Ljubica Šego: Apolonov krug

LJUBICA ŠEGO

APOLONOV KRUG

1

Zbirku Apolonov krug posvećujem mami i tati! Hvala vam, mili moji!

2

APOLONOV LEPTIR

Leptir Apolonov iznad pjesnika proleti na cvijet plavi livadni sleti nebo nasmijano osunčano na zemlju se spusti leptir prelijepi pomisli na nebo sam divno azurno sletio pjesnik osta miran i tih leptir lijep kao Apolon ushit pjesnika je mamio poleti i na krug apolonski na stijeni bijeloj sleti kruga dva apolonska krug su sada jedan u leptiru parnasovcu ljepote i snage apolonske ima i tuge neke meke i prolaznosti ranjive ima leptir Apolonov sinu Zeusovu i Letinu tako je sličan u lepetu krila njegovih glazbe i poezije apolonske ima i svjetlosti i sunca i života ima let njegov ma koliko kratak bio radošću i pjesmom ispunjen je pjesnik je leptir Apolonov vijek svoj kratak na staništu ostaje svome o Parnasu sanja Apolonovom dalekom nedostižnom a tako mu malo treba pa da na Parnas sleti pa da na nebu sedmom bude pa da pun sreće bude nebeske Apolon na usne poete umjesto na Parnas sleti trag od praha ostavi zlatna i bi pjesma ova

3

KALOPER

4

KALOPER

U sudaru sivera i juga i stolića dva zvizda repatica nebon punim zvizda ka strila prozujala je zzzzzzzz zzzzzzzzzzzz veli i mali medvid i zvizdan više nisu ono ča su bili vrime je sad niko niki su dni sada i prolitja i lita više nisu ka prin tenereca nika ka rana brez lika sarce mi cipa šotobraco nostalgija i ja po Dalmaciji vijađ vijađamo vaporić mulić i škojić na mistu su svome i jopet vapor tokaje sve buže i kantune trabakul i bracera ruzinava na rivi kunjaju feral lanterna i svića na misečini svitle brujet od škarpine i ugora iz kužine me mami nona broštulaje i brontulaje ugotica i nono u prasak zore na Jug gredu a tako san volila u Vrbosku poć i tako san volila u Pinjatin dvor u konobu doć na gustirnu poć ma nima više none ni nonota ni marije tri ni bone bidne više nima i cila san san i smilje i bosilje ružmarin lavanda murtela kamomila mirta kadulja brnistra jasmin komorač i na trave likovite i na poje mušćan i cila san makija vrlet vris hrid i gomila i borik i na smolu i more mušćan mušćan i na javi ka u snu hodin onondi di svaku rapu i škrapu poznajen i stradunić svaki jubin kojin san pasala 5

cila san šipak murva mendul karobel oskoruša smokva naranča boba grožđa robinjica san jubavi i sićanja i uspomina ovdin u srid sivera ladna di sniga u srid prolitja cvitna još uvik jema i di sunašca i srdašca nima ovdin smilje i bosilje ne beren ovdin di dica i tići ne restu ka doli ovdin di judi drugačije plačedu i pivadu ovdin kaloper ne reste i srića ne reste ka doli

______ kaloper = ukrasna mirisava biljka iz porodice glavočika; božja plahtica, metvica; vijađ vijađamo = put putujemo; vapor tokaje sve buže i kantune = brod pristaje i u najmanjim mjestima; trabakul = teretni jedrenjak zaobljenog pramca i oštre krme (uži od bracere); bracera = hrvatski obalni teretni jedrenjak široka korita i sa dva jarbola; kunjati = drijemati; broštulati = pržiti kavu; brontulati = gunđati, rogoboriti; murtela = bosiljak; brnistra = žukva, žuka; sredozemna biljka reduciranih listova i lijepih žutih cvjetova; komorač = koromač, začinska biljka; rapa = rupa; škrapa = pukotina, ponikva, špilja; stradunić = putić; murva = dud; mendul = badem; karobel = rogač.

6

B I J A- B AJ A - B U M

Eci-peci-pec riči igre dičje još uvik čujen kroz ditinjstvo brojalica broji en-ten-tini kroz vrime bajalica baja bija- baja- bum po mistu sritnu đirove đira i vižitava eci-peci-pec dicu niku sritnu iz susidstva još uvik pantin i tražin en-ten-tini ma dica bidna vridna ka rakova dica po svitu razbižala se cilu o muko moja muko sve me to toka o Bože blagi sve me to toka toka eci-peci-pec u petrolejki uspomina dicu niku ganjan i smij čujen šotobraco uvatila se i pismu dičju pivaju sava- raka- tini o Bože mili šotobraco pismu pivaju eci-peci-pec suza radosnica u feralu uspomina ka cukarin zacaklila se ka perlica zablisnula Sava-raka-tika-taka

7

u pismi dičjoj i u smiju dičjen guštan o Bože mili guštan guštan eci-peci-pec u ferati od Sinja priko Klisa do Kopilice i Splita pratin jih bija-baja-bum na vrilu Cetine divice virne čujen jih ti si mali zec na izvoru di Goručica vrije pod nebesima dica do kolina u riku ugazila ribicu vrebaju čovičju a ja mala viverica na izvorištu Rumina di ljiljan cvita rumeni čučnuli i u lipotu bez riči blenuli eci-peci-pec a Cetina grgolji grgolji i grgoće grgoće grrrrrrrrrrr a Cetina mrmori mrmori i žubori žubori mrrrrrrrr a mi dica na vitru ladnu tresemo se brrrrrrrrrr i ka rika klokoćemo klo-klo-klo-klo o Bože Bože klokoćemo Klo- klo klo-klo Bija-baja-bum i prid lokvon priko puta kuće stare Manzanove u kneza Ivaniša Nelipića ulici

8

nageli se uva načulili kreket slušamo i ka žabe kreketuše krekećemo o Bože blagi krekećemo kre-kre- kre-kre eci-peci-pec pivac u dvoru susidovu još uvik po stolića poslin kočoperi se kukuriče mi dičurlija ka pivci kočoperimo se kukuričemo o Bože dragi kukuričemo kukuriku kukuriku i ka kokoši kokodačemo o Bože mili kokodačemo kokodak kokodak sava-raka-tika-taka i uvik kad škuro je i vrime grubo je kad siva i lampa kad s neba tuča ka sikira pada i uvik kad sviću prid san utrnen grličice dvi na oraju prid ponistron vidin i ka dica mala slatka

9

grleno gugutavo guguću grrrrr i krilima i kljunon i tilon cilin lipin bilin grle se grle i mi dica grlimo se i gugutavo gugućemo grrrrr o Bože Bože mili grličice dvi i dica grle se i grleno gugutaju grrrrrr bija-baja-bum i još uvik na refule rev iz polja čujen žedna magarac reve brez pristanka reve i još uvik kad toga se sitin tilon protrnen cilin o muko moja muko eci-peci-pec i mukanje iz štale čujen mu-u-u i meketanje koza dok brste čujen me-e-e-e i rzanje iz polja šenična čujen en-ten-tini a mi dica ka beštijice glasamo se i guštamo guštamo mu-muuu me-e-e-e i ka ždrebad ržemo ržemo

10

sava-raka-tini o Bože dragi njačemo mučemo mekećemo ržemo sava-raka-tika-taka i po cile božje noći oči držin širon otvorene i sna niman reru pismu staru momačku sinjsku šotovoče pivan s dicon drugon susidovon klapu raspivanu krišon slidin kroz kale i niz skale i kroz portune i fontane i šentade i đardine priko Petrovca i pijace i trkališta alkarska reru šoto voče pivan priko kampanela i Kamička di vrime bati bati pa sve do gradine stare i Osiniuma i Kamešnice kamene bilorune piva klapa šoto voče o Bože Bože piva klapa šoto voče bija-baja-bum u kolivki voda dicu niku u mlinici na Čitluku na Cetini vidin na vrićama brašna sidu i pogaču jidu o Bože mili dica pogaču jidu eci-peci-pec uvik iznova kad sitin se uspomina svetih tilon cilin trnci prođu mi zaplačen i suza vrila suzu tira vrilu di su vrimena ona stara sritna

11

o Bože mili o Bože di su di su ti-si-mali-zec ljuljačka ditinjstva na bajamu vrimena ljulja se ljulja a-ja-mala-viverica eci-peci-pec dica nika mila mala više nisu dica ma cvit bajamov još uvik cvita i još uvik čela zuji zzzzzzzzz na dlanu dičju bubamara smistila se i sriću nosi bija-baja-bum i još uvik sve me to toka i dobro je dok toka me jerbo di bi mi duša bila kada tokalo me ne bi o Bože priblagi sve me to toka toka eci-peci-pec u promenadi uspomina dica šotobraco uvatila se bal balaju tanac tancaju o Bože mili balaju tancaju en-ten-tini još uvik na šentadi uspomina lino sidin sićanja lipa ka ružarij prebiren cvitni fale mi fale dica nika šesna smišna berekini niki i berekinke nike fale mi fale u svići vrimena ka svitlost svitle o Bože blagi svitle svitle

12

eci-peci-pec suzan gušta ne dan gušta suzan ne dan ma brojalica broji broji en-ten-tini ma bajalica baja baja bija-baja-bum ne ferma ne kala o Bože sveti ka vitar po đardinu uspomina ćarlija i pirka kroz urlik vitra i kroz beštimu niku ritku tramontana ćapi me ćapi i u vrisak vrisnen do neba zavapin o di ste mi di ste kompanjoni mili o Bože mili di ste mi di ste eci-peci-pec poslin tramontana mine i vitar zaćarlija bonaca vitar zamini i nevrime prid vrimenon zanimi igru dičju i smij zdravi čujen i sve je jopet ka prin na balaturi ditinjstva sritna balun uspomina bal bala en-ten-tini brojalica vrime broji sava-raka-tini bajalica baja bija-baja-bum sve me to toka o Bože priblagi sve me to toka toka sava-raka-tika-taka

13

________ eci-peci-pec = početne riječi brojalice u dječjoj igri (na kome se završi brojanje, taj ostale lovi); bajalica = riječi koje se izgovaraju zato da prizovu sile koje pomažu u ozdravljenju od bolesti; bajati = lijepo pričati, plesti priču; vižitati = razgledati, posjetiti; tokati = dirati, ganuti; cukarin = bombon od šećera; perlica = zrnce bisera; ferata = vlak; lampati = sijevati ( munje); na refule = na prekide; rera = sinjska rera: momačko klapsko pjevanje u okviru priprostog lokalnog melosa; ferata, vlak; šoto voče = ispod glasa; skale = stepenica; portun = velika kućna vrata, veža, haustor; šentada = klupa na otvorenom prostoru; đardin = park; kampanel =m zvonik; Kamičak = stari gradski sat u Sinju od turskih vremena; batiti = udarati, kucati; Osinium = latinsko ime staroga Sinja; bajam = badem; ružarij = krunica, niska zrna za molitvu po katoličkim običajima, brojanice, čislo; berekin, berekinka = vragolan, vragolanka; fermati = zaustaviti; kalati = usporiti, popustiti; beštima = psovka; tramontana = sjeverni vjetar na Jadranu, u Italiji, u Sredozemlju; minuti = proći, prestati; bonaca = potpuno mirno more, zatišje, utiha; balatura = u primorskim kućama ulaz u prvi kat s ulice ili iz dvorišta; balun = lopta.

14

T R APU LA

U šufitu uspomina kolajnu od riči zlatnih u grop ka fjok ingropala san u trapuli vrimena kakadu papagalo bili lipi pismu ditinjstva sritna brez pristanka ponavlja Koko kaše na konju jaše kokolo kokolo u kantunu šufita tarantula mrižu isplela je otrovnu po tastaturi klavijaturi tarantelu bisomučno sviran taši taši tanane od uboda tarantule ličin se otrovne kokola kokola iz garbuna vrimena kadenu na vidilo danje izvlačin u maštilu ditinjstva ka lavandera bruškinon riči bruškinajen fregajen riči ka zakrpe mendajen tašelajen dušu ruzinavu ruvinajen kroz bis vitra ladna siverna lampiža lanap za lampon nebo na zemju palo tarantelu bajalicu ka babaroga bajan ka karampana tarantulu u trapulu tiran taši taši tanane i svilene marame tisne su pritisne na siveru kale fale mi fale kale kalelarga kalelarga Koko kaše na konju jaše kokolo kokolo kokolo i kokole tri cukarin i cukrice tri u pitaru ditinjstva diteline su sritne

15

barakokule suside šera Briđide beru s gušton barakokule jidu barakude i barikade po stolića poslin do zla boga prite trapulu krakunon otvaran zakrakunanu papagallo bili u mrižu tarantule zaliće se zapliće se crne po šufitu uspomina bože mili tarapana kakadu i tarantula bravure izvode kroz ponistru još iz stolića prošla priškurenu kukuvija kuka kukuveška kuka ku ku ku ku ku ku kukavica kuka ku ku ku ku ku ku po cili božji dan iz stolića ladna gadna gladna u stoliće sritno kripno ka u proliće ćirin cvitno kokot kukuriče kukuriku kukuriku kukurik cvita prolitni kukumar gulin jiden kukurikavac tilo grize kukundril krokodil iz priče iz davnine po sićanju gmiže kukundril uvo na fumar stolića dva naslanjan trantran slušan kakadu i tarantula šotokuco šotobraco šotovoče tarantelu plešu papagallo i pauk tancarolu u kolu vrzinu tancaju papagallo bili i pauk crni tancaju kantaju trantran trantran trantran barkarola pisma gondolijera barkarijola ka tramontana ka taramut uliće trapulon dušon bidnon bolnon barkarola drma trese srce oće iz kože da iskoči kokolo i kokole tri oće da iskoče kokolo i kokole trI

16

______ trapula = mišolovka; šufit = tavan; kolajna = lančić; grop = uzao, čvor; fjok = vrpca vezana u mašnu (ukrasni dio u kosi djevojčice); ingropati = vezati u čvor; kakadu = veliki bijeli papagaj sa šarenom uspravnom kukmon na glavi; Koko- nadimak od milja; Koko kaše na konju jaše = pjesma iz moga djetinjstva koju smo pjevali mome bratu Koku; kokolo = dražesno dijete, mezimac; Kokolo = nadimak; kantun = ugao; tarantula = otrovni pauk; tarantela = živahni talijanski ples, pučko je vjerovanje da liječi bolove od uboda tarantule; taši taši tanane = refren iz dječje pjesme; garbun = ugljen; kadena = kolajna, lančić; maštilo = posuda u kojoj se masti, gdje se tiješti (maslina itd.), odnosno pere rublje; lavandera = pralja; bruškin = četka, kefa; bruškinati = četkati; fregati = ribati; mendati = krpati; tešalat = staviti zakrpu ( na cipele, odijelo…); ruzinav = hrđa; oksidirana i nagrižena površina broda; ruvinati = ruinirati, pretvarati što u ruinu, uništiti, uništavati; lampiža lanap za lampon = sijeva munja za munjom; babaroga = zamišljeno biće kojim se plaše djeca; karampana = žena koja ne shvaća da joj je mladenačka ljepota prošla; kalelarga = široka, najšira ulica primorskog grada, unutar gradske jezgre; zimsko šetalište zaštićeno od vjetrova; cukarin = drag, mio, sladak dječak; cukrica = draga, mila, slatka djevojčica; pitar = lonac za cvijeće; barakokula = marelica, kajsija; šera (šjora) = signora, gospođa; Briđida = Brigita; krakun = ključanica, brava, zasun; tarapana = pometnja, metež, strka; zakrakunan = zaključan; ponistra = prozor; priškuren = napola zatvoren drveni kapak na prozoru (škura);kukuvija = noćna ptica iz reda sovki; kukuveška; kukavica; ćiriti = viriti; kukumar = krastavac.

17

T R AV E R Š A

Traverša matere moje a višalici vrimena bal bala na mendule i mandulate bruškandule i gradele na marende i bevande galete i krokante na pršurate i brudete ferše i fibre na fešte i fritule mirliši mirliši i ka švera ne ferma ne kala na smilje i bosilje i klinčić i oraščić i lovor i kopar i ružmarin i mažuran i selen i pelin i vaniliju i žalfiju i majčinu dušicu i kamilicu u trapuli vrimena mušća i ka rusulica i gariful ka lavanda i mandarina i ka cimet i oraj muškatni mušća mušća i na mater dok kavu bruštula i brontula mirliši mirliši i ka leroj tiktaka tika taka tika taka na promenadi stolića kroz špalir vrimena i brimena špancira i đirove đira traverša matere moje na nevere i neverine vire i nevire na vitrove korizmene i vitrove siverne na plač i smij dičji na jad i jid i na jubav materinu mirliši mirliši na višalici uspomina vitri se vitri traverša matere moje dok štađuni i štacije minjaju se lita i prolića i stolića doliću odliću kroz fumar vrimena i brimena

18

kroz kale i skale kroz skaline i đardine kroz pjace i pjacete od osvita Danice do Avamarije đirove đira ka šalpa na vitru uspomina vitri se vitri u Kamičku ditinjstva sritna bot bati i pet uri bati traverša matere moje brez grišpe šumprešom šumprešana i inkolana oko pasa šesna materina u fjok i grop svezana po kužini oko tavaja i tavajola pjata i pinjura žmula i bićerina bronzina i terina traverša materina bal bala sad kad mater moja umisto traverše bagulinu jema kad lita i prolića i stolića pasala su đirovi materini s bagulinom i pirovi i žirovi prid hirovima i virovima jenjali su traverša materina ka mliko materino mušća mušća kroz brige i verige kroz drač i plač na nebu uspomina i sićanja ka cukar slatka je i smiši se smiši ka feral kroz tminu svitli kroz huk vitrova sivernih u leroju vrimena i brimena o jubavi materinoj šoto voče pismu kanta traverša matere moje sad kad dica više nisu dica pitan se ko će traveršu materinu s višalice vrimena skinut oko pasa u fjok svezat je ko će da ne ferma da ne kala da tiktaka u leroju vrimena i brimena bal i bol traverše matere moje tika taka tika taka

19

_______ traverša = pregača; mendul-bajam = badem; mandulat = slastičarska poslastica sa bademom; nugat, bademnjak; bruškandul = šparoga; marenda = užina, obrok između doručka i ručka; bevanda = vino primorskog podneblja kojemu je radi lakoće , probavljivosti i boljeg gfašenja žeđi dodana prikladna količina vode; galete = vrsta dvopeka, umače se u kavu, vino ili prošek; krokant (krokanat) = slastičarski slatkiš s bademima ili orasima u tvrdoj masi karmeliziranoga šećera; pršurati = fritulice sa suhim grožđicama pržene u ulju; uštipak, frita; brudet-brujet = brodet, jelo od kuhane morske ribe sa začinom ( uz palentu i dr.); ferše = ospice, zarazna virusna dječja bolest praćena osipom i visokom temperaturom; fibra = visoka tjesena temperatura, vrućica; švera = kazaljka na satu; trapula = mišolovka; rusulica = ružica; gariful = klinčić; broštulati = pržiti; brontulati = gunđati; leroj = sat; đir (N mn đirovi/ đirevi) = kratka šetnja u krug; obilazak; đirati = kružiti, šetati se u krug; špancirati se = šetati; štađun = godišnje doba; štacija = postaja; stalno mjesto gdje tko zalazi i zadržava se; fumar = dimnjak; pjaca = veći trg unutar primorskoga grada ; pjaceta = manja pjaca unutar primorskih kuća; šalpa = šal; grišpa = bora; šumpreš = glačalo, pegla; šumprešati = glačati, peglati; inkolan = uštirkan, umočen u štirak, uškrobljen; tavaja = stolnjak; tavajol = salveta, ubrus; pjat (pijat) = tanjur; pinjur (pirun, perun) = vilica, viljuška; žmul = čaša (vina) shvaćena kao umjerena količina; bićerin = mala čaša (za rakiju), čašica; bronzin = lonac; terina = porculanska zdjela; bagulina = štap; jenjati = popustiti, oslabiti; kantati = pjevati.

20

ŠOTANA I ŠOTOVEŠTA

Baba je Anđa sa Suvača ćaćina mater Vlajna lipa iz Zagore bila a nona je Kuzmona bodulica s Fora mamina mama šesna bila šotana babina ispod kotula na mliko mlaćanicu sir mirisala je kravlji šotovešta nonina ispod fuštona na lavandu ružmarin kaduju mušćala je ma i baba i nona kose su guste čorne u pletenice plele sićan se marame crne babine mahrame i velete čorne nonine bičava crnih babinih kalceta svilenih nonih pleta babina krožeta i kamižolina nonina traveša babina uvik je bajama lišnjaka oraja puna bila traverša nonina mendula karobiela gruožja uvik je krcata bila imala san babu vlajinicu lipu vridnu jemala san nonu bodulicu šesnu vridnu ma još uvik sitin se šotane babe moje šotovešte none moje ća na jubav mirisale su ća na sriću ka mušć mušćale su

21

____________ šotana; šotovešta = podsuknja; vlajna (vlajnica, vlahinja, vlahinjica = ona koja živi u dalmatinskom zaleđu, u Dalmatinskoj zagori; bodulica (bodulka) = otočanka hrvatske obale Jadranskog mora; For = otok Hvar; kotul, kotula = jednodijelni ženski odjevni predmet koji pokriva dio tijela od struka nadolje; suknja, šos; fušton = fuštanj; platno, za suknju u određenoj boji i uzorku, za suknju kao dio dalmatinske gradske i seoske nošnje; flanel; čorne = crne; mahrama = marama; rubac za glavu; čorno veleta = crni veo; bičva - kalceta = kratka ženska (ili dječja) čarapa; krožet = tal. specie di panciotto; prsluk; kamižolin = prsluk; plet = široki šal koji se nosi preko leđa; bajam-mendul = badem; gruožje = grožđe; šesan = lijep; mušć = parfem; mušćale su = mirisale su.

22

Ć U Š M AG O Ć U Š Ć U Š

Baba moja vlajinica iz zagore magu imala je dlaka linjala joj se i uši magareće imala je i oka dva ka franje dvi virne pseće imala je i nije da nije bila lipa lipa je lipa babina maga bila ma magu sam dobru puno volila i ka ditetu tepala joj ćuš mago ćuš ćuš a dite san bila kad u mlin na cetinu baba maga i ja u cik zore krenule bi a maga bidna vridna ka čitluku i cetini poslušno grabila je eh di su zemani ti lipi dobra je pridobra babina maga bila i sad ritko priritko priko lita il u proliće kad snig okopni il u bablje lito zlatno u Koretiće eko selo žumberačko navratin i u magaretu svakon magu babinu tražin kruv i cukar magaretu tutnen po grivi blago ga potapšan ma nima više babine mage drage ma nima više mage moje male ma još uvik ka jeku čujen ćuš mago ćuš ćuš

_____________ ćuš = poticanje magare na pokret sa «ćuš» ( uz udarac koji tu riječ prati, dlanom); maga = od milja za magarca; magarčić; franja = špekula, pikula, kliker; staklena ili od pečene gline obojena kuglica za dječju igru; zemani = vremena; cukar = šećer

23

PAPE M O J

Riči su ove za te pape moj jerbo pape si dobri dragi bija moj sićanja kad navru uspomine kad navru fališ mi fališ još uvik fališ fališ mi pape moj dite kada čujen kako meko tepa pa pa jopet sitin te se i mislin na te i ditinjstva sritna se sitin pape moj i puno te puno jubin i puno mi puno fališ pape moj pa pa pape moj

___ jerbo = jer; faliti = nedostajati; pape = otac, tata; kuntenta = zadovoljna.

24

Ć AK U LI C E N A Š E N TAD I

Nonice bone na šentadi pod palmon u ladu na rivi side i ćakulaju ćakulaju ćakulice nonica bonih od cukera slaje su u vrime niko nona Domina s bagulinon priko rive na obid doma gre gre nona Domina bidna gre pak tanac zatanca na srid rive pak gre gre nonice bone na šentadi na rivi pod palmon još uvik side i ćakulaju ćakulaju ondak u niko vrime nona Kuzmona s bagulinon i kapelinon priko rive gre gre gre nona Kuzmona bidna gre pak tanac zatanca na srid rive pak gre gre nonice bone još uvik na šentadi side i ćakulaju ćakulaju o nonama Domini i Kuzmoni ćakulaju kad šfera na šferi na leroju poklopi se nona Rakelina s bagulinon kapelinon i ventulon priko rive doma gre gre nona Rakelina bidna gre gre pak tanac zatanca na srid rive pak gre gre ondak gvardijan zazvoni nona Antonina s bagulinon kapelinon ventulon đelaton priko rive na obid gre gre nona Antonina bidna gre gre pak tanac zatanca pak gre gre gredu none bone bidne priko rive i kroz kale doma na obid gredu Domina Kuzmona Rakelina Antonina bidne gredu gredu 25

pak tanac zatancaju na srid rive pak jopet gredu gredu na šentadi pod palmon u ladu na rivi papagalo Kokolo boni bidni ka ćuk osta sam pak iz sveg garla zakrešti da cila ga riva i cilo ga misto čuju adio none bone bidne adio adio šempje šempjaste adio i dobar vam kus

_____ ćakula = ćaskanje, čavrljanje; ćakulice = umanjenica; brbljarije; šentada = klupa (na rivi, u parku i na drugom otvorenom prostoru); kapelin = ženski šešir; šfera = kazaljka na satu; ventula = lepeza;

26

đelat = sladoled; ća = uz glagol ići, poći, otići sa značenjem odavde, odatle, dalje (gre ća); gresti = ići, koračati; gre = korača.

M U R T E LA

Kad u crikvu nona moja šesna hodila je kiticu murtele iz pitara otkinila bi i za uvo natakla bi šesno i sva na murtelu mušćala je i komo i kočeta i kamara i i tinel i skaline i balatura i konoba i kužina i komin i dvor i portun i kala i crikva i riva kamena slana i misto cilo lipo na murtelu mušćali su mušćali kad u crikvu na misu nona moja bona nedijon sveton hodila je

______________ murtela (murtila) = bosiljak; mirta; pitar = lonac za cvijeće, saksija, tegla; komo = komoda, nizak (sobni) ormar s dubokim ladicama; kočeta (kućeta) = gospodski drveni krevet; kamara = soba; balatura = u primorskim kućama ulaz u prvi kat koji vodi s ulice ili iz dvorišta kao stubište uz vanjski zid; bandura, sular; tinel = soba za primanje; blagavaonica, trpezarija; komin = kamin; dvor = dvorište, zemljište

27

oko kuće; kala = uska ulica u mediteranskom gradu; portun = velika kućna vrata; veža, haustor.

K AR O B E L

Kad mola som bila karobel misto čokolade s gušton slotko som jila jerbo gušti su gušti i kuntenta som bila na vas glos da se sve orilo i da su me cila Varbuoska i dobota Varbonj i Vrisnik mogli čut kantala som karobel karobel karobel kad divnjica i divnja som bila na vas glos kantala som karobel karobel karobel već niko vrime nona som ma užonca osta mi šotovoče zakantan karobel karobel karobel

_______________ Karobel, karobiêl ( tal. Carober) = stablo rogača, rogač; mõli, mõl = mali, mala; som = sam; misto = mjestoi, umjesto; Varbuõska = Vrboska, Varbonj = Vrbanj, – mjesto na otoku Hvaru (rodno mjesto moje mame); dobota = skoro, zamalo; Varbonj = Vrbanj – mjesto na otoku Hvaru; divnjica = malo starija djevojčica, curetak; divnja = djevojka; užonca = navika

28

G ALE T E I G ALE T I N E

Nona moja bona nuono moj boni za okripu galetine galete baškotine u prošek u bevondu u kavu čornu u kavu bilu točali su točali s gušton jili jih jili a sad već i jo nona som i ka nona moja bona i nuono moj boni za okripu za merendu il iza obida galetine galete baškotine u prošek u bevondu u kavu čornu u kavu bilu točan točan i s gušton jih jin

29

ka ća su davo prin nona moja bona nuono moj boni

_____ galete = vrsta dvopeka, umače se u kavu, vino ili prošek; galetina = keks; baškotin = dvopek; kučarin = žličica; žmul = čaša; čikara = šalica za bijelu kavu i čaj; marienda = užina; obid = ručak;

V E N T U LA

Cilo lito po cili božji dan ventulon ventulava se nona moja bona u kamari u konobi u tinelu na balaturi na dvoru na katrigi na kočeti na skalini pod palmon pod čempreson pod boron pod lovoron pod mendulon pod maslinon pod smokvon pod murvon pod lumbrelon pod kapelinon cilo lito po cili božji dan ventulon ventulava se nona moja bona

30

_____ ventula = lepeza; ventulavati se = hladiti se lepezom; katriga = stolica; kočeta = krevet; skalina = stepenica; mendul = bajam, badem; oskoruša = mukinja; lumbrela = kišobran; kapelin = ženski šešir.

T U R T U Ć K VAR TU Ć

Dedo moj Jerić zvani biskup iz dvora Pinjatina iz Varbuoske s Fora za marendu turtu kruva na žeri popržija bi kvarat vina u žmul ulija bi turtu kruva toča bi toča i gušta bi gušta i smija se smija i ka dite malo cilo vrime smišno ponavja turtuć kvartuć turtuć kvartuć a ja mola biskupova iz dvora pinjatina ka na žeri sidila san i pensala san ča to kanta dedo moj Jerić zvani biskup turtuć kvartuć turtuć kvartuć puno mi vrimena tribalo je da svatin jerbo dite san bila malo ća je to tija reć dedo moj Jerić Stipišić torta kruva kvarat vina turtuć kvartuć turtuć kvartuć

31

___ dedo = nono, djed; torta kruva = okrugli kruh; komad kruha; turtuć kvartuć = u slobodnom prijevodu: torta kruha, kvarat vina; žera = žeravica, komad žara.

B AR AB AN

Na Baraban šćapima i grančicon maslinovon virnici po taktu lupaju ka ća su davno prin nona i nono i mater moja šibon po banku u crikvi lupali na večer Baraban se tuče istriska se toliko šibica po bancin Barabana kad pustiše Isukrsta osudiše Baraba umisto Isusa sad na slobodi je o Isuse blagi Baraba sad Isus posta zvona ne brecaju ka Isus vezana su na Baraban taramut priti Barabu tira na Golgoti Isus razapet smart čeka Barabana kad pustiše Isukrsta osudiše

32

______ baraban = velika buka, graja; šćap = štap Baraba = razbojnik kojega je, prema Novom zavjetu, svjetina odabrala da bude oslobođen umjesto Krista;banak, bancin = klupa; istriskati = udarati ( od imenice triska= šamar); taramut = potres

ŠĆIGA

Kad ščiga more adriansko podigne riva cila lipa vrbovačka more sinje sivo posta pa po konobi i dvoru pliva kaići i gondole po rivi brodidu mištani i mištanke do kolina po moru gredu ma poslin osika more na misto staro u zaliv vrati vrbovački sve je jopet ka prin samo brodići i brodice još vrime niko po rivi slanoj vrbovačkoj ka ribe na suvon 33

na škrge zivaju ma dica kantaju ščiga ščiga e pa ča je ako je ščiga ni čigra ________ šćiga (štiga) = periodična oscilacija razine vode u zatvorenim morima, zaljevima; kajić = mali čamac na vesla; gondola = dug venecijanski čamac s izraženim pramcem na kojem se stojeći vesla jednim veslom; broditi = ploviti; gresti = ići (prez. 3. l. mn. gredu).

LI PA M AR E

Storija je ovo strašna o divojci Mare iz Vrboske ća život u cvitu mladosti i lipote skončala je bilo je to prin rata onog drugog na rtu vale vrbovačke s dna mora ogrlicu od perla mama moja izronila je i misto cilo protrnilo je i zebnja se u mištane uvukla jerbo bile su to perle Mare lipe tu noć ćaća bidni Mare nesritne san strašan usnija je ćer na žalu u Glavicama mrtvu vidija je mištani mištanku tražili su ma Mare lipe nigdi na vidiku ni bilo more ka zakleto mučalo je vitar veliki s Biokova 34

na pučinu sjurija se nebo i more pobisnili zapinili se bote velike digle se ka da smak svita je lampalo garmilo je vitar strašan Mare mrtvu na žalo izbacija je naša ju je ribar jedan virenik virenice nesuđene i jubavnica s kojon u škuribandi jubova je plan grozni skovali su u dilo pakleno plan proveli su na plovidbu poslidnju virenik nevirni virenicu virnu pozva je divojka nesritna s krvnikon svojin ka svitioniku i škojiću u kaiću na plovidbu poslidnju partila je virenik virenicu je žicon i kamenon zaveza divojku noseću u more brez truna milosti bacija je ma sam Bog pravedni upleja se karte pomiša i podilija jugo strašno posla je more uskomešalo se uzavrilo zapinilo se tilo se bilo lipo odrišilo kamen na dnu mora ka svidok nimi zauvik osta je a Mare noseću umorenu vitar pobisnili na žalo izbacija je tu noć misto cilo oka ni sklopilo

35

virenika kazna Božja stigla je u jeku rata gore na Biokovu di kamen na kamenu bili se i di samo galeb u letu s mora svrati i di sunce prži i bura zavija život bezvridni skonča je Bog kazni ga virenik nevirni na straži vičnoj osta da virenicu virnu ća na pravdi Boga noseću umorija je s visine čuva a jubavnici Bog milosti pun kaznu dodili drugu da vrimena na pretek jema i da savist joj se dok god živi ka u paklu peče mištani kažu u misto ritko priko lita navraćala je iza škura krila se priškurenih i na svitlo danje ritko izlazila je ma prid savišću ni pobigla iz mista bižala je i na misto zločina jopeta vraćala se i grizla se grizla sve dok ni skončala Mare bidna neka u miru počiva s kolina na kolina pisma o divojci nesritnoj

36

ka galeb tica bila kruži ka opomena strašna nek se panti nek se ne ponovi

_____ lampalo = sijevalo; škura = drveni kapak na prozoru; škuribanda = mračno skriveno od pogleda znatiželjnika; pržun = zatvor.

ČOVIK MOJ

Čovik moj vitar je s planine kamene gizdave bilorune bonaca i maestral i tramontana na pučini sunce doline tihe zlatne pogača ispod peke

37

voda s izvora ladnoga gorskoga mudrost starca zaigranost diteta milovanje ljubavnika čovik moj

P L E M I CI

38

H VALO S PI V J U B AV I

I kucnu čas Bog Anđela smrti mami posla mojoj jubav jedinu moju mamu milu malu Anđeo smrti na svit prevede drugi Molitva Blaženoj Divici Mariji na usnama mame virnice zamre misa u duši odjekne tiha u ćeri zauvik nastani se svaku noć od kad mame nima moje prid san čujen kako piva i moli

39

mama mila moja mala šoto voče ka dite malo priplašeno milo tiho meko nižno ka slavujica mama moja piva i moli Anđele moj dragi čuvaru moj blagi budi tebi fala ća si me do sada čuva čuvaj me dok živin da ti ništa ne skrivin čuvaj me do smarti moje Amen piva mama piva moli mama moli ruke male bile na molitvu sklopila je ja je slušan slušan plač me u duši guši ne meren dalje ne meren više jecaj iz duše i garla ote mi se ma jopet slušan mater moju glason milin tihin piva i moli moli a Vi Josipe Sveti zaručniče Divice Marije u pomoći budite mi

40

na času smarti moje o Bože Bože ne meren bol podnit više bol ne meren podnit više bol me davi molitva sarca buja plač me u duši guši mater moja bila lipa mila kušinima poduprta na koćeti sidi i piva i moli gren leći spati Boga oću zvati o mama mama nima više mame ni pisme praznina i pustoš samo osta eh ća bi dala da čujen mamu kako kanta parla brontula u sićanju i uspomini riči matere moje dok god živin žive ma bome ma bome

41

mama moja na kapišontu na Mirogoju počiva maćuhice i rusulice čuvaju je slavuji uspavanku pivaju joj sunce zvizdan vitrovi kiše snigovi miluju je ma ja je još uvik ovdin vidin fališ mi fališ u jedan bot popodne u bot po ponoći u po bota u bot i po uvik zauvik fališ mi fališ mama o mama mama

42

_______ šoto voče = ispod glasa; ma bome = bogme; sve me to toka = sve me to dira; kapišont = groblje; bot = jedan sat

Š O TO B RAC O

Pari mi se ka da se staričica moja od vrimena i brimena umorila ka da su je godine pritisle stolića dva rata tri na škina nejaka ka tovar priteški na samar natovarila je kuražno s pacijencon nosi ih nosi ma se ne da staričica moja gre gre šoto braco s ćeron svojon gre rukon teško na ruku ćere naslanja se svoje onda naglo šija pa parla parla na ruku ćerinu naslanja se snagu špara staričica draga moja onda jopeta naglo kuražno s mista krene 43

ka da je u najlipšen cvitu mladosti a ja ćer njina hitro za njon gren u straju da ne posklizne se gre gre plemica ponosna atento gre s ćeron svojon gre staričica šesna šoto braco gre _______ pari mi se = čini mi se; škina = leđa; tovar = magarac; samar = drveno sedlo, stavlja se na leđa životinje; kuražno = hrabro; s pacijencon = strpljivo; gre = ide; šija = koči; parla = priča; šparati = štedjeti; atento = pažljivo, oprezno; jopeta = opet; straj = strah.

O MAM MA M IA

Večeras je šest miseci da starice moje više nima na Mirogoju na Polju jedan spi mila moja svića na komu gori na Foranku šesnu i na polja lavande mušća i smiši mi se smiši mamica moja i jopet je sa mnom plemica premila pismu najlipšu mamici lapišen i sarcen pišen volin te mama volin ka i prin ka i uvik volin te volin i jubin te jubin mama o mamma mia

44

______ Foranka = Hvaranka; mušćat i = mirisati; lapiš = olovka

MAJČINA SUZICA sve na tebe još miriše mi sve na tebe još podsjeća me kantun svaki i kantunal i komo i armerun i kamara i kužina i tinel i taraca i konoba i skalina svaka i dvor i kala i crikva i feral i leroj i cila riva vrbovačka slana i škojić i mulić i šentada i đardin mila mala biskupova iz dvora pinjatina o mâ o mâ majčina suzica i majčina dušica na visoravni tvojoj još na tebe mirišu mi i suze mi mame tražim te usuzicama bisernim Marijinim tamo gore na visoravni Noršičke Plješivice o suzo moja suzice suzo radosnice Gospina suzica posvuda razlila se od Farosa tvoga rodnoga zlatnoga preko mora modroga adrianskoga

45

i grada kamenoga alkarskoga i grada bijeloga podno Sljemena do visoravni smaragdne žumberačke i sve na tebe podsjeća me i sve na tebe miriše mi o dušo moja dušice šapni mi šapni miriše li tako i u raju tvome nebeskome miriše li o dobra moja dobra o mâ o mâ

o mâ o mâ=mati (u vokativu ) na Hvaru; tako je mama moja zvala

nonu moju, a mati svoju i obraćala joj se iz poštovanja s Vi.

BONA ŠERA

Buona sera sinjora buona sera bona šera šjora šesna bona šera o tebi pensam giorno e notte rusulice rumena koćeta i katriga puste sada su tvoje mila i bagulina još uvik na te čeka plemice premila bona šera cvite noćni bona šera ala homo dinkice pinkice moja ala homo šotobraco ća ća ća od kamare do kužine do balature od balature do kužine do kamare ala homo vanka na ariju frišku mama niz skaline do dvora pinjatina mola biskupova ala homo do podankole i crikve do rive popločane slane ala homo uz škojić i mulić i vaporić 46

do đardina i šentade di palme lad prave i di pisma cvrčka i barkarola se čuje s ventulon i đelaton friškaj se i guštaj sve dok bonašera cvitna noćna se ne otvori dobra ti večer uzorita ma te nima rusulice rosna ma te nigdi više na vidiku nima nima di si mi perlice moja di si dica te išću tvoja na sve strane svita ćeri tvoje tri i sin tvoj jedini ma te nima mama ma te nima a pari mi se ka da si ovdin sa nama i ka da te jema mama i intimela i kušin i pjumin i lancun na ružmarin i lavandu i murtelu još uvik mušćaju na komu smišiš mi se mila ma mi fališ ma nam fališ dici svojoj puno fališ piano piano pianissimo pianississimo sarce moje da srdašce sunašce zlatno iz sna ne probudin buona sera signora bella buona sera bona šera mama mila bona šera

________________ buona sera - bona šera = dobra večer; cvijet koji se noću otvara; sinjora – šjora-šera = gospođa; pensati = misliti; giorno e notte =

47

danju i noću; rusulica – ružica; koćeta – krevet; katriga –stolica; bagulina = štap; plemica = plemkinja, plemenita; ala homo ća = kasno je!, idemo; vanka = vani; arija friška = svježi zrak; pinkica = mrvica; šotobraco = ići s nekim ruku pod ruku; ća = uz gl. ići, poći odatle, vani; kamara = soba; kužina = kuhinja; balatura = u primorskim kućama ulaz u prvi kat koji vodi iz dvorišta kao stubište uz vanjski zid; skaline = stepenice; dvor = dvorište; mola = mala; podankole = na dnu, ispod kale; vaporić = brodić na paru; đardin = park; šentada = klupa za sjedenje na otvorenom prostoru; barkarola = pjesma venecijanskih gondolijera koja dočarava ugođaj idile na moru; ventula = lepeza; đelato = sladoled; pari mi se = čini mi se; intimela = jastučnica; kušin = jastuk; pjumin = veliki jastuk punjen perjem; lancun = plahta; murtela = bosiljak; komo = komoda; nizak ormar s dubokim ladicama; piano = tiho; pianissimo = vrlo tiho; pianississimo = najtiše.

LE PTI R OV LET

Kada bih samo mogla znati koga si pogledom milovala posljednjim dok si se sa svijetom opraštala ovim je li to tata bio moj ili su to djeca bila tvoja ili neki drugi dragi tvoji ili je to možda otok Hvar modri smaragdni zlatni bio tvoj o mama mama sada smo svijeta dva slike tvoje posvuda po domu na komodi na regalu uz ruže uz knjige uz tatu 48

u okviru zlatnu modru na komodi crnoj umjesto tebe žive pričaju priče o tebi plemice mila šapuću da djeca se ne probude pa šute dugo šute tuguju plaču od srca se smiju pjevaju umjesto tebe se kreću i žive žive još uvijek žive ipak žive o mama mama kada si se od svijeta opraštala tvoga djeca neka nova boje čokolade sunca i snijega na svijet dolazila su sada ništa više nije isto svijet ovaj bez tebe više nije isti ni djeca tvoja više nisu ista od kada si nas ostavila suza još nikako da se zakotrlja samo ponekad jecaj poneki se otme

49

krene pa stane toliko se bol u grudima u grudu stisla u danima koji tek čekaju kako ćemo bez tebe ljubavi mila i dalje svijeta će biti i dalje mamā će biti i dalje djece će biti ali tebe mama više neće biti tko umire sada na svijetu ovom leptirov let tako je kratak

MILI MOJI

Na blagdan Svi Sveti i Dušni dan sviću palin i sa vama mili moji ćakulan na komodi smišite mi se crnoj i tišite me mama tata tata mama mili moji pa mi dođe eto tako dođe da zagrlin vas i grlin vas grlin pa proplakah od tenerece nižne meke pa vas gledan na kantunalu na komu na psihi pa gren po kamari po kužini po tinelu po konobi po dvoru po vartlu po skalinama po balaturi gren gren pa vas išćen išćen ma vas nigdi na vidiku nima mili moji u auri od zlata zlatite se i smišite mi se i tišite me 50

riči tepan vam nižne volin vas volin mili moji na kadulju bor lavandu naranču mušćate u koroni od zlata smišite mi se mama tata tata mama mili moji

______ tenereca=nježnost, ganuće; mušćati = mirisati.

C AN T I C U M C AN T I C O R U M 51

S I N J U G R AD E

U moru života čemerna sumorna lađa brodi umorna klonula oronula oću li ikada više bar na kratko bar na tren u Cetini vodi ladnoj u Sinju gradu rodnon sidro usidriti i ima li još bar na kratko bar na tren mista za mene u mistu mome malu

52

ili je već kasno ili je već sasvim kasno da na nebu buden sedmon sinju grade zlatni buzdovane od starine junački megdane

______________ Sinju grade zlatni buzdovane…=stihovi iz Kačićevih Razgovora ugodnih naroda slovinskoga.

TAM O G D J E S U N C A I M A

Spokoj nad dolinom nadvio se tihom zaštitnički zagrlio me nebo golubinje sivo sa šumom i zemljom i Savom pomiješalo se dani su ovi studeni goli prazni zima samo što nije i dalje sunce me moje iznutra grije kao da ljeto je a jesen na izdisaju je zlatna sunce i ljubav i bura i Dalmacija rodna u danima zimnim vlažnim maglovitim zovu me ne pamtim magle iz djetinjstva moga nije ih ni bilo bure zdrave s Kamešnice iz doline tjerale su ih moje magla prati me guši disati ne da i podne dođe a magla ostaje od sunca jača noću ostaje dolinom luta zaspalom u toplini doma na magle zaboravljam sablasne 53

na kraju jeseni golubinje sive toplina grije me i snaži me u sred magluštine olovne teške o Dalmaciji snivam rodnoj tamo gdje sunca i bure i ljubavi još uvijek ima ima

LE PT I R I C A PLAVA Kroz snove i pjesme leptirica leti mala plava kad djevojčica bila je slatka braći priče pričala je neispričane i danas se rado dana tih sjeti divnih i osmijeh joj se vrati nevini dječji sretni putuje leptirica hrabra krila raskrilila je plava pa kroz nebo leti sedmo leti leti tamo gdje rijeka se smaragdna s morem modrim ljubi tamo gdje oceana grle se zapjenjena dva tamo

54

gdje u jezeru vila se ogleda lijepa tamo gdje ribica skriva se zlatna tamo gdje galeb se odmara bijeli tamo gdje kruna se bijeli planinska tamo gdje džungla savana planina se divlje ljube prostranstva modra smaragdna zlatna bijela leptiricu mame zavode plavu

PJESNIK U S

PAN O S A

Zornica zvijezda jutarnja Danica dan najavljuje novi zora zori a ja tebe na Panosu vidim šume borovi s Panosa ponosna tebe vidim dušo od kamena i vrijesa različku moj dragi plavi smijeh tvoj dječji čisti bistri kroz smilje i bosilje odzvanja mirisni smješko moj lijepi čujem kako borovi s Panosa šume danju i noću šuma šumi kao more 55

kao pjesma šuma šumi popet ću se dana jednog kada zora zorila bude na Parnas tvoj popet ću se do tebe Apolone popet ću se da slavom i ljepotom pjesničkom tebe ovjenčam ništa nam snjegovi neće moći ni kape burne velebitske ni zime ličke oštre zimne snješko moj nježni Panos će tvoj Parnas postati zubljom planuti vatra olimpijska plamenom planut će vječnim u sred noći mrkle u sred zime zimne svjetlo bit će riječi svjetlonosne tamu razgrnut će svjetlonošo čovjekoljupče mili od zornice do večernjice dug prevalismo put na Panos na Parnas na Pegazu popesmo se krilatome pod udarom kopita Pegazova izvor voda izbila je

56

sada na muzištu Panosa na izvoru Parnasa glazbujemo gozbujemo pjesma je sazrela naša s Panosa s Parnasa na sve strane svijeta ljubav poletjela je naša

K R A J K A P EL E S V E T E A N E U zatišju pred neveru u promenadu po Versaillesu krenuh samoborskom o ljude mrzovoljne o vrijeme olovno spoticala sam se glavinjala u glavi u grudima u gradu na Gradni mutno je mutno bilo u zlatarnu ušla sam s Guess satom izišla ženskim bijelim lijepim u restaurantu na prvom katu u jelu uživala sam Janom s limunom osvježila se zavjesa kišna gorje prekrila je maslinasto Sveta Ana iznad Versaillesa u izmaglici nestala je plačnoj pod slapom darom s neba božjim Sveta Ana zagrcnula se sladoledom od jogurta u caffeu Dama sladila sam se zavjesa kišna preko Svete Ane i Anastazije Svete zaplovila je svetice dvije pred očima utopiše se začuđenim sladoled i pjesma pri kraju samom bili su 57

zavjesa kišna razmakla se u gradu na Gradni u grudima gruda rastopila se svetice dvije Ane dvije iz slapa izroniše bijela od Ane do Anastazije duga protegnula se koloritna i opet sve bistro je bilo kraj kapele Svete Ane

K I Š E ČAJ N E Kiše srpanjske ljekovite čajne suze lile su plakale naplakale se pa se isplakale hrastovi tise čempresi borovi oči tamne jasne samoborske umivene mirisne bistre čiste sad su vjetar svježi snježni s Triglava zapuhao je bijela alpska plačeve muku neba zemlje žene iz doline zlatne šuma smaragdnih

58

na sve strane svijeta rasuo je muka ne minu samo malo omekša nebo razvedri se nada iznjedri se

V E R S AI LLE S

Toplina grijaše me sunca jesenja na zalazu godila mi toplina ljeta babljega kroz predjele prelijepe strijela jurila je srebrena između vlaka i Sljemena metropola ispriječila se Medvednica kao suncobran veliki šareni iznad grada bijeloga zlatila se Sava na sunca umoru ljeskala se dolina u haljini satenskoj duginih boja na putu prema Versaillesu samoborskom dražima žene zrele izazivala je na kraju Plješivice Okić grad Šenoin poput piramide egipatske izroni a onda se naglo iza vrha sakrije Versailles dočeka me nasmijan zelen u sred jeseni zlatne i snijeg kada zapadne takav će ostati kapelica Ane svete u sred šume kao vila ukaza se lijepa put do Bregane ladanjske tako kratak a tako sladak je 59

ljetnikovci kurije dvorci utihnuli zaspali Bistrac u ljepoti parka smirio se jesenjega šume zašutile mirom mame moćnim noćnim kugla s neba i brda rumena pobjegla je

_____ A. G. Matoš : Ono što je Versailles Parizu, to je Samobor Zagrebu.

BAKUŠ SLAVAGORSKI Treperi Slava Gora u gorju pitomom Plješivice pjesmu pjeva ditirampsku dionizijsku ples pleše raspojasani fazan i fazanka svilorepi božanski u gori zlatnoj ples ljubavni plešu pčele na livadi zuje zlaćanoj cvijeće proljetno mirise rasipa opojne Dionizova sveta biljka bršljan oko stabala svija se vinogradi mladi na obroncima zlate se orao vatrokrvi nad Slava Gorom kruži i vreba azur se modri sav u zlatu ljeska gora i livada i nebo zagrlili se ljube se i plešu i pjevaju i sunce ispijaju plamno orgulje bruje nebeske zlatne simfonija razliježe se rajem slavagorskim zlatnim treperi sunčana harfa zlatna gle, iza žbuna viri 60

pomamnu pjesmu sviri na fruli nagi Pan u sjeni čokota Pan na siringi svira pjesmu ljubavnu čežnjivu kose su zlatne sunčeve vinovu lozu mladu meko obavile u kovrče nagoga Pana uplele se Sirinks nimfa lijepa ponosita u trsku pretvorila se pred bogom mladim sakrila se sve je sunčani ditiramb Slava Gora zlati se na umoru dana Pan promatra okom budnim ples raskošan pomaman vino sa začinima i medom plesači ispijaju napitak taj čarobni već djeluje bršljan što vino ga začinjeno sadržava opsjeda duh ples počinje uz bubnjeve i frule tijela se u ritmu trzaju i svi su u transu najviše od svih bog Bakuš opsjednut je sve je u kaosu magiji halucinaciji Slava Gora pleše pred očima skrivenoga Pana i pjeva i blaguje siringa zvoni sunčani pjevač sveti Pan uzvikuje Zemlja je topla, sveta i dobra Mati! kozonog vitak bog Pan odskakuće i u Kolo se uhvati Boga dva Bakuš Slavagorski i Pan sad zajedno u Kolu u zagrljaju su igraju i pjevaju i plešu

61

raspojasana se pjesma bogova prelije preko Svete Slava Gore sve do nebesa Bog životne radosti i plodnosti Bog šuma i pašnjaka vrte se u euforiji blaženoj poletnoj razigranoj smiješno je vidjeti ih u plesu strasnom raspojasanom Boga dva u Kolu vrte se grle i ljube u Kolu još su satiri satirice sileni vile pastiri uz bubnjeve i frule uz Bakuša i Pana pomamno plešu raskalašeni prepredeni razvratni stari satiri nimfe progone šumske i s njima šale zbijaju vragolaste veseo satir Silen okrugao kao mijeh vinski i ćelav odan piću i spavanju s nimfom mlađahnom pleše satiri Divjak Gorštak i Vuk iz Dubrave došli su Gundulićeve daleke Gorštak uzvikuje Ah, što slađe može biti nego jesti sveđ i piti da se ije, da se pije! Divjak sav u zanosu i vatri viče Bubnju, udri! Da se uživa, igra i smije! iz Vilinskih jama iz Samoborskoga gorja vila pobjegla je krilata lijepa po stijenama Oštrca glatka i Okić grada drevnoga verala se i kliktala

62

sve dok do Slava Gore stigla nije ugleda je Miljenko pastir mlad i naočit i u Kolo hitro odvede je u slavu Bakuša Slavagorskog svečanost ova je dionizijska svi u u ekstazi plešu i pjevaju i napitak čarobni ispijaju iz neba azurna medovina teče zlatna Svijet je lijep, a život dar je s neba! Nek se ije, nek se pije, Hoja, Lera, Dolerije! akordi zlatni u povečerju toplom proljetnom trepere igraju pleše sunce na umoru je noć samo što nije al još uvijek sunčani razlijeva se ditiramb kroz smaragdnu zlatnu Slava Goru Kolo pijano slavi Sunce i Bakuša Slavagorskog Igra Kolo, igra Kolo, na sunčani dan, u tom Kolu, u tom Kolu, igra vječni Pan! I uz njega, i uz njega Bakuš Slavagorski poletan i lijep Igra Kolo, igra Kolo, na sunčani dan!

63

KAMEŠNICA Tamo doli u Dalmaciji u Zagori mojoj planina ima lipa bila Kamešnica se zove duša joj ka svila od smilja i bosilja i vitra i sniga i kiša i sunca je oduvik stine san te volila bile dušon i tilon cilin jubila jih oću jopet da pentran se dušu i tilo da ličin tamo gori iznad Cetine rike ladne na stinama bilin 64

Kamešnicu kamenu svilenu zlatokosu modrooku smaragdnu bilorunu jopet baren još jednon oću oću

C AN T I C U M C AN T I C O R U M

Kada netko stihove gradu daruje divnu onda mora pjesma nad pjesmama da se rodi u gradu baroknom Diogeneša i Matijaša grabancijaša dijaka i Tituša Brezovačkog sretoh muze zazivam da nadahnuće mi daruju poetsko canticum canticorum neka ovo bude najljepši a toliki su davno prije mene gradom Varaždinom šetali Juraj Habdelić i Antun Kanižlić Isusovca dva gradom starim baroknim šeću ljepotom i tišinom tvrđave nadahnjuju se Zrcalo Mariansko Pervi oca našega Adama greh Sveta Rožalija Svetica iz Palerma 65

Juraj Križanić jezikoslovac Tituš Brezovački prosvjetitelj U defileu gradom šeću u gradu slobodnom kraljevskom Sveti Alexi stvara Ljudina Gaj Ljudevit u danima gimnazijskim jezgrom grada staroga trči Ivan Kukuljević Sakcinski potomak obitelji stare plemićke Bassani De Sacci u defileu je igra u tri čina junačka Juran i Sofia ili Turci kod Siska pred očima su mi Pjesnik Petar Preradović Dragutin Rakovac Branko Vodnik imenom pravim Drechsler rođeni Varaždinac u promenadi gradom šeću Rikarda Jorgovanića na putu od kuće do škole pratim i na Mlinarsku djecu pjesnikovu mislim i Kasvera Šandora Gjalskog u odrastanju i zrenju u gradu djetinjstva sretna pratim i krovove vidim stare plemićke crvene gle tu je i Cintek ugledni blagodarni i Vatroslav Jagić Varaždina grada sin ponosni filolog slavni sad u gradskom park-groblju sniva Jagićev archiv umjesto njega diše i Gustav Krklec kao gimnazijalac

66

po gradu drevnom šeće Srebrna cesta mami ga mami u gradu tvrdom iz vremena Celjskih na klupi kamenoj gotičkoj u prolaznoj kuli sjedim meteor jedan samo što pao nije trag svijetleći sjajni za sobom ostavlja zvona zvone zvonka pjesma nad pjesmama canticum canticorum o senjama i meteorima zvoni

N A M O S T U I Z N AD G R AD N E

Most i Gradna ispod mosta i ja na mostu i večer astralna iznad Gradne i mosta i mene a ja nebo iznad mene i most ispod mene grlim i Gradnu pod mostom krotku grlim i Versailles oko mene divni samoborski grlim i nadu tek probuđenu grlim i ljubim i dah gubim i ja i noć i nebo astralno i most i Gradna bajka sad divotna smo plešemo plešemo i sva sam sva sam čežnja nagomilana i sva sam sva sam nada divna kao Gradna lijepa pod mostom i sva sam sva sam 67

Francesca Johnson zaljubljena ustrašena love story sa mostova okruga Madison na most sišla je drveni versailleski i sad pod nebom astralnim po mostu pleše drevnom samoborskom

BALADA

68

BALADA O STARCIMA

Balada o starcima dragim blagim neka ovo bude bolna perpetuum mobile neka bude snažno nadahnuće poetsko ljudsko neka pokrene me bolno toplo ambasadorica njihova neka budem doživotna balada o starcu brade duge bijele brade neka ovo bude o postelji od trava ispod lune pod mostom šutljivim savskim balada neka bude ova o putovanju tramvajem kroz metropolu bez karte bez kraja i početka bez cilja i nade za bolje sutra balada ova neka bude balada o starici kosa bijelih glasa drhtava nemoćna tiha o ustima bezubim što kruh melju i tope pljesnivi suhi o tijelu klonulom pogrbljenom izgladnjelom izrađenom krhkom o starici o štap oslonjenoj pod repom konja Jelačića bana

69

balada neka ovo bude o gladnima žednima golima bosima bolesnima zaboravljenima balada neka bude ova putuju starci naši putuju starice naše tramvajem čežnje kroz metropolu putuju kroz lijepu putuju našu putuju tek toliko da putuju da ne zaborave da putovali su na put dug bez povratka dok putuju pripremaju se putuju da tijela i srca promrzla bar na kratko zagriju da bar netko ili nešto bar na tren pogledom dodirom osmijehom glasom zagrli ih slučajnim samilosnim i tako putuju iz dana u dan putuju od jutra do sutra putuju put svoj kratki sve više skraćuju putovanju bez povratka sve su bliži starci naši dragi mili baladu o starcima i staricama našim darujem starcima našim samo njima napuštenima osamljenima nesretnima zaboravljenima dok tramvajima metropole i lijepe naše po čitav dan kruže nadu i vjeru i ljubav uporno traže baladu ne darujem potresnu vama koji na starce i starice zaboraviste naše ali vam zato od srca darujem svu bol i suze i muke staraca naših dragih da ih se sjetite i prije nego i sami starci i starice postanete

70

da ih ne zaboravite prije nego ostarite

PROSLOV Proslovljujem u ime Balada prevarenog cvijeća dječaci su se izuli da ne bi pogazili tratinčice u ime Balade iz predgrađa i lije na uglu petrolejska lampa a njega nema i nema i nema ga više u ime Balade o Tounjčici mrtva leži mala djevojčica Tounjčica Tounjčica u ime Balada Petrice Kerempuha ni med cvetjem ni pravice na tamburi pod galgama čarni potepuh Petrica Kerempuh svira u ime Balade o zaklanim ovcama nijedna se više natrag ne vrati

71

u ime stihova mojih rasutih na sve strane Storije o starcu duge bijele brade u ljetnim sandalama u sred ciče zime i s crnim kruhom od jučer u ime putnika iz vlaka prigradska suputnika supatnika mojih umornih a tako ljudski dragih u ime Balade o starcima i staricama našim tramvajem čežnje kroz metropolu i lijepu našu kartom bez povratka putuju neka ovaj proslov slovo mrtvo na papiru ne ostane Nema ti blaga do udobna života Villon mudri mudro reče

KOKAKOLA SURFERI Kokakola surferi po netu surfaju ne mari generacija surfera novih za očeve surfere kuražne kokakola klinaca na botama mora nema u susret vaporu ne jurišaju u trapuli neta po botama surfaju na dan bijeli ne izlaze na botama neta kokakola surferi odvažni jašu za surf stil očeva surfera ne haju u grmljavini bota oceanskih ne guštaju surf rock više ne slušaju surfere u sandalama hlačama kratkim i košuljama havajskim šarenim ne sanjaju po netu obijesno

72

po cijele dane i noći neumorno surfaju na dan bijeli ne izlaze kokakola surferi po netu surfaju

OVČICA BOŽJA 73

OVČICA SEDMOPJEGA

Iz duba plodna ovčica sedmopjega preko žara planinska do mora poletje modra mirna pod krošnju bora ispod koje duša se odmara bijela ovčica božja sa točkica sedam sletje u san uleti bijeli bubamara ovčica božja svilena sretna ljubicu na usnu spusti muževnu pod kušinom od trava aromatičnih u sjeni krošnje smaragdne

74

uz more maslinasto zlatno zamirisa ljubičica bijela

Č E K AN J E

Riječima zlatnim čekanje nahranio si gladno slatka i slana bila je to hrana baš kako nepcu i srcu godi

75

Z LAT N A J E S E N

Slutiš li koliko proljeća u sred ljeta babljeg meni skromnoj tužnoj darovao si koliko sokova iz korijena crpim tvoga životnoga koliko nada si velika u sred jeseni zlatne slutiš li na kiši babljoj meni je ljeto ne dršćem ničeg se više ne plašim na vrane i gavrane ne obazirem se pored ljudi letim mrzovoljnih ne dotičem ih osmijeh kakav samo zaljubljeni imaju

76

pomladio me tako raznježena nasmijana proljepšana u zrelosti godina zlatnih strpljivo čekam te

Z LAT N I S AN

U

suton kada sunce mre sve je kao san zlatni san sve je pjesma zlatna od kada tebe znam zemlja je ova zemlja snova žena sam snova kada sunce na umoru je plamno luna se porađa zlatna samoća me kao bršljan obavija zlatna vučica sam samotna kosa plamenih k lugu upirem pogled čežnjivi ne bih li vuka samotnjaka divna ugledala plamsaj munje u oku plamenu 77

sanjarku u ženu pretvara zaljubljenu Paganini svira zlatni pjesma iz želje i žene plamti na terasi ladanjskoj na zalazu sunca sva se zlatim sve oko mene se zlati magnolija mlada se zlati bršljan se zlati ruža u ružičnjaku se zlati breza se zlati boba grožđa bijela nedozrela se zlati sjenica po kojoj se loza penje i hlad stvara se zlati listovi igličasti se zlate čempres na zalazu sunca zlatna se zlati vjeverica na grani borovoj se ljulja i zlati pas riđi mladi uz skute moje leži i šuti repom maše plamenim i zlati se papir bijeli na kojem simfoniju skladam se zlati lug zeleni se zlati dan na izdisaju zlatni se zlati sve je kao san zlatni san lugarica sam i čuvarica nad snom bdijem tvojim i mojim zlatnim dan na izmaku snaga još gori i plamti zlatom gori zlatnim zemlja još je vrela žena sam vrela sve je kao san zlatni san tišina ova rajska mir i spokoj krošnje

78

sve je sada kao san zlatni san vrijeme je to kada sve osim tišine zanijemi sve je simfonija tišine zlatne sve u meni ječi sve u meni budi se i buni rumeni se i mazi i drhti i plamti i zlati sve je kao san zlatni san psalam buja zlatni već sav si u meni mirisan sanjiv i ranjiv i zlatiš se zlatiš od luga do luga ružičnjaci opojno mirišu pjesma ova nova već pri kraju je samo što nije na zalazu sunca pjesma za tebe zlati se zlati luna nasmijana okrugla smiješi se i miga s neba kostrenskog na nebo preselila se bregansko zlati se zlati luna miriše zlatna ruža miriše zlatna pjesma ova za tebe miriše zlatna tišina miriše rajska zlatna mirišemo mirišemo dišemo dišemo zlato moje zlatno sve je kao san

79

zlatni san

P R APO R C I

U vrelini ljeta žuta nebo i zemlja crveno plamte more mreška se maslinasto sunce nebo more zemlja gora gori sanjaš li idilu zimsku mećavu snježnu i nas zagrljene dvoje praporci kroz ravnicu zvone sibirsku Larina pjesma razliježe se

80

u vrelini ljeta zlatna ljubav gori gori

S E M PR E S O LA

Sempre sola Sempre sola Danima titra u meni mogla bih plakati plakati nikada ne prestati plakati onako kako nikada do sada plakala nisam samo da nikada više ne budem sama samo da voliš me voliš mogla bih mogla iz kućice izmiljeti puževe bodlje isturiti ježeve iz krletke izletjeti galebica postati bijela u visine vinuti se beskrajne u nebesa poletjeti 81

gdje ljudi i zla nema gdje mogla bih te u letu sresti mogli bi tako letjeti letjeti prostranstvima letjeti žuđenima galebe bijeli

Sempre sola Sempre sola

__________ Sempre sola = uvijek sam

RUŽA

O

bećao si mi kada zajedno budemo bili uz kavu prvu jutarnju ružu purpurnu svako jutro a ja tako ružu volim ružu bijelu žutu crvenu ružu divlju duhovsku božur ružu ružu divlju mjesečarku stoperku zimsku i sve druge ruže volim u ružičnjaku mome grm jedan raste ružin i cvijet jedan ima ružin 82

kroz sva četiri godišnja doba cvate i miriši ružarij u ruci držim na ruži vjetrova u ružičnjaku drhtim za ružu jednu i za ljubav tvoju molim

V R H O V I K I LI M AN D Ž AR A

Šeherezada je tisuću i jednu priču ispričala da bi sebe da bi ljubav svoju spasila priče ću ti ljubavne pričati i kada kose naše kao vrhovi Kilimandžara bijele budu i kada mrene se na oči navuku staračke a tijelo nas izda krhko Šeherezada bit ću tvoja ljubljena dvije tisuće i dvije priče ispričat ću ti i četiri tisuće i četiri pjesme napisat ću ti i ako treba još i više još i više samo da ljuba budem tvoja jedina u danima što tek dolaze u noćima što tek čekaju i nikada ti neću dosaditi bit će kiše grmljavine i smijeha i plača

83

i sunca puno sunca u sred zime i snijega puno snijega u sred ljeta u pjesmama u pričama bit će našim samo da ljuba budem tvoja jedina

V R T LAR

Vrtlar si krasni ružičnjak zalijevaš svaki dan i tako već danima mjesecima godinama grm svaki ružin obilaziš paziš njeguješ ružici svakoj mazno tepaš grliš je ljubiš zalijevaš ruža svaka uvela srce ti stegne latica svaka otpala suzu ti pokrene došlo je vrijeme kada tamo na kraju ružičnjaka gle cvjetić procvao je ružin mirisni ruža rascvala se purpurna kao vrtlar pravi ružu voliš svaku ružica na kraju ružičnjaka

84

od pupoljka ruža postala je prelijepa vrijeme je da ružu ubereš purpurnu da ruže zaboraviš druge u ružičnjaku svome vrtlaru dragi

GLAZBA ZAVODI ME

85

STARI PJER* Skoro će proljeće na suncu i na vjetru svira i pjeva stari Pjer i svira Pjer da svira još taj stari Pjer za jedan groš otputovao si daleko od dragih tvojih otputovao si ti koji si Pjera pjevao staroga skoro će proljeće za dan dva zima sada daleko je 86

i rat tako daleko je kao da nikada i nije nikada i nije ptice i djeca se smiju Pjera pjevaju staroga otputovao si kartom bez povratka a da se bojao nisi a da se oprostio nisi otišao si kao da za dan dva u dom vratit ćeš se svoj ti koji si nam Pjera pjevao staroga ti koji si nam dušu darovao zlatnu ali dok budemo pjevali Staroga Pjera na suncu i vjetru pjevat ćeš i ti Nana Mouskouri zanosno pjeva dans le soleil et dans le vent lopatice mlina staroga na svjetlosti sunčevoj i dalje okreću se vrijeme kreće se kao da se ništa promijenilo nije ništa se promijenilo nije

87

stari Pjer i dalje prema suncu se kreće živi i diše i svira i pjeva Stari Pjer i Nana u duetu Staroga Pjera na suncu i vjetru pjevaju pjevam i ja ali u srcu mom od jučer stari mlin se zaustavio samo stari Pjer još uvijek na suncu i na vjetru pjeva i svira

88

_________ Ovu šansonu posvećujem dragom šansonijeru i kantautoru Ivanu Ivici Perclu. Imala sam čast da sam ga upoznala i da je tri moje ljubavne šansone uglazbio i pjevao na mojim pjesničkim večerima. Stari Pjer = popularna šansona koju je pjevao naš šansonijer Ivan Ivica Percl; Nana Mouskouri pjeva Starog Pjera pod naslovom Dans le soleil et dans le vent

I L FAU T S AV O I R

Charles Aznavour u dušu uvlači se pod kožu zavlači se i vibrira vibrira glas sonorni baršunasti rezonantni u duši treperi ranjivoj osjetljivost blaži o nježnosti moja nježnosti kišica i dalje po osamljenosti sipi sipi la bohème la bohème divni Aznavour divno pjeva heureux avec des riens sjetno pjeva sjetni Aznavour krik nijemi iz duše izvija se

89

heureuse avec des riens sretna sa malim eh mene je tako lako zadovoljiti i opet vjerujem i opet sretna sam na krilima sreće letim letim viens Aznavour pjeva a ja jeku čujem viens viens dođi dođi toi toi glas tvoj divni svilni kroz plač neba čujem zoveš me dođi Aznavour šansonu pjeva novu ljubavnu de t' avoir aimée a ja tebe čujem mili pjevaš mi dođi da te volim pjevamo nijemo dođi da te volim

90

volim volim kroz ponistru svježina dopire Aznavour pjeva il faut savoir mogla bih trčati sve dok te ne nađem o mili mili naći ću te ma u kojoj uvali zlatnoj se skrio a na kojoj pučini zlatnoj bio il faut savoir o Bože Bože mili Aznavour moćno pjeva il faut savoir donne donne-moi chanson d' amour odjekuje drma dušom bijelom čežnjom bijelom eh mili mili zar uvijek tako mora biti zar tako mora biti Aznavour plače moli preklinje Aznavour ljubavi gladan ljubav prosi duša bijela gladna ljubav zlatnu prosi eh dušo bijela lijepa

91

laka ti i blaga i zlatna i ova zlatna noć ovdje na tlu tvome zlatnu na moru tvome zlatnu ispod svoda ovoga zlatnoga i snovi neka su tvoji zlatni dušo zlatna

________ il faut savoir = treba znati; heureux avec des riens = sretan s malim; viens = dođi; toi = ti; d' avoir t' aimer = da te volim; donne-moi = daj mi.

LA PLUS BELLE CHANSON

Još glas odzvanja meki koloritni u dušu nemir uvukao se bolno slatki pa ne može iz nemira grkog slatkog pa ne može duša da iziđe jute san se zajubija

92

pjesma odjekuje dalmatinska sve što sada duša može sve što hoće une belle chanson d' amour za dušu drugu sada sklada već je i podne subotnje ljetno srpanjsko sparno nebo je čajno još se izdržati može još se može sati što slijede pakleno bit će vrući bit će vrući tko će izdržati do noći tko će kako izdržati vrelinu dana do svježine noći kako od podne do ponoći progurati misli uskovitlane drage duša traži nadu klonulu uspavanu budi kroz ponistru još uvijek širom otvorenu svježina šuma dopire nebo još plavi i bijeli se sunca još previše ima duše druge odjednom u duši ima

93

hoće li kiša makar i kap dvije hoće li ili će baš kao i jučer vjetar zapuhati iznenada topli stati i ništa više i ništa više la plus belle chanson d' amour u sred dana rađa se vrela lungomare u Kostreni šuma u Bregani šetnica sada duša je blagih u te san se zajubija pjesma odjekuje dalmatinska mira duša više nema sluti nešto novo možda lijepo na vrata kuca zaključana sve to dušu preplašenu plaši ne može da odoli vrata otvara davno zaključana a tako se boji tako se boji

94

još bi mogla još kasno nije šetnicom uhodanom duša blaga kroz samoću nastaviti U te san se zajubija

______________ la plus belle chanson = najljepša šansona; une belle chanson d' amour = lijepa ljubavna pjesma

N E M E Q U I T T E PAS

Jacques Brel glasom zrelim plodno pjeva ne me quitte pas kao jeka glasom vrelim uzdrhtalim odazivam se nemoj poći sad l' ombre de ton ombre Brelova sjeta raskošna sjetu moju budi usnulu kao jeka odazivam se 95

l' ombre de ton chien Brelova bolna vjernost vjernost moju raspiruje ganutljivu kao pseto vjerno pratim ga ja i zajedno s Brelom patim i ja kada slušam Brela stoti ili tek prvi put po tastaturi kao po klavijaturi mahnito prebirem u zvjezdici sjajnoj utopit ću se oluja grmljavinska protutnjala je i nebo se na zalazu sunca vedri neka i u snu nebo zvjezdano ti mili bude i neka miluje te ljubi kad ne mogu ja ne me quitte pas Brel i poetesa pjevaju u duetu svatko ima svoju zvijezdu na dlanu malom ženskom zvjezdicu vrelu držim peče me peče sva sam u strahu u nebo da opet mi ne poleti zvjezdano ne me quitte pas

96

___________ ne me quitte pas = nemoj poći sad, ne ostavljaj me; l' ombre de ton ombre = sjena tvoje sjene; l' ombre de ton chien = sjena tvoga psa.

A ŠUMA I DUŠA DIŠU

Podne je nedjeljno svečano blagdansko vrelo još šuma i duša dišu dišu glazba tiha želju taži gladnu nedostaješ mi opet bol dušu dira ne da joj mira ne da joj mira opet čežnja na javi davi ne da duši da diše svježina šume i duše hladi hrabri 97

kroz dolinu mirnu vjetar puše vreli a vitar puše a vitar puše disati šumi i duši ne da disati ne da Beethoven Chopin Listz Mendelssohn Schubert Schumann dušu opijaju podne je gluho slijepo nijemo nepomično žedno gladno proždrljivo pohlepno u duši u dubini u nutrini u punini u tišini u svježini opijaš me opijaš A vitar puše A vitar puše

98

T O M B E LA N E I G E

Tombe la neige Salvatore Adamo pjeva divni Adamo divno pjeva Tombe la neige želja meko obavila me zagrlila čežnjiva mazno se proteže nježnosti tepa mi čarobne Que c' est triste Venise

99

u bolu utapam se sretnom samo sunce bijelo u sred jeseni i večeri gole mokre nadu budi bijelu glazba želju mekša tugu blaži Nathalie Nathalie Gilbert divni divno pjeva bol me napušta okrenuta sva sam ljepotama glazbe strasne u tišinama rastem dozrijevam rajskim u ljepotama divnim ljubav se glasa ljeska i bijeli Le plus grand bonheur glazba mazi me snaži pjenušava nebo na zemlju poleglo je zemlja podala se šutke grle se ljube maze Padam Padam Mireille Mathieu slavuj divni pjeva divno glazbom zavodi me osvaja raskošnom moćnom kraljevna poput bršljana ljiljana obavila me lijepa Non je ne regrette rien Edith mala milo pjeva

100

vrapčić divni divno pjeva Non je ne regrette rien pjevam i ja poetesa mala čežnja modri se i pjeni Capri c' est fini sve kuha vrije kipi u meni Tombe la neige _____________ Tombe la neige = snijeg pada; que c'est triste Venise = tužna je Venecija; le plus grand bonheur = najveća sreća; non, je ne regrettte rien = ne, ništa ne žalim.

V R APČ I Ć A D VA

Edith Piaf vrapčić slatki pjesmu slavujevu pjeva zanosnu magle se teške pred pjesmom povlače toplina i sunce opet griju me griju i maze maze i grle kako malo mi treba pa da budem sretna večer mračnu i maglu hladnu grlim gdje si mi ti Edith divna i poetesa vrapčića dva šansonu pjevaju ljubavnu vrijeme je kiša i magla Edith Piaf slavna šansone još uvijek pjeva ljubavne

101

kroz šansone Edith male prosanjah snove plave proputovah kroz chanson d' amour vrapčić umorio se mili pjevati prestao poetesa probudila se mala je t'ai dans la peau imam te u pori svakoj

____________ la vie en rose = život ruže; ružičast život; les amants = pariški ljubavnici; plus bleue que tes yuex = plavlja od tvojih očiju; chanson bleue = plava šansona; je t'ai dans la peau = imam te u koži (pori svakoj).

PAG AN I N I J O Š S V I R A

Paganini zlatni svira na dušu nježnu nježno liježe riječi neke meke tebi tepam u dolini tihoj nijemoj samo zavjesa kišna maglena i ništa više ništa više ni psi ne laju više samo Paganini zlatni i ljubav bijela u dolini bijeloj snijeg meki topi se u tragovima još krovove blaži crvene livade umorne osvježava grane gole bjelinom resi 102

samo ti ja i Paganini i nitko više nitko više Paganini dušu čisti snaži oplemenjuje bez glazbe ne mogu ne mogu više Paganini još svira grličica sam sretna bijela u nebu sam sedmom rajskom glazba od izvora teče teče preko vrhova razlijeva se bijelih ušću približava se modru violina ne jeca više duša smirila se iza vrhova bijelih daleko si ______________ Niccolò Paganini - talijanski skladatelj i violinski virtuoz izuzetnog temperamenta, jedan od najvećih skladatelja svih vremena

JEZEBEL JEZEBEL

U noć još jednu ulazimo razdvojeni usamljeni sjetni a opet negdje u sebi sretni Ediat Piaf milo pjeva a ja na tebe mislim i svaki put kada glas čujem tvoj bolni plač krene i samo što ne proplačem odzvanja zvonko pjev slavujev pjevam i ja i polako umirem harmonika svira i pjev slavujev polako zamire ljepota pjesme pokreće me 103

riječi nemušte kroz ritmove i rime i boje i glazbu zlatnu u letu tražim Jezebel Jezebel pjev kraljevski prostranstva osvaja jeka vraća se Jezebel Jezebel A ja na tebe mislim

L ' A M O U R N' E S T P A S M O R T

Pianino uvertira je očajna Brelova chanson d' amour još očajnija o ljubavi pjeva mrtvoj pianino Brel i violina bol pokreću moćnu akordi kao bubnjevi po osjetljivosti udaraju zaljubljenoj l' amour est vide koja snaga preklinjanja proklinjanja koja muka mržnje potisnute nagomilane koja ljepota ljubavi ugašene mrtve pianino sada je mrtav ljubav je mrtva 104

Brelova bol bol budi uspavanu moju mais notre amour n' est pas mort

_________ Jacques Brel: šansone L' amour n' est pas mort (Ljubav nije mrtva); l' amour est vide = ljubav je prazna.

SAN S E X I G E N C E

Danima već Brela slušam sjetna u bolu utapam se sretnom bol kroz šansone raznosim slatke nove ljubav otputovala je moja kao da na odmor ide kada nebo je već bilo teško trudno ljubav otišla je moja nada polako gasila se bez riječi jedne jedine bez objašnjenja ljubav otišla je moja na odmor otišla nisam umjesto mene na more preko planina šansone otputovale su zaljubljene strasne ljeto je ovo srpanjsko do kiša prvih kolovoskih vrelo i bez kapi kišne bilo sada gotovo već kasno je da krenem

105

u dolini ostala sam zlatnoj tihoj u šumama sjenatim mirnim uz rijeku srebrenu hladnu ostala sam ljeto cijelo vjerovala da zarobila ljubav sam moju ali ljubav otišla je pobjegla je moja na odmor bez mene ljubav otputovala je nevjerna na more smaragdno ispod neba modra među ljubavi druge ljubav otputovala je moja

_________ Jacques Brel: šansone Sans exigence = bez objašnjenja

ŠAN S O NA O B R E LU I G AU G I N U

Kiši na otoku Hiva Oa zefir sa sjevera ugodno blago puše padaju kiše šansona na kiši plućima punim diše zefir palme češlja kokosove kruna od lišća na kiši i vjetru lepezasta se njiše šansona o Brelu i Gauginu diše kiše padaju koraljne s neba u pljuskovima padaju koraljne na more da odmore padaju koraljno na zemlju da počinu padaju koraljnu zemlja smeđa žuta crvena kao žena trbuhom mirno diše sve je sivo more i nebo i kiše sve je sivo 106

misli su sive nada je siva šansona je siva sve je sivo sivo sve sivo diše i sivo miriše samo ilovača oker živo diše dok kiša sivo diše i zefir sivo diše žene Gauginove očima velurnim sivim sivo dišu suzama kišnim sivim sa sjevera pristiglim žene sivo dišu Brel i Gaugin dječaka dva velika na zefiru i kiši pod nebom koraljnim iznad mora koraljna na visoravni sivo dišu i uzdišu uzdišu i dišu palme kokosove se njišu grudi oker žena Gauginovih putenih dižu se i dišu Brel i Gaugin plesača dva umorna virtuozna uzdišu i dišu konji i ljiljani bijeli Gauginovi i šansone vrele Brelove kroz kišu i zefir kroz more i nebo kroz visove i sipine galopiraju dišu spavajte dobro ostajte zdravo na kiši i suncu na vjetru pasatnu i zefiru spavajte mirno sanjajte lijepo na otoku Hiva Oa na otočju les Marquises

D R AG O LJ U B

Beethoven za Elise za mene za tebe nježno svira dušu dira u jutro nedjeljno ljetno iz šuma gustih javljaš mi se dječak si ozaren vedar sretan na muku i tugu bar na tren zaboravljaš vrganje po šumama tražiš sjenovitim Elise slušam krasnu sav si u meni dragoljube moj ljubica sam tvoja bijela mirisna sva protrnem kada mi šapćeš

107

ljubice moja na gospine ljubice mislim na maćuhice i na tebe mislim dragoljube ljubljeni Beethoven i dalje za Elise za mene za tebe nježno svira dušu dira Für Elise slušat ću sve dok iz šuma gustih sjenovitih ne vratiš se i ne prošapćeš mi ljubice moja dragoljube divni

Z LAT N E PLO Č E tamo dolje ispod Velebita velebna ispred rtova hridina litica u moru modru otoci usidrili se zlatni nebo osunčano aureola azurna otoke i more pozlatila je s vrha Zavižana 108

u praskozorje kada sunce se tek rađa u suton kada sunce mre ploče u more uronjene modro odmaraju se zlatne sunce zlato na njih toči zlatno tako mala a opet tako velika galebica sam bijela slobodna sretna i sjetna

LUNGOMARE

Kada pomislim na Kostrenu na zaljev rajski na raskoš sunca vedra zlatna na mora modrinu dubinu na nebo azurno zvjezdano na miris ružmarina na đardin na palmu na šentadu na kaktus na ruže na lungomare 109

na suncu na mjesečini na kiši na brodove usidrene more zamiriše mi miris Mediterana osjetim i na tebe pomislim

S PONISTRE SE VIDI ŠOLTA u duetu pjevamo svatko na svojoj strani ti na moru u Kostreni ja na brijegu u Bregani po gitari virtuozno prebireš baritonom muževnim koloritnim sopran zavodiš sonorni pjesmu novu za Rusulicu skladaš po strunama duše diraš nježne daleko od Šolte i Kostrene od tebe i mora i neba ružičasta daleko čežnju u pjev utapam slavujev

110

LJUBE MOJA Riječi meke muževne meni putuju Strepim da pjesma ta svježa na putu negdje od tebe do mene ne zastane ne zaluta ne umori se nakon duga puta duša tvoja blaga pjesma je kosa tvoga s magnolije i svaki put kada milo mi protepaš ljube moja pjesma odjekne u meni divna

111

nešto u duši se pokrene nešto me pokrene nešto u meni se probudi nešto me probudi blagost i dragost se probude sa suzom tvojom suza se pomiješa moja perle dvije zazvone i zvone zvone dugo zvone zvone suze biserne ljube moja

Š A P A T* 112

*ovaj ciklus "Apolonova kruga" dijalog je nježni u stihu između dvije srodne pjesničke duše. Posvećujem ga divnome prijatelju V. U. - Braci bez kojeg ne bi bilo ovih lijepih zajedničkih pjesama.

LE S M AR Q U I S E S

Markiza sam tvoja vjerna ljeto čitavo ovo Gospodnje vrelo suho po visovima gorja samoborska i žumberačka lutam po Ječmištu i Žitnici na putu za Vodice i Svetu Geru kačune rododendrone karanfile alpske za tebe tražim markiže divni sišla si sa zvijezda u snu i na javi dok te vjetar nevidljivu njiše livadama cvjetnim različak se plavi

113

samo ja te vidim samo ja i nitko više slušam Brela Jacquesa glasom bolnim bolno pjeva otočje Les Marquises more gleda o smrti o ženama putenim o suncu o kiši o pljuskovima o konjima Gauguinovim bijelim Brel pjeva divni a ja tebe po visoravni zazivam pjesma miluje me kao ljiljan bijeli markiže divni u noći rane jeseni dok se valjaju oblaci s juga a šume borovi s Panosa zaželim dijeliti ovaj mir i nemir s dragom koje više nema na visovima vrijeme se prestalo kretati na rtovima tišine samo bol i ništa više more se muči Brelovo stenje jeca o litice udara razbija se na ječmištu vjetar me čežnje razdire kida ravan krotka visoravan postaje orkanska pjesmu rađam kroz huk vjetra na visoravni orkanskoj ruke k nebu pružam ne bih li te dodirnula markiže mili bura je noćas puhala lomatala lupala prozorima kloparala debelim lišćem magnolija budila me na prozorima sam je obuzdao a ona je i dalje kloparala šumila šuštala pjevala pjevušila šaptala šaptala draga bura volim je na visoravni vjetar slabi pasatni šansona Les Marquises i dalje na straži traje

114

vjetar s Panosa k visoravni i poetesi snagom puše orkanskom smijeh je u srcu riječ u pogledu srce je putnik palme prolaze kokosove pjesme pišu ljubavne gudalo jeca šansonijer jeca jecam i ja svatko na visoravni jeca svojoj s Panosa jecaj se ote markiže ponosni stižemo bura i ja sa sjevera s naših brda zagrljeni za sva vremena ni sva jara jadranska ne može nas otopliti otopiti jutro opet sunčano iz vrta ulazi u sobu miris magnolija sada cvatu džinovskim mirisnim cvijetovima moja bura jenjava vrelina je slama ne daj se buro moja opet ćemo mi eh markiže mili na ječmištu još uvijek sam sama ali chanson d' amour Brelova ali chanson d' amour tvoja hrane me i maze i paze i šansonijerka plače mala eh markiže moj markiže šansona bliži se kraju piroge odlaze piroge dolaze a ja gore na visoravni još sam i dan ispraćam vreli i Brela ispraćam i mašem mu mašem na visoravni glas Brelov korak njegov sve tiši je tiši dok tebe markiže čekam s Panosa hrliš na visoravan penješ se moju markiže mili rožice draga iza ponoći bliže jednoj uri prvi put sam se probudio da te budan ispratim na spavanje dugo si budna odmaraj se

115

čuvaj snagu za prave velike stvari pozdravljam te svom dobrotom rusulice draga jutro nije vrijeme kad emocije plamte moje kada misli se razgore jutrom još negdje iza sna lebdim a u noć kasnu pod teretom postojanja svekolikog proživljenog vatra obuzme me karanfile tražim alpske kačune rododendrone dušicu majčinu i metvicu za tebe berem markiže šansona Les Marquises sasvim je pri kraju gémir n' est pas mise aux Marquises jecati nije dopušteno na otočju Marquises šansonijer iz Belgije prestao je jecati na otočju Marquises gudalo ne jeca više ni vjetar ne jeca pasatni više na stijeni crnoj ploča crna palma njiše se kokosova na visoravni smaragdnoj zlatnoj epitaf na grobu Brel smiješi se ženi voljenoj na ploči nadgrobnoj crnoj Gaugin spava pored Brela konji Gauginovi bijeli pjesmu pjevaju Brelovu dolje u zaljevu piroge dolaze odlaze koralj se crveni gore na ječmištu oblutak tražim bacam ga dolje u ravnicu nekada tu je more modro panonsko bilo koje ptice sada na stijenu Brelovu slijeću koje trave na visoravni mirišu oraovatrokrvi s Panosa poletio je na visoravan sletio je orkansku noćas uštap more pozlatio

116

a ja vidim lička brda draga što ih plavi mjesec s Panosa Brela slušam divna tebe tražim po visoravni orkanskoj o markiže markiže na otočju Marquises na otoku Hiva Oa na groblju malom Atuona na visoravni iznad mora slavuj umorio se Brel slikar zaspao je Gaugin na visoravni na Ječmištu prema Svetoj Geri markiza još uvijek sam sama markiza svoga s Panosa čekam opet suza od čega sam ja to sazdan rusulice ljubičice dobra moja od svile i kamena od smilja i bosilja od ljepote muke i ljepote ljubavi markiže moj

MA BELLE

Chanson d' amour ljubav snaži našu kroz stihove šapćeš mi ovdje sviće zvijezda oprostila se posljednja ostavila me u sutonu vedru kosovi pjevaju i pjevaju još da je pismo bilo tvoje noćno javi mi se barem s dobar dan ali ne i sa zbogom riječ čekat ću tvoju dragu sve do mjeseca punog

117

koliko bola nanijela sam ti šansonijer sjajni još bolom obavija me velurnim sladost neka bolna nježnost neka slatka dragost neka nježna ranjivost neka draga čežnja neka ranjiva ljubav ranjavaju mladu Brel i chanson d'amour i pianino i violina i dalje na kraju snaga plaču ma belle comment vas-tu comment vas-tu

___________ Jacques Brel: ma belle, comment vas-tu? = lijepa moja, kako si?

MA PETIT E ÅME

Gdje si bila gdje sam bio nađoh te u stihovima tepaš mi meko Brel ne pjeva više chanson d'amour ne čuje se više pianino svira sve tiše i tiše violina ne jeca više samo bola još uvijek ima ima sve više i više ljubav je naša tako svježa i mlada i nova 118

i tako je ima l' amour n' est pas mort

_____________________________ Brelova šansonona L'amour est mort = Ljuba je mrtva; ma petite âme = moja dušice; l' amour n' est pas mort = ljubav nije mrtva.

USUD

J

utros rano dan tek danio se mazno protezao se na doručak spremao se ovdje po šumama maslinastim magličastim po dolini smaragdnoj vlažnoj mirnoj po Savi nabujaloj olovnoj sivoj po snu uznemirenom izmučenom ljubičastom pljuskovi u kaskadama pljuštali su tamo od Velih vrata i Istre oblaci navukli se svod prekrili su nad šumom maslinastom iznad Bregane 119

nad morem smaragdnim podno Kostrene magla i sjeta i sjena nadvili se kavu ispijamo prvu jutarnju samotnu samotnjaka dva svatko za stolom svojim na terasi svojoj Rusulice draga kako je lijepo kada te ujutro lahor pomiluje iz ružarija i pismo drage dušice nebo na zemlju palo jeca suzu brišem prvu jutarnju samotnu jedva dišem dok pjesmu ti pišem dok pjesmu mi pišeš jutros kavu pripremih prvu jutarnju samotnu kiša me preteče kako god da bude sutra kamo god usud nas odvede srećom ću ispunjen biti što mi se bar na tren približi Barbara moja Rusulice draga kiša i dalje pada sve manje sjetna sve više sumorna nad Breganom i Kostrenom sjena nadvila se kiša pjesmu donosi nam plačnu kavu ispijamo prvu jutarnju samotnu svatko za stolom svojim kiša obećanje daruje mi tvoje

120

dok je pamćenja i iluzija i nas će biti

IL PLEUT u sred kolovoza kiši miriše na štrudlu jabuke brusnice na cimet grožđice višnje miriše na nježnost miriše tvoju kroz kapi javljaš mi se kišne jutro sam se ovo opet probudio rano zateče me svjetlost divna mjeseca odlazećeg na jugu i osvit sa sjeveroistoka zateče me vrijedilo je ustati rano gledati kako mjesec i sunce udruženi razgone tamu i dalje nad Breganom kiši 121

i nad Kostrenom počinje da kiši Barbarom zoveš me svojom dragom hoće li nas kiše ove što dolaze potopiti niz brzake hoće li nas odnijeti riječne o stijene razbiti na pučinu odnijeti daleku u dolinu dovesti mirnu da u miru zajedno trenutke što još ostadoše nam provedemo sretne hoću li vremena imati da se jednom sjetim kako kišilo je nad Kostrenom a ti Barbara moja Rusulice draga hoćeš li se i ti sjetiti kiši nad Kostrenom i Breganom kao nad Brestom

S F U M AT O Rusulice draga na počinak krenuh na putu do postelje do prozora svratih zapljusnu me mjesečina i opet onaj opojan nestvaran sjaj i sve je opet sfumato sve se stopilo u jedno i more i otoci i nebo a iznad svega mjesečev nedovršen kolut ležim u krevetu a srce se uzlupalo neće san ni ova noć iz snova nije za san i opet kestenove vidim kroz krošnje kestenove mjesec s Panosa odaje me i drhtaje ćutim večeras pred ponoć na Silvestrovo u magluštini i čežnji utapam se neprozirnoj 122

mjesec onaj naš od ljeta sakrio se sfumato nježno obavija me tvoj daleko je Kostrena od Bregane daleko si mi ti magla noć daljina ispriječile se između nas daleko je Bregana od Kostrene daleko sam ti ja a Ljeto samo što nije novo samo sfumato za čudo divno grije me žar ljeta prošloga i duše na Silvestrovo grije me vrtlog sjećanja ponese me u ljeta i zime stojimo promrzli ispod starog ogoljelog brijesta snijeg i vjetar leden pusta lička ciča a mi mladi vreli ne osjećamo studen evo me jedne noći u dvorištu roditeljske kuće sa starim kotlarom pečem rakiju cijelu noć nas dva sami uz žar iz kotlovske peći i miris koma i rakije mlade osjećam taj miris vidim žeravicu ispod kotla i dim kotlareve lule i šum jela s Panosa i studene oblake što putuju s mjesecom vidim sjećanja tvoja oživiše sjećanja neka davna moja u dvoru uz kuću kamenu staru kotao veliki stoji i miris koma i rakije opija me i oca vidim mladoga djevojčica na pragu sjedi kućnom otac uz kotao čuči uz žar vatre se grije rakiju pije dim iz lule se puši kotlara davno nema

123

a njegov obezglavljen kotao izvrnut u napuštenu dvorištu leži oca više nema moga ni dvora ni kotla ni kuće kamene stare više nema večeras na Silvestrovo kroz maglu muku i tugu oca moga i kotlara vidim tvoga rakiju peku lulu puše dječak i djevojčica na pragu kuće stare zagrlili se i bez riječi sjede kad zahladi i snjegovi zametu ići ćemo opet u naš nokturno u dim i miris rakije bez starog kotlara i dima njegove lule ići ćemo obećanje ovo dirljivo tvoje koje nekoć nekoj drugoj dao si dira me i ne mogu a da ne zadrhtim a da ne zaplačem evo ti se opet javljam nemam sna san je za one što snivaju bez sna Rusulice draga ponoć je odzvonila a tako bih te rado nazvati i čuti spavaš li ili i ti ove opojne noći toplinu davno ugasle vatre ćutiš hoće li ti oko zasuziti noćas sam sam tajanstvo noći me obgrlilo laka ti noć mila Rusulice ja ću još mjesečevim pozlaćenim stazama sjećanja putovati

124

_________ sfumâto (tal.) = kao u izmaglici

V O D A Z AB O R AVA

D

ušo moja pjesma o Aherontu tvoja do dna duše potresla me čitajući danas pjesmu o Aherontu sjetih se i rijeka drugih što tekle su ili još uvijek možda teku Hadom uvijek kada se sjetim Lete rijeke zaborava sjećanje duboko me kosne da li su duše naših dragih što Aheront prijeđoše vodu zaborava pile njenu hoćemo li i mi vodu piti njenu vodu zaborava hoćemo li piti duša je tvoja 125

rijeka široka prostrana duboka Volga smaragdna Kupa mazna Korana strasna Mrežnica blistava u grad mladosti tvoje sretne duša se vratila tvoja sada se sretna smješka vraća se ona danima ranim mladim gladna žedna plačna nesretna mlad bijah još kada za Orfeja i Euridiku čuh ganut silno bijah danas kada netko Orfeja i Euridiku spomene sjećanje tužno strasno prođe me uvijek iznova misli o prolaznosti i o vječnosti navru mi i onda kada nas ne bude bit će nas dušo sve što postojalo je sve ostaje život i godine ostaju naše sve ostaje ostaje tamo gore među zvijezdama ostajemo dušo zaboravi Aheront Harona starca grubog osornog zaboravi lađu Haronovu zaboravi Letu rijeku zaborava zaboravi Had zaboravi podzemni rijeke njegove zaboravi zaboravi zaboravi dušo sjeti se rijeka tvojih sjeti se vodu njihovu pij obećao si sebi i meni

126

Volgom smaragdnom hirovitom valovitom plovit ćemo Rusulice draga misli moje često u vode zaplove tegobne valjda je to privilegija sretnih poezija privilegija je nesretnih i tako stvori se privid da nesretni smo onaj tko putuje nedoumicama vječnim tajnama zebnjama strasti sretan je koliko god putovanje to prividno bolno bilo Zaboravi na Aheront na vodu zaborava zaboravi na vode tegobne zaboravi zaboravi dušo kada vrijeme dođe na lađi Haronovoj na Aherontu duše zagrljene bit će naše vodu zaborava pit ćemo bit ćemo skupa bit ćemo sretni dušo

K AD A T I R E K O H

Kada ti rekoh budna sanjaj čuvaj se oprezna budi htjedoh te zaštiti od tuge mraka i zlih ljudi oblak sam sjena te moja neće čuvati dugo usud mi nije sklon skoro će reći bonjour tristesse riječi mi ove izreče bolne teške

127

shvatih koliko te trebam u plač briznuh gorki

JUPITER Noćas u pola tri grmljavina kiša probudi me prava evo uz kavu tebi se javljam dobro ti jutro Rusulice draga jutros ne tako rano kao ti iz sna probudih se lijepa tebi se javljam dobro ti jutro mili već je pola pet još ne sviće Gea majčica naša vrijedna oko Sunca hita odnosi ljeto kad smo se upoznali u ovo doba dan već bio je mila sinoć sam kasno Jupiter ispraćala naš divni pa se sjetih riječi tvojih sjetnih mili

128

kada jednom u budućnosti dalekoj Jupiter opet bude na mjestu ovom više nas neće biti na obali drugoj ćemo biti mila srce je putnik vječiti nemirni strepim da mi kao Jupiter ne pobjegneš mili kiša više ne pada grmljavina se ne čuje kroz oblake sivilo provlači se tajnovito sviće kosovi s magnolije ne čuju se više sve je tiho opojno tiho tenor topli bogati koloritni i sopran lirski kroz tišinu i kišu pjesmu pjevaju milozvučnu samo poneka suza kišna s lista klizne magnolije dan u tišini novi počinje dobro ti jutro Rusulice rosna

J' A R R I V E J' A R R I V E od krizantema do krizantema stižem stižem zebnje sve je manje zrno soli na rani sve manje peče na suncu i kiši vrijeme sve liječi sve topi korakom puža korakom raka korakom žene zrele strahove stižem

129

čekanja stižem poraze stižem iluzije u redu ispred mene križ svoj stižem sve dalje i dalje stižem sve bliže i bliže stižem stižem stižem

__________________ stihovi iz Brelove šansone J' arrive: = stižem.

BUDI DOBRO

Stalno me opominješ uspori bar malo predao se tebi još nisam još nisam sasvim tvoj svaki put kada kažeš mi to bol ošine me snage nemam da zaigram kao iskusna igračica sve na kartu jednu stavljam srce žarom ispuni se plamenim uz sunovrate zapleše 130

vir na mjesto mira krene ti znaš da sam to ja spavaj mirno budi dobro spavaj mirno budi dobro ti koji opominješ me

Z LAT N I T R AG

Sve vijek svoj ima let čovjekov miran i tih leptirov morao bi biti čovjek je leptir kratka daha planetu ovu na kratko posjeti leti leti kroz vrijeme

131

leti brzo prebrzo leti preleti odleti stanište napusti svoje trag iza sebe ostavi samo dobri trag iza sebe ostave zlatni nema leptira ružnih samo ljudi ima ružnih

SNOVITI STIHOVI LJUBICE ŠEGO Pjesnikinja Ljubica Šego javlja se svojom novom zbirkom "Apolonov krug" nakon triju već objavljenih: "Grožđe ljubavi" 1995., "Ruža vjetrova" 2002. i "Od zlata koruna" 2004. Ova zbirka svjedoči i potvrđuje već izgrađeni stil i kvalitetu koja izrasta stalno sa sazrijevanjem nove tematike, novih plodova na lozi Ljubičina stvaralaštva. Kao i do sada, korijenje ljubavi i patnje duboko je uraslo u rodno tlo sunčanoga zavičaja Sinja i Hvara, ali se raširilo i sjeverom – obroncima 132

Samoborskoga gorja i Zagrebom. Nemoguće je, zaista, odreći se svoje baštine i nasljeđa jer čovjek sam nije ništa. On živi u svojima kroz stoljeća, a oni u njemu. Kako? Pokazala je to pjesnikinja svojim jezikom koji je jedinstvena poveznica majčina hvarskoga podrijetla u Ljubičinim čakavskim pjesmama s patinom arhaična hvarskog idioma ("Trapula", "Traverša" i dr.), očeva sinjskog idioma u slatkoj ikavici ("Pape moj", "Hvalospiv jubavi" i dr.) te standardnoga hrvatskoga jezika koji je pjesnikinja prigrlila svojim školovanjem i studijem komparativne književnosti i francuskoga jezika. I opet vidljiva veza: Ljubav prema pjevnom francuskom i šansonama otkriva se u vijencu njenih ljubavnih pjesama ("La plus belle chanson" i dr.). Čarobna je Riječ postala ishodište tajnovita nadahnuća i simbolike. U ovoj se zbirci nazire više tematskih cjelina: Pjesme pisane ikavicom i čakavštinom uglavnom su vezane uz djetinjstvo i dragi svijet voljenih. Potresna je tuga zbog smrti voljenih: majke i oca. Pjesme posvećene majci ujedno su i naricaljke, tužbalice, zov i plač duše odvojene od najdražih. Posebna su cjelina pjesme tematski vezane uz gradove i mjesta koja su radosno i bolno obilježila nadahnute trenutke Ljubičine duše pa 133

izgledaju kao proživljeni lirski putopisi. U njima pritajeno tinja čežnja za povratkom u svoje toplo, sunčano djetinje kraljevstvo ("Canticum canticorum"). Cijeli vijenac pjesama, simbolično označen nazivom "Ovčica božja" okuplja i povezuje drhtaje pjesničke duše u dodiru s tajnovitim svijetom prirode i vlastitom nutrinom. Svaka od pjesama jedan je od cvjetova različita mirisa i boje skladno ujedinjenih i ispletenih oko ljubavi. U pjesmama koje slijede, glazba je nadahnuće. Ona raspaljuje srce, bolno i nježno istovremeno, potičući jecaj ljubavi i francuskim stihovima, Paganinijevom svirkom, mjesečinom. Posljednji dio zbirke čine pjesme čija je okosnica ljubavni razgovor. Nije to u pravom smislu dijalog. To su međusobno upućeni snoviti stihovi dviju osoba koje se razumiju, vole, nadopunjuju. Jedno potiče drugo, voljeni voljenu i tako nastaju maštanja o vječnoj ljubavi, zajedništvu, čežnji, samoći. Kad bi se malo dublje pokušalo zaviriti u tajnu Ljubičine poezije, dočekalo bi nas začudno bogatstvo simbolike. Na prvi pogled arhaični izbor stalnih epiteta asocira na homersku tradiciju: "divni Adamo divno pjeva…", "…nadu budi bijelu…", "kraljevna poput bršljanja, ljiljana 134

obavila me lijepa…" Takvi su primjeri vezani uz pjesme pisane standardnim idiomom. Za čakavske (hvarske) i ikavske (sinjske), bolje reći zavičajne pjesme vrijedi drugo pravilo: Pjesnikinja je u njima dijete zaigrano i sretno. Tu je potpuno svoja. Mala, a velika. Cijela se mudrost svemira i nalazi u dječjim očima. Djeca vide pravi svijet. Tako je i Ljubica ispričala bajku u pjesmi, a pjesma je postala bajka. Najavila ju je prvom pjesmom "Apolonov leptir», ali razradila baš u pjesmi "Bija-baja-bum". Cijeli jedan teški, a razigrani život pjeva u dječjoj brojalici o djetinjstvu, mladosti, odlasku: I vrti se vječnost kao "u mlinici na Čitluku na Cetini…i dica nika na vrićama brašna sidu i pogaču jidu"…"Ecipeci-pec"… kroz stoljeća i "…cvit bajamov još uvik cvita". Marijana Šarac, prof.

135