Lorna Byrne Stube Prema Nebu

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne STUBE PREMA NEBU

Naslov izvornika: STAIRWAYS TO HEAVEN

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Sadržaj Posveta i zahvale ............................................................................................................................3 1 Moji prijatelji, družbenici i u itelji ...................................................................................................5 2 Elijahovo se proro anstvo ostvaruje ..............................................................................................8 3 Naricaju i pla ............................................................................................................................ 11 4 Ljubaznost an ela ...................................................................................................................... 16 5 Odlu ila sam preseliti se ............................................................................................................. 20 6 Božja knjižnica............................................................................................................................ 22 7 Dodiruje me kiša ......................................................................................................................... 28 8 An elovo stopalo osvjetljava put ................................................................................................. 34 9 Boži u sjeniku ........................................................................................................................... 41 10 Svjedo i ro enju ................................................................................................................... 44 11 Meganina prva pri est .............................................................................................................. 47 12 Zatreperilo je svjetlo nade ......................................................................................................... 50 13 Nahrupila sam kroz vrata .......................................................................................................... 54 14 Poznanstvo s dva duha............................................................................................................. 56 15 Povratak u prošlost ................................................................................................................... 59 16 Hodanje prolazom .................................................................................................................... 63 17 Ja sam bila njihova vratarica ..................................................................................................... 66 18 Tragedija se razvija................................................................................................................... 71 19 Ispri ala sam Joeu i ocu o duhovima ........................................................................................ 74 20 U ku i je održana misa.............................................................................................................. 77 21 Posljednje putovanje................................................................................................................. 80 22 Netko tko e ti pomo i .............................................................................................................. 84 23 Pronalaženje Marka .................................................................................................................. 87 24 Uske stube prema nebu ............................................................................................................ 92 25 An eli ameri kog okupljanja ..................................................................................................... 95 26 An eli slave sa mnom ............................................................................................................... 98 27 Hodo aš e u Meku ................................................................................................................. 100 28 Svjetle e bebe ........................................................................................................................ 103 29 Atavist iz budu nosti ............................................................................................................... 108 30 Odgovaranje na pitanja ljudi.................................................................................................... 112 31 Dje ak u ijoj duši prebiva an eo ............................................................................................ 115 32 Jimazen.................................................................................................................................. 118 33 Reinkarnacija.......................................................................................................................... 122 34 An eli naroda ......................................................................................................................... 131 35 Sotonini pomaga i .................................................................................................................. 134 36 Svi moramo odigrati svoju ulogu ............................................................................................. 136 Dodatak - Molitva an ela iscjelitelja ............................................................................................. 139

2 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Posveta i zahvale Posve ujem ovu knjigu svima koji su slušali Boga i an ele i ostavili svoj trag An eli su mi ve kao djetetu rekli da u postati uspješna spisateljica i svijetom širiti poruku Boga i an ela. Obi avala sam im se smijati i govoriti kako, uzevši u obzir da jedva znam pisati i itati, nije vjerojatno da e se to dogoditi, ali uvijek bi me uvjeravali da e »biti poslana pomo «. Ta je pomo stigla u liku Jean Callanan i uz njezinu pomo i podršku ono što su mi an eli prorekli postalo je stvarnost. Svaki dan zahvaljujem Bogu na Jean. Bez njezine stru nosti, napornog rada, kreativnosti i sposobnosti da se poveže s ljudima diljem svijeta ne bih uspjela ostvariti to što sam postigla. Zahvaljujem joj i na dobrom smislu za humor, na strpljivosti - koju sam katkad stavljala na kušnju - i na njezinu prijateljstvu. Oduševljena sam što su Bog i an eli u moj život doveli Marka Bootha - ne samo da bude moj izdava nego i prijatelj. Mark preda me neprestano postavlja izazove u obliku pitanja: pretpostavljam da ima mnogo stvari koje ljudi znaju, ali Mark me nikada ne pusti oti i, a da od mene ne dobije puno objašnjenje. Neprestano me obasipa pitanjima - od kojih na mnoga nikada nisam ni pomislila - a to volim. Markova velika i iskrena znatiželja, zanimanje i oduševljenje produbili su i zna ajno poboljšali ovu knjigu na više na ina. Mark je bio moj junak još otkada sam po ela dijeliti svoja iskustva s drugim ljudima i na tome sam mu duboko zahvalna. Zahvaljujem Charlotte Haycock na njezinoj neumornoj podršci - njezina u inkovitost i strpljenje u trenucima velikog pritiska u inili su da je rad s njom bio pravo veselje. Zahvaljujem i ostatku ekipe Coroneta i Hoder & Soughtona koji upoznajem polako, ali sigurno. Njihov entuzijazam i stru nost su me zadivili i jedva ekam da ih bolje upoznam. Naro ito zahvaljujem Kerry Hood te Lucy Hale i njezinoj ekipi iz odjela prodaje te sjajnoj ekipi u Hachetteu u Irskoj. Voljela bih zahvaliti i Alice Wright koja je obavila sjajan posao osmišljavaju i ovu naslovnicu. Mnogi su ljudi poslušali svoje an ele i odigrali svoju ulogu u pronošenju poruke koju sam širila jer su me to zamolili Bog i an eli. Zapravo, ima toliko ljudi koje bih trebala spomenuti - a mnogi su od njih odigrali svoju ulogu, koju ja ne poznajem. No moram zahvaliti Eoin MacHale koja je vrlo velikodušno izradila i održavala moju mrežnu stranicu i koja je imala klju nu ulogu u produciranju raznih videa; Jennifer Hill Robenalt koja je pomogla oko svega u Americi, Stefanie Diaz iz tvrtke Sanford J. Gre-enburger Associates iz New Yorka koja je obavila sjajan posao na polju me unarodnih autorskih prava; Stephenu Mallaghanu, izvrsnom promicatelju mene i an ela. Zahvaljujem i Paulu Wallaceu, Finoli Bruton, Mags Carty i Suzy Button. Ovdje moram zahvaliti i tisu ama itatelja koji su usmenom predajom širili poruku nade an ela. Upoznala sam tek mali broj tih ljudi, ali svaki se dan molim za one koji slušaju svoje an ele i obavljaju svoj dio posla. Posljednje su mi tri godine bile užurbane i izazovne na mnogo na ina. Bilo bi mnogo više problema bez velike podrške prijatelja koji su, iako nisu izravno radili na knjizi, moj život u inili lakšim. Stoga bih voljela zahvaliti Brianu Kellyju na njegovu prijateljstvu i podršci; Catherine i Johnu Kerrigan; Johnu Cartyju; Michaelu i Angeli Lennon; Manolu Linku i Sally White. Obitelji Mallaghan zahvaljujem zbog njihove ljubaznosti, prijateljstva i tople dobrodošlice kojom su prihvatili mene i moju k er. Hvala i mojem zetu Brendanu Mackeyu koji me nasmijava i pruža mi golemu pomo . 3 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Zahvaljujem i Kathleen Deniff, njezinoj k eri Catherine i cijeloj njihovoj obitelji na prijateljstvu i ljubaznosti koje su mi iskazali. Svatko tko pro ita ovu knjigu znat e da sam majka tinejdžerice. Ne bih bila u stanju initi sve to što sam u inila bez pomo i moje starije djece. Moja najstarija k i bila je poput druge majke toj mojoj tinejdžerici, a moja su dva sina uskakala kad god je to bilo mogu e da ispune provaliju koju je za sobom ostavio njihov otac. Duboko sam im zahvalna na podršci. Zahvaljujem svojoj djeci što su mi bili tako dobri prijatelji i pružili mi toliko ljubavi. Oduševljena sam i zbog toga što je nedavno obitelj blagoslovljena prvim unukom. Zahvaljujem svojoj najmla oj k eri. Divim se na inu na koji se nau ila nositi s mojom odsutnoš u od ku e ili s injenicom da radim iza zatvorenih vrata. Znam koliko joj je to teško i da joj strašno nedostajem svaki put kad odlazim. I ona meni nedostaje - vrlo mi je dragocjena.

4 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 1 Moji prijatelji, družbenici i u itelji

Jedan se an eo pojavio izme u drve a, a svjetlo koje ga je okruživalo bivalo je sve sjajnije i sjajnije. An eo je imao ljudski oblik. Bio je visok i elegantan. Bio je ozaren. Njegovo je lice bilo zlatne boje, a o i su mu blistale svjetlom kakvim bi blistali biseri koje obasjava svjetlost. Odje a na njemu bila je nabrana, ali dok se kretao nije se pomaknuo nijedan nabor. Oko struka mu je bila omotana zlatna lenta, a oko vrata je visjela ogrlica od okruglih, zlatnih karika s ijeg je kraja visio veliki, zeleni safir. Kao ni ostalim an elima, stopala mu nisu dodirivala tlo. Bio je okružen zlatnim pticama u letu, a na tlu oko njega bile su vrane i avke i sve vrste malih ptica, uklju uju i crvenda e, vrapce, zebe i sjenice. Iznenada je iz safira eksplodiralo svjetlo s nevjerojatnim zrakama svjetla i energije koje su ispaljene letjele u svim smjerovima. U isto su se vrijeme male ptice podignule od tla lete i prema an elu. Uletjele su u zrake smaragdno-zelenog safira i napokon i u sam safir. Tada su ptice nestale. An eo je hodao prema meni, raširio je svoja krila i nježno ih pomicao. Bila su golema i nevjerojatno lijepa. Vidjela sam svako pojedina no savršeno pero. Razlikovala su se veli inom. Sva su pera bila bijela. Sa svakog se odražavala nijansa zlatnoga. An eli nemaju uvijek krila. Njihova krila ne odaju uvijek dojam da su sastavljena od perja. Znala sam da je taj an eo druk iji. Jer, to je bio Pti ji an eo. Posljednji put sam ga vidjela nedugo prije no što je umro moj suprug Joe. Joe je umro prije samo nekoliko mjeseci i užasno mi je nedostajao. Bila sam uzbu ena što vidim Pti jeg an ela. Znala sam da me došao utješiti dok sam sama sjedila na panju u šumi blizu svojega doma. Pti ji an eo je kleknuo pred mene i obavio me svojim velikim krilima. Osje ala sam dodir njegovih krila na svojem tijelu. Dok sam sjedila tako ušuškana, privijena uz Pti jeg an ela, osjetila sam se smirenom. Šapnula sam mu: »Hvala ti što si me došao utješiti.« Odvratio mi je šap i: »Svaki put kad vidiš pticu, želim da pomisliš na mene i nasmiješiš se.« Osjetila sam kako Pti ji an eo polagano rasklapa svoja krila. Položio je ruku pod moju bradu i podignuo mi glavu; njegove su mi se o i smiješile osvijetljene velikom nježnoš u i ljubavlju, a lice mu je sjajilo zlatom. Nije bilo potrebe za novim rije ima. Pti ji je an eo polagano, puštaju i moju ruku ustao i rekao mi zbogom. Udaljavao se prema šumi i bivao je sve ve i i ve i, a njegova su se krila još jedanput raširila. Krila su se pokrenula udaraju i brzo i glatko, u ritmu koji je zvu ao poput bubnjeva. Poletio je prema gore, a onda je zastao i po eo lebdjeti. Podru je zra e svjetlosti koje je sjajilo oko njega bilo je puno ptica. Tada je Pti ji an eo zajedno sa svim pticama nestao u svjetlu. Ja cijelo vrijeme vidim an ele. Ne mogu se sjetiti nijednog trenutka u kojem nisam vidjela an ele. Od kada sam nakon svojega ro enja otvorila o i oni su bili tu - iako tada nisam znala da su to an eli. Dok sam kao beba ležala u kolijevci, vi ala sam ih oko moje majke. Igrala sam se pokušavaju i ih uloviti, ali to mi nikada nije uspjelo. Vidim ih jasno, kao što vidim svoju k er koja mi sjedi preko puta za kuhinjskim stolom i razgovaram s njima kao što razgovaram s drugim ljudima, ali mogu komunicirati s njima i bez rije i. Nije bilo dana u kojem nisam vi ala an ele. Vidjeti ih bilo mi je najprirodnije na svijetu. An eli su moji najbolji prijatelji i družbenici. Dok sam bila malena, an eli su mi rekli da bih trebala tajiti injenicu da ih vi am, pa to nisam rekla ak ni svojim roditeljima, bra i i sestrama. Ne znam zašto me Bog odabrao. Ne mislim da sam bolja od bilo koga drugoga. Zapravo, dok sam bila dijete, lije nici su rekli mojim roditeljima da sam zaostala. Sasvim je sigurno da nisam 5 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

savršena. Ja sam samo obi na osoba, koja osim toga ima i problema s u enjem. Ali On me jest odabrao i poslao je svoje an ele da me podu e. Kada ugledam nekoga an ela, poželim stati i zuriti. Tada osje am da sam u prisutnosti goleme mo i. U mojem su djetinjstvu an eli, kako bih ih lakše prihvatila, uglavnom poprimali ljudski oblik. Sada to više nije nužno. An eli koje vi am nemaju uvijek krila, ali kada ih imaju, katkad me zadivljuju svojim oblikom. Ponekad su poput plamenja, a ipak imaju oblik i vrsto u. Krila nekih an ela imaju perje, poput krila Pti jeg an ela. Kada an eli imaju ljudski oblik - s krilima ili bez njih - o i su im jedna od najupe atljiviih zna ajki. An eoske o i nisu poput ljudskih. Toliko su mnogo više žive, toliko pune života, svjetla i ljubavi. Kao da sadrže bit samoga života. Njihov me sjaj potpuno ispuni. Nikada nisam vidjela da stopala an ela doista dodiruju tlo; kada vidim nekoga od njih da hoda prema meni, vidim nešto nalik energetskom jastuku izme u tla i njihovih stopala. Svako ljudsko bi e ima svojega an ela uvara, bez obzira na vjeru te osobe, njezinu nacionalnost, boju kože - ak i kada nisu religiozni i ne vjeruju ni u što. Nikada u životu nisam vidjela ljudsko bi e koje nema an ela uvara. Zato, vjerovali vi ili ne, imate svojega an ela uvara koji vam pokušava pomo i. Vaš an eo je dar od Boga. An ele uvare vidim kao stupove svjetla visoke tridesetak centimetara, nekoliko koraka udaljene iza svake osobe. Ponekad an eo uvar zbog mene rasklopi to svjetlo i pokaže mi svoje ljudsko obli je - vrlo lijepo, savršeno ljudsko obli je. To se ve inom doga a kada sam vani. An eli nisu ni muškog ni ženskog spola - ali ponekad e poprimiti oblik žene ili muškarca. Katkad an eli koji mi se pokazuju imaju krila, katkad nemaju. Ve inom vidim samo svjetlost tih an ela uvara. Bilo bi mi previše i ne bih mogla živjeti obi nim životom kada bi neprestano ra-sklapali svoje svjetlo da ih mogu vidjeti. Vaš an eo uvar vas nikada ne napušta: on je s vama još od prije vašeg ro enja i uz vas je i nakon vaše smrti. Taj an eo uvar je tu da vam pomogne. Vaš vas an eo uvar voli. Vi ste njemu dragocjeni. Vi ste vašem an elu najvažnija osoba na ovome svijetu. Vaš an eo uvar za vas mora u initi sve što može. Vaš an eo uvar je vratar na ulazu u vašu dušu i može u nju pustiti druge an ele. Na primjer an ele u itelje koji su stru njaci za odre ene teme. Postoji an eo u itelj za svakoga pod suncem, pa se nikada nemojte bojati zamoliti nekoga od njih za pomo . An eli su moji prijatelji, moji družbenici i moji u itelji - a postoje neki koji su esto uz mene, posebno an eo Mihael, an eo Hosus i an eo Elijah. An eo Mihael je zapravo arhan eo Mihael, ali ja to nisam znala kada sam ga, kao malena, prvi put ugledala. On je an eo koji je naj eš e uz mene - osim mojega an ela uvara o kojem su mi zabranili govoriti. An eo Mihael mi se uvijek pojavljuje u obliku pristala muškarca. Njegova se starosna dob mijenja, ali uvijek je tu negdje izme u dvadesete i etrdesete. An eo Hosus prvi put mi se prikazao kada sam bila školarka; javlja se u obliku staromodnog u itelja ogrnutog plastom koji na glavi nosi šešir udnog oblika. Pun je znanja i mudrosti i ponekad je vrlo ozbiljan, ali me sjajno zna oraspoložiti. Ulijeva mi samopouzdanje. Po eo je prije svih tih godina u školi kad sam se osje ala vrlo glupom i kao da ne pripadam u tu sredinu, a pomaže mi i sada, dok pišem i dajem intervjue. An eo Elijah javlja se u presudnim trenucima mojega osobnog života. Elijah se uvijek javlja u istom obliku, vrlo je visok i kršan, boje hr e i jantara. Posjeduje mo nu snagu, zna se pošteno razljutiti i ini se da je uvijek u pokretu. Daje mi mo i snagu da se borim u životu. S an elima Mihaelom i Hosusom avrljam o svakodnevici, ali ne i s Elijahom. Ponekad mi pokažu ljudske duše i kada se to dogodi, osje am se vrlo povlaštenom. Duša smještena u tijelu ispunjavaju i ga potpuno kre e se prema naprijed. Ve ina duša 6 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

ostaje u fizi kom tijelu tijekom spavanja, ali u posebnim se prigodama mogu lagano pomaknuti izvan tijela. Duša kakva se pokazuje meni nalikuje osobi u kojoj prebiva. No nije istovjetna s njom, nema potpuno iste zna ajke i ini se kao da je osoba fizi ki savršena. Kada mi pokažu dušu koja to radi, ispuni me velika radost i mir te sigurnost da se Bog brine o svemu. Svaki dan vidim i duhove, duhove ljudi koji su umrli i otišli u Raj. Ljudi ponekad misle da prisutnost duhova zna i da nešto nije u redu. To op enito govore i nije tako. Duhovi se esto vra aju samo zbog radosti što su na neko vrijeme ponovno na ovome svijetu. Kada sam bila mala obi avala sam se igrati s duhom mojega brata Christophera koji je umro prije mojega ro enja. Christopher mi je pomogao da shvatim razliku izme u duhova i an ela. Ponekad e netko svoju preminulu baku nazvati an elom. Iako je možda bakin an eo uvar dopustio da njezin duh bude s tom osobom kako bi je savjetovala i pružila joj podršku, baka te osobe nije an eo. Nijedna osoba koja je živjela na zemlji ne postaje an eo.

7 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 2. Elijahovo se proro anstvo ostvaruje

An ela Elijaha upoznala sam kada mi je bilo deset godina. Stajala sam pokraj rijeke; pecala sa svojim ocem i odlutala. An eo Elijah prešao je preko rijeke do mjesta na kojem sam stajala. Nikada ranije nisam vidjela an ela kako hoda po vodi i to me zadivilo. Dao mi je jednu viziju - kao da je odmaknuo zastore. Pokazao mi je zgodnog mladi a koji hoda ulicom obrubljenom drvoredom. Dok sam gledala, an eo Elijah mi je rekao da u se zaljubiti u tog mladi a ije je ime bilo Joe, da emo se vjen ati i dobiti djecu, ali da e se Joe razboljeti i da ne emo ostarjeti zajedno. Zamjerila sam an elu Elijahu što mi je to tada rekao. Imala sam samo deset godina i inilo mi se vrlo nepošteno što mi je rekao da ne emo ostarjeti zajedno. Dogodilo se upravo kao što je an eo Elijah rekao. Joe se prijavio za posao na benzinskoj postaji mojega oca - gdje sam i ja radila - i mi smo se zaljubili jedno u drugo, kupili ku icu u Maynoothu i vjen ali se. ak i prije no što smo se vjen ali, Joevo se zdravlje po elo pogoršavati, ispo etka jedva primjetno. Obi avala sam tada preklinjati Boga i an ele da ga ozdrave, a onda sam im zamjerala što su dopustili da se to dogodi. Nakon što smo se vjen ali, zaredali su se jedan zdravstveni problem za drugim. S vremenom je postao dijabeti ar, a onda je dijabetes utjecao na njegovo srce zbog ega je poduzeta operacija srca. Posljednjih deset godina svojega života ve inom je bio vezan uz krevet. Prije svojega kraja pretrpio je mnoge moždane udare. Usprkos Joeovoj bolesti bili smo sretni zajedno i imali smo etvero djece: Christophera, Owena, Ruth i najmla u Megan. Joe je umro kod ku e 26. ožujka 2000. ujutro, održavši obe anje da e doživjeti Ruthin i moj ro endan dan ranije. Bilo mu je samo etrdeset i sedam godina. Našem najmla em djetetu bile su samo etiri. U tim posljednjim tjednima Joeova života promatrala sam kako su, dok je sjedio u svojem naslonja u, an eli omatali duhovni pokriva oko njega. Pokriva je bio svijetao i nalikovao je pamu noj vuni. Popravljali su ga oko njega. An eli su se prema njemu odnosili s mnogo ljubavi i nježnosti. Vidjela sam da pokušavaju pomo i njegovu tijelu da ga manje boli, da mu olakšaju bol. Svako malo Joe se borio da ustane iz naslonja a, inzistiraju i na tome da može sam i da mu ne moram pomo i. Promatrala sam kako mu an eli pomažu da sjedne, kako hodaju s njim, pomažu mu da održi ravnotežu dok je ulazio u spava u sobu ili kupaonicu, paze i da ne padne. Ponekad je to izgledalo smiješno pa bih se nasmiješila. Usprkos pomo i koju su mu pružali an eli, uvijek bih ustala i slijedila Joa. Ponekad bi se an eli okrenuli prema meni i rekli da je sve u redu, da oni to mogu u initi. Jednom prigodom Joeov an eo uvar rekao mi je da je vrlo važno da Joe zadrži svoje dostojanstvo. Prije negoli je Joe umro, mnogo sam se puta tijekom no i probudila i okrenula prema Joeu da provjerim je li dobro. Znala sam da e vrlo skoro an eli uzeti njegovu dušu. Joeov prelijepi an eo uvar koji je volio Joea i nježno se brinuo o njemu tijekom cijelog njegova života i naro ito proteklih nekoliko godina, nije više bio uz Joea na uobi ajen na in. Njegov an eo uvar, koji je sjajio nevjerojatno jarkom svjetloš u, isijavaju i je prolazio kroz Joeovo tijelo i držao je njegovu dušu. Kada sam se prvi put probudila, Joe-ov mi je an eo uvar rekao da ne smijem dodirivati Joea kako ga ne bih uznemirila. Samo bih ga promatrala sa suzama u o ima, a onda bi mi njegov an eo uvar rekao neka se vratim na spavanje i odmah bih zaspala. Oprilike sat vremena kasnije opet bih se probudila. Posljednji me put u sedam toga jutra probudio arhan eo Mihael. Joe više nije disao. Njegova se duša, izgledaju i tako savršeno i prelijepo, u pratnji svojega an ela uvara, ve kretala prema 8 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

predivnom svjetlu, na cesti prema raju. Željela sam viknuti: »Joe, vrati mi se! Trebam te!« ajni ki sam željela zamoliti Boga da dopusti Joeu da ostane, ali znala sam da ne mogu to u initi, da e odgovor biti »ne«. Arhan eo Mihael je dotaknuo moje usne i nisam mogla govoriti. Soba je bila puna an ela. Bili su tu moji posebni an eli, moji prijatelji i itelji, ali to nije bila utjeha. Suze su curile niz moje obraze. Osje ala sam se potpuno obamrlom drže i Joeovo tijelo u naru ju. Osjetila sam da an eo Mihael stavlja na mene duhovni ogrta i šap e mi u uhu, govore i mi da pozovem djecu i Hitnu pomo . Iako možda i znate da e netko vama drag umrijeti, ak i ako je jako bolestan, to nije nikakva utjeha. Bila sam slomljena, potpuno uništena, a sve je bilo još gore kada sam vidjela bol i tugu svoje djece. Pokušavali su me utješiti, a ja sam pokušavala utješiti njih. To što smo bili okruženi an elima nije inilo nikakvu razliku. Lije nici Hitne pomo i uzalud su pokušavali oživjeti Joea. Tresu i se u šoku, stajala sam i promatrala kako o ajni ki pokušavaju oživjeti Joea. Stalno su govorili: »Ovo ne pali.« Naposljetku su ga u o aju podignuli na pokriva , unijeli u vozilo Hitne pomo i i požurili s njim u bolnicu. Christopher i ja u taksiju smo slijedili Hitnu. Owen je ostao kod ku e s Megan koja je još uvijek spavala ne znaju i što se dogodilo njezinu ocu. U bolnici su Christophera i mene smjestili u malu prostoriju. Povremeno bih na trenutak ugledala Christopherova an ela uvara obavijenog oko njega kako ga tješi. An eo Mihael cijelo je vrijeme držao moju ruku. Vrijeme je prolazilo, no nisam imala pojma koliko dugo ve sjedimo tamo. Otvorila su se vrata, ušla je lije nica i rekla nam ono što sam ve znala. Joe je umro. Rekla je da joj je jako žao. Ništa nisu mogli u initi. Ne sje am se kako smo stigli ku i. Sjedili smo skrhani oko kuhinjskog stola piju i aj, ali to nam nije pružalo utjehu. Megan je sjedila na mojem koljenu neprestano jecaju i: »Želim vidjeti svojega tatu.« Kada joj je toga jutra otac umro, Megan je vrsto spavala. Nije ju probudila ni gužva koju su izazvali bolni ari. Znam da joj njezin an eo uvar nije dopustio da se probudi. Bile su joj samo etiri godine i nije mogla shvatiti što se dogodilo, nije razumjela da je njezin tata otišao na nebo. Sje am se da sam se u jednom trenutku toga dana pitala gdje je Megan, da sam je otišla tražiti i da sam je pronašla pod pokriva ima na krevetu njezina oca; njezin je an eo uvar bio sagnut nad njom, tješe i je i umiruju i. U drugom se jednom trenutku toga dana okrenula prema meni, bijesna što je toga jutra nisam probudila. Ljudi su neprestano navra ali u ku u izražavaju i su ut. Sa starijom sam djecom raspravljala o tome bismo li trebali Joeovo tijelo dovesti ku i prije sprovoda ili bismo ga trebali izložiti u mrtva nici u Maynoothu. Zbog Megan smo zaklju ili da bi bilo najbolje da bude u mrtva nici pa je Christopher nazvao pogrebnika i dogovorio sve detalje. Kad sam ušla u mrtva nicu, na sredini prostorije vidjela sam Joeov otvoreni lijes. Osjetila sam olakšanje i razgovarala s an elima bez rije i, zahvaljuju i im Što nisu ostavili Joea samoga. Znam da je u lijesu bilo samo Joeovo ljudsko tijelo, ali ipak sam bila zahvalna an elima zbog te male utjehe. Premda sam znala da je Joeova duša još uvijek živa i da je otišla na nebo u pratnji njegova an ela uvara, bila sam slomljena. Znala sam da je sa svojom obitelji, s mojim ocem i prijateljima koji su preminuli prije njega. Znala sam da umire samo naše ljudsko tijelo. Živimo i dalje zato što imamo dušu. Usprkos tome što sam sve to znala i vjerovala, ipak sam bila otupjela od tuge. Owen je podignuo Megan uvis pa je pogledala Joea. Kada je to u inila, na trenutak mi se rasklopilo svjetlo Meganina an ela uvara i rekao mi je bez rije i: »Megan ne razumije sasvim da je njezin tata otišao na nebo.« Megan je hodala po prostoriji dok smo mi ostali u tišini stajali i gledali u Joea. Ruth je rekla da izgleda jako smireno. Kada smo se vratili ku i, dje aci i Ruth upitali su Megan bi li voljela staviti dar u o ev 9 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

lijes prije no što ga sljede eg dana odnesu u crkvu. Otišla je u svoju spava u sobu i nacrtala sliku za svojega oca. Kasno sljede eg poslijepodneva otišli smo u mrtva nicu. To je bio posljednji put da smo vidjeli Joeovo tijelo prije no što je lijes zatvoren. Pogrebnik je ve bio tamo. Prostorija je bila puna an ela, a svjetlo koje je sjalo iza svakoga mojeg djeteta rasklopilo se pokazuju i njihove an ele uvare. No to je bila slaba utjeha. Osje ala sam se obamrlom i znala sam da se tako osje aju i moja djeca. Pokušavali smo biti hrabri jedno zbog drugoga; posebno zbog Megan. Ruth i ja omotale smo Joeovu krunicu oko njegovih ruku, Megan je stajala na vrhovima prstiju i jednom se rukom držala za lijes kako bi mogla promatrati o evo tijelo. Sliku koju je nacrtala i svojega omiljenog žutog plišanog medvjedi a pažljivo je stavila pokraj njega. I mi ostali smo položili svoje darove pokraj njega u lijes: Christopher - kutiju cigareta i špil igra ih karata - njih su dvojica uvijek voljeli kartati; Owen svoj nogometni dres i crveni Liverpoolov šal; Ruth je položila prsten i pismo. Mislila sam da e mi prepu i srce dok sam promatrala svoju djecu kako se posljednji put opraštaju sa svojim ocem i polažu u lijes svoje dragocjene, emocionalne darove. Bili su blijedi; o i su im bile pune suza. Osje ala sam se bespomo nom, nesposobnom da ih utješim. Ve er prije, u krevetu, napisala sam pismo Joeu. Tiho sam jecala da me nitko ne uje. An eo Mihael je sjedio na krevetu pokraj mene, ali ja sam ga ignorirala. Zatim je zazvao moje ime i pogledala sam gore u njega, nesposobna da izgovorim ijednu rije . Mihael mi je dotaknuo ruku i rekao: »Poslat u ovo pismo Joeu na nebo.« Stavila sam svoje pismo u lijes pokraj Joea. An eo Mihael mi je šapnuo na uho: »Lorna, pobrinut u se da Joe na nebu primi sve što je položeno u lijes.« Meni i djeci bilo je teško saznanje da jednom kada lijes bude zatvoren nikada više ne emo vidjeti Joeovo fizi ko tijelo. Bilo nam je teško - i znam da je to teško svakome tko je izgubio nekoga voljenoga. Pokušajte se sjetiti - kao što ja pokušavam - da vaš voljeni nije mrtav, da zato što ima dušu živi zauvijek. Kada do e naše vrijeme da umremo, svi emo se susresti s našim voljenima i ostavit emo svoje ljudsko tijelo za sobom.

10 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 3 Naricaju i pla

Nakon Joeove smrti život mi je bio stresan. Pokušavala sam držati korak, ali to je bilo jako teško, ak i uz svu podršku Boga i an ela. Tišina u ku i bila bi nepodnošljiva da nije bilo an ela s kojima sam mogla razgovarati. Gotovo svaki put kada bih bila sama u ku i ili kada bi Megan spavala posjetili bi me an eli. Bilo je trenutaka u kojima sam im govorila da odu i da me puste na miru, da ne želim njihovo društvo. No nikada se nisu udaljavali daleko i tu i tamo bih na trenutak, kraji kom oka, ugledala nekog od njih. Megan je užasno nedostajao Joe i mnogo je plakala. Katkad bi mi prišla žele i zagrljaj, govore i da se osje a jako tužnom. Jednoga dana dok se Megan igrala svojim igra kama, a ja bila zaposlena gla aju i odje u, tiho je zaplakala. Prekinula sam s poslom i podignula sam pogled - soba je bila puna an ela, rasklopilo se svjetlo njezina an ela uvara. Pogledao me i razgovarali smo bez rije i. Razgovarali smo o boli i tuzi moje male k eri. Pohitala sam utješiti Megan. U mojem je zagrljaju po ela glasno jecati. Bio je to pla iz dubine njezina bi a. Nije bilo sli no ni emu što sam ikada ranije ula - probadaju i, vrište i zvuk u kojem je jedna nota vrlo dugo održavala isti, visoki ton. Bilo ga je vrlo zastrašuju e slušati. U jednom su trenutku stakla na prozorima po ela podrhtavati i bojala sam se da e prsnuti. Viknula sam mole i za pomo an ele. Sve je drugo iznenada utihnulo - osim Meganina naricaju eg pla a. Možete li zamisliti tišinu u njezinoj beskona nosti, a ipak u toj tišini uti samo jedan zvuk - glasno tulenje malog djeteta? Dubina njezine tuge bila je gotovo nepodnošljiva za tako malo bi e. An eli su nas zagrlili. Bile smo okružene jarkim, bijelim svjetlima. Brzo sam osjetila toplinu i ljubav an ela koji su nas po eli tješiti. Kada je Megan utihnula, tišina je postala nepodnošljiva. Svjetla an ela po ela su blijedjeti i soba se polagano vratila u normalu. Megan je zaspala u mojem naru ju. Nakon nekog vremena podignula sam je, položila na kau i nježno je pokrila dekom. Tiho sam izašla iz sobe i zatvorila vrata. Pozvala sam svoje an ele. Mihael je prvi ušao, a slijedili su ga Hosus, Elijah i mnogi drugi. Zavapila sam: »Što se to upravo dogodilo?« »Sjedni, Lorna«, rekao je Mihael. »Moraš se sjetiti da je Megan svojega oca imala uza se dvadeset etiri sata na dan. On je pokraj nje bio cijelog njezina života. O ajni ki joj nedostaje.« »Ho e li opet plakati na taj na in?« upitala sam o ajna. An eo Hosus koji je sjedio pokraj prozora rekao je: »Da, ho e.« Nadovezao se: »Mi to ne možemo sprije iti!« »Zašto ne?« upitala sam ustavši od stola. Hosus mi je prišao i stao ispred mene. »Lorna. To je dio Meganina života, dio onoga kroz što mora pro i u svojem razvoju.« Pogledala sam u Hosusa i druge an ele. »Razumijem. Samo teško je gledati njezinu bol. Promatrala sam je kako otvara vrata spava e sobe i kako sva njezina energija nestaje kada vidi da joj otac nije tamo i vidim je kako crta sliku i tr i u prednju sobu da mu je pokaže, misle i da e sjediti u naslonja u ispred vatre, gdje je obi avao biti.« Bila sam tužna. »Pretpostavljam da je sve što mogu pružiti joj mnogo ljubavi«, nastavila sam. »Znam da se an eli zaštitnici Christophera, Owena i Ruth jako trude i da neprestano komuniciraju sa svojim prijateljima, drugim an elima uvarima. Dobivaju veliku podršku od svojih prijatelja. Ho ete li im zahvaliti u moje ime?«

11 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Naravno da ho emo«, rekao je an eo Mihael posegnuvši za mojom rukom i uzevši je u svoju. »Njihovi prijatelji slušaju njihove an ele uvare.« An eli su nestali.

Megan je tog rujna krenula u školu u Maynoothu. Bila je to ista osnovna škola koju je poha ala i Ruth, pa je ona Megan ispri ala sve o školi i u iteljima. Bila sam oduševljena što je krenula u školu, ali sam bila i zabrinuta kako e se nositi sa svime. Ponekad bi iz škole došla vrlo tužna i uznemirena. Njezini bi mali prijatelji pri ali o stvarima koje su toga vikenda radili sa svojim roditeljima. Pitali bi Megan kamo je ona toga vikenda išla sa svojm roditeljima. Bilo joj je teško re i svojim prijateljima da joj je otac umro i otišao na nebo. A zatim, naravno, bilo je i dana kao što je O ev dan kada bi u razredu izra ivali estitke za svoje eve. Znala sam da je sve to previše za nju i molila sam Boga i an ele za pomo . An eli su i mene pokušali razvedriti. Jednog hladnog, zimskog jutra vra ala sam se ku i nakon što sam Megan otpratila u školu. Voljela sam hodati pokraj kanala u Maynoothu jer je bilo mirnije nego hodati po cesti. Uvijek sam voljela taj dio uz kanal, tu je uvijek bilo svašta za vidjeti: mnogo pataka i par labudova koji su se ugnijezdili na otoku usred lu ice koju su izgradili ljudi. Obi no je tamo bio samo taj jedan par labudova, osim godine u kojoj su imali mlade. Nekih godina ni jedno mlado ne bi preživjelo. Kada sam toga dana šetala onuda, tamo je bio samo jedan par labudova. Na po etku šetnje prema ku i susrela sam nekoliko ljudi, ali hodaju i po uskoj stazi inilo mi se da je to mjesto samo moje. Kada sam zamaknula za ugao, na kraju luke ugledala sam mnogo labudova - možda dvadeset. Bila sam iznena ena, ali nisam mnogo razmišljala o tome. Zatim mi je jedan an eo rekao da stanem. Izgledalo je kao da se voda u kanalu promijenila i postala je nalik staklu. »Što se doga a?« upitala sam an ele oko sebe. »Gledaj u svjetlo oko an ela, oni sjaje i postaju sve bjelji.« Jedan je labud dražesno klizio vodom prema meni. Shvatila sam da ga slijede i ostali, plivali su jedan za drugim u vijugavom nizu. Pogledala sam ponovno i izgledalo je kao da oblikuju slovo S. Zadivljeno sam promatrala. Kada je predvodnik stigao do obale, odgegao se na travu i krenuo prema meni. Pitala sam se što se doga a. Ustuknula sam i stala nasred staze. Okružili su me. Neki od njih oblikovali su krug oko mene. Bili su mi toliko blizu da su me gotovo dodirivali. Oko toga kruga labudovi su oblikovali novi krug. Preostala dva labuda stajala su izvan krugova - jedan iza i jedan ispred mene - kao da su na straži. Labudovi u krugu istegnuli su svoja tijela i vratove prema nebu pa su bili viši od mene. Ispružili su svoja mo na krila i nježno su njima lepršali. Ispustili su predivan, melodiozan zvuk i pomicali krila u ritmu svoje pjesme. Bio je to visok, ali blagi zvuk. Hipnoti an i umiruju i. Bila sam o arana. Usprkos njihovoj veli ini i snazi za koju sam znala da posjeduju, nisam se ni najmanje bojala. Stajala sam vrlo mirno; bili su mi toliko blizu da sam se bojala ako se imalo pomaknem da u udariti nekoga od njih, prouzro iti da padne i ozlijedi se. Nemam pojma koliko smo tamo stajali, ali onda se pomaknuo labud koji je sprijeda držao stražu, došetao je do obale i ušao u vodu, a nakon njega i labudovi iz vanjskog kruga, poput dostojanstvenih glumaca koji silaze s pozornice. Labudovi iz kruga najbližeg meni otišli su posljednji i bilo je zadivljuju e promatrati kako su dražesno pognuli svoja tijela ne dodiruju i me; odstupili su ustranu i krenuli prema vodi. Na kraju su se svi labudovi vratili u vodu, dostojanstveno klize i po kanalu. Sve se vratilo u normalu. Zahvalila sam an elima. Bio je to prizor kojeg se sjetim svaki put kada hodam tim dijelom kanala. An eli su mi pokazivali kako je snažna veza izme u ostalih Božjih stvorenja i ovjeka i još me jedanput podsjetili na uda ovoga svijeta.

12 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jednoga jutra, dok je Megan bila u školi, krenula sam u šetnju prema prelijepoj crkvici nazvanoj Gospina kapelica. Danas ne možete šetati tim ulicama jer je tamo previše prometa, ali tada su bile mirnije - mislim da je toga jutra prošao samo jedan automobil. Bilo je ledeno, hladno jutro, ali nije kišilo i svako malo sunce je provirivalo iza oblaka. Uživala sam u svježem zraku i hodaju i sam molila Boga da u ini udo. Mnogo mi je toga bilo na umu - naravno, posebno Megan, ali i drugi ljudi koji su me proteklih tjedana posjetili. Upravo sam zaokrenula ulijevo, stupivši u mirniju ulicu, kada sam ula da netko zaziva moje ime, a neki mi je glas govorio da požurim. Pogledala sam uz cestu i ugledala prelijepog an ela. Premda je bila daleko, odmah sam je prepoznala. Stajala je nasred ceste i izgledala tako lijepo kao da je svjetlost sunca bliještala oko nje. Potr ala sam prema njoj. »Gdje si bila, an ele Elisha?« upitala sam kada sam je prepoznala. Nije odgovorila, ali je hodala pokraj mene. Stale smo na ulazu u polje. Sunce nas je obasjavalo i više nisam osje ala hladno u. Samo sam stajala i gledala je kako govori. Nije se promijenila. Prvi put kada mi se prikazala iskora ila je iz ogledala u zahodu garaže u Rathminesu, gdje sam radila. Teško sam je mogla opisati. Imala je ženski oblik, ali izgledala je kao da je sastavljena od prelijepih svjetlosnih pera. An eo Elisha je rukom podignula moju bradu, rekavši: »Lorna, sje aš li se obitelji Brennan koja te posjetila dok je Joe bio živ?« Kimnula sam. »Sje aš li se ponude bake Brennan?« Ponovno sam kimnula. »Bog želi da kažeš 'da' baki Brennan.« Bila sam šokirana. Obitelj Brennan me posjetila prije nekoliko godina, traže i pomo . Joe je bio vrlo bolestan. Bilo je neobi no što su mi an eli tada rekli da ga upoznam s njima. An eli su mi rijetko dopuštali da uklju im Joea. Nije bio sretan što e upoznati Brennanove jer je bio vrlo bolestan i bilo mu je teško kretati se, ali nagovorila sam ga. Sjeli smo: Maura Brennan, njezina majka, koju sam uvijek zvala baka Brennan, Maurin suprug i njihovo etvero djece. Uskoro sam saznala da kod ku e imaju još djece. Obitelj Brennan pripremila je i donijela sa sobom hranu za piknik pa smo sjeli za kuhinjski stol, jeli i avrljali. Prije no što su otišli, pozvali su Joea, mene i naše troje djece (Megan tada još nije bila ro ena) da za nekoliko tjedana do emo k njima na ve eru. Nakon što su otišli, an eo Hosus mi je rekao: »Sprijateljit eš se s njima. Odigrat e vrlo važnu ulogu u tvojoj budu nosti, Lorna. Postat ete dobri prijatelji i to e prijateljstvo biti važno za obje obitelji.« Hosus je bio u pravu - to je bio po etak dugog prijateljstva, jednog od mojih malobrojnih prijateljstava, jer su me an eli uvijek spre avali da sklapam prijateljstva. Zapravo ne razumijem zašto. Elisha me pitala sje am li se ponude bake Brennan -naravno da sam se sje ala. Prije dosta godina otišli smo Brennanovima na ve eru i nakon ve ere baka Brennan me odvela da vidim staru farmersku ku u koju je posjedovala. Ponudila mi je tu ku u na dar. Predložila je da se u nekom trenutku u budu nosti preselimo tu živjeti. U to je vrijeme tamo živio neki starac, ali toga dana nije bio kod ku e. Baka Brennan nam je rekla da nam ne može dati ku u dok je starac tamo, ali kada se odseli, bit e joj drago da je da nama. »Ne bi li bilo lijepo da živite ovdje u Johnstownu - cestom malo dalje od nas!«, rekla je. »Voljela bih u initi to za tebe i Joea, Lorna. To je obe anje, a ja nikada ne kršim svoja obe anja!« Zaljubila sam se u tu staru farmu. Podsjetila me na staru ku u u kojoj sam kao dijete živjela u Old Kilmainhamu. Krov je bio šuplji, ali još ga se uvijek sje am s nježnoš u. Možda zbog toga prvog mojeg starog doma volim stare ku e? Joe je rekao kako je tamo mirno. Sada je Elisha rekla da bih trebala prihvatiti ponudu bake Brennan i da bismo Megan i ja trebale oti i živjeti tamo. Pogledala sam je pomalo uznemireno: »Elisha, malo sam šokirana; ima mnogo stvari o kojima bih morala razmisliti. Sto s moje troje starije djece? 13 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Znam da su prakti ki odrasli, ali ne mogu prodati ku u i ostaviti ih bez krova nad glavom. Ve dugo nisam ni vidjela tu staru farmersku ku u u Johnstownu. U kakvom je stanju?« Elisha je odgovorila: »Ku a izvana izgleda isto. Prelijepa je. Ali bojim se da je unutrašnjost u lošem stanju. U njoj se ne može živjeti i trebat e joj nove instalacije - sve e se morati zamijeniti. Bit e to mnogo posla.« Elisha mi se ohrabruju e nasmiješila. »Moraš nazvati baku Brennan i re i joj da eš uzeti farmersku ku u. Ne eš se preseliti još godinu dana, a u me uvremenu e se mnogo toga dogoditi.« Elisha se nasmijala sa mnom kada je to rekla. Njezin je smijeh zvu ao kao da poto nježno kloko e preko oblutaka. Elisha i ja hodale smo ulicom i neko vrijeme razgovarale o drugim stvarima, a onda je nestala. Ali ja nisam nazvala Brennanove! Sljede e subote ujutro Megan me držala za ruku dok smo hodale Maynoothom na putu prema ajani gdje smo htjele pojesti krafne s kremom. Odjednom sam ugledala bijele an ele kako idu prema nama. Bilo ih je svugdje, u izobilju. Gdje god ima ljudi, ima i njih, na stotine. Stalno su oko nas i stoje nam na raspolaganju za pomo , uvijek i na sve na ine. Za razliku od an ela u itelja koji su stru njaci za neko odre eno podru je, bijeli an eli nisu specijalisti, ali mogu pomo i na druge na ine. Vrlo su blještave pojavnosti, pa ih zovem bijelim an elima. Razli ite su veli ine, ponekad se ine iznimno visokima, a ponekad su iste visine kao i ljudi me u kojima se kre u. Najmanji kojeg sam vidjela bio je iste visine kao i dijete u ijem je društvu hodao. Bijeli su me an eli zaprepastili, jer ih je bilo toliko mnogo. Ulice su ih bile prepune bilo ih je na stotine i dok sam se osvrtala, izgledalo je kao da nadiru odasvud. inilo se kao da je sve prakti ki zastalo. Jedan automobil jarke boje jedva da se kretao. Za volanom je sjedio neki muškarac, ali izgledao je kao da je uko en i nepomi an. Na udaljenoj strani ulice stajali su neki muškarac i žena. Izgledalo je kao da klize prema naprijed, s jednom nogom u zraku, ali uop e se nisu micali. Stajala sam s Megan. Svjetlo Meganina an ela uvara rasklopilo se bliješte i toliko jarko da ga nisam mogla gledati. Znala sam što e se dogoditi. Megan je po ela nekontrolirano plakati. Kleknula sam pokraj nje tješe i je svim rije ima ljubavi kojih sam se mogla sjetiti govore i joj da prestane plakati. Na sekundu je izgledalo da se njezin pla malo utišao, ali onda je postajao sve glasniji i glasniji, dok nije probadao uši. Osje ala sam da ga se može uti na kilometre daleko. Znala sam da ni sva moja ljubav ne e zaustaviti ovo. Zazvala sam Boga i an ele i po ela preklinjati iz dubine svojega srca i duše: »Molim vas, pomozite joj!« Bijeli an eli koji su nas okruživali po eli su pjevati. Bio je to vrlo visoki ton, sladak i nježan zvuk, gotovo hipnoti an. Njihovo je pjevanje utješilo Megan i polagano se po ela stišavati. vrsto je zagrlivši od olakšanja, zahvalila sam Bogu i an elima. Tišina koja je okruživala Meganino jaukanje bila je razbijena. Tada sam ula škripu ko nica, udaranje automobilskih vrata i nekog muškarca kako vi e: »Je li ona dobro?« ula sam korake muškarca i žene koje sam vidjela ranije: tr ali su cestom prema nama. »Je li ona dobro?« pitao je ponovno muškarac iz auta. »Mogu li ikako pomo i?« Sve je ponovno postalo vrlo mirno. To se troje dobrih ljudi uko ilo kao da su u nekakvu transu. Promatrala sam kako ih bijeli an eli dodiruju. Trajalo je to samo nekoliko sekunda i zatim se sve vratilo u normalu, a ja sam promatrala muškarca i ženu s druge strane ceste. An eli su se okrenuli s njima i nasmiješili se. Izgledalo je kao da su ih an eli naveli da zaborave što su upravo uli. Zahvalila sam Bogu i an elima što je toga jutra oko nas bilo tako malo ljudi. Grad je izgledao posve napušteno. Megan i ja nastavile smo hodati prema ajani. An eo Hosus je stajao na vratima i dotaknuo Meganinu glavu dok je prolazila kroz vrata. Ono što se dogodilo toga dana navelo me da se odlu im za Johnstown. Znala sam da moram držati Megan podalje od Maynootha - uspomene su za nju bile previše bolne. Trebao 14 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

joj je novi po etak. Nekoliko ve eri kasnije nazvala je baka Brennan rekavši da je stara farmerska ku a u Johnstownu prazna, da je onaj starac umro i da je ku a moja ako je želim. Rekla sam joj da je želim i toplo joj zahvalila. Bila je oduševljena mojom odlukom, radosna sam bila i ja, iako sam bila i živ ana zbog svega što je to preseljenje podrazumijevalo. Objasnila sam joj da mi treba malo vremena. Kratko smo razgovarale, a onda se oprostile.

15 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 4 Ljubaznost an ela

Uvijek sam svoj osobni život držala odijeljenim od rada koji sam obavljala po želji Božjoj i želji an ela. Ljudi koji su me posje ivali u vrijeme kada je Joe umro nisu bili svjesni mojeg gubitka. Jedne ve eri, nekoliko tjedana nakon Joeove smrti dok sam bila u ku i samo s Megan koja je spavala, za ulo se kucanje na vratima. Na pragu je stajao neki muškarac. Pozvala sam ga u hodnik i kada sam to u inila jedan mi je an eo šapnuo na uho da pristanem na ono što bude tražio od mene. Prepoznala sam an elov glas - bio je to Hosus. Muškarac mi je ispri ao da je prolazio kroz Maynooth voze i se prema Dublinu kada se sjetio mene i poželio mi zahvaliti za pomo koju sam pružila njemu i njegovoj obitelji. Rekao mi je da sam im bila od velike pomo i. Pitao je bih li mogla primiti njegova prijatelja koji je bio pod velikim stresom i koji je želio, ako je to mogu e, da ga primim unutar sljede ih nekoliko dana. Oklijevala sam, ali an eo Hosus mi je rekao da pristanem pa sam tako i u inila. Dogovorili smo se da me nazove sljede eg dana da dogovorimo termin dolaska. Zahvalio mi je i rekao dovi enja. Dok je hodao prema vrtnim vratima, pojavila su se dva an ela, jedan s njegove desne i jedan s lijeve strane. Obratili su mi se bez rije i rekavši da taj ovjek ima veliku vjeru u Boga i an ele i da je dobar slušatelj. Ulaze i u automobil, okrenuo se prema meni i mahnuo. No ja sam osjetila veliku nelagodu. Kada sam se vratila, u kuhinji je za stolom sjedio an eo Hosus. Srušila sam se na stolac pokraj njega dok su mi niz lice tekle suze, rekavši: »Ne znam mogu li to u initi. Nije li prerano da primam ljude?« Hosus me primio za ruku i ispunio me mirom i hra-broš u, rekavši: »Lorna, to je tvoj život - da obavljaš Božji posao. Za pomo nike imaš Božje legije an ela i zbog toga možeš to initi.« Hosus je ispružio ruku, otro mi suze, a onda je nestao. Sljede eg je dana nazvao onaj muškarac, a ve er nakon toga primila sam njegova prijatelja. Vrijeme se popravilo, postalo je toplije pa sam odlu ila odvesti Megan u dublinski zoološki vrt. Odvezle smo se do parka Phoenix i pronašle parkirno mjesto na deset minuta hoda od zoološkog vrta. Megan uop e nije smetala šetnja, bila je jako uzbu ena, a ja sam bila vrlo sretna što hodam kroz park, promatram drve e i ptice i djecu u igri. Vidjela sam i an ele kako se igraju s djecom, njima nepoznatom. Približivši se zoološkom vrtu ugledale smo nekoliko štandova na kojima su žene prodavale slatkiše i vo e. Iza njih se prostirala travnata zaravan na kojoj se igralo mnoštvo djece. Zastala sam jer sam pomislila da vidim nekoga koga poznajem kako stoji pokraj jednog stabla. Megan se smijala djeci koja su se kotrljala nizbrdicom. Željela se igrati s njima. Promatraju i livadu shvatila sam da poznata osoba nije osoba nego an eo. Svjetlo mu je bilo toliko prigušeno i imao je tako snažnu ljudsku pojavnost da je mogao pro i pod ljudsko bi e. I dalje mi je bio poznat. Neprestano sam si govorila: »Ne, to ne može biti.« An eo ljudske pojavnosti odmaknuo se od drveta i sjeo na klupu. Dotr alo mu je nekoliko malene djece i nakon nekoliko minuta promatrala sam kako ustaje i odlazi se s njima loptati. Pridružila su im se i druga djeca te neka žena i muškarac. Djeca su vrlo otvorena prema vi anju an ela, ali inilo se da ga vide i oboje odraslih. Naravno, nisu shva ali da je to an eo. Sjajno su se zabavljali. Doista sam uživala promatraju i ih, jer nikada ranije nisam vidjela an ela kako udara loptu.

16 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Još uvijek nisam to no znala tko je taj an eo i to me mu ilo. An eo se okrenuo prema meni, mahnuo mi i u tom sam trenutku shvatila da je to an eo Mihael. Nasmiješila sam se i odmahnula mu. Prestao se loptati, krenuo je prema drve u i nestao. An eli su se jako potrudili da me utješe i razvesele u tom razdoblju, a Megan i ja smo se sjajno zabavile u zoološkom vrtu. Ponekad sam bila zadivljena na inom na koji su me ljudi uspijevali prona i. Glas se pronosio od usta do usta. Nisam baš esto davala broj svojega telefona, ali ljudi su ga nekako uspijevali nabaviti ili su se jednstavno pojavljivali na vratima. Ponekad bi me zatekli kako vješam tek oprano rublje ili bih se spremala u du an. Ponekad bi me u takvim slu ajevima željeli opratiti i usput razgovarati. U drugim bi me trenucima pitali bi li bilo mogu e da do u neki drugi dan ili da dovedu nekoga sa sobom -možda bolesnog lana svoje obitelji ili prijatelja s nekim problemom. Jednog se poslijepodneva za ulo kucanje na vratima. Otvorila sam i na pragu ugledala tri žene. Sve su bile odjevene u suknje i tamnoplavo-bijele veste. Nisu imale veo, ali odmah sam znala da su katoli ke redovnice. Jedna je bila vrlo stara i podupirala se štapom, a pokraj nje se smiješila mlada redovnica. Sa stari ine druge strane stajala je redovnica kojoj je bilo pedesetak godina. Oko njih je bilo mnogo an ela. Obratila sam se an elima bez rije i: »Zašto mi dovodite ove žene? Znate da mi je još uvijek teško primati ljude.« Jedan me an eo, koji je stajao pokraj mlade redovnice, mole ivo pogledao sklopivši ruke kao u molitvi: »Lorna, molim te, moraju razgovarati s tobom.« Raznježila sam se. »Kako da kažem ne kada me vi an eli s toliko ljubavi molite u njihovo ime.« »Ispri avamo se ako smetamo«, rekla je pedesetogodišnja redovnica. Nadam se da se ne ljutite što smo vam došle u posjet, ali mnogo smo toga ule o vama, a sestra Catherine«, nasmiješila se svojoj staroj kolegici, »vas ve dugo želi vidjeti.« Nasmiješila sam im se, široko otvorivši vrata. »Nema problema. Drago mi je što vas vidim.« Najmla a je redovnica pomogla sestri Catherini uza stube. Ušle smo u kuhinju i najmla a se redovnica predstavila kao Ann. Tre a je bila Mary. Upitala sam ih žele li razgovarati sa mnom sve tri odjednom, a sestra Mary je odmah odgovorila: »Sestra Catherine bi željela razgovarati s vama nasamo, a i nama bi tako bilo draže.« Predložila sam da sestra Catherine ostane sa mnom u kuhinji, a Mary i Ann sam odvela u dnevnu sobu. im sam se vratila u kuhinju, rasklopilo se svjetlo an ela uvara sestre Catherine. Bio je muškog roda i vrlo lijep, odjeven u nešto što se inilo poput vrlo tankog, srebrnog oklopa. Rekao mi je da privu em svoj stolac bliže njezinom, što sam i u inila. Sestra Catherine me uzela za ruke i po ela je plakati. Njezin je an eo uvar zablistao još snažnije. Imao je toliko mnogo su uti i ljubavi za nju. Svjetlo se polagano spustilo. Njezin mi se an eo uvar nasmiješio. Znala sam da je pozvao an ele iscjelitelje da do u i pomognu nam. Bili su vrlo visoki i vitki, uvelike nadvisuju i sestru Catherine i mene koje smo sjedile za kuhinjskim stolom. Bili su vrlo, vrlo svijetli i zbog te su se svoje svjetlosti inili gotovo providnima. Bili su nekakve svjetlucave, prelijevaju e boje. Bijela je najpribližnija boja koje se mogu sjetiti, ali nije bila prikladna za ljepotu onoga u što sam gledala. Ja redovito vi am an ele iscjelitelje - otprilike jedanput na tjedan. No nikada nisam jasno vidjela njihova krila; nisam ih vidjela niti taj put, ali znam da ih imaju. Izgledaju gotovo identi no, ali primje ujem profinjene, jedva vidljive razlike na njihovu licu, poput njegova oblika ili izraza. Gotovo uvijek dolaze u skupinama i ini se da uvijek djeluju okružuju i osobu koju treba iscijeliti. An eli iscjelitelji su, naravno, Božji dar, a vaš an eo uvar može im dopustiti da u u. Ako vaš an eo uvar kaže »ne« nekom an elu (ili bilo kojem duhu - duši 17 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

koja je otišla na nebo), tada taj an eo nema pristupa. Kao što sam rekla mnogo puta, vaš an eo uvar je uvar vrata vaše duše. Bog preko an ela iscjelitelja na nas izlijeva svoju milost. An eli iscjelitelji mogu nam pomo i pri svim vrstama iscjeljenja. Fizi ki mogu pomo i tijelu da se odupre virusu ili može brže izlije iti vaše tijelo; ponekad iscjeljuju emocionalno - na primjer pomažu i osobi u depresiji da na vedriji na in sagleda svoj život. Mogu nam pomo i i duhovno: na primjer tako da umanje našu duhovnu sljepo u, pomažu i nam da se više otvorimo Bogu i postojanju Njegovih an ela te prema udima života koja nas okružuju. Sada su etiri an ela iscjelitelja stajala vrlo blizu sestri Catherini i meni. Osjetila sam veliku ljubav i svjetlost. Kao da se u nas dvije ulijevala Božja milost. Izme u dva jecaja ispri ala mi je o svojim strahovima od umiranja i rekla mi da zna da joj je kraj blizu. Rekla mi je da se srami svojega straha, da smatra da se, s obzirom na to da je redovnica, ne bi trebala bojati i da e se Isus ljutiti na nju jer se boji i jer joj nedostaje vjere. Njezin mi je an eo uvar rekao neka je zagrlim. »Neka osjeti tvoju ljubav. To je utjeha koju ne dobiva esto.« Zagrlila sam je. Bila je krhka, ali me vrsto obujmila. Šapnula sam joj da nema potrebe za bilo kakav strah, da e je Bog k sebi uzeti nježno. Uvjerila sam je da nema razloga da se boji umiranja. »Kada vam duša napusti tijelo, ne ete se željeti vratiti. Zašto biste se željeli vratiti u staro, istrošeno tijelo?« rekla sam da razvedrim atmosferu. Obje smo se nasmijale. Nakon nekoliko minuta oslabio je stisak sestre Catherine pa sam se vratila na svoj stolac, još je uvijek drže i za ruku. Rekla je da je cijeli svoj život bila usamljena - ak i sa svim tim redovnicama oko sebe. Rekla sam joj za njezina an ela uvara. Zamolila me da molim s njom. Dok smo molile, an eli iscjelitelji dotaknuli su njezine sklopljene o i. Tada mi je re eno da i ja sklopim o i i dok smo molile, osje ala sam kako njezin strah nestaje i kako je preplavljuje duboki mir. Vjerujem da sam provela puni sat vremena nasamo sa sestrom Catherine. Kada smo krenule prema prednjoj sobi, zahvalila mi je. »Više se ne bojim umiranja. Znam da mi je Isus rekao da do em ovamo i posjetim vas. Morala sam do i, a sada znam i zašto.« Ostavivši sestru Catherine sa sestrom Mary, u kuhinji sam nasamo razgovarala s Ann. Objasnila mi je da je pripravnica, da voli biti redovnica i da bi sljede e godine trebala primiti svoje posljednje zavjete, ali da esto razmišlja o tome je li to baš ono što je Bog želio da ona radi. Vidjela sam da su uz nju dva an ela. Jedan da joj pomogne u iti, a drugi daje nau i kako da moli. Nasmiješila sam joj se i upitala: »Što osje ate u svojem srcu?« Brzo je odgovorila: »Božju ljubav.« Nasmiješila sam joj se. »Imate svoj odgovor, sestro Ann.« Zajedno smo molile, a onda sam je blagoslovila. Otišla je po sestru Mary s velikim osmijehom na svojem licu. Bila je sretna. Dok smo sestra Mary i ja razgovarale, nakratko se rasklopilo svjetlo njezina an ela uvara, odavši svoju žensku pojavnost velike snage karaktera. Ne sje am se o emu smo razgovarale, ali znam da me zamolila da molim s njom i da je blagoslovim. U inila sam to. Otišla sam do auta s njih tri; sestra Catherine me vrsto držala za ruku i ponavljala: »Hvala vam, Lorna, hvala Bogu za mene.« Oprostile smo se, a ja sam im mahala na odlasku. Vratila sam se u kuhinju. An eo Michael je stajao pokraj prozora. Bila sam oduševljena što ga vidim. Uzeo me za ruku govore i: »Dobro si u inila.« Ispunio me snagom i trenutak kasnije je nestao. Primila sam telefonski poziv kojim su me pitali bih li primila mladi a koji je stradao u automobilskoj nesre i. Dogovorenog jutra ula sam kako se auto zaustavlja ispred vrtnih vrata. Odmah sam otvorila vrata. 18 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Promatrala sam kako mladi a u ranim dvadesetima dvoje ljudi, za koje sam pretpostavila da su mu roditelji, guraju u invalidskim kolicima prema vratima. Upoznali smo se i po eli upravljati kolica uza stube i u ku u. Sjeli smo oko kuhinjskog stola. Pogledala sam u mladi a, ije je ime bilo Conor; svjetlo energije oko njega bilo je prigušeno. Nije mogao govoriti i samo je nepomi no sjedio, pognut u invalidskim kolicima. Dok su njegovi roditelji opisivali njegovo stanje, majka mu je plakala. Njegov je mozak ozbiljno ošte en, a noge paralizirane. inilo se da ništa ne razumije i ne uje. Nije bilo nikakve reakcije niti na ina da se komunicira s njim. Lije nici su rekli da za njega uop e nema nade, da e do kraja života ostati u takvom stanju, nalik na biljku. Pogledala sam u njihova sina. Oko njega je bilo an ela isq'elitelja, ali još uvijek nimalo energije oko njegova tijela. Rasklopilo se svjetlo njegova an ela uvara pokazavši veliku mušku snagu; mo nim mi je glasom rekao: »On nije biljka, Lorna. Razgovaraj s njim, ut e te. Potreban mu je razlog za život. Treba mu hrabrost da se krene boriti da ustane iz kolica, da prohoda i živi svoj život.« Tada se svjetlo njegova an ela uvara zatvorilo. Ustala sam i otišla do Conora; mole i u sebi dotaknula sam njegove šake, ruke i prsa. Osjetivši otkucaje njegova srca, položila sam mu ruku na glavu i pogledala ga u o i. »Znam da me uješ«, rekla sam. »Znam da eš se oporaviti, ali moraš se boriti za to. Moraš se boriti da prohodaš i progovoriš. Moraš to u initi. Moraš željeti da ti bude bolje. Re eno mi je da se možeš oporaviti, dobiti posao, oženiti se i imati djecu, ali ne smiješ odustati od sebe. Moraš se boriti da ozdraviš. Svaki u dan moliti Boga za tebe - ne u odustati od tebe. Što god da lije nici ili bilo tko drugi govori, ti to možeš. Možeš vratiti svoj život. Ali moraš se boriti za to.« Nakratko sam prestala govoriti, mole i se nad njim. Okružilo ga je šest an ela iscjelitelja. Njihove su ruke bile ispružene, dodiruju i svaki dio njegova tijela. »Znam da si uo što sam rekla iako mi to ne možeš pokazati. Možeš to u initi, ali moraš se boriti.« Njegovi su roditelji molili pokraj mene, a suze su im curile s lica. Vjerovali su u ono što su im rekli lije nici i bojali su se ponadati se. O ajni ki su željeli vjerovati da postoji mogu nost da njihov sin ozdravi. Otpratila sam ih do auta, još uvijek mole i da Conor ozdravi. Nakon nekog vremena - prošlo je nekoliko mjeseci, možda godina dana - nazvali su njegovi roditelji rekavši da bi željeli ponovno dovesti Conora k meni. Bio je potpuno druga osoba. Još je uvijek bio u kolicima, ali mogao je micati rukama i glavom. I mogao je govoriti - mucao je i otezao i možda ga je bilo malo teže razumjeti, ali ja sam ga jasno razumjela. Rekao je: »Lorna, uo sam vas onoga dana. Vikao sam u sebi. Vi ste izgleda bili jedini koji ste vidjeli da nisam biljka. Vi ste mi ulili nadu.« Govorenje mu je bilo naporno, pa je malo predahnuo. Nasmiješila sam mu se kada je nastavio: »Dali ste mi vjeru i hrabrost da prisilim svoje tijelo da odgovori. Hvala vam. Znam da e mi biti bolje. Ho ete li se i dalje moliti za mene?« Ponovno sam se molila nad njim kada su se po eli okupljati an eli iscjelitelji. Blagoslovila sam ga. Od tada sam još nekoliko puta vidjela Conora - svaki mu je put bilo sve bolje. Posljednji put sam ga vidjela prije otprilike godinu dana u Dublinu, u ulici Grafton. Hodao je ulicom, smijao se i držao za ruku neku djevojku. Izgledalo je da hoda bez ikakvih problema. Nije bilo ni traga od one grozne nesre e koju je preživio. Nije me vidio. Njegov an eo uvar se otvorio i podario mi veliki osmijeh. Ne znam ho u li ikada više sresti toga mladog ovjeka. Još se uvijek molim za njega, molim za njegovo iscjeljenje i za sve što mu je potrebno u životu.

19 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 5 Odlu ila sam preseliti se

Prošlo je manje od godine dana od Joeove smrti. Christopher i Owen su završili fakultet i radili su u blizini našega doma u Maynoothu. Ruth je trebala maturirati sljede eg lipnja. Mnogo se toga doga alo u našem životu i neko su vrijeme svi bili kod ku e sa mnom. Kada sam jednog dana ušla u ku u nakon što sam vani objesila rublje, an eo Hosus se pojavio pokraj telefona u kuhinji. Bilo mi je drago što ga vidim. »Lorna, za nekoliko minuta zazvonit e telefon«, rekao je. »S druge strane slušalice bit e baka Brennan. Reci joj da bi je idu e nedjelje voljela posjetiti.« im je to Hosus izgovorio, telefon je zazvonio. Naravno, bila je baka Brennan. Razgovarale smo nekoliko minuta, a onda prekinule vezu. Hosus je još uvijek bio tamo, ovoga puta sjede i za kuhinjskim stolom. Sjela sam pokraj njega. »Ho-suse, cijela je obitelj pozvana u Johnstown na ve eru i da pogledamo staru farmersku ku u.« »Lorna, kada dje aci i Ruth ve eras do u ku i s posla, razgovaraj s njima o tvojim planovima da se preseliš u Johnstown«, rekao je Hosus. »Inzistiraj na tome da i onu idu s tobom u posjet kako bi pogledali farmersku ku u i vidjeli u kakvom je stanju. Sve e ispasti dobro, bez obzira na to koliko se ponekad inilo teškim i neizvedivim.« Zatim je Hosus nestao. Djeca su ve inom dolazila ku i u razli ita vremena, ali toga su dana svi stigli jedno za drugim. Sjeli smo za stol da pojedemo gulaš koji sam pripremila. Megan je ve pojela svoju ve eru i sjedila je u prednjoj sobi gledaju i crtice. Kada su sjeli za stol, rasklopila su se svjetla an ela uvara moje troje djece. Na trenutak se u inilo kao da je vrijeme stalo - izgledalo je kao da cijela kuhinja sjaji od njihova svjetla. Njihovi an eli uvari bili su tamo pružaju i mi podršku, poštuju i me, a djeca toga nisu bila svjesna. Kao majka troje gotovo odraslih tinejdžera, bila sam duboko dirnuta što me njihovi an eli uvari podržavaju na svaki mogu i na in. Dirnula me njihova su ut, ljubav i ljepota. An eli su doista nevjerojatno predivna stvorenja. Svjetlost an ela uvara zatvorila se iza moje djece i osjetila sam kako mi je netko razbarušio kosu pa sam znala da mi i moj an eo uvar pruža podršku. Rekla sam im da sam zabrinuta za Megan, da je za nju previše da živi u ku i s toliko uspomena, da e za nju biti bolje ako prihvatim ponudu bake Brennan i preselim se u farmersku ku u, i da emo oti i u Johnston im Ruth u lipnju završi školu. U šoku su prestali jesti. Nakon što su se malo oporavili, složili su se da moram u initi sve što treba za Megan, iako su bili tužni na pomisao da je ne e mo i vi ati - kao ni mene svaki dan. »Mama, ta je ku a bila u užasnom stanju još dok je tata bio živ«, rekao je Christopher. »Sada e biti u još gorem stanju.« »Znam da ne e biti lako i da e trebati uložiti mnogo rada«, rekla sam. »Ne mogu vas djecu ostaviti bez krova nad glavom. Zato biste možda vas dvojica mogli razmisliti o tome da dignete kredit i kupite ovu ku u od mene? Tako bi imala nešto novca da uredim staru farmersku ku u.« Svi su progovorili u isti glas. »Mama, možemo li razmisliti o tome?« »Možemo li još malo razgovarati o tome prije nego što donesemo odluku?« Umirila sam ih rekavši: »Naravno da možemo još razgovarati. Morate se sjetiti da vas volim i da vas ne u ostaviti bez krova nad glavom, ali mislim da Megan i ja moramo napustiti Maynooth.« 20 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Nisam mogla re i svojoj djeci da mi je an eo Elisha rekao da je Bog rekao da se moram preseliti u Johnstown. Voljela bih da sam im mogla to re i. Da im pomognem da shvate da ih ne u napustiti - ali nije mi bilo dopušteno da s njima podijelim svoju tajnu. Nastavila sam: »Želim da svi ovog vikenda idete sa mnom i s Megan u Johnstown da vidite staru farmersku ku u. Tako emo mo i vidjeti u kakvom je stanju.« Ruth je bila vrlo uznemirena, plakala je: »Mama, tako eš mi jako nedostajati. Kako u živjeti bez mame i svoje male sestre?« Srce mi je poletjelo prema mojoj djeci. vrsto sam zagrlila Ruth. U nedjelju smo svi krenuli u Johnston i nakon šalice aja za dobrodošlicu baka Brennan i njezina k i Maura sjele su s nama u auto i odvezle se do farmerske ku e. Prišle smo uli icom i parkirale ispred dvorišta jer su vratnice bile zaklju ane. Malo niže niz cestu bila su mala vrata koja su vodila u prednji vrt. Razrastao i divlji, budio je uspomene na vrt iza moje ku ice u Maynoothu, u ranim danima mojega braka. Te su me uspomene dodatno uvjerile znala sam da u zavoljeti i ovaj vrt. Kada je baka Brennan okrenula klju u vratima, svi smo morali pogurati, jer su se vrata zaglavila. Naposljetku su se otvorila i mi smo ušli. Ku a je bila vlažna i hladna. An eo Elisha je bio u pravu, u njoj se nije moglo živjeti. Baka Brennan je rekla: »Ima užasno puno sme a koje treba baciti. Stari je imao naviku skupljati stvari.« Christopher mi je rekao da je po izgledu ku e pomislio da e je trebati ogoliti do cigle. Osjetila sam Joeovu prisutnost iako mi nije bilo dopušteno da ga vidim. Mislila sam u sebi: »Da, mogla bih zavoljeti ovu ku u. Megan i ja bismo mogle biti sretne ovdje.« Kasnije, u ku i bake Brennan, razgovarali smo o tome da pokrenemo pravni postupak za prebacivanje vlasništva farmerske ku e na mene.

21 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 6 Božja knjižnica

An eli su mi uvijek govorili da u pisati knjige, a ja sam im se smijala govore i da sam se jedva znala potpisati - kako u napisati knjigu? A onda, kada mi je bilo etrnaest, dobila sam predivnu viziju Božje knjižnice, koja me navela da shvatim koliko su knjige važne i da možda postoji važna uloga koju moram odglumiti. Kada sam bila sasvim mala i kasnije, kao tinejdžerica, esto sam odlazila na pecanje sa svojim ocem i Arthurom, njegovim najboljim prijateljem. Arthur je volio djecu i uvijek je imao vremena za mene. Bio je pun pri a i volio je avrljati. Izgledao je malo stariji od oca imao je mnogo bora na licu - ali mislim da je bio otprilike iste dobi kao i tata. Ponekad bih pecala u njihovoj neposrednoj blizini. No naj eš e bih se udaljila i pronašla neko mjesto na koje bih sjela, obi no negdje iza njih. Tako sam ih mogla promatrati kako pecaju, a što je još važnije, mogla sam promarati njihove an ele uvare, druge an ele koji bi bili s njima i stvari koje bi se doga ale u njihovoj okolici. Pecanje nije uvijek prolazilo glatko. Povraz je mogao zaplesti o granu, grm ili zapeti ispod velikog kamena u koritu rijeke. Jednog sam dana promatrala oca kako ini sve što može da bi oslobodio zarobljenu udicu, slušaju i kako si mrmlja u bradu da je to bio njegov najbolji mamac, da ga nije želio izgubiti, a onda sam vidjela an ela kako doti e povrat i omogu uje mu da se oslobodi. Drugog sam dana hodala prema rijeci ispred njih. Na zavoju rijeke sam stala i viknula ocu da idem dalje. On mi je doviknuo da je to u redu. Osvrnuvši se, vidjela sam jednog ženskog an ela kako hoda prema meni. Upoznala sam toga an ela kada mi je bilo otprilike etiri godine; ona me nau ila kako da se molim. »Lorna, do i«, rekla je. Potr ala sam prema njoj i kada sam to u inila mnogo se an ela pojavilo iza nje. Još smo malo hodali, a onda smo stigli do skupine drve a. Sjela sam i naslonila se na stablo. »Nisam ti rekla kako se zovem kada smo se upoznale prije svih tih godina«, rekla je, »a ti me to nikada nisi pitala.« »Uvijek te zovem posebnim an elom molitve«, rekla sam. Uzela me za ruke i rekla: »Lorna, zovi me 'Amen'.« Nasmiješila sam joj se i rekla: »To kažemo na kraju molitve!« »Lorna, ja jesam na kraju svake molitve«, rekla je. »Bog uje molitve svakog muškarca, žene i djeteta bez obzira na njihovu vjeru. Na kraju svake molitve prisutni su an eli. S posljednjom rije ju 'Amen' an eli oboga uju i veli aju tu molitvu, mole i Boga da usliši tu molitvu.« »An ele Amen«, rekla sam, »jesi li zato u društvu mnoštva an ela? Jesi li ti njihova šefica?« »Ovdje ima mnogo an ela da budu sigurni da na kraju molitve ne e nedostajati niti jedan amen - ak i kada osoba koja moli ne koristi tu rije ili je zaboravi izgovoriti.« »An eli jako naporno rade!« primijetila sam. An eo Amen se nasmiješila, ali nikada nije odgovorila na moje pitanje je li ona šefica. »Lorna, sada sklopi svoje o i«, rekla je an eo Amen. Svi su se drugi an eli okupili oko nas i po ela sam moliti. Molila sam svakim djeli em svojega tijela i duše. Ugo aj se polagano po eo mijenjati; osjetila sam se bestežinskom, poput pera, lebde i i ne dodiruju i tlo, a ipak sam znala a sjedim na zemlji. Bila sam u meditativnom stanju, omotana Božjim an elima. Re eno mi je da otvorim o i. An eo Amen je sada stajala ravno ispred mene. 22 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Izgledala je viša no ranije i ak još ljepša. Istupila je naprijed kao da se kre e usporeno, kleknula je na jedno koljeno, podignula desnu ruku i položila je na moje grudi, rekavši: »Lorna, Bog te želi. Uzet u tvoju dušu. Ne boj se.« Doslovce mi je oduzela dah i na trenutak sam se jako prestrašila. Nisam mogla disati. Odjednom sam se našla u nekakvom prostranom hodniku. Izgledalo je kao da nema zidova ni vrata i nisam imala osje aj gdje po inje ili završava. Bila sam okružena onime što je nalikovalo magli - bila je snježno bijela, ali nije zasljepljivala. An eo Amen me držala za ruku dok smo išle tim hodnikom. An eli i duše prolazili su pokraj nas u oba smjera, ali ja to nisam pretjerano primje ivala. Premda smo hodale dugo, nismo se umorile. Stale smo. Izgledalo je da magla nestaje. »Tu smo, Lorna«, rekla je an eo Amen okrenuvši se prema meni. Nisam imala pojma gdje je to »tu«. Ispred mene je visjela nekakva prozra na zavjesa, nalik svilenoj. Ta zavjesa kao da nije imala ni po etka, ni kraja. Posegnula sam da je dotaknem, ali an eo Amen me zaustavila. Zavjesa je polagano po ela blijedjeti i nestajati, a s njom je nestala i an eo Amen. Ostala sam sama, stoje i u golemoj knjižnici. Tu su stajali redovi i redovi polica punih knjiga. Nisam mogla vidjeti vrh polica jer su se gubile u magli, visoko gore iznad moje glave. Svaka je polica bila ukrašena zamršenim rezbarijama. Te su rezbarije bile u skladu s onima na nogama duga kih golemih stolova. Zapravo, nisam ni mogla dosegnuti do njihova vrha, a svaki se inio duga kim poput staje. Oko svakog stola bilo je tri do pet stolaca, nejednako smještenih. Stolci su imali rezbarije na rukohvatima i nogama, a nasloni su bili neukrašeni. Stolovi su bili prekriveni knjigama: knjigama poredanima u hrpe i pojedina no odloženima na stol, otvorenima, kao da ih je netko upravo itao. Sve je u toj knjižnici bilo veliko - knjige, stolovi, stolci i police. Izme u stolova nalazile su se goleme strukture nalik propovjedaonicama. Doimale su se poput omanjih ku a. Na bo noj strani svake nalazile su se stube koje su vodile do velike platforme. Svaka je propovjedaonica bila druk ija i inilo se da blista u svojoj novini. Nikada ranije nisam vidjela ništa sli no. Ali najnevjerojatnija stvar u toj knjižnici bilo je divovsko spiralno stubište meni zdesna, malo udaljeno. Poput polica, inilo se beskrajno, uvijaju i se i gube i u magli koja je lebdjela iznad knjižnice. inilo se i da stubište prodire prema dolje, kroz pod. Bilo je to naj udnije stubište koje sam ikada vidjela. Stube su svjetlucale bijelo-zlatnom, jarkom svjetloš u. Odjednom su stube postale vrlo prometne: an eli i duše silazili su i uspinjali se. Izgledalo je kao da prolaze kroz pod. Prvi put sam pobliže pogledala pod. U inilo mi se da je na injeno od mramora, ali kada sam bolje pogledala shvatila sam da to nije mramor kakav ja poznajem. Vidjela sam svjetlo i kretanje kroz taj pod. Bio je proziran. Bila sam zapanjena. Pogledala sam bolje: vidjela sam kroz njega, vidjela sam to veliko stubište kako spiralno zavija još dalje ispod i duše i an ele koji se kre u po podu ispod mene. Htjela sam bolje pogledati i dotaknuti površinu poda. Spustila sam se na koljena i dlanove. Jedan me prelijepi an eo dotakno po ramenu, rekavši: »Ne, Lorna! Možeš hodati kuda god želiš po knjižnici, ali ništa nemoj dodirivati.« An eo je nestao. Bila sam razo arana, ali sam nagonski znala da ne smijem postavljati pitanja. Knjižnica je bila iznimno prometna. Jednim svojim dijelom osje ala sam da ne bih smjela biti tu, da sam uljez. To je mjesto nalikovalo mjestu na koje meni, s obzirom na moju dob, ne e dopustiti u i u normalnom svijetu. Pa ipak, an eli i duše koji su bili tamo uvažili su moju prisutnost, kimaju i kao da su me o ekivali. Na stubištu je i dalje vrvjelo. Me u dušama na njemu bile su tri za koje mi je re eno da su duše apostola. Sve su tri duše bile mnogo ve e od mene - bile su veli ine za razmjere te knjižnice - ali an eli oko njih bili su još viši.

23 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Apostol Petar je došao do kraja stubišta i krenuo u mojem smjeru, u pratnji još etvero an ela. Imao je pojavnost dobro gra enog, zrelog muškarca tamne, kovr ave kose. Njegove su o i blistale, ali imao je ozbiljan i zadubljen izraz lica. An eli oko njega stali su kod stola i po eli listati stranice knjiga razasutih po stolu, vade i bilješke. Petar je otišao u jednu od propovjedaonica. Nije davao do znanja da me primijetio. Još su dva apostola došla u knjižnicu - Marko i Simun. Marko je, poput Petra, bio krupan - tako er oko etrdesete. Simun je, s druge strane, izgledao mla i, prili no dje kog izgleda, vitak i kose koja je izgledala kao da je izblijedjela od sunca. Marko i Simun ušli su u razli ite propovjedaonice i po eli su pretraživati knjige i vaditi bilješke. U knjižnicu su došle i druge svete duše iz raznih religijskih tradicija; sve u pratnji an ela. Shvatila sam da su vjerski vo e na koje je bila upu ena moja pozornost bili vo e koje sam mogla prepoznati - bili su to vo e krš anske vjerske tradicije u kojoj sam odgojena. Ne radi se o tome da je jedna religija nadre ena drugoj. Da sam bila mlada Židovka ili muslimanka ili da sam bila bilo koje druge vjere, bili bi mi pokazani druk iji duhovni vo e. Što god da su ti apostoli tražili, inilo se da im je to vrlo važno i da se jako trude da to prona u. Petar, Simun i Marko hodali su od jedne propovjedaonice do druge. ula sam samo djeli e prošaptanog razgovora. Tada nisam imala pojma što traže. Dok sam šetala knjižnicom izme u glomaznih stolova i propovjedaonica, an eli su me i dalje držali na oku, a inilo se da me i apostoli s propovjedaonica prate pogledom. Jedanput sam vidjela da je Petar prestao raditi na svojoj propovjedaonici nestrpljivo se osvr i, traže i me. Kada me uo io, vratio se svojem poslu. Promatrala sam kako an eli uzimaju knjige s polica i odnose ih na stolove, koji su sada ve bili zatrpani njima. Ponekad su redali knjige u stupce po podu. Drugi su an eli donosili knjige na propovjedonice. Svi su usredoto eno nešto tražili i ta je njihova potraga sigurno bila vrlo važna, jer se u zraku osje ao ugo aj velike hitnje. Odjednom sam shvatila. Re eno mi je, a da nisam ula nikakav glas, da je to nešto što ih je Bog zamolio da obave. Poput nekog testa, a imali su to no odre eno vrijeme da to izvrše. Negdje u knjižnici, u nekoj od knjiga, nalazio se odgovor za kojim su tragali. Shvatila sam i to da znam o kojoj se knjizi radi i gdje se ta knjiga nalazi, iako još uvijek nisam znala o emu se radi. Zatekla sam se kako stojim ravno ispred toga nevjerojatnog spiralnog stubišta i prvi put sam ga vidjela sasvim izbliza. Dok sam tamo stajala, shvatila sam da je puno svjetlosti an ela i duša koje su se njime uspinjale i silazile. To je bila ta jarka bijelo-zlatna svjetlost koju sam vidjela s druge strane knjižnice. Velike stube toga spiralnog stubišta bile su na injene od istog materijala kao i pod. Vidjela sam kroz te stube, ravno kroz njih. Ponovno bez rije i, re eno mi je da se odmaknem od stubišta. Kada sam se okrenula, ugledala sam i osjetila kako uzbu enje u knjižnici sve više raste. Znala sam da dolazi Bog. Užurbanost je krenula prema svojem vrhuncu. Nisu pronašli ono što im je Bog rekao da prona u! Osjetila sam sažaljenje prema Petru i ostalima. Htjela sam im re i gdje se nalazi odgovor, ali to mi nije bilo dopušteno. Podignula sam pogled i vidjela Petra kako okre e stranice neke knjige. Marko je napustio svoju propovjedaonicu i pohitao je prema Petrovoj, preska i po dvije stube odjednom. Nisam mogla vidjeti Šimuna. Njegova je propovjedaonica bila meni najudaljenija, pa ga nisam mogla vidjeti ak ni kada sam se propela na prste. Vratila sam se medu an ele i svete duše, traže i izme u stolova. Ugledala sam Šimuna kako se žurno kre e me u stolovima, razgovaraju i sa svetim dušama razli itih vjera i s an elima. Promatrala sam kako mu an eli pokazuju bilješke koje su izvukli iz knjiga. Dva su an ela došla do Šimuna. Nosili su velike knjige i neke su od njih dali Šimunu. Požurio je prema Petrovoj propovjedaonici Bilješka urednika: U nekim tradicijama poznat kao Šimun Zelot. 24 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

nose i u rukama neke od tih knjiga, a slijedili su ga an eli koji su nosili još više knjiga. Toliko se žurio da je gotovo ispustio neke od knjiga pa je Marko požurio prema njemu da mu pomogne. I tako su Šimun, Marko i dva an ela - svi nose i knjige - požurili uza stube da se pridruže Petru. Po eli su listati stranice, pretražuju i knjigu po knjigu. Toliko sam im željela pomo i. Znala sam gdje se nalazi odgovor. No još mi uvijek nije bilo dopušteno da im pomognem. Osje ala sam da se Bog spušta spiralnim stubištem u knjižnicu. Potr ala sam! Tr ala sam najbrže što sam mogla i sakrila se iza jedne knjige u kutu. Ta je knjiga, uspravljena i otvorena, bila golema - pa sam bila potpuno skrivena. Provirila sam iza nje da vidim što se doga a. Bog je silazio spiralnim stubištem šire i oko sebe ozra je neopisive mo i. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, vrlo teško za opisati. Ta je mo bila snažnija od najja e oluje koju možete zamisliti - tutnjaju i vjetar, potmula grmljavina, svijetle e munje. Sve nas je preplavio osje aj iš ekivanja. Duša mi je drhtala od uzbu enja. Jako sam se bojala, a opet, na nekoj drugoj razini, nisam osje ala strah. Osje am da ne opisujem kako treba taj trenutak i, dok ovo pišem, prizivam an ele da mi pomognu i predajem se u njihove ruke. Arhan eo Mihael mi je upravo položio ruku na rame i rekao mi: »Dobro napreduješ, Lorna. Bog ti daje do znanja što trebaš napisati, a mi smo ovdje da ti pomognemo.« To mi je barem neka utjeha dok ovo pišem, iako se i dalje mu im jer mi nedostaje rije i da prikladno opišem to što sam iskusila. Bog je sada bio na sredini knjižnice. Petar je progovorio prvi, priznaju i da nisu izvršili zadatak koji im je Bog zadao. Bog je, naravno, to ve znao. Izgledalo je kao da su ga oneraspoložili. Bog je progovorio. Glas mu je bio poput tutnjave groma. Nitko se nije pomaknuo. Da je na nebu bilo igala, ula bih da je neka pala! »Petre, tražio sam od tebe takvu sitnicu«, grmio je Bog. »Tražio sam da prona eš odgovor u jednoj od knjiga u knjižnici. Dao sam ti pomo nike i ak i uz tu pomo ti to nisi mogao obaviti.« Prili no ljudskim pokretom iživciranosti Bog je mahnuo desnicom kao da je htio re i: »Odlazite, maknite mi se s o iju, svi vi.« Svi an eli i sve duše nestale su, osim Petra i mene. Šokirala sam se kada sam osjetila zaprepaš uju u Božju snagu. Samo jednim tim pokretom svi su nestali. Još sam se malo više sakrila iza knjige. Bojala sam se da e me Bog vidjeti. Duboko me šokirala pomisao da je Bog protjerao sve te an ele i duše. Re eno mi je bez rije i da se ne brinem, da ih je Bog udaljio samo privremeno. Da bih trebala biti mudrija i da se ne bih trebala bojati, jer osim Božje velike mo i mogu osjetiti i njegovu nevjerojatnu ljubav. Osje ala sam tu ljubav i poželjela sam potr ati k Njemu, ali toliko me preplavila ta mo , da sam ostala skrivena. Tada je Bog zazvao moje ime. »Lorna«, pozvao je, »zašto se uvijek skrivaš od mene kada znaš da te uvijek vidim, bez obzira gdje si?« I dalje sam se skrivala i iza knjige. Šapnula sam: »Bojim se.« Bog je pogledao na mene iza knjige gdje sam se skrivala i nasmiješio se. Osje ala sam se tako malenom, neznatnom. U istom smo trenutku posegnuli jedno prema drugome. Bog me uzeo za ruku. Osje ala sam se sigurnom i sretnom, željela sam zauvijek držati Njegovu ruku. »Lorna, nema razloga da se bojiš«, rekao je Bog. »Znam«, šapnula sam, »ali, Bože, ti si tako velik i mo an, a ja tako mala.« S rukom u ruci Bog i ja hodali smo prema propovjedaonici na kojoj je stajao Petar. Stube koje su vodile prema gore bile su za mene prevelike pa se Bog bez oklijevanja sagnuo i poput oca me podignuo u naru je. Tada sam shvatila da smo svi mi u Božjim o ima samo djeca.

25 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Platforma propovjedaonice bila je nalik na veliku sobu s policama i velikim, ovalnim stolom u sredini. Uokolo cijele propovjedaonice protezala se velika polica puna knjiga. Na pola puta nalazio se radni stol, nagnut poput katedre. Svaku su površinu prekrivale hrpe knjiga. Mnoge od njih bile su otvorene kao da ih je netko o ajni ki listao - što i jest. »Lorna, pokaži Petru gdje da prona e odgovor«, zapovjedio je Bog spustivši me na tlo. Pokazala sam prema radnom stolu. Sada me Petar uzeo za ruku. Hodaju i prema stolu shvatila sam da ne u mo i zaviriti niti u jednu od knjiga - stol je bio previsok. Zastala sam i pogledala prema Bogu, pa ponovno prema stolu. Pojavile su se stube koje su vodile prema stolu - uzdizale su se dovoljno visoko da mogu vidjeti knjige na njemu. Nasmiješila sam se i rekla: »Hvala ti.« Znam da me Bog uo. On me uvijek uje, baš kao što me uvijek i vidi. Na radnom je stolu ležalo mnogo razbacanih knjiga, ali jedna je otvorena bila ve a od ostalih. Po ela sam listati njezine stranice, govore i Petru: »Odgovor je u ovoj knjizi.« »Stotinu sam puta prolistao njezine stranice«, rekao je Petar ispruživši ruku da mi pomogne. »U ovoj je knjizi«, odgovorila sam. »Znam da jest!« Nisam do kraja shva ala niti sam znala što tražim, ali znala sam da u to prepoznati im ga ugledam. Pismena u knjizi ni na koji mi na in nisu bila poznata. Slova nisu bila nalik nijednim slovima koja sam do tada vidjela. Bio je to meni potpuno strani jezik, a ipak sam ga mogla itati. Me u rije ima sam mogla pro itati imena. Ponekad je s imenom bilo povezano nekoliko re enica. Tada sam zajedno s Petrom okrenula stranicu i ugledala svoje ime. Bila sam iznena ena i smiju i se pokazala sam ga Petru. Petar mi se široko nasmiješio. Osjetila sam kako Bog dodiruje moju kosu, a na gornjem dijelu stranice ponovno sam ugledala svoje ime i ispod toga ono što je Bog tražio. Taj se odjeljak sastojao od samo tri ili etiri re enice. Iznad njega nalazilo se moje ime, a ispod njega mnoga druga imena. Pokazala sam to prstom Petru: »Ovo si tražio!« Odjednom je knjižnica ponovno vrvjela od života. Vratilo se mnoštvo an ela, svetih duša te apostoli Marko i Šimun. Nastala je velika radost, slavlje i pjesma. Pro itala sam Petru odgovor. Tada mi je odgovor bio jasan, ali sada ga se nikako ne mogu sjetiti. Znam da me an eli iz nekoga razloga sprje avaju da se sjetim kako su glasile te rije i. Možda u ih se jednom u budu nosti ponovno mo i sjetiti. Petrovo se lice rasvijetlilo. Osjetio je veliko olakšanje. Položio je prst na stranicu, ispod mojeg, i ponovno pro itao. Radostan se okrenuo prema Bogu. Zadatak je bio izvršen. Odjednom se u propovjedaonici pokraj Boga i Petra pojavila an eo Amen. Znala sam da je vrijeme da odem, ali ja sam pogledala u Boga i upitala, poput malog djeteta: »Moram li?« Bog mi je rekao da. Amen me uzela za ruku i odjednom sam ponovno bila na obali rijeke, umotana u an eoski pokriva . Kao i mnogo puta do tada kada bi mi duša bila oduzeta an eli bi me umotali u nešto što me podsje alo na golemi snježnobijeli pokriva . Bio je jako mekan, poput perja i kroz njega je strujalo nešto nalik na elektri ni naboj, neprestano iskre i. Amen je držala moju ruku i nježno mi, s mnogo ljubavi, vratila dušu u moje ljudsko tijelo. »Lorna, otvori o i«, rekla je an eo Amen. Otvorila sam ih i ona je nestala. Ležala sam tamo osje aju i se vrlo umornom i uko enom. Nakon nekog vremena vratila sam se ocu i Arthuru. Osje ala sam kao da me nije bilo satima, ali oni su se ponašali kao da me nije bilo samo nekoliko minuta. Uvijek u se sje ati stubišta u toj knjižnici. Bilo je tako veliko i upe atljivo. Kasnije su mi prikazana mnoga stubišta, možda tucet; ona koja su vodila do neba i ona na nebu. Svako je bilo jedinstveno, ali zajedni ko im je bilo to što su sva bila spiralna, nikada ravna. Možete ih zvati spiralnim stubištima. Vjerujem da su mi pokazana kako bih pisala o njima i navela ljude 26 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

da shvate da raj postoji i da je beskrajan. Ta sam stubišta vi ala u razli itim okolnostima. Ponekad dok bih meditirala mole i se. Ponekad u trenutku smrti neke osobe ili kada bih imala iskustvo na korak od smrti. No o ito nisam smjela do i na vrh toga stubišta. Uvijek sam poslana natrag - u suprotnome ne bih sada sjedila i ovo pisala. Volim se penjati stubama prema nebu jer se tada osje am bližom Bogu. Obi no me na tom usponu prati an eo Amen.

27 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 7 Dodiruje me kiša

Iako ni Christopher ni Owen nisu uspjeli dobiti kredit da bi otkupili od mene ku u u Maynoothu, nastavila sam sre ivati stvari s bakom Brennan kako bi stara farmerska ku a i zakonski postala moja. No znala sam da bez novca koji bi mi dali de ki otkupivši od mene ku u ne u biti u stanju obnoviti farmersku ku u, a u stanju u kojem se trenutno nalazila nije bila prikladna za život. Jednog je dana Owen rekao gazdi o svojim problemima s kreditom i njegov mu je šef ponudio pomo . Kada mi je Owen to rekao, pun uzbu enja, morala sam se nasmiješiti. Njegov je šef slušao svojega an ela. Owenov je šef pomogao otvoriti vrata prema banki. Premda je to trajalo mjesecima, iako je Owenu bilo samo devetnaest godina i iako je banka stalno smanjivala nov ani iznos koji su mu bili spremni posuditi. No naposljetku je kredit odobren. Još se uvijek sje am dana kada je Owen primio vijest da je kredit odobren. Duboko sam uzdahnula od olakšanja. Jednog jutra nekoliko dana kasnije ispred ku e u Maynoothu pojavio se kamion s malom dizalicom. Isporu io je u vrt mali, metalni kontejner. Tu smo trebali pospremiti stvari koje emo preseliti. Od toga sam dana po ela seliti svoje i Meganine stvari u kontejner. Megan je uživala u svom tom uzbu enju. Kada bih postala zabrinuta, došla bi an eo Amen i ulila mi samopouzdanja. »Lorna, mnogi an eli uvari šap u razli itim ljudima navode i ih da ti pruže ruku pomo nicu. Ti ak ni ne poznaješ neke od tih ljudi, ali ne brini se, dogodit e se mnoga uda.« Jedne mi je ve eri na vrata pokucao susjed. Rekao je da je uo od Owena da se selimo i ponudio mi je svoju pomo . Kada sam mu ispri ala o farmerskoj ku i, ponudio je da e mi tamo poslati svojega prijatelja Tonyja, arhitekta, da pogleda u kakvom je stanju ku a i da mi kaže što u sve morati popraviti. Zahvalno sam prihvatila tu ponudu i jedne nedjelje, nekoliko tjedana kasnije, našla sam se s Tonyjem u staroj farmerskoj ku i. Detaljno je sve pregledao i potvrdio ono što su rekli i moji sinovi. Ku a je bila u užasnom stanju i morat emo je ogoliti do živog zida. Objasnila sam da je moj budžet vrlo tanak. Popis popravaka uklju ivao je razvo enje novih žica za struju, nove vodovodne instalacije i novu septi ku jamu, zamjenu svih podova i prozorskih okvira ije su drvo pojeli termiti. Morat u i deratizirati cijelo to mjesto kako bih bila sigurna da su svi termiti potamanjeni. Bilo je malo toga što se moglo maknuti s toga popisa. Prema Tonyjevom savjetu, a nakon što sam se posavjetovala sa svojim sinovima, oglasila sam u mjesnim novinama da tražim gra evinskog radnika. Dobili smo nekoliko ponuda, ali svi su gra evinci bili skupi i nisam si mogla priuštiti da im platim koliko su tražili. Jednoga se dana na oglas javio stolar Eddie - inilo mi se da si njegove usluge mogu priuštiti pa smo se Tony i ja dogovorili da se u subotu popodne sastanemo s njim u ku i. Megan i ja stigle smo prve, a nedugo nakon toga stigli su i Eddie i Tony Držala sam se po strani dok su njih dvojica šetali po ku i, pregledavaju i prostoriju po prostoriju. Nakon što su porazgovarali, Tony me pozvao na stranu i rekao mi da misli da je Eddie dobar odabir, da je njegova cijena razumna i da e sam mo i obaviti najve i dio posla, iako e kasnije morati pozvati vodoinstalatera i elektri ara. Bila sam oduševljena. Stvari su se napokon po ele kretati. Imala sam nekoga tko e mo i obaviti posao na ku i! Eddie još nekoliko tjedana ne e mo i zapo eti s poslom, jer je imao nešto drugo za dovršiti. To mi je odgovaralo. Dalo nam je vremena da ispraznimo ku u prije no što on stupi na pozornicu. Željela sam provjeriti ho u li mo i spasiti išta od starog namještaja u farmerskoj ku i. Volim stare stvari. Sljede eg sam se vikenda vratila u farmersku ku u s Megan i 28 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Christopherom, pa smo odsjeli u obližnjem pansionu gdje su nudili no enje s doru kom. Spasila sam velik dio stvari - garderobni ormar, dvije komode ladi arke, dva mramorna umivaonika. ak sam uspjela drveni drža za no nu posudu preobraziti u malu klupicu. Voljela bih da sam mogla spasiti još toga, ali ve inu su namještaja tako gadno napali termiti da se prakti ki raspadao. Sve što smo uspjeli spasiti preselili smo u jednu od nekoliko velikih ku ica za alat pokraj ku e. Odmah sam taj namještaj po ela tretirati sredstvom protiv termita. Kad god smo mogli, Christopher i ja provodili smo vikende rade i ondje. Jedan od velikih zadataka bio je zamjena drvenih dovrataka koji su se protezali iznad svakog prozora. Kada smo po eli s radom na dovratnicima, Christopher mi je rekao da iz svakog drvenog dovratnika izvu em jedan veliki komad, kao da govorimo o štruci kruha. Pogledala sam ga pitaju i se kako u, za ime Boga, uspjeti to u initi s komadom drveta. Izvukla sam jedan komad, kao što bih izvadila sredinu iz okolne korice štruce kruha i na moje iznena enje to mi se drvo smrvilo u rukama. O ito su svi drveni ovratnici bili truli pa smo ih morali ukloniti i zamijeniti betonskima. To je bio iznimno težak zadatak, jer su betonski dovratnici duga ki oko tri metra i vrlo su teški. Christopheru je pomagao jedan prijatelj, ali to je svejedno bio spor proces. Primijetila sam, kada su dovratnici postavljeni na mjesto, da su an eli bili budniji no ina e i rekli su mi da budem oprezna. Vi ala sam po pet an ela oko dje aka; pomagali su im da podignu dovratnik. Bilo je to strašno za gledati, ali i utješno znati da su i an eli pazili da se ništa loše ne dogodi. Jednoga dana dok su novi dovratnici postavljani na mjesto, a ja promatrala, jedan mi je an eo rekao: »Lorna, idi iza ku e; tamo te eka an eo Hosus.« Izašla sam kroz jedan prozor i prokr ila si put kroz brdašca od svakakve šute. Dok sam se penjala, vidjela sam Hosusa pokraj ku e. Kao i obi no, izgledao je poput nekoga staromodnog u itelja iji je ogrta lepršao na vjetru. Smiješio se i nasmijao mi se - bila sam prekrivena prašinom rekavši: »Lorna, ini se da su ti ove izme prevelike.« Upravo u tom trenutku izgubila sam ravnotežu i poskliznula se. Hosus me pridržao. »Hvala, Hosuse, mogla sam baš i bez ovih modrica povrh svega«, rekla sam. Sjeli smo na šutu, kratko porazgovarali i rekla sam mu o svojim brigama. »Hosuse, kada e Christopher i njegovi prijatelji raditi na katu, bit e to jako opasno. Gore nema poda na kojem bi mogli stajati. Stajat e na daskama oslonjenima o grede.« An eo Hosus me primio za ruku. »Ne brini se, Lorna. U init emo sve što možemo da ništa ne po e po zlu.« Hosus me ispunio mirom. ula sam neki auto kako se uspinje prilazom i Hosus je nestao. Dok su de ki radili na katu, samo su jedanput izgubili ravnotežu, ali uspjeli su je povratiti. Znam da su im pri tome pomogli an eli. Bilo mi je drago kada su sve betonske grede bile na mjestu i kada je taj zadatak bio dovršen. Što se ti e sjenika - koji e postati velika glavna soba u ku i - ukloniti pod bio je velik zadatak. Morali su i i u dubinu gotovo metar. Prvih tridesetak centimetara nije bilo prestrašno, ve inom zemlja i sitno kamenje, ali nakon toga nailazili su na velike stijene. Morali su unajmiti opremu kako bi te stijene razbili u komadi e. Tako su se metri i metri ispred i iza ku e ispunili šutom. Christopher je povremeno morao raskr iti stazu da bi mogle pro i ta ke. I na taj su posao otpali mjeseci, jer ga je Christopher mogao obavljati samo vikendima. Osje ala sam kao da e trebati stolje a da se stara farmerska ku a u ini prikladnom za život. Nisam uvijek dovodila Megan u tu ku u, jer je to povremeno bilo preopasno. Gnjavila je Christophera govore i mu da ku u želi pokazati jednoj od svojih lutaka i medi. Kada je bila tamo, igrala bi se u nekom kutu komadi ima drveta. Napravila bi stol ili krevet za svoju lutku i stol za medu da može sjediti na njemu. Jednog sam je dana ula kako govori medi neka pazi da ne padne na pod jer bi se mogao uprljati. Voljela je promatrati što se doga a, sve ju je zanimalo i svemu se divila. Megan je bila vrlo sretna u farmerskoj ku i. Postala bi opuštenija. 29 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Promatraju i je znala sam da sam donijela ispravnu odluku - usprkos tome što su poslovi na ku i napredovali sporo i što su bili naporni. Povremeno bih pogledala prema Megan i vidjela kako njezin an eo uvar sjedi na podu i igra se s njom. Njezin je an eo uvar izgledao kao da mu je osam godina - kao da je malo stariji od Megan kojoj je tada bilo pet godina. No na mnoge su na ine izgledali sli ni jedno drugome. Izgledali su poput dvoje normalne djece koja se igraju zajedno, osim što Meganin an eo uvar nije bio prekriven prašinom kako je to bila ona. Njezin bi se an eo okrenuo i pogledao u mene. Imala je velike sme e o i - popu tanjuri a - i bila je prelijepa i svijetla. Kosa joj je bila duga ka i tamna, spletena u pletenice i ukro ena kožnatim vrpcama razli itih boja. Ja Meganinog an ela uvara ne vidim cijelo vrijeme i osje am se povlaštenom kada ga mogu vidjeti. Kao što sam rekla, ja u pozadini svake osobe vidim jarko svjetlo njezina an ela uvara. Nikada nisam vidjela nijedno ljudsko bi e, muškarca, ženu ili dijete, bez svjetlosti njihova an ela uvara. Ali kada se an eo uvar neke osobe otvori, osje am se naro ito povlaštenom. To se doga a zbog razli itih razloga. Ponekad mi an eo uvar kaže da nešto nije u redu i zamoli me da se molim za tu osobu. Ponekad an eo uvar ostvari duhovnu vezu izme u duše te osobe i moje duše. Možda nikada više ne u vidjeti tu osobu niti saznati njezino ime. To nije važno. An eo uvar te osobe i moj an eo uvar radit e ono što im je Bog naložio da u ine - da uspostave duhovnu vezu izme u duše te osobe i moje duše. Toliko dugo koliko duša te osobe treba tu duhovnu povezanost ja vidim njezino lice. Svaki dan svojega života vidim mnoga lica ispred sebe i molim se za iscjeljenje u njihovu životu. Imajte na umu da svatko ima an ela uvara. Nikada niste sami; vaš vas an eo uvar nikada ne napušta. Drugi an eli mogu do i i oti i, duše vaših voljenih mogu do i i oti i. Ali vaš an eo uvar nikada vas ne može napustiti. Vaš an eo uvar je dar vama od Boga. Nemojte se ustru avati zamoliti svojega an ela uvara da vam pomogne u bilo kojem vidu vašega života. Vaš an eo uvar je uvar vrata vaše duše. Ovdje je da vam pomogne, samo ga trebate zamoliti! To je tako jednostavno. Jedne sam subote sama otišla u du an da nam kupim malo hrane za ru ak. Hodala sam uskom stazicom obraslom u korov i grmlje koja se protezala uz ku u. Tom su se stazicom ve inom služili traktori i pastiri koji su tuda tjerali stoku od jedne farme do druge. Toga je tjedna mnogo kišilo pa je bilo jako blatnjavo. Ne sje am se te šetnje do du ana. Ponekad dok hodam nalazim se u meditativnom stanju molitve, a kada sam u tom stanju, ne mogu se sjetiti kako sam došla od jednog mjesta do drugog. No na putu prema ku i bilo je druk ije. im sam skrenula na zaba ene uli ice, an eo Mihael po eo je hodati pokraj mene. Bio je visok kao i uvijek; ovoga puta se iza njega slobodno vijorila tamna, duga kosa. Na sebi je imao debeo ogrta i izme velingtonke i lako ga se moglo zamijeniti za farmera koji radi na polju. Bilo mi je jako drago što ga vidim. Uzeo me za ruku. Teško mi je opisati kakav je to osje aj kada vas an eo primi za ruku, ali obavije vas snažan osje aj mira i ljubavi. Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga u o i. »Voljela bih kada bi mogao zauvijek ovako držati moju ruku«, rekla sam. Mihael nije odgovorio na to. Umjesto toga je rekao: »Lorna, mislim da je vrijeme da se ti i Megan doselite u Johnstown.« Pogleda sam u njega užasnuta. »Tamo nema stuba, struje ni prozora. Nema ak ni zahoda. Moramo i i na polje! A tamo je užasno ledeno! Kako u se sna i sama s malim djetetom!« Mihael mi je podario velik osmijeh kada je rekao: »Lorna, želim da za nekoliko dana razgovaraš s gra evinarom. Zamoli ga da ti pripremi jednu od soba na katu. Morat e se poslužiti dodatnim daskama koje e položiti na grede kako bi pod bio siguran za hodanje i morat e postaviti privremene prozore. Morat e postaviti i bravu da se vrata mogu zaklju ati. Bojim se da za sada još ne e mo i na initi stube, pa eš se morati služiti ljestavama. 30 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Tako e se posao koji se mora obaviti na farmerskoj ku i obaviti mnogo brže, jer eš ti biti tamo svakoga dana.« Na željezni kom je mostu kroz oblake zasjalo sunce. Okrenula sam se i pogledala u Mihaela koji je još uvijek držao moju ruku. »Mihaele, bojim se! Nema struje i nema svjetala. U ulici nema druge ku e i nema javne rasvjete. Kada je tamo mrak, onda je mra no kao u rogu.« »Lorna, ne boj se. Sjeti se da e an eli uvijek biti uz tebe. Kad god se budeš osje ala prestrašenom, bit u tik uz tebe. Hajde, krenimo ku i prije no što ponovno po ne kišiti.« Razmislila sam o tome. »Ne mogu se preseliti dok Megan ne završi školsku godinu.« »Ne brini se«, nasmiješio se, »škola je gotova za nekoliko tjedana, a toliko je vremena potrebno Eddieju da obavi pripremne radnje.« Dok smo šetali, objasnio mi je i to da moji prijatelji, Brennanovi, imaju stvari koje e mi biti od pomo i. Upitala sam ga koje su to stvari. »Lorna, stvari kao što su šator, madrac na napuhavanje«, odgovorio je Mihael. »U toj sobi na katu živjet eš u šatoru.« Pogledala sam ga iznena eno. »U šatoru?« Kada smo ugledali farmersku ku u po elo je pljuštati i Mihael je nestao. Potr ala sam stazicom i bilo mi je drago kada sam se sklonila s kiše i hladno e. Christopher je pristavio vodu da klju a na malom, kamperskom kuhalu pa smo uživali u šalici aja i malo kruha. U nedjelju ujutro nazvala sam Eddieja i rekla mu što želim. Nekoliko dana kasnije Megan i ja krenule smo u Johnstown da se sastanemo s njim i raspravimo planove za preinake koje e ku u u initi prikladnom za život. Eddie je pomalo sumnjao u sve to. »Jeste li sigurni da se želite useliti prije no što ku a bude dovršena? Tamo ima štakora. Zar ih se ne bojite?« Znala sam da tamo ima štakora vidjela sam ih. Jednoga smo dana Christopher i ja sjedili na drvenoj gredi jedu i sendvi e kada su nam prišla tri štakora i uzdignula se na stražnje noge ogledaju i se za hranom! Starac koji je nekada živio u ku i obi avao je hraniti štakore; pretpostavljam da je od njih napravio svoje ku ne ljubimce. Eddie mi je ponudio da ih otruje, ali zazirala sam od takvog rješenja. Samo sam mu rekla da sobu na katu u ini sigurnom za život, a da u ja otjerati štakore nadaju i se da e shvatiti poruku. Kada je na kraju toga dana Eddie odlazio ku i, rekao mi je: »Vi ste hrabra žena!« Kasnije sam odnijela Megan do auta, položila je u njezinu sjedalicu i dala joj bojanku i nekoliko olovaka. Rekla sam joj da idem provjeriti da nismo što ostavile u ku i. Nije bilo šanse da doista zaklju ate ku u. Na prozorskim su okvirima stajale zabijene daske, a ulazak koz vrata sprje avala je jedna prili no lagana daska. Zazvala sam Mihaela. Odmah se pojavio na otvorenim vratima. Na glavi je imao svijetložuti gra evinarski šljem i lopatu u ruci. Prelijevao se u jarkim bojama kao i uvijek; o i su mu blistale životom i svijetlio je poput sunca. Rasvijetlio je staru farmersku ku u. Ušao je u sobu i dotaknuo mi rame. Lopata koju je držao u ruci nestala je. »Lorna, pozvala si me.« Pogledala sam u njega. »Mihaele, tvoja je lopata nestala, ali na glavi još uvijek imaš kacigu!« Oboje smo se nasmijali. »Hvala ti, Mihaele, ti me ispunjavaš mirom«, rekla sam. Bila sam jako nemirna i napeta otkako mi je rekao da bih se trebala preseliti u staru farmersku ku u i živjeti tamo u šatoru. Ideja da bih trebala živjeti na gradilištu bez još jedne odrasle osobe izazivala je u meni veliki strah. Sada me Mihaelova prisutnost smirila. »Lorna«, rekao je Mihael, »sna i eš se. Sjeti se da e an eli biti s tobom. Bog vidi sve tvoje strahove i napetosti. Bog mi je rekao da ti kažem da pokušaš i odbaciš ih od sebe.« Ponovno je postao prakti an. »Sada bi trebala oti i i nazvati Brennanove i zatražiti da ti posude šator i madrac na napuhavanje.« Mihael je dotaknuo vrh moje glave i nestao. Zatvorila sam priru na vrata iza sebe i polagano odšetala do Megan i auta. 31 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Parkirale smo ispred vratnica ku e Brennanovih. Otvorila su se vrata predvorja i na njima se pojavila Maura, dok se iza nje skrivala nekolicina njezine mla e djece. Izgledalo je da su oduševljeni što nas vide pa smo sjeli i razgovarali uz aj i sendvi e. Ispri ala sam Mauri i baki Brennan o svojim planovima da se uselim u ku u usprkos tome što ni izdaleka nije dovršena. Ponudile su da svoju dnevnu sobu pretvore u spava u za Megan i mene što je bilo jako ljubazno od njih, ali odlu no sam ustrajala na tome da se uselim u staru farmersku ku u. Oni su pak inzistirali na tome da se u tom slu aju barem do emo k njima istuširati i da nave er svi skupa objedujemo u njihovoj ku i. Naravno, nisam morala ni zamoliti - same su mi ponudile šator i madrac na napuhavanje, baš kao što je Mihael obe ao. Trebalo mi je nekoliko tjedana da napravim popis osnovnih stvari koje e nam biti potrebne. Molila sam se za to da mi an eli kažu kada do e pravi trenutak da se uselim u ku u. Bio je vlažan dan u Maynoothu u lipnju 2002. Ruth je dan ranije završila tu školsku godinu. Odga ala sam odlazak u du an nadaju i se da e kiša prestati padati. Poslijepodne je sunce po elo provirivati kroz oblake. Megan i ja odjenule smo kišne ogrta e, navukle smo gumene izme i krenule u šetnju. Bilo je hladno, ali kiša je prestala. Megan se igrala u lokvicama dok smo hodale kroz selo. Obavile smo kupnju, ali kada smo stigle do po etka ceste koja je vodila prema našoj ku i, ponovno se smra ilo i po elo je kišiti. »Hajdemo zaigrati igru kiša me dodiruje«, predložila sam. Megan je svim srcem bila za to. Dok smo hodale, držala sam je za ruku i rekla joj da drugu ispruži i osjeti kako je kiša dodiruje. Megan je u inila tako i uzbu eno se okrenula prema meni. »Mama, osje am kako kiša dodiruje i moje lice«, rekla je i nasmijala se. Isplazila je jezik pokušavaju i uloviti kapljice kiše. Malo smo tr ale pa ponovno hodale i uskoro smo stigle do ku e. Bile smo mokre do kože. Megan je ispruženih ruku u krugovima tr ala po vrtu. Ja sam se što sam brže mogla požurila u ku u, ali ona me preklinjala da joj dopustim da ostane na kiši. Kada sam okrenula klju u vratima, o ajni ki se žele i što prije skloniti s pljuska, doživjela sam šok! S one strane vrata stajao je an eo Kaphas. Zaprepastio me! Nije se promijenio nakon svih tih godina otkako sam ga posljednji put vidjela, kada mi je došao re i da e se Joeu dogoditi nešto posebno. I sada, kao i tada - bio je upe atljiva, veli anstvena pojava. Izgledao je kao da je na injen od krhotina stakla, jednakih po veli ini. Sve su njegove crte bile oštre, a staklene su krhotine zrcalile svjetlo na njegovo lice. Kaphas je iznimno visok - izgledalo je kao da je strop u predvorju nestao. Iz njega je dopirala predivna, tiha, aravaju a glazba. »Zdravo, Lorna«, rekao je an eo Kaphas svojim blagim, tihim glasom. »Jesi li spremna? Jesi li se spakirala? Ovoga ete se vikenda Megan i ti preseliti u Johnstown. Nema 'ali' niti pitanja, Lorna.« Nasmiješio se, kao da ho e re i da je ta stvar, što se njega ti e, riješena. Morale smo se preseliti toga vikenda. Pogledao je prema Megan koja se još uvijek vrtjela u krugovima, ruku ispruženih na kiši koja je lijevala. »Oti i i pokaži Megan još malo kako da uživa u životu. Sjeti se kako smo mi u ili tebe dok si bila dijete - kako da uživaš u svjetlu i snazi kiše.« Bez oklijevanja odložila sam torbe s namirnicama na pod hodnika i potr ala natrag na kišu, prema Megan. »Hajdemo zaigrati jednu drugu igru.« Posegnula sam prema njezinoj desnoj ruci i dotaknula joj prste. »Uzdigni glavu prema nebu i širom otvori o i.« Bila je vrlo uzbu ena. Uživala je u kiši koja joj je dodirivala lice i o i su joj zablistale. Prišao je an eo Kaphas i uzeo mene za desnu ruku, a Megan za lijevu; oblikovali smo krug kao da emo igrati ringa, ringa, raja. Život se okretao oko nas - svjetlost i život kiše, snaga koja se slijevala s nebesa. Vidjela sam svaku pojedinu kap kako se polagano kre e prema mojim o ima. Svjetlost i snaga kiše dodirivale su nas dok se životna energija vrtjela oko nas. Bilo je nevjerojatno. 32 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Dok sam se tako okretala širom otvorenih o iju gledaju i u kišu, osjetila sam trzaj i izgubila sam dah. Duša mi se uzdignula iz tijela. Moja duša, kao i duša svakog ovjeka, obi no je smještena u tijelu - ispunjava oblik cijelog tijela. Kada se izdigne iz tijela, to zna i da e se dogoditi nešto na duhovnoj razini. Kada mi se dogodi to izdizanje, ugledam svoju dušu ispred sebe. Taj me prizor ispuni golemom radoš u i mirom - sigurnim uvjerenjem da se Bog brine za sve. Ne znam može li itko drugi u initi to i vidjeti svoju dušu. Kada sam povlaštena da vidim kako se duša neke druge osobe izdiže iz nje, vidim je kako se samo malo pomi e izvan tijela, ali uglavnom ostaje u njemu. Jedina iznimka tome, koliko se mogu sjetiti, bila je ono što sam vidjela nedugo prije no što je umro moj otac, kada sam vidjela kako se cijela njegova duša izdiže iz njegova tijela, usidrena uz njega zlatnim lancem. Još uvijek nisam potpuno sigurna zašto je moja duša toga dana krenula naprijed. Mogu samo pretpostaviti da su me an eli pokušali ponovno povezati sa životom, pomo i mi da se zalije im i opet osjetim radosti života. Iznenada, jednako naglo kako je po ela, kiša je i prestala padati. Jednako naglo zasjalo je sunce. Prestali smo se kretati i na trenutak smo zastali. Megan je mirno stajala, uop e se nije micala, kao da je u transu, o iju nalik na tanjuri e. Vidjela sam an ela Kaphasa da stoji iza Megan. Dotaknuo joj je glavu i sve se vratilo u normalu. »Mama, jesi li vidjela svjetlo kako sjaji u kišnim kapima, u svim bojama? Kišne su kapi bile velike!« rekla je s velikim oduševljenjem. Nasmiješila sam se. »Megan«, rekla sam, »to je svjetlo životna energije kiše koja te dodiruje.« Megan, naravno, nije primijetila ništa udno u vezi sa mnom. Ponovno je po ela igrati tu igru, ali ja sam rekla da je vrijeme da u e unutra i osuši se. Utr ala je u ku u. Okrenula sam se prema Kaphasu. »Mnogo ti hvala«, rekla sam glasom punim zahvalnosti. Kaphas je inio nešto što an eli ne rade esto. Krenuo je prema meni i polagano je izblijedio dok mi se nije potpuno izgubio iz vida. ula sam glazbu kada se po eo dizati prema oblacima. Znala sam da je to u inio zbog mene i zahvalila sam mu na tome svim svojim srcem. Kada sam se okrenula, vidjela sam Megan na vratima predvorja. Nikada nisam pitala an ela Kaphasa je li ikada dopustio Megan da ga ugleda barem na trenutak, kraji kom oka - možda jednoga dana ho u.

33 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 8 An elovo stopalo osvjetljava put

Te ve eri nakon objeda rekla sam Megan da se ode igrati u svoju sobu. Morala sam razgovarati s njezinom starijom bra om i sestrom. Dok smo sjedili za stolom razgovaraju i uz aj, rekla sam im da je napokon stiglo vrijeme da se preselim s Megan u Johnstown. Krenut emo te subote ujutro. Christopher je rekao: »Mama, netko od nas morat e i i tamo s tobom.« »Ne«, rekla sam, »moram ovo u initi sama, s Megan. Sve je dogovoreno s Maurom Brennan i njezinom obitelji. Najprije emo se javiti njima i tamo emo ru ati. Zatim emo oti i do farmerske ku e sa šatorom i madracem na napuhavanje.« Ruth je smiju i se rekla da želi prvom prilikom do i i vidjeti kako je živjeti u šatoru koji stoji u dnevnoj sobi. Owen se namrštio. »Imaš samo malo plinsko kuhalo - što je s hranom?« Umirila sam ga rekavši da su mi Brennani rekli da kad god želim mogu jesti kod njih. Razgovarali smo o tome koliko sam sretna što imam tako dobre prijatelje koji e mi ujedno biti i prvi susjedi. Malo kasnije rekla sam Megan da se selimo toga vikenda. Skakala je od uzbu enja. Nije mogla do ekati subotu i spavanje u šatoru. Otr ala je to ispri ati svojoj bra i i sestri. I ja sam se veselila preseljenju. Znala sam da e mi to koristiti koliko i Megan. Tjedan je prošao brzo. U petak nave er pripremili smo u predvorju sve za unošenje u auto. Nisam dobro spavala jer me boljelo srce. Ve su mi nedostajali Christopher, Owen i Ruth. Brinula me pomisao da e morati stajati na svojim nogama, kao mla e odrasle osobe bez roditelja. Okretala sam se u krevetu povremeno se mole i. Ljutito sam uzviknula: »An eli, molim vas uspavajte me.« Osjetila sam kako je jedan an eo sjeo pokraj mene na krevet; okrenula sam se i ugledala an ela Amen. »Lorna, prestani se brinuti«, rekla je ispruživši ruku kojom mi je dotaknula o i. »Sada sklopi o i; moraš se naspavati.« To sam i inila. Sljede e ega sam bila svjesna jest da je bilo osam sati ujutro i im sam otvorila o i, zahvalila sam an elu Amen. Za doru kom Christopher je rekao: »Baš me briga što ti misliš. Slijedit u vas na svojem motoru. Na i emo se u ku i Brennanovih.« Nisam se opirala. Da budem iskrena, pomalo sam osje ala olakšanje. Do deset sati u autu su bile spakirane sve stvari. Bilo je mnogo zagrljaja. Vidjela sam suze u Ruthinim, Christopherovim i Owenovim o ima. Suzdržavali su ih da ne uznemire Megan. Megan je bila oduševljena što i Christoper ide s nama. »I ti možeš spavati u šatoru«, ponudila mu je. Dala sam znak Christopheru da šuti. Owen je podignuo Megan u zrak, zanjihao je i sve je bilo zaboravljeno. Tada je Owen stavio Megan u auto i vezao je u njezinoj sjedalici. Ruth je otvorila vrtna vrata i dok smo odlazile bacila sam pogled u retrovizor ugledala sam njih troje kako nam mašu s vrata. U tom su se trenutku rastvorila svjetla njihovih an ela uvara. Bio je to predivan prizor; ispunio me uvjerenjem da e sve biti u redu. Putovali smo otprilike sat vremena kada nas je Christopher pretekao na svojem motoru. Brennanova djeca su se igrala u vrtu ekaju i nas. Christopherov motor ve je bio na kolnom prilazu. Do ekani smo velikom dobrodošlicom. Nakon ru ka Maura i djeca odnijeli su madrac na napuhavanje u farmersku ku u idu i pre icom preko polja iza svoje ku e. Promatrala sam kako se Christopher trudi ugurati šator u moj automobil. Bilo je tijesno, ali pomagalo mu je mnogo an ela. Kad sam stigla do farmerske ku e, Maura i djeca ve su me ekali tamo. Stupila sam kroz priru na vrata u sobu koju još uvijek zovemo sjenikom. Eddie je u inio sve što je mogao da je raš isti - ali još je uvijek bila puna gra evnog materijala. Grede su bile visoko naslagane, bilo je tu cijevi svih debljina i duljina, vre a cementa i gipsa, 34 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

vjedara s avlima i mnogo alata. Nasmiješila sam se. An eo Mihael je bio u pravu. Eddie je obavio sjajan posao na drvenim ljestvama kojima emo se služiti da se uspnemo na kat. Izgledale su vrste, ali svejedno to su bile samo ljestve, a do gornjeg je kata bio duga ak put. Maura se prva popela po njima; iza nje Christopher, pa Megan. Bila je jako nervozna i ja sam je poticala na uspon penju i se iza nje. »Mamice, bojim se da u pasti«, jecala je. Uvjeravala sam je da sam odmah iza nje, malo njoj zdesna. I Christopher ju je hrabrio odozgo. Kada je stigla do vrha, on ju je primio i podignuo do dasaka. Dvije su daske vodile od vrha ljestava do spava e sobe; sa svake se strane nalazila široka i duboka provalija. Do spava e sobe trebalo je prevaliti prili nu udaljenost - otprilike dvadeset i pet koraka. Christopher je upozorio Megan da bude oprezna i da nikada ne prelazi taj put sama. Ostala djeca Brennanovih slijedila su nas po ljestvama, bez oklijevanja, kao da su to radila svaki dan. Kada sam stigla do spava e sobe, iznenadila sam se koliko je ta prostorija zapravo velika. Gra evinac je obavio lijep posao. Privremeni prozori bili su sjajni, iako je oko rubova bilo malo propuha. Djeca su tr ala po sobi igraju i se. Maura je rekla svojim k erima da paze na Megan, a mi smo sišli u prizemlje da izvadimo stvari iz auta. Vani sam bacila pogled preko ramena. Megan i djeca Brennanovih sjedila su na podu pljeskaju i rukama. Oko njih se pojavio krug od an ela. Nasmiješila sam se i zatvorila za sobom vrata. Bilo je teško i jezovito dovu i šator i sve druge stvari na kat. Neprestano sam razgovarala s an elima i molila ih za pomo . Naposljetku smo sve dovukli gore. Djeca su bila uzbu ena kada je došlo vrijeme da se šator podigne. Po elo se mra iti i u šator smo položili madrac za napuhavanje, jastuke i pokriva e. Sve je izgledalo udobno. Maura je odlu ila odvesti djecu doma prije no što se previše smra i za prelazak preko daski i spuštanje niz ljestve. Izvadila sam iz kutije baterijsku svjetiljku. Kada smo izašle iz sobe, ula sam Megan kako pita Christophera na kojoj e strani šatora spavati. Prije nego što sam zatvorila vrata, Christopher mi je namignuo. Odvezla sam Mauru i djecu ku i. Vra aju i se na farmu stala sam u jednoj ulici na nekoliko minuta. Bilo je mra no kao u rogu, osim slabog svjetla koje je dopiralo iz prozora spava e sobe. Prizor je zra io predivnom dobrodošlicom. Bila sam sretna. Vra aju i se prema ku i upalila sam baterijsku svjetiljku i po ela se uspinjati po ljestvama. Pogledala sam u Megan. Zaspala je. Christopher je šapnuo: »Mama, nije bilo problema kada sam objasnio Megan da ne ostajem. Shvatila je da se moram vratiti u Maynooth jer sutra idem na posao. Dolazit u vam u posjet što u eš e mo i.« Zagrlio me i podignuo svoje kacigu rekavši mi da zaklju am vrata kada on ode. ula sam ga kako hoda po daskama i silazi niz ljestve. Pogledala sam kroz prozor i mahnula mu pozdravljaju i ga. Promatrala sam kako nestaje svjetlo na motoru. Osjetila sam kako mi neki an eo dodiruje rame. Okrenula sam se i ugledala an ela Hosusa. Rekao je s velikim osmijehom na usnama: »Živiš u lijepom i udobnom šatoru u spava oj sobu. Sve što ti još sada treba, Lorna, je logorska vatra i iznad nje obješen kotli .« »Dobra ideja«, rekla sam upalivši vatru na kuhalu. Stavila sam na njega mali kotli i napunila ga vodom iz boce. Moja prva šalica aja u novom domu! »Hosuse, uistinu mi se svi a, osje am se kao kod ku e«, rekla sam mu i onda smo malo razgovarali. Hosus je bacio pogled prema Megan. Rekao mi je da se moram naspavati i nestao. Polagano sam se kretala po šatoru trude i se da ne probudim Megan. Bit e da sam zaspala nakon nekoliko sekunda. Radovi na ku i definitivno su se odvijali brže otkako sam ja bila prisutna. Jedne olujne no i u srpnju vjetar je hu ao oko ku e. U staroj je ku i bilo mnogo pukotina i udubina i vjetar je stvarao stravi nu buku. Jedan me an eo probudio rekavši: »Lorna, Megan nije dobro. Ima visoku temperaturu. Moraš je odnijeti u Maurinu ku u.« An eo je nastavio: »Uzmi je i prebaci sebi preko ramena.« Bila sam užasnuta. Kako u prije i preko dasaka i spustiti se niz ljestve s bolesnim djetetom? An eo je nestao. Okrenula sam Megan na le a. Imala je vru icu i 35 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

bila je natopljena znojem. Zgrabila sam baterijsku svjetiljku i klju eve. Kada sam otvorila vrata spava e sobe, ništa nisam vidjela. Bilo je mra no kao u rogu. Nije bilo mjese ine. Stala sam omogu ivši o ima da se prilagode na tamu. An eo koji me probudio pojavio se preda mnom rekavši: »Hodat u ispred tebe. Ne boj se, Lorna, Megan e biti dobro.« »Bojim se«, rekla sam an elu. »Megan je tako teška i ini mi se da gori.« Okruživala nas je tama. Mlaz svjetlosti iz baterijske svjetiljke bio je slab. Nisam mogla vidjeti ništa osim daske, glave an ela ispred mene i blagog svjetla koje je zra ilo iz an ela, ali koje se nije širilo u daljinu. No daske su iznenada bile uronjene u svjetlost koja je zra ila iz an elovih stopala. An eli su mi pomagali. »Ovo je uistinu zastrašuju e«, rekla sam an elu koji je hodao ispred mene. Bojala sam se da u izgubiti ravnotežu, da u pasti s dasaka na pod koji je ležao ispod mene. An eo se okrenuo i rekao: »Slijedi me.« Polagano sam hodala po daskama. ula sam an ela kako mi govori: »Ne eš pasti, Lorna. Samo idi korak po korak.« Kada sam stigla do vrha ljestava, rekla sam an elu: »A kako u dolje po ovome?« An eo je rekao: »Položi Megan na le a na daske i spusti se na dlanove i koljena.« Položila sam Megan na daske što sam bliže mogla ljestvama i duboko sam udahnula po evši se spuštati. Osjetila sam kako je an eo uzeo bate-rijsku svjetiljku iz moje ruke. Položila sam jedno stopalo na pre ku. »Sada prebaci Megan preko svojega lijevog ramena«, rekao je an eo. Dok sam vukla Megan u taj položaj, sva sam drhtala. Bojala sam se da emo pasti. An eo Hosus se pojavio pokraj mene. »Lorna, nemoj toliko zadržavati dah. Dobro napreduješ.« Malo sam se smirila. Dok sam polagano silazila, centimetar po centimetar, an eo Hosus se kretao sa mnom. Megan se ni u jednom trenutku nije do kraja probudila. Znala sam da halucinira; ula sam je kako bunca. Laknulo mi je kada sam stigla do dna ljestava. Prošla sam kroz drugu sobu i ušla u staju; an eo je hodao ispred mene cijelo mi vrijeme osvjetljavaju i put. Hosus je stajao ispred priru nih vrata i otvorio ih. Kada sam prošla kroz vrata, još uvijek nose i Megan, okrenula sam se i zahvalila an elu prelijepog svjetla. Nasmiješio se rekavši: »Moje je ime Avajil«, i nestao. Prešla sam preko dvorišta i položila Megan na stražnje sjedalo automobila. Ugledala sam u retrovizoru svjetlo Meganina an ela uvara kada se na trenutak otvorio. Vidjela sam kako otire Meganinu obrvu s mnogo ljubavi i pažnje. »Lorna, kreni«, rekao je Hosus sa suvoza kog sjedala. Parkirala sam na kolnom prilazu. U Maurinoj je ku i gorjelo svjetlo. Osjetila sam olakšanje kada sam vidjela da se otvaraju ulazna vrata. Maura mi je pomogla da unesem Megan u ku u. Položili smo je u kadu s hladnom vodom i otrli je spužvom. Zatim smo joj dali žlicu sirupa protiv vru ice i položili je u krevet. Megan nam se nasmiješila i brzo zaspala. Nazvala sam lije nika, a on je rekao da e do i rano ujutro. Sljede eg je jutra pregledao Megan. Natekle su joj žlijezde i grlo joj je bilo crveno. Lije nik me uvjerio me da e se oporaviti za nekoliko dana. Tih smo nekoliko dana proveli u Maurinoj ku i. Glas se širio i ljudi su po eli otkrivati gdje živim. Ponekad nisu ni mogli u i u dvorište zbog gra evinskog otpada i blata, no izgledalo je da im to ne smeta previše. Ponekad bi netko parkirao i šokirao se zakora ivši iz auta u blato. Po ela sam govoriti ljudima koji su me zvali telefonom da dogovore sastanak sa mnom da ponesu gumene izme. Govorila bih im da na mjestu na kojem živim nema zahoda i da e se morati poslužiti poljem, baš poput mene. Ve inom bi se nasmijali i na nekoliko minuta nestali u polju. Jednog sun anog dana Megan i ja upravo smo izašle iz ku e i krenule uli icom. Promatrala sam jedan auto kako ulazi u uli icu i vozi prema nama. Znala sam da osoba u autu traži mene, jer sam vidjela an ele ispred auta kako ga navode uli icom, zaobilaze i rupe. 36 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Vidjela sam i jednog an ela kako se kre e uz voza a. Auto je stao i žena je spustila prozor te me upitala znam li gdje živi Lorna. Predstavila sam se. Rekla mi je da se zove Margaret i da ve drugi put dolazi u Johnstown traže i me. Rekla je da me o ajni ki želi upoznati zbog zdravstvenih problema svoje djece. »Odlu ila sam vas prona i. Stalno sam izgovarala vaše ime pred an elima. Nikada se do tada nisam toliko molila i hvala Bogu i svim an elima pronašla sam vas.« avrljale smo još nekoliko minuta i pristala sam nekoliko dana kasnije primiti Margaret i njezinu djecu - etiri dje aka, saznala sam. Objasnila sam da u se morati s njima vidjeti u njihovu autu umjesto u ku i, jer je sve u takvom neredu zbog gra evinskih radova. »Lorna, ne bi me bilo briga i da živite u kolibi usred mo vare«, rekla je Margaret. »Samo želim da pogledate moju djecu.« Nekoliko dana kasnije jedan se auto parkirao ku i najbliže što je mogu e. Odvela sam Megan Mauri kako me ne bi ometala. Istr ala sam iz ku e prema autu prebacivši kaput preko glave, jer je kiša jako padala i otvorila sam vrata automobila. Auto je bio dupkom pun - unutra je bila Margaret, njezina etiri predivna sina, sve što djeca mogu poželjeti - igra ke, hrana i pi e, ista odje a - i an eli. Auto je bio prepun an ela! Djeca nisu bila stidljiva i odmah su po ela razgovarati sa mnom - sva u isti glas. Priklju ila im se i Margaret. U autu je bilo toliko toplo i udobno, toliko mnogo ljubavi. Jedan an eo, koji je sjedio pokraj jednog dje aka, rekao mi je da mu nije dobro, da pati od teške astme. Bilo mu je otprilike pet godina i bio je jako blijed. Ispružila sam ruku u auto i dotaknula ga. Njegova mi je majka rekla da se zove Tony. Jedva je zadržavala suze gledaju i ga kako se sretno igra na stražnjem sjedalu; rekla je da lije nici više ne znaju kako da mu pomognu. Neprestano su mu mijenjali lijekove, ali nije bilo pomo i. Dok sam slušala Margaret, razgovarala sam bez rije i s an elima, drže i ruku na Tonyjevu koljenu. Slušaju i njih, rekla sam Margaret da se vrati svojem lije niku i zatraži drugo mišljenje. Molila sam se nad Tonyjem i blagoslovila sam ga zamolivši Boga da pošalje an ele ozdravljenja da neprestano budu oko dje aka i da omogu i ozdravljenje kako bi narastao snažan i zdrav. Molila sam se i blagoslovila sam i preostala tri dje aka i zamolila njihove an ele uvare da budu što je mogu e bolji svojim roditeljima. Dje aci su rekli svojoj mami da i nju treba blagosloviti. Rekla im je neka budu tiho i da se igraju sa svojim igra kama, a onda se okrenula prema meni. Vidjela sam da an eli oblikuju štit oko djece, ne dopuštaju i im da uju naše glasove. Margaret je govorila o odnosu sa svojim suprugom. Pri ala je kako osje a da se sve više udaljavaju i da to više ne može podnositi. Bojala se da e se njezin brak raspasti. Njezin je suprug radio cijelog dana, a kada bi došao ku i i ona je ve bila iscrpljena i nije bilo mira s djecom. Tonyju je trebalo mnogo pažnje, a to se povremeno negativno odražava i na njegova tri brata. Znaju biti vrlo prkosni i teško ih je nadzirati, pa njihov otac zna viknuti na njih. Tada sva djeca završe u suzama. To je vrlo stresno, rekla mi je Margaret. Pogledala sam je. »Margaret, zamolila sam an ele uvare dje aka da im pomognu da budu dobri«, rekla sam. »Molim i vašeg an ela uvara kao i suprugova da vas povezu u ljubavi i pomognu vam da na ete vremena jedno za drugoga.« Blagoslovila sam Margaret i molila se za nju. Margaret je pitala smije li se vratiti za nekoliko tjedana. Rekla sam joj da može. Kada je ponovno došla, izgledala je kao druga žena; ve ina je stresa nestala s njezina lica i smiješila se. Margaret me posjetila još nekoliko puta i svaki sam put vidjela promjenu na njoj. Tonyja su uputili na pregled specijalistu i bilo mu je mnogo bolje. Naposljetku me više nije morala posje ivati. Nešto kasnije, nakon što je nisam vidjela otprilike godinu dana, nazvala me i upitala može li me posjetiti. Toga je puta došla sa suprugom i s dje acima. Zahvalio mi je na svemu što sam u inila - što sam bila tu za Margaret i njihove sinove. Rekao mi je da je Tony mnogo bolje. Margaret je stajala pokraj njega, njegova je ruka bila preba ena preko njezina ramena i rekla mi je da je sretna. Njezin joj je 37 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

suprug rekao da je voli. Više se nije bojala da e se njihov brak raspasti. Zahvalila je Bogu i an elima što su nju i njezina supruga spojili u ljubavi. Bilo mi je drago što to vidim. Blagoslovila sam ih sve i pomolila se za njih, uklju uju i i malog Tonyja. Jednog sam poslijepodneva ula buku i, pogledavši kroz prozor, ugledala dobro odjevenog muškarca kako izlazi iz auta. Po eo se pentrati preko otpada u svojim sjajnim cipelama i, usprkos najve im naporima, ugazio je u blato. Prasnula sam u smijeh promatraju i ga s prozora na katu. Bio je okružen an elima koji su mu pokretima htjeli nešto dati do znanja. Uzela sam Megan za ruku i krenula preko dasaka -naviknule smo na to i više nam to nije bio problem - i niz ljestve. Kada smo stigle do sjenika, muškarac je ve ušao kroz priru na vrata. Njegove su cipele i hla e bile potpuno prekrivene blatom; bio je pomalo ajan. An eo koji je stajao pokraj njega rekao mi je da je muškarac želio ostaviti dobar dojam i da je sada razo aran. ovjek se ispri ao što je došao nenajavljen i predstavio se. Rekao je da se zove Robert. Zamolio je pet minuta mojega vremena i blagoslov. Rekla sam mu da u odvojiti vrijeme za njega, ali da to mora biti u mojem ili njegovom autu i da e sa mnom biti moja k i. Izgledalo je kao da Robert malo oklijeva, a an eo koji je stajao pokraj njega odmahnuo je glavom rekavši: »Ne, moraš se sastati s njim nasamo, Lorna.« Tada je u sjenik ušao Edie pa sam ga zamolila da nakratko pripazi na Megan. Vidjela sam olakšanje na Robertovu licu. Robert je predložio da sjednemo u njegov auto, jer nije želio zablatiti moj. Rekla sam mu da je moj auto ionako ve pun blata. Kada sam otvorila suvoza ka vrata njegova velikog, blistavog automobila, osjetila sam da je u njemu sve novo. Auto je bio bez ijedne mrljice. Predložila sam da sjednemo u moj auto kako ne bismo zaprljali njegov koji je o ito bio nov i vrlo skupocjen, ali on je ustrajao na tome da ostanemo. Ispri ao mi je da ima mnogo zdravstvenih problema i mnogo problema sa svojom obitelji. Dok je on govorio, ja sam se molila, a da on nije bio svjestan toga. Svjetlo njegova an ela uvara otvorilo se samo na sekundu i ponovno se zatvorilo. Zatim sam ugledala an ele ozdravljenja kako jedan po jedan prilaze Robertu i okružuju ga; prvi mu je an eo dodirivao glavu, drugi prsa, a tre i križa. Dok su oni to radili, izgledalo je da etvrti an eo pomi e životnu snagu oko njegova tijela. Ti su an eli zra ili i bili su prelijepi, golemi i jako vitki. Izgledali su kao da su od bistrog kristala. Svaki je bio jedinstven i vidjela sam Božju milost, zraku svjetla kako ulazi u svakog an ela. To su bili an eli iscjeljenja. Vidjela sam da je Robert postao proziran. Dok mi je govorio o svojim problemima, vidjela sam svaki njegov organ i sve arterije i žile. Vidjela sam kako an eo prelazi prstom duž svih njegovih žila i arterija, kao da pomi e životnu snagu kroz Robertovo tijelo. Robert, naravno, toga nije bio svjestan. Tada je prestao govoriti, zamolio me da ga blagoslovim i kada sam to u inila, izgledalo je kao da se an eli iscjeljenja stapaju u jedno. Kada sam rekla »amen« na kraju blagoslova, nestali su. Robert me pogledao. »Ve se osje am mnogo bolje. Ho e li biti u redu ako vas ponovno posjetim?« Rekla sam mu da je to u redu, pod uvjetom da posjeti lije nika i obavi krvne pretrage. Dala sam mu broj mojega mobitela kako bi me sljede i put mogao nazvati prije dolaska. Otprilike etiri tjedna kasnije Robert je došao ponovno. Lije nici su dijagnosticirali jedan zdravstveni problem, ali lije ili su ga. Robert e uskoro biti dobro. Tijekom sljede ih nekoliko godina u mnogim je prigodama bio kod mene. Promatrala sam kako se mijenja u mnogo vedrijeg i brižnijeg mladog muškarca, sposobnog da punim plu ima živi svoj život. Nau io je i kako da postane opušten i neslužben i više se nije dotjerivao kada bi mi dolazio u posjet.

38 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

U rujnu 2002. Megan je krenula u mjesnu školu u Johnstownu. Nadala sam se da e ste i nove prijatelje. Prvoga dana ujutro nije željela krenuti u školu. Nagovorila sam je da isproba novu školsku uniformu i naposljetku je pristala, ali pod jednim uvjetom. »Mama, ho eš li do i sa mnom u razred da upoznaš moju novu u iteljicu?« Nasmiješila sam joj se. »Misliš li da sam te namjeravala ostaviti pred vratima?« Bacila mi je ruke oko vrata, pa smo se zagrlile. Trebalo joj je malo vremena da se navikne na novu školu, da u e u rutinu i stekne nove prijatelje. Ruth je dolazila u Johnstown kad god je mogla. Ona i Megan jako su bliske. Napokon, u studenome 2002., šest mjeseci nakon što smo se doselile, ku a je postala prikladna za normalno stanovanje i naposljetku smo mogle spakirati šator i propisno se useliti. Na katu su se na podu sada nalazile prave podne daske i bilo nam je drago što više ne moramo hodati po daskama. U prozorske okvire i vrata umetnuto je staklo. Podsje am vas, još uvijek nije bilo stuba, samo ljestve, ali nismo se previše brinule zbog toga. Ve er prije »velikog koraka« Ruth je došla u posjet i Megan je, kao i uvijek, bila oduševljena što je vidi. Sljede eg je dana veliki kontejner, koji smo spakirali prije mnogo mjeseci, stigao na kamionu. Stigli su i Christopher i Owen. Prvo smo ušli u prostoriju koja e postati moja spava a soba i rasklopili šator pod kojem smo spavali šest mjeseci. Bila sam sretna što napokon imam normalan krevet i spava u sobu. Smijale smo se kada je madrac na napuhavanje po eo pištati kada smo iz njega istisnule sav zrak. U prostoriju u prizemlju, koja e biti kuhinja, odnijele smo malo plinsko kuhalo, lonce i tave. Nije bilo preteško izvu i namještaj iz kamiona i smjestiti ga u sobe u prizemlju, ali dovu i krevete, madrace i drugi namještaj na kat po ljestvama, to je ve bila druga pri a. Naposljetku je sav namještaj bio na svojem mjestu i nakon šalice aja dje aci i kamion vratili su se u Dublin. Ogledala sam se po sjeniku. Imali smo namještaj - ali sve je još uvijek bilo u velikom neredu. Posvuda su još uvijek ležale velike hrpe gra evinskog materijala. Podne daske još uvijek nisu bile položene posvuda pa su podovi bili cementni, što je zna ilo sveprisutnu prašinu. Još uvijek je bilo strahovito mnogo posla. Ruth je predložila da krenemo od moje spava e sobe, ali osje ala sam da je važno da Meganina soba bude prva gotova. Toliko je dugo bila bez svoje sobe. Ruth i Megan držale su se za ruke kada su izašle iz predvorja i po ele se penjati ljestvama. Nekoliko trenutaka kasnije pojavio se an eo Hosus, sjede i na vrhu hrpe podnih dasaka u sjeniku. Njegova je halja danas bila ljubi asta, što je bila mala razlika u usporedbi s iteljskim ogrta em u kojem sam ga do tada vi ala. Krenula sam prema njemu, a Hosus se pomaknuo na drugu hrpu podnih dasaka, pozivaju i me da sjednem na mjesto na kojem je do tada sjedio on. Uzeo me za ruku pa sam se osje ala dobro. »Lorna, vidiš li kako je sada Megan sretna?« rekao je. »Kao i tvoja druga djeca.« »Da«, odgovorila sam. »Vidim to i sama osje am sre u.« »Lorna, an eli šap u gra evinaru da završi sve što je prije mogu e. Znamo da se tebi ini da se sve odvija vrlo sporo, ali zapravo nije tako. To ti daje vremena da se zalije iš i prihvatiš promjene u svojem životu.« Pozvala me Megan i Hosus je nestao. Požurila sam u predvorje i uz ljestve. Na vrhu su Megan i Ruth stajale jako uzbu ene. Megan me uzela za ruku i, dok smo hodale prema njezinoj spava oj sobi, pokazala je prema ostalima. »Ova je Ruthina.« Ruth se nasmiješila i rekla da joj se svi a soba. Bilo mi je stalo do toga da sva moja djeca dožive staru farmersku ku u u Johnstownu kao svoj dom. Pokazavši nalijevo, Megan je rekla: »De ki mogu dijeliti ovu sobu.« Njezina je soba bila pokraj moje, na udaljenom kraju hodnika. Ruth je pomogla Megan da složi krevet i svoje igra ke, a ja sam po ela pripremati svoj krevet. Nešto kasnije Megan me pozvala da do em vidjeti njezinu sobu. Na njoj još nije bilo 39 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

vrata. Ugledala sam Ruth i Megan sklup ane na jednom krevetu i svjetlo njihovih an ela kako ih pokriva. Megan je bila jako ponosna. Njezina velika zbirka plišanih medvjedi a bila je u podnožju njezina kreveta i na širokoj prozorskoj dasci. Izgledalo je veli anstveno i bila sam oduševljena što je vidim sretnu. Ruth je rekla da bismo trebale nešto jesti. Imale smo štednjak, ali samo privremeni sudoper. Postojao je stol i stolci, ali nije bilo kuhinjskih ormari a, pa je soba bila puna kutija, vre ica s hranom i kuhinjskih potrepština. Ruth nam je pripremila pe enu piletinu i nakon što sam po istila stol i stolce, sjele smo i gladno po ele jesti. Bile smo jako gladne. Te smo no i dobro spavale. Bilo je sjajno spavati u pravom krevetu. Sljede eg smo jutra rano ustale, jer se Ruth morala vratiti u Maynooth na posao. Megan je plakala kada je Ruth otišla.

40 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 9 Boži u sjeniku

Do Boži a je bilo otprilike šest tjedana. Doista sam željela da obitelj prvi put proslavi Boži u farmerskoj ku i u Johnstownu. Gra evinac je napravio sve što je bilo u njegovoj mo i kako bi se u ku i moglo pristojnije živjeti. Postavio je podne daske u neke prostorije u prizemlju, kuhinjske ormari e u kuhinju i vrata na naše spava e sobe. Vikend prije Boži a Christopher, Ruth i Owen stigli su u Johnstown. Nisam ih ekivala, pa sam bila još sretnija kada sam ih ugledala. Još otkada su djeca bila mala uvijek smo zajedno odlazili odabrati boži no drvce. Voljeli su to. Odlu ili su da treba nastaviti s tom tradicijom pa smo sjeli u auto i otišli u potragu za drvom. Posjetili smo razna mjesta na kojima se prodaju boži na drvca - vrtni centar, gradsko parkiralište - ali Megan je rekla da joj se ne svi a niti jedno drvce koje je vidjela. Owen je zastenjao: »Ovo bi moglo potrajati cijeli dan!« Dogovorio se s Megan da e odabrati jedno na sljede em mjestu na kojem emo se zaustaviti. Vozili smo neko vrijeme i stali na parkiralištu na kojem je bilo vrlo mnogo drvaca. Vidjela sam na desetke an ela kako prolaze izme u drvaca i pregledavaju ih odlu uju i koje bi Megan trebala odabrati. Smiješila sam se promatraju i ih. An eli su pronašli boži no drvce i osvijetlili ga tako da se izdvojilo od ostalih. Odmaknula sam se i stala promatrati. Naravno, Megan je došla do tog drvca, okrenula se prema svojoj bra i i sestri i rekla: »Želim ovo.« Svi su se an eli, koji su okruživali drvce, razveselili tim njezinim rije ima. Kupili smo drvce i položili ga u prtljažnik automobila, položivši jedno od sjedala. Ne znam kako smo se svi uspjeli ugurati unutra. Na podu sjenika odabrali smo mjesto za boži no drvce. Dje aci su unijeli drvce, a Megan se dala u potragu za kutijom s ukrasima. Odjednom smo za uli nekakvu buku. Ruth i ja potr ale smo i ugledale Megan kako pokušava dovu i golemu kutiju, otprilike dva puta ve u od sebe. Dugo smo se smijali. Naposljetku smo kutiju s ukrasima unijeli u sjenik, uz malo pomo i dvaju an ela koje sam vidjela kako je guraju. Zatim smo svi zajedno ukrasili drvce. Starija su djeca ostala preko no i. Sljede eg dana, dok su bili vani pakiraju i stvari u auto prije odlaska u Dublin, nakratko se otvorilo svjetlo Ruthina an ela uvara. Njezin je an eo bio prelijep i pokazao mi se u ženskom obliku pun nježnosti, dobrote i snage. Taj je an eo cijeli bio plavi, prelijepe plave boje koja je zra ila. U jednoj je ruci nosio bi , a u drugoj štit. Razgovarala sam s njom bez rije i pozvavši je po imenu - koje Ruth zna. »Ruth je preplavljena boži nim duhom«, rekao mi je njezin an eo uvar. Ruth je stajala pokraj auta udno me pogledavši. Pitala je: »Zašto se smiješiš?« »Sretna sam«, odgovorila sam. Ruthin je an eo uvar nestao. Sve sam ih vrsto zagrlila. Najve i je zagrljaj bio namijenjen Owenu. Oti i e na dugo planirani odmor u Australiju. Nedostajat e mi. Krenuli su, a Ruth i Christopher obe ali su da e se vratiti na Badnjak, što e ranije mo i. ***

41 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Megan je u školi izradila boži nu estitku i ukrase. Bila je jako ponosna na svoje kreacije. Objesila ih je na ulazna vrata kako bi ih svi mogli vidjeti im udu u ku u. Ruth i Christopher došli su na Badnjak oko tri sata. Prvo što je u inila Ruth bilo je da pogleda u hladnjak jesam li joj napravila omiljenu kremu. ula sam je kako si mrmlja u bradu: »Mljac.« U maloj, udobnoj sobi upalili smo vatru u kaminu, a u prozor smo postavili jaslice. Na Badnjak smo otišli u crkvu u Johnstown na dje ju misu. Crkva je bila dupkom puna i jedva smo pronašli mjesto za sjedenje. Jako me veselilo gledati kako djeca slave Isusovo ro enje; oko njih je bilo mnogo an ela. Dok su djeca prilazila oltaru da se pri este, vidjela sam dušu neke od te djece. Plesale su ulaze i u i izlaze i iz njihova tijela odmi i se otprilike desetak centimetara. Njihova je duša jako zra ila. Na Boži uvijek vidim mnogo dje jih duša. Vi am ih i ostatak godine, ali ne u tako velikoj koli ini. An eli mi kažu da je tome razlog što su djeca toliko puna boži nog duha i, naravno, nedavno su stigla s neba. Svaki put kada imam priliku vidjeti ne iju dušu zahvalim na tome Bogu. Duša je važnija i ljepša od bilo kojeg an ela. Jako je velika povlastica ugledati ne iju dušu. Izvan crkve svi su jedni drugima estitali Boži . Naš je dom sav bio ispunjen svjetlima an ela. Ugo aj je bio topao i udoban. Osje ala sam veliku radost i uzbu enje dok smo se pripremali za boži no jutro. A an eli - kako da opišem njihovo uzbu enje? Ne postoje prave rije i kojima bih mogla opisati njihovu radost na Boži . Pršte od uzbu enja, poput vesele djece. Vidim to u izrazima njihovih lica i u svakom njihovu pokretu. I oni se pripremaju proslaviti ro enje Isusa. Svi su sutradan pomogli u pripremi povr a i purice za boži nu ve er. Postavili smo stol u sjenik i to je mjesto izgledalo fantasti no. Megan nije mogla do ekati Djeda Boži njaka, pa sam je oko osam nave er odnijela u krevet. Izgovorila je svoje molitve, a ja sam je poljubila u elo i poželjela joj laku no . Kada sam stigla do vrata njezine spava e sobe, još sam je jedanput pogledala. Na rubu njezina kreveta visjela je boži na arapa. Jedan joj je an eo dotaknuo obrvu i ona je odmah zaspala. Otišla sam u svoju spava u sobu i kada sam otvorila vrata ugledala sam an ela Mihaela, Hosusa i Elijaha te mnoge druge kako sjede na mojem krevetu. Mihael mi je prišao, uzeo moje ruke u svoje i rekao: »Lorna, ne želimo da ti nedostaje Joe. Bog je poslao njegov duh da te posjeti na nekoliko minuta.« Pogledala sam Mihaela i briznula u pla . »Nadam se da su to suze sre e«, nasmiješio se. Svi su an eli nestali i ostala sam sama u sobi. U sljede em sam trenutku vidjela svjetlo u sobi, pokraj prozora. Joe je stajao tamo, a onda polagano krenuo prema meni. Izgledao je onako kako je izgledao kada je bio mlad i dobra zdravlja. Jarko je sjajio. Bila sam presretna. Posegnuo je prema meni, uzeo moju ruku, a onda me zagrlio. Osjetila sam veliko smirenje. Željela sam zauvijek ostati u njegovu naru ju. »Lorna«, rekao je Joe gledaju i me u o i. »O ekujem da eš biti jaka i da eš živjeti život koji ti je Bog namijenio. Kada eš me trebati, tvoj e mi an eo uvar omogu iti da budem pokraj tebe, ali nikada te više ne u mo i držati u zagrljaju - dok se ne sretnemo u raju.« Nastavio je: »Sjeti se da te volim. Reci djeci da ih volim i da u u duhu uvijek biti s njima.« Tada sam se izvukla iz Joeova zagrljaja, a on je obje moje ruke držao u svojima. Rekao je: »Dopusti drugom muškarcu da u e u tvoj život i dopusti mu da te voli.« Dok je nestajao, Joe je rekao: »Sretan ti Boži , Lorna.«

42 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»To je najljepši boži ni dar na svijetu«, rekla sam u prazan prostor koji je ostao iza njega. Bila sam sretna. Stajala sam tamo nekoliko trenutaka razmišljaju i o daru u obliku Joeova zagrljaja. Polagano sam krenula niz hodnik. Susrela sam Ruth koja je rekla da je pomislila da sam zaspala. Svi su u prizemlju umatali darove. Pridružila sam im se. Otprilike sat vremena kasnije otišli smo u krevet i ja sam sklopila o i, zahvaljuju i Bogu na predivnom danu. Na Boži me probudila uzbu ena Megan, koja je u ruci držala arapu prepunu slatkiša koje joj je donio Djed Boži njak. Megan je tada probudila i sve ostale i svi smo po ljestvama sišli u prizemlje. Ruth je ustala još ranije od Megan i upalila je svjetiljke na boži nom drvu. Sjenik je izgledao fantasti no. An eli su sjedili posvuda. Poželjela sam da moja obitelj može vidjeti to što ja vidim. Megan je vrisnula od uzbu enja kada je vidjela da joj je Djed Boži njak ostavio bicikl. Djed je bio mudar i ostavio joj je i pomo ne kota e, kacigu i štitnike za koljena. Pedalirala je s jedne strane sjenika na drugu; pomagao joj je njezin brat. Ruth je objavila da je vrijeme da se otvore darovi. Bila je uzbu ena poput svoje mla e sestre. Naizmjence smo otvarali darove i prilikom primopredaje svi smo se me usobno grlili i ljubili. Jutro je prošlo s mnogo smijeha i zabave; igrali smo društvene igre. Owen je nazvao da nam estita Boži -nedostajao nam je, ali bilo je jasno da se dobro zabavlja. Zadirkivao nas je zbog sun anog vremena u kojem je trenutno uživao, u usporedbi s našim prili no hladnim i obla nim danima. U etiri smo sjeli za veliki, stari stol u sjeniku koji je bio prelijepo ure en te smo se pomolili. Poželjeli smo i Joeu sretan Boži . Svima nam je nedostajao i, iako sam dobila dar u obliku zagrljaja njegova duha ve er ranije, osjetila sam da mi strahovito nedostaje. Nije mi izgledalo u redu da prvi Boži u novom domu provodimo bez njega. No imali smo slasnu ve eru u kojoj smo temeljito uživali -Ruth je naro ito voljela kremu od malina i vrhnja koju sam pripremila za desert. Ostatak toga dana i nekoliko sljede ih prošli su u vrlo ugodnom ozra ju, a Megan je postala prili no dobra u vožnji biciklom. Vježbala je na uli ici dok joj je pomagao njezin brat. Nakon etiri dana starija su se djeca vratila ku i. Bio je to predivan Boži . Uvijek sam uživala u Boži u. Meni je to posebno vrijeme koje provodim s obitelji i prijateljima, vrijeme u kojem se mnogo družimo, ali taj prvi Boži u novoj ku i bio je vrlo poseban. Napokon sam osjetila da je ta stara farmerska ku a u Johnstownu naš dom.

43 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 10 Svjedo

i ro enju

Svakim danom u im sve više o an elima i na inu na koji djeluju u svijetu. Godinama sam u vrijeme Boži a vi ala an ele kako lete preko ku a i ispuštaju na njih kugle svjetla. Pitala sam se što to zna i. Što su to radili? Zatim sam imala viziju i sve mi je postalo jasnije. Povremeno imam vizije. Uop e nisu nalik snovima. Doga aju se kada sam potpuno budna. Taj doga aj pretrese cijelo moje tijelo. Duša mi se odvoji od tijela i budem svjesna da sam u tim prigodama na samom rubu smrti. ak i kada je vizija lijepa - a neke to nisu prelazak u to vizionarsko stanje uvijek je bolno i zastrašuju e. Taj me doga aj ispunjava nesigurnoš u. On se ne odvija uvijek na isti na in. Znam da mi se u tim vizijama prikazuje nešto vrlo važno, ponekad o cijelom svijetu, a ne samo o mojem najužem okolišu. To zna biti, ako želite, poruka za cijeli svijet. Vizija koja mi je pomogla da shvatim što an eli rade u vrijeme Boži a dogodila mi se uo i Boži a kada je Joe još bio živ. Bio je u bolnici i željela sam da za Boži bude kod ku e. Bila je sredina poslijepodneva i otišla sam kod ku e u dnevnu sobu da se pomolim. Osjetila sam da se oko mene okupljaju an eli omataju i se oko mene poput odje e, najprije nježno, a onda sve vrš e i vrš e. To je jedan od znakova vizije. Znala sam da bi moje tijelo, kada ga an eli ne bi tako podržavali, palo na pod im bi ga napustila moja duša. i su mi širom otvorene, ali ja se gubim s ovoga svijeta. Blijedim. A onda, samo na vrlo zastrašuju i djeli sekunde osjetim kao da mi je netko oduzeo dah. Prestala sam disati. Negdje sam drugdje, u nekoj drugoj dimenziji. Mra no je. Postajem svjesna dvaju sjenovitih bi a, svako mi je s jedne strane. Vode me prema golemom kamenom zidu, toliko visokom da mi se ini da dopire do neba, a u njegovoj se sredini nalaze vratnice. Kamen, siv poput granita, svjetluca si ušnim mrljicama svjetla u mnoštvu razli itih boja. U vrata su urezane rezbarije, ali ne mogu se usredoto iti na njih dovoljno dugo da ih pošteno razaberem, jer mi pogled privla e dva velika, zlatna an ela, ve a od drve a u dvorištu fakulteta u Maynoothu blizu mjesta na kojem sam živjela. Gotovo su bili visoki kao i sam zid. Stoje sa svake strane vrata, drže i stražu. Kada sam se približila zidu, dva su se an ela okrenula i po ela guraju i otvarati vratnice. Vrata su nalik golemom kamenom bloku koji je netko prerezao napola. Ne ljuljaju se naprijed-natrag, ve ih se mora gurnuti ustranu poput posmi nih vrata. Vidim da su ta vrata iznimno debela i teška. No po inju popuštati pred tim divovskim an elima, jer i oni su iznimno snažni. Kada dvije vratnice po nu kliziti otvaraju i se, vidim obra ene kamene blokove koji ukrašavaju vrata i koja su debela tridesetak centimetara. Tada u pukotini koja je nastala otvaranjem vrata ugledam treptaj svjetla. »Što se nalazi tamo?« upitala sam se. Pokušavam zaviriti unutra... Tada, dok se približavam, pukotina se širi, postaje sve svjetlija dok odjednom, kada je pukotina široka otprilike jedan metar, nastane eksplozija svjetla i iznutra po inje poput rijeke istjecati mnoštvo an ela. Nalaze se posvuda; u prvom su me trenu zaprepastili. Prolaze i kroz vratnice, ini mi se kao da ih ima na milijune, a sada vidim kako svaki od njih pažljivo i s ljubavlju u ruci drži kuglu svjetla, poput onih koje sam vidjela da ih an eli ispuštaju na ku e u vrijeme Boži a. Neki bace pogled na mene i nasmiješe se, ali ve ina samo juri pokraj mene kao da ni ne znaju da sam tu. Puše snažan vjetar, nježno ali sve snažnije dok se an eli izlijevaju van. Zatim je iznenada sve gotovo i ponovno se nalazim u mraku. Iznad mene samo zvjezdano, no no nebo. Ispod nogu osje am mekanu zemlju. Zatim negdje ispred sebe, kao u 44 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

dnu vrta, vidim nekakvo malo treptanje. Pokraj mene pojavila su se dva an ela i kada sam se ponovno po ela kretati razabrala sam malo, okruglo brdo i na njemu pe inu. Primi em se sve bliže. Pitam se u sebi: »Približavam li se ja brdu ili ono meni?« Zatim stanem - ili stane ono i odjednom vidim jasnije. Kao da su an eli upalili svjetlo da omogu e sve ovo. Tu je hrpa an ela koji lete iznad i oko brda i oni su ti koji stvaraju to blago, treperavo svjetlo koje mi omogu uje da razabirem stvari oko sebe. Ovi an eli ne drže u rukama kugle svjetlosti poput onih koji su žurno ranije prošli pokraj mene. Ovi su an eli ovdje da osvijetle pe inu i da je zaštite od ledenih vjetrova. Ispred pe ine stoji nabrzinu sklepana, naherena konstrukcija duboka otprilike pola metra, na injena od velikog, glatkog, okruglog, sivog kamenja. Na njoj je krov ili sjenica od komadi a suhog drveta, slame i mahovine kakve možete na i na hrpama komposta. Kada sam se približila, vidjela sam da je pe ina ve a no što je izgledala na prvi pogled: bila je otprilike šezdeset centimetara široka i oko metar duboka. Osjetila sam da tamo ima života, duboko unutra u tami, brojne male životinje. Mogu namirisati životinje. Neke od njih su otprilike bile veli ine koze, ali ja se nisam usredoto ila na njih. An eli koji me okružuju govore mi da je to Isusovo rodno mjesto. Najprije sam ugledala mladu ženu, Mariju. Stoji u sredini pe ine lagano nagnute glave; njezina je duga, tamna kosa povezana bijelim šalom. Bavi se svojom bebom -prvo što me se doista dojmilo bilo je koliko je ona, zapravo, mlada! Ona je mlada tinejdžerica okruglog, lijepog, djevoja kog lica i trenutno je zaokupljena time kako da djetetu bude ugodnije. Vidim da beba leži na ne emu što nalikuje kamenoj hranilici preko koje je preba ena nekakva tkanina da bi djetetu bilo mekanije; majka preslaguje tu tkaninu. Slaže nešto odje e i lanene tkanine, a onda je kleknula da to položi ispod bebe. U tim pokretima ima toliko ljubavi i brige. Sada vidim i oca, višeg i mnogo starijeg, možda u svojim kasnim dvadesetima, ak u ranim tridesetima. Prilazi joj bliže, a njegovo je lice ispunjeno privrženosti prema mami i bebi. Josip ima izmu eno lice i tamnu bradu, ne crnu ve tamnosme u, kratko podrezanu i pomalo neurednu. No to je lijepo lice i odmah se vidi da je on dobar ovjek. Oni razgovaraju, ali ne mogu razabrati o emu; nisu svjesni moje prisutnosti. Osje am kao da e u jednom trenutku podignuti pogled i ugledati me, ali zbog nekog razloga Bog to ne dopušta. Beba pruža ruku i hvata je za prst, lagano okrenuvši glavicu i nasmiješivši se. Shva am da je star otprilike tri mjeseca. Nije beba s mnogo kose na glavi; njegova je mekana, svijetlosme a i jedna od prvih stvari koju sam primijetila - to je ona vrsta stvari koju žene uvijek primijete - ima lijepe, duga ke trepavice. Njegove su o i zaprepaš uju e; bjeloo nice vrlo bijele, šarenice tamne i kada je dva puta okrenuo glavu u mojem smjeru, bila sam sigurna da me vidio. Majka e znati otkuda ja to znam! Želim mu pri i, podignuti ga u naru je i držati, ali nešto me sprje ava. On je nalik svakoj drugoj bebi koju biste mogli vidjeti bilo kojeg dana u tjednu, osim što mi se ini da isijava nježni, zla ani sjaj. Postala sam svjesna da su mu pozornost privukle druge stvari i tada sam ugledala an ele koje on može vidjeti. Otprilike ih je dvadeset u krugu oko Isusa, Marije i Josipa. Svi gledaju prema Isusu, naravno. Ti su an eli druk iji od onih pokraj kojih sam prošla na vratima i razli iti od onih koji uvaju i osvjetljavaju pe inu, održavaju i je sigurnom i toplom. Ovi su visoki i prelijepi, s krilima koja se blago pomi u i stalno mijenjaju boju; prozirna su, žu kasto zlatna. Izgleda kao da njihove halje padaju niz njih poput slapova. Neki zajedno nakratko pjevaju. Zatim stanu i pjevanje preuzmu druga etvorica ili petorica an ela, kao da pronose pjesmu me u sobom. U rukama drže duga ka, bijela pera na vrhu obojana žutim i zlatnim; sa svake njihove strane vise strune, otprilike trideset struna na svakom peru. Ve ina tih struna je crvena, a etiri su zlatne i srebrne. Na dnu svake strune nalazi se zlatno zvonce. An eli zvone tim zvonima da zabave dijete. Ta zvona i pera privla e njegovu pozornost.

45 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

U jednom trenutku beba sklapa o i i tone u san. Marija i Josip pozorno ga promatraju, razgovaraju i o tome kako je zaspao. Znam to iako ne mogu razabrati rije i. Zatim dijete otvara o i kao da kaže: »Prevario sam vas, zapravo nisam spavao!« i svi se an eli nasmiju. Osje am toliku ljubav i sre u. Zatim an eli koji su stajali lagano ispred mene okre u lice u drugom smjeru i pomi u se u smjeru iz kojeg smo došli. Malo se bunim, ali znam da je vrijeme za odlazak... Uz trzaj ponovno sam u ku i, gledam kroz prozor. Osje ala sam kao da sam promatrala Isusa, Mariju i Josipa te an ele dvadesetak minuta, ali kada sam se vratila u ku u, po svjetlosti mogu procijeniti da sam bila odsutna vrlo kratko vrijeme - možda samo nekoliko minuta. U to se doba godine rano mra i, a sada nije bilo nimalo mra nije no što je bilo kada sam po ela gubiti svijest. Doista, vrijeme je nešto što postoji samo zbog nas ljudi. Kada sam po ela razmišljati o stvarima koje sam vidjela, po ele su se pojavljivati neke naznake razumijevanja. Kada razmišljamo o Isusovom ro enju, op enito razmišljamo o ljudima - mudracima i pastirima - koji djetetu donose darove. Ono što mi je pokazano, u obliku an ela koji nose kugle svjetla, bilo je dijete koje nosi darove svijetu - bezbrojne darove. Zbog toga što su mala djeca nedavno došla iz raja, puna su ljubavi i pravih duhovnih osje aja i na taj na in utje u na svoje roditelje i na druge odrasle osobe u svojoj okolini. U prisutnosti djeteta možemo osjetiti njihovo enje. Tužno je što dok odrastamo naginjemo tome da zaboravimo kakav je raj. Možda ga se sjetimo kasnije u životu ako svakodnevno molimo, ali u najve em broju slu ajeva provodimo vrijeme samo u materijalnom svijetu. Tada, na Boži , možda nam bude dopušten pogled na nešto drugo. Nešto se dogodi. Negdje se u duhu otvori ulaz u drugi svijet, otvore se vrata koja sam vidjela u svojoj viziji. Ta se vrata otvaraju na izmaku godine. To doba zovemo Boži jer se sje amo te posebne prekretnice u povijesti, koja se dogodila prije otprilike dvije tisu e godina. Ali ljudi diljem svijeta, ljudi drugih vjera, ak i ljudi koji su živjeli prije tih doga aja od prije dvije tisu e godina uvijek su znali za to rijetko otvaranje vrata. Znali su i to da se ta velika vrata otvaraju usred zime i da se u svijet izlijeva posebna vrsta duhovnih bi a, posebna vrsta an ela - kako ih zovemo u svojoj tradiciji - milijuni tih bi a ulijevaju se u naš svijet da pomognu rasvijetliti tamu i da svako srce ispune ljubavlju. Mislim da je to objašnjenje za ono što sam vidjela -an ele koji lete iznad ku a i bacaju na njih kugle svjetla. Tada nastane eksplozija svjetla koja ispuni svaku udubinu i pukotinu, rasvijetlivši ciglene zidove i cement izme u cigala. An eli pomažu odraslima da se povežu sa svojim uspomenama na raj, na duhovne osje aje ljubavi i nade koje djeca u ku i nose u sebi ili, ako u ku i nema djece, koje odrasli nose u sebi, iako su ve i dio godine ti osje aji možda skriveni. Ako osjetimo poriv da pozovemo k sebi u ku u nekoga za koga znamo da je sam i osamljen ili ako osjetimo poriv da nekome nešto darujemo - doista nema veze o emu se radi u materijalnim okvirima - tada je to vjerojatno utjecaj tih vrlo posebnih an ela koji prenose darove malog Isusa u doba Boži a.

46 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 11 Meganina prva pri est

Polagano, ali sigurno Megan i ja ustalile smo se u životnoj svakodnevici u Johnstownu. Megan je dobro napredovala u školi. Jednog je dana došla ku i sva uzbu ena rekavši mi da je te subote pozvana na ro endan. Kada sam se odvezla da je pokupim s ro endana, razveselilo me kada su me pozvali da upoznam ostale roditelje, pruživši mi priliku da upoznam nove ljude. inilo se da nam svi pružaju podršku i dobrodošlicu. Naravno, moji najbolji prijatelji u Johnstownu bili su lanovi obitelji Brennan. I dalje su bili vrlo ljubazni i bez njih bih bila izgubljena. Svakoga sam dana zahvaljivala Bogu i an elima na njihovu prijateljstvu. esto smo se vi ali. Ponekad bi ih Megan i ja nazvali kada bismo išli ku i iz škole. Megan bi se igrala s djecom, a ja bih pila aj i avrljala s Maurom ili bakom Brennan. U toj je ku i bilo mnogo ro endanskih zabava, jer je obitelj imala mnogo djece i Megan je istinski uživala u tome. Ponekad bismo vikendom Megan i ja otpješa ile do Brennanovih. U Johnstownu je bilo mnogo prekrasnih mjesta kojima se moglo šetati. Volim hodati i volim zrak u Johnstownu. Seoski je život odgovarao i Megan i bile smo sretnije i zdravije no što smo bile godinama ranije. Ja sam stekla i druge prijatelje. Redovito sam se nalazila s prijateljicom na kavi u jednom kafi u u Johnstownu. Kada su se ona i njezin muž selili u novu ku u, ljubazno su nam ponudili svoj stari kamin od tamnog drveta - predivno je pristajao u ugodnu sobu u staroj farmerskoj ku i. Stara je farmerska ku a postala predivni dom koji smo voljeli. Druga su nas djeca voljela posje ivati kad god su imali vremena. Iz ku e smo promatrali najljepša praskozorja. Kada sunce izlazi, njegovo se bu enje vidi s prozora moje spava e sobe. Ponekad rano ujutro pogledam u naš prednji vrt i polja iza njega i ugledam lisice ili ze eve, da ni ne spominjem razne vrste ptica. Megan je sada bila sedmogodišnjakinja i pripremala se za svoju prvu pri est. U katoli kim školama u Irskoj prva pri est je povod velikom slavlju i to je vrlo poseban trenutak za dijete koje se prvi put pri eš uje. Ruth je rekla da želi kupiti haljinu za prvu pri est. Jedna moja prijateljica, starija žena iz Johnstowna, ponudila se da isplete bijelu vestu za Megan, a njezina su bra a rekla da e joj kupiti cipele i druge stvari koje e trebati. Jednog petka poslijepodne, otprilike šest tjedana prije prve pri esti u svibnju, odvezla sam se do ekati Megan pred školu. Željele smo produžiti izravno u Maynooth kako bismo subotu provele kupuju i s Ruth haljinu za Megan u obližnjem Dublinu. Sjedila sam u autu promatraju i školarce kako prolaze kroz vrata škole. Otvorila su se svjetla an ela uvara djece i vidjela sam kako ti an eli vode djecu do njihovih roditelja. To je bilo tako lijepo za vidjeti. Tada je Megan prošla kroz vrata. Svjetlo njezina an ela uvara nije se otvorilo, ali bila su tamo još dva an ela koja su hodala pokraj nje i na moje iznena enje ugledala sam duh svoje bake kako hoda pokraj Megan. Imala je ljudsku pojavnost prelijepe, nježne bake koje se sje am iz djetinjstva. Kada je Megan stigla do auta, baka mi se nasmiješila kroz prozor, pozdravila me u mislima i nestala. Zahvalila sam joj - zaboravivši da je Megan još uvijek nije u automobilu. Pokucala je na prozor i ja sam je pustila unutra. Promet je bio gust i prošlo je šest kada smo stigle u Maynooth i krenule po trgovinama. Megan je bila jako umorna, ali nije mogla zaspati. Ruth je ušla u krevet pokraj nje, držala ju je u naru ju i ubrzo je zaspala. Otišla sam u prednju sobu i sjela. Ku a je bila tiha. Sigurno sam nakratko zaspala u naslonja u pokraj kamina. Kada sam se probudila, an eo Hosus je sjedio na kau u. U ruci je držao svoj šešir udnog oblika. Mislim 47 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

da vam nikada nisam pri ala o kovr avoj kosi an ela Hosusa. Ima lijepe, mekane kovr e, pomalo nalik onima u djeteta, ali punije, i kada skine šešir, one mu nježno padnu preko ušiju, pokrivaju i mu resice. Zapanjila sam se kada sam vidjela da sjedi tamo. Još sam uvijek napola spavala i rastezala se u naslonja u. »Ovdje sam da ti nakratko pravim društvo«, rekao je stavljaju i šešir na glavu. »Kako se osje aš, Lorna, ponovno ovdje, u staroj ku i?« To je bila prva no koju sam provela u toj ku i otkada sam se godinu dana ranije preselila u Johnstown. Uzdahnula sam i rekla: »Osje am se udno, Hosuse, ponovno u ovoj ku i bez Joea, pogotovo sada - kad je pred Megan njezina prva pri est.« Hosus je posegnuo i primio me za ruku. Rekla sam: »Znaš, sjedim u Joeovu naslonja u. To je bio njegov omiljeni naslonja , ali ponekad je inzistirao na tome da ja sjednem ovamo, a on bi sjeo na kau na kojem ti sada sjediš. Gledam te kako sjediš tamo, Hosuse, i ne mogu, a da ne pomislim na Joea. Vrlo mi je neobi no što nije ovdje. Sjediš upravo na onom mjestu na kojem je on sjedio ve er prije no što je umro.« »Lorna, znam da ti je udno što nemaš Joea pokraj sebe«, rekao je Hosus. »Bog me zamolio da ti kažem da e Joeov duh biti prisutan na Meganinoj prvoj pri esti.« »Hvala, Hosuse«, rekla sam lagano se nasmiješivši. »Zahvali Bogu u moje ime.« »Bog je ve primio tvoju zahvalu«, rekao je Hosus. »Mislim da bi sada trebala oti i u krevet.« S tim rije ima Hosus je nestao. Ustala sam iz naslonja a osje aju i laganu vrtoglavicu. Ne sje am se da sam otišla u spava u sobu niti da sam legla u krevet ili zaspala, ali probudila sam se sljede eg jutra osje aju i se osvježeno i mnogo bolje. Kada sam ustala iz kreveta, sjetila sam se poruke koju mi je prenio Hosus i zahvalila sam Bogu. Istoga toga dana u Dublinu Megan je isprobala mnogo haljina za prvu pri est. No izgledalo je da joj ni jedna ne pristaje. Nakon ru ka pronašle smo u jednoj uli ici du an specijaliziran za prodaju haljina za prvu pri est. Tu je Megan pronašla haljinu koja joj se svidjela. Pronašle smo joj rukavice, cipele, torbu i malu krunu koja je išla uz haljinu. Nije mogla do ekati da se vrati u Maynooth i odjene se za svoju bra u. Oni su oko toga podignuli veliku strku. Owen je predložio da na dan njezine prve pri esti pripremimo meso s roštilja. On i Christopher razradili su logisti ke detalje imaju i na umu da svibanj u Irskoj može biti sun an, ali i kišovit ili hladan. Megan je bila oduševljena. Ruth je stigla dan ranije da joj uredi kosu. Kada su stigla njezina bra a i Kiera - Owenova djevojka - te Brendan - Ruthin mladi , zahvalila sam Bogu i an elima. Sve su podne daske napokon bile na svojem mjestu u sjeniku i nije kišilo. Bilo je hladno, ali an eli su me uvjerili da e sunce iza i kasnije. Jedna mi je prijateljica dala dar za Megan: predivni molitvenik i krunicu pa sam joj to predala neposredno prije odlaska u crkvu. U crkvi nas je Megan odvela do klupe odre ene za našu obitelj. Sjedila sam u crkvi i promatrala kako se polagano puni dje acima i djevoj icama koje e se prvi put pri estiti. Svjetlo an ela uvara svakog djeteta sjajilo je ja e no obi no. Vidjela sam kako jedan an eo uzima molitvenik i drži ga u rukama, okre i stranice i izgovaraju i molitve. Vidjela sam kako se stranice okre u, ali nisam sigurna je li neko dijete ili bilo tko drugi to primijetio. Crkva je bila puna ljudi i an ela. Sve enik je otišao do oltara, a slijedili su ga ministranti. Sa svake sve enikove strane stajala su dva golema an ela dok je pozdravljao prisutne i djecu koja e se prvi put pri estiti. Mnoštvo se an ela nadnijelo nad oltar. Djeca koja e se prvi put pri estiti, sva u bijelom, u parovima su hodala kroz prolaz da se pridruže svojim obiteljima. Svjetlo an ela uvara svakog djeteta omotalo se oko svakog dje aka i djevoj ice. Okruživalo ih je mnoštvo drugih an ela koji su pjevali slave i taj dan. Njihova je pjesma bila vrlo visoko intonirana i taj je zvuk poput valova putovao prema nebu. Mogla bih sjediti tako i slušati cijelog dana. Kada pjeva an eo, odmah me prenese u predivno stanje molitve.

48 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Kada sam otvorila o i, ugledala sam njega. Joeov je duh stajao s jedne strane oltara, smiješe i mi se. Došao je na Meganinu prvu pri est. Zahvalila sam mu bez rije i i nekoliko trenutaka kasnije Joe je nestao. Bila sam malo tužna, ali i sretna što je bio ovdje tih nekoliko kratkih trenutaka. Promatrala sam kako svako dijete hoda prema oltaru da primi svoju prvu pri est. Kada je sve enik pružio ruku da djetetu da hostiju, to jest pri esni ki kruh, dva su golema an ela, stoje i sve eniku svaki s jedne strane, tako er ispružila ruke drže i hostiju. Te su se dvije hostije dotaknule u sinkroniziranom pokretu i natopile pri esni ki kruh koji je pružao sve enik. Pokreti an ela bili su nježni i puni ljubavi. Vjerujem da su te dvije duhovne hostije natopile sve enikov pri esni ki kruh dodatnom miloš u i blagoslovom za svako dijete. Drugi su an eli dotaknuli glavu svakog djeteta i otpratili ga natrag do njegova sjedala. Cijelo vrijeme sjajilo je svjetlo an ela uvara svakog djeteta. Megan je bila uzbu ena i nervozna kada je došao na nju red da pri e oltaru. Molila sam se promatraju i kako an eli pomažu sve eniku koji joj je davao prvu pri est. Iznenada se ponovno pojavio Joeov duh smjestivši se pokraj Megan. Joe je hodao pokraj nje kada se vra ala na svoje sjedalo. Izgledao je kako je izgledao u prvim danima našeg braka - zgodan, mladi muškarac u kasnim dvadesetima, odjeven u lijepo odijelo. Dok je hodao niz prolaz, neprestano je, s ponosnim smiješkom na usnama, promatrao svoju malu k er Megan. Podignuo je pogled i rekao mi bez rije i: »Reci Christopheru, Owenu i Ruth da ih volim i da u uvijek biti s njima kada me budu trebali.« Joeov duh je nestao. U mojim su o ima bile suze kada se Megan vratila na našu klupu i sjela pokraj mene. Vani je sunce sjalo kako su an eli i obe ali. Ljudi su avrljali, divili se djeci i fotografirali ih. Christopher i Owen slikali su Megan i njezine prijatelje, koji su se stalno hihotali. Bili smo ispred crkve sigurno sat vremena prije no što smo polagano krenuli ku i. Roštilj je doživio velik uspjeh - Megan je ak uspjela pojesti, a da ne umrlja svoju haljinu, što je samo po sebi bilo udo.

49 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 12 Zatreperilo je svjetlo nade

Cijeloga mojeg života, otkako sam bila mala pa sve do danas, pokazivani su mi ljudi muškarci, žene, pa ak i djeca - koja razmišljaju o tome da izvrše samoubojstvo. Znam da razmišljaju o tome iz onoga što mi bude pokazano i što mi kažu an eli. U takvim trenucima an eli uvari omotaju se oko osobe koja razmišlja o tome da si oduzme život utje i na fizi ko tijelo da pokuša upaliti svjetlo u sebi - i da pokaže toj osobi da postoji nada. Krila an ela uvara otvorena su i zaštitni ki omotana oko osobe. Drugi dio an ela uvara upleten je u tijelo, kao niti konopca. Kada mi se to pokaže, an eo uvar uvijek mi nešto kaže. Ponekad mi samo kažu da je doti na osoba pretrpjela neki veliki šok ili traumu. Ponekad je ta komunikacija kratka; na primjer: »Ova je osoba u strašnom duhovnom previranju.« Ponekad mi kažu i detalje. U okolici zna biti i drugih an ela pa mi povremeno oni kažu detalje. Ponekad, ali ne uvijek, ugledam i duh oko njih. Uvijek me potrese kada nai em na nekoga tko razmišlja o samoubojstvu. To me jako uznemiri. Natjera mi suze na o i. Prvi put kada sam naišla na takav slu aj bilo mi je otprilike deset godina i bila sam s majkom u kupnji u središtu Dublina. Mama je ušla u du an Hector Greys, u kojem se moglo kupiti vrlo jeftine stvari. Stajala sam vani drže i vre ice s namirnicama i kolica. Pokraj mene se pojavio an eo Hosus i uzeo me za ruku. Toga je dana bio vrlo sjajan. Rekao mi je da pogledam preko ceste u majku s malim djetetom. U inila sam tako. An eo uvar te majke ovio se oko njezina fizi kog tijela. Bila sam uznemirena. Nisam potpuno razumjela ono što sam vidjela, ali znala sam da se radi o ne emu užasnome. »Ho u svojoj mami«, rekla sam i odmaknula se od Hosusa. Pokupila sam vre ice i potr ala u du an da prona em mamu. Naravno, nisam mogla objasniti mami zbog ega sam uznemirena. Nedugo nakon toga mama je predložila da odemo na šalicu aja i ušle smo u kafi u sklopu velike robne ku e. Dok smo za stolom pile aj, pokraj mame se pojavio jedan an eo. Nasmiješila sam se an elu. Mama je zurila u svoj aj i nije to primijetila. An eo joj je šaptao nešto u uho, mama je podignula pogled i pitala me bi li si voljela kupiti neki kola . Kimnula sam. Dala mi je novac i otišla sam u red. Dok sam stajala u redu, an eo Hosus me ponovno uzeo za ruku. »Pogledaj tamo«, rekao je. Tamo je bila ista ona mama s djetetom, jedu i nešto za jednim od stolova. Ponovno sam vidjela kako se njezin an eo uvar omotao oko njezina fizi kog tijela. Jako sam se uznemirila. Duboko sam udahnula. An eo Hosus nije rekao ni rije i; samo mi je stisnuo ruku. Tada se otvorilo svjetlo an ela uvara te majke. Njezin je an eo uvar izgledao tako lijepo. Dopušteno mi je da ujem misli te žene. Bila je na nekom vrlo mra nom mjestu. Bila je strahovito tužna. Osje ala je da je njezin suprug ne voli. Iako mi je njezin an eo uvar rekao da on nju voli, ona je osje ala da ne može više to podnositi. Pogledala je u svoju malu k er. ula sam njezine misli o ljubavi prema toj djevoj ici, ali osje ala je da bi njezinoj k eri možda bilo bolje bez nje. Kada sam pružala novac ženi na blagajni, u o ima su mi bile suze. Blagajnica me upitala jesam li dobro. Rekla sam da mi je prašina upala u oko. An eo Hosus mi je rekao da odem dužim putem natrag do stola svoje mame i da usput pro em pokraj stola te mame i male djevoj ice. Prolaze i pokraj toga stola, znala sam da moram dotaknuti tu majku, makar samo površno. Morala sam ostvariti vezu koju je Bog tražio da ostvarim. Vezu koja e pomo i njezinu an elu uvaru da uspije zaustaviti tu ženu da si oduzme život daju i toj mladoj majci dovoljno svjetlosti, ljubavi i nade kako bi je sprije io 50 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

da izvrši svoj naum. Njezin mi je an eo uvar rekao: »Njoj je su eno da živi. Samo joj je potrebna pomo , ne samo od nas an ela, nego i od obitelji i prijatelja. Lorna, moli za ovu predivnu majku.« Lagano sam je gurnula. Taj je pokret bio vrlo nježan i ona ga nije ni primijetila. Vratila sam se do majke i sjela. Upitala me jesam li se izgubila. Pretvarala sam se da sam zaboravila gdje ona sjedi. Jedu i svoj kola , promatrala sam onu majku i malu djevoj icu. Bile su otprilike šest stolova udaljene od nas. Promatrala sam tu veliku ljubav koju je njezin an eo uvar isijavao prema njoj. O i su mi ponovno zasuzile i mama je upitala: »Što nije u redu? Zašto su ti o i crvene?« Rekla sam joj da mi je upala prašina u o i. Mama je posegnula za mojim licem da pogleda. »Ništa ne vidim.« Ustale smo i otišle. Na stubama sam stala, pogledala preko ramena prema majci i malom djetetu i izgovorila kratku molitvu. Tijekom otprilike dvije godine nakon toga stalno sam u mislima vi ala lice te majke. Neprestano sam molila za nju. Naposljetku su mi an eli rekli da joj se život okrenuo nabolje i da je prestala razmišljati da si oduzme život. Bila sam sretna shvativši da je ona dobro i da njezina mala k i još uvijek ima majku koju toliko voli. *** Jednog sun anog, jesenskog dana, nedugo nakon što smo se doselile, otišla sam u šetnju prirodom u okolici Johnstowna. Osim mene nije bilo mnogo ljudi. Uznemirila sam se kada sam ugledala mladi a od dvadesetak godina kako sjedi na srušenom deblu prili no tužnog izraza lica. Mladi ev je an eo uvar bio isprepleten s njegovim fizi kim tijelom. Taj mi je an eo uvar rekao da se taj mladi osje a nesposobnim, da ni u emu nije uspješan i da takav život nije vrijedan življenja. Bilo mi je teško. Molila sam se i odustala, jer sam se osjetila bespomo nom. Nedugo nakon toga došla sam do malog jezera koje se ulijevalo u potok. Sjela sam tamo u suzama. Baš kada sam htjela ustati i nastaviti sa šetnjom, na drugoj strani jezera pojavio se an eo Elijah. Bilo je to doista malo jezero - široko otprilike metar i pol. No sada kada je tu bio Elijah, sve se promijenilo. To se malo jezero pretvorilo u veliko i Elijah ga je prehodao. Usprkos mo i i snazi njegova koraka trebalo mu je prili no dugo da do e do mene. Pozdravila sam ga. »Idemo u šetnju, Lorna«, rekao je ispruživši ruku. Hodali smo po stazi i uz nekoliko kamenih stuba na ijem je kraju bilo mnogo visokog drve a. Upitala sam an ela Elijaha kamo idemo, ali nije mi odgovorio. Stigli smo do velikog, predivnog drveta. Naslonila sam se na drvo, a Elijah me uzeo za ruku. Znala sam da mi an eli uzimaju dušu i ostala sam bez daha. Znala sam da sam u raju. Sve oko mene bilo je jako svijetlo, jarko. Pokraj mene se pojavio Bog. Bilo je to kao da sjedimo usred sun eva svjetla, okoliš je bio svijetao i zra io je, ali ta svjetlost nije zasljepljivala. Lice Boga bilo je blistavo i prepuno ljubavi. Ne mogu to opisati rije ima. Budu i da mi je Bog omogu io da mu vidim o i, znala sam da mogu vidjeti sve. Kada sam na djeli sekunde pogledala Bogu u o i, osje ala sam se kao da sam u njima ugledala sav život i kreaciju, svu ljubav i nadu. Bez obzira na to koliko su lijepe o i an ela, Božje su daleko ljepše. Mi to ne možemo ni pojmiti. Bog je bio odjeven u halje koje su bile bjelje od svih nijansi bijele koje sam ikada vidjela, a iz vrhova Njegovih prstiju i stopala zra ilo je briljantno svjetlo. Primijetila sam da smo okruženi mnoštvom an ela. Nisam ih mogla prebrojati. »Zašto si toliko uznemirena, mala moja grlice?« upitao je Bog vrlo nježnim i tihim glasom. »Osje am se usamljenom i bespomo nom kad sam suo ena s nekim tko želi izvršiti samoubojstvo«, rekla sam. »Ti nikada nisi sama«, rekao je Bog. »Ja sam uvijek s tobom, Lorna.« Nasmiješio mi se. »Vidim da se više ne želiš skrivati od mene.«

51 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Živ ana i uzbu ena od radosti što se nalazim u Božjoj prisutnosti, odgovorila sam: »Skrivam se jer si Ti toliko mo an, a ja preplavljena Tvojom prisutnoš u. ak i sada želim pobje i i sakriti se.« Bog mi se nasmiješio dok mu je na licu titrao izraz velike ljubavi i suosje anja, pa je rekao: »Znam da te samoubojstvo jako uznemiruje, jer osje aš sve ono što osje a ta osoba, osje aš dušu te osobe. Lorna, ti si moja mala grlica, moja mala ptica ljubavi. Duše trebaju tvoju ljubav, kao i ja. Tvoje su molitve toliko pune ljubavi i suosje anja.« Bog je nastavio: »Ja volim svu svoju djecu. Uvijek sam s njima i uvijek postoji nada. Ja i moji an eli dajemo sve od sebe da pomognemo ljudima da vide tu nadu. Dao sam svojoj djeci slobodnu volju pa ih ne mogu sprije iti da si oduzimaju život, ali kada netko od moje djece u ini to, umotam ga u pokriva ljubavi i donesem u raj.« Osjetila sam kako mi u o i ponovno naviru suze. Tada je Bog raširio ruke pokretom dobrodošlice. Kada je to u inio, okružile su nas prelijepe duše. Sve su bile oko nas i pojavile su se u obliku muškaraca, žena i djece razli ite dobi. Znala sam, a da mi to Bog nije rekao, da su to duše osoba koje su si oduzele život, jer su smatrali da je život nepodnošljiv. Osje ali su se kao da žive u potpuno mra noj rupi. Osje ali su se nevoljenima i zanemarenima, nisu imali samopouzdanja niti vjere u sebe. Nisu bili u stanju vidjeti svjetlo i ljubav koja prebiva u njima. Možda su imali obitelji i prijatelje koji su ih voljeli i duboko marili za njih, ali s obzirom na to da su se nalazili u toj mra noj rupi, nisu to mogli osjetiti. Nisu mogli vidjeti svjetlost te ljubavi. Ali sada su te duše bile blještave, pune neopisive radosti i veselja. Nasmiješila sam se promatraju i ih, a Bog se nasmiješio meni. Tada je sve nestalo. Sve se vratilo u normalu. Stajala sam ispod toga predivnog, velikog drveta. Krenula sam prema svojem autu i odvezla sam se ku i osje aju i se utješenom. Razmišljaju i o svemu tome, shvatila sam da ljubav mora prodrijeti kroz mrak te rupe. Ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu ne shva aju da su savršeni, jedinstveni i vrlo važni. Svatko, ali baš svatko od nas ima jedinstvenu ulogu koju mora odigrati na ovome svijetu - nitko drugi ne može odigrati njegovu ulogu. Svi mi trebamo jedni druge. Kada netko izvrši samoubojstvo, okljaštri svakoga na ovome svijetu. Ako, na primjer, netko u Keniji, bilo koje vjere ili nevjernik, danas izvrši samoubojstvo, to e utjecati na svakoga od nas, okljaštrit e ga, iako nemamo nikakve svijesti niti o tome, niti o osobi koja je izvršila samoubojstvo. U razli itim sam trenucima razgovarala s ljudima koji su pokušali izvršiti samoubojstvo. Vrlo su mi esto rekli da su zahvalni što nisu uspjeli u svojem naumu. Ponekad, ak i uza svu pomo i nadu koju dobiju, osoba možda ipak nije u stanju iza i iz te svoje tame. Bol je jednostavno prevelika i ti si ljudi ne mogu pomo i. Oduzmu si život. Znam da su u tom trenutku umotani u pokriva Božje ljubavi i odneseni u raj. Jednoga dana sjedila sam sama u kafi u Bewley's, u ulici Grafton u Dublinu. Ušla je jedna žena sa svojom k eri tinejdžericom. An eo uvar te djevoj ice bio je isprepleten s njezinim fizi kim tijelom. Jako sam se uznemirila. Djevoj ica je bila privla na, bilo joj je otprilike etrnaest godina. Njezin an eo uvar rekao mi je da je u miješanoj školi i da je zlostavljaju psihi ki i fizi ki. Zlostavljanje je doprlo do krajnjih granica i zlostavlja i su njezin život u inili nepodnošljivim, lišivši je svakog osje aja samopoštovanja. Da samo znate koliko sam se molila. Još uvijek vidim lice te djevoj ice i po tome znam da nije po inila samoubojstvo. Ali znam da je njezin an eo još uvijek isprepleten s njom, tako da još uvijek postoji rizik da e se lišiti života. Tinejdžeri su najranjiviji kada se radi o samoubojstvu, jer su u toj dobi vrlo osjetljivi, a njihovi su osje aji tada vrlo intenzivni. Tinejdžeri su vrlo krhki i nježni, a ipak stalno pokušavaju pokazati da su jaki. Kažu da ne mare i da ih ništa ne može povrijediti, ali u sebi su vrlo prestrašeni. 52 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

ak i najšarmantniji i naoko samouvjereni tinejdžer može podle i tim sumnjama. To prividno samopouzdanje ponekad je jedan od razloga zbog kojeg su ljudi naro ito šokirani kada tinejdžer izvrši samoubojstvo. Tinejdžeri proživljavaju teško razdoblje dok u e o me uljudskim odnosima i seksualnosti, a svoju vrijednost mjere po uspjehu u romanti nim odnosima. Mladi tinejdžeri ponekad razmišljaju o samoubojstvu, jer postanu seksualno zbunjeni. Ponekad dje aka ne zanimaju djevoj ice i kada vide da njegove prijatelje privla e djevoj ice, prestraše se. Važno je da se tim i takvim dje acima kaže da se oni samo malo sporije razvijaju u seksualnom smislu. Upoznala sam jednog osamnaestogodišnjaka koji mi je rekao da je u šesnaestoj razmišljao o samoubojstvu jer se bojao da ga ne zanimaju djevoj ice. Mislio je da je homoseksualac i zbog toga su ga zadirkivali u školi. Bio je jako zbunjen i užasavao se da bi njegova obitelj i prijatelji mogli pomisliti da je homoseksualac. Pažljivo je isplanirao samoubojstvo, ali stalno ga je odga ao. U me uvremenu je postupno shvatio da ga ipak zanimaju djevoj ice, pogotovo jedna odre ena; kada je jednom prilikom naletio na nju nije ju mogao prestati gledati i uvijek se osje ao jako živ anim u njezinoj prisutnosti. To ga je neko vrijeme još više zbunjivalo. Sada je ta djevoj ica njegova djevojka i sve su misli o samoubojstvu nestale iz njegova uma. esto mi postavljaju pitanja o homoseksualnosti. Bog mi govori da je to dio onoga što je On stvorio. On ve zna koje e njegovo dijete pri za u biti lezbijka ili homoseksualac. To je dio njihova životnog puta i On ih voli kao i bilo koga drugoga. Jedan me mladi ovjek došao posjetiti u Johnstown. Kada sam ga ugledala na vratima, vidjela sam da je njegov an eo uvar isprepleten s fizi kim tijelom toga mladi a. Bio je to zgodan mladi muškarac od otprilike dvadeset i pet godina. Njegov mi je an eo rekao što se doga a, ali tom je mladi u, koji je bio vrlo živ an, trebalo mnogo vremena da prije e na stvar. Naposljetku mi je rekao da je homoseksualac i da živi u strahu od toga da e za to saznati njegova obitelj, prijatelji i poslovni kolege. Posebno ga je užasavala pomisao da bi za to mogao saznati njegov otac. On je bio najstariji sin. Rekao mi je da za svoje seksualno opredjeljenje nije rekao nikome, da sam ja prva osoba s kojom je razgovarao o tome. Obi avao je izlaziti s djevojkama da bi prikrio svoju pravu seksualnu orijentaciju, ali osje ao je da je takvo ponašanje pogrešno i nepošteno prema djevojkama. Rekao mi je da je nekoliko puta bio na rubu izvršenja samoubojstva, ali da se uvijek povukao u posljednjem trenutku. Njegov mi je an eo uvar rekao da je mladi i dalje odlu an što se ti e izvršenja samoubojstva, ali da je svaki put poslušao svojega an ela uvara i povukao se. No njegov je an eo uvar znao da ako mladi pokuša ponovno, ne e ga više mo i sprije iti. Bila je potrebna moja pomo Neko sam vrijeme razgovarala s tim mladi em pokušavaju i mu ucijepiti hrabrost koja mu je bila potrebna kako bi razgovarao sa svojim ocem. Znao je da nešto mora u initi, da ne može nastaviti živjeti u laži. Još uvijek svakog dana vidim pred sobom njegovo lice. Znam da mu je situacija i dalje teška, ali molim se da prona e snagu u sebi i da njegova obitelj prona e ljubavi i milosti da ga prihvati i da ga s vremenom napuste misli o okon anju svojega života.

53 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 13 Nahrupila sam kroz vrata

Jednog ljetnog dana, u svojim ranim dvadesetima i još uvijek neudana, u inila sam nešto što je za mene neobi no. Odlu ila sam oti i u duga ku šetnju u park Phoenix - u veliki, divlji park posve blizu Old Kilmainhama gdje sam živjela kao mala. Sjela sam na autobus u Leixlipu i hodaju i prošla kroz vratnice parka. An eli su mi rekli da krenem odre enom stazom koja je vodila kroz malu dolinu. Bio je prelijep, sun ani dan, ali u okolici nije bilo mnogo ljudi. Pokraj mene je prošao jedan starac. Ispred sebe sam vidjela malog dje aka kako tr i po stazi. Iza njega se pojavio mladi muškarac - pretpostavljala sam da je to dje akov otac - i mlada žena. Iznenada se svjetlo promijenilo, kao da je odjednom nastupio sumrak. Mihael je hodao pokraj mene i uzeo me za ruku i odjednom su me okružili an eli. Pogledala sam ispred sebe; staza kojom sam hodala postala je uska i trnovita i osje ala sam kako mi se grmlje tare o bose gležnjeve. Mihael mi je rekao da e mi uzeti dušu. Na trenutak sam izgubila dah. Na kraju staze bilo je predivno, jarko svjetlo. Osje ala sam kako me nešto privla i tome svjetlu, kako me nešto prenosi prema njemu. Nisam osje ala svoje tijelo. Bila sam maleno dijete koje bosonogo tr i pješ anonom ulicom ome enom trgovinama. Nosila sam nešto u muslinskoj krpi, a suknja mi je bila poderana do visine koljena. Sje am se svakog koraka. Brzo sam tr ala, ali nisam ostala bez daha. Zatim sam tr ala uza nekakve stube i nahrupila sam kroz vrata, ne vrlo vrsta. Marija, Isusova majka, bila je u sobi slažu i stvari na malenom stolu, starom i istrošenom. Pripremala je hranu, ruke su joj bile prekrivene brašnom. Soba je bila prili no prazna. U zidu je bio mali otvor, s dovoljno svjetla koje je prodiralo do nje da bi mogla raditi. Shvatila sam da je Josip odsutan. Marija je trebala ono što sam nosila u krpi. Obratila mi se rekavši: »Što te toliko zadržalo?« Znala sam da sam zakasnila i pogriješila. Sje am se da sam se uspentrala na grubo izdjeljani drveni tronožac. Znala sam da je ona dobra i to je bilo mjesto na kojem sam željela biti. Još je uvijek bila vrlo mlada, otprilike deset godina starija no što je bila na Isusovom ro enju. Na sebi je imala komotnu odje u zlatno sme e boje, a kosa joj je bila vezana na potiljku - nisam vidjela ime. Zatim je rekla: »Jesi li vidjela Isusa?« Odmahnula sam glavom. Promatrala sam kako priprema hranu. Došlo je vrijeme da odem. Sišla sam s tronošca. Marija mi je otrla lice i oprašila krilo. Otišla sam i krenula doma. Osje ala sam kako podižem svoje djetinje noge dok ponovno po injem tr ati. Tada sam susrela Isusa u skupini od triju ili etiriju dje aka. To su bili njegovi prijatelji, kao i moji. Igrali su igru s kamen ima, bacaju i ih tako da pokušaju srušiti hrpicu drugih kamen a. Isus je izgledao poput ostalih dje aka. Svi su bili stari otprilike deset ili jedanaest godina. Nisam sigurna jesam li ga pozvala po imenu, ali okrenuo se i pogledao me. Njegov je izraz lica rekao: »Što ti radiš ovdje?« Bio je sretan igraju i svoju igru, rade i ono što rade i ostali dje aci. Rekao je zdravo. Znao je da sam došla od njegove majke. Nalazili su se u gradu ili selu. Posvuda je bilo drugih ljudi koji su hrlili svojoj ku i. Tada me an eo vratio u park Phoenix i ponovno sam se nalazila na stazi s an elom Mihaelom koji me držao za ruku. Na Maj in dan 2005. godine Megan i ja odvezle smo se na jedan dan u Tramore. To je ljupki primorski gradi udaljen otprilike sat i pol od Johnstowna. Ruth je dala Megan novac da me odvede na ru ak. Megan je rekla da bi voljela biti negdje uz more. Bio je blistavo vedar, sun an, proljetni dan, hladan, ali bez kiše. Otišle smo u dugu šetnju po plaži, a onda 54 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

smo otišle u jedan pub u kojem se služila hrana. Uživale smo u izvrsnom ru ku. Nakon toga smo se kroz grad vratile do plaže pune ljudi koji su šetali i zaigrane djece. Sjela sam na niski zid dok se Megan igrala u pijesku. Da budem iskrena, osje ala sam se usamljenom sjede i tamo. Obratila sam se Bogu, rekavši mu da trebam više veselja u svojem životu. Gledala sam prema moru, povremeno bacivši pogled preko ramena prema Megan, provjeravaju i je li s njom sve u redu. Ugledala sam energiju mora kako se uzdiže iz njega. Nalikovala je blistavoj maglici morskih boja: smaragdno zelene, safirno plave i zlatne. Izdizala se iz mora i kretala vrlo polagano, poput valova energije. Trebalo je otprilike pet minuta da stigne do plaže i do ljudi na njoj. Prizor je bio predivan. Odjednom se u maglici pojavilo svjetlo, pa još jedno, pa tre e. Iznenada sam ugledala hrpe svjetala kako plutaju oko ljudi. Tada su svjetla prsnula, otvorila se i ugledala sam an ele. Na plaži je bilo više an ela nego ljudi. To nisu bili an eli uvari. Bili su vrlo svijetli i zbog toga ih nisam mogla jasno vidjeti. Bili su razli itih boja, ali svaki je an eo bio samo jedne boje. Bili su mnogo viši od ljudi na plaži i neki su od njih imali krila, ali ni jedan ih nije raširio. Plesali su; nisam ula glazbu, ali izgledalo je da svi plešu na istu glazbu lepršaju i izme u ljudi. Nije se inilo da plešu jedan s drugim, kako to ponekad rade ljudi, nego su plesali svoj vlastiti ples. Ta etiri rasplesana an ela približila su mi se dok sam sjedila na zidi u i plesala su ispred mene, izme u Megan i mene koja je bila udaljena otprilike metar i pol. Nasmijali su me. Bilo ih je predivno vidjeti, a onda su plesali oko Megan. Nakon nekog vremena ta su se etiri an ela plešu i udaljila i uronila su me u ljude, još uvijek obavijeni blistavom maglicom. Tramore ima lijepu plažu. Mjesto na kojem smo bile Megan i ja bilo je pjeskovito, ali nama slijeva bilo je mnogo kamenja koje je izlokalo more, velikih otprilike kao moja šaka. Ispred kamenja nalazila su se dvije velike, žute motke - ne znam emu su služile. Pogledala sam u tom smjeru. Iznenada se iz kamenja izdigla prelijepa energija, stala je odskakivati od njega, u svim bojama -zamislite bilo koju - ona je bila tamo. Milijuni malih, blistavih kugla skakutale su gore-dolje. An eli koji su bili pokraj mene rekli su mi neka pozovem Megan. Bila sam uzbu ena. Znala sam da e mi naposljetku biti dopušteno da pokažem Megan nešto od onoga što sam ja vidjela. Dotr ala je kada sam je pozvala, ruku prekrivenih pijeskom. Ustala sam sa zida i kleknula pokraj nje gledaju i u smjeru poskakuju ih svjetala. Zagrlila sam je jednom rukom privukavši je vrlo blizu sebi. »Nešto u ti pokazati«, rekla sam nježno. »Želim da pogledaš izme u onih žutih motki; gledaj u kamenje.« U inila je kako sam joj rekla, a an eli su zbog nje podignuli veo. Po ela se hi-hotati. Nije mogla vjerovati što vidi. »Vidim lopte koje poskakuju gore-dolje, stotine kugla i sjajne su i imaju sve dugine boje.« Pokraj mene je stajao jedan an eo. Rekla sam Megan neka promatra kugle, jer sam znala, iz onoga što mi je rekao an eo, da e se pomaknuti i odskakutati me u ljude. Kada su kugle po ele skakutati, Megan je ugledala i maglicu i još se više uzbudila. Željela je oti i, uloviti kugle i igrati se s njima, ali ja sam je vrsto držala da ne bi slijedila svoj prirodni nagon. Odjednom sve su kugle, maglica i an eli (koje Megan nije bilo dopušteno vidjeti) nestali. Bila je vrlo razo arana kad se to dogodilo, ali i jako uzbu ena što ih je vidjela. Inzistirala je na tome da pokupi nekoliko kamena i ponese ih sa sobom u Johnstown, ali bojim se da e sivo kamenje i dalje biti samo to - sivo kamenje, usprkos nadama desetogodišnjakinje da bi to kamenje moglo biti arobno.

55 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 14 Poznanstvo s dva duha

I dalje sam primala ljude kojima je bila potrebna pomo . uli bi za mene usmenom predajom i dobivali bi moj telefonski broj. Jednoga je dana došao bra ni par. Kada sam otvorila vrata, doživjela sam užasan šok. Na djeli sekunde ispred muškarca je stajao duh znala sam da je to pradjed - ili prapradjed ovjeka preda mnom. Nisam bila šokirana injenicom da sam ugledala duha. Ne, šokiralo me to što sam prepoznala tog duha kao onoga koji je u inio strašne stvari dvama duhovima s kojima sam dvadeset godina dijelila svoj život. Ta me pri a ponovno po ela preplavljivati, ali držala sam je na odstojanju dok sam promatrala onaj bra ni par. Ono što oni imaju za re i povezano je s pri om, pa u vam više o tome re i kasnije. Nakon što su muškarac i žena otišli, sjela sam u sjenik izgubljena u mislima ponovno proživljavaju i pri u o dva duha koji su bili dio mojega života kada mi je bilo sedam i kada sam prvi put bila u posjetu baki u Mountshannonu. To je prili no duga ka pri a, ali je iznimna, pa mi dopustite da vam je ispri am. Bilo mi je otprilike sedam godina kada sam prvi put posjetila ku u Mountshannon, hostel za mlade u okrugu Clare, gdje je moja baka radila kao doma ica. Velika, stara, siva, kamena ku a iz osamnaestog stolje a velikih prozora nalazila se na rubu sela po imenu Mountshannon, na malom brdu s pogledom na Lough Derg, jezero na rijeci Shannon. Ranije je tu ku u okruživalo i zemljište koje joj je pripadalo, ali kada sam ja bila u posjetu, to je zemljište prodano. No u okolici su se još uvijek nalazile pomo ne ku e do kojih se dolazilo prošavši kroz veliki, kameni luk; ispred ku e nalazio se prelijepi, iako pomalo podivljali, vrt. Toga prvog dana otišla sam u istraživanje ku e; pratili su me samo an eli. Osje ala sam se udno. Nešto nije bilo baš posve kako treba. Dok sam hodala glavnim hodnikom u prizemlju, bacila sam pogled prema jednom odvojku hodnika i osjetila nelagodu. »Ne svi a mi se ovdje«, rekla sam. »Zašto ste me doveli ovamo?« Ponekad an eli žele da u inim nešto što jednostavno ne razumijem. U tom me trenutku pozvala baka pa nisam dobila odgovor. Prvi sam je put vidjela sljede e godine, kada sam bila na praznicima. Bila sam vani, u velikom, kamenom dvorištu i gledala prema malom prozoru u prizemlju na udaljenom kraju ku e. Ugledala sam prelijepu, mladu, svjetlokosu ženu kako s prozora gleda prema meni, smiješe i se. Izgledala je kao da sjaji. Pozvala sam an ele i rekla: »Izgleda prelijepo - baš poput an ela. Mogu li oti i i igrati se s njom?« »Ne«, rekli su mi, »ovoga puta ne.« Zašto ne, pitala sam se, što je bilo druk ije? Bila sam iskreno zbunjena, jednostavno nisam shva ala. Zašto se ne mogu igrati s njom? Tada se pojavio Mihael. »Do i i sjedni pokraj mene«, rekao je, »i nešto u ti ispri ati.« Sjeli smo na veliki kamen ispred jedne od pomo nih zgrada. Lastavice su letjele oko nas, ulije i i izlije i iz pomo ne ku e iza nas. »Što je?« upitala sam. »Što mi moraš objasniti?« »Lorna, moraš slušati«, po eo je. »Ima jedna duga ka, duga ka pri a i ne mogu ti je sada cijelu ispri ati. Znam da možeš vidjeti tu mladu ženu na prozoru. Ona nije an eo poput nas, ona je druk ija. Ona je duh i tamo postoji još jedan. Ti eš im pomo i, ali za to e trebati više vremena. Možeš li razumjeti, Lorna?« Pogledala sam u Michaela. U inio je da se osje am smireno i sigurno, pa sam rekla: »Mislim da mogu, na neki na in.« Nasmiješio mi se. »Nemoj se ni o emu brinuti, samo se idi igrati.« 56 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Ti su praznici prolazili sporo i svaki put kada bih bila u bakinoj ku i izbjegavala bih prolaziti hodnikom koji se odvajao od glavnog hodnika u prizemlju. Taj se prolaz razlikovao od glavnog hodnika. Hodnik je bio širok i na podu je bio parket od tamnog, ugla anog drveta, na zidovima su visjele slike, a u loncima su stajale posa ene biljke. Vrata sa svake strane hodnika bila su golema i izrezbarena. S druge strane, onaj je prolaz bio vrlo uzak i mra an; jedva da sam mogla vidjeti izbice za koje su mi rekli da se nalaze na njegovu kraju. Znala sam, iako mi an eli nisu to rekli, da se ona prelijepa žena nalazi na kraju toga prolaza. I u srcu sam znala da je taj drugi duh, o kojem mi je pri ao Mihael, muškarac i da je i on u tom dijelu ku e. Bojala sam ih se. Znala sam da žele nešto od mene, ali nisam znala što. No za vrijeme tih praznika nisam ništa više saznala o njima. S deset su mi godina, za vrijeme mojega tre eg boravka u Mountshannonu tijekom ljetnih praznika, an eli po eli pri ati pri e o tim prelijepim duhovima. Jedno od meni najdražih mjesta u toj staroj ku i bilo je mjesto koje je baka nazivala stakleni vrt. Nisam baš sigurna bismo li ga i danas mogli tako zvati. Bilo je to malo mjesto s velikim prozorom, na kraju hodnika; uvijek vrlo svijetlo i puno bakinih biljaka i cvije a. Ponekad, kada bih bila tamo, došao bi mi Mihael i drugi an eli - okupili bi se oko mene i pokazali mi nešto iz prošlosti. Toga me dana Mihael zamolio da pogledam kroz prozor. inila sam tako i ugledala kako se krajolik mijenja, kao da je Mihael razmaknuo zastor. Pokazali su mi tu prelijepu, mladu djevu. Znam da je to udna rije za devetogodišnjakinju, ali baš mi je ta rije »djeva« pala na pamet kada su govorili o njoj - nisam tada ni znala što zna i. Okrenula sam se i upitala Mihaela. »Rekao si da je ona prelijepa mlada žena, a ja bih ipak rekla da je djeva. Zna i li 'djeva' mlada djevojka?« Mihael je kimnuo. Pogledala sam ponovno i ugledala je kako hoda poljima. Mihael mi je rekao da je njezino ime Marie. Vodila je sa sobom nekoliko krava na pašu. U ruci joj je bio štap, ne maleni, ve dobar, teški štap. An eli su mi rekli neka je pozorno promatram i pokušam sve upamtiti. Zato sam upamtila taj prizor. Mogu se sjetiti ak i detalja njezine haljine. Bila je svijetla, bijela s malim sme e-naran astim cvjetovima; na lijevoj je strani imala džep i etvrtasti ovratnik. Kosa joj je bila duga ka i ravna i lepršala je na vjetru. Bila je vrlo blijeda, vrlo svijetle puti. O i su joj bile plave. Bila je krhke gra e, vitka, a noge su joj izgledale mršave. Na nogama je imala cipele ravnih potpetica. To nisu bile izme, jer se sje am da sam upitala an ele zašto za vlažnog vremena ne nosi izme dok še e poljem. Nikada mi nisu odgovorili na to, samo su se nasmiješili. Bila sam prestrašena. Zašto su mi an eli to govorili? Znala sam, koji god bio razlog da mi an eli nešto ovakvo pri aju, zamolit e me da nešto u inim s tim u vezi. Toga sam ljeta mnogo toga saznala od Mihaela i an ela o Marie. Tada sam prvi put vidjela i toga mladog muškarca. Prolazila sam pokraj pomo nih ku a i primijetila da je provirio, ali samo na trenutak. Ugledala sam ga na istom onom prozor u na kojem sam vidjela Marie, na prozoru u blizini starih izbica. Hodala sam dalje pretvaraju i se da ga nisam vidjela, ali onda sam kraji kom oka ponovno ugledala njegov lik na drugom malom prozoru. An eli su me nau ili kako da u trenutku upamtim ono što sam vidjela, pa sam samo na osnovi tih dvaju kratkih pogleda mogla zaklju iti da je tamnokos i oštrih crta lica. No nisam bila sigurna je li visok, jer sam mu vidjela samo lice i ramena. Nisam znala što da mislim o njemu. Bila sam prestrašena i prošla sam pokraj prozora što sam brže mogla, a onda se dala u trk dok nisam stigla do kapije i popela se preko nje u vrt. Tamo sam se osje ala sigurnom me u tim velikim drve em i lijepim cvije em. Bilo je tamo ze eva i ponekad ptica; ako bih sjela ispod jednog velikog drveta ije su se grane spuštale nisko, mogla sam vidjeti kosovo gnijezdo i unutra pti e ili jaja prije no što bi se izlegla. Sjedila sam u vrtu predaju i se an elima, podsje aju i ih da sam još uvijek samo malena djevoj ica koja se može prestrašiti. Dan prije no što smo toga ljeta krenuli ku i prošla sam kroz kuhinju i ušla u ku u kako 57 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

bih pogledala niz onaj prolaz, iako se nisam usudila u i u njega. Vidjela sam njih dvoje kako stoje u dnu toga prolaza, jedno pokraj drugoga. Tamo je bilo hladno, vrlo, vrlo hladno i osje ala sam kao da je njihova bol putovala prolazom prema meni - kao da bi me mogla udariti. Izgovorila sam molitvu koju su me nau ili an eli: »Isuse, Marijo, ja vas volim. Spasite duše.« Ustuknula sam korak ili dva. Ponovno sam nakratko pogledala u njih, ali bila sam previše prestrašena da ih dulje promatram pa sam potr ala do velikog prozora na po etku hodnika. Kraj prozora je bilo svijetlo i mogla sam preko polja vidjeti Lough Derg. Tamo sam se osje ala sigurnom. inilo se da su an eli svuda oko mene, poput pokriva a ili maglice. Nisam mogla vidjeti ni jednoga odre enog an ela; samo sam osjetila njihovu mnogobrojnu prisutnost. Vrativši se u Dublin ne bih ni pomislila na ta dva duha iz Mountshannona, ali onda bi došlo doba praznika i ponovno bih po ela razmišljati o njima. Još uvijek nisam shva ala što se zapravo doga a, ali negdje u sebi znala sam da je u pri u oko ta dva duha uklju ena nekakva velika tragedija i da u jednog dana morati krenuti tim prolazom koji sam izbjegavala. Ta me pomisao užasavala.

58 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 15 Povratak u prošlost

Sljede e ljeto u Mountshannonu nismo odsjeli kod moje bake. Smjestili smo se u jednu praznu ku u u selu. No esto smo posje ivali baku. Nije mi bilo dopušteno da zaboravim ona dva duha. Znala sam da e od mene zatražiti da u inim nešto. To me uznemirilo i u inilo prestrašenom i tužnom. Ponekad, kada bih bila tužna kao toga puta, pojavio bi se an eo Hosus. Jednoga dana, kada sam bila u malom staklenom vrtu, pojavio se i rekao mi: »Znamo da ti je ponekad teško oko srca i da si ti još tako mala, ali moraš imati na umu da te Bog u inio druk ijom i tvoj e život uvijek biti takav.« Hosus je nastavio: »Uvijek eš morati obavljati taj posao, jer ti si potrebna.« Pogledala sam ga ljutito. »Ali ja to doista ne želim. Zašto Bog nije mogao odabrati nekoga drugoga? Zašto želi mene?« Hosus mi se samo nasmijao i rekao: »Jednog eš dana shvatiti zašto baš ti. Moraš krenuti tim prolazom.« »Ne! Nikada ni zbog koga ne u krenuti tim prolazom. Bojim se, to me straši.« Hosus je rekao: »Ali vidjela si te duhove i znaš da su lijepi. Znaš da su dobri.« »Osje am da se dogodilo nešto loše. Ne mogu to preto iti u rije i, ali osje am to u svojem srcu i zbog toga želim zaplakati.« Hosus me tužno pogledao. »Morat eš plakati, jer oni trebaju tvoje suze da se oslobode. Trebaju tebe i jednoga e dana oti i s tobom, ali moraš pro i kroz taj prolaz.« No toga dana nisam prošla kroz taj prolaz. Rekla sam Hosusu: »Nema šanse!« okrenula se i izašla iz staklenog vrta, krenula hodnikom i ušla u bakinu blagovaonicu. Nikada nisam ni pogledala niz prolaz, a kamoli da stupim u njega! Ja ponekad znam biti tvrdoglava. Sjela sam na stolac s lijeve strane stola. Moja je baka ušla iz kuhinje; nije rekla ni rije i, nego je jednostavno položila pred mene šalicu aja i krišku svježeg kruha s džemom te se vratila u kuhinju, ostavivši me samu. Jednoga dana, nakon što sam pomagala baki da ulašti pod, pojavio se an eo Hosus. Uzeo me za ruku pa smo prošetali do staklenog vrta. Kada smo ušli u tu prostoriju, zagledali smo se kroz prozor. Rekao mi je da pogledam ulijevo. Pogledala sam ulijevo, prema vo njaku i ponovno se sve promijenilo - kao da gledam nešto na velikom ekranu. Znala sam da stojim u staklenom vrtu s an elom Mihaelom koji me drži za ruku, ali vrijeme i prostor potpuno su se promijenili. Vidjela sam skupinu žena kako beru borovnice na nekom brdovitom terenu obraslom kupinjacima i grmljem, a jedna od njih bila je Marie. Izgledala je kao da joj je šesnaestak godina. Preko polja im se približio neki mladi ; bio je visok, elegantan i dobro odjeven. Znala sam da je to muškarac kojeg sam vidjela na prozoru. Marie se uspravila i stala gledati u njega. inilo se da ne može skinuti pogled s njega. On joj se široko nasmiješio, a njezine je obraze oblilo tamno crvenilo. Vidjela sam i ula druge djevojke kako je zadirkuju. Jedna druga djevojka koja joj je bila jako sli na i za koju sam pomislila da joj je sigurno sestra, rekla je: »Bolje skini taj osmijeh s lica prije no što u eš u ku i, netko e primijetiti.« Pokazano mi je kako završavaju s branjem bobica i kako Marie tr i prema ku i ispred svoje sestre. Kada je ušla u ku u, njezina je majka rekla: »Obrazi su ti jako crveni, Marie, ne bi trebala tako juriti uokolo.« No izgledalo je da se njezina majka ne uzbu uje previše oko toga; govorila je Marie: »Odnesi te lijepe borovnice, operi ih pa se možemo baciti na izradu džema.« 59 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Prizor se ponovno promijenio; vidjela sam Marie u prodavaonici živežnih namirnica. Bilo je mra no i prašnjavo, na podu se nalazila velika, drvena kutija, nekakve vre e i drveni sanduci. Marie je bila za pultom, mislim da je kupovala namirnice, kada je ušao onaj mladi . Široko se nasmiješio Marie. Bilo je o ito da ne mogu skinuti oka jedno s drugoga. Trgovac je to o ito primijetio jer je rekao Marie: »Radije požuri doma, mlada damo. Tvoja majka eka taj še er i maslac.« Marie je pocrvenjela i otr ala iz du ana, izgledaju i vrlo posramljeno. Mladi ju je slijedio i dostigao je u tihoj ulici koja kao da je vodila prema ku i njezinih roditelja. Hodali su i razgovarali, izgledali su jako opušteno i nitko ih nije vidio. Ve inu tih praznika borila sam se s an elima, još uvijek govore i: »Ne, ne, ne, ne idem niz onaj prolaz. To e boljeti, a ja sam premalena. Trebali ste zamoliti nekoga ve ega; trebali ste zamoliti neku odraslu osobu.« Znam da nisam objasnila tu bol ili povrije enost. Tada je ni sama nisam još razumjela. Jednoga dana Mihael se pojavio dok sam se igrala s malim, povrije enim sokolom kojeg sam spasila. Ta je ptica cijelog tog ljeta bila sa mnom. Mihael je šetao vrtom sa mnom i s mojom pticom te me slijedio u bakinu kuhinju. Tamo su moja baka i majka pekle kruh, ali ini se da me ni jedna od njih dvije nije primijetila. Ušli smo u stakleni vrt u kojem su sve biljke bile u cvatu. Znala sam da e me zamoliti da nešto u inim. »Ne bih li mogla jednostavno ostati ovdje s pticom, miluju i je i uživaju i u suncu?« preklinjala sam Mihaela. »Ne!« To je bilo sve što je odgovorio. Pogledala sam ga. »Ne, ja ne idem niz taj prolaz«, rekla sam tvrdoglavo. »Ne želim da odeš niz taj prolaz«, odgovorio je. »Samo želim hodati po ku i s tobom.« Samo sam ga pogledala. Mihaelove su o i bile jako svijetle, kao da ste se mogli zagledati kilometre i kilometre u njih, kao da hodate duga kom, duga kom ulicom, kao da prolazite kroz samo vrijeme. Njegovo je lice snažno sjajilo, uzeo me za ruku i onda je pustio i zagrlio me oko ramena. An eli se znaju prikazati toliko ljudskima da sam kao dijete esto zaboravljala da su an eli. Bili su moji najbolji prijatelji. Mihael me uzeo za ruku pa smo se vratili glavnim hodnikom i zaokrenuli udesno u sobu koja je nekada bila moja, a i tamo smo se zadržali vrlo kratko. Mihael je gurnuvši otvorio dvoja velika vrata. Sada kada razmišljam o tome, shva am koliko su esto Mihael i drugi an eli inili takve stvari kao što je da meni otvaraju vrata. Svatko tko bi to promatrao pomislio bi da su se ta vrata otvarala sama od sebe. Bila je to velika soba s kaminom. U njoj je bilo vrlo malo namještaja, ali na suprotnom kraju od kamina nalazila su se dva velika, staromodna naslonja a. Kroz veliki prozor vidjela sam kako visi vinova loza. Soba je bila puna sre e i veselja, ali je u njoj bilo i tuge. Nisam do kraja mogla to shvatiti, pogledala sam u Mihaela, a on je pitao: »Osje aš li to?« Odgovorila sam: »Da.« Mihael je nastavio: »Moramo te tu i tamo nau iti poneku lekciju, jer ima toliko toga što moraš nau iti, a vremena za to ima tako malo.« Mahnuo mi je rukom. »Idi do kamina i reci mi što vidiš i osje aš.« Dok sam hodala prema dvama naslonja ima pokraj kamina, odjednom sam ugledala starca i staricu kako sjede u njima. Bili su odjevni u tešku odje u elegantnog izgleda. Izgledali su sretni. Okrenula sam se, pogledala u Mihaela i rekla: »Zar oni mene ne vide?« »Ne, oni su zapravo u raju«, odgovorio je, »ali ti moraš vidjeti njih. Možeš li mi re i još nešto o njima?« Okrenula sam i pogledala staricu. Vjerojatno nije bila baš toliko stara, stvar je bila u na inu njezina odijevanja. »Da, njezina je kosa sivkasto sme a i ravna«, rekla sam. »Podignula ju je na tjemenu, ali ne u pun u, nego u nekakav puž i pri vrstila iglom. Nije nalik kop ama kakve mi koristimo. To je duga ka igla, a jedna njezina polovica izgleda kao da je 60 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

prekrivena dijamantima.« »Tako je, ali što još vidiš?« upitao je Mihael. Pozornije sam joj se zagledala u lice. »Znam«, rekla sam, »to je njegova majka, zar ne?« Mihael se nasmiješio i kimnuo. Okrenula se u mojem smjeru i na trenutak sam pomislila da me vidi, ali Mihael je rekao: »Nije joj dopušteno da te vidi.« Izgovorila je ime »Edward« i do nje je dotr ao dje ak kojemu nije bilo više od pet godina. Imao je pocrnjelo lice i bio je nizak i nabijen; nije baš bio sli an liku koji sam ugledala kroz prozor. Okrenula sam se i pogledala starca - ni on nije bio star, samo je na neki na in tako izgledao. Promatrala sam kako gleda svojega malog sina kako se na podu ispred njega igra s drvenom ko ijom. Tada to nisam shva ala, ali osje ala sam osamljenost. Odjednom sam bila sigurna da je nekako znao da e mu taj njegov dragocjeni sin biti oduzet i da e mu užasno nedostajati. Edwardov je otac sjedio u naslonja u toliko uspravan i krut, autoritativan ovjek, promatraju i kako se njegov sin igra na podu. Zapravo, ponašao se onako kako se tada ekivalo da se o evi ponašaju - ne pokazuju i svoju ljubav i privrženost. Bez obzira na njegovo ponašanje, mislim da je njegov sin znao koliko ga otac voli, jer se okrenuo i nasmiješio mu se. Okrenula sam se i za eno pogledala Mihaela. »Naslonja i su bitno druk iji od ovih ovdje«, rekla sam, »a i kamin je druk iji.« »Ne brini se o tome«, rekao je Mihael. »Bitno je ono što osje aš u svojem srcu. Moraš osjetiti ljubav te majke i oca, njihovu bol, i moraš osloboditi njihova sina. Bog te koristi kao hvata a duša, Lorna«, rekao je Mihael. »Edward i Marie odabrali su da ostanu zbog onoga što su u inili drugi, a ti moraš osjetiti njihovu bol kako bi ih oslobodila.« Ponovno sam pogledala Edwarda i njegove roditelje - nestali su. »Prije no što odemo«, rekao je Mihael, »reci mi što sada osje aš.« ujem glazbu i smijeh i mnogo glasova«, rekla sam, »ali mnogo tih glasova je iz sadašnjosti.« Mihael se nasmiješio i rekao: »U pravu si. Tvoja je baka svojim radom oko hostela unijela mnogo svjetla i sre e u ovu veliku, staru ku u. I ona je nadarena, ali nju je Bog iskoristio na druk iji na in, jer nije bila dovoljno snažna da ini ono što radiš ti.« Nasmijala sam se i odgovorila: »Ma daj nemoj, moja baka je najbolja!« Mihael se nasmiješio i složio se sa mnom. Izašli smo iz sobe i krenuli prema velikim, starim stubama. Prije nego što vam ispri am o penjanju uza stube, dopustite mi da vam objasnim jednu stvar. U toj sam ku i u Mountshannonu bila s Mihaelom. Ali ne vjerujem da je to ista ku a u kojoj su živjeli Edwardovi roditelji. Ponekad, kada an eli povuku zastor da mi nešto pokažu, znam biti na jednom mjestu, ali pokaže mi se potpuno druk ije mjesto. Kada bi mi pokazali Marie ili Edwarda, okoliš bi se obi no promijenio. Na primjer, iz staklenog vrta vidi se jezero, ali kada su mi pokazali Marie ili Edwarda, nikada nisam vidjela jezero. Možda ku a u kojoj se odvijala pri a o Edwardu i Marie više ne postoji - u Irskoj su uništene mnoge stare ku e. Hostel je imao vrlo duga ko stubište - barem se meni kao djetetu inilo golemim. Bilo je vrlo široko, zavijalo je ulijevo i završavalo velikim, mra nim odmorištem. Nastavili smo hodati kroz ku u i Mihael me doveo pred zaklju anu sobu u kojoj nikada nisam bila. Brave Miha-elu nisu bile prepreka; vrata su se jednostavno otvarala pred njim. Bila je to vrlo elegantna soba, iako je pomalo smrdjela na plijesan. Mislim da prozori godinama nisu bili otvarani. »Osje aš li u ovoj sobi išta što je povezano s duhovima iz prizemlja?« »Nisam sigurna, Mihaele«, odgovorila sam oklijevaju i, »ali ima ne ega, ne ega od prije mnogo vremena, osje am to.« Na trenutak sam pogledala uokolo. »Vidim neku ruku kako poseže s onog tamo kreveta, netko vrlo, vrlo star i vrlo slab. Mihaele, pokušavaš li mi re i da su osje aji u ovoj sobi povezani s duhovima iz prizemlja? Jer ako jesu, ja doista ne želim znati za njih!« 61 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Mihael se samo nasmiješio i rekao: »Ali, Lorna, ti znaš odgovor, uvijek znaš odgovor, jer ti ga mi razotkrijemo.« Predala sam se. »Da, onda jesu povezani.« Po ela sam shva ati, iako e možda posumnjati da desetogodišnja-kinja može to razumjeti, da sam bila pozvana da pomognem tim dvama duhovima koji su bili u ku i, ali i onima koji su živjeli s njima - i njihovim potomcima. Dok smo se vra ali niza stube, osje ala sam se optere enom i zabrinutom u vezi s onime što su me zamolili. Mihael me zagrlio oko ramena. Toga mi je dana jako trebao njegov zagrljaj. Vratili smo se u stakleni vrt u kojem sam se osje ala sigurnom i sigurno sam tamo zaspala, jer su me probudili neki gosti hostela koji su prolazili hodnikom. Nasmiješila sam se žure i prema bakinoj kuhinji i van iz ku e, preko dvorišta. Nisam se osvrtala, ve sam krenula ravno uzbrdo i natrag u ku u gdje smo odsjeli. Dok danas sjedim ovdje diktiraju i ovu pri u, Mihael je pokraj mene, podsje a me na ono što se dogodilo prije svih tih godina i kaže mi: »Lorna, možeš dalje objašnjavati dok pri aš ovu pri u, jer pri aju i je i sama eš je sve bolje shva ati.« Ja uvijek u im, svi mi uvijek u imo, an eli me uvijek u e i podu it e i vas ako im dopustite; a to je jako, jako važno za sve nas.

62 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 16 Hodanje prolazom

Ponovno su stigli ljetni praznici. Ovoga je puta moja obitelj odsjela u malom bungalovu na jednoj velikoj, staroj farmi na rubu Lough Derga, predivnog velikog jezera. Voljela sam to mjesto. Tamo je bilo krava i svega, ali šetnja do ku e moje bake bila je mnogo dulja. An eli su mi i dalje slali vizije o Marie i Edwardu - i to je uvijek izgledalo kao da gledam film na velikom, kinematogra-skom platnu. Jednoga dana u staklenom vrtu Hosus mi je rekao: »Pogledaj prema jezeru.« U inila sam tako i jezero je nestalo, a na njegovu sam mjestu ugledala brda. Zatim sam vidjela Marie i Edwarda kako jašu na konjima. Sjajno su se zabavljali i ula sam Mariein smijeh kako odjekuje preko brda. Slijedili su cestu preko brda, a onda sam ih izgubila iz vida. Zatim se sve vratilo u normalu. Hosus je rekao »do vi enja« i nestao. Drugog sam dana bila s Mihaelom u staklenom vrtu, Mihael me držao za ruku i odjednom su se vrijeme i mjesto potpuno promijenili. Vidjela sam Edwarda i Marie kako hodaju duž rijeke gdje je bilo mnogo kamenja; držali su se za ruke. Kako su hodali, tako je šum rijeke bio sve glasniji. Povremeno sam ih ula kako razgovaraju; Marie je Edwardu pri ala o tome kako je njezin maleni brat bolestan, kako ga hrane povrtnim kašicama. ula sam i da se esto smiju. Tada je rijeka postala uistinu glasna i vidjela sam da su stigli do slapa. Sjeli su na stijenu pokraj njega i vidjela sam kako Edward ljubi Marie. Vidjela sam da su vrlo sretni. Taj je prizor prekrivao Mihaelov glas koji mi je govorio: »Oni su zaljubljeni jedno u drugo, Lorna, a njihova je ljubav za eta u raju.« »Znam, Mihaele«, odgovorila sam hiho i, »ali ne vidim esto cure i de ke kako se ljube i meni je to smiješno.« Nasmijala sam se prisjetivši se svoje tadašnje reakcije. Tada su se Marie i Edward po eli vra ati istim putem pokraj rijeke; Edward je stalno ispo etka ljubio Marie govore i joj da je voli i da se nikada ne e razi i. ula sam kako Marie, sa suzama u o ima, govori Edwardu: »Bojim se da e nas tvoja obitelj rastaviti kada sazna za nas. Znam da nam tvoja obitelj ne e dopustiti da budemo zajedno. Oni misle da sam ja seljan ica i da nisam dovoljno dobra za tebe.« Edward joj je otro suze govore i joj neka se ne brine, da on nju voli. Nastavili su hodati obalom rijeke. Kada su stigli do mjesta na kojem su se morali rastati, ula sam kako Edward govori Marie da je voli i da e se uskoro vidjeti. Tada je vizija završila. Okrenula sam se prema Mihaelu. »Osje am njihovu ljubav. Zbog nje se doista dobro osje am. Zašto onda osje am svu tu bol i povrije enost?« »Lorna«, odgovorio je Mihael, »razumjet eš kada bolje upoznaš Edwarda i Marie i kada shvatiš da ih se zbog njihove ljubavi jednostavno ne može rastaviti. Bez obzira na to koliko im je boli i patnje nanijela njihova ljubav.« An eli su cijelo vrijeme bili oko mene, dvadeset i etiri sata na dan. Bili su posvuda gdje god sam hodala, kamo god sam pogledala - ali najviše ih je bilo oko ku e moje bake. Iako sam znala da u naposljetku morati pro i onim prolazom, bila sam prestrašena. Bojala sam se onoga što u vidjeti, što u osjetiti - svu tu bol i povrije enost. Rekla sam Bogu: »Znam da si cijelo vrijeme ovdje, ali treba mi još malo dodatne sigurnosti. Ja sam još uvijek jako mala.«

63 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jednog sam poslijepodneva sjedila na kamenu u pomo noj ku i crtaju i lastavi je gnijezdo koje se nalazilo odmah pri ulazu u ku u. Pojavio se Hosus i pozdravio me. Oduševila sam se što ga vidim. Zamolio me da pogledam na onaj prozor na kojem sam prvi put ugledala Marie. Ona je bila na prozoru. Odjednom se sve promijenilo. Vidjela sam Marie kako nosi košaru dolaze i iz jedne gradske prodavaonice. inilo se kao da je njezin povratak ku i duga ak i dosadan. Cesta je bila vrlo grbava. Tada sam vidjela Marie kako silazi s ceste i ulazi u šumu. Vidjela sam je kako stoji, okružena drve em i grmljem. Izgledala je uznemireno. »Što se doga a?« upitala sam Hosusa. »Marie se potajno sastaje s Edwardom«, odgovorio je. »Je li ovo jedno od njihovih tajnih mjesta?« upitala sam Hosusa. Nije odgovorio, jer se u tom trenutku kroz drve e pojavio Edward i vidjela sam kako su se strastveno zagrlili, kao da se nisu dugo vidjeli. Sjeli su na zemlju ispod jednog drveta još uvijek se ljube i. Zagrlivši Marie, Edward joj je rekao da namjerava re i svojem ocu za njihovu vezu. Zatim je Edward uzeo nešto maleno iz svojega džepa na prsima i posegnuo za njezinom rukom, pitaju i je želi li postati njegovom suprugom. Marie je izgledala oduševljeno kada joj je na prst nataknuo prsten i odgovorila je »da«. Onda sam vidjela kako je Marie skinula prsten sa svojega prsta, rekavši da ga još ne može nositi u javnosti. Posegnula je u svoj džep, izvukla iz njega komad tanke uzice i rekla Edwardu da joj ga zaveže oko vrata. Poljubili su se i oprostili. Pokazali su mi Marie u dvorištu njezina doma i kada je posegnula za kvakom na vratima položila je lijevu ruku na prsa, pipaju i prsten ispod odje e. Zatim se sve vratilo u normalu. »Hosuse, oni su se zaru ili«, rekla sam sretno. »To zna i da se sada mogu vjen ati.« Hosus me tužno pogledao: »Lorna, njih se dvoje nikada ne e vjen ati.« Rekao mi je da ponovno pogledam prema onom prozoru. U inila sam tako i na djeli sekunde izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Pokazali su mi prelijep, sun an dan i Marie i Edwarda ponovno zajedno na nekom tihom mjestu. Grlili su se, ljubili i vodili ljubav. Nisam potpuno razumjela što su radili, ali nisam vidjela ništa loše u tome. Vizija je nestala, a ja sam stajala pomalo posramljena i stidljiva -još nikada nisam vidjela par kako vodi ljubav. Okrenula sam se prema Hosusu. »Ho e li Marie sada roditi bebu, iako nisu vjen ani?« »Da, Lorna, oni e imati bebu«, odgovorio je i nestao. Toga sam ljeta ipak prošla onim prolazom - zadnjeg poslijepodneva koje smo tamo proveli. Nisam znala da e to biti moje posljednje poslijepodne uop e u toj ku i. Nedugo zatim moja je baka zbog lošeg zdravlja odustala od svojega posla i nikada više nismo preko praznika došli u Mountshannon. Stala sam na kraju prolaza, prestrašena i okružena an elima. Stajala sam i upijala bol tih dvaju duhova. Nastavila sam hodati prolazom, u koji se nikada ranije nisam usudila stupiti. An eli kao da su oko mene oblikovali veliki hram, njihova su tijela oblikovala stupove, a ruke veliki luk. Ta dva duha, te dvije prelijepe duše, nalazila su se unutar toga hrama. Osje ala sam se kao da sam u drugom svijetu. Ne sje am se baš što se dogodilo, ali znam da su me ta dva duha zgrabila i privila se uza me. Osjetila sam veliku duševnu bol i patnju. Nemam pojma koliko dugo je to trajalo. Zatim sam po ela hodati natrag prema svjetlu, a oni su pošli sa mnom. Iznenada sve je završilo. Ponovno sam stajala na hodniku promatraju i Edwarda i Marie kako stoje na kraju prolaza, drže i se za ruke. Vidjela sam ih, ali ovoga je puta bilo druk ije. Znala sam da zapravo nisu tamo, ne na isti na in. Nisam to do kraja razumjela, ali znala sam da su sada slobodni i da mogu napustiti ku u moje bake.

64 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Kada sam sutradan napustila Mountshannon, u autu s ostatkom svoje obitelji, osje ala sam kao da me ta dva duha, te dvije prelijepe duše, slijede. Znala sam da su oslobo eni, da mogu oti i ravno u raj. Ali nisu otišli. Nisam shva ala zašto. Zašto me slijede kada mogu oti i ravno Bogu? itaju i dalje, shvatit ete zašto. Dopustite mi da sada kažem samo da nisu željeli oti i ravno u raj. Uz moju su pomo željeli prekinuti vezu boli i povrije enosti koja ih je vezala uz mnoge preminule obitelji, željeli su prekinuti lance, biti slobodni, kako ono što se dogodilo prije mnogo vremena ne bi i dalje nanosilo bol i nesre u budu im naraštajima.

65 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 17 Ja sam bila njihova vratarica

Nedugo nakon povratka ku i iz Mountshannona preselili smo se u novoizgra enu ku u u Leixlipu, na obodu Dublina. Moji roditelji nikada ranije nisu imali svoju ku u, ali napokon, zahvaljuju i nizu doga aja, bili su u mogu nosti da je kupe. Svi smo bili jako uzbu eni. Još sam uvijek, na neki udan na in, osje ala prisutnost ona dva duha iz Mountshannona. Kao da su putovali, nekamo išli, a ipak nisu stigli do mene. Nekako sam znala da idu u novu ku u i da e me tamo ekati. Onoga dana kada smo se trebali odseliti u Leixlip, ja sam posljednja napustila staru ku u. Otac je otišao s autom punim ljudi i stvari, a ja sam ekala da se vrati po mene i prevezu me zajedno s mojim zecom i ma kom Tigrom u novu ku u. Bila sam sama u ku i pripremaju i si aj kada se pojavio Hosus; pogledala sam ga sa suzama u o ima i rekla: »Znam da me ekaju u novoj ku i. Zašto? Zašto moram i dalje, još tko zna koliko dugo, osje ati njihovu bol? Ne volim to i ponekad me plaši. Bojim se, bojim se nepoznatoga.« Hosus me utješio. »Ne razmišljaj o tome; znaš da su to lijepi duhovi. Moraju se dogoditi stvari koje e sve osloboditi. Ti si jedina koja ih može osloboditi. Ti si postavljena za njihovu vrataricu.« Hosus mi je rekao da sklopim o i. Probudila sam se kada sam ula kucanje na vratima. Bila sam vrlo živ ana za vrijeme puta jer sam znala da e njih dvoje biti u novoj ku i. Znala sam da su dobri i da ih se ne moram bojati, ali još sam uvijek bila nesretna zbog toga. Moj je otac dovezao auto u Leixlip i u krug imanja. Kada smo prišli bliže, u mislima sam si uspjela predo iti ku u iako je nisam vidjela uživo ni na fotografijama. To no sam znala gdje e skrenuti i pred kojom e ku om stati. Sje am se da sam se, kada je otac otvorio vrata, osje ala udno. Uznemiravalo me saznanje da e ta dva duha živjeti sa mnom dvadeset i etiri sata na dan. Izvadila sam ma ka iz njegove kutije i uvjerila se da je s njim sve u redu. Tada su se otvorila visoka vrata i na pragu je stala moja majka govore i: »Požurite, ite.« Vrlo sam oprezno stupila u hodnik, ne zato što sam nosila kutiju s ma kom nego zato što sam znala da moram biti na oprezu kako me duhovi ne bi pretjerano prestrašili. Nisam znala gdje e biti. Gdje su oni? Spustila sam kutiju na pod, izvadila iz nje jadnog uznemirenog Tigra. Provela sam ga kroz potpuno novu blagavaonicu i kuhinju pokazuju i u sve, govore i mu ponovno da je sve u redu. Nisu bili u prizemlju - pregledala sam sve. Ma ak se brzo smirio i krenuo u razgledavanje ku e, njuškaju i po svakom kutku. Imao je više hrabrosti od mene, jer sam još uvijek hodala samo prizemljem. Nisam željela oti i na kat. Naposljetku nisam to više mogla izbjegavati i otišla sam u predvorje. Edward je stajao na stubamama. »Zašto tu stojiš?« upitala sam ga, a njegov je odgovor glasio: »Tu u biti dokle god moram biti ovdje.« Rekla sam mu da me ini živ anom, a on je odgovorio: »Žao mi je, ali moram razgovarati s tobom svaki put kada kreneš uza stube. To je dio onoga što moramo u initi - a to je i dio tvojega života! Oslobodila si Marie i mene, ali mi ne idemo dok i ostali ne budu oslobo eni.« »Ne svi a mi se ovo - onda u svaki put tr ati uza stube«, odgovorila sam. »Osje am tvoju bol i kada si spomenuo ostale, to je kao da su i oni ovdje, iako ne mogu vidjeti njihova lica.« Duboko sam uzdahnula i po ela tr ati uza stube preska i po dvije odjedanput, što sam brže mogla. Posegnuo je da me dotakne. Na vrhu stubišta sam vrisnula: »Uspjela sam!« Kupaonica na vrhu stubišta postala mi je jako važna - poput svetišta! Bila je malena, ali tamo je bio prekida za svjetlo na uzicu, a to mi je bilo važno. Te sam prve ve eri shvatila da im do em na vrh stubišta moram samo ispružiti ruku u kupaonicu, povu i uzicu i imati svjetla. U glavi sam planirala najrazli itije strategije. 66 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Te sam ve eri morala si i niza stube. Kada sam to u inila, duboko sam uzdahnula i izgovorila svoju uobi ajenu molitvu: »Isuse, Marijo, volim vas. Spasite duše.« Osjetila sam kako me Edward dodiruje. Kao da je život uzet iz mene - tekao je iz moje duše, kao da je primao moju milost i proslje ivao je ostalima. Duboko u sebi znala sam da ostali ekaju, ekaju da ih oslobodim. To me saznanje nije sprje avalo da jurim što sam brže mogla i kad bih sišla u prizemlje odmah sam upalila svjetlo u predvorju i ušla u toplu kuhinju. Na moje veliko razo aranje, nakon dolaska u Leixlip moji su roditelji odlu ili da se ne bih trebala vratiti u školu. Voljela sam školu i u enje, a sada više nisam imala kamo pobje i od duhova. Edward je uvijek bio na stubama i ja bih esto rekla: »Vidim te tamo! Samo me ostavi na miru!« On bi mi se samo nasmiješio. Uvijek je bio dobro odjeven, elegantan i uredan. U predvorju se nalazio telefon i jedan od onih starinskih stoli a na tri noge na kojima je obi no stajao. Jednog je dana telefon zazvonio i kako nije bilo nikoga drugoga u ku i, ja sam se javila. Na telefonu je bila moja tetka. Dok sam razgovarala s njom Edward se po eo šaliti sa mnom preko ograde, šap i mi u uho poput ptice, pokušavaju i mi odvu i pozornost dok telefoniram. »Gledaj malog miša kako tr i po podu«, viknuo je. Sko ila sam od straha iako sam neko držala miševe kao ku ne ljubimce. Uvijek u se sje ati toga dana kada je Edward bio tako bezbrižan, nježan i razigran. Nekoliko mjeseci nakon što smo se doselili u Leixlip otac je došao na ideju da po nem raditi s njim u garaži u Rathminesu. Bila sam oduševljena. Svi ala mi se ideja da u raditi. Osje ala sam i olakšanje što u imati izgovor da se na neko vrijeme maknem od duhova. Te ve eri kada je tata to predložio krenula sam uza stube - tr i kao i obi no - i prvi put na tim stubama ništa me nije uzne-miravalo - niti malo. Niti kada sam sljede eg jutra sišla u prizemlje. Smiješila sam se jer sam znala da je Edward shvatio da mi je dopušteno iza i iz ku e. Voljela sam posao u garaži, dobro sam napredovala i svake no i, kada sam se morala popeti uza stube na odlasku u krevet, potr ala bih prema gore i im bi stigla na odmorište, ispružila bih ruku prema vratima kupaonice i potegnula onu uzicu. To mi je glupo, sada kada razmišljam o tome. Znala sam da se nemam ega bojati, ali se po mraku nisam voljela uspinjati uza stube. Ponekad bi pregorjela žarulja u predvorju ili na odmorištu ili obje, a moji roditelji nisu baš bili brzi kada ih je trebalo zamijeniti. Kao da je tako moralo biti - da je i tama morala biti prisutna. Nije bilo važno koliko sam brzo tr ala uza stube, uvijek bih bila zaustavljena, kao da je sve usporeno ili kao da se i samo vrijeme zaustavilo. Osjetila bih tada svu povrije enost i tugu toga mladog ovjeka. Edward je u nekom smislu izlijevao svoje grijehe, mržnju onih koji su ih povrijedili. Pokušao je oprati grijehe drugih. Kao da sam i sama, u svojem ljudskom obliku, morala osjetiti svu tu bol kako bih se iskupila za grijehe onih koji su prouzro ili tragediju i onih koji je nisu sprije ili. Ti su se grijesi prenijeli na budu e naraštaje. Na neki na in od mene su zatražili da platim za grijehe eva njihovih o eva. Jedino tako to mogu objasniti. Božji su putovi tako neobi ni. Ponekad bi me to mu ilo i jednom sam se osamila kako bih molila. An eli su se odmaknuti, a ja sam upitala Boga: » emu sve ovo?« Odgovorio je: »Zašto ne, ako je to ono što oni žele?« Tako je to išlo sedam godina dok sam živjela s roditeljima u toj ku i - svaki put kada bih krenula uza stube osjetila bih Edwardovu bol i bol svih drugih. U razli itim trenucima Edward mi je pokazivao razli ite dijelove pri e. Jedne ve eri, na mojem putu uza stube prema krevetu, pokazao mi je sebe kako stiže u dom svojih roditelja. Dopustio mi je da shvatim što mu je na umu. Namjeravao je re i svojim roditeljima za Marie. Pokazao mi je kako zove svojega oca, a onda odlazi u sobu koja je nalikovala knjižnici, u kojoj je u kaminu gorjela velika vatra. Njegov je otac stajao tamo s još dva muškarca - njegovim stri evima, Martinom i Jamesom. Bio je iznena en što ih vidi tamo. Odmah je znao da nešto nije u redu. Prišao im je i pozdravio ih rukuju i se s njima. Izgledali su vrlo hladno i distancirano. U prostoriju je ušao još jedan muškarac kojeg Edward nije 67 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

poznavao i Edwardov je otac zatražio od toga muškarca da kaže Edwardu ono što je rekao njemu. Muškarac je živ ano progovorio. Držao je kapu u rukama i brzo je okretao. Rekao je da je u šumi vidio Edwarda s mladom djevojkom po imenu Marie. Njegov je otac ovjeku ljutitim glasom zapovjedio da iza e iz sobe. ula sam kako njegov otac i stri evi u ljutnji podižu svoj glas. Otac je grmio na njega govore i mu da je osramotio obitelj. Nazivao je Edwarda najrazli itijim pogrdnim imenima. Nasmijao se na ideju da je Edward razmišljao o tome da oženi obi nu djevojku, neplemkinju, na ideju da bi ak i pomislio da bi mu to dopustili. Tada me Edward pustio da odem, sve se vratilo u normalu, a ja sam potr ala uza stube, ispružila sam ruku, povukla uzicu za svjetlo u kupaonici. Osje ala sam se poraženom. Jednostavno sam sjela na zahodsku školjku i nekoliko sam minuta plakala, znaju i da su i moje suze molitva. Zatim sam se molila naglas, znaju i da sam ja njihova vratarica. Požalila sam se Bogu i an elima, rekavši da to nije pošteno. »U Edwardu i Marie vidjela sam toliko ljubavi i radosti - a onda gledam kako se njihova ljubav uništava.« Dok sam sjedila na zahodu, an eli su olakšali moju bol, pa kada sam napokon otišla u svoju spava u sobu, bila sam u stanju zaspati. U mnogo prilika Edward mi je pokazao ljubav koju su Marie i on osje ali jedno prema drugome, ali svaki put kada bi me Edward primio za ruku prilikom mojega uspinjanja po stubištu, znala sam da e mi ono što e mi pokazati priskrbiti mnogo boli. Jednom me prigodom uhvatio za ruku i pokazao mi kako njegov otac i stri evi raspravljaju što bi trebalo initi s njim. Što se njih ticalo, Edward ih je sve osramotio. Njegova je dužnost bila da oženi djevojku koja ima zemlju kako bi obitelji postale bogatije. Uzimaju i za ženu siromašnu djevojku on ugrožava bogatstvo cijele obitelji. Edwarda su pozvali da ponovno razgovara sa svojim ocem - ovoga puta u maj inoj prisutnosti. Pokušavala je održati mir, ali uzalud. Edwardov je otac rekao da e svatko tko e podržavati tu djevojku ili njezinu obitelj biti izba en iz svojega doma i da e se on pobrinuti za to da skapaju od gladi. Zatim je rekao Edwardu da više nije njegov sin, da nikada više ne e razgovarati s njim i da e ga poslati od ku e. Edward je stao preklinjati oca, ali uzalud. Otjerali su ga nakon samo nekoliko sati; s tla posjeda otpratili su ga stri evi. No prije no što je otišao uspio je su utnom slugi predati pismo za svojega pouzdanog prijatelja Daniela. U njemu je zamolio Daniela da vodi brigu o Marie, da joj kaže da je morao oti i i da e joj pisati. Dvojica su stri eva uzela Edwarda da radi na propalom imanju jednoga od njih dvojice. Edward je vrlo naporno radio misle i da e njegov otac, ako mu se naposljetku dokaže, prihvatiti Marie. Svaki je dan pisao pisma Marie govore i joj da je voli svim srcem da se nada da e ponekad, kada je sama, staviti na prst prsten, zalog njihove ljubavi, i da e jednoga dana ponovno biti zajedno. Edward nije znao da nijedno od tih pisama nije došlo do Marie. Sve ih je presreo jedan od njegovih stri eva, itao ih na glas smiju i se, a onda ih je spaljivao. Ponekad bi Marie stajala pokraj Edwarda na stubama. Jedne ve eri, vra aju i se iz kina, potr ala sam stubama najbrže što sam mogla. Stigla sam tek na pola puta kada sam pokraj Edwarda ugledala Marie. Zatim se sve po elo odvijati vrlo sporo i inilo se da je vrijeme stalo. Vidjela sam trudnu Marie u njezinu domu. Vjerojatno je bila trudna šest mjeseci ili više. Bila je u spava oj sobi koju je dijelila s još tri svoje sestre i one su je sada okružile pokušavaju i je utješiti i zaštititi od onoga što se doga alo u prizemlju. ula sam mnogo povišenih ženskih glasova koji su optuživali Marieinu majku da skriva njezinu trudno u. ula sam glasove koji su govorili da bi Marie trebalo poslati od ku e i nikada joj više ne dopustiti da se vrati, da bi bio blagoslov kada bi dijete umrlo pri poro aju.

68 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Tada mi je bilo pokazano i prizemlje. Ku a je bila puna žena iz grada, ali Marieina je majka bila snažnog karaktera i bila je sposobna nositi se s njima. Odjednom su se vrata s treskom otvorila i ušao je Mariein otac, a za njim mala skupina mještana. Izgledalo je kao da Mariein otac ne zna kako bi vladao situacijom. Jednim je dijelom bio jako ljutit na Marie što je cijelu obitelj stavila u tu situaciju. I muškarci su bili vrlo ljutiti. Što se njih ticalo, Marie nije imala prava u i u vezu s Edwardom. Osje ali su da su njezini postupci - vrije anje njihova gazde, Edwardova oca - njihovo preživljavanje stavili na kocku. Potresena onime što sam vidjela, razveselila sam se kada sam vidjela s koliko je odlu nosti i sr anosti Marieina majka branila svoju k er, rekavši ljudima iz grada da odu iz njezine ku e i da nikada više ne prije u njezin prag, da e oni odgajati to dijete kao svoje vlastito. I Mariein je otac sada stao uz njezinu majku, viknuvši im neka iza u. Ali nije baš znao što da u ini. Bilo je toliko gor ine i mržnje protiv Marie, njezina nero enog djeteta i njezine obitelji. Jednoga dana, nakon više od godine dana poslije rada na onom propalom imanju, Edwardu je stric donio pismo u kojem je pisalo da mu majka nije dobro i da se mora vratiti ku i. Prije no što je otišao njegov mu je stric zaprijetio upozorivši ga da ako išta bude imao s tom djevojkom, s njegovim e životom biti gotovo i da e njegovoj obitelji biti bolje bez njega. Edward je pojurio ku i i s olakšanjem je ustanovio da je njegovoj majci malo bolje i da može sjediti u naslonja u pokraj kamina. Poljubio ju je u elo rekavši joj da mu je drago što vidi da joj je bolje. Njegova je majka bila sretna što ga vidi, ali njegov otac još uvijek nije želio razgovarati s njim i ponašao se kao da Edward ne postoji. To je Edwardu donijelo mnogo boli, jer je on oca istinski volio. To je bilo sve što sam vidjela toga dana, ali nešto kasnije Edward me zgrabio za ruku na stubištu i bilo mi je dopušteno da vidim novi dio te pri e. Vidjela sam kako Edward posje uje svojega prijatelja Daniela u gradu. Izgledalo je kao da se to dogodilo u vrijeme neposredno nakon Edwardova povratka od bolesne majke. Daniel mu je rekao da je Marie rodila bebu. Edward je bio u šoku. Nije znao da je trudna. Osje ao se glupo što nije razmišljao o tome da bi se to moglo dogoditi. Ali s druge strane bio je sretan što je postao otac. Samo još mora prona i na in da budu zajedno kao obitelj. Daniel mu je rekao da ni u kojem slu aju ne smije nastojati da vidi Marie - da bi time ugrozio njezin život, kao i život djeteta. Rekao je Edwardu da je njegov otac zaprijetio svima koji bi na bilo koji na in pokušali pomo i Marie i njezinoj obitelji i da je nekoliko obitelji ve trpjelo zbog toga. Rekao je Edwardu za veliku ljutnju zajednice koja ja bila uperena protiv njega, Marie i djeteta. Rekao je Edwardu: »Tvoj je otac težak ovjek. On nema milosti.« Edward je napustio svojega prijatelja i prošetao gradom. Ugledao je Marie i ona je ugledala njega. Nisu razgovarali, ali inilo se kao da jedno drugome itaju misli. Ona je krenula prema šumi i mjestu na kojem su se tajno sastajali. Nadala se da e Edward mo i do i - makar samo nakratko. Nikada mi nije pokazan taj sastanak, ali iz onoga što se dogodilo kasnije znala sam da su se tada sastali tamo. I da ih je netko vidio. U to sam vrijeme imala mnogo susreta i s Marie. Ve inom je bila nježnija od Edwdarda, jer je ve dopustila da osjetim njezinu bol u onom prolazu, prije mnogo godina u Mountshannonu. Ponekad bih vi ala Marie u našoj novoj blagovaonici. Izgledalo je kao da uvijek nešto isti ili briše prašinu. Ku a u Leixlipu je bila novi izgra eni dvojni objekt, ali uvijek sam osje ala kao da ona nije na tome mjestu, nego na nekom drugom. Ponekad bih je ugledala kako prolazi kroz prozor blagovaonice, kao da prozor ne postoji, odlazi u vrt i ponaša se kao da vješa rublje na konopac ili tu e prašinu iz saga. Marie je uvijek bila tako vedra i nasmiješena. Oko nje je uvijek sjalo sunce. Ponekad se inilo kao da nosi prega u samo zato da bi se ispod nje mogao zavu i vjetar i podignuti je uvis poput jedara. Obi avala se mnogo smiješiti. Ponekad bih, kada bi mi se smiješila, osje ala veliku utjehu, poput oproštaja, kao da je više ne vrije a sve ono što joj se dogodilo. Povremeno bi razgovarala sa mnom bez rije i. Jednoga sam dana bila u blagovaonici i Marie mi je opisala trenutak kada je prvi put vidjela Edwarda. »Bio je tako predivan, toliko zgodan; 69 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

nikada prije nisam vidjela mladi a koji je tako izgledao. Nisam znala tko je on niti kako se zove, ali od toga dana ja sam se osvrtala nadaju i se da u ga sresti, vidjeti ga ponovno. Nisam se morala brinuti, jer sam kasnije saznala da je i on mene gledao. Tako je po ela ta pri a, Lorna, zaljubili smo se jedno u drugoga. Znali smo da smo su eni jedno drugome.« Ponekad, kada bih hodala s autobusne postaje vra aju i se s novog posla u robnoj ku i, vidjela bih Marie kako stoji na prozoru moje spava e sobe. Kada sad razmišljam o tome, shva am da je nikada nisam vidjela ni na jednom drugom prozoru. Kada bih zamaknula za ugao, ugledala bih je kako okre e glavu i gleda ravno u mene. Ponekad bih podignula ruku i mahnula joj, a onda bih vratila pogled na stazu i nastavila hodati. Kada bih ponovno pogledala prema prozoru, nje više ne bi bilo. U drugim prilikama ne bih mahnula. Pretvarala bih se da je nisam vidjela i gledala bih u pod. U tim bi prilikama ostala stajati na prozoru - kao da je ekala da joj mahnem, da joj dam do znanja da sam je primijetila, a onda bi nestala. Nasmiješim se pri pomisli na to.

70 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 18 Tragedija se razvija

Uvijek se sje am trenutka kada sam dovela Joea u ku u u Leixlipu da upozna moju majku. Kada smo došli na vrata, bacila sam pogled prema katu i ugledala duhove na stubama - zagrljene - nasmiješili su mi se, kao da nas blagoslivljaju i žele nam svako dobro. Cijelo to vrijeme dok sam izlazila s Joeom ta su mi dva duha uvijek bila na pameti. Zapravo, uvijek su mi na umu. To je možda teško shvatiti, ali cijelo sam se vrijeme molila za njih, molila sam se sa svakim svojim dahom znaju i da se nikada ne u mo i prestati moliti, što god radila. I dok sam jela, i tada sam se molila. An eli su mi jednog dana dok sam sjedila u vrtu hrane i zeca pokazali novi dio te pri e. An eli su razmaknuli zastor i pokazali mi nešto što me duboko rastužilo. Vidjela sam Marieinu majku kako hoda prema rijeci drže i ponosno Marieinu bebu u naru ju. Imala sam dojam da je beba prvi put u javnosti. inilo se da se odvija nekakav festival i svi su hodali prema rijeci. Neka od Marieine mla e bra e i sestara nosili su sa sobom pokriva e i košare pune kruha i vo a. Nakon nekog vremena vidjela sam Marie kako razgovara sa svojom majkom, a onda tiho nestaje. Jedan mi je an eo šapnuo da je to dan nakon što se sastala s Edwardom u šumi i da e se njih dvoje ponovno susresti. Pokraj rijeke je bilo mnogo djece - igrala su se i zabavljala ili su sjedila i jela, ali dok sam promatrala inilo se kao da nešto nije baš kako bi trebalo. Vidjela sam neke žene kako dozivaju u pomo Marienu majku. Marieina je majka potr ala nose i bebu na rukama. Vidjevši dijete kako u krvi leži na zemlji automatski je i bez oklijevanja predala Marieinu bebu mladoj ženi pokraj sebe. Bilo je mnogo strke i zbrke dok su ljudi pokušavali pomo i. Nekoliko minuta kasnije Marieina je majka ula vrisak s obale rijeke. Sve se dogodilo tako brzo. Marieina je beba nekako pala u rijeku. Marieina je majka bila šokirana. Unezvjereno je ustala od djeteta oko kojega je poslovala i pojurila je prema rijeci. Beba je brzo nestajala nošena strujom, a Marieina je majka tr ala obalom. Neki su muškarci dotr ali do nje i zaustavili je govore i da je prekasno, da beba ne može još uvijek biti živa - da e oni izvaditi bebino tijelo. Marieina se majka srušila na koljena, o ajna, jau i. Neke su žene dotr ale do nje. Marieina ih je majka pogledala i na svoj užas ugledala prijetvoran izraz na nekim licima. Promatrala je ljude koji su je šutke gledali. »Kako ste mogli ubiti nevino dijete?« zagrmjela je na njih. Marieina je majka ustala i u tišini okupila oko sebe svoju obitelj. ekali su da se muškarci vrate. Kada se smra ilo, krenuli su prema ku i, šokirani i u suzama, drže i se vrsto jedno drugoga. Marieina je majka neprestano ponavljala: »Kako u re i Marie?« Vizija je izblijedjela. Bila sam obamrla od tuge. Nisam mogla ni zamisliti kako se majka ili baka moraju osje ati kad na takav na in izgube dijete. Ustala sam i otišla iz vrta ostavivši zeca izvan kaveza; potr ala sam do zahoda i zaklju ala se ondje pla i. An eli su me okružili daju i sve od sebe da me utješe. Iako esto vi am Marie i Edwarda, nikada nisam vidjela njihovo dijete. Nikada nisam vidjela toga malog duha. Znala sam da je poslan ravno u raj i da je bio tamo ekaju i svoje roditelje. esto mislim na toga malog duha na nebu koji eka svoju mamu i tatu, koji su odlu ili ostati na ovome svijetu kako bi pomogli onima koji su ih povrijedili. Naposljetku je došao trenutak u kojem su duhovi odlu ili da je vrijeme da ostali saznaju da su oni u ku i i da je to nužno kako bi se pri a rasplela. Tada je Marie u inila nešto što nije u inila nikada ranije.

71 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jednog sam jutra spavala do kasno. Imala sam slobodan dan i dan ranije provela sam s Joeom do kasno na ve er. U snu sam ula kako me Marie doziva: »Lorna, Lorna...« stalno ponavljaju i moje ime. Zatim sam ula njezine korake. Kao da je ujem kako hoda niz prolaz u Mountshannonu. Odjednom sam znala da je na odmorištu. »Lorna, Lorna...« Neprestano me zazivala, nježno ali ustrajno. Iznenada sam ula kucanje na vratima. Bila sam užasnuta misle i da e probuditi još nekoga. Viknula sam Marie: »Odlazi!« ula sam majku kako vi e; Marie ju je o ito probudila. »Budna sam, mama«, viknula sam. Sjela sam u krevetu boje i se onoga što bi se moglo dogoditi. Odjednom je Marie stisnula kvaku i širom otvorila vrata, i dalje zazivaju i: »Lorna, Lorna...« To me prestrašilo. Duhovi ne bi trebali biti u stanju otvarati vrata. Zapravo, to me uistinu naljutilo. Ušla je u sobu i prišla mojem krevetu, stalno ponavljaju i moje ime. Bila sam užasnuta. Stajala je sasvim blizu i gledale smo jedna drugu u o i. »Lorna, sje aš li se kada si bila malena djevoj ica kako si se osje ala kada sam ti dopustila da osjetiš moj život?« upitala je. »Znam da si blokirala mnogo toga. Govorit u sada i dopustit u ti da osjetiš ono što si osje ala tada, kada si bila malena. Bit u nježna.« Prestrašila sam se kada je Marie izgovorila te rije i i vjerojatno je to uo ila, jer odjednom je položila ruku preko moje, a ja sam osjetila mir. Po ela mi je davati viziju onoga što se dogodilo. Marie je hodala pokraj rijeke, šumovitim podru jem. Drve e je raslo s obje strane rijeke i bilo je mra no; kroz grane se probijalo tek malo svjetla. Tlo je bilo mokro i blatno. Kada je ugledala neke muškarce, nije dugo razmišljala. To su bila etvorica njezinih susjeda koje je poznavala. Jedan od njih zgrabio ju je i po eo joj prijetiti, govoriti joj neka ode, da je ne žele u svojoj blizini i da e je prebiti ako ne ode. Tada su je po eli šutati nogama i gurati. Osjetila je veliki strah. Osje ala sam se kao da se nalazim u njoj i pomažem joj na duhovni na in. Bila sam u njoj iako tada još nisam bila ro ena! Nekako sam bila tamo - vrijeme je nekako premošteno. Svakom sam svojom porom osjetila njezin strah. Osje ala sam kako se bori da se obrani. Osjetila sam svaki udarac koji je primila. Utonula je u blato i natopila ju je voda. Oni su je i dalje udarali, a ona se sklup ala u loptu. Tada ju je jedan od muškaraca zgrabio za kosu i stao je vu i po zemlji dok su je drugi tukli štapovima s kojih su odrezali grane. Još ih uvijek vidim, te muškarce koji tr e vuku i je za sobom i nju s rukama iznad glave. Muškarac koji ju je pograbio za kosu bio je onaj duh kojeg sam vidjela na mojim vratima u Johnstownu. Taj je duh bio praprapradjed muškarca koji mi je došao na vrata sa svojom suprugom, traže i moju pomo . Marie je dala sve od sebe da im se odupre. Borila se. Možda je izgledala krhko, ali njezina želja za životom bila je vrlo jaka. Pomislila je na Edwarda i zazivala je njegovo ime, a onda je pomislila na njihovo dijete. Još uvijek vidim tog ovjeka. Bilo mu je oko pedeset, držao ju je za kosu; dopustio je da mu njezino pretu eno tijelo sklizne iz stiska i padne na zemlju. Rekla sam joj -znam da je to teško razumjeti - da je njezino dijete umrlo. Jasno me ula. Znala je to i prestala se boriti da ostane na životu. Tako nije patila više no što je morala. Prepustila se. Znam da je Marie umrla tamo gdje je pala. I danas vidim njezino tijelo. Vidim je i dok diktiram ovo ra unalu koje se aktivira glasom. Bilo je prljavo, pokriveno blatom i krvlju. Vidim njezina an ela uvara omotanog oko nje na tlo. Vidim krila, ne cijela, samo njihove dijelove. Perje je blatnjavo. An eli su bili na licu mjesta kada se to dogodilo, ali nisu mogli sprije iti. Vidjela sam šok na licima muškaraca kada su stali i shvatili što su u inili. Marie mi je rekla da je to bio nesretan slu aj, da je nisu željeli ubiti, da su je samo htjeli prestrašiti, ali da su se zanijeli. Pa ipak, jedan od muškaraca prišao joj je i nekoliko ju je puta udario nogom, kao da se želi dodatno uvjeriti da je mrtva, a onda su jednostavno otr ali.

72 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Dok sam sjedila na svojem krevetu u Leixlipu Madeira je ruka kliznula iz moje, a ja sam se srušila na le a i na trenutak sklopila o i. Marie je krenula prema prozoru i nestala.

73 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 19 Ispri ala sam Joeu i ocu o duhovima

Joe i ja kupili smo malu ku u u Maynoothu prije no što smo se vjen ali i uselili se na dan našeg vjen anja. Pitala sam se što e se dogoditi s ona dva duha. Ho e li se preseliti sa mnom u tu novu ku icu? Ako ho e, što e re i Joe koji u tom trenutku ništa nije znao o njima? Nisam se morala brinuti. Nisu me slijedili. Ostali su u ku i mojih roditelja u Leixlipu. Nije im bilo su eno da do u u moj novi obiteljski dom u Maynoothu. Nije im bilo dopušteno da se miješaju u moj život supruge i majke. No to nije zna ilo da su nestali iz mojega života. Ponekad bih u kuhinji u Maynoothu ula kako me duhovi Marie i Edwarda zovu iz ku e mojih roditelja u Leixlipu, udaljene desetak kilometara. Kao da su se bojali da u ih zaboraviti. Kako bih mogla? Još sam se svakog dana i ve eri molila za njih, da ostvare ono što su željeli i da uzmognu oti i. Godine su prolazile, a oni su još uvijek bili tamo. Naravno, i ja sam esto odlazila u svoj roditeljski dom u Leixlipu i tada bi ih vidjela. Jednoga dana, dok je Christopher još bio mali de ko, a Owen beba, otišla sam posjetiti roditelje. Nismo imali auto, pa smo morali oti i autobusom - što je bilo teško s obzirom na to da sam putovala s dvoje djece mla e od tri godine. Kada smo zaokrenuli za ugao, prema ku i, vidjela sam Marie na prozoru moje stare spava e sobe i podignula sam ruku da joj mahnem. Uvijek sam osje ala da joj je potrebno to saznanje da sam je primijetila, znak da nije zaboravljena. Jednoga sam dana ušla u ku u svojih roditelja, kao i uvijek, na stražnja vrata. Tamo su bila tri muškarca, ja sam se nasmiješila i pozdravila ih. Nisam se zapravo upoznala s njima, ali an eli su mi šapnuli da se jedan od njih zove Paul i da e on biti uklju en u mijenjanje situacije dvaju duhova. Igrala sam se s djecom usput slušaju i njihov razgovor. Shvatila sam da su Paul i još jedan muškarac potjecali iz jedne od molitvenih grupa kojoj je pripadao i moj otac. Bila sam sigurna da su na svoj na in to bili dobri ljudi, ali nešto mi nije do kraja »sjelo« u vezi s njima. Osje ala sam neku nelagodu zbog njih i mislim da su to primijetili. Osje ala sam da su oni, što se duhova ticalo, uljezi. Osje ala sam da moram zaštititi Marie i Edwarda od tih ljudi, ali nisam znala zašto. Ostavila sam djecu na nekoliko minuta i krenula sam uza stube. Edward je, kao i uvijek, bio tamo. »Što se doga a?« upitala sam. »Uistinu mi se ne svi aju oni muškarci. Bojim se da ete ti i Marie na neki na in biti povrije eni.« Odgovorio je da se ne bih trebala bojati, da je to dio promjene. Rekao mi je neka se ne brinem. Razgovor se toga dana vrtio samo oko Boga i Isusa. Jako mi je bilo drago što je mojega oca sve više po ela zanimati vjera, što je želio bolje upoznati Boga. Osje ala sam veliku zahvalnost i osje ala sam da su duhovi djelomi no bili odgovorni za to što je moj otac postao otvoreniji. Vidjela sam da se u domu mojih roditelja doga aju promjene - više je bilo govora o Bogu, više je ljudi dolazilo u ku u. Ali toga sam se dana osje ala jako zaštitni ki prema dva duha koja su bila tamo. Pokušala sam da ne budem zabrinuta, ali nisam si mogla pomo i. Jednoga dana dok sam su u Maynoothu bavila djecom ula sam kako me zovu duhovi, jednostavno zazivaju moje ime, a zvuk kao da je dopirao kroz duga ki tunel. Nisam znala što se doga a. Kasnije sam shvatila da je toga dana moj otac vidio nešto na stubama. Nije vidio ono što sam vidjela ja, ali bilo mu je dopušteno da vidi, mutno, potkoljenice i izme nekog muškarca. Osje ao je da je netko tamo. Ne vjerujem da mu je bilo dopušteno osjetiti njihovu bol i jad, jer ne vjerujem da bi bio u stanju podnijeti to. Otac mi tada ništa nije rekao o tome, ali razgovarao je s Paulom koji je tvrdio da je ku a opsjednuta. Rekao je da osje a loše stvari u njoj. On je, zapravo, nekoliko puta bio u ku i mojih roditelja i nikada nije rekao da nešto 74 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

osje a, pa nisam sigurna je li doista nešto osje ao ili nije. Kada je moj otac rekao da je to »nešto« osjetio na stubištu, Paul je rekao da da, da se »prisutnost zla« najja e osje a baš na tome mjestu. ini se da otac nije previše ozbiljno shvatio cijeli taj razgovor, ali povremeno se molio i špricao svetu vodu po stubama. Vrijeme je prolazilo, a ja sam još uvijek osje ala veliku nelagodu. Vjerujem dijelom i zbog toga što sam znala da se bliži trenutak u kojem u izgubiti svoje prijatelje, ta dva duha, Marie i Edwarda. Ta dva prelijepa duha postali su mi najbolji prijatelji, iako sam povremeno bila živ ana zbog svega onoga što sam osje ala. Nisam ih željela izgubiti. Na neki na in to e biti kao da su umrli još jedanput. Bila sam tužna kada sam pomislila da ih nikada više ne u vidjeti niti uti, ali bila sam i sretna znaju i da e mo i napustiti naš svijet. Mislila sam da e se to dogoditi vrlo brzo, ali nije. Mama i tata pozvali su Joea, mene i djecu da provedemo praznike s njima u Mullingaru, udaljenom otprilike stotinu kilometara od Dublina. Rijetko smo bili na praznicima, pa smo svi bili vrlo uzbu eni i veseli zbog toga. Nekoliko tjedana prije no što smo otišli, vješala sam rublje na konopac - izgleda da sam uvijek imala hrpe rublja kojim se trebalo pozabaviti - kada je odjednom zapuhao jaki povjetarac i ja sam odmah znala da je to Hosus. Rekao mi je da mi je došao prenijeti poruku. Rekao mi je da e mi otac na odmoru spomenuti duhove. Duboko sam udahnula. »Što bih trebala re i? Da li da išta kažem?« Hosus je odgovorio: »Da, Lorna, ovoga puta moraš. Reci mu da znaš sve o njima, da su dugo bili ovdje i da se u njihovoj ku i mora održati misa.« Sigurno sam izgledala zabrinuto, jer je nastavio: »Ne brini se, mi emo ti pomo i. Znat eš što treba re i, ali tvojem e ocu to biti teško povjerovati. Samo e jedanput poslušati što mu imaš za re i i nikada više ne e to spomenuti. To je vrlo tužno, ali toga eš mu dana morati re i ono što mi kažemo tebi.« Obe ala sam da ho u iako sam bila zabrinuta zbog tog razgovora i tužna što otac osje a takav otpor da razgovara sa mnom o tome. U me uvremenu sam ispri ala Joeu ponešto o tim duhovima - zapravo, rekla sam mu samo to da su bili u ku i, godinama, i da sam se molila za njih. Ništa mu nisam rekla o boli i strahu koji sam osje ala niti o svojoj ulozi u toj pri i. Rekla sam Joeu da znam da e me otac pitati o tim duhovima i rekla sam mu da sam jako, jako zabrinuta zbog toga. Joe me pokušao umiriti. Naposljetku, tijekom našeg povratka s odmora otac je zapo eo tu temu. Auto je bio pun: moji roditelji, Joe, ja, Owen i Christopher. Otac je po eo pri ati voze i. Upitao je mene i Joe znamo li da se u ku i u Leixlipu nalazi duh, da se netko nalazi na stubištu. Pitao je jesmo li ikada primijetili ili uli išta neobi no. Na moje iznena enje odgovorila mu je mama, rekavši da je u vrtu esto vi ala neku mladu ženu. Ne znam je li je uistinu vi ala ili nije - nikada nisam bila potpuno sigurna u to. Tata ju je iznena eno pogledao. O ito mu nikada ranije nije to rekla, iako je znala za o evo iskustvo na stubištu. Rekla sam tati da sam znala da su duhovi tamo. Opisala sam mu Edwarda. Nisam im rekla sve, ali objasnila sam da se tamo nalazio i drugi duh. Opisala sam im Marie i rekla im njezino ime. Rekla sam mu da su ta dva duha bili u ku i otkako smo se doselili u nju i da su bili u ku i u Mountshannonu dok sam bila dijete. Objasnila sam mu i to da oni nisu bili loši, da su bili dobri. Rekla sam mu da znam da se u ku i mora održati misa, ne samo za ta dva duha, nego i zbog ostalih duša koje su njih dvoje željeli osloboditi. Rekla sam da bi bilo predivno kada bi on i mama organizirali takvu misu. Nisam baš mnogo toga rekla. Tata je samo slušao. Nije postavljao pitanja, niti je išta komentirao. Bila sam jako razo arana. Mislila sam da me želio zaštititi. Voljela bih da sam mogla više govoriti o tome, podijeliti s njim nešto od onoga što se doga alo u mojem životu, ali nije mi postavio niti jedno pitanje, a ja se nisam osje ala sposobnom nastaviti objašnjavati.

75 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Joe je tiho sjedio u autu i rekao mojem ocu da sam mu sve to ispri ala dan ranije i da sam mu opisala mnoge stvari. Tata je nekoliko minuta pri ao Joeu o Bogu i duhovnim stvarima, ali nikada se nije obratio izravno meni. To je bio posljednji put da je moj otac rekao bilo što o duhovima u Lexlipu bilo meni, bilo Joeu. Te no i, leže i u krevetu u našoj ku ici, rekla sam Joeu da sam razo arana što mi otac nije postavio nijedno pitanje, što ga nisu zanimali ti duhovi. Joe je rekao da ga je možda bilo strah. Oca možda i jest bilo strah, ali ja sam ipak željela da se održi ta misa.

76 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 20 U ku i je održana misa

Uistinu sam željela da moj otac organizira tu misu. Znala sam da je to veoma važno. Prošli su mjeseci, a ja nisam ula ništa. A onda iznenada, dok sam bila kod roditelja, na ula sam u prolazu o posebnoj misi koja se trebala ondje održati. Ništa me nisu pitali o tome niti su mi išta rekli, a kamoli da su me pozvali da prisustvujem. Tek sam ponekad nešto na ula. To mi je bilo vrlo teško. Bila sam sretna zbog te misa, ali bila sam veoma uznemirena i povrije ena jer me moja obitelj izostavila iz toga. Tijekom tih mjeseci mnogo sam razgovarala s an elom Mihaelom, traže i utjehu. Obi avala sam odlaziti u crkvu i eš e no obi no paliti svije e. Upitala sam Mihaela zašto su me ignorirali i zašto me nisu pozvali na misu. Rekao mi je da on, drugi an eli i an eli uvari mojih roditelja rade na tome da ih privole da me pozovu na tu misu. » ini se da tvoji roditelji«, nastavio je, »više slušaju druge nego nas. No trudit emo se i dalje da ih navedemo da te pozovu. Bilo bi mnogo lakše, Lorna, kada bi ti bila na toj misi da se moliš za oslobo enje tih duša, ali na kraju ne e biti velike razlike. Ako ne budeš pozvana na tu misu, ima nešto što eš mo i u initi nakon nje - zato se nemoj brinuti o tome.« Ostavila sam sve u Mihaelovim rukama i žarko sam se molila Bogu da me pozovu na misu. Sljede ih tjedana sve su me manje pozivali u roditeljsku ku u, a kada sam i bila tamo, da budem iskrena, osje ala sam da nisam doista dobrodošla i da me ni drugi ljudi ne žele tamo. An eli su me tješili govore i: »Nemoj mariti za to, Lorna. Upamti da su ti duhovi isti, da ine samo dobro i da im nikakvo zlo ne može nauditi, ali neki prijatelji tvojih roditelja to ne razumiju.« Rekli su mi neka nastavim živjeti svoj život žene i majke i da odem roditeljima kada me pozovu. Usprkos njihovoj utjesi još me uvijek bilo strah onoga što bi se moglo dogoditi. Bilo me strah za one prelijepe duhove koji su postali moji prijatelji - bojala sam se da bi im netko mogao nauditi. Tjedan ili dva kasnije mama mi je rekla da želi temeljitije o istiti ku u i upitala me bih li joj pomogla. Nikada mi nije rekla emu to iš enje, ali bila sam sretna što mogu pomo i. Rekla mi je i da e ponovno obojiti dio ku e i upitala bi li im Joe mogao pomo i. Otac je bio sve stariji i nije više mogao sam raditi kao prije. Joe je pristao pomo i. Toga dana kada smo istile mama nijedanput nije spomenula misu, a kamoli da me pozvala na nju. No morala sam se nasmiješiti, jer je jedna od njezinih susjeda, lijepa visoka žena puna života koja je imala malog dje aka, nazvala da upita mamu o sendvi ima koje je trebala pripremiti za nedjelju. Mama ju je pažljivo odvela u blagovaonicu i za sobom zatvorila vrata. Nazvala je još jedna susjeda. Ovoga puta da pita o kola u koji je pekla za nedjelju. I opet, ni spomena o misi, niti poziva moje majke. Vidjela sam toga dana Edwarda na stubištu i uzeo me za ruku. Pokazao mi je posljednji dio pri e. Bila je ve er i Edward je hodao selom. S obje su strane ulice bile ku e, u nekima je gorjelo svjetlo. Znala sam da ide na sastanak s Marie. Upravo je stigao do ruba sela kada sam vidjela kako iz jedne ku e izlazi nekoliko muškaraca sa štapovima u rukama, vi i mu da su ga upozorili da nikada više ne smije vidjeti Marie. Na moj užas prepoznala sam jednoga od njih, velikog, debelog, stupastog muškarca. On je bio jedan od onih koji su Marie pretukli nasmrt. Jedan mi je an eo rekao da gledam isti onaj dan u kojem je umrla njihova beba, da je netko vidio kako se Edward i Marie ponovno sastaju i da su odlu ili održati im lekciju. Muškarci su se služili rje nikom koji je bio toliko odvratan da ga ne mogu ponoviti. Nazvali su Edwarda i Marie svim pogrdnim rije ima koje postoje. Njihovo su dijete nazvali 77 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

kopiletom. Edward je bio uplašen, ali i vrlo ljutit i odupirao im se. Neprestano su ga udarali šakama i nogama. Vidjela sam kako mu iz usta i nosa nadire krv. Kada je pokušao ustati, ponovno su ga udarili. Vikali su: »Trebao si se držati podalje od nje. Ne možemo dopustiti da nam djeca gladuju zbog vas dvoje.« Znala sam da su ljudi u obližnjim kolibama sigurno uli što se doga a, ali nitko nije izašao na vrata, nitko nije pokušao sprije iti krvoproli e. Edwarda su neprestano tukli u prsa i trbuh. Zatim sam vidjela da je bez svijesti pao na zemlju. Muškarci su se okrenuli i mirno odšetali. Nekoliko minuta kasnije ula sam kako netko unezvjereno zaziva Edwardovo ime i ugledala sam Daniela kako šepaju i prilazi oslanjaju i se na štap. Netko mu je sigurno rekao što se dogodilo. Daniel je pao na koljena pokraj Edwarda, bacio je ustranu svoj štap za hodanje. Uzeo ga je u naru je, govore i: »Što su ti to u inili?« Edward je malo otvorio o i promrmljavši svojem prijatelju nešto što ovaj nije mogao razumjeti. Daniel je pretpostavio da to sigurno ima neke veze s Marie pa je rekao: »Da, vodit u brigu o Marie.« Srce mi je gotovo puklo kad sam to ula. Znala sam da su Marie i beba ve mrtvi. Vidjela sam kako se Edwardova prelijepa duša izdiže iz njegova tijela, dok je Daniel, u suzama, u svojem naru ju ljuljao njegovo tijelo. ula sam kako Mariein glas zaziva Edwarda i vidjela sam kako dvije duše grle jedna drugu. Vidjela sam svjetla kako dopiru s ku nih pragova kada su ljudi stali promatrati što se doga a - ne izgovorivši rije i, ni pustivši ijednu suzu. Edward je pustio moju ruku na stubama. Na trenutak sam se osje ala kao u usporenom filmu, a onda sam potr ala stubama, bez daha zgrabila uzicu za paljenje svjetla gotovo naglava ke upavši u kupaonicu; zatvorila sam za sobom vrata, otvorila slavinu i ispljuskala se hladnom vodom. Sjela sam na zahodsku školjku i zaplakala predaju i se an elima i Bogu. Sjetila sam se prizora Marieine smrti i njezina beživotnog tijela prekrivenog blatom. Pojavio se Mihael. Nagnuo se prema meni i uzeo moje ruke osloba aju i nešto boli koja mi je pritiskala srce. »Moli, Lorna«, rekao je posegnuvši desnicom prema mojem licu, otiru i mi suze. Jecaju i vidjela sam kako suze kaplju po Mihaelovim rukama. Mihael je rekao. »Lorna, ak i tvoje suze su molitva koja se rasprskava u milijune molitvi svjetla, nade i ljubavi.« Gledaju i u njegovo lice, o i su mi se po ele sušiti i ja sam se smirila. Mihael me umirio rajskim spokojem. »A sada, Lorna«, rekao je Mihael, »idi i završi iš enje s majkom.« Teška sam srca krenula pomo i mami da o isti ku u za misu na koju nisam pozvala, za koju nisam smjela znati da e se dogoditi. Joe je došao nakon posla i pomogao ocu obojiti dnevnu sobu. Kada smo te ve eri utrpali djecu u o ev auto, okrenula sam se preko ramena i pogledala majku na pragu; vidjela sam i njezina an ela uvara - jarko svjetlo iza nje. Znala sam da se an eli brinu o njoj. Kada samo zaokrenuli za ugao, vidjela sam an ele posvuda oko ku e. Bili su tamo zbog te posebne mise koja se trebala održati sljede e nedjelje nave er. Te ve eri u krevetu razgovarala sam s Joeom o tome kako sam se osje ala i koliko sam gorko razo arana jer me roditelji nisu pozvali na misu. Joe me zagrlio rekavši: »Znaš kakvi su. Znaš da te nikad nisu uklju ivali u ve inu stvari.« »Joe, to me ne brine - ali ovo da, to je krajnje važna stvar. Znam koliko je važna ta misa, a ipak ne razumijem do kraja što e se dogoditi ako ne budem prisutna. Nisam sigurna ho e li sve izvesti kako treba.« Joe me utješio i naposljetku sam zaspala. Sljede i su dani prošli potpuno mirno, a ja sam se stalno molila. Ta su dva duha neprestano bila u mojim mislima. Došla je nedjelja, a poziv i dalje nije stizao. Sje am se da sam toga jutra otišla na misu u mjesnu crkvu i primila pri est. inilo mi se da taj dan sporo prolazi. Hodala sam uokolo kao u izmaglici. inilo se da se Joe brine o svemu toga dana. Skuhao je ru ak, a onda odveo djecu u šetnju da imam malo mira. Iskreno sam se nadala da e 78 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

me otac nazvati toga dana. Mnogo bi mi zna ilo da je to u inio, ali nije. Usprkos snažnoj povezanosti izme u ta dva duha i mene, nije mi bilo dopušteno da putujem duhom i budem s njima na misi. Držali su me po strani. Cijele sam te ve eri ostala u udnoj izmaglici, ali oko jedanaest sam se u krevetu okrenula prema Joeu i rekla šokiranim glasom: »Duhovi su još uvijek u ku i u Leixlipu! Ne razumijem. Trebali su oti i tijekom mise. Nešto je krenulo po zlu.« Joe me zagrlio. An eli su me sigurno odmah uspavali, jer kada sam se probudila bilo je jutro.

79 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 21 Posljednje putovanje

Sljede i tjedni bili su vrlo zbunjuju i. Znala sam da su duhovi još uvijek u ku i mojih roditelja u Leixlipu. Bili su mi na umu više no ikada. Kao da su se prilijepili uz mene. Molila sam se i molila i preklinjala: »Bože, molim te pomogni da odu slobodni. Sigurno su u inili sve što su trebali? isti su. Sigurno je oprošteno preminulim obiteljima koje su na bilo koji na in uklju eni u tu pri u, kao i njihovoj djeci i djeci njihove djece?« Dok sam se molila, osje ala sam kao da me poga aju udari svjetlosti. Osje ala sam kako oko mene lepršaju an elova krila i elektriziraju mi kosu. Znala sam da je pokraj mene najvažniji od svih an ela. Nije rekao ni rije i, samo me uvjeravao da e sve biti u redu. Život je protjecao kao i obi no. Christopher je krenuo u školu. Nekoliko tjedana kasnije, rano ujutro jednoga rujanskog dana, odjednom sam se u krevetu uspravila u sjede i položaj. Znala sam da smo na po etku kraja - na posljednjem dijelu putovanja dvoje predivnih duhova. Sjedila sam na krevetu. Osje ala sam kao da su zidovi ku e nestali, unutra je nahrupilo silno mnoštvo an ela. Nasmiješili su mi se i rekli da su tu da pomognu, jer da e ono što e uslijediti biti veoma teško. Znala sam da e biti tako. Toga sam se dana ponašala kao i obi no: pripremila sam doru ak, odvela Christophera u školu, igrala se s Owenom, ali nisam bila uistinu prisutna. Osje ala sam ku u u Leixlipu. Kao da je život nastojao prodrijeti van kroz zidove te ku e. Znala sam da su dva duha napuštala ku u. Zatim sam osjetila kao da je ku a živa i kao da se napuhala poput balona. No bio je to propusni balon koji kao da je imao sitne rupice u sebi i život je iznutra curio van. Balon e se napuniti i ponovno isprazniti. Odjednom je to prestalo. Kao da su se dva duha naposljetku oslobodila iz ku e. Osje ala sam njihovu snagu. Bili su slobodni da odu ravno u raj - njihov je posao bio gotov - a ipak nisu to u inili! Morali su oti i na još jedno, posljednje, putovanje. Osje ala sam kao da hodaju... vrlo, vrlo polako. Bog im je dao dar da osje aju kao da su ponovno živi i njihovim je tijelima omogu eno da još jedanput fizi ki osjete uzbu enje ljudskog života. Vidjela sam i osje ala ono što su gledali i osje ali oni. Osje ala sam trud koji su ulagali svaki put kada su podizali noge i savijali ih u koljenima. Kao da njihova tijela teže mnogo i kao da ih duhovi vuku za sobom. Bilo im je teško oživjeti svoja ljudska tijela i krenuti na taj put, jer, na neki na in, njihova tijela više nisu trebala biti na ovome svijetu. Kao da su ih uistinu morali vu i sa sobom. Njima je to bilo vrlo teško, a opet su uživali u tome da se ponovno osje aju ljudima. Dok su putovali, njihove sam bolove osje ala kao što bih osje ala i svoje. Noge su mi bile teške. Tijelo mi je bilo umorno i tako teško da sam osje ala kao da sam se i ja otisnula na to putovanje. No osje ala sam i veliko veselje, veliko uzbu enje, veliku ežnju u njima dok su se kretali. Plakala sam od sre e i shvatila kamo su krenuli. Dolazili su u Maynooth, k meni. Dolazili su mi zahvaliti. Osje ala sam se toliko povlaštenom i po aš enom, kao da sam dobila predivan dar. Bila sam puna iš ekivanja i radosti. Osje ala sam ih korak po korak dok su napredovali iz ku e u Leixlipu, preko imanja, pokraj du ana, preko drugih imanja, pokraj željezni ke pruge i duž kanala. Od Leixlipa do Maynootha ima desetak kilometara. Mogla bih nastaviti satima opisuju i svaku travku koju su vidjeli, svaki djeli života, svaku molekulu zraka koju su dotaknula njihova ljudska tijela. Bili su bosonogi, sje am se, osje ali su zemlju i travu pod stopalima i izme u prstiju dok su hodali kanalom. Ponekad bih osjetila ak i nešto - list, možda - kako im se zalijepio o stopalo ili grebanje grane po nozi. 80 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Ponekad, kada bi na trenutak zastali, samo su stajali i uživali na mjestu na kojem su bili. Uživali su u tome da se osje aju ljudima i ja sam uživala s njima usprkos fizi koj cijeni koju sam za to pla ala. Bila sam radosna osje aju i na sebi svaku kap kiše koja je pala na njih, toplinu sunca koje je sjalo po njihovim tijelima, vjetar koji je puhao po njima. ula sam svaku pticu koja im je prišla blizu. Osjetila sam njihovo uzbu enje zbog svih tih stvari koje mi, živi ljudi, uzimamo zdravo za gotovo. Bila sam uzbu ena što dolaze. Dani su prolazili jedan za drugim. Napredovali su sporo prevaljuju i tih desetak kilometara. Ponekad, kad bi Joe bio doma, rekla bih mu: »Na putu su Joe. Dolaze u Maynooth da ti kažu hvala. Možeš li to povjerovati? Tako sam uzbu ena, voljela bih da ve stignu!« S jedne sam strane bila radosna što e do i u Maynooth, da me pozdrave i oproste se sa mnom, a ipak su mi se o i punile suzama kad bih se sjetila da e oti i. Fizi ki mi je to bilo teško. Nakon otprilike tjedan dana, viknula sam: »O, Bože, osje am se tako teškom! Kada e do i? Osje am da se ne mogu više nositi s time. Ne mogu nositi teret njihova dolaska, a ipak se osje am tako sretnom. Gdje su?« Odgovorio mi je jedan od an ela koji su me okruživali. »Lorna, mi znamo da ti to možeš. Znamo da osje aš svaki njihov korak i to te iscrpljuje, ali moraš podržavati. Ti to možeš. Oni moraju do i. Jako im je važno da ti zahvale. Žao nam je što to mora trajati toliko dugo, ali sada su ve na kanalu - na mjestu su na kojem raste ono visoko drve e.« »Da, znam«, odgovorila sam. »Ponekad ujem automobile na cesti pokraj toga dijela kanala. Samo bih željela da stignu brzo. Koliko e to još trajati?« Ja mogu do i od Leixlipa do Maynootha za dva sata, ne žure i se, a njihovo putovanje ve sada traje više od tjedan dana. »Još nekoliko dana«, odgovorio je an eo, »možda malo više, ali želimo da budeš vrsta. Želimo da sada stalno misliš na njih. Imaj na umu da je sve ovo dio njihova putovanja, kao i dio tvojega.« »Nikada me ne smijete ostaviti«, odgovorila sam. »Bolje vam je da svi ostanete uz mene. Znam da ja to mogu, iako ponekad osje am da moje tijelo ne može dalje; tada se naljutim i pojadam vam se. Znam da to mora završiti, znam da e duhovi do i uskoro i veselim se tome.« Prošlo je još nekoliko dana; osje ala sam njihovo napredovanje cijelom dužinom kanala. Kada su stigli do mosta u Maynoothu, znala sam da su tu, o, kako sam to dobro znala! »Znaš li koliko su blizu?« upitala sam Joea. »Sada su na mostu u Maynoothu. Sve vidim.« Izgledali su prelijepo. Sto su se više približavali Maynoothu, sve su ja e žarili. ak i nakon što su stigli do mosta u Maynoothu - što je vrlo blizu moje ku e - ipak im je trebalo još nekoliko dana da do u k meni. Uvijek u se sje ati šljunka pod njihovim bosim stopalima. »Joj, to boli!« promrmljala sam si u bradu. »Možete li i i malo lakšim korakom?« Toliko su se približili, to je bilo sjajno! Veselila sam se njihovu dolasku — a ipak, nisam osje ala da sam ga vrijedna. Nisam osje ala da sam im dovoljno pomogla, ali ipak sam bila jako uzbu ena. Tih sam dana ponekad znala primijetiti da me Joe promatra vrlo zabrinutim pogledom. Jednom je rekao: »Lorna, ini se kao da nisi s nama?« Okrenula sam se i odgovorila: »Kako bih mogla biti, s obzirom na to da su duhovi na putu ovamo?« Rekla sam mu za njihovo putovanje, ali njemu je to, naravno, bilo vrlo teško shvatiti. Uvijek se sjetim što mi je rekao jednog od tih dana: »Lor-na, ponekad doista ne shva am o emu govoriš, ali volim te i pokušat u razumjeti.« Uzvratila sam mu smiješak. »Znam, i meni je to teško shvatiti. I sama pokušavam staviti sve na svoje mjesto.« Bio je zabrinut za mene govore i da ne izgledam dobro; ja bih ga razuvjerila rekavši da ovo ne e trajati još dugo i da an eli paze na mene. Mislim da se zbog toga osje ao bolje, ali u sebi sam govorila: »Dragi Bože, Joe, nemaš pojma koliko se jako trudim, koliko mi je teško ostati na životu!«

81 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Osje ala sam da je moja energija usitinu iscrpljena. Uvijek u se sje ati dana kada su napokon došli, iako se zapravo ne mogu sjetiti ni ega drugoga iz toga dana -koji je to bio dan, koje je bilo doba dana, jesu li Joe ili djeca bili u ku i. Sve ega se sje am i ega u se sje ati dok ne umrem jest susret s ta dva duha. Sje am se da sam osje ala veliko uzbu enje. Željela sam potr ati, iza i im ususret, ali nisam mogla, nisam smjela. Imala sam viziju njih dvoje kako prolaze pokraj živice ispred nekoliko ku a u našem susjedstvu, a onda prolaze kroz vrata našeg vrta. Bila sam izgubljena u vremenu; samo sam ekala i ekala. Sve sam osje ala svaki dah koji sam udahnula kao da je bio sve lakši. Kao da se u moje tijelo, što su oni prilazili bliže, ulijevalo sve više energije. Ponovno sam se po ela osje ati živom. »Lorn, Lorna, Lorna. Ovdje smo, Lorna!« ula sam i sko ila od radosti. Suze su mi se po ele kotrljati niz lice. Bili su ovdje, stajali su na vratima. Izgledali su tako ljudski, a opet su i sjajili, zazivali me po imenu i mahali. Potr ala sam kroz vrata, niz stazu, prema malim vratima i otvorila ih. Zagrlili su me, a ja sam plakala i smijala se, a oni - možete li to vjerovati - isto su se tako smijali i plakali. Bilo je toliko mnogo veselja i toliko uzbu enja. Osje ala sam se kao da bih mogla zaplesati. Noge su mi bile lagane. Osje ala sam se kao da mi je ponovno šesnaest. Bila sam silno sretna. Svjetlost je obavila nas troje zagrljene na maloj stazi ispred ku e. U tom je zagrljaju bilo mnogo ljubavi. Ponovno su bili od krvi i mesa i osjetila sam ih fizi ki. Bila sam preplavljena osje ajima. Bilo je to jednostavno prekrasno. Stoje i tamo ispred ku e, grle i ta dva duha, odjednom mi je bilo jasno zašto se sve moralo dogoditi na taj na in. Napokon sam shvatila zašto su mi an eli rekli da sam ja njihova vratarica. Misa nije bila dovoljna da oslobodi te duše. Ja sam bila njihova vratarica, a nisam bila na toj misi. Znam da je to teško razumjeti, ali veza me u nama uspostavljena je u trenutku kada sam ih ugledala u Mountshannonu. Ja sam bila njihova zaštitnica. Ovo je pri a samo o ljubavi - Božjoj ljubavi i ljubavi u mojoj duši, ljubavi koja me inila njihovom vrataricom. I o njihovoj ljubavi. Razina ljubavi o kojoj se ovdje radi je iznad svakog ljudskog poimanja. To je više od bezuvjetne ljubavi. Marie i Edward odlu ili su ne oti i u raj kamo su pripadali i gdje su eznuli biti. Umjesto toga odlu ili su ostati na ovome svijetu zbog svoje ljubavi prema ljudima koji su ih ubili, zbog ljudi koji su ignorirali sve što se dogodilo i zbog svih njihovih potomaka - naraštaja i naraštaja na koje je utjecalo to zlo. Ostali su zbog iste ljubavi. Morate upamtiti da je dijete umrlo prije Marie, a ipak, Marie je odlu ila ostati. I nije ostala samo zbog muškarca kojeg je voljela. Ostala je zbog ljubavi, kako bi o istila mrlju grijeha radi budu ih naraštaja. Meni je to nevjerojatno. Nikada nisam upoznala dvije druge duše koje su to u inile. Sve što mogu re i jest da su Marie i Edward sigurno bili dobri ljudi dok su živjeli. Iznenada, dok smo stajali pokraj ku nih vrata okružile su nas druge duše - duše onih koji su po inili umorstvo. Te duše kao da su postajale sve svjetlije i svjetlije, a onda su jednostavno nestale. Kao da su zahvaljivali zbog toga što je mrlja uklonjena s duša njihovih potomaka. Znam da su se te duše vratile da kažu oprostite i hvala. Bilo im je žao zbog uloge koju su odigrali u umorstvu tih dvoje dobrih ljudi i njihova nevinog djeteta. An eli su mi rekli da im je bilo žao zbog toga ak i dok su bili živi. No koliko god da im je bilo žao, nisu mogli izbrisati krivnju koja je umrljala duše njihovih izravnih potomaka. Trebala im je Božja milost i ljubav drugih ljudi da to postignu. Grijesi naših predaka - otaca naših otaca - zna i da neke obitelji nose krivnju stotinama godina. Iako ne znaju ništa o onome što se dogodilo, nose u sebi tu duboku bol, tu mrlju na svojoj duši. Zato se moramo esto pomoliti za duše svojih predaka i trebali bismo otvoreno razgovarati o stvarima koje su se dogodile u prošlosti naše obitelji.

82 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Marie, Edward i ja vrsto smo se držali zajedno stoje i i dalje ispred ku e. Zahvaljivali su mi govore i mi koliko su sretni što idu ku i u raj, što e nakon mnogo godina biti ponovno ujedinjeni sa svojim djetetom. Bila sam ispunjena radoš u, ali sam i plakala nisam željela da odu. Gotovo dvadeset godina bili su velik dio mojega života. Ulijevali su mi samopouzdanje, razgovarali su sa mnom, govorili mi koliko se vesele što e oti i u raj, oti i ku i Bogu gdje su oduvijek željeli biti. Svjetlo koje nas je obavijalo izblijedjelo je i nestalo. Otišli su na nebo, kamo i pripadaju. Sjedim u starom sjeniku u Johnstownu. Prošlo je dvadeset godina otkada sam posljednji put vidjela dva duha. Vratila sam se u prošlost kada sam vidjela duh onoga ovjeka koji je sudjelovao u umorstvu. Prepoznala sam ga i me u duhovima koji su okruživali mene i duhove Marie i Edwarda dok smo se opraštali. Od toga dana nikada više nisam vidjela Marie i Edwarda. No esto mislim na njih. Nedostaju mi onako kako mi nedostaju preminuli bliski lanovi obitelji. S Joeom razgovaram cijelo vrijeme, ali ne osje am nikakvu potrebu komunicirati s Marie i Edwardom. Bila sam zahvalna an elima što su mi u posjet poslali praprapraunuka jednog od Marieinih i Edwardovih ubojica. Ono što mi je toga dana u sjeniku ispri ao o svojem životu bilo mi je velika utjeha. Ispri ao mi je o svojoj obitelji i svojem životu. Rekao mi je da je odrastao u gruboj obitelji i da je njegov otac zbog kra a neprestano dobivao otkaze na poslu i na kraju završio u zatvoru. Rekao mi je kako je mnogo lanova obitelji pilo - muškaraca i žena - i upuštalo se u tu njave i kako e skrenuti sa svojega puta samo da izazovu neku nepriliku. Tu je obitelj obavijalo toliko nevolja da je jedan od njegovih stri eva obi avao re i da je na tu obitelj ba ena kletva. Kao maldi i sam je bio u mnogim problemima rano napustivši školu; imao je poteško a da prona e i zadrži posao. Dobro je izgledao i privla io je žene, ali kada bi mu dojadile, on bi ih udario. Njegove veze sa ženama nikada nisu dugo trajale. No sada se njegov život promijenio. Rekao mi je kako mu je prije dvadesetak godina njegov poslodavac dao priliku i ukazao mu povjerenje. Otada njegov je život cvjetao. Opravdao je ukazano povjerenje i njegova je karijera procvjetala. Bio je u sretnom braku sa ženom s kojom ima dvoje zdrave djece. Život mu se iz temelja promijenio. Rekao mi je da kao dijete ili mladi nikada nije bio sretan, da nikada nije gledao vedriju stranu života, ali da sada to ini. Rekao mi je i da je njegovoj bra i krenulo nabolje. Shvatila sam slušaju i ga da se njegov život iz temelja promijenio nabolje u istom onom trenutku u kojem smo duhovi i ja završavali iscjeljuju i postupak za grijehe o evih otaca. Bila sam potpuno shrvana znaju i da se život toga ovjeka promijenio u trenutku kada su duhovi otišli i znala sam da je njegov boljitak izravna posljedica toga rada -mojeg i ona dva duha. Bila sam zahvalna što su an eli dopustili tom muškarcu da me posjeti i što su mi prikazali promjenu nabolje. Znala sam da taj boljitak nije namijenjen samo tom muškarcu, nego stotinama, možda i tisu ama ljudi, potomcima onih izravno ili neizravno uklju enih u pogibiju Marie, Edwarda i njihove bebe. Prošlost je nepromjenjiva. Ve se dogodila i to ne možete promijeniti. Ali možete moliti zbog ne ega što se dogodilo u prošlosti, možete moliti da olakšate patnju koja je prouzro ena u prošlosti. Mene an eli neprestano podsje aju da moramo moliti za grijehe otaca naših o eva. Moramo moliti zbog patnje koju su proživjeli, kako bismo im pomogli - ali i kako bismo olakšali sebi, jer zlodjela koja su po inili naši preci mogu utjecati na nas u sadašnjosti.

83 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 22 Netko tko e ti pomo i

Još otkako sam bila malena an eli su mi rekli da u napisati knjigu. Jednoga dana dok sam Ruth kao bebu vozila u kolicima po uli ici u blizini naše ku e, Mihael mi je rekao malo više o tome. Rekao mi je da an eli žele da pišem o odre enim stvarima. Prestala sam gurati kolica, pogledala sam Mihaela i odgovorila: »Duboko u svojem srcu znam da u morati pisati o svojim iskustvima s vama an elima i o svemu što ste me nau ili Bog i vi i o iskustvu koje ste mi podarili.« Da, duboko u sebi znala sam da u morati to u initi, ali ta me pomisao užasavala! Nastavila sam: »Mihaele, strah me da e me ismijati.« Što sam više razmišljala o tome, to mi je više prepreka padalo na pamet. »Mihaele, ja ne znam ispravno ni itati ni pisati! Kako u onda uspjeti napisati knjigu?« Mihael mi se nasmijao rekavši neka se ne brinem. »Sti i e pomo . Bog šalje nekoga da ti pomogne, a an eli e tu osobu poslati na tvoja vrata. Bog je ve odredio an elima da rade s tom osobom, pripremaju je i pomažu joj da svlada vještine koje e joj biti potrebne.« Pogledala sam u Mihaela. »Trebat e joj mnoge vještine, jer ja ne znam ništa o pisanju niti o izdavaštvu.« Ma ku nim vratima Mihael mi se nasmiješio i rekao: »Kada do e vrijeme i kada ta osoba stigne na tvoja vrata, re i emo ti.« »Je li muškarac ili žena?« upitala sam znatiželjno. »Dosta pitanja, Lorna. Bog je naložio an elima da se pobrinu da dobiješ veliku pomo .« Zatim je Mihael nestao. An eli mi nikada nisu dopustili da zaboravim na knjigu. Ponovno su me podsjetili na nju dva ili tri tjedna nakon Joeove smrti. Bila sam vani na ve eri s djecom, a an eli su mi šaptali na uho pokušavaju i me oraspoložiti. Šaptali su mi u uho i ime tvrtke koje je udno zvu alo. Rekli su mi da je to ime tvrtke koja e objaviti knjigu koju u ja napisati. Nikada ranije nisam ula to ime. Nisam ga mogla ni izgovoriti. Da budem iskrena, zaboravila sam ga do trenutka kada sam otišla od stola. No sje am se da su mi ga rekli, pa sam znala da ak i ako nisam u stanju razmišljati o pisanju knjige, an eli nisu zaboravili na to. Prije no što smo napustili Maynooth upoznala sam osobu za koju su an eli rekli da e mi pomo i, iako u ve odavno biti u Johnstownu prije no što zapo nem s bilo kakvim poslom. Jednog nedjeljnog jutra i Megan i ja spavale smo dulje no obi no. Namjeravale smo toga dana oti i na ranu misu, ali to nam nije bilo su eno pa smo otišle kasnije. U Meganinoj spava oj sobi dva od mojih an ela sjedila su na njezinu krevetu dok je ona spavala. Bio je to lijep prizor. Nasmiješila sam se i upitala ih što rade. An eo Mihael mi je bez rije i rekao: »Dobro jutro.« Megan se pospano okrenula na le a promrmljavši: »Mama.« An eo Hosus, koji je sjedio bliže Megan, ispružio je ruku, pogladio je po elu, a ona se promeškoljila i okrenula na bok. Hosus je položio prst na svoja usta i Megan je opet zaspala. Soba je bila ispunjena svjetlom an ela. U sebi sam se pomolila žele i da svakoj osobi jednog dana bude dopušteno da u svojem domu jednoga dana vidi tu nevjerojatnu svjetlost. Mihael je ustao i uzeo me za ruku: »Lorna, ne možemo ostati predugo. Došao sam ti re i da e te nazvati muškarac po imenu Finbar, tvoj ga otac poznaje, i pitat e te možeš li primiti njegova prijatelja. Taj e te prijatelj zamoliti da primiš i druge, a ti ih moraš primiti sve. Jedan od njih posjedovat e vještine koje e ti trebati«, rekao je Mihael široko se nasmiješivši, »kada po neš pisati o Bogu i an elima.« Uistinu nisam željela razmišljati o izazovima koje bi preda me postavilo pisanje knjige. »Lorna, ne boj se«, rekao je Mihael. »Bog e ti dati svu snagu koju trebaš i, sjeti se, svi e an eli biti uz tebe.« Ponovno me pogledao i nastavio: »Prestani zadržavati dah. Diši!« 84 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Duboko sam udahnula. »OK. Je li to muškarac ili žena?« »Morat eš pri ekati i vidjeti«, rekao je Mihael. »Sada požuri i spremi Megan za odlazak na misu.« Mihael je pustio moju ruku, Hosus se nježno odmaknuo od Megan i zatim nestao. Toga jutra na misi molila sam se Bogu za snagu, hrabrost i samopouzdanje da u inim ono što je Bog tražio od mene - da napišem knjigu. Upitala sam Boga zašto je odabrao baš mene, obi nu osobu, a ne nekoga drugoga. Nisam dobila odgovor. ula sam samo glas jednog an ela kako mi šap e u uho: »Bog uje tvoju molitvu, Lorna.« Nekoliko dana kasnije Finbar je nazvao zamolivši me da primim njegova prijatelja. Pristala sam. Rekao je da e njegov prijatelj dovesti nekoga sa sobom. Dogovorili smo vrijeme. Nakon što sam spustila slušalicu shvatila sam da nisam pitala kako se zovu ti ljudi, niti jesu li muškarci ili žene. To sam potpuno smetnula s uma. Zazvala sam an ele: »Ne razumijem zašto mi ne dopuštate da saznam unaprijed!« Nisu odgovorili. Kad su mi dolazili ljudi na sastanak, obi no bih pokušala dogovoriti s nekim da mi pri uva Megan. No toga dana Megan nije imala nastavu i nije bilo nikoga tko bi je uvao, pa sam joj rekla da bude mirna i gleda televiziju. Zamolila sam i an ele da se potrude i zadrže je na miru. Malo prije jedanaest u kuhinju je ušao an eo Elijah govore i: »Lorna, skoro su stigli«, a onda je nestao. Nisam imala prilike ni da postavim pitanje. Bila sam malo napeta, a ipak uzbu ena. Kada sam ula kako se ispred dvorišnih vrata zaustavlja automobil, otišla sam u predvorje i otvorila vrata. Prišle su dvije žene, a njihovi su an eli uvari hodali iza njih i bili su potpuno vidljivi. Kada su se potpuno približile, jedan od an ela uvara prigušio je svoje svjetlo. An eo uvar druge žene ostao je otvoren dok žena nije stupila u predvorje i rekla zdravo, a onda je i on prigušio svoje svjetlo. Razgovarala sam s an elima bez rije i rekavši: »Koja e mi od tih dviju žena pomo i oko knjige?« An eli mi nisu odgovorili, a žene su se za to vrijeme predstavile. Karen i Jean. Jean je sjela u predvorje, a Karen je ušla u kuhinju da na miru razgovara sa mnom. Kasnije sam otkrila da je Megan u inila nešto što vrlo rijetko ini. Došla je iz druge sobe i sjela pokraj Jean ispri avši joj sve o smrti svojega oca i o svojoj bra i i sestrama. Jean se o ito dvadesetak minuta ugodno družila s Megan dok sam ja razgovarala s Karen. Kada je u sobu ušla Jean, svjetlo njezina an ela uvara opet se odmah otvorilo. Prije sam pri ala o tome kako an eli uvari nisu ni muškog ni ženskog spola, ali da, ovisno o okolnostima, mogu poprimiti oblik i jednoga i drugoga. Jeanin je an eo uvar bio jako lijep i stajao je tamo poput diva; mijenjao je svoj izgled od muškog u ženski svakih nekoliko minta. Kada bi an eo poprimio oblik muškarca, iskazivao je veliku snagu, odjeven u svilenu odje u pastelnih boja ije su se nijanse mijenjale. Tada je an eo dotaknuo Jeaninu glavu smiješe i joj se odozgo s velikom ljubavlju i brigom. Kada je poprimio žensko obli je, njezin je an eo bio još ljepši. Preko glave joj je bio preba en šal, a lice i svaki dio toga an ela uvara sjajilo je poput svjetlucavog zlata. Svjetlo toga an ela uvara ispunilo je sobu i svaki put kada se pomaknuo bilo je kao da je tu svjetlost namreškao lahor. Dok mi je Jean pri ala, njezin mi je an eo uvar govorio bez rije i: »Jean je ta koja e ti pomo i i koja ima neke od vještina koje tebi trebaju. Prije nego što Jean ode upitat e te može li ikako pomo i tebi ili tvojoj obitelji. Nemoj oklijevati re i joj, Lorna, da planiraš napisati knjigu i da e ti možda mo i pomo i.« Upravo se to i dogodilo. Ustaju i od stola, Jean je rekla ono što su an eli rekli da e re i i pružila mi je svoju poslovnu posjetnicu. Rekla sam joj da planiram napisati knjigu i da bi mi možda mogla pomo i. Nasmijala se i rekla: »Gledate u pogrešnu osobu -ja ne znam ništa o pisanju niti objavljivanju knjiga.« An eli su mi rekli da ne gledam u pogrešnu osobu da e Jean biti osoba koja e mi pomo i, što god ona u ovom trenutku mislila o tome. Otkad sam je pitala bi li mi mogla pomo i oko pisanja knjige, Jean i ja susretale smo se povremeno. Ponekad bismo zajedno popile šalicu kave. Nisam je zaboravila -an eli su se pobrinuli za to ali nekoliko godina nakon našega prvog susreta Jean je nastavila raditi puno radno vrijeme bila je vrlo zaposlena žena s karijerom. A onda, postupno, baš kao što su mi an eli rekli da e 85 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

se dogoditi, promijenila je posao. Nakon nekog vremena po ela je raditi samostalno, kao savjetnica. Bio je sije anj 2004. kada su mi an eli rekli da moram nazvati Jean. Pozvala sam je na ru ak. Imala je vremena jer su joj upravo otkazali jedan sastanak. Dok sam se vozila na sastanak s njom, bila sam vrlo živ ana: bojala sam se zamoliti je za pomo , strahovala sam od toga da e me odbiti. Za ru kom smo razgovarale o knjizi. Rekla sam joj da imam vrlo mnogo materijala snimljenog na vrpci, ali da trebam pomo . Jean je ponudila da e jedanput na tjedan raditi sa mnom na knjizi. Ni ona ni ja nismo imale pojma koliko e godina pro i do njezina objavljivanja. Da je znala, možda ne bi pristala! Sljede eg etvrtka i svakog etvrtka nakon toga putovala je sa svojim laptopom iz Dublina u Johnstown. To je bio po etak duga ke veze koja je podrazumijevala mnogo napornog rada. Ve inu materijala snimila sam u prizemlju, u sjeniku. Na knjizi sam radila dok je Megan bila u školi, ali kada bi došla ku i sve sam svoje vrijeme posve ivala njoj. Osim etvrtkom, kada je dolazila Jane. U mnoga su me rana jutra an eli budili iz sna i tjerali me da odem u sjenik pisati sat ili dva, a onda bi me pustili natrag u krevet. Jednog sun anog, zimskog dana po etkom 2005. radila sam u svojem zaraslom vrtu upaju i preduga ku travu i korov koji su izrasli me u prelijepim ruži astim i crvenim divljim ružama. Sunce je sjalo, a ja sam ula glas kako govori: »Lorna, morala bi navu i rukavice.« An eo Mihael hodao je prema meni kroz duga ku travu odjeven poput vrtlara, drže i u ruci par rukavica. Pružio mi je rukavice. Bila sam oduševljena. »Gdje si ih našao?« upitala sam. Navukla sam ih na ruke. Mihael mi je rekao da ih je pronašao u ormari u u kojem je stajala kutija s alatom. Sunce se održavalo u Mihaelovim o ima i u inilo je da izgleda još nevjerojatnije no ina e. »Jesi li mi došao pomo i oko ruža?« upitala sam ga s osmijehom. Rekao mi je da je došao razgovarati sa mnom, pa smo se vratili u ku u. Pripremila sam dvije šalice aja, jednu sam položila pred Mihaela pa smo sjeli za stol u sjeniku smiješe i se, znaju i da on svoj aj ne može popiti. »Brinem se ho u li na i izdava a za svoju knjigu«, rekla sam. U to smo vrijeme Jean i ja na knjizi radile ve godinu dana. Sada smo imale mnogo materijala - ali nismo imale pojma kako da je objavimo. »Ne brini se za to. Ve ti je re eno da e knjige koje napišeš o Bogu i an elima biti uspješnice diljem svijeta«, nastavio je Mihael. »Možeš li se sjetiti imena izdava a?« Bilo mi je neugodno što sam ga zaboravila. No sjetila sam se da mi je jedan an eo prije nekoliko godina rekao to ime, ali ak mi ga je i tada bilo teško izgovoriti, a kamoli ga se sjetiti. Odmahnula sam glavom. »Znaš koliko mi je teško sjetiti se imena, a kamoli ih izgovoriti. Tek sada sam u stanju pravilno izgovoriti ime an ela Elijaha.« Mihael mi se nasmijao rekavši: »Ne brini, Lorna. Jean e kupiti knjigu s popisom imena izdava a i ti eš prepoznati ime kada ti ga pro ita s popisa.« »Zašto mi sada ne možeš re i?« gnjavila sam Mihaela. »Jer nije nužno«, odgovorio je Mihael nasmiješivši se. »Re i u ti samo da e se urednik tvoje prve knjige zvati Mark, a on je najbolji. Samo ti nastavi pisati, Lorna. Kada jedne ve eri iza e u grad, Jean e upoznati nekoga. Ta e osoba biti Markov prijatelj. Lorna, uvijek se moraš moliti da svi ljudi, koje je Bog zamolio da odigraju ulogu u nastanku tvoje knjige, obrate pozornost i slušaju.« Mihael je ustao od stola rekavši da mora i i. Odšetali smo natrag u vrt i Mihael je nestao.

86 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 23 Pronalaženje Marka

Nakon što smo radile na knjizi više od godine dana, Jean je jednog dana došla s velikim popisom izdava a - Godišnjakom pisaca i umjetnika. Obratila mi je pozornost na engleske i irske izdava e za koje je mislila da bi mogli biti zanimljivi. Upitala me imam li ikakvu ideju o tome tko bi trebao objaviti knjigu? Sjele smo za stol, a ona je stala listati stranice, itaju i na glas imena izdava a. Kada je pro itala »Random House«, sjetila sam se što su mi rekli an eli i viknula sam: »To je taj izdava !« Jean nije bila ni najmanje impresionirana. Pro itala je: »'Nema neželjenih rukopisa'«, a onda je rekla: »Sjajno, Lorna, to je, ni manje ni više, nego jedan od najve ih izdava a na svijetu - kako to misliš izvesti?« Rekla sam joj da e upoznati nekoga tko e poznavati nekoga u Random Ho-useu. Jean me pogledala vrlo sumnji avo. »Gdje u, za ime Boga, upoznati nekoga tko ima veze u svijetu izdavaštva?« Rekla sam joj neka ima vjere, neka se ne brine, neka bude budna i neka osluškuje. Neka ne dopusti da joj nešto promakne. Otprilike mjesec dana kasnije jedne sam ve eri primila Jeanin uzbu eni telefonski poziv. »Po elo je«, rekla je. Jean je otišla upoznati jednog prijatelja iz Italije. Sastali su se na ve eri u jednom restoranu u Dublinu i stolu su se pridružili razli iti ljudi. Razgovor se vrtio oko knjiga i izdava a, a onda se zametnula rasprava o jednom književnom agentu iz Londona kojega je poznavao Peter. Jean se sjetila što sam rekla o tome neka bude budna, o tome neka ne propusti ni jednu mogu nost. Pitala je Pete-ra bi li toga književnog agenta imalo zanimala knjiga o an elima. Njegov je odgovor glasio: »Mene ne, ali moj prijatelj Mark, urednik u Random Houseu, zadivljen je njima.« Jean je razgovaraju i sa mnom preko telefona zvu ala strašno uzbu eno. Nije mogla povjerovati da se to doga a. Rekla je da je Peter obe ao da e sljede eg dana poslati elektronsku poštu Marku. Po ela sam skakati od radosti. Zahvalila sam Bogu i an elima i zamolila sam Peterova an ela uvara da se pobrine da Peter ne zaboravi poslati email i da Markov an eo uvar održi Marka otvorenim i pristupa nim za kontakt. Peter je održao rije i sljede eg je dana uspostavio kontakt s Markom. Bilo je sigurno da je slušao svojega an ela uvara. To je bio po etak. No još uvijek je trebalo prevaliti duga ak put. Zapravo, od toga prvog kontakta koji je Jean ostvarila s Markom u travnju 2005., prošlo je više od tri godine do objavljivanja knjige. An eli mi nikada nisu rekli koliko e to trajati. Mislim da bismo Jean i ja po ele o ajavati da smo znale koliko e to trajati i koliko e još rada biti potrebno. Jean je uspostavila kontakt s Markom i poslala mu je neke materijale koje smo pripremile. Bio je zainteresiran i otvoren i složio se da bi prvi korak trebao biti sastanak. Bila su potrebna tri mjeseca da se ostvari taj sastanak, ali naposljetku je došlo do njega. Svanuo je dan sastanka u Londonu. Preko no i sam ostala s Jean u Dublinu i uzele smo taksi do zra ne luke. Na vratima dublinske zra ne luke skupina an ela mi je poželjela svako dobro. An eli su me nasmijali i uklonili moju tjeskobnost zbog sastanka s Markom. Zra ne su luke vrlo zbunjuju a i udna mjesta, pa mi je bilo drago što je Jean uz mene. Nakon što smo se prijavile i prošle službu osiguranja otišle smo na šalicu aja. Otvorilo se svjetlo Jeanina an ela uvara, a oko nje su se pojavili i drugi an eli. Vidjela sam da je održavaju smirenom. Iako se pokušavala prikazati smirenom, bila je uzbu ena i živ ana koliko i ja. Zamolila sam an ele oko nje da joj pomognu na svaki na in. Naposljetku smo stigli do ureda Random Housea u središtu Londona. ekali smo u prijamnom uredu. Povremeno su mi se tresle noge. Sjedila sam listaju i stranice nekog 87 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

asopisa pretvaraju i se da ga itam. Cijelo sam vrijeme osje ala ruku jednog an ela na ramenu. Taj mi je an eo šaptao na uho da u biti dobro. Ušao je neki muškarac. Odmah sam znala da je to Mark. Svjetlo njegova an ela uvara dražesno se malo nadnijelo nad njega, a oko njega sam vidjela još tri an ela. Izgledao je vrlo stidljiv i ugla en. Mark nas je uveo u kantinu gdje smo mogli na miru sjediti i razgovarati. Pridružila nam se jedna njegova kolegica. Hannah. Sjeli smo za nizak stoli . Jedan od Markovih an ela šapnuo mu je nešto na uho, a on je rekao: »Lorna, uzmi šalicu aja«, i ponudio me kola em. Rekla sam njegovu an elu: »Kako u podignuti šalicu kad mi se ruka trese?« Njegov je an eo rekao: »Pomo i emo ti, nitko ne e primijetiti.« Na sre u, Jean je po ela govoriti pa se ja, kad smo ve kod toga, nisam morala previše truditi. Pokraj svake osobe sjedio je po jedan an eo zapisuju i svaku rije koju je izgovorila osoba za koju je doti ni an eo bio zadužen. An eli su vodili bilješke. Progovorila sam Markovom an elu bez rije i, upitavši ga: »Zašto to rade?« Rekli su mi da se moram usredoto iti samo na njega, da je on najvažnija osoba na tom sastanku. Uvjeravali su me u odli nost njegova karaktera i njegove uredni ke vještine. Podsjetili su me da bih se trebala nasmiješiti, a zbog te sam se njihove primjedbe uistinu i nasmiješila. Zatim se Markov an eo uvar otvorio. Bio je vrlo visok i nadnio se nad njega. Lice mu je bilo sjajno i glatko. Smjela sam vidjeti o i toga an ela uvara - što nije uvijek slu aj. Bilo je fascinantno - kada je Mark pri ao o mojoj knjizi, u o ima njegova an ela uvara ugledala sam nevjerojatnu dubinu. No kada smo razgovarali o drugim knjigama koje je uredio - a Mark je uredio velik broj uspješnica - ta je dubina izblijedjela. Kao da je Markov an eo uvar znao da je moja knjiga važan zadatak. Markov je an eo uvar odijevao halje razli itih stilova i boja, a te su se halje mijenjale svaki put kada je spomenuo neku od knjiga na kojoj je radio. Kao da je postojala razli ita halja za svaku knjigu. Kada smo razgovarali o onome što e postati knjiga An eli u mojoj kosi, bilo je kao da nosi sve halje odjedanput - jednu preko druge. Razgovarali smo o mojem životu i o zapovijedima koje sam dobila kako bih širila mudrost koju su mi podarili Bog i an eli. Rekla sam mu da su mi Bog i an eli rekli da u napisati svjetsku upješnicu. Ako Mark i jest sumnjao u to, dobro je to skrivao, a ja znam da se njegov an eo uvar neprestano nadnosio nad njega, podupiru i njegovo samopouzdanje. Knjiga iji smo nacrt poslale Jean i ja bila je knjiga o an eoskoj mudrosti - s poglavljima koja su govorila o tome kako da se povežete sa svojim an elom uvarom, o an elima uvarima i smrti, te o mnogo drugih tema. Mark je rekao da je to vrlo zanimljivo, ali da nije izuzetno. Ono što je njega zanimalo i o emu bi razmislio glede objavljivanja bila bi moja životna pri a. Sastanak je trajao oko sat vremena i obe ale smo da emo se vratiti s prepravljenim rukopisom. Kada smo izašli kroz vrata Random Housea an eli su mi rekli da su Mark i Hannah ostali gledati za nama - pitaju i se jesam li stvarna! Bila sam iscrpljena, ali sretna. Osje ala sam da smo u poslu i znala sam, ak i ako Mark to još nije znao, da emo mu dati knjigu koju e doista željeti objaviti i da e ta knjiga postati uspješnicom. An eli su mi prvotno rekli da e to biti pri a o mojem životu. Predložila sam to Jean na samom po etku, ali bila je skepti na, pa smo krenuli putem koji je ona predložila. Podsjetila sam Jean na to kada smo otišle na ru ak u obližnji restoran, avrljaju i usput o sastanku. »Nemogu e je raditi s nekim tko je uvijek u pravu!« glasio je Jeanin iziritirani odgovor. Znala sam da me u tom trenutku poželjela tresnuti, ali ta je njezina zlovolja prošla gotovo odmah, pa smo nastavile planirati kako da Marku damo materijal koji je želio.

88 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Megan se sprijateljila s dvoje djece iz jedne obitelji u Johnstownu - s Murphyjevima. Imali su djevoj icu malo mla u od Megan i jednu malo stariju od nje. Megan se voljela družiti s njima. Bile su dobre prema njoj, redovito je vode i sa sobom na izlete. Gospo a Murphy je odli no pekla kola e i Megan je esto dolazila ku i sva uzbu ena, nose i mi sa sobom neki kola na dar. Ja nisam esto vodila Megan i Murphyjeve cure na izlete, ali jednog sam ih dana odlu ila odvesti u pustolovni centar u Carlow. To je veliko igralište s dvorcima na napuhavanje za skakanje, penjalicama, kuglanama i mnoga djeca tamo slave ro endan. Tamo smo susreli neke od Meganinih školskih kolega i njihove roditelje. Ostavila sam tim roditeljima djecu i otišla sam u središte Carlowa obaviti kupnju. Upravo sam parkirala automobil i krenula prema du anima kada su mi an eli skrenuli pozornost na dobro odjevenu sredovje nu damu na drugoj strani ceste. Izgledala je snažno i odlu no. Pokraj nje je hodao jedan rodovski an eo. Pri ala sam vam o razli itim vrstama an ela, uklju uju i an ele uvare i an ele iscjelitelje, ali nisam vam ništa rekla o rodovskim an elima - an elima koji su vezani uz odre ene obitelji. Rodovske je an ele Bog zauvijek dodijelio odre enim obiteljima i oni je nikada ne e napustiti. Nema svaka obitelj rodovskog an ela. Zapravo, njega ima jedna od stotinu obitelji. Rodovski su an eli vrlo mo ni i stupit e na pozornicu kada »njihova« obitelj bude ugrožena. Oni imaju mnogo ve u i druk iju mo nego an eli uvari. Ponekad obitelj ima takvog an ela jer je toj obitelji, ili nekom njezinu lanu, su eno da odigra važnu ulogu u razvitku ovje anstva. Rodovski an eo te žene bio je vrlo visok i snažan, odjeven u eli no sivi oklop, kao da se sprema u bitku. Izgledao je mo no - bila je to mo koju ste mogli gotovo opipati. Nisam mu vidjela krila. Okrenuo se i strogo zagledao u mene, a onda, kao da me prepoznao, nasmiješio se. U njegovu sam pogledu iš itala njegovu mo i znala sam da je u misiji važnoj za obitelj te žene. Po onome što su mi rekli an eli oko mene, vjerujem da je postojala prijetnja obiteljskom poslu i ta je žena kretala u bitku da ga sa uva. Što se rodovskog an ela ticalo, nije se radilo o poslu kao takvom. Njega su brinule posljedice propasti te obiteljske tvrtke i njezinih u inaka na tu obitelj. To se ne smije dogoditi i rodovski su an eli postavljeni da pruže sve od sebe kako bi zaštitili obitelj. Tu sam ženu vidjela tek nakratko. Zamaknula je za ugao i nikada je više nisam srela. Nemam pojma je li sa uvala posao svoje obitelji ili ne. Nastavila sam svojim putem, obavila kupnju i vratila se u zabavni centar djevoj icama. Sjela sam promatraju i djecu kako se kuglaju. Odrasli nisu igrali, bila je velika gužva i, iako volim kuglati, nisam bila u stanju i sama zaigrati. Razmišljala sam o rodovskim an elima. Vi ala sam ih otkako sam bila vrlo malena, a tijekom godina Mihael mi je sve više pri ao o njihovoj ulozi. Rodovski an eli djeluju na razli ite na ine; mogu raditi u obitelji danas kako bi utjecali na nešto što e se dogoditi u dalekoj budu nosti te obitelji; mogu raditi s duhovima u obitelji koji su živjeli u prošlosti, možda prije stotinu ili ak tisu u godina. Rodovski su an eli vrlo aktivni kada obitelj posjeduje svoju zemlju. Kao što sam rekla, rodovski an eli ne moraju raditi jednako sa svim lanovima obitelji. Mogu raditi samo s nekim njezinim lanovima ili ak samo s nekim pojedincem u nekom odre enom naraštaju - a i to samo dan ili dva za života te osobe. Zapravo, ne moraju raditi ni s kime unutar jednog naraštaja. No što god da se doga a, oni ostaju u obitelji - i promatraju. Sje am se da sam kao dijete še i prirodom vidjela rodovskog an ela u društvu jednog oca i sina. Otac je sina od pet ili šest godina držao za ruku. Rodovski je an eo izgledao kao da je odjeven u oklop, ali u tom slu aju taj je oklop imao crvenkasti odsjaj. I opet, nisam vidjela krila. Bio je mo an, ali izgledao je ljubaznije od rodovoskog an ela kojeg sam kasnije vidjela u Carlowu.

89 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Shvatila sam da je taj rodovski an eo tamo zbog sina, a ne zbog oca. Shvatila sam da je zbog nekoga obiteljskog razloga taj dje ak trebao oti i živjeti s jednom neudanom tetkom. Nije mi bilo re eno zašto - možda je u obitelji bilo previše djece i roditeljima je bilo teško iza i sa svima na kraj? Rodovski je an eo naporno radio na tome da dje ak ne ode toj tetki, nego da ostane gdje mu je mjesto, sa svojom užom obitelji. Kao da je trebao biti oblikovan u obitelji zbog nekoga budu eg zadatka, što ne bi dobio kada bi otišao živjeti s tom tetkom. Rodovski se an eo bavi širom obitelji. Kako obitelj raste, tijekom novih naraštaja taj se lanac povezanosti može prili no izdužiti, ali veza svejedno ostaje. Rodovski an eo esto povezuje osobe u krvnom srodstvu, koje o tome nemaju pojma. Naravno, rodovski e an eo iskoristiti tu vezu da izvrši neku promjenu nabolje. An eo Mihael mi je rekao da je šira obitelj važna i da bi se obitelji trebale truditi da ostanu povezane. Nikada ne bi trebali gledati svisoka na nekog lana svoje obitelji misle i o njima da su neobrazovani, siromašni ili na bilo koji na in manje vrijedni. Šire obitelji imaju mnogo uspona i padova, posebno kada se gleda raspon od nekoliko naraštaja, a rodovski e an eo raditi s tim naraštajima. Mihael mi je rekao i da rodovski an eli nikada ne odaju svoje ime, a taje ga i drugi an eli. Ni same ga obitelji nikada ne saznaju i, za razliku od imena vašeg an ela uvara, koje duboko u sebi vi znate ( ak i ako ne znate da to znate!) nikada ne ete pogoditi ime svojega rodovskog na ela ako ga imate. Ako vam itko kaže ime svojega rodovskog an ela ili vašeg - bez obzira koliko govorili da su s njim dobro povezani - znat ete da ne govore istinu. Mihael mi je jednom pokazao skupinu rodovskih an ela koji su stajali u vrsto zbijenom krugu, na malom brdu u okrugu Meath, otprilike osamdeset kilometara od Dublina. Razgovarali su. Jarko su sjajili. Svi su imali djelomi no rastvorena krila. Svaki je od njih na sebi imao oklop, ali oblikom neznatno razli it jedan od drugoga. Mislim da su ti oklopi predstavljali nešto iz obitelji kojoj su pripadali. Znam da su svi imali oružje; svaki je rodovski an eo imao druk ije oružje, ali nije mi bilo dopušteno da vidim kakvo to no. Prestali su razgovarati i okrenuli su se prema meni, oštro me gledaju i procjenjiva kim pogledom. Tada se na njihovu licu pojavio lagan osmijeh koji je bivao sve širi. Nije mi bilo dopušteno da razgovaram s njima; nakon toga su nestali. Mihael mi nije htio re i što su tamo radili niti zašto sam im bila prikazana. Možda ste lan obitelji koja ima rodovskog an ela, ali imajte na umu da takvog an ela ima tek možda jedna od stotinjak obitelji. Vaš e an eo uvar znati za to. Zato nemojte oklijevati i pitajte ga, a ako vjerujete da imate rodovskog an ela, može ga pozvati upomo kada se radi o obiteljskim problemima. *** Nedugo nakon što sam upoznala Marka, jedna mi je prijateljica vrlo velikodušno darovala laptop koji se pokretao glasom, tako da sam mogla jednostavno govoriti u njega. Morala sam mnogo vježbati da bi ra unalo prepoznalo moj glas. Nije mi bilo lako, jer glas osobe se povremeno mijenja, no to je ipak bili mnogo lakše i brže, nego da Jean bilježi sve na kasetu, a onda to prepisuje tipkaju i. Ponekad me ra unalo pogrešno uje, a ja se onda žalim an elima. Molim ih da se tehnologija unaprijedi kako bi ra unalo uvijek prepoznalo moj glas, ali pretpostavljam da od njih tražim da u ine udo. Istina je u tome da mi je mnoge rije i teško ispravno izgovoriti, pa za to zapravo ni ne mogu okrivljavati tehnologiju. An eli mi se ponekad nasmiju govore i mi neka se ne žalim. Svako malo, dok bih radila, sjenik bi se ispunio an elima koji su me pokušavali odvu i od posla. Rekli bi mi da mi treba stanka - a ja bih im odgovorila da odu i da moram još raditi. No nisu željeli oti i. Po eli bi me ometati pojavljuju i se na ra unalnom zaslonu krevelje i se, vuku i me za kosu ili izmi i mi stolac. Nastavili bi tako dok se ne bih 90 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

nasmijala i napravila stanku; ponekad bih ustala i otišla u šetnju. Nekih mi dana uop e nisu dopuštali da pišem. Bog i an eli željeli su da radim druge stvari. Jean je toga ljeta došla i ostala u Johnstownu tjedan dana, kako bi pripremila drugi nacrt knjige za Marka. Megan je bila sretna kada bi Jean došla na malo dulje. Jean je ustajala rano ujutro, a ja bih ostala spavati do devet, zatim bih sišla i otvorila vrata sjenika; Jean bi tamo ve naporno radila, tipkaju i i ure uju i. Društvo joj je uvijek radilo mnoštvo an ela. Prvo što bih ugledala kada bih otvorila vrata sjenika i pogledala unutra bili bi redovi bijelih an ela kako sjede za staromodnim školskim klupama, na udaljenijem kraju te duga ke prostorije. Bili su zaposleni pisanjem, uma i svoja pera u tintarnice. Svakog bi jutra drugi an eo podignuo pogled i mahnuo mi. Zatim bi svi an eli po eli okretati stranice kao u usporenom filmu, svi u isti mah, a onda bi ponovno po eli pisati. Jean je uvijek sjedila s laptopom za velikim drvenim stolom meni slijeva, blizu kuhinjskih vrata, zadubivši se u rad. Njezin je an eo uvar dopustio svim tim prelijepim an elima da joj pruže svu pomo koju treba. Pomagali su joj da se ne umori i da se ne iživcira. Pokraj nje, njoj slijeva nalazio se još jedan an eo koji je tipkao na laptopu. Nikada to nisam rekla Jean. Taj je an eo uvijek bio pokraj nje dok je radila na laptopu prepisuju i moje materijale. Morala sam se nasmiješiti svim tim an elima koji su tamo sjedili uz svjetlo njezina an ela uvara, daju i sve od sebe da joj pomognu da sve te e što je mogu e bezbolnije. Naposljetku, u ožujku 2006., devet mjeseci nakon što sam upoznala Marka, prihvatio je da se sastanemo radi objavljivanja knjige. Jako sam se molila. Znala sam da bi knjigu trebao objaviti Random House, ali znala sam i to da e, kako bi knjiga prošla sva potrebna odobrenja, ljudi morati slušati svoje an ele uvare i pristati na sve to. Sastanak je prošao dobro. Mark je rekao Jean da su ostali u tvrtki željeli vidjeti nacrt knjige. Jedne ve eri, otprilike tjedan dana kasnije, nazvala me Jean. Dobila je elektronsku poštu od Marka. Dobili smo službenu ponudu za tiskanje knjige. To e se napokon dogoditi. Knjiga koju su me an eli molili da napišem prije više od dvadeset godina napokon e biti objavljena.

91 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 24 Uske stube prema nebu

Povremeno bismo Jean i ja sjele i porazgovarate o svim stvarima koje je trebalo u initi kako bi knjiga bila napisana i objavljena, te da se pro uje za nju. Ponekad smo imale problema - Jean mi govori da bih te probleme trebala nazivati izazovima. No ja znam da bi bez pomo i an ela ti problemi bili mnogo ve i, pa im neprestano zahvaljujem. Svakoga dana molim an ele da nam pomognu da moja knjiga dopre do ruku što je mogu e više ljudi, da mi pomognu u mojem poslu širenja poruke Boga i njegovih an ela. Zamolila sam an ele da razgovaraju s an elima uvarima što je mogu e više ljudi, da nam i na taj na in pomognu. Još sam uvijek zapanjena, ak i danas, svim tim razli itim ljudima koji su nam prilazili - ljudi svih dobi, nacionalnosti i profesija, nude i pomo , ne o ekuju i ništa zauzvrat, samo žele i biti dijelom toga, samo žele i pomo i. Svatko tko je pomogao širiti rije Božju i an ela odabran je. Žao mi je što moram re i da postoje i takvi, koji su bili odabrani, koje su njihovi an eli uvari molili da pomognu, ali nisu poslušali. Jednoga vedrog ljetnog dana napravila sam stanku od pisanja i otišla u duga ku šetnju pokraj rijeke u planinu Juliet. To je prelijepa rijeka. Hodala sam neko vrijeme, kada me jedan an eo dotaknuo po ruci i rekao mi da krenem izme u drve a, da je tamo netko tko se želi susresti sa mnom. Krenula sam kroz drve e i grmlje pokraj rijeke. Sjela sam na granu jednog drveta koja se svijala skroz do zemlje, promatraju i rije nu struju i dva labuda. ula sam svoje ime i pogledala udesno. Posko ila sam od uzbu enja. Tamo se nalazio an eo Elisha. Kao i uvijek, izgledala je kao da je od svjetlosnih pera. Posljednji sam je put vidjela prije šest godina, kada mi je rekla da Bog želi da se Megan i ja preselimo u Johnstown. Zazvala sam njezino ime. »Sjedni, Lorna, i ja u sjesti pokraj tebe«, rekla je an eo Elisha. Pogledala sam u granu. Nije bilo više mjesta. An eo Elisha znala je što mislim, nasmiješila se i sjela. Odjednom je izgledalo da ima mnogo mjesta. ini se kao da je prošlo mnogo vremena otkako sam te vidjela, Lorna«, po ela je Elisha. Zatim je nastavila: »Mnogo sam slušala o tebi i o tvojem pisanju o nama an elima. Dug je put pred tobom i još mnogo napornog rada. Znam da se osje aš razo aranom kada ti kažemo da e ti odre ena osoba pomo i, a ona te iznevjeri. Cijelo ih vrijeme poti emo da donesu pravu odluku i pruže ti ruku pomo nicu, da budu dijelom toga putovanja. No ti znaš da ih mi ne možemo natjerati. Ljudi imaju slobodnu volju da prihvate ili odbiju, a ponekad uop e ne slušaju. Nikada se ne smiješ razo arati kada se to dogodi, Lorna. Prona i emo drugu osobu koja e pristati. A sada nastavi hodati i nemoj se zaboraviti smiješiti.« Ustala sam s grane i pozdravila je. Hodaju i izme u drve a nakratko sam zastala, okrenula se i pogledala. Elisha je još uvijek sjedila pokraj rijeke. Mahnula mi je, ja sam mahnula njoj, a onda sam nastavila hodati do staze. Jedne je ve eri Megan došla ku i uzbu ena. Kuja njezine prijateljica oštenila se prije šest tjedana i sada su im tražili novi dom. Megan me preklinjala da joj dopustim da ima štene. Oklijevala sam ispri avši joj o velikom poslu koji podrazumijeva briga o štenetu i o svoj ljubavi koju e morati uložiti. Megan je bila odlu na. Željela sam da Megan nau i nešto o odgovornosti i brizi za psa, ali potajno i ja sam bila oduševljena idejom da bismo mogle imati ku nog ljubimca. Oduvijek sam voljela pse. Kao dijete uvijek sam imala ku ne ljubimce, ali nikada psa. Kada smo se Joe i ja vjen ali, jedna od prvih stvari koju smo u inili bila je da nabavimo štene alzaškog ov ara - Heidi. 92 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Heidi je doživjela trinaestu. Nakon toga imali smo mješanca s kolijem po imenu Trixie, ali uginula je nakon što ju je ritnula krava. Koliko god da smo oboje voljeli pse, nikada više nismo nabavili novoga. Joe je bio jako bolestan i imali smo i bez psa mnogo obveza i ne previše hrane. Megan je pristala da pri ekamo nekoliko dana prije no što donesemo kona nu odluku o štenetu, ali nastavila je planirati kao da e se to ionako dogoditi. Našla je neki stari pokriva i kutiju u kojoj bi štene spavalo, a u trgovini je objavila da joj je Ruth dala novac da kupi loptu za štene. O ito je sve ve bilo odlu eno i nije bilo smisla boriti se protiv toga. Zato smo se sljede eg dana oko podneva od-vezle do ku e njezine prijateljice. Megan je nestala u ku i, a majka njezine prijateljice izašla je i pozvala me na aj. Megan je ušla u kuhinju s malim crno-bijelim štenetom u rukama. Majka njezine prijateljice rekla mi je da je to mješanac ov ara i springer španijela. Otišli smo u stražnji dio kuhinje da vidimo ostalu štenad, ali Megan se vrsto držala baš toga jednoga. To je bio pas kojeg je željela. Pola sata kasnije krenuli smo sa štenetom ku i. Megan ju je ve nazvala Safir. Safir je bila razigrana i druželjubiva. Megan i ja odmah smo je zavoljele. Megan je održala rije i doista se dobro brinula za nju. Oduvijek sam voljela šetati i Safir mi je bila izgovor za odlazak u vrlo duga ke šetnje po okolici Johnstowna. Povremeno je Jeanin partner iz Njema ke, Mano, dolazio odsjesti kod Jean u Johnstown. Kada je bio u gradu volio je odlaziti u šetnje sa Safir i Megan i obi avao ju je u iti da izvršava naredbe. No nisu baš bili uspješni. Safir je bila puna energije i bila je tvrdoglava. Sva ta veselja svakodnevice - druženje s prijateljima, dolazak šteneta u naš dom, ku no ozra je, pomogli su Megan da prevlada svoju bol. I ja sam sada više uživala u životu. Po etkom 2008., mjesec dana prije no što je knjiga objavljena, pozvana sam u Random House u London da se upoznam s ekipom iz prodaje i još nekim osobama zaduženim za plasiranje knjige. Jean i ja sjele smo na kavu u dublinsku zra nu luku, ekaju i da objave naš let. Rekla sam Jean da sam živ ana - da imam jako malo iskustva sa sastancima. Kada sam to izgovorila, oglasio se Jeanin telefon, daju i znak da joj je stigla poruka. Jean se nasmijala kada je pro itala Markovu poruku u kojoj je pisalo da su neki iz prodajne ekipe previše nervozni da se sami sastanu sa mnom pa su to željeli obaviti grupno. Mogla sam se samo nasmijati. Svi smo bili nervozni. Tom sam prigodom upoznala i Charlotte. Charlotte je predivna urednica koja radi s Markom. Do ekali su nas u predvorju, pa smo dizalom otišli u Markov ured. Mrzim dizala. Osjetim kao da e mi se okrenuti želudac i zavrti mi se u glavi. Ali dizalo je bilo puno an ela. Ne znam kako smo svi stali unutra. Neprestano sam bez rije i razgovarala s an elima. Rekla sam im da ne mogu osjetiti svoja stopala na podu, a oni su mi rekli neka se ne brinem, da me oni drže. Hodnik prema Markovom uredu bio je ispunjen svjetlom an ela. To me svjetlo gotovo zaslijepilo i na sekundu sam morala pogledati u pod. Energetsko polje oko Marka zasjalo je svaki put kada sam ga pogledala, a to me natjeralo da se nasmiješim. Sastanci su prošli dobro. Mark je pozvao Jean i mene na ru ak. Nakon ru ka Mark i ja proveli smo neko vrijeme razgovaraju i sami. Sjede i u njegovu uredu, upoznala sam tri prelijepa an ela koja su radila s Markom. Oni su bili tu kao dodatak njegovu an elu uvaru. To su an eli kojima je njegov an eo uvar omogu io da mu pomognu da u cijelosti proživi svoj život. Jedan je an eo stajao njemu s lijeve strane i hvatao je bilješke. Povremeno bio sjeo na Markov stol. Drugi mu se an eo nalazio zdesna. Tre i se stalno kretao uokolo. Kada bi Mark ustao da napravi nekoliko koraka, izgledalo je kao da taj an eo prolazi kroz njega, hoda ispred njega, navodi ga na pravi put. Taj mi je an eo neprestano govorio dok sam ja razgovarala s Markom, pri aju i mi o Marku i njegovu životu. Rekla sam mu neka mi ne oda previše tajni.

93 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Prvi an eo, onaj koji je neko vrijeme sjedio na stolu, imao je žensku pojavnost, bio je iznimno lijep, visok i vitak. Njegova je uloga bila da podu i Marka kako da u punini proživi svoj život i kako da ne bude previše ozbiljan. Drugi je an eo izgledao poput zrelog muškarca i bio je odjeven poput staromodnog sve enika. Njegova je uloga bila da pruži Marku znanje koje e mu pomo i da obavi posao urednika i autora vlastitih djela. Tre i je an eo imao pojavnost muškarca velike snage, bio je visok i izgledao je poput vojnika - usprkos svojoj duga koj, kovr avoj kosi. Izgledao je kao da je bio odjeven u zlato, a preko le a je nosio obješen ma . Ponekad su mu ruke bile prepune knjiga. Ne knjiga koje obi no itamo, ve knjiga pune putova. Sva su ta tri an ela bila uz njega svaki put kada bih se sastala s Markom. Prije nego što smo otišli Mark mi je dao neke knjige za Megan i Ruth. Znala sam da e biti oduševljene njima. Iste smo ve eri odletjele ku i, iscrpljene, ali sretne. Svi su igrali svoju ulogu i stvari su se kretale u dobrom smjeru. *** Jednog dana bavila sam se ku anskim poslovim koje je trebalo obaviti - s knjigom ili bez nje. Napravila sam stanku i otišla u šetnju. An eli e napraviti uda kako bi moja knjiga postala me unarodnom uspješnicom - kao što su mi stalno i govorili da e biti. Ugledala sam an ela Amen kako stoji pred vratnicama - iza nje se prostiralo polje. Bila sam jako sretna što je vidim. Rekla mi je neka u em u polje, a ona je krenula sa mnom. Slijedila sam je i stale smo pokraj velikoga, staroga stabla. Posegnula je za mojom rukom i u tom se trenutku pojavilo stubište. Sezalo je do trave na kojoj smo stajale i inilo se da se penje do unedogled. Ne sje am se da sam stala na njega. Bilo je usko - mnogo uže od ostalih stuba prema nebu koje sam vidjela - ali, opet, neka od njih bila su jako masivna. Stubište je bilo jarko osvijetljeno. Stube i rukohvati blistali su poput sunca. Povremeno bih ulovila odraz an ela Amen i mene, kako se držimo za ruke hodaju i po stubama. Stubište je zavijalo malo udesno, malo ulijevo, a na svakom je zavoju stajalo nekoliko vrlo visokih an ela - poput stražara. inilo se da stubište vodi do u beskraj, ali nisam se nimalo umorila. Odjednom an eo Amen je stala. Rekla je: »Stani. Stigle smo.« Izgledalo je kao da je u tom trenutku ostatak stubišta nestao. Nije bilo vrata ni podova niti i ega što bismo mogli prepoznati u uobi ajenom svijetu. Ušle smo u golemi, otvoreni prostor ispunjen an elima, a ja sam hodala kroz njih. Izgledalo je kao da ih ima bezgrani no mnogo. Odjednom sam ponovno bila u svojem tijelu, ispod onog drveta u Johnstownu. Sama. Nikada nisam imala priliku upitati an ela Amen zašto me toga dana odvela na to stubište. Mislim da mi je na taj na in htjela pružiti potporu i ohrabrenje.

94 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 25 An eli ameri kog okupljanja

Nikada ne u zaboraviti kada sam prvi put vidjela gotovi primjerak objavljene knjige. Bila je nedjelja ujutro i Jean i ja smo bile u zrakoplovu, lete i iz Dublina u New York. Mark je ranije bio u New Yorku da im govori o knjizi i dogovori sastanke s ameri kim objavljiva ima. Na kraju smo mogle birati izme u dvije ponude najve ih izdava kih ku a u Americi! Bile smo na drugom putovanju u Americi u jednom mjesecu, privode i kraju ugovor s Amerikancima. Za nekoga tko ranije jedva da je stupio nogom izvan Irske, prije no što sam po ela pisati An ele u mojoj kosi, putovala sam mnogo. Budu i da Jean obavlja posao koji je povezan s mnogo putovanja, imala sam u njoj veliku pomo . Upravo smo uzletjeli kada mi se Jean široko nasmiješila i rekla mi da ima dar za mene. Iz svoje je torbe izvadila primjerak An ela u mojoj kosi. Bila sam potpuno šokirana. Nisam mogla vjerovati! Znala sam da je tiskanje završeno, ali nisam zapravo shva ala da u rukama držim svoju knjigu - i sasvim je sigurno nisam o ekivala dobiti usred zrakoplova. Protrljala sam korice i prolistala stranice. Gotovo sam prasnula u smijeh od uzbu enja. Svuda oko nas u zrakoplovu an eli su avrljali: »An eli u mojoj kosi... An eli u mojoj kosi...« Zajedno s Jean pro itala sam svaku rije na omotu i nasmijala se. Pro itala sam sve najave i pohvale i u sebi zahvalila onima koji su imali hrabrosti hvaliti me dok sam još uvijek bila nepoznata; pro itala sam zahvale i posvetu »mojoj djeci«. Pitala sam Jean kada je dobila knjigu. Kako ju je mogla držati skrivenom u svojoj torbi? Zašto mi je nije pokazala one sekunde kada smo se sastale u zra noj luci? Nasmijala se i rekla mi da ju je dobila u petak i da se u subotu nismo vidjele. Rekla mi je da joj se trenutak nakon polijetanja u inio prikladnim - i da mi je time pružila dosta vremena da uživam u uspjehu. Uživala sam u njemu i nisam baš mnogo razmišljala ni o emu drugome tijekom toga sedmosatnog leta u New York. U New Yorku smo boravile samo tri dana i ve inu smo vremena naporno radile. No imale smo pola dana slobodno i Jean me odvela u muzej Metropolitan. To je golema zgrada. U glavnom predvorju je bilo mnogo ljudi i mnogo an ela. An eli su mi se nasmiješili i inilo se da su vrlo zadovoljni što me vide. Tumarale smo uokolo razgledaju i predmete, a onda sam krenula za Jean u veliko, svijetlo dvorište. Imala sam osje aj da sam na otvorenom prostoru, ali iznad mene je bio krov. im sam ušla, znala sam da nešto ozbiljno nije u redu. Osje ala sam veliku nelagodu, ali nisam znala zašto. Osje aj je bio toliko jak da su me an eli oko mene morali pridržati. Da to nisu u inili, mislim da bih se srušila. U sredini tog prostora nalazila se velika, stara zgrada. Jean mi je rekla da se zove Hram Dendura, da je vrlo stara i da je dovezena u Ameriku iz Egipta. Jean nije primijetila da sa mnom nešto nije u redu i otišla je razgledati ju sama. Još uvijek nisam imala pojma što nije u redu, osvrnula sam se, ali nisam razumjela. Uspela sam se uz nekoliko stuba prema hramu i prošla kroz jedan luk. Stala sam ispred dva velika stupa. Dok sam tako stajala, kao da je sve postalo vrlo tiho i nepomi no. Iako je u tom dijelu muzeja bilo mnogo ljudi, inilo se kao da je sve privremeno nestalo. Veliki stupovi kao da su rasli prema nebu, a izme u njih su se pojavila vrata. Otvorila su se prema unutra. Duboko sam udahnula. Unutra je stražu držao golemi an eo. Bio je vrlo visok, vrlo mršav i koliko god se to inilo udnim - bio je špicast. Glava mu je doista bila špicasta. No to mu nije oduzimalo od ljepote. Odje a mu je bila tamna i nabrana, prekrivaju i mu tijelo i noge. Nisam vidjela krila. Naj eš e, kada ugledam an ela, njegova se odje a pomakne, ali u ovom slu aju nije bilo pokreta. 95 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Pozvao me po imenu. Glas mu je bio vrlo slab, kao da dopire iz velike daljine, a ipak je govorio mo no. Osjetila sam pritisak u prsima, kao da me udario energijom. Rekao mi je da Hram Dendira ne pripada tamo. Da je oskvrnut. Odstupila sam jedan korak i pogledala uokolo. Ostala sam zapanjena onime što sam ugledala. Pokazali su mi egipatske duhove iz prošlosti koji su hodali po toj prostoriji i hramu. Bili su okruženi an elima od kojih mi je jedan rekao da su se mnogi od tih duhova za života dolazili moliti u taj hram. Sto me još više zapanjilo, vidjela sam i ameri ke duhove i inilo se kao da se pokušavaju iskupiti pokušavaju zaštititi to sveto mjesto od turista kako ne bi dirali ono što ne bi trebali. Ti ameri ki duhovi - koji su izgledali kao da potje u iz razli itih stolje a -okruživali su turiste i posjetitelje. inilo se da njihova prisutnost sprje ava turiste da diraju stvari i tjera ih da se odmaknu korak-dva. Na neki na in kao da su navodili ljude da se prema hramu odnose s više poštovanja. Ponovno sam pogledala visokog an ela. Rekao mi je da je došao prenijeti poruku, da ga je poslao an eo egipatskog naroda. Poruka je bila jednostavna: »Ovaj hram ne pripada Americi. Treba ga vratiti u Egipat.« Osje ala sam mu ninu i slabost; željela sam sjesti, ali su mi an eli rekli da ne smijem. Vidjela sam ljude kako sjede pokraj opkopa punog vode koji se protezao oko hrama i upitala sam an ele smijem li sjesti s njima. Nisu mi dopustili. Naposljetku sam zamolila neka ode re i Jean da je vrijeme da napustimo taj užasni prostor. Sigurno su an eli u inili tako, jer Jean se pojavila nedugo nakon toga, predloživši da u kafi u popijemo šalicu aja. Osjetila sam veliko olakšanje kada sam otišla. Na putu prema kafi u otišla sam na zahod. Tamo sam an elu Mihaelu postavila pitanja o onome što sam vidjela i o poruci koju mi je predao visoki an eo. Objasnio mi je da kada se grubo iš upaju korijeni jedne zemlje i odnesu u drugu, to dovede u neravnotežu i zemlju iz koje su iš upani i cijeli svijet. An eo egipatskog naroda želio je hram natrag kako bi pomogao ujedinjenju zemalja koje su okruživale Egipat. (Kada do e vrijeme za to, re i u nešto više o an elima naroda. Sve što sada trebate znati jest da su oni vrlo posebni i mo ni an eli koje je postavio Bog kako bi se brinuli o potrebama pojedine zemlje.) Nisam razumjela što je an eo Mihael želio re i. Objasnio mi je podrobnije. Rekao je da taj hram i blaga u drugim zemljama treba vratiti u Egipat. Egiptu i okolnim zemljama potrebno je da dobiju natrag svoje naslije e kako bi razvili dublje razumijevanje i me usobno poštovanje kultura. To e razumijevanje pomo i da se smanje podjele me u zemljama i dovesti do više mira na Bliskom istoku. Mihael mi je rekao da Egip anima treba natrag njihova povijest kako bi se otvorili prema svojoj budu nosti. An eli su mi rekli i to da e se hram koji sam vidjela u muzeju - Hram Dendura - u nekom trenutku vratiti u Egipat. No nisu mi rekli kada. Amerikanci ne trebaju tu u povijest da bi uzdignuli sebe. Oni su druga rasa, na mnoge na ine naprednija. Možda i jesu nastali miješanjem ljudi razli ite narodnosti, ali ti su se ljudi stopili oblikovavši novu rasu. Amerika mora iskazati vodstvo vrativši taj egipatski hram, pokazati neovisnost i snagu te nove rase. Amerikanci su odabran narod, iako mnogi u svijetu nisu sretni kada to uju. Odabrani su i sakupljeni iz cijelog svijeta posebnom, mo nom silom an ela. Ta je mo na snaga an ela potaknula razvitak Amerike. Ljudi koji su otišli u Ameriku do neke su razine odabrani, uklju uju i - koliko god to možda udno zvu alo - i one koji su tamo dovedeni kao robovi. An eli su na taj kontinent prikupili ljude svih narodnosti kako bi pomogli da se ostvari sudbina ovje anstva. Zato mi je re eno da te posebne an ele nazovem an elima ameri kog okupljanja. An eli ameri kog okupljanja sasvim su odre ene pojavnosti. Prvi sam ih put vidjela u Irskoj, dok sam još bila dijete. U Americi sam ih vidjela mnogo. Svi mi se prikazuju u obliku vojnika. Na sebi imaju oklop koji im pokriva noge. Srebrne je boje s tamnijim nijansama, poput kositra. Na prsima nose veliki vijenac, poput štita. 96 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

On je tamnoplave boje i na njemu je ugraviran ukras koji ne mogu opisati. Preko ela nose vrpcu koja im nestaje u kosi. ini se da svi imaju tamnu kosu, ali njezina dužina varira iako nikada nisam vidjela nijednog ija kosa nije dopirala do ispod ramena. Neki su od njih imali krila. Kao što sam rekla, te je posebne an ele stvorio Bog da prikupe duše za Ameriku. Ne znam to no kada ih je Bog stvorio, ali bili su na djelu mnogo prije no što je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku. Svi an eli ameri kog okupljanja stvoreni su u isto vrijeme i, za razliku od ve ine an ela, cijelo vrijeme ostaju na Zemlji. Na primjer, an eli dušu o kojoj se brinu odvedu na nebo i rijetko se kada ponovno vrate na Zemlju. An eli iscjelitelji, u itelji i an eli molitve dolaze s neba kada su potrebni i vra aju se u raj kada ih ne trebamo. Ameri ki uro enici dio su te nove rase. Ljudi koji su odabrani da do u u Ameriku brodom nisu shva ali da su ameri ki uro enici integralni dio toga novog svijeta. An eli su mi rekli da su naporno radili kako bi pokušali zaustaviti krvoproli a, ali mi ljudi znamo se ponekad ponašati razaraju e. Skloni smo misliti da smo nadre eni drugim rasama i ameri ki su uro enici u prošlosti strašno trpjeli. I danas ih drže na marginama. To se mora promijeniti. Ameri ke uro enike treba povu i u glavnu struju doga anja. Njihova je duhovnost druk ija i potrebna je za evoluciju ljudskog roda kako bi tijelo i duša postali jedno. An eli Mihael i Hosus objasnili su mi sve o ropstvu. Iako se to može initi besprizornim, ropstvo je bilo potrebno kako bi se osiguralo da u novi svijet stigne ispravna mješavina ljudi. Trgovci robljem nikada nisu shvatili da su ih iskoristili da u Ameriku dovezu ljude koji su bili izabrani - ljude koji na drugi na in nikada ne bi došli u Ameriku. To je dio puta Amerike. To ne opravdava pretvaranje neke osobe u roba, oduzimanje njezine slobode ili dostojanstva, njihovo bi evanje ili tjeranje na rad do smrti. Da, koliko god to zvu alo teško, sve je to bio dio puta te osobe. A ti pojedinci i njihovi potomci vitalni su dio onoga što Ameriku ini Amerikom i onim što e ta zemlja tek postati. Amerika je mjesto na kojem e se do kraja razotkriti sudbina ovje anstva. Odluke donesene u Americi imat e odlu uju i u inak na ljudsku evoluciju i zato Amerika, od svih drugih zemalja, ima te posebne an ele - an ele ameri kog okupljanja.

97 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

26 An eli slave sa mnom Jean mi je rekla da smatra kako je veoma važno da proslavim objavljivanje An ela u mojoj kosi. Mislim da ne razumije koliko se stidim i na samu pomisao o tako ne emu. No od toga dana nadalje an eli su me neprestano gnjavili, šap i mi svakoga dana da moram organizirati zabavu u povodu objavljivanja knjige. Svaki sam im put rekla neka me ostave na miru. Jednoga dana za ulo se kucanje na prozoru moje stare farmerske ku e. Bio je to an eo Kaphas. »Što ti radiš ovdje?« upitala sam ga i otišla otvoriti vrata. Stajao je na pragu široko se smiješe i. »Lorna, ne moraš mi otvarati vrata, ja ionako mogu u i.« Uzvratila sam mu osmijehom, rekavši: »Zapravo, zaboravila sam to.« Sa svakim pokretom an ela Kapha-sa ula sam prelijepu glazbu koja je uvijek dopirala iz njega. Smirivala me dok me on poticao da organiziram zabavu, govore i mi da u, koliko god se bojala, uživati u njoj. »Vrlo sam stidljiva i pomisao na zabavu ini me živ anom«, rekla sam mu. »Ne znam što bih u inila ili rekla tim ljudima.« »Lorna«, rekao je an eo Kaphas, »radila si toliko naporno, vrijeme je da proslaviš, a i mi an eli zaslužili smo priliku da proslavimo, jer to je i naša knjiga.« Kako sam to mogla odbiti an elima? »U redu, s obzirom na to da ete i vi an eli slaviti.« An eo Kaphas je nestao, a u zraku je iza njega kao i uvijek ostala glazba koja je postajala sve tišom. I tako je Jean organizirala zabavu u ku i Carton - staroj ku i iz osamnaestoga stolje a izvan Maynootha, koja je sada hotel. Zabava je održana u prelijepoj, staroj sobi s pogledom na ruži njak i, iza njega, na golfski teren. Na stropu su bili lijepi, elegantni crteži an ela. Vrlo prikladno. Pozvala sam na zabavu sve ljude koji su mi pomogli da ta knjiga postane stvarnost. Toliko je mnogo ljudi pomoglo na toliko razli itih na ina, a bez ikakve želje za nagradom. Bilo mi je nevjerojatno koliko se tu našlo ljudi, potpunih stranaca, koji su usko ili i pomogli. Zahvaljujem Bogu i an elima na svima njima, jer bez njihove pomo i ja to ne bih uspjela initi. ak i danas postoje ljudi na razli itim stranama svijeta koje nikada nisam upoznala, koji su istupili i odigrali svoju ulogu u širenju poruke An ela u mojoj kosi. Na dan zabave bila sam užasnuta. An eli su me neprestano dodirivali kako bi me sprije ili da se tresem. Ruth mi je napravila frizuru, našminkala me i pomogla mi da se odjenem. Rekla mi je da sjajno izgledam, ali još sam uvijek bila jako živ ana. Došla sam na zabavu s Megan, a tamo je ve bilo mnogo uzvanika koji su se zabavljali. Stidljivo sam hodala uokolo pozdravljaju i ih. Nedugo nakon toga stigla je moja majka. Nisam bila sigurna ho e li do i. No izgledala je fantasti no i bila je ponosna na mene. Uskoro je prostorija bila dupkom puna - ne ljudima, nego an elima. Nasmiješim se kada se sad sjetim toga. An eli su svakoga oponašali - goste kako piju, konobare i konobarice koji su šetali uokolo s pladnjevima punim pi a i grickalica. ak su uz glazbu violinista i zaplesali u kutu sobe. Vidjela sam kako an eli pomažu ljudima da se opuste. Nisam bila jedina živ ana. Vidjela sam kako se an eo po eo smijati i uskoro su se po eli smijati svi koji su stajali u njegovoj blizini. An eli su održavali atmosferu veselom i opuštenom. Pomogli su i Christopher, Owen, Megan i Ruth, druže i se s gostima i 98 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

brinu i se da se svi zabavljaju i da se nitko ne osjeti zapostavljenim. Odjednom se za ulo lupkanje po mikrofonu i netko me pozvao da pristupim. Jean i Mark stajali su zajedno pokraj velikog, starog kamina. Krenula sam i stala njima slijeva. Sje am se Jean s mikrofonom u ruci. Izgledala je oduševljena što se naš težak rad isplatio i što je nakon svih tih godina knjiga napokon objavljena. Blistala je od uzbu enja. Nikada je ranije nisam vidjela takvu. Toga sam dana bila jako ponosna na Jean. Dok je govorila, iza nje se otvorilo svjetlo njezina an ela uvara. Drugi su an eli prenosili dalje svaku njezinu rije . Zatim je govorio Mark i za to se vrijeme otvorilo i svjetlo njegova an ela; an eli u njegovoj blizini oponašali su i njega. Svako malo jedan od an ela pogledao bi u mene i rekao: »Da, Lorna, oni govore o tebi.« Nisam se prepo-znavala u predivnim komplimentima kojima su me obasipali Mark i Jean. Kada je Mark završio, Megan mi je uru ila golem buket cvije a. Nisam znala što da kažem; bila sam shrvana tom zabavom i svim pohvalama. Zato samo zahvaljujem svima Bogu, an elima i svima onima koji su me toliko podržavali. Kasnije smo se fotografirali, a jedan od an ela koji su nas okruživali i koji je u ruci imao olovku i papir, poput reportera, puhnuo je prema meni poljubac. Zahihotala sam se i bilo mi je neugodno. Nikada u životu nisam imala zabavu meni u ast - zabavu na kojoj sam bila u središtu pozornosti. Bilo mi je to vrlo udno, pomalo nestvarno, ali bilo je fantasti no - bila je to ve er koju nikada ne u zaboraviti.

99 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 27 Hodo aš e u Meku

Otprilike mjesec dana nakon zabave u povodu objavljivanja knjige dala sam svoj prvi televizijski intervju, uživo iz studija u Dublinu. Bila sam užasnuta na pomisao o tome što me eka i zamolila sam an ele da me održe smirenom. Neprestano su mi govorili da se nemam zbog ega brinuti, ali sam ipak bila vrlo zabrinuta. Intervju se trebao emitirati u jutarnjoj emisiji, morali smo rano do i u tv ku u pa sam s Jean prespavala u Dublinu. Ustale smo vrlo rano kako bismo bile sigurne da emo sti i na vrijeme. Imale smo mnogo vremena pa je Jean pronašla otvoren kafi i ustrajala je na tome da nešto pojedem. Bilo mi je mu no od nervoze, ali uspjela sam malo pojesti. Ne sje am se ni ega iz tog intervjua, osim da sam zamolila an ele, dok je razgovor trajao, da sprije e moje drhtanje. Sigurno su uspjeli u tome, jer je Jean kasnije rekla da sam bila dobra i da moj užas nije bio o it. Nakon intervjua vratile smo se u Jeaninu ku u da obavimo još nešto posla, a onda smo zaklju ile da smo zaslužile ru ak. Tijekom ukusnog ru ka u lijepom restoranu s pogledom na rijeku Liffey u središtu Dublina Jean me upitala jesam li ikada bila u knjižnici Chester Beatty. Kada sam joj rekla da ne znam za tu knjižnicu, objasnila mi je da to zapravo i nije knjižnica. To je više nalik muzeju u kojem je bila postavljena predivna izložba religijskih predmeta i knjiga iz razli itih religija diljem svijeta. Neki od izložaka bili su vrlo stari. Bila sam vrlo sretna što emo oti i u razgledanje. Dok smo hodale prema zgradi, u daljini sam ugledala vrlo jarko svjetlo. Shvatila sam da na ulazu stoji golemi an eo. Krenule smo preko travnjaka. Uokolo je bilo mnogo ljudi, jer je dan bio lijep i bilo je vrijeme ru ka. Hodala sam malo ispred Jean, usredoto ena na an ela vratara ispred mene. Odjednom sam osjetila da me netko uhvatio za ruku. Toliko sam se šokirala da sam se zaletjela u muškarca ispred sebe. Za ruku me uhvatio an eo Mihael. Dok smo prolazili kroz vrata, pozdravila sam an ela odjevenog u oklop. Kao da je bio vratar te knjižnice. Znala sam da ako stane ispred nekoga, taj e se predomisliti i ne e u i unutra. Krenule smo stubama na kat - Mihael me još uvijek držao za ruku - i prošli kroz jedna velika, rotiraju a vrata. Svjetlo je unutra bilo slabo. Ostala sam zapanjena, potpuno zbunjena, jer to je bilo sveto mjesto. Uop e to nisam o ekivala. Kako sam ulazila dublje u tu veliku, mra nu prostoriju, osje ala sam se kao da se vra am kroz vrijeme, kao da me nešto bacilo s jednog mjesta na drugo. Osjetila sam tu nevjerojatnu nepomi nost, znaju i da mi nešto dušu vu e prema naprijed, a tijelo mi je svakim korakom bivalo sve laganije. Dušu su mi omotali Božji an eli, a istovremeno sam tonula u stanje molitve. Shvatila sam zašto me Mihael drži za ruku. On se brinuo za to da moje tijelo funkcionira i dalje i da i dalje, na jednoj razini, održim svijest. Zahvaljuju i njemu mogla sam šetati oko razli itih izložaka te se ak i smiješiti i razgovarati, ako sam morala. inilo se da Jean ne primje uje ništa udno u vezi mene. Rekla sam joj da u malo prošetati uokolo sama, a ona me pustila na miru. Zato sam možda izgledala uobi ajeno, ali stanje u kojem sam se nalazila bilo je daleko od normalnog. Mihael nije izustio ni rije i, ak i kada sam mu postavila neko pitanje ili mu se požalila da ne mogu to u initi. Dok sam hodala, moja se duša kretala ispred mene, ispred mojega tijela. Zatekla sam se kako stojim na kratkoj udaljenosti ispred velikog zaslona. Po ela sam gledati film o muslimanskom hodo aš u. Tamo je bilo na tisu e ljudi, svi su bilo odjeveni u bijelo i molili su. An eli su osvijetlili zaslon i on se proširio postaju i sve ve i i ve i, ispunjavaju i cijeli prostor ispred mene. 100 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

U bljesku svjetlosti moja se duša spiritualno prenijela na to mjesto i u to vremensko razdoblje. Bila sam okružena ljudima koji su se molili, a snaga njihove molitve naelektrizirala je moju dušu. Bila sam dio goleme molitvene skupine koju je slušao Bog. Znala sam da mi tijelo stoji u knjižnici, iako nisam mogla osjetiti nikakvu vezu s tim tijelom; no istovremeno sam promatrala svoju dušu me u tim hodo asnicima koji su se molili. Jedan mi je an eo rekao da se to mjesto zove Meka. Promatrala sam desetke tisu a muslimana koji su se molili na hodo aš u u to sveto mjesto. Vidjela sam svjetlo an ela uvara svake osobe na tom mjestu - jarko je svijetlilo. Vidjela sam i milijune drugih an ela. Nitko ne moli sam - dok molite, vaš an eo uvar uvijek moli zajedno s vama - zato sam vidjela te milijune an ela. Možemo zamoliti an ele da nam se pridruže u našim molitvama - time pove avamo snagu molitve Bogu. Povremeno me pitaju trebamo li se moliti an elima? Ja se molim samo Bogu. S an elima razgovaram. Zamolim ih za njihovu pomo i da se sa mnom pomole Bogu. Dok su hodo asnici molili kao jedan, vidjela sam kako an eo uvar svake osobe uzima njezine rije i molitve i daje ih jednom od milijuna an ela kako bi te molitve odnijeli do nebeskog prijestolja. An eli koji nose naše molitve na nebo su molitveni an eli. Nikada mi se ne prikazuju u ljudskom obliku, a njihovo je svjetlo ponešto druk ije od svjetla ostalih an ela. Oni se kre u prema gore i nestaju, ostavljaju i za sobom trag. Kre u se toliko brzo da se ini kao da su dio beskrajne struje. An eo nosi svaku pojedina nu molitvu - ili molitvenu misao - prema gore. Struja an ela koji nose molitve prema nebu neprekidna je. Ne staje niti na sekundu. Snaga i slava onoga što sam vidjela neopisiva je. Snaga molitve može pokrenuti ovaj naš svijet prema miru, jedinstvu, prema boljem svijetu. Oni su muslimani slavili Boga, slavili Ga zbog onoga za što su mislili da je ispravno. I njihove su molitve poslušane. Nastavljam gledati svoju dušu me u svim tim muslimanima koji slave Boga. Zatim sam vidjela kako moja duša poseže i dodiruje Sveti kamen. Iz dubine moje duše izvio se jecaj, molitva jedinstvu, poziv svim vjerama da se udruže. Zamislite kada biste vidjeli sve vjere svijeta ujedinjene, sve religije pod jednim kišobranom, kako moja duša zna da bi trebalo biti? Zamislite ljude drugih vjera kako se u Meki pridružuju hodo asnicima na molitvi? To je jedna od mogu ih budu nosti ljudske vrste koja mi je prikazana. Postoje i druge, one koje vode u kaos, ali ovo je budu nost koju žarko želim i za koju se molim - da sav ljudski rod živi u miru i jedinstvu, svi streme i prema boljoj budu nosti svijeta. Dok sam tako stajala i promatrala, moje je ljudsko tijelo po elo osje ati Božju ljubav. Taj je osje aj ljubavi postao gotovo neizdrživ. A onda, uz bljesak svjetlosti, vra ena sam natrag u sadašnjost. Filmski se zaslon vratio na normalnu veli inu. Ponovno sam bila okružena prigušenim svjetlom knjižnice. Željela sam viknuti, re i ne! Nisam željela da to završi. Moja je duša uživala nalaze i se usred tako usrdne molitve. Kada mi se duša po ela vra ati u tijelo, ponovno sam se osje ala živa u njemu. Postala sam svjesna Mihaelove ruke u svojoj. Mihael me okrenuo na drugu stranu pa sam se polagano odmaknula od zaslona. Sa svakim sam se korakom osje ala snažnijom. Ponovno sam osje ala stopala na tlu. Ponovno sam postala svjesna ljudi uokolo. Osje ala sam se kao da sam ranije imala to mjesto samo za sebe. Malo kasnije došla je Jean i predložila da idemo. Nasmiješila sam se i kimnula. Hodala sam iza nje. Na ulici je Mihael još uvijek držao moju ruku. Onaj prelijepi an eo na straži me prepoznao. Jean nije bila svjesna što se dogodilo i ostavila me da se sama vratim ku i autobusom. Uistinu sam morala malo sjesti pa sam otišla u kafi . Unutra mi je an eo Mihael rekao da mora oti i. Dodir njegove ruke polagano je blijedio dok sam mu zahvaljivala, a onda je nestao.

101 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Sjedila sam u kafi u razmišljaju i. An eli su mi uvijek govorili da nije bitno kojoj religiji pripadamo. Istina je da su sile zla one koje stvaraju podjele izme u dviju vjera, ine i da pripadnici jedne religije osje aju da su njihova vjerovanja nadmo nija drugima. Bog i an eli rekli su mi da postoje mnoga stubišta prema nebu. Nijedna vjera ne nadzire pristup raju.

102 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 28 Svjetle e bebe

Ku u u Johnstownu u inila sam koliko-toliko prikladnom za život. Da budem iskrena, na oku nici i vrtu bilo je još mnogo posla. esto sam izlazila pokušavaju i raskr iti oku nicu koja je bila krcata svime i sva ime -napola pune kante boje, vre e stvrdnutog cementa, stari kamin - što god zamislite. Ubrzo nakon što je knjiga objavljena raskr ivala sam jednu od šupa kada se pojavio an eo Mihael: »Trebaš li pomo ?« Bila sam oduševljena što ga vidim: »Pomo bi mi sigurno dobro došla.« Mihael mi se nasmiješio: »Lorna, želim razgovarati s tobom o an elu Gabrijelu.« Pogledala sam ga iznena eno. Mihael mi nikada ranije nije spomenuo an ela Gabrijela, a njega sam rijetko susretala. Prvi put sam ga vidjela kada mi je bilo otprilike pet godina; živjela sam tada u Old Kilmainhamu, u Dublinu. Igrala sam se s prijateljicom Josie u staroj garaži njezina oca. Dobro, nazivali su je garažom, ali to je zapravo bilo veliko, staro dvorište u ijem su dnu na hrpe bili poslagani stari automobili. Ispred se nalazila sobica bez krova, imala je samo zidove. Tamo smo se smjele igrati. Toga dan sjedila sam na jednoj staroj, drvenoj kutiji igraju i se sama sa svojom lutkom. Bila sam okružena an elima od kojih mi je jedan rekao da u imati posjetitelja. Odjednom sam ugledala vrlo jarko svjetlo u otvoru u zidu koji je služio kao ulaz. U tom sam svjetlu nazrela nešto što je izgledalo poput praga. Bilo je golemo. Kroz taj je otvor prodiralo svjetlo. Ispo etka je lik bio nejasan, ali kako se približavao, vidjela sam ga bolje. Izgledao je poput mjeseca na no nom nebu. Bio je iznimno svijetao, ali ne toliko da bi me boljele o i. Zatim se svjetlo prigušilo i prema meni je kroz vrata krenuo jedan an eo. Na djeli sekunde pomislila sam da to dolazi mjesec... O i toga an ela bile su goleme - velike, svijetle i svjetlucave. Tanjuri i puni ljubavi i razumijevanja. Bila sam o arana njegovim ima i licem. Ustala sam i ispružila ruku da mu dotaknem lice. Nisam ga mogla dosegnuti, jer je bio poput diva. Njegov je blistavi osmijeh postao još širi. Stajala sam promatraju i ga. Bila sam malo zbunjena zbog toga an ela. Bio je ve i od svih an ela koje sam do tada vidjela, ali nisam ga mogla razaznati jer je njegova ljudska pojavnost bila vrlo blijeda. Progovorio je tihim i blagim glasom. »Ja sam an eo Gabrijel, Lorna. Sjedni natrag na svoju drvenu kutiju, Lorna, a ja u sjesti pokraj tebe.« U inila sam kako je predložio. Sjeo je pokraj mene na drugu drvenu kutiju i poprimio malo ljudskiju pojavnost i veli inu. Izgledao je kao radnik, imao je na sebi tešku jaknu i hla e. Pretpostavljam da bi danas rekli da izgleda kao motorist. Izgledao je ljudskije nego ranije, ali njegovo lice i o i sjajili su kako nikada nisu blistale ljudske o i. »Je li ovako bolje, Lorna?« upitao je. »Da«, odgovorila sam, »ali jedva te mogu vidjeti u tom svjetlu.« Nije odgovorio. Umjesto toga u inio je nešto što an eli ne ine esto - ispružio je ruku i dotaknuo moju lutku. An eli su rijetko uspostavljali fizi ki kontakt. Voljela sam tu lutku. Zvala se Lena, bila je od gume, imala je kosu nacrtanu crnom bojom i plasti ni rep. Nakon što se nekoliko minuta divio Leni, vratio mi je lutku rekavši: »Lorna, ne boj se.« »Ne bojim se«, rekla sam, a Gabrijelove su o i i lice postali još blistaviju.

103 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Lorna«, rekao je, »uvijek eš me vi ati unutar pravokutnika svjetla. Tako eš znati da sam to ja.« Nastavio je: »Želim ti pri ati o svjetle im bebama, kako bi ih, kada ih ubudu e ugledaš, mogla prepoznati. Svjetle e su bebe vrlo posebne. To su bebe ije duše svijet nikada ne e mo i kontaminirati.« »Što zna i kontaminirati?« upitala sam an ela Gabri-jela. Naposljetku, bilo mi je samo pet godina. Gabrijel je prasnuo u smijeh. Nikada još nisam vidjela da se an eo tako smije; naveo je i mene da se nasmijem. Dok se smijao, brzo se mijenjao iz ljudskog obli ja u an eosko i obratno. Smijao se tako sr ano. inilo se kao da sve oko nas podrhtava od njegova smijeha. inio je da se osje am sretnom. Zatim se Gabrijel prestao smijati i na djeli sekunde vrijeme kao da je stalo. Ponovno je ispružio ruku i uzeo moju Lenu. »Lorna, ako tvoja lutka padne u ulje, postat e kontaminirana, jer e se ulje upiti u gumu od koje je na injena«, po eo je Gabrijel. »Razumijem«, rekla sam pokazuju i Gabrijelu umrljanu nogu moje lutke. »Lena je upala u lokvicu ulja ovdje u garaži i koliko god trljala, ne mogu je o istiti.« Ponovno sam pogledala u Gabrijela dodavši: »No znam da moja lutka nema dušu.« Gabrijel je rekao: »Bebina duša je ono što se ne može kontaminirati. Kada budeš malo starija, Lorna, re i u ti više.« S tim rije ima Gabrijel je nestao. Od tada sam nekoliko puta susrela Gabrijela i svaki je put naš sastanak bio povezan sa svjetle im bebama. Zato me zanimalo što e mi Mihael re i sada, ispred moje ku e u Johnstownu. Pogledao me osmjehnuvši se. »Lorna, pokazat u ti nešto posebno.« S tim rije ima oku nica je nestala i bili smo okruženi izmaglicom. Mihael je promijenio svoje obli je od posve ljudskoga u krajnje mo nog arhan- ela. Arhan eo Mihael prikazao mi se iznimno visokim, na glavi je imao zlatnu krunu koja je sjala poput sunca. Na sebi je imao bijelo-zlatne halje koje su se nabirale preko zlatnog pojasa s crnom kop om. Na nogama je imao sandale s uzicama koje su se križale do ispod koljena, a na vrhu svakog stopala bio je zlatni križ. U lijevoj je ruci držao štit s velikim ispup enim ukrasom na njemu. Taj je štit izgledao trodimenzionalno, kao da nije bio samo jedan, nego stotine. U desnoj je ruci nosi veliki ma zlatne drške u obliku križa s crvenim i zelenim dragim kamenjem. Oštrica ma a sjajila je odražavaju i zlato i srebro. Kosa arhan ela Mihaela bila je tamna, duga ka do ramena i lepršala je kao da je puhao blagi povjetarac. Njegove su safirno plave o i zra ile ljubavlju i mirom, a na njegovu je licu treperio smiješak koji mogu opisati samo kao rajski. Mihael je izgledao veli anstveno mo no. Njegov je izgled bio vrlo sli an onome koji je poprimio kad mi se prikazao u staroj ku i u Maynoothu, kada mi je dao Molitvu an ela iscjelitelja koja je pomogla mnogim ljudima. Jedina primjetljiva razlika bila je što je tom prigodom u ruci držao svitak s tom molitvom, a ovoga puta ma i štit. Osje ala sam se vrlo sigurnom promatraju i ga tako s ma em i štitom. Znala sam da u, što god da se dogodi, biti potpuno zašti ena. Unutar maglice koja nas je okruživala pojavilo se jarko svjetlo nalik na otvorena vrata, ali nisam mogla vidjeti Gabrijela. »Mihaele, zašto ne mogu vidjeti Gabrijela?« upitala sam. »Vidjet eš ga za trenutak, Lorna, ali najprije ti moram re i da to nije samo an eo Gabrijel, ve arhan eo Gabrijel.« To mi je oduzelo dah. Znala sam da je Mihael arhan eo i zbog nekog sam razloga bila u stanju prihvatiti to, ali nikada nisam o ekivala da e mi ovdje na Zemlji biti dopušteno da vidim još jednog arhan ela. Pogledala sam prema jarkom svjetlu nalik na otvorena vrata, a tamo se, dolaze i prema meni, bivaju i cijelo vrijeme sve ve e, nalazilo još jedno svjetlo. inilo mi se kao da 104 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

gledam u svemir i promatram mjesec koji prevaljuje tisu e kilometara, približavaju i mi se kroz to svjetlo u otvorenim vratima. Tada je arhan eo Gabrijel stajao u svjetlu na vratima okružen crvenim svjetlom, poput mjeseca, ali milijardu puta mo niji. Izgledao je potpuno druk iji od onoga kakvog sam ga vi ala ranije. Ni danas ne znam zašto mi se odlu io prikazati na tako mo an i briljantan na in. Njegovo je lice bilo zapanjuju e lijepo. Podsjetilo me na vrlo svijetao, puni mjesec. Na tom su se licu nalazila dva velika, svijetla oka, okrugla poput tanjuri a, odražavaju i samu bit ljubavi i su uti. Duboko u tim o ima kao da sam mogla vidjeti kako se okre u stranice neke prediv-ne knjige. Kao da se njegovo lice raspolovilo, tako da se dvije stranice otvorene knjige rasklapaju na hrptu. Meni arhan eo Gabrijel predstavlja knjigu života - i to se odražavalo u njegovoj pojavnosti. Kao da je bio otvorena knjiga ije se stranice neprestano okre u. Njegova je svijetla kosa izgledala fina, pau inasta, povremeno mu blago padaju i oko lica. Bio je odjeven u nabranu tkaninu. Izgledala mi je poput svile. Križala se po sredini niz njegovo tijelo poput uveza knjige. Boje nisu bile s ovoga svijeta. Najbolje ih mogu opisati kao boje koje se odražavaju u vodi, neprestano se mijenjaju i sa svjetlom. Tada sam ugledala njegova krila. Bila su golema i kao da su se preko njih neprestano prelijevali valovi svjetlosti. Kao da su se pregršt an elovih krila istovremeno micala istim ritmom. U desnoj je ruci imao knjigu. Arhan eo Gabrijel je polagano krenuo prema meni, istupio je iz onoga pravokutnika svjetla nalik otvorenim vratima; dok je hodao, njegovo je svjetlo i dalje lebdjelo oko njega. Istupio je iz tog jarkog svjetla otvorenih vrata i kada je to u inio, njegov se izgled promijenio, prikazao mi se opet kao onaj poznati motorist. No njegovo se lice i o i nisu promijenili. Pozdravili smo se. »Zašto mi nisi rekao da si arhan eo?« upitala sam. »Lorna, zato što nije bilo vrijeme da ti to znaš niti da ti ja to kažem«, odgovorio je arhan eo Gabrijel. »Samo arhan eo Mihael može to u initi.« »Gabrijele, ho eš li re i da je Mihael šef?« upitala sam nestašno. »Da, Lorna«, rekao je arhan eo Gabrijel i nasmijao se. Svi smo se smijali. Smijeh dvojice an ela bio je poput grmljavine. Nikada ih ranije nisam ula da se tako smiju. S tim smijehom Mihael je nestao. »Koju to knjigu nosiš?« upitala sam Gabrijela. Pogledao me i odgovorio: »Lorna, bez pitanja.« »Trebala sam pogoditi da si ti druk iji«, rekla sam zamišljeno. »Uvijek si mi pokazivao tako blijedu i slabu pojavnost.« Gabrijel se nasmiješio. »Lorna, ne e pro i dugo prije no što vidiš još jednu svjetle u bebu. No toj e bebi biti dopušteno da malo naraste.« S tim rije ima arhan eo Gabrijel je nestao. Bila sam zaintrigirana. Svi planovi za iš enje oku nice propali su - ponovno. Sjetila sam se prvog puta kada sam vidjela svjetle u bebu. Bilo mi je desetak godina i Gabrijel me posjetio nekoliko tjedana ranije da mi kaže što e se dogoditi. Hodala sam iz škole u Ballymunu. An eli su mi rekli neka krenem preko polja kojim je tekla malena rje ica. Tamo je bilo i malo jezero s otokom u sredini. Pokraj jezera raslo je drve e. An eli su mi rekli neka sjednem na deblo stabla koje se srušilo prije mnogo godina. Popela sam se na njega i sjela promatraju i zeca koji je u blizini grickao travu. Meni slijeva pojavilo se jarko svjetlo u obliku otvorenih vrata. Oduševila sam se jer sam znala da je to arhan- eo Gabrijel. Kada je Gabrijel krenuo prema meni, svjetlost se prigušila i sa svakim korakom njegova je ljudska pojavnost bivala jasnijom. Nosio je istu onu odje u koju je imao i prošli put, a njegova je ljudska pojavnost još uvijek bila vrlo blijeda. Dok me pozdravljao, ispružila sam ruku da ga dotaknem. Iako je bio vrlo blizu mene, nisam ga mogla dosegnuti. Gabrijel mi se nasmiješio.

105 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Ne, Lorna, ne možeš me dotaknuti.« Upitala sam zašto, ali Gabrijel mi nije odgovorio. »Došao sam razgovarati s tobom o svjetle im bebama. Sje aš li se, Lorna, što sam ti rekao kada si bila malena?« »Da, kako se moja lutka umrljala uljem«, odgovorila sam ponosno. »Upotrijebio si drugu rije , Gabrijele, ali ne mogu je se sjetiti.« »Kontaminirana«, rekao je Gabrijel. »Ima li trenutno na svijetu svjetle ih beba, bilo ih je nekoliko tijekom godina i još se nekoliko rodilo nedavno, uklju uju i jednu ovdje u Irskoj. Ovdje sam da ti kažem da eš uskoro vidjeti svoju prvu svjetle u bebu. Te e bebe biti vrlo posebne, ali s njima nešto ne e biti u redu.« »Misliš li na onu veliku rije za koju sam ula da je koriste u vezi sa mnom?« »Da, Lorna. Neki e možda misliti da su te bebe umno zaostale, ali ne e biti u pravu. Iako e ta djeca biti fizi ki invalidi ili e imati neku bolest, mentalno e biti savršena. Te e bebe jarko sjati i zato ih ja zovem svjetle im bebama. Ljudi ne e mo i vidjeti taj sjaj, ali zbog toga sjaja svi e se osje ati privu enima toj djeci. Svi e te bebe željeti držati u naru ju ili se nalaziti u njihovoj blizini. Svaki put kad ugledaš takvu bebu, ja u biti uz tebe.« Zatim je Gabrijel rekao: »Želim da mi pogledaš u o i.« »Gledam u tebe. Lice ti je vrlo jarko«, odgovorila sam. »Lorna, gledaj samo u moje o i.« U inila sam kako mi je rekao, a Gabrijel je nastavio govoriti. »Ve ina njih umrijet e kao bebe ili mala djeca i nikada ne e odrasti, jer Bog ne e dopustiti da njihove duše kontaminira svijet. S vremenom e Bog možda odlu iti da neke od tih svjetle ih beba odrastu.« Još uvijek gledaju i u Gabrijelove o i, odgovorila sam: »Iako znam da e te bebe umrijeti, gledanje u tvoje o i ispunjava me samo ljubavlju. Uop e se ne osje am tužnom.« Gabrijel se nasmiješio i nestao. Sišla sam s debla i jedan je an eo, koji je cijelo vrijeme bio pokraj mene, rekao: »Ti znaš, Lorna, zašto se ne osje aš tužnom?« »Da«, rekla sam, »zato što sam gledala u Gabrijelove o i.« Nekoliko tjedana kasnije, jednog nedjeljnog jutra vra ala sam se sama ku i s mise kada su mi an eli rekli da pro em preko jednog imanja koje nije bilo na mojoj uobi ajenoj ruti. Odjednom sam pokraj vrtnih vrata ugledala pravokutnik svjetla nalik otvorenim vratima. Svjetlo se malo prigušilo i ugledala sam an ela Gabrijela. Razgovarali smo bez rije i. »Lorna, pogledaj.« U inila sam kako je Gabrijel rekao i u vrtu ugledala bebu u kolicima. Zbog an ela sam vidjela da iz kolica dopire blago svjetlo, ali nisam vidjela bebu unutra. Blizu kolica stajala je majka i još neka djeca. »Upitaj majku smiješ li vidjeti bebu«, rekao je Gabrijel. Krenula sam prema vrtnim vratima, a majka je krenula prema meni. Nasmiješila sam se i upitala smijem li vidjeti bebu. Bila sam iznena ena i oduševljena kada se majka vratila do kolica, izvadila bebu i pokazala mi je. Primijetila sam da je glavica bebe iznimno velika i kao da je s jedne strane bila ve a no s druge i beba je, nema nikakve sumnje, svijetlila. To je bilo vrlo lijepo. Majka je došla do mene nose i bebu u naru ju i šapnula: » ini se da svi žele držati moju bebu.« U o ima su joj bile suze, ali vidjela sam da se suzdržava da ne zapla e. »Ja znam da je vaša beba vrlo posebna«, rekla sam joj dotaknuvši djetetovu ru icu. Na trenutak majka i ja ostale smo same s bebom. Tada su nas okružila djeca. Znala sam da ih je Gabrijel tijekom tih nekoliko dragocjenih trenutaka zadržao po strani. Putem su naišle dvije žene od kojih je jedna viknula majci: »Mi emo se sada pobrinuti za bebu. Ti idi i odmori se!« Majka nije imala priliku ni da im odgovori, a jedna je žena ve posegnula i uzela joj bebu iz naru ja. Ponašale su se kao šefice, a ja sam osjetila 106 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

tugu zbog majke. Bilo je baš kao što je rekao an eo Gabrijel: svi e željeti biti u prisutnosti te svjetle e bebe. Taman sam prošla kroz vrtna vrata kada je Gabrijel nestao. Okrenula sam se, ponovno sam pogledala bebu i zamolila an ele da pomognu majci i paze na nju i njezinu bebicu. Sjedila sam piju i aj za starim stolom u sjeniku ku e u Johnstownu, razmišljaju i o toj svjetle oj bebi koju sam vidjela prije toliko godina. Znaju i da ta beba sigurno više nije živa, izgovorila sam molitvu za tu majku koja je, nema sumnje, još uvijek tugovala za njom te za ostatak obitelji. Bila sam uzbu ena što u vidjeti novu svjetle u bebu i što postoji mogu nost da e ta poživjeti malo dulje. To se dogodilo nekoliko tjedana kasnije - u Glasgowu. Jean i ja otišle smo tamo obaviti nekoliko intervjua. Odsjele smo u hotelu u lu nom podru ju i tamo sam malo fotografirala. Poslije podne smo otišle u središte grada gdje sam imala intervju s novinarom koji je postavljao fascinantna pitanja - vrlo razli ita od uobi ajenih. Bio je to intervju u kojemu sam doista uživala. Nakon intervjua otišla sam sama u šetnju po velikom i napu enom trgova kom središtu u blizini hotela. Iznenada sam u daljini ispred sebe ugledala jarko svjetlo nalik otvorenim vratima. An eli oko mene rekli su mi da ostanem na mjestu. Gabrijel mi se obratio bez rije i: »Ne približavaj se. Upoznat eš svjetle e dijete.« Bila sam oduševljena i odmah sam se upitala koliko e to dijete biti staro. No bila sam tužna kada je Gabrijel nastavio: »To dijete ne e još dugo biti na ovome svijetu. Bog e ga ubrzo uzeti k sebi.« Željela sam krenuti prema Gabrijelu, o ekuju i da u blizu njega ugledati dijete. »Ne, Lorna, ostani gdje jesi, okreni se i gledaj u drugom smjeru«, rekao mi je Gabrijel. inila sam tako i ugledala djevojku od šesnaestak godina, punu energije i života, kako sa svojim roditeljima hoda prema meni. Bila je savršena i prelijepa. Njezin se an eo uvar otvorio, a oko njih je bilo još mnogo drugih an ela. Mjesto ih je bilo prepuno, a ipak je bilo dovoljno prostora za sve. Mlada je djevojka toliko jarko svijetlila da mi je bilo teško shvatiti da nitko drugi nije vidio svjetlo kojim zra i. Vidjela sam sve znanje i mudrost sadržano u njezinoj duši. Ta je djevojka bila previše napredna za ovaj svijet. Ona je bila istinsko mlado bi e budu nosti, ali Bog joj nije dopuštao da govori o onome što je znala. Njezin mi je an eo uvar rekao da ima neku uro enu bolest koja ju je sprje avala da živi normalnim životom. Ugledala me, krenula prema meni, široko mi se nasmiješila i vrsto me zagrlila. Osje ala sam se kao da se dvije izgubljene sestre sastaju prvi put. Na jednoj smo razini bile potpune strankinje, ali na drugoj nismo. Roditelji su sustigli djevoj icu i nasmiješili mi se pomalo nesigurno, ne znaju i što da kažu. An eli su mi rekli da ti roditelji na duhovnoj razini znaju da je njihova k i posebna, ali na ljudskoj razini nisu to mogli shvatiti. Stajala sam blizu te mlade osobe, a an eli kao da su štitili nas etvero - djevojku, njezine roditelje i mene -obavivši nas iscjeljuju im zagrljajem. Molila sam se, što oni nisu primijetili, dok su an eli na djevojku izlijevali Božju milost. Ponovno mi je re eno da e ta djevojka uskoro napustiti ovaj svijet. Svi smo se oprostili, a ja sam ostala promatrati kako hodaju kroz gužvu i pokraj Gabrijela. Kada su prošli pokraj njega, Gabrijel je nestao. Krenula sam natrag da se susretnem s Jean, razmišljaju i o svjetle im bebama. U sebi sam upitala an ele koliko u ih još vidjeti putuju i svijetom i pitala sam se ho u li ikada vidjeti svjetle u odraslu osobu. Nisam dobila odgovor. U godinama nakon toga vidjela sam i druge svjetle e bebe i jedno svjetle e dijete od otprilike pet godina. Jako sam uzbu ena i sretna kada ih ugledam.

107 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 29 Atavist iz budu nosti

Nisam se osje ala dobro pa sam otišla lije niku. Rekao mi je da e mi organizirati neke pretrage u bolnici u Tallaghtu, blizu Dublina. Zahvalila sam mu, izašla iz ordinacije i krenula prema svojem autu. An eo Hosus je ve sjedio na suvoza kom sjedalu. Nasmiješila sam se. »Drago mi je što si ovdje, Hosuse. Moram i i u bolnicu. Užasavam se vožnje do tamo jer ne znam put iz Johnstowna.« Hosus je rekao: »Lorna, ne brini.« »Ne brinu me pretrage«, odgovorila sam. »Brine me samo kako u do i do bolnice, posebno s obzirom na to da u morati voziti sama.« Odjednom je auto bio pun an ela. Govorili su u glas: »Lorna, pa zar ne znaš da emo svi biti s tobom.« Uvijek sam nervozna kada se prvi put moram odvesti nekamo. An eli to znaju i pokušavaju me opustiti. »Ne brini, Lorna«, rekao je Hosus. Hosus i ja avrljali smo o drugim stvarima voze i se ku i. Naveo me nekoliko puta da se nasmijem od srca. Uvijek uspije smisliti nešto smiješno. Nakon što sam parkirala ispred ku e, Hosus je nestao. Nekoliko dana kasnije Ruth je došla u posjet. Rekla sam joj za pretrage u bolnici. Predložila je da njezin de ko, Brendan, nacrta kartu. ito je nekoliko mjeseci radio u okolici Tallaghta. Jednoga dana, nedugo prije mojega ugovorenog termina za pregled u bolnici, malo sam pospremala oku nicu stare farmerske ku e. Razmišljala sam da odem u šetnju, ali kad sam ušla u sjenik, tamo je bio an eo Mihael. Nakratko smo sjeli i razgovarali, a onda je Mihael rekao da mi ima nešto za re i. Pogledala sam ga zainteresirano. »U bolnici emo ti pokazati nešto važno. Nešto što bi moglo postati dio budu nosti ljudskoga roda, ovisno o odlukama koje e donijeti ovje anstvo. U bolnici upij što je više mogu e detalja o onome što eš tamo vidjeti i uti.« »Mihaele, ho u li se šokirati onime što u vidjeti?« upitala sam. »Da, Lorna, ho eš.« »Možeš li mi re i nešto više, Mihaele?« Rekao mi je ne i nestao. Bila sam razo arana. Voljela bih da sam mogla znati više. Nekoliko dana kasnije odvezla sam se u bolnicu služe i se kartom koju mi je dao Brendan. Nisam dobila više ni jednu informaciju niti od Mihaela niti od ijednog drugog an ela o tome što u vidjeti i iskusiti u bolnici. Molila sam se Bogu da mi to ne bude previše uznemiravaju e. U svojim sam molitvama razgovarala s Bogom i upitala ga: »Ako se radi o ne emu iz budu nosti, što ja mogu u initi?« »Upamti, Lorna, ja bdijem nad tobom«, rekao je Bog. No nije odgovorio na moje pitanje. Nasmiješila sam se i rekla: »Hvala.« Vožnja do bolnice protekla je vrlo glatko. S parkirališta je upravo jedan automobil odlazio, a na tom je parkirnom mjestu stajao jedan visoki an eo. Zahvalila sam mu što me naveo na to mjesto. inilo se da su an eli sve organizirali. Kada sam izašla iz auta, osjetila sam kako me okružuje duhovna zaštita Božjih an ela. Hodaju i prema glavnom ulazu u bolnicu, vidjela sam kako u nju i iz nje ulaze i izlaze 108 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

ljudi svih dobi. Re eno mi je da slijedim žutu crtu do prijamnog predvorja. Izgledalo je da je sve kristalno isto, ulašteno i krajnje svijetlo. Dok sam prolazila hodnikom, inilo mi se da sestre, lije nici, pa ak i pacijenti u prolazu svijetle jarkom svjetloš u koja je zra ila u promjeru od oko pet centimetara izvan njihovih tijela. Nisam mogla, a da se ne nasmiješim promatraju i an ele koji su ih pratili. Kada me žuta crta napokon dovela do prijamnog predvorja, ustanovila sam da je sve tiho. Zastala sam i osvrnula se. Sve je izgledalo kao da je potpuno novo. Sve je bilo neuobi ajeno svijetlo. Redovi i redovi sjedala bili su prazni. Nigdje nikoga. Nisam vidjela ak ni an ele, iako sam znala da su uz mene. Otišla sam do prijamnog stola. Ni tamo nije bilo nikoga. Zatim sam na pultu primijetila zvonce i pozvonila sam. Nakon nekoliko minuta pozvala sam svoje an ele. Pojavili su se. »Gdje su svi?« upitala sam. Jedan je an eo podignuo ruku do usana. U tom se trenutku iza pulta pojavila recepcionarka. I ona je jarko svijetlila. Upitala me može li mi pomo i. Predala sam joj pismo svojega lije nika. Utipkala je nešto u ra unalo, pružila mi papiri i rekla mi da sjednem. Netko e me ubrzo primiti, rekla je. Zatim je nestala u stražnjem uredu. I tako sam cijelu ekaonicu imala samo za sebe. To zapravo nije bila prostorija. Dijelom je bila hodnik, dijelom predvorje, s dvadesetak redova sjedala. Prema sjedalima je prilazilo mnoštvo an ela i po elo sjedati na njih u razli itim položajima, kao da ekaju pregled. Gotovo su me naveli da se nasmijem na glas, ali da i jesam, ne bi bilo važno, jer oko mene nije bilo nikoga. Ugledala sam an ela Mihaela na najudaljenijem sjedalu od prijamnog pulta. »Želiš li da do em i sjednem pokraj tebe?« upitala sam. Rekao je: »Ne. Sjedni otprilike pet redova ispred mene.« U inila sam kako je rekao i sjela. Na sjedalicama je bilo nekoliko asopisa. Uzela sam jedan i po ela ga listati. Mihael je prišao i stao iza mene. Položio mi je ruku na rame. »Opusti se, Lorna. Sve e biti u redu.« »Mihaele, ne mogu se opustiti«, rekla sam. »Ovdje je pretiho. Nitko nije krenuo ovamo. Svatko bi pomislio da je ova bolnica napuštena.« Mihael se nasmijao rekavši: »Ne, nije!« Upravo su se tada pojavile tri sestre i mladi lije nik, tiho razgovaraju i. Mislim da me nisu primijetili. »Mihaele, sjedim ovdje ve dobrih petnaest do dvadeset minuta«, rekla sam. »Nejasno mi je što e mi to Bog pokazati.« Tada su prema recepciji naišle starija gospo a i njezina unuka. Pozvonile su i pojavila se recepcionarka. Dok su razgovarale, vidjela sam kako dva an ela podržavaju tu stariju gospo u. Drhtala je cijelim tijelom, toliko da sam pomislila da e joj se slomiti štap za hodanje. Vidjela sam da joj je jedan an eo pokušavao pomo i da se ne trese toliko, dok su je ostali, izgleda, pokušavali utješiti razgovaraju i s njom. Dok su polagano prolazili pokraj mene, an eli su mi omogu ili da ujem što je starica govorila svojoj unuci. »Bojim se. Ne eš li ostati sa mnom?« upitala je gospo a. Srce mi je krenulo prema njima, posebno prema toj staroj gospo i. Kada su zamaknule za ugao i nestale mi s vidika, zamolila sam an ele da uklone njezin strah. An eo Mihael je sjedio pokraj mene. »Možda su svi na stanci za aj?« rekla sam. »Budi strpljiva, Lorna, uskoro e se dogoditi.« im je Mihael to izgovorio, kao da se sve umirilo. Vidjela sam sve djeli e atmosfere u zraku oko sebe i mladi a, naizgled u svojim najboljim godinama, kako prilazi iza ugla i kre e prema ekaonici. Zastao je na trenutak, a onda krenuo prema prijamnom pultu. Izgledalo je kao da je svaki korak koji je u inio bio usporen. Znala sam da to nije zbog njega nego zbog mene, kako bih sve mogla vidjeti jasno i upiti svaki detalj. Bio je u ranim tridesetima. »Izgleda dobro«, rekla sam Mihaelu. »Ne izgleda mi bolestan niti išta sli no tome.« »Obrati pozornost, Lorna«, odgovorio je Mihael. »Uskoro eš vidjeti.« Mladi je dobio papiri , kao i ja, te mu je naloženo da sjedne i eka. Pogledao je prema 109 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

svim tim praznim sjedalima, a onda je krenuo prema meni. Sjeo je otprilike dva reda ispred mene, ali mi se okrenuo licem. Sjedila sam tako neko vrijeme, ali nisam shvatila da je moje sjedalo okrenuto na suprotnu stranu od ostalih. Gledali smo se o i u o i. Ostala sam zaprepaštena onime što se po elo doga ati. Taj se mladi muškarac odjednom promijenio. Kada je podignuo ruku, sve se opet po elo odvijati usporeno. Prestao je izgledati poput ljudskog bi a. inilo se da ima usatke u glavi, nešto nalik štipaljkama koje su odjeljivale dijelove njegova mozga. Vidjela sam da neki dijelovi njegova mozga nedostaju. Njegova lubanja nije cijela bila na injena od kosti, a on nije sav bio od krvi i mesa. Toliko me uznemirilo to što sam vidjela da sam mislila da u se rasplakati. »On je atavist iz budu nosti«, rekao mi je an eo Mihael. »Što to zna i?« upitala sam uznemirenim glasom. Mladi je ponovno ustao i vratio se do prijamnog pulta. Vidjela sam da ni ostatak njegova tijela nije sav od krvi i mesa. No nije bio ni potpuno mehani ki. Bilo je to teško opisati, ali u njegovim rukama i nogama kao da je bilo nešto što ih je inilo neslomljivima nešto od elika ili nekakva oja avaju eg materijala, za koji mi još nismo uli. Mihael je ostao šutjeti dok sam promatrala, a onda je nastavio »Pokazujemo ti kako bi neki ljudi mogli izgledati u budu nosti. Kao što vidiš, ovaj je ovjek stvaran, ali je druk iji od svih ljudi koji su trenutno na životu. Mi smo na njega nadodali ono kako bi mogao izgledati njegov praprapra-praunuk.« Mihael se okrenuo od mladi a i upitao me: »Sje aš li se kada je mladi ušao ovamo - što si vidjela, Lorna?« Pogledala sam u Mihaela i razmislila o tome. »Vidjela sam visokoga mladog dobro gra enog i snažnog muškarca. Nisam u njemu vidjela nikakvu bolest i inio mi se bistrim i inteligentnim.« »Zbog snage i karakteristika te njegove obitelji, ona bi mogla biti odabrana u budu nosti«, rekao je Mihael. Zbunjeno sam pogledala u njega. »Lorna, upamti«, rekao je Mihael, »istražuju i znanost i tehnologiju ovjek može poboljšati život, ali se znanoš u može služiti i na pogrešan na in. Ljudski rod mora nau iti da ini nešto za op i boljitak, a ne za ljubav mo i i nadzora nad drugima.« Kada je mladi okrenuo glavu udesno, vidjela sam nove detalje. »Sada ti omogu ujemo da zaviriš u mladi ev um. Prazan je i mra an, tamo nema ni ega osim malog svjetla. Vidiš li ga, Lorna?« Šok zbog onoga što sam vidjela i osjetila gotovo mi je oduzeo dah. Kao da je ta si ušna mrlja svjetla bila njegova svijest, ali šokiralo me što je sve oko nje bilo potpuna praznina - mrak. Kao da je jedan njegov dio bio zaklju an u sobi u koju nikada ne emo imati pristup. On je bio svjestan da mu nešto nedostaje. inilo se kao da vrišti u svojem umu dok pretražuje prazninu koja ga ispunjava. »O moj Bože!« viknula sam Mihaelu. »Zašto bi itko u inio tako nešto? Zašto bi netko želio oduzeti ne iju sposobnost da razmišlja svojom glavom, da sanja ili voli?« »Lorna, upamti, nitko nema pravo drugom ljudskom bi u oduzeti njegovo pravo da živi normalnim, punim ljudskim životom. Nitko nema pravo preobraziti drugo ljudsko bi e u stroj. Ako u budu nosti ljudski vo e odaberu krenuti tim putem, vjerojatno e odabrati odre ene obitelji da budu manje slobodne, više nalik robovima. To e biti obitelji za koje e iz nekog razloga smatrati da su manje vrijedne, iako e biti zdrave i snažne. Obitelj toga mladi a odabrana je u jednoj od mogu ih budu nosti ovje anstva. No sjeti se da budu nost nije vrsto odre ena. Ona se može promijeniti.« Sjedila sam promatraju i mladi a, razmišljaju i o tome kako je njegova obitelj izgubila slobodu da bude potpuno ljudska - da voli, smije se, pla e i da ima slobodu donositi vlastite odluke.

110 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Ne bih voljela živjeti u takvom svijetu«, rekla sam Mihaelu Odjednom mije nešto palo na pamet. »Mihaele, ako ljudski rod donese takvu odluku, ho e li ljudi i dalje imati dušu?« »Ho e«, odgovorio je Mihael, »ljudska je duša jedina stvar koju nikakvi znanstvenici niti tehnološki napredak ne može uništiti. Ljudska duša pripada Bogu. Bog nikome ne e dopustiti da ovjeku uzme dušu, bez obzira na loše odluke koje e ovje anstvo možda donijeti.« Razmišljala sam o onom treptaju svjetla koji sam vidjela u muškar evu mozgu. Je li to za što se držala duša bio ostatak njegove svijesti? »Lorna, moraš se moliti da ovjek posluša Boga i njegove an ele«, rekao je Mihael. »Briljantan je ovjekov znanstveni i tehnološki napredak - ali nikada se ne smije upotrijebiti kako bi se bilo kojem bi u oduzela njegova sloboda.« Sjedila sam promatraju i toga mladog ovjeka. Mihael je položio svoju ruku na moju. Stisnuo ju je, a onda nestao. Toliko mi se misli rojilo umom dok sam promatrala toga mlsdi a. Pogledavala sam ga samo povremeno, da ne primijeti da ga prou avam. injenica da mi je bio pokazan taj atavist zna i da je to realna mogu nost. Bilo je užasno vidjeti to i znati da to nije u injeno da bi mu se podario bolji život, nego da se oduzme kvaliteta tome životu. To je u inio ovjek žele i ste i kontrolu nad drugim ljudskim bi ima pretvoriti ih u robove. Znanost i tehnologija postigli su predivne stvari - medicina i tretmani za lije enje bolesti i uništavanje stanica raka, tehnologija za zamjenu kukova i koljena, stvaranje umjetnih udova. Molim se za neometan uspjeh svih tih darovitih ljudi koji tragaju za lijekovima i otkri ima koji e olakšati život i vratiti ljudima dostojanstvo. Taj je posao fantasti an i veoma važan. No ne smijemo prekora iti granice. Odgovorni smo za budu nost naše djece i budu ih naraštaja. Prenula sam se kada je sestra prozvala moje ime. Okrenula sam se i pogledala toga ovjeka. Ustala sam i krenula prema prijamnom uredu. Sigurno sam izgledala blijedo, jer me sestra upitala jesam li dobro. Pretrage su bile jednostavne i trajale su samo tridesetak minuta. Trebalo mi je dva sata da se odvezem ku i. Osjetila sam olakšanje kada sam stigla. Bila sam uznemirena onime što mi je bilo pokazano toga dana.

111 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 30 Odgovaranje na pitanja ljudi

Fascinantno mi je potpisivanje knjige. To je iscrpljuju i posao - jer pokušavam sa svakim porazgovarati na trenutak - ali fascinantan. esto me zapanji ono što mi ljudi ispri aju i ono što mi pokažu an eli. esto me zaintrigiraju i pitanja koja mi postave. Jedne sam nedjelje u trgova kom centru Dundrum, u središtu Dublina, potpisivala knjigu. Šokiralo me mnoštvo ljudi koji su stajali u redu i ekali. Još su me više zapanjili svi ti an eli koji su bili tamo. Na svaku osobu koja se tamo nalazila bilo je dvadesetak an ela. Oko svakog ovjeka sjajilo je veli anstveno svjetlo. To je vrlo teško za opisati. Sve što mogu re i jest da je to bilo svjetlo ljubavi i brige an ela za svaku tamo prisutnu osobu - muškarca, ženu i dijete. Kada sam sjela za stol da potpisujem knjige, bez rije i sam zamolila an ele da dopuste da se svim tim ljudima dogodi neko udo - te njihovim obiteljima i prijateljima. U redu je ekao i dje ak od dvanaestak godina. Sjedio je u invalidskim kolicima. Vidjevši sve te an ele oko njega i njegove majke, znala sam da se dobro brinu o njemu. An eli su neprestano mijenjali boju njegovih kolica. Dje ak si je kratio vrijeme ekaju i na razgovor sa mnom igraju i nintendo. Nije znao da se pokraj njega nalazi jedan an eo igraju i igricu zajedno s njim. Vidjela sam kako su se an elove ruke ispreplele s dje akovima. Drugi mu je an eo dodirivao noge. Taj mi se obratio rekavši da kada ga majka dogura do mene, moram položiti ruke na njegove noge. Dje ak i njegova majka sjeli su pokraj mene. Razgovarala sam s njima i položila ruke na dje akove noge. Iza dje aka se otvorila zraka svjetla i pojavio se njegov an eo uvar. Pokraj njegova an ela uvara stajalo je nekoliko an ela u itelja. An eo uvar pužio je nešto jednom an elu u itelju, koji je taj predmet dje aku stavio na prsa. U sebi sam upitala an ele što se doga a i što to rade. Nisam dobila odgovor. Samo mi je re eno da položim ruke na dje akove noge i da ga blagoslovim. U inila sam tako i zamolila blagoslov za njega i njegovu obitelj. On je bio sretan, mladi ovjek. Kasnije mi je taj dje ak po imenu Michael dao bilježnicu punu crteža koje je nacrtao. Rekao mi je da ih je nacrtao posebno za mene. Pokazao mi se njegov an eo uvar sjaje i toliko snažno da sam na trenutak morala odvratiti pogled. Neki su mi ljudi postavili pitanja o an elima. Jedna me je žena pitala o razlici izme u našeg odnosa s Bogom i odnosa an ela s Bogom. Bilo je to briljantno pitanje, ali tada sam joj mogla odgovoriti vrlo kratko. Dopustite mi da ovdje to objasnim detaljnije, nadaju i se da e žena koja je postavila to pitanje pro itati ovu knjigu. Bog je stvorio ljude i Bog je stvorio an ele, ali mi smo vrlo razli iti. Kada je Bog stvorio muškarca i ženu napravio ih je na svoju sliku i priliku. Ta se fraza ne odnosi na naše tijelo - ve na našu dušu. Naša je duša dio Boga, iskra Njegove božanstvenosti, Njegova svjetla koje prebiva u svima nama, bez obzira na religiju ili uvjerenja. Zbog te iskre božanstvenosti svi smo mi Božja djeca i, poput svih o eva, On želi da se sva Njegova djeca sigurno vrate s Njim ku i, u raj. Bog je stvorio an ele zbog njihove ljepoti i dražesti, da budu Njegovi pomaga i, Njegovi glasnici. Zadužio ih je da pomažu da se Njegova ljudska djeca sigurno vrate s Njim u raj. An eli i ja razgovarali smo mnogo puta o razlici izme u ljudi i an ela. Još mi je uvijek neugodno govoriti da su an eli bi a, ali oni nisu stvoreni na Božju sliku i priliku. Oni nisu Božja djeca. Mi ljudi nadre eni smo an elima, jer imamo dušu. An eli inzistiraju na tome da moram to re i i da mi ne mora i ne smije biti neugodno zbog toga. 112 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Pokazana mi je veza koja postoji izme u Boga i an ela. Nalik je zraci svjetla. To je kao da Božje svjetlo te e po niti izme u Boga i svakog an ela. An eli ne bi imali to svjetlo da nije te povezanosti s Bogom. An eli imaju duboku potrebu da neprestano primaju to svjetlo i zato bezuvjetno služe Bogu. An eli su uvijek odgovorni Bogu. Nemaju slobodnu volju poput nas, ali pomažu stvoriti uvjete u kojima možemo uživati u tom jedinstvenom daru. Kada Bog pošalje malenu dušu da se za ne u ljudskom obliku, jedan an eo prati tu dušu. To je, naravno, njezin an eo uvar, njezin pomaga , zaštitnik i, što je najvažnije, vratar te duše. Bog traži od tog an ela da tu dušu sigurno vrati Njemu u raj. Zato je taj an eo uvar veliki dar od Boga. Zato sam tako tužna kada ljudi ignoriraju taj dar ili ga negiraju. Shva am da neki ljudi žele imati izravan odnos s Bogom. Ali zašto odbaciti dar koji vam je dao Bog? Vaš an eo uvar je tu da vam pomaže da se povežete s Bogom. Kada imate izravni odnos s Bogom, vaši vam an eli pomažu, bili vi toga svjesni ili ne. U Bibliji Isus oko sebe ima an ele koji mu pomažu. Znam da je imao an ela uvara, kao što ga imaju sva ro ena ljudska bi a. Isus je pozvao svojega an ela uvara i druge an ele upomo . Zašto onda vi ne biste slijedili njegov primjer? U drugim vjerskim tradicijama duhovni vo e u svim vremenskim razdobljima tako er su tražili pomo an ela. Mnogi od nas ne razumiju koliko je važan odnos izme u ljudske vrste i an ela. Mi imamo slobodnu volju, ali imamo i an ele da nas potaknu da povu emo prave poteze, da u svakoj situaciji u inimo ono što Bog želi da u inimo. To je zadatak koji je Bog dao an elima, a kako je to Božji zadatak, an eli nikada ne e odustati od njega. Svaki put kada se molite, obra ate se izravno Bogu. Bez obzira vjerujete li u an ele ili ne, oni istodobno mole s vama pridaju i snagu vašoj molitvi. To je jedan od zadataka koji je Bog dao an elima. Nikada se ne molimo sami. Jedan me je muškarac tijekom potpisivanja knjige pitao zašto se u knjizi uvijek obra am Bogu i pri am samo o Njemu i ne govorim više o Isusu. Kratko sam mu odgovorila: »Jer mi je Bog rekao da tako radim!« Nisam sigurna je li ga odgovor zadovoljio, pa mi dopustite da to podrobnije objasnim. Kad sam po ela pisati An ele u mojoj kosi, bila sam zabrinuta jer nisam znala kako da se u knjizi obra am Bogu. Nisam znala bih li ga nazivala Bogom ili Isusom ili Svetim Duhom; znam da ga u razli itim religijama razli ito nazivaju - imenima koje ja ne znam. Znam da je nekim ljudima Isus na prvom mjestu. Za mene Isus jest Bog. Znala sam da je knjiga koju pišem namijenjena svim religijama i bojala sam se da nekoga ne uvrijedim imenom koje sam nadjenula Bogu. Zamolila sam Boga za pomo , a On me upitao: »Kada se moliš, Lorna, kako me nazivaš?« Odgovorila sam: »Nazivam te Bogom, naravno.« »Tako me i trebaš nazivati u toj knjizi i u svakoj nakon nje«, odgovorio je Bog. »Kada govoriš o meni, nazivaš me Bogom jer to je univerzalno. Ja sam Otac i Sin i Sveti Duh. Ja sam Bog. Piši i govori jednostavnim rije ima, Lorna, kako bi ljudi mogli razumjeti.« Toga je dana bilo toliko mnogo pitanja - neka su bila krajnje osobna, neka više op enita. Prišla mi je jedna žena koja je usvojila dijete da porazgovara sa mnom. Rekla je da zna da sam napisala da bebe odabiru svoje majke i da su voljele svoje majke ak i ako nikada nisu ro ene ili ako su umrle vrlo male. ak i kada znaju da ih njihova majka ne e zadržati i da e ih dati na usvajanje. Ta je žena željela znati kako stoje stvari s usvojiteljima. Jesu li i oni odabrani? I usvojiteljicu je odabralo dijete koje je usvojila. Zato je toliko važno da budu i roditelji pri odabiru slušaju svoj osje aj i svojega an ela uvara - njihova veza s bebom ve je uspostavljena. Zato povremeno netko tko je rekao da je oduvijek želio djevoj icu odjednom zatekne samoga sebe kako je usvojio dje aka ili se zateknu kako su usvojili dijete dobi razli ite od one koju su predvidjeli ili usvoje dijete s posebnim potrebama. Usvojitelji su odabrani, odabrala ih je beba i ve ih voli, a oni trebaju slušati; an eli ih poti u da donesu 113 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

pravu odluku. An eli su mi rekli da je ta žena donijela pravu odluku, da ju je njezina k i odabrala i da je jako voli - da ju je jako voljela prije usvojenja i da je voli i sada, kada joj je deset godina. Potpisivanje knjige osnažio je mladi muškarac u kasnim dvadesetima ija je duša krenula naprijed dok je hodao prema meni da preuzme potpisani primjerak svoje knjige. An eli koji su bili s njim rekli su mi da je itaju i An ele u mojoj kosi prvi put postao duhovno svjestan. Bila sam jako uzbu ena što vidim njegovu dušu i uzbu enje u njemu zbog toga novog otkri a samoga sebe. Upoznala sam ga neposredno nakon po etka potpisivanja ali ostao je tamo dok sve nije bilo gotovo. Gledala sam ga kraji kom oka satima; pogledala bih izravno u njega, ali an eli mi nisu to dopustili. Satima kasnije, kad sam potpisala sve primjerke knjige, on je još uvijek bio u blizini - sada sa svojom suprugom koju nisam upoznala. Svijetlio je kao da svjetlo njegove duše prodire kroz njega. Željela sam stati i zuriti u njega, ali an eli su mi rekli neka nastavim hodati. Na kraju toga dana bila sam iscrpljena, ali osje ala sam se dobro. Znala sam da se stvari dobro razvijaju iako su to u nekim slu ajevima bila prikrivena uda. Upoznala sam mnogo ljudi. Mnogi su od njih podijelili sa mnom svoje brige i strahove, a ja sam usrdno molila Boga i an ele da odgovore na njihove molitve. Toga sam dana vidjela mnoge an ele kako rade s ljudima, zadužene da im pomognu zajedno s njihovim an elima uvarima.

114 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 31 Dje ak u ijoj duši prebiva an eo

Jednog me dana nazvala majka da mi kaže da je Molly, o eva ro akinja, u bolnici u Corku. Bilo joj je jako stalo da netko posjeti Molly, pa makar i dalji rod, i upitala me bih li joj ja otišla u posjet. Oklijevala sam jer do tamo bilo dva i pol sata vožnje, ali jedan mi je an eo šapnuo u uho da bih trebala po i. Nakon nekoliko dana krenula sam na put. Promet nije bio pregust i stigla sam tamo bez problema. No bolni ko je pakiralište bilo krcato pa sam se morala odvesti na suprotan kraj da na em slobodno mjesto. Parkiralište je bilo puno rupa, a nedavno je kišilo pa sam hodala prema bolnici izbjegavaju i lokvice. Mihael se stvorio pokraj mene i upitao me: »Sje aš li se kako ti je Bog davno naložio da moliš za osobu kojoj u duši prebiva an eo?« Pogledala sam ga. Kako bih mogla zaboraviti? Davno prije, dok je Megan bila si ušna beba, an eo Mihael mi je rekao da u vidjeti nekoga vrlo posebnog i da u do kraja svojega života morati moliti za zaštitu te osobe. Toga sam dana upitala Mihaela što je bilo toliko posebno u vezi s tom osobom. »Sve što ti mogu re i«, odgovorio je Mihael, »jest da u duši te osobe prebiva an eo.« Bila sam šokirana, shrvana mišlju da ovdje, u ovoj zemlji po imenu Irska gdje ja živim, postoji osoba u ijoj duši prebiva an eo! Mihael je posegnuo i uhvatio me za ruku. Dok me tako držao rekao mi je da e do tada pro i još malo vremena, ali da Bog želi da budem svjesna da u jednoga dana vidjeti tu osobu. Željela sam znati više, ali Mihael mi ništa više nije htio re i. Samo me podsjetio da je Bog htio da molim za tu osobu, a onda je nestao. Dok sam hodala preko parkirališta prema rampi, moja je pozornost bila usmjerena na ženu koja je žurila ispred mene, odjevenu u tamnoplavi kaput. Bila je viša od mene i vitka, crne kose. Vidjela sam je samo sle a. Baš kad sam stigla do ulaza u bolnicu, osjetila sam prve kapi kiše. Penju i se uza stube žena u tamnom kaputu ponovno je prošla pokraj mene. I opet sam je vidjela samo sle a. Upitala sam an ele je li to ista ona žena. Odgovorili su mi da jest. Upitala sam an ele zašto mi ne dopuštaju da vidim njezino lice. To me malo zabrinulo. An eli mi nisu odgovorili. Bila sam u napasti da je preteknem i provjerim ho u li joj ugledati lice, ali u tom trenutku obratila mi se neka sestra pitaju i može li mi pomo i. Molly je bila oduševljena što me vidi. Dok smo avrljale, držala sam je za ruku i u sebi se molila da ozdravi. Jedna je žena iz kantine došla na odjel služe i aj i ponudila ga je i meni. Sjedile smo, pile aj i razgovarale, što je bilo lijepo, ali onda je Molly po ela bivati nemirna. Brinula se zbog prometa, rekavši da je vrlo gust i da bih trebala krenuti prije no što do e do zastoja. Pojavio se jedan an eo i sjeo na udaljeniji kraj Mollyina kreveta. Promatrala sam ga kako uzima Molly za ruku. Istovremeno se otvorilo svjetlo Mollyina an ela uvara i ona je postala malo manje nervozna. Popila sam posljednji gutljaj aja. Kada sam to u inila, na vratima Mollyina odjela pojavio se još jedan an eo koji mi je rekao da je vrijeme da krenem. Poljubila sam Molly u obraz i otišla. Na vratima mi je jedan an eo rekao da pogledam preko ramena. Vidjela sam da Molly ve spava dok je an eo drži za ruku. Bio je to lijep prizor. Vani je sjalo sunce. Primijetila sam da se oko mene okupilo mnogo an ela. Upitala sam ih što rade, ali ignorirali su me. Na putu prema rampi pokraj mene se pojavio an eo Mihael. »Molly možda ne želi da zapneš u prometu«, rekao je, »ali bojim se da Bog ima druge planove.« Pogledala sam ga. »Promet mi se ne ini tako gust«, rekla sam. Pogledala sam ga ponovno i vidjela da se smiješi. »Ho eš li re i da u je sada vidjeti?« upitala sam. Bila sam toliko uzbu ena da sam jedva disala. 115 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Lorna, u redu je, duboko udahni«, rekao je Mihael kimnuvši. »Ho u li je vidjeti ovdje u Cokru?« upitala sam drhtavim glasom. Mihael je ponovno kimnuo. »Dosta pitanja, Lorna! U i u auto.« Pale i motor pogledala sam uokolo. Tek sam tada shvatila da ne mogu iza i s parkirališnog mjesta, jer me straga blokirala kolona automobila. Mjesto je bilo puno automobila i inilo se da svi žele iza i istovremeno. Jedva su se kretali. Ništa nisam mogla initi pa sam samo sjedila i molila. Otprilike deset minuta kasnije jedan mi je an eo rekao da ubacim u rikverc. U inila sam tako i nedugo zatim jedan je auto zatrubio propustivši me ispred sebe. Bila sam u koloni automobila koji su se pokušavali ubaciti sa sporedne na vrlo prometnu cestu. Otprilike pola sata nakon što sam izašla iz bolnice stigla sam do po etka rampe koja je ozna avala izlazak s parkirališta i ulazak na glavnu prometnicu. Miljela sam cestom pod ru nom ko nicom ekaju i da se ubacim izme u dva automobila i izbijem na glavnu cestu kada se cijelo to podru je odjednom napu ilo an elima. Promatrala sam kako se kre u izme u automobila i prolaze kroz njih, ali nigdje se nisam mogla ubaciti. Pokraj mene se pojavio an eo Mihael. »Lorna, vidiš li onaj bijeli kombi sebi zdesna? Signalizirat e ti da se ubaciš u promet ispred njega. Ne brini se da eš zaustaviti promet!« Mihael je ponovno nestao. Ispred bijelog kombija nalazilo se šest automobila, ali naposljetku je i on stigao do rampe i dogodilo se ono što je Mihael predvidio. Izvezla sam se na cestu na trenutak blokiraju i prilaz obližnjoj uli ici, a onda mi je drugi auto dopustio da prije em u suprotni trak. Ponovno sam se našla u gustom prometu, jedva gmizaju i. Osje ala sam prisutnost svih svojih an ela - Mihaela, Hosusa, Elijaha, Kaphasa, Elishe i mnogih drugih. Re eno mi je da gledam ravno ispred sebe. An eo Mihael rekao mi je bez rije i: »Gledaj autobus!«. Ugledala sam autobus na dva kata kako se zanosi kao u usporenom filmu, a onda udara o prazni, parkirani automobil. Promatrala sam kako voza izlazi iz autobusa. Vidjela sam da je zbunjen i kao da se pita kako mu se to dogodilo. Automobili koji su mi vozili ususret su stali, ostavivši cestu meni zdesna praznu. Sve je postalo nevjerojatno nepomi no. Snažno sam osje ala prisutnost an ela. Ništa se nije kretalo - ni auti, ni ljudi, ni ptice. Sve se potpuno umirilo. Nije se pomaknuo nijedan list na drvetu. Primijetila sam samo kako se sa zemlje poput izmaglice izdiže svjetlo neke energije. Re eno mi je da pogledam udesno - ugledala sam onu ženu u tamnoplavom kaputu. Hodala je plo nikom, bila je udaljena desetak metara. Izgledalo je kao da je hodala u jako usporenom filmu i sve oko nje bilo je nevjerojatno nepomi no. Krenula je na praznu cestu pokraj mene. Pozorno sam je promatrala boje i se da ne propustim nešto što je Bog želio da vidim. Cijelo moje tijelo kao da je bilo bez težine. Nisam osje ala ni sjedalo na kojem sam sjedila. »Što u vidjeti?« upitala sam Mihaela. U inilo mi se da je prošla vje nost kad mi je Mihael rekao da ponovno pogledam udesno. Ugledala sam malenog dje aka. inilo se da se kre e normalnom brzinom, zastajkuju i kako to dje aci vole initi. Bio je visok i mršav, crne, ravne kose, odjeven u školsku odoru. Vjerojatno mu je bilo desetak godina. Ona se žena još uvijek kretala usporeno. Nalazila se nasred ceste kada se okrenula i pozvala dje aka. Odmah sam znala da mu je to majka. Glas joj je bio prigušen pa ne znam kojim je jezikom govorila. Možda nije bio engleski. Kada je dje ak sišao s plo nika i krenuo za svojom majkom, izgledalo je kao da je i on usporio i jedva se kretao. Svaki njegov pokret vidjela sam kao višestruke valove kretnji. Bilo je to nevjerojatno za promatrati. Kretao se unutar grimizno crvenog svjetla prošaranog tamnim plavetnilom koje se širilo otprilike tridesetak centimetara ispred njega. Njegova stopala kao da nisu dodirivala tlo. Izgledalo je kao da hoda u drugom vremenu i prostoru. Dok je hodao, njegova se pojavnost mijenjala iz dje aka u visokog i nao itog muškarca pa natrag u dje aka. I tako nekoliko puta.

116 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Odjednom je dje ak stao nasred ceste udaljen od mene otprilike metar i pol; okrenuo se prema meni i široko mi se nasmiješio. Lice mu se ozarilo, a plavkasto-grimizno svjetlo koje ga je okruživalo kao da je eksplodiralo i odiglo ga od tla. Dje akova je duša istupila naprijed uz nevjerojatnu provalu svjetlosti, a s njom je izašao i an eo koji je prebivao u njegovoj duši. Na djeli sekunde vidjela sam i samog an ela. Bio je golem, velikih krila i odjeven u tkaninu boje vrhnja s naznakama zlatne u naborima. Najnevjerojatniji oblik njegove pojavnosti bile su njegove vrlo duboke i svijetle o i. A onda- u eksploziji plavo-crvene svjetlosti - dje ak, njegova duša i an eo u njegovoj duši stopili su se u jedno. Taj je stopljeni entitet bio golem. Nadvisivao je zgrade u toj ulici. inilo se da se kre e prema gore, a onda se iznenada spustio natrag na tlo. Dje akove su o i dramati no bljesnule i zavirila sam u veliku dubinu plavog crvenila. Nikada ne u zaboraviti te o i. Kada pišem o tome, prvi put shva am da sam tada vidjela o i an ela kako gledaju kroz ljudske o i toga dje aka. Bila sam izvan sebe od uzbu enja. Od svih stvari koje sam vidjela toga dana, ta me najviše iznenadila i oduševila. Dje ak se vratio u normalu i stajao je na cesti ispred mene, nasmiješivši se kada me primijetio. Tada je vrijeme ponovno po elo protjecati uobi ajenim ritmom. Žena je brzo odmicala, a dje ak je potr ao za njom. Promet se pokrenuo. Prenerazilo me to što sam vidjela. Ne znam kako sam nastavila voziti. im sam mogla, stala sam sa strane i pozvala Mihaela, pitaju i što je sve to zna ilo. »U duši toga dje aka prebiva an eo, Lorna.« Upitala sam Mihaela koliko se puta to ve dogodilo. »Veoma malo; to se vrlo rijetko doga a«, odgovorio je Mihael. Nastavio je: »Sje aš li se an ela Elijaha koji ti je prvi put došao dok si još bila dijete, koji je hodao po vodi i rekao ti za Joea?« Kimnula sam. Kako bih mogla zaboraviti! Mihael je nastavio: »Elijah je bio jedna od rijetkih osoba kojima u duši prebiva an eo. Mnogi ga poznaju kao proroka Iliju. Bog može poslati Elijaha kao an ela s porukom, ako tako odlu i. To je u inio s tobom.« Zbunjeno sam pogledala Mihaela, a on je nastavio: »Normalne se duše ne vra aju kao an eli, Lorna. Prorok Ilija i taj dje ak vrlo su rijetki i posebni.« Nakon što je Mihael izgovorio te rije i uzeo me za ruke i prelijepo mi se nasmiješio, a ja sam se nasmiješila njemu. Rekla sam: »Mihaele, ne mogu zamisliti da si ti i ostali an eli posebniji no što ve jeste.« Mihael se nasmiješio. »Dopusti da završim. U vrlo rijetkim prigodama poput ove Bog dopusti an elu da prebiva u duši nekog ovjeka i da postane dijelom te duše. Bog je omogu io da se to dogodi još jednom. Moraš moliti za tog dje aka dok raste i upoznaje svijet. Moli se da mu bude dopušteno živjeti i u initi ono što Bog želi. Postoji mogu nost da e taj dje ak biti uništen. Zato toliko treba tvoje molitve. Moraš moliti da mu bude dopušteno živjeti.« Imala samo toliko mnogo pitanja za Mihaela, ali on je nestao. Znala sam da su mnoge stvari onkraj moje ljudske mogu nosti shva anja. Znam da nikada ne emo razumjeti sve. Dok sam se vozila ku i razmišljaju i o onome što sam upravo vidjela, molila sam svim srcem da taj mali dje ak dobije priliku da odraste i ispuni ono što mu je naložio Bog. Još uvijek molim za njega svakoga dana, jer taj je dje ak dio budu nosti ljudskoga roda. On ima ulogu koju mora odigrati pri dolasku mira na ovaj svijet, pri vo enju rata, gladi i patnje njihovu kraju te pri omogu avanju da svi ljudi žive u skladu s pravi noš u i da svaka osoba živi punim plu ima.

117 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 32 Jimazen

Godina nakon izdavanja knjige protekla je u ludom ritmu. Davala sam mnogo intervjua i mnogo sam putovala do Londona i natrag. Naravno, i dalje sam bila majka. Megan je još uvijek bila mala, bilo joj je samo dvanaest godina i bila je jako zahtjevna, poput svih tinejdžera. Na sre u, Ruth i ostala djeca pružala su mi veliku pomo i podršku - u suprotnom život bi bio nemogu . An eli su me upozorili da e pisanje knjige biti težak posao, ali nikada mi nisu rekli koliko težak i zahtjevan, a sasvim me sigurno nisu opomenuli koliko e posla biti nakon njezina objavljivanja. Prili no sam naivno vjerovala da u samo morati napisati knjigu i da e to biti to. Jedne proljetne subote nakon što je knjiga izašla iz tiska odlu ila sam odvojiti malo vremena za sebe. Morala sam posjetiti neke ro ake, bra ni par, koji su živjeli u jednoj zaba enoj dolini, Bogu iza nogu, u brdima Wicklow. Priroda je tamo prekrasna, pa sam odmah odlu ila da u nakon posjeta odvojiti malo vremena samo za sebe i uživati. Bilo je prolje e, ali nije bilo baš toplo. Dan je ve inom bio obla an, ali bilo je i sun anih razdoblja. Izgledalo je da ne e kišiti. Ceste koje su vodile u tamošnja brda bile su vrlo uske i skretala sam nasumce. Našla sam se na vrhu jedne od planina. Irske su planine vrlo niske po me unarodnim standardima, pa ih ponekad nazivamo planinama, a ponekad brdima. Najviša planina u Wicklowu nije visoka ni stotinu metara. Stigla sam na vrh te planine i parkirala auto. Tamo nije raslo mnogo toga - bilo je malo borovice i vrijeska te mnogo kamenja i stijena. Zaravan na vrhu bila je vrlo široka i s nje je pucao pogled u daljine. Vidjela sam druga brda od kojih su neka bila viša od ovoga na kojem sam bila trenutno. Pogled se pružao i na dolinu kojom je tekla rijeka. Iznenada je sve postalo vrlo svijetlo. Isprva sam pomislila da se pomalja sunce, ali onda sam shvatila da griješim. Sve je utihnulo i kao da je postalo nepomi no. Znala sam da e se pojaviti an eo Jimazen i to me ispunilo strahom. Od prvog trenutka kada sam ugledala Jimazena prestrašila sam se i njega i onoga što je taj susret zna io - i još ih se bojim. Jimazen je vrlo mo an i vrlo važan za našu Zemlju. On je vratar našeg planeta. Zbog mnogo biste ga razloga mogli nazvati an elom uvarom Zemlje. Moramo shvatiti da je naš planet živ i vrlo lijep. On je Božji dar, ali dar koji moramo dijeliti s drugima. Koliko god to zvu alo kontroverzno, naš planet ima vlastitu životnu snagu ili duh. Neke tradicije o njemu govore kao o Majci Zemlji. Jimazen je an eo koji ini sve kako bi umirio i ublažio Majku Zemlju, kako bi je održavao nepomi nom. Moje upoznavanje s Jimazenom bilo je razli ito od upoznavanja s ostalim an elima. U to sam vrijeme bila vrlo mala, bilo mi je otprilike pet godina i još sam uvijek živjela u Old Kilmainhamu. Stajala sam u našem vrtu vi-re i preko zida u drvo jabuke naših susjeda i igrala se s nekim kamen ima. Odjednom se oko mene sjatilo mnoštvo an ela. Rekli su: »Lorna, pogledaj. Vidi onog an ela tamo.« Stala sam na prste zure i prema stablima jabuke, ali ništa nisam vidjela. »Taj se an eo sigurno skriva«, rekla sam an elima oko sebe. »Sve što vidim je svjetlo koje se sa stabala jabuke slijeva na travu i poljsko cvije e.« »Lorna«, rekli su an eli, »gledaj iznad jabukovih stabala.« U inila sam tako i ugledala golemog an ela, poput golemog, muškog diva kako stoji otprilike pet metara udaljen od mene, iznad drve a. Nisam imala pojma koliko se još proteže uvis. Imao je na sebi zlatni i 118 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

crveni zaštitni oklop s crnim detaljima. Lice mu je izgledalo oštro i ozbiljno, ali na neki na in i blago. Odmaknula sam se od zida, a an eli oko mene šapnuli su mi u uho: »Sve je u redu, Lorna, ne boj se.« Taj je an eo pogledao dolje u mene i nasmiješio se: »Lorna, ja sam an eo Jimazen.« Ispružio je lijevu ruku i dotaknuo me. Na trenutak sam osje ala kao da sam pokraj njega, kao da stojim pokraj njegove goleme noge, a u idu em sam trenutku ponovno stajala u vrtu. Bilo je doista jezivo. Jimazen je rekao: »Diši, Lorna!« U desnoj je ruci držao veliki, drveni štap koji je bio visok gotovo koliko i on. Štap je po eo rasti u dužinu, spuštaju i se prema tlu. An eo je lupnuo štapom o zemlju i tlo je zadrhtalo. Osjetila sam pod stopalima taj lagani potres, a onda je an eo nestao. Bila sam užasnuta; nikada ranije nisam osjetila da se tlo tako pomi e; okrenula sam se i što sam brže mogla otr ala u ku u. An eli oko mene i dalje su mi šaptali u uho da je sve u redu, ali ja sam još uvijek bila silno prestrašena. Na sre u, majka je bila u o evu du anu s biciklima ispred ku e kada sam ja utr ala unutra. Ponudila mi je kruh i džem što me malo utješilo i pomoglo mi da zaboravim svoj strah. Ne moram biti vani, u prirodi, da bi se pojavio Jima-zen. Isto tako mogu biti i u kuhinji, na primjer. Užasavam se njegova pojavljivanja jer sam tijekom godina shvatila da njegov dolazak zna i da ima poteško a s nadziranjem duha Zemlje zbog ne ega što smo inili mi ljudi. Drugim rije ima, njegovo pojavljivanje zna ilo je da smo u neprilici. Ubrzo nakon što bi otišao, ula bih da se negdje u svijetu dogodila neka prirodna katastrofa - potres, poplava, klizište, vulkanska erupcija ili tome sli no. Jimazen me nau io da mi koji živimo na ovoj zemlji moramo prestati uništavati naš planet. Moramo prestati one iš iva ima uništavati rijeke i zrak koji dišemo, moramo prestati sje i njezine šume, bušiti tlo stvaraju i rupe u njezinoj površini kako bismo uzeli sve više nafte, plina i drugih minerala. Majka Zemlja se o ajni ki pokušava zaštititi, a da istovremeno ne uništi dragocjeni život koji živi na njoj i unutar nje. No razina štete i brzina kojom je stvaramo toliko je velika da ona nema vremena zacijeliti samu sebe. U tim okolnostima ona ne može, a da ne reagira kako bi se zaštitila, pa se uvr e i okre e ne bi li se zalije ila. No ine i to ona uništava život koji živi na njoj i koji raste iz nje. Sto sam starija, sve više primje ujem da je Jimazenu sve teže nadzirati Zemljin duh. An eo Jimazen se ljuti na nas, jer ne slušamo. Govori mi da mu je sve teže i teže nadzirati Majku Zemlju, jer je mi ljudi sve više uništavamo. Mi je ubijamo. Stoje i na brdima Wicklow toga proljetnog dana znala sam da e mi se Jimazen ponovno ukazati i bila sam ispunjena velikim strahom. Zemlja se zatresla. Jimazen se pojavio nada mnom, udaljen od mene otprilike devet metara. Kao i uvijek, bio je golem i, kao i obi no, nisam mu vidjela krila; u rukama je držao svoje stvari, a lice mu je izgledalo ljutito i frustrirano. Rekao mi je bez rije i da o ajni ki pokušava nadzirati Zemljinog duha - ali da ovoga puta nije siguran ho e li uspjeti. Došao je upozoriti ljudski rod. Zbog nekog razloga koji ne razumijem zamolio me da se molim Bogu. Ne znam zašto tako mo an an eo treba moje molitve. Zamolio me da molim kako meškoljenje i okretanje Zemljinog duha ne bi bilo toliko destruktivno, da ne bude izgubljeno previše života. Zatim je otišao. Stajala sam drhte i, bila sam vrlo uznemirena. Toliko sam se tresla da nisam imala pojma kako sam uspjela do i do auta. Odjednom sam se zatekla kako sjedim tamo u toplini. Sigurno sam tako sjedila sat ili dva, mole i se. Po ela sam razmišljati o tome što sam u prošlosti vidjela o Zemljinom duhu. 119 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Prvi put kada su mi pokazali duh Majke Zemlje bilo mi je etrnaest godina. Šetala sam Shanea, susjedovu alzašku dogu. Iznenada Shane je stao i legao na stazu pokraj mene. Nisam znala zašto. Odjednom sam osjetila Jimazenovu prisutnost i shvatila da se pojavio iznad mene. Lupnuo je o tlo svojim štapom kao što je u inio i prvi put kada sam ga vidjela i onda sam ula kako netko zaziva moje ime nježnim glasom punim ljubavi. Odmah sam znala da je to glas Majke Zemlje. Zemlja se otvorila i vidjela sam u njezinu srž. U sredini, sklup ana poput nero ene bebe, nalazila se Majka Zemlja. Bila je prelijepa, duga ka i vitka, vrlo glatka sa smaragdnim bojama plave i zelene koje se prelijevaju u venama zlatnoga. im sam je ugledala, znala sam da je žensko. Promatrala me. Bila je apsolutno predivna, prelijepa. Izgledom je podsje ala na ljudsko bi e. No nije imala glavu kakvu imamo mi. Njezino lice kao da joj je bilo u tijelu. Ništa mi više nije rekla, samo se smiješila i smjela sam je promatrati dok se ona vrlo nježno okretala. Nisam vidjela ruke nalik našima. Izgledalo je kao da ima mnogo ruku - no ne na na in kako hobotnica ima krakove. To kao da su bila vesla od svile koja izviruju iz nje. Ona kao da je bivala sve dužom. Pomi i se vrlo nježno istezala je svoje ruke nalik na vesla do onih dijelova našeg planeta koje je bilo potrebno iscijeliti. Duh Zemlje je nalik na majku koja uva svoje mlado. Mi živimo na kori zemlje - a to je njezina koža. Drugi oblici života prebivaju u njoj. Njoj je sav život vrlo dragocjen uklju uju i ljude, životinje, drve e i cvije e, oceane i rijeke, planine i pustinje. Mi previše tražimo od nje. Ne možemo i dalje samo izvla iti iz zemlje, uzimaju i, a ne daju i ništa zauzvrat. Znamo da emo se ako preopteretimo neki ljudski organ, kao na primjer bubreg, razboljeti i možda na kraju umrijeti. Isto vrijedi i za Zemlju. Kada je optere ujemo i previše je tiskamo, ona reagira i mora se boriti za vlastiti opstanak. Globalno zatopljenje jest upravo to. To je odgovor prirode na na in na koji mi zlostavljamo okoliš. An eo Jimanzen i govori da moramo prestati. Rekao mi je: »Ako Majka Zemlja ne dobije vrijeme da se oporavi, da se zalije i, postoji vjerojatnost da e se jednog dana jako promeškoljiti i okrenuti kako bi preživjela. I više je nego vjerojatno da bi to uništilo velik dio života.« Jimazen je krajnje mo an an eo, na njemu je nevjerojatno velika odgovornost i posao, a to zahtijeva veliku mo . On je prelijep, ali me plaši. Teško mi je opisati što osje am kada sam u njegovoj prisutnosti. Vrlo je strastven i emocionalan, a svoje osje aje pokazuje na na in na koji to ne ini niti jedan drugi an eo. Isto tako, dopušta mi da osjetim njegovu snagu na na in na koji to ne ini niti jedan drugi an eo. On grmi i žali se zbog onoga što inimo i jako je frustriran jer nas ne može zaustaviti. Bojim se te njegove mo i, a ipak znam koliko je bitan za opstanak Zemlje i ljudskog roda. An eo Jimazen osje a bol duha Zemlje. Suosje a s Majkom Zemljom i s nama, ali na mnoge na ine on je u ratu sa Zemljom pokušavaju i je nadzirati i poziva Boga da mu pomogne. Ponekad ga vidim usred bitke - to je nešto što nikada nisam vidjela ni kod jednog drugog an ela. No kad se bori s Majkom Zemljom, pokušavaju i je pribiti o podlogu i sprije iti je da se gr i, on to ini iz ljubavi. Jimazen je poput grmljavine iznad Zemlje. Kada ga ugledam, on zastane samo na nekoliko sekunda. No jednoga dana Jimazen je stao na trenutak i pokazao mi ono što mogu opisati samo kao štit svjetla oko svijeta. Taj je snop na injen od niza ravnih zraka svjetla koje teku od jedne to ke do druge. Širina tih crta ne ini mi s ve a od traga kemijske olovke po papiru. Nemam pojma kolika je udaljenost izme u tih to aka. Tih je zraka bilo vrlo mnogo i kao da su se neprestano križale. Jedna zraka nikada nije bila iznad druge. Upitala sam emu služi taj štit i an eli su mi rekli da one drže sitne estice podalje od planeta Zemlje.

120 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jimazen mi je rekao da se to ke u kojoj se zrake presijecaju nazivaju »uglovi Zemlje«. Mnoštvo ih je. Ne znam kako može biti toliko mnogo uglova u tom uzorku i ne razumijem to - ali tako su mi rekli. Na svakom uglu stoji po jedan an eo. Oni imaju zadatak da pomognu an elu Jimazenu i nikada ne napuštaju svoj ugao. Jimazen se kre e duž tih zraka svjetla. On je jedini an eo za kojega znam da se kre e na takav na in. Radi neprestano da štit održi netaknutim. Jako se ponosi svojim poslom i nikada ne napušta Zemlju. Ve ina an ela dolazi i odlazi, ali ja ne znam je li Jimazen ikada bio igdje drugdje osim na Zemlji. Sve što znam jest da je on tu od nastanka Zemlje i da e biti tu zauvijek ili barem dok postoji taj naš planet. Neki ljudi obavljaju nevjerojatno velik posao pokušavaju i sa uvati prirodu, ali svi moramo obaviti svoj dio posla. Moramo sjesti zajedno i shvatiti da je to dužnost svih nas i da e ako je ne shvatimo ozbiljno budu i naraštaji za to platiti užasnu cijenu. Zamislite situaciju u kojoj vaš praunuk ili praprapraunuk mora živjeti u mjehuru ili u nekom izoliranom, zatvorenom prostoru dok je sve ostalo - uklju uju i zrak koji dišemo - pod nadzorom. Mogu e je da promijenimo na in na koji se ponašamo prema prirodi. Pokazali su mi mogu u budu nost u kojoj je planet Zemlja vrlo zelen, zrak blistavo ist i vrlo razli it od današnjeg, s preobiljem prirodnih ljepota. No da bismo ostvarili takvu budu nost, moramo po eti djelovati i to brzo. Kada sam napokon krenula iz Wicklowa ve je pao mrak, a u mojem je srcu ležala neka težina.

121 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 33 Reinkarnacija

Otišla sam u Amsterdam da bih dala nekoliko intervjua za medije, održala javni govor i upoznala izdava e s nizozemskoga govornog podru ja. Jean je bila sa mnom i odsjele smo u fantasti nom hotelu pokraj kanala. Hotel je o ito bio poznat me u spisateljima pa je ak imao i knjižnicu punu knjiga koje su potpisali autori koji su tamo odsjeli. Bila sam oduševljena kada su me pozvali da potpišem moju knjigu i darujem je toj knjižnici. Našega prvog dana u Amsterdamu krenuli smo prona i mjesto na kojem emo ru ati. Kada sam napustila hotel, an eo Mihael me primio za ruku šapnuvši mi u uho: »Tijekom sljede ih nekoliko dana vidjet eš nešto vrlo posebno. Nešto što ne vidiš esto.« Nasmiješila sam se i odgovorila: »Volim iznena enja.« Pomislila sam da to nešto »posebno« zna i da u vidjeti ljepote Amsterdama. Ali ne, an eli su u rukavu imali nešto mnogo više iznena uju ega. Svidio mi se Amsterdam, to je prelijepi grad. Svi svuda idu biciklima, voze se na biciklima na posao odjeveni u odijela, žene u svojim najboljim haljinama na biciklima odlaze na sastanke, avrljaju sa svojim ljubavnim partnerima voze i se na biciklu, a roditelji u malim drvenim kolicima pri vrš enima ispred ili iza bicikla voze tako svoju malu djecu. Naravno, vidjela sam i mnogo an ela. Povremeno je izgledalo kao da se i oni voze na istim tim biciklima. Sjele smo ispred restorana na jednom prometnom trgu, ru ale i promatrale prolaznike. Nakon ru ka Jean je rekla da mora obaviti nekoliko stvari i dogovorile smo se da se za jedan sat sastanemo u našem hotelu. Jean je upravo otišla kada mi je an eo Mihael šapnuo u uho: »Lorna, pogledaj niz ulicu.« Ulica je bila puna ljudi koji su hodali u svim smjerovima. Otprilike na tri koraka iza svakog prolaznika nalazili su se njihovi an eli uvari; vidjela sam njihova svjetla. Bilo je i drugih an ela, pa je ak povremeno i duša neke osobe hodala usporedo s njom. Tada su ulicom naišla dvojica mladih muškaraca; zastala su na jednom uglu otprilike etiri i pol metra udaljeni od mene, razgovaraju i. Mihael mi je šapnuo na uho: »Pažljivo promatraj, Lorna.« Dvojica su mladi a prestala razgovarati i otvorila su se svjetla njihovih an ela uvara. Kada su to u inili, sve na ulici kao da je nakratko potpuno stalo. Jedan je muškarac izgledao vrlo mlad, možda je bio u ranim dvadesetima, a drugi, viši, bio je otprilike deset godina stariji. Izgledalo mi je kao da su an eli uokvirili njih dvojicu i privukli ih bliže meni, kako bih ih mogla pozornije promotriti. inilo mi se kao da gledam uve anu fotografiju. Nakon nekoliko sekunda zatvorilo se svjetlo njihovih an ela uvara, ali u inak uve ane fotografije trajao je i dalje. Mihael mi je šapnuo u uho: »Lorna, pozorno promatraj.« Oko te dvojice muškaraca stajalo je još nekoliko drugih an ela. Drugi su an eli hodali izme u njih, a dva su an ela stala izme u njih. Ne znam kako su an eli pronašli mjesta za sebe, jer dvojica su muškraca stajala vrlo blizu jedan drugome. Fascinira me kada an eli to u ine. Zatim su dvojica muškaraca ponovno po ela razgovarati i tada sam ugledala ono što je trebalo biti iznena enje. Duša starijeg muškarca pomaknula se iz njegova tijela. Izašla je iz njega i vidjela sam pojavnost jednog vojnika - ne iz Prvoga ili Drugoga svjetskog rata, nego iz nekoga mnogo ranijeg.

122 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Koža toga mladog vojnika bila je ista. Imao je ovalno lice, plave o i i sme u kosu. Odje a mu je bila od teške, sive, grube tkanine i dosezala mu je do ispod koljena. Cipele su bile od grube kože, s vrpcama za ometanje oko noge. Imao je ma koji je pri vrstio vrpcama, a preko le a bilo mu je pri vrš eno nekakvo šiljasto oružje. Zbog oružja je izgledao velik i opak, ali vidjela sam da po suvremenim standardima nije bio visok. Mihael mi se obratio bez rije i. »Ovaj je ovjek imao prošli život. Tada je bio vojnik.« Ponovno sam pogledala u toga muškarca. I dalje sam vidjela i njegovu sadašnju pojavnost i prijašnji život. Obojica su gledala u mojem smjeru. Njegov je prijatelj stajao pokraj mene, ali an eli kao da su ga zamrznuli u vremenu. Tada sam shvatila da se ona dva an ela nalaze izme u muškaraca kako bi zaštitili mla ega od onoga što u vidjeti o starijem. Ponovno se otvorilo svjetlo an ela uvara toga reinkarniranog muškarca. Taj an eo nije baš odavao ljudsku pojavnost. Izgledao je kao da je svjetle a, predivna maglica koja se u spirali kre e iza mladog muškarca. No imala sam vrlo jak osje aj da je taj an eo muškog roda. Život se vratio u normalu, ali i dalje sam vrlo jasno u tom muškarcu vidjela onoga vojnika. Nakon što se oprostio od svojega prijatelja, požurio je preko ceste i nestao žure i niz ulicu. Ja sam sjedila razmišljaju i o reinkarnaciji. Imala sam mnogo pitanja za Mihaela o tome zašto su mi pokazali to što sam upravo vidjela. No nije mi bilo dopušteno da ih postavim. Do danas pokazali su mi samo dvadesetak duša koje su bile reinkarnirane. Sje am se jednog novinara koji me pitao reinkarniramo li se svi im umremo. Malo me iznenadilo to pitanje. Objasnila sam da mi nikada nisu pokazali dušu koja nakon smrti nije otišla ravno u nebo i upitala sam: »Ako smo u raju, zašto bismo se željeli vratiti?« Znam da bismo voljeli vjerovati da emo se vratiti, jer ljudi koje volimo žale za nama i nedo-stajemo im. To možda i jeste tako, ali duša koja je otišla u nebo mnogo više može u initi za svoju obitelj s neba no što može za svojega života, kao ljudsko bi e, ovdje na Zemlji. Na primjer, duša voljene osobe može komunicirati s vama. Uvijek me iznenadi koliko je ve ini ljudi lakše uti poruku neke duše, nego an ela. To zato što je duša živjela u ljudskom tijelu. Ljudi mi esto kažu da, kada imaju neki problem, osje aju da im pomaže njihova baka ili neka druga draga osoba koja je sada mrtva. Vjerojatno su u pravu. To je jedan od na ina na koji duše u raju mogu pomagati živima. Drugi na in sastoji se u tome da duše mogu posredovati za nas kod Boga ili neke druge osobe -iako posljednje zahtijeva da an eo uvar te osobe dopusti da ta osoba posreduje. To je velika tema, ali podijelit u s vama nešto od onoga emu su me an eli nau ili o tome, kao i ono što sam sama iskusila. Nakon što ste umrli i otišli u raj vaša se duša ne želi vratiti. Vrlo je sretna na nebu. Vra a se samo ako je Bog pošalje natrag. Kada Bog pošalje dušu natrag, ne mora je vratiti u istu obitelj, pa ak niti u isti narod. Samo sam nekoliko puta vidjela kako se to doga a, no kako putujem, vidim više. Povremeno, kada me nekamo pošalju, ak i u inozemstvo, pokažu mi nekoga tko je reinkarniran. Tada se molim i zamolim Boga da im pomogne ostvariti svrhu zbog koje su došli. Sje am se kada mi je bilo deset, sjedila sam na podu u ku i u Ballymunu gledaju i crno-bijeli televizor. An eo Elijah sjedio je pokraj mene. Rekao mi je da je ovjek kojeg gledam na televiziji reinkarniran. Ovdje je bila duša koja se vratila da pomogne ovjeku da krene naprijed. ovjek na televiziji bio je Martin Luther King. Pokazali su mi viziju njegova prošlog života. Bio je bijelac, što e iznenaditi mnoge. Živio je u jednoj maloj, seoskoj zajednici. Nemam pojma gdje je to bilo niti u kojem dijelu svijeta - jedino znam da jezik kojim je govorio nije bio engleski. Mislim da je bio poglavar, vo a te male zajednice, ali kao i svi drugi i on je bio radnik. Pokazali su mi ga kako zajedno s drugim muškarcima, ženama i djecom kr i kamenje s travnatih ali plodnih polja. Govorio je drugima što da rade, ali je i sam 123 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

radio. Uokolo je bilo prolistalog drve a. Izgledalo je kao da pripremaju zemlju i grade zaštitni zid oko te zajednice. Znam da je on - Martin Luther King - bio muškarac velike duhovne svjesnosti, ovjek snažne vjere, ali kao ni nitko od nas, niti on nije bio savršen. Bog njegov život nije u inio laganim, ali iz onoga što su mi pokazali vidjela sam da je imao iznimno veliku snagu karaktera i veliku predanost da se bori za ono što je ispravno. Elijah me podsjetio: »Ne zaboravi, Lorna, Bog je ljudima dao slobodnu volju i oni koji su reinkarnirani tako er imaju slobodnu volju. Ponekad ne u ine ono što se od njih o ekuje ili propuste uo iti i prihvatiti mudrost koja im je bila namijenjena.« »Elijah, nije li Martin Luther King ispunio svrhu zbog koje je reinkarniran?« upitala sam. »Da, Lorna, jest. Ljudima diljem svijeta pružio je vjeru u pravdu i jednakost dostojanstvo i hrabrost da se bori za ono što je ispravno. To je dao ne samo obitelji u kojoj se još jednom rodio te afri kim Amerikancima, ve i cijelom ljudskom rodu. U budu im naraštajima svatko tko je na bilo koji na in tla en crpit e hrabrost iz života Martina Luthera Kinga. ak i danas ljudi ustaju i bore se za starije, besku nike ili za pravo na rad; na njih utje e, bili oni toga svjesni ili ne, ono što je inio Martin Luther King. Ta je duša ostvarila ono zbog ega ju je Bog poslao natrag na zemlju. Ali duša ponekad ostvari samo djeli svoje svrhe. U mnogim slu ajevima ljudi unište tu osobu.« Kada mi je bilo jedanaestak godina otišla sam sa svojim ocem u ribolov. Zastali smo u malom seocetu koje je imalo samo jednu ulicu, jedan du an i dvije benzinske postaje. Tamo se popravljao traktor i jedan je stariji ovjek izvan du ana sjedio u stolcu za ljuljanje i pušio lulu. Duž zidova bili su poslagani nizovi qepanica za ogrjev, a pokraj vrata bile su naslonjene automobilske gume i plasti na vjedra. Kada je otac otvorio haubu, zamolio me da mu donesem vode za hladnjak. Rekao mi je da ide u du an kupiti nekoliko stvari i raspitati se za najbolja mjesta za pecanje na obližnjoj rijeci. Bilo mi je teško ulijevati vodu u hladnjak, jer sam bila malena. Dok sam bila usredoto ena na svoj zadatak, pokraj mene se pojavio an eo Hosus. Kad sam završila, rekao je: »Pogledaj onog starca.« U inila sam tako. Starac je još uvijek sjedio puše i svoju lulu. Svako bi malo lupnuo lulom o bok svojega stolca. Dok sam gledala, otvorilo se svjetlo njegova an ela uvara i dopušteno mi je da vidim da je bio reinkarniran. Duša starca istupila je naprijed i pokazala mi kako je starac izgledao u prijašnjem životu. Pokazao mi je muškarca jake gra e i širokih ramena. Njegova je duga ka kosa bila svezana odostraga, imao je sme e o i i blago lice. Nije izgledao kao Irac, ali nisam imala pojma koje bi narodnosti mogao biti. Bio je odjeven u jednostavnu tamnu odje u od teškog materijala, nalik vuni. Sve vezano uz njegov izgled bilo je potpuno suprotno od toga starca koji je sjedio u stolcu. Krhki je starac po eo ljuljati stolac, a njegov ga je an eo okružio, ispružio ruku, uzeo njegovu dušu, nježno je iznio iz tijela, a onda je velikom nježnoš u i ljubavlju položio natrag u tijelo. Izgledalo je kao da je starac lagano zadrhtao. An eli su mi rekli da kada je neka osoba reinkarnirana, njezin se an eo uvar mora vratiti i dijeliti s njom njezin život, jer je on vratar te duše. »Hosuse«, upitala sam, »zašto je taj starac reinkarniran?« Hosus mi se nasmiješio. »Jer lanovi te obitelji moraju nau iti kako da vole i brinu se jedni o drugima.« »Hosuse, to se ini vrlo jednostavnim!« rekla sam. »Ponekad to jest jednostavno, Lorna, ali ponekad ljudi to propuste shvatiti«, odgovorio je. »Ljubav je temeljni dio ljudskog života. Ljubav je jako važna. To je jedan od najmo nijih i najdragocjenijih darova koji posjeduje ljudski rod.« Ponovno sam pogledala u onoga starca. »Hosuse, on izgleda vrlo krhko. Ho e li ubrzo umrijeti?« 124 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Hosus me pogledao i kimnuo. »Nemoj biti tužna; njegova duša e se ubrzo vratiti u raj. Umrijet e na svojem omiljenom mjestu - u stolcu za ljuljanje.« Otac je izašao iz du ana i Hosus je nestao. Otac je spustio haubu i dok smo odlazili još sam jedanput bacila pogled na onog starca u stolcu za ljuljanje i na njegova an ela uvara koji ga je toliko nježno volio. Prve ve eri u Amsterdamu održala sam javni govor. Prvi! Kada sam izašla iz taksija kod prelijepe, stare crkve u kojoj sam trebala održati govor, vidjela sam an ela Mihaela kako stoji na ulazu. Bilo mi jako drago što ga vidim. Dotaknuo mi je ruku dok sam prolazila pokraj njega i ispunio me mirom i radoš u. U dvorani je ve bilo ljudi i an eli oko njih kao da su zujali od uzbu enja. Provela sam malo vremena nasamo u jednom uredu, a onda sam ušla u dvoranu. Svjetla svih an ela uvara bila su iznimno jarka, a uokolo je bilo i drugih an ela. U sebi sam zamolila da se svjetlo an ela malo priguši kako bih jasno mogla vidjeti muškarce i žene ispred sebe. Kada je stiglo vrijeme za postavljanje pitanja, bila sam iznena ena, jer svaki put kada je netko postavio pitanje svjetlo an ela uvara iza te osobe otvorilo se tako da sam jasno mogla vidjeti toga an ela uvara. Zbog toga sam svaki put nakratko oklijevala. Ljudi su možda mislili da razmišljam o ispravnom odgovoru. Predivno je vidjeti toliko ljudi koji teže tome da se uzdignu duhovno, koji shva aju da doista imaju an ela uvara koji je vratar njihove duše i da ih on nikada ne e napustiti - niti na trenutak. Osje ala sam se po aš enom što sam bila pozvana da držim govor tim predivnim muškarcima i ženama. Zamolila sam blagoslov za sve njih i za njihove obitelji. Organizatori toga skupa obavili su fantasti an posao. Uop e nisam o ekivala da u za vrijeme boravka u Amsterdamu vidjeti još primjera reinkarnacije. No an eli su me nastavili iznena ivati i tijekom sljede ih nekoliko dana pokazali su mi nekoliko takvih osoba. Izme u intervjua za novine otišla sam s Jean u šetnju udahnuti malo svježeg zraka. An eo Mihael šapnuo mi je u uho: »Promatraj pozorno, Lorna, kako ne bi ništa propustila.« Pokraj mene je na biciklu prošao muškarac vuku i za sobom kolica u kojima su bili jedan sedmogodišnjak i djevoj ica od otprilike etiri godine. Pretpostavila sam da je to otac sa svojom djecom. Dok su prolazili, bilo mi je dopušteno da vidim da su oba djeteta reinkarnirana. To me zapanjilo. Vidjela sam ih samo na trenutak. Na moje iznena enje, djevoj ica je bila reinkarnacija nekog dje aka. To je za mene bila nova informacija. Da budem iskrena, nikada nisam razmišljala o tome reinkarniraju li se ljudi uvijek u istom spolu. No kad govorimo o tome, zašto bi morali biti istog spola? Pokazali su mi prošli život te djevoj ice kao dje aka od otprilike sedam godina koji je na potiljku nosio crnu kapicu - pa sam znala da je bio Židov. Na sebi je ispod jaknice imao bijelu košulju, ali nisam mu mogla vidjeti ostatak tijela. Djevoj ica se okrenula i pogledala u mojem smjeru istovremeno kada i dje ak iz njezina prošlog života. Nasmiješio mi se svojim prelijepim, tamnosme im o ima. Manje sam vidjela tu drugu dušu koja se reinkarnirala. Duša je istupila naprijed i pokazali su mi dje aka nekoliko godina mla eg od tog sedmogodišnjaka koji je bio u sadašnjem životu. Nisam dobila dojam da je Židov. Samo sam ga kratko pogledala prije no što mi se njegov otac maknuo iz vida. No vidjela sam o i koje su blistale na vrlo žu kastom licu, a to je lice bilo uokvireno gustom upom tamnih kovr a koje kao da su izrasle preduge. Tijekom te šetnje Amsterdamom vidjela sam vrlo mnogo tinejdžera. Obratila sam Jean pozornost na to, a ona je spomenula da je to možda zato jer je u blizini veliki trgova ki centar.

125 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

No ja nisam bila sigurna da je to cijela pri a, jer uokolo se nalazilo mnogo an ela. Jedan od an ela obratio mi se rekavši: »Ovo mnoštvo mladih nalazi se tu kako bi se povezali sa svojom duhovnoš u.« Mla a tinejdžerica od otprilike etrnaest godina, plave kose, prošla je pokraj mene s nekoliko prijatelja. Okružilo ju je svjetlo njezina an ela uvara i poja alo se, a ona se odmaknula od svojih prijatelja. Njezina se duša pomaknula prema naprijed i pokazali su mi da je njezina duša u reinkarnaciji. Okrenula sam se prema Mihaelu i upitala: »Što se doga a?« No on je položio prste na svoje usne pokazuju i mi da mi ne e odgovoriti. Njezina mi je duša pokazala djevoj icu kakva je bila u prošlom životu. Iz nekog mi ju je razloga pokazala kako sjedi na podu, iako je djevoj ica stajala. Vidjela sam ženu od tridesetak godina. Nije uop e bila sli na svojoj sadašnjoj inkarnaciji. Lice joj je bilo jako blijedo i bila je odjevena u tamnu, duga ku, pripijenu odje u koja je odavala figuru bogatu oblinama. Izgledala je bogatom i uspješnom. Njezina je odje a bila dobre kvalitete, na haljini je nosila mali broš i ru nu torbicu od ulaštene kože. Jedan an eo koji je stajao uz nju rekao mi je da je u zajednici u kojoj je živjela ona bila žena od autoriteta i mo i. »Mihaele«, pozvala sam ga u sebi, bez rije i, o ajni ki ga žele i upitati što se doga a. Zašto su mi iznenada pokazali toliko mnogo reinkarniranih mladih ljudi? Zašto sam ih toliko vidjela u Amsterdamu? Mihael mi je odgovorio: »Bez pitanja, Lorna.« Uistinu me to zaintrigiralo i na putu natrag prema hotelu razmišljala sam o reinkarnaciji i o tome što sam tijekom godina saznala o tome i o tome što su mi pokazali an eli. Na sre u, ini se da Jean nije imala potrebu razgovarati sa mnom, jer ja sam bila izgubljena u mislima. Mnogi ljudi vole vjerovati u to da se reinkarniramo im umre naše fizi ko tijelo, u to posebno vole vjerovati roditelji koji su izgubili svoje dijete. Ponekad ujete majku kako kaže da je njihovo dijete reinkarnacija njezine majke ili djece ili ak preminulog brata ili sestre tog djeteta. Re i e vam da se dijete smiješi poput preminule bake ili da ima iste pokrete kao ona ili da govori na isti na in. To može biti istina, iako se vjerojatno ne radi o tome da je dijete reinkarnacija bake. To vjerojatno zna i da to dijete nosi malo više bakinog genetskog koda koji se na dijete prenio maj inom krvi. Shva am zašto svi mi govorimo nešto takvo, pogotovo kada izgubimo nekoga koga volimo. Svi mi gledamo u svoju djecu, traže i u njima karakteristike naših voljenih koji su umrli i vratili se na nebo. Svi moramo imati na umu da kada do e vrijeme da naše duše napuste naše tijelo i odu na nebo, tada emo se susresti s našim voljenima koji su otišli prije nas. Sje am se da sam jednom, kao tinejdžerica, odvela psa naših susjeda, Shanea, u šetnju. Bila sam malo umorna i sjela sam na mali zid usred prostranog, zelenog podru ja. Mnogo je majki i djece uživalo na suncu. Pokraj mene je stajalo nekoliko majki s djecom u kolicima. Jedna je majka prošla pokraj nas, povukavši dekicu s bebe i uspravivši bebu u sjede i položaj. Zatim je sjela na zidi . U blizini su se igrala neka malo starija djeca, a još dalje, u prednjem vrtu, vidjela sam majku s bebom u naru ju kako avrlja sa susjedom. Promatrala sam prelijepu ljudsku dušu pokraj novoro ene bebe. Izgledala je druk ije od ostalih duša koje su mi pokazali. Ova je duša imala neprovidniju pojavnost. Zapravo, iako jasna ili bistra poput kristala ili vode, na neki je na in izgledala kao daje ogrnuta nekom poluprozimom tvari. Vidjela sam u te duše manje detalja njezine ljudske pojavnosti no u drugih duša koje su mi pokazali, ali izgledao je kao muškarac, vrlo mlad, visok i dobro gra en. Odavao je veliku nježnost i ljubav i neprestano je pri ao bebi, a da fizi ki nije izgovorio nijednu rije . Upitala sam an ele što se doga a. Nisu mi odgovorili.

126 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Nakon nekog vremena ustala sam i nastavila šetati sa Shaneom. Krenula sam prema obali rijeke. Pustila sam Shanea s uzice da tr i oko drve a i grmlja. Bacala sam Shaneu štapove kada se pojavio Mihael. Bila sam oduševljena što ga vidim i potr ala sam prema njemu, ali Shane je bio brži i legao mu je podno nogu. ujem da si postavljala pitanja, Lorna«, rekao je osmjehnuvši se. »Da, Mihaele. Danas dok sam sjedila na zidu promatraju i tu dušu koja je pri ala novoro en etu pitala sam se zašto se pokraj te bebe nalazi ta duša? Sada shva am da sam i prije vi ala bebe i duše koje im nešto naduga ko pri aju i da te duše izgledaju malo druk ije. Tko su one i zašto se to doga a samo s nekim bebama, a s drugima ne?« »Lorna, duše koje vidiš pokraj novoro en adi duše su koje su ranije živjele na Zemlji. Pri aju tim bebama da im pomognu usaditi snagu karaktera koja e im biti potrebna da se za svojega života suo e s važnim izazovima. To su duše u itelji. Takva duša u itelj može biti lan iste obitelji, ali ne nužno. Ta duša u itelj daje novoro en etu snagu karaktera koju kasnije mogu iskoristiti u životu ako to požele.« »Mihaele, nisam sigurna da sam do kraja razumjela«, rekla sam zbunjenog izraza lica. »S vremenom ho eš, Lorna«, odgovorio je Mihael nježno. »Ve si jako mnogo nau ila.« Rekla sam mu kroza smijeh: »To zato što imam najbolje u itelje.« Zatim sam upitala: »Što si htio re i time, Mihaele: 'ako to požele'?« »Lorna, uvijek si puna pitanja«, rekao je Mihael, nasmiješio mi se i nestao. Još sam se malo igrala sa psom, a onda sam krenula ku i. Godinama kasnije, ponovno na pecanju s ocem, saznala sam još stvari o dušama koje pri aju novoro enim bebama i o reinkarnaciji. Otac me pozvao da u nedjelju odem s njim na pecanje i bila sam oduševljena. Pripremili smo ribi ki pribor i krenuli u nedjelju rano ujutro. Dva sata kasnije otac je parkirao na cesti pokraj šume. Upitala sam gdje je rijeka, a on mi je odgovorio da emo morati planinariti. Izvadili smo opremu iz auta i krenuli kroz šumu prema stjenovitom podru ju. Ispalo je da se i te kako isplatilo planinariti - rijeka je bila prelijepa. Otac i ja stajali smo pokraj rijeke. Predložio je da ja pecam na mjestu na kojem smo se zatekli, a on da e oti i nekoliko stotina metara uzvodno. Promatrala sam oca kako hoda pokraj rijeke i gubi mi se iz vida. Pecala sam otprilike deset minuta kada sam ula da netko zaziva moje ime. Okrenula sam se i ugledala an ela Mihaela kako sjedi na stijeni odjeven poput ribi a. Na nogama je imao izme koje su mu sezale preko koljena, a u desnoj je ruci držao ribi ki štap. Smiju i se odmotala sam flaks i krenula prema Mihaelu rekavši: »Jesi li danas nešto upecao?« Oboje smo se nasmijali kada je Mihael odmahnuo glavom. Odložila sam štap za pecanje i sjela na stijenu nasuprot Mihaelu. »Lorna«, po eo je, »došao sam ti ispri ati još nešto o dušama u iteljima koje si vidjela da pri aju novoro enim bebama.« »Da, Mihaele«, odgovorila sam zainteresirano, »a primijetila sam i još nešto. Kada beba malo naraste i po ne govoriti, duša u itelj više nije uz nju.« »Lorna, nisam ti objasnio da ve ina novoro enih beba ne pamti da je duša u itelj bila uz nju. Najvažniji dio pri anja novoro en adi jest da se u osobnost toga djeteta usadi snaga karaktera. U ve ini slu ajeva Bog to omogu uje kada je ljudima potreban snažan vo a. Pozove se netko za kime e se ti ljudi mo i povesti. Ponekad je to vo a iz obitelji - ili može biti iz zemlje ili ak iz svijeta ili može biti kako bi se olakšalo vodstvo u svrhu pravde.« »Poput povijesnih vo a, ho eš re i?« upitala sam Mihaela.

127 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

»Da«, odgovorio je, »to je jedan primjer, ali ima bezbroj ljudi - muškaraca i žena, ak i djece - koji nikada nisu ušli u povijesne knjige, a koji su iskoristili ono što im je podarila duša u itelj kako bi se razvijali i pomogli, kako bi prevladali izazove - svoje i tu e.« Bog je odabrao odre ene duše koje su živjele na Zemlji da postanu u itelji - duše u itelji - i da pri aju odre enoj novoro en adi o vlastitom životu u ljudskom tijelu kako bi toj novoro enoj bebi dali snagu karaktera. Otprilike jedna na svakih stotinu beba imat e uza se dušu u itelja više kada se treba suo iti s odre enim izazovima. Kao što sam rekla, ve ina tih beba zaboravit e sve što im je bilo re eno, iako e to imati utjecaja na njihovu osobnost. No u vrlo rijetkim okolnostima dijete e neko vrijeme još zadržati te uspomene i pri at e o tome što je ta duša u itelj rekla njima i to e izgledati kao da razgovaraju sami sa sobom. Dijete ak može biti u stanju opisati detalje kao što su imena ili nadnevci, opisi mjesta koja nikada nisu vidjeli - i koja možda više ni ne postoje - te ak mogu govoriti razli itim jezicima. Možda ak mogu i do u detalje opisati na in na koji su umrli govore i o fatalnoj rani na bojišnici, izgladnjivanju ili utapanju. Zbog toga odrasli ponekad misle da je takvo dijete reinkarnirano. Ali nije. To je nešto posve druk ije.« »Razumijem, Mihaele«, rekla sam. »Sada razumijem kako odrasli mogu misliti da je dijete ne ija reinkarnacija kada se zapravo doga a nešto drugo. Sje am se, kada smo ranije govorili o dušama u iteljima, rekao si nešto o tome kako se mogu poslužiti snagom svojega karaktera ako to požele. Zna i li to da Bog njih šalje kao pomo i da je na njima i njihovoj slobodnoj volji ho e li to iskoristiti ili ne?« »Da, Lorna«, odgovorio je Mihael i nestao. Vratila sam se pecanju razmišljaju i o onome što mi je rekao Mihael. Odjednom sam ulovila veliku pastrvu. Težila je otprilike kilogram i dvadeset dekagrama. Znala sam da e moja majka biti oduševljena. Spakirala sam svoj ribi ki pribor i krenula obalom rijeke. Nakon otprilike petnaestak minuta ugledala sam u daljini oca i viknula mu da sam ulovila ribu. Kad sam stigla do njega, otvorio je svoju torbu - on je ulovio dvije. Oboje smo bili oduševljeni. Otac je zapalio vatru i zagrijao vodu u kotli u da nam pripremi aj. Uživali smo u vru em napitku i sendvi ima. Kada smo stigli ku i, bila sam iscrpljena, a mama sretna zbog ribe. Dok sada ovo pišem, shva am kako odrasli nehotice mogu po initi zlo. Prije mnogo vremena roditelji i ostali odrasli nisu obra ali pozornost onome što je govorilo neko dijete, ali otkako smo postali više duhovno otvoreni i svjesni, više slušamo svoju djecu. Danas, kada dijete po ne pri ati - prisje aju i se života druge duše kao da je to njegov život - ve a je vjerojatnost da e odrasli obratiti pozornost na to. Ponekad e odrasla osoba malo istražiti to što je dijete reklo i, otkrivši povijesnu istinu u ne emu od onoga što je dijete reklo, tvrditi da se dijete upravo tako reinkarniralo i uvjeriti ga da je živjelo taj protekli život. Takvo vjerovanje može imati velik u inak na na in na koji e se to dijete razviti u odraslu osobu. Razgovaraju i o tome i obra aju i pozornost na to odrasla osoba može uzrokovati da dijete zadrži neke detalje od onoga što im je ispri ala duša u itelj. To može sprije iti dijete da u potpunosti proživi život koji mu je namijenjen. Dijete ak može zadržati bolne uspomene na smrt duše u itelja, što ga može traumatizirati. Nekim su osobama drugi ljudi rekli da su se reinkar-nirali na na in koji je štetan. Jednom me posjetila jedna poslovna žena i rekla mi da vjeruje da je u prošlom životu bila bezosje ajni poslovni ovjek, pohlepan i beskrupulozan, i da je na nepošten na in uništila posao i obitelj drugog ovjeka. Rekla mi je da je to razlog zbog kojeg su propali svi njezini poslovni potezi, zbog kojeg ništa nije funkcioniralo kako treba. Rekla mi je da je došlo do problema sa zakupom poslovnog prostora jer je u prethodnom životu poznavala i oštetila sadašnjeg najmodavca poslovnog prostora. 128 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

An eli su mi rekli da ni u emu što je ta žena ispri ala nema nimalo istine. Koristila je to kao izgovor, razlog za svoj neuspjeh. Umjesto da realisti no i poslovno gleda na ono što se doga a i iskuša druge mogu nosti, ona se jednostavno predala tvrde i da je blokira njezin prošli život. Nitko ne bi trebao koristiti svoj prošli život kao ispriku za to što ne živi punim plu ima sada i ovdje. Ponekad e ljudi koristiti ono što smatraju nepraved-noš u života kao opravdanje za to što se vesele drugom životu na ovoj Zemlji. Na primjer, zašto je u njihovoj obitelji toliko bolesti? No naš posao nije da prosu ujemo što je pošteno, a što nije. Dan nam je ovaj život ne neki drugi - i na nama je da ga proživimo takvog kakav nam je podaren, koliko god duga ak ili kratak bio, i da ga proživimo do kraja, punim plu ima. Mihael mi je ispri ao još ponešto o pravoj reinkarnaciji, godinu ili dvije kasnije. Setala sam uz kanal u blizini ku e mojih roditelja u Leixlipu kada se pojavio Mihael i sjeo na hrpu starog kamenja, gledaju i prema staroj brani na kanalu. »Lorna, Bog želi da ti pomognem da nau iš još toga o reinkarnaciji«, rekao je Mihael. Ustala sam i Mihael me uzeo za ruku, ispunivši me nebeskim mirom. »Lorna, Bog bezuvjetno voli svu svoju ljudsku djecu i podario vam je slobodnu volju. No ponekad mu je teško shvatiti zašto ta Njegova ljudska djeca toliko otežavaju život jedan drugome, zašto uništavaju jedan drugoga i planet koji im je On podario. Znam da ponekad nadilazi ljudsku sposobnost razumijevanja pomisliti da Bog, koji zna sve, ne shva a do kraja svoju ljudsku djecu. Lorna, vi ljudska bi a imate u sebi toliko mnogo ljubavi i dobrote, ali sve jako komplicirate. Bog vas želi bolje razumjeti kako bi vam mogao dati svaku mogu u priliku u budu nosti. To je jedan od razloga zašto se duše reinkarniraju.« Zagledavši se u Mihaelove o i odjednom sam sve shvatila na duhovnoj razini i položila sam ruku na usta rekavši: »O moj Bože!« »Razumiješ li, Lorna?« upitao je Mihael. Kimnula sam, a Mihael je nastavio: »Zato Bog šalje svojega Sina na Zemlju.« Njegov Sin dio je Boga. Iz Boga izlazi Njegov Sin i iz Boga izlazi Sveti Duh. Duše koje prebivaju u ljudskim tijelima dio su Božjeg tijela. Božja djeca su naše duše, a ne naša tijela. Bog želi u initi sve što je u Njegovoj mo i kako bi omogu io da se dogodi vrlo bitan dio evolucije ovjeka - da tijelo i duša postanu jedno.« »Mihaele, sad se malo bojim, jer mislim da znam što eš sada re i.« »Da, Lorna, znaš. Izgovori to zajedno sa mnom«, rekao je Mihael. Izgovorili smo istovremeno: »Ako ljudska Božja djeca ne promijene na in ponašanja, Bog e uzeti duše iz njihovih ljudskih tijela i odvesti ih ku i u raj. Bez naših duša mi ljudska bi a ne emo biti ništa bolji od životinja i uništit emo sami sebe.« Stajala sam tamo nepomi no ispred Mihaela. Mihael me zagrlio tješe i me. Nakon nekoliko trenutaka nježno se nasmiješio. »Lorna, Bog te voli.« »Mihaele, moram te nešto upitati«, rekla sam usrdnim glasom. »Bog ne e odustati od nas, zar ne?« »Ne, Lorna, i to je još jedan razlog zbog kojeg Bog šalje natrag neku od svoje djece, kako bi se još jednom rodili kao ljudska bi a. Ponekad Bog odabere reinkarni-rati dušu da ispravi neko zlodjelo ili nepravdu, da stvori nadu ili izgradi povjerenje, da pomogne stvoriti bolji svijet za ovje anstvo.« S tim rije ima Mihael je nestao. Ni Mihael ni drugi an eli nisu odgovorili na sva pitanja o reinkarnaciji koja su mi se stvorila u glavi dok sam bila u Amsterdamu. Još uvijek ne znam zašto su mi pokazali nekolicinu reinkarniranih mladih ljudi u tako kratko vrijeme. Mijenja li se nešto u svijetu ili to ima neke veze baš s Amsterdamom? An eli mi ne odgovore uvijek kada ih nešto upitam, ali vjerujem da e to u initi s vremenom. Ustanovila sam da je moje znanje sve ve e, a pri tomu mi pomaže putovanje i upoznavanje novih ljudi - urednika, novinara koji mi postavljaju pitanja tijekom intervjua, itatelje - koji mi postavljaju pitanja o stvarima o kojima nikada ranije nisam razmišljala. Imajte na umu da je prije no što sam napisala An ele u mojoj kosi 129 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

bilo vrlo malo ljudi koji su znali za ono što sam vi ala i zato mi nitko nije postavljao pitanja. Uživala sam u tih nekoliko dana provedenih u Amsterdamu, iako sam vrlo naporno radila. An eli su bili u pravu. Doista su me iznenadili, najprije s reinkarniranim dušama, ali i s istim užitkom otkrivanja potpuno druk ijeg grada. Posljednje sam ve eri otišla u razgledavanje kanala brodom. Bilo je prelijepo, prelijepo je bilo doživjeti ve samo to kako sve više pada mrak i kako se pale svjetla na zgradama i mostovima. Neki od kanala toliko su uski da je potrebno mnogo vještine kako bi se po njemu upravljalo brodom. Samo je jednom udario u zidove kanala. Vodi nam je pokazao uli icu koja se zove »Vje ita molitva«, o ito tako nazvana jer je oko nje bilo mnogo samostana. Svi a mi se to ime!

130 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 34 An eli naroda

Šetala sam uz rijeku Nore blizu Inistiogea u Irskoj. Tamo ima predivnih šetnica. Prešla sam sigurno osamstotinjak metara duž rijeke. Pokraj mene su hodali an eli, ali niti sam ja razgovarala s njima, niti oni sa mnom. Uživala sam biti sama - dobro, donekle sama. Zastala sam, podignula štap i sjela na stijenu blizu rijeke. Br kala sam štapom po vodi kada me prenuo jedan an eo sjednuvši na stijenu pokraj mene. Gotovo sam pala sa stijene od straha. Nasmijala mi se i posegnula da me ulovi. Njezin je dodir bio tako lagan da mi se u inilo da je prošao kroz mene, ali uspjela sam uspostaviti ravnotežu. An eo je bio prelijep i providan poput vode. Podsjetila me na smaragdnog leptira koji odražava zelenu, žutu, plavu i crvenu - sve boje koje biste mogli vidjeti da se odražavaju od rijeke ili jezera. Vidjela sam kako joj tijelo uranja u rijeku; noge su joj se stopile s vodom postale su jedno s njom. Bila je »Vodeni duh«. Bila sam oduševljena što je vidim. Posegnula je i dotaknula moju ruku, a ona je postala mokra i topla. Osjetila sam njezinu ljubav. Nekoliko trenutaka kasnije povukla je ruku i vrhovi njezinih prstiju izvukli su svu vlagu s površine moje ruke, ostavivši je suhom poput pepela. Nasmiješila sam joj se. Prisjetila sam se svojega prvog susreta s njom, kad sam još bila mala - i kada sam bila na pecanju s ocem. Primijetila bih je kraji kom oka kako se kre e kroz vodu, ponekad vrlo brzo, a ponekad polagano, ali kojom se god brzinom kretala, uvijek ju je bilo teško uo iti. Nasmiješila sam se ponovno kada sam se sjetila jednoga posebnog razdoblja. Bilo mi je otprilike šest godina i bila sam s roditeljima na plaži. Tr ala sam gore-dolje po obali kroz pli ak preska i vali e. ula sam kako netko doziva moje ime; stala sam, okrenula se i zagledala prema moru. No nisam vidjela ništa osim mora i neba. Ušla sam u vodu do struka slušaju i i dalje kako me netko doziva, ali još uvijek nikoga nisam vidjela. Otac me uvijek upozoravao da ne ulazim u vodu dublje od struka, pa sam tamo stala. Raširila sam ruke i nježno dlanovima dotaknula vodu. Valovi bi mi ponekad zapljusnuli lice, a ponekad je more bilo potpuno mirno. Tada sam vidjela kako pokraj mene pliva Vodeni duh; okrenula se i po ela kružiti oko mene. Toliko me nasmijala da sam gotovo pala u vodu, a onda me po ela škakljati, što me natjeralo u još ja i smijeh. Dodir joj je bio nježan i topao. Sje am se da mi je moja sestra Emer doviknula pitaju i emu se smijem. A onda, iznenada, Vodeni duh je nestao, a ja sam krenula prema obali gdje su me ekali Emer i tata. Smiješila sam se prisje aju i se toga, a Vodeni duh smiješio se sa mnom. »Sada moram i i, Lorna«, rekla je i odlebdjela sa stijene u rijeku. Još sam je kratko promatrala, a onda je nestala. Bila sam razo arana kada je otišla. Okrenula sam se i pogledala stijenu pokraj sebe. Na njoj nije bilo ni kapi vode, kao niti ikakvih tragova vlage. Kao da nikada nije bila ovdje. Tijekom godina saznala sam da je to Vodeni duh, to jest An eo vode. Saznala sam da je Bog povezao tog an ela s vodom pa se nalazi na svakom mjestu gdje ima vode. Nevjerojatno sam sretna svaki put kada je ugledam . Postoji mnogo razli itih vrsta an ela i toliko je toga što želim podijeliti s vama, ali ne želim vas preopteretiti s previše obavijesti. Kada sam vam ispri ala što se dogodilo u muzeju Metropolitan u New Yorku, spomenula sam da postoje an eli naroda. Dopustite mi da vam ispri am još malo o njima.

131 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Jedne ve eri prije nekoliko godina sjedila sam sklup ana na sofi u Johnstownu gledaju i televiziju. Prikazivao se film o nasilnim protestima, naoružanim vojnicima koji se suprotstavljaju pobunjenicima i tenkovima koji napadaju nenaoružane ljude koji drže natpise i protestiraju. Iznenada se slika zamutila, a glas novinara postao je iskrivljen i bivao je sve tiši. Nasred televizijskog ekrana pojavio se jedan an eo naroda. Doista sam se šokirala kada sam ga ugledala. An eli naroda vrlo su mo ni an eli. Mnogo su mo niji od an ela predaka ili an ela uvara. Na neki na in to kao da je posebna vrsta an ela predaka, ali umjesto obitelji dodijeljena narodu. Oni drže stražu na granicama te zemlje i poput an ela uvara nikada ne napuštaju narod koji uvaju. An ele naroda vidim samo kada nešto ozbiljno ne valja u nekoj od zemalja. U šoku sam promatrala televizijski ekran gledaju i tog an ela naroda. Da budem iskrena, an eli mi nisu rekli koji je narod štitio taj an eo naroda niti u kojoj su zemlji izbili ti neredi. Kao i svi an eli naroda koje sam vidjela bio je odjeven u teški oklop, kao da se sprema za rat. Oklop je bio toliko vrst i težak kao da je neprobojan i kao da ga ni atomska bomba ne bi mogla probiti. Na vrhu ruba oklopa ležali su metalni komadi - poja anja razli itih oblika. An eo naroda primaknuo mi se na tv ekranu pa sam ga uspjela jasnije vidjeti. Na glavi je imao kacigu koja mu je lice ostavljala izloženim. Izraz njegova lica bio je autoritativan i odlu an. Lice mu je bilo okruglo i blistalo je; u o ima mu nisam mogla razabrati nijednu boju. ula sam kako moje ime zaziva neki vrlo dubok, ali razgovijetan glas. Posko ila sam. Prenerazilo me kada sam ula da izgovara moje ime i to me još više zabrinulo. Osjetila sam kako iz an ela zra e vrlo snažni osje aji -velika briga za narod koji je štitio. Bila mi je o ita njegova ljubav za taj narod, kao i duboka zabrinutost i briga zbog onoga što se u tom trenutku doga alo tome narodu. Progovorio je - kao da je svaku rije izgovarao zasebno - i rekao mi je neka se molim Bogu i zamolim milost za taj narod u njegovo ime. Zatim je nestao. Bila sam prestrašena i živ ana kad sam ugledala an ela naroda, jer kao da me duhovno povezao s tim narodom; osje ala sam kao da me razdire bol zbog onoga što se doga alo emocionalno, fizi ki i duhovno. ula sam krikove majke, njezin o aj, strah ljudi na koje se pucalo, fizi ku bol nekog ranjenika. ula sam smijeh ljudi i njihov pla , no kada se pojavi an eo naroda, ujem mnogo više pla a nego smijeha. An eo Mihael mi je rekao da an eli naroda vrlo naporno rade kako bi pokušali pomo i ljudima, posebno njihovim vo ama, prona i rješenje problema, a da ne do e do rata. Oni rade na svim problemima - radnim mjestima, obrazovanju, uvanju okoliša, zdravstvu. Rade kako bi u svakoj zemlji stvorili uvjete da ljudi mogu živjeti u slobodi i pravdi, bez siromaštva, da djeca mogu biti djeca, a ljudi da mogu ispovijedati vjeru po svojem izboru. An eli naroda pokušavaju osigurati da ljudi odaberu vo e koji su pravedni i kojima na srcu leže interesi naroda koji ga je izabrao. Ponekad ih vidim kako se trude provesti neku promjenu - odvratiti od rata vojnike ili teroriste ili ak više razli itih naroda koji iskorištavaju neki drugi narod. An eo naroda izgleda kao da uvijek ratuje kako bi promijenio stvari u pozitivnom smjeru, da budu onakve kakve bi trebale biti. ak se trudi pružiti ljudima hrabrost za borbu, kada nije preostala nijedna druga mogu nost. Prepoznajem an ele naroda - vrlo su sli ne pojavnosti - izgledaju vrlo mo no i na sebi imaju teške oklope. No svaki je druk iji, svaki ima poja anje za oklop razli itog oblika te se me usobno razlikuju pojavnoš u kao i ljudi. Mnogi od tih an ela naroda u svojim su zemljama od po etka vremena, ali neke je Bog postavio u novija vremena. Ne razumijem do kraja kako Bog odlu i da neka odre ena skupina ljudi ili mjesto trebaju an ela naroda.

132 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

Ponekad kad ujem nešto na novostima, an eo mi šapne da ti ljudi rade ono što ih je zamolio an eo naroda - igraju svoju ulogu, kao na primjer da se bore za pravdu. Tada osjetim veliku radost i zamolim tog an ela naroda da i dalje nastavi nadahnjivati ljude, da im i dalje daje hrabrost da mijenjaju stvari nabolje u toj zemlji i u svijetu. Naravno, svaka zemlja utje e na druge. An eo Mihael mi je rekao da kada neka zemlja u ini nešto kako treba, postoji velika šansa da e ih slijediti i druge zemlje. Zato su an eli naroda neprestano u kontaktu jedan s drugim. Oni rade zajedno - iako im nije dopušteno da napuste svoj narod. Ljudi svih zemalja, svatko od nas, može pomo i jednostavno zamolivši an ele za pomo .

133 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu 35 Sotonini pomaga i

Megan i ja jedne smo subote bili u Kilkennyju. Bilo je prometno i uokolo je bilo mnogo ljudi. Megan je tražila novi par traperica i opušteno smo uživale u kupnji. Kasnije smo ekale da prije emo cestu kod semafora; odjednom sam doživjela užasan šok. Na drugoj strani ceste, me u ljudima koji su ekali na pješa kom prijelazu, gledaju i ravno u mene, stajao je jedan od onih koje nazivam Sotoninim ljudskim pomaga ima. Bio je to visoki tinejdžer od oko šesnaest godina. Gurao se naprijed kroz gužvu, ponašaju i se kao da je želio da ga ugledam; želio je da vidim da je snažan, da nije prestrašen i da me se ne boji. O i su mu bile jako hladne. Jednostavno su postojale na tom licu. S te mu udaljenosti nisam trebala jasno vidjeti o i - ali bilo mi je dopušteno da ih vidim. Plaše me Sotonini pomaga i. Vidjela sam ih u Irskoj, a i u drugim zemljama dok sam putovala. Kada ugledam nekoga od njih, osje am se terorizirano. Izgleda da znaju da mogu vidjeti zlo u njima. Nemam pojma što vide u meni, ali iz njihova mi je ponašanja jasno da žele moju pozornost, da sam im ja na neki na in meta. Da nije na stotine an ela koji me okružuju kad ugledam nekoga od njih, bojala bih se za svoju sigurnost. Znam da bi, kada bi bio pogodan trenutak, bili u stanju ubiti bilo koga, a da ni ne trepnu. Plaše me jer znaju da ja to znam, a ipak se ne skrivaju. Jedan od na ina na koji ih prepoznajem su njihove o i. Kada ugledam Sotonine pomaga e, njihove o i kao da se promijene i postanu vrlo hladne i probadaju e. Takve sam i vi ala kako me promatraju ak iz dje jih kolica. Ti ljudi imaju an ele uvare. Svatko ima an ela uvara. No to je kao da je vrag, ili Sotona, zaposjeo tu osobu i drobi joj dušu. Ta duša kao da je zamrznuta i ta osoba nije u stanju slušati ili reagirati na svojega an ela uvara. No ne vjerujem da su izgubili svoju slobodnu volju. Oni se još uvijek mogu okrenuti Bogu. Bog i an eli postavljaju pred njih mogu nosti za promjenu, ali Sotona im ostanak u trenutnom stanju ini vrlo privla nim. Sotona e se pobrinuti za to da dobiju ono što im je potrebno u životu. Mnogi od tih ljudi naoko su dobri, bistri i inteligentni. Neki od njih mo ni su ili e do i u položaj da steknu mo u bilo kojoj sferi života - politi koj, znanstvenoj, poslovnoj i religioznoj. To su Sotonini vojnici. Nikada nisam vidjela vo u nekog naroda s takvim o ima. Molim se da njih nema mnogo, ali prema onome što sam vidjela strah me i pomisliti koliko bi ih moglo biti, a svjetle e bebe ne vi am u tolikom broju. Shva ali mi to ili ne, svi smo Božji vojnici. Svatko od nas ima važnu ulogu pri zaustavljanju zla u svijetu u kojem živimo. To je kao da svatko mora odraditi svoj dio na na in da živi životom koji mu je podaren. Sve što inimo ostavlja trag. Male su stvari te koje se nadogra uju jedna na drugu i ine veliku stvar. Svatko od nas mora se pobrinuti da se u svakodnevnom životu ne prepušta Sotoninim iskušenjima misle i da su to ionako samo sitnice. Svaki put kada u inimo neku takvu »sitnicu« to hrani Sotonu i ini ga ja im - on je ponovno pobijedio. Borba protiv Sotoninih iskušenja može biti toliko jednostavna kao što je suzdržavanje od izricanja ne ega o nekome što bi ga moglo povrijediti, odluka da pomognete nekome koga drugi šikaniraju ili zlostavljaju, suzdržavanje od prosu ivanja ili osu ivanja drugih - ak i kada to inite u sebi, strpljivost u opho enju s lanovima obitelji ili kolegama na radnom mjestu. Mnogi ljudi prešute da se ne slažu s onime što je netko rekao, iako im zbog toga nije ugodno. Ako prešutite takvo nešto, ak i kad se radi o ne emu naoko nevažnom, vi zapravo 134 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

hranite vraga. Posebno tinejdžeri moraju biti oprezni da ne dopuste vršnjacima da ih navedu da zlostavljaju ili kinje druge. To je jako prisutno u današnjim školama. Koliko god vam to bilo teško povjerovati, Sotona je ro en na ovaj svijet kao ljudsko bi e. Možda je i danas živ i diše. Mihael mi je to rekao kada mi je bilo dvanaestak godina, dok smo razgovarali o dobru i zlu. U tom razgovoru nije koristio rije »Antikrist«. To je bila rije koju nikada nisam ula. ula sam kako je upotrebljavaju ljudi kako bi opisali Sotonu ro enog u ljudskom tijelu, ali to nije rije koju sam ula da koriste an eli. Oni govore o Sotoni ili vragu. An eo Mihael mi je rekao prije otprilike etrdeset godina da je Sotona uspio roditi se kao ljudsko bi e, ali da je i više nego vjerojatno da je umro dok je bio malo dijete. No an eli su mi rekli da e se on ra ati uvijek ispo etka dok ne uspije stasati u odraslog ovjeka. Postojat e ciklus ponovnog ro enja dok se Antikristu ne dopusti da postane zreo. Pokazali su mi to dijete koje odraste do zrelosti i koje je ro eno negdje u svijetu i koje se u odre enom trenutku svojega života - ne znam u kojem - preselilo u Ameriku. Iz onoga što su mi ispri ali an eli stekla sam dojam da e to biti dugotrajan proces, ali nikada mi nisu rekli koliko e trajati. Nisu mi rekli niti to je li Sotona danas živ ili se nalazi izme u dvaju ro enja. Sotonu je stvorio Bog kao an ela i dao mu je više mo i i snage no što je dao ijednom drugom an elu. Sotona se pobunio i pokušao zbaciti Boga misle i da je bolji od Njega. Poveo je sa sobom druge an ele. Ne volim više ni govoriti o njima kao o an elima i inim sve što mogu kako bih izbjegla oslovljavati ih ili govoriti o njima. Za razliku od an ela i arhan ela Bog je Sotoni dao slobodnu volju. Bog ne voli uništiti ništa što je stvorio. Bog još uvijek radi na tome i nada se da e mu se Sotona vratiti. Znam da mnogi od vas misle kako Bog u tome nema pravo, da je trebao zbrisati Sotonu s lica zemlje. No an eli mi kažu da je to onkraj ljudske mogu nosti razumijevanja, da zapravo znamo toliko malo da nikada ne emo mo i u potpunosti shvatiti Boga. Uvjeravaju me da emo nakon smrti shvatiti mnogo više. Kada mi pokažu viziju Antikrista - odraslog Sotone u ljudskom obliku uvijek se molim Bogu i an elima govore i: »Ne za mojega života.« Ne želim biti ovdje kada on postane mo an. No an eo Mihael mi govori da u se ja vratiti i iz onoga što mi kaže znam da u u ovome životu, ili drugome, ja biti ovdje kada on stekne mo . Možda ne možemo sprije iti da se Antikrist rodi i da se razvije u odraslu osobu, ali možemo smanjiti užase koje e biti u stanju stvoriti. ak i u ovom trenutku vodi se velika bitka izme u dobra i zla i, kao što sam rekla, svi smo mi vojnici u toj bitki, igramo svoju ulogu svakom odlukom koju donesemo u životu. Mnogi od nas misle da bitku izme u dobra i zla vode samo svjetski vo e, vlade, teroristi, me unarodne organizacije, vojske ili vo e crkava ili multinacionalnih korporacija. Mislim da tu bitku možemo prepustiti njima dok mi živimo svoju svakodne-vicu. To nije dovoljno - trebali bismo se više brinuti i biti aktivniji u odabiranju dobra u svemu što radimo. Kao što sam ve rekla, trebali bismo ustati, trebali bismo biti oni na koje se može ra unati i trebali bismo re i »ne« stvarima za koje nam se ini da nisu u redu bez obzira koliko bezna ajnima mogu izgledati. Bog želi da budemo sretni. Pokazao nam je neke vrlo pozitivne prizore. Evolucija koja je namijenjena ovjeku sastoji se u tome da duša i tijelo postanu jedno i da ljudi postanu savršena duhovna bi a koja više ne e trpjeti fizi ke bolesti niti e umirati. Antikrist e pokušati sprije iti tu evoluciju. Pojavit e se da nam podari »sve«. Pokušat e nas zavarati da se trudi u initi svijet boljim mjestom. Ali on to ne radi! Mi ljudi znamo biti vrlo lakovjerni i ako dopustimo Sotoni da stekne više nadzora nad nama, u init e nas slijepima za injenicu da smo mnogo, mnogo više od našeg tijela i uma. Izbrisat e našu svjesnost o tome da imamo i dušu. Navest e nas da zaboravimo da smo zapravo Božja djeca i da smo preko naše duše izravno povezani s Bogom - da su naše duše besmrtne i da nikada ne umiru. 135 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

36 Svi moramo odigrati svoju ulogu Do objavljivanja An ela u mojoj kosi malo je ljudi znalo što sam vi ala i što su mi rekli an eli. Da budem iskrena, još je uvijek mnogo toga što mi an eli ne dopuštaju objaviti. U godinama nakon objavljivanja knjige prvi sam put upoznala ljude s kojima sam mogla raspravljati o onome što sam vidjela i ula i to je meni zapanjuju e. Neprestano sam iznena ena pitanjima koja mi postavljaju ljudi. Isto tako, vrlo esto mi postavljaju pitanja na koja ne znam odgovor pa za mnoge odgovore molim an ele, naro ito Mihaela i Hosusa. Ponekad dobijem odgovor, a ponekad ne. No moje znanje i razumijevanje stalno rastu. Jedna od stvari o kojoj me esto pitaju jest sudbina ovje anstva. Moram objasniti da mi an eli ne pokazuju samo jednu budu nost. Pokazuju mi mnogo budu nosti, a ono što e se dogoditi ovisi o odlukama ljudske vrste. Ve sam vam opisala neke od mogu ih budu nosti — ljudski atavist jedna je od njih. Druga budu nost koju sam vidjela jest ona u kojoj su djeca velika rijetkost i dragocjenost, u kojoj se ra a malo djece jer ih žene nisu u stanju za eti. To se ve po elo doga ati. U budu nosti broj ljudi nastavit e još malo rasti, a onda e se po eti smanjivati. Po init emo neke pogreške i nekoliko emo puta skrenuti u pogrešnom smjeru prije no što se vratimo na pravi put. Nije sve to loše. Vidjela sam i djecu budu nosti koja su ono što djeci prošlosti i sadašnjosti nije dopušteno da budu - prava djeca, puna enja. Možda to sada ne shva amo, ali loše se ponašamo prema našoj djeci. Djeca budu nosti na satovima povijesti gledat e djecu sadašnjosti i plakat e. Bit e tužni, jer djeca prošlosti nisu znala što je to zabava i radost. Ta djeca budu nosti ne e trebati razne tehnološke naprave. Više e zabave i radosti crpiti iz svijeta koji ih okružuje. Promatrat e vlat trave ili kukca i vidjet e u njima mnogo više no što vide djeca sadašnjosti. Njihov e život biti mnogo druk iji. Bit e fascinirani samim životom, prirodom i svime onime što se nalazi oko njih. I voljet e u iti. Pokazali su mi da ako krenemo pravim putem, sve e zemlje živjeti pod jednim kišobranom, ali e svaka zemlja zadržati svoju individualnost i tradiciju. Stvari e se koordinirati samo na globalnoj razini. Iako emo svi biti pod jednim kišobranom i dalje emo imati našu slobodu. Težimo toj dobroj budu nosti, ali plaši me što usporedo s time hodamo prema lošoj budu nosti zbog loših odluka koje su donesene pod utjecajem Sotone. On želi cijeli svijet pod svojim nadzorom, svijet bez nacionalne tradicije, individualnosti ili slobode. Molim se da se to ne dogodi, ali to je kao da se loša strana i dalje kre e prema naprijed. Postoje veliki znakovi koji ulijevaju nadu. Vjerujem da je sve više ljudi svjesno svojega duhovnog dijela, a to je ono što nam je namijenio Bog. Kako postajemo sve svjesniji, shvatit emo da imamo sposobnosti za koje nikada nismo znali i nau it emo kako da se njima služimo. Te nam sposobnosti nisu darovane kako bismo stvarali hrpe novca ili gomilali materijalne stvari. Dobili smo te blagoslove kako bismo pomogli da donesu dobrobit svima. Dobili smo ih kako bismo mi i ljudi oko nas postali sretniji, zdraviji i duhovniji. Na primjer, ste i emo bolje telepatske sposobnosti. To nužno ne zna i da emo mo i telepatski komunicirati sa svima, ali, na primjer, majka e biti u telepatskoj vezi sa svojim djetetom koje je u školi i znat e kada joj dijete bude uznemireno ili kada e do i do nekog problema. Zapravo, to se ve doga a. Mnogi su ljudi postali bolji telepati, postali su intuitivniji. Naro ito to primje ujem me u mla im odraslim osobama. Poznajem poslovne ljude koji su primijetili da je intuicija snažnija u mla ih muškaraca i žena koji rade za njih. Kada nešto 136 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

preporu uju - ak i kada se u tom trenutku ini da preporuka ide protiv konvencionalne mudrosti - esto ispadne da su u pravu. To i njihova šefa može u initi otvorenijim i intuitivnijim, dokle god on ili ona cijene i poti u te mlade ljude. Dobili smo taj dar da nam pomogne u svakodnevnom Životu. Redovito susre em ljude koji misle da, s obzirom na to da su svjesni da njihova intuicija raste, trebaju postati iscjelitelji, vidovnjaci ili tome sli no. No ti su darovi od Boga da se koriste u svakodnevnom životu, kako bi pomogli nama i našim obiteljima da proživimo svoj život u svoj njegovoj puno i. Djeca e nau iti kako da koriste duhovne sposobnosti u školi, kao dio uobi ajenog nastavnog rada. Sva e djeca nau iti osnovne stvari, a onda e dijete mo i odlu iti da se specijalizira za neku odre enu sposobnost. Na primjer, dijete koje zanimaju biljke razvit e sposobnosti koje e biti relevantne za biljke i možda e postati vrtlar. Sli no tome, dijete koje u sebi nosi ljubav prema životinjama razvit e možda posebne sposobnosti za rad sa životinjama i možda e ih upotrijebiti za posao veterinara. Isto tako, pove avat e se naše sposobnosti u iscjeljivanju i medicini. Lije nici e možda i dalje morati operirati, ali možda e to mo i raditi bez skalpela ili tehnologije. Iako e se medicina promijeniti, morat e se držati nekih starih sustava djelovanja. Razlika e biti u tome što ne e biti razdvajanja na lije nike i iscjelitelje. Neke e osobe biti sposobne iscijeliti bolest sele i energiju s jednog mjesta na drugo ili izvla i je iz tijela pacijenta, a da ga ni ne dotakne. Ljudi i sada koriste energiju kako bi pomogli ozdravljenju, ali to što rade nije ništa u usporedbi s onime što e ljudska vrsta mo i raditi u budu nosti. Vidjela sam neke iscjelitelje koji obavljaju jako dobar posao. No ima i onih koji nemaju baš mnogo sposobnosti za to, mnogi od njih nisu duhovno dovoljno otvoreni ili se ne bave time zbog pravih razloga. Pokazana mi je srebrna zdjela s teku inom, providnom poput vode, samo guš om. Neki e lije nici koristiti tu teku inu. Pokazano mi je kako uma u prste u nju. Nisam baš sigurna zašto. Možda ta tvar pomaže iscijeliti ili možda ima veze s pro iš avanjem nakon iscjeljivanja? Znanstvenici mogu koristiti te nove sposobnosti kako bi u inili svijet boljim mjestom. Kao i uvijek, to zahtijeva od ljudi da donesu ispravne odluke, da odlu e koristiti te darove na pozitivan na in, a ne na negativan i pohlepan, kako bi nekoga nadzirali. Bog želi da njegova zemaljska djeca budu sretna. On želi ono što svaki roditelj želi za svoju djecu. Ne shva amo da Bog ini sve što je mogu e da nam udovolji. Jedina nesavršena stvar koju nam je dao naše je tijelo. Tijelo je oblikovano tako da se rodi i, za sada, da umre. Duša živi zauvijek. U jednom scenariju budu nosti pokazano mi je da emo toliko evoluirati da e fizi ki svatko biti savršen. Naša se tijela ne e razbolijevati niti e se trošiti i habati. To ne zna i da pred sobom više ne emo imati životnih izazova. Još e uvijek biti mnogo problema, ali bit e druk iji od ovih s kojima se suo avamo danas. Sje am se da mi je pokazana skupina djece u budu nosti. Stajali su pokraj ceste, a onda su odjednom nestali i pojavili se na drugom mjestu. Bili su u stanju transportirati se na taj na in. Bilo mi je pokazano i jedno dijete koje je prelazilo rijeku. Nije se moralo poslužiti mostom. Doimalo se kao da je prelebdjelo preko rijeke. Znam da Bog želi da u budu nosti ljudi budu u stanju vidjeti an ele. Meni je oduvijek bilo prirodno što ih vidim. Kada mi je dopušteno da vidim budu nost koju je Bog odabrao za nas, an eli su dio obitelji. Djeca u budu nosti smatrat e an ele svojim prijateljima, stalnim pratiteljima. Kada bismo mi bili roditelji u toj budu nosti, ne bismo se iznenadili kada bismo uli da naše dijete razgovara sa svojim an elom uvarom. Vidjet emo i an ele uvare drugih osoba. U toj nas budu nosti an eli uvari ne e više morati toliko voditi.

137 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu

U svojoj odabranoj budu nosti Bog e nam mo i otvoriti i druge svjetove. Ljudski rod ne razumije koliko je velik svemir. On je beskrajan. Ono što se nalazi u tom prostranstvu onkraj je naših trenutnih sposobnosti poimanja. Teško nam je to shvatiti, jer volimo da svaka stvar ima svoj po etak i kraj. Ali Bog je stvorio i druge planete, druge »svjetove«. Neke od njih naseljavaju Božja djeca. Neka od te djece razvijenija su od nas, a neka su manje razvijena. Ima i planeta na kojima žive inteligentna bi a koja nemaju dušu i koja u tome smislu nisu Božja djeca. Ne znam zašto ih je Bog stvorio. Na neka od tih inteligentnih bi a lakše može utjecati druga strana. No vjerujem i u to da odluke koje donesemo u svezi budu nosti na ovoj zemlji ne e utjecati samo na naš planet - utjecat e na svemir. I u dobroj i u lošoj budu nosti vidim nas kako odlazimo na druge planete. Ako ovje anstvo donese dobre odluke, naš odlazak na druge planete bit e dio ljudske evolucije i evolucije stanovnika tih planeta. Putovat emo na druge planete i dovodit emo ljude s tih planeta na Zemlju. An eli koji e pratiti ljude koji e se otisnuti na takvo putovanje imat e zadatak da vode te koji su daleko kako ih ništa ne bi omelo da izvrše podareni im zadatak. Ali ako propustimo donijeti ispravne odluke, vidim ovje anstvo kako odlazi na druge planete jer to mora, jer smo uništili velik dio ove zemlje. i emo na druge planete s namjerom da ih oplja kamo i ostavimo gole. Postat emo teroristi svemira. Na odre enom stupnju evolucije ljudi ne e umirati. Imat emo savršeno tijelo koje e više biti nalik našoj duši. Bit e kao da su se tijelo i duša isprepleli. Danas kada umremo odlazimo izravno na nebo, ali svoje tijelo ostavljamo iza sebe. U toj budu nosti naše e tijelo biti ujedinjeno s dušom, pa e oboje i i u raj zajedno. Bila mi je pokazana budu nost u kojoj Bog stvoritelj dolazi i pita duhovno vrlo razvijenu ljudsku rasu: »Želite li ostati ovdje ili želite do i u raj?«, a ovje anstvo odgovara: »Ne, voljeli bismo ostati«, sigurni u to da e ih Bog pozvati ponovno. Bogu uop e ne e smetati da ostanu na Zemlji još neko vrijeme. Ljudski e rod tada nastaviti - barem još neko vrijeme - uživati žive i i rade i na tome da stvore savršen prikaz raja na zemlji, ine i život ovdje sve sli nijim životu u raju. No ja ne vidim da e se nebo i Zemlja ikada stopiti. Prepreka izme u neba i Zemlje ostat e prisutna zauvijek. Sa Zemljom e biti gotovo tek ako ovje anstvo prihvati Božji poziv da ode na nebo. Bog bi volio da to u inimo - ali tek kada budemo spremni i kada evoluiramo kako nam je namijenjeno. Evolucija na na in na koji Bog želi da se dogodi zahtijeva da svatko od nas ispuni svoju svrhu i pridonese svojim životom.

http://www.balkandownload.org

138 http://www.balkandownload.org

GIGA

Lorna Byrne Stube prema nebu Dodatak - Molitva an ela iscjelitelja

U An elima u mojoj kosi pri am pri u o jednoj ve eri tijekom koje mi je došao an eo Mihael i dao mi tu molitvu i od toga dana davala sam je ljudima koji su mi dolazili po pomo . Svi an eli obavljaju iscjeliteljski posao, ali postoji skupina an ela koji se zovu »an eli iscjelitelji«, a koje pozivaju an eli uvari kada je potrebno iscjeljivanje. Postoje doslovno milijuni an ela iscjelitelja i Bog ih cijelo vrijeme šalje na Zemlju. Sve što moramo jest da ih zamolimo za pomo . Uvijek moramo imati na umu da e se iscjeljenje dogoditi na na in za koji Bog smatra da je za nas najbolji. Ponekad možda ne emo primijetiti da se iscjeljenje dogodilo, kao što to možda ne e biti ni vrsta iscjeljenja koju smo tražili - može biti emocionalno ili duhovno, a ne fizi ko. Moramo biti budni, na straži, traže i iscjeljenje i prepoznati ga kada ga dobijemo. Iscjeljenje se esto može initi neznatnim: možda se netko, tko je dugo bio potišten, sada smiješi ili smije; možda se netko, tko je trpio veliku fizi ku bol sada osje a bolje; ili možda majka koja je bila pod stresom i u nemogu nosti da izlazi na kraj sa životom odjednom osjeti sre u i radost. Mnogi su mi ljudi rekli da su im an eli iscjelitelji pomogli i da je to bio odgovor na njihovu molitvu; ula sam mnoge pri e ljudi koji su vjerovali da je njima ili njihovim voljenima pomogla ta molitva. Mnogi su mi ljudi rekli da su si prepisali tu molitvu i da je nose sa sobom ili da su je dali nekome drugome. Molitva an ela iscjelitelja, Koju je od Boga donio Mihael, arhan eo. Izlijte, an eli iscjelitelji, Nebesko mnoštvo na mene I na one koje volim, Daj da osjetim zraku Vas an ela iscjelitelja na meni, Svjetlo vaše iscjeliteljske ruke. Dopustit u da vaše lije enje zapo ne, Na koji god na in Bog smatra da treba, Amen.

http://www.balkandownload.org

139 http://www.balkandownload.org