grčkim pismom, ali posve sigurno nisu grčki, a ne pripadaju nijednome drugom poznatom jeziku te bi mogli predstavljati jedan ili više predindoeuropskih jezika Grčke.

85

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

movi, temeljni za grčko društvo, također se izražavaju riječima za koje se obično misli da su predgrčke. Među njima su nazivi za kralja (mož­ da basileus, mikenski qa-si-re-u), kao i za roba (doulos, mikenski do-ero) te priležnicu. Ni najistaknutiji junaci grčkih epova - Odisej, Tezej i mnoga grčka božanstva, npr. Atena, Hera, Afrodita i Hermo - očito ne nose indoeuropska grčka imena16. Drugi tip svjedočanstva imena su mjesta u Grčkoj. Mnoga među naj­ važnijim imenima ne mogu se objasniti s pomoću indoeuropske jezgre grčkoga jezika. Ili su korijeni tih imena besmisleni u grčkome ili su imena sastavljena s pomoću sufiksa koji pokazuju da ne potječu izvor­ no iz grčkoga. Među tim su imenima i glavni toponimi poput Korinta, Knosa, Salamine, Larise, Sama te čak i Olimpa i Mikene. U ranim tumačenjima tih svjedočanstava Joseph Haley i Carl Blegen opazili su da se mnoga imena i sufiksi pronalaze i u Anatoliji te daje vjerojatno da su se oni proširili iz toga područja u Grčku tijekom ranoga bronča­ nog doba (3000-2000 g. pr. Krista) kada je postojala općenita kultur­ na jednolikost na cijelom području Egejskoga mora. Dvojbeno je mo­ gu li svi detalji te hipoteze izdržati kritičko istraživanje u suvremenim arheološkim i lingvističkim krugovima; međutim, lingvistička svjedo­ čanstva u cjelini upućuju na to da su Grci uistinu posudili znatan broj elemenata iz nekoga negrčkog jezika17. Rječnik upućuje na zaključak da te posuđenice nisu posve slučajne, već da se obično usredotočuju na riječi za koje bi se moglo očekivati da će ih došljačka populacija u ne­ koj zemlji preuzeti od ranijih stanovnika. Za barem neke posuđenice u grčkom čini se da potječu iz kulture koja je do neke mjere poznavala obradu kovina (bakra, bronce, kositra) što se razvila prije kraja četvrtog tisućljeća pr. Krista. Logička posljedica svega toga je da Grci nisu bili autohtoni u Grčkoj, već da su potomci indoeuropskih došljaka koji su se nametnuli starijemu brončanodobnom stanovništvu. To je, neki bi rekli, dodatno potvrđeno povijesnom predajom samih Grka, u kojoj se

16 lako su ta imena tradicionalno tumačena kao neindoeuropska, neki lingvisti pretpostavili su indoeuropske etimologije, primjericeza Ahileja (*Akhi-lawos 'onaj koji izaziva tugu vojsci'). Indoeuropsku etimologiju riječi kaošto je basileuspredložioje V. Georgiev,jedan od glavnih zastupnika peiazgijske teorije. 57 Anna Morpurgo Davies obaviia je preliminarno istraživanje grčkoga rječnika, koje je pokazalo da manje od 40% riječi ima očitu indoeuropsku etimologiju, 8% ima utvrđeno neindoeuropsko podrijetlo, a oko 52% nema utvrđenu etimologiju (Davies, 1986).

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

linearno pismo B

dfT-

transliteracija

pu * ro

prijevod

h

ft ~{f

i-je-re-ja

do-e-ra

e - ne - ka ku - ru - so - jo

tEpetas

6o€Xai

€V£Ksidra odgline i kamenih bojnih sjekira u rano brončano doba u Grčkoj. Neki tvrde da su se ti elementiproširili u jugoistočnoj Europi s »dolaskom« Grka.

U EUROPI

svjedočanstvo o dolasku tuđinaca sa sjevera tijekom srednjega bronča­ nog doba, što se više odnosi na grobnice osoba iz višega staleža nego na domaće grobnice, a također je neposredno u vezi sa stratificiranim društvom koje se u to doba pojavljivalo među Mikenjanima. Dokazi najviše ovise o težini koja se pridaje samom pokopu ispod humka kao etničkom pokazatelju jer inače je s tim pokopima povezano uistinu ma­ lo drugih elemenata koji ih povezuju s kulturom došljaka. Na primjer, mač i oklop počinju se pojavljivati tek na samom kraju srednjoheladskoga razdoblja u rovovskim grobovima u Mikeni. Jedini je drugi ele­ ment možda konj, koji se također prvi put pojavljuje na albanskim na­ lazištima u srednjoheladskom razdoblju ili prije. Postoje i neke dvojbe o konjskoj žrtvi na Maratonu jer se sada čini daje ona zapravo umetak iz znatno mlađega razdoblja. Znatno šire prihvaćeno rješenje problema dolaska Grka leži u prekidu koji se dogodio između ranoheladske kulture II i ranoheladske kulture III, oko 2200 g. pr. Krista. Postoje relevantni dokazi o razaranju i na­ puštanju nalazišta iz ranoheladskog razdoblja II, promjenama u arhi­ tekturi, osobito s obzirom na pojavljivanje kuća s apsidalnim krajevima, pokapanja unutar naselja (premda nema dokaza o tome sve do srednjoheladskog razdoblja), zatim nalazi izbušenih kamenih »bojnih sjekira«, glinene »sidre« i minijske keramike o kojoj se još uvijek vode rasprave. Poslije toga prekida kopnena je Grčka, čini se, ponovno postala znatno jednostavnijim ratarskim društvom, koje se općenito smatra nazadnim u usporedbi s njihovim susjedima na Kreti koji su izbjegli razaranja u ranoheladskom razdoblju III. Budući da cjelokupni kulturni razvoj sve do kraja staroheladskog razdoblja II, čini se, upućuje na gotovo mono­ toni kontinuitet, mnogi znanstvenici smatraju da promjene u kulturi u to doba treba pripisati doseljenim Indoeuropljanima koji se poslije po­ javljuju kao najraniji Grci. Općenito se smatra da je njihovo ishodište, tj. područje s kojega su se doselili, bilo ili u Anatoliji ili na Balkanu. U Anatoliji se možda pronalaze bolje keramičke poveznice (koje na koncu mogu biti proizvod rada obrtnika na lončarskom kolu), dok se na Bal­ kanu, osobito u kulturama Ezero i Baden, pronalaze neki od najranijih primjera apsidalnih kuća. Tvrdi se da se takve kuće poslije pojavljuju u zapadnoj Anatoliji, a tek nešto poslije u južnoj Grčkoj. Kamene bojne

INĐOEU ROPLJANI U EUROPI

sjekire i možda još neka druga obilježja također se vežu za Balkan. No nedavna šu arheološka iskapanja uzdrmala pretpostavku o jednome ra­ zornom prodoru pri kraju ranoheladskog razdoblja II, jer nalazi upuću­ ju na sporadična, umjesto na simultana razaranja horizonata, a mnogi novouvedeni predmeti potječu iz različitih izvora. Još uvijek stoji teza o kretanjima sa sjevera na jug, ali pokazalo se da su uzroci kulturnih promjena mnogo složeniji nego što se prije mislilo. Na kraju valja spomenuti prijelaz iz kasnoga neolitika u rano brončano doba, budući da smo već vidjeli kako neki upravo u to razdoblje smje­ štaju seobe s Balkana u sjeverozapadnu Anatoliju. Pojavljivanje ranohe­ ladske kulture I otprilike 3000 g. pr. Krista još je vrlo slabo razjašnjeno, a stupanj kontinuiteta od kasnoga neolitika do dolaska novih elemenata još uopće nije utvrđen. Prema mišljenju većine znanstvenika to pred­ stavlja najraniju moguću indoeuropsku invaziju, premda je barem jedan »pelazgičar« odabrao kasnoneolitsku invaziju da bi objasnio nazočnost Indoeuropljana u Grčkoj. Naposljetku, moramo se ukratko osvrnuti na pretpostavku da su Grci došli u Grčku početkom neolitika, tj. oko 7000-6500 g. pr. Krista, koju zastupaju oni koji povezuju najranije poljodjelce u Europi s Indo­ europljanima. Prednost toga drugog modela je postojanje arheološkog horizonta kojim je potkrijepljeno kretanje stanovništva, ali on otvara više problema nego što ih rješava, a o kojima će se poslije govoriti. To možemo i potkrijepiti primjerom: znamo da u indoeuropskom rječni­ ku postoje riječi za konja i kola s kotačima, ali nema ni najmanjeg do­ kaza ni o konju ni o kolima u Grčkoj prije brončanog doba. Jedini na­ čin na koji bi se te indoeuropske riječi mogle naći i u grčkome bio bi u tom slučaju taj da su ih Grci preuzeli u svoj rječnik oko 4000 godina nakon dolaska u Grčku. Također bi se te »posuđenice« mogle smatra­ ti naslijeđenim indoeuropskim riječima u grčkom ako se pragrčki nije mijenjao tih 4000 godina - što nije lingvistički vjerojatna pretpostav­ ka. Može se još istaknuti postojanje neindoeuropskih termina za floru i kulturne elemente, koji vjerojatno potječu iz neindoeuropskog sup­ strata (neolitičkog?). Čini se da pomirenje svih tih različitih teorija ne dolazi u obzir, prem­ da prihvaćanje svake pojedine hipoteze kao svjedočanstva o nekoj se­

91

U EUROPI

obi ostavlja dovoljno prostora da se uguraju i Grci i Luvijci, a također i svi ostali. Sadašnje stanje naše spoznaje o grčkim dijalektima u skla­ du je s pretpostavkom da su Inđoeuropljani došli u Grčku u neko do­ ba između 2200 i 1600 g. pr. Krista i poslije se pojavili kao govornici grčkoga. Prevagu mogu donijeti zapravo samo arheološki nalazi, koje valja podrobnije ispitati po pojedinim regijama. Glavni dokaz o raza­ ranju u ranoheladskom razdoblju II/III, primjerice, nalazi se u južnoj Grčkoj te se smatra da su navodni osvajači pristigli iz središnje Grčke, a ne neposredno izvana. U skladu s time, za prihvaćanje veza između novih kulturnih obilježja u Grčkoj i onih na Balkanu ili u sjeveroza­ padnoj Anatoliji (osim nekih keramičkih podudarnosti i eventualno apsidalnih kuća) potrebni su čvršći dokazi. Neki su arheolozi spremni tvrditi da ima dovoljno jasnih pokazatelja da se mogu sagledati osva­ janje i migracija; drugi radije odbacuju spomenuta svjedočanstva i, čak i prihvaćajući neke tvrdnje o doseljavanju populacija, ustvrđuju da su one bile previše malobrojne da bi uzrokovale lingvističke promjene ko­ je zahtijeva naš model jezične povijesti Grčke. Kao što ćemo vidjeti još mnogo puta te kao što ćemo podrobnije razmotriti u jednom sljedećem poglavlju, nema čvrstih i beziznimnih pravila za utvrđivanje toga ko­ liko je dokaza potrebno da bi uputilo na osvajačku populaciju koja je proširila novi jezik. Za našu sadašnju svrhu dovoljno je zabilježiti da postoje prihvatljivi modeli osvajanja koji su vremenski u skladu s na­ šim lingvističkim modelima; drugo je pitanje jesu li oni utemeljeni na valjanim arheološkim dokazima.

Tračani Premda je termin »balkanizacija«, kojim se označuje razbijanje nekoga teritorija na male neprijateljske države, nedavnoga postanja, on je pri­ kladan i za opis indoeuropskih skupina koje su se prvi put pojavile u povijesti na Balkanu. Te su skupine bile u sklopu većih »etničkih« zajedinica Tračana, Dačana, Geta i Ilira, koje su se zatim dijelile u bezbroj­ na manja plemena i skupine plemena. Pozornost današnjih znanstveni­ ka često privlače upravo precizno zemljopisno smještanje tih plemena, njihova pripadnost jednoj od većih etničkih skupina i njihove moguće veze s narodima koji imaju ista imena u susjednoj Anatoliji.

INĐOEU ROPLJANI U EUROPI

Tužna je ironija da Tračani, narod koji je Herodot opisao kao najveći i najbrojniji na zemlji (nakon Indijaca), nema suvremene nasljednike svo­ jega jezika. Moramo se zadovoljiti samo dvama natpisima prijepornoga tumačenja; glosama, osobito nazivima biljaka, jer su stari Grci smatrali Tračane i Dačane umješnima u liječenju ljekovitim biljem, te mnoštvom onomastičkih podataka - imenima ljudi i mjesta. Na temelju malo po­ uzdanijih etimologija, čiji broj ne prelazi pedeset, te iz njihovih grama­ tičkih nastavaka možemo sa sigurnošću tvrditi da su Tračani govorili indoeuropskim jezikom, a možemo reći i ponešto o njegovoj fonetskoj strukturi. Đački jezik, kojim je u to doba govorilo stanovništvo sjever­ no od Dunava u današnjoj Rumunjskoj, pruža nam nešto manje svjedo­ čanstva, otprilike dvadeset pet riječi kojima je moguće pridati uvjerljivu indoeuropsku etimologiju. S tako malo svjedočanstva bilo je nemogu­ će utvrditi jesu li đački i trački dva različita jezika ili različiti dijalekti istoga jezika. Sigurno je neobično da uobičajeni đački sufiks za grad -dava nije odražen ni u jednoj od tračkih riječi za grad, selo ili utvrdu (-bria, -para i -briza). I Tračani i Dačani imali su dojmljiva i moćna kraljevstava prije nego što su pokleknuli pred Rimljanima. Tračko se zlatno doba može smjesti­ ti u vrijeme procvata države Odrisija, koje je započelo u 4. st. pr. Kri­ sta. Dacija je doživjela najveći uspon u 1. st. pr. Krista za kraljevanja Burebiste koji je postigao jedinstvo u najvećem dijelu sjeveroistočnog Balkana. Naši povijesni izvori o tim narodima, naravno, protežu se i u ranije razdoblje. Tračani se pojavljuju kao neprijatelji Grka u sredini 7. st., kada su ugrozili grčku koloniju na Tasu, a još i prije došli su među Grcima na glas kao neprijatelji jer su u Ilijadi bili na strani Trojanaca. Malo bi tko osporavao postojanje Tračana u željezno doba. Koliko ih još daleko u prošlost možemo smjestiti? Pokušaji da se otkrije podrijetlo Tračana, Dačana ili Ilira, kao što će­ mo vidjeti poslije, obuhvaćaju pojam etnogeneze, kojim barataju vo­ deći istočnoeuropski arheolozi i lingvisti. Prilagođujući termin etnos, koji označuje narod sa zajedničkim jezikom i običajima, većina istočno­ europskih arheologa smatra da je nastanak različitih etnosa na Balkanu bio dug i složen proces. On je podrazumijevao i lokalni kontinuitet na Balkanu i često intenzivne interakcije i utjecaje susjednih naroda, što

93

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

je proizvelo etničke skupine o kojima govore povijesni zapisi. Istočno­ europski znanstvenici tvrde da se ne može poreći osnovni kontinuitet koji se proteže od željeznog do brončanog doba, te da je u tom razdo­ blju došlo do postupne evolucije tračkoga etnosa, kao i jezika, od ranijih indoeuropskih sastavnica. Taj se temeljni kontinuitet u pravilu proteže sve do početka ranoga brončanog doba, nešto prije 3000 g. pr. Krista. Prije toga nailazimo na velik prekid u arheološkim nalazima, što mnogi pripisuju najranijem prodoru indoeuropskih govornika na Balkan. U osmom ćemo poglavlju razmotriti dokaze o toj invaziji jer se svaka seoba navodnih govornika indoeuropskoga ne tiče samo podrijetla po­ jedinih skupina govornika nekoga indoeuropskog jezika, već i same praindoeuropske zajednice. Jedan važan primjer diskontinuiteta na istoč­ nom Balkanu za sada će biti dovoljan. Arheolozi mogu utvrditi postupan razvoj najranijih neolitičkih na­ seobina na istočnom Balkanu na velikim brežuljkastim nalazištima koja su rezultat neprekidnog naseljavanja od šestoga tisućljeća pr. Kri­ sta nadalje. Takvo je nalazište Karanovo, kulturno mjerilo istočnog Balkana, u kojemu se očituje šest velikih razvojnih faza od najrani­ jega neolitika preko eneolitičkih kultura kasnoga petog tisućljeća pr. Krista. Susjedna nalazišta također odražavaju sličan slijed lokalnog razvoja. Međutim, nakon Karanova VI dolazi do općega napuštanja tih brežuljkastih nalazišta, tako da samo malobrojna među njima po­ kazuju naznake kasnije faze ponovnoga naseljavanja, koja se naziva Karanovo VII. Ta posljednja faza ima malo što zajedničkoga s bilo

albanski Ne grure kish rene draperi, ish thare bari ner ara, pelciste per uje gjarperi dhe binin m uilareve zjarre . . . hrvatski Kosa pade na žito, slama se osuši na poljima, zmija se presvuče u vodi iskoči iz vatre stogova...

94

44. Albanska pjesma. Ovi stihovi sadržavaju temeljne riječi naslijeđene iz indoeuropskoga prajezika. Primjerice, albanska riječ zjarr 'vatra dolazi od indoeuropskoga *gwher-, što u grčkome daje thermos, u latinskome formus, u armenskome jer, što sve znači 'topao', dok staroirski gorn znači 'vatra, a ruski gorn 'ognjište. Riječ uje 'voda jest odpraindeeuropskoga *wedor, od čegapotječe u sanskrtu udan, grčki huddr, umbrijski utur, staroslavenski voda i engleski water. Tu su i kasnije posuđenice kao sjeverozapadnogrčki drapanon 'srp', štoje u albanskiposuđeno kao draperi.

kojom od prethodnih kultura na tim brežuljcima te mnogi smatraju daje ona nastala kao rezultat osvajanja populacija koje su u područje donjega Dunava dospjele iz crnomorske stepe. Ti osvajači započinju rano brončano doba na Balkanu i, prema mišljenju mnogih, također uvode vrlo rani oblik indoeuropskoga jezika među domaće stanov­ ništvo jugoistočne Europe. Nakon stapanja domaćeg stanovništva i indoeuropskih osvajača u brončano doba, velike etničke skupine na Balkanu iskristalizirale su se u kasno brončano doba i pojavile u ra­ nome povijesnom razdoblju kao Tračani.

Iliri Uz trački, drugi je veliki jezik Balkana bio ilirski. Poput svojih istočnih susjeda, Iliri su se sastojali od niza plemena i plemenskih saveza čiji je jezični identitet malokad posve siguran, što povjesničarima, lingvistima i arheolozima daje mnogo prostora za raspravljanje o problemu ilirske etnogeneze. Postoji, međutim, bitna razlika između Ilira na zapadnom Balkanu i Tračana: barem je moguće da postoji jedan još uvijek živi je­ zik potomak jednoga ili više ilirskih jezika. Albanski, jezik kojim da­ nas govori otprilike pet milijuna ljudi, zauzima područje koje je prije pripadalo Ilirima. Stoga mnogi lingvisti nagađaju kako je on vjerojat­ no potomak staroga ilirskog jezika, premda je bio pod jakim utjecajem latinskoga, grčkoga, slavenskoga i turskoga. Moramo ustrajati na to­ me daje to nagađanje, a ne sigurno dokazana teza, jer gotovo da nema ničega što bi moglo pružiti lingvistički dokaz veze između ilirskoga i albanskoga: suvremeni je jezik poznat iz pisanih spomenika tek od 15. st. nadalje, a do toga je vremena već pretrpio velike izmjene u rječniku pod utjecajem prije navedenih četiriju jezika. S druge strane, lingvistič­ ko svjedočanstvo o ilirskome je iznimno maleno osim osobnih imena i imena mjesta. Glede svega ostaloga lingvist se mora zadovoljiti malim brojem posve nevažnih glosa kao što je grčko poistovjećivanje riječi sabaia s nekom vrstom piva, ili tvrdnjom daje ilirska riječ za maglu rhinos. Sve to pruža malo temelja za raspravu o odnosu ilirskoga i albanskoga. Sve dok nemamo stvarne ilirske tekstove, moramo se zadovoljiti time da tezu prema kojoj je albanski zapravo ilirski jezik smatramo tek vje­ rojatnom pretpostavkom.

95

IN I U EU RO PI

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

/ (

U dugom nizu ratova teritorij ilirskih plemena bio je na kraju pripojen Rimskom Carstvu u 1. st. pr. Krista. Od tada je postao uistinu sastav­ nim dijelom rimske države, područje na kojem su se novačili pripadnici rimske vojske te rodno mjesto careva Dioklecijana i Konstantina, kao i znanstvenika poput svetog Jeronima. Kao velika pomorska sila na Ja­ dranu, odbačeni kao gusari od svojih grčkih i rimskih susjeda, Iliri su dolazili u otvorene sukobe s narodima koji su ih okruživali. Grčke su kolonije utemeljene južno od ilirskog teritorija već u 7. st. pr. Krista, a imena plemena poput Peonaca ili Dardanaca, koja su poslije zabilježe­ na na ilirskom području, spominju se kod Homera kao saveznici Trojanaca. Oni su također bili tradicionalni protivnici Makedonaca; ne­ posredni predci Aleksandra Velikoga razvijali su svoje vojne vještine u čestim sukobima s ilirskim susjedima. Iliri su se u 4. st. pr. Krista ta­ kođer susreli s ekspanzijom Kelta u jugoistočnoj Europi. Istraživanja osobnih imena i imena mjesta unutar područja koja su se tradicionalno pripisivala Ilirima, koja je provodio Radoslav Katičić, do­ puštaju nam da ih razvrstamo u dvije velike skupine: jugoistočnu sku­ pinu, koja je zauzimala Dalmaciju na jug sve do Epira te središnju sku­ pinu imena koja su se protezala od Dalmacije preko zapadne i južne Bosne. To je jezgreno područje kojemu najsigurnije možemo pripisati ilirsko ime te ćemo se upravo njime ovdje baviti. Arheolozi s područja jugoistočne Europe općenito se slažu da u tom po­ dručju mogu pratiti izravni kontinuitet kulture sve do početaka ranoga brončanog doba. Maliq, glavno nalazište u Albaniji, pokazuje jasan sli­ jed kulturnoga razvoja, neprijeporno pod tuđinskim utjecajem (osobi­ to brončanodobne Grčke), sve do ranih brončanodobnih razina Maliqa IIIA. U izrazitom kontrastu prema ranijim razinama Maliqa IIB, čini se da se tu dogodio nagli prekid koji se očituje u pojavljivanju nove kul­ ture s grubljim tipovima keramike, primjerice, učestali su nalazi vaza s dvjema ručkama i šalica s jednom ručkom. Nijedan od ta dva tipa ke­ ramike nema veze s ranijim eneolitičkim razinama. Nadalje, pojavljiva­ nje grobova pod humcima u brončanodobnoj Albaniji također se smatra pridošlim, donesenim od stepskih stočara o kojima ćemo govoriti posli­ je. Na sličan način, ti arheolozi smatraju da Bosna pokazuje neprekinut kulturni slijed od ranoga brončanog doba sve do u željezno doba i do

Jasi Latobici

Amantini V D una v Oserijati

S kordisd Breuci Mezeji Ditioni

Deuri

Delmati

Desitijati

Dindarj S iku lo ti

Narensijci

Daorsi Autarijati »Kažu da je zemlja dobila ime po Hiru, sinu Polifema; je r su kiklop Polifem i njegova žena G alateja imati tri sina, Kelta, Ilira i Gala, koji su svi došli sa Si­ cilije i vladali narodima koji su se poslije po njima nazvali Kelti, Iliri i Gali. Među mnogim mitovima mnogih naroda čini mi se taj najvjerojatnijim . Ilir je imao šest sinova, Enheleja, Autarija, Dardana, Meda, Taula i Perheba, i također kćeri Parto, Daorto, Dasaro i druge, od kojih su potekli Taulanti, Pehebi i Enhelejci, Autarijati, Dardani, Parteni, Dasareti, Daorsi. Autarije je imao sina Panonija ili Peona, a on je imao sinove Skordiska i Tribala, od koji su potekli narodi sličnih imena. Ali to ostavljam arheolozima.«

Melkumani Dokleati Labeati Pirusti ■

■■

Skirtoni

Partini

(Apijan, Ilirski ratovi 2}

AS.Ilirska plemena ijedno od rješenja njihova podrijetla kojeje predložio A p ija n , povjesničar iz 2. st.

povijesnog pojavljivanja ilirskih plemena; to se osobito vidi na velikom groblju pod humcima u Glasincu, koje potječe iz različitih razdoblja. I u Bosni se često spominje predbrončanodobni kulturni prekid koji su izazvali stočarski došljaci što su pokapali mrtve ispod humaka. Iako arheolozi poistovjećuju taj dolazak stočara s provalom indo­ europskih naroda, ipak skupa sa svojim kolegama lingvistima paze da ne poistovjete te osvajače s posvjedočenim Ilirima. Naprotiv, oni sma-

97

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

traju ilirsko podrijetlo, kao i tračko, vrlo složenim procesom koji obu­ hvaća došljačku indoeuropsku komponentu koja se pomiješala s lokal­ nim stanovništvom, što je na kraju, tijekom željeznog doba, dovelo do nastanka jezično srodnih plemena koja moramo s malo nelagode na­ zivati Ilirima.

Slaveni Slaveni su najveća skupina naroda u istočnoj Europi koja govori indo­ europskim jezicima. Danas ima oko 430 milijuna govornika slavenskih jezika, a budući daje ruski linguafranca i europskoga i azijskoga dije­ la Ruske Federacije (i šire), Slaveni su jedna od indoeuropskih skupina koja se najbrže širi. To širenje, kao što ćemo uskoro vidjeti, počelo je razmjerno nedavno usporedimo li ga s većinom drugih indoeuropskih skupina. Prema povijesnoj predaji i dostupnim pisanim izvorima najstariji sla­ venski tekstovi nastali su tek oko 9. st., kada su misionari Konstantin (Ćiril) i Metod načinili ćirilicu i preveli dijelove Biblije i istočnu litur­ giju na jezik koji danas nazivamo staroslavenskim (ili starocrkvenoslavenskim). To nikako nije naš prvi povijesni susret sa Slavenima, jer su Sklavini, Anti i Veneti - sve vjerojatno slavenske etničke skupine - bi­ li poznati nekoliko stoljeća ili dulje prije najstarijih slavenskih pisanih tekstova. Povjesničari Istočnoga Rimskog Carstva zabilježili su, u pra­ voj litaniji pohoda i napada, provale Slavena u bizantski svijet od 6. st.

staroslavenski ruski češki poljski bugarski hrvatski

Otbče Otče Otče Ojcze Otče Oče

našb, naš, naš, nasz, naš, naš,

iže suščij jenž ktćryš kojto koji

na na V jsi jest w na si jesi na

jesi

nebesixt: da nebesah: da nebesfch: niebiesiech: nebesata: da se nebesima,

svetiti. svjatitsja posvet' SWI£C sveti sveti

im? imja se jmeno SI? imi? ime se ime

s?

tvoje. tvoe. tve. tvvoje. tvoeto. tvoje.

46. Početni redak molitve Oče naš na staroslavenskome, kao i na glavnim jezicima iz suvremenih slavenskih skupina, upućuju na bliske sličnosti koje se očekuju međujezicima koji su se odvojili u nedalekojprošlosti. Slavenska riječ za nebesa 'nebo', čuva praindoeuropsku riječ za 'nebo, cblak, magla, odraženu u hetitskome nepis, sanskrtskome nabhas, grčkome nephos, latinskome nebula, staroengleskome nifol i irskome neamh.

98

47. Distribucija slavenskihjezika. Istočnaje skupina naznačena kosim crtama, zapadna okomitim, ajužna vodoravnim crtama.

nadalje. Tada su Slaveni dospjeli na Balkan i u Grčku. Povjesničari po­ put Prokopija i Jordana, koji su pisali u 6. i 7. st., smještaju slavenska plemena Sklavina i Anta sjeverno od Dunava, u pojas koji se širio od gornje Visle do Dnjepra. Veneti, koji su zabilježeni prije, poznati su još od 1. i 2. st. Njih je teže locirati, premda ih većina smješta otprilike u isto to područje. I lingvisti i arheolozi koji se bave podrijetlom Slavena smatraju da su njihove granice bile izrazito nestalne od 5. do 10. st. To razdoblje ne smatra se samo prvotnim vremenom slavenskog širenja već i posljednjim razdobljem općeslavenskoga (ili praslavenskoga jezika). To znači da u razdoblje od 5. do 10. st. lingvisti smještaju nestajanje praslavenskoga i njegovo cijepanje na različite suvremene slavenske jezike. Ekspanzije na istok i sjeveroistok od 6. do 11. st., primjerice, dovele su govornike slavenskoga u područja koja su prije zauzimali Balti i Finci. Danas te istočne Slavene predstavljaju Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci. Južno širenje Slavena preko Dunava u Bizantsko Carstvo i njihove kasnije podjele objašnjavaju nastanak Južnih Slavena: Bugara, Makedonaca, Srba, Hr­ vata i Slovenaca. Na zapadu su se pojavili Poljaci, Česi, Slovaci i Lužičani. To veliko cijepanje općeslavenskoga jezika dogodilo se otprilike u isto vrijeme kada se latinski dijelio na različite romanske jezike, premda u vrlo različitim društvenim okolnostima.

U EUROPI

Jezično svjedočanstvo upućuje na to da su Slaveni prije nestanka praslavenskoga, tj. prije 5. st., bili podložni jakim jezičnim utjecajima. Oni se najviše očituju u posuđenicama iz gotskoga (germanskoga) i sarmatskoga (iranskoga). Iz jezika Sarmata (ili Skita) slavisti izvode praslavenske riječi *bogb 'bog', *sv$tb svet' i *rajb ’raj', a možda i još nekoliko desetaka riječi. Čak su i imena najvećih rijeka u europskoj stepi - Dona, Dnjepra i Dnjestra - iranskoga podrijetla. Osim toga, prije nestanka praslavenskoga postojali su izrazito složeni (i kontroverzni) odnosi s govornici­ ma baltijskih jezika. Neki smatraju te odnose vrlo bliskom genetskom vezom, tako da se prabaltoslavenski pojavio iz praindoeuropskoga (kao i indoiranski) prije nego što se ponovno podijelio na baltijski i slaven­ ski. Drugi sličnosti među njima smatraju kontaktnim odnosima dvaju susjednih jezika koji su neovisno evoluirali iz kasnoga indoeuropskog prajezika bez posrednoga prabaltoslavenskog stanja. Bilo bi posve ludo u ovakvu se radu upustiti u lingvističku močvaru baltoslavenskih od­ nosa, te ćemo se stoga zadovoljiti minimalnim zaključkom da su Balti i Slaveni, u nekom razdoblju prije 5. st. pr. Krista, živjeli u susjedstvu jedni s drugima, a čini se da su u susjedstvu ostali i tijekom većine svo­ jega postojanja. Lingvističko svjedočanstvo postavlja Slavene istočno ili jugoistočno od Germana, južno od Balta i zapadno od Iranaca. Problem smještaja Slavena prije njihova prvog ulaska u povijesne zapi­ se bizantske države stalno je bavljenje lingvista i arheologa. Iako nema potpunoga konsenzusa, na nekim područjima ipak vlada približno opće slaganje. Sigurno nije sporno tvrditi da su oko 500 g. Slaveni zauzimali dio teritorija ili možda sav teritorij koji se protezao širokim pojasom od Labe, Odre i gornje Visle na zapadu i najmanje do srednjega Dnjepra na istoku. Kontroverza zapravo počije tek kad pokušamo identificirati Slavene unutar toga općeg područja, ili tijekom ranijeg razdoblja. Na primjer, ukrajinski arheolog Vladimir Baran započinje istraživanje Praslavena s povijesno posvjedočenim narodima 6. i 7. st. te ih povezuje s kompleksom Prag-Penkov-Koločina, koji je zauzimao vrlo široko po­ dručje od Labe na zapadu do iza Dnjepra na istoku. Na cijelome tom području pronalazimo sličnu keramiku, kao i polupodzemne pravokut­ ne kuće, ognjišta i kremacijske pokope u urnama. Opća uniformnost tih arheoloških nalaza dobro se slaže i s povijesnim izvorima i s očeki-

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

48, 49. Distribucija iranskih imena rijeka u istočnoj Europi. Ta imena obuhvaćaju velike rijeke čija su imena izvedena iz iranske riječi danu- ’rijeka, odaklepotječe Don, Dnjepar (od*danu apara'stražnja rijeka) i Dnjestar (W*đanu nazdya 'prednja rijeka). Isti indoeuropski korijen stoji upozadini keltskoga imena Danuvius, od kojegapotječe ime Dunav. Desnoje kompleks Prag-Penkov-Koločina.

vanjima utemeljenima na kasnijem pojavljivanju slavenskih naroda iza bizantske granice. Pokušaji da se prodre u razdoblje prije 5. st. i da se zatim prati trag izravnoga kulturnog kontinuiteta moraju se nekako probiti kroz svje­ dočanstva o kompleksu Černjahov, od 2. do 5. st. Ta kultura, s više od tisuću nalazišta, obuhvaćala je većinu sjeverozapadne crnomorske regije od Dunava na sjeveroistok do Sejma. Ona je postojala u vrijeme pro­ dora Gota sa sjeverozapada i Sarmata s istoka, i to u području u koje­ mu je živjelo stanovništvo koje se sastojalo od heleniziranih Skita, Ge­ ta, Dačana, a vjerojatno i Slavena. Neki tvrde da se kultura Černjahov može neposredno poistovjetiti s Gotima, dok drugi poriču da se utjecaj Gota uopće očituje u arheološkim nalazima te insistiraju na tome da taj kompleks valja tumačiti kao mješavinu koju je stvorilo nekoliko vrlo različitih lokalnih skupina. Sav doseg kontroverze lako je uočiti sjetimo li se da Marija Gimbutas smatra kako su se u tom razdoblju Goti po­ litički nametnuli Slavenima i prenijeli u praslavenski neke germanske posuđenice poput riječi za kruh, kuću i štalu. S druge strane, Joachim VVerner smatra kulturu Černjahov isključivo germanskom i smješta Sla­ vene sjevernije, u šume, tvrdeći da se oni nisu mogli probiti na jug sve dok Huni nisu uklonili gotske naseobine i vlast u šumskoj stepi u 4. st. Valentin Sedov pak smatra da su Slaveni i Iranci postigli simbiozu u sjevernim predjelima kulture Černjahov. Zapravo se čini daje černja-

101

IN D O E U R O P L JA N I U EU RO PI

102

IN D O EU R O PLJA N I U EUROPI

50, 51. Kulturno područje Černjahov mogloje obuhvaćati Slavene, Gote i plemena koja su govorila iranski. Desnoje kompleks Zarubinec-Przeioor.

52, 53. Područje starih slavenskih imena rijeka (iscrtkana linija) oslikano uz distribuciju černoleske kulture. Desnoje kultura Komarov i njezina zapadna susjeda, kultura Trzciniec; nju su piripisivali i najstarijim Slavenima i najstarijim Baltima.

hovski kompleks obuhvaćao razne etnolingvističke skupine, a samo dio toga kompleksa mogli bismo pripisati Slavenima, Irancima, Gotima ili bilo kojoj drugoj skupini. Sire slaganje još je teže pronaći vratimo li se dalje u prošlost, u razdob­ lje kulture Zarubinec-Przewor od 2. st. pr. Krista do 2. st. po Kristu. Istočniju od tih kultura, Zarubinec, mnogi danas smatraju neupitnim prethodnikom poslije posvjedočenih slavenskih kultura. Kultura Przewor, koja je smještena više na zapadu, u području Labe i Visle, op­ ćenito se smatra srodnom kulturi Zarubinec, a izaziva više prijepora. Njezino ubrajanje u »pradomovinu« Slavena u skladu je s poljskom ško­ lom prema kojoj je postojao kontinuitet u području Labe i zapadnoga Baltika od brončanog doba do povijesnoga pojavljivanja Slavena. Taj kontinuitet bio je dovoljan da se opravda teorija kako su Slaveni potekli upravo iz te regije prije nego što su se proširili na jug i istok. Suprotno toj teoriji često je isticano mišljenje germanista da se područje Przewora nalazi unutar ranogermanskog teritorija koji se protezao u blizini ger­ manskih plemena s Labe. Zbog tih prijepora oko prapovijesnih granica neki je znanstvenik u šali primijetio da bi »njemački znanstvenici htjeli podaviti sve Slavene u pripjatskim močvarama, a slavenski znanstvenici sve Germane u Dollartu«. Rješenje problema tih sukobljenih teorija si­ gurno je u nesigurnim argumentima o regionalnome kulturnom konti­ nuitetu, zemljopisnom procjenjivanju naslijepo iz dvoznačnih povijesnih izvora poput Tacita te u starim slavenskim imenima rijeka.

I među lingvistima i među arheolozima postoji općenito slaganje da istraživanje imena rijeka može pružiti važan izvor prapovijesnih infor­ macija. Radovi Olega Trubačeva, primjerice, prikazuju razmjerno do­ bro određen pojas rijeka koje zadržavaju arhaična slavenska imena te susjedne neslavenske hidronimske sustave. Ta arhaična slavenska hidronimija ograničena je prije svega na područje koje se proteže od donje Visle do Dnjepra. Mnogi su arheolozi to prihvatili kao važnu potvrdu svojih arheoloških teorija, premda moramo opaziti i da općeslavenska hidronimija nije osobito dobro datirana pojava te da arheolozi znaju biti ponešto površni kada se njome koriste kao svojim argumentima. Neki, primjerice, primjenjuju hidronimsku kartu na arheologiju prvih stoljeća po Kristu i vide u tome potvrdu da su jugoistočna kultura Przewor, kao i dio kultura Černjahov i Zarubinec, obuhvaćeni u slavensku pradomo­ vinu. Drugi vide mnogo veću podudarnost zemljovida s imenima rijeka s još starijom černoleskom kulturom razdoblja 750-200 g. pr. Krista. To se područje podudara s teritorijem koji Herodot pripisuje »Skitima Ratarima« te bi se moglo tvrditi da su ti Skiti Ratari zapravo bili željeznodobni Slaveni. Najranije razdoblje do kojega su slavisti uopće spremni pomaknuti po­ jam lingvistički odvojenoga praslavenskoga je 2000-1500 g. pr. Krista (obično se praslavenski datira u prvo tisućljeće pr. Krista). Najšire pri­ hvaćen arheološki predstavnik toga najstarijega slavenskog razdoblja jest kompleks Komarov, koji se datira oko 1500 g. pr. Krista i zauzima

103

IN Đ O EU R O PLJA N I U EUROPI

U EUROPI

područje od srednjega Dnjepra do gornje Visle. Ponovno se suočavamo s problemom zapadnoga proširenja, jer i »poljska hipoteza« i skupina ruskih znanstvenika vide kulturu Trzciniec na sjeverozapadu povezanu s praslavenskom kulturom. Sama kultura Komarov poznata je osobito po načinu pokopa, koji se uglavnom sastoji od polaganja tijela pokojni­ ka u grob prekriven drvom ili kamenjem, s niskim humkom. Općeniti tijek istraživanja podrijetla Slavena možda je opterećen kon­ troverzijama, no sve su razlike u mišljenjima u pravilu ograničene na zapadne međe slavenskoga teritorija. Teško je poreći daje postojalo ze­ mljopisno središte kojemu je težište bilo između Dnjepra i Visle, da se za to područje uglavnom svi slažu da pripada praslavenskome te da se čini kako je u njemu postojao kontinuitet kulturnoga razvoja od otpri­ like 1500 g. pr. Krista (ili prije) do povijesnoga pojavljivanja slavenskih naroda. Izvoditi Slavene isključivo iz zapadnijega područja, poput re­ gije Laba - Visla, mnogo je manje ekonomično u objašnjenju, a da se i ne govori o seobama. Štoviše, iranske posuđenice u praslavenskome či­ ne privlačnijom pretpostavku o istočnijoj pradomovini Slavena. Treba priznati da se u svim tim argumentima bavimo najlakšim zadatcima za arheologe: dokazivanjem razmjernoga kontinuiteta i nepostojanja do­ seljavanja. Pa ipak, razmjerno duga zemljopisna nepomičnost Slavena vjerojatno je model koji bi najlakše prihvatili lingvisti, koji u slavenskoj grani jezika pronalaze malo razloga za pretpostavku da su se ti jezici mnogo pomicali otkako su se razvili iz indoeuropskog prajezika. Mo­ že li se to iskoristiti kao »sidrište« za još starije Indoeuropljane, pitanje je koje ćemo, naravno, morati još istražiti poslije.

Moskva litavski

staropruski

\O v

§ ffl

% \\

ipodručje baltiijskih j imena rijeka

V a r š a v S rl

54. Najveća pro'sirenost baltijskihjezika

Najstariji baltijski tekstovi pojavljuju se vrlo kasno u usporedbi s veći­ nom drugih indoeuropskih jezika. U 16. st. prvi put susrećemo pisane primjere na staropruskome i na litavskome. Ti tekstovi općenito nastaju u obliku vjerske literature poput luteranskih katekizama. Ti su tekstovi, kao i suvremeni litavski jezik danas, oduvijek privlačili pozornost ling­ vista jer, usprkos kasnomu datumu njihova nastanka, izgledaju izrazito arhaičnima u terminima indoeuropske lingvistike. Uzmimo poznati primjer: litavska poslovica »Bog je dao zube, Bog će dati kruh« pokazuje nevjerojatnu sličnost s prijevodom na znatno stariji latinski i sanskrt: litavski

Dievas

dave

dantis;

Dievas

duos

duonos

Balti............................................................................ ..... . ,

sanskrt

Devas

adadat

datas;

Devas

dat

dhanas

Sirenje slavenskih jezika velikim dijelom istočne Europe također je bi­ la razlogom znatnog smanjivanja područja koje su zauzimali govornici baltijskoga. Danas se procjenjuje da ima oko šest milijuna govornika dvaju preživjelih baltijskih jezika, litavskoga i latvijskoga. Glavni pred­ stavnik zapadnobaltijskih jezika, staropruski, izumro je oko 1700. g. Pritisak slavenskoga širenja s juga i germanskoga sa zapada smanjio je izvorni baltijskojezični teritorij na otprilike jednu šestinu veličine pri­ jašnjeg područja.

latinski

Deus

dedit

dentes;

Deus

dabit

panem

Zbog njihova očitog konzervatizma, mnogi lingvisti smatraju da su se govornici baltijskih jezika, poput njihovih slavenskih susjeda, od kasnoindoeuropskoga vremena vjerojatno malo selili. Premda najraniji pisani tekstovi potječu iz 16. st., to sigurno nije kraj­ nja točka u našem traganju za podrijetlom Balta. U to je doba velik dio istočne Europe obuhvaćala golema litavska država, nastala u 14. st. Ta

105

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

je država označila najveću ekspanziju baltijske političke moći u povije­ sno doba. Balti su dobro zabilježeni i plemenskim i osobnim imenima u doba kada su se suprotstavljali teutonskom redu u 13. st. Prije toga pronalazimo ih, osobito kao priobalne Kuronce, kako gospodare Bal­ tikom u 10. i 11. st. Skandinavci i Anglosaksonac Wulfstan spominju ih od 7. do 9. st. Tijekom svih tih razdoblja pronalazimo ih u njihovim povijesnim prebivalištima sa središtem na Baltičkome moru, od Visle na sjever barem do Daugave. Međutim, u to su se vrijeme oni već znat­ no povukli na istoku pod pritiskom istočnoslavenske ekspanzije, što je posvjedočeno nalazima tipičnim za prašku kulturu, kao i drugim sla­ venskim arheološkim kompleksima. Možemo krenuti i dalje u baltijsku povijest preko klasičnih autora po­ put Ptolemeja i Tacita, koji navode imena baltijskih plemena kao što su Aisti, slavni skupljači jantara. Njih možda valja poistovjetiti sa zapad­ nim Baltima, no antički autori spominju i imena Sudini i Galindi, koji se pojavljuju u 14. st. kao imena pruskih plemena. Jedini povijesni izvor stariji od toga razdoblja jest Herodot, koji govori o narodu poznatom kao Neuri. Herodot nam o Neurima kaže vrlo malo osim da ih je u 6. st. pr. Krista iz domovine otjerala golema zmijska pošast te da se jedan ili dva dana u godini pretvaraju u vukodlake (što je priča koju je čak i sam Herodot odbacio). Zanimljivo je daje u litavskome poganskom

Menuo sauluže vede P irm ^ pavasarelj Sauluže anksti keies Menužis atsiskyre Menuo viens vaikstinejo Aušrin§ pamylejo Perkuns, didžiai supyk§s Ji kardu perdaiijo

Mjesec je odveo (doma) Sunce U rano proljeće, Sunce se diglo rano, Mjesec ga napusti. Mjesec sam ostade lutati U jutarnju se zvijezdu zaljubi Vrlo srdit, Perkun svojom ga sabljom sasiječe u komade.

55. Odlomak iz litavske narodnepjesme kojajoš odražava poganske tradicije starih Balta. Sve rijeci za nebeska tijela imaju prepoznatljivu indoeuropsku etimologiju: menuo 'mjesec srodnoje s nizom indoeuropskih riječi koje znače'mjesec (kao nebesko tijelo ili kao vremensko razdoblje): sanskrt mas, grčki min, latinski mensis, toharski man i engleski moon. Riječ sanle 'Sunce' povezanaje sa sanskrtskim suvar, latinskim sol, gotskim sauil itd., dokje ausrine deminutiv od aušra 'zora, štoje takođerpersonificirano i obogotvoreno. Glagol vede srodanje s engleskim wed 'vjenčati se i s drugim indoeuropskim glagolima izvedenima iz *weđh- 'odvesti doma, vjenčati se (s mladoženjine točke gledišta)', što upućuje na zaključak da se indoeuropska mladenka selila u kuću muža i njegove obitelji. Perkunasje arhetipski boggroma; njegovoje ime srodno slavenskomu Perun, a iz istoga korijenapotječe ime Fjdrgjn, majke nordijskoga gromovnika Thora.

106

vjerovanju i folkloru veliku ulogu imala litavska zelena zmija, žaltys. Čitamo kako je svako kućanstvo imalo vlastitu zmiju, a onodobne pri­ če o nasilnom pokrštavanju Balta od njihovih njemačkih susjeda izvje­ šćuju kako su Nijemci uz veliko protivljenje pohvatali zmije i spalili ih na javnim lomačama usred baltijskih sela. Herodot smješta Neure sjeverno od Skita Ratara, što se vjerojatno od­ nosi na Slavene, a odvaja ih od skitskoga svijeta jezerom, što bi mogle biti Pripjatske močvare. To smješta Balte na teritorij koji arheolozi pri­ pisuju milogradskoj kulturi koja je zauzimala sjeverno porječje Dnjepra. To se područje posve uklapa u starobaltijski hidronimski sustav. Kao i za slavenska imena rijeka, postoji i duga tradicija istraživanja dis­ tribucije baltijskih imena rijeka. Ona upućuje na to daje baltijsko jezič­ no područje nekoć obuhvaćalo predjele daleko na istok i jug od priobal­ nih Balta koje susrećemo u većini povijesnih zapisa od srednjega vijeka nadalje. Taj je sustav uglavnom komplementaran slavenskim imenima rijeka, a zauzima područje neposredno sjeverno od Slavena, dok ga na sjeveru omeđuju ugrofinska imena rijeka. Prirodno je da se susrećemo s istim problemom kronologije kao pri slavenskim imenima rijeka. Ona svakako moraju biti starija od slavenskih ekspanzija u 5. st. Ako nisu uistinu podudarna sa slavenskim područjem, na koje upućuje Herodot, te s černoleskom kulturom, možemo ih smjestiti oko 500 g. pr. Krista. Međutim, Wolfgang P Schmid pomaknuo bi ih do najvećih dubina indoeuropskoga prajezika. Malo koristi ima od toga da se pretjerano insistira na svjedočanstvu hidronimije i za jedan jezik tvrdi ono što se ne može dokazati ni za jedan drugi. Najjednostavnija bi teza bila da su Balti, tijekom prvog tisućljeća pr. Krista, zauzimali područje zapadno do ušća Visle, istočno do Moskve i gornje Volge (koja i sama nosi bal­ tijsko ime), a južno sve do Kijeva. Možda je u to vrijeme, ili nešto prije, mnogo baltijskih riječi, a osobito onih koje se odnose na poljodjelsku tehnologiju i stočarstvo, preuzeo finski jezik. Vraćanje dalje u prapovijest zahtijeva da pretpostavimo, kao i u sluča­ ju Slavena, neposredni kontinuitet kulture i zajedno s time nedostatak svjedočanstva o kretanju naroda unutar toga područja. To bi nas, ka­ ko se tvrdi, vratilo sve do kultura srednjega brončanog doba, otprilike oko 1500 g. pr. Krista, što obuhvaća i kulturu Trzciniec u Poljskoj, a to je kultura koju neki smatraju slavenskom. Premda se može tvrditi da

107

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

je bilo kontinuiteta i u ranijim razdobljima, korisno je tu se zaustaviti, kao što smo učinili i s drugim indoeuropskim skupinama, jer odlazak dalje u prapovijest može samo povećati nesigurnost.

Germani................................................................................. Suvremeni germanski jezici tradicionalno se dijele na dvije velike sku­ pine. Veća, zapadnogermanska skupina obuhvaća engleski, kojim govori više od 425 milijuna govornika; njemački, kojim govori oko 120 mili­ juna ljudi te nizozemski, sa svojim odvjetkom afrikaansom, kojim go­ vori oko 30 milijuna ljudi. Manja se skupina sastoji od danskoga, šved­ skoga, norveškog i islandskoga. Premda mnogi od tih jezika, a osobito engleski, njemački i islandski, pružaju obilje tekstova iz takozvanoga mračnog doba i iz srednjega vijeka, najstariji su veći tekstovi napisani na izumrlome istočnogermanskome gotskom jeziku. Goti su se selili sa sjevera do područja Crnoga mora, gdje su vladali sve do dolaska Huna u 4. st. Huni su gurnuli većinu gotskih plemena na zapad do Balkana, gdje je Wulfila, biskup Zapadnih Gota, sastavio gotski alfabet (uglav­ nom izveden iz grčkoga) i preveo dijelove Biblije na gotski jezik. Got­ skim se jezikom govorilo sve do prilično nedavna vremena jer je preži­ vio na Krimu sve do 16. st.

[islandski

farerski

?engleskji*|^

danski,

Osim gotskih tekstova, imamo i svjedočanstvo runskih natpisa. Čini se daje runsko pismo nekako izvedeno iz jednoga od sjevernoitalskih alfabeta ili iz etruščanskoga u 1. st. Runski su natpisi nastajali na širo­ kom prostoru sjeverne Europe od oko 150. do 900. g. Još je stariji po­ jedinačni nalaz »kacige iz Negove (Negaua)« otkrivene u Sloveniji. Na njoj stoji natpis harixasti teiva, što se obično prevodi »vojigostu (ili do­ maćinu vojski), Bogu«, što bi trebao biti zavjetni natpis germanskome Bogu. Kaciga je ispisana sjevernoitalskim pismom, a datira se različito: od 7. do 2. st. pr. Krista. Osim drugih tekstovnih svjedočanstava na germanskim jezicima, po­ stoje i spisi antičkih povjesničara, od kojih je najvažniji Tacit. On je opisao područje i kulturu starih Germana u svojoj Germaniji. Tacit je smjestio i većinu germanskih plemena oko 100 g. po Kristu u područje na zapadu omeđeno Rajnom, na jugu Majnom, a na istoku Odrom. Sta­ riji izvori, poput Cezara u 1. st. pr. Krista, ponešto su manje pouzdani, no ponovno smještaju Germane istočno od Rajne. Za najraniji povijesni izvor, Piteju, obično se smatra daje germansko pleme Teutonaca smje­ stio u današnju Dansku, a Gutonce možda u sjevernu Njemačku. I povijesna i epigrafska svjedočanstva upućuju na zaključak da su naj­ raniji germanski narodi uglavnom bili raspoređeni u području sjeverne Njemačke i južne Skandinavije. Da bismo Germane preciznije omeđili unutar toga područja, moramo se vratiti istraživanju imena rijeka i sta­ rih plemenskih imena, osobito među narodima koji su živjeli neposred­ no istočno od Rajne. Neki lingvisti smatraju daje teritorij između Oise i Allera možda zauzimala jezična skupina koja nije pripadala ni Kel­ tima ni Germanima, već je nazvana »sjeverozapadnim blokom« (Nordzuestblock)19. Premda nema općega slaganja o postojanju takve skupine u posljednjim stoljećima prije Krista, ta pretpostavka barem opravdano podsjeća na to da su neke u povijesti bezimene skupine mogle preživjeti do zore povijesnih zapisa te da stoga nije preporučljivo zamišljati da su

hi'-rH nizozemski mskonjemaćki

Evisokonjemački

108

56. Proširenost germanskihjezika. Sjevernaje skupina naznačena okomitim crtama, zapadna skupina vodoravnima. Istočnaje germanska skupina, predstavljena gotskim, u međuvremenu izumrla.

11Cijelu je pretpostavku Nordmstblocka nedavno ispitao W. Meid (»Hans Kuhns NordwestbM-Hypothese«, Anzeigerd. osterreichischen Akademie d. Wissenschaften 121 (1984): 2 - 21). Premda je kritičan prema nekim detaljima, on tvrdi da ima dovoljno dokaza da se prihvati postojanje posebnogajezika u sjeverozapadnoj Europi, različitoga od keltskoga i germanskoga. Eric Hamp (1987, u zborniku Skomala i Polomea) tvrdi daje u sjevernoj i središnjoj Europi postojao neki neindoeuropski supstratni jezik, čije se postojanje dokazuje na temelju neindoeuropskoga izgleda niza riječi koje se odnose na svinje i uzgoj svinja, a koje se nalaze uglavnom u keltskome, a možda i u germanskimjezicima. Zamisao c ostatcima nekoga neindoeuropskogjezika neki lingvisti tumače kaojezične ostatke ranijih neolitičkih stanovnika u tom području.

109

INĐOEU ROPLJANI U EUROPI

INĐOEU ROPLJANI U EUROPI

Germanski jezici

gotski (4. s t) Jah hairdjos wesun in thamma samin landa thairhwakandans jah witandans wahtwom nahts ufaro hairdai seinai. Ith aggilus fraujins anaqam ins jah wulthus fraujins biskain ins, jah ohtedun agisa mikilamma.

staroengleski (10./11. s t) & hyrdas vvaeron on tham ytcan rice vvaciende. & niht-waeccan healdende ofer heora heorda. Tha stod drihtnes engel with hig & godes beorhtnes him ymbe-scean. & hi him mycelum ege adredon.

srednjoengleski And schepherdis weren in the same cuntre. vvakinge a nd liep ing e the vvatchis of the nyzt on her flok. And foo! The aungel of the Lord stood by sydis hem, and the cierenesse of God schynedet aboute hem; and thei dredden vvith greet drede.

niskonjemački (15. s t) Unde de herden weren in der suluen iegenode vvakende. Unde helden de wake auer ere schape. Unde seet de engel des heren stunt by en unde de clarheit godes ummevench se unde se vruchteden sick myt groten vruchten.

visokonjemački (16. s t) Und es vvoren Hirten in derseibigen Gegend auf dem Felde bei den Hurden, die huteten des Nachts ihre r Herde. Und siehe, des Herrn Engel trat zu ihnen, und die Klarheit des Herrn leuchJete um sie; und sie furchteten sich.

švedski I samma nejd voro da nagra herdar ute pa marken och hollo vakt om natten over sin hjord. Da stod en Herrens angel fram for dem, och Herrens harlighet kringstraiade dem; och de blevo mycket forskrackta.

hrvatski I pastiri obnoć paziše na to j zem lji svoja stada. Ali anđeo Božji dođe k njima i slava Božja zasja oko njih, a njih silan strah ispuni.

57. Kratak izvod iz gotske Biblije uspoređen s drugim germanskimjezicima. Riječ hairda 'stado treba usporediti s engleskim herd ’stado kao i sa šarđha u sanskrtu, litavskim kerdžius i srednjovelškim cordd četa. Budući daje riječ nahts 'noć' dio vrlo temeljnoga rječnika, dobroje posvjedočena u indoeuropskim jezicima>npr. hetitski nekut, sanskrtski nakt, grčki nyks, albanski nate, latinski nox, staroirski in-nocht, litavski naktis, staroslavenski noštb. Riječ za 'strah' agis, povezanaje s grčkim akhos i staroirskim agor 'strah'.

cijela Europa ili Azija bile naseljene samo onim granama indoeurop­ skih jezika koje su zabilježene u povijesti. Područje omeđeno povijesnim i lingvističkim svjedočanstvom iz 1. st. pr. Krista omogućilo je arheolozima lakše utvrđivanje najstarijih ger­

ilo

58. Distribucija drevnih kultura GermanaJastorft Harpstedt i njihov povijesni razmjeziaj oko 100 g. pr. Krista

manskih predjela. Kontinuitet naseljavanja i kulture može se jasno opa­ ziti od prvoga povijesnog pojavljivanja germanskih plemena u prvim stoljećima po Kristu sve do željeznodobne kulture Jastorf. Taje kultura, koja se pojavljuje oko 5. st. pr. Krista, bila dominantna željeznodobna kultura sjeverne Europe. Kontinuitet njezinih naselja, groblja te njihov smještaj dobro se slažu s povijesnim lokacijama većine najranijih pozna­ tih germanskih plemena. U skladu s time, jastorfska kultura, a možda i susjedna kultura Harpstedt, kao i dio graničnog područja koje su te kulture zauzimale (južna Skandinavija na sjeveru i područje uz latensku kulturu u središnjoj Europi na jugu), nametnule su se germanistima kao germanska pradomovina glede koje se svi slažu. Tu pretpostavku dodatno potvrđuju lingvisti, koji tvrde da su se glasovne promjene ko­ je su preobrazile kasni indoeuropski dijalekt u pragermanski vjerojatno zbile oko 500 g. pr. Krista. Veliko je iskušenje da se pragermanska nazočnost u tom području po­ makne još dalje u prošlost. Sigurno je da nema većeg broja arheologa koji bi utvrdili da je jastorfska kultura nešto drugo, a ne neposredni po­ tomak kasnih brončanodobnih kultura na istom području. To se može pokazati na temelju kontinuiteta naseljavanja i pogrebnih običaja, o če­ mu ima jednako mnogo svjedočanstava kao i o kontinuitetu jastorfske kulture u povijesno doba. Međutim, ne možemo se doista probiti dalje

111

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

U EUROPI

od toga i još uvijek se nadati da ćemo zadržati naziv »pragermanski« u nekom lingvistički smislenom značenju. Dakle, jastorfska kultura općenito se smatra pragermanskom. Ono što joj je prethodilo moglo je također biti pragermansko, ili možda kasno zapadnoindoeuropsko, ili neki drugi stupanj u evoluciji indoeuropskih jezika za koji nemamo precizno ime. Imat ćemo razloga vratiti se tomu problemu na kraju ovoga poglavlja.

Italija Iako se mnogi mogu izrugivati Metternichovu odbacivanju Italije kao nacionalne države, koja je po njemu samo »zemljopisni izraz«, za indoeuropeista je to osobito prikladan opis. Krajem 8. st. pr. Krista grčki su kolonisti u južnu Italiju donijeli alfabet koji se zatim proširio među željeznodobnim kulturama italskoga poluotoka. Natpisi iz tog razdoblja na sreću su sačuvali svjedočanstva o mnogo različitih jezika, od kojih je većina uskoro izumrla. Jezični zemljovid Italije, kako ga zamišljamo oko 500 g. pr. Krista, daje nam neke naznake lingvističke kompleksnosti te zemlje prije nego što su Rimljani proširili latinski. Zbog toga ovdje moramo napustiti uobičajeni obrazac kojim smo indoeuropske skupine prikazivali pod njihovim etnolingvističkim naslovom. Valja nam se su­ očiti s cjelokupnim lingvističkim svjedočanstvom Italije odjednom. Raspravljajući o lingvističkoj povijesti Italije, najbolje je započeti svje­ dočanstvima o neindoeuropskim jezicima. Nadaleko najvažniji primjer takva jezika je etruščanski, od kojega je preostalo više od 10 000 natpi­ sa i nekoliko kratkih tekstova. Za taj jezik golema većina jezikoslovaca smatra da nije bio indoeuropski te da nije dokaziyo srodan bilo kojemu drugomu jeziku, s iznimkom natpisima posvjedočenog jezika na oto­ ku Lemnu u istočnom Sredozemlju. To vodi do cjelokupnog problema etruščanskoga podrijetla, o kojem je napisano mnoštvo radova, a po­ djednako se žestoko raspravljalo o njemu kao i o ma kojem problemu podrijetla nekoga indoeuropskog naroda. Ne postoji jednostavno rješe­ nje jer su svjedočanstva veoma proturječna. Pa ipak, suvremena su na­ stojanja u etruskološkim istraživanjima da se prihvati najekonomičnija teza: Etruščani su bili neindoeuropski narod, prvotan u Italiji, koji je

59. Distribucija glavnihjezika u željeznodobnoj Italiji

1 2 3 4 5 6 10 brat sestra sin

etruščanski thu za! ci ša mach huth šar ruva sech elan

latinski unus duo tres quattuor quinque sex decem frater filia filius

praindoeuropski *oinos *duw5 *treyes *kwetw5res *penkwe *s(w)eks *dek‘mt ‘ bhratšr ‘ dhugater ’ sunus

60. Neindoeuropska narav etruščanskogajasno se vidi u usporedbi između njega, latinskoga i praindoeuropskoga

preko trgovine prihvatio mnoge stilove i predmete istočnosredozemnoga podrijetla. Sličnost etruščanskih i lemnijskih natpisa valja prihvatiti, ali i priznati da ju je teško objasniti. Prema jednoj su teoriji i etruščanski i lemnijski ostatci kontinuuma neindoeuropskih »mediteranskih« jezi­ ka, koji su se protezali istočnim i središnjim Sredozemljem prije dola­ ska govornika indoeuropskoga. Međutim, sličnost je etruščanskoga i lemnijskoga, prema mojemu mišljenju, prevelika da bi se mogla objasniti

113

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

U EUROPI

ikako drugačije nego izravnijom i neposrednijom povijesnom vezom, primjerice posjetima etruščanskih trgovaca Lemnu.

zikom, koji se govorio na istočnoj Siciliji, a posvjedočen je samo trima natpisima i malobrojnim glosama.

Možda je jedan od razloga zbog kojega je malo lakše prihvatiti etruščanski kao jedan od prvobitnih jezika Italije to što postoji i drugo svjedočanstvo o neindoeuropskim jezicima na tom području. Veliko mnoštvo lingvističkih podataka potvrđuje argument da i imena mjesta, osobito u zapadnim Alpama i na Sardiniji, te mnoge riječi u latinskome i romanskim jezicima, koje je nemoguće analizirati s indoeuropske toč­ ke gledišta, potječu iz predindoeuropskoga supstrata. To je svjedočan­ stvo, naravno, slično onomu kojim se potvrđuje postojanje predgrčkoga stanovništva. Stoga valja priznati da nam samo etruščanski jezik pruža pravo, tekstovno svjedočanstvo. Neki su znanstvenici iznijeli tezu da je ligurski, jezik nekoć zabilježen sjeverno od Etruščana malobrojnim glosama i lokalnim imenima, također bio neindoeuropski (premda pod jakim keltskim utjecajem), no lingvističko je svjedočanstvo u tom slu­ čaju preoskudno da se izvedu kakvi čvrsti zaključci. Slično se tvrdilo da u retskom, jeziku neznatno zabilježenom u istočnim Alpama, ima izra­ zito neindoeuropskih elemenata, npr. retski tinake, etruščanski zinake, no i tu je epigrafsko svjedočanstvo vrlo oskudno. Pa ipak, kada pove-, žemo sve to svjedočanstvo s etruščanskim te s neindoeuropskim imeni­ ma mjesta i elementima u latinskome i s blizinom barem sjeverne Italije neprijeporno neindoeuropskim jezicima južne Francuske i Iberije, teško da možemo sumnjati u to da su indoeuropski jezici pristigli u Italiju te u to da su se nametnuli mnoštvu neindoeuropskih populacija.

Niz »kralježnicu« Italije protezala se velika skupina oskičko-umbrijskih jezika. Sam je oskički bio jezik Samnićana. On vjerojatno nije izumro sve do prvih stoljeća po Kristu, ako nam kao vodič mogu poslužiti nat­ pisi na zidovima Pompeja. Postoji oko 200 natpisa na tom jeziku te po­ nešto uobičajenih glosa i osobnih imena. Umbrijski je bolje posvjedočen zahvaljujući Iguvinskim pločama, vjerskom tekstu ispisanom na bron­ ci, koji potječe iz razdoblja oko 200 g. pr. Krista. Razlike su između latinskoga i oskičko-umbrijskoga jednako očite kao i njihove sličnosti. Stoga lingvisti nisu složni oko toga je li praitalski dijalekt donesen u Italiju iz područja gdje su se razvile dvije velike skupine italskih jezika ili one predstavljaju neovisan razvoj, možda i izvan Italije, a sličnosti su rezultat dugotrajnih kontakata.

Najpoznatiji među indoeuropskim jezicima Italije jest, naravno, latinski, čije se širenje podudara s ekspanzijom rimske države. Potvrda je traj­ nosti rimskih osvajanja to što su iz govornoga jezika koji se govorio na teritoriju Rimskoga Carstva na vrhuncu njegove moći nastali roman­ ski jezici poput francuskoga, španjolskoga, talijanskoga, rumunjskoga i drugih. Oni danas imaju oko 550 milijuna govornika, što italske jezi­ ke čini drugom najvećom skupinom govornika indoeuropskih jezika. Međutim, u vrijeme koje predstavlja naš lingvistički zemljovid čini se daje latinski bio ograničen na područje oko Rima, a njegov je najbli­ ži jezični susjed bio faliskijski dijalekt neposredno na sjeveru. Mnogo su kontroverzniji pokušaji da se latinski blisko poveže sa sikulskim je­

Glavni je jezik jugoistočne Italije, osim grčkoga, bio mesapski. On je poznat s oko 260 natpisa koji potječu otprilike od 6. do 1. st. pr. Kri­ sta. Kombinacija starih povijesnih svjedočanstava, koja izvode podrijetlo

umbrijski este persklum aves anzeriates enetu pernaies pusnaes preveres treplanes iuve krapuvi tre but fetu arvia ustentu vatuva ferine feitu heris vinu heri puni ukriper fišiu tutaper ikuvina feitu sevum kutef pesnimu arepes arves latinski hane caerim oniam avibus observatis anticis posticis. ante portam Trebulanam lovi Grabovio tres boves facito, grana ostendito, victim as in tabulato facito, sive vino sive potione, pro arce Fisia, pro urbe Iguvina facito. form ulam clare precator tostis granis. hn/atski Počnimo ovaj obred promatranjem ptica, onih naprijed i onih otraga. Pred vratima Trebulana žrtvujemo tri vola Jupiteru Graboviju. Podnesimo žrtvu u žitu, stavimo rebra na pladanj, žrtvujmo s vinom ili s medovinom, za frizijsku planinu, za zemlju Iguviju. Molimo sve (dijelove) molitve mrmoreći i uz (žrtvu) masti i žita.

61. Odlomak spočetka Iguvinskih ploča s latinskim i hrvatskim prijevodom

115

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

mesapski klohizisthotoriamartapidovasteibasta veinanaranindarantoavasti

hrvatski 'Čuj Jupiteru! Totorija Marta dala je gradu Basti svoje zemlje (blizu) Darantoe...' (uobičajeni prijevod) •Čuj Jupiteru! Pod vodstvom Amartapida, za žitelje Baste je zakon ovaj. DonijeŠe ga (zakon) u Vijeću starješina u Basti...' (prijevod Otta Haasa) Treba čuti te stvari! Ja, Teutorija Marta, kupih u gradu Basti vinograde u Darantui...' (prijevod M. E. Hulda)

62. Natpis iz mjesta Vastejedan je od najduljih tekstova na mesapskomjeziku. On pokazuje probleme pri prevođenju tako marginalno posvjedoćenihjezika. Originalni natpis ima osam redaka bez razmaka među riječima. Granice riječi moraju se odrediti izdvajanjem ponovljenih riječi ili nastavaka, a to često vodi vrlo različitim prijevodima.

mesapskih plemena iz Ilirije, i arheoloških svjedočanstava o prekojadranskim vezama u keramici i obradi kovina, potaknula je lingviste da povezu mesapski s ilirskim. Ima vrlo malo čvrstih lingvističkih potvrda te teze jer nema ilirskih natpisa, pa se veza mora temeljiti na osobnim imenima i imenima mjesta.20 Većina uistinu podupire takvu vezu, ali ne bez oklijevanja; manjina je istraživača opreznija i ne smatra mesapsko-ilirske veze čak ni vrijednima rasprave. Sjeverno od mesapskoga govorilo se picenski ili istočnoitalski, a čini se da su istim imenom obuhvaćena dva različita jezika. Neki od picenskih natpisa protežu se do 7. st. pr. Krista i svrstavaju se među najranija pisa­ na svjedočanstva u Italiji. Južni su natpisi očito indoeuropski, primjeri­ ce matereifpatereif-latinski matribuspatribus 'majkama i očevima', no sjevernopicenski su natpisi mnogo problematičniji. Neki su ih lingvisti intuitivno prema izgledu ocijenili indoeuropskima (premda ne mogu pouzdano prevesti nijednu riječ!), dok ih drugi smatraju svjedočanstvom o neindoeuropskim domorodcima. Oni koji prihvaćaju indoeuropsku identifikaciju izvode ih, poput mesapskoga, s istočne obale Jadrana.

" Imena česta na mesapskim natpisima pronađena su na grobovima u Albaniji (Toci, Stodia Albanica 2 (1969): 163 -185).

116

INDOEUROPLJANI U EUROPI

Na kraju, u pokrajini Veneto, na sjeveroistoku, imamo venetski, jezik željeznodobne kulture Este, koja je sigurno i bespogovorno indoeurop­ ska. Više od 200 natpisa (iako nijedan nije dulji od deset riječi) napisa­ no je od 6. do 1. st. pr. Krista. Osim toga, i toponimska svjedočanstva povezuju teritorij Veneta s plemenom Liburna uz sjevernu jadransku obalu Hrvatske. Venetski je dovoljno dobro poznat pa se može rasprav­ ljati o njegovim odnosima s drugim indoeuropskim jezicima. Pretpo­ stavljene su sličnosti i s italskim i s germanskim, a osobito su istaknute veze s italskim jezicima, no neki lingvisti smatraju venetski neovisnom indoeuropskom podskupinom koja dijeli neke sličnosti s drugim za­ padnoeuropskim jezicima, ali ne dovoljno da se poveže i s kojim poje­ dinačnim jezikom. Razmatrajući podrijetlo indoeuropskih naroda Italije, možemo prihva­ titi da su bili došljaci te da su se nametnuli neindoeuropskom supstra­ tu. Budući da se količina svjedočanstva o neindoeuropskim jezicima povećava kako se krećemo zapadno kroz Italiju ili uzduž obale Sre­ dozemlja, najvjerojatniji je smjer kretanja Indoeuropljana ili sa sjevera, preko Alpa, ili preko Jadrana s istoka. To postaje osobito uvjerljivom pretpostavkom uzmemo li u obzir da su se u 9. st. u jadranskoj Italiji razvila tri glavna arheološka područja, koja se dobro podudaraju s tri naše glavne jezične skupine. U pokrajini Veneto pronalazimo kulturu Este, koja se prvi put pojavljuje oko 900 g. pr. Krista, dok su arheološ­ ko područje Picenuma i kasne brončanodobne kulture Apulije i Basilicate naša druga i treća arheološka jedinica. Sve te tri regije pokazuju

sjevernopicenski

63. Znameniti natpis iz Novilare najduljije tekst na sjevernopicenskome. Znanstvenici se ne slažuje li tajjezik indoeuropski ili ne, no općenito se slažu da se nijedna riječ s toga natpisa ne može pouzdano prevesti.

mimnis erut gaarestades rotnem uvlin parten us polem isairon tet sut trat nesi krus tenag trut ipiem rotnes lutuis thalu isperion vul tes rotem teu aiten tasur soter merpon kaiatne nis vilatos pa ten arn uis baiestenag ands et sut i akut treten teletau nem polem tisu sotris eus.

117

U EUROPI

dugotrajne i intenzivne odnose s istočnim Jadranom, osobito u obradi kovina. Zbog toga su često pretpostavljane seobe naroda preko Jadrana ili uzduž sjeveroistočne obale Italije. Te balkanske struje razmjerno su postojane barem od 13. st. pr. Krista, i sprečavaju nas da na prividan i prepojednostavnjen način prihvatimo model jednoga jedinoga osvajanja kako bismo objasnili Picenjane i Mesapljane. Nasuprot tomu, moglo je dolaziti do dugotrajnih kretanja govornika indoeuropskoga u jadransku Italiju. Oni su, dominirajući bogatijim i većim priobalnim nalazištima, bili u najboljoj prilici da prošire svoje jezike u skučenoj i siromašnijoj unutrašnjosti. Tim kretanjama s istoka mogao bi se definirati najsvje­ žiji sloj indoeuropskih useljenika osim, naravno, izbjeglica iz Albanije u 15. st. Oni su prešli Jadran da bi se naselili u južnoj Italiji i na Siciliji, gdje do danas čuvaju vlastiti jezik. Još je jedno navodno osvajanje povezano s brzim širenjem protovillanovanske kulture (ili horizonta Pianello-Timmari). Ona se pojavila u većem dijelu Italije u vremenu 1100 - 900 g. pr. Krista. Premda se du­ go smatrala glavnom okosnicom indoeuropskih jezika, valja priznati da nam pruža upravo onaj tip svjedočanstva koji ne tražimo da bismo obja­ snili jezičnu raznolikost Italije jer pokazuje neobičnu kulturnu uniform­ nost na gotovo cijelom poluotoku. U tom razdoblju možemo vidjeti i posvudašnje pojavljivanje kremacijskih groblja s bikoničkim urnama, kao i veliku raznolikost srednjoeuropskih metalnih predmeta koji obu­ hvaćaju kopče, britve, igle, mačeve te predmete od većih ploha bronce kao što su vjedra, kacige i oklopi. Uvođenje kremacije s urnama, kao i obrada kovine, u prošlosti se pripisivalo osvajačima, pripadnicima kul­ ture polja urni sjeverno od Alpa. Mislilo se da su oni prodrli u sjevernu Italiju i ondje prouzročili golem kulturni preokret. Današnji arheološ­ ki modeli odbacuju teze o masovnim invazijama nositelja kulture po­ lja urni kao pretjerano pojednostavnjivanje i ostatke pretradicionalnoga arheološkog razmišljanja. Pa ipak, i kada se sličnosti između Italije i središnje Europe pripisuju maglovito definiranim modelima posto­ janih kulturnih kontakata ili orijentacija, to još uvijek ostavlja prosto­ ra za neke elemente kretanja naroda, makar oni nisu bili tako izraženi kao što su mislili oni koji su sanjali o brončanodobnim ratnicima koji su provalili kroz alpske prijevoje. Rezultati takvih kretanja, međutim,

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

nisu lingvistički jasni kada se prisjetimo daje ista kulturna pojava ko­ ja je u osnovi područja gdje su živjeli govornici indoeuropskih jezika, kao Oski i Umbrijci, također neposredni temelj villanovanske kulture Etrurije, koja je najranije arheološko svjedočanstvo o neindoeuropskim Etruščanima. Vraćajući se u vremenu do sljedećega mogućeg osvajanja, stižemo do pojave kultura srednjega brončanog doba u sjevernoj Italiji, osobito u dolini rijeke Pad (Po). Ondje se kao svjedočanstvo o dolasku useljenika navode kultura Terramare, uvođenje kremacijskih pokopa u području gdje je prije prevladavala inhumacija, napuštanje starijih naselja te ke­ ramičke i metalurške usporednice sa srednjom Europom, a osobito s Mađarskom. Na kraju, postoje pretpostavke o još ranijem nizu osvajanja da bi se obja­ snila pojava triju glavnih eneolitičkih/ranobrončanodobnih kultura u Ita­ liji: Remedello, Rinaldone i Gaudo. Dugo se tvrdilo da su te tri kultu­ re rezultat invazija ratničke aristokracije koja je uvela metalurgiju, novi pogrebni običaj i novi tip keramike, kao i izrazitu promjenu u starijemu društvenom sustavu. Kao glavni dokaz spominje se nalaz kulture Rinal­ done u Toskani, gdje se pojavljuje jasan primjer statusnoga muškog po­ kapanja u Grobu udovice u mjestu Porte San Pietro. U grobu urezanome u kamenu pronađem su ostatci muškarca s kamenom bojnom sjekirom, bakrenim bodežima, vrškom strelice i loncem, zajedno s ostatcima žene koja je očito pretrpjela ozljede na glavi, što je upućivalo na zaključak da je usmrćena kada joj je umro muž, u skladu s obredom sati koji se prak­ ticirao u Indiji. Drugi grobovi kulture Rinaldone pružaju tipične indo­ europske nalaze poput ostataka konja i obilja bakrenih predmeta, među kojima su bodeži, sjekire, šila i jedna helebarda. Na sjeveru, u dolini ri­ jeke Pad, prostirala se kultura Remedello, a otkriveno je i veliko groblje gdje su u grobovima pronađeni metalni bodeži, helebarde, sjekire i šila. Tvrdi se daje kovina stizala s podnožja Alpa u srednjoj Europi; neki sre­ brni predmeti također su bili povezani sa srednjom Europom. U svim tim kulturama tjelesni su ostatci protumačeni kao u osnovi dolihokefalna (dugoglava) populacija među koju se naselio došljački brahikefalni (širokoglavi) narod.

119

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

IN Đ O EU R O PLJA N I U EUROPI

Ti dokazi o osvajanju bili su, kao i svi ostali, poricani, pri čemu se isti­ cao kontinuitet s prijašnjim neolitičkim tradicijama te nedostatak jasnih vanjskih izvora doseljavanja. Srednji put pretpostavlja neko ograniče­ no osvajanje, ali prihvaća temeljni kontinuitet stanovništva, premda ta škola mišljenja ipak društvenu promjenu pripisuje uvođenju i iskorišta­ vanju kovina.

venetski latinski

mex.o me

zonasto donavit

aimoi (pro) Aem o

hrvatski

šainatei sa na trici ke e t (que)

reitiiai reitiae

porai bonae

exeotora egetora

louzerophos. liberis.

Egetora me dala Dobro] Reitiji Iscjeliteljici u ime Emusa i djece.

64. Venetski natpis na brončanom klinu; preveden na latinski i hrvatski

Ti su različiti valovi osvajanja još uvijek glavne točke za raspravu u ta­ lijanskoj arheologiji i nijedna teorija ne rješava problem svakog razdo­ blja. Teškoće su očite čak i ako se prihvate neka osvajanja. Primjerice, pretpostavka da kultura Rinaldone oko 2700 g. pr. Krista predstavlja Indoeuropljane koji su pristigli iz srednje Europe, ili uzduž obala Sredo­ zemlja, nailazi na očit problem smještanjem Indoeuropljana na područje koje se poslije pojavljuje kao etruščansko. Nitko još nije uspio napraviti model koji bi posve obuhvatio sva sukcesivna osvajanja sa sjevera i isto­ ka i koji bi se savršeno podudarao s uzastopnim slijedom različitih in­ doeuropskih jezika u Italiji. Dok jadranska obala povezuje arheološko svjedočanstvo s određenim stupnjem lingvističke nevjerojatnosti, naša potraga za najranijim Oskima, Umbrijcima i Latinima puno je maglovitija. Ostaje malo sumnje u činjenicu da je Italija bila indoeuropeizirana u neko doba nakon 3000 g. pr. Krista i prije 800 g. pr. Krista. Ta­ kođer se može braniti teza daje bilo mnogo osvajanja izvana, ali daje u bitnome postojao kulturni kontinuitet u mnogim predjelima Italije. U području gdje i količina arheološkog svjedočanstva i naši modeli za njihovo tumačenje još ostavljaju mnogo toga neriješenim, to je možda sve što trenutačno možemo očekivati.

Kelti.......................................................................................... Premda su govornici keltskoga danas ograničeni na atlantsku periferiju Europe, njihovi su željeznodobni predci nekoć dominirali zapadnom i središnjom Europom, zauzimali golema prostranstva istočne Europe, napadali Italiju i Grčku, kolonizirali središnju Anatoliju, a u obliku pla­ ćenika čak se borili i u egipatskoj vojsci. Njihova povijest u posljednjih pet stoljeća prije Krista povijest je mnoštva različitih plemena i plemen­ skih saveza koji se brzo šire te nije čudno što su ih Grci ubrajali među velike barbarske etnose antičkoga svijeta, premda su oni danas najmanja skupina govornika indoeuropskoga koja je preživjela. Ispitujući njihovo podrijetlo, najprije ćemo ukratko pregledati svjedočanstva o različitim keltskim jezicima, pretražiti i isključiti ona područja u kojima znamo da su Kelti bili došljaci, a zatim pokušati istražiti njihovo najranije po­ javljivanje u arheološkim nalazima. 65, 66. Glavne brončanodobne kulture u Italiji. Desnoje pokop iz kulture Rinaldone u Toskani - Grob udovice.

120

121

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

Keltski jezici tradicionalno se dijele na dvije velike zemljopisne sku­ pine - kontinentalnu i otočnu. Kontinentalni su jezici oni koji su za­ bilježeni, u. prvim ..stoljećima prije Krista. Svjedočanstvo koje imamo obuhvaća natpise na grčkom, latinskom i iberskom pismu, natpise na novčićima, imena mjesta, i, naravno, osobna imena sačuvana u djeli­ ma antičkih povjesničara poput Cezara. Većina našega svjedočanstva o kontinentalnim keltskim jezicima pripisana je trima glavnim jezičnim skupinama. Najprije je tu galski, koji se govorio u pokrajini Galiji, na kojem je sačuvano gotovo stotinu natpisa. Većina je tih natpisa ograni­ čena na južnu Francusku. Zatim postoji lepontski, keltski jezik poznat s oko 70 natpisa iz alpskoga područja sjeverno od Milana. Treći je hispanokeltski (ili keltiberski), čiji su napisi ograničeni na trokut između Zaragoze, Burgosa i Guadalajare. Međutim, na novčićima i imenima mjesta keltiberski je zabilježen na sjevernim dvjema trećinama Iberskog poluotoka. Nijedan od tih natpisa nije stariji od 3. st. pr. Krista. Četvrta jezična skupina, keltski jezici istočne Europe, slabo je zabilježena osob­ nim imenima i imenima mjesta. Kontinentalni su keltsldJeadJgHnU’li uglavnom zbog širenja Rimskoga Carstva i zbog seobi germanskih plemena prema jugu-

Otočne keltske jezike pronalazimo u Velikoj Britaniji, Irskoj i u Bretagni, kamo su preseljeni. Premda imamo vrlo malo ranih svjedočansta­ va, poput imena Albion za Britaniju, i Ierne za Irsku (na novoirskom Eire)j u 6. st. pr. Krista, većina jezičnih podataka koje imamo ne po­ javljuje se do pripojenja Britanije Rimskom Carstvu. Najraniji veliki izvor za Irsku jest Ptolemejev zemljopisni imenik poznatoga svijeta, koji potječe otprilike iz 2. st. po Kristu. U njemu se nalazi više od pedeset imena naroda i mjesta u Irskoj. Sredinom prvoga tisućljeća po Kristu Irci su razvili vlastito pismo (ogham) za ispisivanje nadgrobnih spome­ nika. Također je tijekom toga razdoblja geiski. jezik iz Irske prenesen u !Skotsku i na otok Man. Britski su jezici u južnoj Britaniji preživjeli rimsko osvajanje i razvili se u velški, kornički i bretonski, koji je ba­ rem djelomično rezultat preseljenja britskih izbjeglica koji su pobjegli na kontinent. Danas ima možda tri i pol milijuna govornika različitih otočnokeltskih jezika. Polazište u raspravi o ekspanziji Kelta bit će nam njihovo poistovjeći­ vanje s razdobljem La Tene u zapadnoj Europi. Ono je bilo na vrhun-

staroirski Froech macc Idaith đi Chonnachtaib, mac-siđe do Be Find a ssidib, derbsiur-side do Boind. Is e išech as šildem roboi di feraib Erenn ocus Alban, achtnibosuthain, D o b e rta m š th a ird i b a id e c d o a s s in ts id , ite finda auderga. Boi trebad occo co cenn ocht m bliadnae cen tabairt mna cucai. Coica *nacc rig rop e Im a thegtaig com aiscutrum m ai friss uili eter cruth ocus ecosc.

.škotski •. geiski:

im .

hrvatski

imanški:

kornički ’bretonski:

lepontskf iberokeltski

122

67. Distribucija keltskih jezika. Kontinentalni sujezici naznačeni •vodoravnim crtama, dok su dvije skupine otočnih keltskihjezika -gojdelski i britski jezici —naznačeni kosim crtama.

Froech, sin Idatha od Connachte, bijaše sin Be Finde od vilinskih planina, a ona bijaše sesfra Boandina. On bijaše ratnik i najljepši muž Irske i Škot­ ske, ali ne življaše dugo. Majka mu dade dvanaest krava iz vilinske plani­ ne, bijelih s crventn ušima. Sam brinu o kući osam godina i ne uze ženu. Pedeset kraljevskih sinova činiše njegovu pratnju, svi njegovih godina, po liku mu i obliku blizu.

68. Odlomak iz staroirskepričeT&ic Bo Froich ’Froechova krađa stoke'. Froechova majka Be Find doslovno j e ' plavokosa žena, pri čemuje be Izvodivo iz indoeuropskoga *gwenh 'žena (srodno sa sanskrtskim gana 'žena', grčkim gune, staropruskim gsnna i engleskim queen 1kraljicašto je riječ kojaje pretrpjela osobit značenjski razvoj). Riječ derb-siur znači 'prava sestra, a drugije dio te složenice srodan s indoeuropskim riječima za sestru, npr. sanskrt svassr-, grčki eor, latinski soror, engleski sister. Ime Boandpotječe odbo 'krava i find 'bijela, pri čemu bo pripada nizu srodnih indoeuropskih riječi za kravu: sanskrt gaus, grčki bous, umbrijski bum, latvijski govsj toharski ko i engleski cow.

123

IN Đ O EU R O P LJA N I U EUROPI

cu tijekom posljednjih pet stoljeća prije Krista. Nitko ne sumnja u do­ kaze iz povijesnih izvora, koji se pojavljuju u 6. st. pr. Krista, te širenje keltskih pisanih svjedočanstava, imena mjesta i keltsku narav kulture La Tene. U skladu s time, širenje materijalne kulture La Tene u po­ dručja periferna u odnosu prema njezinoj ranijoj proširenosti pripisuje se povijesno zabilježenim migracijama Kelta. U jugoistočnoj Europi, primjerice, postoje brojni došljački keltski nalazi, i keramički i metal­ ni, zajedno s keltskim grobljima i katkad utvrđenim naseljima. Ti na­ rodi potječu najranije iz 4. st. pr. Krista, kada su grčki autori zabilježili širenje Kelta u jugoistočnu Europu. Na sličan način keltske migracije i povremena osvajanja_u Italiji_očituju se u širenju latenskih predmeta na talijanskom poluotoku. Stoga se ekspanzija Kelta u istočnoj Europi i u središnjem Mediteranu može u širokim obrisima povezati s pojavom latenskih nalaza na tim područjima. Za razliku od istočne Europe, svjedočanstva o keltskom širenju uzduž atlantske obale veći su problem. Vidjeli smo, primjerice, da su se keltski jezici pojavili na Iberskom poluotoku. Najranija povijesna potvrda Kel­ ta u Iberiji potječe iz 5. st. pr. Krista, a u malobrojnim starijim izvori­ ma ne spominju se populacije za koje se sa sigurnošću može znati da su bile keltske. Ti nam izvori, međutim, pomažu u središnjem problemu našega istraživanja jer omogućuju da isključimo Iberiju kao staro indo­ europsko područje. To je očito već i na temelju natpisa koji svjedoče o barem dva velika neindoeuropska naroda na Iberskom poluotoku - o iberskome, koji je posvjedočen uzduž istočne obale Španjolske, i tar-

124

1. (gore) Hetitski kralj Tudhalija I V (1250—1220. g. pr. Krista) prikazan u zagrljaju boga Sarumme na zidu kamene odaje u svetištu u Yazlllkayi. Božanstvoje bilo hurijski bog kojega su prihvatili Hetiti. 2. (dolje) Dvanaest bogova koji stupaju u procesiji u hetitskom svetištu u Yazlhkayi. Tje­ lesna obilježja božanstava - kukast nos, četvrtasto lice, povišene lične kosti - smatraju se tipičnima za hetitsko stanovništvo.

4. (gore) Srebrna ploča iz Luristana. Središnji se lik obično tumači kao iranski iskonski bog Zurvan, koji je proizveo dvije suparničke sile kasnije Zarathuštrine religije: Ahuramazdu iAhrimana. Oslikavanje mlade, zrele i stare skupine ljudijoš više naglašava Zurvanovo obilježje kao boga vremena. Ploča datira otprilike iz 8. ili 7. st. pr. Krista. 5. (lijevo) Skit napinje luk na zlatnoj vazi iz groba u Kul Obi. Scenaje jedna od četiri oslikane i mogla bi prikazivati Skita, eponimskoga pretka svih Skita, u uspješnome napinjanju Heraklova luka. Uočite da on nosi vlastiti luk na tipično skitski način u svojemu goritu ili tobolcu za luk, koji muje privezan uz pojas; 4. st. pr. Krista.

3. Vrč iz dječjega groba u Gordiju, prijestolnici Frigja'.a, iz 8. st.

7. Pečat iz Mohenjo Dara. Ti pe­ čati, pisani pismom indske civi­ lizacije, pružaju jedino svjedo­ čanstvo ojeziku indske dolinske civilizacije. Još nedešifriran, a možda i nerazjašnjivjezik toga pisma vjerojatno pripada porodi­ ci elamskodravidskihjezika.

8, 9. D va vedska boga ranih Indoarijaca. Goreje Agni, bog vatre i ognjišta, čijeje ime srodno s latinskim ignis 'vatra. Lijevo je Indra, arhetipski bog rata, koji se obično prikazuje kako drži svoje oružje - vajru.

10. (gore) Detalj s Ratničke vaze iz Mikene, na kojojje prikazana skupina bradatih grčkih ratnika koji nose rogate kacige. Osobiti predmeti koji im vise s kopalja tumačeni su na različite načine - kao zastavice, praćke ili čak kao vrećice u kojima su nosili zalihe; 12. st. pr. Krista. 11. (dolje) Stela iz kruga grobova A u Mikeni (16. st.pr. Krista). Taje scena tumačena na različite načine —kao prikaz bitke između naoružanog vozača kola i pješaka ili kao utrka kola kakve su bile uobičajene u pogrebnim igrama, poput onih opisanih u Ilijadi. Ako je to tumačenje točno, lik koji stoji nadzornikje koji promatra kako kola zaokreću.

13. (gore) Ilirsko konjaništvo u borbi, prikaz na pojasu iz Vača u Sloveniji (7. st. pr. Krista). Ne samo da su oružje i odjeća dvojice ratnika različiti već se razlikuju i grive njihovih konja.

12. Posrebrena tračka ploča iz sredine 4. st. pr. Krista iz Letnice. Lik je vjerojatno žena (tračke su žene imah kosu kraću nego muškarci, koji suje vezivali u čvor); ona možda hrani troglavu zmiju, štoje motiv naširoko poznat u indoeuropskoj -predaji.

14. (desno) Ilirski ratnik oboružan sjeki­ rom, dvama kopljima i štitom. Lik je na brončanoj situli nađenoj u Vačama, u Sloveniji, koja potječe iz 7. ili 6. st. pr. Krista.

ss&mmbssstgsi

INĐOEU ROPLJANI U EUROPI

15. (gorej Srebrna ploča iz Moravske prikazuje slavenskoga plemića na konju, sa sokolom

16. (desno) Urna sprikazom lica iz sje­ verne Poljske (oko 5. st. pr. Krista). Tradi­ cija ukrašavanja urni ljudskim licima rano je započela u središnjoj Europi, a prihva­ tili suje i prapovijesni Balti.

teškom, koji je poznat s natpisa pronađenih u južnoj četvrtini Iberije. Osim toga, da Španjolska nije pradomovina Indoeuropljana, jasno je i po tome što se ondje govori jedini preživjeli neindoeuropski jezik za­ padne Europe - baskijski. Čini se da se baskijski jezik nekoć govorio na znatno većem području nego što bi se moglo zaključiti na temelju njegove sadašnje ograničenosti na Pireneje. Toponimska istraživanja u sjevernoj Španjolskoj i južnoj Francuskoj isključuju tu regiju kao domo­ vinu Indoeuropljana. Budući da su neindoeuropski narodi dobro posvjedočeni na jugu, sjeveru i istoku Iberije, logično je objašnjenje nazoč­ nosti govornika indoeuropskoga ondje osvajanje. Odsutnost znatnijih latenskih utjecaja u Iberiji upućuje na zaključak da se osvajanje koje je onamo dovelo Kelte moralo dogoditi u ranijem razdoblju, otprilike iz­ među 1000 i 500 g. pr. Krista, kada su posvjedočene znatne veze iz­ među Iberije i kultura polja sa žarama te halštatske kulture u Francu­ skoj, a te se kulture smatraju prethodnicama latenske kulture. Postoje i lingvističke potvrde te pretpostavke jer se čini da je keltski jezik koji se govorio u Španjolskoj izbjegao poznatu (premda fonološki možda trivijalnu) promjenu prakeltskoga q np, tipičnu za sve druge kontinen­ talne keltske jezike. Širenje Kelta na Britansko otočje otvara daljnje probleme. Nema osta­ taka pretkeltskih jezika na Britanskom otočju, premda neki smatraju da je piktski, jezik zabilježen na natpisima u jugoistočnoj Škotskoj, mož­ da zadržao neindoeuropske elemente u svojem slabo poznatu rječniku. No nedavni je ponovni pregled svjedočanstava pokazao da ta pretpo­ stavka nije najvjerojatnija. Inače su upravo Kelti najranije svjedočanstvo o Indoeuropljanima u Britaniji i Irskoj. Budući da je predmet ovoga istraživanja podrijetlo Indoeuropljana, a ne dolazak Kelta, zaobići ćemo arheološke podrobnosti povezane s praćenjem keltskih seoba u Brita­ niju i Irsku te govoriti u općenitijim terminima. Opće je arheološko i lingvističko mišljenje da osvajanja koja su dovela keltske jezike u Bri­ taniju i Irsku valja pripisati nekom razdoblju u prvom tisućljeću prije Krista, iako neki znanstvenici još vjeruju u raniji datum. Sigurno je da su sličnosti između najranijega britskoga i ogamskoga irskoga preveli­ ke da bismo mogli pretpostaviti da su vremenski bili predugo odvojeni. Osim toga, oni dijele isti kasnobrončanodobni i željeznodobni rječnik sa svojim kontinentalnim srodnicima.

133

IN D O EU RO PLJA N I U EUROPI

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

Q -keltski i P-keltski

70. Neindoeuropskijezici i iberokeltski na Iberskom poluotoku

Opće je mišljenje, stoga, da se najraniji povijesni Kelti mogu pratiti na kontinentu do kulture La Tene ili do njezina neposrednog prethodni­ ka, kulture Hallstatt, barem u zapadnoj Europi21. Čineći to, možemo slijediti najranije Kelte po širokom pojasu koji se proteže od istočne Francuske do Češke od 800. g. pr. Krista nadalje. Budući da arheolo­ zi vrlo lako mogu pratiti kulturu Hallstatt do kulture polja sa žarama (1200 - 800 g. pr. Krista) ili čak do ranijih razdoblja, neki su povjesni­ čari olako ustvrdili da se »prakeltska« kultura može raspoznati sve do ranoga brončanog doba. To je moguće, međutim, samo ako se ustraje u neznanju da postojanje prajezika, barem za lingvista, mora zadovoljiti neke minimalne lingvističke uvjete. U slučaju prakeltskoga govorimo o stanju u lingvističkom kontinuumu, koje obuhvaća fonetske i grama­ tičke promjene koje su se dogodile nakon raspada indoeuropskoga pra­ jezika, a neposredno prethodi poznatim keltskim jezicima. Prakeltski !> Model koji predlaže Renfrew oslikava »indoeuropsku populaciju u Francuskoj i Britaniji i Irskoj, a vjerojatno i u većem dijelu Iberije, prije 4000 g. pr. Krista«. Putem »modela valova« to se područje postupno pojavljuje kao keltsko, a zatim se izdvajaju različiti' keltski jezici. Taje shema za podrijetlo otočnokeltskih jezika s lingvističke točke gledišta prema mojemu mišljenju posve nevjerojatna. Vremenski raspon za takav keltski razvoj čini se posve nespojiv sa svim dostupnim jezičnim podatcima o podjeli keltskih jezika. Naše najstarije svjedočanstvo o otočnim keltskim jezicima upućuje na to da: 1. oni dijele zajednički »kasnobrončanodobni rječnik« i međusobno i s kontinentalnim keltskim, primjerice riječi za željezo, olovo, oružje, terminologiju bojnih kola. Sve to upućuje na raščlanjivanje na mali broj dijalekata od vremena njihova navodnog naseljavanja (prema Renfrevm) do kasnoga brončanog doba, ili željeznog doba, što iznosi oko 3 000 godina ili više; 2. keltski jezici b ili su vrlo slični jedni drugima kada se prvi put pojavljuju u pisanim izvorima - što je pojava koja se najlakše objašnjava razmjerno nedavnim izdvajanjem iz prakeltskoga; 3. njihova velika preobrazba počela je tijekom prvoga tisućljeća po Kristu, što je proces koji su mogli uzrokovati unutrašnji poticaji, ali je i u skladu s onim što se očekuje od jezika koji su se nedavno proširili medu jezičnim skupinama koje su govorile veoma drukčije jezike na periferiji Europe. Koliko god bili vrijedni, tradicionalni irski prikazi njihova vlastita podrijetla u pravilu su isticali da su Irci pristigli u Irsku nakon niza seobi, a neke su elemente irskoga stanovništva smatrali urođeničkima, u opreci prema govornicima goidelskoga (irskoga), usp. Greene, 1983; Piggott, 1983; Mallory, 1984. i MacEoin, 1986.

134

praindoeuropski

staroirski

velški

kwetwores (kwenkwe) kwerkwrmikwrei-

cethir cćic cruth cruim

pedvvar pump pryd pryf prynu

crenaim

hrvatski četiri pet oblik crv kupiti

71. Keltski sejezici često dijele na Q-keltsku i P-keltsku skupinujer indoeuropski *k'Ydaje glas k (na irskome pisan c) u Q~keltskome, ali glas p u galskome i britskome

je, u nekom smislu, proces čiji se početak ne može precizno datirati, no lingvisti postaju sve nezadovoljniji kada se taj termin upotrebljava za razdoblja starija od kraja drugoga tisućljeća prije Krista. Stoga, iako arheolog može opažati kontinuitet u arheološkim nalazima, lingvist će radije upotrebljavati manje specifične termine kako bi opisao jezik tih dalekih predaka Kelta. Budući da je to prirodan smjer našega istraži­ vanja, sada ćemo napustiti trag pojedinačnih indoeuropskih skupina i pogledati ima li među njima općenitijih obrazaca koji bi nam mogli po­ moći da objasnimo podrijetlo Europljana uopće.

Ranije stanje U našemu prikazu podrijetla indoeuropskih jezika Europe postalo je jasnim da su neki od različitih jezika došljaci na neindoeuropskom pod­ ručju, primjerice grčki, italski i iberokeltski, no nema razloga da se ne­ posredno podrijetlo ikoje skupine Indoeuropljana traži izvan Europe. Otkrili smo podrijetlo pojedinih indoeuropskih jezika u području koje obuhvaća istočnu Francusku i Nizozemsku na zapadu, južnu Skandi­ naviju i Baltičko more na sjeveru, gornju Volgu i Dnjepar na istoku te područje sjeverno od Alpa i poluotočne Grčke na jugu. Vjerojatno su tijekom trećega i većine drugoga tisućljeća prije Krista na tom područ­ ju bili rašireni indoeuropski dijalekti koji su bili negdje između jezika koji rekonstruiramo kao praindoeuropski i »grana« poput prakeltsko­ ga, pragermanskoga itd. Sada je naš cilj ukratko istražiti međusobne odnose tih različitih jezičnih skupina i otkriti imaju li ti odnosi ikakva široko prihvaćena izraza u arheološkim nalazima.

135

U EUROPI

Uopće su dijalekatni odnosi među različitim indoeuropskim jezicima podudarni s njihovim najranijim zemljopisnim položajima. Sličnosti koje povezuju dva ili više jezika, izoglose o kojima govori lingvistička znanost, česte su i pružaju vrstu svjedočanstva koja pokazuje da su razli­ čite skupine nekoć bile zemljopisno u dodiru jedne s drugima. Kada se nastavak za dativ-ablativ množine *-bhyos (sanskrt vrkebhyas 'vukovima') pojavljuje kao *-mos u germanskom (gotski wulfam), baltijskom (litavski vilkams) i slavenskom (staroslavenski vlbkomb), to dokazuje neku vrstu bliske povezanosti među predcima govornika tih jezika i objašnjava za­ što su svi prihvatili isti dijalekatni oblik. Na temelju toga i znatno obil­ nijega svjedočanstva u fonetici, gramatici i rječniku možemo govoriti 0 kontinuumu slavenskoga, baltijskoga i germanskoga koji se protezao preko sjeverne Europe s istoka na zapad. Već smo vidjeli kako slavenski na istoku dijeli očite podudarnosti ili dodire s iranskim, dok germanski pokazuje bliske veze, putem posuđenica, s keltskim. Dugo se tvrdilo da 1keltski i italski također dijele mnoge sličnosti u fonetici i gramatici te je čak pretpostavljena italokeltska grana indoeuropskih jezika, prema

72. Većina indoeuropskihjezika Europe i Anatolije može sepratiti do starijih područja horizonta kulture vrpčaste keramike (prikazanoga okomitim crtama) i balkansko-dunavskoga kompleksa (iscrtkana crta)

IN Đ O EU RO PLJA N I U EUROPI

uzoru na indoiransku. Ta je teza danas veoma osporavana, premda se italski u pravilu uvrštava među ostale zapadnoeuropske jezike. Ako se pred arheologa postavi problem istraživanja arheoloških nalaza iz kulturnog horizonta koji je i dovoljno rani i dovoljno homogen da bi se mogao pretpostaviti zajednički prapovijesni predak kasnijih keltskih, germanskih, baltijskih, slavenskih, a možda i nekih indoeuropskih je­ zika Italije, tada povijest istraživanja pokazuje da će kandidat u pravilu biti kultura vrpčaste keramike. Otprilike u razdoblju 3200-2300 g. pr. Krista horizont vrpčaste keramike dovoljno je rani da bude stariji od pojave bilo kojega posebnog prajezika. Osim toga, on je općeprihva­ ćen kao zajednička sastavnica, ako ne i temelj kasnijih brončanodobnih kultura koje se poistovjećuju s različitim prajezicima. Nadalje, zemljo­ pisna proširenost ostataka toga horizonta od Nizozemske i Švicarske na zapadu, preko središnje Europe do gornje Volge i srednjega Dnjepra obuhvaća sva ona područja koja su pretpostavljena kao »pradomovine« tih europskih prajezika. Premda horizont vrpčaste keramike može pružiti vjerojatan temelj za mnoge indoeuropske skupine u Europi, on ne objašnjava sve njih. Već smo vidjeli kako se čini da grčki, ilirski, trački, vjerojatno mesapski i istočnoitalski, a možda i neki drugi jezici Italije, potječu iz jugoistočne Europe. Osim toga, obično se pretpostavlja daje u tom području bilo is­ hodište Armenaca i Frigijaca, koji su osvajanjem stigli u zapadnu Aziju. Lingvistički dokazi upućuju na to da grčki, armenski, iranski i indijski dijele neke sličnosti koje upućuju na lanac jezika koji su se protezali od Balkana preko Crnomorja do središnje Azije. Postoje i svjedočanstva o tome da trački dijeli neke sličnosti s istočnim satemskim jezicima, kao i s frigijskim. Ilirski i jezici posvjedočeni u jadranskoj Italiji lakše se po­ vezuju sa zapadnim jezicima. Sto god bili točni odnosi, svjedočanstvo koje imamo ne udaljuje te jezike od poprišta zbivanja ili ranije domo­ vine u jugoistočnoj Europi, području koje zapravo leži izvan horizonta vrpčaste keramike. Budući da smo već pretpostavili migracije s Balkana u Grčku još u tre­ ćem tisućljeću prije Krista, logika nas prisiljava da pretpostavimo kako je u to doba jugoistočna Europa već bila izvorište indoeuropskih jezi­ ka. To se sigurno ne suprotstavlja mišljenju većine jugoistočnoeuropskih

137

INDOEU ROPLJANI U EUROPI

arheologa koji traže najranije pojavljivanje govornika indoeuropskoga u diskontinuitetu koji je uslijedio nakon kasne neolitičke/eneolitičke kul­ ture u tom području. Vrijeme toga zbivanja mora se utvrditi posve pri­ bližno oko 3500 g. pr. Krista, a obuhvaća veliku raznolikost lokalnih kultura, primjerice Maliq III u Albaniji, Karanovo VII ili Ezero u Bu­ garskoj te Baden-Kostolac na zapadnom Balkanu. Kompleks Balkan-Dunav predložen je kao prikladan naziv za sve te kulture. On uistinu pruža temeljni datum nakon kojega je kontinuitet dominantna tema u arheološkim nalazima. Možemo stoga unaprijed iznijeti tezu da su i horizont vrpčaste kerami­ ke i kompleks Balkan - Dunav važni u svakom objašnjenju podrijetla Indoeuropljana u Europi. I specifična obilježja tih različitih kultura, i problem njihova iskonskog podrijetla - bilo da su autohtone ili došljačke - bit će temom osmoga poglavlja, gdje ćemo pokušati istražiti šire­ nje Indoeuropljana. Prije nego što uzmognemo to učiniti, morat ćemo napustiti razmatranje povijesnih svjedočanstava i u drugim izvorima potražiti što je bilo zajedničko najranijim Indoeuropljanima.

ČETVRTO POGLAVLJE

Praindoeuropska kultura

la k o irnam o s?

lio re k o n stru ira n i

prajezik , to je

ipak sjajan a rte a k t, m n o g o d ragocjeniji od ičega što bi se ijedan arheolog ik ad m o g ao 'n ad ati d a će iskopati. M

ary

H

aas

, 1969.

Tradicionalno postoje dvije metode kojima su se indoeuropeisti služili da rekonstruiraju praindoeuropsku kulturu. Jedna obuhvaća izravnu us­ poredbu kulturnih obilježja ili običaja različitih indoeuropskih naroda u nadi da možemo izdvojiti zajedničke elemente i projicirati ih natrag u praindoeuropsko razdoblje. Taje tehnika najčešće predstavljena na stranicama najopćenitijih priručnika o indoeuropskoj kulturi, u kojima autori prikupljaju mnoge tragove o ponašanju i institucijama različitih indoeuropskih naroda. Često taj postupak pruža lako čitljivo štivo, ali cijela logika toga pristupa, barem kada se primjenjuje na očito funkci­ onalne kategorije kulture, svakako ostaje sumnjivom. Možemo navesti poznati primjer kako su indoeuropeisti dugo proma­ trali sličnosti između organizacije bratstava (Mannerbunde) oslikanih u povijesti i književnosti različitih indoeuropskih naroda. Od Indije do Njemačke i Irske pronalažimo niz motiva koji se ponavljaju, a dotiču se ustrojstva ratničkih bratstava - egalitarna struktura, pomahnitalo po­ našanje poput vikinških berserka u ratu, a katkad i u miru, divlje živo­ tinje poput vukova kao totemi te sklonost da se djeluje izvan normal­ noga pravnog poretka društva, što često vodi do sukoba između ratnika i službene političke i vjerske elite u zajednici. Dopušta li nam takvo svjedočanstvo da ekstrapoliramo slična ratnička bratstva natrag u praindoeuropsko društvo? Mnogi su istraživači sva­ kako smatrali sliku mladih indoeuropskih berserka, koji jure Europom i Azijom, privlačnim modelom koji pokazuje kako su se proširili indo­

138

PR A IN D O E U RO PSK A KULTURA

europski jezici. Naravno, nitko ne tvrdi da su takva ratnička društva is­ ključivo indoeuropska i možemo navesti mnoge druge primjere iz Azi­ je, Afrike i Novoga svijeta, osobito među ravničarskim Indijancima. Pa ipak, ako su ratnička bratstva bila sastavnim dijelom praindoeuropskoga društva, to bi se moglo dobro prevesti u arheološka očekivanja, poput sustavnoga polaganja oružja u grobove mladih muškaraca. Prečesto je to navelo arheologe da izjednače otkriće ratničkih grobova u većem di­ jelu Euroazije s tragovima indoeuropskih osvajanja. Sama činjenica da ratnička bratstva nikako nisu jedinstvena indoeurop­ ska pojava, morala bi nas upozoriti da ne pronalazimo Indoeuropljanina u svakom- arheološkome nalazu koji obuhvaća grob s nalazom kame­ ne ili metalne bojne sjekire. Rat je proizvod okolišnih, gospodarskih i društvenih okolnosti koje se mogu pronaći bilo gdje te nema razloga da se za Indoeuropljane pretpostavi inherentno ratnička narav. Još je važnije daje naše svjedočanstvo o indoeuropskim ratničkim brat­ stvima izvedeno iz vrlo različitih vremenskih razdoblja, od kojih nijed­ no ne seže prije kasnoga brončanog doba. Mogu nas iznenaditi sličnosti između junaka srednjovjekovnih germanskih i irskih priča i indijskoga ratničkog boga Indre koji vodi svoj odred divljih Maruta u himnama Ilg-vede, ali njihovo je ponašanje vjerojatnije generički odgovor na po­ sebne kulturne okolnosti nego izravno gensko naslijeđe od zajedničkih predaka i institucija koje su postojale tisućama godina prije. Pretposta­ viti što drugo značilo bi implicitno tvrditi daje strukturna organizacija vođenja rata među Indoeuropljanima zapravo ostala statičnom nekoliko tisuća godina. Bilo koji arheolog koji se bavi istraživanjem vođenja rato­ va u Europi ne bi mogao ne primijetiti mnogobrojne promjene u ratnoj tehnologiji, obrambenoj arhitekturi i organizaciji ratovanja od kasnoga neolitika do ranoga srednjeg vijeka i svaki pokušaj da se srednjovjekov­ ne irske vojne institucije čitaju u terminima eneolitika zapadne Europe bio bi očito pogrešan. Ukratko, ne možemo se posve pouzdati u svo­ je rekonstrukcije kada se one temelje samo na etnografskim prežitcima kod kasnijih indoeuropskih naroda. U skladu s time, u ovom ćemo se poglavlju držati druge metode kulturne rekonstrukcije koja se naziva lingvističkom paleontologijom.

140

PR AINDOEUROPSKA KULTURA

Mnogo prije nego što je August Schleicher započeo s rekonstrukcija­ ma praindoeuropskih jezičnih oblika, lingvisti su počeli rekonstruira­ ti kulturu govornika toga jezika. Iste podudarnosti koje su dokazivale srodnost različitih indoeuropskih jezika također su upućivale na zajed­ nički kulturni sadržaj praindoeuropskoga rječnika. Niz riječi za ovcu, koji vidimo u luvijskome hawi-, sanskrtu avis, grčkome đ(w)is, latin­ skome ovis, litavskome avis, staroirskome oi i engleskome ewe pružao je čvrst dokaz da je praindoeuropska zajednica poznavala ovce i nazivala ih riječju *h2owis. Upravo iz takvih je usporedbi Adalbert Kuhn 1845. pokušao proizvesti sažet opis praindoeuropskoga društva. On je opisao kulturu izvornih govornika indoeuropskoga kao sjedilačku (ri­ ječi za selo, utvrdu, dom), poljodjelsku (žito) i u isto vrijeme stočarsku (govedo,..ovca,..koza, svinja, konj, pas) te politički razvijenu do razine države (kralj).

, L i

■ )

Do danas smo napredovali znatno dalje od Kuhnovih prvih pokuša­ ja, a stoljeće i pol leksičko-kulturne rekonstrukcije proizvelo je golemu količinu istraživanja koje obuhvaća i cijele enciklopedije indoeuropske kulture. No svaki pregled tih izvora ubrzo će pokazati da se o nekim pitanjima teško usuglasiti. Razlozi za to su valjani, ako ne i pomalo zbunjujući. Veoma je rijetko, primjerice, da većina indoeuropskih jezika dijeli ostat­ ke iste praindoeuropske riječi. Čini se da se dogodio znatni gubitak »prvotnoga« leksika, što je osobito jako utjecalo na jezike koji su u pi­ sanom obliku poznati tek u posljednjih tisuću do dvije tisuće godina. Ako je tako, u koliko se jezika neka riječ mora pojaviti da bi se smatrala praindoeuropskom? Zapravo ne postoji potpuno prihvatljiva konfigu­ racija podudarnosti koja se može upotrijebiti, premda općenito pravilo zahtijeva barem, jednu podudarnost između nekoga europskoga i nesusjednoga azijskoga jezika da bi se riječ mogla pripisati praindoeuropskoj starini. Drugi znanstvenici skloni su upotrijebiti druge kriterije, poput podudarnosti između bilo koja tri jezika, samo ako najmanje jedan od njih nije u neposrednom susjedstvu s drugima. Iz razloga koji će postati ■očitijima dalje, mudro je zahtijevati i europsku i azijsku srodnu riječ. Drugi problem s kojim se često susrećemo jest razlika u značenju iz­ među srodnih riječi u različitim jezicima, kada je mnogo lakše rekon­

141

PR AINDOEUROPSKA KULTURA

struirati početni zvuk riječi nego ono što je ona uistinu značila. Kada je grčka riječ za hrast ista kao i germanska za bukvu i ruska za bazgu, kako pridati značenje početnoj indoeuropskoj riječi? Posuđenice su još jedan očit problem, iako ni u kojem slučaju onako velik kao što neki lingvisti smatraju. U povijesti indoeuropskih istraži­ vanja uvijek se mogu pronaći oni koji sumnjaju u cjelokupnu valjanost naših leksičko-kulturnih rekonstrukcija jer tvrde daje nemoguće znati je li neka riječ bila naslijeđena iz praindoeuropskoga u različitim jezi­ cima potomcima ili je samo bila posuđena iz jednoga jezika u drugi ti­ jekom vremena. Prečesto su takva upozorenja začinjena nekim primje­ rom koji pokazuje kako se suvremeni lingvist može zabuniti pripisujući kavu, cigare i Coca-Colu Praindoeuropljanima zbog očite sličnosti tih riječi u suvremenim europskim jezicima. U jednom smislu svaka je nova riječ posuđenica koja se širi od jednoga govornika ili od malene skupine pojedinaca do drugih govornika neko­ ga jezika. Ako svi. oni govore istim idiomom, tada će riječ biti prihva­ ćena kao domaća. Ako, s druge strane, riječ prelazi jezičnu granicu, bit će artikulirana prema pravilima jezika koji posuđuje tu riječ. Ako je to različito nego u polaznom jeziku, tada se često može prepoznati da se radi o posuđenici, a ne o naslijeđenoj riječi. U engleskome, primjerice, imamo dvije riječi za govedo —cow i bovine —koje bismo mogli pove­ zati s drugim sličnim riječima u indoeuropskim jezicima. Lako bismo mogli usporediti riječ bovine s nizom koji obuhvaća grčki bous, latinski bos i staroirski bo, ali nikada ne bismo mogli pogriješiti i smatrati ju na­ slijeđenim engleskim rezultatom indoeuropskoga gwous jer indoeurop­ sko gw nikada ne bi moglo proizvesti b u engleskome (niti bismo time objasnili završetak riječi). Samo cow može biti naslijeđeni oblik, dok su bovine (i beef). očite posuđenice, iskonski izvedene iz latinskoga bos/bovem. Štoviše, čak ni bos nije očekivani odraz praindoeuropske riječi (ko­ ja je u latinskome trebala dati nešto kao *vos), tako da lingvisti u pravilu smatraju £as:posuđenicom iz umbrijskoga, gdje uistinu imamo početno 1?(bum, usporedi latinski bovem) ili iz nekoga sličnog nelatinskog dija­ lekta Italije. Čak i kada se bavimo blisko srodnim jezicima kao što su staronordijski i staroengleski, možemo razaznati mnogobrojne nordijske posuđenice u engleskome, npr. egg 'jaje', ugly 'ružan', keel 'kobilica', sky

142

PR A IN D O E U RO PSK A KULTURA

'nebo', skill 'vještina' i mnoge druge. Mogućnost utvrđivanja posuđeni­ ca najčešće u lingvistima potiče samopouzdanje da odrede jesu li neke riječi naslijeđene iz indoeuropskoga prajezika ili su mlađe posuđenice među već razvijenim indoeuropskim jezicima. Doista, lingvisti su mno­ go svojih istraživanja posvetili utvrđivanju kasnijih posuđenica kako bi razjasnili dodire među različitim indoeuropskim jezicima u prapovijesti. Uzmemo li poznati primjer, možemo utvrditi keltske posuđenice za že­ ljezo i olovo u germanskome, što se dobro slaže s arheološkim nalazima koji upućuju na dodire među željeznodobnim Keltima i njihovim sje­ vernim susjedima. Na sličan način, Germani su također posudili neke društvene termine, npr. riječi za vladara i slugu, od svojih keltskih su­ sjeda. To, naravno, ne znači da nema stvarnih teškoća u analizi nekih riječi, no povijesni lingvisti, nisu naivni u svojem radu, već podatcima pristupaju s pomoću arsenala tehnika koje znatno smanjuju vjerojatnost da će se rekonstruirati neka besmislica iz prapovijesti22. ’ 22 Renfrevvova rasprava o upotrebi lingvističke paleontologije u rekonstrukciji kulture Indoeuropljana kao da obezvređuje cjelokupnu metodu. Njegove su primjedbe, među ostalim, sljedeće (1987,77 - 86,103 -10 4 ,1 0 9 -110). 1. Novi izum poput kotača često sa sobom nosi svoj naziv dok se širi među drugim populacijama, pa ako pronađemo tu riječ u nekoliko jezika, to nam ne kazuje mnogo o podrijetlu. Opažanje da se novi izum širi zajedno sa svojim imenom prilično je istinito, a povijesni lingvisti često se koriste takvim pojavama da rasvijetle povijesne odnose među narodima. Primjerice, lingvisti znaju da su Latini posudili niz riječi koje se odnose na kola u kontaktima sa svojim keltskim susjedima u sjevernoj Italiji. Stoga .je keltski *ka rro s (staroirski, srednjovelški i starobretonski ca rr) posuđeno u latinskome kao carrus, riječ koja se lako razlikuje od domaće latihske riječi za kola cu rru s, koja dolazi od istoga indoeuropskoga korijena. Riječ je zatim posuđena, preko normanskoga francuskoga {carre) u srednjoengleski kao carre, u novoengleskom car. Razlika između riječi koje su naslijeđene iz starijega jezičnog stanja i onih koje su posuđene poslije lako je utvrdiva. Kada povijesni lingvisti rekonstruiraju 'kotač' u indoeuropskom prajeziku, oni to čine zato što se odrazi za tu riječ pokoravaju istim pravilima kao i sve druge riječi koje se rekonstruiraju u indoeuropskom prajeziku. Činjenica da su kotač možda izumili Sumerani, a potom ga preuzeli indoeuropljani zanimljiva je, ali nije relevantna jer bi se ta riječ ipak mogla rekonstruirati u onom stanju u jezičnome kontinuumu koji bismo nazvali praindoeuropskim. Važno je da nemamo razloga za vjerovanje da je ijedna od riječi koje se tiču prijevoza, a koje rekonstruiramo za praindoeuropski, bila posuđenica koja se prenosila od jedne izdiferencirane skupine drugoj (v. i bilješku 25). Ne bih mogao tvrd iti da ne postoje znatne teškoće u utvrđivanju naslijeđenoga prema posuđenom statusu nekih riječi, osobito kada njihov fonetski oblik ne pokazuje izrazito različite odraze u različitim indoeuropskim jezicima, ali ipak postoje postupci kojima je moguće na razuman način procijeniti podatke. 2. Značenja se riječi mijenjaju tako da ne možemo biti sigurni u polazno značenje riječi koje rekonstruiramo. Svaki ozbiljni lingvist koji se bavi kulturnom rekonstrukcijom uistinu pokušava skupiti dovoljno podataka za utvrđivanje najvjerojatnijega izvornog značenja. Renfrew navodi nekoliko prilično mutnih primjera kako se povijesni lingvisti mogu zabuniti u rekonstrukcijama. On navodi primjedbu J. Frasera da zbog toga što imamo riječi koje odgovaraju našoj riječi 'medovina’ te riječi u grčkome i sanskrtu koje znače 'biti opijen’, ne možemo pretpostaviti da su Indoeuropljani imali opojno piće. Zapravo, korijen *medhu za bilježenje u većini grana indoeuropskoga. U keltskome i germanskome on znači samo 'medovina'; u indijskome i baltskome znači 'med’ ili 'medovina', u avestičkome znači 'alkoholno piće'; u grčkome znači 'vino', a u toharskome i slavenskome znači 'med'. Imamo glagolske oblike iz istoga korijena u nekoliko grana, a njihovo značenje je 'biti pijan’. Imamo i još jednu riječ za med koja ne sadrži značenje 'medovina’. U čemu je problem? Renfrevv navodi Fraserov non sequitur da zbog toga što je slavenska riječ pivo srodna s latinskim bibere 'piti', to pokazuje kako često je moguće prijeći od značenja 'piće' na 'alkoholno piće'. Ako bismo pokušali rekonstruirati indoeuropsku riječ za 'pivo1na temelju takva svjedočanstva, moglo bi se s dobrim razlozima prigovoriti; međutim to nema nikakve veze sa svjedočanstvom koje potvrđuje postojanje indoeuropske riječi za 'medovinu'. Nabacani su i drugi primjeri, na sličan način neprikladni ili u neskladu sa suvremenim smjerom razmišljanja, a ono što je čvrsto rekonstruirano pomiješano je s dvojbenim. Renfrevv navodi da »ako nađemo riječi koje su srodne s riječima za bukvu i brezu u nekoliko indoeuropskih jezika, odatle ne slijedi daje zajednička praindoeuropska riječ iz koje su one potekle imala isto specifično

143

PR A IN D O E U R O PSK A KULTURA

PRA IN D O EU RO PSK A KULTURA

Nažalost, naše povjerenje u rekonstrukciju kulturnih pojava često biva obrnuto proporcionalano njihovoj arheološkoj korisnosti. Primjerice, iako nitko ne bi sumnjao da lingvistička svjedočanstva dokazuju da su najstariji Inđoeuropljani poznavali psa, bilo bi puno korisnije kada bi­ smo sa sigurnošću znali jesu li oni poznavali jegulju, kornjaču, lososa ili druge zemljopisno ograničenije vrste. Razlog zbog kojega ne možemo sa sigurnošću utvrditi neke od tih riječi obuhvaćen je temeljnom indo­ europskom hipotezom. Ekspanzija govornika indoeuropskoga preko golema područja izvela je mnoge od njih izvan njihova ranijeg okoliša, tako da su iskusili drastične promjene u svojoj kulturnoj ekologiji pri­ je nego što su se pojavili u povijesti. U to su doba već bili napustili one dijelove svojega rječnika koji im više nisu bili potrebni, a ostali tragovi neke pojedine praindoeuropske riječi mogli su preostati samo u malo­ brojnim jezicima. Ti jezici mogu čuvati neku staru, naslijeđenu riječ, ali može se raditi i o kasnijim tvorbama ograničenima na određeni predjel indoeuropskoga svijeta. To je osobito točno kada razmotrimo kontrast između europskih i indoiranskih jezika. Primijenimo li tradicionalni postupak da ne prihvatimo riječ kao praindoeuropsku ako nema najmanje jedan europski ijedan azijski odraz, susrećemo se s indoeuropskom »linijom prekršaja«. Tekstovni ostatci anatolijskih i toharskih jezika pružaju samo ograničene mogućnosti da se ocijeni kulturni sadržaj indoeuropskih jezika u Azijis Indijski i iran­ ski, s druge strane, pružaju golemu količinu svjedočanstava, ali i povi­ jest koja je isključivo azijska i, kako se čini, zapravo stočarska. Zbog to­ ga u mnogim europskim jezicima često pronalazimo riječi koje nemaju odraza u indoiranskome. Paul Friedrich, primjerice, navodi čak osam­ naest kategorija indoeuropskih stabala, no malo ih ima ikakva odraza

značenje«. Prva riječ, 'breza', posvjedočena je kao indoeuropski *bherh2gos, a ima srodnice u slavenskome, baltijskome, italskome, germanskome, indijskome i iranskome. Ona znači ’breza1u svim tim jezicima osim u latinskome, gdje je značenje promijenjeno u 'jasen', stoje razumljivo jer breze nema u mediteranskim predjelima. Nadaije, uz korijen za tu riječ postoji i glagolski korijen koji znači 'svjetlucati, b ijeliti se', stoje posve u skladu s rekonstruiranim značenjem 'breza'. Izvorno značenje riječi za 'bukvu', s druge strane, kao što će čitatelj uvidjeti iz glavnoga teksta, vrlo je osporavano i ne može se smatrati uvjerljivo rekonstruiranim za indoeuropski prajezik. Glavna pouka koju treba izvući iz svega toga, vjerujem, nije to da se poredbena metoda ne može upotrebljavati u rekonstrukciji kulturnih sadržaja u prošlosti, tj. da riječ za 'brezu' treba baciti na istu lomaču s dvoznačnom riječi za 'bukvu', nego da lingvisti moraju svoje podatke prosuđivati na jednak način kao što se očekuje od arheologa. Nema lingvista koji bi smatrao da su sve leksičko-kulturne rekonstrukcije izvedene s nužnom strogošću ili da nije bilo vrlo naivnih upotreba tih rekonstrukcija; pa ipak, povijesni lingvisti nisu uopće tako beznadno izgubljeni kao što ih naizgled prikazuje Renfrewova rasprava (v. Richard Diebold, »Linguistic Ways to Prehistory«, u zborniku Skomala i Polomea, 1987:19 - 71).

144

u indijskim ili iranskim jezicima. To je problem koji je više od jednoga stoljeća zabrinjavao lingviste, a rješavan je na jedan od tri načina. Ne­ ki tvrde da su Europljani sačuvali praindoeuropski rječnik, a da su se Indoiranci odselili iz europske pradomovine te su na putu u novi, azij­ ski okoliš izgubili mnogo riječi; alternativno, tvrdi se da su Indoiranci sačuvali naslijeđeni rječnik, dok su narodi, koji su se odselili na zapad, u Europu, stvorili nove riječi u novoj okolini. Na kraju, neki znanstve­ nici predlažu domovinu koja je dovoljno velika da obje grane obuhvate veliku raznolikost gospodarstava i okoliša. Za sada će biti bolje da sve te sukobljene teorije držimo u pozadini i da ne isključujemo nijedno rješenje problema pradomovine. Nasuprot tomu, pregledajmo ukratko važnije elemente rekonstruirane praindoeuropske kulture.

Okoliš Fizički okoliš Indoeuropljana pruža malo naznaka o tome gdje su ži­ vjeli. Poznavali su i ravnice i planine, rijeke i jezera; vremenske su pri­ like bile dovoljno promjenljive da postoje riječi za vruće i hladno, kao i za snijeg i led. Mogu se rekonstruirati samo tri godišnja doba - zima, proljeće i ljeto, a riječ za jesen onkraj je naše mogućnosti rekonstruk­ cije. Sve se to često navodilo da bi se dokazalo više pretpostavki o praindoeuropskom okolišu i gospodarstvu nego što se može zaključiti iz samih usporedbi. Nesumnjivo je istinito daje zima najbolje posvjedočeno godišnje doba, te daje ljeto prilično dobro rekonstruirano. Riječ za proljeće izgleda kao nešto kasnija jezična tvorba, pa su neki stručnjaci ustvrdili da se u okolišu morao zbivati brz prelazak od ljeta do zime, što je moguće u južnijim predjelima. Odsutnost jeseni, što znači i vreme­ na žetve, također su prihvatili oni koji zamišljaju drevne indoeuropske narode kao stočare, a ne ratare, koji bi svakako bili zadržali riječ za to godišnje doba. Budući da se britanski i američki engleski ne slažu u ri­ ječi za jesen (britanski autumn, američkima//), bilo bi više nego riskant­ no takvim argumentima pripisati preveliku težinu. Riječ za more možda je jedna od problematičnijih. Posve je sigurno da je ta riječ (*mori) postojala. Međutim, čini se da je ona isprva značila baru, močvarno područje ili jezero, a ne veliko tijelo stajaće vode. Osim toga, pronalazimo je samo u europskim jezicima, a ne i u indoiranski-

145

PRA IN D O EU RO PSK A KULTURA

ma, osim u osetskome - iranskom jeziku koji se govori u susjedstvu Europe, premda je potekao dalje na istoku. Neki su tvrdili da indoeu­ ropska zajednica nije izvorno živjela blizu mora —a glavno je zanimanje bilo usmjereno na pitanje o kojem se moru radilo, jer takva bi pretpo­ stavka osporila da su živjeli blizu i Crnoga i Baltičkog mora, a možda i Kaspijskog jezera i bilo kojega drugoga velikog vodenog tijela. Kada se bolje razmisli, trebalo bi biti očito da je taj argument logička sramota jer bi bilo teško smjestiti neki narod bilo gdje u Euroaziji da se negdje u blizini ne pronađe neka velika vodena površina. Ovdje nas najviše zanima botaničko svjedočanstvo o praindoeuropskom okolišu. Oboružani četverostrukim peludnim dijagramima, morali bi­ smo to moći iskoristiti da omeđimo područje praindoeuropske zajed­ nice i naučimo nešto o arborealnoj kulturi najranijih Indoeuropljana. Naravno, svaku metodu koja je tako elegantna i jednostavna u zamisli obično je nemoguće provesti. Pregled standardnih indoeuropeističkih priručnika otkriva da se može rekonstruirati između tri i osamnaest vrsta drveća u praindoeuropskom krajoliku. Glavni je problem u malobrojnosti srodnih imena u bilo ko­ jemu ođ azijskih jezika te u obilju podudarnosti koje se mogu pronaći u europskim jezicima. Ako se držimo pravila daje. potrebna najmanje jedna srodnica u Europi i jedna u Aziji, tada naša koncepcija praindo­ europske šume mora nužno biti ograničena. Breza je možda najbolje posvjedočena, pa bi se moglo pretpostaviti daje njezina osebujna i ko­ risna kora razlog tomu što je riječ za brezu zadržana u šest jezičnih sku­ pina. Vrba bi također zadovoljila minimalne zahtjeve, a njezina leksička povezanost s riječima koje asociraju na prepletanje upućuje na zaklju­ čak da je jedna od upotreba vrbe bila u proizvodnji pruća za pletenje košara i sličnih predmeta. Brijest bi mogao biti praindoeuropski, a to je drvo čija je upotreba vjerojatno obuhvaćala i krmljenje stoke. Jasen, još jedan mogući indoeuropski naziv, često se povezuje s riječima koje znače 'motka za koplje', što upućuje na jednu od njegovih glavnih upo­ treba. Ako se prihvate neki osobiti argumenti vezani za korijen *d6ru-, koji obično znači 'drvo', ali gdjekada posebno 'hrast', tada i to drvo tre­ ba smjestiti u praindoeuropski krajolik. Teško bi bilo izostaviti ga jer njegovi se plodovi posvuda upotrebljavaju kao životinjska hrana, a ono

146

P R A IN D O E U R O PSK A KULTURA

samo za izradu drvenog oruđa, u izgradnji kuća, a ima i ulogu u religiji mnogih indoeuropskih naroda. Možda su ponešto manje sigurni po­ kušaji da se tisa i bor pripišu praindoeuropskomu. Prva je od tih riječi pomiješana s terminima za streličarstvo u nekim jezicima, a katkad je povezana i s obrednim i pravnim funkcijama. Sto možemo reći na temelju takve zbirke drveća? Zapravo, vrlo malo jer sve je to drveće prilično dobro udomaćeno u većini predjela sjeverne polutke, a može se pronaći u umjerenim područjima Europe, na Kav­ kazu, u Sibiru i Maloj Aziji. Čini se da je samo u područjima kao što je središnja Azija i istočno priobalje Kaspijskoga jezera to drveće malobrojnije, kao i u predjelima dalje na jugu. Popisom indoeuropskog drveća nije obuhvaćen najslavniji arborealni termin povezan s problemom indoeuropskoe pradomovine, a to je na­ ziv za bukvu. Možemo rekonstruirati oblik *bhebgos na temelju riječi u pet različitih skupina. Međutim, germanski (staronordijski bol?) i la­ tinski (fđgus) oblici znače 'bukva', dok slavenski (ruski buzina) označuje 'bazgu', a albanski bunge i grčki phagos obje znače 'hrast'. Naravno, bez azijske srodnice taj su argument odbacivali oni koji su tvrdili da se radi o kasnom, europskom terminu, a ne o praindoeuropskoj riječi. A zatim je otkrivena navodna srodnica {biiz) u kurdskom, posve azijskome jezi­ ku iranske grane, što je potvrđivalo da su govornici praindoeuropskoga poznavali bukvu. Poslije je to odbačeno, kada je utvrđeno da kurdska riječ nije uopće srodna s riječi za bukvu, već s riječi za 'brijest' (*wi(n)g-). Čak i ako prihvatimo praindoeuropsku 'bukvu', peludni dijagrami iz kasnoga holocena pokazuju da se bukva protezala sve do rijeke Dona, a da je jedna druga vrsta bukve prekrivala Kavkaz, zbog čega je termin za bukvu izgubio većinu svoje zemljopisne upotrebljivosti23. Nasuprot svemu tome nalazi se niz sjajnih europskih srodnica za smre­ ku, jablan, jabuku, javor, johu, lijesku, orah, lipu, grab i trešnju. To nas dovodi do klasične zagonetke: je li pradomovina bila u jako pošumlje­ nom pojasu i jesu li azijski Inđoeuropljani napustili svoje arborealne na­ 33 Albansko svjedočanstvo baca sumnju na rekonstruirale značenja riječi ’ bhehagos kao 'bukva'. Premda je bukva najčešće stabio u albanskim šumama, Albanci upotrebljavaju riječ za 'jasen' (ah od *h fs (k j-) da nazovu bukvu. Ako je *bhehagos prvotno značilo 'bukva', pomalo je teško shvatiti zašto su Albanci upotrijebili riječ za 'bukvu' za hrast, a zatim uzeli riječ za jasen u značenju 'bukva' (W. I.Hutd, KZ9S (1981): 306),

P R A IN D O E U R O PS K A KULTURA

zive dok su se selili kroz stepu i pustinju, ili je pradomovina bila smje­ štena u vrlo rijetko pošumljenu području, a Europljani su bili oni koji su inovirali? Ili je pak pradomovina obuhvaćala i šumski i stepski i pu­ stinjski pojas? Kada bismo mogli odgovoriti na ta pitanja, ova bi knjiga imala sasvim drugi pristup od onoga koji ima. U svakom slučaju, na temelju divljih životinja koje su poznavale praindoeuropske zajednice jasno je daje njihova okolina morala biti i s nešto drvnoga pokrova. Više nego naznaka postojanja šuma očituje se u nazivima divljih sisavaca koje su poznavali govornici indoeuropskoga prajezika. Prilično čvrste rekonstrukcije dokazuju postojanje naziva za vidru i dabra, vuka, med­ vjeda, risa, sjevernoga jelena, srndaća, zeca, ježa, miša, a možda i srnu. Ako nisu poznavali šume barem uz obale rijeka, ne možemo objasni­ ti kako su Indoeuropljani zadržali riječi za dabra i vidru, dok riječi za medvjeda, sjevernog jelena i srndaća također upućuje na to da prado­ movina sigurno nije bila ograničena na otvorenu stepu i pustinju. Nazivi indoeuropskih ptica lingvistu su osobit problem jer ona su često onomatopejska. Jedan od najočitijih primjera može se vidjeti u sljede­ ćem nizu: sanskrt kokild-, grčki kčkkux, latinski cuculus, litavski kukuoti, ruski kuku'sa, srednjoirski cuach i engleski cuckoo, pri čemu je korijen *kuku tako očito onomatopejski da ne možemo u potpunosti vjerovati rezultatima takvih usporedaba. Među nazivima za ptice koji se najče­ šće rekonstruiraju u indoeuropskom prajeziku jesu onaj za orla i možda još koju veliku pticu grabljivicu. Osim toga, guska, ždral i patka tako­ đer su posvjedočeni u točnom značenju, pa možemo primijetiti da sve te ptice imaju stanište u blizini vode ili u njoj. Manje su sigurni jasnije onomatopejski nazivi za kokoš, sovu, pupavca i vranu. Usredotočimo li se sada na ribe, broj naziva iznenada se smanjuje, a tu je i velika kontroverza. Praindoeuropski *laKs često je imao ulogu u utvrđivanju indoeuropske pradomovine jer se često smatralo da je ta riječ označivala samo lososa (Salmo salar), što bi Indoeuropljane stisnulo u slijevno područje Baltičkoga mora. Međutim, ima prilično čvrstih dokaza daje ta riječ vjerojatnije označavala pastrvu te da stoga nije od velike zemljopisne koristi. Drugi naziv, koji je označivao jegulju, tako­ đer je (lingvistički) upitne vrijednosti, a na sličan je način bio iskori­ štavan da se isključi područje pricrnomorja i obala Kaspijskoga jezera.

148

PRA INDOEUROPSKA KULTURA

Čak i ako prihvatimo tu riječ, možemo primijetiti da jegulja zapravo ipak boravi u velikim rijekama pricrnomorja sve do Azovskoga jezera. Nadalje, podudarnost između sanskrtskoga šaphara i litavskoga šapalas zadovoljava minimalne zahtjeve za praindoeuropsku ribu, koja je mož­ da pripadala rodu šarana. Dvije praindoeuropske riječi za ribu također postoje, a Eric Hamp ustvrdio je da je jedna od njih, *pikskos 'prošara­ na', potekla od naziva za pastrvu. S obzirom na gmizavce i vodozemce, najbolje se rekonstruira riječ za zmiju, no ona nije gotovo ni od kakve koristi jer ne možemo utvrditi o kojoj se vrsti zmije radi. Kornjača zauzima ponešto kontroverzno mje­ sto. Sensu stricto riječ nije praindoeuropska, nego se rabila za to da se isključe neka područja Europe, poput Skandinavije. Čak ako se prizna za praindoeuropsku, ta riječ još uvijek ne bi omeđila područje manje od većega dijela Euroazije. Možemo rekonstruirati i riječi za pčelu i med. Izvorna proširenost pčele pokriva većinu Europe i sjeverne Azije, no isključuje pustinjska i stepska područja istočno od Kaspijskoga i Aralskog jezera. Praindoeuropski *wopseha'osa' rekonstruirano je na temelju odraza u sedam različitih jezičnih skupina. Pokušamo li razmotriti svjedočanstvo iz okoliša i izbjeći što više mo­ žemo predrasude prema pojedinim teorijama, stižemo do krajolika u kojem je bilo dovoljno drveća da pruži šumski okoliš za niz divljih si­ savaca. Riječna ili jezerska usmjerenost može se razaznati na temelju nekih naziva za životinje i ptice, no u okvirima prapovijesnih naselja to ne iznenađuje. Činjenica daje neko drveće, poput breze i vrbe, ta­ ko tijesno povezano s umjerenom klimom uistinu upućuje na područja u kojima su u neko godišnje doba temperature niske. Dalje od toga ne možemo ići, osim što možemo zaključiti da ne bismo dovoljno uzeli u obzir praindoeuropski rječnik kada bismo Praindoeuropljane smjesti­ li isključivo u otvorenu stepu (umjesto u pošumljenu stepu ili u riječne doline) ili u pustinjsko područje.

Gospodarstvo Ne može se poreći da se gospodarstvo praindoeuropskoga društva te­ meljilo na uzgoju stoke i ponešto ratarstva. Uistinu, neke od najšire i

149

PRA IN D O E U RO PSK A KULTURA

najbolje posvjedočenih riječi u indoeuropskim jezicima jesu one koje se tiču domaćih životinja, a one koje se odnose na goveda vjerojatno su najbrojnije među njima. Uzgoj goveda dobro je potvrđen u praindoeuropskom rječniku, s čak tri temeljna termina - krava, vol i bik - posvjedočena u točnom zna­ čenju. Osim toga, u praindoeuropskom rječniku nalazimo i sekundar­ ne proizvode kao što je maslac, a možda i neki oblik sira, premda se ti termini mogu odnositi i na proizvode od ovčjega ili kozjega mlijeka. Isto se može reći i za praindoeuropske riječi za meso, moždinu i krdo. Upotreba volova za vuču implicirana je rekonstruiranim terminirama za jaram i plug, kao što ćemo vidjeti poslije, u vrijeme najranijih Indo­ europljana vozila s kotačima morali su vući volovi24. Važnost krupne stoke odražava se i u okamenjenom izrazu »tjerati stoku«, koji se obično upotrebljava u smislu otimanja stoke, a nalazi se u keltskome, italskome i indoiranskome. Na kraju, krava je kao osobita žrtvena životinja zabi­ lježena u sanskrtsko-grčkoj podudarnosti, gdje riječ za posebnu žrtvu glasi 'stotinu krava'. Ovce su također izrazito dobro posvjedočene u indoeuropskim jezici­ ma, sa srodnicama u čak deset velikih jezičnih skupina. Njihova funk­ cija u gospodarstvu sigurno je bila i davanje vune jer su posvjedočene i riječ za vunu i riječ za pletenje. Veći je problem tradicionalno povezi­ vanje riječi za bogatstvo, gdje pronalazimo praindoeuropski *pek- 'če­ šljati' često povezano s *jteku 'stoka, imetak'. Cesto se smatralo uvjerlji­ vim da se dogodio jednosmjerni semantički razvoj od riječi za 'češljati' i imenice 'ovca' (ili 'vunasta životinja') do riječi za stoku općenito, a za­ tim do značenja 'bogatstvo', odakle njemački Vieh 'stoka' i engleski fee 'cijena, pristojba'. U novije doba tu je tezu osporio Emile Benveniste, koji je ustvrdio daje semantički razvoj bio obrnut te da treba početi od pojma 'pokretni imetak' koji je, pod utjecajem kasnijega kulturnog ra­ zvoja, postupno specificiran u značenju 'ovca. Sto god tko mislio o tom prijeporu, bilo bi mudro ne pripisivati ovcama, na temelju lingvističkog svjedočanstva, prvorazredno gospodarsko značenje u indoeuropskom M U nedavnom ponovnom ispitivanju riječi *uk(w)sen - 'vol', Stefan Zimmer {K l 1981,84 - 91) ističe da ta riječ, posvjedočena u indoiranskome, toharskome, germanskome i keltskome, pravilno označuje kastriranog vola, što je dodatna potvrda da se on upotrebljavao kao životinja za vuču.

ISO

PRAINDOEUROPSKA KULTURA

društvu. Jedino valja primijetiti da su one sigurno bile prisutne i da su se rabile za dobivanje vune. 'Koza' je za lingviste vječni problem jer leksičke podudarnosti za tu ri­ ječ obično postoje između samo nekoliko jezika, što znači da nisu ni izdaleka tako dobro posvjedočene kao riječ za ovcu. Pa ipak, dovoljno je podudarnosti da se riječi za 'kozu' prida praindoeuropski status, a uisti­ nu bi bilo teško zamisliti ikakav režim uzgoja stoke u Euroaziji koji ne bi obuhvaćao i koze i ovce, premda je koza mogla biti tek od drugotne važnosti. Riječ za kozu povezana je s riječima za životinjsku kožu, što upućuje barem donekle na njezinu ulogu, no možemo pretpostaviti da su je uzgajali i radi mlijeka. U rekonstrukciji indoeuropskoga gospodarstva svinja je bila vrlo važna tema rasprave jer za razliku od drugih domaćih životinja omogućuje točnije zaključke o gospodarstvu i okolišu. Za one koji misle daje pra­ indoeuropsko gospodarstvo bilo nomadsko stočarsko, svinja je morala zauzimati jednako anatemizirani položaj u indoeuropskom društvu kao i među govornicima semitskoga. S druge strane, za one koji smatraju da je gospodarstvo indoeuropske zajednice bilo sjedilačko ratarsko, svinja upućuje na stabilnost jer je to životinja koja je obično isključena iz sva/ koga režima stočarskog nomadstva. Lingvističko svjedočanstvo o 'svi­ nji' jednoznačno je s obzirom na to da se praindoeuropski *szis susreće posvuda (engleski szuine, latinski sus, indijski su-). Čini se da je ta riječ označavala svinju uopće, dok se indoiranski termini rabe specifično za divlju svinju. Možemo, stoga, zamisliti da je iskonsko značenje riječi bilo 'divlja svinja'. Nasuprot tomu je druga riječ koja se može rekon­ struirati, *porkos, koja je očito povezana s domaćim svinjama, ali u dis­ tribuciji ograničena na europske jezike. Uobičajeno je objašnjenje toga stanja stvari da je praindoeuropska zajednica poznavala divlju svinju, a saiao su neke grane, nakon seobe u ratarska područja. Europe, razvile riigč.za domaću-Svinju. Naravno, moglo bi se tvrditi i drukčije, daje riječ *porkos nestala među nomadskim Indoirancima kad su se odselili iz europskih domova. Na sreću, nijedan od tih argumenata nije nuždan jer je Benveniste dokazao da automatsko pripisivanje korijena *sus nije opravdano jer se ta riječ u europskim jezicima upotrebljava samo za domaću životinju. Nadalje, lingvisti su otkrili i odraze riječi *porkos u

151

P R A IN D O E U R O PSK A KULTURA

indoiranskome. Stoga bi danas bilo teško osporiti domaćoj svinji mje­ sto u praindoeuropskom gospodarstvu, a opreka između riječi *sus i *porKos tumači se ne kao opreka između divlje indoeuropske i domaće europske vrste, nego kao opozicija između naziva za odraslu domaću svinju i njezina mladunčeta. Ne može se osporiti da je praindoeuropska zajednica poznavala konja, što se može vidjeti iz impresivnoga niza podudarnosti: hijeroglifski luvijski azu(wa), likijski esbe 'konj', mitanski a-aš-šu-uš-ša-an-ni 'krotitelj konja', sanskrt as'vas, avestički aspa-, toharski A yuk, toharski B yakwe, mikenski iqo, grčki htppos, latinski equus, venetski eku-, staroengleski eoh, galski epo-, staroirski ech, dok litavski čuva riječ ženskoga roda ašva 'kobila. Budući da sve te riječi pravilno označuju domaćega konja, lingvisti se općenito slažu daje praindoeuropski *ek%uos 'konj' također bio pripitomljen. Ne samo da je to široko raširena riječ u indoeurop­ skim jezicima već je to i gotovo jedini naziv životinje koji se pojavljuje u osobnim imenima najranijih Indoeuropljana, npr. indijski Asva-cakm, staroperzijski Višt-aspa, grčki ijT^-arkhos i Phil-ippos, galski Epo-^znnus i staroengleski Zso-masr. Štoviše, riječ se proteže i na božanstva, kao što su božanski blizanci u indijskoj religiji Ašvini te galska božica Epona. Poslije ćemo naglasiti stupanj do kojega je domaći konj uklo­ pljen u kulturu najranijih Indoeuropljana. Problem je činjenica daje u mnogim predjelima Euroazije, gdje se prvi put pojavljuje domaći konj, ujedno prisutan i divlji konj, a nema ostataka leksičke opreke između divljega i domaćeg konja. Na kraju, riječ za psa'je dobro i neprijeporno pripisana prainčoeuropskom rječniku. Zbog lingvistički arhaične strukture te riječi, ona se pripisuje najstarijem sloju rječnika, kao što se može i očekivati za prvu pripitomljenu domaću životinju25. Iako se lako pronalaze leksičke podudarnosti za domaće životinje u svim indoeuropskim jezicima, rječnik koji se odnosi na ratarstvo po­ nešto je ograničeniji. Jedna općeprihvaćena riječ za neodređeno 'zrno' može se u strogom smislu pripisati praindoeuropskome, zajedno s ri­ ječima za sijanje' i neki oblik oruđa za mljevenje, poput žrvnja, Riječ Eric Kamp (/F 85 (1980), 35 - 42) pretpostavlja da je riječ za psa bila *pKwdn (*peM w on 'pas ovčar').

152

P R A IN D O E U RO PSK A KULTURA

za polje, *haegros, dobro je posvjedočena, no ona u europskim jezicima označuje obrađenu površinu, a u indoiranskome se odnosi na otvore­ nu ravnicu i vjerojatno proizlazi iz korijena koji znači 'tjerati (stoku) na pašu'. Riječi za plug i srp mogu se ipak sa sigurnošću rekonstruirati u praindoeuropskome. Znatno veći zajednički poljodjelski rječnik može se pronaći samo u europskim jezicima. U njima nalazimo mnoge ri­ ječi povezane s ratarstvom - lemeš, sjeme, zrno, mlin, oranica, ječam i proso. I, naravno, kao objašnjenje te dihotomije često se navodi uo­ bičajena opreka između ratarskoga zapada i stočarskoga, nomadskoga istoka, s pratećim argumentima bilo u prilog rječničkoga gubitka ili inovacije, zavisno od toga gdje se želi smjestiti indoeuropska pradomo­ vina. Za naše će svrhe biti najbolje da ograničimo zaključke na opaža­ nje, na temelju dostupnih leksičkih ostataka, da su barem neki elementi ratarstva, također i plug, bili poznati praindoeuropskoj zajednici. Ne možemo ići dalje od toga dok ne razmotrimo svjedočanstvo o ostatku kulturnoga rječnika.

Naselja............................................................................... Većina termina za naselja i arhitekturu tako je općenita da nam ne pru­ ža ništa osim najbljeđe slike praindoeuropskih naselja. Riječi za kuću, stup, vrata i okvir za vrata dosta su dobro utemeljene. Podudarnost iz­ među sanskrtskoga vraja ograda od pletera' i staroirskogafraig 'zid od šiblja' upućuje neke lingviste na zaključak da trebamo zamišljati zidove izrađene od pletera, dok povezane riječi za zid, glinu i tijesto upućuju na upotrebu žbuke. Zajednička riječ za ognjište također je posvjedočena. Kada zađemo iza temeljnog područja nastambi do većih konstrukcija, nalazimo se u zanimljivijem, ali i spornijem području. Srodnice izvede­ ne iz indoeuropskoga *wiks pronalaze se u nekim jezicima, sa značenjem koje se opisuje kao 'kuća' (grčki (ivjoikos), 'selo' (latinski vicus, gotski % veihs) i 'rod' (staroindijski vis'-). Na temelju te podudarnosti značenja bi se mogla prikupiti zajedno, a zatim bi se mogla izvesti iz riječi koja je značila malu naseobinu čiji su članovi bili srodnici - moglo je to biti bilo što od nekoliko kuća koje pripadaju proširenoj obitelji do klana26. 25 Szemerenyi izvodi indoeuropski

što daje staroindijski viš- 'naselje, klan, pleme' itd., iz indoeuropskoga glagola * weyk- 'hodati,

153

PRA IN D O EU RO PSK A KULTURA

Na kraju, imamo zajedničku riječ za utvrđeno .ograđeno zemljište; ona je ođražena u tako različitim jezicima kao što je sanskrt_/!zir, grčki polis i litavski piliš. Premda se značenje nekih među tim riječima razvilo u 'grad', prilično je sigurno da su one iskonski označavale tek utvrđe; no povišeno mjesto (usporedi grčki akropolis 'visoka utvrda'.). Možemp stoga pretpostaviti da je u praindoeuropskom krajoliku bilo nekakvih utvrđenih naseobina ili utočišta.

Tehnologija U praindoeuropskome se može rekonstruirati mnogo riječi za različite tipove lonaca i posuda. Pronalazimo ih u usporedbama kao što su san­ skrtski caru-, staroirski coire i staronordijski hverr, premda valja priznati da leksičke rekonstrukcije ne pružaju vrstu opisa koji bi mogao biti ko­ ristan arheologu. Jedino je podudarnost toharskoga izraza tseke.. .peke i latinskogafingo.. .pingo 'oblikujem.. .oslikavam' uputila na zaključak da su se Indoeuropljani koristili obojenom keramikom, no njegova točnost nipošto nije zajamčena tako oskudnim svjedočanstvom. Rječnik koji se odnosi na obradu kovine slabo je i kontroverzno pred­ stavljen. Čini se daje prvotna iskoristiva kovina bila ona od koje je po­ tekao sljedeći niz riječi: sanskrtski ayas 'kovina, željezo', latinski aes 'bronca', staronordijski eir 'bronca, bakar' i engleski ore 'ruda'. Opće­ nito se smatralo da je temeljno značenje te riječi bilo 'bakar', a da su značenja 'bronca' i 'željezo' kasniji semantički razvoj. Iako vremenski okvir koji obuhvaća indoeuropski prajezik svakako isključuje 'željezo', 'bronca' nije nužno isključena kao izvorno značenje te riječi. Međutim, odsutnost ijedne zajedničke riječi za kositar u indoeuropskim jezicima mogla bi podupirati isključivanje bronce iz indoeuropske kulture. Na­ ravno, to je slučaj samo ako indoeuropski *heyes nije označivao uvezenu broncu, dok je tehnika njezine proizvodnje govornicima prajezika bila nepoznata. Poznata je također i druga riječ za bakar, za koju se čini da je povezana s praindoeuropskim korijenom ^ p u d h - 'crven', no u tom je slučaju njezina sličnost sa sumerskim urud 'bakar' dovela do mnogih ići', i time pokazuje daje ta riječ izvorno označivala skupinu u pokretu (usp. engleski gang 'banda' od zastarjeloga glagola gang'iti'), atekjenaknadno prenesena na stvarno naselje klana ili obitelji (1977,96 - 99).

154

PRA IN D O E U RO PSK A KULTURA

spekulacija o kulturnim odnosima između Indoeuropljana i Sumerana, možda preko nekoga posrednika. Na kraju, srodne riječi za brus na sanskrtu, grčkom i germanskom također upućuju na to da su se kovine upotrebljavale u praindoeuropskoj zajednici. Postoje dvije mogućnosti u vezi s dragocjenim kovinama, no obje su manje pouzdane zato što su izvedene iz korijena koji su tako plodni i očiti da ne možemo biti sigurni da se ne radi o neovisnim tvorbama, umjesto o ostatcima naslijeđene riječi. Primjerice, zlato je blisko pove­ zano s riječima koje znače 'sjajno' ili 'žuto', dok je riječ za srebro očito izvedena iz riječi za 'bijelo'. Teško je biti posve siguran glede tih kovi­ na, premda se može prilično čvrsto tvrditi daje praindoeuropska za­ jednica poznavala srebro. Već smo vidjeli da su Indoeuropljani poznavali sekundarne tehnologi­ je povezane s ratarstvom i uzgojem stoke. Svakako ima dovoljno svje­ dočanstava što upućuju na šivanje, pletenje i tkanje vune. Osim vune, Indoeuropljani su poznavali konoplju, a većina europskih jezika dije­ li riječ za lan ili laneno platno. Lingvističko svjedočanstvo malo nam govori o izgledu praindoeuropske odjeće (*wes~), osim da se najstarijim Indoeuropljanima može pripisati riječ za pojas (*yeh3s-). Mljevenje žita i uprezanje životinja za vuču očiti su u podudarnosti sanskrtskoga yugam 'jaram', grčkoga zugon, latinskoga jugum, engleskoga yoke i drugih srodnica. Indijske i grčke podudarnosti jasno upućuju na upregnut par životinja. Možda se radi o plugu ili, što je s kulturnopovijesne točke gledišta još zanimljivije, o vozilima s kotačima. Jedno od zamjetnijih područja praindoeuropskoga leksika jest ono ko­ je se odnosi na nazivlje povezano s kolima. Ono obuhvaća nekoliko ri­ ječi za kotač, kao i riječi za osovinu i glavčinu kotača. Osim tih općih termina bespomoćni smo u pokušajima da otkrijemo precizniju sliku konstrukcije ili izgleda indoeuropskih kola ili kočija. Međutim, kao što ćemo poslije vidjeti, samo postojanje tih kola veoma je važno kul­ turno obilježje27. 27 Renfrew (1987,86) odbacuje upotrebu lingvističke paleontologije u rekonstrukciji kulturnih predmeta poput vozila s kotačima u indoeuropskom prajeziku. On piše: »Svakako je zanimljiva okolnost da je sanskrtska riječ za 'kola', ratha, prema kompetentnim lingvistima srodna s latinskom riječi za 'kotač', rota, i to zahtijeva povijesno objašnjenje. No odatle je daleka teza da su neki hipotetski Praindoeuropljani upotrebljavali bojna kola s kotačima (ili čak obična kola s kotačima) u svojoj iskonskoj pradomovini.« Isključivanje takvih kasnih kulturnih termina nužno je jer Renfrevvova hipoteza traži od nas da »protegnemo« Indoeuropljane oko 3000 godina

155

PR A IN D O E U R O PSK A KULTURA

PR AINDOEUROPSKA KULTURA

Osim kopnenog prijevoza, postoji i jasan niz srodnica koje naznaču­ ju postojanje praindoeuropskoga *nehus camac, sanskrtski nau, grčki naus, latinski navis itd. Sredstva za njegovo pokretanje ograničena su na niz srodnica koje označuju vesla. S obzirom na praindoeuropsko oružje, najjednoznačnije rekonstrukci­ je tiču se luka, žice na luku i strijele, što sve potvrđuje da su se barem predci Grka i Indoiranaca koristili lukom i strijelom. Ubodno oružje, poput bodeža, pretpostavlja se na temelju srodnica sanskrtski asis 'mač' i latinski ensis 'mač'. I tu se suočavamo sa značenjima koja su, čini se, prenedavna da bismo ih projicirali u praindoeuropsku zajednicu, a tre­ ća srodnica, palajski hasira-, vjerojatno je značila ’bodez. Na kraju, mogli bismo očekivati da će nam Inđoeuropljani ostaviti bo­ lje svjedočanstvo o riječi za sjekiru. Kako sada stvari stoje, poznata su tri različita naziva s različitim stupnjem kontroverznosti. Tamaz Gamqrelidze i Vjačeslav Vs. Ivanov navode usporedbu hetitskoga ateš-, staroengleskoga adesa i, možda, sanskrtskoga -adhiti, što sve znači 'sje­ kira. Poznata je i podudarnost između grčkoga pelekus i sanskrtskoga paras'u-, što se tradicionalno uspoređuje s 2kzd$)dm pillakku-. Akadska riječ zapravo znači 'vreteno' ili 'šiljak'. Ta je riječ vjerojatno posuđenica u grčkome i indoiranskome iz nekoga stranog izvora. Sve u njezinoj strukturi upućuje na zaključak da to nije domaća indoeuropska riječ. Posljednji termin predstavlja zagonetni niz srodnica povezanih s indo­ europskim *h2ekmon. Taje riječ zagonetna jer znači i 'kamen' (i 'malj') i 'nebo'. Hans Reichelt pokušao je objasniti to dvostruko značenje tako daje pretpostavio indoeuropsko vjerovanje u nebo kao kameni svod. U novije je vrijeme J. Peter Maher pošao od početnoga korijena *b/k- koji je značio oštar' te pretpostavio da je riječ izvorno označivala neki oštri

prije najranijeg svjedočanstva za vozila s kotačima. Treba zapamtiti d aje riječ rothp/eha, l-oja je gore navedena, zabilježena u indoiranskome, italskome, aibanskome, keltskome, baltijskome i germanskome. Druga srodna riječ za 'kotač/kola' {‘ ICek^ćm) poznata je u keltskome, germanskome, baltijskome, slavenskome, toharskome, indoiranskome, grčkome i frigijskome, a treća je još posvjedočena u hetitskome i toharskome. Treća riječ (*hm wrgis) upućuje na značenje 'kcrtač' u hetitskom e: toharskome, dok se dhroghćs 'kotač' nalazi u keltskome, grčkome i armenskome. Riječ (*hm eibjis) za m otku na kolima poznata je u hetitskome, indijskome, grčkome i slavenskome. Orma je poznata u hetitskome i sanskrtu, osovina je zabilježena u indijskome, grčkome, latinskome, keltskome, baltijskome, slavenskome, germanskome i toharskome. Riječ za jaram [*yugdm), što se obično veže za vuču u paru, posvjedočena je u hetitskome, indijskome, grčkome, latinskome, germanskome; ba tijskome, slavenskome, keltskome i armenskome. Glagol koji znači vožnju ili putovanje u kolima posvjedočen je u indijskome, iranskome, grčkome, itals