Mali pčelarski priručnik za neznalice i pčelarske sveznalice.pdf

2013

Datum zadnje izmjene: ponedjeljak, 30. rujan 2013

Mali Pčelarski Priručnik za Neznalice i Pčelarske Sveznalice PDF verzija

Sadržaj Naslov:

Stranica:

Sadržaj ............................................................................................................................................. 2

I. Uvod ........................................................................................................................................ 3 Povijest pčelarstva ...................................................................................................................... 5 Život medonosnih pčela ............................................................................................................. 8 Pčelariti ili ne pčelariti? .............................................................................................................. 9 Odabir i smještaj košnica ......................................................................................................... 11 Pčelarska oprema...................................................................................................................... 16 Vrste pčela ................................................................................................................................ 17 Uzgoj pčelinjih matica ............................................................................................................. 20 Bolesti, nametnici i lječenje ..................................................................................................... 23 Vrste pčelinjaka ........................................................................................................................ 34 Vrste košnica ............................................................................................................................ 41 Pčelinje ispaše i pčelarski poslovi ............................................................................................ 47 Okvirni radovi po mjesecima unutar pčelinjaka....................................................................... 47 Male pčelarske inovacije .......................................................................................................... 71 Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“ u košnici tijekom klupka? ...................................... 74 Povijest meda u ljudskoj prehrani ............................................................................................ 77 Vrste meda i osnovna svojstva ................................................................................................. 77 Najčešće postavljana pitanja i odgovori ................................................................................... 79 Reference - korištena literatura ................................................................................................ 81 U izradi pčelarske knjige za neznalice i pčelarske sveznalice su sudjelovali: ......................... 81 Pčelarski rječnik ....................................................................................................................... 81 Cijena i uvjeti distribucije ........................................................................................................ 86

2

I. Uvod

S

ve su stručne knjige u pčelarstvu više-manje slične ili jednake. Ova se razlikuje od već objavljenih u nekoliko stvari, Kao prvo ovu knjigu, priručnik, napisali su članovi

pčelarskog foruma udruga pčelara Čmela, Pčelar i Pčelarstvo

OnLine

http://forum/pcelarstvo.hr

radi

lakšeg upoznavanja mladih pčelara sa tajnama pčelarskog svijeta. Knjiga će biti podijeljenja u više poglavlja u kojima će biti navedena iskustva pčelara tokom njihovih početaka, odnosno njihovi savjeti te odgovori na najčeće postavljena pitanja. Ova besplatna knjiga pisana svima razumljivim jezikom također ima namjenu olakšavanja mladim pčelarima oko širokog opusa literature, pa će s toga biti navedena sva literatura koju vrijedi pročitati, da bi se „lutanje“ smanjilo na najmanju moguću mjeru. Jedan od imperativa ove knjige jeste, jednostavnost pisanja. Mnoge do sada objavljene stručne knjige pčelarske tematike

„teške“ su za čitanje, posebno „neznalicama“ odnosno početnicima jer se

prenatrpane tekstom prepunim teških stručnih izraza, s malo ili nimalo fotografija, pa će s toga ovu knjigu svi sudionici u izradi popratiti sa što kvalitetnijim fotografijama koji će uz čitke sadržaje biti dostupniji i razumljiviji. Osim lakšeg čitanja samo pridržavanje savjeta trebalo bi pridonjeti uštedi vašeg dragocjenog vremena pa time dakle i novca. Nadamo se da ćete uživati u čitanju ove knjige, kao što pčele uživaju u medu. Čitanje ove kao i svake pčelarske knjige može izazvati poznatu „ovisnost“ o pčelama i pčelarstvu pa se prije početka temeljitijeg proučavanja posavjetujte na forumu http://forum/pcelarstvo.hr sa pčelarima sudionicima same izrade jer medicina za ovu u svijetu prepoznatu ovisnost nema nikakva rješenja. Naiđete li na vama nepoznat pojam unutar ove knjige predvidjeli smo uz najčešće postavljena pitanja sa pripadajućim odgovorima i mali pčelarski rječnik sa osnovnim korištenim pčelarskim pojmovima u regiji te kratkim pojašnjenjima te njihov naziv na engleskom jeziku.

3

Pčelarstvo je srećom odnedavno ponovno postalo popularan hobi i zanimacija, nakon što bilježi pad popularnosti i starenje populacije više od pola stoljeća. Pčele su se u vijestima pojavljivale uglavnom iz nekoliko razloga, najčešće loših i nepopularnih: nestanak zajednica, pesticidi i trovanje, parazitske grinje, rojenje. Sve su te vijesti izgleda jače probudile ćelju ljudi da pomognu ostanku i očuvanju jedne od ključnih vrsti na zemlji po pitanju opstanka i napredka. Pčele

nitko

usprkos

svakodnevnom

tisućljetnom istraživanju ne shvaća u potpunosti. Ti su mali kukci/insekti od pamtivjeka prisutni među ljudima, kroz stoljeće su se njima bavili ljudi treće životne dobi. Te čudne kutije pune pčela slovili susve donedavno kao nepoželjni susjedi, no trend se osvješćivanjem i upoznavanjem mijenja, kako kod nas tako u regili pa i svijetu. Sve se više mlađih uzrasta bavi pčelama, sve više žena privlači ideja kako se tim zanimljivim i neobičnim hobijem koji povremeno donese i neku direktnu korist može sudjelovati u spašavanju bioraznolikosti vlastitog okoliša ali i svijeta. Jer je navodno još Albert Einstein rekao:

Neki tvrde da se za malo uložena novca može dobiti

"čovjeku ostalo samo četiri godine života".

malo znanja, to provode u djelo distribucijom skupe i većini

nerazumljive

literature.

Forsiraju

skupe

pčelarske škole koje se oslanjaju isključivo na njihovu

Neki preporučaju za spas pčela izbjegavnje

literaturu kako bi dopunili svoj kućni budžet kroz

meda, pčelinjeg voska, propolisa, matične

autorstvo ili proviziju. Mi smo ovdje pokušali bez

mliječi i ostalih proizvoda koji se dobivaju od

ikakva novca dobiti „više od malo“ pružiti budućim i

pčelarstva i pčela. Preporučaju se zamjenski

sadašnjim pčelarima ali i „medoljupcima“ nešto što im

proizvodi kao „spas za pčele“ što je prije svega

je do sada bilo ili nedostupno ili potpuno nerazumljivo. Nadamo se da je ovo štivo osim što je besplatno svima

pomalo smješno i sasvim pogrešno tumačenje

razumljivo i čitko. Ukoliko nije javite nam da ga

koje su osmislili ljudi koji kad čuju zujanje

dopunimo ovo je prvo pomalo još „sramežljivo“

odmah posežu za nečim kako bi ga spriječili.

izdanje.

Spas medonosnih pčela danšnjice ne leži u zabrani „krađe meda“ već obrnuto. Što se više budu proizvodi pčela konzumirali tim će više ljudi, poput pčelara, brinuti da pčelama bude dobro i ugodno. Dio baveći se uzgojem dio kroz podršku onima koji ih uzgajaju kupnjom proizvoda i razumjevanjem. 4

Ova knjiga nastavlja proces usavršavanja uzgoja pčela na malo drugačiji način, drugačijim pristupom u kojem autori – pčelari

Neke od zanimljivih činjenice

iz prve ruke prenose svoje saznanja bilo da su ona stečena čitajući i upijajuči bilo ona vlastita koja su dobili osmatrajući svoje pčele i bilježeći svoj rad.

Povijest pčelarstva

P

rema pećinskim crtežima na području današnje Španjolske već se 10 tisuća godina prije Krista kod ljudi bilježi interes za pčele i pčelarstvo. Tada se naravno ono svodilo isključivo na pronalazak pčelinje zajednice i krađe meda a ne o nekom organiziranom pčelarstvu i uzgoju pčela kao što je to slučaj u pčelarstvu danas.

Shamsh-res-usur, governer of Mari and Suhi, attitude prikazuje molitvu pred Bogovima (Adad and Ishtar).

Kako su pčele i tada bile zaštitnički nastrojene prema obrani svoje zajednice čovjek je bio prisiljen vremenom naučiti izrađivati i upotrebljavati najrazličitija pomagala. Time je nesvjesno zakoračio u svijet pčela u kojem kada se počne nema povratka.

Osim što je otkrio da mu dim pomaže, uočio je i činjenicu kako se uznemirene pčele nakon završetka te krađe i borbe

Pčelinji vosak ima E-broj : E901U Za proizvodnju 1 kilograma meda, pčele moraju posjetiti ovisno o vrsti i do 2.000.000 cvijetova! Znanstvenici smatraju kako su pčele i biljke cvjetnice evoluirale još u razdoblju krede, posljednjeg razdoblja u mezozoiku, koje je trajalo od 145.5 do 65.5 milijuna godina prije nove ere prije dakle oko 140 milijuna godina. Cvijeće, u samom početku malobrojno, postaje sve raznovrsnije i brojnije. Priroda se mijenja, što utječe i na prehranu životinja. Pčele ne čuju tj. nemaju razvijeno osjetilo sluha, uz razvijene osobine očiju pomoću kojih uspješno raspoznaju boje, pčele su uspjele razviti izvanredno osjetilo njuha, razvile su sposobnost raspoznavanja i najfinijih vibracija u svojoj okolini. Pčela radilica u sezoni živi 3045 dana Matica živi i do sedam godina a dnevno izlegne jajašaca do tri svoje težine Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina. Med pčele medarice jedna od najsigurnijih hrana – većina opasnih bakterija uopće ne mogu živjeti u medu U kilogramu prirodnog roja ima približno 7-10 tisuća radilica Od cca 20.000 poznatih vrsta pčela, samo njih otprilike desetak vrsti proizvodi med Svaki treći zalogaj kojeg konzumiramo u svojoj prehrani ovisan je o pčeli Med u zatvorenim teglicama pronađen je u Tutankamonovoj faraonskoj grobnici Slonovi se boje zvuka koji proizvodi pčela. Kada čuju taj zvuk ne samo da bježe od zujanja pčela, već proizvode specifične zvukove uz otresanje glavama kada čuju pčelu Najmanja pčela na svijetu je patuljasta pčela (Trigona minima). Dugačka je oko 2,1 mm Najveća je pčela 5Megachile pluto koja može narasti do dužine od 39 mm

vaćaju u nastambu te popravljajući nastalu štetu proizvode novi med.

Kroz mnogo stoljeća borbe s pčelama u prirodi i krađe prije svega meda, postepeno je naučio kako premjestiti cijele zajednice u svoju blizinu, u šuplja stabla, kako bi mu izvori eda bili što dostupniji.

U nekadašnjim je nepreglednim i raznolikim šumama medonosna pčela imala stanište oko kojeg je hrane i to one raznolike za nju bilo u izobilju. Postupnim krčenjem šuma u prošlosti čime se oslobađao teren za razvoj sve suvremenije poljoprivrede pčele ne samo da su gubile prirodna staništa već im je time i nektarna paša postala drugačija. Osim toga ljudi su naučili kako mogu pčele približiti svojim novim poljoprivrednim imanjima. U startu su naravno oponašali ili preuzimali kompletna staništa koja su vidjeli u prirodi. Na područjima bogaim šumama pčele su se držale u deblima, na područjima poput Brača i Hvara gdje šuma nema držale su se pčele u kamenim šupljinama ili košnicama od kamena. U Sudanu, Egiptu, Palestini i ostalim zemljama Male Azije, gdje također šuma nije bilo pa ni kamenih pećina, pčele su živjele unutar zemljanih udubina. Tamo su prvi oblici košnica rađeni također od zemlje koju su imali odnosno ilovače.

Slika:Christian Vöhringer – Pieter Bruegel. 1525/30-1569 Tandem Verlag 2007

Kada Europa krajem 18. stoljeća doseže manofakturnu proizvodnju i jači industrijski razvoj i kada je med još uvijek vrlo tražena i skupa roba roba pčelarstvo se počelo postepeno sve više razvijati. Tadašnji su vladri tražili da se pčelarstvo što više širi i da se uzgojem pčela bavi što veći krug ljudi jer je med i proizvodi medonosnih pčela osim što su bili lako dostupno sladilo bili su i dostupna prehrandbena namirnica, naroodni ljek i slično. Austrijska carica iz tog 6

vremena Marija Terezija donosi i danas nerjetko u pčelarskim krugovima spominjan i poznat „Patent o pčelarstvu“. je poznati »Patent opčelarstvu«.

Nešto kasnije u 19. stoljeću dolazi do otkrića košnica sa pokretnim saćem i od tog datuma pčelarstvo postaje sve modernije i savršenije nalik na ovo današnje. Ne treba zaboraviti činjenicu kako od direktne u medu i proizvodima pčelarstvo ruža i onu indirektnu, još vrijedniju, koju dobivamo time što pčele svojim marljivim oprašivanjem poljoprivrednih kultura povećavaju prinos i održavaju biološku ravnotežu okoliša. U nekim zemljama pojedini su pčelinjaci oformljeni kako bi prvenstveno služili za oprašivanje raznih poljokultura, a med, propolis i ostalo se dobivaju samo kao usputni neizbježni proizvod.

Poljoprivrednici tamo plaćaju pčelarima da u vrijeme cvatnje dosele svoje pčele na plantaže da bi oprašivanje i oplodnja kultura bila što bolja i kvalitetnija, osim toga doseljavanjem pčela smajuje se potreba za po zdravlje ljudi štetnim tretmanima.

I dan danas cijelo područje kako uže tako i šire Europe, pa time dakle i naše regije ima dobre uvjete za bavljenjem pčelarstvom. Geografskoi smještaj, klimatski uvjeti te raznovrsnost biljaka uz vrlo malo monokultura cijela regija uključujući i Hrvatsku ima odlične uvjete za pčelarstvo od bilo koje druge u Evropi. Međutim pčelarstvom se uglavnom, uz manje iznimke, bave ljudi treće životne dobi kojima je to usputan posao odnosno hobi koji im dopunjuje kućni proračun.

Na taj način pčelarstvo kao poljoprivredna grana ne može postati rentabilan posao. No nije samo ovdje takav omjer profesionalnih i hobi pčelara. U svjetskim razmjerima prema nekim podacima 85-90% pčelara spada u hobi djelatnost koja se podrazumjeva do najviše 150 pčelinjih zajednica po domaćinstvu. Omjer odgovara 7

otprilike omjeru seleće-stacionirano, pa možemo zaključiti kako je seleće pčelarstvo nešto manje zastupljeno no profitabilnije što je i razumljivo jer koristi više medonosnih resursa od stacioniranih pčelinjaka.

Osim idealnih uvjeta treba imati na umu kako je u pčelarstvu vrlo teško doći do kvalitetne i educirane radne snage. Kako jedna osoba ili jedna obitelj ima ograničene resurse bez zaposljenja sezonske radne snage rentabilnost se smanjuje i zbog te činjenice. O stalno zaposlenoj radnoj snazi u pčelarstvu naše regije ne treba ni govoriti. Djelomično je uzrok poznat, mali broj pčelinjaka dovoljno velikih sa dovoljnom količinom proizvoda tijekom cijele sezone, te naravno uspješnom prodajom istih, a koji si mogu priuštiti takve izdatke.

Pčelarenje stacioniranim pčelinjacima, bez selidbe uz rijetke iznimke, je u regiji kojoj pripada Republika Hrvatska bilo je oduvjek, uz neke iznimke, i ostat će prije svega jedno od ljepših korisnijih ljudskih hobi zanimacija koje koliko toliko donose i određene prihode.

Sistematika pčela: Koljeno: člankonošci (Arthropoda) Razred: kukci (Insecta) Red: opnokrilci (Hymenoptera) Porodica: pčele (Apidae)

Život medonosnih pčela Povijest, preci i postanak

Potporodica: društvene pčele (Apinae) Rod: pčele (Apis L.) Vrsta: medonosna pčela (Mellifica L.) Podvrsta: tamna pčela (Apis Mellifica Mellifica L.) od bumbara, stršljena, solitarnih Rasa: Kranjska pčelaa razliku (Apis Mellifica var. Carnica)

Z

pčela i osa medonosne vrste pčela žive u trajnim kolonijama / zajednicama koje se

s vremena na vrijeme dijele. Nekad su stari Egipćani, Grci i Rimljani držali pčele zbog dobivanja meda. Tada je postojao takozvani "Lov na pčele" po tadašnjim prostranim šumama u čijim

Slika prikazuje vrstu pčela unutar jedne zajednice:

su stablima prebivale pčele. Tijekom vremena

Trut, matica i radilica

ljudi su uočili kako je bolje med uzimati u jesen za razliku od uzimanja meda u ljeto.

8

Porodica medonosnih vrsta pčela nosi zajedničko porijeklo s osama koje su nekad bile pljačkaški nastrojeni mesožderi. Znanost koja se bavi razvojem živih bića uči nas da sva živa bića imaju zajedničko podrijetlo i da su se tijekom vremena mijenjala odnosno razvijala, napredovala ili propadala. Stvarno biološko podrijetlo pčele je mnogo starije od ljudskog, ta se mala vrsta iz reda opnokrilaca suprotstavljala i prilagođavala najrazličitijim utjecajima i promjenama klime. Pčela kao opnokrilac vuče zajedničko podrijetlo s osama, u to su se vrijeme pčele kao insekti - mesožderi teško hranile pa su s vremenom počele posjećivati cvijeće i nakon određenog perioda u potpunosti su prešle na prehranu nektarom i peludi. To se desilo prije više od 80.000 godina. Daljnji se razvoj pčele može pratiti promatrajući stupanj razvoja današnjih pčela samica, solitarnih pčela koje su ostale na nižem odnosno najnižem stupnju razvoja. One ne dočekuju svoje potomstvo kao današnje medonosne vrste pčela već prije toga umru od iscrpljenosti. Nakon što tadašnje pčele počinju zajednički bušiti cjevčice jednu do druge koje im služe za polaganje jajašaca, dolazi do grupiranja stanica, a rezultira većom plodnošću ženki. Razvoj legla se ubrzava te tijekom određenog perioda po prvi puta dolazi do susreta ženke i njenog pomlatka. To su sami počeci stvaranja pčelinje zajednice koja počinje ličiti na današnje zajednice medonosnih vrsta pčela. Takva tadašnja zajednica je osnova prema kojoj se grade sve hipoteze o nastanku pčelinje kolonije ili pčelinje zajednice.

Pčelariti ili ne pčelariti? Vrste pčelara Većina pčelara danas usmjerena je na proizvodnju pčelinjih proizvoda bilo za daljnu prodanu ili za prodaju na malo. Med je najzastupljeniji proizvod time i najpoznatiji, vrijedna je i cjenjena roba svakog pčelara, međutim ne i najvrijednija ili najcjenjenija. Pčelari orjentirani na bilo koji proizvod pa tako i oni orjentirani na med imaju za cilj držanje jakih i zdravih zajednica na pčelinjaku okruženom brojnim i jakim nektarnim pašama. Oni proizvode i prodaju tek izvađen 9

med na veliko, no nerjetko i med u saću. Pčelari mogu i smiju kao i svi poljoprivrednici prodavati svoje proizvode i na malo, izbjegavajući dilere-brokere-otkupljivače, no velik dio naravno prodaje ide upravo preko otkupljivača. Pčelinji vosak, pelud, matična mliječ i propolis također su iako manje zastupljeni značajan prihod u pčelarstvu. Moderni pčelari vrlo rijetko pčele drže isključivo za proizvodnju voska. Pčelinji vosak se proizcvodi zajedno s medom i nakon određenog vremena odvaja za prodaju. Neki su pčelari orjentirani na proizvodnju matične mliječi, najčešće uzgajivači matica, manje su zastupljeni od onih orjentiranih na med iako je matična mlječ proizvod koji postiže visoke cijene. Po tom pitanju su pčelari iz Tajvana prilično organizirani i proizvode na tone og traženog proizvoda. Neki pčelari, u svijetu više nego kod nas, pružaju uslugu oprašivanja drugim poljoprivrednicima i proizvodi su im samo usputan prihod na koji se ne obaziru. Ove pčelare med za prodaju manje zanima jer prihodi od ugovora za oprašivanje nasada dosežu cifre od stotinu iviše dolara po zajednici. Pčelari premještaju pčele u noćnim satima i dovoze ih na dogovorene lokacije u dogovoreno vrijeme na monokulturnim plantažama. Za usluge oprašivanja pčele se traže na plantažama jabuka, šljiva, badema, dinja, tikvi, trešanja, borovvnica i malina. Uzgajivači matica su pčelari orjentirani na uzgoj matica za druge pčelare. Uzgajivači moraju biti iskusni pčelari sa većim brojem košnica u posjedu koje moraju biti u zdravstvenom i fizičkom pogledu „top“.

Alergije

U

koliko

smatrate

da

možete postati pčelar svejedno da li „hobi“ ili

„profi“, morate biti svjesni da ćete povremeno dobiti i pokoji ubod. To je činjenica kako životna tako i pčelarska. Međutim kada steknete iskustvo

koje

imaju

pčelari,

smanjuju se šanse za učestale

Prokopovych Beekeeping Muzej u Ukrajni nedaleko od 10 Kijeva

ubode dok ćete one preostale jednostavno ignorirati. Svaki pčelinji ubod više ili manje zaboli, no ne zadugo. Otekline su u startu uobičajena pojava, iskustvo koje ćete s vremenom znati ignorirati i koje će postajati sve bezbolnije i bez reakcija. U početku su otekline, svrbež, crvenilo i bol prirodni i normalni ukoliko naravno niste alergični na pčelinji otrov. Neki ljudi su više neki manje alergični na pčelinje ubode, a otekline i ostale reakcije mogu se razlikovati od osobe do osobe. No treba znati kako su one najteže opasne po život prisutne samo kod 1% osoba. Dakle šanse da ste alergični na pčelinji otrov a da to bude opasno po život su male, ako niste sigurni možete se podvrći alergijskom testu u nekoj od medicinskih ustanova vašeg kraja. Iako ima pčelara koji su alergični na ubod pčele, vrlo su rijetki i bave se pčelarstvom na vlastiti rizik, spadate li među te osobe relativno rijetke populacije, ozbiljno razmislite da li se rizik bavljenja ovim hobijem isplati.

Odabir i smještaj košnica

P

rvi važni koraci svakog budućeg pčelara su svakako odabir vrste košnica te uz budući planiran

način pčelarenja odluka o njihovom smještaju. Pčelarstvo i uzgoj pčela je pustolovina koja ima početak ali nema svoj kraj, nekima

ono

postane

profesionalno

zanimanje dok drugima to postane više ili manje unosan hobi. I jednim i drugim uzgajivačima pčela, koje još popularno nazivamo

pčelari,

pčelarstvo

je

cjeloživotna investicija i prihod. 11

Vaš početni odabir smještaja budućih košnica prije svega ovisi o samom odabiru vrste košnica i načina na koji ćete pčelariti. Pčelarstvo je u mnogim segmentima vrlo neobična grana poljoprivrede u kojoj poljoprivrednik – pčelar ne mora nužno posjedovati poljoprivredno zemljište.

Pčelinjak je mjesto na kojem su smještene košnice sa pčelama. Razlikujemo nekoliko vrsta pčelinjaka prema načinu pčelarenja, to su seleći

Kod, nakon odluke o bavljenju uzgojem pčela i proizvodnjom pčelinjih proizvoda svaki bi pčelar trebao nekoliko puta pročitati

ili stacionirani, a također ih razlikujemo prema tehnologiji

konvencionalne

i

ekološke

pčelinjake.

ovu jedinstvenu knjigu – priručnik koju su volonterski zajedničkim snagama u cilju savladavanja početničkih koraka, ali i kao podsjetnik – informator svim postojećim pčelarima. Na samom početku prije punjenja košnica pčelama, a nakon odluke kojim ćemo se načinom pčelarenja baviti te kojom vrstom košnica počinje priprema terena ili nabavka vozila za prijevoz vaših košnica. Objekt i mjesto na kojem se obavlja pčelarska proizvodnja, proizvodnja meda i ostalih proizvoda, uzgoj pčela i slično nazivamo pčelinjak. On prije svega mora zadovoljavati uvijetima koji su predviđeni Zakonom i raznim podzakonskim aktima pojedine zemlje, ali i ponajprije uvijetima koji se prije svega odnose na pčele i njihove prirodne kroz tisućljetnu prilagodbu nasljeđene osobine. Kao što već znamo za razliku od njihovih bližih ili daljih rođaka poput bumbara i osa, medonosne pčele kojima pčelarimo žive u trajnim zajednicama.

Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti tijekom

Kod izgradnje ili renoviranja starog

godine pod stalnom kontrolom nadzorne stanice.

nasljeđenog ili kupljenog pčelinjaka

Košnica

prirodnih

vlasnik prije svega treba voditi

materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak

računa o minimalno tehnološkim

dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara

uvijetima proizvodnje. Ona treba biti

(tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele

bliska

proizvele što kvalitetniji med.

postupcima

treba

biti

izrađena

od

ekološkim

zadovoljiti

te

načelima imati

osnovne

i

odnosno zootehničke

uvijete koje su propisane unutar Pravilnika i Zakona pojedine države. U Republici Hrvatskoj svi postojeći i novopodignuti objekti namjenjeni za potrebe pčelarske proizvodnje trebaju biti evidentirani u upisnik koji vodi Hrvatska poljoprivredna agencija. 12

Upisnik se ažurira jednom godišnje preko postojećih pčelarskih udruga neovisno o tome da li je ili nije pojedini pčelar član neke od udruga registriranih u njegovoj državi. Prilikom nove izgradnje pčelinjaka i pratećih objekata treba prije početka provjeriti sve zakonske obveze za podizanje pratećih objekata. Za smještaj samo pčelinjaka najčešće nisu potrebne nikakve posebne dozvole, no kod pratećih objekata može ovisno o namjeni i veličini biti potrebno pribaviti i poneki papir kako bi objekt mogao biti izgrađen. Kod podizanja i planiranja smještanja košnica za pčele treba prije svega voditi računa o budućoj veličini pčelinjaka i broju

košnica.

Kod

podizanja

eko

pčelinjaka treba dodatno voditi računa da li područje ispunjava zadane uvjete za eko pčelarsku proizvodnju kako se ne bi desilo da se nakon početnih ulaganja ustanovi nemogućnost dobivanja eko certifikata. Također ukoliko će unutar objekta biti sagrađena puniona nakon završetka gradnje treba obaviti i registraciju tog objekta za punjenje meda. Za pčelare koji svoje proizvode prodaju isključivo na kućnom pragu, dakle ne prodaju med na sajmovima i tržnicama (otvorenim prostorima) diljem države registracija objekta za punjenje meda nije potrebna. Život pčela kao što nam je poznato vrlo je usko povezan sa životom okolnog bilja. Kako sve biljke ne mede jednako, neke luče vrlo mnogo nektara, druge mede malo ili gotovo nimalo kod smještaja pčelinjaka i njegove kolike tolike isplativosti tijekom godine treba i o tome voditi računa. Za pčelinjak unutar kojeg su košnice postavljene slobodno u prirodi pod vedrim nebom (LR, DB i sl), te svaka pojedina košnica ima vlastiti krov i stoji nezavisno od drugih, potrebno je osigurati više prostora nego za paviljon (vidi slika u uvodu teksta) u kojem su košnice postavljene tijesno jedna do druge. Mnogi pčelari koji primjerice nemaju dovoljno zemljišta radije pčelare košnicama koje mogu stisnuti što bliže jednu uz drugu poput primjerice AŽ košnica, samo kako bi im zauzele što 13

manje mjesta. Ovi drugi koji pčelare nastavljačama, u stacioniranom pčelarstvu, ili imaju sasvim dovoljno zemljišta za smještaj tih košnica ili zemljište ili dio zemljišne cjeline dobe na korištenje – smještaj košnica ili u ga uzmu najam. Sve to ipak prije svega više prije svega ovisi o navikama pčelara nego o samim mogućnostima. No bez obzira na taj odabir dobro je pčelinjak kakav god on bio ograditi tako da do košnica ne mogu domaće ili divlje životinje. Na taj se način prije svega preventivno spriječavaju moguće štete i nesretni slučajevi. Treba voditi računa i o

pristupu pčelinjaku automobilom ili

kamionom u slučajevima kada bude trebalo nešto dovesti odnosno odvesti sa pčelinjaka. Idealne su za tu namjenu žičane ograde uz koje se zasadi živica. Samu živu ogradu valja njegovati na način da se na onim stranama koje su prirodno izloženije jakim vjetrovima pušta nešto viša, a na onim gdje nema naleta vjetrova se ostavi nešto niža. U područjima uz dalmaciju u tu svrhu mogu se podignuti i takozvani „suhozidi“ odnosno kamene ograde ili u šumovito brdskim predjelima sa drvenim ogradama što pčelinjak dodatno prilagođava prirodnom okolišu.

Odabir košnice

O

dabir košnice kojom će pčelar u budućnosti pčelariti važan je u najmanju ruku kao i odabir mjesa za pčelinjak ako ne i važniji. Lokaciju pčelinjak ukaže li se potreba za time s vremenom možemo zamjeniti daleko lakše i bezbolnije nego nakon

određenog niza godina zamjeniti vrstu košnice nekom drugom. Jasno to vrijedi za one slučajeve i situacije

kada

pčelar

pčelari

racionalno, a ne stihijski ne vodeći računa o troškovima. Neki

se

pčelari

samogradnju imaju

odluče

košnica,

osnovnog

na

ukoliko

stolarskog

predznanja, strpljenja i ukoliko postoje preduvijeti to nije loša opcija ne ne nužno uvijek i najpovoljnija. Da bi se dobila racionalna cijena po košnici koju postižu osobe koje imaju proizvodne hale u kojima

14

proizvode na tisuće košnica treba imati i cijenu repromaterijala koju postižu specijalizirane radionice, a to je s minimalnim količinama teško ostvarivo no ne uvjek i nemoguće.

Smještaj pčelinjaka

O

dabir terena kod stacioniranih pčelinjaka treba ličiti pripremi bavljenja sadnjom nekih poljoprivrednih kultura. Teren za smještaj vašeg budućeg pčelinjaka mora imati i dovoljno sunca i dovoljno hladovine tijekom dana, mora biti suh ali opet ne

presuh te ne bi smio biti na mogućem plavnom području. Dok kod selećeg pčelinjaka sam raspored ovisi o vrsti košnica i vrsti samog prijevoznog sredstva za seljenje, kod stacioniranog postoji nekoliko uobičajenih načina rasporeda košnica (nastavljača najčešće) koje se ne nalaze u paviljonima već na otvorenom što im omogućuje sama konstrukcija. Skica ispod prikazuje nekoliko preporučljivih načina rasporeda samih košnica unutar stacioniranog pčelinjaka. Naravno mogu se ovisno o broju košnica kombinirati sve ali i samo jedna od prikazanih opcija.

15

Pčelarska oprema

O

s novna pčelarska oprema i pribor početnicima su vrlo često jajveći misterij. Što i

gdje kupiti, što kupiti odmah što kasnije? Pčelarska se oprema ne sastoji samo od odjela i košnice kao što neki misle. Cijeli je niz dodataka – pčelarskih pomagala danas

dostupan

u

specijaliziranim

trgovinama. Nabrojimo nekoliko osnovne opreme koju bi trebao imati svaki pčelar ez obzira na broj košnica: Pčelarsko odjelo ili pčelarska jakna, pčelarski šešir, rukavice, pčelarska kliješta i dlijeto, dimilica, vilica za otklapanje saća, pčelarski nož i materijal za dimilicu. Uz košnice i pčele to je oprema koja se koristi svakodnevno.

Pčelarska jakna ili pčelarsko odjelo: Pčelarsko odjelo ili kao prihvatljivo alternativno rješenje pčelarska jakna predstavljaju radnu odjeću svakog pčelara, bez obzira da li se radi o hobi ili profesionalnom pčelaru. Cilj pčelarskog odjela ili jakne je da vas prije svega štiti od neželjenih uboda pčela te da naravno štiti vašu svakodnevnu odjeću od oštećenja ili prljanja.

Pčelarski šešir je neizostavan dio pčelarske opreme i prisutan unutar svakog hobi ili profi pčelinjaka.

Pčelarske rukavice neizostavna pčelarska oprema te poput pčelarskog šešira oprema koja se kupuje paralelno s pčelarskim košnicama.

Pčelarsko dlijeto: Pčelarsko dlijeto je komad metala naoštren za razliku od stolarskog na oba kraja i bez drvene drške. Kraj dlijeta, najčešće samo jedan no mogu biti i oba, savinut je pod kutem 90° što omogućuje odvajanje propoliziranih

16

nastavaka i okvira. S njime se skidaju i voštani zaperci na okvirima, stružu se okviri te ostali dijelovi košnice.

Pčelarski nož: Naprava nalik na dugačak nož, koja osim "običnog" može dodatno imati i strujni ili parni grijač oštrice. Služi za uklanjanje voštanih poklopaca poklopljenog zrelog meda prije vrcanja ili vađenja meda na neki drugi način.

Pčelarska dimilica: Naprava sa mjehom koju pčelari koriste za proizvodnju gustog dima za umirivanje pčelinje zajednice kako bi sa njom mogli lakše raditi prilikom pregleda.

Vrste pčela Porijeklo pčela: O porijeklu pčela postoji nekoliko teorija: Jugoistočna Azija – kako se pčele roda Apis, Apis dorsata, Apis indica, Apis florea nalaze na tlu Azije vjeruje se da se njihovo porijeklo također nalazi u tom dijelu svijeta. Srednja Europa – nekad u vrijeme tropske klime bili su najpogodniji uvjeti za razvoj i prilagodbu. U ovom su dijelu nađeni i najstariji oblici. Bazen istočnog Sredozemnog mora – današnje su vrste nastale u vrijeme ledenog doba, a kada su se vremenske prilike popravile pčele su mogle nastaniti i Srednju Europu. Rasprostranjenost pčela: Apis Melifica - cijelo područje Europe, Azija i Afrika bez južnog i jugoistočnog dijela Apis indica, Apis Dorsata, Apis florea – južna i istočna Azija. U Americi, Australiji i Sibiru nije bilo ni jedne vrste pčela roda Apis. Rase pčela koje poznajemo dijele se na: 17

Europske Tamna europska pčela (Apis mellifera var. mellifera) ili crna, Njemačka pčela. Talijanska pčela (Apis mellifera var. ligustica) Kranjska pčela (Apis mellifera var. carnica) U cijelom je području naše regije zastupljena Kranjska pčela, a neki je nazivaju i prema boji – siva, čija je postojbina područje današnje države Slovenije. Postoje razni opisani oblici te male medonosne vrste pčele koju svi pokušaju „svojatati“ kao da se radi o automobilu, kolaču ili kobasici, pa tako poznajemo kranjsku pčelu kao banatsku, hrvatsku, sivku, makedonsku ili karpatsku. Iako je tijelo te pčele crno obraslo je sivosrebrnim dlačicama pa je nešto svjetlija od europske tamne pčele. Osim po boji ta se pčela razlikuje i po osobinama tako da ju prati glas naglog i ubrzanog proljetnog razvoja koji doduše u jesenen esto malo oslabi. No zato ima karakteristike dobrog i uspješnog prezimljavanja čak i kod vrlo nepovoljnih vremenskih prilika zbog čega je jedna od traženijih vrsta pčela. Posjeduje prilično jak nagon za rojenjem (dijeljenjem zajednice) što se selektivnim uzgojem više-manje bezuspješno godinama pokušava suzbiti. Na saću pokazuje izuzetnu mirnoću, ne preveliku agresivnost čak je prema nekim autorima pisane literature najmirnijea rasa pčela. Prati je glas slabog sakupljanja propolisa, no matica kranjske pčele je izuzetno plodna i zajednice imaju ogroman instinkt za sakupljanjem hrane. Kavkaska siva pčela (Apis mellifera var. caucasica) Orijentalne Afričke Kako bi razumjeli rase i vrste pčela moramo razumjeti i geografski položaj njihovih staništa. Tako su oko današnjih Alpa nastale Talijanske i Kranjske pčele, oko područja Kavkaza, kavkaske dok su ciparske

i

madagaskarske

nastale

na

otocima.

18

Neke poznate vrste pčela kod nas i u svijetu: Buckfast pčela "Melipona anthidioides" ili tropska pčela Afrička pčela Melipona anthidioides Solitarna pčela Znojna pčela Australska pčela Talijanska pčela Parazitska pčela Tamna europska pčela

Danas kako je pčela jedan od interesantnijih i istraživanijih kukaca znamo kako u svijetu postoji gotovo 20.000 poznatih vrsta pčela raspoređenih unutar sedam do devet „obitelji“, iako su mnoge vrste dakle otkrivene i istražene mnogi stvarni broj je vjerojatno nešto veći. One se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike, u svakom staništu na planetu koje sadrži neku od cvjetnica koju je potrebno oprašiti. Pčele su, danas to već svi znaju, na zemlji najbrojniji oprašivači i imaju vrlo važnu ulogu u opskrbi do 85% hrane koju jedemo. Svaki poljoprivrednik ili vrtlar hobista prepoznaje danas njihovu ulogu u procesu proizvodnje hrane. Opstanak gotovo svoh bilja ovisi o oprašivačima pa dakle i o pčelama kao još uvijek najprisutnijoj

i

vrijednoj

vrsti

oprašivača. Pčele ljudi najčešće povezuju sa poznatijim medonosnim vrstama, no nerjetko ih u panici zamjenjuju opasnijim stršljenima ili osama. Strah od pčela , stršljena , osa

i

stršljena je u svijetu vrlo čest i višemanje normalan neki ga nazivaju čak i nagonskim. Mi pčelari znamo

19

da se prije svega kod ljudi radi o strahu od nepoznatog te vrlo često strahu koji se prenosi takoreći iz koljena na koljeno. Mnogi od kupaca pčelinjih proizvoda osjećaju strah te ujedino i poštovanje, pčelari trebaju biti svjesni činjenice da se taj strah nije javio prije nekoliko godina pa prema tome treba imati razumjevanje, uvažavanje te međusobno poštovanje i suosjećanje sa ljudima koji nisu u svakodnevnom kontaktu sa ovim vrijednim letećim insektima. Budući da su medonosne vrste pčela uz ostale oprašivače izuzetno korisne za okoliš u kojem uživamo, živimo i radimo trebamo s razumjevanjem raditi razliku te isticati korisnost svake pojedine vrste uključujući i pčele samice koje ne sakupljaju med kako bi se njime hranile u bezpašno razdoblje no to naravno ne znači da nisu korisne za okoliš. Držati nekoliko košnica unutar svog posjeda radite dobro i sebi i okolišu u kojem živite i radite. Pčele će vas svake godine, budite sigurni u to, ukoliko budete dobro radili nagraditi sa nekoliko kilograma meda.

Kako ne bi ostali samo „držaoci pčela“, supruga

Uzgoj pčelinjih matica

Ljerka i ja odlučili smo se na ciljani uzgoj matica. Razmišljali smo koju metodu ćemo primjeniti. Da li Jenter, Nikot ili klasično presadjivanje ličinki? Odlučili

Pčelar, koji razmišlja, dolazi neminovno do zaključka da čovjek ne može prirodne zakone podrediti svojim uskim interesima, već se mora prilagoditi tim zakonima i svoje interese uskladiti s njima. Mi pčelari ne možemo proizvoditi matice na industrijskoj osnovi kao drugu robu, jer su matice živa bića, koja nastaju pod vrlo složenim režimom ishrane u određenim uvjetima i vremenu i pod složenim zakonitostima nasljeđivanja.

smo se za klasiku, tj. presadivanje jednodnevnih ličinki.

Citat iz knjige Josipa Belčića "Od početnika do naprednog pčelara"

saznanje da je uz našu pomoć stvoren jedan novi

Da bi uzgoj matica bila poezija, pobrinula se supruga, koja

sa

lakoćom

prenosi

jednodnevne

ličinke

u

matičnjake. Kaže se da žena u taj posao ugradjuje i svoje majčinstvo. Također smo se odlučili na klasiku u oplodnjacima. Oplodnjake formiramo na tri standardna LR poluokvira. Dakle, ne radimo sa tzv. bebi oplodnjacima! Na kraju uzgojnog ciklusa matica, ugledati oplodjenu "tigricu" sa njezinim jajašcima i otvorenim leglom, te život, ispunjava nas velikim zadovoljstvom. Povratne informacije iz cijele Hrvatske, kao i iz inozemstva, o

I

kvaliteti naših matica, motiviraju nas za daljnji rad. To je

zraz

u

ta poezija koju spominjemo u naslovu teme o uzgoju

pčelarstvu koristi za naziv odrasle ženke,

matica koju ćemo vam pokušati prenjeti preko ove skripte.

ženke koja kao takva jedina živi unutar

Zahvalni smo našim učiteljima! Zahvalni smo pčelarima,

pčelinje

pčelinja

zajednice

matica

pd

obično

40.000

se

pa

do

našim kupcima! Ljerka i Ivan Koler

20

fanscinantnih 80.000 pčela u pojedinim zajednicama. Ona je kao takva najčešće majka svih pčela unutar zajednice uključujući sve radilice, trutove pa i matice koje bi danas sutra bile rođene. na je obično majka većina, ako ne i sve, pčele u košnici. Izraz "Kraljica" koji pčelari često koriste koristi se jer je ta pčela unutar zajednice dominantna u svojim

reproduktivnim

sposobnostima

i

Selektivno odabiranje jajašaca u pčelinjaku za selektivni uzgoj matica obitelji Koler

mogućnostima unutar zajednice. Naziv matica koji se također koristi za tu pčelu označava pčelu, odraslu jedinku, razvijenu iz ličinke koju su odabrale pčele radilice kako bi nakon što je posebno othrane ista postala majka svih pčela u zajednici i koja bi nakon parenja značila opstanak te iste zajednice. Kada u zajednici nastanu povoljni uvjeti za djeljenje – rojenje, pčele počinju iz položenih jajašca izvlačiti matičnjake, ne jedan ili dva već više njih. To je pčelama znak kako vani vlada blagostanje i kako mogučnost okolne paše višestruko nadmašuje njihove nemale potrebe. Mlada kraljica razvija se iz ličinke drugačije od „ostatka populacije“ jer kao hranu dobija magičnu matičnu mliječ koje u zajednici proizvode samo određene pčele. Bogatstvo proteina unutar mliječi osigurava dostatnu hranu buduće „kraljice“. Te stvari pčelari u pčelinjacima pokušavaju izbjeći, rojenje im odnosi dio meda jer u trenutku rojenja zajednice sezona „berbe“ završava. Dio pčelara poput u početku citiranih cjenjenih i uspješnih hrvatskih pčelara uzgajivača Ljerke i Ivana Kolera odlučio se za selektivni uzgoj onih pčela koje predstavljaju „srce“ zajednice. Pčelari koji su svoje pčelinjake usmjerili ka uzgoju pčelinjih matica danas zahvaljujući kontinuiranom proučavanju pčela koriste nekoliko priznatih i 21

različitih metoda za uzgoj pčelinjih matica. Svima njima je cilj uzgoja matica isti, ostvariti što bolje uzgojne ciljeve u svom selektivno uzgojnom radu u pčelarstvu.

Uzgojno selekcijski ciljevi U suvremenoj je pčelarskoj proizvodnji potrebno usmjeriti svoj selekcijski rad na ona svojstva koja u datim okolnostima daju najveće gospodarske učinke. Svaki pčelar koji se posvetio selektivnom oponašanju uzgoja matica teži da upravo njegovematice imaju najbolje nasljedne osobine, da upravo njegove matice postignu što je više moguće zamšljene rezultate kada jednom kao oplođene budu prihvaćeneu u svojoj novoj zajednici. Zadatak tih pčelara nije lak, on ima za cilj pobijediti prirodu, pobijediti nešto što su pčele misteriozno održale na životu više tisuća godina.

Glavni uzgojno selekcijski ciljevi kod selektivnog uzgoja pčelinjih matica 1. povećanje prinosa 2. tolerantnost na varoozu i druge bolesti 3. mirnoća pčela 4. smanjenje rojidbenog nagona 5. brzina proljetnog razvoja Iako to pčelari smatraju kao „zdravo za gotovo“ sama pčelinja matica izravno ne kontrolira stanje košnice u kojoj polaže jajašca. Njezina jedina i osnovna zadaća u zajednici je da polaže jajašca. Sparena i dobro hranjena kraljica kvalitetnog uzgoja može prema procjenama položiti oko 2.000 jaja, i to ne godišnje, mjesečno ili tjedno već dnevno. To znači da tijekom sezone polaže svakodnevno jajašca koliko je i sama teška. Ona je kao kraljica zajednice stalno okružena pčelama radilicama koje za nju ispunjavaju sve što joj treba, dajući joj potrebnu hranu i ostalo. Matica ima nevjerojatne sposobnosti, ona je u stanju kontrolirati oplodnju njenih jajašaca koje polaže. Matica polaže po potrebi oplođena i neoplođena jajašca. Iz oplođenih se razvijaju pčele radilice dok se iz neoplođenih rađa muški dio populacije trutovi. Kraljica nakonparenja sama oplođuje svoja jajašca koja polaže u stanice saća i to selektivno iz njezine vrećice u kojoj se nalaze spermiji nakon oplodnje. To je zadatak koji ne kontrolira ni jedna druga pčela, koji ni jedan pčelar direktno ne može kontrolirati i koji se ne susreće drugdje osim unutar same pčelinje košnice. 22

Koje matice su dobre za selektivni uzgoj? Matice unutar zajednica bez nozemoze i ostalih bolesti Matice starosti dvije godine koje se nisu rojile i koje ne pokazuju rojidbene sklonosti Matice čija zajednica pokazuje izuzetne sposobnosti sakupljanja meda Zajednica matice mora imati PIN testom dobre sposobnosti čišćenja ćelija Kubitalni indeks krila matice mora zadovoljavati zadane im standarde Kod otvaranja zajednica s maticom mora biti što manje agresivna

Ključ uspjeha kažu uzgajivači, a i sam Ivan Koler je mlada dobra matica, da bi ih imali kada vam treba morate ih naučiti uzgajati ili kupiti od uzgajivača. Kažu uzgajivači „kakva matica takva košnica, kakva pčela takav pčelinjak“ … ima pčelara koji imaju drugačija mišljenja poput „kakav pčelinjak takva pčela, kakva pčele takve matice“. Uzgoj matica, kao ni samo pčelarstvo, se ne nauči za pet minuta ni kada učimo iz najbolje sastavljene knjige, uostalom takvu niti ne možete proučiti za pet minuta. Tako se i sam selektivni uzgoj matica medonosnih vrsta pčela uči i usavršava godinama, poput primjeice pčelarstva Koler na kojem istovremeno radi i uči sve oko selekcije matica i pčela po nekoliko generacija paralelno. Za potrebe 1. online pčelarske škole sadržaj o uzgoju ustupljen je te ugrađen u ovaj priručnik od strane obitelji Koler iz Bjelovara koja se godinama uspješno bavi uzgojem matica i mađu najvećim su regijskim proizvođačima matične mliječi. 091 510 72 30 [email protected]

Bolesti, nametnici i lječenje

23

Bolesti medonosnih pčela

M

edonosne pčele kao i sva živa bića na zemlji mogu oboljeti, neke najčešće bolesti pčele rješavaju u kraćem ili dužem vremenskom periodu same dok one druge teško ili nikako. Selektivni uzgoj matica ima za cilj između ostalog dobiti

pčele koje se koliko toliko uspješno bore sa nekim početnim stadijima bolesti. Postoji kod medonosnih pčela cijeli niz oboljenja na primjer: gljivične bakterijske bolesti virusne Svaka od njih tim osjetljivim bićima smeta naravno u borbi za opstanak. U Bakterijske bolesti na primjer spadaju Američka i Europska gnjiloća legla. U one pak virusne bolesti spadaju kronična paraliza legla, akutna paraliza, 2004. otkrivena izraelska paraliza legla (IAPV), pčelinji virus Kašmir Kashmir bee virus (KBV) još jedan povezan s prethodnim virusom tek nedavno otkriven i moguće ga je indentificirati samo laboratorijskim putem. Virus crne kraljice (BXCV) koji kao što mu naziv govori izaziva da leglo, larva pčelinje matice postane crno i umire. Postoji i virus deformiranih krila (DWV), dok je Kakugo virus direktno povezan sa prisutnošću grinje varroa kod pčela. Tako kod pčela još nailazimo na dizenteriju koja se kod nas često mješa sa nozemozom i rashlađeno leglo koji zapravo i nisu bolesti već se prije u tim slučajevima radi o lošem pčelarevom utjecaju na pčele na njegovom pčelinjaku. Za utjecaj pesticida na bolesti i uginuća pčela već znaju i „vrapci na grani“, neki više naki manje brzo ali sigurno utjeću na masovne gubitke pčela koje ponekad i vidimo kao na primjer da pčele „gube razum“ i sposobnost inače savršene orjentacije, padaju na tlo i u mukama ugibaju. Colony Collapse Disorder kao što i sam naziv govori u trenucima pisanja ovog teksta ostaje misteriozan pad populacije pčela iako već neki znanstvenici povezuju isti sa nekoliko poznatih i dokazanih uzroka. Prvi neobjašnjivi nestanci – gubici javljaju se na području 24

Sjeverne Amerike 2006., ako ne i prije, dok Europski pčelari pprimjećuju nešto kasnije sličan fenomen u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj, a izvještaji također su stizali i iz Švicarske, Polske i Njemačke, iako doduše u manjoj mjeri. Mogući slučajevi CCD-a također su zabilježeni i u Tajvanu sredinom travnja 2007. Početne pretpostavke su bile nevjerojatno različite uključujući ekološke promjene, promjene vezane uz stres kod pčela, neishranjenost, patogenost uključujući i Izraelsku akutnu paralizu, grinjavost ili pesticide poput neonikotinoida ili imidakloprida. Nedokazane i manje vjerodostojne teorije su zračenje iz mobitela ili drugih uređaja koje je čovjek stvorio u novije vrijeme, i uzgoj genetski modificiranih (GM) usjeva s čudnim i neobjašnjivim u potpunosti karakteristikama kao što su transgenetske vrste kukuruza. U 2010. godini američki znanstvenici su priopćavaju kako su identificirali infekciju beskralješnjaka kojima prelijeti virusa tipa 6 (IIV-6) i Nosema ceranae u svim ispitanim CCD kolonijama.

Bolesti Mješinasto leglo i širenje te bolesti odvija se tako da se ličinke inficiraju preko zaražene hrane, a pčele radilice prilikom čišćenja propale mase uginulih ličinki. Za prijenos bolesti iz jedne u drugu košnicu krivac mogu biti pčele koje ulaze zalijetanjem u tuđu košnicu ili kada prilikom grabeži kradu zaražen med ali i sam pčelar kada premješta okvire s medom i/ili pčelinjim leglom. Zaražene ličinke ugibaju od mješinastog (vrećastog) legla tek kada je ćelija poklopljena pa je pčelari nerjetko teško ili kasno uočavaju. Poklopljeno mješinasto leglo se razlikuje od zdravog po samim poklopcima koji su malo ulegnuti, a kada takve ulegnute poklopce otvorimo u njima nalazimo tamne mrlje. Moguće je i pronaći otvorene čelije s leglom koje su otvorile same pčele koje se kod otklanjanja zaraženog legla i same mogu zaraziti. Virus mješinastog legla uzrokuje oštećenja u stadiju propupe. Ličinka poprima vrećast oblik pa ga pojedini pčelari nazivaju i vrećastim leglom. Same su mumije legla s visoko savijenim krajevima u poklopljenim stanicama te su uočljive i golim okom.

25

Bolest mješinastog ili vrećastog legla ne treba posebno liječiti jer pčele najčešće same očiste i "ozdrave" zajednicu. Liječenje se vrši samo ukoliko se pojavi zajedno sa nozemozom - bolesti probavnih organa kod odraslih pčela. Ukoliko kod zajednice nađemo mnogo okvira sa saćem mješinastog legla i uginulih ličinki tada isto trebamo izvaditi i spaliti. Okvir takvog legla popalimo otvorenim plamenom. Kod lječenja kada je pojava mješinastog legla zajedno sa nozemozom, pčelinju zajednicu posebno označavamo, skidamo medišne nastavke kod nastavljača ili okvire kod AŽ košnica i pristupamo lječenju preko šećerne otopine u koju dodajemo 2 grama kloramfenikola na 4 litre šećerne otopine. Vrlo često dovoljna je za lječenje i sama prihrana zajednice (uz prethodno skidanje medišta) nakon koje pčele same ojačaju i očiste preostale zaražene ličinke i izbace mrtve pčele ukoliko se nađu unutar košnice. Vapnenasto leglo zarazna je bolest poklopljenog pčelinjeg legla koju uzrokujes plijesan Ascosphaera apis. Jedna je od češćih bolesti pčelinjeg legla. Javlja se večinom u toplije doba godine, najćešće u svibnju i lipnju. Uzročnik bolesti je Ascosphera apis, plijesan vrlo raširena u košnicama. Za izbijanje bolesti, osim uzročnika, potrebno je i određenim negativnim čimbenicima oslabljeno pčelinje leglo. Povećana vlaga u košnici i oko nje, jaka suša, prečesta primjena antibiotika i akaricida samo su neki od čimbenika koji uzrokuju slabljenje legla. Izbijanju bolesti pogoduje prisutnost neke druge bolesti (pčelinja paraliza, akaroza, prehlađeno leglo, europska i američka gnjiloća pčelinjeg legla), koja primarno iscrpi i oslabi zajednicu.

26

Simptomi vapnenastog legla: Vapnenasto leglo je bolest zatvorenog pčelinjeg legla. Prilikom ulaska plijesni u tkivo ličinke u njemu se relativno brzo razmnožava i sve više obavija ličinku. Uginula ličinka na kraju postane tvrda i poprima konzistenciju i izgled vapna prema čemu je bolest i dobila ime. Bolest se javlja u proljeće , a primjećuje se prema tome što pčele izbacuju uginule kukljice koje izgledaju poput komadića vapna izvan košnice. Širenje vapnenastog legla: Bolest unutar košnice prenose pčele hraniteljice. Liječenje/suzbijanje vapnenastog legla: Lječenje vapnenastog legla vrši se preko dodavanja vitamina C u šećernoj otopini i fungistatika. Suzbijanje i preventivno sprečavanje pojave vapnenastog legla vrši se: 1. izmjenom matica 2. prihranom pčela sirupom 3. sužavanjem plodišta 4. utopljavanjem košnica 5. držanje jakih zajednica i spajanjem slabih 6. uklanjanjem okvira sa znakovima pojave vapnenastog legla

Virusi i nametnici Voskov moljac spada u nametnike unutar pčelinje zajednice. Danas poznajemo dvije vrste voskovog moljca: veliki Galleria mellonella L. i mali Achroea grisella. Voskov moljac je leptir - štetočina koji napada i oštećuje uglavnom pčelinje saće koje se nalazi uskladišteno izvan košnica, ali nerijetko napada i samo saće slabijih pčelinjih zajednica koje nemaju sposobnost borbe s ovim nametnikom pčelinje košnice. 27

Galleria mellonella (Linnaeus, 1758), ženka, slikano 2009. Autor: dhobern (flickr.com) Veliki voskov moljac (Galleria mellonella L.) je sivo - zelenkasto - smeđe boje. Veličina mu se kreće od 8-17mm. Ženka voskovog moljca je nešto veća najčešće oko 13mm. dok je mužjak manji obično do 11mm. Dok odrasli leptiri ne čine štete na saću, ženka može u tijeku jedne noći položiti od 400-1.800 jajašaca koja polaže u grupama od 100-200 komada. Mali voskov moljac (Achroea grisella) izgledom sliči rođaku velikom voskovom moljcu. Dužina tijela mu je nešto manja za oko 2 milimetara, a sama krila su mu sivkasta. Ženka polaže manji broj jaja u odnosu na velikog voskovog moljca otprilike od 200-300. Veličina malog voskovog moljca ne treba nas zavarati jer je veoma aktivan mnogo aktivniji od velikog. Polaganje jajašca i razvoj sličan je kao kod velikog voskovog moljca. Jajašca smješta, točnije ljepi na pčelama nepristupačnim mjestima saća, čoškovima i pukotinama košnica i slično. Nakon otprilike 10 dana što prije svega ovisi o temperaturi iz položenih jaja izlaze larve moljca koje se hrane voskom, peludom, čahuricama kukuljica gdje rade i svoje privremeno stanište usput masovno uništavajući leglo. Nakon otprilike 30 dana pretvaraju se u nimfu - kokon koja je zalepljena na drvetu sanduka ili rama i zaštićena omotačem iz kojeg nakon 14-15 dana izlazi mladi leptir.

28

Vrijeme razvoja samog moljca iz jajeta do leptira zavisi o samoj temperaturi pa recimo kod stalne temperature od 33-34°C ono iznosi oko 43-44 dana, pa u tom slučaju bilježimo razvoj od 3-4 puta godišnje. Na temperaturi od 20°C taj razvoj je znatno sporiji oko 120 dana, ali gledajući brojnost zaliježenih ličinki napadnutog

saća

svakako

zabrinjavajući. Jedna larva može pojesti oko 0,4 grama voska dok usput uništi i do 500 čelija saća. Napadnuto saće sa strane voskovog moljca najčešće je potpuno neupotrebljivo ovisno o vremenu i prisutnosti moljca i treba ga hitno kao takvog pretopiti. Kronična paraliza legla djeluje na pčele tako da izgledaju slabo te im padaju ili počinju intenzivnije otpadati dlačice s tijela. Pčele drhću krilima, te hodaju nespretno nešto razmaknutijim nogama od uobičajenog, dok neke od bolesnih pčela imaju noge koje jednostavno djeluju ukočeno. Akutnom paralizom legla zahvaćene su uglavnom mlade pčele kod kojih uočavamo nešto prošireniji zadak uz djelomičan ili potpun gubitak sposobnosti letenja. Pčele često masovno padaju ispred košnice gdje nakon toga uz nemogućnost povratka u zajednicu i ugibaju.

B

orba protiv varroe danas je neizostavan dio pčelarstva. Mravlja kiselina (formic acid) je danas uz oksalnu (oxalic acid) kojom se tretiraju pčele samo kada nema legla najraširenija kiselina u borbi protiv za pčele opasne grinje-nametnika varroe.

Upotreba mravlje kiseline kreće se od raspona 15% - 85% koncentracije, uz napomenu da kod tretiranja nešto većim koncentracijama mravlje kiseline od 65% pa na dalje može doći do klupčanja matice tako da je sigurnija upotreba 15-20% koncentracije u dugotrajnom tretmanu iako ju pojedini pčelari ne provode niti preporučaju. Mravlja kiselina je inače prirodni sastojak meda ali samo u određenom omjeru tako da tretiranje treba vršiti izvan glavnih mednih paša jer se njenom upotrebom omjer u medu može 29

povečati. Tretman kod nižih temperatura, primjerice zimi, se ne preporuča jer je tada isparavanje kiseline upitno/usporeno. Tada se preporuča upotreba organskih kiselina poput recimo Oksalne kiseline. Sam tretman mravljom kiselinom vrši se nakon glavnih pčelinjih paša izvan „medobranja“ kada su medišni nastavci izvrcani ili maknuti s košnice na vanjskim temperaturama od 1225°C i to najbolje startati krajem dana - predvečer. Postoji nekoliko načina tretmana, a svi su bazirani na postepeno isparavanje mravlje kiseline unutar same košnice. Tako možemo tretman vršiti isparivačima mravlje kiseline, stavljanjem isparivača (spužva - spužvastih krpa) na podnice, direktno na okvire, ili između samih okvira. Jedan od načina tretmana je i stavljanje karnistera sa 15%

koncentracijom

u

prostor

nastavka

ili

polunastavka ispod ili iznad. U svim tretmanima tremanima onemogućiti pčelama direktni dodir sa samom kiselinom te lagano višednevno isparavnje kiseline.

Mješanje i rjeđanje kiseline: UVIJEK SIPAMO KISELINU U VODU, NIKAD OBRNUTO!

Koncentracije mravlje kiseline od 62-68% nisu kritične za pčele i tretman će sa tim koncentracijama biti uspješan. Mravlja kiselina koju najčešće nabavljamo od 85% rjedimo na 60%Nepotreban je strah pojedinih pčelara od rijeđenja kiselina, samo kao i kod drugih sredstava treba biti oprezan i pridržavati se uputa za korištenje. Koncentracija x volumen = iznos Volumen otopine ne mijenja količinu otopljene tvari Početna koncentracija (C ¹) puta (x) početni volumen (V ¹) mora biti jednak konačnoj koncentraciji (C ²) puta (x) konačni volumen (V ²): Dakle sam izračun bio bi otprilike ... C ¹ x V ¹= V ² x C ² ........ a brojčano bi to izgledalo ovako: 0,85 x 1 = 1,41 x 0.6 (što znači na 1 litar 85% mravlje kiseline dodaje se 0,4litara mekane / destilirane vode) Ukoliko niste sigurni u koncentraciju kupljene ili već rijeđene mravlje kiseline tada umjesto da rijedite napamet koristite izračun pomoću specifične težine on je uvjek najprecizniji. Približna specifične težine u gramima za jedan mililitar: 65% mravlja 1.150 • 85% mravlja 1.200 • 95% mravlja 1.230 • voda 1.000 g 30

Brzi tretman mravljom kiselinom: Na slikama je prikazano nekoliko načina primjene mravlje kiseline nazvane "šok terapija". Radi se o krpama 20x20 centimetara koje natopimo mravljom kiselinom. Sam postupak ponavljamo 2-3 puta 60 % mravljom kiselinom iznad i između okvira u periodu od 7 dana [80% mravlja kiselina primjenjuje se umetanjem spužvice na podnicu]. Brzi tretman ima svojih nedostataka poput: burne reakcije pčela, prestanak zalijeganja matice i slično. Uz pretpostavku da vaša kolonija pokriva 10 okvira računajte 2 ml. po okviru pčela iako pojedine literature navode i količine od 3ml. po zaposjednutom okviru, iznad 3 mililitara ne bi trebalo ići. Primjer brzog tretmana mravljom kiselinom u zajednici sa zaposjednutih 10 okvira pčela. dan prvi ...stavljamo spužvastu krpu u košnicu (vidi sliku 1 desno) pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini 20ml 60% kiseline. dan četvrti ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini 20ml 60% kiseline. dan sedmi ... pažljivo ubrizgamo po cijeloj površini spužve 20ml 60% kiseline dan deseti ... uklonimo spužvu iz košnice kako je pčele ne bi počele propolizirati ili iznositi iz košnice. 1.Tretman mravljom kiselinom – šok terapija 4x4 Primjena mravlje kiseline šok terapijom "4x4". 7 ml (koristiti plastičnu špricu-injekciju) 60 % otopine svaki dan tijekom 4 dana, a tih se 4 dana ponavlja 4 puta kako bi se pokrile sve pčele i svo leglo dakle ukupno 28 dana. Između svakog od 4 tretmana se radi stanka od 4 dana. Na slici ispod prikazano je 4 dana stanka. Stavimo li dakle 4 tada je 4x4=16 i između 3x4=12 pa dobijemo 16+12=28 1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

= tretman = stanka između dva tretmana 2.Tretman mravljom kiselinom – šok terapija 1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

31

= tretman = stanka između dva tretmana 1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

Životni ciklus medonosne pčele 1 - 2 dan starosti pčela čisti stanice saća i grije leglo 3 - 5 dan starosti pčela hrani starije ličinke s medom i cvjetnom peludi 6-11 dan starosti pčela hrani mlade ličinke sa matičnom mliječi 12-17 dan starosti pčela proizvodi vosak i gradi saće brine se o ventiliranju i sazrijevanju meda 18-21 dan starosti pčela upoznaje čuva ulaz u košnicu i brine se o prozračivanju košnice ventiliranju Nakon 21. Dana počinje „terenski rad“ 22 + dana starosti medonosna pčela sakuplja nektar, pelud, propolis i vodu. Umire ovisno o radnom intezitetu od 35-og do 45-tog dana života u sezoni, a „zimska“ pčela živi od jeseni do proljeća dok ne odgoji novu generaciju (ako nije bolesna i preživi zimu) Dugotrajan tretman mravljom kiselinom: Kod dugotrajnih tretmana koriste se dva načina isparavanja kiselina: isparavanje pomoću isparivača isparavanje iz karnistra (ili neke posude) Slika desno prikazuje primjere upotrebe mravlje kiseline dugotrajnim tretmanom obično 15-20% mravljom kiselinom. Ukoliko na košnici posjedujemo duboke podnice posudu možemo staviti i u nju što nam olakšava posao jer ne trebamo podizati ni otvarati samu košnicu. Osim dubokih podnica moguća je kombinacija i onih koje imamo s polunastavcima.

32

29

30

Takav tretman traje oko 25 dana. Prednosti dugotajnog tretmana su smanjivanje troškova rada i puta na pčelinjak jer se koncentracija kiseline ravnomjerno održava u kšnici samostalno kroz duže vremensko razdoblje. Reakcije pčela za razliku od brzog tretmana zbog slabije koncentracije gotovo da i nema. Sporiji tretman osobito dolazi do izražaja kada u pojedinim danima kada trebamo vršiti tretmane same temperature znaju doseći 30 pa i više °C.

Varroa podnice: Kod bilo kojeg tretmana protiv varroe danas, nužne su podnice novije generacije ili takozvane „varroa podnice“ i to iz nekoliko razloga. kako se eventualno nakon ili za vrijeme tretmana preživjela grinja ne bi u socijalnom kontaktu sa pčelom ne bi ponovo vračala i ugoržavala njen opstanak i time samu učinkovitost tretmana. Osim kod samih tretmana ove su se podnice pokazale vrlo učinkovite i za ciljanu kontrolu prirodnog pada varroe u košnici.

Isparavanje mravlje kiseline: Treba imati u vidu da sve tekućine na različitim

temperaturama

ne

hlape

podjednako. Na većim će temperaturama većina njih hlapiti brže dok će na nižim hlapiti sporije! Tako je i kod mravlje kiseline

odnosno

tretmama

mravljom

kiselinom. Na slici desno je prikazana okvirna tablica tretmana protiv varroe, količine po LR nastavku [10 okvira] i okvirne količine isparavanja [dnevnog]. Sigurna / preporučena primjena mravlje kiseline kod tretmana varroe je od 15-27°C, koja prema nekim iskustvima iz prakse može doseći do 30°C, a da posebno ne našteti zajednici koju tretiramo.

33

Vrste pčelinjaka

D

vije su osnovne podjele pčelinjaka u suvremenom svjetskom pčelarstvu: Stacionirani i seleći - pokretni pčelinjak. No pčelinjake u novije vrijeme dijelimo i prema na na konvencionalne i ekološke odnosno bio pčelinjake. Bez obzira na

vrstu pčelinjaka kojime se pčelari treba znati kako Zakonom nije dozvoljeno postaviti pčelinjak u samoj blizini autoceste, željezničke pruge ili aerodroma u cilju zaštite pčela od pogibelji. Također nigdje u svijetu nije dozvoljeno pčelinjak smještati ni u blizini šečerana, raznih tvornica za preradu voća, izradu slatkiša, vinarija, staja i gnojnica i slično kako bi se spriječio sam njihov utjecaj na buduće pčelinje proizvode. Kod tih opisanih zabrana nema razlike radi li se o stacioniranom, selećem ili ekološkom pčelinjaku, a iste imaju zacilj preventivnog djelovanja na zdravlje pčela i naravno pčelinjih proizvoda kao takvih. Možda se to nekom tko tek počinje čini pretjerano no na slici desno prikazan je med neprirodne boje koji su uočili unutar svojih košnica pčelari oko grada Ribeauville

u

regiji

Alsace

u

2012.

godini

uzrokovano nepropisno odbačenom tvari tvornice slatkiša od koje su im pčele počele proizvoditi med neprirodne plave i zelene boje. Tvrtka koja se nalazila u blizini Ribeauvillea ima postrojenje za proizvodnju bioplina, pri čemu koristi otpad iz tvornice čokolade. Na dojavu pčelara tvrtka se obvezala sav dolazni otpad te vrste od sada pohranjivati isključivo u zatvorenom prostoru koji je nedostupan pčelama.

Stacionirani pčelinjak

U

početku bavljenja pčelarstvom svakako treba odlučiti o mjestu budućeg pčelinjaka. Veličina i tip zemljišta ovisi o tome jesmo li se odlučili za seleće pčelarenje ili stacionarno. Svaki pčelinjak bi, ovisno o broju košnica, trebao biti

udaljen od naseljenih mjesta, autocesta, vinarija, šećerana i sl. (vidi pravilnik o držanju pčela). Slijedeće što svakako treba imati u vidu je pristup pčelinjaku i udaljenost samog pčelinjaka. 34

Blizina raznovrsnih paša te izbjegavanje mjesta na kojima se učestalo vrše tretiranja poljoprivrednih površina također su važni za veće i kvalitetnije prinose pčelinjih proizvoda kada se radi o stacionarnom pčelarstvu. Svakako treba obratiti pozornost i na mogućnost gradnje ili postavljanja pratećih objekata uz budući pčelinjak zbog odlaganja razne pčelarske opreme. Pčele odlaze na "pašu" 2-3 km od pčelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini nema dovoljne količine pčelinje paše tada odlaze i mnogo dalje. Same udaljenosti zavise od intenziteta i vrste paše koja medi, povezanost i konfiguracije terena te drugih manjih okolnih paša do najudaljenije paše, zatim na sam let pčela utječu naravno direktno vremenske prilike, duljina dana, godišnje doba, stanje pčela i ostalo. Mana stacioniranih pčelinjaka

je svakako manji prinosi po košnici u odnosu na seleći

pčelinjak, prinosi direktno ovise o terenu i okolišu pčele se nešto više zamaraju kroz godinu u potrazi za nektarom, no sam eventualni nedostatak pojedinih paša koje pčele naravno ne osjećaju toliko koliko njihov vlasnik. Pčele za svoje potrebe tijekom sezone uvijek sakupe dovoljne količine nektara koji prerade u med. Kako je u našoj regiji svijest od koristi koje pčele donose ne samo pčelaru već i kod oprašivanja bilja još uvijek prilično slaba, pčelari često teško nalaze adekvatne terene gdje lokalno stanovništvo ima razumijevanja prema toj svakako korisnoj grani poljoprivrede. Strah od nepoznatog i nasljeđen strah od „pčela“ odnosno osa i stršljena sveprisutni s

35

Koristi od oprašivanja poljoprivrednih kultura su dokazano nebrojene, počevši od većih prinosa poljoprivrednih proizvoda pa sve do smanjenja potrebe za raznim za ljude, životinje i biljke otrovnim i opasnim pesticidima. Uobičajeno je kod ljudi mišljenje da koristi od pčelarstva imaju samo pčelari što nikako nije točno. Prednosti od pčela imaju kroz oprašivanje prije svih poljoprivrednici i okoliš znamo li da su kod oprašivanja pčele neumorni i vijedni radnici. Prednosti stacionarnog pčelarstva naspram selećeg su: manji troškovi u samoj proizvodnji, manja mogućnost pogibelji pčelinjih društava uzrokovanih seljenjem, manja mogućnost zaraze pčela koje dolaze u kontakt s drugim doseljenim pčelama na istu pašu, pčele se ukupno gledajući nešto manje uznemiruju te se time brže razvijaju i jačaju svoja drušva.

Seleći pčelinjak Uvjeti za smještaj selećeg pčelinjaka, način preseljenja pčela, uvjeti držanja i iskorištavanja pčela, zaštita pčela propisani su Zakonima i pravilnicima svake pojedine države. Nekad, danas daleko rijđe gotovo nikad, košnice su se selile i željeznicom. Većina pčelara koji danas sele košnice, kupuju kamion ili prikolicu i uz male preinake takvo je prijevozno sredstvo spremno je za prijevoz

košnica

do

odabranog

odredišta. Druga mogućnost je kupnja auto prikolice ili samogradnja iste .

Listajući pčelarsku literaturu uvijek nailazimo na tekstove o selećem pčelarenju. Što je seleće pčelarenje, koje su mu prednosti? Ima li mana? Naravno sve vrvi od pitanja, uostalom kao i kod stacioniranog pčelarstva. Kada odlučimo košnice seliti iz paše na pašu i baviti se selećim pčelarstvom, potrebno nam je vozilo za transportiranje ili prikolica na kojima će naše košnice sigurno prevaliti ponekad desetak a ponekad i nekoliko stotina kilometara.

36

Naravno prije stacioniranja košnica, uz pretpostavku da nemate zemljišta u cijeloj RH ili EU potrebno je o tome dobiti odobrenje vlasnika zemljišta i drugo.

Koliko daleko leti pčela? Pčele odlaze na pašu 2-3 km od pčelinjaka, naravno u raznim pravcima, a kada u blizini nema paše onda odlaze i mnogo dalje. Udaljenosti zavise npr. od jačine i vrste paše za kojom idu, sama konfiguracija terena ali i utjecaj drugih okolnih manjih paša do najudaljenije paše. Na let pčela utječu i vremenske prilike, duljina dana, godišnje doba, stanje pčela i drugo. Idealno bi bilo kad pčele ne bi trebale prelaziti više od 500-1000 metara u potrazi za nektarom, što im

dakako

seljenjem

omogućavamo

košnica

u

blizinu

određene paše i to je uz iskorištenje gotovo svih paša glavna prednost selećeg pčelinjaka. Prednosti

i

prinosi

selećeg

pčelarenja u odnosu na statično pčelarenje su prije svega u tome što obično donose veće prinose i po nekoliko puta. Pčele se prilikom sakupljanja manje zamaraju, paša im je bliže te se brže uz manje napore vraćaju u košnice. Jedna od važnijih prednosti je i veći izbor iskoristivih paša tijekom sezone pa se nerjetko zbog konfiguracije terena i visinske razlike neke paše vrcaju dva ili tri puta. Naime, činjenica je ako u Vašoj blizini nema lavande, kestena, suncokreta, kadulje ... nema ni takovog meda. Naravno ne treba pčelinjak doseliti preblizu same paše ili nekog već prije doseljenog pčelinjaka. Po svojoj raznolikosti terena, klimatskih prilika, po velikom bogatstvu i raznovrsnosti pčelinjih paša, čistoj i još uvijek nezagađenoj prirodi, Hrvatska i cijela regija imaju dobre ali pritom i vrlo nejednake uvjete za pčelarenje. Dok nerjetko na Velebitu ima još snijega, u Dalmaciji i na otocima cvjetaju voćke i ružmarin, na kojem pčele nalaze odličnu pašu.

37

Kada u Dalmaciji i Hrvatskom primorju cvate kadulja, nastupa periodično ljetno sušno razdoblje, ljetnu vrućinu teže pčele podnose nego u sjevernim krajevima zimu. U to vrijeme u planinskim područjima cvate raznovrsno bilje. Cvatu livade i pašnjaci, na kojima se pčele o roje, razvijaju i pune košnice medom pa se pčele s obale nerjetko tada sele u „visine“. Pčele u pčelarstvu selimo ili zbog što većeg prinosa meda ili zbog naručenog oprašivanja pojedinih poljoprivrednih kultura! Usporedimo seljenje zbog prinosa meda: Ako kod kuće imamo prosječni prinos 15-25 kg košnici (zavisno o kojoj košnici se radi) jednim seljenjem, ako paša uspije, prinos meda možemo čak i udvostručiti! Naravno da ima pčelara početnika koji sele stihijski, pa od toga nemaju neke prevelike koristi. Da bi to izbjegli, navedimo i moguće uzroke. Učestalim i dugotrajnim seljenjem pčelinja društva slabe! Nerijetko se događa da se nakon dužeg puta, pčele (starije i slabije) već nakon prvog dana ne vrate u svoju košnicu. To je osobito vidljivo kod slabijih i iscrpljenih zajednica. Događa se doduše i u stacioniranim pčelinjacima, ali mnogo rjeđe i u daleko manjem broju. Uzmimo primjer: kada pčele radilice za vrijeme glavne paše ostaju i umiru po livadama. Dogodi li se npr. da prilikom seljenja izgubimo 0,5kg. pčela, jasno je da nakon 2 - 3 selidbe ostajemo gotovo bez svih starijih pčela. Takav je gubitak težak za svaki seleći pčellinjak prilikom svake paše. Kod dugotrajne se međutim paše društva koliko toliko oporave, dok kod kratkotrajne to jednostano nije moguće. Naravno i na dugotrajnoj paši gubitak starih pčela smanjuje unos. Život svake pčele radilice ovisi o aktivnosti i količini napora koje obavlja, ne samo radom kod sakupljanja nektara i cvjetnog praha, gradnjom saća i hranjenjem legla, već i borbom protiv raznih neprijatelja, težim uvjetima zimovanja ili velikim uznemiravanjem prilikom selidbe recimo, pčele troše svoju snagu i umiru brže. Prilikom zatvaranja pčela u košnicu one postanu uznemirene. Jure po košnici tražeći izlaz, osobito ako im u košnicu kojim slučajem ulazi svjetlost.

38

Kao i kod svih sličnih kukaca, i pčele privlači svjetlo. U mraku im na dijelu pustimo zraku svjetlosti, do svjetla dolazi nekolicina pčela, jure oko svjetla do iznemoglosti. To isto događa se i u košnici za vrijeme kad su pčele zatvorene prilikom seljenja. Čim je leglo jače, trešnja i vrućina veća, to brže nastaje nemir i uznemirenost u košnici. Zatvorimo li pčele uz dostupnost zraka, one će biti mirnije, što naravno zavisi o društvu. Pčele se uznemire i kad im otvorimo košnicu. Navale na med. (troše ga i kod seljenja) Troše ga naglo, prvenstveno otvoren, u uzrujanosti navale i na najmlađe leglo pa ga ispiju. Kada pčele jedu med, stvaraju toplinu, što je korisno. Selimo li ih u vrućim danima, to stvaranje topline može biti pogibeljno. Što su nemirnije, troše više meda, stvaraju još veću toplinu i zagušljivost u košnici. Pčela kao i čovjek, kad je uznemirena brže dipe, brže troše kisik u košnici. Kao i ljudi troše kisik, a ispuštaju dušični monoksid, pa ako nije omogućeno dovoljno provjetravanje pčele se uguše u košnici. Kod selećeg pčelarenja su veći troškovi transportu, (naročito kad nemate vlastiti prijevoz) veća mogućnost pogibilje i zaraza pčela (potrebno je provjeriti teren na koji se sele pčele) i slično. U RH još nije razvijena svijest o koristima koje pčele donose, (oprašivanje i sl.) pa se tako nerijetko nailazi na nerazumijevanje stanovništva kad se pčele dopreme pored voćnjaka, šuma, livada i sl. Nije naodmet napomenuti da u razvijenim zemljama vlasnici poljoprivrednog zemljišta zovu pčelare da dopreme košnice, te im još za to i plaćaju, što je kod nas jednako kao da pčele otpremamo u svemir! Jedan od razloga je što kod nas ne postoje takve velike plantažne monokulture koje bi ovisile o doseljavanju pčela.

Konvencionalni pčelinjak Konvencionalni stacionirani pčelinjak danas kod imalo ozbiljnog pčelara ne razlikuje se gotovo po ničem od istog takvog sa ekološkim certifikatom. Najveća je razlika u ekocertifikatu. Strogi propisi u kojima je pčelarstvo oduvjek u poljoprivredi bilo u samom vrhu doveli su do maksimalne sigurnosti i čisotoće pčelinjih proizvoda. Pridržavanje prihvaćenih normi i standarda takozvane „Dobre pčelarske prakse“ pčelari regije danas imaju izuzetno kvalitetne i tražene pčelinje proizvode.

39

Kod nužnih liječenja pčelinjih zajednica u konvencionalnom pčelinjaku, kao i kod ekološkog, nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi najčešće kiselinama (mravlja, oksalna, mliječna, octena) te sredstvima dostupnim za kupnju u specijaliziranim trgovinama te odobrenim od strane Ministarstva poljoprivrede. Tretmani se provode isključivo na zajednicama iz kojih se ne sakuplja med i/ili na zajednicama na kojima je završen proces sakupljanja meda uz obavezno skidanje pripadajućih medišnih nastavaka kod nastavljača, odnosno odstranjivanje medišnih okvira kod ostalih vrsti košnica.

Nekoliko vrsti košnica unutarjednog konvencionalnog pčelinjaka u BiH

N

Ekološki pčelinjak ačela ekološkog pčelarstva su određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda svake pojedine države, a proizvodnjom prema spomenutim odredbama

stječu se uvjeti da se takvi proizvodi certificiraju i nose znak "ekoproizvod". Iako su razlike male ili zanemarive ekološki

pčelinjak

u

odnosu

na

konvencionalni ima određene preduvjete koje mora zadovoljiti. Košnice u ekološkom pčelarstvu moraju 40

biti izrađene od prirodnih materijala i obojane ekološkom bojom. Satne osnove moraju biti izrađene od ekološkog odnosno djevičanskog voska, bez žičanih dijelova i čavlića, a ako je to u pojedinim segmentima neophodno žica i čavli moraju biti od inoxa. Kod liječenja pčelinjih zajednica u ekološkom pčelinjaku, kao i kod konvencionalnog uostalom, nije dopuštena upotreba antibiotika već se liječenje, suzbijanje nametnika i čišćenje košnica i pribora provodi organskim kiselinama (mravlja, oksalna, mliječna, octena). Ne preporuča se istovremeno pčelarenje na ekološki i konvencionalni način što je naravno i razumljivo samo po sebi. Također se postavlja pitanje smisla ekološkog selećeg pčelinjaka i njegovog nadzora ali i same provedbe kako bi se ostvarili uvjeti zakonom propisani za ekološko pčelarstvo.

Vrste košnica

O

d kada je čovjek iz debla drveta počeo vaditi med te počeo istraživati načine kako bi taj posao olakšao do danas otkriveno je nebrojen broj košnica i stvoreno nebrojeno podvrsti istih. Pčelari i dan danas usprkos tom velikom izmišljenom

broju nastambi za pčele izmišljaju nove kako bi si olakšali rad i možda preko novih vrsta suvremenih nastambi za pčele koje nazivamo košnice eventualno dobili više proizvoda. Košnice su u stvari nastambe u kojima neke vrste pčela uz pomoć pčelara žive i podižu svoje mlade naraštaje. Prirodne košnice se pojavljuju na mjestima koje pčele zauzmu u potrazi za novim staništem, dok neke cijeli život rade i žive u ljudskom rukom oblikovanim i prilagođenim košnicama koje se najčešće smještaju na većim ili manjim, na stacioniranim ili selećim pčelinjacima. U prirodi nastamba pčela se može usporediti sa ptičjim gnjezdom, u pčelinjacima nastamba koju nazivamo košnica predstavlja ipak nešto drugo. Tako su svoj razvoj košnice doživljavale i u prošlosti ali razvoj nije nepoznat i dan danas. Svjedoci smo svakodnevnih preinaka pčelinjih košnica, no prave su se promjene dešavale ipak u daljoj prošlosti, izumom pokretnog sača, izumom košnica nastavljača i slično. To naravno ne znači da današnje brojne i svima dostupne inovacije ili preinake nemaju smisla ili su beskorisne.

41

LR

L

angstrot Rutova ili skraćeno LR košnica je košnica koja se standardno sastoji od podnice, tri jednaka nastavka vanjske visine 242 mm, hranilice, ventilacione mreže, poklopne daske te krova. Kao takva patentirana je davne 1852. godine i kao takva se

koristi u svim djelovima svijeta. Prednost ove košnice je da pčele grade saće u pokretne okvire i da se oni mogu lakoćom premještati ili vaditi. Okviri su dizajnirani tako da se spriječi neželjena izgradnja pčelama i povezivanje dva ili više okvira, te njihovo spajanje sa zidovima košnica. Pokretni okviri dopuštaju pčelaru da pčelama pčelari na način koji prije njihova izuma nije bio moguć. Prij izuma i patentiranja Langstroth košnice, bilo je mnogo drugih košnica koje koriste različite dimenzije, a koje se temelje na načelu pokretnih okvira. Langstroth košnica može se smatrati kao nekakav prototip i po pitanju okvira i dizajna te načina pčelarenja. François Huber 1789, je dizajnirao košnicu pomoću okvira koji su bili posloženi i otvarali se kao knjiga, no

Langstroth u

stvari ugradio pokretni okvir u košnice, koji je „svladao“ pčele u namjeri da popune prazna mjesta i da se samo manja mjesta propoliziraju . Takve brojne zajedničke prilagodbe dovele su do dizajna Langstroth košnice koja se koristi nešto više od svih ostalih košnica u svijetu. Sam okvir standardne LR košnice je vanjske visine 232 mm dok mu je dužina same satonoše je 480mm. To je usporedimo li za 1cm duže od satonoše na primjer DB okvira, a po visini za 7cm kraće. U novije vrijeme ustalilo se nekoliko načina uzgoja pčela u ovim košnicama koja pruža nebrojene mogućnosti pčelarenja. Kod ove košnice može se raditi i okvirima i nastavcima što je kod primjerice AŽ košnice onemogućeno.

42

Standardno je LR košnica predviđena da su donja dva nastavka plodišna no u cilju dobijanja što većih prinosa meda plodište se na mnogim pčelinjacima tik do početka medonosne paše smanjuje na jedan nastavak i to na način da se drugo puni zatvorenim leglom i diže iznad matične rešetke.

AŽ

A

lberti-Žnidaršičeva košnica ili skraćeno AŽ košnica je košnica s pokretnim saćem koja se najčešće koristi u pčelarskim paviljonima bilo onim pokretnim na vozilima ili

nepokretnim

prikolicama unutar

ili

stacioniranih

pčelinjaka. Zastupljena su prije svega dva osnovana tipa, AŽ Grom sa okvirom 2 cm plićim od DB i nešto kraćim i AŽ standard koja ima još plići okvir od AŽ Grom. AŽ košnic sastoji se od plodišnog i medišnog prostora,

razdvojenih

matičnom

rešetkom. Obično imaju 10 ili 11 ramova. Okviri nemaju ušice koje nisu ni potrebne jer stoje na dvije poprečne šipke, a sa prednje i zadnje strane ulaze u limene razmake. Kao što vidimo od brojnih naziva te u osnovi iste košnice i AŽ košnica dakle nije bila u povijesti „imuna“ na preinake u odnosu na osnovni prvobitni model. Treba istaknuti tako da se prema ideji Slavka Namjesnika iz Ludbrega kod Varaždina (HR) pojedini pčelari danas uspješno pčelare AŽ košnicama koja ima sve skupa 32 okvira, odnosno osnovni dio košnice od 10+10 ramova i nuklesni dio od 6+6 ramova. Košnica AŽ Namjesnik je skuplja za izradu, Te nešto komplicirannija za rad, no zato prema riječima pčelara koji njome pčelare pruža brzi razvoj, malu potrošnju hrane te visoke prinose. Košnica ove vrste ma kako se njezina preinaka zvala se inače otvara sa zadnje strane poput ormara, a njena dugovremenska prednost je u tome što je veoma pogodna za ugradnju u seleće paviljone te je laka i prikladna za selidbu tijekom sezone medenja bilja. Rad tijekom sezone se odnosi isključivo na manipulaciju okvirima.

43

Ograničenost prostora i nešto teži rad s okvirima njeni su izraziti i gotovo jedini nedostatci koji zna li pčelar s njome raditi to u stvari nisu. Pčelari se dakle pojedinačnim okvirima, koji se premještaju unutar košnice, otkapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom, vrši se prebacivanje okvira sa leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo.

DB

D

adan Blatova košnica ili skraćeno DB košnica je košnica s jednim tijelom visine 31cm koje pčelama služi kao plodište i 2 polunastavka vanjske visine 15,50cm koji služe kao medišta. Standardna DB košnica ima 12 okvira, ali je

sve popularnija i košnica s 10 okvira. Sama DB košnica omogućava dosta prostora za razvoj legla, skladištenje peludi i meda. Medne kape mogu biti visine 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno prezimljavanje,

bez

potrebe

za

dodatnom

intervencijom pčelara. Jedan okvir s obje strane napunjen medom te poklopljen teži 3 do 4kg što dakako ovdje kao i kod drugih vrsta košnica ovisi prije svega o veličini okvira. Plodište DB košnice može imati i do 3,6 kg pčela što je važno za brži unos većih količina meda. Zajednice u DB košnici u početku same sezone brzo se razvijaju bez većih intervencija pčelara.

WBC košnice WBC je košnica nazvana po svom zumitelju (William Broughton Carr) kao i mnoge druge uostalom. To je košnica sa dvostrukim stijenkama. WBC je u mnogim pogledima "klasična" košnica nastavljača no unatoč dodatnoj razini izolacije za pčele koje nudi svojim dvostrukim zidom, mnogi pčelari to ne koriste, zbog nespretnosti pčelarenja te potrebom da se prije pregleda mora maknuti vanjski sloj košnice. 44

Pletara

P

letara je jedna od starijih oblika košnica, spada u tradicionalne košnice zastupljene u svim djelovima svijeta s manjim ili većim razlikama u izradi glede materijala. To je

inače košnica koja ima fiksno saće koje ne možemo mijenjati po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne prakticira. Iako ima pčelara koji pčelare tom vrstom košnica zbog dobijanja brojnih rojeva ona se danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, ili dakle zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto vrlo mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje te nakon zime doživjeti buran razvoj. Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i zahvaljujući malom prostoru nakon zime vrlo brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji s nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica. Kombiniranjem košnica koje se otvaraju odozgora i pletare riješen je problem kontrole i zamjene matica što u radu sa samom pletarom nije bilo moguće. Pletara se kod pčelara koji je upotrebljavaju osim kod proizvodnje pomoćnih društava, pokazala u povijesti kao odličan izvor pčelinjeg voska. Kombiniranjem pletare i nastavljača (LR, DB...) olakšavamo rad oko izmjena matica a vađenjem okvira s leglom uspješno pojačavamo neka eventualno slabija društva.

45

Dubina

D

ubine su jedne od najstarijih tradicionalnih košnica koje danas spadaju u red onih koje su najbliže prirodnom staništu pčela. To su u stvari izdubljena debla trupaca drveća.

Same su košnice poput pletara sa nepokretnim saćem. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više naravno nije potrebno. Postoje čak dubine s pokretnim saćem ili se kao i pletare kombiniraju s nekom od "modernijih" košnica kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire. Prema uzoru na dubine često nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, većih ili manjih, ali svakako pravih umjetničkih djela najrazličitijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao košnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi iz dubina pčelarima svakako donose brojna i kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti. Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem pokaznu dubinu koja kupcima pčelinjih proizvoda sigurno predstavlja pravu atrakciju i vraća ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne samo prirodno stanište već i najčešća i jedina nastamba pčela medarica.

Pološka To je tip košnice koja se sve rjeđe sreće na pčelinjacima i drže ih još iz nostalgije samo istinski zaljubljenici u pčelarstvo. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište ploške su jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Okvir je dubok, od dimenzija DB okvira 42x27cm do 40x30cm, pa i veći 40x40. Čim je veći okvir to je teže rukovanje okvirima, a javlja se i upitno zatvaranje meda sa strane pčela tako da manji okvir sigurno ima prednost prema većem i to ne samo kod ploške već i kod ostalih košnica.

46

Ploške obično imaju 18 ili 20 pa i 24 okvira. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka medišta, sa okvirima visine kao DB medišni okvir. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim okvirom. Pogodne su za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici, koja se pred pašu mogu lako spajati.

Ware košnice TOP bar košnica

Pčelinje ispaše i pčelarski poslovi

Ispaša pčela Poslovi u i oko pčelinjaka

Okvirni radovi po mjesecima unutar pčelinjaka Opisane radove po mjesecima unutar jednog pčelarskog gospodarstva ili pčelinjaka, kako ove što sljede tako ni bilo koje druge, ne treba provoditi doslovno kako piše već treba uzeti u obzir činjenicu da se radovi provode ovisno o vrsti košnice, načinu pčelarenja, podneblju i klimi te drugim više-manje bitnim parametrima za uspješno odrađivanje zadataka oko pčelinjaka.

I – Siječanj (lat. Januarius)

U

našim kopnenim krajevima siječanj je obično pravi zimski mjesec s temperaturama koje često ne prelaze 0°C. Zbog takvih niskih temperatura pčelinje

zajednice su u stanju mirovanja unutar klupka, a sami pčelari više se bave ostalim radovima npr. pripremanjem okvira, čitanjem literature, prodajom, popravkom opreme i slično. Uz obilazak pčelinjaka osiguranje sada prijeko potrebnog mira pčelar u slučaju snježnih padavina treba samo lagano povremeno 47

očistiti leto košnice i prema nekim uputama dobro je osigurati po potrebi prostirku od slame ili nečeg sličnog ispred košnice pčelama da pčele ne bi slijetale na hladan snijeg iz kojeg se često ne mogu vratiti u košnicu. Upravo je siječanj taj mjesec u kojem pčelar polako dovršava sve popratne radove i priprema se za prve proljetne pčelinje paše. Pretapa se staro saće i iz pretopljenog saća mijenja vosak za satne osnove ukoliko to nije već ranije učinjeno. Provjeravamo stanje pričuvnih košnica i nastavaka, čistimo i popravljamo pčelarski pribor koji smo koristili i odlučuje o eventualnoj kupnji novog. Želimo li proširiti pčelinjak sada odlučujemo za koliko košnica gdje i na koji način. Obilazimo pčelinjak, provjeravamo stanje i kontrolu zajednica, čiste se leta od zapuha snijega u kopnenim krajevima. Po potrebi kada vrijeme dozvoli ukoliko procjenimo da su zalihe premale prihranjujemo zajednice pogačama koje smještamo na satonoše tik iznad legla uz istovremeno osiguranje dovoljnih količina vode koja je u kopnenim krajevima dostupna u košnici. U siječnju iako se to najčešće ne radi treba misliti i o pojilicama, pa tako pripremamo higjenske pojilice za nadolazeću sezonu jer samo rano postavljene pojilice osiguravaju u stacioniranim pčelinjacima pravovremeno navikavanje pčela na stalne i čiste izvore vode, pa time smanjujemo ili ponekad i potpuno spriječavamo pojavu nozemoze ili drugih crijevnih oboljenja kod pčela. Osim toga potreba za vodom raste kako raste i količina pčelinjeg legla u zajednici. Višak vode na pčelinjaku ne smeta ali manjak se itekako osjeti osobito u sušnim godinama uključujući i mjesece u kojima se dešavaju prvi pročisni letovi.

Iako je siječanj u kontinentalnom dijelu Hrvatske najčešće hladan mjesec sa snježnim oborinama posebno u višim predjelima poput Gorskog kotara, često se događa zbog klimatskih promjena da takav nije baš svake godine, pa tako bilježimo i velike oscilacije kod dnevne ili noćne temperature.

48

Razlike u temperaturi dan – noć baš su u siječnju su osobito velike. Kako u siječnju matica već počinje sa zalijeganjem prvih jajašaca sada je potrebno osigurati da se gubitak topline u košnici tijekom hladnih noći svede na minimum. To postižemo dodatnim utopljavanjem košnica. Pojedini pčelari utopljavaju samo gornji dio košnice, dok drugi cijele no ima pčelara koji svoje košnice ne utopljavaju nikad i nemaju nikakvih problema oko razvoja pčelinjih zajednica.

Kad ima dovoljno vlage, uz povoljne temperature, nakon obilnih kiša bude se i fiziološke aktivnosti nekih biljaka koje su zanimljive medonosnim pčelama. Tada bilježimo uvjek nama ljepe cvjetove tratinčice i maslačka, ali listanje drvenastih biljaka poput crne bazge zatim cvjetanje forzicije i lijeske što je pčelama posebno korisno. Pčele za vrijeme toplijih dana u siječnju izlaze na za njihov probavni sistem posebno važne pročisne letove nakon tjedana u klupku. U siječnju kada pčele ulaze i izlaze iz klupka ovisno o temperaturama posebno je važno postavljanje i obnavlanje mamaca za glodavce u slučaju nešto toplijeg siječnja, jer oni nerijetko potaknuti toplijim danima ulaze kroz leta košnica tražeći hranu i bespotrebno uznemiravaju pčele koje zbog toga mogu napustiti svoje stanište ili zbog raspadanja klupka uginuti od hladnoće, u siječnju za ove vrijedne radnike posebno je dakle važan mir unutar košnice i pčelinjaka. Zbog toga provjeravajte leta na košnicama redovito iako ste osigurali na jesen potpunu zaštitu, leta se „izčitavaju“ i zimi ne samo ljeti. Nerijetko se događa da zaštita leta od glodavaca tijekom zime malo popusti pa glodavci pronađu put do sigurnog izvora hrane i topline. U siječnju ili veljači možete polako ako već niste početi sa pripremom nastavaka i podnica 49

koje se zimi ne nalaze na pčelinjaku. Svaka košnica bi trebala imati minimalno još dva spremna nastavka prije sezone i po mogućnosti dodatnu podnicu. Ukoliko dakle imate 50 košnica što je otprilike neki prosjek kod nas trebate imati pripremljeno dakle minimalno još 100 nastavaka i barem 20-30 podnica iako je bolje za 50 košnica da imate 50 rezervnih očišćenih spremnih za upotrebu podnica. Unutrašnje održavanje košnice: Iznutra košnica može i smije biti tretirana isključivo pčelinjim voskom, vatrom ili propolisom. Dezinficiranje košnice vrši se isključivo izvorima topline (vatra ili vrela voda), otopinom kaustične sode ili jednostavno čistim alkoholom. Nikakva druga tretiranja košnice iznutra niti su potrebna niti bi ih trebalo prakticirati. To se kao prvo, prije svega tiče zdravlja vaših pčela , ali i vaših budućih proizvoda iz te košnice. Vanjsko održavanje košnice: Jedino prirodna, ekološki sigurna i ne sintetička vanjska obrada trebala bi biti prioritet za ispravno održavanje svake vaše košnice nebitno radi li se o konvencionalnom, eko ili bio pčelinjaku. Pogrešno je uvjerenje pojedinih pčelara da debeli slojevi raznoraznih jeftinih boja i lakova, često neprovjerene kvalitete, efikasno štite vašu košnicu izvana. Stari su pčelarski majstori nekad kao zaštitu drva upotrebljavali samo plamen jer uostalom drugo niti nisu imali na raspolaganju ili im je bilo preskupo. Primjeri sto, dvijesto godina starih rezbarija koje nikad nisu bile ničim tretirane osim plamenom dokazuju da je plamen u rukama znalaca efikasna zaštita za drvo. Ukoliko baš treba pčelinjak izgledati kao krilo neke šarene vrste papagaja, što pčelari iz nekog razloga posebno vole, koristite samo ekološke boje za drvo isključivo provjerenih proizvođača. Lako se i jednostavno nanose pčelama ne smetaju, a vaše će košnice biti u potpunosti zaštičene za duži period ovisno o njihovom smještaju. Održavanje samih košnica ne odnosi se naravno samo na bojenje i njihovu dezinfekciju. Podnica u se sezoni nosi velik teret ukoliko popusti propustitli ste sezonu uz upitan opstanak vaše pčelinje zajednice. Dakle iako se u literaturi najčešće ne spominje posebno održavanje nastavaka i podnica ono svakako podrazumijeva i obaveznu vizalnu kontrolu i kontrolu njihove čvrstoće. Za ovaj zahvat trebat će vam uz strpljenje stolarski čekić i čavliči. Sve prisutnije profesionalne klamarice mogu ih zamijeniti, ali one dobre su često preskupe i neisplative. One lošije uglavnom jeftinije i slabije ne zadovoljavaju zahtjeve koji su im namjenjeni te na njih niti ne pomišljajte.

II – Veljača (lat. Februarius) 50

V

eljača (lat. februarius) drugi je mjesec godine po gregorijanskom kalendaru. Obično drugi mjesec u godini, veljača ima samo 28 dana dok u prijestupnim godinama broji dan više dakle 29.

Drugi mjesec u godini je u krajevima naše regije prilično prevrtljiv mjesec. Ponekad sa mnogo snježnih oborina ponekad bez, a ukoliko nema snijega u kopnenim krajevima temperature za sunčanih dana mogu biti prilično visoke. Te toplije dane viših dnevnih temperatura (iznad 15°C) bez vjetra možemo iskoristiti za eventualnu nadopunu zaliha hrane ukoliko smatramo da u ih u određenoj košnici nedostaje. To naravno ako se pokaže kao potreba treba odraditi brzo ali lagano i bez uznemiravanja zajednice. Sve potrebne stvari uostalom kao i uvijek trebaju nam biti pri ruci, kako se ne bi dogodilo da moramo nekoliko puta otvarati i zatvarati košnicu ili da ostavimo otvorenu košnicu u potrazi za pogačom ili nečim drugim. Tu praksu uostalom treba primjenjivati tijekom cjele godine. Pčele odnosno matica, već u siječnju počinje laganim polaganjem jajašca tako da u slučaju potrebe za eventualnim otvaranjem košnice u drugom mjesecu to treba također imati stalno na umu. Bespotrebno ili dugotrajno otvaranje košnice u veljači može u najblažem slučaju izazvati prehladu vašeg novog legla. Iako mnogi pčelari to rade u veljači, sada je još rano ocjenjivati eventualne zimske gubitke pčelinjih zajednica. Taj dio ovisno o vremenskim prilikama odradit ćemo od sredine do kraja ožujka. Međutim upravo sada je vrijeme da počnemo s pripremama za radove u sljedećem nadolazećem mjesecu. Tako samo užičavanje okvira ukoliko obavimo u veljači nećemo pogriješiti, možemo početi i sa uređenjem te postavljanjem higjenskih pojilica. Njih na pravom pčelinjaku nikad ne smije nedos nigdje nisam uočio. Možemo također tijekom veljače početi sa pripremom rezervnih podnica i nastavaka ukoliko pčelarimo sa LR košnicama. Zamjena podnica i dodavanje novih nastavaka u ožujku kad obično te poslove u pčelinjaku obavlja ići će mnogo brže. U veljači možete početi sa pripremom nastavaka i podnica koje se zimine nalaze na pčelinjaku. Svaka košnica bi trebala imati minimalno još dva spremna nastavka prije sezone. 51

Ukoliko dakle imate 50 košnica što je otprilike neki prosjek kod nas trebate imati pripremljeno dakle minimalno još 100 nastavaka i barem 20-30 podnica iako je bolje za 50 košnica da imate 50 rezervnih očišćenih spremnih podnica. Unutrašnje održavanje košnice: Iznutra košnica može i smije biti tretirana isključivo pčelinjim voskom, ili propolisom. Dezinficiranje košnice vrši se isključivo izvorima topline (vatra ili vrela voda) ili čistim alkoholom. Nikakva druga tretiranja košnice iznutra niti su potrebna niti bi ih trebalo upotrebljavati. To se kao prvo prije svega tiče zdravlja vaših pčela , ali i vaših budućih proizvoda iz te košnice. Vanjsko održavanje košnice: Jedino prirodna, ekološki sigurna i ne sintetička vanjska obrada trebala bi biti prioritet za ispravno održavanje svake vaše košnice. Pogrešno je uvjerenje pojedinih pčelara da debeli slojevi raznoraznih bola i lakova (neprovjerene kvalitete) efikasno štite vašu košnicu izvana. Stari su majstori nekad kao zaštitu drva upotrebljavali samo plamen jer uostalom drugo niti nisu imali na raspolaganju. Primjeri sto, dvijesto godina starih rezbarija koje nikad nisu bile ničim tretirane dokazuju da je plamen efikasna zaštita za drvo. Ukoliko baš treba pčelinjak izgledati kao krilo neke šarene vrste papagaja koristite ekološke boje isključivo provjerenih proizvođača. Lako se i jednostavno nanose pčelama ne smetaju a vaše će košnice biti zaštičene.

III – Ožujak (lat. Martius)

O

žujak je mjesec u kojem pčelari mogu početi zbrajati zimske gubitke na pčelinjaku. Tek sada se vide ukupni rezultati prošlogodišnjeg jesenskog uzimljavanja pčelinjih zajednica. Naravno da za sve gubitke nismo krivi sami, zimskih je gubitaka u

pčelarstvu uvijek bilo no težnja je svakog educiranog i savjesnog pčelara da te gubitke svede na minimum. Prema nekim je procjenama do 5-10% gubitaka zadovoljavajuće dok se iznad tog postotka smatra većim ili manjim neuspjelim prezimljavanjem. Do otprilike 5% dakle, a sve iznad moguće je spriječiti pažljivijim radovima na pčelinjaku i svakodnevnom edukacijom pčelara bez obzira na godine staža u pčelarstvu. Najvažniji posao u ožujku, iako su naravno svi sami po sebi važni, je detaljan pregled stanja prezimljenih zajednica. Tek nakon detaljnog pregleda stanja u pčelinjaku možemo kasnije početi sa planiranjem nadolazeće sezone koja nas očekuje. Taj prvi pregled ne obavljamo za vjetrovita vremena i ne kod temperaturama ispod 15-16°C.

52

Kako pregledavamo kod prvog detaljnog pregleda u ožujku? Prije pregleda svu potrebnu opremu prethodno približimo košnicama koje smo taj dan imali namjere prgledavati. Uostalom sve radove u pčelinjaku uvijek moramo počinjati na takav način. To je osnovni uvijet da ćemo brzo, bez nepotrebnog uznemiravanja i pretjeranog "provjetravanja" zajednice izvršiti pregled. Prvo ustanovimo temeljem pronađenog legla u svim stadijima unutar okvira ima li zajednica maticu. Legla dakle trebaju biti u svim stadijima jaje, savijena i ispružena ličinka, poklopljeno leglo. Stanje legla ocjenjujemo prema tome da mora biti zalijegano neprekinutim plohama unutar ćelija saća. Kod pkvira na kojima se nalazi i poklopljeno leglo središnji dio legla je poklopljen dok se prema krajevima nalazi mlađe leglo. Zdravstveno stanje pčela - pažnju usmjeravamo i na okvire tj. satonoše i saće. Na okvirima ne bi smjelo biti nikakvih mrlja te ukoliko ih ima zaključujemo da je ta zajednica prezimila na nekvalitetnoj hrani (medu) i u neprikladnim uvjetima. Početkom ožujka zalihe hrane su također, uostalom kao i tijekom cijele godine, bitne no u ožujku tim više što se u tom mjesecu izliježu prve brojnije generacije pčela koje će nam kasnije unjeti u košnicu određene zalihe pčelinjih proizvoda. Nema li zajednica dovoljno hrane koju procjenjujemo odokativno, dakle oko 6- 8 kg meda na okvirima početkom ožujka i moguće 5 - 6 krajem tada zajednicama dodajemo dodatne spremljene okvire s medom kako bi imale u svako doba dovoljne zalihe hrane. Uvijek možemo koristiti i Veićevu metodu "autoprihrane" pčela ili nešto što je vama dostupno a pčelama prihvatljivo. Slabije

zajednice,

zaposjednuto

bar

one 5

koje

ulica

nemaju

pčela

bez

razmišljanja pripajamo drugim jačim ili istim takvim zajednicama. Prije pripajanja

Foto: David Holmgren http://milkwood.net

dakako treba utvrditi da su obje zajednice zdrave i sposobne za dalje proljetno širenje i jačanje. Zajednicama koji imaju od 5-8 zaposjednutih ulica prilikom prvog pregleda smanjujemo prostor košnice po potrebi. U prevelikom prostoru takve će zajednice neuspješno grijati leglo prilikom hladnijih noći, a poznata je stvar da se pčelinje zajednice ugodnije osjećaju u skučenijem nego u prevelikom 53

prostoru. Zajednice iznad 8 ili 9 okvira su sposobne za samostalan napredak i takvim zajednicama ukoliko je potrebno samo dodajemo nove okvire sa satnim osnovama i hrane po potrebi.

IV – Travanj (lat. Aprilis) U travnju kao i u svim daljnim mjesecima pčelarske sezone nastavljamo održavanjem postavljenih higjenskih pojilica u pčelinjaku. Ne zaboravimo voda mora biti prisutna u pčelinjaku tijekom cijele sezone. Ukoliko zbog lošeg vremena nema većeg unosa u travnju nastavljamo sa prihranom pčelinjih zajednica bilo pogačama bilo sirupom. Najbolja je kombinacija i jednog i drugog. Ukoliko smo na vrijeme postavili higjenske pojilice pčele su već odavno navikle na stalan izvor čiste vode i počinju redovitim posjećivanjem pojilica. Primjetimo li da pčele ne posjećuju pojilice u jednu ili dvije staklenke možemo dodati malo razrijeđenog meda ili šećernog sirupa koji smo pripremili za stimulativnu prihranu. Možemo također pomiješati vodu sa malo soka (sirupa ili gotovog gaziranog). To će privući pčele vodarice koje će kasnije stalno posjećivati pojilice. U mjesecu travnju treba obavezno postaviti "lovce/mamke" za stršljene i ose jer će ti "posjetioci" pčelinjaka također posjetiti slatku umjetnu pašu. Ukoliko iz nekih razloga nismo sada je vrijeme za detaljan pregled svih pčelinjih zajednica koji vršimo za mirnog vremena na temperaturi iznad 15°C ne ispod i ne po vjetrovitom vremenu. Sam pregled vršimo brzo i bez prevelikog otresanja i uznemiravanja pčela i same zajednice. Maticu nema potrebe tražiti već je dovoljno utvrditi njeno prisustvo pregledom postojećeg legla. Sama legla ukoliko nisu dobro raspoređena premještamo na sredinu košnice gdje će pčele lakše održavati potrebnu temperaturu, a time smo dobili i daljnji prostor za daljnje zaljeganje matice. Razdvajanje legla nije preporučljivo gotovo nikad, a pogotovo ne sada kad su noćne temperature često u odnosu na dnevne puno niže. Zajednicama koje smo uspjeli prezimiti na jednom nastavku dodajemo drugi, dok onima koje smo uzimili na dva premještanjem gornjeg i donjeg nastavka uz rotaciju gornjeg nastavka (dio 54

koji je bio okrenut prema letu okrećemo tako da bude okrenut prema zadnjem dijelu košnice). Pčelama to stvara dodatan privid unosa jer će premještati zalihe meda pa će time i sama matica intezivnije polagati jajašca. Travanj je mjesec kada se kod proizvođača matica određuju pčelinja društva iz kojih će odabrati najbolje zajednice i odrediti ih za daljnji uzgoj. O toj temi nećemo pisati jer je uzgoj matica izdvojeno pogavlje pčelarstva, a načina uzgoja matica za vlastite potrebe ima kako kod nas tako i u svijetu koliko i pčelara. Težnja i orijentacija svakog pčelara trebala bi se odnositi isključivo na poslove za koje smo se opredjelili. Time se ostvaruju veći i kvalitetniji prinosi, a vremenski nikad nećemo biti u "škripcu". Krajem travnja obično je vrijeme za prvu jaču pčelinju pašu kada cvijeta uljana repica. Do tada na voćnoj paši trebali bi već izjednačiti jačinu svih pčelinjih zajednica u pčelinjaku. Travanjski poslovi u pčelinjaku: Higjenske pojilice koje smo postavili treba redovito održavati / čistiti / mijenjati vodu Obavezno izvršiti detaljan pregled pčelinjih društava ako već nismo do sada pregledali zbog lošeg vremena Potrebno je pratiti stanje i razvoj pčelinjih zajednica da bi pravovremeno mogli izvršiti proširenje legla Poklopljen med treba otklopiti kako bi oslobodili prostor matici i napravili prividan unos meda Oduzimamo višak cvjetne peludi i spremamo ga kao rezervu Počinjemo postavljati skupljače cvjetne peludiU slučaju da dođe do prekida paše zbog lošeg vrenmena vršimo stimulativno prihranjivanjeVoćnu pašu koristimo za izgradnju novih saća dodavanjem satnih osnova Sva preostala slabija društva pripajamo jačim ili ih odvajamo u pripremljene nukleuse Kao preventivnu borbu protiv varroe dodavanjem okvira građevnjaka Kontroliramo zdravstveno stanje pčela i po potrebi poduzimamo odgovarajuće mjere Uređenje / čišćenje okoliša pčelinjaka i sadnja biljaka

V – Svibanj (lat. Maius) U mjesecu svibnju razvoj pčelinjih zajednica se nastavlja ubrzanim intezitetom. Svibanj je osim toga mjesec u godini kada pčelari počinju ubirati plodove dosadašnjih radova u 55

pčelinjaku. Zbog tih činjenica, ali i zbog bujanja vegetacije pčelari su u svibnju gotovo svakodnevno u pčelinjaku.

Svi dosadašnji radovi sa maticama bili su usmjereni na što jače i bolje zalijeganje, dok u ovom mjesecu najčešće pčelari koliko toliko ograničavaju maticu. Taj posao se obavlja 10-15 dana prije intezivnih i jakih glavnih pčelinjih paša poput bagremovih, kestenovih, amorfe, kadulje.... Jake pčelinje zajednice kod košnica-nastavljača mogu doseći brojku od 60 - 80.000 pčela koja u idealnim uvijetima tada dnevno unosi velike količine nektara. Kod LR košnica (i sličnih) košnica sa nastavcima u svibnju ponovno vršimo rotaciju nastavaka košnice tako da gornji nastavak stavljamo na prvo mjesto dok donji - prvi nastavak sa podnice podižemo gore. Slabije zajednice možemo pojačati unosom okvira s poklopjenim leglom iz jakih zajednica sa ili bez pratećih pčela pazeći pritom da ne prenesemo i maticu. Radovi u mjesecu svibnju: dovršavaju poslove vezane uz stvaranje jakih pčelinjih zajednica ograničavaju prostor matici za zalijeganje jajašaca spriječavaju stvaranje rojevnog nagona u košnici dodavaju satne osnove u košnicu ukoliko je moguće približuju pčele što jačoj pčelinjoj paši osiguravaju prostranost medišnog dijela košnice planiraju i osnivaju nove pčelinje zajednice što više proširuju leto košnice Priprema nastavaka: Plodište svake košnice u pčelinjaku trebamo razmjestiti na taj način da okvir sa maticom stavimo u sredinu plodišnog dijela košnice dok do njega stavljamo sa svake strane po jedan okvir sa razrađenim saćem.

56

Prvi i deseti okvir plodišnog dijela košnice popunjavamo sa peludnim okvirima dok ostatak popunjavamo sa praznim okvirima sa užićenom satnom osnovom. Ukoliko pčelarimo sa matičnom rešetkom u tom ju slučaju stavljamo na prvi nastavak. Drugi nastavak popunjavamo sa satnim osnovama, pritom možemo jedan ili dva okvira u sredini popuniti sa razrađenim saćem djelomično ili ne popunjenim medom. Treći nam nastavak služi da u njega smjestimo izvađene okvire sa leglom (sredina) dok na ostala prazna mjesta u trećem nastavku stavljamo okvire s medom. Sprečavanje rojenja: Radno raspoloženje pčelinje zajednice bez nagona za rojenjem prije i tijekom glavnih pčelinjih paša san je svakog pčelara. Rojenje zajednice u to vrijeme znači gubitak cijelokupnog dotadašnjeg truda vezanog uz prinose meda. Pčela medarica kojom se pčelari na području RH ima pojačan prirodan nagon, usprkos pokušajima selekcioniranja i smanjenja tog nagona, za rojenjem osobito prije glavne bagremove paše koja u našim uvjetima predstavlja najjaču pčelinju pašu. Treba znati da je rojenje pčela njihov prirodan nagon za održanjem vrste prisutan kod pčela oduvijek. Taj ih je nagon uspio održati da tisućlječima budu najprisutniji oprašivači flre na našj planeti. Da spriječimo rojenje u vrijeme kad nam ono predstavlja gubitak prinosa trebamo u košnici osigurati prije svega idealnu ventilaciju. Prostor u medištu i plodištu treba uvijek biti popunjen praznim okvirima da pčele imaju što raditi. One moraju imati mjesta za unos nektara, mlade pčele moraju imati prazne ili okvire sa satnim osnovama za lučenje voska iz voštanih žlijezda. Okvire sa poklopljenim leglom pravovremeno treba premještati u gornji dio košnice. Dok je kranja mjera ovisna od košnice do košnice zamjena stare, sklonije rojenju, matice novom mladom iz selekcije.

VI – Lipanj (lat. Junius) Lipanj u pčelinjaku znači mjesec vrcanja, formiranja umjetnih rojeva i rojenja. U lipnju ovisno o podneblju zaršava bagremova paša pčelama olakšavamo bržu preradu nektara 57

bagrema u med otvaranjem leta i osiguravanjem prozračnosti u košnici. Kada pčele poklope barem 1/2 ili najbolje 2/3 okvira, iste vadimo i pripremamo za vrcanje. Još za vrijeme prerade bagremovog nektara u med u slučajevima kada selimo košnice na drugu lokaciju vršimo završne pripreme oko prijevoznog sredstva i samih košnica. Kod seljenja pčela u druge županije treba obratiti pažnju na zakonske regulative seljenja, odnosno najaviti svoj dolazak na određenu lokaciju prije selidbe "pašnom povjereniku" ili u slučaju da selite na svoj teren/zemljište ili u dogovoru sa vlasnikom zemljišta odmah nakon smještanja pčelinjaka. Kod seljenja pčela nije naodmet prije svega provjeriti da li je područje na koje selimo za vaše pčele zdravstveo ispravno odnosno da nije kojim slučajem zabranjen tranzit pčelama zbog mogućih zaraznih bolesti. Kod odabira lokacije treba imati u vidu i udaljenost od određene pčelinje paše i drugih pčelinjaka. Većom udaljenošću pčelinjaka od područja medenja prinosi padaju, tako recimo sama iskorištenost pčelinje paše na udaljenosti prema nekim istraživanjima od 1000 m iznosi svega 45 %, iskorištenost na udaljenosti od 1500 m opada za sljedećih 15% pa ona iznosi samo 30 %. Kod udaljenosti od 500 m iskorištenost iznosi 70-75 %. Sve to također se odnosi naravno i na stacionirane pčelinjake pa tako i te podatke treba imati u vidu kod podizanja stacioniranih pčelinjaka. Sami radovi oko košnica slični su mjesecu prije. Kod radova oko košnica dobro je i poželjno imati već pripremljene razrađene satne osnove tako da sam prijelaz završetak bagrema seljenje bude što brži. Lokacije za seljenje obično se određuju unaprijed da bi izbjegli prevelik broj košnica na pojedinom području dok druga ostaju nepokrivena. Nažalost kod nas još uvijek nema relevantnih informacija o medenju biljaka, ali informacije o pojedinim pašama možete potražiti kod lokalnih pčelinjih društava ili pčelara. Tako je za svaku pohvalu organiziranost pojedinih pčelarskih društava koje prikupljene informacije staviljaju na uvid putem na web stranica iako u tom dijelu treba pčelarima dodatna edukacija kako kod objave tako i kod čitanja podataka medenja.

U mjesecu lipnju počinju veće dnevne i noćne temperature pa treba obratiti posebno pozornost na zalihe čiste vode u našim pojilicama na pčelinjacima. Poželjno bi bilo da su pojilice smještene barem desetak metara od samih košnica te da su ako nije moguće stalno barem tijekom sredine dana djelomice u hladu.

58

Spriječavanje rojenja vršimo na način da matici prije svega pružamo dovoljno prostora za polaganje jajašca, u medišnim nastavcima također pokoji okvir uvijek neka bude sa satnom osnovom kako bi takozvane "kučne pčele" imale prostora za lučenje voska iz svojih voštanih žlijezda. Uobičajeni radovi u lipnju znače kao i u ostalim mjesecima pčelinje paše: Održavanje stalne zalihe sviježe vode u higjenskim pojilicama Održavanje i uređenje okoliša pčelinjaka U slučajevima seljenja košnica na druge paše priprema istih za selidbu Uzgoj matica za svoje potrebe Priprema i vrcanje bagremovog meda Kontrola rojivosti košnica i spriječavanje rojenja Stavljanje poluokvira ili polovičnih satnih osnova za bološko suzbijanje varroe Tabla za označavanje pčelinjaka trebala bi biti uočljiva svatko sam sebi može sa malo truda napraviti od dva komada stakla i isprintanog sadržaja svoju tablu.

VII - Srpanj (lat. Julius) Srpanj - mjesec kada su prošle sve glavne pčelinje paše. Srpanjske vručine kako kod ljudi tako i kod pčela traže pojačan unos tekućna. Ne zaboravite svoje higjenske pojilice češće i redovitije provjeravati kako pčele ne bi trebale trošiti dodatnu energiju u potrazi za izvorima vode koji kada

ih

pronađu

mogu

biti

potencijalni opasni izvori zaraze. Jedna pčlinja zajednica može unjeti i do 2 litre vode dnevno pa je to dovoljan

pokazatelj

važnosti

59

stalnog održavanja pojilica. Ukoliko se košnice nalaze izložene stalnom direktnom suncu potrebno je napraviti umetna sjenila bilo od kartona ili stiropora. Ventilacija košnice u ovom je mjesecu vrlo važna pa tako i na to trebamo obratiti dio vremena. Formiranje pomoćnih zajednica - nukleusa traje do sredine srpnja jer se kasnije formirane zajednice neće uspjeti dovoljno dobro razviti i pripremiti za zimske mjesece. U srpnju cvate livada, suncokret i zlatošipka. Seleći pčelari posjetit će plantaže suncokreta, dok stacioniranim pčelama preostaje posjet livadama i zlatošipki. Radovi u pčelinjaku tijekom srpnja (lat. Julius): njega nukleusa zamjena starih matica sprečavanje rojenja zaštita košnica od visokih temperatura održavanje pojila za pčele suzbijanje varooze prihrana pčela varroa tretman Srpanjske vručine preko 30ºC bitno smanjuju sposobnosti kod raznih aktivnosti ljudi pa tako i naših medonosnih pčela. Glavne pčelinje paše ostavili smo za sobom. Paše u ovom mjesecu su varljive, te livade, suncokret, i zlatošipka mogu mediti prema lokalnim i vremenskim prilikama. Seleći pčelari u srpnju sigurno će pokušati iskoristiti pašu suncokreta. Krajem srpnja počinjemo sa tretmanima protiv varroe. Priprema sirupa za stimulaciju matice Prihrana: rano proljeće - srpanj / kolovoz Krajem srpnja, početkom kolovoza dodajemo svakom pčelinjem društvu obogačenu pogaču i šećerni sirup. Priprema sirupa: OPREZ!!! Prilikom dodavanja sirupa da ne izazovete grabež, slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice obilno isprati vodom. U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobijenu smjesu dodamo svježe prikuplenu pelud koju prethodno otopimo u malo vode i 5 grama limunske kiseline.

60

Omjer voda/šećer možemo i mijenjati prema tome želimo li rijeđi ili gušči sirup, ovisno o tome želimo li da pčele unose više ili manje peludi. Ako pčelama pripremimo rijeđi sirup one će unositi više peludi, kod gušćeg će sirupa pčele blokirati maticu medom koji smještaju u blizini legla. Prihranu pčela završavamo do kraja kolovoza - početka rujna, jer u slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje oko 20 dana.

VIII - Kolovoz (lat. Augustus) Kolovoz je posljednji od tri ljetna mjeseca, pčelari početak ovog mjeseca zovu i pčelarskom novom godinom. Razlog je u tome da su glavne pčelinje paše su uglavnom završile počinju pripreme za uzimljavanje pčela, te ovisno o vremenskim uvjetima u predstojećem razdoblju još se može ponegdje izvrcati vrcati livada, zlatošipka, vrijes i metvica. Kolovoz predstavlja vrijeme godišnjih odmora, međutim u pčelarstvu se kolovoz smatra ka mjesec kada prelazimo u novu pčelarsku godinu. Jedan od razloga je da tada pčele počinju pripreme za ulazak u zimu. Iz svakg jajašca koje matica položi u mjesecu kolovozu izlaze mlade pčele koje moraju preživjeti zimu i zbog toga u tim leglima ne smije biti varroe dakle zaštitu protiv varroe počinjemo obavljati već krajem srpnja i provodimo ju tijekom kolovoza. Matica u ovom mjesecu postepeno smanjuje zalijeganje jajašca pa ju možemo i malo "stimulirati" za taj posao dodavanjem sirupa u omjeru 1:1 kako bi imala osječaj normalnog unosa. Vrućine i suše koje su u kolovozu uobičajene za RH osobito područje dalmacije i otoka treba shvatiti ozbiljno te pomoći pčelinjem nagonu u održavanju temperature košnice. Održavanje higjenskih pojila te redovito mijenjanje i dopunjavanje vode treba biti sastavni dio posjeta pčelinjaku tijekom cijele sezone, pa to ne treba nadam se posebno ni isticati u ovom tradicijski najtoplijem mjesecu u godini kada je voda u pčelinjaku osobito važna.

61

Priprema sirupa za stimulaciju matice: Početkom kolovoza dodajemo svakom pčelinjem društvu obogačenu pogaču ili šećerni sirup. Prilikom dodavanja sirupa oprez: da ne izazovete grabež, slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice obilno isprati vodom. Posebnu pažnju prije dodavanja surupa u hranilice obratiti na njenu ispravnost kako ne se bi iz hranilice sirup izlijevao po pčelama ili košnici. Priprema sirupa Sastojci: šećer voda linunska kiselina svježa pelud Postupak pripreme: U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobivenu smjesu dodamo svježe prikupljenu pelud koju prethodno otopimo u malo vode i 3-5 grama limunske kiseline. Omjer voda/šećer možemo i mjenjati prema tome želimo li nešto rijeđi ili možda malo gušči sirup. Ovisno o tome želimo li da pčele unose više ili manje peludi. Ako pčelama pripremimo rijeđi sirup one će unositi nešto više peludi iz prirode, dok kod gušćeg sirupa pčele mogu blokirati maticu medom koji smještaju tik do legla. Prihranu pčela završavamo do kraja kolovoza, eventualno ovisno o sezoni do sredine rujna. Sve

ovisi o sezoni

i o

62

vremenu jer u slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje oko 20 dana. (vidi sliku ispod) Prekid stimulativne prihrane dakle treba obaviti prije kako bi se sve pčele izlegle prije hladnoće i kako bi pčelar imao vremena intervenirati i premjestiti okvire za sigurno uzimljavanje.

Na to treba posebno obratiti pozornost, jer ukoliko nastavimo s prihranom do jesenskozimskih hladnoća zajednica će se suočiti sa nekoliko za njih nerješivih problema.

Mogućnost sigurnije prihrane bez da izazovemo grabež proljevanjem ili curenjem sirupa je preko plastičnog karnistra i to na sljedeći način: Karnister po potrebi očistimo napunimo pripremljenim sirupom do otprilike polovine i stavimo ga u duboku podnicu ili u prazan nastavak / polunastavak iznad ili ispod nastavaka sa medištem - plodištem što se može vidjeti na skici iznad unutar teksta. Ukoliko postavljate polunastavak ispod morate računati na kasnije podizanje svih nastavaka kako bi sve skupa po potrebi dopunili ili uklonili nakon završetka prihrane. Iz tog razloga ukoliko nemate duboku podnicu s vratima daleko je praktičnije staviti karnistar - posudu iznad.

IX – Rujanj (lat. September) 63

N

ajčešće se kažu stari pčelari pčele same najbolje pripreme za zimu, no ne mora uvijek i na svakom pčelinjaku to biti baš tako, pčelar nerijetko mora aktivno sudjelovati u uređenju pčelinje zajednice prilikom njihovih posljednjih priprema

za zimske mjesece. Prema

zatečenom

stanju

zajednice

na

pčelinjaku u devetom mjesecu radi se nova preraspodjela okvira u košnici, a tom prilikom dobro je pregledati i same stranice košnice, da li imaju prevelike pukotine koje pčele ne uspjevaju zatvoriti te da li su dovoljno jake da izdrže do proljeća. Zajednice se uzimljavaju u što je moguće boljim i prirodnijim uvjetima, prostora ne smije biti previše. One slabe, preslabe za samostalno prezimljavanje, zajednice u kojima pčele zauzimaju manje od 6-7 okvira po nekima 5-6 trebali bi pripojiti onim jačim. Slabe će zajednice teže prezimiti preko nadolazećih zimskih bespašnih mjeseci ukoliko ih ne pripojimo mogli bi ih izgubiti ili će iz zime izaći kao „slabići“. Samo pripajanje pčelinjih zajednica možemo izvršiti preko novinskog papira, a selekciju matice ukoliko ne znamo koja

je

bolja

prepuštamo

samim

pčelama. Na taj način opstat će jača i Foto: David Holmgren http://milkwood.net

sposobnija matica koja će još tijekom zime na vrijeme startati s adekvatnim

količinama legla. Prihranu u cilju stvaranja zaliha ukoliko iz određenih razloga nismo završili do kraja kolovoza možemo obaviti i u ovom mjesecu, jasno pomno prateći vremensku prognozu i ovisno o tome gdje se nalazi naš pčelinjak.

64

wood.net

Za zimu pčele bi trebale ući sa barem 15 kg hrane, ukoliko se uzimljava na jednom nastavku dovoljne su zalihe od 8-9kg meda što bi trebalo biti dovoljno do prvih proljetnih izleta. Tako će zajednica na dva nastavka težiti cca: 38-40 dok ona na jednom nastavku cca:28-30 kg. Višak hrane kažu da ne brine pčele pa ne bi trebao brinuti ni pčelare. Više hrane prilikom ulaska u zimu, manja je briga sa razvojem na proljeće. Kažu da viša cijena uzimljavanja rezultira bržim i jeftinijim proljetnim razvojem zajednica. Idealna prihrana odnosno preciznije dopuna zaliha bila bi zamjena praznih okvira uskladištenim proljetnim ili bagremovim medom, jasno ukoliko smo na proljeće razmišljali o zimi što često nije slučaj. Prednosti takve dopune hrane su višestruke. Kao prvo pčele se ne zamaraju preradom industrijskog šečera, kao drugo takvu dopunu možemo napraviti i zadnjeg lijepog dana prije zime. Pčele ukoliko se nalaze na ljevoj ili desnoj strani nastavka zajedno sa okvirima premještamo u sredinu nastavka nasuprot letu. Tik do njih neka se nalaze okviri popunjeni prikupljenim i poklopljenim medom, uz preostale sa mednim vjencima te uz obavezno sužavanje leta i stavljanje češljeva na košnice pčele će spremne ući u zimsko klupko. Staro saće najbolje je sada odvojiti i tijekom zimskih mjeseci kada imamo više vremena pretopiti jer takvo će saće u protivnom uništiti voskov moljac. Mlado saće koje imamo namjeru sačuvati za proljeće smještamo redom u prazne nastavke. Prazne nastavke nakon toga možemo naslagati jedan na drugi i ostaviti ispod nadstrešnice. Nadstrešnica bi trebala obavezno većim djelom dana biti u hladu na sjevernoj strani. Voskov moljac naime nije aktivan na temperatutama ispod 10-11°C. U startu kad su temperature još malo visoke možemo u svaki red položenih nastavaka staviti jednu sumpornu traku (drže ih sve poljoprivredne apoteke) ili jednostavno mravlju kiselinu (nerazrijeđenu) otprilike 0,5 litara po redu nastavaka te ju ostaviti da polako isparava. Ukoliko više temperature potraju posudu s mravljom kiselinom dopunimo ili stavimo novu sumpornu traku. Za te potrebe može se uspješno koristiti i neko od sredstava na bazi timola. Nikako ne treba zaboraviti ni činjenicu da se dolaskom hladnijih dana broj pčela u košnici smanjuje u odnosu na proljetno – ljetne mjesece. Nasuprot tome broj prisutne varroe se povečava ukoliko krajem kolovoza ili početkom rujna ne počnemo sa tretmanom protiv 65

varoznosti pčela. Lako se može dogoditi da pokoju jako napadnutu zajednicu izgubimo i prije nego smo ušli kalendarski u zimu. Napuštanje košnice sa jako varoznim pčelama i nakon toga grabež u toj košnici nije nimalo ugodna pojava ma koliki broj zajednica posjedujemo te ju treba preventivno spriječiti. Svaka zdrava pčelinja zajednica sa dostatnim zalihama hrane, vratit će uložena sredstva tijekom iduće sezone i nekoliko puta više ma koliko mi utrošili na nju i njeno uzimljavanje i to treba imati u vidu prilikom uzimljavanja. Trebamo znati da zalihe na kojima pčele prezimljavaju nisu samo med i pelud, već one predstavljaju i masno proteinsko tkivo kod "zimskih" pčela. Upravo se to tkivo koristi kod prihrane prvih proljetnih legla nakon uspješnog prezimljavanja. Više zaliha unutar košnica prilikom uzimljavanja pružaju pčelama veći komfor prilikom prehranjivanja svog legla. Slobodnije izlijeću na pročisne letove za vrijeme rijetkih toplijih zimskih dana itd.

X – Listopad (lat. October) U listopadu se rađaju posljednje pčele iz ovogodišnjeg legla, matica prestaje polagati jaja i te pčele uz one iz rujnja i kolovoza preživljavaju zimu i kao takve bitne su za opstanak zajednice jer u proljeće upravo te pčele brinu o novim pčelama koje se rađaju u proljeće. U listopadu pčele radilice raspoređuju hranu kako bi je najlakše koristile kad formiraju zimsko klupko, te zatvaraju sve pukotine propolisom. Padom temperatura ispod 12°C, pčele prelaze u klupko, a formiraju ga na praznom saću iz kojeg su zadnje pčele izašle iz legla. Pčele su stisnute u ulicama između saća. U sredini zimskog klupka je matica, oko nje su mlađe pčele, a prema rubu klupka starije pčele. Pčele na rubu klupka povremeno mjenjaju mjesto s drugim pčelama iz klupka. Temperatura u sredini klupka kreće se od 20 do 30°C, a prema rubu klupka pada na 10°C. Ove temperature u klupku pčele zadržavaju bez obzira na vanjske niske temperature. Pčelinja zajednica lakše prezimi ako u njoj ima više pčela, jer lakše održavaju tenperaturu i troše manje hrane tijekom zime. Potrošnja hrane u listopadu iznosi oko 2 kilograma.

66

Radova na pčelinjaku za pčelara je sve manje, ali u listopadu ipak moramo obaviti predviđene poslove: utopljavanje košnica , postavljanje češljeva na leto , zadnja kontrola sumnjivih zajednica. Osnovno je da pčelar mora učiniti sve kako bi pčelinja zajednica preživjela najkritičnije razdoblje – zimu. Dobro zimovanje omogućuju neki čimbenici: jaka zajednica i zdrava zajednica, dovoljno kvalitetne i pravilno raspoređene hrane, mlada matica, dobra ventilacija košnice, mir na pčelinjaku, zaštita košnica od vjetrova i glodavaca. U posljednjem ovogodišnjem pregledu zajednica utvrđujemo uglavnom ima li zajednica maticu, jer bez matice nema smisla uzimljavati zajednicu, a sve drugo vezano za hranu, raspored okvira i zamjenu matica trebali smo obaviti prije hladnih listopadskih dana. Za pregled treba iskoristiti ljepši

dan,

a

moramo

ga

obaviti

brzo,

kako

ne

bismo

izazvali

grabež.

Košnice ne treba posebno utopljavati, dovoljno je ispod krovišta LR košnice na hranilicu ili poklopac

staviti

nekoliko

listova

novinskog

papira

ili

valovitu

ljepenku.

Kod AŽ košnica na matičnu rešetku preko poklopca stavljamo također novine kao i na ventilacijske mreže. Zajednica normalne jakosti, bez problema stvara dovoljno topline za zimovanje. Važno je u košnici osigurati dobru ventilaciju kako se voda ne bi kondenzirala na stijenkama košnice

i

poklopcu

kao

i

na

saću

naročito

saću

uz

stijenke

košnice.

Trošenjem meda tijekom zimovanja oslobađa se veća količina vode iz zimskog klupka koju moramo odstraniti iz košnice dobrom ventilacijom. Utroškom kilograma meda zajednica proizvede oko litru vode! Kod LR košnice mogu se koristiti otvori na poklopcu za ventilaciju, koje okrenemo prema prednjoj strani košnice i napola iz zatvorimo. Svakako prije prvih mrazeva treba na leta košnica staviti češljeve kako u košnicu ne bi mogli ući miševi. Ako to ne učinimo, miševi znaju napraviti velike štete u košnici, izjedaju saće, na podnici

stvarju

nered,

uznemiruju

pčele,

te

takva

zajednica

može

uginuti.

Niti u listopadu ne smijemo zaboraviti varoozu. Tada u zajednici ima relativno malo legla, pčelinje paše su završene, zajednici smo osigurali dovoljno hrane te se može provesti efikasno suzbijanje varooze.

67

Nakon završetka svih radova vrijeme možemo iskoristiti za bojenje košnica u kojima pčele zimuju te za namještanje košnica tako da imaju mali nagib prema prednjoj starni radi otjecanja vode. Na pčelinjaku treba osigurati mir pčelinjim zajednicama, zaslužile su! Pčelar već sada može pomalo planirati što će raditi zimi u svojoj pčelarskoj radionici.

XI – Studeni (lat.November) U studenom medonosne vrste pčela u našoj regiji polako no sigurno počinju svoj zasluženi odmor - "zimski san". Pčelari su do sada na svojim pčelinjacima trebali izvršiti sve potrebne zadatke vezane uz što kvalitetnije uzimljavanje pčelinjih zajednica. Otvaranje košnica od ovog mjeseca više se ne prakticira kod imalo ozbiljnijih i iskusnijih pčelara. U ovom pretežno hladnom mjesecu izlazie iz legla i posljednje pčele koje će dočekati toplije proljetne dane i prezime li uspješno odhraniti prve generacije pčela u idućoj godini. Kod onih malo slabijih košnica sa manjim brojem pčela to se već dogodilo ranije, dok se kod jačih događa upravo tijekom studenog što još naravno ovisi kao i o svemu ostalom u pčelarstvu o pojedinoj godini odnosno vremenu. U jesenima koje su toplije i vremenski stabilnije taj se događaj dešava nešto kasnije, a u hladnijim prema prirodnom bioritmu pčela ranije. Pčele kao što smo već naučili ulaze u potpuno klupko na temperaturama od 9-12°C što opet ovisi o jačini svake zajednice. Pa tako dok u proljeće i za vrijeme zimskih pročisnih letova nešto slabije zajednice izlaze ranije, a jače izlaze nešto kasnije, kod ulaza u klupko je situacija obratna. Jače će zajednice u klupko ući kasnije od slabijih, onih sa manjem brojem pčela i kod njih su mogući izleti na temperaturama do 10 ili 11 pa čak nekad i 9°C. Ukoliko u ovom ili idućim mjesecima postoje velike oscilacije u dnevnim i noćnim temperaturama pčele će shodno tome širiti i skuplati klupko, izlazit će češće na pročisne letove. To je naravno s jedne strane dobro, međutim tada pošto su aktivnije trošit će više i brže pripremljene zalihe hrane. Iako mnogi pčelari upravo u studenom a mnogi i prije počinju sa utopljavanjem zajednica, do veljače je ipak bitnije osigurati pravilnu ali ne i prejaku ventilaciju košnice. Pčelama hladnoća smeta manje od moguće vlage koja se može javiti kao kondenzat u košnici i kapati po klupku. 68

Trpanje na desetine kilograma novinskog papira oko i na košnicu ne samo da nije estetski lijepo već je i nepotrebno. Košnica bi trebala biti utopljena na način da sa vanjskih stranica gubi što manje topline. To se radi jedino zbog legla, a sada novog legla više neće biti dakle utopljavanje u studenom je potpuno nepotrebno. U početku studenog dakle konačno dovršavamo uzimljavanje zajednica, prije nadolazećih zimskih dana završavamo uređenjem okoliša pčelinjaka, u slučaju snježnih padavina čistimo leto košnice, po potrebi vršimo tretiranje zajednica protiv varroe, počinjemo sa pretapanjem voska, osiguravamo mir u pčelinjaku i slično. Svi radovi uglavnom se preusmjeruju na radove sa opermom u radioni van dohvata samih uzimljenih košnica. Počinjemo sa obnovom nastavaka ili praznih košnica izvan pčelinjaka okvira i slično. Ne treba zanemariti potrebu stalne edukacije pčelara na organiziranim seminarima i predavanjima koje pripremaju pčelarska društva ili aktivnom sudjelovanju po pčelarskim forumima gdje se razmjenjuju savjeti i iskustva. Ukoliko na samom predavanju i ne naučite ili čujete ništa novo, vrijedno je izmjeniti pokoje iskustvo sa ostalim pčelarima takva će razmjena iskustva na forumu biti dakako zabilježena i za ostale generacije koje će i iz nje mnogo toga naučiti. Tajne u pčelarstvu danas u vrijeme interneta vrlo su rijetke pa se tako i nadam da i na ovim stranicama možete ili naučiti ili obnoviti stječeno iskustvo. Mlađi pčelari, ne po godinama već po pčelarskom stažu, nerijetko već nakon 2-3 godine misle da su naučili sve o pčelama. Nitko na svijetu o pčelama ne zna sve, upravo suprotno, o pčelama svi mi znamo vrlo, vrlo malo usprkos činjenici da je pčela medarica jedan od najproučavanijih insekata današnjice.

XII – Prosinac (lat. December) U prosincu najčešće u našoj regiji ima dosta oborina, uglavnom se radi o snijegu što ovisi o dakako opet lokaciji pčelinjaka. Samo vrijeme sve više poprima obilježja prave zime kada su pčele većinom unutar klupka. Pčelinje zajednice su u zimskom klupku i jedina im je briga kako polako no sigurno doći do hrane te usput stvoriti povoljnu temperaturu zimskog klupka, odnosno kako se najbolje prilagoditi nepovoljnim vremenskim uvjetima. Ako smo pčelinje zajednice dobro pripremili za zimu u prethodnim mjesecima, što zapravo znači da smo zajednicama osigurali dovoljno kvalitetne hrane, da su one dovoljno jake i da imaju dobre matice, možemo mirno čekati proljeće te se više posvetiti prodaji proizvoda i marketingu.

69

No ipak, nikako ne smijemo zaboraviti pčelinjak jer u njemu u ovom mjesecu jer treba obaviti sljedeće poslove: pregledavati leta košnica, ako su zatrpana snijegom treba ih očistiti osigurati mir na pčelinjaku povremeno provjeriti i oslušnuti što se događa u košnici tretiranje zajednica zbog suzbijanja varooze informirati se o poučnim skupovima pčelara, jer tijekom zime trebamo skupljati nova i utvrđivati stara znanja Nakon jačih snježnih oborina moramo pogledati leta košnica kako bismo utvrdili jesu li zapriječena snijegom i moguće mrtvim pčelama. Ponekad je moguće da se pčele i uguše ako je leto zatvoreno snijegom i ledom, ako takvo stanje potraje duže. Leta treba pažljivo očistiti, a da se pri tom košnice ne tresu, da se pčele ne uznemiravaju previše i kako pčele ne bi iz klupka otpadale na podnicu. Snijeg s krovova košnica nema potrebe skidati jer je snijeg na njima dobar izolator te pomaže čuvati temperaturu u košnici. Mir na pčelinjaku je prijeko potreban, jer svako jače uznemiravanje pčela u ovom razdoblju znači i ugibanje dijela pčela koje otpadnu iz klupka na podnicu. Uznemirene pčele troše i više hrane, što znači da mogu kraće vrijeme izdržati bez pročisnog izleta. Najčešće zajednice uznemiravaju ptice u potrazi za hranom, a može ih uznemiriti i sam pčelar ako lupka po košnicama da bi utvrdio imaju li maticu. Želimo li provjeriti da li je u košnici sve u redu, najbolje je uz njezinu stjenku prisloniti uho i slušati kakav zvuk proizvode pčele. Ako se čuje tiho jednolično zujanje, znači da zajednica dobro zimuje. Utvrdimo li da se iz košnice čuje pojačano brujanje pčela, očito je da sa zajednicom nešto nije u redu. Ako je vrijeme hladno, možemo takvu košnicu pregledati u zagrijanoj tamnoj prostoriji i otkloniti uzrok uznemirenosti pčela. Nakon hlađenja prostorije zajednicu vratimo na njezino mjesto na pčelinjaku. Poneki lijepi sunčan dan, sa temperaturama iznad 12°C, pčele će iskoristiti za pročisni izlet. Pratiti pročisni izlet je vrlo poželjno, jer možemo doznati o zdravstvenom stanju naših zajednica i ima li bezmataka. Ako su pčele zdrave ne ispuštaju izmet po vanjskim stijenkama 70

košnice ili poletaljci, a tragovi čišćenja mogu se vidjeti na snijegu oko košnica. Bezmatak treba

odmah

sanirati

spajanjem

sa

drugom

zajednicom.

Ako je oko košnica snježni pokrivač , treba ga ispred leta košnica očistiti, a tlo prekriti slamom, piljevinom ili nekim drugim materijalom, kako pčele ne bi ugibale na snijegu ispred košnica za vrijeme pročisnog izleta. Premještanje zajednica na pčelinjaku, ako to želimo iz bilo kojeg razloga, moguće je ako pčele nisu izlijetale oko 25 dana. Košnicu prenosimo pažljivo, bez potresanja. Ako još nismo obavili zimsko tretiranje zajednica radi suzbijanja varooze, možemo to učiniti u prosincu. Za tretiranje moramo odabrati topliji dan. Možemo koristiti akaricide sistemičnog djelovanja, oksalnu kiselinu ili Perizin ako je temperatura iznad +5°C. Zimsko suzbijanje varooze, u razdoblju kada u zajednici legla nema, temeljno je u godišnjem programu suzbijanja.

Male pčelarske inovacije Kondenzirana vodena para u košnici Povijest, preci i postanak Udruga Pčelarstvo Online unutar svoje domene www.pcelarstvo.hr posvećena je pčelama, ostalim oprašivačima, pčelarstvu, pčelarima, kupcima pčelinjih proizvoda, oprašivanju, ekologiji i sličnim vezanim temama. Sam je portal osmišljen na način da bude informativan i zabavan, ali i da podsjti svoje čitatelje kako su oprašivači diljem svijeta bitni ne samo za pčelare već i za ostale ljude i životinje. Danas su nažalost oprašivači pa tako i medonosne pčele, kojima se u većini slučajeva bavimo, ugroženi. Iako se može činiti da je problem naizgled mali i beznačajan kada mahnemo rukom tjerajući pčelu ili druge oprašivače, oprašivači su od vitalnog značaja za svakoga tko se tijekom svoh života hrani. Svaku pomoć ma kako ona na prvi pogled izgledala "ludo", a služi za opstanak pčela objavljujemo i prenosimo. Tako godinama čitamo kako pčelari na najrazličitije načine pokušavaju smanjiti kondenziranje vlage unutar stijenki košnica tijekom zimovanja.

71

Čitao sam kako po forumima pčelari pišu i iznose svakojake ideje, poput recimo da košnice obojane uljanim bojama, a naročito kao one koje su parafinirane ili iz umijetnih materijala u zimskim mjesecima kao i u ranoproljetnim mjesecima navodno još i više pokazuju svoj "dodatni" nedostatak. U istima se tvrde neki više u odnosu na neobojane ili obojane "prozračnim" bojama vlage kondenzira, i u obliku vode cijedi i kapa prema podnici, letu. Ne bih se složio s tom teorijom iz nekoliko razloga ili bi pčelaru koji to tvrdi naveo nekoliko itekako nedostataka te teorije "zaštićenih materijala košnice. No svatko ima pravo na to da razmišlja i iznosi svoje mišljenje, rijetki su koji će kad naiđu na problem ujedino i ponuditi jednostavno, a adekvatno i prilagodljivo svakom tipu košnica rješenje. Problem svi znamo nije što voda kaplje po podnici, letu već što kaplje po samim pčelama uznemirava ih i razdvaja pčelinje klupko. Ukoliko se kojim slučaju klupko razdvoji tijekom hladnih dana zajednica je osuđena u velikoj većini slučajeva na propast. Pčelari nude najrazličitija rješenja kako bi se kondenzat unutar staništa smanjio ili nestao. Odškrinuta antivaroa podnica i limeni krov Skroz otvorena antivaroa podnica i limeni krov Zatvorena antivaroa podnica i krov bez lima na sebi Obična podnica i krov bez lima na sebi

72

Naoko kad pčelarima plasirate teoriju da kondenzacije nema svi će pohrliti i usvojiti predloženo nema kondenzacije i kao "problem je rješen". Kad vam to rješenje ponudi pčelar sa eko predznakom trebala bi vam se dignuti kosa na glavi. Eko pčelar bi trebao prije svega težiti pčelarenju na prirodan način nikako na neprirodan glumeći samo ekopčelarstvo u tragovima. No, svakom svoje veselje, da li je to baš tako i kako su pčele "kondenzat" koristile tisućljećima u prirodi i preživjele ili kako ga koriste danas u prirodi kad se ljudi ne umješaju u njihove živote. Prije svega od pčela trebamo svi skupa učiti, pčele neće učiti od nas, ne zato jer ne bi mogle već jer ih mi još uvijek ne razumijemo u dovoljnoj mjeri. Oduzimanjem onog što one koriste u prirodi nismo problem rješili, samo smo ga najčešće pojačali. Možda sa odgodom, možda odmah - trenutno ali uvjeren sam da je problem "luft" košnice pčelama velika smetnja tijekom zimovanja iako će i u tim uvjetima u određenom postotku preživjeti. Zamislimo sebe da kondenzat tijekom zime u svojoj kući riješavamo otvaranjem svih prozora i vrata, teško da bi nam bilo ugodno ali bi vjerojatno preživjeli. Dakle isto je i sa pčelama, kondenzat im dakle "smeta" ali istovremeno u određenom vremenu i treba osobito kada krene leglo, van se još ne može ili vode nema. Samu vodu možemo im u nastavljačama osigurati i unutar košnice no postoje i druga rješenja. Jedno od mogućih je rješenje koje je lako primjenjivo na nastavljačama (ali i drugim tipovima) poput Langstroth košnice koja je poslužila i za ovu prezentaciju. Kako izgleda standardna Langstroth košnica ako ju osmatramo gledajući njezine dijelove? Gledajući njezine dijelove odavno su pčelari ustanovili da su neki od njih „višak“ ili su iste zamjenili drugim nebitno da li novim ili onima koji se već nalaze u ponudi. Tako su hranilice koje su nekad bile dio standardne opreme na mnogim pčelinjacima zamjenjene adekvatnijim višenamjenskim dijelovima ili izbačene iz upotrebe.

73

Ventilacione mreže pčelari često upotrebljavaju za nešto drugo ili ih ne koriste. A upravo su te hranilice i te ventilacione mreže poslužile kao „test“ ideje o anuliranju kondenzata iz pčelinjih košnica bez propuha i ostalih za pčele često pogubnih ideja. Za izradu jednog „upijača kondenzata“ nam je potrebno: Pamučna tkanina 50x41cm Piljevina ili hoblovina Mrežica za komarce Bušilica Klamerica

Kako funkcionira „upijač suvišne vlage“ u košnici tijekom klupka? U prirodi na primjer u deblu unutar kojeg su se pčele smjestile „višak“ vlage povlači ili upija samo deblo ostatak sa površine ili vlažnog debla služi pčelama za njihove potrebe oko uzgoja legla. Na sličan način zamišljeno je da funkcionira i upijač koji opisujem u članku i koji je već kao takav pčelarstvu u upotrebi. Osim toga masa – gustoća debla drugačija je od mase – gustoće drveta iz kojeg je sklopljena jedna košnica zar ne? Veća gustoća-masa stjenki smanjuje pojavu kondenziranja. Višak vlage dakle u današnjim standardnim košnicama dolazi na vrh preko propusnog pamučnog platna prelazi u piljevinu i hoblovinje koji „glume“ spužvu. Kako se ne bi stvorilo toliko vlage da bi postojala mogućnost povrata i kapanja po pčelama bočne ventilacione rupe omogućuju prosušivanje istoremeno kako se vlaga i upija. Dio vlage vijek stoji na raspolaganju pčelinjim potrebama preko tkanine pa se prirodni procesi imitirani prema primjerima života pčela u prirodi nastavljaju na dobrobit pčela. Iako pamučna tkanina drži dio vlage nikad je nema toliko da ona kao takva kaplje po pčelama jer taj višak upije piljevina.

Omjer piljevine i ostataka hoblanja neka bude 1 piljevina : 3 hoblovinje ili 1:4 iz razloga veće propusnosti istog u važnom stanju. 74

Pčele kao što znamo podnose niske temperature i više nego zadovoljavajuće, dakle one im same po sebi ne smetaju u određenom vremenskom periodu. No hladnoća i voda je za njih smrtonosna formula. Osim toga i činjenice da stabla upijaju dio vlage leta na deblima su sasvim drugačija nego ona koja koriste pčelari u standardnim košnicama. Ona im omogućuju drugačuju izmjenu zraka. Dakako da ne možemo uspoređivati standardne košnice koje koristimo u pčelarstvu s onim uvjetima koje nalazimo u prirodi, no možemo bar pokušati djelomično imitirati uvjete koje bi pčele same odabrale bez nas.

Ulaz na vrhu košnice Možete držati pčele u savršenom redu, ali to ne eliminira sljedeće moguće probleme: miševe, mrtve pčele koje zimi blokiraju izlaz, česta kondenzacija poklopca kod nižih temperatura, snijeg koji blokira izlaz, trava u sezoni blokira pčelama izlaz itd. Također vam ulaz na vrhu u košnice umjesto na dnu omogućuje

korištenje

vrlo

učinkovitih

sakupljača peludi. Odličan i vjerojatno najbolji odabir za ovaj tip ulaza ako se gleda samo sa očima pčelara. Kada namjeravate sakupljati pelud samo stavite sakupljač na vrh košnice. Klizna ladica na zadnjem dijelu košnice omogućava da uzimanje peludi bude bez ikakvih problema i uznemiravanja pčela. Osim toga sakupljena pelud sa gornjih sakupljača je daleko čišča. Elishia Gallup opisuje za The American Bee Journal 1867, kako pčele bez strujanja zraka od

75

dna košnice (leta) prema gore (krovu) odlično zimuju baš kao i u prirodnim staništima koje su si same odabrale i u kojima tisućama godina ništa ne mijenjaju. Michael Bush opisuje u svojim zapažanjima kako je njegov susjed pčelar ostaljao otvor na košnicama tijekom cijele godine dakle i zime, bez ikakve posebne zaštite osim one da unutra ne pada kiša ili snijeg. Njegove su pčele uvijek dobro prezimljavale, prije bi u proljeće ulazile u punu snagu i u rojevno stanje. Pročisne su letove tijekom zimskih mjeseci pčele obavljale tek kada je vanjska temperatura za njih bila povoljna. Gornji skidač peludi Michael

je

stoga

veću

pozornost obratio na smještaj prirodnih rojeva u okolnim šumama.

Na

mjestima

na

kojima im je ulaz bio iznad, odnosno tamo gdje su saće gradile ispod ulaza saće su obično bile svijetle i čiste. Na mjestima na kojima su pčele gradile saće iznad ulaza tu je saća bila više manje tamnija i sa mrtvim pčelama. Michael Bush u svojim osmatranjima sa takvim košnicama osim toga nije primjetio nikakvu razliku u agresivnosti pčela kod rada sa košnicom. Uostalom on navodi kako otvaranje same košnice sa gornje strane koja nema ulaz na dnu pčelama ne predstavlja dodatan problem kao u košnicama koje imaju donje leto jer im je kod rada sa košnicom koja ima donje leto košnica otvorena sa dvije strane. Osmatrao je i način na koji pčele čiste košnicu od mrtvih pčela. Zna se da istih tijekom sezone nema u značajnom broju, one se kao takve akumuliraju tijekom zimskog perioda. S obzirom da je ulaz na vrhu nema posebnih smetnji za zajednicu naprotiv leto je uvjek prohodno. Završetkom zime podnica se mijenja čistom ili se očisti na licu mjesta. (tekst: Michael Bush preveo i prilagodio akarlovic)

76

Povijest meda u ljudskoj prehrani Ljudi su jeli med tisućama godina unazad, bio im je među prvoj dostupnoj hrani i ne samo hrani već su iz njega davno naučili raditi i pića o čemu postoje brojni dokazi. Zahvaljujući svome poznatom iznimnom sastavu, med medonosnih pčela bilo koje vrste se od pamtivjeka smatrao jednim od najvažnijih prirodnih namirnica i lijekova za liječenje ljudskog organizma te hranom koju treba poštovati i cjeniti.

Vrste meda i osnovna svojstva Med je prema sastavu vrlo složena namirnica koju može usprkos napretku industrije proizvesti samo medonosne vrste pčela. Pozitivan utjecaj na ljudski organizam poznat je ljudima još od davnina, a u posljednje se vrijeme uz ispitivanja sve češće koristi i u medicinsko terapijskoj primjeni. Neke od prisutnih vrsta naše regije ćemo ukratko u nekoliko riječi opisati ovdje. Bagremov med je česta vrsta meda europskih pčelara on je tekuć vrlo svijetao gotovo prozirne boje koja može ovisno o medenju ostalog bilja u vrijeme same cvatnje bagremova drva prelaziti u svjetlo žutu. Vrsta je koju odlikuje izrazito blagi okus i inteuivan ali opet vrlo blagi i umirujući miris. Ovaj med preporuča se kod nesanice i za umirenje živčanog sustava organizma, vrtoglavice te tegoba kod menopauze. U kombinaciji sa čajem od kamilice, gospine trave ili matičnjaka dodatno se utjecajem tih biljaka pojačava njegovo djelovanje na ljudski organizam.

77

Kestenov med je tamnije boje pomalo gorkastog okusa i karakterističnog mirisa. Narodna medicina bilježi pozitivne učinke kestenovog meda kod oporavljanja od žutice te posebno kod smetnji probavnih organa: želuca, crijeva, žući, jetre. Djelovanja se pojačavaju uzima li se u kombinaciji s čejevima kamilice, stolisnika, šipka i majčine dušice.

Upamtite: Nema na svijetu pčele

Lipov med je bistar i proziran vrlo ugodna mirisa

koja proizvodi loš med, loš med

po lipovom cvjetu čija ljekovita svojstva poprima i

rezultat je industrijskog punjenja

sam med. Ima umirujuće djelovanje koristi li se uz

meda

čajeve metvice, pelina ili kamilice. Često se koristi

ili lošeg

nesavjesnog

needuciranog pčelara.

za ublažavanje tegoba uzrokovanih migrenama ili kod učestalih vrtoglavica. Ima smirujuće djelovanje na bubrežne bolesti te grčeve organizma. U kombinaciji s lipovim čajem pozitivno djeluje na kašalj, hunjavicu i prehlade. Napomena: Lipov med sam ili u kombinaciji s čajem lipe ne bi smjeli uzimati osobe s poteškoćama krvožilnog sustava i bolesti srca. Lavandin med u pravilu je svjetlije boje koju prati intenzivan aromatičan miris lavande. Narodna medicina bilježi uspješno djelovanje kod migrena i vrtoglavica. Omogućuje bolju apsorciju kalcija i željeza iz konzumirane hrane i ljekova pa se preporuča svakodnevna upotreba za pravilan razvoj organizma kod djece i mlađe populacije. Kaduljin med vrlo je karakterističnog svojstva, nešto svetlije boje, okusa i mirisa po kadulji. Pozitivan učinak ima kod plućnih bolesti, prehlada i kašlja. Olakšava izlučivanje sluzi iz dišnih puteva. Umirujuća svojstva kaduljinog meda preporučaju se također u čajnim smjesama kod izazivanja pojačanog mokrenja. Šumski med poznatiji kao medljikovac je vrsta koja ne nastaje lučenjem nektara biljaka već lučenjem slatkih sokova biljnih uši koje pčele sakupljaju i prerađuju u med. Gorkog je okusa, tamne boje i vrlo ubrzane kristalizacije. Bogat je mineralnim tvarima te ne bi smio imati primjese cvjetnih vrsta u svom sastavu ili bi se one trebale nalaziti u minimalnim zanemarivim količinama. Narodna medicina ga preporuča trudnicama, dojiljama, te kod iscrpljenosti i umora te slabokrvnosti. Uz ovaj med se preporuča uzimanje voćnih sokova i čajeva. Vrijeskov med je svjetle boje, blagog i ugodnog okusa. Preporuča se uzimanje uz čajne smjese kamilice, šipka, stolisnika ili preslice, a prema podacima narodne medicine pozitivan učinak ima na bolesti mokraćnih puteva, bubrega, bubrežnih kamenaca, gihta jer ima antiseptično djelovanje i pojačava mokrenje.

78

i

Heljdin med vrlo je cjenjena svjetska vrsta monoflornog meda. Boja heljdinog meda ovisno o podneblju proteže se od tamno žute do tamno smeđe. Heljdinog meda ima u vrlo malim količinama i specifičan je za područje

Hrvatskog

Međimurja.

zagorja

Područja

i

izvan

Hrvatske poznata po proizvodnji heljdinog meda su Minnesota, New York, Ohio, Pennsylvania i Wisconsin, a proizvodi se i u istočnom dijelu Kanade. Ovo je danas prilično rijetka vrsta meda jakog okusa i boje gotovo kao kestenov med, postaje sve traženiji i skuplji. Jedan od razloga osim što ga nema u dovoljnim količinama je činjenica da je bogat enzimima (što pogoduje želucu), posebno vitaminima B kompleksa koji su bitni za ljudski organizam. Vrijednost prirodnih sastojaka ovog meda pojašnjava i činjenica da se oni stavljaju u industrijskoj proizvodnji kako bi obogatili kruh i brašno i slične proizvode. Tamno obojene vrste meda, kao npr. heljdin med, sadrže znatno više antioksidansa od svjetlijih vrsta, smatraju stručnjaci. Taj med je zdraviji od žitnih sirupa upravo zbog velikog sadržaja antioksidansa za koje se vjeruje da sudjeluju u borbi protiv raka, bolesti srca i ostalih bolesti.

Najčešće postavljana pitanja i odgovori Sa koliko košnica treba početi pčelariti? U stvari nemapravila, to ovisi o predznanju, sposobnostima i vremenu koje može odvojiti svaki pojednac. Najčešće se spominje 3-5 košnica, no naravno može biti i samo jedna ili dvije. Veća je greška početi s prevelikim nego s premalim brojem košnica odnosno pčelinjih zajednica.

Sa koliko godina se počinje s pčelarstvom? Nema pravila, može se početi od najranije dobi, a može se početi i u trećoj životnoj dobi.

Na koji se način obavljaju usluge uklanjanja 79

pčela, osa i stršljena s mog terena te koliko to traje vremenski? Pokrenut servis SOS roj pčela (www.pcelarstvo.hr) funkcionira na volonterskoj bazi ukljanjanje pčela se ne naplačuje, no vlasnik terena, nastambe ili objekta gdje su smještene pčele mora omogučiti pristup pčelaru da pristupi njihovom uklanjanju. Uklanjanje roja pčela traje pola sata do nekoliko sati ovisno o situaciji i poziciji gdje su pčele smještene. Ukoliko se radi o nemogućnosti adekvatnog uklanjanja i zbrinjavanja o čemu odlučuje pčelar s vlasnikom na terenu iako vrlo rijetko pristupa se eutanaziji pčela. Uklanjanje osinjaka i stršljenika dogovara se zasebno te troškove takvog uklanjanja ukoliko se pojave snosi sam vlasnik terena.

Da li će se pčele, ose ili stršljeni vratiti i iduće godine nakon uklanjanja? To nitko ne može unaprijed predvidjeti, no

ukoliko

predstrožnosti

su

preduzete

ukljućujući

i

mjere samu

dezinfekciju malo je vjerojatno.

Nose li svi pčelari ona smješna odjela prilikom rada s pčelama? Naravno, iako često vidite slike ili video inserte „poluobučenih“ pčelara na poslu vjerujte da je pčelarska oprema sastavni dio svakog pčelinjaka koja se koristi tijekom sezone.

Boli li i pčelare ubod pčele kao i ostale? Naravno da boli, s razlikom da su oni na to već navikli.

Prepoznaju li pčele svog vlasnika - pčelara? Ne, pčele žive unutar sezone vrlo kratko cca do maksimalno 45 dana i nemaju mogućnost „upoznati“ ili prepoznati svog vlasnika. Tijekom zime žive od jeseni do proljeća no tada nisu u svakodnevnom kontaktu s pčelarem već se većinom nalaze gotovo nepomične u klupku. Da li je med dozvoljen u prehrani vegana Ne. Veganstvo je način života koji isključuje sve oblike iskorištavanja i okrutnost prema, u životinjskom carstvu, a uključuje i poštovanje prema životu. To se odnosi na praksu života na 80

proizvodima biljnog svijeta bez

mesa, ribe, peradi, jaja, meda, životinjskog mlijeka i

proizvoda koji od njega nastaju, te potiče korištenje alternativne prehrane.

Reference - korištena literatura http://www.pcelarstvo.hr http://www.pcelar.hr http://www.cmela.hr http://hr.wikipedia.org selektivni uzgoj matica Koler http://en.wikipedia.org/wiki/File:Bee_migration_9045.JPG

U izradi pčelarske knjige za neznalice i pčelarske sveznalice su sudjelovali:

Pčelarski rječnik Pčelarstvo kao specifična grana poljoprivrede koje koristi neke običnim ljudima ili početnicima sasvim ili djelomično nerazumljive pojmove. Ovaj rječnik pojmova koje koriste pčelari prilikom obavljanja svojih svakodnevnih poslova pokušat će malo pobliže dočarati značenje nekih. Abdomen - Abdomen ili trbuh je dio pčelinjeg tijela koji sadrži želdac, medni mjehur, crijeva, ubodne i reproduktivne organe. Acarapis woodi - Acarapis woodi - pčelinja grinja (različita od varroa grinje) sa osam nogu, koja živi u dušniku, točnije grlu pčele, te negativno utječe na način disanja pčele. Grinja je vrlo mala otprilike oko 175 mikrometara dužine ili nešto manja, a može se vidjeti pod mikroskopom. Ženka nese 7 - 8 jajašaca, koja smješta po stjenkama dušnika, koje se izlijegu i razviju u odrasle jedinke unutar 11 - 15 dana.

81

Alberti Žnideršićeva košnica - Alberti Žnideršićeva košnica nastala je u 20. stoljeću idejom njenog konstruktora, učitelja Albertija. Tu je košnicu u Sloveniju dopremio i usavršio pčelar Anton Žnidaršić, na njoj konstruirao neke preinake prema vlastitim idejama i nazvao ju Alberti - Žnideršičev panj. Kasnije njenom velikom upotrebom tada u selećem pčelarstvu pčelari su je nazivali jednostavno skraćeno AŽ ili AŽ košnica. Ona je u stvari izgledom poput ormarića koji na stražnjem, a ne na prednjem dijelu, ima ugrađena vrata koja kada se otvore omogućuju uvid u plodište i medište u gornjem dijelu iznad. Američka gnjiloća legla - Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna, teška bolest poklopljenog pčelinjeg legla koja ne prelazi na odrasle pčele. Anafilaktički šok - Anafilaktički šok predstavlja maksimalni oblik rane alergijske reakcije. Mogući uzroci su: lijekovi, serumi, otrovi insekata (pčele, ose, stršljeni, mravi) hiposenzibilizirajuće otopine (pr. alergeni polena prilikom primjene imunoterapije) hormoni (inzulin, estradiol, metilprednizolon) enzimi (streptokinaza, tripsin) prehrambene namirnice (orasi, brašno, mlijeko, riba, školjke, bjelanjak, kivi) Među najčešće poznate uzročnike anafilaktičkog šoka ubrajaju se: primjena penicilina (1 reakcija na 5000 ekspozicija), otrovi insekata i primjena radiokontrastnih sredstava. Anestezija - Anestezija od grčkih riječi an estos - figurativno, „bez osjećaja“ ili „izvan osjećaja“ je gubitak osjeta, ubod pčela ima zbog utjecaja pčelinjeg otrova koji pčela ispušta djelovanje na područje uboda poput anestetika. Vidi još opća anestezija ili narkoza. AŽ – vidi opis Alberti Žnideršićeva košnica AŽ košnica - vidi opis Alberti Žnideršićeva košnica Benzaldehid - Benzaldehid, C6H5CHO, je bezbojna tekućina, najjednostavniji je aromatski aldehid koji miriše na bademe vrelišta 178.1 °C. U pčelarstvu se koristi za istjerivanje pčela iz medišnih nastavaka kako bi se dio košnice oslobodio od pčela. Čelar - U pčelarstvu naziv za pčelara na području jugozapadne Istre Celjar - U pčelarstvu naziv za pčelara na području Labinštine Čistač ticala - Na gornjem dijelu prednjih nogu nalazi se polukružni izrez obrubljen popot češlja dlačicama koji se naziva prema njegovoj osnovnoj namjeni čistač ticala. Time medonosna pčela čisti svoja ticala. Ticala stavlja na taj polukružni izrez pa ga provuče kroz njega. Cjedilo za med - Cjedilo za med je pribor koji u pčelarstvu zadržava nečistoće kao što su mrtve pčele, vosak i slično iz dobivenog meda jednim od postupka vađenja. Postoje cijedila od plastike, inoxa ili finog najlona. Čmela - Naziv za pčelu na području Međimurske i Zagorske županije. 82

Čmelac - Čmelac, čmelec je u dijelovima Hrvatske (Međimurje, Zagorje, Podravina..) naziv za pčelinju zajednicu. Čmelinjak - Naziv za pčelinjak koji se koristi u Međimurskoj županiji. Čmelorski škrljak - Čmelorski

škrljak je naziv za pčelarski šešir na narječju

sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Cvjetna pelud - Pčele prikupljaju cvjetnu pelud iz različitih vrsta biljaka pa ga zatim smještaju u košnicu. Pčela ima usta strukturirana da mogu proizvesti određene enzime koje zatim ugrađuju u prikupljene proizvode. Samu sakupljenu pelud one korise kao hranu isto kao i med med, matičnu mliječ, propolis, i sve ostalo što proizvedu i koriste unutar jedne košnice. Dimilica - Naprava sa mjehom koju pčelari koriste za proizvodnju gustog dima za umirivanje pčelinje zajednice kako bi sa njom mogli lakše raditi prilikom pregleda. Iako je utjecaj dima na pčele poznat iz davnina, samo znanstveno objašnjenje utjecaja dima na pčele bilo je nepoznato sve do 20. stoljeća i kao takvo nije u potpunosti razjašnjeno. Prvi komercijalni pčelar iz SAD-a zaslužan za izum moderne danas poznate dimilice je Moses Quinby. Encyclopedia Britannica pak kao izumitelja najčešće korištenog dizajna dimilice u SAD-u i Velikoj Britaniji navodi kao TF Bingham iz Farwella u Michiganu (SAD). Taj je model temeljen upravo na modelu Mosesa Quinby-a koji se sastojao od mjeha pričvršćenog na plamenik. Dubina - košnica iz šupljeg debla drveta postavljeni najčešće uspravno. Eko pčelinjak - Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti tijekom godine pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Feromon upozorenja - Proizvod pčela kojim pčele "stražarice" unutar zajednice upozoravaju na potencijalnu prijetnju ili pojavu iste njihovoj pčelinjoj zajednici. Njihova upotreba među insektima je dobro dokumentirana i istražena. Osim kukaca i neki kralježnjaci ali i biljke komuniciraju upravo pomoću feromona. Filtracija - Nakon vađenja meda iz košnica/okvira, on prolazi kroz niz filtera kako bi se odstranile "nečistoće" poput djelića pčelinjeg voska na primjer koje kod vrcanja završe u medu. Neke operacije filtriranja koriste se pod tlakom najčešće u industrijskoj proizvodnji i punjenju, a druge se oslanjaju samo na prirodnoj gravitaciji što je za med i njegov kvalitet dakako daleko bolje. I jedan i drugi proces osiguravaju čistoću meda. Glukoza - grožđani šećer, obilno prisutan u voću. Naziv koji nosi “grožđani šećer” ne znači da je prisutan samo u grožđu. To je najprisutniji je šećer u prirodi. U slobodnom obliku nalazi se u najrazličitijem voću, povrću, kukuruznom sirupu i naravno u medu. 83

Grabež - Nagon pčela da prikupljaju hranu i osiguraju opstanak u vrijeme kada nema dovoljno hrane u prirodi pčele gonjene nagonom samoodržanja napadaju i pljačkaju druge košnice. Razlikujemo dva osnovna tipa grabeži: nevidljivu ili tihu grabež i vidljivu grabež. Uzrok grabeži najčešće je nedostatak nektarne paše u prirodi, ali grabež još može biti izazvana i nestručnim rukovanjem prilikom rada oko košnica. Apis mellifera i Apis mellifera ligustica prednjače po pitanju prirodne sklonosti prema pljačkanju/grabeži. Grudni koš - Grudni koš ili prsa kod medonosne pčele je predio tijela između glave pčele i trbuha. Gverc - Gverc, Gvirc ili Medovina - Hrvatski naziv za medovinu specifičan za sjeverozapadna područja ali i ostale dijelove Hrvatske. Riječ "gverc" ili "gvirc" je preuzeta od njemačkog "Gewürze" i odnosi se u stvari na razne začine dodane u med. Higijenska pojilica Izletnica Jastreb osičar Kašeta ud čel Kavez za matičnjak Komora za dekristalizaciju meda Košnica Kranjska pčela Langstroth košnica Lažne matice Leglo od lažne matice LR košnica Maslačak Matična rešetka Matičnjak Medari Medeno vino Medište Medni mjehur Medni ocat Medni vijenac Medovina Melittin Nektar 84

Nož za otklapanje Nukleus Okvir Opća anestezija Paketni roj Pčela Pčelar Pčelari Pčelarica Pčelarska četka Pčelarska jakna Pčelarske rukavice Pčelarski časopis Pčelarski šešir Pčelarsko dlijeto Pčelarstvo Pčele izviđačice Pčele radilice Pčelinja zajednica Pčelinjak Pčelinji otrov Pletara Plodište Pojilica za pčele Pojiti Prisilni matičnjak Prsa Raad košnica Roj Rojenje Rukavice Saće Satje Satonoša Setje Španer trake 85

Spremnik za med Sunčani topionik voska Ticalo Top Bar košnica Topionik voska Trbuh Tromba Tronbo Tučak Varoza Varroa Višak meda Volnjak Vosak Vošćina Voskov moljac Vrcaljka Vrcani med Vulenjak Žalac Zimsko klupko: Poput ostalih kukaca i pčela je hladnokrvna no ona ne prelazi u stanje hibernacije niti ne umiru već se na jesen one okupljaju okolo sakupljene i uskladištene hrane u klupko unutar nastambe i tako stvaraju potrebnu temperaturu kako bi sa minimalnim kretnjama preživjele. Znači to možemo nazvati kao skupina medonosnih pčela koja se zbog niskih vanjskih temperatura uklupčala oko prikupljene hrane i drži se zajedno kako bi se ugrijale. Što su vanjske temperature hladnije to je klupko kompaktnije i drži se čvršće unutar nastambe. U sutropskim krajevima pčele ne ulaze u klupko već su radno aktivne tijekom cijele godine. Tijekom zimse hladnoće temperatura se održava samo unutar klupka dok je ostatak nastambe negrijan, odnosno on je samo takav koliki je gubitak iz klupka što je gotovo zanemarivo u odnosu na vanjsku temperaturu.

Cijena i uvjeti distribucije Ovo je besplatan primjerak objavljen za unapređenje pčelarstva i pčelarske djelatnosti pod sljedećim uvjetima: 86

Imenovanje — Morate priznati i označiti autorstvo djela na način kako je to specificirao autor ili davatelj licence (ali ne način koji bi sugerirao da Vi ili Vaše korištenje njegova djela imate njegovu izravnu podršku). Nekomercijalno — Ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe.

Dijeli pod istim uvjetima — Ako ovo djelo izmijenite, preoblikujete ili koristite kao predložak, preradu možete distribuirati samo pod licencom koja je ista ili slična ovoj. Svaki od prethodnih uvjeta nositelj prava Vam može ustupiti izričitim pismenim dopuštenjem. Upozorenje — U slučaju da koristite ili distribuirate djelo morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela. Najbolji način da to učinite jest linkom na ovu internetsku stranicu.

87