Maks Seler Covjek i povijest

COVJEK I POVIJEST"

* Prvl put obJivUtnu u m,|0Mtalku ,,l)lc ncuc Rund' "low, 1*26.

Ako postoji filozofijski zadatak dije jrjesenje nas> vijek naroftto hitno traSi, to je onda onaj filozofijske antropologije. Pod tim mislim osnovnu znanost o bivstvu i bivstvenoj izgradnji dpvjeka; o njegovom odnosu prema carstvima prirode (anorganslko, biljka i zivotinja) kao i k osnovu svih stvari; o njegovn metafizidkom bivstvenom podrijetlu kao i o njegovu fiziokom, psihickom i duhovnom pocetku u svijetu; o snagama i modima koje ga pokrecu i koje on pokrece; o osnovnim smjerovima i osnovnim zakonima njegovoga biologijskog, psihifikog, ddhovno-ipovijesnog i socijailnog razvoja, kako o njegovim bivstvenim mogudnostima tako i o njihovim stvarnostima. Ovdje je sadrfan psiho-fizifiki problem tijela i dwSe 1 noetlflko-vltalnl problem. Taikva antrapdoglju SOTOH Ibl imogla datl avlma znanostima koje; ae have prodmetom .A^vJeJc", prlrodnoznanslvcnlm 1 modlcln»klm, prehlitorijvklm, etnoloSklm, povijeanlm I lodjalnlm znanostlma, normal noj i rn/,vojno| pnllmlogljl kno 1 karakterologlji, osnovnl lomclj flloxofljike prirode t ujedno sign rnc ciljcvo njlhova iNtrdtlvnnja. Nl u Jednom vljoku nlnu nazorl o bivstvu i podrijetlu tovjeka bill nenlgurnJJI, neodredenljl, raznollkljl nego u naletn. Dtigugodllnje i potanko bavljenje problcmom Covjeka daju plsou svakaiko pravo K I'uliiluil

u KII/IIIIKII

114

MAX SCHELER

na ovu tvrdnju. U otprilike desettisucgodiSnjoj povijesti mi smo prvi vijek u kome je £ovjek sebi potpuno i do kraja postao ,,problematidnim", u kome on vis>e ne zna §to je; no ujedno takoder zna da niSta ne /na. I samo ako je 6ovjek voljan da ucini potpunu ,,tabulu rasu" sa svima predajama o ovom pitanju, i ako u krajnjem metodifikom otudenju i £udenju nauCi gledati na bide zvano covjek, moci ce se opet dodi do odrzivih uvida. No zna se kalko je teSka takova ,,tabula rasa". Jer jedva igdje vladaju u nama tradicionalne kategorije nesvjesnije i stoga zeSde nego u ovom pitanju. Jedino Sto se moze udiniti da ih se lagno otresemo, jest to da se ove kategorije u njihovu duihovino-povijesinom podrijeStlu to5no upoznaju i da se ovim osvjeStenjem prevladaju. Povijest samosvijesti covjeka o sebi samom, povtijest idealno-Jtipionih osnovni'h naiina, u kojima je on sam sebe mislio motrio, osjedao i smatrao se uklopljenim u poretke bitka, morala bi pri torn prethoditi povijesti mitskih, vjerskih, teologijskih, filozofskih teorija o covjeku. Da se ovdje ne ulazi u samu ovu povijest — ona treba da uvodi u pis"6evu ,,antropologiju" —, neka bude samo jedno istaknuto: osnovni smjer tih bogatih razvoja je utvrden; smjer sve viseg uzdizanja Ijudske samosvijesti, na istaknutim tockama povijesti, kojli slijede uvijek u no vim skokovima. Nazadovanja tu i tamo ne zna£i za ovaj osnovni smjer mnogo. Ne samo da se takozvani primitive! osjecaju posve srodnim i jednim sa zivotinjskim i biljnim svijetom svoje skupine i svoga zivotnog prostora. Cak i tako visoka kultura kao ona indijska osnovana je na nesumnjivom osjecaju

COVJEK I POVIJEST

115

jedinstva covjeka sa svim zivim. I ovdje stoje bica, biljaika, zivotinja, covjek, jedna nasuprot drugih joS aditivno i kao medusobno jedna'ka u velikoj demokraciji postojeceg zajedno bivstve.no povezana. Ostro odvajanje covjeka od prirode u dozavljaju i osjecanju, u misli i teoriji, javilo se tek na visini klasicnog helenrzma1. Jer ovdje i samo ovdje bila je stvorena ona ideja o logosu, umu, duhu, koji kao specificni agens treba da pripada samo covjeku, koji ga treba visoko postaviti iznad svih bica — i staviti ga u odnos sa samim bozanstvom, odnos koji nijedno drugo bice ne moze dostici. Krscanstvo sa svojim naucanjima o bogocovjestvu i o bozjoj djeci znaci u svemu opet novo uzdizanje Ijudske samosvjesti. Da li covjek o sebi dobro ili zlo misli, u svakom slucaju pripisuje on time sebi kao covjeku vaznost, kozmicku i metafizicku vaznost, koju sebi nikada ne bi usudio pripisati klasicni Grk i Rimljanin. Pocetak novovjekog misljenja predstavlja, pored rastuceg proziranja srednjovjekovnog antropomanfizma, i napredak u povijesti Ijudske samosvijesti, Vrlo je rasirena zabluda pretpostavljati da se jc napr. Kopernikova teza osjecala u doba kad se pojavila kao razlog za opadanje i umanjenje Ijud•ke samosvijesti. Dordano Bruno, najveci misionar I Blozof nove astronomske slike svtijeta, izrazava NU'protan osjeeSaj: Koipernik je na nebu otkrio novu — Zemlju. ,,Mi smo, dakle, vec u nebu", Bruno da smije klicuci proglasiti, i stoga nam ' Unpor, o ovom znaCajne izvode o mitu u djelu E. lrerR ,,FIU»,ofl)a simboliCkih oblika (..Philosophic dcr »ymbolUi'hon I'ormcn"), svezak II.

116

MAX SCHELER

nije potrebno nebo crkve. Bog nije svijet, svijet sam je, stovise, bog — to je nova teza akozmidikog panteizma jednog Bruna i Spinoze; srednjovjekovni nazor o svijetu, koji postoji ovisan od boga, kao i nazor o stvorenju svijeta i du£e pogre&an je. To — a ne privladenje boga k svijetu — smisao je novog mentaliteta. DoduSe, dovjek spoznaje da je samo stanovnik maloga sundevog trabanta; no da njegov um ipak posjeduje snagu, da osjetilni pridin prozme i okrene — a upravo to podize znatno njegovu samosvijest. Um — ved od vremena Grka smatran specifidnom pokretnom snagom dovjeka — dobiva takoder ved od Descartesa u novijoj filozofija novi smisao u odnosu prema bozanstvu. Ved su Duns Scotus i Suarez u neku ruku povisili metafizidki rang dovjelkov time sto su njegovoj duhovnoj duSi pridodali predikate koje je Toma Akvinski izriCito pridodao samo ,,angelus-u", ,,formi separati" i ,,substantii completi". Individualiziranje dovjeka bez individualizirajuce ,,primae materiae", indiviidualiziranje samo njegovim duhovnim bitkom samim. No od Descartesa i njegova snaznog proglaSenja suvremenosti u ,,Cogito ergo sum" isikace ljuidska samosvijest jos snazno preko ove granice. Samosvijest i bozja svijest, koje je ved visoka mistika 13. i 14. stoljeca uzdigla do granice identiteta, prozimaju se kod Descartesa tako duboko da se ne mo2e povudi zakljucak od egzistencije svijeta na egzistenciju boga kao kod Tome Akvinskog, nego obrnuto: o samom svijetu se istom zakljucuju iz prvobitnog svjetla uma, koji zna da je neposredno usidren u

COVJEK I POVIJEST

117

bozanstvu. Cjelokupni panteizam od Averroesa preko Spinoze do Hegela i E. v. Hartmanna udinio je identicnost ljudskoga i bozjeg duha jednim od svojih osnovnih naucanja. Pa i za Leibniza je dovjek mali bog.

Jedno je od najfundamentalnijih pitaflja £ilozofijske antropologije sto zapravo znace ova iznenadna uvazavanja Ijudske samosvijesti. Upitano o§trom antitezom: znace li ona proces u kome dovjek sve dublje i istinitije shvada svoje objektivno mjesto i polozaj u cjelini bitka? Hi ne znade li ona prirast i uzdizanje opasnog uobrazenja — simptome sve jadeg oboljenja? Na ovom mjestti potpuno puStamo iz vida dva problema: povijest Ijudske Namosvjestl I njezinog prosudivnnjn, a ondn I pllunju ntvarnostl i pitanja islinc M untropologljl, Sto trpiba ovdje i/nijeti, jest .intno mull UJofnk I/, uvoda u Jcdnu oipseinu antropoloKlju. Ml ovdje »ohl po»»avl|amo /a cilj da tek ra/,bl*lrlmo dnniiln|ti tltihovnu ultuadju u ovom veIlkom pltan|u, tl ndwllko —• u pet oanovnih tipova xatnoiihvaSanla eo\'l#kn neka budu zacrtani najve«!k>m mogiKSom oUtrlnom Idejnl smjerovi koji jo§ me(tu nama vlatlaju u ranponu rapadnoga kulturn«n kruga u hlv»lvii fovjoka. I, nadalje, neka bude kaiko »vako| od ovlh Ideja jednoznadnim nmUlBno prlpwda posve odredena vrst pol, tj, natelnog nhvadanja Ijudske povijesti. Pri

118

MAX SCHELER

torn se narocito moli Citalac da ne misli da pisac stoji ,,blize" ovoj ili onoj od pet ideja, akamoli da je dr/i istinitom. Sto sam pisac ovdje drzi istinitim i ispravnim, to treba da pridonese sam stvarni dio njegovog djela ,,Antropologija" — a ne ovaj kratki sastavak koji samo orijentira i utvrduje tek gole smislene povezanosti1. Samo Jos' jednu rijec' o vezi antropologdje i historike: Najdublji razlog zaSto danas vidimo u medusobno oStrom sukobu tolika i tako .razlicita shvacanja povijesti i sociologije nalazi se u tome sto su u temelju svih ovih povijesnih shvadanja posve razlidite ideje o bivstvu, izgradnji i podrijetlu vjeka. Jer svaka povijesna nauka itnade temelj u odredenoj vrsti antropologije, svejedno da ]i je histori£aru, sociologu ili filozofli povijesti dotidna antropologija jasna i poznata ili nije. No mi nemamo zasada niikakvog jedinstva u nasim nazorima o Ijuds'koj prirodi. Ako se zadovoljinio da ideje koje jo§ danas vladaju u nasem zapadnom kulturnom krugu o oovjeku i njegovom mjestu u cjdini onoga sto postoji svedemo na najistancanije i najshvatljivije idealne tipove, onda se moze, prema mom podrobnom istrazivanju ovih stvari, naci pet osnovnih (ideja — u okvinu kojih, naravno, antropologijska teorija moze biti u pojedinostima jos neobicno mnogobrojna, primjereno obilju posve raznovrsnih pojedinadnih problema, kojima se bavi ,,antropolo1 Uspor. o ovom ,,Polozaj covjeka u kozmosu" (,,Die Stellung des Menschen im Kosmos") Darmstadt 1928., kratki prikaz piscevih nazora o nekoliko glavnih tocaka ,,Filozofijske antropologije".

COVJEK I POVIJEST

119

gija". Tri od ovih pet ideja su dobro poznate i krugu koji imade teik opce obrazovanje, iako su rijetko zapazene u ostroj zaokruzenosti: dvije od njih — najmlade i nedavno nastale — izmicu u svojoj oStroj osobitosti svijesti znanstvenog dohvatanja. Svaka od ovih ideja ima svoju posebnu povijesnost kao korelat. Ovih pet ideja opisat cemo u sljededim izvodima.

Prva ideja o covjeku, koja je davno vladala u teistiokim (zidovski i krSdanski), osobito svima crkveno vezanim zivotmim krugovima, nije proizvod filozofije i znanosti, nego je ideja religioznog vjerovanja. Ona predsitavlja vrlo slozonu posljediou religioznog zidovstva i njegovih svjedoCanstva, osobito Staroga zavjeta, anitilke povijesti vjcrc i evandelja. Poznati mil po kojcm |c osobni bog stvorio dovjeka (tjelom I dulom), do fiovjck t>ot.|eCe ad jednog puru, mlt o rajukom utanjn (nnukn o prastanju), o Utodnom grljehu onog kog» Jo /aveo samostalno nlobodno p»ll wndeo; o upMenJu bogofiovjekovu sa n|pg(>vom dvojukmn nuravl I o time ponovno uspoNtBvl|t«nom hogonl'ndtvti; o rawiovrsnoj cshatologljl, nlobodl, por«onnlno|itl I duhovnostl, neumrloNtl InkoKvane dule, tiskriinudu tljcla, sudnjem danu ltd. Umilur ovugA ^klkiVNko^krldttnu'kog o'kviira mogii we u »v«jm povljetno-llltwofljikom u&lnku kretati, rBy,uml,|p «e, jol poiive rn/.llCltc, naroiito teologijske ttnlropologljt, napr, » ob/.lrom na zna^enje ,,pada",

120

MAX SCHELER

pa kao Sto i jest ta antropologija krScansko-zidovskog vjerovanja urodila velikim brojem povijesnih prikaza i svjetskoipovijesnim perspebtivama, ad Augustinove ,,Bozje driave", preko Otta von Freysinga, Bossueta, sve do suvremenih teologij skill misaonih pravaca. Pa jedva treba i redi da je ova religiozna antropologija za autonomnu filozofiju i znanost u svaikom pogledu posve beznacajna; kao Sto, s druge strane, mucno djeluje na onoga koji £isto osjeca i misli kada vidi da se stari vanredno lijepi i duhoviti mit prividno racionalno podupire i apologetizira. No jedno valja ovdje izricito mapomenuti: ovaj mit je za sve ljude jaci i nametljiviji nego Sto se to sluti. Tko u ove stvari dogmatskt viSe i ne vjeruje, taj ni iz daleka nije sa sebe otresao i oblik, vrijednosnu obojenost ljudske samosvijesti, nadalje Ijudski ponos, koji su u ovoj objektivnoj vjerskoj jezgri povijesno ukorijenjeni. Jer cuvstva i Xivotni obllici sto ih radaju ideje koje su stoljecima vladale i u koje se stoljecima vjerovalo mocno prezivljuju te same ideje. Strah od more, na primjer, koji je nekoc psihologijski rodio iz sebe mit o padu i sagresenju, dozivljaj slomljenosti, neke vrsti neizljedive bolesti covjeka kao covjeka — Strindbergova ,,/gra sna" zacudo se ponavlja; Kant joj daje izraza u rijecima: ,,Covjek je od odviSe kvrgavog drveta napravljen da bi se ikada moglo iz njega istesati nesto posve ravno" — jos danas silno tereti zapadnoevropsko covjecanstvo, pa i ono bezvjerno. Jo§ se nije pojavio veliki ,,psihoanalitik povfijesti" koji bi povijesnog covjeka potpuno osildbadio i izlijecio od

COVJEK I POVIJEST

121

ovoga zemskoga straha — ne od pada i krivnje, Sto su mitovi — nego od onoga konstitutivnog pritiska straha koji su emoeionalno-nagonski korijen ovoga specificno zidovsiko-krscanskog idejnog svijeta. II Druga ideja o covjeku koja medu nama danas vlada bila je — neka bude svjesno i ostro receno —, tako rekavsi, izum Grka, grokog gradanstva: jedan od najsilnijih i najzama§nijih pronalazaka u poviijesti ljudskog samoprosudivanja, koji su Groi i samo oni otkrili — i nijedan drugi Ijudslki kulturni krug. To je, formalno receno, ideja ,,homo sapiensa"; najprije od Anaksagore, Platona i Aristotela pojmovno i filozofijski najistancanije, najodredenije, najjasnije izradena. Ova ideja uopde dijeli 6ovjeka od iivotinje. Dakle, ne trail se ovdje, kako se to cesto pogreSno ra/.umi|eva, da se 6ovjek samo empirijski odljeli od njemu najsllfinljlh zivotinja, mofcda od nntropoJdnlih majmuna, tlm Sto se utvrde morfaloKljukc, fljslologljskc, pslhologljske razlifinostl. Takav postupak no hi niknda mogao suprotstavIM covjeika ilvotlinjl, dtt cljcloj podljudskoj prirodl uopde, nego samo pojedlnom Izabranom poredbenom objcktu, napr., cimpanzi, orangutanu itd. Pa u najmanju ruku o torn nema nikakve sumnje da Je covjek, napr., 5impaii7.1 neusporedivo slicniji nego Sto su obojica, mozda, iabi ili zmiji, tako ova metoda ne bi nikada dala ni najmanji osnov da se oblifcuje tradicionalna ideja ,,covjeka" niti ideja )(4ivotanje' kako je od covjeka stvorena. Povijesno

122

MAX SCHELER

vladajuca misao o dovjeku, kakva nam je deset put dnevno na usnama — da li vjerujemo ili ne — nastala je po posve drugom oblikovnom zakonu. Ona je — kako sam drugdje podrobno pokazao1 — samo posljedica vec pretpostavljene misli o bogu i nauke o bozjoj slici i prilici dovjeka. Klasicna grfika filozofija koncipira ovu misao takaredi prvi put. U podrudju 'svjetskog nazora, koji sve postojede tumadi u osnovi organologijski kategorijama pozitivnog, djelatnog, idejnog oblika i negativnog (p-M