Ljubav Sex i Vaše Srce

PREDGOVOR

Ljubav seks i vaše srce

Alexander Lowen

Svi priznajemo srce za simbol ljubavi. Ali, da li je odnos izmeu srca i ljubavi samo simbolian ili tu postoji stvarna i vitalna veza? Veina ljudi je doživjela, ne samo brzo lupanje srca u prisutnosti voljene osobe, ve i težinu, "stezanje srca", poslije ljubavne svae. Zatim, uobiajena je praksa u svim kulturama, da se ruka stavi na srce kada se govori o ljubavi, kao da se želi locirati fiziki doživljaj koji prati emociju. Ako je srce ukljueno u svaki doživljaj ljubavi, kako izgleda da jeste, tada moramo da pretpostavimo da izrazi kao "srce ispunjeno ljubavlju" takoer opisuju fiziki fenomen. Kolika vjerodostojnost se onda može dati pojmu pucanja srca? Iako se srce ne raspada u komade kad ljubav nije uzvraena, ili kad se izgubi voljena osoba, nešto oigledno puca u takvim situacijama. Da li postoji takva stvar kao zatvoreno ili otvoreno srce? Ova pitanja su znaajna ne samo za razumijevanje naših emocija ve i za zdravlje srca. Polazei od pretpostavke, kao što ja inim u ovoj knjizi, da je veza izmeu srca i ljubavi stvarna, može da se postavi hipoteza da srce bez ljubavi neizbježno slabi, propada i umire. Moje uvjerenje u ovu injenicu proistie iz mog iskustva doktora, koji pomaže pacijentima u borbi da otvore svoje srce za ljubav i pronau malo radosti u životu. Neki od tih sluajeva bie prikazani u ovoj studiji. A što je sa seksom? Ako prihvatimo, kao neki ljudi, da su ljubav i seks dvije odvojene funkcije, tada treba da pretpostavimo da ueše srca u seksu nije ništa vee nego kod ostalih fizikih aktivnosti. S ovog stanovišta, funkcija srca da pumpa krv kroz tijelo da bi tkiva bila snabdjevena kisikom i hranljivim sastojcima i da bi se uklonili otpadni sastojci mora se promatrati kao isto mehanika. Ovdje ponovo, meutim, idemo protiv svakodnevnog jezika, koji govori o seksu kao o voenju ljubavi, što podrazumijeva direktnu vezu izmeu ljubavi i seksa, pa, shodno tome, i izmeu srca i spolnih organa. Svrha ove knjige je da se objasne ove veze, tako da itatelj može vidjeti kako je emocionalni život povezan sa fizikim bivstvovanjem, i kako njegovo fiziko zdravlje ovisi od njegovog emocionalnog blagostanja. Nadam se da e razumijevanje uzroka straha od ljubavi, pomoi itatelju da postane osoba spremnija za ljubav i da tako osigura zdravlje svom srcu. Bez takvog znanja, svi naši napori da osiguramo zdravo srce, nee uspjeti doprijeti do suštine problema. Prema tome, poet emo sa prouavanjem veze izmeu srca i ljubavi, odnosa koji pjesnici, filozofi, propovjednici stoljeima uvažavaju i opisuju.

UVOD Kao bolniki kardiolog, vidio sam i obraivao mnoge sluajeve sranih oboljenja. Tijekom godina, postalo mi je jasno da je oboljenje krvotoka srca, generalno gledajui, tiha i sveprisutna bolest. Simptomi se obino kasno manifestiraju, a iznenadna kardiološka smrt esto je prvi simptom insuficijencije krvotoka. Ovo oigledno predstavlja dilemu za kardiologe. Preventivni aspekti rada sa tako razornom bolešu nedavno su postali centralna toka moderne kardiologije. Predodreeni rizici i sklopovi navika kod svakog pojedinca postaju važne varijable za odnos izmeu stila života i kardiovaskularnih oboljenja. No unato svim analizama, koje povezuju pušenje, visok nivo kolesterola u krvi, hipertenziju i dijabetes odraslih, sa koronarnom arteriosklerozom, uvjeren sam da ovi faktori rizika, iako vrlo znaajni, uistinu ne objašnjavaju u potpunosti prirodu ovog oboljenja. Godinama, a naroito tijekom posljednjeg desetljea, poduzeto je vrlo mnogo istraživanja, sa ciljem da se otkriju uzroci arterioskleroznih kardiovaskularnih oboljenja - jedinstvenog fenomena u populaciji dvadesetog stoljea. Ta istraživanja su bila veinom statistike prirode, demonstrirajui povezanost izmeu profila faktora rizika i nastale bolesti srca. Dopunska istraživanja su, meutim, pokazala da su odreene osobe sklonije sranim oboljenjima od drugih. Osobe, sklone oboljenju krvotoka srca, imaju posebnu strukturu ponašanja i neuobiajenu osjetljivost na emocionalni stres. inilo mi se da je emocionalni stres najvažnija determinanta kardiološkog oboljenja, pa kad su Friedman i Rosenman objavili svoja otkria o Tipu "A" koronarno sklonog ponašanja i predispozicijama istog za oboljenja arterije srca, to je potvrdilo moje uvjerenje u dominantnu ulogu stresa i ponašanja kod sranih oboljenja. Kardiolozi su naroito skloni oboljenju srca zbog stresne prirode svog posla. Kao bolniki kardiolog, postao sam svjestan obrazaca destruktivnih ponašanja svojih pacijenata, na osnovu kojih su se te osobe mogle svrstati u kategoriju: "sklon razvoju oboljenja koronarne arterije". Ono što nisam oekivao da u otkriti, bilo je, meutim, da sam i ja sam u toj kategoriji. Ova spoznaja me je užasnula. Znam da sam marljivo radio, borio se za karijeru, postizao rezultate. Takoer sam se prepoznao kao osoba Tipa-"A". Ja, muškarac u kasnim tridesetim godinama, prodoran i uspješan, iznenada sam shvatio, da preko svojih pacijenata otkrivam vlastitu smrtnost. Tradicionalni faktori kardiovaskularnog rizika esto se ne otkriju kod žrtava oboljenja krvotoka srca. Tipino, ponašanje neke osobe postaje katalizator razvoja bolesti. Emocionalni faktori, koji funkcioniraju na psihološkom nivou, utjeu na razvoj oboljenja srca. Dobro je poznato da um i tijelo utjeu jedno na

4 Ljubav, seks i vaše srce

drugo. Ono što ovjek misli, može da izazove emocionalnu reakciju na koju tijelo odgovara. Dakle, inioci osobnosti su kljuni elementi koji se nalaze u gotovo svakoj bolesti. Neventilirane (neizražene) emocije ili afekti, npr. postupno nanose štetu tijelu i njegovom fiziološkom sistemu. Kod visokog krvnog tlaka, osnovne potisnute emocije su ljutnja, neprijateljstvo i bijes. Neke koronarno-sklone osobe, uz potiskivanje ljutnje i neprijateljstva, se takoer mue sa bolnim (srceparajuim) doživljajem gubitka ljubavi koji ima za posljedicu gubitak vitalnih veza. Ovi osjeaji cijepanja srca podrazumijevaju veliku tugu, žaljenje i strepnju, koje se, analogno, odražavaju na nastalo ponašanje, karakter i tijelo. Prema tome, postalo mi je jasno, da bolest srca nije proces koji se tek tako dogodi. Prije e biti da na njega djeluju emocionalni inioci, svjesni i podsvjesni konflikti. Zbog toga su takve analize ponašanja postale centar mojeg interesa i ulaganja energije. Takoer na ovo sam mogao da gledam kao na izazov da otkrijem uzroni faktor, koji se može identificirati i modificirati u cilju poboljšanja i produžetka života mojih pacijenata, kao i mog vlastitog. Uz to, spoznaja da sam sebe pripremam i uvodim u koronarnu bolest, natjerala me da donesem odluku da krenem na psihoterapiju, sa ciljem da ispitam i promijenim ove negativne aspekte svog ponašanja. Traganje me je vratilo u djetinjstvo i prepoznatljiv model je izašao na vidjelo. Bio sam tree od etvoro djece. Kada sam imao etiri godine, rodila mi se sestra, i negdje u to vrijeme poela je serija mojih djejih bolesti i nezgoda. Da li su ti incidenti bili pogrešno prilagoen nain za ostvarenje kontakta i zadobivanje ljubavi majke, koja je sigurno imala pune ruke posla sa malom bebom i potrebama uveane obitelji? I poslije toliko godina, još uvijek mogu osjetiti onu ežnju za majinom pažnjom i utjehom. To što je ja "nisam imao za sebe" izazvalo je moje prvo cijepanje srca., traumatska tuga; koja je uslijedila, bila je potisnuta, ali moje tijelo je nekako upamtilo istinu. Meka ranjivost djeteta je prerasla u krutu oklopljenost prsnog koša, koja kao da mi štiti srce. Znam da me je majka vrlo voljela, ali u tako ranoj dobi, nisam mogao da shvatim njene potrebe, ve sam bio usmjeren samo na svoje. eznuo sam za njenim pohvalama i ljubavlju i nadao se, da u, ako budem "dobar djeak, dobar sportaš, dobar uenik, uspješan u svemu" to i dobiti. Mislio sam da e mi uspjeh donijeti ljubav. Razvio sam lažnu vezu izmeu uspjeha i ljubavi i prenio je u zrelo doba. Ova veza je utjecala na postupni razvoj ponašanja Tipa "A", koje me je, na kraju, moglo dovesti i do smrti. Nakon medicinskog fakulteta, specijalizirao sam opu medicinu i psihijatriju, sa dvije godine obuke i stažiranja iz ope medicine i dvije godine specijalistike obuke i prakse iz kardiologije. Postao sam izuzetno kvalificiran,

Uvod 5

perspektivan kardiolog, vrlo siguran u to što radim. Postao sam radoholiar. Posao je bio ljubav i strast mog života, jer mi je osigurao mjesto pod suncem. Meutim, ubrzo sam osjetio da sagorijevam iznutra. Izlagao sam se unutrašnjem naporu da postižem uspjehe i funkcioniram na raun svojih emocija. Iako to nisam prepoznao, bio sam opsjednut. Negirao sam umor i bol, isto kao što sam radio kao adolescent, da bi se dokazao kao dobar student i sportaš. Da li sam ovom bitkom za uspjeh i dostignua, zapravo tražio pohvalu i ljubav? Da li sam pokušao da dokažem da sam vrijedan ljubavi? Godinama sam u sebi nosio ovu potrebu i prepoznavao je, ponovo i ponovo, kod mnogih svojih pacijenata. Mnogi su jurei zadovoljenje te potrebe stigli do bolesti srca i smrti. Izazov, koji sam sada postavio pred sebe, bio je da izmijenim samodestruktivni koronarni model ponašanja Tipa "A". U stvari, svijest i spoznaja da se ponašam po tom modelu, bile su prosvjeujue, jer mi je upravo ta svijest dala snage da tražim ljekovite alternative Sredinom sedamdesetih, imao sam sreu prisustvovati predavanjima i seminarima, koje su držali moje kolege, o ponašanju i kardiovaskularnim bolestima. Jedan predava, Robert Elliot kardiolog i autor knjige "Is it Worth Dying For?" (Da li je vrijedno umrijeti zbog toga) imao je na mene ogromni utjecaj. Nakon ovih prvih susreta, nastavio sam pohaati brojne seminare o svijesti o samom sebi. Na primjer, 1978. sam bio u Londonu na meunarodnom simpoziju o stresu i napetosti. Taj simpozij je bio izuzetno provokativan i otkrio mi je neke netradicionalne pristupe lijeenju: Zapadni Nijemci su, na primjer, ukljuili biofeedback u terapiju, Šveani koriste masažu, Švicarci Lamaze, Azijati stavljaju težište na meditaciju, Amerikanci zastupaju trening progresivne relaksacije. Svaku od ovih metoda, mogao sam vidjeti kao pozitivan nain za ublaživanje emocija i smirivanje živanog sustava. Sve imaju blagotvorno djelovanje. Tijekom narednih godina imao sam sreu voditi profesionalni grupni seminar (radionicu) o stresu i bolesti, zajedno sa internistom dr Brendanom Montanom, i psihoterapeutom Holly Hatch. Ove grupne interakcije, uz primjenu geštalt tehnika, pomogle su emocionalno osjetljivim pojedincima da naue kako se nositi sa životom. Grupni treninzi za stjecanje svijesti o sebi, imali su ogroman utjecaj na ozdravljenje, naroito kad bi polaznici "vidjeli sebe" u drugim ljudima. Nakon uestvovanja na nekoliko profesionalnih radionica*, poeo sam objavljivati vlastite podatke u medicinskim publikacijama. Moji pacijenti su mi bili najbolji uitelji. U to vrijeme sam shvatio da mi treba specijaliziran trening iz podruja psihoterapije. Što sam više ispitivao veze uma, emocija i srca, to sam postajao nesigurniji i nisam se osjeao dorastao situaciji.

*

Radionica, eng. workshop - uobiajeni grupni oblik obuke iz psihoterapije tijekom kojeg polaznici, uz teoriju, trebaju raditi na sebi i sami se podvrgavaju terapiji. Obino je vei naglasak na osobnom radu i iskustvu doživljenom tijekom terapije. (prim. prev.)

6 Ljubav, seks i vaše srce

Proveo sam dvije godine na geštalt terapiji, koja mi je pomogla da uoim neke od uzroka u pozadini svojih stavova, i dodatno me je uvjerila u mo emocija nad zdravljem i bolesti. Tijekom ove terapije, otkrio sam radove Alexandra Lowena. (Bioenergetska analiza, koju je on utemeljio, je analitika terapija usmjerena na tijelo, usmjerena na otkrivanje mišinih napetosti u tijelu, koje su fiziki odraz emocionalnih konflikata osobe. Baš kao što se starost drveta može odrediti brojanjem godova na panju, tako terapeut-bioenergetiar, može utvrditi osobnu povijest promatrajui tijelo. Bioenergetskom analizom terapeut može odrediti gdje je locirana napetost i gdje je blokirana energija. Ova blokada sprjeava ljude da uživaju u svim potencijalima svog života. Korištenjem raznih tehnika i vježbi za energetsko punjenje i pražnjenje tijela, bioenergetiar može osloboditi zarobljenu energiju, ime se omoguuje razlijevanje i nestanak napetosti. Ovakav koncept energije i primjena istog na osobe sklone oboljenju srca, bili su toliko zanimljivi i uzbudljivi da sam se odluio podvrgnuti terapiji kod dr Lowena. Pomou njegovog uenja, uskoro mi je postalo jasno da je moje tijelo prilino napeto, da ne dišem duboko, i da niti doživljavam, niti izražavam vlastite osjeaje na potpun nain. Terapija sa dr Lowenom mi je usmjerila pažnju na krutost vlastitog tijela. Iako se, tijekom prvih nekoliko mjeseci, moje tijelo opiralo i bilo pod kontrolom glave, Lowen je radio na mom disanju i to je izazvalo emocije. Postavio me je na bioenergetski stolac i natjerao da koristim glas na takav nain da smanjim energiju u svom grudnom košu. Ovo je imalo pozitivan efekt na smanjenje stresa i napetosti u torakalnom dijelu. Tada je poeo usmjeravati pažnju na dijafragmu, vilicu i zdjelicu. Nekoliko mjeseci takvog rada na mom tijelu, otkrilo je potisnute emocije i mišinu napetost. Postepeno mi je tijelo omekšalo. Plakanje je smanjilo napetost i dovelo do širenja mog prsnog koša. U narednim godinama, osjetio sam da mi se srce otvara. Pretpostavljao sam da se razvija feministika strana mog karaktera. Napredak je bio ogroman. Poeo sam doživljavati više emocija. Moje fiziko i emocionalno zdravlje se poboljšalo i izgledalo je kao da mi je tijelo oživjelo. Ovaj put u samootkrivanje bio je oaravajui. S novim saznanjima, poeo sam promatrati svoje kardiološke pacijente sa aspekta onog što se dešava u njihovim grudima, koliko energije ima u njihovim tijelima, kako dobro dišu, kakvo im je rano iskustvo sa gubitkom ljubavi a kakva su sadašnja iskustva sa ljubavlju. Moj rad se sada odvijao na razliitom nivou. Poeo sam da radim sa pacijentima na nivou tijela, koristei znanje koje sam dobio od Lowena. Bioenergetska analiza je postala mono orue za sveukupnu procjenu svake osobe i njene bolesti. Iako sam i dalje od pacijenata uzimao anamnezu, sada sam se poeo koncentrirati na njihovo disanje, vizualni kontakt, kvalitetu njihove energije, osjeaj pri stisku ruke kod rukovanja, pokrete dijafragme, ton glasa, i znakove za emocije zadržane u tijelu. Analiza strukture

Uvod 7

vilice, na primjer, mi je dala indikacije o nivou zadržane (potisnute) ljutnje. Pogled u oi govori o tuzi i strahu. Tako sam, promatrajui tjelesnu strukturu, stjecao jasniju svijest o problemima i bolesti pacijenta. Postajao sam efikasniji doktor i iscjelitelj. S ovim novim saznanjima, dr Lowen i ja smo osnovali Centar za srce Nove Engleske (New England Heart Center) s ciljem da doemo do bioenergetskog razumijevanja kardioloških oboljenja i osoba koje su im sklone. Iskustvo koje sam doživio sa dr Lowenom je uzbudljivo poglavlje mog života. Njegova uenja su otvorila inovativnu, kreativnu dimenziju u tretmanu oboljenja srca. U dobi od 76 godina, on je živi dokaz svog rada. U ljeto 1987. godine, poveo me je na jedrenje i razgovarali smo o našem naunom radu i istraživanjima. Dok je vezao jedra i upravljao amcem, promatrao sam elastinog, energinog ovjeka koji zrai, koji je mekan i gibak. Dok sam osjeao vjetar i kapljice vode na licu, Lowen je priao o življenju i sjeanju. Dok je brod klizio preko vala, osjeao sam kako uživam u jedrenju s majstorom. Isto kao što mornar plovi majstorskom vještinom, tako i psihoterapeuti, kao Lowen, esto plove "neobilježenim vodama" odavno zaboravljenih pacijentovih memorija. Dok sam promatrao kako Lowen upravlja svojim brodom, osjetio sam spokojstvo... Uvijek u mu biti zahvalan na tom danu. Steven Sinatra, doktor medicine

PRVI DIO

GLAVA 1

ISPUNJENJE LJUBAVI

LJUBAV JE U SRCU ŽIVOTA

Vjerojatno nema ni jednog pojma u engleskom jeziku, koji se koristi na toliko raznih naina kao LJUBAV. Neki ga koriste da opišu ope predavanje svog ja, drugi ga koriste na vrlo sebian nain, bilo da bi izrazili svoju potrebu da budu prihvaeni i paženi, bilo da posjeduju i kontroliraju drugu osobu. Ljubav se može smatrati stavom ili inom, ali je moramo uvažavati kao emociju i, prema tome, kao fiziološki proces u tijelu. Da bi razumjeli ljubav, potrebno je da razumijemo ovaj fiziološki proces. Kao i kod bilo kog drugog fiziološkog procesa, cilj ljubavi je doprinos dobrobiti organizma, što se doživljava kao zadovoljstvo i radost. Ispunjenje ljubavi je radost koja se najintenzivnije osjea kada dvoje ljudi, koji se vole, zajedno dožive orgazam. U prvom dijelu emo istražiti kako se ljubav ispunjava a kako osujeuje.

Od pradavnih vremena, srce je moan simbol ljudskog mišljenja. Latinska rije za srce "cor", je osnova za englesku rije "core" (jezgro) koja se definira kao centralni dio predmeta. Mogunost meusobne zamjene rijei srce i jezgro, vidi se u uobiajenim izrazima kao "doi do srca problema". Veina ljudi smatra srce jezgrom svog bia, poput središnje toke. Tako, kad se za nekog kaže da se "u srcu promijenio", podrazumijeva se da je njegov kompletan stav doživio izmjene. Srce ne simbolizira samo emocionalni, ve i duhovni centar ovjeka. Mnogi vjeruju da je srce izvor života. Židovski mistik je rekao: "Znaj da je srce izvor života i da je smješteno u centar tijela, kao Božanstvo svih Božanstava".1 Pošto se takoer vjeruje da je Bog izvor života, iz toga nužno slijedi da Bog obitava u srcu. Tako, Upanišadsko uenje savjetuje: "Ui u lotos srca i meditiraj tamo u prisutnosti Brahmana".2 Prema Georgeu S. J. Mahoneyu, kršanskom teologu, "Srce je, u biblijskom jeziku, stanište života ovjeka... U srcu se susreemo s Bogom u odnosu Ja-On".3 asni brat, David Steindl Rast, se slaže: "Kad stvarno naemo svoje srce, našli smo carstvo u kome smo istinski bliski sami sa sobom, s drugima i sa Bogom".4 Upanišade takoer smještaju suštinu bia u srce, u samo jezgro duhovnosti: "Zaista, bie je srce... Onaj koji to zna, putuje u carstva nebeska svakoga dana."5 Bila ova uenja metaforika, spiritualna ili filozofska, mora da postoji neka stvarna, fizika osnova za ovu ponavljanu vezu izmeu ljudskog srca i izvora života. Izgleda da je ova osnova samo kucanje srca, ritmiko pulsiranje kojim se krv, koja daje život, prenosi tijelom. To je najjasnija manifestacija sile života u tijelu. To ritmiko pulsiranje je karakteristino za sve 1

Kicup Š'tih, citirao u Edit B. Pnaper, 'The Inward Odyssey" (London: George Allen and Unwin Ltd., 1965) 141 2 Kaivala Upanišad, citirano u Šnaper, op. cit., 130 3 George A. Mahoney, "Prayer of the Heart" (Notre Dame, Ind.; Ave Maria Press, 1983) 25 4 Brother David Steindl-Rast, "Gratefulness: The Heart of Prayer" (New York: Paulist Press, 1984) 5 Chandaya Upanishad, 8.3.3.

10 Ljubav, seks i vaše srce

žive stvari, kao i za fiziki svijet - jer i zvuk i svjetlost, takoer, putuju u valovima. Iako je povezivanje srca s ljubavlju široko usvojeno u našoj kulturi, kardiolozi i veina laika ovu vezu smatraju samo simbolikom. Pjeva može pjevati "Ukrala si mi srce" ili "Izgubio sam srce zbog tebe", ali tko e vjerovati da netko može zaista izgubiti srce ili otkriti jednog dana da mu je srce nestalo. Pa ipak, ako razmišljamo o ovim izrazima u funkcionalnim terminima, oni imaju smisla. Netko "izgubi" srce kad se toliko snažno veže za drugu osobu da mu se ini kao da mu vlastito srce više ne pripada. Svaki put kad razmišlja o voljenom ili voljenoj, doživljava osjeaj radosti ili tuge tako blisko vezanih za tu drugu osobu, kao da njegovo srce pripada njoj. Ma kako ih opisivali, emocije nisu uzleti mašte. One se odnose na stvarne procese u tijelu, koji ih izazivaju. Kad se osjeamo lakog ili teškog srca, kad nam je toplo ili hladno oko srca, nešto se u tijelu dešava na fizikom nivou, što ini da se tako osjeamo. To što se dešava, može se najbolje opisati kao poveanje ili smanjenje stanja tjelesne uzbuenosti. Uzbuenost ini da se osjeamo lako i poletno; kad je nema, osjeamo se teško i mlitavo. Kada se uzbuenost odnosi na ljubav, to najdirektnije osjeamo u predjelu srca. Pogled ili pomisao na voljenu osobu može izazvati brže otkucaji srca, ak i preskakanje otkucaja i lakou srca. Sve dok ima života, svaka stanica, pa radilo se o jednostaninom ili kompleksnom, visokostrukturiranom organizmu kao što je ovjek, egzistira u stanju uzbuenosti. Ono se može umrtviti ili oslabiti, ali to stanje je uvijek do nekog stupnja prisutno. Takvo stanje je najjae kod mladih, a najslabije kod vrlo starih ljudi, što govori da se plamen života sa starenjem polako gasi. Dijete se može toliko uzbuditi da stvarno skae od radosti. Ista reakcija je rjea kod starijih osoba, ija tijela su postala krua i ukoenija. Sa smru, tjelesni potencijal uzbuenosti se gasi. Stanje uzbuenosti odreene osobe je uvijek vidljivo u njenom tijelu. Kod visokog stupnja uzbuenosti, više krvi pritjee na površinu tijela, oi sjaje, koža postaje ljepša, pokreti su spontaniji, ruke toplije, mozak aktivniji a srce brže kuca. U smrti, oi su bezizražajne i staklaste, tijelo kruto a koža bijela i hladna. Stanja negativne uzbuenosti ne izazivaju iste efekte. Kada tijelo pokazuje poveanu aktivnost u stanju panike, pokreti su divlji i nekontrolirani, a uzbuenje je veinom koncentrirano u muskulaturi i srcu, koje vrlo brzo kuca. Ako je strah vrlo jak, može doi i do smrti, jer se mišini sustav paralizira i srce prestane kucati. Intenzivan bol, pod kojim se tijelo trza i uvija je takoer stanje negativne uzbuenosti. Takav je i bijes, koji, za razliku od ljutnje, negativno djeluje na tijelo. U ljutnji, tijelo je vrue, oi sijevaju; u bijesu, tijelo je hladno, oi su mrane. Pozitivno uzbuenje se javlja u ugodnim situacijama. Tijelo je u stanju širenja (ekspanzije) a punjenje ili uzbuenje je snažno na površini tijela.

Ljubav je u srcu života 11

Negativno uzbuenje nastaje u situacijama straha i opasnosti. Tijelo je u stanju kontrakcije (grenja, sakupljanja) i energija se povlai sa površine. Disanje se takoer razlikuje kod ova dva stanja. U zadovoljstvu, disanje je duboko, lako i relativno sporo. Nikad nije otežano, jer je otežano disanje znak nelagodnosti (nemira, bola). Meutim, kada je osoba uplašena ili zabrinuta disanje je plitko, naporno i brzo. Emocija ljubavi ima najzdraviji efekt po tijelo. Zaljubljena osoba zrai radošu. Svjetlost u njenim oima i sjaj kože nisu tu samo zbog snažnog priliva krvi na površinu tijela, ve i zbog vala uzbuenosti koji dolazi na površinu i puni tkiva energijom. Zraenje i sjaj zaljubljene osobe nisu metaforiki pojam, jer se mogu promatrati. Uzrok takvom stanju je vea uzbuenost i intenzivnije pulsiranje organa i tkiva. Kvaliteta pulsiranja nije ograniena samo na srani miši. Iako se pulsiranje jasno primjeuje kod disanja, nešto manje je vidljivo kod peristaltikih valova probavnog trakta, javlja se u svim živim stanicama i organima. Mada svako tkivo ili organski sustav imaju svoj vlastiti ritam, njega koordinira bahino pulsiranje srca i od njega ovisi. Otkucaj srca je ono što daje život cijelom tijelu. Kad smo lakog srca (bezbrižni i raspoloženi) svi organi bolje funkcioniraju; kad smo teškog srca (zabrinuti i neraspoloženi) svi organski sustavi su oslabljeni. Slika 1. Organska reakcija na okolinu - otvaranje sa zadovoljstvom ili povlaenje u zabrinutosti

Zabrinutost, nezadovoljstvo ili strah izazivaju kontrakciju i time smanjenje priliva energije (punjenja) na površinu. Zadovoljstvo izaziva širenje (ekspanziju) i time poveanje priliva energije (punjenja) na. površinu: koža, oi, erogene zone.

12 Ljubav, seks i vaše srce

U zadovoljstvu, kao što smo vidjeli, krv tee ka površini tijela, a kad smo zabrinuti i nezadovoljni povlai se prema centru. U strahu i panici, osoba može reagirati mobiliziranjem voljnih mišinih sustava, koji su blizu kože, da bi otklonila izvor straha ili opasnosti. Ovi se mišii tada preplavljuju i pune krvlju da bi bili spremni za akciju. Da li e osoba doživjeti ovu reakciju kao ljutnju ili kao strah, ovisi od toga da li je reakcija pokret prema van, sa ciljem da se povrati sklad ili zadovoljstvo, ili je to bijeg od opasnosti. Zabrinutost, nezadovoljstvo ili strah izazivaju kontrakciju i time smanjenje priljeva energije (punjenja) na površinu. Zadovoljstvo izaziva širenje (ekspanziju) i time poveanje priljeva energije (punjenja) na površinu: koža, oi, erogene zone. Kretanje krvi i fluida ka i od površine tijela (vidi sliku 1) predstavlja reakciju osobe na njenu okolinu. Ako je okolina topla, otvorena, pozitivna i potkrepljujua za život, krv e jurnuti ka površini a osoba e ispružiti ruku da uspostavi kontakt. Ovi pokreti e, zauzvrat, izazvati osjeaj naklonosti ili zadovoljstva ili, ako je uzbuenje intenzivnije, ljubavi i radosti. Naklonost i zadovoljstvo se ne mogu meusobno odvojiti. Volimo ono što je ugodno, što nam priinjava zadovoljstvo. Ipak, ljubav, u svim sluajevima, ne izaziva zadovoljstvo. I suviše esto ona nam nanosi bol. Ljubav nas prisiljava da se približimo onom koga volimo, ali ako nas on ili ona odbije ili napusti, zadovoljstvo se brzo pretvara u bol. Intenzitet bola je direktno proporcionalan intenzitetu ljubavi. Kada ljubav djeteta, koje voli roditelje punim i svim srcem, naie na odbacivanje, bol koji dijete osjeti, može se opisati samo kao cijepanje, cijepanje srca. Kao i svaki bol, cijepanje srca izaziva povlaenje krvi sa površine tijela prema centru, preoptereuje srce i dovodi do osjeaja težine i beznaa. Doživljaj, osjeaj cijepanja srca u djetinjstvu može imati za posljedicu strah od ljubavi u odraslom dobu. To ne znai da ta osoba ne umije ili nee voljeti svim srcem ve da e njen impuls da se otvori i pruži ruku biti sa zadrškom i provjeravanjem. Želja da voli može biti prisutna u njenom srcu, ona svjesno može željeti da voli, ali ako sjeanje na bol živi u njenoj podsvijesti, strah e je sprijeiti da se otvori. Tijelo e biti pod kontrolom simpatikog nervnog sustava, koji inhibira dotok krvi na površinu. Intenzitet uzbuenja ljubavi ovisi od bliskosti partnera. Kao i u zakonu o gravitaciji, koji kaže da je privlaenje izmeu dva tijela obrnuto proporcionalno kvadratu njihove meusobne udaljenosti, što se više primiemo osobi koju volimo to je uzbuenje vee. Uzbuenje kulminira kada se osobe sjedine u ljubavnom zagrljaju. Svaki ugodan kontakt izmeu dva tijela vodi ka osjeanju ljubavi. Uobiajeni zagrljaj, kojim se pozdravljaju dva prijatelja, je izraz naklonosti kojim se uvršuje njihov meusobni odnos. Rukovanje je naješi neformalan fiziki dodir kojim se izražava stupanj pozitivnog osjeaja. Izbjegavanje

Ljubav je u srcu života 13

rukovanja pri susretu ili odlasku, može se protumaiti kao izraz hladnoe ili ne simpatije. Slino tome, kad roditelji izbjegavaju fiziki dodir sa djecom, to ne može potai razvoj naklonosti ve pogoditi u samo srce. Mnogi od pacijenata su mi se žalili da su ih roditelji rijetko dodirivali, držali na krilu, ljubili iako su im govorili da ih vole. Roditelji su ih možda stvarno voljeli, ali su svoje osjeaje rijetko izražavali na takav nain da se djeca i osjeaju voljena. Ima mnogo naina da se ostvari ljubavni kontakt a da se ne dodiruje tijelo. Zvuk je, na primjer, fizika sila koja djeluje na tijelo. Majina uspavanka može smiriti i utješiti dijete. Slika 2 Dotok krvi (eros) iz srca (ljubav) do erogenih zona (zadovoljstvo)

14 Ljubav, seks i vaše srce

Ono to doživljava kao izraz ljubavi. Izgovorene rijei ljubavi mogu imati isti efekt, ne samo zbog znaenja i izbora samih rijei, ve zbog tona kojim su izgovorene. Topao glas izražava ljubav isto kao što hladan, oštar glas izražava neprijateljstvo. Oi su još jedno važno sredstvo komunikacije. Ljude možemo da promatrati s toplinom i naklonošu ili s hladnoom i odbojnosti. Izreka da pogledi ubijaju govori o njihovoj moi. Na isti nain, nježan pogled može nas dirnuti u srce. Da bi zvuk imao emocionalni efekt, on se mora uti; da bi pogled imao efekt, on se mora vidjeti. Kontakt oima nije samo mehaniki fenomen sa predvidljivim rezultatima. Dvoje ljudi se može gledati, a da ne uspostave nikakav kontakt, jer ništa ne prolazi izmeu njih. Kada im se oi "upale" šalju zrak koji dopire do oiju nekog drugog i tada nastaje pravi kontakt. Mnogo nas je doživjelo takav kontakt oima i zna kako je to uzbudljivo. Ponekad iz njega nastane takozvana ljubav na prvi pogled. Jasno se sjeam da sam se zaljubio u svoju ženu one veeri kada sam vidio zvijezde kako trepere u njenim oima. Njen pogled je dotakao moje srce i zarobio me. Ljubav potie na bliskost. Kontakt može poeti s pogledom, ali ako ide prirodnim putem, završit e zagrljajem ili intimnijim kontaktom dvoje ljudi. Prirodno, dijelovi tijela gdje krv dotie vrlo blizu površine su oni s kojima se ostvaruju intimni dodiri. Oni su poznati kao erogene zone, tj. usne, bradavice i genitalni organi. Crvena boja usana odražava obilje krvi u njima. Krv je tik ispod tankog sloja sluznice. Kad se usta nau u poljupcu, krv svake osobe je odvojena samo tom tankom membranom i to proizvodi visok stupanj uzbuenja. U stvari, cijela usta, ukljuujui jezik, mogu se smatrati erogenom zonom, jer u kompletnoj zoni ima puno krvotoka. Svaki dodir ili stimuliranje erogene zone uzbuuje kada je osoba za to raspoložena. Kada su erogene zone u kontaktu, tijekom voenja ljubavi, uzbuenje se izuzetno poveava. Fizika (erogena) ljubav izmeu muškarca i žene treba zbog toga biti aktivnost s najviše uzbuenja, jer genitalni organi omoguuju najbliži meusobni dodir. Slina bliskost kontakta se dogaa pri dojenju bebe, kada bebina usta i majina bradavica ine gotovo savršenu cjelinu. Slika 2 prikazuje protok krvi iz srca na gore (uzlaznom aortom) i na dolje (silaznom aortom). Kod zadovoljstva (ugode) ova krv obilato napaja površinu tijela, a u erotskom uživanju, jako uzbuuje erogene zone.6 Iz tog razloga, krv se smatra nosiocem Erosa. (Pobliže o krvi, kao nosiocu Erosa, vidi moju knjigu "The Language of Body", New York: Macmillan, 1971, (Jezik tijela). Ljubav nije ograniena na seksualnu ljubav izmeu muškarca i žene. Ljubav postoji kad god je prisutna želja za bliskošu. Dijete koje voli svog plišanog medu, grliti e ga kao da je živo bie, zbog ugode i dobrog osjeaja koje proizlazi iz dodira. Slino tome, volimo svoje prijatelje zbog ugode i uzbuenja 6

Alexander Lowen, "The Language of the Body" (New York: Macmillan Publishing Company,1971)

Ljubav je u srcu života 15

koje osjeamo u njihovom društvu. Ljubav koju netko osjea za kune ljubimce slijedi isti princip: želja za bliskosti i dodirom vezana je za osjeaje uzbuenja i ugode tijekom tog kontakta. Voljeti znai biti vezan, ne samo na apstraktan nain, kao u ljubavi za bližnje, ve i na fiziki nain, preko bliskosti i dodira. Istaknuto je da su najjae uzbuenje i najvee zadovoljstvo mogui kod seksualnog (genitalnog) kontakta izmeu muškarca i žene. Takvo uzbuenje i zadovoljstvo je rezultat toga što su ovi organi prepuni i nabrekli od krvi, a blizina krvi površini tijela objašnjava i "odgovorna" je za plamen seksualne strasti. Kada nisu preplavljene krvlju, genitalije su, kao i koža svakog drugog dijela tijela, relativno hladne. Ali kada su stimulirane, ritmiki pulsiraju, pratei ritam kucanja srca. Na osnovu ovoga, srce je izvor Erosa - ili, možda bi se moglo rei, dom Erosa. Jedna od, na izgled, tajni života je fenomen poznat kao ljubav na prvi pogled. Nema sumnje da se dešava; i suviše ljudi tvrdi da je doživjelo. Ponekad, dakako, drugi ili neki kasniji "pogled" imaju taj efekt; dvoje, koji se poznaju netko vrijeme, razmijene pogled ili dožive neki kontakt koji zapali osjeaje ljubavi. Jedino razumno objašnjenje ovog fenomena je da je pogled, koji su izmijenili, ili poljubac, dotakao srce onog drugog i izazvao plimu uzbuenja i topline u cijelom tijelu. Ovaj osjeaj (nazovimo ga ljubav) kao i sve drugo, nagoni nas na akciju. Budi želju biti što bliži voljenoj osobi. Fiziki dodir poveava uzbuenje, ali i omoguuje odreeno pražnjenje napetosti izazvane željom. Naravno, najvee pražnjenje se dešava u seksualnom kontaktu, ali zagrljaj ili poljubac takoer mogu osloboditi višak napetosti. Veliko zadovoljstvo ne dolazi uvijek iz seksualnog zagrljaja dvoje ljubavnika. Mnogi parovi krenu sa intenzivnim osjeajem ljubavi, a završe razoaranjem i frustracijom. Veini osoba lakše se je uzbuditi nego da to uzbuenje pretvori u ugodu i zadovoljstvo, koje su rezultat potpunog pražnjenja tog uzbuenja. Mnogi imaju podsvjesni tabu na seksualni kontakt sa voljenom osobom. Ovaj tabu potie iz djetinjstva, Edipalnog perioda. On djeluje tako da razdvaja jedinstvo osobe, razdvajajui osjeaje ljubavi u srcu od osjeaja seksualne želje u genitalnom aparatu. Iako to razdvajanje nikad nije potpuno, ono ipak blokira ispunjenje (ostvarenje) ljubavi. Trebamo prepoznati razliku izmeu ljubavnog uzbuenja i ostvarenja ljubavi. Mnogi nesretnici, meutim, nikada nisu doživjeli ekstazu zaljubljivanja, koja nastaje kada se srce jedne osobe, iznenada i potpuno, otvori za drugu. Srca tih ljudi su zatvorena i druga osoba ne može doprijeti do njih. Ali ni jedno srce nije potpuno zatvoreno za ljubav. Kao kod uspavane ljepotice, može biti zarobljeno, na izgled, neprobojnim bedemom od trnja, ali neki princ ili princeza mogu probiti zid i probuditi uspavano srce. Kada se to desi, kao da se desilo udo. Kako jedna osoba može kod druge izazvati tako snažnu reakciju? Buenjem iz podsvijesti zaboravljenog osjeaja zadovoljstva i uzbuenja. Zaljubljenost

16 Ljubav, seks i vaše srce

može biti raj ako je ljubav prihvaena ili pakao, ako je odbaena. Uvjeren sam da smo svi upoznali raj i da smo ga izgubili. Zaljubljivanje se dogaa kada mislimo da smo ponovo pronašli raj. Taj raj, u kome su sve naše potrebe bile zadovoljene, u kome se nismo morali muiti ili naprezati, bila je to majina utroba. Za mnoge, ovo rajsko stanje se nastavlja kratko vrijeme poslije roenja, kada nas majka, kao majka zemlja, njeguje i štiti. Svaka beba je, do odreenog stupnja, doživjela uzbuenje kontakta punog ljubavi sa majkom i njenim tijelom. Svaka beba voli svoju majku svim srcem i reagira sretno i zadovoljno kada je majka nježno dodiruje. To se stanje blaženstva, prije ili kasnije, razori ali u srcima ostaje ežnja za njim. Djeca imaju dva objekta ljubavi: majku i oca. U ljubavi svakog od njih upoznaju sreu koja je mogua kada se voli i kada si voljen. Meutim, srea najranijeg i kasnijeg djetinjstva ne traje zauvijek. Djeci, koju roditelji zlostavljaju i zanemaruju, što nije rijetko u današnjem društvu, blaženstvo i srea ranog djetinjstva grubo se razara. Pa ipak, iako se stvarnost ljubavi izgubi ili uništi, san ostaje, jer bi bez njega život bio tmuran i prazan. Upravo ta sauvana nada o raju daje smisao našim životima. Ako se pojavi netko, tko je po neem bitnom slian onome iju ljubav smo izgubili u djetinjstvu, kao da se dogaa udo; izgleda kao da san postaje stvarnost. U veini sluajeva, ovaj balon prsne. Ono što je izgledalo kao stvarnost pretvorilo se u iluziju. emu ova okrutna prevara? Što ne valja? Jedan od problema, s kojima se suoavamo u svakoj raspravi o ljubavi, jeste da ta rije opisuje dva razliita osjeaja. Jedno je ežnja za bliskošu koja proizlazi iz potrebe. Drugo je želja, žudnja za bliskošu koja proizlazi iz punog srca. Osjeaj ljubavi u prvom sluaju, iako iskren, je nedorastao i djeji. On ima kvalitetu nužde, oaja, oaja jer mu je cilj da veže drugu osobu. Kada se veza uspostavi, zavisna osoba se ne može odvojiti ("odvezati"). Ta nemogunost odvajanja takoer se manifestira i u seksualnom odnosu, tako da u odnosu ima malo zadovoljenja. Suprotno tome, ljubav koja potie iz punoe cijelog bia je zrela. Ona ne sputava, ne veže voljenu osobu, ve je ostavlja slobodnom. Nije neobino što smo zbunjeni u pogledu ljubavi. To je zbog moralnih zabrana i pravila koje smo, kao djeca, usvojili o tome kako se vole roditelji ili bližnji. U terapiji, pacijent može izjaviti: "Volim svoju majku", ak i ako postoje dokazi da ga je majka zanemarivala i zlostavljala. Nakon dužeg analitikog, terapeutskog rada, obino izae na vidjelo da je pacijent ljut zbog zapostavljenosti i da ima osjeaje mržnje prema majci. Ljutnja i mržnja bile su potisnute zbog osjeaja krivice. Pa ipak, prepoznavanje i prihvaanje osjeaja mržnje prema majci ne potire sve osjeaje ljubavi. Nešto ljubavi se zadržalo u srcu, jer majka je ta koja je podarila život i bila prvobitan izvor dobrih osjeaja.

Ljubav je u srcu života 17

Može se sa sigurnošu pretpostaviti da se intenzitet ili punoa ljubavi mora odraziti na kvalitetu sranog mišia, naroito ako vjerujemo izrazima kao: toplog srca, hladnog srca, mekog srca i tvrdog srca. Slika 3 - Reakcija ljutnje na osujeenje impulsa prema ljubavi

Srce je miši, kao i svaki drugi: njegova savitljivost ili krutost ovise od stanja relaksiranosti. Istovremeno, mišino tkivo s godinama gubi elastinost, tj. prolazi kroz proces ukruivanja. Elastian miši možda nije tako jak kao vei, krui miši u smislu sposobnosti za rad - tj. podizanja tereta, ali funkcionira bolje, jer je pokretljiviji i ima veu sposobnost kontrakcije, tako da su mu reakcije brže i potpune. Nikada se ne može rei da beba reagira mlako, s pola srca. Mlado, elastino srce, sposobno je za vea uzbuenja i doživljava jae osjeaje ljubavi od starijeg srca, koje je postalo hladno i kruto. Kako to srce postaje hladno i kruto? Odgovor na ovo pitanje leži u bliskoj vezi izmeu ljubavi i mržnje. Mržnja se može opisati kao ljubav koja se ohladila. Proces nije brz; da bi se ljubav smrzla, treba mnogo uzastopnih razoarenja. Za razumijevanje ovog procesa, trebamo poeti s impulsom koji je u srcu života - pružanje ruku - posezanje za ljubavlju. Ako ta gesta naie na negativan odziv, reakcija je ljutnja. U ljutnji, krv preplavljuje muskulaturu, kao što u ljubavi preplavljuje kožu. Ova dinamika je prikazana na slici 3. Ako se izražavanjem ljutnje, ponovo uspostavi stanje pozitivnog, ugodnog kontakta, uzbuenje se prazni iz mišinog sustava. Mišii se vraaju u stanje relaksiranosti i elastinosti koje dozvoljava da impuls ljubavi ponovo stigne do površine tijela. Meutim, ako izražavanje ljutnje izazove negativnu reakciju druge osobe, tada nemamo drugog izbora nego da se povuemo iz kontakta i odnosa. Neprijateljska, negativna reakcija na ljutnju je negiranje prava jedne osobe da se bori za zadovoljenje svojih potreba.

18 Ljubav, seks i vaše srce

Ovo ne znai da moramo popustiti svaki put kad se netko naljuti; ali ako je odnos iskren i pun ljubavi, ne možemo objektu svoje ljubavi uskratiti pravo na ljutnju. Na žalost, roditelji esto uskrauju to pravo svojoj djeci jer njihovu ljutnju tumae kao suprotstavljanje i izazov svom autoritetu. Kada se u odnos pun ljubavi umiješaju mo i autoritet, to je izdaja takvog odnosa. Dijete ne može izai iz te veze jer je ovisno. Ostaje u njoj, ali njegova ljubav se na kraju pretvara u mržnju, tj. impuls posezanja ka ljubavi (otvaranja) zamrzne se kao potok u zimi. U vezi s ovim, trebamo imati na pameti da su angažirani isti mišii i kada pružamo ruke s ljubavlju i kada udaramo i napadamo, s tim što je prvi pokret mek i nježan a drugi krut i eksplozivan. Potiskivanje impulsa za napad (udarac) u ljutnji, blokira oba pokreta i osoba ostaje u zgrenom i, prema tome, zamrznutom stanju. Nesposobnost da se pokaže ljutnja drži mišie u stanju napetosti i kontrakcije. S vremenom oni postaju kruti i tvrdi. Ljubavi možda još uvijek ima u srcu, ali impuls da posegnemo za njom ili da je damo, se ne može probiti kroz vrstu, zategnutu mišinu barijeru tako da površina ostaje hladna. (Ovo stanje se može prepoznati u izreci: "hladne ruke, toplo srce").

Ljubav je u srcu života 19

njegovom srcu. Mržnja se može ukloniti i ljubav oživjeti ako se pokrene ljutnja koja je zarobljena u napetim tjelesnim mišiima. Napetost u mišiima ruku i gornjem dijelu tijela obuzdava ljutnju koja bi se iskazala udaranjem i šamaranjem. Napetost u mišiima vilice obuzdava ljutnju koja bi se iskazala ugrizom, impulsom kojim mnoga djeca reagiraju na roditeljske prijevare. Ljutnja može biti i u nogama - to je ljutnja koja se mogla iskazati šutiranjem kada bi roditelji grubo i bolno držali donji dio bebinog tijela za vrijeme previjanja, pranja ili privikavanja na kahlicu. Slika 5. Pretvaranje mržnje u sadizam

Slika 4. Blokada ljubavi. Impuls za ljubav, koji dolazi iz srca, blokiran je napetom i ukruenom površinskom muskulaturom koja sprjeava da impuls prodre na površinu.

Kada bi barijera bila potpuno neprobojna, umrli bi, jer je nemogue živjeti bez imalo ljubavi. ak su i najokrutniji nacisti imali neke pozitivne kontakte s drugim nacistima i donekle su voljeli Hitlera. Ali, osim ovog vrlo ogranienog izražavanja ljubavi, bili su puni mržnje. Dinamika, koja je u pozadini mržnje, prikazana je na slici 4. ovjek nije svjestan te dinamike, niti je svjestan da je mržnja koju osjea povezana sa iznevjerenom ljubavlju koju je nekad osjeao. Takoer, on ne shvaa da je djeli te ljubavi, pa ma koliko ona izblijedjela, još uvijek živ u

Potrebno je objasniti još jedan vid ovog problema. Na slici 5, pokazano je da impuls ka ljubavi može biti dovoljno jak da probije napet, tvrdi mišini sustav, ali se negdje, tijekom tog procesa, prekine i izbije na površinu kao sadizam.7 Sadizam je ozljeivanje druge osobe ne zbog bijesa, ve kao izraz ljubavi. Mnogi, koji su preživjeli nacistika zvjerstva, opisali su Wilhelmu Reichu izraz lica svojih muitelja kao nešto što se može nazvati samo preklinjanjem za ljubavlju i razumijevanjem. Kao da su ti muitelji i sami muenici koji se pokušavaju osloboditi svojih muka muei druge. Ovakav izraz je mnogim žrtvama bio bolniji ak i od same torture kojoj su bili podvrgavani. Ova analiza razliitih lica ljubavi omoguiti e nam da razumijemo sljedei sluaj, koji ilustrira stresove i konflikte kakvi se mogu pojaviti u braku koji je, po svim vanjskim manifestacijama, stabilan i siguran. John pedesetogodišnjak, je došao na razgovor jer je bio u stanju emocionalne rastrojenosti. Tijekom proteklih trideset godina, njegov seksualni odnos sa suprugom stalno se pogoršavao. Iako su spavali u istom krevetu, imali su odnos najviše jednom mjeseno. John je radio mnogo i teško, postao uspješan 7

Ovo shvaanje sadizma je prezentirano na manjem seminaru koji je držao dr. Wilhelm Reich, moj uitelj. Ne vjerujem da je to ikada objavljeno.

20 Ljubav, seks i vaše srce

biznismen, financijski nezavisan u vrijeme dolaska na terapiju. Supruga i on su imali krug prijatelja i, do odreenog nivoa, bili dragi jedno drugom. Rekao mi je da bi bio sasvim zadovoljan sa ovim brakom, takvim kakav jeste, iako mu je, što je priznao, takav život dosadan da se sudbina nije umiješala u liku mlade žene, s kojom održava vezu i koja je izmijenila njegov život. Izjavio je da ga ve i sama njena prisutnost uzbuuje. Uživa s njom razgovarati telefonski i veseli se svakom njihovom susretu. Obino mu je teško uestvovati ak i u beznaajnim razgovorima sa poznanicima i na društvenim skupovima, ali kad je s njom može satima razgovarati o svemu i svaemu. Da li je zaljubljen u nju? Ne zna, ali misli da jest. Vjeruje da i ona njega voli. Naravno, seksualna želja mu je vrlo jaka kad je s njom, jaa nego što je ikad bila sa suprugom. Došao je kod mene jer se osjeao rastrganim. Želio bi ostaviti suprugu i oženiti se s tom drugom ženom, ali tvrdi da voli i svoju suprugu i da se boji da je povrijedi. Naveo je i druge razloge koji ga sprjeavaju da nešto uini: prijatelji bi se okrenuli protiv njega, a pošto njegova prijateljica ima dvoje male djece morao bi se u ovim godinama brinuti o novoj obitelji; takoer, pitao se da li e ova veza trajati. Da li e njegova želja za njom ostati i kada ostari? Da li e je moi zadovoljiti? Sumnjao sam da su ti razlozi dovoljno jaki da sprijee Johna da poduzme nešto u vezi žene koju želi. Na narednim seansama, ispostavilo se da se John uvijek pomalo plašio svoje supruge i da je ona dominirala u njihovoj vezi. Jedan od faktora koji je doprinio pogoršanju njihovih odnosa bila je i sklonost njegove supruge da ga omalovažava pred drugim ljudima. Njegova majka je takoer bila dominantna figura u njegovom djetinjstvu i priznao mi je da se plašio majke. Ne bi mogao povrijediti te žene, izjavio je i osjeao bi se krivim ako bi im nanio bol. Takoer mi je priznao da se u nekim situacijama njegova žena ponaša vrlo superiorno, za razliku od njegove ljubavnice. Pa ipak, ne može se odluiti; ne može se ni odrei svoje nove ljubavi. Koju od ove dvije žene on voli, ili da li uistinu voli obje? Ni malo nisam sumnjao da je ljubav to što osjea u ovoj novoj vezi. Srce bi mu kucalo brže pri pomisli ili pogledu na ženu koja je probudila njegovu seksualnu strast. Ako je ljubav želja da se bude blizu druge osobe, onda je to to. Supruga kod njega nije izazivala takvu reakciju, pa ipak sasvim je vjerojatno da je u srcu gajio neke osjeaje za nju. Meutim, sumnjao sam da ako ikada izjavljuje ljubav svojoj ženi te rijei zvue uvjerljivo, ali kad ljubavnici kaže "Volim te", siguran sam da te rijei odražavaju istinu i trepere dubokim osjeajima. Kako onda da objasnimo injenicu da on ne laže kad tvrdi da voli svoju suprugu? Ako želimo da razumijemo uzroke bolesti srca, trebamo shvatiti kompleksne emocije u ljudskom srcu. Psihijatri koriste izraz AMBIVALENTAN da opišu osobu koja istovremeno doživljava dva suprotna osjeaja. John je bio ambivalentan u odnosu na svoju

Ljubav je u srcu života 21

suprugu. Želio je ostaviti a istovremeno je želio i ostati s njom. Efekt takve ambivalentnosti jest da je akcija paralizirana. Nemogue je kretati se ako vas istovremeno vuku u suprotnom smjeru. Ako ambivalentnost traje, nastaje vrlo snažan emocionalan stres koji je opasan za ljudsko srce. Kako je mogue uhvatiti se u klopku odnosa ljubav-mržnja? Kada se ljubavna veza pokvari, kao što se ponekad dešava, zdrava reakcija je prekinuti je i otii. Meutim, ova reakcija se blokira ako nadvlada osjeaj krivice. John je osjeao krivicu zbog napuštanja svoje supruge radi druge žene. Ideja da bi je mogao povrijediti bila je vrlo snažna i dominantna i bila je u konfliktu sa njegovom predstavom o tome što treba uraditi. Bilo mu je lakše odbaciti ideju o tome da bi mogao posegnuti za ljubavlju druge žene prije nego da prihvati ideju da je ljut na svoju suprugu zato što ga ponižava, gleda s visine i pokazuje tek minimalni interes za seks s njim. Potiskivanjem svoje ljutnje, utro je put ka pretvaranju ljubavi u mržnju. Ali, isto kao što nije mogao prihvatiti da je ljut na ženu, još manje je mogao prihvatiti da je mrzi i time se samo pojaala njegova krivica. Generalno, krivica proizlazi iz potiskivanja osjeaja koja superego smatra pogrešnima. Krivica je u pozadini svih ambivalentnih stavova i sprjeava razrješenje konflikta. Psihijatri se neprestano, kod svakog pacijenta, bave osjeajem krivice. Svako stanje napetosti u tijelu povezano je s nekim osjeajem krivice. Kad ne bi bilo krivice svi bi osjeali da smo vrijedni ljubavi bez obzira na injenicu što nam ponašanje nije uvijek prihvatljivo. Mogli bismo rei: "Ja sam to što sam i prihvaam sebe". Krivica je naša procjena da s nama nešto ne valja, da nismo vrijedni ljubavi osim ako je ne zaslužimo dobrim djelima. To što smo ljuti na one koji su nas povrijedili i što mrzimo one koji su izdali našu ljubav ne ini nas lošima. Pošto su takve reakcije biološki prirodne, treba ih smatrati moralno ispravnima. Pa ipak, djeci koja ovise o roditeljima, lako je isprati mozak i nauiti ih da misle drugaije. Ako dijete osjea da nije voljeno, smatra da je nešto pogriješilo, jer je umu malog djeteta nepojmljivo da njegova majka i otac, koji su mu dali život, ne vole to što su mu dali. Kada dijete sumnja u sebe, roditeljima nije teško da ga uvjere da nije dobro ako gaji negativna osjeaja ili ljutnju prema njima. Ako dobrotom zarauje ljubav, dijete e uiniti sve što je u njegovoj moi biti dobro, ukljuujui i potiskivanje "loših" osjeaja. Na taj nain, krivica e ga ubaciti u doživotni sustav u kome se poriu i ne priznaju negativni ili neprijateljski osjeaji prema onima koje treba voljeti. Podsvjesno zadržavanje takvih osjeaja proizvodi stanje kronine napetosti u mišiima, naroito u gornjem dijelu lea.

22 Ljubav, seks i vaše srce

Slika 6: funkcionalno razdvajanje tijela, izoliranje srca

Još jedna dimenzija osjeaja krivice, koju ilustrira Johnov sluaj, jest njena veza sa seksualnošu. John se osjeao krivim zbog seksualnog odnosa sa mladom ženom. Odgajan u uvjerenju da je preljuba grijeh, nije mogao potpuno prihvatiti da je seksualnost izraz ljubavi. Pa ipak, seksualno uzbuenje je u stanju obuzeti cijelo tijelo pa ak i do toke gdje dotie srce. Kada se to dogodi, dodir dva tijela na bilo kojem dijelu ima erotsku kvalitetu, iako je naboj najjai u erogenim zonama. Što više dijelova i površine tijela uestvuje u otpuštanju uzbuenja, to se zadovoljstvo i zadovoljenje u klimaksu poveavaju. Kada

Ljubav je u srcu života 23

uestvuje cijelo tijelo, doživljava se potpun orgazam koji obuzima srce. Takav orgazam je blizu ekstaze. Na žalost, takva reakcija je rijetka. Za veinu muškaraca, seksualni vrhunac je ogranien na ejakulaciju. Za veinu žena, vrhunac se i ne dogodi. Kada se i dogodi, ogranien je na klitoris. Orgazmi i vrhunci variraju, i slobodno se mogu okarakterizirati kao da su s punim srcem, s pola srca ili s vrlo malo srca. No ovaj opis reakcija pojedinaca u seksu može se primijeniti i na druge aktivnosti. U današnjem poslovnom svijetu, glava je važnija od srca. Ne ukljuujemo se svim srcem u posao koji nam u veini sluajeva i nije omiljen. Kakve veze ima srce sa zaraivanjem novaca? Dok je posao bio intenzivna fizika aktivnost, vei dio našeg bia mu je bio predan. Emocionalno ukljuivanje u poslovne poteze je siguran put ka gubitku. U stvari, mi smo izolirali tri glavna segmenta svog tijela i svoje osobnosti. Glava i genitalije nemaju ništa sa srcem ili jedno s drugim. Glava je za stvaranje novaca, genitalije za zabavu, a srce -jadno srce - izgubilo je svoju vezu sa svijetom jer je odvojeno od glave i genitalija. Napetost u voljnom mišinom sustavu je pod kontrolom ega, koji esto poništava želju srca i stvara sukob izmeu glave i srca. U strahu od odbacivanja, ovjek prestaje pružati ruke za dodir, za zagrljaj, usne za poljubac, usta za sisanje (kao što dijete ini) oi za gledanje. Ovi pokreti su ogranieni ili inhibirani napetosti u ramenom pojasu, vratu i vilici. Napetost, napetost u ramenima, kao što smo vidjeli, potjee iz potiskivanja impulsa da udarimo u ljutnji ili bijesu. Stisnuta usta, sastavljene usne znak su nepovjerenja ili neodobravanja naklonosti, kruta vilica ukazuje na spremnost da se ne prepustimo ežnji za ljubavlju, bliskošu i kontaktom zbog straha od razoaranja ili odbacivanja. Slian fenomen se zbiva u donjoj polovini tijela, izazvan prstenom napetosti, napetosti, oko zdjelice. Ova napetost se razvija rano u životu iz doživljaja stida, straha i krivice zbog seksualnih osjeaja i njihovog izražavanja. O ovome emo detaljnije govoriti u narednom poglavlju. Na ovoj toki je dovoljno rei da dijete naui da može biti jako povrijeeno ako se preda svojim seksualnim željama i impulsima. Dijete ne može zaustaviti javljanje seksualnog uzbuenja jer se to odvija na nivou ispod svjesne kontrole. Ipak ono može sprijeiti da mu se bie (self) istopi na plamenu strasti, što je zapravo pravo predavanje ljubavi. Ovo se postiže stezanjem mišia u donjem djelu lea i karlici ime je sprijeen protok uzbuenja naniže u stomak i genitalije. Kada se to dogodi, seks nema veze sa srcem, baš kao što ni srce nema veze sa umom. Jedinstvo tijela održava se na dubokom, biološkom nivou; gore opisan rascjep djeluje na naše svjesno bie (self) i razara naš osjeaj da smo cijeli i u jednom komadu, osjeaj integriteta i cjelovitosti. U takvoj situaciji, svjesnost bia je ograniena na glavu, boravište ega. "Ja", koje je smješteno u mozgu, još uvijek ima srce i genitalije ali se ne identificira s njima, jer kada se živi u glavi,

24 Ljubav, seks i vaše srce

tijelo se smatra instrumentom "ja" ili ega. Kod takve podjele poslova, seksualna aktivnost postaje in namijenjen demonstriranju muške ili ženske moi i ne doživljava se kao izraz ljubavi. Ovo funkcionalno razdvajanje jedinstva tijela, prikazano na Slici 6, razdvaja svjesnost glave i njene funkcije od osjeaja u srcu i seksualne aktivnosti u genitalijama. Razdvajanje ova tri aspekta osobnosti, postiže se stezanjem prolaza koji ih spajaju: vrata, koji spaja glavu i prsni koš; i struka, koji spaja prsni koš i karlicu. Proizvod ove podjele je izolacija srca. Srce je zatvoreno u kavez prsnog koša, stavljeno pod zaštitnu kontrolu. Niko ne može doprijeti do njega i, prema tome, nitko ga ne može povrijediti. Pošto srce, tako odsjeeno od svijeta može uvenuti, ovakvo stanje stvari može imati ozbiljne posljedice za zdravlje srca. Pulsiranje srca i arterija je jedna od sila koje služe da na nesvjesnom nivou ujedine tijelo. Ovu funkciju na svjesnom nivou preuzima disanje, koje je takoer pulsirajua aktivnost. Pokreti disanja prave valove koji prolaze tijelom s kraja na kraj. Inhalacija, udisanje, poinje u donjem abdomenu i nastavlja se prema gore, ka glavi, dok ekshalacija ili izdisaj ide obrnutim smjerom. Kad ovi valovi nisu preprijeeni prstenima napetosti, napetosti u tijelu, možemo sami sebe osjetiti od glave do pete. Iako je dijafragma glavni respiratorni miši, mi zapravo dišemo cijelim tijelom. Pod normalnim okolnostima, takvo disanje je duboko, puno i lako. Meutim, mišina napetost kao ona opisana gore, ograniit e disanje na jedan ili dva tjelesna segmenta. Mnogo ljudi, na primjer, diše s vrlo malo ukljuivanja prsnog koša ili abdomena. Takvo disanje je relativno plitko. Neki dišu prsima: njihovi abdomeni su vrsti i ravni, s vrlo malo respiratornih pokreta za vrijeme udisaja ili izdisaja. Drugi dišu sa dijafragmom i stomakom dok su grudi krute i nepokretne. Ovi modeli disanja se pojaavaju u stresu i esto izazivaju osjeaj uznemirenosti. Kasnije emo vidjeti da takvo disanje može imati opasne posljedice za srce.

GLAVA 2 SEKS I SRCE Nesporno je da seksualna aktivnost može imati snažni utjecaj na srce. Veina odraslih osoba je iskusila ubrzano kucanje srca u trenutku vrhunca. Masters i Johnson1 zabilježili su brzinu od 130 otkucaja u minuti. Netko može misliti da je ovakvo brzo kucanje srca rezultat naporne fizike aktivnosti tijekom koitusa, ali nema nieg teškog ili napornog u voenju ljubavi. Pošto to obino nije konfliktna situacija, ne bi trebalo biti ni stresa. Prema tome, ubrzano kucanje srca se javlja zbog visokog stupnja uzbuenja koje se razvija netom prije i u trenutku orgazma. Pošto svako veliko emocionalno uzbuenje poveava brzinu otkucaja srca, ova reakcija je savršeno normalna. Ako se brzina otkucaja srca ne poveava u vrhuncu, to ukazuje da je stupanj uzbuenja kod pražnjenja napona bio nizak i ogranien na genitalije. Naravno, ako osoba ne doživi klimaks u seksualnom odnosu, srce nee reagirati na gornji nain. Istraživanja sugeriraju da nesposobnost da se doživi vrhunac ili iskusi emocionalno zadovoljstvo u seksu, mogu imati štetno djelovanje na srce. Jednom studijom je usporeivan seksualni život stotinu žena, u dobi od etrdeset do šezdeset godina, koje su bile lijeene od akutnog infarkta miokarda, sa kontrolnom grupom od 100 žena iste starosti koje su lijeene od drugih bolesti. Seksualna frigidnost i nezadovoljstvo je otkriveno kod 65 posto koronarnih pacijenata, i kod 25 posto ostalih. Ove brojke su statistiki znaajne i pokazuju da odsustvo seksualnog zadovoljstva treba uzeti u obzir kao faktor rizika za oboljenja srca kod žena. Abramov prihvaa definiciju frigidnosti kao "djelominu ili potpunu nesposobnost da se doživi orgazam".2 Odreuje žene kao frigidne ako: (1) nikad ne uživaju u seksualnom odnosu, (2) uživaju u koitusu ali ne mogu da doživjeti orgazam, zbog ega su razoarane i emocionalno nezadovoljene; ili (3) 1

2

Masters, William H., i Johnson, Virginia E., 'The Human Sexual Response" (Boston: Little, Brown & Co.) L. A. Abramov, "Sexual Life and Sexual Frigidity Among Women Developing Acute Myocardial Infarction", publikacija Psychosomatic Medicine 38, (December 1976) 418-24.

26 Ljubav, seks i vaše srce

doživljavale su orgazam ranije, ali u posljednje vrijeme niti imaju seksualne odnose, niti doživljavaju orgazam zbog impotencije ili bolesti supruga. Ako postoji direktna povezanost izmeu seksa i srca kod žena, važi li isto i za muškarce? Generalno gledano, problem je razliit: uestalost akutnog infarkta miokarda je vea kod muškaraca, dok je nesposobnost doživljavanja vrhunca relativno rijetka. Pa ipak, i kod muškaraca postoji seksualna disfunkcija. esto se javlja u formi impotencije, tj. nemogunosti da se postigne ili održi erekcija tijekom odnosa. Isto kao što frigidnost smanjuje seksualno zadovoljstvo žena, tako i impotencija ograniava zadovoljstvo u seksu kod muškaraca. Prema tome, slobodno možemo postaviti pitanje da li impotencija ima neke veze sa oboljenjem srca. Wahrer i Burchell su prouavali seksualnu disfunkciju muškaraca i ispitali 131 muškarca, dobi izmeu trideset jedne i osamdeset šest godina, koji su svi bili lijeeni od sranog udara. Dvije treine ispitanika je imalo znaajne seksualne probleme nekoliko tjedana ili mjeseci prije nego što su doživjeli srani udar. Autori su objavili da je 64 posto ispitanika bilo impotentno, 28 posto doživjelo je znaajan pad (50 posto) uestalosti seksualnih odnosa, a osam posto je imalo prijevremenu ejakulaciju.3 Impotencija je procjenjivana na osnovu više tjedana ili mjeseci neuspješnih pokušaja, a ne poslije samo jednog ili dva neuspjeha. Prijevremena ejakulacija je utvrena na osnovu pacijentove izjave da je doživio vrhunac previše brzo da bi on sam ili njegova partnerica bili zadovoljeni. Iako nema tekuih podataka o sluajevima seksualne disfunkcionalnosti muškaraca, autori svoje podatke smatraju višim od prosjeka. Ako postoji veza izmeu seksualne disfunkcionalnosti i oboljenja krvotoka srca, na što ukazuje ovo istraživanje, da li je ta veza direktna i uzrona? Neosporno je da seksualna disfunkcionalnost smanjuje samopoštovanje muškaraca i da ga dovodi u stres. Jedna žena je ispriala da se njen suprug "žestoko razljuti, psuje, hoda po sobi, udara šakama po namještaju, pocrveni u licu a jednom ili dva puta je razbio vazu zbog svog seksualnog neuspjeha".4 Takav izljev bijesa vrlo lako podiže krvni tlak. Ipak, mnogi muškarci e se jednostavno povui u sebe i kriviti sami sebe zbog neuspjeha. Izlažu li ti muškarci sebe istom stupnju rizika? Odgovor je potvrdan, jer, kao što emo vidjeti, cjelovitost i kompletnost pražnjenja naboja je ono što osigurava zdravlje srca. Možda bi ovo razmatranje bilo jasnije kad bismo koristili emocionalno zadovoljenje, a ne sposobnost ejakuliranja, kao kriterij za zdravu seksualnu reakciju muškaraca. Ali, svi muškarci koji doživljavaju klimaks i ejakuliraju, nisu emocionalno zadovoljeni. Usprkos ejakulaciji, muškarac se može osjeati 3

A. J. Wahrer and R.C. Burchel, "Male Sexual Disfunction Associate with Coronary Heart Disease, "Archives of Sexual Behaviout 9 (1980) 69 4 Ibid, 70

Seks i srce 27

seksualno frustriranim, baš kao i žena. Muškarci koji ejakuliraju neposredno prije ili odmah poslije penetracije esto se osjeaju nezadovoljeno. Neki drugi, ak i kad mogu neko vrijeme održati erekciju, nalaze da do ejakulacije dolazi bez mnogo osjeaja. Malo je vjerojatno da se sa takvim reakcijama osjeaju emocionalno zadovoljeni. Ali ak ni emocionalno zadovoljenje nije idealan kriterij za zdrav seks. Mnoge žene izjavljuju da osjeaju toplinu i zadovoljstvo kada ih muškarac samo drži u zagrljaju. Seks je njihov put prema kontaktu i bliskosti, ispunjenju potreba zaostalih iz ranog djetinjstva. Takvim ženama, seksualni akt je manje važan od osjeaja sigurnosti koji pruža seksualna intimnost. Muškarci takoer koriste seks i za druge svrhe osim za izražavanje ljubavi. Mnogima, seks pruža narcisoidno zadovoljstvo kroz potvrivanje njihove muškosti, bez obzira na kvalitetu seksualnog vrhunca. Danas to važi i za mnoge žene, koje na seksualni kontakt gledaju kao na potvrdu svoje seksualne privlanosti. Pa ipak, kada se seks koristi za ego svrhe, srce ostaje hladno i iskljueno. Pod ovakvim okolnostima, koitus nije voenje ljubavi ve manifestacija raznih pomiješanih osjeaja prema suprotnom spolu, ukljuujui i odreeni stupanj sadizma i prezira. Pa ipak, u gotovo svakom seksualnom inu postoji izvjestan stupanj ljubavi. Genitalije ne bi bile pod naponom niti nabrekle da krv ne dotie iz srca – organa ljubavi -u seksualne organe. U veini sluajeva, naravno, ueše srca je nesvjesno. Ono funkcionira kao pumpa - mehaniki. U takvom stanju, seksualni in nije dovoljno iskren. Seksualno uzbuenje je prigušeno, a vrhunac je, ako ga i bude, mlak. U prethodnom poglavlju vidjeli smo da, kod mnogo ljudi, glava, srce i genitalije ne funkcioniraju zajedno. Mada ova rascijepljenost negativno utie na svaki vid ponašanja, najkritinija je u seksualnom inu. Kada se uspješan i sposoban poslovan ovjek, koji je na zabavi popio više, ponaša kao mali djeak ostali se mogu nasmiješiti i to protumaiti kao njegovu potrebu za opuštanjem. Meutim, kada je isti muškarac impotentan sa svojom suprugom, koja ga tiranizira kao što je i njegova majka inila, a seksualno ga uzbuuje mlada žena, tada je situacija ozbiljna. Obeanje ljubavi kao prirodni faktor njegovog braka, ustupilo je mjesto frustraciji i gorini, koje mogu dovesti do ozbiljne bolesti. Mnogo je i žena u slinom položaju. Iako na ego nivou funkcioniraju kao efikasni profesionalci ili rukovodioci koji uspješno rukovode podinjenima, u krevetu su im potrebni utjeha i poticaj jer nisu u stanju postii prirodan vrhunac. Na žalost, u tako poremeenim branim odnosima, djeca pate ak i više nego odrasli i na kraju mogu pretrpjeti isti rascjep i meusobno odvajanje glave, srca i genitalija. Da bi odrasla osoba bila zadovoljna, njeno cjelokupno bie - glava, srce i genitalije - moraju ui u odnos koji je za nju važan. Zadovoljstvo, ispunjenje kakvo donosi takva cjelovitost najsnažnije se doživljava u onoj vrsti orgazma

28 Ljubav, seks i vaše srce

kojoj se predaje. Ovaj koncept orgazmikog ispunjenja, zadovoljenja predložio je Wilhelm Reich 1924.5 Reich je primijetio da su njegovi pacijenti, koji su doživjeli takav totalan refleks, reakciju orgazma, bili izlijeeni od svojih neurotskih simptoma. Analogno, pacijenti koji nisu ostvarili potencijal za kompletno predavanje u seksu, ostali su neurotini. Reich je takoer otkrio da je ovaj potencijal karakteristian za zdrave pojedince u opoj populaciji. U vrijeme kada je formulirao svoj koncept, Reich je bio istaknut lan grupe psihoanalitiara kod Freuda u Beu. Meutim, korištenje totalnog orgazma kao kriterija za emocionalno i mentalno zdravlje, nije prihvaeno od strane ostalih psihoanalitiara u njegovo doba. Kako bi takav kriterij mogao biti znaajan, pitali su se, kad oni imaju vrlo mnogo neurotinih pacijenata koji se ne žale na svoj seksualni život i redovno dostižu orgazam. Reich je postalo jasno kako on i njegove kolege doživljaj orgazma definiraju razliitim terminima. Psihoanalitiari, svako oslobaanje napetosti kod žena, pa ma kako minimalno bilo, i svaku ejakulaciju, bez obzira koliko malo emocija je ukljueno, proglašavaju orgazmom. Veina i danas o orgazmu govori na isti nain, a mnogi seksolozi podržavaju ovo stanovište, ali izjednaiti doživljavanje orgazma sa olakšavanjem napetosti znai povrijediti, obezvrijediti izvjesni duboki osjeaj da je orgazam nešto izuzetno. Reich je imao na umu vrstu reakcije koja prožima cijelo tijelo valovima ugodnih konvulzija, ritmikih pokreta. Na vrhuncu orgazma, ego je obuzet i preplavljen poplavom senzacija. Iz takve reakcije proistie dubok osjeaj zadovoljstva, zadovoljenja i ispunjenosti. Nou, ovjek zaspi odmah posle vrhunca, a ujutro se probudi osjeajui se pomlaen i pun života. Za vrijeme totalnog orgazmikog refleksa, reakcije, svest o sebi se gubi u stapanju s objektom ljubavi. Tako ljubav dostiže svoj konaan cilj, jedinstvo suprotnosti. U mnogim sluajevima, prisutan je osjeaj jedinstva sa cijelim pulsirajuim svemirom, što potkrepljuje Reichovu ideju da se u orgazmu ovjek identificira sa svemirskim procesima. Jedna žena je rekla da se u tim trenucima osjea kao kap vode u oceanu, a jedan muškarac je opisao svoju senzaciju kao boravak medu zvijezdama. Jedan od mojih pacijenata je opisao slian doživljaj koji je doživio kada mu je djevojka izjavila da želi raskinuti vezu. uvši to, moj pacijent se rasplakao i izjavio da je voli. Na to se ona raznježila pa su vodili ljubav. Na vrhuncu, disanje mu se ubrzalo i produbilo a zdjelica pomjerala u skladu sa disanjem i ritmom ejakuliranja. Valovi ugodnog oslobaanja napetosti prolazili su mu tijelom. Pri tom se osjeao ujedinjen i sa svojom djevojkom i sa cijelim svetom. Kada je orgazam minuo, iskusio je dubok mir i zadovoljstvo. Srce mu je bilo tako otvoreno da mu se inilo kao da može osjetiti kucanje drugih srca. Ovaj doživljaj 5

Wilhelm Reich, Funkcija Orgazma...

Seks i srce 29

je bio toliko pun i snažan da je poželio da ga ponovi. U vrijeme kada mi je ovo ispriao, to se nije dogodilo ponovo iako je ostao sa istom djevojkom. Ova pria je udesna po opisu efekta koje potpun orgazam ima na srce. Pacijent mi je ispriao da je volio svoju djevojku i prije ovog dogaaja, ali je ljubav sakrivao zbog straha da je ne izgubi. Njegova obrana od ozljeivanja bila je da ne prepusti svoje tijelo i dušu ljubavi. Neobino je da je prijetnja gubitkom slomila njegovu obranu i oslobodila plimu ežnje i bola. Kada se ve dogodilo najgore, nije imao više što da izgubi i potpuno se predao svojoj ljubavi. Ovo nije ništa neobino. Ljudi vrlo esto ose te dubinu svoje ljubavi tek kad izgube voljenu osobu. Kada se raspadne neurotska struktura, srce se otvara za ljubav. Kod seksualnog predavanja srce je ispunjeno ljubavlju i otvoreno za život. Za ovog pacijenta kao i za mnoge druge koji su imali slino iskustvo, ovakvo seksualno ispunjenje nadmašuje orgazam. To je ono o emu sanjamo u mladosti - ekstaza i ispunjenje ljubavi. Poražavajua je životna injenica da je takvo iskustvo vrlo rijetko. Još traginije je da ima ljudi koji ga nikada ne dozive. Naša srca vape za ljubavlju, ali fizika predaja je previše zastrašujua. Ne usuujemo se da se predamo božanskoj ludosti ljubavi jer nam je ego i suviše nesiguran da bi se odrekao kontrole. Ova kontrola, zapravo naša obrana od ozljeivanja, postiže se stezanjem mišia, a naroito prsnih mišia oko srca. Takvo "oklopljavanje", kako ga je Reich nazvao, esto nas odvaja od svijeta i smanjuje intenzitet naših transakcija. Izjednaili smo srce s ljubavlju i rekli da je ono dom Erosa. Zelja za erotskim kontaktom tee sa krvlju, nosiocem Erosa. Kao što smo istakli, erogene zone tijela se odlikuju obilnim napajanjem krvlju. Kada dvije takve zone dou u dodir, poljupcem ili seksualnim zagrljajem, dolazi do snažnog erotskog naboja ija funkcija je da povea uzbuenje, a ne da ga isprazni. Pražnjenje uzbuenja je funkcija kretanja. U seksualnom inu kretanje ima dvije faze. Prva faza obuhvata period od penetracije do poetka klimaksa. Tijekom te prve faze, genitalije su u stanju uzbuenja, tj. nabrekle od krvi, ali nisu još prekomjerno uzbuene ili spremne za pražnjenje naboja. Partneri stvaraju meusobno uzbuenje trenjem penisa o male usne vagine, muškarac gurajui penis naprijed a žena idui mu u susret i obuhvaajui ga. Kada se razdvajaju, ali ne potpuno, male usne, poput usana što i jesu, usisavaju penis u sebe. U ovoj fazi pokreti su još voljni i kontrolirani a disanje je duboko i pravilno. Uzbuenje raste u karlici i u genitalijama sve do trenutka kada se više ne može obuzdati. U ovoj toki, poinje druga faza koja vodi ka orgazmu: u trenutku pražnjenja dolazi do dubokog oslobaanja, koje esto prati uzdah ili vrisak, dok snažan val izdisanja zraka prožima tijelo. Sa ovim valom, zdjelica se spontano pomjera naprijed, i orgazam je na pomolu. Zdjelica se može nevoljno pomjeriti više puta, ponekad brže, ponekad sporije, u ritmu disanja. Kod muškaraca, ejakulacija se dogaa u tom momentu i dio je oslobaanja naboja -pražnjenja. Kod starijih muškaraca,

30 Ljubav, seks i vaše srce

kod kojih je prekinuta proizvodnja sperme, ejakulacija je ograniena na nešto sjemene tekuine, ali je konvulzivni orgazmiki refleks tijela istovjetan. Seksualno zadovoljstvo ne potie samo iz voljnih, nego i iz nevoljnih pokreta pa da bi se omoguilo nastajanje i odvijanje tih pokreta, neophodno je odrei se kontrole. Pošto nije voljna, ejakulacija donosi muškarcu odreeno olakšanje dok žena može doživjeti slian klimaks preko nehotinih kontrakcija malih usmina. No bez obzira koliko su ovi pokreti važni, oni predstavljaju tek ogranienu reakciju jer su svedeni na genitalije. Kada se zdjelica kree spontano, bez kontrole volje, osjeaje ugodnosti i zadovoljstva je dublje; kad uestvuje cijelo tijelo, orgazam je potpun. Meutim, ukoliko se ovi spontani pokreti inhibiraju, ograniena je punoa, kompletnost pražnjenja. Ta inhibicija se dogaa na nesvjesnom nivou. Slika 7. Protok uzbuenja i osjeaja u tijelu.

Analiza tjelesne konstrukcije pokazuje da se glavni tjelesni mišii, oni koji ostvaruju pokrete i održavaju uspravan položaj tijela, nalaze duž zadnje strane tijela i produžuju na ekstremitete. Do pokreta dolazi kada se naboj kree duž zadnje strane tijela bilo naviše prema glavi i rukama, bilo naniže prema karlici i nogama. Pružanje ruku za hranom ili zagrljajem nastaje kada ovaj mišini naboj tee naviše duž zadnje strane tijela. Izbacivanje karike u seksualnom inu nastaje kad naboj tee naniže, niz lea. Ovaj naboj ili protok uzbuenja, nazvao sam

Seks i srce 31

agresijom (ljutinom). Suprotno tome, protok uzbuenja iz srca, koji sam nazvao ežnjom, doživljava se kao val koji se kree duž prednje strane tijela. Protjecanje uzbuenja duž prednje strane tijela može se doživjeti kao osjeaj ežnje izražen otvaranjem usana, kao kad beba poseže za majinim grudima. Ovaj osjeaj se pojaava istovremenim pružanjem ruku. Protjecanje uzbuenja naniže lii na senzaciju "spuštanja" želuca u liftu koji naglo krene dolje ili na ono što djeca doživljavaju pri ljuljanju. Ova senzacija je prisutna u seksu, kada se uzbuenje spušta prema dolje u genitalije, i osjea se razlijevanje topline u trbuhu. Obino se protjecanje uzbuenja na više duž zadnje strane tijela doživljava kao val ljutnje. Ako je dovoljno jak, stii e do oiju i zuba. Na toj toki, zubi e se iskeziti a oi užariti od ljutnje. U meuvremenu, tok uzbuenja na dolje je sila koja potiskuje zdjelicu naprijed. Uzbuenje struji oko stražnjice, duž zdjelinog dna i u genitalije.6 Obje ove komponente igraju ulogu u seksualnoj aktivnosti. Osjeamo želju za bliskošu i erotskim kontaktom i nagon za posjedovanjem, za sjedinjavanjem s partnerom. Želja za erotskim kontaktom je nježna. Nagon za sjedinjavanjem je jak. Nježnost pojaava uzbuenje a agresivan nagon nastoji ga isprazniti. Nema nieg sadistikog u tom nagonu za pražnjenjem. Bez njega ne bi bilo ni zadovoljenja. Pa ipak, bez Erosa, nježne komponente, ne bi bilo mnogo uzbuenja za pražnjenje a seksualna aktivnost bi bila lišena istinskog zadovoljstva. Kod rascijepljene osobnosti, nježnost je povezana sa djetetom u nama, a agresivan poriv sa odraslim egom. Takva osoba može doživjeti bilo nježnost bilo ljutnju, ali nikako oboje istovremeno. Kada su djeje osobine dominantne u osobnosti, osoba može biti nježna, osjetljiva pa ak i senzualna, ali ne pokazuje ni malo ili pokazuje vrlo malo namjere ili energije da doživi pražnjenje i zadovoljenje. U seksu je klimaks, ako do njega doe, ugodan ali ne i strastan. esto ga prati i tuga jer je njime završena željena blizina i kontakt. Takvim ljudima, kontakt je važniji od oslobaanja napetosti. U nekim sluajevima, voenje ljubavi dugo traje jednostavno zato da bi se održao kontakt, a klimaks, koji se ne može smatrati pravim orgazmom, je suzdržan. Takva dva partnera se mogu voljeti, ali njihov odnos je djetinjast, nezreli. S druge strane, kada su osobine odraslog dominantne u osobnosti i ponašanju, nagon, želja da se partner posjeduje i da se naboj isprazni tako su jake da za nježnost ima vrlo malo vremena i prostora. Seks postaje radnja s vrlo malo osjeaja i bez pravog zadovoljstva. Nježnost je funkcija mekoe, elastinosti. Kruta, narcisoidna linost koja funkcionira provoenjem svoje volje fiziki je nesposobna da osjeti bilo kakvu 6

Lowen, 'The Language of the Body", 81.

32 Ljubav, seks i vaše srce

pravu nježnost. Pošto je tako kruta, svako seksualno uzbuenje koje osjeti protjee kroz njeno tijelo do genitalija i stvara jaku napetost koje ona želi da se što prije oslobodi. Muškarcima, ejakulacija služi u tu svrhu i, prema tome, služi jednako dobro kao i svako drugo oslobaanje iz stanja napetosti ili bola. Pošto nema stvarnog zadovoljstva i zadovoljenja koje seks može pružiti, osjeaji muškarca prema partnerici su hladni. Osnovni problem je strah muškarca od predavanja ženi. Ovaj strah je nesvjestan, ali se jasno ogleda u krutosti tijela koja blokira prirodne konpulzivne pokrete orgazma. Strah od predavanja ženi je najviše izražen kod "mao" muškaraca koji svoju muškost identificiraju sa potencijom. Reich je primijetio da su "teški poremeaji genitalnosti... bili naroito izraženi kod muškaraca koji su se najglasnije hvalisali svojim seksualnim pobjedama i "koliko puta mogu za redom". Nema sumnje da su imali jaku i dugotrajnu erekciju, ali ejakulaciju je pratilo vrlo malo ili ni malo zadovoljstva; ili ak suprotno - gaenje i neugodne senzacije.7 Neki muškarci imaju mazohistian stav, koji esto negativno djeluje na njihove seksualne i orgazmike reakcije. Ovi muškarci doživljavaju svoju seksualnu ulogu kao pomo roditeljima da dožive klimaks. Jedan muškarac je izjavio "Ja uživam kad žena svrši". Njegov vlastiti klimaks je relativno neuzbudljiv i slab. Bez obzira kakvo uzbuenje osjea u poetku, ono se gubi zbog potrebe da se to pražnjenje obuzda kako bi "bio tu" za ženu. Strah muškarca od predavanja ženi vue korijen iz ranih odnosa muškarca s majkom. Prepuštanje želji za ženom ini ga ranjivim na odbijanje i odbacivanje, kao dijete je bio tako ranjiv. Njegova obrana se temelji na obuzdavanju takvih osjeaja i na održavanju odreenog osjeaja sigurnosti, odricanjem i krutošu. Može dozvoliti buenje jakih genitalnih senzacija samo ako su one odvojene od srca. Seks bez ljubavi mu daje osjeaj moi koji mu omoguuje da porekne svoj strah od žena, ali seks bez ljubavi nije ni istinski ugodan niti zadovoljavajui. Ženski seksualni problemi su na više naina suprotni muškima, ali imaju istovjetno djelovanje na ženski orgazmiki potencijal. Ženina orgazmika reakcija, kada je potpuna i kompletna, po konvulzivnim pokretima je ista kao i kod muškarca. Ne razlikuje se ni po totalnom pražnjenju uzbuenja, osjeanju zadovoljstva, zadovoljenja i ispunjenja. Ovakva vrsta reakcije ovisi od njene sposobnosti za potpunim predavanjem svojoj ljubavi prema muškarcu, ali to je teško, možda i nemogue, ako ima potisnute osjeaje ljutnje prema muškarcima, od kojih veina potie iz njenog odnosa sa ocem. Marie Robinson je pokazala da

Seks i srce 33

je prihvaanje i izražavanje tih potisnutih osjeaja ljutnje omoguilo mnogim "frigidnim" ženama da dožive vrhunac u seksualnom inu.8 Jedna od mojih pacijentica se uvijek pokoravala muževljevim seksualnim željama, bez obzira na vlastite osjeaje. Kada se ovaj problem tijekom terapije otkrio, ohrabrio sam je i poticao da izrazi svoja vlastite osjeaje. Kada je sljedei put došla, rekla mi je, "Prvi put sam mužu rekla "ne". Sutradan me je iznenadila vlastita jaka seksualna želja. Vodili smo ljubav i doživjela sam orgazam." Muškarci rijetko doživljavaju ljubavni in kao podinjavanje. Umjesto toga, muškarac se odupire predavanju svojom moi ili kontroliranjem situacije, a jedno i drugo služe kao obrana od ranjivosti i nemoi. Poriui ova osjeaja, oni poriu svoj strah od odbacivanja. Naravno, ne mogu se dugo štititi igranjem igara moi jer takve igre kvare njihove odnose i završavaju se baš samim gubitkom ljubavi kojeg se i boje. Kada do toga doe, izbijaju na površinu njihova bespomonost, ranjivost i bol, i ispostavi se da je mo, koju su smatrali da imaju, samo iluzija. U konanoj analizi, predaja u ljubavi nije predaja drugoj osobi, ve predaja svom biu (self) svom srcu i svojoj želji za ljubavlju. Ovo ukljuuje sva osjeaja jedne osobe. Kad se ego odrekne svoje hegemonije, odrie se kontrole nad tijelom i njegovim osjeajima. Ego mora da prihvati strah od odbacivanja, bol zbog gubitka, ljutnju zbog izdaje. Takoer mora da prihvati da je bie (self) bespomono u svim važnim aspektima života: raanju, ljubavi, bolesti, smrti. Ali naša bespomonost u tim aspektima ne ostavlja nas nespremne. Priroda je snabdjela ljudska bia spremnošu i sposobnošu da reagiraju i odgovore na uvrede i traume. Naša tijela imaju mo da se izlijee, kao što je ima i naš duh. Možemo da plaemo kada smo povrijeeni, da se naljutimo kada nas izdaju, da se borimo ili pobjegnemo kad nam prijete. Ove reakcije održavaju, uvaju naš integritet tako da se možemo uspješno nositi sa životnim zbivanjima. Jedino kada su blokirane, postajemo hendikepirani. Ove blokade nastaju u djetinjstvu i izazivaju ih baš oni ljudi od kojih tražimo zaštitu i pomo tijekom kritinih godina svoje zavisnosti. Na kraju, prinueni smo da prihvatimo to osakaenje da bi preživjeli. Kao što smo vidjeli u 1. poglavlju, ono poprima oblik kronine mišine napetosti u grudnom košu i karlici koja smanjuje mobilnost i osjeajnost tijela. Takva napetost, kad je zarobljena u karlici, ini da muškarci prebrzo "svrše", a žene presporo, i blokira ono nježno stapanje do kog dolazi kad je orgazam istovremen. Napetost i zgrenosti mišia u donjem dijelu tijela je uglavnom ono što blokira spontane pokrete zdjelice u orgazmu. Ova napetost nam je dobro poznata iz estih i uobiajenih pritužbi na bol i neugodu u donjem dijelu tijela. Pošto se zdjelica pomjera na dva zgloba u kuku, napetost butnih 8

7

Reich, op. cit., 79

Marie Robinson, 'The Power of Sexual Surrender" (Garden City, New York, Dubleday & Company, 1959.)

34 Ljubav, seks i vaše srce

mišia, posebno kvadriceps femorisa, takoer djeluje na ograniavanje pokretljivosti zdjelice. Sve ove napetosti su naroito zaslužne za smanjenje seksualnog osjeaja, ali one nužno ne smanjuju uzbuenje u genitalijama, stoje samo mali dio seksualne osjetljivosti i reakcije ovjeka. Kao rezultat toga, seksualni akt postaje in oslobaanja od napetosti a ne izraz ljubavi. Za razliku od napetosti u grudima, napetost zdjelice nije direktno vezana za strah od odbacivanja ve za traume vezane uz rana seksualna osjeaja djeteta. Ta osjeaja se razvijaju izmeu tri i šest godina kada dijete doživljava jako seksualno uzbuenje u odnosu na roditelja suprotnog spola. Ovo uzbuenje je totalna tjelesna reakcija (drugim rijeima, pravo seksualno osjeaje) uz vrlo malo genitalnog uzbuenja i bez težišta na genitalnoj aktivnosti. Tipino, godine od tri do šest, poznate kao Edipalni period, su doba konflikta sa roditeljem suprotnog spola, koji je esto ljubomoran ako drugi roditelj posveuje posebnu pažnju djetetu. Ovo se dosta esto dešava, pošto roditelji koriste djecu u borbi za premo jednog nad drugim i za zadovoljenje vlastitih narcisoidnih potreba. Prema tome, mnogo oeva je oduševljeno kad im se njihove male kerke dive i pokazuju seksualnu zainteresiranost. To ini da se osjeaju muški i kompenzira seksualno nezadovoljstvo supruge. Oevo uzbuenje ima esto seksualnu notu, koju djevojica osjea i koja služi da pojaava naboj medu njima. Majke se esto slino ponašaju sa svojim malim sinovima. Iako fraza "Djeak za tebe, djevojica za mene", zvui ljupko, praksa pokazuje da ona ni izdaleka nije tako nevina. Zapravo, kao što su to mnogi moji pacijenti shvatili, roditelji, esto nesvjesno, zavode svoju djecu i pozivaju ih na emocionalne i fizike intimnosti u kojima su seksualna osjeaja tek ovlaš zamaskirana. Takoer treba da priznamo da otvorena seksualna aktivnost, jedne ili druge vrste, nije rijetka izmeu roditelja i djece. Sada emo detaljnije ispitati što se dešava kada majka postavi sina u tešku ulogu svog omiljenog ili najbliskijeg djeteta. Ne iznenauje što djeak na majinu pažnju odgovara pojaanom željom i osjeajima, što ga otuuje od oca ija ljubav i podrška su mu potrebne. Njegov nezreli ego vjeruje da je vredniji i moniji od oca: Zašto bi ga inae majka više voljela i stavljala na prvo mjesto? Ovakav stav ljuti djeakovog oca koji se okree protiv sina smatrajui ga odgovornim za situaciju. Majka ne srne da zaštiti dijete od oevog neprijateljstva jer bi to još više probudilo konflikt. Osim toga, ona ima vlastito osjeaje krivice (obino podsvjesno) zbog svog ponašanja prema djeaku. Suoen s ovakvom situacijom, djeak želi da mu otac umre dok se istovremeno plaši da bi ga otac mogao ubiti. Freud je ovakvu situaciju opisao kao Edipalnu jer podsjea na legendu o Edipu koji je ne znajui ubio vlastitog oca i oženio se svojom majkom.9 Za dijete je situacija suviše strašna da bi se s njom suoilo i ono, zbog 9

Za potpun prikaz Edipalnog problema, njegovog kulturnog porijekla i uticaja na seksualnost i osobu, vidi Alexander Lowen, "Fear of Life" (New York Macmillan Publishing Company, 1980.0

Seks i srce 35

samoobrane, može da iskljui i presijee svoja seksualna osjeaja prema majci da bi izbjeglo svako sukobljavanje s ocem. Pošto takav potez smanjuje orgazmiki potencijal djeaka on rezultira psihološkom kastracijom. Iskljuiti osjeaja nije isto što i odbaciti neku misao iz uma, jer osjeaji su perceptori tjelesnih zbivanja. Da bi se iskljuila osjeaja, tijelo treba biti djelomino imobilizirano. Totalna imobiliziranost je smrt. Kako je ve naglašeno, napetost u donjem dijelu tijela, butinama i karlici služi za redukciju seksualnih osjeaja. Situacija je identina za male djevojice koje se seksualno vežu za svoje oeve, bez obzira da li se ta seksualnost iskaže i ostvari ili ne. Trokut koji se razvije izmeu keri, njenog oca i majke je podjednako nabijen napetošu. Majka i kerka su suparnice i svaka podsvjesno želi da ona druga nestane. Ali djevojica, unato svom povlaštenom položaju, ne može da rauna na oevu podršku jer bi to pojaalo majinu ljubomoru. Otac je, za to vrijeme, imobiliziran osjeajem krivice zbog seksualnog interesa za kerku. Da bi se zaštitila, djevojica mora da iskljui svoja seksualna osjeaja prema ocu, što postiže odreenim stupnjem imobiliziranosti a najviše prstenom napetosti oko struka. Ovaj prsten, koji prekida vezu izmeu dvije polovice tijela, tipina je ženska reakcija na problem, za razliku od ope krutosti koja karakterizira mušku reakciju. Razrješavanje Edipovog konflikta iskljuivanjem seksualnih osjeaja prema roditelju suprotnog spola, za dijete neizostavno znai put ka rascjepu osobnosti kroz postavljanje svjesnog tabua na seksualno predavanje osobi koju on ili ona najviše voli. Kao odraslom, teško mu je da voli svog seksualnog partnera svim srcem jer se takva ljubav identificira sa "tabu" (zabranjenim) roditeljem. Mnogi staromodni brakovi pretrpjeli su krizu kada bi muškarac otkrio da je impotentan sa vlastitom suprugom, a potpuno sposoban da vodi ljubav sa ljubavnicom ili prostitutkom. Neki muškarci iz tog vremena, razriješili su problem tako što su i oni i supruge imali ljubavnice, odnosno ljubavnike, ali naravno diskretno. Danas ima manje takvih problema jer je dvostruki moral diskreditiran, ali tabu još uvijek funkcionira na dubljem nivou. Muževi mogu da vode ljubav sa svojim suprugama, ali taj in je esto bez strasti a samim tim i bez mnogo ljubavi. Ljubav koju netko osjea prema ženi dobiva kvalitetu obaveze. S vremenom ak i ova seksualna rutina gubi svako uzbuenje i gasi želju tako da muškarci postaju impotentni sa svojim suprugama. U 1. poglavlju, opisali smo sluaj Johna, oženjenog muškarca s odraslom djecom, koji se zaljubio u mladu ženu i otkrio da je ono što je smatrao impotencijom zbog godina nestalo kada su se pojavile strast i želja prema novoj partnerici. Takoer smo primijetili kako John tvrdi da još uvijek voli svoju ženu, ali da na nju gleda kao na svoju majku. Ne treba ni rei da se ljubav ne vodi sa svojom majkom. Za Johna je to bila bolna i tragina situacija jer je on želio da i

36 Ljubav, seks i vaše srce

prema ženi osjea isto oduševljenje i želju. John je bio žrtva incest tabua jer je svoj edipalni konflikt razriješio iskljuivanjem seksualnih osjeaja prema majci. Kod žena se problem javlja u drugaijem obliku iako je ishod isti. One su i dalje vezane za oeve kao "tatine male djevojice" i nisu u stanju da se potpuno predaju drugom muškarcu. Iako žena seksualno prihvaa svog supruga, ona prema njemu ne osjea nikakvu strast. Njena reagiranja se, u odnosu sa suprugom, svode na dvije uloge: Ona je ili šarmantna, zavodljiva mala djevojica, ili majka. To su uloge koje je igrala i sa svojim ocem, vjerojatno u odreenoj mjeri uspješno. Ono što žena ne shvaa jeste da, ponašajui se kao dijete ili majka svom suprugu, sprjeava ovoga da je vidi kao seksualnu ženu. Uope ne treba da nas udi što u brakovima ima toliko malo zadovoljstva i što se toliko mnogo brakova raspada. Uopeno govorei, slobodno se može utvrditi da se žene više identificiraju s osjeajima ljubavi a muškarci sa seksualnim osjeajima. U tom smislu, za žene ljubav ne mora nužno da znai seks, dok za muškarce seks ne mora nužno da znai ljubav. Kad se žena seksualno predaje muškarcu, ona to obino smatra inom ljubavi, ali njen partner odbija da na to tako gleda samo da bi izbjegao obavezu koju ljubav podrazumijeva. Ne plaši se on same obaveze ve mogunosti biti uhvaen u zamku seksualno neispunjavajueg i nezadovoljavajueg odnosa, kakav je imao sa majkom. Ukoliko bi izabrao ljubav postao bi mamin mali djeak, a seks mu daje slobodu da juri druge žene. Situacija je za žene suprotna. Žena je odavno postala "tatina mala djevojica", i time se odrekla nezavisnosti kakvu može da pruži seksualna identifikacija. Ova razlika izmeu muško-ženskih reakcija donekle se smanjila poslije feministikog pokreta. Pa ipak, još uvijek postoji. Još od Eve, na ženu se gleda kao na iskušenje i krivca za propast muškarca. Ako je zavedena, to je njena greška. Mnoge majke su svoje keri nazivale prostakušama, droljama, skitnicama samo zbog toga što su odgovarale i reagirale na oevu pažnju i interes. Ako djevojica od pet godina sjedi ocu u krilu i on doživi erekciju, to je iskljuivo njena greška. Biva tako grubo odgurnuta kao da je uinila nešto užasno. Kao rezultat iskustva, poput ovog doživljenog u djetinjstvu, mnoge žene još uvijek imaju osjeaj dubokog poniženja u vezi sa svojim seksualnim osjeajima. Suprotno tome, mali djeak je rijetko ponižavan zbog svojih seksualnih interesa prema majci. Majka ga može eventualno nazvati zloestim ili pokvarenim djeakom zato što ima takva osjeaja, ali se i ponosi i divi njegovoj potencijalnoj muževnosti. Djeak može da osjeti potencijalnu prijetnju od kastracije od oca, ali ak i sama injenica da ga otac smatra rivalom pojaava njegovo zanimanje za svoje genitalije i identificira sa njima. Prema tome, njegov najjai strah, kada poraste, jeste da ne izgubi erekcijski potencijal, "mo", što u njemu budi osjeaj stida. Žene nikada ne pate od ovakvog straha ili strepnje jer su gotovo uvijek u stanju da uestvuju u seksualnom inu. One se zapravo boje da ako prebrzo

Seks i srce 37

pristanu ili ako su previše agresivne u seksu, da e biti proglašene "lakim" ženama. U prošlosti je vanbrana trudnoa bila sramotna za ženu, a za muškarca dokaz muškosti. Mnogo toga se promijenilo odbacivanjem dvostrukog morala, otkriem kontracepcijske pilule, bezopasnim abortusom i prihvaanjem žena u svijet muškaraca. Pa ipak, borbom za veu nezavisnost, produbio se rascjep u osobnosti moderne žene. Djelujui više iz svog ega, nego iz svog srca, žena je postala krua, usmjerena na postizanje uspjeha i podložnija oboljenju srca. Ako ona sada razdvaja ljubav od seksa to samo znai da još jae negira dijete u sebi, da je njeno srce izoliranije, a da je seksualno zadovoljstvo i ispunjenje dalje nego ikad. Sljedei sluaj prikazuje neke od problema modernih žena. Poslovna žena, rukovodilac, stara oko 60 godina, koju emo da nazovemo Irena, došla je na terapiju zbog depresivne reakcije koja je uslijedila poslije gubitka rukovodeeg, vrhunskog položaja u jednoj velikoj korporaciji. Trebala joj je pomo, i to je znala, ne samo zbog depresije, ve i zbog prisutnosti nekoliko visoko rizinih faktora za oboljenje krvotoka srca. Bila je gojazna, strastveni puša s vrlo visokim nivoom kolesterola u krvi. Ovi problemi su se odrazili na Irenino tijelo. Pošto su joj plua bila zagušena, disanje joj je bilo vrlo otežano. Stajala je kao da je u uspravnom položaju drže uzdignuta ramena a me noge. Abdomen i zdjelica su joj bili opušteni i mlitavi. Trudila se da stomak drži uvuen, ali sve što je uradila bilo je da stegne struk i tako razdvoji toraks i zdjelicu. Noge su joj bile tanke, a imala je probleme sa stopalima tako da su joj hodanje i stajanje bili bolni. Irena je bila svjesna da ima samodestruktivne (samouništavajue) tendencije. Znala je da je pušenje štetno, nekoliko puta je pokušavala da prestane uz pomo hipnoze, ali su prekidi bili kratki. Doktor je insistirao da smršavi ali ona nije bila u stanju da izdrži ni jednu dijetu. Na jednoj seansi je priznala: "Sino sam izašla i kupila kolae i sladoled. Sve sam to sama pojela iako znam da ne bi trebalo". Jadna Irena. Stvarno je bila gladna zadovoljstva. I fiziki i emocionalno bila je u lošem stanju. Terapeutski pristup promijeni ponašanja jeste da se pomogne pacijentu da shvati dinamiku svoje unutrašnje borbe i da izrazi osjeaja vezana za tu borbu. Irena je bila tužna (svoj život je smatrala promašenim) i oajna. Razvela se prije mnogo godina i sama podigla dijete. Njena prva potreba bila je da osjeti tugu i da plae. U naporima da opstane u modernom poslovnom svijetu ravnopravno sa muškarcima, potisnula je veinu svojih osjeaja. To joj nije bilo suviše teško. Pomogao sam joj da diše a zatim je naveo da šutira krevet i da govori "Zašto", što je dovelo do suza. Iznenadila se koliko se bolje osjea poslije plakanja. Takoer sam je ohrabrio da i kod kue šutira krevet i nauio je kako da leži

38 Ljubav, seks i vaše srce

niice i udara ispruženim nogama. Šutiranje i udaranje je protestiranje, a Irena je imala da protestira protiv mnogo toga.10 Irena je bila jedinica i to vrlo lijepa; prirodno, bila je oeva ljubimica, ali je on umro kad joj je bilo pet godina. Majka joj je govorila da treba biti vojnik, kao što je otac bio, što je za djevojicu znailo da treba biti hrabra i da obuzdava svoju tugu. Tijekom jedne seanse je primijetila: "Uvijek sam znala da je patnja u meni. Stezalo me je u grlu, ali nisam to povezivala sa svojim srcem." Dok je to govorila, ležala je na kauu. Predložio sam joj da ispruži ruke i kaže "Tatice, tatice". Uinila je to i briznula u grevit pla. "Sve ove godine držala sam u sebi ovu tugu. Nisam znala gdje u s njom", rekla mi je kasnije. Ovi rani dogaaji su oblikovali tok Ireninog života i odredili njenu sudbinu. Iako je gubitak oca tijekom Edipalnog perioda važan faktor, drugi faktori su takoer imali znaajnu ulogu. Jedan od najsnažnijih faktora bilo je osjeaje krivice koje je imala zbog seksualne želje prema ocu. Njegovu smrt je smatrala kaznom zbog tih zabranjenih osjeaja. Takoer se plašila majke, ljubomorne suparnice, od koje je, poslije smrti oca, više nije imao tko da zaštiti. Efekti tih ranih godina mogli su da se primijete u njenom odraslom tijelu i ponašanju. Ne samo da se Irena još uvijek trudila biti hrabar vojnik, kao što je njena majka zahtijevala, ve se potpuno odvojila od svoje seksualnosti i borila da stekne samopoštovanje kroz rad i uspjeh. Smatrala je da mora da se drži vrsto samo naporom volje. Popustiti, rasplakati se, znailo bi suoiti se sa dubokim oajem zbog gubitka oca koji nije mogla da podnese. Irena se dva puta udavala i još dva puta je bila duboko zaljubljena. Na žalost, nije bila udata za muškarce koje je voljela, niti joj je i jedan od muškaraca koje je voljela ponudio brak. Njen životni scenarij bio je odreen dogaajima iz djetinjstva. U svojoj podsvijesti, Irena je muškarce koje je voljela izjednaila sa ocem, koji je bio tabu. Pošto je tabu funkcionirao tamo gdje je postojala duboka ljubav, udavala se za muškarce koji u njoj nisu budili jaku strast. Njen poriv za samostalnošu bio je važan dio njene borbe, jer je njime negirala i suprotstavljala se dubljoj želji da se netko o njoj brine. Plašila se da ako dozvoli sebi biti zavisna i ako se potpuno preda muškarcu, da e biti odbaena, kao što je i otac odbacio. Kao rezultat toga, udala se za muškarca od koga ne mora da ovisi i o kome je ona trebalo da brine. Njen prvi suprug nije bio u stanju da zadrži stalan posao, a ispostavilo se da je drugi bio psihotian (manino-depresivan) i da mora da se lijei. Udajom za njih, uspela je da sauva svoju nezavisnost, ili pseudo nezavisnost. Pa ipak, dozvoljavajui im da je koriste, osjeala se zarobljenom i deprimiranom. Zbog naina na koji se održavala i držala, Irena nije mogla da se prepusti ljubavi ili seksu. Kao i mnogo drugih žena, davala se seksualno ali na pokoran i 10

Alexander Lowen i R.L. Hiewen, 'The Way to Vibrant Health", (New York: Harper & Row)

Seks i srce 39

pasivan nain. Samo bi vrlo rijetko iskusila klimaks za vrijeme seksualnog ina. Bez orgazma nije imala ništa od olakšanja koje seks može da pruži. Kad je Irena tijekom terapije shvatila da je muškarac s kojim je tada bila u vezi iskorištava, njena ljutina se pojaala. Udarala je krevet teniskim reketom da isprazni, ventilira ljutnju zbog njegove izdaje. U isto vrijeme, poela je da osjea ljutnju prema svim muškarcima, onima koji su je iskoristili i ostavili. Išlo je dotle da se naljutila i na oca zato što je umro onda kada joj je trebao. Napetost u Ireninim leima i oko ramena bila je jasan znak koliine ljutnje koju je zadržavala u sebi. Bukvalno je imala isturena lea. Ali svijest o postojanju te ljutnje i želja da se ona izrazi, mnogo su joj pomogle. Davanje oduška, ventiliranje, ljutnje, smanjilo je njen osjeaj krivice i omoguilo joj da se potpunije preda svojoj seksualnosti. Irena je imala sree što je uspela da izvue na površinu svoju ljutnju prije nego što se ozbiljnije razboljela. Jedan od mojih pacijenata, koga emo nazvati Pol, nije bio te sree. Pol je prvi put došao kod mene zbog savjeta u vezi sa impotencijom, sedam godina poslije razvoda i devet godina poslije prvog sranog udara. U vrijeme kada je pretrpio prvi srani udar, Pol je bio tipina osoba tipa "A": prodoran, agresivan, prezaposlen. Suviše je jeo, pušio, imao visok kolesterol, krvni tlak u porastu. Sve vrijeme je radio na dva posla i dospio u stanje totalne iscrpljenosti. Sudbina je htjela da doživi srani udar upravo onda kada je bio spreman da prestane s takvim životom, uvjeren da je konano uspio. Meutim, stres na poslu je bio mali u usporedbi s njegovim porodinim životom. Pol je svoju suprugu opisao kao dominantnu ženu koja je uvijek provodila svoju volju. Tijekom godina, njihova ljubav se postojano gasila a veza slabila, a seks postao sporadian i relativno formalan "posao" bez ikakvog uzbuenja. U vrijeme kad je doživio srani udar, rijetko su vodili ljubav. Ipak, Pol je bio vjeran svojoj ženi. Još više iznenauje što nikada nije masturbirao. Ovo je objasnio ovako: "Otac me smrtno zaplašio od toga". ak i kad je vodio ljubav sa svojom suprugom, Pol nikad ne bi ejakulirao prije nego što žena doživi orgazam. "Morao sam dugo vremena da se suzdržavam", rekao je, "Usavršio sam se u suzdržavanju". Tek pred kraj braka više nije mogao da održi erekciju. Suzdržavanje je bilo nužno za Pola, jer je znao da je eksplozivan. Ovo je nauio neposredno pošto se oženio. Jedne veeri, nedugo pošto se vratio iz rata, Polova punica, Njemica, ga je optužila da je ubio njene roake. Pol je izgubio glavu, napao taštu i poeo da je davi i tek tada shvatio što radi. Poslije tog dogaaja, zarekao se da više nikad nee izgubiti kontrolu - i nije. Unato mnogim svaama sa suprugom, nikad nije eksplodirao. Odnose sa roditeljima, Pol je opisao ovako: "Bio sam blizak s majkom i ona me razmazila. Mlaa sestra je bila oeva ljubimica. Otac i ja nikad nismo bili prijatelji i nikad nismo razgovarali. Ako bi mu se suprotstavio, on bi me šamarao i to sve do moje šesnaeste godine kada sam ga pobijedio u boksu. Poslije toga

40 Ljubav, seks i vaše srce

me više nikada nije ni taknuo. Naravno, kada sam bio mali, redovno bi me kažnjavao tako što bi me rukom ili kaišem tukao po stražnjici. Govorio je da pokušava da od mene napravi muškarca." Na neki nain, Polov otac je uspio. Pol se bavio svim takmiarskim sportovima i išao u lov i na pecanje. Tijekom života, dokazao je da može biti jak i žilav. Ali imao je i drugu stranu koju je nauio da potiskuje - meku, nježnu stranu vezanu za osjeaje ranjivosti. Kad sam ga pitao kada je posljednji put plakao, Pol se sjetio dogaaja od prije dvadeset godina. Bio je rezervni policajac u gradu u kome je živio. Jednog dana su ga pozvali na mjesto saobraajne nesree u kojoj je dvoje male djece bilo teško povrijeeno. Pogled na njihove muke izazvao je suze u njegovim oima. Takoer se sjetio da je plakao kada je uo da mu je majka umrla. Tada je bio na kampiranju i otišao je u šumu da bi se sam isplakao. Bio je nesretno dijete, i nesrea male djece ga je rastuživala i kada je odrastao. Polova borba se odvijala izmeu dvije strane njegove osobnosti: jake, muževne vanjštine i meke, djeje, tužne unutrašnjosti. Kad biste ga pogledali izgledao je samopouzdano i opušteno. Meutim, kada bi nestao lakonski smiješak, lice bi poprimilo mraan izraz tuge a u oima sam mu vidio ubilaki bijes. Što se njegovog tijela tie, bio je dobro graen i mišiav ali imao je stomak koji je želio da skine. Jastuii sala na karlici upuivali su na feministiki aspekt njegove osobnosti. Zdjelica mu je bila vrsta i uvuena. Gornja polovina njegovog tijela je izgledala jaka; donja polovina slaba. Rascjep izmeu gornje i donje polovice tijela se obino nalazi kod muškaraca koji smatraju da treba da su "mao". Ali ta sama potreba za isticanjem muškog "imidža" proistie iz unutarnjeg osjeaja neadekvatnosti. Prava muževnost leži u identificiranju osobe sa njenim seksualnim osjeajima, a ne u njenim seksualnim produkcijama. Polovu muževnost je potkopao njegov otac, ije je ponašanje prema Polu dovelo do Polove psihološke kastracije. To je znaenje feministike crte u konfiguraciji Polove kartice. Ipak, ozbiljnija trauma je zbog izdaje majke. Ne mogu se znati svi razlozi zbog kojih se majka nije zauzela za njega i zaštitila ga od oca, ali jedan od njih bi mogao biti osjeaj krivice zbog vlastitog zavodnikog i provokativnog odnosa prema Polu. Pol sam nije bio svjestan da je njegova bliskost s majkom uzrok oeve ljubomore i bijesa i da ga majka koristi protiv oca. Iako je Pol osjeao žestoku ljutnju prema ocu zbog ponižavajuih batina koje je dobivao, gajio je još jai gnjev prema majci. Ubilaki napad na taštu može da se razume samo kao projekcija dugo suzdržavane ljutnje prema majci zbog njenih provokacija i izdaje. Ali Pol nikada nije mogao majci direktno pokazati svoju ljutnju jer se osjeao krivim zbog seksualnog zanimanja za nju. Krivica je takoer uinila da on negira svoju mržnju. Pa ipak, na nekom dubokom nivou, on je i dalje volio svoju majku. Tako je i Pol, kao John, iji sluaj smo opisali u 1. poglavlju, upao u zamku ambivalencije ljubav-mržnja.

Seks i srce 41

S vremenom, sva ambivalentna osjeaja prema majci prenio je na svoju suprugu, koja je bila dominantna kao i njegova majka i kojoj je bio seksualno podinjen. Koliko je tek morao da mrzi svoju ženu! No on je obuzdavao i negirao svoju ljutnju, kao i tugu i bol zbog gubitka ljubavi. Na kraju, krivica ga je dovela do impotencije. Konano, upravo su pucanje srca koje je osjeao i ljutina koju je potiskivao bile odgovorne za njegov srani udar. U ovom poglavlju smo naglasili znaaj zdrave seksualnosti za prevenciju sranog udara. To funkcionira tako što zdrava seksualnost održava prsni koš mekim i tako omoguuje da se napetost, koja se sakuplja u grudima tijekom teške, kompetitivne borbe za život i egzistenciju, prirodno isprazni. Orgazam je kao ponovno raanje, ili, jednostavnije, pomlaivanje. Ne samo da su mišii omekšani i relaksirani, ve se ta mekoa proširuje duboko na tjelesna tkiva, ukljuujui i arterije. Potpun orgazam, onaj koji ostavlja tijelo potpuno zadovoljenim i ispunjenim, mirnim i spokojnim, je konvulzivno kretanje tijela pri kojem se zdjelica nevoljno pomjera u ritmu disanja. Isti konvulzivni pokreti nastaju kada osoba grevito plae i jeca. Svaki jecaj je pulsiranje ili val koji se razlijeva tijelom i pomjera zdjelicu unaprijed kada val doe do zdjelinog dna. Jecaj je vokalni odušak nadgraen na val izdisanja zraka. Izmeu dva jecaja su kratki valovi udisanja zraka tijekom kojih se zdjelica vraa unazad. Kod grevitog plaa, pokreti kartice su nevoljni, kao i u orgazmu. Ova slinost izmeu te dvije reakcije djelomino objašnjava zašto mnoge žene brižnu u pla u trenutku orgazma. Njihov pla je izraz manifestacije pronaenog raja a odražava tugu zbog izgubljenog raja. Orgazmike konvulzije otvaraju put takvom dubokom plau, koji ima iste pokrete tijela. Na isti nain, ako se osoba može prepustiti dubokom plau i dozvoliti valovima tuge da se razliju njenim tijelom, ona e se takoer moi predati konvulzivnim pokretima orgazma. Na žalost, takva predaja veini ljudi nije laka. Zašto je to tako, pokušat emo odgovoriti u sljedeem poglavlju gdje emo ispitati proces odrastanja u modernom društvu.

U srcu smo još uvijek djeca 43

GLAVA 3 U SRCU SMO JOŠ UVIJEK DJECA Dijete je samo srce Njemaka poslovica Kao što drvosjea iz godova na panju ita povijest drveta, tako se i povijest ovjeka može proitati iz njegovog tijela, iako ljudski organizam raste i razvija se u fazama, a ne po godinama. Za razliku od godova na panju, ove faze nisu oštro razgraniene, ali ih ipak prepoznajemo jer svaka ima svoju posebnu kvalitetu: beba je bespomona, dijete radoznalo itd. Ove faze su kao slojevi od živ i aktivan i kod odraslog ovjeka i pridodaje svoju osobitu kvalitetu cjelini. Kvalitete koje svaki sloj pridodaje životu mogu se sumirati na slijedei nain: Beba od 0 do 2 godine ljubav i zadovoljstvo Dijete od 3 do 6 godina razigranost i zabava Djeak ili djevojica od 7 do 12 godina avantura i izazov Mladi ili djevojka od 13 do 19 godina romantika i užitak Odrasli od 20 pa nadalje odgovornost, ostvarenje Razvoj o kome mi govorimo je razvoj i širenje svijesti. Svaki sloj predstavlja novu, razliitu svjesnost sebe i svijeta. Meutim, svijest nije odvojena ili izolirana jedinica osobnosti. To je funkcija kompletnog organizma, aspekt živog tijela. Ona se razvija u odnosu na rast tijela fiziki, emocionalno i psihološki. Ovisi od iskustva; produbljuje se kroz stjecanje vještina; potvruje se kroz rad i aktivnost. Izjednaavanje slojeva razvoja sa kvalitetama svjesnosti i ne znai da svaka nova dimenzija samog sebe (selfa) biva potpuno formirana u odreenom periodu života. Razigranost, u stvari, poinje u djetinjstvu, ali dostiže svoj puni razvoj tek pošto je ta faza prošla - kada je dijete postalo djeak ili djevojica. Ali, kvaliteta razigranosti ne prestaje sa ranim djetinjstvom. U onom

stupnju u kome naš rast nije sputan i poremeen, mi tijekom života zadržavamo sposobnost igranja, iako razigranost nije dominantno obilježje naših zrelih godina. Ovo važi za ostale spomenute kvalitete. Avantura nas privlai cijelog života, ali ako smo kao odrasle osobe prihvatili odgovornost za obitelj, rukovoenje, kreativan rad i poduzetnost, tada je naša želja za avanturom podreena zrelijim ulogama koje smo preuzeli. Ali, ponimo od poetka. Bebu karakterizira jaka želja za bliskošu, posebno sa majkom. Beba želi da je drže, maze, da je dobrodošla i da je prihvaena. Ova želja je izraz ljubavi bebe prema majci. Fizika bliskost izmeu bebe i majke je najjaa za vrijeme dojenja, koje zadovoljava biološke potrebe i bebe i majke. Kada je potreba za bliskošu i hranom zadovoljena, beba ima osjeaje blaženstva. Svako osjeaje ljubavi kod odraslog proizlazi iz tog sloja njegove osobnosti. U osnovi svih osjeaja ljubavi je želja za intimnom bliskošu (kakva se doživljava tijekom dojenja, ljubljenja, genitalnog dodira itd.). Ako je ovjek u kontaktu sa bebom kakva je on nekada bio, a koja je još uvijek dio njega, on je u kontaktu sa svojim srcem. Ovo objašnjava zašto bebe tako lako dopru do srca odraslih. Ako je ovjek donekle ili potpuno izgubio kontakt sa periodom kada je bio beba, odnosno sa svojim srcem, on ne može doživjeti punou ljubavi. Osjeaj potpunosti ljubavi je onoliko slabiji koliko je kontakt sa srcem slabiji. Kontakt sa srcem, odnosno sa bebom u sebi, može se lako izgubiti ako je bebi uskraena potrebna bliskost i toplina. Kako se to dogaa, vidjet emo kasnije. Djetinjstvo pridodaje novu dimenziju i novu kvalitetu životu. Potreba za stalnom bliskošu ustupa mjesto potrebi za ispitivanjem svijeta: kroz istraživanje ljudi, stvari, prostora i vremena dijete stvara sliku o svijetu, o realnosti. Tijekom te faze dijete takoer istražuje svoje vlastito bie u odnosu na svijet i razvija svjesnu sliku o sebi. Ego se razvija u periodu djetinjstva, a postaje potpuno strukturiran u dobi od šest do sedam godina. Do tog vremena realnost se ne opaža kao fiksna i konana, a djetetova imaginacija je slobodna. Pošto dijete nije optereeno strukturiranim smislom realnosti, ono se slobodno igra zamišljajui da je netko drugi - tata, mama ili ak beba. kako nije svjesno nikakvih ozbiljnih posljedica svoje igre, dijete joj se predaje nevino i cijelim srcem. Dijete, koje je bilo zadovoljno kao beba i koje se sad može slobodno igrati bez uplitanja odraslih, osjea radost. Meutim, ako nevinost djeteta naruše uplitanja i brige odraslih, ova radost se brzo pretvara u tugu. Dijete daje ljubav i poseže za ljubavlju u svijetu koji je vei od onog koji je imala beba. Dok je bebin svijet bio ogranien na ljude koji su bili neposredno odgovorni za njeno blagostanje, dijete, uz obitelj, ve ima prijatelje koje iskreno voli. Znamo da se djeca igraju tate i mame, doktora i pacijenta i drugih igara u kojima istražuju svoja tijela. Budui je seksualnost jedna od životnih realnosti, ona se takoer mora istražiti u igri da bi bila ukljuena u djetetovo razumijevanje

44 Ljubav, seks i vaše srce

svijeta. Djeca jako uživaju u ovoj seksualnoj igri, ali, mada je ona potpuno bezazlena, to je jedan tip igre koju odrasli esto osuuju i zabranjuju. Projicirajui vlastite osjeaje na djecu, odrasli u djeje umove uvode pojmove stida i krivice i tako uništavaju radost koju seksualna igra daje djeci. im dijete postane svjesno vlastite seksualnosti, neizbježno se zainteresira za seksualnost odraslih oko njega. I mala djevojica prema svom ocu i mali djeak prema majci osjeaju seksualno uzbuenje. Ali sve ovo je još uvijek nevino jer je primarno u službi upoznavanja svijeta. Želja djeaka da oženi svoju majku ili djevojice da se uda za oca imaginarne su, "kao" aktivnosti. Roditelji koji to uzmu za ozbiljno, bilo prihvaanjem bilo neodobravanjem, zapravo vrijeaju svoju djecu. Za djecu, roditelji su uvijek predmeti ljubavi, a to ne iskljuuje seksualne osjeaje. Može se rei da se djetinjstvo završava kada ovjek stekne koherentnu sliku o svom osobnom svijetu i sebi samom. Pošto je dostigao taj stupanj, ovjek (dijete) poinje istraživati širi svijet van svoje kue i kruga prijatelja u igri. Škola postaje drugi centar aktivnosti, mjesto na kome se ui o realnom, objektivnom svijetu za razliku od uglavnom subjektivnog svijeta malog djeteta. Igre koje mladi ljudi igraju tijekom tih godina su realne, a njihove posljedice znaajne; igre im omoguavaju da provjere sami sebe u odnosu prema drugima, a u isto vrijeme ih ue suradnji i uestvovanju u grupnim aktivnostima. Kako se vještine razvijaju, tako nastaje hijerarhija. Jedan djeak može biti najbolji trka, drugi najbolji košarkaš, itd. Djevojice prolaze kroz slian proces rangiranja. Ovi mladi ljudi nisu više nevini, ali pošto još nisu optereeni teretom odgovornosti, slobodni su u uživanju u uzbuenjima i izazovima predadolescencije. Prijateljstva su takoer dublja, a ljubav uložena u njih je objektivnija. Adolescencija, mladost, poinje sa seksualnom zrelošu na biološkom nivou. Vatra koja je tako dugo tinjala, rasplamsava se plamenom koji zasljepljuje. Nakratko je gorjela za vrijeme edipalnog perioda, ali to je gorjelo samo iverje; sada gore prave cijepanice. Strast može biti snažna, ali pošto još nije postignuta emocionalna zrelost, mladi idealiziraju predmet ljubavi. Potpuno ih je obuzelo uzbuenje romantine ljubavi. Romantika mladosti kombinira se sa željom bebe za bliskošu, djejom razigranošu i avanturizmom djeaka i djevojica. Nedostaje samo osjeaj odgovornosti za ozbiljne posljedice ljubavi. Kada mogue posljedice imaju ozbiljnu realnost i ovjek preuzima odgovornost za njih, znai da je dostignut stupanj odraslog. Zdrava odrasla osoba je integritet svih razvojnih stupnjeva: beba u srcu, dijete u svojim maštanjima, djeai sa avanturistikim duhom, mladi sa romantinim težnjama. Odrasla osoba je takoer svjesna posljedica svog ponašanja i preuzima odgovornost za njih. Meutim, ako izgubi kontakt sa ranijim, prethodnim slojevima svoje osobnosti, bie sterilna, uskogrudna i

U srcu smo još uvijek djeca 45

rigidna osoba koja odgovornost smatra nametnutom obavezom i za koju odgovornost nije prirodna želja. Samo osobe koje su bile zadovoljne u svakoj od ranijih faza ili stupnjeva svog razvoja u doba odraslog ulaze sa integriranom linošu. Ako neka od ranijih faza nije bila ispunjena ili ostvarena, dolazi do fiksiranja odreenog dijela osobnosti dok njen preostali dio, osiromašen, prelazi u slijedeu fazu. Osobnost se rascjepljuje: iako na jednom nivou osoba može funkcionirati kao odrasla, na drugom se ponaša kao beba ili dijete. Imao sam prilike susresti se sa najdramatinijim vidom te rascijepljenosti kad je moju pomo potražio etrdesetogodišnjak zato što je još uvijek sisao palac. Taj ovjek je bio na odgovornom položaju, oženjen, otac odrasle djece, ali bi u stresnim situacijama stavljao palac u usta i drugom rukom sakrivao tu gestu od ostalih ljudi. Još jedan, prilino ekstreman sluaj je mlada žena, u kasnim dvadesetim godinama, koja je imala probleme u braku. Dobro se oblaila, izgledala kao zrela, inteligentna osoba, ali kada je skinula dio odjee, izgledala je kao 11-godišnja djevojica. Tijelo joj je bilo tako "kržljavo" da uope nije bilo iznenaujue što ima probleme u braku. Osobnost ima dvojni aspekt: psihološki i fiziki. Kod zdrave osobe ta dva aspekta su usklaena. Ako nisu, to oznaava odreene poremeaje u razvoju osobnosti. Kada je intelektualni razvoj iznad nivoa emocionalne zrelosti, osoba e da izgleda i da se ponaša vrlo ueno, ali bez osjeaja koja bi potkrijepila takvo držanje. Obrnuto se vrlo teško nalazi, tj. emocionalno zrela osoba bez osnovnih saznanja i zdravog razuma, zbog toga što se emocionalna zrelost razvija tek kada se shvate život i realnost. Što se dešava kad se bebi uskrate ljubav, pomo i njega koji su joj potrebni? Evo opisa jednog sluaja: Jim je muškarac od 53 godine, koji je na terapiju došao zbog problema sa mladom ženom. Rekao mi je da tu ženu mnogo voli i da mu ona uzvraa ljubav. Meutim, ona odbija seksualni kontakt s njim. Vodili su ljubav na poetku veze, ali tijekom protekle dvije godine nisu bili intimni. Jim ne razumije zašto je to tako, tim prije što ona tvrdi da ga voli i da joj je lijepo s njim. Jimu takoer smeta što se obavezao da joj pomaže u karijeri, što je ispalo prilino skupo, iako to Jim može financijski podnijeti. Nije teško pogoditi razloge seksualne nezainteresiranosti Jimove prijateljice. Pomaže joj i izdržava je ovjek znatno stariji od nje. Iako ima mnogo žena kojima ne bi smetale implikacije takvog seksualnog odnosa, ova mlada žena nije mogla prijei preko incestnog znaenja istog. Za nju, Jim je predstavljao oinsku figuru, ali on nije mogao vidjeti problem u tom svijetlu. Da bih mogao pomoi Jimu, morao sam ga upoznati. Najbolji nain je bio preko prouavanja njegovog tijela. Poeo sam od lica, tradicionalno najizražajnijeg dijela tijela. Jimov uobiajeni facijalni izraz bio je aneoski

46 Ljubav, seks i vaše srce

smiješak. To je uistinu bio osmijeh djeteta a ne grimasa lažne naklonosti. Meutim, kad bi Jim skinuo taj osmijeh s lica i opustio ga, ono bi poprimilo izraz duboke tuge, gotovo oajanja. Jim je vrlo rijetko dozvoljavao da se taj izraz pojavi. U stvari, ak nije ni priznao da je to njegov vlastiti izraz. Kada se vidio u ogledalu sa tim tužnim izrazom na licu, rekao je: "Ja sam sretan ovjek. Svi moji prijatelji misle da sam vesela osoba". Istina je da je Jim uvijek stvari promatrao sa vedre strane. Ova kvaliteta se održavala i u njegovom glasu koji je bio nešto viši od normalnog muškog glasa. Jim je uvao svoj duh i tijelo na visini. Ramena su mu bila podignuta, a prsni koš ravan i u stanju prekomjerne napuhanosti. Izgled prsnog koša upuivao je da pati od emfizema, stanja pri kojem je disanje otežano i bolno jer je prevelika napuhanost plua izazvala pucanje i ošteenje plunog tkiva. Emfizem se uglavnom povezuje sa prekomjernim pušenjem, ali Jim nije pušio niti je imao bilo koje simptome emfizema. Rekao mi je da je kao dijete imao astmu, ali da kao odrasli nije imao ni jedan astmatini napad. Meutim, disanje mu je bilo vrlo plitko, gotovo bez ikakvog micanja prsnog koša. Donji dio Jimovog tijela izgledao je slab i donekle nerazvijen. Zdjelica mu je bila uska, a oko genitalnih organa bilo je nakupljeno masno tkivo kao kod malih djeaka. Noge i stopala izgledali su preslabi da ga nose. Sve ovo je ukazivalo na duboku nesigurnost njegove osobnosti, koju je nadomjestio uzdignutim držanjem uz pomo iste volje. Ramena mu nisu bila uzdignuta, a glas visok tek pukim sluajem. Kod njega bi opuštanje, spuštanje tona glasa, spuštanje ramena, ispuhavanje prsnog koša oslobodilo nepodnošljiv stupanj tuge. Jimov sluaj je posebno znaajan zato što je bio predebeo, imao visok nivo kolesterola u krvi, koji se nije spuštao ispod 300 mg, unato lijekovima i dijetalnim nainom prehrane. Uz ove faktore rizika kao i uz napuhana plua, Jim se mogao smatrati kandidatom za srani udar. Meutim, on nije bio tipina osoba tipa "A" unato injenici da je naporno radio i bio uspješan u svom poslu. Ponašao se u maniru "lako emo" i "ohladi", barem na površini, i izgledalo je da ne podleže žurbi niti težnji ka dostignuima. Ipak je rekao da je želio biti bogat zbog stvari koje se mogu kupiti novcem. Tek e kasnije, tijekom terapije, otkriti da ne može kupiti ljubav svoje prijateljice iako mu novac daje lažni osjeaj sigurnosti. Odakle potie Jimova nesigurnost? Što je u osnovi tuge koju negira? Odgovor na oba pitanja leži u njegovom tijelu, naroito u njegovim prenapuhanim prsima, što je povezano sa astmom koju je prebolio. Rekao mi je daje prvi napad astme imao sa 6 mjeseci, iako se toga ne sjea niti zna što ga je moglo izazvati. Sugerirao sam mu da je uzrok astme mogla biti trauma koju je doživio u toj dobi i da pita svog oca o dogaajima iz tog perioda. Pretpostavio sam da je majka dojila Jima 6 mjeseci, a onda prestala, što je on doživio kao nepodnošljiv gubitak majke. Zatim sam pretpostavio da je Jim, pošto je do

U srcu smo još uvijek djeca 47

iznemoglosti plakao bez ikakvog rezultata, udahnuo zrak i zadržao dah da zaustavi pla i preživi. Jim se zapanjio kada je od oca uo da ga je majka dojila 6 mjeseci, a zatim prestala jer je pala u depresiju. Jimov otac se nije mogao sjetiti Jimove reakcije na odbijanje od sise niti je bio svjestan bilo kakve veze izmeu odbijanja od sise i poetka astme. Bebe razliito reagiraju na odbijanje od sise. Neke se žestoko bune a neke same prestaju sisati jer im se više svia boica, zato što im sisanje više nije ni uzbudljivo niti ih zadovoljava. Meutim, za Jima je prestanak dojenja bio kraj svijeta. Nije neobino što je dojenje toliko znaajno za bebe. U tom sluaju, gubitak dojke je katastrofa na koju dijete reagira vriskom i plaem. Pokušaj vraanja ove vitalne veze traje sve dok se dijete ne iscrpi i prestane s plaem jer više nema energije. U ovoj toki torakalni mišii su tako zgreni da je prsni koš blokiran u napuhanom stanju. Kao astmatino dijete, Jim nije uestvovao u atletskim sportovima, ime se može objasniti nerazvijenost njegovih nogu. Meutim, po mom mišljenju, emocionalni faktori su imali važniju ulogu. Jim je opisao svoju majku kao boležljivu i sklonu depresijama i dodao je da je kao dijete osjeao da mora da se brine za nju. Pošto mu ona nije mogla osigurati podršku i njegu koja mu je bila potrebna, bio je prisiljen da se održava snagom vlastite volje a to se nastavilo i u odraslom dobu. Popuštanje bi znailo izazivanje osjeaja napuštenosti koji je, ini se, tako junaki prebrodio u djetinjstvu. Da li bi preživio da ponovo doživi nepodnošljivu tugu koju je osjetio kada je kao dijete odbijen od sise? Jim nikada nije sebi postavio to pitanje, ali njegovo tijelo je jasno pokazivalo kako osjea da ne može sebi dozvoliti takav rizik. Ali, održavanje voljom i obuzdavanje tuge ine drugi rizik, naime, mogunost ozbiljnog sranog udara. Dvije godine kasnije, Jim je stvarno doživio srani udar poslije smrti sestre s kojom je bio vrlo blizak. Da li postoji veza izmeu astme i oboljenja srca? Vrijedi istražiti ovu vezu tim prije što su poremeaji disanja uobiajeni za srane bolesnike. Svojevremeno sam radio terapiju sa starijim 40-godišnjakom koji je patio od jake astme. Shvaao je važnost emocionalnih faktora za svoju bolest i nadao se da bi terapija mogla popraviti njegovo stanje. ini se da su mu vježbe disanja tijekom terapije dosta pomogle. Meutim, terapija je prekinuta na mjesec dana zbog godišnjeg odmora, ali on nije došao na zakazanu seansu. Njegova žena me je nazvala i rekla da je doživio fatalni srani udar. Sudbina se umiješala u Jimov život, kao što to ini, nabolje ili nagore, sa životima svih nas. Petnaest godina prije nego što je došao k meni, Jim je pretrpio još jedan veliki gubitak - smrt supruge koju je volio dvadeset godina. To ga je potpuno porazilo. Doživio je takvu agoniju za koju je mislio da je nee moi preživjeti. Danima je sjedio sam u svojoj sobi, plaui bez prestanka. Misao da treba da živi zbog svoja dva mala djeteta održala bi ga u životu, kada bi osjeao

48 Ljubav, seks i vaše srce

da više ne može da podnese bol. Tada se, polako, bol smanjio i on vratio u normalan život. Nakon nekoliko godina ponovo se oženio, ali ta supruga je patila od jake depresije tako da se poslije dvije godine razveo. Kada je došao na terapiju, kao što smo vidjeli, bio je u još jednoj nezadovoljavajuoj vezi. Još jedan od mojih pacijenata, Marta, žena stara 40 godina, patila je od depresije.1 Njeno tijelo je, kao i Jimovo, otkrivalo neke od uzroka depresije. Gornji dio tijela je izgledao kao da ga drži voljni napor; ramena su joj bila uzdignuta, a grudi visoke i napuhane. Pri tom su joj abdomen i zdjelica bili zategnuti i uvueni. Noge su joj bile krute i tanke, a mišii nogu tako zgreni da su joj noge izgledale kao štapovi. Izgleda da je u nogama bilo vrlo malo osjeaja i da su služile samo kao mehaniki oslonac. Ovaj nedostatak oslonca, koji upuuje na duboko osjeaje nesigurnosti, može da se objasni time što je Marta, kao i Jim, doživjela traumu u ranom djetinjstvu. Ova trauma bila je prekid nježnog donosa s majkom, koji se, kao što emo vidjeti, prvi put dogodio kad je Marta imala samo dva mjeseca. Rezultat tog prekida bio je potkopavanje Martinog osjeaja da e majka biti tu kad joj treba. Ova nesigurnost se prenijela ak i na majku zemlju, izazivajui osjeaje da nee biti ni zemlje po kojoj može da hoda. Nije ni udo što su Martine noge bile nerazvijene. Marta se morala držati pomou ramena jer nije mogla osjetiti tlo pod nogama. Marta mi je ispriala ovo: Do dobi od dva mjeseca, mama ili baka bi me držale i ljuljale dok ne bi zaspala. Tada je, jednog dana, moja mama zakljuila da sam dovoljno velika i da to maženje treba prestati. Kada sam plakala, ostavljala bi me samu i puštala da plaem do besvijesti. Baka se ljutila, ali je mama nije puštala da ue u moju sobu i da me podigne. Konano, prestala sam da plaem i mama je rekla baki: "Vidiš!" Otvorile su vrata i vidjele da sam sva poplavila. Povraala sam i gotovo se ugušila zato što mi je hrana upala u dušnik. Marta se sjeala slinih užasnih situacija iz svog djetinjstva - pria koje je njena majka priala s ponosom. Kada je pla toliko ozbiljan da prijeti gušenjem ili astmom, nije udno da ga dijete potiskuje, zajedno sa željom da posegne za ljubavlju. Stezanje grla blokira impuls za plakanjem; povlaenje ramena blokira impuls za pružanjem ruku. Usporednim stezanjem prsnog koša, efikasno se sprjeava da svaki osjeaj bola i tuge dopre do svijesti. I kod Marte i kod Jima, nepogrešivo se moglo vidjeti da su upravo to i uradili, ali dok je Marta bila u jakoj depresiji, Jim nije. Jim se bolje držao i brinuo za sebe jer, unato uzdignutim ramenima, Marta nije mogla i svoj duh držati na visini, možda zato što je njena majka bila okrutna a Jimova samo nedostupna. Krutost prsnog koša, koju sam opisao gore, stvara ono što je Reich 1

Ovaj sluaj je potpuno opisan u Alexander Lowen, "Depression and the Body" (New York: Penguin Books, 1972), 166-82.

U srcu smo još uvijek djeca 49

nazvao "oklopljivanje". Kao što je funkcija prsnog oklopa, koji su stari vitezovi nosili, bila da zaštiti srce od strijele ili maa, tako je i funkcija ovog "oklopljivanja" zaštita od opasnosti da srce probode strelica ljubavi. Probiti tu obranu, znailo bi osloboditi dugo potiskivani osjeaj patnje i bola. Dobro oklopljena osoba se podsvjesno plaši da bi se opet mogla nai u istoj situaciji u kakvoj je bila kao dijete - nesposobna da diše zbog bola i patnje. Dijete - a kasnije odrasli - osjea paniku zbog nemogunosti da dobije dovoljno zraka. Ispod te panike je strah od smrti zbog gušenja. To je kriza koju dijete preživljava zbog gubitka majke. Obino dijete preživi gubitak, ali ništa se ne razriješi. Iako kriza može proi, strah od odbacivanja, koji prati osjeaje panike i bol zbog neispunjene ežnje, ostaju u podsvjesnom - u mnogim sluajevima vrlo blizu površine. Potiskivanje ovih osjeaja može inspirirati osjeaj sigurnosti, ali ako se probudi ežnja za ljubavlju, aktivirati e se potisnuti osjeaji odbacivanja i panike. Nije ni udo što se takva osoba plaši da potpuno otvori svoje srce i da posegne za ljubavlju. Slika 8. Bioenergetski stolac

Ako je plakanje primarni mehanizam oslobaanja i olakšanja boli zbog slomljenog srca, onda je obuzdavanje plaa primarna obrana. Podsvjesna inhibicija plaa se uglavnom postiže zadržavanjem zraka-daha. Važno je da se osoba, koja je na terapiju došla zbog depresivnosti ili anksioznosti, navede da bolje diše. Sve dok takva osoba plitko diše, bilo kakav razgovor o njenim problemima ostaje na isto intelektualnom nivou i ne dotie dublje osjeaje. Jedan od naina da se osobi pomogne da dublje diše jeste pomou bioenergetskog stolca. Kada osoba legne preko stolca, (slika 8) protezanje unazad otvara prsa i stimulira respiratorni proces.

50 Ljubav, seks i vaše srce

Sljedei sluaj ilustrira korištenje stolca za produbljenje disanja a time i izazivanje osjeaja vezanih za gubitak ljubavi. Mlada žena, Ruth, koja je na terapiju došla zbog depresije i anksioznosti, ležala je na stolcu uz uputo da diše lako i slobodno. Disala je tako nekoliko minuta i odjednom povikala dašui, "Ne mogu disati, ne mogu disati". Govorei to, ustala je sa stolca, srušila se na pod i briznula u grevit pla. Dogodilo se ovo: dublje disanje je probudilo njenu ežnju, dotaklo njenu tugu i uklonilo branu za njene suze. Meutim, kada je pokušala da blokira ovu poplavu osjeaja gušei svoje jecaje, takoer je blokirala i zrak što je izazvalo paniku. Na sreu, poplava suza je bila prejaka da bi joj se mogla oduprijeti, tako da se slomila i grevito isplakala. To ju je oslobodilo boli i omoguilo joj da dublje i punije diše. Pria, koju je Ruth kasnije ispriala, otkrila je mnogo toga. Bila je prvoroena od dvojajanih bliznakinja i jaa od svoje sestre bliznakinje. Majka je dojila obje djevojice, što joj je bilo dosta naporno, jer su obje djevojice htjele da sišu u isto vrijeme. Ruth je bila agresivnija, što je ljutilo njenu majku koja ju je smatrala udovištem. Uz to, djevojice su stalno bile rivali u borbi za majinu, a kasnije za oevu ljubav. Ruth je bila odbaena i u jednom i u drugom odnosu, a to je nju duboko povrijedilo. Vidjeli smo da prva faza ili sloj života, period bebe, za mnoge ljude nije period ispunjenja, ve period uskraivanja. Mnogi su u tom periodu doživjeli gubitak ljubavi koji je imao razarajue djelovanje na osobnost. Meutim, u veini sluajeva, iskustva iz perioda bebe nee sprijeiti dijete da sa svom svojom nevinošu i s punim srcem posegne za ljubavlju, koja mu je oajniki potrebna. Za vrijeme Edipalnog perioda, potražiti e je od roditelja suprotnog spola. Tijekom druge faze razvoja, ranog djetinjstva, dijete postaje izrazito svjesno svoje seksualnosti, djelomino zahvaljujui privremenom porastu proizvodnje seksualnih hormona tijekom tog perioda. Ali dijete koje se sa seksualnim osjeajima otvara prema roditelju suprotnog spola traži nježnost i ljubav, a ne erotski kontakt. U toj radnji, kao i u toliko mnogo drugih, dijete se igra sa svojom spolnošu. Razumijevanje suptilne dinamike odnosa izmeu djece i roditelja tijekom Edipalnog perioda kljuno je za shvaanje problema koji se javljaju u odraslom dobu. Istakao sam potrebu djeteta za ljubavlju, ali njegova potreba za uvažavanjem, priznavanjem tek je nešto malo manje znaajna. Izmeu tri i šest godina, dijete stie svjesnu sliku o samom sebi. Do navršenih šest godina dijete stie identitet koji, uz male promjene, zadržava tijekom cijelog života. Ovaj proces je vezan uz rast i razvoj ega, koji je, u veini suštinskih aspekata, oformljen u ovom životnom dobu. Identitet osobe je usko vezan sa njenom seksualnom prirodom. Dijete je jako svjesno da je on (ili ona) djeak ili djevojica i potpuno mu je jasno da e njegov spol utjecati na njegovu ulogu ili

U srcu smo još uvijek djeca 51

položaj u životu. Ovo je obrazac normalnog razvoja, ali on ovisi od toga da li roditelji vide, uvažavaju i prihvaaju svoje dijete kao seksualnu, spolno definiranu osobu. Kada je tako, identitet djeteta se vrsto ukorjenjuje u njegovu seksualnost. Kod odrasle osobe, identitet je zasnovan na tome što osoba jeste a ne na tome što ona radi. Na žalost, ovo znaajno uvažavanje djeteta kao seksualne osobe, osobe odreenog spola, nedostaje u vrlo mnogo obitelji. I suviše esto, djeake ili djevojice ponižavaju i kažnjavaju zbog bilo kakve otvorene manifestacije ili izražavanja seksualnih osjeaja. Istovremeno, prikriveno se navode da pokažu neka od svojih seksualnih osjeaja zbog kojih e kasnije biti ponižavani. Edipalni problem ne bi postojao da roditelji ne koriste svoju djecu za zadovoljenje svojih potreba i igranja igara. Neki roditelji, tražei potvrdu svoje seksualnosti od djece, izazivajui seksualno uzbuenje kod njih, nadoknauju vlastiti nedostatak osjeaja; drugi traže bliskost i intimnost zbog svoje vlastite unutrašnje usamljenosti. Mnogi roditelji žele da njihova djeca ispune njihove snove, da budu uspješna tamo gdje to oni nisu bili, ili da jednostavno potkrijepe njihovu predstavu o sebi kao o dobrim i valjanim roditeljima. Svim ovim manevrima, podriva se i ruši djetetova nezavisnost i individualnost. Da bi koristio dijete na ovakav nain, roditelj mu treba usaditi osjeaje krivice. Roditelji mogu svojoj djeci usaditi osjeaje krivice na mnogo raznih naina, ali svi ti naini se na kraju svode na krivicu zbog seksualnosti. Razlog tome je taj što se seksualnost povezuje sa slobodom i nezavisnošu. Potkopaj nezavisnost, potkopao si seksualnost, i obrnuto. Vrlo malo pojedinaca u našem društvu nema nikakav osjeaj krivice u vezi sa svojom seksualnošu, unato tome što je ta krivica u veini sluajeva podsvjesna i manifestira se samo kroz nesposobnost da se osoba potpuno preda seksualnim osjeajima. Roditelji takoer osjeaju krivicu zbog seksualnosti, iako taj osjeaj negiraju i racionaliziraju ga kao moralnost i poštenje. Ali moralnost zasnovana na krivici nije prava moralnost. Nisu svi "vrli i pošteni" ljudi uvijek išli pravim i uzanim bezgrešnim putem vrlina pa zato sada svoju krivicu ublažuju projicirajui je na vlastitu djecu. Na stav roditelja prema djejoj seksualnosti mogu utjecati i drugi osjeaji. Zavist i ljubomora ine da se roditelj pobuni protiv djejeg nevinog uživanja u svojoj seksualnosti. Taj stav se može izraziti ovako: "Ja nisam smio uživati u svojoj seksualnosti pa ni ti ne možeš imati ono što ja nisam imao". Bili bi slijepi da kao istraživai ljudske prirode ne vidimo prikriveno, a ponekad i otvoreno, neprijateljstvo izmeu nekih roditelja i njihove djece. Naješe se razlozi tog neprijateljstva mogu nai u osjeajima roditelja prema svojoj vlastitoj seksualnosti - osjeajima koje su im davno ugradili njihovi roditelji. Kako ova iskustva iz djetinjstva utjeu na osobu koja raste i koja iz svog doma ide u svijet? Analitiki rad s pacijentima može dati odgovor na ovo pitanje.

52 Ljubav, seks i vaše srce

Analiza porijekla pacijentovog straha od ljubavi i bliskosti, otvorenosti i iskrenosti, uvijek vodi unazad do doživljaja iz djetinjstva. Tu je potrebna terapija, jer vrlo malo pacijenata pamti te rane doživljaje. U stvari, veina ljudi se izuzetno slabo sjea svojih najranijih godina života iako bi ti rani doživljaji, pošto su bili najintenzivnije doživljeni, trebali biti najjasnije zapameni. Freudu, kao i ostalim psihoanalitiarima u njegovo vrijeme, ta amnezija u odnosu na doživljaje iz ranog djetinjstva je bila dobro poznata. Da je do gubitka pamenja došlo zbog fizioloških razloga, mi se nikada više ne bismo mogli sjetiti proteklih dogaaja. Pa ipak, psihoanalizom i radom na i sa tijelom, mnogi znaajni dogaaji iz djetinjstva vraaju se u svijest. U psihogenoj amneziji, kako je nazvao Arthur P. Noyes "odsutnost memorije je aktivan, obrambeni proces; pacijent se odbija sjetiti ... Svijest se štiti od neugodnih ili neprikladnih sjeanja."2 Ovakav gubitak memorije predstavlja nesvjesno negiranje realnosti. Ovaj zakljuak potvruje i to što mnogi pacijenti tvrde da su imali sretno djetinjstvo sve dok se tijekom analize ne otkrije da su im roditelji bili nezainteresirani, neosjetljivi, a ponekad i okrutni. Ovi pacijenti su blokirali svoja rana sjeanja zato što su bila previše bolna i previše zastrašujua da bi ih mogli prihvatiti. Ali kada se djetinjstvo izgubi u odrasloj svijesti, izgubljena je i djeja ljubav otvorenog srca i nevinost djeaka ili djevojice. Zapravo, niti su faze ni sjeanja izgubljeni; oni su samo izdvojeni i zaahureni. Konfuzija identiteta, kada se seksualnost osobe ne prihvaa niti poštuje, vidi se iz sljedeeg sluaja. Janny, izuzetno pametna žena tridesetih godina, i sama psihoterapeut, obratila mi se za pomo jer je otkrila da joj je vrlo teško komunicirati s drugim ljudima. Bila je uvjerena da oni nisu otvoreni i direktno u komunikaciji s njom. S druge strane, ni ona nije bila otvorena i direktna prema njima, jer se plašila da bi svako isticanje same sebe, svako iskazivanje osjeaja, provociralo napad. Za samoobranu je usvojila negativan stav - Ja ih niti želim niti trebam - što nije bilo istina, ali je služilo kao zaštita od odbacivanja ili ponižavanja kojih se plašila. Bila je rastrgnuta izmeu svoje ežnje za uvažavanjem i prihvaanjem i negiranja tih osjeaja, što ju je ponekad izluivalo. Njen bol je bio toliko snažna da je znala satima sama plakati. Kada je plakala tijekom grupnog terapeutskog rada, bilo ju je bolno gledati, jer joj se nitko nije mogao približiti. Tko je Janny? Ona to nije znala jer je bila vrlo zbunjena. Pa ipak, njeno tijelo je otkrilo izvor njene konfuzije. Imala je malu glavu i lice, a veliko, dobro razvijeno tijelo. Lice joj je bilo iskrivljeno u izrazu bola, tuge i gorine. To nije bilo privlano lice. Nasuprot tome, tijelo joj je bilo vrlo privlano: krupno, dobro isklesano i ženstveno. Noge su joj bile jake i izgledale dovoljno vrste da je nose. Financijski i psihološki je bila nezavisna osoba, ali ne i emocionalno. Zone nape2

Arthur P. Moyes, "Modem Clinical Psychiatry" (Philadelphia: W.V. Saunders & Company, 1934)

U srcu smo još uvijek djeca 53

tosti, posebno oko ramena i prsnog koša, te zdjelice, mogle su se jasno vidjeti na njenom tijelu. Nesklad izmeu Jannyine glave i tijela može se ovako objasniti: glava i lice predstavljali su njen ego, dio tijela koji pokazuje svijetu. Mala glava i izmuen izgled lica ukazuju da je njen ego vrlo povrijeen i teško ošteen. Punoa, vitalnost i snaga drugih dijelova tijela ukazuju na to da je u ranom djetinjstvu imala dobru njegu. Ošteenje ega i razaranje svijesti o samoj sebi se moralo dogoditi kasnije, vjerojatno tijekom razvoja ega u Edipalnom periodu. Janny je bila jedina djevojica od sedmoro djece. Nije teško zamisliti da je bila u centru sedam pari muških oiju. Njen interes za samu sebe kao ženu mogao je doprinijeti da se ona osjea cijenjenom i željenom. Na žalost, to se nije dogodilo. Ispriala mi je jednu zgodu koja me je šokirala. Rekla mi je kako bi je braa ponekad okružila i mokrila po njoj. Bila je uvjerena da njena majka zna za to, ali nikada se nije potrudila da sinove u tome sprijei ili da ih kazni. Otac uglavnom nije bio kod kue i nije joj bio ni od kakve pomoi. Opisala ga je kao pasivnu osobu, ali je rekla da je osjeala kako otac prema njoj gaji tople osjeaje. Ovi topli osjeaji i to što je otac prihvaao kao seksualnu osobu omoguili su joj da stekne pozitivne seksualne osjeaje. Meutim, oev seksualni interes za nju izazvao je majinu ljubomoru. Na nesreu po Janny, otac je nije zaštitio od majine ljubomore. S druge strane, Janny se užasno plašila majke. Nikad ni sa im nije mogla zadovoljiti svoju majku, koja je stalno kritizirala i esto šamarala. Tijekom razgovora o majci, Janny je shvatila da je majka bila pomalo luda. Opisala mi je jedan skoriji dogaaj, kada su se ona, majka i jedan od brae s obitelji autom vozili po Švicarskoj. Majka je natjerala brata da zaustavi auto, poslije toga je sama sjela za volan i vozila po alpskim serpentinama takvom brzinom da je Janny bila uvjerena da e se strovaliti. Pa ipak, majka je smatrala da je Janny luda, što joj je mnogo puta i rekla. Ne iznenauje što je i sama Janny mislila da je luda. Na neki nain je i bila, jer je bila konfuzna prema vlastitoj realnosti i realnosti oko sebe. Nemogue je da vrlo malo dijete vidi i prepozna ludost svoje majke, osim ako majka nije hospitalizirana ili ako se ostali lanovi obitelji s tim slažu. Mlado bie preuzima na sebe krivicu za majino ponašanje, jer majka je temelj i realnost njegovog postojanja, a dovoditi u sumnju ovu realnost zvui sumanuto. Kao dijete, Janny je takoer osjetila da svojom ženstvenošu uzbuuje brau, pa ipak oni su se prema njoj odnosili neprijateljski i s prezirom. Ovakvo ponašanje može se objasniti samo pretpostavkom da su oni pokazivali ono što su slutili da njihova majka osjea prema djevojici. Istovremeno, na Janny su iskaljivali ljutnju koju su osjeali prema majci, koje su se i sami plašili. Janny je bila žrtveni jarac. Ova majka nije bila u stanju da prihvati Jannyinu seksualnost jer nije mogla da prihvati ni svoju vlastitu. Ako majka svoju seksualnost smatra odvratnom ili

54 Ljubav, seks i vaše srce

prljavom, onda i ker vidi u tom svijetlu. Veina majki osjeaj o sebi nesvjesno projicira na svoje keri. Tijekom terapije, Janny je iskazala takvu ljutnju prema majci da se i sama zapanjila otkriem. Ponovo i ponovo bi vikala: "Mrzim te", sa žestinom koja je otkrivala ubilaki bijes. Ovakav intenzivan osjeaj, ukoliko se ne shvati i prihvati, može izludjeti ovjeka. Prihvatiti takav osjeaj znai izraziti ga, a ne iskazati prema drugima, jer ono pripada prošlosti. Pravo mjesto za izražavanje takvih osjeaja je terapijska situacija. Izražavajui mržnju prema majci u terapiji, Janny je shvatila da je majka mrzila nju na seksualnom nivou, iako je bila u stanju da je voli i prihvati kada je bila aseksualna beba. Kako se Jannyina seksualna priroda razvijala i ona poela reagirati na interes brae, majka ju je poela smatrati lošom. Rascjep kod majke stvorio je rascjep kod djeteta. Janny je bila seksualna osoba, ali samo od ramena naniže. Rekla mi je da voli muškarce i uživa u seksu, ali da joj je vrlo teško ostvariti trajnu vezu. Bila je ozbiljno rascijepljena izmeu svojih seksualnih želja, straha da otvori srce i negativnog mišljenja. Kada se, tijekom terapije, ova slika iskristalizirala, Janny se preporodila - prvi put je osjetila toplinu razumijevanja, uvažavanja i prihvaanja same sebe. Prokomentirala je to ovako: "Vjerujem da bih mogla biti lijepa. Osjeam kako mi je lice mekše i manje napeto", i dodala: "Voljela bih da imam svog ovjeka". Izlijeiti, premostiti rascjep u pacijentovoj osobnosti glavni je zadatak terapije. Vidjeli smo da, kao posljedica gore opisanog Edipalnog iskustva, djetinjstvo ostaje zarobljeno, tj. do izvjesnog stupnja uklonjeno iz svijesti. Drugim rijeima, osoba gubi kontakt sa djetetom koje je bila. Istovremeno, njeno srce obujmi zaštitni oklop koji zatvara srce u kavez (slika 9). Srce više nije slobodno da reagira na vanjski svijet. Rast i razvoj e se nastaviti kroz naredne tri faze, ali je osoba otuena od svojih najdubljih i najranijih osjeaja. Rezultat toga je rascjep jedinstva osobnosti. Umjesto integrirane osobe koja voli, koja je vesela, radoznala, romantina i odgovorna, stvorena su dva suprotna centra egzistiranja - svako sa vlastitim nainom življenja i ponašanja. Ovaj koncept je prikazan na slici 10. Jedan centar se nalazi oko srca i emocija vezanih za srce: ljubav, razigranost, nevinost, radost. Ovaj centar je duboko u svakoj osobi. Drugi centar, kojim dominira ego, je na površini - tamo gdje dolazi do kontakata sa okolinom. Osjeaji vezani za taj centar su želja za priznanjem i statusom, borba za prestiž i uspjeh, potreba za samorealizacijom. Kod zdrave osobe, osjeaji srca i impulsi ega nisu u konfliktu. Borba za uspjeh je zrelo produžavanje djejeg zadovoljstva u igri, potreba za samorealizacijom vezana je za radost koju dijete doživljava u kretanju, pokretima tijela i kreativnoj aktivnosti. Integrirana osobnost je prikazana na slici 11. Kod rascijepljene osobnosti, posezanje za ljubavlju ima infantilnu kvalitetu koji se vidi u težnji da se dobije pažnja, maženje, zaštita -želja da netko drugi

U srcu smo još uvijek djeca 55

brine o nama. Ovakvo posezanje dolazi iz praznine, ne iz punoe. Meutim, kad osoba posegne iz svog drugog ili ego centra, djeluje kao super-nezavisna, super agresivna i na izgled potpuno kontrolirana. Ovo je samo fasada koju je postavilo željno i ranjivo dijete kako bi se sakrilo iza nje. Negiranje ne eliminira ranjivost; negiranjem se ranjivost samo prebacuje sa površine u centar, iz ega u srce koje postaje podložno infarktu. Clancy Seagal holivudski pisac, je opisao koliko mnogo uspješnih ljudi je sebe dovelo u predinfarktno stanje negirajui svoju ranjivost. Otkrio je, da se, kada je i sam preživio infarkt, našao u grupi ljudi koju veže isti nedostatak i zajednika potreba za neim što je izgubljeno. "Infarkt bi mogao postati prvi korak u vraanju smisla za igru, iji gubitak je prvenstveno i doveo do infarkta", napisao je, "Kada sam dozvolio da izblijedi livada mog djetinjstva, zaboravio na svoje srce, postao jak i realan, mislim da sam zakoraio na put koji me je doveo u intenzivnu njegu."3 Slika 9. Iskustva i doživljaji djetinjstva zarobljeni unutar osobnosti. Impuls posezanja za ljubavlju sputan je oklopom i može tek vrlo oprezno doprijeti do površine.

3

Clancy Sigal, "Beware the Forgotten Child in the Marathon Male", International Herald Tribune, June 10,1986.

56 Ljubav, seks i vaše srce

Slika 10. Rascjep jedinstva na ego-centar i srce (beba/dijete) centar. Svi impulsi za posezanjem/otvaranjem potjeu iz srca. Kada postoji rascjep, ako je jak osjeaj ljubavi, komponenta odraslog (ega) je slaba. Kada je jak ego, osjeaj ljubavi je slab.

GLAVA 4 GUBITAK LJUBAVI I GUBITAK NADE: NE MOGU ŽIVJETI BEZ TEBE"

Slika 11. Jedinstvena osobnost. Slobodna i puna komunikacija izmeu svih vidova osobnosti.

U prvom poglavlju prouili smo pozitivne efekte koje ljubav ima na srce. Ljubav ini da srce kuca brže i jae i šalje više krvi na površinu tijela, što ini oi sjajnima i puni erogene zone. U ljubavi, osoba poseže za kontaktom i bliskošu u oekivanju zadovoljstva. Ako ništa ne poremeti kontakt sa predmetom ljubavi, ovaj impuls je potpun i slobodan, osoba je laka srca i razdragana. Kada je kontakt uspostavljen, zavlada zadovoljstvo, spokojstvo i mir. Uzbuenje se povlai, srce smiruje, a osoba je preplavljena osjeajem blagostanja. Ali, što se dešava kada nagon za uspostavljanjem kontakta naie na prepreku, odbijanje, kada voljene osobe nema ili kada smo je izgubili? Umjesto zadovoljstva, osjea se bol; umjesto ispunjenja, praznina; umjesto mira i spokoja, koji se jave poslije pražnjenja uzbuenja, tu su napetost i uznemirenost. Mnogi od nas su, kad-tad, doživjeli bol zbog gubitka ljubavi. Mlada žena, ija majka je umirala, stavila je ruku na srce i rekla: "Ovo tako boli. Osjeam da e mi srce pui". Ovaj bol je stvarna fizika senzacija, smještena u predjelu srca. Što izaziva bol? Kada netko doživi gubitak ljubavi, krv koja je bila usmjerena k površini tijela u oekivanju bliskosti (ak i sama pomisao na susret ili bliskost sa voljenom osobom ponekad usmjerava krv ka površini tijela) iznenada se povlai nazad, u samo srce. Srce je sada preplavljeno s više krvi no što može normalno izbaciti. Tlak raste, a srce kao da e pui. Istovremeno se mišii grudi stežu. Zapravo, cijelo tijelo prelazi u stanje kontrakcije - reakcija na gubitak ljubavi. Ovo stanje je suprotno stanju ekspanzije koje ljubav izaziva. U veini sluajeva, osoba stvarno pukne - brizne u jak pla, a ponekad pone i vrištati. Ovakva reakcija je esta kad voljena osoba umire. Ridanje i pla

58 Ljubav, seks i vaše srce

su toliko snažni da izgleda kako je osobi koja plae srce stvarno puklo. Ono što puca je rigidnost koja se pojavila sa spoznajom gubitka. Taj proces pucanja najbolje se vidi kada se dijete rasplae zbog razoarenja ili boli. Djetetova prva reakcija na bol je ukruivanje. Odrastao ovjek može da ostane u tom stanju, ali dijete ne. Nekoliko trenutaka poslije šoka, djeja vilica zadrhti i odmah poslije toga dijete brizne u pla. Plakanje je kod djece konpulzivna reakcija koja obuhvata cijelo tijelo i izaziva glasne jauke ili jecaje pri izbacivanju zraka iz plua. Pla je najosnovnija forma olakšanja koju, uz ostale, organizam posjeduje da bi se oslobodio napetosti izazvane bolom. Bebin pla je i poziv u pomo, dozivanje majke i, prema tome, reakcija na gubitak ljubavi. Jecanje ili neprekidno plakanje su jedinstvene reakcije ljudskih bia. Ostali sisavci plau u monotonu. Prolivanje suza je takoer svojstveno samo ljudima. Ove jedinstvene reakcije upuuju na to da ljudi doživljavaju intenzivniju tugu i ljubav u odnosu na ostale sisavce, djelom zbog toga što ljudski mozak bolje percipira suptilna osjeaja i senzacije, ali najviše zbog toga što je ljudsko tijelo ekscitabilnije (brže reagira i na najmanje poticaje i draži izvana i iznutra). Poveana ekscitabilnost ljudskog bia najbolje se vidi u njegovoj seksualnosti. Dok su seksualne reakcije veine ostalih sisavaca ograniene na reproduktivne cikluse, seksualne reakcije odraslih ljudi nisu povezane sa njihovom reproduktivnom funkcijom. esta seksualna želja stvara potrebu za bliskošu i intimnošu iz koje se razvija jedinstveno osjeaje ljubavi a, kad se ljubav izgubi, tuge. Da bismo se mogli nositi sa gubitkom, priroda nas je, sreom, snabdjela snažnim mehanizmom oslobaanja - glasnim plaem i jecanjem. Iako su suze, koje teku niz lice, takoer izraz tuge, one ne donose takvo olakšanje tijelu kakvo pruža jecanje. Potok suza oslobaa napetost iz oiju, što se i vidi, jer su oi poslije dobrog plaa, mekše i sjajnije. Ali rigidnost tijela, naroito oklop u grudima koji je stvorio bol zbog gubitka ljubavi, samo jecanje može smekšati. Kod beba, napetost zbog doživljenog bola ili ozljede je akutna i brzo se oslobaa. Meutim, kod veine odraslih osoba, ta napetost je kronina i teško se plakanjem oslobaa i popušta. Ovo posebno važi za muškarce jer ima i onih kojima je prosto nezamislivo i nemogue zaplakati. Potrebno je mnogo terapijskog rada da odreeni pacijent omekša do toke kada može emocionalno reagirati na gubitak ljubavi. Jack je bio na terapiji nekoliko godina prije nego što je uspio zaplakati. To se dogodilo poslije svae u kojoj mu je djevojka rekla da ne želi da živi s njim. Jack je svoju reakciju opisao ovako: Osjetio sam kako mi srce puca. Ništa nisam rekao. Otišao sam i te noi duboko plakao. Gradi su me boljele tjedan dana. Osjeao sam - to je to, gotovo je. Isto tako sam se osjeao i kad sam prekinuo sa svojom prvom djevojkom. Tjedan dana sam to nosio u sebi, ali sam takoer imao i snažan osjeaj da želim da s nekim podijelim

Gubitak ljubavi i gubitak nade 59

svoj život i svoju ljubav. Ponovo smo se vidjeli krajem tjedna i ona je opet odbila da živi sa mnom. Bol mi se vratio. Gradi su me boljele cijelog tjedna. Bilo je strašno. Osjeao sam se tako umorno. Rekao sam joj: "Ja to naprosto ne mogu da podnesem i poeo da plaem. Mislim da sam plakao jae i dublje no ikada ranije. Ridao sam, ridao i ridao a ona je tu sjedila. Mislim da je njena prisutnost tijekom mog plakanja bilo važna. Dok sam plakao, osjeao sam kao da mi srce puca. Stvarno me je boljelo u srcu. Boga mi! Kada sam prestao da plaem, osjetio sam kako su mi gradi proišene. Nisu me više boljele. Osjeao sam se slobodniji sa Helen. Ranije, uvijek sam osjeao kako mi je bol, patnja nametnuta. Sada sam je osjetio kao vlastito cijepanje srca. Priznavši to, mogao sam da ispraznim svoj bol. Znate, uvijek sam se trudio biti "mao", ali sada vidim koliko sam, zbog tog slomljenog srca, te patnje u meni, ranjiv i osjetljiv na odbacivanje. Ranjava me seksualno odbijanje. Bol zbog posjeenog prsta strogo je ogranien na mjesto povrede. Ali, emotivan bol, za razliku od fizikog, ukljuuje cijelo tijelo. Ljudi spominju težinu u prsima, teškoe sa disanjem, greve kao i naroiti bol u samom srcu. Meutim, gubitak ljubavi svako doživljava sa razliitim intenzitetom. Mnogi ljudi su razvili toliko snažnu obranu od emocionalnih ozljeda i bolova da su, poslije prekida ljubavne veze, hladni, depresivni ili bez ikakvog osjeaja. Ali, takve osobe ne doživljavaju ni radost ljubavi. Cijepanje srca, koje je stvorilo Jackovu ranjivost zbog odbacivanja, ima korijen u iskustvima iz ranog djetinjstva. Nakon druge krize sa svojom djevojkom, Jack je to sam povezao sa prekidom dojenja, gubitkom fizikog kontakta s majkom. Izuzetno teško mi je pao gubitak fizikih kontakata sa Helen dodira, zagrljaja, uzbuenja erotskog zbližavanja. Osjeaj tog gubitka je fizika memorija - sjeanje na gubitak cjelokupnog fizikog kontakta sa majkom, dodira koji hrani, daje život, udobnost, koji me ispunjava. To je osjeaj hladnoe i praznine. Što sam dublje plakao, poeo sam da gubim zrak i tada sam bio u stanju da osjetim paniku koju je ovaj osjeaj gubitka u meni probudio. Kada do gubitka ljubavi doe u djetinjstvu, osoba ostaje sa trajnim, podsvjesnim osjeajem panike. Isto kao što se bol slomljenog srca potisne, tako se potisne i osjeaj panike koji može doprijeti do svijesti tek kada osoba pokuša disati duboko i osjetiti da nema dovoljno zraka. Ova reakcija se javlja kada se osoba nae u situaciji koja je opasna po život. ovjek se nastoji spasiti na sve mogue naine, ali ako ga savlada panika, pokušaji su kaotini i, zbog toga, jalovi. Kada iznenada izbije požar, svi ljudi tre prema najbližem izlazu i tu, na

60 Ljubav, seks i vaše srce

kraju, zaglave jer nitko ne može van. esto postoje i drugi izlazi, ali panika sprjeava racionalno mišljenje i donošenje odluka. Svi znamo da je jasno razmišljanje imperativno u opasnim situacijama, ali za takvo razmišljanje mozgu treba adekvatna koliina kisika. Ako se zadrži dah, što se i ini u strahu, priljev kisika u mozak je neadekvatan, a jasno mišljenje nemogue. Svi strahovi utjeu na disanje. Instinktivna reakcija na strah je: zadržan dah, uzdignuta ramena i široko otvorene oi. Ova reakcija, poznata u psihologiji kao reakcija iznenaenja, najbolje se vidi kod bebe koja se uplašila od jakog zvuka ili iznenadnog gubitka podloge na kojoj se nalazi. Razliite ljude panika hvata u razliitim situacijama. Što je osoba sigurnija, disanje je relativno slobodnije i opuštenije, a mogunost panike manja. Unutrašnji osjeaj sigurnosti ovisi od stupnja u kojem je osoba bila prihvaena i voljena u djetinjstvu. Ako osoba u djetinjstvu nije bila prihvaena nema ovaj unutrašnji osjeaj sigurnosti. Važno je postaviti pitanje zašto gubitak ljubavi u djetinjstvu ulijeva osjeaj nesigurnosti tijekom cijelog života unato injenici da je mogue ostvariti ljubavnu vezu sa suprugom ili partnericom. Nesigurnost je strukturirana u ljudskom tijelu na podsvjesnom nivou. To je odgovor. Iako osoba može biti u principu svjesna svoje nesigurnosti, ona tu nesigurnost ne povezuje sa svojim stisnutim grlom ili napuhanim pluima niti je svjesna da se uglavnom oslanja na svoj rameni dio a ne na noge i stopala - prirodni oslonac. Noge i stopala su naši funkcionalni korijeni koji nas vežu za zemlju, bez obzira da li stojimo ili se kreemo. Zbog toga je lako vidjeti kako osoba, iji oslonac je u ramenima, nema osjeaj sigurnosti. Njezine noge mogu djelovati jako i vrsto, ali ako su krute i ukoene, senzacije u njima i iz njih su reducirane, tj. nedovoljne da u svijesti proizvedu utisak nosaa, potpore. Ova rigidnost je obrana od straha od propadanja. Taj strah se prvi put javlja kad dijete osjeti da gubi podlogu - oslonac. Kad odraste, još uvijek podsvjesno vjeruje da, ako padne, ne samo da nee biti nikoga da ga podigne ve da e se i sama zemlja otvoriti pod njim. Za dijete, majka je u stvari zemlja - tlo. Ako ona djetetu ne daje dovoljno podrške, ono e zakljuiti da se ne može osloniti ni na koga osim samog sebe, te se zato mora održavati vlastitim svjesnim trudom. S vremenom, taj trud i napor prijee u podsvijest. Sve dok se dijete, i kasnije, odrasli, drži uspravno napinjanjem ramena i stezanjem - ukruivanjem nogu, osjeati e se nesigurno u životu. Svaki gubitak ljubavi ili sigurnosti, svaka opasna ili zastrašujua situacija pojaavaju ovu podsvjesnu nesigurnost i mogu izazvati osjeaj panike. Mnogo žena pati od agorafobije, straha od otvorenog prostora. Agora je grka rije za trg a suština tog straha je podsvjesna panika zbog mogunosti razdvajanja od majke u gužvi koja vlada na trgu. Kada se, kod odrasle žene, zbog izlaska iz kue, pojavi ova fobija ona je povezana sa podsvjesnim strahom od separacije ili

Gubitak ljubavi i gubitak nade 61

odbijanja. Agorafobija se teško lijei jer oboljeli nisu svjesni da uzrok njihovog straha leži u ranom iskustvu koje su imali sa svojim majkama. Migrena je još jedan simptom koji se može povezati sa gubitkom ljubavi i strahom od odbacivanja. Imao sam pacijenticu koja je na terapiju došla iskljuivo zbog jakih migrena od kojih bi neki napadi bili toliko jaki da bi je potpuno paralizirali. Mary je bila privlana, mlada žena od oko 25 godina, pametna, živahna, uvijek nasmijana, osim za vrijeme napada migrene kada bi joj bolovi potpuno izobliili lice. Kada sam je naveo da gorko plae, glavobolja bi oslabila, a ako bi se isplakala na vrijeme mogla je i sprijeiti napad. Izgleda da se tijekom plaa nešto napetosti oslobodilo iz tijela, posebno oko oiju i glave. Vrištanje je bilo još efikasnije za smanjenje bola. Pa ipak, unato svoj patnji i bolovima, Mary dugo nije bila u stanju da se slomi i da zajeca. U strukturi njene osobnosti bila je potreba za kontrolom, biti vedra i vesela i uspješna u svemu. Meutim, pošto je njena kontroliranost bila osnovana na negiranju, Mary nije bila u stanju nositi se sa svojim osjeajima, posebno seksualnim, kada bi se pojavili, te je tako stalno bila u konfliktu. esto bi je, upravo prije sastanka s mladiem, tako zaboljela glava da je morala otkazati sastanak ali unato tome glavobolja ne bi prestala. Konstantno je uzimala lijekove protiv migrene, koji nisu uvijek bili od pomoi. Tijekom terapije je shvatila konflikte u svojoj osobnosti koji su stvarali napetost - pravi uzrok njenih glavobolja. Mary je iz irske katolike obitelji u kojoj se o seksu i pitanjima seksa nije govorilo, a sam seks je smatran grješnim. Mary je bila vrlo vezana za oca, iju smrt je u dobi od svojih 10 godina, doživjela kao velik šok. Meutim, nije se slomila i zaplakala. Otac je umro u bolnici a majka, s namjerom da poštedi ker, nije odmah rekla Mary istinu. Mary se za ovo odlaganje istine o oevoj smrti uhvatila kao za slamku kako bi mogla odbaciti i negirati injenicu da ju je otac nepovratno napustio. Zamišljala je kako je tata na nebu i kako je stalno gleda i vjerovala je da e joj se on nekako vratiti ako bude dobra djevojka (znai aseksualna). Kad je odrasla, Mary više nije vjerovala u njegov povratak, ali joj je tijekom terapije postalo jasno da na podsvjesnom nivou nije potpuno prihvatila injenicu da je on umro. Problem je bila njena nesposobnost da emocionalno reagira. Zašto? Mary je u ocu vidjela zaštitnika od majke, koju je smatrala neprijateljem i suparnicom u borbi za oevu ljubav. Gubitak oca ju je doveo u nepodnošljivo stanje ranjivosti i bespomonosti. Da kompenzira to stanje, zamišljala bi oca na nebu, kako bi i dalje mogla misliti o njemu kao o svom zaštitniku. U stvarnosti, patnja zbog gubitka oca bila je prevelika da bi je mogla podnijeti i, prema tome, priznati gubitak. Sama je, poslije odreenog vremena u terapiji, izjavila: "Nisam to mogla podnijeti. Umrla bih ako bi sebi priznala da je mrtav". Da li bi Mary umrla ili ne je apstraktno pitanje; ona samo nije bila u stanju boriti se sa tako intenzivnim osjeajem.

62 Ljubav, seks i vaše srce

Negiranjem gubitka oca, bol je prenijeta u glavu. Mehanizam ovog transfera (prijenosa) leži u Maryinom nastojanju da negira i kontrolira svoju seksualnost. U svojoj podsvijesti, Mary je krivicu za gubitak oca pripisala svojim seksualnim osjeajima prema njemu. Nije bila dobra djevojica i to je njena kazna; da nije bila seksualna, mogla je još uvijek imati oca i, samim tim, izbjei neizmjernu bol izazvanu njegovom smru. Kontrola seksualnih osjeaja ostvarena je skretanjem protoka krvi od genitalija prema glavi što je dovelo do prekomjernog priliva krvi u glavu i pulsiranja u moždanim arterijama. Znai, svaki put kada bi se pojavili seksualni osjeaji, umjesto u genitalije, krv bi jurnula u glavu i izazvala jak bol. U prilog ovom stajalištu o psihopatologiji migrene govori i injenica da su Maryine migrene postale znatno rjee i slabije poslije terapijskog rada na osjeanju seksualne krivice i negiranju gubitka oca.1 Ali, jedini nain da Mary prihvati gubitak oca je da bol i patnju koju on izaziva isprazni dubokim oplakivanjem njegove smrti -plaem, ridanjem i jecanjem. Nemogue je dovoljno naglasiti važnost plaa za oslobaanje od bola slomljenog srca i opuštanje napetosti. Gubitak voljene osobe mora se otplakati i prežaliti ako osoba, poslije takvog gubitka, želi da se vrati u normalan život. Od Freuda na ovamo, psiholozi znaju da je osoba koja nije prežalila i oplakala važan gubitak na sigurnom putu u depresiju ili melankoliju.2 Sve depresivne reakcije imaju korijen u gubitku ljubavi koji nije valjano oplakan i prežaljen, jer se depresija tada razvija iz iluzije da se izgubljena ljubav može vratiti "dobrim" ponašanjem.3 Negiranje smrti voljenog roditelja nije uobiajeno, jer to u djetetov život unosi element nerealnosti koji ometa njegove odnose i veze s drugim ljudima. Ovo se dogaa kada je vezanost za tog roditelja toliko snažna da je nemogue prihvatiti gubitak. S druge strane, gubitak ljubavi se vrlo esto negira. Rijetko tko e priznati da nije bio voljen u djetinjstvu. ak i pacijenti u terapiji nerado prihvaaju tu mogunost. Obino, tek pošto ponovo prežive patnje cijepanja srca, mogu prihvatiti saznanje kako su jedan ili oba roditelja bili grubi i zli prema njima. Ako opisuju situacije u kojima su roditelji bili neosjetljivi ili neprijateljski, krivicu za roditeljsko ponašanje preuzimaju na sebe ili ga pripisuju, i tako opravdavaju, patnjama i problemima samih roditelja. esto se dešava da je dijete kojeg više zlostavljaju manje spremno ili sposobno uoiti kako je zlostavljanje ekspresija mržnje. Prihvatiti injenicu da te roditelj mrzi znai dovesti u sumnju prirodan poredak stvari. Pa ipak, stvarnost, gledana oima odraslog i zrelog ovjeka, pokazuje koliko su roditelji ambivalentni u odnosu na svoju djecu. S jedne strane, žele im sve najbolje; s druge pak, njihovi 1

Alexander Lowen, "A Case of Migraine, Bioenergetic Analysis, A. Clinical.Tournal", 1:117-24 Sigmund Freud, Mourning and Melancholia, in Collected papers London: Hogarth Press, 1953, 4:152-70. 3 Lowen: Depression and the Body, 129-38. 2

Gubitak ljubavi i gubitak nade 63

zahtjevi ih iritiraju. Takoer, zavide svom djetetu jer im se ini kako ono ima više nego što su oni imali u djetinjstvu. Ova ambivalentnost jasno se vidi iz uvjetovanosti roditeljske ljubavi uspjesima i ostvarenjima njihovog djeteta. U našoj kulturi, gdje je uspjeh postao najznaajnija "vrlina", roditelji uspjehe svog djeteta doživljavaju kao obilježje vlastite superiornosti. Roditeljska ega su, i preesto, upletena u status i postupke djeteta u školi i izvan nje. Ali, ljubav uvjetovana postupcima i djelima uope nije ljubav. Prava ljubav okružuje osobu toplinom i nježnošu zato što je osoba to što jeste, a ne zbog onoga što ona ini. "Mama e te voljeti ako pojedeš juhu" nije izjava ljubavi ve odbacivanja. Isto važi i za reenice kao što su: "Vidi kako si se uprljao. Nitko te takvog ne voli". Dijete se raa kao mala životinja, a ako je majina ljubav uvjetovana njegovim rano steenim higijenskim i drugim kulturnim navikama i besprijekornim manirama, suštinska priroda djeteta je odbaena. Sva djeca trebaju se adaptirati na socijaliziran život, ali za to nisu potrebne prijetnje i kazne. Isto kao što djeca spontano i prirodno naue govoriti, tako e se s vremenom nauiti i adekvatno ponašati u razliitim situacijama. Istina, djeca nisu uvijek tiha i mirna, a to iritira one roditelje koji nisu u stanju podnijeti vitalnost i živahnost svoje djece. Psiholozi su svjesni da su današnja djeca izložena ogromnom pritisku jer se od njih zahtijeva da brzo odrastu. Ova injenica se pripisuje kompetitivnoj (takmiarskoj) prirodi naše kulture, ali i želji umornih i napregnutih roditelja da se što prije oslobode pritiska i naporne obaveze da svoje vrijeme i energiju posveuju zadovoljenju potreba djece. Koliko majki danas stvarno uživa u dojenju bebe? Koliko oeva ima vremena, strpljenja i energije uspavati dijete? Prvi put srce puca kada dijete - beba osjeti da su njene potrebe i želje sekundarne i da, bez obzira koliko plae, nee dobiti pažnju i brigu koja mu je potrebna. Djeca brzo naue da e, ako su emocionalno na raspolaganju svojim roditeljima, i sama dobiti porciju pohvala i nježnosti. "Morala sam biti mama svojoj majci" izjava je koja se esto uje na terapiji. Djeca su osjetljiva na patnje svojih roditelja i ine sve da ih ublaže. Jedan pacijent je izjavio: "Nisam mogao plakati jer nisam smio opteretiti majku svojom tugom. Imala je i previše svojih briga da bi mogla podnijeti i moje". Dijete potiskuje svoju ežnju i nastoji biti osoba koja e usreiti roditelje. U poetku, to znai biti dobar i poslušan ponašanje koje i škola potkrepljuje. Zadovoljavanje roditelja prelazi u dobar uspjeh u školi i konano uspješnu karijeru. Posveenost zadovoljavanju tuih oekivanja bazirana je iskljuivo na nadi i uvjerenju da e se tako stei ljubav i prebroditi rano doživljeni bol slomljenog srca. Dakako, ovakvo ponašanje ne pomaže odraslom ništa više no što je pomoglo djetetu. Naravno, odrasla osoba nije svjesna da svojim postupcima traži ljubav, jer je odavno potisnula svoju ežnju za njom. Ipak, ova ežnja se povremeno javlja, zajedno sa osjeajem kako je ovjek zarobljen u beznadnom

64 Ljubav, seks i vaše srce

položaju. Oba osjeaja, ežnja i beznadnost, prijete da ugroze obranu od patnje slomljenog srca i tako oslobode bujicu tuge ija bi nas snaga mogla ugušiti. Ali, impuls da se probije brana i nae ljubav, bez obzira koliko bolno to bilo, sigurno e se pojaviti, a s njim i panika zbog mogunosti ponovnog odbacivanja. (Povezanost sranog udara s izbijanjem panike je predmet narednog poglavlja). Ambivalentnost roditelja prema djeci ne manifestira se samo u njihovom mlakom ponašanju i nedovoljnoj brizi za djecu. Neki roditelji pokazuju direktno neprijateljstvo prema svojoj djeci. Takva mržnja djeluje na djecu drugaije od roditeljskog narcizma koji je gore opisan. Jedna je stvar biti u panici zbog mogueg odbacivanja, a sasvim druga prestraviti se od roditeljske mržnje. Zlostavljanje djece, dobro poznat fenomen današnjice, može obuhvatiti fiziko zlostavljanje, koje seže ak i do ugrožavanja života djeteta, ili biti u formi psihološkog rata. Sjeam se ruka u obitelji kada je majka zabranila sinu da okusi njegovo omiljeno jelo sve dok ne pojede sve povre iz tanjura. Djeak, koji je iz nekog razloga imao averziju prema povru, se trudio poslušati majku ali nije u tome uspijevao. Bilo mi ga je žao i zauzeo sam se za njega. Još i sada pamtim pogled pun mržnje koji mi je djeakova majka uputila zbog mog, na izgled, neopravdanog uplitanja. To dijete je kasnije imalo ozbiljne emotivne probleme. Drugom prilikom, u prisutnosti majke, radio sam sa djevojkom koja je imala ozbiljne teškoe. Dok je djevojka govorila, sluajno sam pogledao majku i vidio kako ker promatra s mržnjom. Naravno, majka je tijekom našeg narednog razgovora, negirala bilo kakva negativna osjeaja prema keri. Oigledno, majka nije bila svjesna svojih sakrivenih osjeaja ali, siguran sam da ih je ker mnogo puta vidjela i prestravila se. Užas je vrsta straha koji se razlikuje od panike. Kada grabljivica napadne krdo stoke, ono prelazi u stampedo-divlji trk do spasa. Ali, ako grabljivica uhvati svoj plijen, životinja je obino toliko užasnuta da nije u stanju da poduzeti nikakav namjeran pokušaj da se oslobodi. Užas paralizira i otupljuje sva ula životinje i tako smanjuje bol samrtne agonije. Djeca, koja su u užasnom strahu od roditelja, gube sposobnost odupiranja i mogu se samo bespomono pokoriti situaciji. Ona prestanu osjeati bilo što, jer zamiru svi spontani pokreti prema i od roditelja. Takvo dijete može postati robovski privrženo mrskom roditelju, ali privrženost izvire iz straha, a ne iz ljubavi. Užas djeluje na tijelo drugaije od panike. Pod utjecajem panike tijelo je rigidno, plua naduvena, ponašanje tipa "A" - agresivno; kod užasa, tijelo je mlitavo, plua ispuhana a osoba uglavnom pasivna. Ovdje upozoravam itatelja da ne klasificira ljude u tipove, jer je vrlo malo ljudi koji su u životu iskusili samo užas ili samo paniku. Jednom se dijete uspanii ako plaem ne može dozvati majku; drugi put ga obuzme užas ako njegov otac brutalno reagira na pla. Roditelji su rijetko dosljedni, ponašanje im varira u ovisnosti od

Gubitak ljubavi i gubitak nade 65

raspoloženja. ak i roditelj koji najviše mrzi svoje dijete, tu i tamo pokaže neki pozitivan osjeaj. Emotivna veza, ljubav, izmeu roditelja i djeteta rijetko kada potpuno puca. Može doi do veih ili manjih prekida razliitog trajanja. Dijete pati zbog svakog prekida, ali intenzitet te patnje varira od djeteta do djeteta u istoj obitelji i od obitelji do obitelji. Slino tome, dijete nije uvijek izloženo istoj, fiksnoj koliini roditeljskog neprijateljstva. Neprijateljstvo se obino rasplamsa od prilike do prilike. Meutim, u odreenim sluajevima dijete može biti svjesno postojanog neprijateljstva koje se rijetko povlai. Pošto veina ljudi ne pamti dugo patnju i bol doživljen u djetinjstvu, rijetki su oni koji su u stanju tono opisati svoje djetinjstvo. U veini sluajeva, pacijenti negiraju ili uljepšavaju negativne aspekte svog djetinjstva, ali su ti doživljaji ostali strukturirani u njihovim tijelima. Napuhan, oklopljen prsni koš je obrana od sadašnje panike i prošlog cijepanja srca. Stupanj rigidnosti otkriva snagu rane traume. Ispuhan ili uvuen, opušten prsni koš otkriva efekte užasa na srce - razorni udar protiv kojeg nema obrane. U takvim sluajevima, u tijelu nema ni malo rigidnosti. U 3. poglavlju smo vidjeli da gubitak ljubavi cijepa jedinstvo osobnosti i da se stvaraju dva centra - ego centar i emotivni (srce) centar. Srce je odsjeeno od svjesne slike o samom sebi. Ego je oslabljen ovim rascjepom, ali je još uvijek dovoljno jak da sauva koherentnu sliku o sebi unato unutrašnjim konfliktima. Takva osoba je vrsto odluila izbjei eventualno pucanje srca tako što ljubav "zarauje" uslužnošu, marljivim radom, priznatim djelima ili je lovi na mamac moi i uspjeha. Opa rigidnost tijela ima funkciju da stvori umjetno jedinstvo osobnosti. Šizoidne osobnosti, koje su potpuno razbijene, nemaju integritet osobnosti. Kod njih je slomljen duh, a ne srce pa su, za razliku od rigidnih osoba, manje sklone oboljenjima srca. Njihova srca jesu otvorena za ljubav, ali ljubav kakvu oni traže je infantilna i nezrela. Istovremeno, šizoidne osobe su manje orijentirane ka postizavanju uspjeha. Slike 12a i 12b ilustriraju razliite dinamike gornjih struktura osobnosti. Slika 12a predstavlja rigidnu strukturu (narcisoidnu osobnost) koja je produkt podsvjesne panike. Kako se vidi na slici, ego centar (osjenana površina) dominira a srce (emotivni centar) je odsjeeno. Puna linija koja okružuje oba centra pokazuje da su granice osobnosti jasno definirane i uvane. Relativno jak naboj koji postoji na površini tijela osigurava dobar i stabilan kontakt sa vanjskim svijetom. S druge strane, kontakt sa srcem i njegovim osjeajima je reduciran.

66 Ljubav, seks i vaše srce

Slika 12b predstavlja oralnu ili šizoidnu strukturu osobnosti koja je produkt podsvjesnog užasa. Ovdje je situacija obrnuta - naime, slab ego s jakim emocijama iz srca. Osjenan centar oznaava dominaciju srca. Zbog smanjenog naboja na površini tijela, ego granica šizoidne strukture je slaba i nebranjena pa je, zbog toga, osoba preosjetljiva, lako ranjiva i prije e se povui nego braniti od uvreda ili trauma. Toni je pokazivao neke osobine obje opisane strukture, s tim što je

podsvjesna panika bila jaa. Žalio se na depresiju i odsustvo emocija - ništa neobino u današnje vrijeme. Izjavio je kako mu život ne nudi nikakva uzbuenja i priznao kako je u stanju po cijeli dan ležati i gledati TV. Gotovo sve pokrete ili radnje izvodi uz odreen voljni napor, jer mu je vlastito tijelo imobilizirano do te mjere da se skoro nikakav spontani pokret, emocija ili akcija

Gubitak ljubavi i gubitak nade 67

ne može pojaviti. Bio je dobro graen i mišiav ali, zbog izuzetno velikog stupnja napetosti u voljnim mišiima, tijelo mu je bilo ukrueno. Kako su mu ramena bila uzdignuta i kruta, bilo mu je teško pružiti ruke iznad glave. Prsni koš mu je bio prekomjerno napuhan i, prema tome, disanje ogranieno. Naravno, nije mogao zaplakati, iako je, kada bi se opustio imao tužan i nesretan izraz lica. Toni je bio jedinac. Djetinjstva se, tako rei, nije ni sjeao. Teškom mukom se prisjetio onih nekoliko prilika kada su mu roditelji pokazali da ga vole. Otac je radio, a majka svakog dana igrala karte s prijateljicama i nikad ga nitko ne bi saekao po povratku iz škole. Otac bi ga ponekad poveo na neku utakmicu, ali bi ga i istukao svaki put kada bi bio neposlušan ili nestašan. Toni se nije mogao sjetiti svih detalja tog fizikog kažnjavanja, ali pamti kako bi se sakrivao ispod kreveta i stavljao knjigu u hlae da udarci bole manje. esto je spominjao veliinu oevih ruku, kao da želi rei da ih se plašio, ali priajui o tome ne bi pokazao ni strah ni bilo koji drugi osjeaj. Bio je usamljeno dijete, gotovo bez prijatelja i drugova. Kao adolescent, krao je od oca novac da izvede društvo i tako se bar malo oslobodi svoje užasne samoe. Tonijevo tijelo je pokazivalo obilježja njegovog odnosa s roditeljima. Na oevo neprijateljstvo, Toni je reagirao tako što se ukrutio, kao da želi rei: "Neeš me slomiti. Neu plakati pa ma kako me jako udario." I nije plakao kada bi ga otac tukao. Na majinu indiferentnost i uzdržljivost reagirao je stezanjem srca, kao da govori: "Ne trebaš mi. Niko mi ne treba. Nije mi stalo da me itko voli." Ipak, Tonijevo srce nije bilo tvrdo. U stvari, imao je vrlo mekano srce i bio izuzetno osjetljiv na bol i patnje svoje djece i svojih prijatelja, upravo zato što je i sam mnogo propatio. Tvrdoa je bila samo na površini, oklop kojim se štitio od hladnog i neprijateljskog vanjskog svijeta i patnje iznutra. Ali, užas koji je doživio zbog oca paralizirao ga je i otupio njegova ula, te mu je zbog toga bilo još teže se otvoriti i posegnuti za ljubavlju. Kada je Toni radio vježbe dubokog disanja, nije se slomio kao ostali pacijenti. Niti ga je uhvatila panika, niti je osjetio intenzivniji bol. Istina, bilo mu je neugodno i ramena su ga toliko boljela da je morao skratiti vježbu. Zbog toga, niti se disanje znaajno produbilo, niti su se pojavile ikakve emocije. Jasno je da se Toni plašio opuštanja. Sreom, bio je svjestan svog prekomjerno krutog držanja, naroito kad su se pojavili grevi u mišiima. Prepoznao je ovo kao oblik svog otpora. Jedan dio njega bio je odluan u namjeri da ustraje i da se ne slomi u terapiji, isto kao što nije popustio i slomio se kada ga je otac tukao. Ova spoznaja mu je pomogla da nastavi s terapijom, iako je napredak bio vrlo spor. Pomoi Toniju da naui plakati bio je dug proces, ali jedina druga alternativa bila je da živi kao mrtvac, bez ikakvih emocija. Takav život je nepodnošljiv; Toni je to znao i više puta glasno rekao: "Volio bih da sam mrtav". Rigidnost i napetost prsnog koša svrstale su Tonija medu kandidate za infarkt. Kada bi ogroman fiziki stres, kojem je zbog napetosti u tjelesnim

68 Ljubav, seks i vaše srce

mišiima bio izložen, bio jedini faktor koji izaziva infarkt, Tonijeve šanse da preživi bile bi zanemarujue. Sreom, Toni je našao nain da smanji taj stres i to ga je do sada spašavalo. Nije se suviše naprezao; kako je i sam priznao, u stanju je da cijeli dan provede u krevetu. Podsvjesna beznadnost sputavala ga je da se potrudi i stekne ljubav. Iako je bio indiferentan prema uspjehu, pošlo mu je za rukom da razvije vrlo uspješan posao, zahvaljujui natprosjenoj inteligenciji i pronicljivosti kao i sposobnosti da pusti druge da rade za njega. Nesposoban da osjea i da djeluje, Toni se posvetio razmišljanju. Živio je u svojoj glavi, bavei se misaonim i logikim problemima. Na sreu, bio je dovoljno inteligentan da vidi kako se je potrebno promjeniti i kako je ta promjena mogua samo ako aktivira svoje tijelo. Radei na tijelu, što je dio bioenergetske terapije, u tome je i uspio. Poslije više godina u terapiji, Toni je sanjao kratak, neobian san. "Sanjao sam da u u roku od tjedan dana umrijeti od raka", ispriao je, "Hladno sam rasporedio svoju imovinu nasljednicima". Tjedan dana poslije tog sna, Toni se zaljubio. Veza izmeu ove dvije stvari mi je potpuno jasna. Toni je nekoliko puta poželio umrijeti, ali tu ideju nikad nije prihvatio. On je bio borac kojem nije bila potrebna ni ljubav, niti bilo tko. Bio je siguran da e i da može preživjeti i živjeti samo ako negira svoje osjeaje ali je, kroz ovaj san, shvatio da ga negiranje osjeaja vodi u smrt. Živjeti znai voljeti. Negirati želju za ljubavlju znai živjeti kao mrtvac, a to neizostavno završava kobnom bolešu. Toni je shvatio i priznao sebi da e umrijeti ako se ne otvori za ljubav. Da li je Toni izuzetak u tome što preživljavanje izjednauje sa negiranjem ljubavi, negiranjem brige i nježnosti koju daje i koja mu je potrebna? Njegov sluaj jeste ekstreman, ali strah od ljubavi je vrlo raširen unato injenici da rijetko tko negira važnost ljubavi. Pošto je strah od ljubavi osnova i ishodište predispozicije za srano oboljenje, detaljnije emo se njime pozabaviti u slijedeem poglavlju.

GLAVA 5 STRAH OD LJUBAVI Opisao sam rascjep osobnosti na dijete i odraslog, na osjeaja srca i porive ega. Ovaj rascjep je karakteristian za rigidnu osobu koja se primarno identificira sa svojim egom i odraslom osobom u kakvu se razvila. Vidjeli smo da je rigidnost obrana od bola ranog pucanja srca i mogunosti da se to ponovo desi povezan s ovim je i podsvjestan strah od odbacivanja koji, s vremenom, prerasta u strah od same ljubavi. Ako ne volimo, ne riskiramo gubitak ljubavi i ne možemo biti odbaeni. Ali, uhvaeni smo u zamku vlastitih obrana koje, ve samim svojim postojanjem, uvjerljivo dokazuju da su naši najvei strahovi opravdani. Obrana rigidne osobnosti ugraena je u njenu ego-strukturu. Odbaciti je znai regresirati (vratiti se) sa odraslog na dijete i izgubiti samopoštovanje koje je s mukom steeno. Jedna pacijentica je jezgrovito opisala ovu dilemu. To je 32godišnja, razvedena žena koja je ve dvije godine u nezadovoljavajuoj vezi s muškarcem za kojeg tvrdi da nije ozbiljno zainteresiran za nju. Taj muškarac je jednog dana, prema njenoj prii, izjavio da je spreman za ozbiljnu vezu. "Prestala sam se žaliti i osjetila prema njemu nešto kao ljubav kada mi je rekao da želi više, da želi da budemo bliži", priala je. "Uplašila sam se i poela sam jecati. Ako se opustim i prihvatim to, biu povrijeena. Ako me ostavi, biu sama i izgubljena. Ako me ne ostavi, stopiti u se s njim i izgubiti svoj identitet. Biti u nitko i ništa". Kako to da je pomislila da e postati nitko i ništa ako se preda ljubavi? Pjesme pjevaju kako nas ljubav oplemenjuje, a ne osiromašuje. Ova oigledna kontradikcija se može razumjeti samo ako shvatimo da je zaljubljenost pozitivno i uzbudljivo stanje, ali da mogunost zaljubljivanja plaši ljude zato što ukljuuje gubitak i predaju ego kontrole. Pošto slika ove žene o sebi u velikoj mjeri ovisi od njenog ega, ona bi se zaista osjeala kao nitko i ništa kada bi odbacila tu poziciju. S druge strane, da je njena slika o sebi osnovana na osjeajima tijela, odbacivanje ego kontrole bi obogatilo njen postojei self i istinski bi sebe doživjela kao nekog - važnu osobu. Osobe koje su presjekle i iskljuile tjelesne

70 Ljubav, seks i vaše srce

osjeaje da bi se obranile od bola slomljenog srca, vlastiti identitet osnivaju na sposobnosti kontrole osjeaja. Ova kontrola im daje osjeaj moi, kao zamjenu za istinsku sliku o sebi. Mo stvara iluziju da si netko. To je, što emo vidjeti u ovom poglavlju, orue ljudi koji se boje voljeti. Ideja da ljubav povlai za sobom stapanje dvije osobe, važi samo za simbiotski odnos izmeu majke i djeteta. Kako dijete raste i postaje sve nezavisnije, taj se odnos mijenja. Nezavisnost znai da je dijete osoba sa svim pravima koja joj pripadaju. Iako se potpuna nezavisnost ne stie do zrelosti, djetetov osjeaj posebnosti (da je netko) se poinje razvijati dosta rano i prilino je oformljen do dobi od 6 godina. Proces razvoja ovog osjeaja ovisi od njege, podrške i ljubavi roditelja. Nedostatak ili gubitak ljubavi hendikepira ili ak blokira dijete. U takvoj situaciji, proces nije normalan i dijete ostaje emocionalno fiksirano na ranom nivou, bez obzira što nastavlja rasti, razvija se i konano dostigne seksualnu zrelost. Na dubokom nivou, to jest u srcu, takva osoba je i dalje dijete koje se nije potpuno odvojilo od majke i, prema tome, nije kompletno sposobno za samostalan život. Na površini djeluje zrelo i nezavisno, ali te crte nisu usaene u integritet njegovog bia i nemaju podlogu u sigurnosti koju daje ljubav. Napuštanje te pozicije skriva opasnost povratka u emocionalno stanje ranog djetinjstva, što je uistinu zastrašujua perspektiva za nekoga tko je odrastao sa osjeajem bespomonosti, zavisnosti i bez vrste slike o samom sebi. Pošto takvoj osobi treba ljubavi, a ona se plaši otvoriti za ljubav, s partnerima ulazi u takve aranžmane gdje jedno iskorištava drugo. Možda oni u takvom aranžmanu i osjeaju meusobnu naklonost, ali primarna svrha takvog odnosa je maskiranje straha od predaje, otvaranja. Ovakvi aranžmani nisu na svjesnom nivou; to su kopije odnosa kakve je osoba imala s majkom ili ocem. Sve dok aranžman funkcionira, strah od odbacivanja je ublažen ali takav odnos ne pruža duboko zadovoljstvo, jer ne može zamijeniti ljubav. Dovoljno je samo zagrepsti po površini veine veza da bi ispod površine otkrili takve aranžmane. Naješe je to postavljeno ovako: Ako si ti tu kad meni treba, ja u biti tu kad to tebi treba. Jedan pacijent je priajui o svom braku jezgrovito objasnio tu ideju: "Ja sam izigravao oca maloj djevojici u njoj, a ona majku malom djeaku u meni. Ovakav aranžman na izgled funkcionira, ali ovaj pacijent se zapravo neizmjerno ljutio na svoju majku, za koju je uvijek bio "njen mali djeak", i tu ljutnju je prenio na svoju suprugu. Sve dok mu brak nije popucao po svim šavovima nije shvatio da je i opstao samo zbog postojeeg aranžmana. Smetalo mu je što ga malim djeakom smatra, i tako se prema njemu ponaša, žena koja je i sama emocionalno nezrela. Pa ipak, nije mogao ostaviti svoju ženu jer mu je saznanje da je on njoj potreban davalo odreen osjeaj sigurnosti. Generalno govorei, ljudi ureuju svoje odnose na opisan nain zbog straha od odbacivanja. Ovaj problem se može razriješiti samo konfrontiranjem podsvjesne panike.

Strah od ljubavi 71

Pol, etrdesetogodišnji doktor je na jednoj terapijskoj seansi spoznao: "Osjeam napetost u grudnom košu", izjavio je. "nešto želi izai odatle". Iznenada je shvatio da je taj osjeaj u grudima tuga. "Plašim se svoje tuge", priznao je, "Osjeam koliko sam usamljen, Ne usuujem se otvoriti svoje srce." Kako je tuga postajala sve snažnija, uzviknuo je: "Kako mi možeš to raditi? Lomiš mi srce!" Pol je govorio u sadašnjem vremenu jer je ponovo proživljavao raniji doživljaj pucanja srca. Kada smo razgovarali o osjeajima koja ima u grudnom košu, rekao mi je: "Tamo nema ništa, nikakvih osjeaja. Ne osjeam ni svoje srce." Moje tumaenje je bilo da on ne osjea ljubav u svom srcu. Da dopre do ljubavi, koju je u ranom djetinjstvu blokirao kako bi se zaštitio, Pol se mora vratiti u rano djetinjstvo. Ležao je na kauu i meko napuio usne, kao dijete koje hoe sisati. Kada je to uinio, osjetio je ežnju za majkom, koju je potiskivao, i poeo plakati: "Želim te", šapnuo je, a zatim dodao: "Plašim se". Polovo djetinjstvo lii na ostala koja sam ve opisao. Poslije oeve smrti, Pol je ostao muška glava u kui. Majka ga je seksualno zavodila, nagovještavajui spremnost na intimnosti, ali kada bi on pokazao da ga to uzbuuje majka bi ga ponizila i "dovela u red". Ovakav odnos je bio perverzan, jer je svoje želje i potrebe Pol neizostavno podreivao majinim. Krivica zbog seksualnih osjeaja i strah od mogueg odbacivanja utjecali su na Polovu odluku biti dobar djeak. Na terapiji je Pol uspio prihvatiti i priznati svoju tugu i analizirati svoj odnos sa majkom. "Prvi put osjeam ono što sam osjeao kao mali", izjavio je, "Jadno dijete. Pobjesniti u zbog toga." Tada je oslobodio dio svoje ljutnje, lupajui po krevetu. Ova epizoda iz Polove terapije je tek jedna od mnogih koje su mu omoguile da stekne uvid u svoju osobnost. Prije dolaska na terapiju, nije bio svjestan da je osoba koja ne može voljeti i biti voljena, jer je imao mnogo veza sa ženama prema kojima je osjeao naklonost. Meutim, ove veze su bile kopija njegovog odnosa s majkom, za koju je još uvijek bio vezan. Vodio je rauna o tim ženama, bio je "tu" za njih, a zauzvrat one su bile "tu" za njega u seksu. Ovi odnosi su bili zasnovani na potrebi, a ne na strasti ili dubokim osjeajima. Polu su partnerice bile potrebne zbog seksa, a on njima zbog podrške i pažnje. Neki ljudi ovu vrstu meuovisnosti koriste kao osnovu za brak, ali Pol je tražio nešto dublje i bogatije - ljubav. Zbog toga se nikada nije oženio. Ma koliko da se trudio, nije mogao nai ljubav jer u biti ni sam nije bio otvoren za nju. Pol je sebe vidio kao muškarca koji se može brinuti o ženi. To mu je pružalo osjeaj moi i superiornosti kao kompenzaciju za unutarnje osjeaje "jadnog djeteta". Kao "jadno dijete", osjeao je beznadnost i nemo zbog majinog zavoenja i njenih prijetnji. Meutim, mehanizmi kompenzacije mijenjaju samo izgled realnosti; na seksualnom nivou, Pol je još uvijek bio malo

72 Ljubav, seks i vaše srce

dijete koje je majka psihološki kastrirala. Ova kastracija se jasno vidjela po tome što nije bio u stanju zavesti žene svojom muževnošu i seksualnošu. Osvajao ih je svojom pažnjom i spremnošu da im ugaa. Kompenzacijska uloga koju je igrao poslužila je svojoj svrsi: sa smanjivanjem straha od ponižavanja i odbacivanja poveavao se njegov erekcioni potencijal. Na žalost, orgazmiki potencijal je time smanjen. Takvi aranžmani bazirani su na onome za što partneri vjeruju da im treba. Ženi, na primjer, može biti potrebno da joj se dive zbog privlanog izgleda, pameti, koketne seksualnosti - upravo onoga emu su se divili kada je bila djevojica. Ali, te se osobine cijene kod djevojica, a ne kod odraslih žena. Pa ipak, mnogim muškarcima se kod žena sviaju baš te kvalitete - ne samo da se to svia malim djeacima u njima ve i zadovoljava njihovu potrebu da se osjeaju muževno i superiorno. Ovakva podudarnost interesa može djelovati kao idealna kombinacija, ali u praksi nikada ne funkcionira jer ne zadovoljava istinske potrebe niti jednog partnera. Muškarca može uzbuditi žena koja igra ulogu male zavodnice, ali zbog njene emotivne nezrelosti, posebno na seksualnom nivou, on e na kraju biti nezadovoljen. Njemu e smetati njena ovisnost, a njoj njegova superiornost, naroito kad otkrije koliko mu je potrebna njena utjeha i podrška. Najzad, ako u njemu ui mali djeak, kako to dijete može voditi rauna o njoj. Prije ili kasnije, ono što je izgledalo kao idealna veza, raspasti e se uz meusobna optuživanja i neprijateljstvo. Osjeaj da smo partneru potrebni doprinosi da se osjeamo mono i sigurnije, ali ta je sigurnost prividna jer su mo i ljubav suprotne i antagonistike vrijednosti. Mo nikada ne donosi ljubav, posebno mo bazirana na novcu ili erotskoj privlanosti. Mo samo jaa predstavu o samom sebi i ini nas egosvjesnijima; ljubav zahtijeva povlaenje ega i jaa naše tjelesno ja. Ne možemo imati vlast nad partnerom i tvrditi da ga volimo. Po istom naelu, ne možemo tvrditi da smo zaljubljeni i pri tome imati potpunu kontrolu nad sobom. Samokontrola je važan element samo u odnosima gdje je mo važan faktor. Na žalost, roditelji esto koriste mo - u obliku kazne - u odnosima sa svojom djecom. Kad se radi o kazni, nije važno da li se primjenjuje na kriminalca ili dijete; u oba sluaja radi se o provoenju moi. Iako se kazna može opravdati kao odgojna mjera, njena stvarna svrha je da se drugoj osobi pokaže tko je glavni gazda. Kaznom se podjednako lako uspostavlja disciplina i izaziva otpor i pobuna. Kažnjavanje djece je vrlo sporno. Prvo, djeca nemaju zlih namjera; drugo, djeca u roditeljima vide zaštitnike, a ne kažnavatelje. Malo dijete in fizikog kažnjavanja doživljava kao izdaju svoje ljubavi i povjerenja. Pa zar može drugaije? Naravno, kaže mu se da je to za njegovo dobro. Možda, na kraju, dijete i povjeruje u to. Ako povjeruje, izdalo je samo sebe jer se okrenulo protiv vlastitih osjeaja. Dreseri pasa izbjegavaju kažnjavanje tijekom dresure jer

Strah od ljubavi 73

znaju da ima i boljih naina da se postigne cilj. Pošto psi žele i spremni su da ugode vlasniku, nagraivanje dobrog ponašanja je mnogo efikasnije. Svaki dreser zna da je za dresuru potrebno strpljenje - nešto ega mnogi roditelji imaju jako malo za svoju djecu. Pošto djeca nemaju nikakvu stvarnu mo nad svojim roditeljima, moraju se pokoriti kada se mo koristi protiv njih. Meutim, pokornost je samo na površini. Unutra se razvija vrsta jezgra otpora. Naješe, dijete ne plae kad dobije batine. Vidjeli smo da je muškarcima, koje su oevi tukli kada su bili mali, izuzetno teško zaplakati pa ma koliko bili povrijeeni. Kada se o tome razgovara na terapiji, oni to objašnjavaju kao oblik obrane, "neu mu priuštiti zadovoljstvo da vidi da me je slomio", priaju kao da im oevi sjede u istoj prostoriji. Ova se obrana u tijelu strukturira kao rigidnost, a verbalno generalizira ovako: "Nitko mi ništa ne može", što postaje njihov moto. Reakcija na zlostavljanje, koje pretrpe kao djeca, je to da neke odrasle osobe sve svoje osjeaje zadržavaju ispod površine. Mlada žena, ije lice je bilo potpuno bezizražajno, ovo je objasnila ovako: "Majka me je uvijek promatrala i prouavala moje lice. Kao da je perverzno uživala u tome što uvijek zna što osjeam. Morala sam skrivati osjeaje od nje." Skrivanje i nepokazivanje osjeaja može nekom dati osjeaj moi u odnosima s drugim ljudima, ali time se istovremeno smanjuje osjeaj meusobnog povjerenja. Po ovom principu, samokontrola, kvaliteta koji se visoko vrednuje, zapravo predstavlja strah od ljubavi. Veina veza izmeu žena i muškaraca poinje s odreenom koliinom meusobne ljubavi, a veinu upropaste borbe moi koje ponu kad odnos postane bliži. Kaže se da meusobno upoznavanje raa prijezir. Kad se par prestane zabavljati i pone živjeti zajedno, slabosti i greške i jednog i drugog izau na vidjelo, a jedno ili oboje ih koriste da zauzmu superiornu poziciju. Ali, kritika provocira obranu iz koje nastaje povratan kritini stav. Kada do ovoga doe, prvobitno uzbuenje i oduševljenje, koje je spojilo par, slabi, ali oni vjerojatno i dalje ostaju zajedno iz tradicionalnih razloga. Meutim, tako postavljen odnos vodi u mržnju. Zarobljeni su u situaciji, koja u mnogo emu podsjea na njihova djetinjstva. Mogu izai iz te veze, muiti se s njom ili se rezignirano pomiriti sa gubitkom nade u ljubav i radost. Ali, rezignacija ih može odvesti u bolest (rak, npr.), a muka i borba esto završava sranim udarom. Pa ipak, ni prekid veze nije rješenje jer nova veza esto ne bude ništa bolja od stare. Izlaz iz ove zamke par može nai samo ako se suoi i pozabavi sa svojim strahom od ljubavi. Na najdubljem nivou, strah od ljubavi je isto što i strah od suprotnog spola. Svi muškarci podsvjesno identificiraju žene sa svojim majkama, a sve žene muškarce sa svojim oevima. Ova identifikacija je prirodna. Kada bi naši partneri suprotnog spola bili susretljivi, jaki, voljeli nas i dozvoljavali da mi njih

74 Ljubav, seks i vaše srce

volimo, ne bi bilo teškoa u braku. Na žalost, rijetko je tako. Veina ljudi svoj odnos sa roditeljem suprotnog spola pamti kao konfliktan. Imali su doživljaj da se sa njima manipulira i oekivali su izdaju i uvrede. Modus vivendi preživljavanja je postao aranžman u kojem je mogue relativno sigurno živjeti, pod uvjetom da se negiraju negativne strane meusobnih odnosa i potiskuje veina vlastitih negativnih osjeaja. Ali, potiskivanje je samo gurnulo ta osjeaja dublje - ispod nivoa svijesti: ona su i dalje aktivna i prisutna, ali na suptilan i zaobilazan nain. Peter je, kao i Toni u prethodnom poglavlju, došao na terapiju zbog depresije. Nije nalazio zadovoljstvo ni u svom poslu ni u obiteljskom životu, a neprestano je bio u konfliktu sa suprugom. Supruga mu je prebacivala da se zatvorio u sebe i da izbjegava seks. Priznao je da ga supruga ne uzbuuje i da ne reagira na njene erotske pozive i izazove. Takoer se požalio da ga supruga ne prihvaa i da mu stvara osjeaj krivice zato što nije zainteresiran za seks. Peter je vidio i njene mane: bila je predebela, aljkava domaica i nije vodila mnogo rauna o sebi. Peter je bio nesretan u braku ali je odbio moj prijedlog o razvodu jer, kako je sam rekao, on voli svoju ženu i ponekad se dobro slažu. Osim toga, nije htio biti sam. Shvatio je da je suviše povuen u sebe i da bi mu bilo teško da uspostavi i održi trajniju vezu sa bilo kojom drugom ženom. Povuenost mu je smetala i u poslovnim odnosima. Peter je priznao da se osjea ulovljen u zamku što je samo produbilo njegovu depresiju. Izvui ga iz te zamke nije bio lak posao; trebalo je pronai, shvatiti i osloboditi sve sile koje od djetinjstva sputavaju njegovu osobnost. Peter je najmlai od trojice brae. Kada mu je bilo pet godina roditelji su se razveli i djeaci su ostali s majkom. Iako se povremeno viao s ocem, nisu bili bliski. Majka je neprestano ogovarala i optuživala oca što je djeaka otuilo od njega. Braa su bila dosta starija tako da nije bio emocionalno vezan za njih. Ali, braa su esto bila s ocem za kojeg su bila emocionalno vezani i poslije razvoda. Peteru je preostala prezaposlena, uvijek odsutna majka. Opisao je majku kao tužnu, donekle depresivnu ženu koja je stalno bila umorna i koja mu je malo toga mogla dati. Osim toga, majku je i ljutilo kada bi on nešto tražio. Pa ipak, Peteru je bilo žao majke i trudio se da joj ugodi - što bi uinio i svaki drugi djeak na njegovom mjestu. To mu nije uspijevalo i ostao mu je osjeaj da se od njega zahtijeva nešto što ne može dati. Peterova zatvorenost se jasno vidjela i na njegovom tijelu, koje je bilo pretjerano napeto: vilica stegnuta, oi sužene, a najizrazitiji dokaz je bio prenapuhan prsni koš koji je izgledao kao da je prepun najdublje tuge. Sreom, tijekom vježbe disanja, Peter se brzo slomio i zajecao. Osjetio je svu traginost vlastitog, ali i majinog života. Plakanjem se oslobodio dijela tuge i bilo mu je lakše, ali to nije razriješilo njegove konflikte. U napetom, gornjem dijelu lea, Peter je nosio zarobljeno ogromno neprijateljstvo prema ženama. Osjeao je

Strah od ljubavi 75

kako ga njihova tuga i bespomonost optereuje i kako ga preziru zato što nije takav kakav bi trebalo biti. Ohrabrio sam ga da lupa po krevetu u sobi za terapiju i time izrazi svoju ljutnju prema supruzi i majci. "Pusti me na miru", vrištao bi, "nisam tvoj rob i ne mogu da zadovoljim tvoje prohtjeve, ljut sam na tebe, mogao bih te ubiti". Što je više pokazivao svoju ljutnju, to se bolje osjeao. Ovo mu je omoguilo da osjeti da može biti slobodan, biti muškarac, i da ne mora biti "pastuh" svojoj ženi. Voditi e ljubav onda, kada i on to bude želio. Seksualna nezainteresiranost za suprugu je vjerojatno bio Peterov nain da joj uskrati ljubav. Ovakvo ponašanje lii na ponašanje djeteta koje odbija jesti iz inata prema majci. Prkos i inat su indirektni naini da se izrazi ljutnja, onda kada je direktno izražavanje zabranjeno. Peter bi ponekad, ležei pored žene, imao erekciju, ali kada bi ona to osjetila i uzbudila se, erekcija bi prošla. Meutim, saznanje o prkosnoj prirodi tog ina nije ga eliminiralo. Inat može prestati samo ako se izrazi potisnuta ljutnja. Poticao sam ga da se suprotstavi ženi i on bi to ponekad uinio. udno, kad god bi se posvaali, seksualna potencija bi mu porasla i njihova veza se popravila. Meutim, osjeao se krivim zbog svoje sebinosti i ljutnje. Ova krivica ima seksualno poreklo. Peter pamti da bi majka, po povratku s posla, legla na kau u dnevnoj sobi i raširila noge tako da joj se vide gaice i stidne dlaice. Ako bi bio u sobi i prošao pored nje, oi bi mu same skrenule na to mjesto. Ali, kada bi ona uhvatila njegov pogled, pogledala bi ga tako gadno i odbojno da bi se istog trena povukao u sebe. Ova razmjena pogleda se esto ponavljala jer se nije bio u stanju suzdržati od gledanja zabranjenog prizora. Stidio se samog sebe, posebno kada je razvio sadistike i pornografske fantazije na osnovu svog voajerskog doživljaja. Zbog tih fantazija se osjeao prljavim, a one su samo potvrdile opravdanost majinog prezirnog i gadljivog pogleda. Ipak, nije bio u stanju da se ljuti na nju jer je ovisio od nje, žalio je majku i smatrao da je sam kriv za sve. Upao je u zamku i zatvorio se u sebe da sakrije svoju sramotu. Nemoan da se osveti majci zato što ga uzbuuje a zatim odbacuje, osveivao se svojoj supruzi uskraujui joj seksualni užitak. Ova terapijska analiza je pomogla Peteru da oslobodi svoju ljutnju, koju je intenzivno iskazivao u terapijskoj situaciji a sve otvorenije kod kue. Supruga je pozitivno reagirala na njegovo lijeenje i odluila da se i sama podvrgne terapiji i riješi neke svoje probleme; ranije je za svoje nezadovoljstvo krivila iskljuivo njega. Što se više otvarao, to je njihov odnos bivao bolji. Situacija na poslu se takoer drastino popravila. Po mom mišljenju, veina muškaraca se plaši žena. Oni obino nisu svjesni svog straha, kao što nisu svjesni ni svog neprijateljstva prema ženama. Mogu tvrditi kako uživaju u seksu ali, ako imaju nesvjesna, negativna osjeaja prema ženama, nisu u stanju da se potpuno predaju seksualnom doživljaju pa im je i zadovoljstvo ogranieno.

76 Ljubav, seks i vaše srce

Mnogi muškarci se upuštaju u borbe moi sa svojim partnericama. Po njima, žene su pune zahtijeva, žele biti glavne i nareuju, a upustiti se u ljubavnu vezu s njima znai izgubiti osobnu slobodu. Takvi muškarci vanbrane izlete smatraju dokazom i potvrdom svoje slobode. U nekim sluajevima, ovakav stav može biti opravdan, ali ak i tada je to odraz osjeaja djeteta koje je svoju majku doživjelo kao diktatora. Pošto je sjeanje na ovo iskustvo iz djetinjstva potisnuto, ljutnja koja se osjea prema majci projektira se na supruge. Sve to se dešava na podsvjesnom nivou i zato je tako teško razriješiti brane konflikte. Korisno je istaknuti da žena ne može upravljati i dominirati nad pravim muškarcem. Zar oni nisu ravnopravni? Ako je tako, kako to da on nije u stanju da joj se suprotstavi? Nesposobnost muškarca da se suprotstavi ženi ukazuje na to da on tu ženu (ili sve) doživljava kao majinsku figuru. Ako se žali da ga žena kastrira, sigurno se može pretpostaviti da ga je majka ve kastrirala. Žena može kastrirati dijete, ali ne može kastrirati pravog muškarca. Kod takvih sluajeva, korisno je prouiti djetinjstvo muškarca da bi se vidjelo zašto je i kako on izgubio svoju muškost. Neizbježno e se pokazati da njegov strah od žena proistie iz patnje koju je doživio kada mu je majka slomila srce. Cilj terapije je pomoi muškarcu da se oslobodi fiksacija koje ga drže u prošlosti kako bi potpunije mogao živjeti u sadašnjosti. Neki muškarci se odnose prema ženama sa otvorenom grubošu i sadizmom. Umjesto da obuzdaju svoja negativne i agresivne osjeaje oni ih iskazuju svojim ponašanjem. Obino, pobjesne zbog neke sitnice. Takav izljev bijesa može djelovati kao izraz ljutnje, ali ljutnja i bijes se bitno razlikuju. Iskazivanje ljutnje je konstruktivna akcija koja ima za cilj da popravi odnose. Naprotiv, bijes je destruktivan; njegov cilj je da se uspostavi kontrola nad drugom osobom. Korijen bijesa je u frustraciji, a ne u povrijeenim osjeajima, i esto ga izaziva osporavanje ili negiranje moi što objašnjava zašto se bijes uglavnom iskaljuje na inferiornijim osobama.1 Vrlo je malo muškaraca koji se mogu suprotstaviti ženi na direktan, samopouzdan nain. Muškarci koji to mogu, sposobni su da u odnosu sa ženom osjete duboku ljubav i sigurnost, a to se vidi u seksualnom kontaktu - niti se suzdržavaju niti imaju prijevremenu ejakulaciju. S druge strane, pasivni muškarci su skloni prijevremenoj ejakulaciji. Napetost u tijelu, proistekla iz nužde da se potisnu negativna osjeaja, smanjuje sposobnost prihvaanja i podnošenja rastueg uzbuenja. Muškarac se nije u stanju prepustiti seksualnom uzbuenju, kao što nije u stanju ni prepustiti se ljutnji koju gaji prema majci i prema svim ostalim ženama. Da li je prijevremena ejakulacija sredstvo kojim se takav muškarac sveti ženama tako što im uskrauje 1

Za potpunije razmatranje razlike izmeu bijesa i ljutnje vidi Alexander Lowen: "Narcissism: Denial of the True Self (New York: Macmillan Publishing Company, 1983), 93-94.

Strah od ljubavi 77

zadovoljstvo? Možda, ali i njegovo zadovoljstvo je proporcionalno manje. Tonije objašnjenje za ovaj fenomen jest da je prijevremena ejakulacija manifestacija straha - straha od suprotstavljanja ženi u asu kada uzbuenje raste. Agresivan muškarac, meutim, odlažui ejakulaciju održava erekciju što mu daje osjeaj moi. Ovo je podsvjesni manevar u kojem se ukruen ud doživljava kao oružje kojim se podinjava i kažnjava žena. Odlaganje orgazma se vidi i kao nain da se izbjegne predavanje. Meutim, ovakvim postupkom muškarac smanjuje vlastito i partneriino zadovoljstvo i uživanje. Mnogo muškaraca namjerno odlaže ejakulaciju da omogui ženi da doživi vrhunac. Ovo obino postižu tako što odvrate misli od seksa i tako smanje uzbuenje. Nešto takvo rijetko zadovoljava bilo kog partnera. U takvoj situaciji žena se obino treba truditi da doživi vrhunac jer je opi nivo uzbuenja mali. Muškarac, sa svoje strane, malo dobiva iz takvog seksa iako, esto pogrešno, misli kako je zadovoljio svoju partnericu. Podsvjesno, ovaj muškarac na ženu gleda kao na udovište koje e ga uništiti ako ga ne zadovolji. Zadržavanje ejakulacije je kao zadržavanje osjeaja. To unosi ogroman stres u vezu i kod muškarca stvara predispozicije za srane bolesti. Gornje se takoer odnosi i na koitus interuptus jer muškarac mora stalno držati svoje uzbuenje na uzdi kako bi mogao kontrolirati svoje reakcije. Voljeti ženu znai uživati u njoj. Ovo vrijedi i kad se kaže obrnuto. Uživati u ženi, znai voljeti je. Ali, ni jedan muškarac ne može uživati u ženi ako je se boji, ako osjea potrebu njome vladati ili biti iznad nje, ili ako prema njoj osjea neprijateljstvo ili ljutnju. Ako se muškarac plaši žene, biti e njezin sluga; ako je agresivan ili sadistian, zahtijevati e da ona služi njemu. Ali ljubav nije akt samožrtvovanja. Niti je to nešto što netko daje. Umjesto toga, ljubav dolazi iz onoga što ovjek jeste: osoba koja voli i koja je voljena. Žene se, kao i muškarci, boje ljubavi. Kao djeci, srce im se slamalo na isti nain kao i djeacima, podjednako su bile ukljuene i korištene u igrama moi koje roditelji igraju, vukui dijete na jednu ili drugu stranu kako bi poslužilo njihovim potrebama. Naješe, otac namami djevojicu u savez protiv majke i tako ona postane suparnik majci koja je jaa. Zbog takve situacije, djevojica traži zaštitu od oca. Ako je on zaštiti, ulovila se u zamku zavisnog odnosa i postala "tatina mala djevojica". Ako otac ne zaštiti ker zato što se plaši supruge i osjea krivicu zbog svog zavodnikog ponašanja, ker e se osjeati izdanom, okrenuti majci i postati "mamina mala djevojica". Kad odrastu, tatine djevojice zavode muškarce i osjetljive su na njihove potrebe - isti odnos kakav su imale sa oevima. Njihova uloga je, kakvom je one vide, da "budu tu" za muškarca. Mamine djevojice uzimaju suprotnu ulogu. Pošto su ih oevi izdali, prema muškarcima osjeaju ljutnju i neprijateljstvo. Meutim, ove uloge se mogu mijenjati i mijenjaju se. Žena, koja igra ulogu osjetljive i nježne keri u odnosu sa muškarcem koji djeluje snažno i oinski,

78 Ljubav, seks i vaše srce

može postati cinina, zlobna i sitniava kad taj muškarac pokaže svoju djeaku prirodu. Takva žena je sposobna biti i vrlo požrtvovana, ako je potrebno, ali samo ako se osjea superiornom. Jadan mali, možda misli, treba mu mamica. Po istom pravilu, oštra, agresivna žena može se ponašati kao mala djevojica kada joj treba ljubav i nježnost. Sally je bila privlana etrdesetogodišnjakinja kada je, po nagovoru prijatelja, došla kod mene. Isprobala je bezbroj raznih terapija u potrazi za neim što nije mogla imenovati. Sally je imala uspješan posao i nekoliko muškaraca koji su bili ozbiljno zainteresirani za nju. Mogla se udati za mnogo muškaraca koje ona nije željela. Muškarci koje je željela nisu bili zainteresirani za brak s njom. Tko god bi upoznao Sally na poslu ili u društvu, ne bi ni pomislio da ona ima ikakve probleme. Bila je živahna, djelovala sretno i lako sklapala poznanstva. No, pažljivom promatrau ne bi promaklo da je njeno ponašanje zapravo fasada. Kada se nije smijala i veselila lice joj je bilo iskrivljeno a oi prazne, bez ikakvih osjeaja. Odavala je utisak izgubljene osobe, sa fasadom ija je svrha da od svijeta i od same sebe sakrije neizmjernu tugu. Tijelo je odavalo dubok rascjep osobnosti. Imala je vrlo uzak struk koji je dijelio njeno tijelo na dvije razliite polovice. Donji dio je bio pun i dobro isklesan, ali s malo naboja tako da je izgledao pasivno. Disanje nije dopiralo do trbuha. Gornja polovina je bila uzana i mala, s dobro razvijenim grudima. Vrat, prilino tanak i dug, stvarao je sliku da joj glava ne leži vrsto na ramenima. Oigledno, glava nije bila u vezi sa srcem, a ni srce sa genitalijama. Sallyine veze s muškarcima bile su donekle neobine. Podavala im se seksualno i obasipala ih poklonima zbog ega su je oni iskorištavali. Pa ipak, nije se zbog toga ljutila jer je to od njih i oekivala. Da li je takvo ponašanje ljubav ili neki oblik samožrtvovanja? Odgovor emo nai ako prouimo Sallyin odnos sa ocem za kojeg je bila jako vezana. Tvrdila je da bi za njega uinila sve. Obožavala ga je. On je u ratu bio teško ranjen, ali se potpuno oporavio i postao vrlo uspješan pravnik. Otac je bio sjaj njenog, a ona njegovog oka. Meutim, kada je odrasla, oi su joj izgubile sjaj. Što se stvarno dogodilo meu njima? Sally je imala starijeg brata, koji je bio vezan za majku, ali ne toliko koliko ona za oca. S majkom nije bila bliska. Majku je doživljavala kao nezrelu i zavisnu i osjeala se gotovo u svemu superiornom u odnosu na nju. Tijekom analize je nekoliko puta naglasila da majka nije bila tu kada joj je trebala. Vidio sam da je Sallyino lice napeto, disanje plitko, glas prigušen - što je sve ukazivalo na to da je Sally bila lišena majine njege tijekom prve dvije godine života. Ležanje na kauu i posezanje rukama izazivalo je kod Sally neka vrlo bolna osjeaja. Rekla bi mi: "Nema svrhe. Nikada to neu dobiti". "To" se odnosilo na ljubav. Tada bi tiho zaplakala. Duboko unutra, Sally je bila oajna.

Strah od ljubavi 79

Što je terapija više napredovala, to je njen oaj bivao sve snažniji. Više puta je viknula, "Ne želim živjeti". Fasada se raspala. Ma koliko bolan, taj korak je bio neophodan u Sallynoj borbi za ponovno stjecanje vlastitog identiteta. Sally je tvrdila da ju je otac volio, što objašnjava njenu vezanost za njega. Ali, da je oev interes za nju bio nesebian, ona bi imala pozitivnu sliku o sebi. Na žalost, njegova ljubav je bila seksualno obojena. Kada smo radili na tom aspektu njenog života, potvrdila mi je da je bila svjesna oevih seksualnih želja. Unato tome što ga je neizmjerno voljela, trudila se da nikada ne bude sama s njim u kui. Otac je više puta pokušao da je poljubi u usta, a jednom i da je namami u krevet što je nju vrlo uplašilo. Otac se jako ljutio kada je poela izlaziti sa mladiima i govorio bi joj da su djevojke, koje su slobodne s muškarcima, kurve. Kako bi Sally i mogla prihvatiti vlastitu seksualnost koju je, istovremeno, oev interes poticao a njegov puritanizam osuivao? Rezultat toga bio je da se nije mogla identificirati sa donjim dijelom svog tijela. Bila je opsesivno ista i mnogo je puta izjavila da je donji dio njezinog tijela prljav. Pa ipak, Sally je bila vrlo seksi i privlaila je muškarce. Linije donjeg dijela njenog tijela nagovještavale su njenu potencijalnu senzualnost, a kruto, pasivno i bezosjeajno držanje strah od predaje. Iako je Sally imala mnogo muškaraca, nikada nije doživjela orgazam. Kada smo razgovarali o njenom seksualnom životu, rekla mi je: "Ja sam djevica-kurva". Da li je Sally voljela muškarce? Da i ne. Veze koje je imala s muškarcima bile su odraz njenog odnosa s ocem. On je bio tu da joj pruži neku vrstu njege, a ona je bila tu za njega u izvjesnom erotskom smislu. Ali ona nije bila tu za vlastitu seksualnost. To je bio tabu, ijim kršenjem i prihvaanjem vlastite seksualnosti bi postala prava drolja, a ne kurva koja je još uvijek nevina. Voljela je muškarce jer su oni za nju izvor života i uzbuenja, a mrzila ih je jer su je, kao i otac, iskorištavali, vrijeali i ponižavali. A pošto je dozvolila da je iskorištavaju, na što ih je ak i sama navodila, prvo kao dijete a kasnije kao žena, mrzila je samu sebe. Sally nije bila rigidan tip. Prsni koš joj je bio relativno mek, tijelo fleksibilno. Ne samo što joj je srce bilo slomljeno ve joj je i osobnost bila uništena do te mjere da gotovo i nije imala niti sliku o sebi, niti osjeaj da ima pravo da zahtijeva i da traži ono što želi. Psihijatrijski, bila je granina osobnost.2 Slika koju je imala o sebi bila je jako krhka i mogla se svakog trena raspasti. Takoer, može se rei da joj je srce bilo otvoreno i zato nije bila sklona bolestima koronarne arterije kao rigidni, oklopljeni tipovi. Nije se ni trudila da zadobije ljubav jer nije ni vjerovala da bi je netko mogao voljeti zbog nje same. Meutim, odreene veze s muškarcima bile su joj potrebne jer bi se u suprotnom osjeala potpuno sama. 2

Za kompletnu analizu ove osobnosti, vidi ibid.

80 Ljubav, seks i vaše srce

Pošto je Sally imala otvoreno srce, opravdano je rei da je u tom srcu bilo neke ljubavi za muškarce s kojima je bila u vezi. Ali ovaj osjeaj je bio ogranien na srce i nije se širio na tijelo. Da je voljela muškarce i tijelom, tako kako ih je voljela srcem, uživala bi u seksu i doživjela neki stupanj orgazmikog zadovoljstva. Problem rigidne osobnosti je da otvori svoje srce za ljubav. Sallyin problem je bio da stekne sliku o sebi - svoj identitet. Da bi se to postiglo, trebalo je uiniti dvije stvari: prvo, otvoriti, osloboditi Sally za ežnju što bi joj pomoglo da plaem odagna svoju tugu i drugo, pomoi joj da osjeti i iskaže ljutnju zbog oeve izdaje. Ova ljutnja se javlja i prema muškarcima koji je, kao odraslu ženu, iskorištavaju. injenica da oni to rade s njenom dozvolom, ne mijenja tu podsvjesnu ljutnju. Izražavajui ljutnju, Sally je poela vraati svoju seksualnost i donji dio tijela napajati životom. Duboko disanje i odgovarajue vježbe potpomogle su i pospješile ovaj proces. Tek kada seksualnost postane stvarnost njenog bia, moi e iskreno rei da voli muškarce. Žene koje vole muškarce ne osjeaju se ni inferiorno ni superiorno u odnosu na njih, niti prema njima gaje odbojnost ili neprijateljstvo. Takve žene su rasle i odrasle sa pozitivnim iskustvima vezanim za suprotni spol. Poevši od oeva, brae i ostali muški roaci su se prema njima odnosili s poštovanjem i ljubavlju, a roditelji ih nisu koristili kao pijune. Ovakav stav prema djetetu, ženskom ili muškom, mogu je samo kada se u kui ne vode borbe moi, kada ljubav i poštovanje prevladavaju u odnosima izmeu svih lanova obitelji i kada je atmosfera prožeta zadovoljstvom i dobrim raspoloženjem. Jednostavno reeno, zdrava djeca su produkt roditelja koji vole. Ali, nije dovoljno samo da roditelji vole svoju djecu; važnije je da se uzajamno vole jer tada i u seksu doživljavaju meusobno ispunjenje. Djevojke koje odrastu s roditeljima koji vode zdrav, potpun i ispunjavajui seksualni život postaju žene koje doživljavaju orgazam s muškarcem koga vole. Jedna od nesretnih posljedica feministikog pokreta je tendencija da žene svu krivicu zbog svog nezadovoljstva i osjeaja inferiornosti svaljuju na muškarce. Ova optužba muškog spola nema nikakve osnove. U ovoj knjizi smo vidjeli da muškarci nisu ništa više nego žene zadovoljni i zadovoljeni ni u seksu ni u ljubavi. Sa stanovišta sklonosti ka sranim bolestima i prijevremenoj smrtnosti, muškarci su slabiji spol. Ne može se porei da su jai u politici, biznisu, karijeri, što ukljuuje stjecanje dobara i upotreba moi. Svoju snagu i mo esto koriste protiv žena. Ali, bitno je naglasiti da posjedovanje i uporaba moi ne doprinose blagostanju ovjeka; zbog toga nitko ne voli više, ne živi duže i nema više radosti u životu. U svakom meuljudskom odnosu, upotreba moi podjednako šteti i onome tko je koristi i onome protiv koga se upotrebljava. Vidjeli smo da je mo destruktivna za ljubav.

Strah od ljubavi 81

Problem medu spolovima je jednakost po poštovanju, a ne po moi. To znai da se prema ženama treba odnositi sa istim poštovanjem kao i prema muškarcima. Ista plaa za isti posao je ženino prirodno, osobno pravo. Na žalost, fraza isti posao zavarava. Slažemo se sa idejom da žena-rukovodilac treba primiti istu plau kao i muškarac na tom položaju, ali što je sa ženom koja upravlja vrtiom? Da li je njen posao manje važan? Zar ona ne treba biti plaena isto kao i bilo tko drugi tko nosi veliku odgovornost? A žena koja je ostala kod kue da odgaja djecu - da li je njen posao inferioran? Ako vrijednost mjerimo iskljuivo novcem, uvodimo mo u sve interpersonalne odnose. Kada bi žena jurila za moi u istoj mjeri kao i muškarac, oboljela bi od istih bolesti koje muškarcima skrauju život. Sreom, ona je donekle zaštiena od te opasnosti zahvaljujui svojoj prirodnoj funkciji - raanju djece. Do sada je, u povijesti ljudske vrste, kod žena materinski nagon uvijek bio jai od želje za moi. Ali, ispunjenje žene se ne sastoji samo u tome da raa djecu, ve da ih voli. I ovdje je priroda ženama dala prednost u odnosu na muškarce, jer žena, dojenjem, neposrednije i direktnije iskazuje svoju ljubav prema djetetu. Isto kao što je rak dojke rjei kod žena koje doje, vjeruje se da su one i manje izložene bolestima srca. Široko govorei, žene se manje nego muškarci boje ljubavi. Za razliku od muškaraca, manje ih je strah da pokažu emocije, da budu nježne, manje su zaokupljene svojim imidžom; lakše zaplau, dijelom i zato što nisu, kao djeaci, odgajane da budu jake i vrste. Zabrana na emotivni slom i pla imala je smisla kada su muškarci bili lovci i ratnici ija je primarna uloga bila zaštita plemena. Ali, rigidnost pri doživljavanju i suoavanju sa gubitkom nije isto što i hrabrost u opasnoj situaciji. Zadržavanje suza i gušenje jecaja kada voljena osoba umire nije in hrabrosti ve autodestrukcije. (samouništenja). Po prirodi i odgoju muškarci su uvijek bili fiziki jai spol. Ali fizika snaga ne znai nužno i otpornost ili rigidnost. Nježnost je dobit za muškarca, isto kao i za ženu, iako je njemu možda teže da do nje doe. Pa ipak, muškarac koji nije u stanju da ukloni obrane, koje je postavio da se zaštiti od ozljeivanja, nee nikada voljeti. Uostalom, upravo ovaj nedostatak ljubavi uzrokuje bolesti srca. Ovo emo detaljnije obraditi u drugom dijelu knjige.

GLAVA 6 DRUGI DIO LJUBAV, STRES I SRCE SLOMLJENO SRCE I BOLESTI SRCA U prethodnim poglavljima bavili smo se prirodom ljubavi i prouili smo njenu direktnu vezu sa srcem. Vidjeli smo da u našoj kulturi mnogo ljudi pretrpi gubitak ljubavi u djetinjstvu i nastavlja život sa slomljenim srcem. U cilju preživljavanja, potiskuju bol, podižu obrambene zidove i navlae oklope drugim rijeima, ukruuju i stežu mišie prsnog koša, a to sputava i ograniava disanje, pokrete i osjeaje i stvara neprekidan stres za srce i tijelo. Prisutnost ovog stresa je, po mom mišljenju, upravo ono što kod ogromne veine ljudi stvara predispozicije za bolesti srca. U drugom dijelu ove knjige prouiti emo vezu izmeu cijepanja srca i bolesti srca. Posebnu pažnju posvetiti emo sranom udaru i pokušati otkriti zašto se on desi baš tada kada se desi. Za psihologe i psihoterapeute koji se bave prouavanjem života odreene osobe, teška bolest nije tek sluajnost ve nešto što je duboko povezano sa životnim stilom pojedinca. Ispitati emo neke od sila koje oblikuju taj životni stil i predložiti naine kako s njima izai na kraj sa ciljem da ostvarimo život relativno osloboen jakog stresa. Vidjeti emo da je bit u slijedeem: Samo osoba koja se ne plaši voljeti može u razumnoj mjeri biti sigurna da e joj srce ostati zdravo.

Danas veina ljudi prihvaa ideju da prekomjeran stres vodi u bolest. Meutim, ovako uopena ideja malo doprinosi razumijevanju specifinih bolesti, kao što je na primjer oboljenje koronarne arterije. Kako to da stres kod jedne osobe udara na srce, kod druge izaziva artritis, a kod tree rak? Drugim rijeima, kakva je priroda stresa koji negativno djeluje na srce i koja vrsta ljudi je naroito sklona sranim bolestima kada se izloži takvom stresu? Meyer Friedman i Samuel Rosenman su se usmjerili na drugi dio ovog problema kada su zapoeli svoje pionirsko istraživanje uzroka bolesti koronarne arterije. Ovo istraživanje je, prema autorima, imalo za cilj odgovoriti na dva pitanja: "Prvo, da li misli ili osjeaji jedne osobe mogu uticati na razvoj bolesti koronarne arterije? Drugo, ako postoji takva uzajamna povezanost, kako ona djeluje?"1 Prvi korak, koji su ovi kardiolozi poduzeli, bio je da proue svoje kardiološke pacijente i utvrde da li se i po emu oni razlikuju od ostalih ljudi. "Promatrajui svoje pacijente na ovaj, nov nain kao osobe, koje osim bolesnog srca imaju i druge organe i svoje osobnosti", Friedman je zabilježio, "postalo mi je jasno da se nije samo srce pokvarilo. Nešto u nainu kako se ti ljudi osjeaju, misle i djeluju takoer je alarmantno poremeeno."2 Primijetili su da gotovo svi koronarni pacijenti imaju sline izraze lica, geste i govor. Kao karakteristino naveli su slijedee: stegnuta vilica i mišii eljusti uz napregnuto držanje tijela; brzo lupkanje prstima ili drmusanje koljena; stezanje šaka i za vrijeme najobinijeg razgovora; škripanje zubima; brzi pokreti, brz govor i nestrpljenje zbog sporosti drugih; grimasa, nalik režanju koja djelomino otkriva zube u kutovima usta. Reakcije ovih ljudi na dogaaje iz svakodnevnog života takoer su bile sline: naglašena ambicioznost, takmiarski duh sa izrazitom željom za pobjedom, razdražljivosti zbog razlika u mišljenju drugih osoba, kruti stavovi koji se zagriženo brane; nerviranje zbog zastoja u prometu ili ekanja u redu; kompulzivna potreba da se stvari naprave i okonaju - razlog što brzo jedu i hodaju; netoleriranje neaktivnosti. 1

Meyer Friedman and Diane Ulmer, Treating Type A Behaviout and your Heart" (New York: Alfred Knopf, 1984), 4. 2 Ibid., 5

84 Ljubav, seks i vaše srce

Friedman i Rosenman su podijelili ispitanike u dvije kategorije: Tipu "A" pripadaju sve osobe koje pokazuju neke ili sve opisane osobine, a Tipu "B" ostali. Osoba Tipa "A" definirana je kao izuzetno napeta, u neprestanoj žurbi, neprijateljski raspoložena, ega nije svjesna, a trajni nedostatak samopoštovanja kompenzira stjecanjem dobara i uspjeha. Friedman i Rosenman su ovu klasifikaciju primijenili na 5.500 zdravih muškaraca - tj. na one muškarce koji nisu nikada bolovali od srca i pratili su život tih muškaraca tijekom osam i po godina. Na kraju istraživanja su konstatirali da osobe Tipa "A" imaju sedam puta vee šanse oboljeti od koronarnih bolesti nego osobe Tipa "B". Osobe Tipa "A" takoer više puše, viši im je nivo kolesterola u krvi, a šanse da dožive srani udar su im tri puta vee. Rezultati ovog istraživanja su više nego dovoljno uvjerljivi da rasprše svaku sumnju u postojanje direktne veze izmeu stavova, ponašanja i bolesti srca. Studije drugih istraživaa su dale sline rezultate. Tada je Friedman otišao korak dalje. Zakljuio je da bi eventualna modifikacija ponašanja tipa "A" mogla utjecati na izloženost i osjetljivost osobe na mogui srani udar. Drugim rijeima, kada bi se ponašanje izmijenilo, srce ne bi bilo ugroženo. Takav ishod bi bio definitivan dokaz za tvrdnju da je samo ponašanje Tipa "A" uzronik bolesti koronarne arterije. Ovo drugo istraživanje, koje je trajalo tri godine, obuhvatilo je brojne pacijente s oboljenjem koronarne arterije koji su preživjeli infarkt miokarda. Prema vrsti postbolnikog tretmana, ispitanici su podijeljeni u tri grupe: 1. grupa -pojaana kardiološka kontrola uz konzultacije sa kardiologom, 2. grupa - pored kardiološke kontrole i konzultacija, oformljene su male grupe u kojima se radilo na problemima ponašanja tipa "A". 3. grupa - redovna kardiološka kontrola. Podaci o recidivitetu (vraanju ili pogoršanju bolesti) obraivani su godišnje. Pronaeno je da je "razlika u stopi recidiviteta izmeu 1. i 2. grupe u prvoj godini bila 48 posto, u drugoj 62 posto a u treoj ak 372 posto".3 Krajem tree godine, razlika je dostigla vrijednost van bilo kakve statistike sumnje. Friedman je ovaj rezultat objasnio injenicom da su ispitanici 2. grupe 30 posto reducirali svoje ponašanje Tipa A. Znai, odgovor na prvo od dva pitanja koje su Friedman i Rosenman postavili, je pozitivan: osjeaji i misli pojedinca utjeu na razvoj sranih bolesti. Ovo istraživanje je obuhvatilo samo mušku populaciju jer su, u vrijeme kad se ono provodilo, srana oboljenja bila puno zastupljenija kod muškaraca. Novija istraživanja, meutim, ukazuju na porast sranih bolesti kod žena, naroito u posljednjem desetljeu.4 Ponašanje tipa "A" je i za žene postalo životna zbilja.

3 4

Ibid., 144 Stephen Sinatra, neobjavljeni podaci, zasnovani na deset godišnjem prouavanju pacijenata sa oboljenjem koronarne arterije primljenih u Manchestersku bolnicu.

Ljubav, stres i srce 85

Odgovor na drugo pitanje Friedman i Rosenmana, o mehanizmu odnosa izmeu subjektivnog stanja osobnosti i razvoja srane bolesti, bilo je teže nai. Njihova istraživanja su pokazala da osobe tipa "A" imaju teškoa sa metabolizmom masti u krvi, bez obzira da li su zdrave ili su ve imale neku sranu bolest. Takoer, osobe tipa "A" imaju viši nivo norepinifrena, "borbenog hormona", u krvi. Uz to, izluuju više ACTH (adrenokortikotropni hormon) hormona, koji stimulira proizvodnju ortizonskih stres hormona u nadbubrežnoj žlijezdi i manje hormona rasta koje proizvodi hipofiza; na šeer reagiraju prekomjernim luenjem inzulina. (Ovo je u skladu sa konstatiranom injenicom da je dijabetes, koji se razvije u zrelom dobu, faktor rizika za oboljenje koronarne arterije.) Eksperimenti sa štakorima ukazuju i na moguu ulogu neprijateljstva. Kada se, elektrinom stimulacijom odreenog dijela hipotalamusa, emocionalno stanje životinje iz miroljubivog pretvori u divlje neprijatelje, životinja reagira na gotovo isti nain kao i osoba tipa "A": nivo kolesterola u krvi poraste, proizvodnja norepinifrena se povea, a krvni tlak skoi. I mnoga druga istraživanja ukazuju da bi neprijateljstvo moglo biti odluujui faktor u razvoju sranih bolesti. Dombroski i suradnici5 su ponovnom analizom podataka dobivenih iz strukturiranih intervjua koji su voeni sa kardiološkim pacijentima na kojima je napravljena angiografija (rendgensko snimanje krvožilnog sustava u koje je ubrizgan kontrast) pronašli da su "visok stupanj latentnog neprijateljstva i 'unutarnje ljutnje'" - drugim rijeima potisnute ljutnje - "u visokoj korelaciji sa stupnjem težine koronarne arterioskleroze". Provedeno je istraživanje6 na 255 doktora koji su, tijekom studiranja u medicinskoj školi, popunjavali MMPI." (Minesota multifazni upitnik linosti je psihološki upitnik za utvrivanje niza osobina linosti, prim. prev.) Ovi doktori su praeni tijekom 25 godina. Utvreno je da su kandidati, koji su na skali neprijateljstva postigli natprosjean rezultat, pet do šest puta eše nego ostali imali infarkt i umirali zbog raznih uzroka za vrijeme perioda praenja. Ali ako prihvatimo injenicu da su neprijateljstvo i potisnuta ljutnja možda primarni uzronici oboljenja koronarne arterije, još uvijek nam ostaje da objasnimo zašto to djeluje na srce, koje nije organ direktno ukljuen u emocije neprijateljstva i ljutnje. ak i ako ove emocije stvaraju višak norepinifrena, zašto je, kod nekih osoba, upravo srce ovim pogoeno? Da bi odgovorili na ovo pitanje, trebamo znati da norepinifren djeluje tako što u opasnoj ili kriznoj situaciji mobilizira sve tjelesne organe, ukljuujui i srce, da se suoe sa krizom ili opasnosti. Ako osoba u kriznoj situaciji adekvatno reagira, hormon je ispunio svoju svrhu i nema nikakvih štetnih efekata na bilo koji dio tijela. Ali, obuzdavana ljutnja sve vrijeme osobu drži u kriznoj situaciji 5 6

I. M. Dombroski et al. Objavio R.B. Williams u Integrative Psychiatry 2, no 4:133. J. C. Barefoal et al Psychosomatic Medicine 45 (1983):13.

86 Ljubav, seks i vaše srce

koju nikakva koliina norepinifrena ne može ublažiti. Srce je neprestano stimulirano, a nesposobno da djeluje. Ali, veina ljudi u našoj kulturi, obuzdava odreeni stupanj ljutnje. Na kojoj toki to postaje opasno za život? Odgovor na ovo pitanje traži drugaiji pristup problemu bolesti srca, jer sva dosadašnja istraživanja, unato svojoj neospornoj vrijednosti, ostavila su previše praznina da bi se ovaj poremeaj mogao potpuno razumjeti. Napokon, niti sve osobe tipa "A" obole od poremeaja koronarne arterije, niti sve osobe tipa "B" izbjegnu tu bolest. Prema studiji Western grupe iz koje su Friedman i Rosenman izvukli svoje podatke, samo 10 posto osoba dijagnosticiranih kao tip "A" je doživjelo infarkt miokarda tijekom perioda od 8,5 godina, koliko je istraživanje trajalo. Sigurno je da bi, s vremenom, više njih dobilo infarkt, ali, ako je vrijeme faktor, onda trebamo znati i kako ono djeluje. Zašto se infarkt desi baš tada kad se desi? Uz odreene predispozicije, kao što su ponašanje Tipa "A", pušenje i visok krvni pritisak, trebamo uzeti u obzir i neposredne povode. Drugim rijeima, koji neposredan stres u životu osobe je najvjerojatniji "okida" stresa? Kakva je veza izmeu neposrednih uzronika i predispozicija? Primijeeno je da gubitak posla esto neposredno prethodi infarktu. Smrt voljene osobe može takoer izazvati smrtonosan infarkt, ak i kod osoba koje ranije nisu bolovale od sranih bolesti. Budui je srce ukljueno u ljubav, ali nije direktno ukljueno u neprijateljstvo i ljutnju, razumno je pretpostaviti da su poremeaji i problemi u ljubavi osnova za bolesti srca. U tom sluaju, izravna kriza u ljubavnom životu mogla bi biti neposredan povod za infarkt. Uvjeren sam da težište prouavanja cjelokupnog problema oboljenja srca treba prebaciti na kritinu ulogu koju ljubav, ili odsustvo ljubavi, ima za zdravlje srca. Friedman je i sam došao do zakljuka da je nedostatak ljubavi odgovoran za ponašanje tipa "A". "Sada vjerujemo", pisao je, "da je jedan od najznaajnijih faktora koji podupiru nesigurnost osobe tipa "A" to što ta osoba kao beba ili u ranom djetinjstvu nije dobila BEZUVJETNU LJUBAV, simpatije i podršku od jednog ili oba roditelja". U takvoj situaciji, osoba tipa "A" nema drugog izbora osim jednog jedinog: da se upusti u "neprekidnu borbu", neprestan napor da postigne ili dobije što više za sve manje i manje vremena".7 James Lynch je takoer sugerirao da nedostatak ljubavi može izazvati bolest srca.8 U svojoj knjizi "The Broken Heart" (Slomljeno srce) Lynch navodi statistike podatke koji jasno pokazuju da srani udar rjee dožive oženjeni nego udovci, razvedeni ili samci. "Neoženjeni svih godina, oba spola i svih rasa u Sjedinjenim Državama", pisao je, "imaju veu stopu smrtnosti, ponekad ak i pet puta, od osoba u braku." Iako se ova konstatacija odnosi na sve uzroke smrti, posebno je tona za umiranje od kardiovaskularnih bolesti. Lynch se poziva na

Ljubav, stres i srce 87

istraživanja koja pokazuju znaajan porast smrtnosti u roku od šest mjeseci poslije smrti voljene osobe.9 Analizom pojedinanih sluajeva je utvreno da je u 75 posto sluajeva uzrok smrti oboljenje koronarne arterije. To je injenica koja dokumentira razarajui efekt gubitka ljubavi za srce. Nerijetko, šok zbog takvog gubitka završava naglom smru, esto uslijed snažnog infarkta ili pretkomorne fibrilacije. Fenomen nagle smrti emo prouiti u slijedeem poglavlju. Lyncha je na prouavanje "medicinskih posljedica samoe" motiviralo to što su on sam i drugi naunici primijetili da u laboratorijskim uvjetima ljudski dodir pozitivno djeluje na srce životinje. Takoer je opaženo da ljudski dodir pozitivno djeluje i na pacijente koji se lijee u koronarnim jedinicama. Pokazalo se da se psi uzbude i da im srce pone brže kucati kada ovjek ue u laboratoriju. S druge strane, maženje smiruje životinju i brzina otkucaja njenog srca pada.10 Ljudski dodir takoer utjee na protok krvi u koronarnim arterijama. Demonstrirano je da kod nekih pasa ljudski dodir ima istu snagu kao naporna fizika vježba. Takoer se pokazalo da mjerenje pulsa, naoko rutinski ljudski dodir, snažno utjee na kardiološke pacijente. Lin je zabilježio da "Kod nekih pacijenata... obino mjerenje pulsa ublažava i zaustavlja akutnu aritmiju."11 U prilog ovome govore i podaci da krvni tlak osobe koja miluje psa pada za vrijeme milovanja. Neizbježan zakljuak koji proizlazi iz ovih istraživanja jest da ljudskom biu treba neka vrsta nježnog, emotivnog dodira. Mnogi ljudi to traže u braku, ali ne nau svi. Zbog vlastitog straha od ljubavi, brani partneri esto jedan drugog tretiraju kao suparnike i upuštaju se u borbe moi. Prema tome, vidimo da iako oženjeni ne podliježu bolestima srca u tolikoj mjeri kao neoženjeni, ni oni nisu pošteeni svojih sranih udara. Kako je Lynch primijetio, "Ima... dovoljno raspoloživih dokaza na osnovu kojih se može predvidjeti veza izmeu branog nesklada i razvoja bolesti koronarne arterije i prerane smrti." On se poziva na istraživanje dr. J.A. Medalnea u kojem je 10.000 Izraelaca (muškarci) kod kojih nisu pronaeni nikakvi simptomi sranih bolesti, praeno tijekom perioda od 5 godina. Ispitanici koji su kasnije doživjeli infarkt, bili su nezadovoljni i imali više problema u braku od ostalih. Pa ipak, sva istraživanja ove vrste nam govore da brani nesklad jest faktor rizika, ali ne i odluujui faktor. Ni u ovom istraživanju nisu svi muškarci u lošim brakovima doživjeli infarkt. Shodno tome, opravdano je pretpostaviti da se neki muškarci bolje od drugih nose sa stresom lošeg branog života.

9 7

Ibid., 31 8 James Lynch, "The Broken Heart" (New York: Basic Books, 1977).

Ova statistika je ažurirana. Lynch, op. cit., 165 11 Ibid., 140 10

88 Ljubav, seks i vaše srce

Istraživanje koje je kardiolog dr Stewart Wolf,12 proveo na stanovnicima grada Roseta u Pensilvaniji 1960. godine pokazalo je da nestabilne emocionalne veze stvaraju stres koji može ugroziti srce. Roseto je gradi od oko 1.630 stanovnika, uglavnom Talijana, na oko 90 km od New Yorka. Wolfa je ovaj gradi privukao prvenstveno zato što je broj sranih udara u njemu bio dvije treine manji od broja u okolnim mjestima, iako su nain ishrane i visina kolesterola u krvi bili približno isti. Što je to što štiti ove ljude od sranih bolesti? Najznaajnija razlika bila je, kako je Wolf konstatirao, u kvaliteti obiteljskog života u Rosetu. Obitelj je bila središte svakodnevnog života, a stanovnici su još uvijek živjeli u skladu sa socijalnim obiajima i tradicijom starog kraja. Ova koncentriranost na ouvanje integriteta obitelji pogoduje stilu života u kojem se konflikti i brane nesuglasice mogu lako riješiti ili izbjei. Na žalost, dvadeset godina poslije ovog istraživanja, gradi je doživio drastine promjene. Razvila se industrija, izgraene su nove kue i Roseto je doživio nezapamen procvat. To je izvršilo velik utjecaj na nain života njegovih stanovnika - dom je prestao biti središte života i pretvorio se u bazu iz koje se ujutro odlazi, a naveer vraa. Nije prošlo puno vremena, a zdravstvena statistika je pokazala da se Roseto, po broju infarkta i sranih bolesti, izjednaio sa okolnim gradovima. Obiteljska stabilnost, koja je svojevremeno krasila Roseto, danas je prilino rijetka i ne može se stvoriti po želji ili po zapovjedi. Jedna od komponenata modernog života, s kojom mnogi od nas žive, je stres lošeg braka ili stvaran ili pretei raskid veze. Da bi bili u stanju da se efikasno nosimo s tim stresom važno je da shvatimo njegovu prirodu. Na osnovu gore navedenih studija, izgleda da srce mogu ugroziti dva razliita tipa stresa. Jedan proizlazi iz stresne situacije u široj okolini - naješe na radnom mjestu i veže se uz ponašanje tipa "A". Drugi proistie iz situacije kod kue i veže se za brane probleme i nedostatak ili gubitak ljubavi. No, nisu li ove situacije povezane? Konstatirali smo da je ponašanje tipa "A" motivirano potrebom za veim samopotvrivanjem. Ova potreba vue korijen iz nedostatka bezuvjetne ljubavi u djetinjstvu. Naravno, ak i kada odrastemo potrebna nam je bezuvjetna ljubav. Djeluje nevjerojatno da bi osobe koje posjeduju bogatstvo takve ljubavi mogle podlei stresu jednako lako kao osobe koje nemaju tu ljubav. Prihvativši centralnu ulogu ljubavi u našem životu, šteta je što Friedman i Rosenman nisu, uz manifestno ponašanje, podjednako temeljno ispitali i ljubavni život svojih ispitanika. Iako brani nesklad esto vodi do neprijateljstva, to nije uvijek tako. Alternativa je dobra brana svaa. Odreeni konflikti se mogu mirno razmotriti i razriješiti, ali oni koji dublje zadiru u sferu moi i samopoštovanja, što i predstavlja problem veine brakova, ne mogu. Žena, na primjer, može osjeati kako je muž iskorištava, ignorira njene osjeaje ili je ponižava. Muškarac se pak 12

Stewart Wolf and Helen Goodell, "Behavioral Science in Clinical Medicine (Springfield III: 1926)

Ljubav, stres i srce 89

može osjetiti optereen ovisnošu supruge, time što ga ona omalovažava svojim primjedbama ili seksualno izbjegava. Ovakva nezadovoljstva, ako se ne iskažu, vode u neprijateljstvo. Ali, iskazivanje negativnih osjeaja obino provocira ljutnju, što je dobro i korisno ako su supružnici spremni na svau - borbu mišljenja. Nisu svi. Mnogo parova, iz straha da ne poremete odnose, ne iskazuje svoju ljutnju. Jedan suprug je izjavio: "Ne smijem pokazati da sam ljut jer se moja supruga osjea previše ugroženom." Neke žene kažu da se njihovi muževi povlae kada se one naljute. Drugima je teško ak i osjetiti ljutnju jer je ta emocija još u djetinjstvu toliko duboko potisnuta da im sada, kao odraslima, i nije dostupna. Ako su se pak njihovi roditelji, kao moji, stalno svaali, oni se trude izbjei rasprave i konfrontacije jer one samo stvaraju nepotrebne neugodnosti, a ništa nužno ne razriješe. Moji roditelji nikada nisu iskalili svoju ljutnju jedno na drugom, zbog ega su stalno bili neprijateljski nastrojeni. Rezultat toga bio je da sam se ja, kroz terapiju, morao jako potruditi da doprem do svoje ljutnje. Da li je iskazivanje ljutnje stresno samo po sebi? Mnogi vjeruju da su sve emocije stresne i da je najbolji nain da se izbjegne stres ostati hladan, ravnodušan i pustiti da neugodna situacija procuri kao voda izmeu prstiju. Ali, obuzdavanje reakcije zahtijeva odreen napor jer reakcija je prirodan poriv. Ljudsko bie je senzitivan organizam ije reakcije na okolinu osjeaji motiviraju, a mišljenje usmjerava. U veini sluajeva, mišljenje i razum, koji djeluju preko ega, kontroliraju ponašanje, ali vrlo intenzivne emocije mogu nadjaati kontrolu ega i izazvati reakcije koje bi inae bile obuzdane. Na primjer, šefov postupak može toliko naljutiti radnika da e radnik iskazati svoju ljutnju bez obzira što time možda ugrožava svoj položaj. U takvim sluajevima, obuzdavanje ljutnje zahtijeva ogroman napor volje što je izuzetno stresno za tijelo. Osjeaje možemo reducirati samo ako se umrtvimo ili stvorimo debelu kožu. Ovim se ne smanjuje samo tlak okoline ve i naša sposobnost da reagiramo ili posegnemo za neim. Naravno, posljedica toga je neosjetljivost i na pozitivne i na negativne utjecaje, na ljubav, kao i na mržnju. Možda se stjee utisak da nas ovaj zaštitni manevar štiti od uobiajenih životnih stresova; u stvari, istina je suprotna. Oklopljivanje nas napreže, trošimo se i samim tim postajemo još manje otporniji na stres. Da bi shvatili ovaj paradoks, razmislite o slijedeem: ovjek koji na leima nosi pedeset kilograma brašna ili ugljena treba zategnuti odgovarajue mišie kako bi izdržao taj teret. Ova napetost se vidi u podignutim ramenima i napetoj muskulaturi i može se snimiti elektromiografom, aparatom za snimanje mišine napetosti. Za održavanje ravnoteže, mišina napetost se treba izjednaiti sa tlakom od 50 kg, koji proizvodi teret. Ali, stres (napor) nije u težini samog tereta ve u napetosti tjelesnih mišia.

90 Ljubav, seks i vaše srce

Mnogi ljudi se žale na emocionalni teret i njihova tijela pokazuju napetost slinu onoj koju stvara fiziki teret. Ramena su im uzdignuta, lea povijena a mišii jako zategnuti - ponekad do bola. Pored fizikog, emocionalni teret je snažan stresogeni faktor i u mnogo emu jednako djeluje. Na žalost, esto je lakše osloboditi se fizikog nego emotivnog tereta. Stres koji izaziva emocionalni teret obino duže traje i štetniji je za organizam. Tijelo je uglavnom sposobno dobro se nositi sa odreenom koliinom stresa. Možemo, bez teškoa, nositi odreen teret, podnijeti odreeno emocionalno optereenje i svjesno obuzdati odreene impulse. Meutim, kada je optereenje neprekidno a obuzdavanje reakcija kronino, stres postaje štetan. Još vea šteta se nanosi kada izgubimo svijest o teretu koji nosimo ili o ogranienjima koja smo sami sebi nametnuli. Do gubitka te svijesti dolazi kada prestanemo osjeati napetost u tijelu. Ne tvrdim da je svjesno obuzdavanje ponašanja neprirodno ili štetno. Naprotiv! esto svjesno kontroliramo ili modificiramo svoje postupke kako bismo ih prilagodili postojeoj situaciji. Efikasno i adekvatno reagiranje u danoj situaciji je funkcija samosvijesti i samokontrole. Prije nego što steknemo sposobnost upravljanja svojim postupcima trebamo biti svjesni osjeaja koji motiviraju odreene reakcije i moramo imati sposobnost izraziti te osjeaje. Prema tome, ovjek može potpuno vladati sobom tek ako je svjestan samog sebe i sposoban izraziti svoje osjeaje. Relativno zdravi ljudi su vrlo samosvjesni i imaju dobru samokontrolu. Neurotiarima nesvjesna kontrola ponašanja smanjuje sposobnost vladanja sobom. Podsvjesna kontrola ponašanja se najbolje vidi kada osoba nije u stanju rei "ne", zamoliti za pomo, plakati kada je povrijeena ili se razljutiti ako je netko vrijea. Kronina mišina napetost ili rigidnost takoer su simptomi podsvjesne kontrole. Glavni mehanizam podsvjesne kontrole emocija je rigidnost, koja se ostvaruje stezanjem, napinjanjem voljnih mišia tako da se blokiraju putovi za iskazivanje impulsa. Impuls za pla blokira se stezanjem lica; impuls za napad i udarac stezanjem ramena i lea. Kada ova stegnutost postane kronina, blokirani impuls nije u stanju doprijeti ni do površine tijela, ni do svijesti. Svijest o sebi je ograniena. Stezanjem i ukruivanjem tijelo se umrtvljuje i na kraju pretvara u "bezosjeajan balvan", a svi dobro znamo da krut, odsjeen balvan ili ukoen mrtvac nemaju osjeaje. Ako u tijelu nema spontanih pokreta nema se što ni osjetiti. Emocije su nevoljne tjelesne radnje. One nam se dese. Mi ne težimo da se zaljubimo u nekoga, jednostavno se zaljubimo. Nešto nas dirne do suza ili razljuti "do daske". Emocije i osjeaji nisu funkcije ega, koji upravlja voljnim radnjama - postupcima koji potpadaju pod kontrolu volje. Emocije su impulsi koji proistjeu iz jezgre našeg bia, a ono je vezano sa samim srcem. Vidjet emo da se rigidnost može proširiti duboko u tijelo i zahvatiti glatke, autonomne mišie. Ta duboka rigidnost može se nai u glatkim

Ljubav, stres i srce 91

mišiima probavnih organa, bronhijama i arterijama. Kada se ukruti periferni krvotok razvija se hipertenzija (povišen krvni tlak) koja stvara velik napor sranom mišiu i ubraja se u faktore rizika za bolesti koronarne arterije. Kada se razvije rigidnost velikih krvotoka, praena formiranjem ateromnih ploica (masno tkivo na arterijskom zidu) koje sužuju ove vitalne opskrbne putove, rizik od fatalnog sranog udara je vrlo velik. Ako želimo razumjeti ulogu koju emocije igraju u nastanku stresa, trebamo ispitati još jedan mehanizam podsvjesne kontrole osjeaja. To je NEGIRANJE. Negiranje ne umrtvljuje tijelo ve blokira percepciju impulsa. Tipian primjer za ovo je osoba koja tijekom rasprave padne u vatru, pone prijetiti i vikati, a kada je netko upita da li se i zašto ljuti, bijesno porie da je uope ljuta.13 Negiranje funkcionira tako što su perceptivne funkcije glave i ega odvojene od funkcije jezgra (srca) - nastanka impulsa. U stvari, oba mehanizma, negiranje i rigidnost, u odreenom, razliitom stupnju postoje kod veine ljudi. Negiranje je odgovorno za injenicu što mnogo onih koji potiskuju svoja osjeaja takoer imaju tendenciju abreagovanja." (Suviše burne, pretjerane reakcije na beznaajne povode, prim.prev) Ranije smo uoili da se nezadovoljstvo gomila ako se ljutnja potiskuje. Ako se i nezadovoljstvo negira, podsvjesna ljutnja tinja kao uspavan vulkan koji na svoje postojanje podsjea povremenim izbacivanjem oblaka pare - u obliku razdražljivosti ili zajedljivih opaski - koji se provuku kroz naprsline u kori. Ali, trajna frustriranost je u stanju da unutrašnju vatru razjari do eksplozije i to je uzrok provale iracionalnih i pretjeranih reakcija. Iskaljivanje bijesa ne donosi olakšanje zato što se, zbog potpuno proizvoljne i bezrazložne reakcije stvara krivica koja opet ispoetka raspiruje plamen neprijateljstva. Netko se može zapitati kakve veze bijes ima sa srcem, ili po istom principu, zašto je obuzdavanje ljutnje tako štetno za srce. Odgovor je da je ljutnja konstruktivna reakcija koja ukljuuje odreen stupanj ljubavi i naklonosti dok bijes, naprotiv, sadrži element mržnje. Kada iskazujemo svoju ljutnju prešutno dajemo do znanja drugome da nam je stalo do njega, da želimo popraviti naš odnos i ponovo ga dovesti do toke u kojoj se osjeaju i izražavaju ljubav i prijateljstvo. Ljudi koji nam ne znae mnogo nas i ne ljute jer, ako ponu da nas vrijeaju svojim postupcima, možemo se jednostavno okrenuti i otii. Jedan od mojih pacijenata je opisao ovaj pozitivan aspekt ljutnje. Oženio se da ne bi bio sam, a ona se udala da preboli propalu ljubav. Oigledno, u braku im baš nisu cvjetale ruže, a moj pacijent je patio od depresije. Bijeg iz svoje nesretne situacije potražio je u radu. Koliina ljutnje koju je držao u sebi i obuzdavao je, bila je ogromna, ali nikada nije iskazao ni njen najmanji djeli. Osjeao je krivicu a samopoštovanje mu je bilo toliko slabo da je bio uvjeren kako nema prava tražiti tuu ljubav. Trebalo je više od godinu dana terapijskog 13

Mehanizam negiranja obraen je u Lowen, Narcissism, 56-59.

92 Ljubav, seks i vaše srce

rada da njegova ljutnja izae na površinu. Napetost tjelesnih mišia takoer je bila ogromna, jednaka koliini potisnute ljutnje. Najprije je trebalo osloboditi nagomilanu napetost i stvoriti preduvjet za uspostavljanje kontakta sa osjeajima. Istovremeno, pažljivom primjenom psihoterapije pomoglo se pacijentu da se oslobodi osjeaje krivice tako što je postepeno shvatio njegovu prirodu i porijeklo - odnos majke prema njemu u ranom djetinjstvu. Njegova majka se razvela od oca zato što on nije ispunio njena oekivanja. Tako je moj pacijent postao majin "kuni momak". Kada je ljutnja tog pacijenta prvi put izbila na površinu, osjetio je želju da demolira moju ordinaciju. Pustio sam ga da šutira krevet (to je zapravo 10 cm debela presvuena spužva) i da ga iz stojeeg položaja udara šakama. Bio je to dobar nain da isprazni makar dio svoje ljutnje. Nekoliko mjeseci šakama je napadao krevet, a onda je jednog dana došao i rekao mi kako se naljutio na svoju suprugu. Ona se prethodnog dana kasno vratila kui i odmah sjela ispred televizora. Na to joj je on ljutito rekao da ako više voli televizor nego njegovo društvo, on e otii. Ne znam kako se svaa dalje odvijala, ali znam da su te noi, poslije dugo vremena, ponovo vodili ljubav i to, prema njegovim rijeima, vrlo uspješno. Tijekom godina od mnogih pacijenata sam uo slinu priu -otvorena, ista svaa uz neprikriveno izražavanje meusobne ljutnje esto završava pomirenjem u krevetu. S druge strane, kada medu partnerima vlada prikrivena, ne izražena ljutnja, gotovo je nemogue ostvariti uspješan seksualni kontakt. Ljutnja otvara srce jer u suštini govori: "Meni je stalo". Neprijateljstvo, pak, zatvara srce i ono se prema drugom hladi. Hiperaktivna osoba je mnogostruko slina osobnosti tipa "A". Na svaku konfliktnu situaciju ili zamjerku reagira kao na prijetnju vlastitoj sigurnosti i samopoštovanju. Friedmanov tretman ovog problema ponašanja sastojao se u tome da navede pacijenta da postane svjestan svog napetog stanja, hiperaktivnosti i opsjednutosti uspjehom. Friedman je tono uoio da ovakva opsesija podriva kreativnost i toliko ometa produktivnost da na kraju nema nikakvih rezultata a samopoštovanje je isto ili slabije. Onoliko koliko hiperaktivna osoba prihvati Friedmanov nain lijeenja, toliko e se i opustiti i biti manje opsjednuta poslom što e srce osloboditi proporcionalne koliine stresa. Ipak, ovaj pristup ima svoje nedostatke. Ne samo što ne uzima u obzir kroninu mišinu napetost, od koje hiperaktivne osobe pate, ve ne dotie ni samu srž problema. Srž problema je ljubav, a mjesto dom. Stresovi radnog mjesta mogu biti snažni, ali s njima je mogue izai na kraj ako je osoba u sigurnoj i stabilnoj ljubavnoj vezi. Ono što se dešava kod kue stvara stres koji je najopasniji za srce.

Ljubav, stres i srce 93

Ovo znam iz vlastitog iskustva. Žena me je esto optuživala kako se neprijateljski odnosim prema njoj, a ja sam to isto toliko esto poricao. Tvrdio sam da je volim, i stvarno je volim, ali me ljutilo njeno opiranje da mi pokaže svoju bezuvjetnu ljubav. U prilikama kada bih je povrijedio nekom primjedbom, koju bi odmah zatim povukao uz "nisam tako mislio", ona se povlaila u sebe a znala je i da mi zaprijeti razvodom. Takva prijetnja bi me uplašila i tek tada bih postao svjestan kako se negdje duboko plašim odbacivanja. Vrijealo me je njeno odbacivanje i povlaenje koje je samo pojaavalo moje neprijateljstvo prema njoj. Ali kako sam se mogao ljutiti na nju zato što me želi ostaviti ako je moje ponašanje vrijea i ini nesretnom. Ipak, toliko koliko su nju vrijeale moje zamjerke i primjedbe i mene je vrijealo njeno kritiko ponašanje. Osjeao sam se poniženim kada bi me kritizirala i isticala moje trenutke slabosti i nepažnje. Doživljavao sam to kao ponašanje vlastite majke, koja me je s jedne strane cijenila ali mi je zato s druge strane jasno dala do znanja da nisam dorastao njenim oekivanjima. Kada sam ovo rekao svojoj supruzi, odgovorila mi je da se ja prema njoj ponašam kao da mi je ona mama. Sada vidim da je moj problem bio u tome što nisam bio svjestan niti sam osjeao svoje neprijateljstvo. Kada bi me drugi optužili da sam takav, žestoko bih se branio ime bi samo pojaao to neprijateljstvo. Ali, kako sam mogao biti neprijateljski nastrojen prema osobi koju sam volio i iju ljubav sam želio, kada bih priznavanjem svog neprijateljstva upropastio mogunost da dobijem željenu ljubav ega sam se najviše i plašio. Sreom, nije me uhvatila panika niti se nisam ukrutio u samoobrani. Umjesto toga pokušao sam osjetiti i doživjeti svoje osjeaje. Kada sam prepoznao duboku tugu, zaplakao sam. Nikada nisam iskusio onakvu bezuvjetnu ljubav kakvu sam oajniki želio i mogao sam osjetiti koliko sam zbog toga bio ljut. Takoer sam shvatio da ne želim živjeti u ambivalentnom stanju. Ako ne mogu imati ljubav kakvu želim, otii u sa svojim bolom. Neu život u klopci. Moram biti slobodan. Biti slobodan je za mene znailo biti iskren prema sebi. Nisam više mogao igrati igru "ti mene vrijeaš a ja ti vraam istom mjerom". Odluio sam da više ne dozvolim ženi da me ponizi iz bilo kog razloga. Imam svoje slabosti, baš kao i ona svoje. Kada me kritizira, pretvara se u moju majku i to me odmah razljuti, bez obzira da li je kritika opravdana ili ne. Naješe i jeste opravdana, ali to nije opravdanje da se iznosi na nain zbog kojeg se osjeam kao malo dijete. Jedne veeri, tijekom jedne od naših svaa, toliko sam se razljutio da sam joj rekao kako u je udariti ako me samo još jednom ponizi. Moja ljutnja je bila toliko jaka da nisam mario što e biti s našim brakom. Jaka ljutnja ne poznaje strah. Naša veza se zbog ovog ispada nije prekinula. S iznenaenjem sam otkrio da je reakcija moje žene na ovaj ispad ljutnje pozitivna. Ja sam doživio intenzivni osjeaj slobode. Lakoa koju sam osjeao jasno je ilustrirala koliki teret i stres su mi bili moji negativni osjeaji.

94 Ljubav, seks i vaše srce

Vjerujem da svi želimo slobodu, bezuvjetnu ljubav i predavanje ljubavi i seksu punim srcem. S iskustvima iz djetinjstva to nije lako postii. Ja sam potisnuo svoju ljutnju prema majci zbog nekih okrutnih stvari koje mi je uinila. Pamtim jedan dogaaj iz svoje tree godine. Mama me je grubo oblaila i ja sam je udario šakom. Tada se ona okrenula prema meni, prijekorno me je pogledala i rekla: "Kako smiješ udariti svoju majku!" Zbog toga sam se tako užasno osjeao da poslije toga nikada više nisam podigao ruku ni na nju niti na bilo kog drugog, osim u samoobrani. Njene rijei su sadržavale optužbu da je najvei zloin udariti onog koga voliš. Znam da sam se pokorio i potisnuo svoj bunt. Ali, što drugo bi malo dijete i moglo uiniti? S vremenom, kako sam i dalje potiskivao svoju ljutnju, osjetio sam kako se razvija jaka napetost u gornjem dijelu lea i oko ramena. Na kraju sam postao tipian kandidat za srani udar - rigidna, oklopljena individua, blago pognute glave, zaobljenih lea, limitiranog disanja. Ali, ovo stanje sam izmijenio radom na sebi koji u kratko opisati. Dozvoljavam sebi tvrdnju da sam prošao dovoljno psihoterapije da bih mogao biti svjestan napetosti u svom tijelu i strahova povezanih s njom. Moj najvei strah bio je strah od odbacivanja ako ne ispunim oekivanja svojih roditelja. U tom strahu bio je prisutan i element panike koji sam nastojao izbjei. Zbog toga mi je i držanje bilo toliko kruto i napeto. Takoer sam bio svjestan i svoje duboke tuge zbog preranog gubitka majinih grudi. Ova tuga je prisutna u mojim najranijim uspomenama. ak i kada bi mi ta tuga došla do svijesti nisam mogao zaplakati. Za mene, plakati je znailo slomiti se i biti bespomoan - stanje od kojeg sam se žestoko branio. Otpor je bio u formi krutih lea i krutog vrata. Intenzivno sam radio na svom tijelu da ga dovoljno omekšam kako bi se suze mogle lakše probiti. Radio sam posebne vježbe uzemljenja da ojaam noge i da se na njima osjeam sigurno. Oslobodio sam dio napetosti iz gornjeg dijela lea istovremenim udaranjem šakama po krevetu i verbalnim iskazivanjem ljutnje. (Ove vježbe u opisati u 10. poglavlju) Želio bih istai kako je u veini sluajeva neophodno raditi i na tijelu i na umu da bi se ostvarile promjene koje osiguravaju zdravo srce.

GLAVA 7 SRANI UDAR

U ovom poglavlju razmotrit emo dogaaje koji neposredno prethode sranom udaru kako bismo utvrdili emocionalno stanje žrtve. Znamo da stres, vezan uz ponašanje Tipa "A", stvara predispozicije za bolesti srca i infarkt miokarda. Ovaj stres je rezultat potiskivanja neprijateljstva, ežnje, tuge i straha osjeaja koji su vezani sa doživljajem cijepanja srca u djetinjstvu. Oni se manifestiraju kroninom mišinom napetosti koja izaziva napuhana plua, tendenciju zadržavanja daha, plitko disanje i opu rigidnost. Stres takoer utjee na poveanu proizvodnju hormona nadbubrežne žlijezde, poremeaj metabolizma masnih kiselina i smanjenu proizvodnju prostaciklina. Sada emo detaljnije razmotriti ove biokemijske promjene. Kada se osoba suoi sa stresnom ili opasnom situacijom normalno je da tijelo mobilizira energiju kako bi se suprotstavilo stresu ili uklonilo opasnost. Mnogo sustava djeluje zajedno kako bi potaknulo ovu mobilizaciju. Mozak ima dva glavna regulacijska sustava za kontrolu tjelesnih reakcija: voljni i autonomni živani sustav. Prvi se uglavnom bavi s aktivnosti popreno-prugastih ili voljnih mišia koja uglavnom potpada pod kontrolu volje. Drugi, autonomni sustav, regulira aktivnost unutrašnjih organa, žlijezda sa unutrašnjim izluivanjem i glatkih mišia iji rad se uglavnom odvija izvan svjesne kontrole. Autonomni živani sustav ima dva suprotna dijela - parasimpatiki i simpatiki. Parasimpatiki koordinira reakcije organizma na ugodne podražaje i djeluje tako što širi i opušta tijelo. Kada je stimulacija bolna ili opasna, aktivira se simpatiki živani sustav koji steže tijelo i mobilizira tjelesne obrane. Primjer aktivnosti ova dva sustava vidi se iz njihovog djelovanja na rad srca: parasimpatiki smanjuje brzinu otkucaja srca a simpatiki je poveava. Ovo posljednje takoer pomaže srcu da više krvi pošalje u mišie koji se aktiviraju zbog prijetee opasnosti. Pored ove nervne regulacije, razne žlijezde lue hormone koji imaju aktivnu ulogu u mobilizaciji tjelesnih obrana. Najvažnije su nadbubrežne žlijezde koje

96 Ljubav, seks i vaše srce

lue hormone koji se zovu kateholamini. Dva od tih hormona, adrenalin i norepinifren pojaavaju sranu aktivnost, podižu krvni tlak i stežu periferne krvotoke tako da više kisika i hranjivih sastojaka odlazi u mozak, srce i druge mišine organe. Svi znamo kakvu snagu adrenalin daje osobi koja je pod snažnim stresom. Kateholamini takoer utjeu na metabolizam masti, tjelesni rezervoar energije, jer pospješuju proizvodnju slobodnih masnih kiselina koje jetra zatim pretvara u trigliceride. Ali, aktivnost ovih hormona je ukljuena i u bolesti srca. Stvoreni lipo-proteini se mogu nataložiti na zidove arterija i oformiti aterome (zadebljanja) koji sužuju arteriju i smanjuju ili blokiraju protok krvi. Tako nastalo suženje koronarnih arterija je jedan od faktora odgovornih za infarkt miokarda. Drugi faktor je koronarni spazam koji, kada zahvati sklerotinu arteriju, potpuno presijeca protok krvi do sranog mišia. Ova jednostavna analiza pokree jedno važno pitanje. Zašto se mehanizam, koji je priroda stvorila da pomogne organizmu u suprotstavljanju i obrani prijetnjama za vlastiti integritet, pretvara u uzrok bolesti? Zato što šteta nastaje onda kada je organizam spreman i mobiliziran za akciju ali je ne poduzima jer je sleen od straha. Kada organizam borbom ili bijegom reagira na prijetnju, pojaana fizika aktivnost utroši višak energije stvoren metabolizmom masti. Ali, u stresnim ili opasnim situacijama u kojima ni borba ni bijeg nisu mogui višak lipoproteina se deponira na arterijske zidove. Dvije situacije jasno ilustriraju ono što se dogaa kada je osoba uhvaena u zamku i nesposobna da na stres efikasno reagira. Utvreno je da nivo kolesterola u krvi financijskih službenika naglo raste uslijed pojaanog stresa izazvanog približavanjem roka -15. travanj -za predaju godišnje bilance. Oni se ne mogu ni boriti ni pobjei ve su prinueni sjediti na svojim radnim mjestima dok ne okonaju posao. Slian rast nivoa kolesterola uoen je i kod studenata medicine za vrijeme ispitnih rokova. Studenti su takoer privremeno zarobljeni u situaciji koja ih tjera da podnose stres. I za službenike i za studente stupanj doživljenog stresa ovisi od individualnog stanja svakog od njih. Opuštenije e stres pogoditi manje, a zaplašenije više. Još jedan sustav je relevantan za naše istraživanje. To je sustav koji regulira proizvodnju sastojaka za kontrolu viskoznosti krvi. To su tromboksan (TxA2) i prostaciklin (PG12), a oba su derivati arahnoidne kiseline koja se nalazi u zidovima krvotoka i u krvnoj plazmi. Djelovanje ovih sastojaka je antagonistiko; tromboksan izaziva zgrušavanje krvnih ploica i stezanje krvotoka; prostaciklin inhibira zgrušavanje krvi i širi krvotok. Pri normalnim uvjetima krv slobodno struji arterijama. Da bi se olakšao protok krvi, prostaciklin oblaže unutrašnje zidove krvotoka, koji su glatki i klizavi, tako da za njih ništa ne zapinje niti se lijepi. Ali, kada je ošteen arterijski zid, tromboksan, koji se proizvodi iz ošteenog tkiva, istog trena kada se zid arterije stegne izaziva vezivanje krvnih ploica u vrst ugrušak. Ovo zaustavlja ili smanjuje krvarenje i

Srani udar 97

predstavlja jedan od najvažnijih tjelesnih obrambenih mehanizama. Kateholamin, "borbeni hormon" stimulira proizvodnju tromboksana. Ali, ako u tijelu nastane višak tromboksana stvaraju se ugrušci i na neošteenim arterijskim zidovima. Višak tromboksana znai manjak prostaciklina. Poljski naunik, R. Grvglievski,1 doprinio je potpunijem razumijevanju ovog kompleksnog mehanizma dokazavši da se prostaciklin proizvodi u pluima. Kod onih ispitanika kojima je farmakološki izazivao pojaano disanje, nivo prostaciklina u krvotoku je narastao. Drugi naunici su potvrdili njegovo otkrie. U svijetlu veze izmeu disanja i proizvodnje prostaciklina, J. Santorski2 je naveo ovakav slijed dogaaja: STRES o OGRANIENO DISANJE o MANJAK PROSTACIKLINA o SKLEROZA. (Ne daje se kisik sluajno kao prva pomo žrtvi infarkta miokarda. Da je ta žrtva tijekom života uzimala dovoljno kisika mogla je izbjei infarkt.) Višegodišnje, neprekidno djelovanje svih ovih faktora ošteuje koronarne arterije i izaziva odreen stupanj arterioskleroze. To je stanje u kojem su arterije krute, a njihov lumen (funkcionalna širina) sužen toliko da je protok krvi do sranog mišia smanjen. Ako je ovo stanje u bilo kojoj arteriji ozbiljno, bolesna osoba kod svakog fizikog napora osjea bol u predjelu srca - na primjer prilikom penjanja uz stepenice. Ova bol, koji se zove angina, siguran je simptom oboljenja koronarne arterije, ali osoba može dugo bolovati od angine a da ne doživi infarkt. S druge strane, netko može dobiti infarkt, a da nikada ne osjeti anginalni bol. Do infarkta dolazi kada se jedna od koronarnih arterija potpuno zatvori i tako uskrati neophodan kisik odreenom dijelu sranog mišia. Bez kisika, vlakna tog mišia odumiru u procesu koji se naziva infarkt miokarda. Ako je infarkt jak, srce može pretrpjeti šok ili nastaje fibrilacija komore, a potom smrt. Ako ovjek preživi srani udar, srce se donekle oporavlja. Mrtve mišine stanice zamijeni fibrozno tkivo, a na tom mjestu ostane ožiljak. Srce sa ožiljkom je ošteeno srce, ali veliina ošteenja ovisi od lokacije i jaine infarkta. Nakon oporavka od sranog udara, veina ljudi može voditi relativno normalan život, a kod mnogih se infarkt nee ponoviti. Meutim, ako se tlak i stres, kulminacija koja ih je i dovela do infarkta, ne smanje postoji velika vjerojatnost da e se desiti i drugi, pa i trei udar sa terminalnim ishodom. Iako je za srani udar dovoljno zatvaranje samo jedne koronarne arterije, obino ni ostale nisu zdrave. Kardiolozi koriste angiografju (rendgensko snimanje krvotoka u koje je ubrizgan kontrast) za utvrivanje veliine suženja koronarnih arterija. Ako se bolest razvila do toke u kojoj ometa funkcioniranje arterija preporuuje se ugradnja bypassa, operacija kojom se ošteena arterija zamjenjuje zdravom venom. Na taj nain normalizira se protok krvi do sranog 1 2

R. Gryglewski, "Prostacycline and Sclerosis" (Wroclaw: Polish Acad-emy of Science, 1981.) J. Santorski in ibid., 9

98 Ljubav, seks i vaše srce

mišia ali, ako okolnosti koje su dovele do ugrožavanja zdravlja srca i dalje postoje, i nove "arterije" e s vremenom oboljeti. Obino se pretpostavlja da do sranog udara dolazi onda kada je srce izloženo jakom naporu. Poznata nam je injenica da starije ljude ponekad pogodi infarkt kada zimi ispred svojih kua iste snijeg. Tenisai, maratonci i drugi sportaši takoer ponekad dožive infarkt na sportskom terenu. Klasian je primjer Jamesa Fixa autora nekoliko popularnih knjiga o sportu, koji je umro trei. Naknadno je otkriveno da je imao ošteenje koronarne arterije. Oigledno se suviše naprezao i srce to nije podnijelo. Ali, ni išenje snijega niti tranje nisu opasni sami po sebi. Stariji ljudi, kao i ja, esto iste snijeg bez ikakvih štetnih posljedica, isto kao što mnogi igraju tenis i tre, a da im to ni malo ne smeta. Opasno je forsiranje i naprezanje zato što ih uvijek prati odreeno zadržavanje daha. Spontano pobueni postupci obino se izvode bez ikakvog napora. Kada je pokret rezultat osjeaja koji ga je inspirirao on je skladan i jedinstven: svi dijelovi tijela slobodno su koordinirani u akciji, a kisika nikada ne nedostaje. Na primjer, ne treba uložiti nikakav napor da bismo potrali u susret osobi koja nam je draga, a koju dugo nismo vidjeli. Meutim, naše akcije su naješe usmjerene prema nekom cilju i esto je potreban odreen napor volje da bi se do tog cilja i stiglo. Forsiranje ili naprezanje zateže mišie, a to ometa disanje. Kada nam je izuzetno stalo do nekog cilja, napor i tlak kojem se izlažemo da bi ga postigli može biti toliko jak da uope ne zaustavlja dah. S druge strane, ako se koncentriramo na disanje možemo znaajno ublažiti napor bilo koje aktivnosti. Na primjer, tijekom išenja snijega od osnovne je važnosti zaustaviti dah u redovnim vremenskim razmacima. Pokušaj prevazilaženja osjeaja uznemirenosti ili zamora znai izazivanje neprilika. James Fix je mogao spasiti svoj život da je napustio tranje onda kada je osjetio prve smetnje. Ali, odustati znailo bi priznati neuspjeh što mu je oigledno bilo neprihvatljivo. Kada se neuspjeh izjednauje sa gubitkom samopoštovanja i, na osnovu toga, gubitkom prava na neiju ljubav, to može biti dovoljno jako da izazove osjeaje bespomonosti i beznadnosti i završi slomom. U našoj kulturi je mnogim muškarcima potreba za dokazivanjem svoje muškosti snažan poticaj. Biti slab ili bespomoan ukljuuje velik gubitak samopoštovanja. Ali, održati predstavu vlastite moi, snage i kompetencije znai uložiti ogromnu koliinu energije u održavanju izuzetno štetnog držanja tijela. Isturene grudi, uvuen trbuh, ispravljena ramena, stegnuta vilica i kruta lea možda i daju muškarcu "mao" izgled, ali mu istovremeno ograniavaju disanje i ine ga neosjetljivim na fiziki i emocionalni stres kojem sam sebe izlaže. Ipak, ovo su izuzeci. Veina sranih udara se ne dešava tijekom napornog fizikog rada. U jednom istraživanju, koje je obuhvatilo 1.347 sluajeva infarkta miokarda, utvreno je da se samo dva posto od ukupnog broja dogodilo tijekom

Srani udar 99

fizikog naprezanja.3 Pitanje povezanosti fizikog naprezanja i bolesti srca se naješe postavlja tijekom postinfarktne rehabilitacije, kada se pacijenti raspituju o svojoj sposobnosti za voenje seksualnog života. Ovi pacijenti se redovno boje da e im seksualni napor preopteretiti srce i izazvati novi udar. Ali, ove brige ne mue samo muškarce koji su preživjeli infarkt. Iako brojne šale o "slatkoj smrti" sugeriraju kako je srani udar za vrijeme seksualnog ina idealan nain za odlazak s ovog svijeta, vrlo malo ljudi umire tijekom seksa. Japanci su prouili 30.000 smrtnih sluajeva i pronašli da se svega 35 dogodio za vrijeme seksualnog akta. Od tih 35,28 muškaraca je umrlo vodei ljubav sa ženom koja im nije bila supruga. Podrazumijeva se da ovdje ubojica nije seks ve krivica. Jedan medicinski istražitelj je konstatirao da u takvim okolnostima smrt nastupa u nepoznatoj sredini, poslije obilnog jela i konzumacije vee koliine alkohola. Ako je dotini muškarac stariji, jedva da je u stanju da uini bilo što, a upravo ga napor i trud koji ulaže da izbjegne neuspjeh izlažu ogromnom emocionalnom i fizikom stresu. Netko može istovremeno "pretjerati" na više strana. Kada se to dogodi, stresovi esto nadmašuju ono što je srce u stanju podnijeti. Ovaj opis sluaja ilustrira takvu kombinaciju stresova. Doktor, koga emo nazvati Arthur, ovako je opisao dogaaje koji su prethodili njegovom infarktu: Moj otac je u 38. godini umro od akutnog infarkta. Ja sam, u 37. godini, na sam Boži, doživio infarkt miokarda. Nije mi promakla ironija ovog "poklona" niti injenica da sam krenuo oevim stopama, mada godinu dana ranije U vrijeme infarkta razišao sam se sa damom s kojom sam se povremeno viao i vratio ženi s kojom sam jedno vrijeme bio u burnoj i nestabilnoj vezi. Možda se moje ljubavne i seksualne veze mogu najbolje opisati kao nezrele i nestabilne. Nisam se mogao "smiriti" i "preuzeti obaveze" branog života. Moja seksualna aktivnost, sa mnogobrojnim partnericama, je bila donekle opsesivna. Pa ipak, uvijek sam se vraao relativno nezadovoljavajuoj i emocionalno burnoj vezi sa ovom odreenom ženom. U vrijeme infarkta, niti prije toga, nikada nisam primijetio ni osjetio niti jedan kardiovaskularni simptom (tj. ni anginu, niti aritmiju itd.). Povremeno sam na poslu, u stanici hitne pomoi, mjerio svoj krvni tlak. Nekoliko mjeseci prije infarkta dijastolni (donji) tlak mi je ponekad bio visok (110). Kao internista sa medicinskim obrazovanjem mogu konstatirati da su moji jedini faktori rizika (barem oni koje priznaje naša mehanicistika ortodoksnost) bili: obiteljska povijest, pušenje i

3

A M. Masters and H.L. Jaffee, "Factors in the Onset of Coronary Occlusion and Coronary Insufficiency: Effort, Occupation,Trauma and Emotion", JAMA 148 (1952): 794.

100 Ljubav, seks i vaše srce

relativno "sjedei" nain života. U vrijeme udara imao sam serumski kolesterol 250. Sam infarkt miokarda pogodio me je poslije serije nonih dežurstava u stanici za hitne sluajeve (od 19,00 do 07,00 h). Došao sam kui na sam Boži ujutro i probudio se u jedan poslije podne sa neobinim bolom u prsima. Imao sam osjeaj kao da su mi prsa rastegnuta jakim "oprugama" koje vuku i trzaju na sve strane. Bilo je neugodno, ali zapravo me nije boljelo. Sjeam se da sam se pitao nije li to možda infarkt. Nisam ni primijetio kako se bol širi niz obje ruke, da se obilno znojim i da imam slabu muninu. Bilo mi je nešto gore kada sam stegnuo pektoralne mišie. Mislei da mi je zlo zbog mišine napetosti, pokušao sam da masturbiram ali to mi je samo pojaalo bol i nisam mogao postii orgazam. Ustao sam, okupao se i osjeao se nešto bolje iako "iscijeeno". Mislio sam da imam virozu i izašao sam, kako sam i planirao, na veeru sa ženom s kojom sam se viao i njenom obitelji. Kui sam se vratio rano. Prvi dan poslije Božia, u sedam ujutro, otišao sam na posao, iako sam izgledao i osjeao se grozno. Upravo prije povratka kui palo mi je na pamet da nainim svoj elektrokardiogram. Pogledao sam ga i rekao: "Jebi ga." Imao sam akutan infarkt miokarda. Uslijedilo je burno lijeenje. Ugraen mi je bypass na pet krvotoka; tlak mi je poslije operacije naglo pao i - razumljivo - bio sam potpuno zbunjen." Ovo je samo još jedan sluaj muškarca koji je pretjerao u ustrajavanju na dokazivanju svoje muškosti i negiranju vlastitog tijela. Slian scenarij vidi se i u narednom opisu infarkta i smrti tridesetšesto-godišnjeg muškarca. Srani udar se dogodio kada je Joseph bio na Floridi, na ljetovanju sa suprugom. Ovo mu je bio prvi odmor poslije osam mjeseci neprekidnog, iscrpljujueg i vrlo odgovornog posla. Joseph je u svojem podruju bio vrlo sposoban, ali injenica da je pušio tri kutije cigareta dnevno govorila je o stresu pod kojim se nalazio. Uz to, bio je debeo i nije se mnogo bavio nekim fizikim aktivnostima. Na dan kada je doživio infarkt dugo je igrao golf. Iste veeri je izašao sa ženom na veeru u jedan ekskluzivan restoran i obilno veerao. Žena je kasnije rekla da je preskoio desert, koji inae uvijek pojede, i da se poslije jela žalio da se ne osjea dobro. Kui su se vratili poslije ponoi i vodili ljubav. Žena je ispriala da je imao slabu ejakulaciju i da mu je na kraju tijelo omlohavilo. Neposredno poslije odnosa ponovo se požalio da mu nije dobro. Kada je žena predložila da pozove doktora, odbio je rekavši da e munina proi. Ubrzo zatim rekao je da mu je u glavi udno i poblijedio je. Supruga je izjavila da je izgledao kao drogiran. Ozbiljno se

Srani udar 101

zabrinula kada joj je muž izjavio da misli kako ima napad anksioznosti i tek tada je pozvala hitnu pomo, ali umro je prije nego što je pomo stigla. Oigledno, Joseph je bio kandidat za srani udar. Da je stvarno bio toliko briljantan koliko je njegova supruga tvrdila, to je i sam mogao znati. Iz njegovog ponašanja jasno se vidjelo da ide preko svojih granica i prkosi svojoj ranjivosti ili, kako emo vidjeti u slijedeem poglavlju, izaziva sudbinu. Mnogi muškarci poistovjeuju pušenje sa muškošu. Prema tome, prekinuti pušenje na podsvjesnom nivou vjerojatno poistovjeuju sa priznavanjem neuspjeha. Joseph je bio odluan da uspije po svaku cijenu. Morao je dokazati da je najbolji u golfu, u jelu, u seksu. Naprezao se do same ivice, i preko nje, da potvrdi i održi svoj imidž. Možda se za vrijeme seksualnog odnosa našao licem u lice sa svojom impotencijom i uspaniio. Veina muškaraca plaši se neuspjeha u seksu jer je on vezan za gubitak ljubavi. Donedavno ovaj strah nije toliko muio žene, ali situacija se mijenja sa sve veim uešem žena u nemilosrdnom poslovnom svijetu, gdje se ljudi procjenjuju na osnovu novca i uspjeha. Mnoge žene poprime ponašanje tipa "A" i tako izgrade predispozicije za srane bolesti. Za posljednja dva desetljea, bolesti koronarne arterije i infarkt miokarda drastino su porasli u ženskoj populaciji. Promjene u stilu života utjeu i na seksualne funkcije. U jednom novijem istraživanju seksualnih disfunkcija žena, koje je uraeno na Masters i Johnson institutu, 218 zaposlenih i nezaposlenih žena odgovaralo je na pitanja o svom seksualnom životu. Analiza prikupljenih podataka pokazala je da žene koje su se posvetile karijeri, i na to troše najvei dio energije i vremena, pomo zbog inhibiranih seksualnih želja traže dva puta eše nego nezaposlene žene ili žene koje rade na manje odgovornim radnim mjestima, tj. ne jure karijeru.4 Žene od karijere se eše žale i na vaginizmus." (Jak spazam mišia oko donjeg dijela vagine koji izaziva bol i izuzetno otežava spolni odnos prim.prev.) Znai da muškarce i žene, težnja i trka za uspjehom izlažu ogromnom pritisku i istovremeno ih sprjeavaju i uskrauju im mogunost da se tog pritiska oslobode kroz zadovoljstvo i ispunjenje ljubavi. Šezdesetjednogodišnja žena, rukovodilac, koju emo zvati Lucy, imala je baš te probleme ali se, sreom, povukla iz posla prije nego što joj se stanje pogoršalo do toke u kojoj bi srana bolest bila neminovna. Lucy je došla na terapiju poslije smjenjivanja sa visoke funkcije koju je zauzimala u jednoj velikoj korporaciji. Krivicu za gubitak položaja pripisivala je ljubomori pretpostavljenih, iako je službeno obrazloženje za ovaj kadrovski postupak bilo da joj nedostaje sposobnost procjene. Bez obzira na razloge, nije bilo teško primijetiti da je napeta i potresena. Bila je debela i stidjela se svog izgleda a sama je primijetila da joj je kolesterol izuzetno visok - ak 300. Primijetio sam 4

C. Avery-Clara, "Sexual Dystunction and Disorder Patterns of Working and Nonworking Wives", Journal of Mental Therapy 12 (1986): 2.

102 Ljubav, seks i vaše srce

da steže vilicu, indikacija da joj je trebalo mnogo truda i napora da stigne do ovog položaja. Prsni koš joj je bio napuhan, a disanje loše. Jaka volja, koja joj je omoguila da se poslovno izdigne, nije postojala i u njenom privatnom životu: pušila je oko dvije kutije cigareta dnevno, iako je isprobala masu naina za prekid pušenja. Jednostavno reeno, njen problem se sastojao u tome da dokaže svoju kompetentnost i superiornost - tipian narcisoidni poremeaj osobnosti. Vjerujem da je Lucy izbjegla srani udar samo zato što je prihvatila prijevremenu mirovinu poslije pada na hijerarhijskoj ljestvici. Na taj nain se oslobodila stresa oštre poslovne borbe. Kasnija depresija ju je dovela na terapiju gdje je shvatila da karijera nije ono što joj godi ve da je ljubavna veza sa muškarcem ono što istinski želi. Takoer je prestala pušiti. Na ovaj nain, Lucy je pretvorila neuspjeh u slobodu. Da nije, i dalje bi se borila da održi svoj status i bila neprekidno izložena stresu i pritisku. U svojoj knjizi "The Healing Heart" (Srce koje zarasta) Norman Cousins odaje priznanje Arnoldu Hutshnevesu, autoru knjige "The Will to Live" (Volja za životom) za ideju da su "ljudi koji osjeaju kako su sputani obavezama kojih bi se najradije oslobodili kandidati za naglu i kobnu bolest".5 Cousins je sam doživio srani udar i to kod kue po povratku sa "grozniavog puta na Istonu obalu upravo prije Božia".6 Trebalo je da za nekoliko dana ode na još jedan službeni put na jugoistok i pomislio je da bi to moglo biti više nego što je u stanju podnijeti. Pa ipak, nije mogao otkazati ovu obavezu. Slijedeeg dana je dobio infarkt. "Baš poslije ruka", sjea se Cousins, "pogodio me je val munine i slabosti. Poeo sam dahtati. Nisam osjetio nikakav jak, stežui bol kakav se obino povezuje sa sranim udarom, ali tlak u prsima i teškoe u disanju potvrdile su da mi srce otkazuje". Supruga ga je prikljuila na bocu sa kisikom i tako je saekao hitnu pomo. Od te toke nadalje, Cousins se na svaki mogui nain trudio izbjei paniku jer je bio uvjeren da je panika pravi ubojica. "The Healing Heart" je knjiga u kojoj opisuje svoj oporavak od dijagnosticiranog "masivnog" razaranja sranog mišia i akutne srane insuficijencije i predstavlja zanimljiv prikaz moi koju psihološki i emocionalni faktori imaju za razvoj bolesti. Ali, da li ovi faktori mogu i izazvati bolest? Cousins nije bio tipina osoba tipa "A" -vjerovao je da smijeh može ublažiti stres, nije ni pio niti pušio, imao je nizak krvni tlak i normalnu tjelesnu težinu, zbog službenih putovanja. Dva mjeseca prije infarkta ostao je na hladnoi bez daha, osjetio tlak u grlu i težinu u desnoj nozi a u ispljuvku je bilo tragova krvi. Meutim, na EKG-u se nije pokazala nikakva nepravilnost a i simptomi su se povukli. Ipak, nešto nije bilo u redu. Na žalost, veina doktora ne može uoiti bolestan proces sve dok on ne 5 6

Norman Cousins, 'The Healing Heart" (New York: W.W. Nortton & Company, 1983), 36. Ibid., 35

Srani udar 103

dovede do strukturalne patologije. Niko nije kontrolirao da li Cousins diše dobro ili loše, da li mu je i koliko tijelo rigidno, koliko su mu prsa napuhana a vilica stegnuta. Ako želimo shvatiti bolest, naroito kroninu bolest, trebamo koristiti holistian pristup i pogled na osobu, kao i na njene organe. Ideja da neželjene obaveze mogu izazvati bolest je vjerodostojna, ali nepotpuna. Ako situacija budi osjeaja panike i bespomonosti to je sigurno opasno, naroito ako ti osjeaji prou neopaženo. Napor koji se ulaže u blokiranje iskazivanja ovih osjeaja predstavlja stres za srce. Ali, prava i istinska klopka za srce je stanje bez ljubavi. Cousins je tvrdio da voli svoju ženu i djecu ali da nije siguran da li im to daje do znanja i da li oni osjeaju njegovu ljubav. Ne znamo intimne detalje iz Cousinsovog privatnog života, a kardiolozi se obino njima ne bave tijekom lijeenja pacijenta. Statistiki podaci takoer ne pomažu, jer statistiari ne postavljaju prava pitanja. Meutim, takvi detalji se nalaze u psihoterapeutskim opisima sluaja i pružaju nam podatke koji potvruju prethodno navedene koncepte. Priu koja slijedi ispriao je internist koji se poslije oporavka od infarkta došao posavjetovati sa mnom. Ralph je imao blizu šezdeset godina i nalazio se u drugom, nezadovoljavajuem braku. Iz prvog braka je imao ker a iz drugog dva sina. Nevolje u drugom braku poele su rano, kada, kako je Ralph ispriao: Otkrio sam da moja druga supruga ne podnosi moju ker. Prema njoj se ponašala kao osvetoljubiva i zla vještica. Tada bi bila kao dijete. Bila su to teška vremena. Pokušavao sam pomoi ženi, ali nije išlo. Za mene, život je bio pakao. Otprilike dvije godine prije sranog udara napustio sam ženu. Ali, nisam mogao podnijeti muku drugog razvoda, koji bi ukljuio i moja dva sina, pa sam joj se vratio. Oko godinu dana prije infarkta, postao sam oajan. Sa suprugom sam bio impotentan pa sam odluio pokušati s drugim ženama, "pustim se u promet" i prepustim seksu kad god i s kim god to poželim. Otkrio sam da s drugim ženama nisam impotentan ali ove seksualne avanture me nisu zadovoljavale. To nije imalo nikakve veze s mojim životom. Tada sam se zaljubio u mladu ženu, moju novu medicinsku sestru. Jedne veeri sam se kasno vratio kui, poslije sastanka s njom, i zatekao ljutu suprugu. Unato njenom bijesu, rekao sam joj za svoju novu vezu, ali nisam bio istrajan. Uvjerila me je i navela da se odreknem Mery, za što nisam bio spreman, tako da smo nastavili da se tajno sastajemo. Na sam dan udara, prije povratka kui, svratio sam s Mery na pie. Te noi žena mi je prišla i vodili smo ljubav. To sam baš odradio. Iako sam imao erekciju i ejakulaciju, poslije se nisam osjeao ni

104 Ljubav, seks i vaše srce

opušteno niti lako. Nisam mogao zaspati i osjeao sam kako me steže tik ispod rebara. Otišao sam u kupaonicu mislei da e stezanje prestati ako ispraznim crijeva. Kao da se bol povukao, ali kada sam stigao do kuhinje, povratio se. Bio je to uporan bol i izgledalo je kao da jaa. Trajao je oko deset minuta, ali nije bio nepodnošljiv. Pa ipak, palo mi je na pamet da bi to mogao biti infarkt. Žena je ustala i zamolio sam je da me odveze u bolnicu. Na putu do bolnice nekoliko puta sam nekontrolirano povratio. U sobi za hitne sluajeve prikljuili su me na EKG i, iznenaujue, sav bol je nestao. Razoarao sam se jer sam postavio pogrešnu dijagnozu. Ali tada se bol vratio i dali su mi morfij. Zaspao sam i u snu doživio srani zastoj. Doktori su uspjeli ponovo pokrenuti srce ali onda je nastupila fibrilacija komore i doktori su se namuili kako bi ponovo stabilizirali ritam rada srca. Budei se i promatrajui nepravilnosti na monitoru otkrio sam svoj smisao za crni humor. Stvarno mi je bilo svejedno da li u živjeti ili umrijeti. Nisam osjeao nikakvu paniku. Bilo mi je neugodno kada sam mislio da sam pogriješio u dijagnozi i osjetio sam olakšanje jer se pokazalo da sam ipak bio u pravu. Doživio sam infarkt posteriornog zida. Pitao sam se da li mogu dovoljno dugo živjeti da preživim ovaj brak? Osjeao sam da je noašnji seks sa suprugom, prvi od kada sam se odrekao Mery, moja konana izdaja samog sebe. Ovom infarktu je prethodio još jedan tragian dogaaj. Sa svojim suradnicima ušao sam u projekt izgradnje klinike. Neposredno prije infarkta ispostavilo se da je projekt prava financijska katastrofa. Morao sam se odrei svog sna i raspustiti ljude. Osjeao sam se poraženo. Osjeao sam da me žena ima potpuno u šaci. Iz ovog opisa, koji jasno ilustrira mone sile koje izazivaju srani udar, možemo mnogo nauiti. Posljednja reenica pokazuje do koje mjere se Ralph osjeao zarobljen svojim brakom. Ali, biti zarobljen nije odluujui faktor za izazivanje sranog udara. Ljudi se godinama nalaze u klopkama lošeg braka i drugih nesretnih situacija a da im se ništa dramatino ne desi. Po mom mišljenju, okida je propast iznenadnog pokušaja bijega iz takve situacije. Neuspjeh ovog pokušaja ostavlja osobu sa osjeajem beznadnosti. Netko može tolerirati svoju mukotrpnu situaciju sve dok u srcu postoji i mrvica nade. Jedna izreka kaže da dok ima nade, ima života.( U originalu: Dok ima nade, srce kuca, prim.prev.) Ovo implicira da je srani zastoj isto što i gubitak nade. Ralphov infarkt bio je kao pogrebno zvono i sigurno je bio povezan sa gubitkom nade, a Ralph je uistinu doživio srani zastoj.

Srani udar 105

Kako se ljubav i nada zajedno uklapaju u naše razumijevanje srca? Nije li nada po svojoj suštini zapravo nada u ljubav, nada u sadržajnu i ugodnu vezu sa životom, sa svijetom oko nas, sa nekom ili sa nekim posebnim osobama iz tog svijeta? Doživotna robija nije smrtna kazna ako osuenik ostvari sadržajnu vezu sa ostalim osuenicima i sa tim specifinim svijetom. Ali, veina zatvorenika osuenih na doživotnu robiju nada se pomilovanju. Na ovaj aspekt problema emo se vratiti u slijedeem poglavlju. Ovdje nas prvenstveno interesira uloga koju strah i panika igraju u povlaenju okidaa za srani udar. Zašto se Ralph nije mogao osloboditi svog braka? Što ga je sprjeavalo? (Što ga je uplašilo?) Kasnije sam uo da se ipak razveo. Trebamo shvatiti da se stvarna klopka nalazi u nama, da je srce zarobljeno vrstim kavezom i da se žudi osloboditi i posegnuti za ljubavlju. Ali, bijeg iz ovog kaveza bi probudio bol cijepanja srca i strah od odbacivanja što bi moglo izazvati paniku i obuzdati i u korijenu ugušiti ovaj impuls. Ugušiti impuls posezanja za ljubavlju i slobodom u suštini znai stegnuti srce što može prouzroiti spazam jedne od koronarnih arterija. Po mom mišljenju, spazam je klju za razumijevanje sranog udara. Bolest koronarne arterije u formi ateromnih ploica i zadebljanja arterijskog zida jeste predispozicija za infarkt, ali je rijetko sama po sebi odgovorna za totalnu okluziju (potpuno zaepljenje). Dvije injenice idu u prilog ovom stanovištu. Ljudi godinama boluju od oboljenja koronarne arterije i ne dožive infarkt, a mnogo njih doživi infarkt, a da nikada ranije nisu imali nikakav poremeaj koronarne arterije. Prema tome, moramo se zapitati što to izaziva spazam. Spazam, osim koronarne arterije, pogaa i druga mišina tkiva. Kada spazam pogodi velike popreno-prugaste mišie to se zove gr. Svi smo doživjeli gr nožnih mišia kada smo napravili neki nagao, brz ili neprirodan pokret. Spazam ne zahvata potpuno opuštene ili vrlo zategnute mišie. U prvom sluaju svi pokreti su slobodni, a u drugom ne može doi ni do kakvog neprirodnog pokreta. Neprirodan ili neuobiajen pokret nastaje kada se zategnuti miši poinje opuštati, tj. slobodno pokretati. Trenutan gubitak kontrole izaziva reakciju straha u zategnutom mišiu i on prelazi u spazam. Sreom, ovakvi spazmi ili grevi nisu opasni i nestaju poslije opuštanja. Situacija je mnogo ozbiljnija kada se to dešava u koronarnoj arteriji. Žrtva sranog udara je rijetko svjesna ovog redoslijeda dogaaja. Možda i shvaa da se nalazi u klopci, ali esto ne osjea sveobuhvatnu paniku izazvanu težnjom da se izvue iz klopke. To je ista onakva panika kakvu je ovjek osjetio u djetinjstvu kao reakciju na cijepanje srca pa, isto kao tada, i sada na prijetnju koju ti osjeaji predstavljaju reagira zadržavanjem daha i imobiliziranjem tijela na najdubljem nivou - samom srcu. Cousinsov srani udar ilustrira ovakav slijed dogaaja. Po njegovom sjeanju, infarkt se dogodio dan pošto je shvatio da ne želi ii na još jedan naporan službeni put, unato injenici što je do puta preostalo još nekoliko dana.

106 Ljubav, seks i vaše srce

Izgledalo je kao da želja da se oslobodi svojih obaveza i da se odmori i nije bila naroito izražena, jer nije ni protestirao niti iskazao ljutnju zbog utiska da je uhvaen u zamku. ak i kada se udar dogodio nije se uspaniio niti vrisnuo od bola. Umjesto toga, prihvatio je situaciju na svoj tipino dobroudan nain. Ali, ova staloženost je bila samo na površini; unutra, u njegovom srcu, nešto se lomilo. George Engle psihijatar i internist, detaljno je opisao dogaaje koji su prethodili njegovom infarktu. On je doživio infarkt jedan dan uoi godišnjice smrti svog brata blizanca, Franka, koji je sa 49 godina umro od sranog udara. Engleov opis baca svjetlo na ulogu podsvjesne krivice i neprijateljstva u izazivanju infarkta miokarda. Otac brae blizanaca umro je od sranog udara dva dana prije svog pedesetdevetog roendana. Umro je kod kue, a tada 15-godišnji George je ostao sa, kako je to sam nazvao "prenaglašenim osjeajem nerealnosti" i uvjerenjem da ni on, kao ni otac, nee doživjeti 59. roendan. Kao djeca, Frank i George su bili toliko slini da su ih i roditelji teško razlikovali. Njihov odnos je, prema Georgeovim rijeima, bio "blizak, intenzivan ali uz snažno rivalstvo". Djeaci su išli u istu školu i odabrali istu profesiju. Frank je postao profesor medicine i patologije na Sveuilištu Duke, a George profesor medicine i psihijatrije na Rochersterskom sveuilištu. Frankova smrt, u dobi od 49 godina, bila je potpuno neoekivana. Par sati pošto je uo da mu je brat umro, George je osjetio bol u grudima. Tjedan dana kasnije, na doktorskim pretragama otkrivena je srana bolest. U to vrijeme imao je snove u kojima mu nije bilo jasno tko je umro - brat ili on sam. George je imao jak osjeaj da ni sam nee još dugo živjeti poslije Frankove smrti. Ali, kako su mjeseci prolazili, George se poeo nadati da e, ako ne doživi infarkt 10. lipnja, na godišnjicu Frankove smrti, biti pošteen. 9. lipnja je doživio infarkt. Na dan infarkta, George je imao zakazan sastanak sa osobom koju je snažno identificirao sa svojim pokojnim bratom. Nije se veselio tom susretu i retrospektivno je shvatio kako se cijelog tjedna neim bavio samo da ne bi razmišljao o tome. Sastanak je bio zakazan za 9. lipanj, uveer. Nikada se nije održao. U 15,30 George je doživio infarkt "Na infarkt sam reagirao sa velikim olakšanjem", napisao je, "osjeao sam se smireno i spokojno. Ne samo što sam izbjegao neugodan susret, ve više ne moram ni išekivati srani udar." Ovakva reakcija možda djeluje udno, ali esto se javlja, kako smo ve primijetili, kod žrtava sranog udara. Oigledno, anksioznost koju je George, zbog mogueg infarkta, imao bila je za njega stresnija od infarkta samog. Vjerojatno je ova podsvjesna strepnja odigrala odreenu ulogu u nastanku predispozicija za srani udar, ali Georgeova anksioznost je imala i druge

Srani udar 107

korijene. Oni su izbili na vidjelo kada je George, oporavljajui se od infarkta, slušao radio dramu "Hamlet". Odjednom mi je sinulo kako sam sada ovu dramu shvatio na nov nain. Hamletov stric nije ubio svog brata. To je bila samo Hamletova fantazija. Zapanjio sam se što nikada ranije nisam uvidio ovu "injenicu" i bio sam oduševljen sa svojim otkriem. Naravno, brzo sam shvatio svoju grešku i lako prepoznao njene implikacije. Nisam ja odgovoran za Frankovu smrt. George je otišao iz bolnice, nekoliko mjeseci se oporavljao kod kue i zatim "punom parom" prionuo na posao. itatelj se možda pita zašto se George osjeao odgovornim za bratovu smrt kada nije bilo nikakvih racionalnih podloga za takvu misao. Meutim, onaj tko je upuen u psihoanalitike teorije, shvatiti e da Georgov osjeaj odgovornosti proistjee iz podsvjesne želje za Frankovom smru. I sam George je priznao da je suparništvo medu braom bilo vrlo jako. Sjea se kako je jednom, u nastupu bijesa, jurio brata sa mesarskim nožem koji mu je kuharica silom oduzela. Kao mladii, dogovorili su se da nikada meusobno ne otimaju djevojke. Nesumnjivo, ovo suparništvo potjee iz ranog djetinjstva, iz težnje da svaki ima majku samo i potpuno za sebe. Kod životinja je ovakvo suparništvo, ako nema dovoljno hrane, stvar opstanka. Kod ljudi, naješe je rije o suparništvu na seksualnom planu. Kao i Normanu Cousinsu i George Engelu je bilo teško nositi se sa svojim negativnim osjeajima, pa ih je potiskivao. Onda kada negativni osjeaji dopru do svijesti i teže se ispoljiti, javlja se anksioznost. To se Georgeu dogodilo tjedan dana prije godišnjice Frankove smrti, sanjao je anksiozan san koji je opisao kao "agoniju krivice i gubitak zbog Frankove smrti i olakšanje zbog vlastitog preživljavanja". Drugi san, koji je sanjao na petogodišnjicu vlastitog infarkta, bacio ga je u tešku depresiju koju je pripisao konfliktu izmeu želje da se ponovo ujedini sa svojim bratom i njihovog suparništva. Još dvije epizode tijekom narednih godina potvruju da se George, na podsvjesnom nivou, još uvijek borio sam sa sobom: sjeanje da Frank zapravo nije umro i iznenadan napad umora tono na minutu sedmogodišnjice Georgeovog infarkta. Strah da nee preživjeti pedeset osmu godinu, starost u kojoj mu je otac umro, George naziva svojim "Nemezis kompleksom". Ovi strahovi se takoer nazivaju i "reakcije godišnjice". Olin je posebno prouavao reakcije godišnjice i definira ih kao "psihološke reakcije koje se javljaju odreenog, posebnog dana zbog sjeanja na stresne dogaaje iz prošlosti kojima je sueno da se ponove u budunosti... fizike bolesti, kao npr. srani udar; emocionalne bolesti, npr. depresija; poremeaji ponašanja, npr. zavisnosti."7 Olin citira vlastite sluajeve i 7

Barney M. Olin, "Psychobiology and Treatment of Anniversary Reac-tions, "Psychosomatics 26 (1986): 505.

108 Ljubav, seks i vaše srce

dogaaje iz života javnih osoba. Ovdje je posebno relevantan sluaj Elvisa Presleya. Presley je takoer bio blizanac koji je nadživio svog brata i to ga je proganjalo. Uz to, Olin piše, "Elvis je bio vrlo blizak sa majkom. Kada mu je majka umrla - 14. kolovoza 1958. u 42. godini Elvis je izjavio: 'Moj život je završen'. Devetnaest godina kasnije, 06. kolovoza 1977., Elvis je umro u 42. godini.8 Za Georga je godina Nemezis bila njegova 58. godina, starost u kojoj je umro otac. Tijekom te godine sve više je razmišljao o svom ocu shvativši koliko se s njim identificirao. Na fotografiji koju je tada snimila njegova supruga, George je zauzeo pozu toliko nalik oevoj da je izgledao kao njegov brat blizanac. Sudbinski dan je bio 12. prosinac, dan oeve smrti, koji pada dva dana prije oevog i dva dana poslije Georgeovog roenja. U rujnu je George poeo osjeati neke zloslutne simptome - progresivnu slabost, umor, gubitak daha tijekom naprezanja i povremeno brzo lupanje srca. Nije na njih obraao pažnju sve dok ga njegov doktor, primijetivši izuzetno bljedilo, nije odmah poslao u bolnicu. Pokazalo se da su to bili simptomi anemije izazvane velikim gubitkom krvi zbog krvarenja hemoroida. Gubitak krvi je ozbiljno ugrozio njegov život. Primio je transfuziju dvije doze crvenih krvnih zrnaca i oporavak je trajao oko dva tjedna. "Ali, da li je to bilo samo moje negiranje bolesti?" pitao se George, "Ili sam možda pasivno prihvatio bolest kao svoju zasluženu sudbinu, isto kao što sam prije osam godina pasivno prihvatio svoj infarkt?"9 Nas ovaj sluaj interesira zbog uloge koju kritine godišnjice imaju za ubrzan razvoj bolesti. Engel piše: "U ovoj psihodinamikoj situaciji, kalendarsko vrijeme postaje vanjski stimulans uvijek spreman ponovo pokrenuti borbu na život i smrt."10 Kod njega, borba se vodila izmeu ljubavi i mržnje, prvo sa bratom blizancem, a zatim sa ocem za majinu ljubav. Ali može li se djeak drznuti biti vei muškarac od vlastitog oca? Odnijeti pobjedu nad ocem znai osvojiti majku, zloin koji je van bilo kakve dozvoljene granice. Rastemo, razvijamo se i po nekim standardima emo prevazii svoje oeve, ali dijete u nama, zaboravljeno dijete identificirano sa srcem, ostaje isto. Rascjep izmeu odrasli-ego i dijete-srce aspekata naše osobnosti, fiksira naša najdublja osjeaja na nivo šestogodišnjaka, na kraj Edipalne faze. Na tom nivou djeak nije u stanju prevazii svog oca niti ga nadživjeti i tako dokazati svoju superiornost. Jer, biti bolji muškarac od oca znai posjedovati majku. U nekim sluajevima ova mogunost je toliko užasavajua da na izgled ne ostavlja nijednu drugu alternativu do smrti.

8

Ibid.,506. George L. Engel, "Death and Reunion: The Loss of a Twin", Dartmouth Alumni Magazine, June 1981. 10 Ibid 9

Srani udar 109

Kompleks Nemezis je eši kod muškaraca nego kod žena i obino se veže uz odnose sa ocem. Sreom, ne završava uvijek smru iako može prouzroiti bolest. U Georgovom sluaju, podsvjesno neprijateljstvo prema bratu i ocu, koje je prijetilo izai van ("Drago mi je što si umro. Sada je sva slava moja."), izazvalo je reakciju panike koja je završila spazmom koronarne arterije. Po mom mišljenju, svaki se srani udar mora interpretirati kao reakcija panike na podsvjesnom nivou. Gore opisana reakcija panike prethodi ili se dogaa simultano sa sranim udarom. Jednom kada izbije, panika se bar privremeno stišava. Zapanjujue je koliko se malo pacijenata uspanii kada uju da su pretrpjeli infarkt. U stvari, mnogi osjete olakšanje. Sada je borba završena. Klju za sprjeavanje infarkta leži u sprjeavanju panike. Norman Cousins je potpuno svjestan opasnosti koju panika predstavlja za srce, naroito pošto osoba preživi koronarnu bolest. "Panika pojaava potencijalni zdravstveni problem", pisao je, "Panika može izazvati stezanje krvotoka, poremetiti normalan srani ritam i ak izazvati infarkt miokarda."11 Osobu možemo donekle osloboditi panike ako je utješimo, razuvjerimo i uinimo da se osjea manje usamljena. Ali što raditi sa uspanienom osobom koja uope nije svjesna svoje panike? Prvo pitanje je kako je to uope mogue? Vidjeli smo da rascjep izmeu tijela i uma omoguuje da se osjeaj pojavi na fiziološkom, a da se ne percipira na svjesnom nivou. Tako, netko može podii ramena, uvui dah, širom otvoriti oi - drugim rijeima, pokazati sve znakove straha, a da nije svjestan da se uplašio. Ako je strah dubok i kronian širi se i na unutrašnje organe i tkiva. Glatki mišii bronhija i arterija postaju spazmini, koronarne arterije krute i postavljena je pozornica za infarkt uslijed akutne reakcije straha ili panike. Ako uspijemo osobu uiniti svjesnom svog straha ili panike, smanjiti e se vjerojatnost sranog udara. Ljudi koji na svjesnom nivou doživljavaju paniku pate emocionalno, a ne fiziki jer, prema opem pravilu, emocionalna bolest prethodi fizikoj. Ovu tvrdnju potvruje obilje klinikih dokaza. Svi psihijatri rade sa pacijentima koji pate od anksioznosti, esto vrlo izražene. Ni u jednom sluaju nije registrirano da je ta anksioznost prouzroila srani udar. Svojevremeno sam lijeio pacijenta kojem je intenzivna anksioznost ozbiljno ometala normalno funkcioniranje i navodila ga na razmišljanja o samoubojstvu. Bio je svjestan da je ta anksioznost na neki nain povezana sa ubilakim bijesom koji je osjeao prema ocu, prema meni kao zamjeni za oca, a povremeno i prema drugim autoritativnim figurama. Ova anksioznost je proistekla iz straha da bi njegov bijes mogao neoekivano izbiti sa traginim posljedicama. Pošto je bio svjestan svog bijesa, nije bio kandidat za srani udar. Za rad s ovim problemom neophodno je bijes pretvoriti u ljutnju, emociju koja se može integrirati u osobu i racionalno obraditi. Ali, pacijent mora najprije 11

Cousins, op. cit., 134.

110 Ljubav, seks i vaše srce

isprazniti i iskaliti svoj bijes na krevetu ili nekom drugom pogodnom predmetu. Može udarati krevet do mile volje bez osjeaja krivice da nekoga ozljeuje. Kada se oslobodi pritiska bijesa, može otpoeti identifikaciju sa ljutnjom i njeno adekvatno manifestiranje u situacijama koje to zahtijevaju. Terapija je usmjerena na samokontrolu unato injenici što pacijenta esto ohrabrujemo da se prepusti svojim osjeajima. Ovo nije kontradiktorno, jer samokontrola implicira sposobnost odbacivanja kontrole u odgovarajuim situacijama. Npr., gubitak kontrole nije dozvoljen u ljutnji, osim u zaštienoj i kontroliranoj situaciji. S druge strane, ne trebamo se bojati odbacivanja kontrole u seksu, kada izražavamo svoja ljubavna osjeaja. Za razvoj zdrave samokontrole neophodan je potpun kontakt sa emocijama. Potiskivanje osjeaja slabi istinsku samokontrolu zbog rascjepa jedinstva osobnosti. Negiranje straha izlaže nas baš onom ega se plašimo. Ako sebi uskratimo preživljavanje patnje slomljenog srca i poreknemo strah od samoe, sami sebe inimo ranjivim i osjetljivima na napad koji nam može doslovno slomiti srce.

GLAVA 8 IZNENADNA SMRT Procijenjeno je da u Sjedinjenim Amerikim Državama svake godine 450.000 ljudi ili 25 posto od ukupnog broja smrtnih sluajeva, umre iznenadna smru.1 Prema De Silvi i Lowenu, koji su prouavali ovaj fenomen, "tipinu žrtvu, za koju se obino smatra da je potpuno zdrava, smrt naglo snae dok se bavi svojim uobiajenim aktivnostima".2 De Silva i Lowen definiraju ovakvu smrt kao onu "koja nastupi trenutno ili u roku od šest sati poslije pojave akutnih simptoma ili indikacija".3 Naješe se pretpostavlja da je uzrok smrti srani udar, ali se autopsijom esto ne otkrije ni infarkt miokarda niti svježa koronarna tromboza jedne od koronarnih arterija. Meutim, žrtva iznenadne smrti slii na koronarne pacijente po zastupljenosti faktora rizika kao što su: ponašanje tipa "A", hipertenzija, pušenje, visok nivo kolesterola i mišina rigidnost praena napuhanim prsnim košem. Danas je openito prihvaeno da je proces fibrilacije komore "terminalni mehanizam"4 naprasne smrti u skoro svim sluajevima. Fibrilacija komore je "nepravilna elektrina depolarizacija koja izaziva kaotinu i neefikasnu mehaniku aktivnost srca uz prekid protoka krvi".5 Pošto srce kuca brzo i nepravilno, nije u stanju pumpati krv. Smrt nastupa u roku od nekoliko minuta ako se ne primijeni kardiopulmonarna animacija i defibrilacija. Ovdje emo pokušati odgovoriti na pitanje što se to desi da srce, koje normalno kuca, prijee u kobnu aritmiju ili abnormalni ritam. Za poetak, treba znati da srce ne otkucava tako ujednaeno kao sat. Svi znamo da se brzina otkucaja poveava ili smanjuje u zavisnosti od potreba tijela za krvlju. Prema tome, kada se osoba bavi napornim fizikim radom, brzina otkucaja može skoiti sa normalnih 70 u mirovanju na ak 130. Kada smo opušteni ili mirujemo brzina 1

R. A De Silva and B. Lowen, "Ventricular Premature Beats, Stress and Sudden Death", Psychosomatics 19 (1978): 694. 2 Ibid., 651. 3 Ibid 4 Ibid., 650 5 Ibid

112 Ljubav, seks i vaše srce

otkucaja pada. Ali, fizika aktivnost nije jedina situacija u kojoj raste brzina otkucaja srca. I ljubav i strah ubrzavaju rad srca. Ovdje se ne radi o aritmiji ve o normalnim promjenama sranog ritma, koje nisu patološke. Povremeno preskakanje po nekog otkucaja je normalan oblik aritmije, koji smo vjerojatno svi doživjeli jer i sasvim normalno srce ponekad preskoi. Pa ipak, ovo preskakanje nije sluajno. Treperenje srca obilježava anksioznost na isti nain kao i "leptirii" u trbuhu. Ako se preskoi samo jedan otkucaj, anksioznost je vjerojatno toliko slaba da i ne dopire do svijesti. S druge strane, kada srce zatreperi nemogue je ne osjetiti anksioznost. Pod normalnim okolnostima, otkucaj srca je val kontrakcije koji se pravilno širi kroz srani miši. Prethodi mu odreen elektrini fenomen koji pokree kontrakciju pojedinanih mišinih stanica. Elektrokardiogram hvata elektrine komponente tog vala i registrira eventualne poremeaje njegovog tijeka. Ali, govoriti o elektrinoj nestabilnosti kao uzroku naprasne smrti znai razmišljati o srcu u isto mehanikim terminima. Ni ovjek niti srce nisu elektrini sustav, iako postoji elektrini aspekt funkcioniranja tijela. Moja teza je da nestabilna osoba ima nestabilno srce. Otvoreno srce, puno ljubavi pripada isto takvoj osobi; hladno i zatvoreno srce je u ravnodušnoj osobi. Nestabilnost bilo koje vrste je indikacija poremeaja kompletne osobnosti. Rad defibrilatora demonstrira emocionalni pokreta fibrilacije srca, paniku. Defibrilator je aparat kojim se srcu daje elektrošok. Kao jaka pljuska koja histerinu, uspanienu osobu privodi svijesti, elektrošok trenutno prekida svaku kardijalnu aktivnost i poslije toga se u veini sluajeva ponovo uspostavlja normalni ritam rada srca. U rijetkim sluajevima potrebna su dva ili više šoka za uspostavljanje normalnog ritma. Direktna veza izmeu panike i iznenadne smrti prisutna je u mnogim sluajevima. Poznato je da osobe zateene požarom ili nekom drugom prirodnom katastrofom hvata panika i da umiru od sranog udara. Možda je uzrok tome prethodna nestabilnost srca, ali takve osobe su vjerojatno emocionalno nestabilnije od onih koje zadrže hladnokrvnost i prežive udes. Panika predstavlja borbu sa osjeajem da smo zarobljeni u situaciji koja je opasna za život. Ako organizam odustane od borbe i prihvati takvu situaciju, panika se povlai. Eksperimentalni dokazi, dobiveni iz laboratorijskih eksperimenata sa životinjama, znaajno podupiru ovu tvrdnju. De Silva i Lowen su opisali jedno istraživanje u kojem su psi bili podvrgnuti elektrošokovima koje nisu mogli izbjei. Iako je prethodno utvreno da svi psi imaju savršeno zdravo srce, osjetljivost na fibrilaciju komore je porasla za 40 posto. Porasla je i brzina otkucaja srca, krvni tlak i nivo "borbenog hormona" u krvi. Sve ove fiziološke promjene ukazuju na pojaanu aktivnost simpatikog nervnog sustava, dijela autonomnog nervnog sustava koji priprema životinju za borbu ili bijeg. Kod onih pasa ije srce je ve bilo ošteeno ranijom blokadom koronarnih arterija

Iznenadna smrt 113

uvjetovanje šokovima izaziva fibrilaciju komore. Naunici su otkrili da se gornji efekti mogu poništiti metodama koje blokiraju aktivnost simpatikog nervnog sustava. Lijekovi, kao što su propranolol i tolamolol, koji su inhibitori simpatikih reakcija zaštitili su pse sa akutnim zaepljenjem koronarne arterije od fibrilacije komore. Presijecanje simpatikog nerva ima slino djelovanje za srce. I morfij, koji ublažava bol, dosta efikasno štiti od fibrilacije komore životinje koje se u svjesnom stanju izlažu jakom stresu. Djelovanje svih ovih postupaka sastoji se u ublažavanju ili sprjeavanju reakcije straha.6 Sluaj 14-godišnje djevojice koja se onesvijestila kada ju je usred noi probudio udarac groma dramatino ilustrira ulogu straha u izazivanju fibrilacije komore. Poslije ovog prvog dogaaja, djevojica bi padala u nesvijest i dobivala fibrilaciju komore svaki put kada bi je probudila zvonjava budilice, buka izazvana padom nekog veeg predmeta ili bilo koji drugi glasan zvuk. Ove epizode su bile kratke i prestajale same od sebe. Detaljnim pregledima nije utvrena nikakva abnormalnost srca.7 Pretpostavilo se da je za ove napade odgovorna elektrina nestabilnost srca. Na žalost, nije napravljena dubinska psihološka analiza za utvrivanje emocionalnog stanja ove djevojice. Da li je ona bila uplašena osoba? Da li je imala none more? Da li je u djetinjstvu doživjela neku emocionalnu traumu? Lowen opisuje jedan neobian sluaj straha impliciranog u iznenadnoj smrti tridesetdevetogodišnjaka sa strukturalno normalnim srcem. Fibrilacija komore se dogodila tijekom ranojutarnjeg sna na klinici koja se bavila poremeajima snova i spavanja. ovjek je došao na kliniku žalei se kako su mu snovi, koje obino sanja u to vrijeme, puni nasilja. U asu smrti, na EKG-u, na koji je bio rutinski prikljuen, zabilježene su velike nepravilnosti u radu srca tijekom REM (ili dubokog sna). 8 U "The Healing Heart" Norman Cousins paniku naziva "konanim neprijateljem"9 naroito onu paniku koja obuzme pacijente kada uju da boluju od ozbiljne bolesti. On kaže (a ja se slažem) "da je u lijeenju teških bolesti najvažnije osloboditi pacijente panike i zlih slutnji".10 Iznenadna navala kateholamina (epinifren) do koje dolazi u panici može naglo prouzroiti itavu lepezu negativnih reakcija koje ne iskljuuju kardijalnu destabilizaciju i stezanje krvotoka.11 Sve što ublažava ili odstranjuje paniku - ljudski kontakt, podrška, utjeha - pomaže. Cousinsovo specijalno protiv sredstvo je smijeh, koji je njemu

6

Ibid., 652 A H. Wellens, A. Venneulen and D. Duren, "Ventricular Fibrilation Occuring on Arousal from Sleep by Auditory Stimulation", Circulation 46 (1972): 661 8 De Silva and Lowen, op. cit., 658 9 Cousins, The Healing Heart, 202 10 Ibid., 207. 11 Ibid 7

114 Ljubav, seks i vaše srce

samom pomogao u osobnom životu i u radu sa pacijentima. Kao i pla, i smijeh pospješuje respiraciju koja tijelu i srcu osigurava neophodan kisik. Cousins opisuje sluaj koji slikovito prikazuje destruktivno djelovanje panike na rad srca. Sluaj se odnosi na jednog mladia kojem je, u sklopu redovnog doktorskog pregleda, napravljen elektrokardiogram. Na njegovo potpuno iznenaenje, kardiogram je otkrio znakove ranijeg sranog udara. Mladi, koji je smatrao da ima odlino zdravlje, je izjavio kako ne zna ništa o tome. Pa ipak, te noi prvi put su mu se pojavili bolovi u grudima i uspaniio se. Slijedea tri dana liila su na moru. Izgubio je osam kilograma i progonile su ga misli o smrti. Test optereenja je pokazao kardijalnu slabost, a angiogram leziju jedne od koronarnih arterija. Preporuena mu je ugradnja bypassa. Cousins opisuje kako je pomogao tom mladiu da prebrodi svoju paniku tako što ga je smirio i uvjerio da e mu srce dobro raditi ako vrati vjeru u sebe i vježba svoje srce. Na testu optereenja koji je napravljen poslije terapijskog razgovora nisu otkrivene nikakve kardijalne ili respiratorne teškoe. Poslije šest mjeseci urednog i zdravog života, uz pridržavanje doktorskih uputa, ponovo je napravljen angiogram. Na tom angiogramu nije bilo ni traga nekoj leziji. Mladiu nije nikada ugraen bypass. Ovaj sluaj je zanimljiv, ne samo kao primjer samoiscjeljujue sposobnosti srca jednom kada se emocionalni stresovi smanje ili eliminiraju, ve i kao ilustracija injenice da panika koja se iskaže ne ubija. Ovaj mladi je puna tri dana živio u stanju neprekidne panike, a nije dobio fibrilaciju komore. Svjestan doživljaj panike je možda negativno djelovao na cijelo tijelo, ali srce je ostalo pošteeno. Kroz cijelu knjigu istiem da potiskivanje osjeaja izaziva somatske bolesti. I sam, sam se susreo sa sluajem naglog sranog zastoja u kojem je potiskivanje osjeaja bilo evidentno. Žrtva je bio moj bivši pacijent, Benjamin, a uzronik, kako sam kasnije saznao od supruge, neželjeno umirovljenje. Uz odlazak u mirovinu veže se više sranih udara nego uz bilo koju drugu životnu situaciju. Benjamin je prije 30 godina bio kod mene na terapiji, ali smo svih tih godina održavali vezu. Nikako ga ne bih mogao opisati kao osobu tipa "A". Nije se borio za prestiž, nije bio agresivan, nije se svim silama trudio da što više stekne, niti je radio pod vremenskom stiskom. Nije mu nedostajalo ni samopoštovanje. Naprotiv, osjeao se snažno i superiorno zahvaljujui svojoj širini, osjetljivosti za ljude i obrazovanju. Bio je samouk ali je stekao široko i temeljito obrazovanje. Ipak, znam da ispod te fasade nije bilo samopouzdanja i da je naginjao ka pasivnosti. Iznenada je umro u šesdesetšestoj godini, neposredno prije odlaska u mirovinu sa radnog mjesta poslovoe u mehaniarskoj radionici. To se dogodilo ovako: Jednog jutra prijatelj ga je autom povezao na posao. U autu se Benjamin jednostavno presamitio. Prijatelj ga je vratio kui, pozvao

Iznenadna smrt 115

hitnu pomo i otišao po njegovu suprugu. Kada je supruga stigla, zatekla je supruga opruženog na travnjaku ispred kue i osoblje prve pomoi kako mu daje reanimaciju. Uzalud su se trudili. Autopsijom je utvreno da je uzrok smrti bila fibrilacija komore uslijed progresivne koronarne arterioskleroze. Benjamin se nikada nije žalio na anginu niti na bol u grudima niti je ikada imao ikakav srani poremeaj. Pušio je i vodio "sjedei" život, ali nije bio debeo. Dobro sam ga poznavao i znao da u sebi nosi mnogo potisnute ljutnje. Iako je, zbog svega ovoga, bio sklon sranim bolestima to ipak ne objašnjava njegovu iznenadnu smrt. Što se to Benjaminu dogodilo i izazvalo ovaj tragian dogaaj? Njegova supruga mi je dala neke informacije o Benjaminovom emocionalnom stanju prije smrti: "Upravo dan uoi smrti rekla sam mu da otie u upravu i kaže im kako e od 1. sijenja u mirovinu. Neko vrijeme priao je o tome da e u mirovinu, ali je isto tako govorio kako e raditi sve dok ne umre. Tako je i bilo. Bio je ambivalentan u vezi mirovine." Mirovina je za Benjamina podrazumijevala preseljenje u drugi, jeftiniji grad. Žena i on su ve uplatili za novu kuu. "Dva ili tri tjedna prije smrti", ispriala mi je udovica, "bio je kod naših prijatelja koji su znali da planiramo preseljenje. Ponovili su mi njegove rijei 'Ali ja nikada neu živjeti u toj kui. Umrijet u.' Umro je prije nego što smo uplatili posljednju ratu za kuu." Posljednjih nekoliko godina života Benjamin se intenzivno okrenuo ka religiji. Zbog preseljenja u drugi grad morao bi prekinuti vrlo vrste veze sa lokalnim sveenikom kome je ak i pomagao prilikom crkvenih obreda. U to vrijeme su se pogoršali njegovi odnosi sa suprugom a njihov seksualni život praktino sveo na nulu. Da je Benjamin imao veu sigurnost u braku, mirovina sigurno ne bi izgledala tako strašna. Ali, on se plašio svoje žene, kao što se, u izvjesnom stupnju, plašio svih žena. Kada je bio mali, majka ga je vezala uz sebe na nain koji mu je onemoguio potpunu identifikaciju sa ocem. Majka je obuzdavala djeakovu agresivnost, a potkrepljivala senzibilitet i osjetljivost. Zbog takve bliskosti s majkom, seksualni interes prema njoj je bio tabu. Uz majku ga nije vezivala ljubav; ak i u trenutku smrti majka je imala vlast nad njim i plašio se nje. Nije se osjeao vezanim ni za suprugu. Njegove prave veze bile su van kue - sa kolegama na poslu, prijateljima koji su dijelili njegovu ljubav prema muzici, sa crkvom. Perspektiva da se mora toga odrei i ostati vezan uz ženu bila je više nego što bi mogao podnijeti. Znao je da nije u stanju da se svega toga odrekne, a opet nije mogao rei ne. Nesposoban da se bori ili pobjegne, upao je u zamku. Vjerujem da ga je ubila panika potaknuta ovim osjeajem. Još jednu ilustraciju traume umirovljenja nalazimo u Karlovom sluaju. Karl je imao 61 godinu, bio je sportski pisac, strastan tenisa u dobroj fizikoj kondiciji. Meutim, kada je napunio 60 godina umirovljen je po sili zakona. Ovu odluku je dostojanstveno prihvatio, ali bio je ljut i ozlojeen na svoje

116 Ljubav, seks i vaše srce

poslodavce. Ove osjeaje nije pokazao ali su se oni reflektirali u njegovim snovima. Nekoliko mjeseci poslije odlaska u mirovinu, ponavljao mu se san u kojem je nekom trebao. Drugi snovi su bili puni ežnje i duboke tuge. Jednog jutra se onesvijestio i hitno je prebaen u bolnicu gdje mu je život spašen hitnom intervencijom uz pomo defibrilatora. Pria Paul William "Bear" Brvanta "trenera sa najviše pobjeda" u univerzitetskoj ragbi ligi nema tako sretan završetak. Ubrzo poslije odlaska u penziju, umro je iznenada i neoekivano od masivnog sranog udara. Svi su govorili da je umro zato što mu je srce prepuklo. Ragbi je bio njegov život i njegova ljubav i napustivši ga, presjekao je svoje najvitalnije veze. Kada je uzrok smrti fibrilacija komore, smrt, sa punim opravdanjem, možemo opisati kao reakciju na paniku. Meutim, srani zastoj se može pojaviti i bez fibrilacije komore vjerojatno zato što ima ljudi koji smrt prihvaaju hladnokrvno. Engel podsjea na smrtni sluaj objavljen u asopisu "Life" (život) u kojem nije bilo ni jednog nagovještaja panike. ovjek, o kome se u lanku govori, imao je preko 70 godina. Nezavisan i neoženjen izvršio je sve pripreme za svoju sahranu, ukljuujui ak i nadgledanje ureenja terena na kojem e mu biti grob. Svima koji su ga poznavali djelovao je vedro i ilo. Tjedan dana poslije doktorskog pregleda, koji je pokazao da je u dobrom zdravstvenom stanju, okupio je svoju obitelj i, unato njihovim protestima, raspodijelio im je svu svoju imovinu, govorei: "Meni više ništa ne treba". Engel kaže: "Kada je posljednja stvar dodijeljena, ovjek se srušio mrtav naoigled zapanjene rodbine."12 Kada smrt prirodno doe na kraju punog života, osoba mirno usni san iz kojeg se nikada ne probudi. Takva smrt je uobiajena u životinjskom carstvu, ali relativno rijetka meu civiliziranim ljudima, jer se oni esto bore izmeu želje za smru i volje za životom. S druge strane, primitivni narodi su spremniji sami sebi dozvoliti umiranje bez borbe ili konflikta, posebno u sluaju takozvane "voodoo" smrti. Ovaj fenomen je prouavalo nekoliko istraživaa.13 Voodoo smrt postoji meu domorocima u Južnoj Americi, Africi, Australiji, Novom Zelandu, na Haitima i na Pacifikim otocima. Jedan istraživa je ispriao: "Vidio sam kada je jedna starica bacila kletvu na jednog muškarca. Rekla mu je: 'Umrijet eš prije nego što sunce zae.' I stvarno je umro. Nikakav uzrok smrti nije pronaen autopsijom."14 Vjeruje se da su domoroca, na kojeg je baena kletva, zaposjeli zli dusi i pleme ga zato odbacuje. Sve veze sa zajednicom, ukljuujui i lanove obitelji, se naglo i definitivno prekidaju. Bez ovih vitalnih veza on nije bie, nema dušu,

Iznenadna smrt 117

ne postoji, nema prava da živi. On može odabrati život umjesto smrti, ali u suštini i nema izbora. Bez vitalnih veza je nemogue dalje živjeti. Bez ljubavi, srce staje. Kao civilizirani ljudi smatramo da nismo podložni takvim sujevjerjima. Ali ona su tu, samo što se javljaju u drugaijem obliku. U ovoj knjizi smo vidjeli da je George Engel nosio prokletstvo oeve smrti, a Benjamin budue penzije. J. J. Mathis spominje sluaj jednog pedesetogodišnjaka koji je iznenada umro usred akutnog astmatikog napada, jedan sat pošto je stavio na kušnju majino upozorenje da se uva "kobnih posljedica" ako napravi nešto protiv njene želje.15 Djeca su naroito osjetljiva na kletve onih koje smatraju monima. Ako majka malom djetetu kaže: "Nikada te nitko nee voljeti. Grozan si", ono e joj najvjerojatnije povjerovati. Kada odraste i kada ego i racionalni um preuzmu kontrolu nad ponašanjem shvatiti e da, unato majinoj prijetnji, zaslužuje ljubav, ali e se u dnu srca uvijek pitati nije li ona ipak u pravu. Pored toga, pošto tako "prokleti" ljudi smatraju da ljubav moraju zaslužiti vlastitim trudom uvijek e se osjeati pomalo izolirani i na distanci od drugih. Za dijete nema nieg strašnijeg od osjeaja da je izgubljeno i samo na svijetu. Taj osjeaj može sa godinama izblijediti ali nikada potpuno ne nestaje. Nijedna životinja ne doživljava samou na takav nain jer se osjea dijelom šireg prirodnog poretka. ovjekov strah proizlazi iz njegove samosvijesti i injenice da je od svih živih bia baš on najbespomonije i najzavisnije novoroene. Opstanak ljudske vrste ovisi od produženog perioda majinske ljubavi i njege. U sljedeem poglavlju vidjet emo da je gubitak ljubavi toliko moan i strašan da onaj koji to doživi poželi umrijeti.

12

G. L. Engel, "Sudden and Rapid Death During Psychological Stress", Annual of Internal Medicine 74 (1971): 777 13 M. L. Yawkes, "Emotions as the Cause of Rapid and Sudden Death", Archieves of Neurology and Psychoanalysis 19 (1936): 875-79. W. B. Cannon, "Voodoo Death", Psychosomatic Medicine (1957): 182-90. 14 Cannon, op. cit., 186

15

J. L. Mathis, "A Sophisticated Version of Voodoo Death, Report of a Case", Psychosomatic Medicine 26 (1964): 104-7.

Volja za životom i želja za smrti 119

GLAVA 9 VOLJA ZA ŽIVOTOM I ŽELJA ZA SMRTI Autodestruktivno ponašanje je jedan od fenomena koji je najteže shvatiti. Ovo ponašanje je medu životinjama vrlo rijetko a meu ljudima vrlo uobiajeno. Ljudi koji puše, drogiraju se, ili pretjerano jedu znaju na nekom nivou da je njihovo ponašanje štetno. Poznavao sam osobu koja je za svaku cigaretu govorila da je to avao više zabijen u mrtvaki koveg ali nije se odrekla svoje navike i na kraju je umrla od raka. Ne može se porei da je ovaj ovjek želio umrijeti, ali to nije cijela pria. U svim autodestruktivnim osobama na djelu je, mada podsvjesno, potisnuta ljutnja. Suicid (samoubojstvo) je najbolji primjer. Veina psihologa smatra da nagon za oduzimanjem vlastitog života izvire iz želje da se ubije netko drugi: roditelj, brani partner, bivša ljubav. Zbog osjeaja krivice ta želja se potiskuje, a ubilaki nagon okree prema samom sebi. Pošto su potisnuta ljutnja i neprijateljstvo karakteristike ponašanja tipa "A", nije iznenaujue što osobe tipa "A" pokazuju izražene autodestruktivne tendencije. Friedman spominje dva uspješna rukovodioca koji su "zaboravili" prijaviti porez i to ih je koštalo karijere.1 Da li su ti na izgled zdravi i normalni ljudi željeli da ih vlasti uhvate u prekršaju? Da li ovjek tipa "A" koji pretrpi srani udar želi biti bolestan? Iznenauje što izvjestan broj ljudi priznaje da ima takav stav. Friedman je otkrio da je više od polovice onih muškaraca obuhvaenih njegovim istraživanjem koji su dobili infarkt ne samo oekivalo srani udar ve i žudjelo za njim. "Vraški je ugodno ležati ovdje, bez ikakvih briga i odgovornosti a zgodne sestre se brinu o tebi", rekao je jedan, dok je drugi izjavio: "Sada se slobodno mogu povui iz posla i konano poeti živjeti kao 1

Friedman and Ulmer, op. cit., 141.

ljudsko bie. Znate što? Želio sam da mi se ovo dogodi i nije me bilo briga da li u preživjeti ili ne." Izvjesnim ljudima možda izgleda da im je infarkt jedini nain da pobjegnu od stresova, napora i tlaka svakodnevne egzistencije. Tek poslije infarkta oni u svoj život uvode one promjene koje su mogle sprijeiti udar. Da li ovi ljudi imaju potrebu patiti, možda proisteklu iz dubokog osjeaja krivice, koja ih sprjeava da slobodno raspolažu svojim životom sve dok ne plate svoju cijenu. Nema sumnje da autodestruktivne tendencije toliko snažno djeluju na osobnost da se osoba i bukvalno osjea zarobljenom i nemonom da utjee na svoj život. Pošto su snage koje motiviraju takvo ponašanje unutrašnje i uglavnom podsvjesne na njih ne možemo uticati svjesnom voljom. Volja je nemona sve dok osoba ne shvati i ne objasni poreklo tih sila. Psihijatri znaju da bolest pacijentu esto donosi sekundarnu nagradu ili dobit. Bolesnik obino dobiva pažnju i brigu kakvu nikada ranije nije imao. O njemu se vodi briga kao o djetetu bez ikakvih odgovornosti. Izvjesne bolesti se smatraju podsvjesnom emocionalnom regresijom, pokušajem da se dobije ljubav koja nije dobivena u djetinjstvu. Ipak, u tom sluaju bolesnik ne dobiva bezuvjetnu ljubav jer ga njeguju zato što je bolestan, a onaj tko ga njeguje neizbježno je nezadovoljan zbog tereta koji mu bolesnik, kao zdravoj osobi, predstavlja. (Ovo se ne odnosi na doktore i medicinsko osoblje koji taj teret prihvaaju po profesionalnoj, osobno izabranoj dužnosti, ve na lanove obitelji koji se i sami bore za svoju nezavisnost.) Ako je bolest cijena za takvu pažnju, onda je ta cijena nerazmjerno visoka. Uz to, srani udar je prijetnja za život bez garancije preživljavanja tako da se ne radi samo o pitanju želje za bolešu ve i o želji za smru. Ima ljudi koji esto izražavaju želju da umru, a neki ak i rade na tome. Osobe sa suicidalnim tendencijama svjesno žele umrijeti, a kao razlog navode mukotrpnost i beznadnost svog života. Misli ili fantazije o samoubojstvu su odraz osjeaja "Ne mogu više to podnijeti". Ali, samoubojstvo ima još jedno znaenje. Normalno je da osoba pokuša izmijeniti situaciju koju više ne može podnijeti. Suicidalni tip, pak, vjeruje kako je promjena nemogua zato što on želi promijeniti ponašanje drugih prema sebi. Želi bezuvjetnu ljubav i prihvaanje koje u djetinjstvu nije dobio od roditelja, a osjea da je to ono što mu treba. Kada to ne dobije, osjea se uskraen i pun bijesa. Taj bijes još više raspiruje osjeaje da drugi, u odnosu na njega, imaju odreena oekivanja koja on ne može ispuniti. U isto vrijeme, obuzima ga jak osjeaj krivice zbog ljutnje koju osjea. Pošto se osjea nevoljeno i nedoraslo situaciji, ljutnju usmjerava prema samom sebi. Uništavajui sebe nastoji povrijediti i druge jer je uvjeren da e oni patiti, što se ponekad i dešava. etrdesetogodišnja razvedena žena sa dvoje djece bila je u vezi sa muškarcem koji je tvrdio da se ne može s njom oženiti sve dok mu je majka živa.

120 Ljubav, seks i vaše srce

Vjerovala mu je, iako su je svi prijatelji uvjeravali kako mu je to samo izgovor. Veza je trajala godinama i majka je napokon umrla. Ali, kada je žena poela inzistirati na braku, on ju je ostavio. Nakon toga je dva puta pokušala izvršiti samoubojstvo kako bi kod njega izazvala krivicu i vratila ga. To nije uspelo, i u treem pokušaju se stvarno ubila. Ovakvo, višestruko pojaano samodestruktivno ponašanje oigledno izvire iz poricanja ljutnje. Potisnuta ljutnja je kao nož uperen u srce. Ali što to zadržava ljutnju potisnutom? Drugim rijeima, što je u osnovi autodestruktivnog ponašanja? Ako odgovorimo da je to strah, odmah se moramo upitati: strah od ega i od koga? Osoba koja potiskuje ljutnju nije svjesna da to radi iz straha. U veini sluajeva i sam strah je podjednako potisnut i osoba nema jasna sjeanja na rane doživljaje u kojima je bila i ljuta i uplašena - preciznije, uplašena da bi zbog ljutnje mogla biti kažnjena. Sve dok ne bude u stanju oživjeti i ponovo preživjeti neke od tih osjeaja neemo biti u stanju potpuno razumijeti što je to što je tjera na autodestruktivno ponašanje. Ovaj proces je obino dio psihoterapijske analize iji je primarni cilj da pomogne osobi da takvo ponašanje shvati i izmijeni. Freud je odavno primijetio da su otpor i transfer prisutni u svakoj analitikoj terapiji. Otpor se odnosi na pacijentovu nesvjesnu blokadu terapeutovih napora da mu pomogne da dopre do svojih ranih iskustava, unato injenici što pacijent zna da njegov oporavak ovisi od uvida koje e dobiti sagledavanjem i uspostavljanjem veza sa svojom prošlošu. Pošto je pacijent u podreenom položaju i treba mu pomo, terapeuta vidi kao zamjenu za svog roditelja i na njega prenosi ili projektira konfliktna osjeaja koja gaji prema pravom roditelju. Dok oekuje da se terapeut, kao dobar roditelj, pobrine za njega, istovremeno ga doživljava kao lošeg roditelja koji e iskoristiti njegove potrebe i slabosti u svoju korist. Pacijent obino prikriva svoje nepovjerenje i negativne osjeaje prema terapeutu jer se plaši da e se terapeut naljutiti na njega i uskratiti mu pomo ako iskaže ta osjeaja. Kako ovo ometa terapijski postupak zadržavanje negativnih misli je takoer oblik otpora. Zbog transfera, tj. prijenosa negativnih osjeaja na terapeuta, pacijent i u terapijskom odnosu stvara onu situaciju koja kod njega izaziva neurozu. Ovaj proces pruža šansu terapeutu ili psihoanalitiaru da shvati kako je neuroza nastala u originalnoj, prvobitnoj situaciji. Teoretski bi analiza transfera trebala osloboditi pacijenta fiksacije na tu ranu situaciju. To rijetko uspijeva zbog pacijentovog nesvjesnog otpora da otkrije sve svoje misli i osjeaje pa je tako vrlo teško nainiti kompletnu analizu transfera. Pacijent je uhvaen u svoj transfer a terapeut u svoj kontratransfer (drugim rijeima, svoju želju da pomogne). Prema tome, terapija ili psihoanaliza esto dožive neuspjeh, a pacijent i dalje ponavlja svoje neurotine postupke, unato njihovoj evidentnoj autodestruktivnoj prirodi. Pošto je nebrojeno mnogo puta bio svjedokom takva

Volja za životom i želja za smrti 121

ponašanja, Freud ga je nazvao repeticija kompulzije - prinude da se isti traumatian i muan scenarij cijelog života ponavlja. Suoen sa fenomenima otpora, transfera i repeticije kompulzije, Freud je uveo koncept instinkta smrti, nazvanog Tanatos, kao polaznu toku za objašnjenje autodestruktivnog ponašanja. Kao protutežu destruktivnom djelovanju instinkta smrti Freud uvodi koncept instinkta života, nazvanog Eros. Freud je razvio teoriju da kod zdrave osobe Eros usmjerava instinkt smrti dalje od selfa i vani, u svijet, kao ljutnju ili agresiju. Meutim, ako instinkt života nije dovoljno jak pa instinkt smrti dominira u osobnosti, ljutnja se usmjerava na unutra, prema selfu (samom sebi) i nastaje stanje koje je Freud opisao kao mazohizam. Mnogi terapeuti su prihvatili ove koncepte, ali ja nikako ne mogu prihvatiti ideju instinkta smrti. Za mene je rije instinkt uvijek asocirana sa životom. Naravno, ne možemo porei da izvjesni ljudi sami sebe tjeraju u smrt. U njihovom sluaju izgleda da sile života nisu dovoljno jake da sprijee autodestruktivnost, ali to ne znai da je njihovo ponašanje prirodno ili instinktivno. Potrebno je dublje zaviriti u osobnost i detaljnije istražiti doživljaje iz ranog djetinjstva da bi se shvatio razvoj ovih autodestruktivnih sila. "Ako dišem, umrijet u", govorio je jedan od mojih pacijenata. Disanje pouzdano nije autodestruktivno. Naprotiv, zadržavanje daha je protiv života. Kako onda pacijent može povezivati disanje sa umiranjem? U odgovoru na ovo pitanje nalazi se klju za razumijevanje otpora i, prema tome, autodestruktivnih tendencija. Što dublje i potpunije osoba diše to u njoj ima više života. Tamo gdje ima više života ima i više osjeaja. Ali, kada su osjeaji toliko bolni da su nepodnošljivi, osoba e uiniti sve mogue da ne doe u kontakt s njima, braniti e se od njih i poricati njihovo postojanje i plitko disati samo da ih ne bi osjetila. Vraam se pacijentici iji sluaj sam opisao ranije. Majka je nju kao bebu, puštala plakati toliko dugo dok nije povratila i gotovo se ugušila. Ovo iskustvo je ostavilo neizbrisiv uinak na mlad organizam: oajniki željeti ljubav znai riskirati bolnu smrt. Jedan traumatski doživljaj ne mora uvijek ozbiljno ugroziti dijete ali, u ovom, kao i u mnogim drugim sluajevima, može predstavljati obrazac odnosa roditelj-dijete. Zapanjujui dio ove prie je to što je za cijeli dogaaj moja pacijentica ula od svoje majke, koja joj ga je prepriala s ponosom. Majka nije popustila djetetu. Cijeli dogaaj je doživjela kao igru moi u kojoj je ona pobijedila. Dijete je, meutim, izgubilo - ne u igri moi, jer je nemogue zamisliti da bi dvomjesena beba mogla imati ikakav pojam moi, ve povjerenje u majku. Mada je izgledalo kako se, poslije te epizode, majka i ker dobro slažu, njihov odnos više nije bio srcem uz srce. Rezultat toga bila je depresija od koje je moja pacijentica patila vei dio svog odraslog života. Morala je samu sebe gurati i tjerati da izvršava svoje dnevne obaveze jer da je prestala da

122 Ljubav, seks i vaše srce

se na to primorava, kako mi je sama rekla, samo bi legla i više nikada ne bi ustala. U ovom osjeanju se ogleda borba za opstanak unato nepodnošljivog bola zbog gubitka ljubavi. Pošto život bez ljubavi ne znai ništa, preživljavanje zahtijeva ogroman napor volje da se prebrodi želja za predajom, odustajanjem i prepuštanjem smrti. Veina ljudi koji su pretrpjeli gubitak ljubavi suprotstavlja se toj želji za smru neodustajanjem, ustrajanjem u borbi da zadobiju ljubav svojim uspjesima, uslužnošu, trudom da ispune tua oekivanja. Oni moraju uspeti; oni hoe uspeti. Vilice su im stegnute u nepopustljivu grimasu odlunosti da ne dožive neuspjeh, jer neuspjeh znai smrt. Umjesto prepuštanja želji za smrti oni mobiliziraju svjesnu volju za životom, kojom objavljuju: "Neu se slomiti, nastaviti u ii dalje a ti mi neeš trebati" Korištena za potiskivanje osjeaja, volja je izvor otpora u terapiji i glavna prepreka na putu do ozdravljenja. Koliko je esta želja za smru? Mnogo mojih pacijenata je izrazilo takvu želju, a ja sam nauio da je uzimam ozbiljno kada je jedan od njih izvršio samoubojstvo. Ne mislim da je svaki pacijent koji izgovori tu želju potencijalni samoubojica, ali svaki put kada to ujem, intenzivno sam svjestan dubine i koliine bola koji se krije u osobnosti. Takoer znam da osoba ne želi umrijeti, da želi živjeti. Dvije želje, jedna za životom a druga za smru, mogu koegzistirati jer dolaze iz razliitih slojeva osobnosti. Za procjenu mogunosti samoubojstva neophodno je odmjeriti snagu svakog od ova dva osjeaja. Ne vjerujem da bih znao koliko je rasprostranjena želja za smru da je i sam nisam osjetio. Prije nekoliko godina, kada sam lagano i polako plivao u bazenu, dok mi je glava bila pod vodom pala mi je na um misao da ne želim ponovo podii glavu iznad vode. Podizanje glave traži da uinim napor a ja sam se umorio od naprezanja. Kako je samo lijepo ležati ovdje i ne raditi ništa. Bilo bi to kao vratiti se u majinu utrobu. Znao sam da u umrijeti ako ne podignem glavu i udahnem zrak. Ova misao me nije naroito zaplašila ali osjetio sam da želim da živim. Podigao sam glavu, udahnuo i nastavio da plivam, ali sam, zahvaljujui ovom doživljaju, postao svjestan koliko mi je vlastiti život zapravo borba. Radei sa svojim pacijentima, vidio sam da je za sve njih život borba, za neke vrlo nemilosrdna sa jako malo mjesta za pravo zadovoljstvo i uživanje. No oni nisu jedini. Skoro za sve nas život ima ovo obilježje. Koliko mnogo nas se neizmjerno duboko umorilo od te beskrajne životne borbe. Pa ipak, ako želimo povratiti osjeaje životne radosti, moramo odustati od borbe. Kad odrastemo, rat je završen. Izgubili smo i od roditelja više ne možemo dobiti bezuvjetnu ljubav koju smo, kao djeca, trebali i tako je oajniki željeli. Rasipamo energiju u neprekidnoj borbi za tu ljubav. Prihvaanje gubitka je bolno i znai priznavanje neuspjeha, protiv ega se ego bori, ali nas to prihvaanje oslobaa uplitanja prošlosti u sadašnji život. Samo ako prihvatimo prošlost možemo slobodno

Volja za životom i želja za smrti 123

krenuti prema uspješnoj i sretnijoj budunosti.2 Svojim pacijentima, kao dokaz ove tvrdnje, navodim da su dvije nacije koje su izgubile Drugi svjetski rat sada najrazvijenije i najuspješnije nacije na zemlji. Na dubokom, podsvjesnom nivou pacijent se plaši da e zbog predaje ili povlaenja svoje volje umrijeti. Pošto je zahvaljujui svojoj volji preživio, "otpuštanje" volje i predaja osjeajima bi moglo završiti smru. Naravno, takav ishod je teško mogu jer veina pacijenata želi živjeti. Kada se osoba navede da osjeti svoju želju za životom, autodestruktivno ponašanje slabi ili prestaje. Terapija je usmjerena na to da pomogne osobi da uspostavi direktnu vezu sa svojom životnom snagom tako da je može koristiti za vlastito ispunjenje i zadovoljstvo. Ali, da bi uspostavili tu vezu moramo duboko kopati ispod prva dva sloja pacijentove osobnosti, naime, ispod volje za životom i želje za smru. Ovo raslojavanje prikazano je na slici 13. Želja za životom izvlai svoju energiju iz životne snage tako što energiju za zadovoljstvo i ispunjenje pretae u energiju za opstanak. Prvi korak je uiniti pacijenta svjesnim konflikta izmeu svoje volje za životom i želje za smru. Ova svjesnost se ponekad može stei uz pomo bioenergetskih vježbi. U jednoj od tih vježbi, pacijent leži preko bioenergetskog stolca i diše najdublje što može. Daje mu se instrukcija da ne udahne na kraju ekspiracije (izdisaja). Iz pacijentovog reagiranja na ovu situaciju dobiva se odreen uvid u njegovu osobnost. Ako mora udahnuti odmah poslije relativno kratkog izdisaja, to dokazuje prisutnost panike. Mnogo pacijenata doživi tu paniku koju objašnjavaju rijeima: "Treba mi zrak", ili "Imam utisak da u umrijeti ako ne udahnem". Ali, nemogue je umrijeti uslijed namjernog prekida disanja. Kada potreba za zrakom postane akutna, tijelo preuzima kontrolu i udiše zrak bez obzira na bilo kakav svjesni napor da se disanje obuzda.

2

See Lowen, "Fear of Life", 66-69, za potpunije razmatranje ovog predmeta.

124 Ljubav, seks i vaše srce

Slika 13. Volja za životom i želja za smru

a. Rije "core' (jezgro) je izvedena iz latinskog korijena "cor", što znai srce. Francuski se srce kaže 'coeur", a španjolski "corazon' što reflektira ovu istovjetnost. Srce je jezgro života. Onaj tko osjea svoje srce ima snažnu želju za životom. b. Želja za smru je sloj koji sadrži bol, tugu i oaj zbog gubitka ljubavi. To je sloj slomljenog srca. c. Volja za životom je egova tehnika preživljavanja. Zasnovana na obranama podignutim' "protiv bola, tuge i oaja ona blokira težnju srca da posegne za ljubavlju. Znamo da svako može zadržati dah odreeno vrijeme, a neki ak i vrlo dugo. Svako tko se bavio ronjenjem bez boce za kisik zna da pod vodom može ostati nekoliko minuta. Vjerujem da je rekord, kada osoba mirno leži ispod vode, deset minuta. Naravno, vježbanje zadržavanja zraka nije svrha naše vježbe. Ronioci zadržavaju dah u sebi poslije dubokog udisaja a u gornjoj vježbi dah se treba zadržati vani poslije dubokog izdisaja. Pošto tijelo normalno ima u pluima i krvi zalihu kisika za dva do tri minuta, panika koju pacijent osjea nije rezultat nedostatka zraka ili kisika ve nesposobnosti da slobodno diše uslijed kronine napetosti prsnog koša. Panika je povezana sa osjeajem nesigurnosti i strahom od odbacivanja koji prizivaju avet smrti. Izvjesne osobe pak, tijekom te vježbe zadržavaju dah, na izgled, vrlo dugo. U njihovom se sluaju stie utisak da je podsvjesna želja za smru vrlo jaka, ak do toke prihvaanja umiranja, jer je disanje izraz želje za životom. Kada se ovom vježbom imobilizira volja za životom, želja za smru postaje oiglednija. Volja za životom najbolje se razumije kada je izražena negativnom reenicom: "Naželim umrijeti". Sve dok je volja za životom aktivna, disanje osobe je

Volja za životom i želja za smrti 125

relativno pravilno mada plitko; volja održava disanje na nivou na kojem se ne dopire do dubokih osjeaja kao što je oaj. Navoenjem osobe na dublje disanje, posebno pri izdisaju, preskae se obrambena funkcija volje i omoguuje osobi da prie bliže svom osjeanju oaja i želji za smru. Ovo objašnjava osjeaj panike u prvoj grupi, kod onih koji se boje da slobodno ispuste zrak. I oni žele da umru i to ih strašno plaši pa se tome suprotstavljaju jakom voljom za životom. Kod druge grupe, volja za životom je slabija. Postoji i srednja grupa ljudi ija volja nije jako angažirana zato što je želja za smru slaba ili je nema. Ova grupa može duboko izdahnuti zrak i sprjeavati udisaj dovoljno dugo da to izazove snažno uvlaenje zraka nalik gutanju. Ovakav udisaj je spontana potvrda života koja je u svakom pogledu identina sa prvim vriskom i udisajem novoroeneta. Intenzitet usisavanja zraka u tijelo je mjera snage želje za životom. Kod gutanja zraka grlo se široko otvara da uzme što više zraka a to je isto kao potpuno otvaranje za život. Poslije takvog udisaja osoba diše dublje i punije a esto tiho i duboko zajei. Ova vrsta plakanja je izraz olakšanja - olakšanja jer više nije potrebno da se opire životu zbog straha od smrti ili straha od emocija. Želja za životom je psihološka strana biološkog instinkta za samoodržanjem. Ona je u jezgru osobnosti i ogleda se u svim vitalnim tjelesnim funkcijama: kucanju srca, peristaltici probavnih organa, ekspanziji i kontrakciji respiracije, plus bezbroj ostalih aktivnosti razliitih organa, tkiva i stanica. Od svih tih funkcija, disanje se najbolje vidi i zato može poslužiti kao indikacija snage životnih sila. Dubina disanja reflektira snagu želje za životom. Da li se val uzdisaja širi i spušta do abdomena i dopire do dna zdjelice? Da li disanje ukljuuje cijelo tijelo ili je ogranieno samo na jedan segment, grudi ili dijafragmu? Plitko, ogranieno i usiljeno disanje je suprotno dubokom. Ne pitamo se koliko zraka netko može unijeti ako se potrudi ve koliko zraka unosi bez napora. Pošto je UDISANJE proces usisavanja zraka, mjerimo i snagu usisnog impulsa. Bilo koji doživljaj iz djetinjstva koji je oslabio snagu tog impulsa takoer je smanjio snagu želje za životom. Svaka vježba, kao ova opisana gore, koja mobilizira i jaa taj impuls pojaati e energiju i želju za životom. Ako se može izazvati pla, on e ublažiti stres za srce i snažno stimulirati disanje smanjenjem mišine napetosti i rigidnosti koje ometaju osnovne vitalne aktivnosti tijela. Ljudi koje karakterizira jaka volja za životom opstaju i preživljavaju, a takvih "boraca" je vrlo mnogo u našoj kulturi. Tijelo im obilježavaju stegnuta vilica i opa rigidnost. Unato oiglednoj sposobnosti preživljavanja, ostali su na nivou bola i oaja zbog prvobitnog gubitka ljubavi, koji je prvenstveno i doveo do želje za smru. Ovu želju neprestano potkrepljuje odsustvo ispunjenja (ljubavi) koje ide ruku pod ruku sa preokupacijom i angažiranjem na opstanku. Pošto takve osobe žive na ivici opasnosti, mada nesvjesno, spremne su za borbu ili bijeg, ali ne rade ni jedno ni drugo. Rigidnost im omoguuje da se drže i da

126 Ljubav, seks i vaše srce

prežive, ali ne mogu nai ispunjenje i zadovoljstvo. Zbog ogromnog stresa za tijelo, održavanje u uspravnom položaju ne može trajati beskonano, a to prijeti samom opstanku. Prije ili kasnije iscrpe se i zažele se predati i odustati. Na toj toki se mogu uspaniiti (drugim rijeima, osjete želju za smrti) i doživjeti srani udar. Da bi izbjegla ovakav ishod, osoba se mora odrei svoje volje i slobodno prepustiti svom bolu, oaju i želji za smrti kako bi mogla oplakati gubitak ljubavi i prežaliti godine provedene u borbi za opstanak. Ovo odricanje joj dozvoljava da uspostavi kontakt sa svojim životnim silama u njihovoj samoj jezgri: impulsom za disanjem i željom za životom. Ljubav je srce života, a srce je izvor ljubavi. Svako mora prodrijeti do same jezgre svog bia da nae ljubav koja je smisao i ispunjenje života. Dobar primjer za ovaj proces vidi se iz prikaza jedne od terapijskih seansi u okviru edukativne radionice iz bioenergetske analize. Jedan od uesnika radionice, mladi kliniki psiholog, je za vrijeme pauze za ruak odluio isprobati bioenergetski stolac. Dok je on ležao preko stolca, sluajno sam prošao i primijetio samrtni izraz na njegovom licu. To sam mu i rekao pa se poslije ruka dobrovoljno javio da radi sa mnom. Stojei pred grupom, izjavio je: "Iznenadilo me je to što si vidio na mom licu. U posljednje vrijeme sam preokupiran smru. Moja supruga je prije tri mjeseca izvršila samoubojstvo." Ali, izraz lica mu je bio kronian. Povrh toga, stegnuta vilica je otkrivala snažnu volju za životom koja pod kontrolom drži želju za smrti. Predložio sam mu da naini naprijed opisanu vježbu i on je pristao. Obino pacijent tek poslije nekoliko pokušaja skupi hrabrost da se uzdrži od uzimanja zraka dovoljno dugo da udisaj izazove snažan uzdah. To se desilo i sa ovim pacijentom. A onda mu se grlo otvorilo i uzdah se probio. Duboko je zajecao. "Želim da živim, želim da živim", bile su rijei koje je uporno ponavljao. Nakon vježbe, pitao sam ga da li je ikada bio blizu smrti. Odgovorio mi je: "Da. Zamalo nisam umro kada sam bio beba. U stvari doktori nisu ni oekivali da u preživjeti. Odbijao sam hranu i rapidno gubio na težini." Pitao sam ga što mu se to tada dogodilo. "Majka me je odbila od sise", rekao mi je. Njegova uvuena vilica odražavala je odlunost da više nikad ne posegne za majinim grudima jer je osujeenje tog ina i suviše bolno. Istovremeno, ukazivala je i na njegovu odluku da preživi i bez ljubavi koju je želio. Ne otvarajui se i ne posežui ni za im može izbjei bol zbog odbacivanja. Ali, život na razini preživljavanja stalno ga je držao u borbi izmeu života i smrti, što se i ogledalo na njegovom licu. Predložio sam mu da se pokuša osloboditi tog bola iz prošlosti koji pothranjuje njegovu želju za smru tako što e sada posegnuti za majkom i time prizvati bol one rane traume. Pošto više nije dijete, u stanju je i bolje je za njega da prihvati taj bol nego da se bori protiv njega. Legao je na kau, napuio usne,

Volja za životom i želja za smrti 127

pružio ruke i pozvao majku. Za to vrijeme, ja sam ravnomjerno pritiskao njegove stegnute viline mišie. Tada je tako bolno zajecao, jecajima koji su dopirali iz samog srca, da je svako od nas u toj sobi mogao osjetiti agoniju bebe (koja još uvijek živi u odraslom) zbog gubitka svog svijeta, zbog gubitka majinih grudi koje su mu bile sva radost i ispunjenje. Psihološki, beba nije željela umrijeti, ali je bol uslijed gubitka bio toliko jak da joj se grlo stegnulo do toke u kojoj je uzimanje hrane postalo gotovo nemogue. Kada se vježba završila, pacijent je izjavio da se osjea mnogo slobodnije nego ranije. Znao je za priu o svojoj bolesti, ali je nikada nije povezao sa gubitkom majinih grudi. Uvjeren sam da ni njegova majka ni doktori nisu uoili ovu povezanost. Kao rezultat toga, beba se našla u izuzetno beznadnom i bespomonom položaju, koji ak ni pla nije mogao popraviti. Pla kojem se pacijent sada prepustio, udružen sa razumijevanjem gubitka koji je iskusio, sprao mu je sa lica izraz smrti i bola. Nisu svi sluajevi tako dramatini kao ovaj. Mnogo ih je u kojima pacijentu nije lako prijei preko volje za životom i doživjeti želju za smru. esto ujemo rijei: "Želim umrijeti", ali strah od smrti je previše jak da bi dozvolio konfrontiranje sa tom željom. Sa nekim pacijentima treba dugo raditi dok ne steknu hrabrost da dožive taj strah. Možemo uvjeriti i smiriti pacijenta uvjeravajui ga da nee umrijeti zbog ove konfrontacije. Najzad, preživjeli su stvarno iskustvo onda kada su bili mladi i bespomoni a sada imaju još i pomo i podršku terapeuta. Kada netko umire, na njegovu smrt se može gledati kao na iskazivanje biološke želje za smru. Na psihološkom nivou, taj ovjek možda još uvijek ima volju za životom, što proizlazi iz ega i racionalnog uma, ali to nije nužno i želja samog tijela. Prema tome, kada osoba umre prirodnom smru, možemo rei da je živjela onoliko dugo koliko je to i željela. Volja za životom je efikasna toliko dugo koliko traje napajanje energijom iz životnih sila organizma. Kada ove sile popuste, zbog iscrpljenosti ili stresa, volja za životom slabi. Nekoliko istraživanja je pokazalo da stariji ljudi dobiju rak poslije gubitka voljene osobe. Opravdano se pretpostavlja da stres uslijed gubitka izaziva bolest. Meutim, mnogi istraživai su primijetili da je ovaj kasniji gubitak "repriza" sline traume iz djetinjstva, naime, gubitka majine ili oeve ljubavi. Kasniji gubitak oživljava bol ranijeg i pojaava želju za smru. U velikom broju sluajeva ta želja je svjesna jer se u poodmakloj starosti gubi nada da e se pronai nova ljubav. Bez ljubavi ili nade u ljubav ne može se ak ni preživjeti. Ovo poglavlje smo poeli razmatranjem autodestruktivnog ponašanja kardioloških pacijenata. Naješi oblik je ponašanje osobe tipa "A" koju nešto tjera da stie i postiže uspjehe kako bi dokazala da je vrijedna ljubavi. Ovaj nagon i napor su oajniki. Jedan pacijent je to ovako opisao: Život je velika borba. Ako odustanem od borbe, odustao sam od života. Ne znam kako da živim

128 Ljubav, seks i vaše srce

za sebe. Okupiran sam podizanjem obitelji, spremanjem djece za udaju ili ženidbu, radom, itd. itav moj život svodi se na napor da opravdam svoje postojanje jer me nije trebalo ni biti. Moja majka nije željela drugo dijete, a ako ga ve mora imati, neka to bude djevojica. "Kada sam se ja rodio, rekla je: "Nosite ga. On nije moj." Nemogue je saznati zašto mu je majka ispriala ovu priu koja ga je strašno opteretila. Norman Cousins je takoer napisao knjigu "The Anatomy of an Illness" (Anatomija jedne bolesti) u kojoj opisuje prvu ozbiljnu bolest od koje se razbolio. Radi se o kolagenskom oboljenju koje se iznenada pojavilo i umalo tragino završilo. Svoje izljeenje Cousins pripisuje ogromnim koliinama smijeha i vitamina "C". Iz opisa dogaaja koji su se zbili neposredno prije izbijanja bolesti vidi se da je bio izuzetno premoren uslijed stresa. Ali, nije prihvaao svoju iscrpljenost jer je njegova volja zahtijeva da nastavi s radom. Bolest se javila kada osoba tjera samu sebe preko granica izdržljivosti. Na žalost, osoba nije uvijek svjesna svojih granica, ili ih ne prepoznaje, sve dok ih ne pree. Opasnost ne leži u samom stanju iscrpljenosti ve u vjerovanju, svjesnom ili podsvjesnom, da je prepustiti se umoru znak slabosti, da je neprihvatljivo izgovoriti: "Ne mogu". Istina je sasvim suprotna. Prepuštanje umoru dozvoljava osobi da se oporavi, da obnovi svoju energiju i povrati duh. Prepuštanje tuzi, otvara i oslobaa bol cijepanja srca. Taj bol boravi u tijelu: u stegnutoj vilici, stisnutom grlu, rigidnim grudima, uvuenom trbuhu osobe koja potiskuje svoju ežnju za ljubavlju i volju za životom. Blokiravši ežnju za ljubavlju, osoba više ne osjea bol. Zavisne od stupnja te blokade, sve što osoba osjea su duboka frustriranost beznadnost koje pothranjuju želju za smru. S druge strane, posezanje za ljubavlju oživljava bol. U smrti nema bola i to je ono što se mnogim ljudima smrt ini privlanom. Ni u životu nema bola ako je osoba potpuno živa, jer tada su osjeaja slobodna i nesputana. Bol je u buenju, vraanju u život, u prilivu energije i osjeaja u stegnute i umrtvljene dijelove tijela. Strah od tog bola objašnjava zašto se srani udar obino dešava kada ranjiva osoba osjeti ežnju za ljubavlju i nalazi se na ivici da uini pozitivan korak i izae iz zamke u kojoj nema ljubavi. Bolno je shvatiti kako je život bio prazan i bez ispunjenja i kako takav može i da ostane. Ali, ako ta spoznaja dovede do plaa a ne do daljeg potiskivanja osjeaja, bol odmah slabi i kao da ga suze odnose sa sobom. Provociranje i buenje bola ima još jednu svrhu, a to je poticanje potisnute ljutnje tako da se ona može usmjeriti van. Pošto je, u gotovo svim sluajevima, potisnuta ljutnja povezana sa traumatskim doživljajima iz ranog djetinjstva, ne može se iskaliti na jednom od roditelja kasnije u životu. Ako se potiskuje, može se pojaviti kao bijes uslijed neke manje frustracije. Na žalost, takvi izljevi bijesa,

Volja za životom i želja za smrti 129

kao što smo ve vidjeli, ne oslobaaju ljutnju koja tada predstavlja opasnost za srce. Iskaljivanje ljutnje na roenoj djeci, što je esta praksa, je izigravanje (acting out) i ne donosi pravo olakšanje. Umjesto toga, ljutnju treba iskazati u adekvatnoj okolini, tamo gdje to nikoga nee ozlijediti. Tijekom terapije, pacijenti svoju potisnutu i suzdržanu ljutnju mogu isprazniti lupanjem i udaranjem kreveta u terapijskom prostoru ili kod kue. Ova vježba smanjuje napetost u leima i ramenim mišiima, oslobaa prsni koš i omoguuje osobi da dublje i punije diše. Usmjeravanje ljutnje prema vani slabi autodestruktivno ponašanje koje je, konano, i rezultat ljutnje usmjerene prema samom sebi. Sugerirao sam da je želja za smru povezana sa teškim bolestima kao što su rak i srani udar. Zašto, onda, jedna osoba umire od raka a druga podlegne kobnom infarktu? Rak podrazumijeva sporu smrt i izaziva ga postepeno slabljenje želje za životom. Neobino je to što je volja za životom prilino jaka kod ljudi oboljelih od raka sve do samog kraja. Dok tijelo umire, ego i dalje zahtijeva svoju volju za životom, zahtjev, koji sa progresivnim razvojem bolesti, postaje potpuno besmislen. Zapravo, pacijent obolio od raka ne odustaje od ove neurotine borbe sve dok je smrt ne okona. Ali, ne važi li isto i za žrtve sranog udara? Da i ne. Žrtva sranog udara je svjesnija svoje borbe i želje da od nje odustane. Ako se voljnom radnjom ne može osloboditi, uiniti e nešto destruktivno da se išupa iz klopke, baš kao ona dva rukovodioca, koje je spomenuo Friedman, koji su upropastili svoje karijere zbog utaje poreza. Pa ipak, bolje je izgubiti visok položaj nego život. U odreenim sluajevima, sam srani napad je nain da se ovjek oslobodi nepodnošljivog pritiska. Ali, ne može se tvrditi da je osoba sama sebi zadala udar; možda ga je isprovocirala i prizvala, pa ako i jeste, to je uinila nevoljno. Žrtva sranog udara se nalazi u konfliktu - želi izai, ali se boji to uiniti. Ako hoe izai, mora se otvoriti, a otvaranje budi bol pucanja srca i strah od odbacivanja. Smrt, ako se desi tijekom napada, nije rezultat emocionalne rezignacije ve straha. Simbolino, srani udar je kao panina reakcija koja nastane kada impuls za prodiranje, posezanje, otvaranje postane dovoljno jak da ugrozi relativnu sigurnost "statusa quo". Ni panika niti impuls nisu svjesni. Kada bi bili, problem bi bio prebaen na svjesni nivo i tu bi se mogao obraditi. Smrt uslijed sranog udara takoer predstavlja gubitak nade, jer srce je organ nade isto toliko koliko i organ ljubavi. Gubitak nade, uzrok panike, je sveobuhvatno, akutno osjeaje koje se suštinski razlikuje od emocionalne rezignacije osoba oboljelih od raka, iju nadu polako izjeda želja za smru.3 Kada se ove stvari obrazlože i kada se o njima razgovara na terapiji, strahom se može upravljati. A pošto je taj strah udružen sa samoom, on intenzivno slabi kada je tu druga osoba koja sluša pažljivo i sa simpatijom. Mnogim pacijentima je odnos sa terapeutom životna potpora. Suoavanje sa 3

Alexander Lowen, "Some Thoughts About Cancer", Bioenergetic Analysis 3, No. 1 (1987): 1-28.

130 Ljubav, seks i vaše srce

vlastitim konfliktima je uvijek bolno i zastrašujue iskustvo ali višestruko se isplati zato što uva one životne potencijale koji nisu zahvaeni željom za smru. Sljedei sluaj je zanimljiv jer je pacijent imao sve simptome sranog udara, a zapravo nije doživio infarkt. Vjerujem da je Moris izbjegao infarkt zato što je ostao u vezi sa svojim osjeajima. To se desilo kada su pozitivna osjeaja ljubavi pokušala da se probiju kroz njegove oklopljene grudi. Moris je bio kliniki patolog, star 53 godine, koji je ve više godina dolazio na bioenergetsku terapiju. Borba da otvori svoje srce bila je glavni predmet terapije. Trei put se oženio prije oko deset godina, i taj brak je uglavnom bio vrlo buran. Periodi nježnih osjeaja i topline smjenjivali su se sa periodima distanciranja, hladnoe, povrijeenih osjeaja i izljevima ljutnje. Bila je to komplicirana veza koja se ipak polako popravljala jer je svako od njih radio na svojim osobnim problemima. Sa svoje strane, Moris je predano radio na tome da postane samostalnija autonomnija osoba koja nee da ovisi od žene, da se više identificira sa svojom seksualnošu i postane sigurniji u nju i da postane osoba koju je lakše voljeti. Problemi koje je imao sa Barbarom, svojom suprugom, odgovarali su istim onim problemima koje je imao sa svojom majkom. Preuzeo je ulogu "pomagaa" i uvijek je bio "tu" za nju ali bi postao ogoren kada, za uzvrat, nje nije bilo tu za njega. Ovaj dogaaj, kako ga je Moris opisao, omoguuje nam da shvatimo osjeaja i konflikte koji su ukljueni u pokušaj da se probije napetost koja zatvara osjeaja srca. Poeo je s Morisovim buenjem iz sna uz "užasan osjeaj u grlu i esofagusu". U snu je vidio ovjeka ije grudi su bile rasparane dubokim i dugim posjekotinama. Sjea se "Preplavila me je tuga zbog ovog stravinog prizora. Bio sam siguran da e ovjek umrijeti, pa ipak imao sam neko divno osjeaje u vezi s njim. Ali, probudio sam se sa bolom u grlu." Ovaj san je lako protumaiti. ovjek u snu bio je sam Moris, ije grudi i grlo su bili otvoreni i izazivali odreena divna osjeaja, ali i bol i strah od umiranja. Kada se potpuno probudio, bol je liio na probadanje u trbuhu i pogoršao se kada je pokušao sjesti. Uplašio se i posumnjao na srani udar. Oblio ga je hladan i ljepljiv znoj i mislio je kako možda umire. Tada je probudio Barbaru i rekao joj je: "ini mi se da sam ozbiljno bolestan." Ona je odluila pozvati hitnu pomo, sa ime se i Moris suglasio, jer se osjeao slabo, znojavo i na ivici onesvještavanja. Meutim, više ga nije boljelo ni u prsima niti u grlu. Ideja da možda umire je ostala i Moris se pripremio da prihvati tu mogunost. Jedan od lanova ekipe za prvu pomo bio je suprug Morisove bivše asistentice, Janny. Mors ga je pitao za ženu i tek roenu bebu i uo je da su svi dobro. Moris je kasnije ispriao: "Razmišljajui o Janny, srce mi je preplavila ljubav prema njoj. Rekao sam, 'Kaži joj da je volim'. To mi se inilo jako važnim." Kada je Moris dopremljen u bolnicu, odmah su ga prikljuili na monitor, snimili EKG i dali mu infuziju. Smirio ga je njihov efikasan postupak i

Volja za životom i želja za smrti 131

impresionirala brzina akcije. EKG je pokazao da je srce normalno ali je ipak odveden u intenzivnu njegu gdje je prenoio prikljuen na monitor. Sutradan, kada se osjeao bolje i shvatio da mu je srce u redu, razgovarao je sa suprugom o njihovoj emocionalnoj situaciji i njegovim "stvarnim" problemima sa srcem. Evo što je ispriao: U kolima hitne pomoi, na putu do bolnice bilo mi je jako važno da kažem, "Kaži Janny da je volim". Osjetio sam svoje srce; ja je stvarno volim. U sobi za hitne sluajeve, kada sam se osvrnuo unaokolo, pomislio sam, Koga ovdje mogu voljeti? Ono što se dešavalo bilo je to da mi žena posljednja etiri tjedna nije dozvoljavala da je volim. Bila je bijesna na mene, ljubomorna jer je mislila da me je otela neka druga žena. Povukao sam se, držei svoju distancu i ne osjeajui svoju seksualnost. Kako su dani prolazili osjeao sam da u meni nešto umire. Dok sam razgovarao sa ženom u bolnici, osjeao sam kako bi za nju mogao umrijeti. To osjeaje je zapravo znailo da bi umro za svoju majku da je usreim ili vratim sebi. Sjeam se da me je, kao djeaka, zaokupljala ideja da žrtvujem nešto od svog života kako bi moji roditelji mogli da žive stotinama godina. To je bio odraz mog straha da u ih izgubiti, jer sam duboko u sebi osjeao kako u bez njih umrijeti. Kada sam bio u svai sa ženom, sjeam se da sam jedne noi plakao u krevetu progonjen istom mišlju -"Umrijeti u bez tebe" -i osjeajem boli u grlu. Oajniki sam želio nekoga pozvati - Majku - ali sam imao užasno saznanje da ona nee doi, nee uti, da moj glas i moja osjeaja nisu dobrodošla. Bilo je to strašno osjeaje samoe, bola, oaja - odbaenosti, iako se rijeima ne može valjano opisati sav užas osjeaja da bih mogao umrijeti. Tijekom tog perioda, jedne noi sam zaspao i doživio dvije užasne senzacije koje kao da su trajale cijelu no. Jedna je bila da e mi grlo i esofagus otkazati i da u umrijeti, a druga da e me netko ubiti ako se ne pritajim i sakrijem. Sada to razumijem kao potrebu da sakrijem svoja osjeaja ili potrebe jer e me, u protivnom, netko ubiti. Nekako sam se pritajio. Tako sam se osjeao kada sam doživio bijes svoje žene i njenu ludost kada me optužila da sam našao drugu ženu. Nju je uhvatila panika koja se prenijela na mene i navela me da shvatim kako je i moja majka bila u donekle slinom stanju. Shvatio sam koliko se oajniki trudim da joj pomognem, da pomognem svojoj majci ali sam isto tako osjetio kako sam BESPOMOAN. Osjeaje vlastite bespomonosti donekle me je oslobodilo da zaplaem zbog samog sebe i da

132 Ljubav, seks i vaše srce

osjetim svoju samou. Sada sam osjetio i priznao samom sebi koliko sam vei dio svog života bio nesretan, nešto ega me je bilo sram da se sjetiti se, kao da nemam prava biti nesretan. Izgleda da nisam mogao ništa uiniti upravo u vezi s tom nesreom - jer to je bila nesrea moje majke. Nekako sam je preuzeo na sebe i osjeao je kao svoju. Identifikacija djeteta sa osjeajima majke izvire iz njihovog simbiotskog odnosa. To nije psihološki fenomen. Tijekom devet mjeseci rasta u majinoj utrobi, dijete je u tako bliskom kontaktu sa majkom da osjea i reagira na svaki val osjeaja koji prožima majku. ak i po roenju, bebino tijelo je tako prilagoeno majinom da vibrira u skladu s njenim. Ako je majka tužna i nesretna i dijete e biti tužno i nesretno. Ako je uzbuena i živahna i dijete e se isto tako osjeati. Njeni osjeaji odreuju kunu atmosferu i raspoloženje. Ako je ona nesretna, njena nesrea e baciti sjenu i pokvariti raspoloženje svih ukuana. Odrasli mogu izai i potražiti zadovoljstvo i ugodnu atmosferu na drugom mjestu ali dijete je zarobljeno. Ono se ne može osjeati dobro ako se njegova majka ne osjea dobro, tako da je prinueno uiniti sve što je u njegovoj moi da povrati majci dobro raspoloženje. Neizbježno, nee uspjeti i postati e jedno nesretno, sumorno dijete. Nesrea njegove majke je sada postala njegova. Ovu vrstu nesree dijete ne može odagnati suzama i plaem. Kako može i smije svoju jadnu, nesretnu majku opteretiti svojom tugom kada ona ima tako puno svoje vlastite. Intuitivno, dijete zna da majka ne može zadovoljiti njegove potrebe. Moris je prepoznao ovu dilemu. Rekao mi je: "Shvaam da sada mogu uiniti nešto u vezi moje nesree - mogu plakati. Ova spoznaja je vezana uz moje grlo. Zatvorio sam grlo da potisnem svoje suze i tako sam sebe zarobio." Morisova uloga podrške i pomagaa ženama je produžetak njegove uloge iz djetinjstva. Možda je to i uticalo na njegov izbor zanimanja. Biti "tu", biti na raspolaganju majci omoguuje djetetu da prevazie strašne osjeaje samoe i odbaenosti koji mu ugrožavaju život. Negiranje samog sebe i preuzimanje odgovornosti za drugo ljudsko bie postaje nain opstanka. Vidjeli smo iz gornjeg da dijete vrlo lako ulazi u takve odnose sa majkom iz kojih je vrlo teško izai i odvojiti se od majke. Kada odraste, možda se nae vezan u nezadovoljavajuem odnosu zbog osjeaja da je njegova uloga u tome da usrei svog partnera kako bi i sam mogao biti zadovoljan. Ali, ovo objašnjenje je samo pola cijele prie. Kavez u koji je srce zatvoreno ne zatvara se potpuno sve do kraja Edipalnog perioda. Djeak koji je "tu" za majku obino se nalazi u situaciji koja je seksualno obojena. Moris je bio svjestan da ga je majka seksualno zavodila i da je njeno ponašanje odgovorno za ono što je sam nazvao svojom seksualnom "ludošu". Rekao je:

Volja za životom i želja za smrti 133

Majka se igrala sa mnom, dirala me je, mamila, zadirkivala, muila, nudila se a onda povlaila. Mogao sam osjetiti kako me izluuje svojim zavoenjem i provociranjem. Sada shvaam da je velika koliina mog seksualnog uzbuenja vezana uz razmišljanja, nagovještaje, igre a ne uz sam seksualni akt. Na Morisa je to utjecalo tako što je, kao i svako drugo dijete koje se našlo u istoj ili slinoj situaciji, razvio osjeaj krivice u odnosu na svoju seksualnost. Možemo se pitati kako to da je on, a ne majka, osjeao krivicu kada je on bio taj koji je bio ozlijeen. Tek nekoliko roditelja dozvoljava sebi da osjeti krivicu zbog svog zavodnikog ponašanja prema djeci. U njihovim oima to je bezazleno uzbuenje koje mogu kontrolirati tako da ono ne dovede do incesta. Na žalost, dijete ne može kontrolirati svoje uzbuenje. Stimulacija postaje prejaka za dijete što je utoliko teže jer dijete, za razliku od odraslog, nema naina da se oslobodi napetosti. Jedan dio njega oajno želi seksualni kontakt sa roditeljem dok je drugi dio uplašen te mogunosti i zna da to nije u redu. Pošto to nije u redu, netko mora preuzeti krivicu. Roditelju nije ni malo teško da na dijete prebaci odgovornost zbog seksualnog "petljanja" s njim. Projektirajui krivicu na dijete, roditelj porie svoju krivicu i odgovornost. Dijete nema drugog izbora nego prihvatiti krivicu koja razara njegovu nevinost i zatvara vrata djetinjstva. Ve smo vidjeli posljedice takvog iskustva. Kod odraslih, seks se odvojio od ljubavi. Osoba može nai seksualno zadovoljstvo sa sluajnim partnerom, ali teško joj se potpuno uzbuditi sa nekim do koga joj je stvarno stalo i koga iskreno voli. Kao dijete predobro je nauila da su intenzivni osjeaji prema objektu ljubavi tabu. Ali, odvajanje seksa od ljubavi dovodi srce u opasnosti, jer ono ne može ispuniti i ostvari svoje najdublje ežnje. Rješenje je postati osoba koja voli i koju vole, osoba ije srce je otvoreno za sva osjeaja. Da bi se to postiglo, treba živjeti po principima koji su usmjereni na ouvanje integriteta osobnosti. O nekima od tih principa emo govoriti u slijedeem poglavlju.

Zdravo srce – osoba koja voli 135

GLAVA 10 ZDRAVO SRCE OSOBA KOJA VOLI Srce ima razloge koje razum nee nikada upoznati. Pascal Danas se sve više prihvaa mišljenje da je oboljenje srca povezano sa stavovima i nainom ponašanja odreene osobe. Shodno tome, osobe koje brinu o svom zdravlju trude se ne samo da smanje stresove modernog života ve i da ojaaju svoje tijelo kako bi ono moglo podnijeti te stresove. Za mnoge, fizika kondicija je rješenje za sve. Paze na ishranu, redovno vježbaju, prestaju s pušenjem, idu redovno na doktorske kontrole, a neki se bave meditacijom ili drugim tehnikama opuštanja. Iako su sve ove aktivnosti preporuljive one ipak ne dotiu onu najvažniju stvar koja vodi ka oboljenju srca, a koju smo prouili u ovoj knjizi, a to je nedostatak ljubavi. Moja teza je da osoba ije je srce otvoreno za ljubav nee oboljeti od poremeaja koronarne arterije. Ta osoba nee biti rigidna, disati e punim tijelom i ništa je nee tjerati da postiže uspjehe ili bjesomuno radi kao osoba tipa "A". Ako je ova tvrdnja valjana, oni meu nama koje zanima i brine zdravlje srca trebaju usmjeriti svoj interes na nain kako da ta ista srca otvore za ljubav. Problem, sa kojim se veina nas susree, jest da su obrane koje smo podigli da zaštitimo srce postale njegov zatvor i sada ih više nismo ni svjesni. Mnogo osoba nije ak ni svjesno napetosti u prsima ili nesposobnosti da otvore svoja srca. Veliki broj ljudi vjeruje da bi bili potpuno sposobni nekog voljeti kada bi netko volio njih. Oni brkaju ežnju za ljubavlju sa samim voljenjem. Osjeaju ljubav u svom srcu ali ne mogu doi do nje zato što su od srca odsjeeni barijerama koje su sami podigli kako bi ga spasili.

Nije dovoljno donijeti odluku da emo postati osoba koja e biti više voljena i više voljeti. Ništa više ne možemo se prisiliti voljeti nego što se možemo prisiliti biti sretni po vlastitoj volji. Po samoj svojoj prirodi osjeaji proizlaze iz dubine našeg organizma i mada ih možemo oslabiti ili potisnuti, ne možemo ih sami stvoriti. Iako je istina da se odreeni osjeaji mogu izazvati maštanjem ili glumom, ona nisu pravi i iskreni sve dok ne izviru iz potisnutog, "sakrivenog" spremnika emocija. Dešava se da netko probije barijere koje sprjeavaju izlaz ljubavi tako da ona dopre do površine, ali taj prodor, iako vrlo znaajan, ne mijenja osobnost jer barijere nisu poznate, shvaene i uklonjene. Na primjer, mnogo ljudi je doživjelo sveobuhvatnu radost zaljubljivanja. Ipak, ta ljubav je uglavnom djetinjasta ili romantina i brzo propada kada se suoi sa stvarnošu, a osoba je i dalje zatvorena za ljubav kao što je i bila. Da bismo otvorili srce tako da ono pruži smisao osobnosti i život tijelu, moramo prvo utvrditi zašto i kako se ono zatvorilo i koje ga to sile i strahovi drže zatvorenim. Bez ovog znanja terapeut ne može skinuti oklop niti ukloniti barijere ni sebi niti svojim pacijentima. Prvi korak je istražiti i analizirati prošlost osobe, naroito doživljaje iz djetinjstva. Istovremeno, nužno je otkriti i shvatiti fiziki proces koji "oklopljava", blokira, osobu. Tijelo se ne smije promatrati na mehaniki nain, ve kao živa slika osobne povijesti odreene osobe. Vidjeli smo da je svaka kronina napetost tijela znak izvjesnog ranog konflikta koji je osobu ispunio nerazriješenim strahom. Ove strahove treba proraditi i eliminirati ako želimo sauvati srce otvoreno za život. U tu svrhu, ovjek se mora osloboditi mišine napetosti i dozvoliti potisnutim osjeajima da dopru do svijesti. Oba ova procesa se i u terapiji, kao i u životu, odvijaju paralelno. Naredna "sliica" sa jedne od terapijskih seansi prikazuje ovu uzajamnu vezu. Dok je pacijentica, žena tridesetih godina koju emo zvati Barbara, ležala na krevetu predložio sam joj da pruži ruke i kaže što bi željela. Rekla je: "Želim osjetiti ljubav u srcu". Kasnije mi je ispriala da je mislila na svog supruga i sestre. Izgovorena želja je izazvala tugu, ali ne i suze. Stegnuta, stroga vilica i napeto tijelo nisu joj dozvolili da se smekša do suza. Kada smo razgovarali o njenoj nesposobnosti da plae, primijetila je "Imam isti problem kada sam s mužem u krevetu i seksualna želja me poinje topiti. Tada se ukrutim, presijeem osjeaje i postanem neprijateljski raspoložena." Objasnila je: "Ako dozvolim da se moji osjeaji vide, mislim da e drugi uživati u njima i perverzno se naslaivati mojom bespomonosti... Ako izgubiš kontrolu, gurnuti e te u pozadinu i pregaziti", a ja sam u sebi dodao, "I poniziti". Barbara se još ranije žalila kako, kao dijete, nikada nije mogla biti sama niti imati svoje tajne i privatnost. Snažno je osjeala kako je majka neprestano pazi i vreba i kako je otac vrlo svjestan njene seksualnosti. Kada je odrasla, Barbara se i dalje ponašala tako kao da e je svako izražavanje osjeaja izložiti ponižavanju.

136 Ljubav, seks i vaše srce

Naravno, znala je da se to nee dogoditi, ali njen svjestan um nije bio u stanju prebroditi strah, strukturiran u kroninoj tjelesnoj napetosti. Ranije smo naglasili da je osjeaj percepcija onoga što se dešava u tijelu. U Barbarinom sluaju, potiskivanje osjeaja je signaliziralo strah od isticanja i ponižavanja. Ako bi zaplakala neizbježno bi se osjeala poniženom, jer je poniženje bilo osjeaj koje je željela potisnuti. Ali ako nikada ne zaplae, uvijek e se plašiti iskazivanja emocija i ponižavanja. Da li je ovo stanje zamka? Ne, ako Barbara može sakupiti hrabrosti i kao odrasla osoba ispitati svoju realnost. Poniženje koje bi mogla doživjeti ako se prepusti plau bilo bi trenutno. Brzo bi ga zamijenilo osjeaje olakšanja, uz spoznaju da e oni koji su joj bliski njene suze prihvatiti sa simpatijom i razumijevanjem. Barbara je željela to olakšanje i zato joj nije bilo teško pomoi da ga i dobije. Ponovo sam je zamolio da ispruži ruke i da sada zamoli mene za pomo. Unato jakoj potrebi, bilo joj je teško da tu gestu uini sa osjeajem. Kada je izgovorila: "Molim te, pomozi mi", pritisnuo sam joj vilicu sa obje strane i taj tlak je izazvao njeno opuštanje. Za manje od minut Barbara je poela jecati. Kada je prestala, rekla je kako je to dobro kada si u stanju se opustiti. Znala je da to ne bi mogla bez moje intervencije. U tome nije usamljena. Mnoge ljude paralizira konflikt "Želim" -"Neu" i potrebna im je pomo terapeuta da težište prebace sa potiskivanja na izražavanje osjeaja. Mala djeca su izuzetak. Kada je beba uplašena, ozlijeena ili frustrirana, vilica joj pone drhtati i to odmah vodi u grevit pla. Taj pla je ujedno i pla pobune i konvulzivno pražnjenje napetosti. Kako beba raste, tako ui i druge naine za pražnjenje napetosti. Jedan je ljutnja zbog ozljede ili uvrede. Na primjer, dijete koje uplaši iznenadan pokret može udariti osobu koja ga je uplašila. Ljutnja iskazana fizikim napadom oslobaa napetost. Dijete takoer naui da se odlaskom iz stresne situacije oslobodi napetosti. Kada još više odraste, može se poslužiti smijehom. Beba nema ni jedan od ovih izbora i pla je za nju jedini nain kojim se oslobaa napetosti. I odraslima je plakanje jedini nain da se oslobode napetosti proistekle iz gubitka ljubavi. Proces tugovanja nee efikasno ublažiti bol zbog gubitka ako u njemu nema dubokog plaa i jecanja. Neko se može i razljutiti zbog smrti voljene osobe, kao na primjer primitivna plemena, ali njihova ljutnja je uvijek praena jadikovkama, vriskom i plaem. Jedan pacijent mi je ispriao da je, posle smrti svoje supruge, tjedan dana plakao svake noi. Bol zbog gubitka bio je toliko snažan da nije vjerovao da e ga preživjeti. Ali pla bi ga umorio i uspavao, a san mu je davao energiju da nastavi sa životom. Dok ljutnja oslobaa energije iz stražnje strane tijela, pla to ini sa prednje. Svaki jecaj je kao otkucaj (puls) koji poinje duboko u abdomenu (plakanje iz trbuha) i diže se nagore kroz prsa i grlo da bi završio zvukom. Za emitiranje zvuka je potreban izdisaj; plakanje je nemogue ako se dah zadržava. Blokiranje

Zdravo srce – osoba koja voli 137

zvuka napetošu u grlu i vilici takoer inhibira plakanje. Ali, ako se prebrode ove prepreke, u prsima se osjeamo lakše, a disanje je posle dobrog plaa lakše. Smijeh je, po sposobnosti oslobaanja napetosti, slian plau. Vidjeli smo da Norman Cousins zagovara uporabu smijeha kao protu sredstvo panici i pomo pri lijeenju. Teško se mogu porei pozitivne vrijednosti smijeha; on podiže duh. Fiziološki, smijeh i pla se ne razlikuju mnogo; oba su konvulzivne reakcije u kojima se koristi glas i mobilizira disanje. Oslobaanje napetosti je rezultat konvulzivnog pokreta u tijelu, ali, dok smijeh završava "ozarenim" izrazom lica, pla opušta i "izdužuje" lice. Dobar smijeh iz trbuha i dobar pla iz trbuha nisu psihološki istovjetni. Smijati se kada si tužan ne oslobaa te tuge, iako je privremeno može ublažiti. Samo dubok pla nas može osloboditi tuge. Mnogo pacijenata se smije, koristei smijeh za blokiranje ili poricanje svoje tuge. Ponekad, se pacijent poinje spontano smijati dok leži preko bioenergetskog stolca, ali taj smijeh je neadekvatan, jer u cijeloj situaciji ništa nije ni smiješno niti zabavno. Ali, ako ohrabrimo osobu da nastavi sa smijehom, esto se dogaa da se smijeh iznenada pretvori u pla. Situacija može biti i obrnuta. Sjeam se jedne prilike kada se to meni dogodilo. Moja supruga je radila na napetosti u mojim ramenima dok sam sjedio na poslu. Stajala je iza mene i šakama pritiskala zategnute mišie izmeu mog vrata i ramena. To me je toliko boljelo da sam poeo plakati. Onda je bol iznenada nestala i ja sam se poeo smijati. Kada su se mišii opustili, napetost je izašla iz njih, a s njom i bol. Smijao sam se sa olakšanjem i dobro raspoložen. Izvjesnim ljudima je vrlo teško zaplakati i ak se ponose svojom sposobnošu što "sve podnose", a da se ne slome. Postoji vrijeme i mjesto kada se ovakav stav može smatrati znakom hrabrosti. Savladati se i ne popustiti pred neprijateljem je preporuljivo, ali prenijeti ovakav stav u svakodnevni život je glupo i opasno. Možemo se zapitati da li to želi dokazati kako je sainjen od kamena. Ali u tom sluaju, kao i u mnogim drugima, pravi razlozi leže ispod površine, u nesvjesnom. Ne plakati je bio nain opstanka u djetinjstvu. Ako ne plae, dijete svom grubom i agresivnom roditelju uskrauje zadovoljstvo saznanja da je pokorio svoje dijete. Pretvarajui se u kamen, dijete može uiniti da roditelj osjea nemo. Niko nije dovoljno moan i snažan da po svojoj volji savija kamen. Povrh toga, mnogi se muškarci srame plakati. Ako i zaplau, lice prekriju rukama. Na svjesnom nivou smatraju da plakati nije muški. Ali, to što im je teško zaplakati vodi porijeklo iz njihove nesvjesne rigidnosti, koja blokira duboko disanje i predstavlja potisnute konflikte. Ranije sam spomenuo vlastitu teškou da zaplaem. Godinama sam bio svjestan da su mi grudi napete i da tu leži sakrivena panika. Znao sam da se plašim odbacivanja. Terapija i vježbe koje sam prošao znatno su mi ublažile paniku i strah, ali znao sam da sam još uvijek kandidat za srani udar. U stvari, sanjao sam da u dobiti infarkt i umrijeti. Iako nije bilo odreeno kada u dobiti

138 Ljubav, seks i vaše srce

infarkt, iz sna se nije moglo zakljuiti da e to biti u bliskoj budunosti. Pa ipak, plašio sam se te mogunosti. Jednostavno sam rekao: "Sve je u redu ukoliko umirem sa dostojanstvom". Slijedee noi sanjao sam da sam savjetnik djejeg cara. Smatrao je da sam ga izdao i naredio da me pogube. Odveden sam do panja na kojem e mi odsjei glavu. Vidio sam krvnika kako stoji sa svojom sjekirom pored panja, ali nisam osjeao nikakav strah, jer sam bio siguran da e car uvidjeti svoju grešku i osloboditi me u posljednjem trenu. Sekunde su otkucavale, približavalo se vrijeme egzekucije, a nikakvo pomilovanje nije stizalo. U posljednjem momentu pogledao sam dolje i vidio da su lanci kojima su mi noge vezane lažni i da jednostavno mogu otii odavde. Tada sam se probudio. Jasnoa i živost sna bile su indikacija da je on za mene znaajan. Razmišljajui o snu, postao mi je jasan njegov smisao. Djeji car je bilo moje srce; uvaženi savjetnik moja glava. Moja glava je izdala moje srce preuzimajui vlast i diktirajui ponašanja sa obrazloženjem da je car, moje srce, infantilan. San je slikovito pokazao tipian konflikt izmeu ega i srca odraslog. Ako spašavam srce, gubim glavu - jedna je od poruka mog sna. Druga poruka je da mom životu zapravo ništa ne prijeti ako sagledam realnost svoje situacije. Bio sam slobodan. Jednostavno, morao sam samo priznati hegemoniju srcu. Ja sam stvorio konflikt i, prema tome, mogao sam ga i razriješiti uviajui da funkcija savjetnika nije donošenje odluka. To je carevo pravo. Funkcija savjetnika je da informira cara i da mu pomogne u provoenju svoje odluke. Odnos glava-srce bih opisao ovako: Srce vam kaže što da radite, a glava odabire najbolji nain da to uinite. Moj pristup problemu, koji razmatram u ovoj knjizi - nesposobnost otvaranja srca za ljubav - je psihološki i fiziološki. Na psihološkom nivou, potrebno je da osoba razumije prirodu problema i što dublje pronikne u njegove uzroke. To zahtijeva pažljivu psihoterapiju koja e omoguiti pacijentu da uspostavi kontakt sa svojim doživljajima i iskustvima iz djetinjstva. Ali, ja ne vjerujem da je samo psihoterapijska analiza dovoljna i potpuno djelotvorna. Problem je strukturiran u tijelu u formi kronine mišine napetosti, kao što sam ve mnogo puta naglasio u ovoj knjizi. Opisao sam prednji oklop prsnog koša koji blokira ežnju i leni oklop koji sprjeava iskazivanje ljutnje. Za zdravo funkcioniranje osobe neophodno je u što veem stupnju ukloniti i ublažiti ove napetosti. Prvi korak u terapijskom programu je uoiti te napetosti. Slika 14A je crtež napravljen na osnovu fotografije etrdesettrogodišnjeg, depresivnog pacijenta koji je dvije godine prije toga doživio infarkt miokarda. Zakrivljenost lea je najoigledniji detalj na crtežu. Izvjesne životinje tako saviju i podignu lea kada su toliko razjarene da im se ak i dlaka na leima nakostriješi. Kao one, i ovaj ovjek je podigao svoja lea. Oko etiri tjedna prije infarkta, neposredni rukovodilac ga je pozvao na "ribanje" što je pacijent opisao kao vrlo ponižavajue iskustvo. Mada ljut i bijesan, nije pokazao svoja osjeaja. Tijekom narednih Božinih praznika, osjeao se u isto vrijeme i umorno i

Zdravo srce – osoba koja voli 139

nemirno. Takoer je imao i nekih teškoa sa disanjem. Izgledao je toliko iznureno da su mu savjetovali da ode na odmor. Tijekom Novogodišnjih praznika otputovao je na odmor sestri u Kaliforniju i, dok je boravio tamo, zarunik njegove sestriine, star dvadeset godina, predložio mu je da odigraju partiju stolnog tenisa. Pacijent se nije mogao oduprijeti izazovu. Prvi set je izgubio sa 21-22, a onda i drugi. Nakon treeg poraza, prošetao je 15-20 minuta. Kada je sjeo da se odmori, osjetio je bol u grudima. Sreom, bolnica je bila na samo pet minuta. Slika 14. Vidovi napetosti kod oklopljenih osoba

140 Ljubav, seks i vaše srce

Kada je zakrivljenost lea izražena, ne smijemo previdjeti ni napuhan, oklopljen prsni koš koji prikazuje slomljeno srce i paniku. Zbog zakrivljenih lea, naduvenost prsnog koša se možda ne primjeuje, posebno kada je pacijent obuen. Kada je bez odjee, ta napuhanost se jasno vidi iz pretjerano naglašenog dijametra toraksa. Ovaj pacijent se nikada nije ženio niti je ikada imao trajnu ili sadržajnu vezu sa nekom ženom. Kada smo priali o njegovom djetinjstvu, nije bio svjestan da je pretrpio gubitak ljubavi. Slabo se sjeao svog djetinjstva, ali nije smatrao da je bilo ieg neobinog tijekom njegovog rasta i odgoja. Razgovor o njegovom sranom udaru nije kod njega probudio nikakvo osjeaje tuge niti osjeaj da mu se nešto strašno dogodilo. Shvatio je da je bio ljut, ali ljut ne sebe zato što nije uspješan. Negirajui svaki traak tuge zbog gubitka ljubavi, nije imao ni želju plakati. Nije se mogao sjetiti kada je posljednji put plakao. ak i kada mu je, prije nekoliko godina, umrla majka, osjetio je suze u oima ali se nije slomio i zajecao. Slika 14B je crtež prilino uobiajene tjelesne konstrukcije sredovjenih muškaraca. Pokazuje uzdignuta, napeta lea, naglašen popreni presjek toraksa (od naprijed unazad) i prilino tipian stomai. Osoba s takvim tijelom vjerojatno mnogo i rado jede i ima visok kolesterol. Meutim, ove fizike karakteristike su, po mom mišljenju, sekundarne u odnosu na emocionalne faktore i respiratorne probleme iskazane uveanim toraksom. Još jedan aspekt ovih crteža zaslužuje pažnju: opuštena zadnjica. Na oba crteža zadnjica je relativno spljoštena, položaj koji podsjea na psa uvuenog repa. Smatram da ovakvo držanje tijela oznaava gubitak seksualne "drnosti", još jedan od faktora koji se ubraja u predispozicije za sranu bolest. Pošto osoba jest svoje tijelo, to tijelo se treba promijeniti ako želimo pouzdanu i trajnu promjenu osobnosti. Slijedi opis odreenih vježbi koje se koriste za postizanje te promjene. Osnovna tehnika koju ja koristim da pomognem osobi da deblokira svoj pla jeste mobilizacija disanja i glasa. Ima nekoliko naina kako se to može uraditi, ali u radu s ljudima, koji su jako otvrdnuli, pomaže bioenergetski stolac. Stolac, prikazan na slici 15, visok je oko pedeset centimetara. Deka, uvijena oko papirnatog uloška privezana je za vrh stolca. Osoba leima legne na stolac, a ruke ispruži preko glave. Deka dodiruje tijelo u liniji bradavica. Ovaj položaj je preuzet iz "protezanja" kojim se ublažava napetost poslije dužeg sjedenja. Da nekoliko puta pošteno udahnu zrak, ljudi uzdignu torzo i zabace ruke preko naslona stolice. Pošto mnogo ljudi pati od jake napetosti u lenim mišiima, ovaj položaj na stolcu je neudoban. Ipak, ako se osoba opusti najviše što može, stolac mu pomaže pri disanju jer rasteže zategnute mišie oko toraksa. Teško je zadržati dah ležei preko stolca, a rigidne osobe e osjetiti i svoju i nesposobnost

Zdravo srce – osoba koja voli 141

dubokog disanja. (Potpuniji opis upotrebe stolca može se nai u priruniku o bioenergetskim vježbama).1 Vidjeli smo da ljudi koji zadržavaju svoje osjeaje, zadržavaju i dah. Ležanje preko stolca pospješuje izdisaje i tako pogoduje "pražnjenju". Ako netko ispušta zrak dubokim abdominalnim izdisajima, potisnuta tuga se ne može obuzdati i spontano e provaliti van. Veinom, ljudi nisu u stanju disati toliko duboko, ali takvu vrstu disanja može pojaati korištenje glasa. Ako se ovjek potrudi, i ispušta tih zvuk dok leži preko stolca time produbljuje izdisaj. Nesposobnost održavanja tona više od nekoliko sekundi je znak respiratornih teškoa, ak kada se osoba na njih ne žali u svakodnevnom životu. Obino su respiratorne teškoe povezane sa teškoom udisanja zraka, a ovdje se radi o problemu dubokog izdisanja. Mnogo ljudi prestane ispuštati zvuk kada on stigne do prijelomne toke, tj., do toke kada duboka ekspiracija izaziva isprekidane zvukove kao "ah, ah, ah", koji se mogu lako pretvoriti u jecanje. U velikom broju sluajeva bronhijalna napetost nagoni ljude na kašalj. Ako je napetost u grlu jaka, osoba e se poeti gušiti. U izvjesnim sluajevima, osjeaj tuge se ponovo proguta kada stigne do grla. Bez obzira na oblik otpora, potiem pacijenta da se opusti i "isprazni" što više može i da namjerno proizvodi zvukove plaa. ak i uz to, mnogim ljudima, naroito muškarcima, nije se lako slomiti i zaplakati. Ni meni to nije bilo lako. Uplašila me je bol u srcu, ali sam shvatio koliko mi je važno povratiti sposobnost plakanja. Višegodišnji rad na disanju omoguio mi je da plaem lako i bezbolno, skoro kao beba, zbog ega sam jako sretan. Nakon vježbe sa stolcem slijedi vježba u kojoj je leni luk obrnut. Osoba je nagnuta naprijed, vrhovima prstiju dodiruje tlo, koljena su blago povijena, a noge razmaknute oko 25 centimetara i blago okrenute na unutra. Nakon nekoliko minuta u tom položaju, noge poinju vibrirati. Dok rigidnost, vježbu preko stolca ini donekle stresnom, vibracije u ovoj vježbi ublažuju taj stres i još više unaprjeuju proces disanja. Ovaj položaj je jedan od položaja primicanja zemlji; zovemo ga vježbom uzemljivanja (vidi sliku 16). Kada, tijekom jedne od radionica, kardiološki pacijenti rade tu vježbu, svi kažu da im je poslije bolje i lakše.

1

Alexander Lowen and Leslie Lowen, "The Way to Vibrant Health: A Manual of Bioenergetics Exercise (New York: Harper & Row, 1977).

142 Ljubav, seks i vaše srce

Slika 15. Bioenergetski stolac i vježba disanja

Upotreba bioenergetskog stolca nije neophodna za produbljivanje disanja. Možemo lei na pod, sa savijenom dekom ispod gornjeg dijela lea. Mada ovaj položaj nije tako efikasan kao onaj opisan gore, pla se može izazvati upotrebom glasa onako kako je ve opisano. ak i prilikom sjedenja u stolici, korištenje glasa na opisan nain može pomoi osobi da zaplae. Pomaže i prisjeanje na neki tužan dogaaj ili gubitak u životu. Mnogo ljudi kaže da se rasplau kada gledaju tužan film ili slušaju tužnu muziku, ali to se veinom odnosi na suze a ne na jecaje. Mada su suze važne, i kao izraz tuge i kao sredstvo za išenje oiju, pomou njih nije mogue osloboditi i olakšati napetost izazvanu gubitkom ljubavi. U tu svrhu trebamo plakati neobuzdano, iz sveg grla.

Zdravo srce – osoba koja voli 143

U bioenergetskoj terapiji koristimo još jednu vježbu koja pomaže ljudima da izraze protest, negodovanje karakteristino za svakoga tko je izgubio voljenu osobu. U mnogim primitivnim plemenima domoroci vriskom izražavaju svoj protest i negodovanje, ali mi, kao odgojen i civiliziran narod, filozofski prihvaamo gubitak i smrt, iako ovaj racionalan stav negira osjeaja tijela i umrtvljava naš emocionalni život. Vježba se sastoji od toga da pacijent legne leima na krevet i ispruženim nogama ritmiki udara po njemu. Ako je na krevetu madrac od spužve debele desetak centimetara, osoba može lupati iz sve snage a da ne povrijedi ni sebe niti ošteti krevet. Lupajui, pacijent vie glasnim i ravnomjernim glasom rije "Zašto?" Ja od pacijenata tražim da tri puta viknu "zašto" i da svaki uzvik traje toliko dugo dok im ne ponestane daha, a da za sve to vrijeme lupaju po krevetu, i da tek tada ponovo uzmu zrak. Kako vježba tee od prvog ka treem "zašto", lupanje se ubrzava a glas podiže. Kod mnogih žena posljednje "zašto" se pretvara u vrisak. Pla, vriska i glasno jecanje, su dio istinskog i iskrenog procesa žalosti. Ova vježba oslobaa napetost iz prsa, grla i nogu i znaajno produbljuje disanje tako da je osoba izrazito svjesna njegove spontanosti. Kao i dubok pla, izražavanje negodovanja, protesta, vriskom ili vikom skida teret tuge i bola sa srca. Ono što je važno u vezi sa ovim vježbama jeste da njihov efekt na disanje nije prisutan samo dok vježba traje. Pošto vježbe pomažu osobi da prebrodi svoj strah od predaje osjeajima, one mogu izazvati dalekosežne i dugotrajne promjene u ponašanju osobe. Umjesto da obuzdava svoje osjeaje, pacijent ih naui "pustiti van", biti opušteniji, mekši i slobodniji. Ovo se lakše i brže dešava kada je pacijent u takvoj terapiji koja mu omoguuje da u svojoj memoriji traga za uzrocima sila koje su ga zarobile i da ih shvati. Ali, treba naglasiti da terapija nije apsolutno sredstvo i uvjet za rast i sazrijevanje. Život nam pruža mnogo prilika da izrazimo svoje osjeaje, otvoreno i direktno, a svaki put kada to uinimo uimo kako se postaje osoba koja je otvorenija i bliža ljubavi. Ipak, vježbe kao ove mnogo pomažu u procesu otvaranja srca i izražavanja osjeaja. Bilo koji razgovor o emocijama je nekompletan ako izostavimo problem ljutnje. Veina ljudi generalno nije svjesna suzdržane ljutnje, unato injenici što su povremeno razdražljivi ili eksplodiraju od bijesa. Ti ljudi nisu svjesni ni ogromne napetosti u gornjem dijelu lea koja prati potisnutu ljutnju. Možda su lea odreene osobe uzdignuta, ali ona to obino ne osjea. Vidjeli smo da ovakva potisnuta ljutnja izvire iz rano doživljenog osjeaja deprivacije, negiranja i nužde pokoravanja roditeljskom autoritetu. U mnogo sluajeva, ta rana iskustva ukljuuju i fiziko zlostavljanje u ime kažnjavanja. Ljutnja, kao reakcija na ovo zlostavljanje, toliko je jaka da se nalazi na samoj ivici ubilakog gnjeva, kojem se veina ljudi nerado predaje iz straha da ne izgube kontrolu i nekoga ozbiljno ne povrijede. Ali, kada se takvi osjeaji zadrže u sebi, osoba ih okree protiv same sebe i postaje autodestruktivna. Potisnuta, obuzdana ljutnja takoer mnogo

144 Ljubav, seks i vaše srce

Zdravo srce – osoba koja voli 145

otežava osobi da kaže što želi ili da izusti neki nerazuman zahtjev. Plaši se da e, ako budu odbijeni, eksplodirati od bijesa. Slika 16. Vježba uzemljenja

I tako, osoba nosi svoju ljutnju u obliku kronine mišine napetosti, kao majmuna na leima. Ako želi lako i razumno razriješiti stresnu situaciju mora isprazniti svoju ljutnju. Logian nain je da sa svom žestinom napadne krevet, govorei što god poželi. Mada ova vježba pruža katarzu (potpuno oslobaanje ili opuštanje) njena primarna funkcija je da oslobodi ruke i ramena kako bi se s njima moglo slobodno i nježno posegnuti za ljubavlju. Godinama obuzdavana ljutnja ne može se osloboditi jednom vježbom. Sve dok "majmun" sjedi na leima, osoba e biti ljuta individua. Za potpuno oslobaanje neophodne su dvije stvari: Prvo, osoba mora osjetiti svoju ljutnju i identificirati se s njom; drugo, treba uporno, i kod kue, šutirati i udarati krevet sve dok se ne oslobodi napetosti iz lea i ramena. (Vidi u "The Way to Vibrant Health", upute za tu vježbu). Ja sam stekao naviku da svakog jutra, poslije umivanja, a prije doruka, nekoliko minuta ležim preko stolca i pustim da mi se tijelo istegne a disanje produbi. Ležim u raznim položajima, mijenjajui oslonac poevši od gornjeg prema donjem dijelu lea. Ovi položaji su mi neudobni bez obzira na to što godinama radim na i sa stolcem. Ne mogu ni biti udobni, sve dok ima i malo napetosti u leima ili ramenom pojasu. Mnogim ljudima je bilo koji od ovih položaja izrazito i trenutno bolan zbog napetosti u lenim mišiima. Neki se boje

da e im lea pui, što se sigurno nee dogoditi, ali nikoga ne treba zadržavati u bolnom položaju ako ga on suviše zastrašuje. Ipak, bol nije negativan znak jer on predstavlja konflikt izmeu želje za opuštanjem i straha od toga. Bol se uvijek može ublažiti uzdisanjem ili stenjanjem, ime se oslobaa izvjesna koliina napetosti jer se disanje produbljuje. Nakon vježbe na stolcu, izvodim vježbu uzemljenja, koju sam ve opisao. Poslije vibriranja nogu, osjeam da u cijelom tijelu imam više energije i života. Tada radim vježbu udaranja ili neku drugu vježbu koja ukljuuje moje ruke i ramena. I, povremeno, prepuštam se plau kada shvatim koliko sam bio rigidan i koliko mi je život bio borba. Sve dok mogu plakati, znam da mi je tijelo meko a srce otvoreno. Ova navika mi je pomogla da doem do toke u kojoj sam u stanju da ispraznim nagomilanu ljutnju i prestanem biti ljut i ogoren ovjek. Iznenaujui rezultat jeste i to da mi je ljutnja uvijek na raspolaganju. Mogu je osjetiti kako raste kada vjerujem da me je netko "prešao". Mogu je izraziti oima tako da ljudi vide da sam ljut, a da ih ne moram napadati. Stekavši pristup svojoj ljutnji, poeo sam se osjeati kao kompletna osoba - netko, a pošto se prema meni eše tako i ophode, imam manje potreba da se ljutim. Takoer se i manje plašim jer više nisam ni toliko ranjiv niti popustljiv jer su mi i srce i um otvoreniji. Ako govorimo o zdravom srcu, trebamo shvatiti da ono postoji samo u zdravoj osobi. Ako želimo izlijeiti slomljeno srce, treba jasno naglasiti i objasniti ulogu koju ljubav ima u životu. Poslužiti u se jednom analogijom. Opisao sam srce kao središte kotaa sa žicama koje predstavljaju impulse ljubavi iz srca. Ovi impulsi, kao i žice kotaa, podupiru okvir ili granice osobe. Isto kao što ni kota ne funkcionira bez okvira, tako ni osoba ne može funkcionirati bez granica koje omeuju self. (bie, JA) Kada radim sa pacijentom i pomažem mu da otvori svoje srce, ne savjetujem mu da se odrekne svih svojih obrana. To bi ga svelo na nivo dojeneta, koje možda jeste samo srce, ali je zavisno i bespomono. Zbog toga je toliko važno pomoi osobi da osjeti svoju ljutnju i da se identificira s njom. Ako ovjek zna kako uzvratiti udarac ne mora se zakljuati u tvravu da bi se zaštitio, niti ostati u mukotrpnoj i bolnoj situaciji. U 3. poglavlju govorio sam o fazama u rastu i razvoju i opisao kako dolazi do rascjepa osobnosti na dva središta, srce i ego.

146 Ljubav, seks i vaše srce

Ponoviti emo ove faze (vidi slike 9 i 10) prema kvaliteti ljubavi koji svaka od njih predstavlja. Ljubav = želja za bliskošu i dodirom a. Infantilna ljubav treba toplinu, njegu, podršku i zaštitu; za uzvrat, nudi vezu sa budunošu van samog sebe; obnavljanje i ponovno raanje. b. Ljubav djeteta treba podršku, zaštitu, pohvalu i prihvaanje; za uzvrat, dijeli radost igre. c. Ljubav djeaka ili treba podršku, pohvalu, prihvaanje djevojice i usmjeravanje; za uzvrat, dijeli uzbuenje avanture i nudi duboko prijateljstvo. d. Mladalaka ljubav treba usmjeravanje i slobodu; za uzvrat, nudi uzbuenje i draž romantike i seksa. e. Odrasla ljubav treba druga s kojim e podijeliti život; za uzvrat, daje naklonost, poštovanje i podršku. Ovo je slobodan prikaz razvoja ljubavi tijekom rasta i sazrijevanja. Kada je, u djetinjstvu, taj razvoj osujeen dogaajima koji cijepaju srce, impuls za ljubavlju je sputan i probija se oprezno, ispitujui i sa pola srca. Stupanj sputanosti ovisi od težine tih dogaaja i vremena u kojem su se dogodili. Kao posljedicu, impuls za ljubavlju nosi u sebi neispunjene potrebe iz ranijih faza. Rijei "Volim te", mogu znaiti: (a) "Treba mi tvoja njega", (b) "Treba mi tvoja podrška", (c) "Treba mi tvoja pohvala i prihvaanje", (d) "Želim seks sa tobom" ili (e) "Želim podijeliti život s tobom". Za neke ljude, ljubav ima snažan infantilan karakter; za druge je izrazito romantina. Ako su rane karakteristike jake, zrele su slabije. Tako, kada pacijent govori o svojoj ljubavi prema branom drugu ili partneru, trudim se otkriti iz kojeg sloja osobnosti on govori. Izjavu ljubavi vrednujem prema stupnju zrelosti odreene osobe. Radei terapiju sa osobom koja ima bilo kakav emocionalni problem nije dovoljno usmjeriti pažnju samo na srce. Ako se koncentriramo na kompletnu osobu, imajui na umu da je ljubav središte problema, možemo joj pomoi da otvori svoje srce i nade ispunjenje u ljubavi koju traži. Jedan od mojih pacijenata, ovjek srednjih godina, koga sam nazvao Mickey, imao je sa ženama niz razoaravajuih i frustrirajuih veza unato injenici što mu je glavni cilj u životu bio da nae ljubav. Mickey je bio jak, vitalan i lijep muškarac koji se sviao mnogim ženama. Mickey je spremno i toplo odgovarao na njihov interes i "poruke", jer je znao da je život bez žene prazan. Pa ipak, brak mu je propao, a i

Zdravo srce – osoba koja voli 147

tri druge duže veze su neslavno završile. Tražio je idealnu ženu, onu koja e zadovoljiti sve njegove nezadovoljene potrebe. Ali, svaki put kada bi osvojio i dobio ljubav neke žene, jedino što je vidio bilo je da ona ne odgovara njegovim idealima. S druge strane, ako mu se izvjesna žena ne bi potpuno predala, nije bio u stanju da se "odlijepi" od nje i doživljavao bi odreene, vrlo bolne osjeaje. Nije li možda baš ta najzad ona prava? To što je nije mogao imati za sebe potaklo je ista tabu osjeaja koja je imao prema majci. Ova analiza, iako valjana, nije bila faktor koji je doprinio Mickeyevoj promijeni. Znao je za svoj stav prema majci ali nije znao da ga je taj stav fiksirao na nivo djeaka. Objasnio sam Mickeyu da njegov problem nije nai ljubav, ve postati muškarac. S vremenom, shvatio je kako sam sebe u odnosima sa ženama izdaje, isto onako kako je majka njega izdala pretvarajui ga u svog "malog muškarca". Ova spoznaja je izazvala ljutnju prema majci i prema svim ostalim ženama i jaki osjeaj da mu ništa od njih ne treba. Osloboen potreba i zahtijeva konano je mogao voljeti kao muškarac - punim srcem. Potrebno je mnogo terapijskog rada da bi se stiglo do te toke. Poslije doživljaja cijepanja srca u djetinjstvu, osoba se razvija uz mnogo lomova i zaokreta. Odrasli su rijetko direktni i otvoreni; eše su indirektni i na oprezu, pokorni i zlovoljni. Sve ovo se treba proraditi. Jedna od vježbi koje ja koristim sastoji se u tome da pomognem osobi da kaže "ne". Dok leži na krevetu, sa ispruženim nogama, pacijentu se daje uputa da nogama udara što jae može i da pri tom govori "ne" što duže i što glasnije. Korištenje i izgovaranje rijei "ne" na ovaj nain, ima snažni utjecaj na disanje, a pomaže i oslobaanju osjeaja. Ako osoba nije blokirana ili inhibirana svojom samosviješu, "ne" je glasno i jasno. Ali, nije uvijek tako. Veini ljudi je teško da budu agresivni ili nasilni ako prethodno nisu izazvani. Kao djeci, nije im bilo dozvoljeno da ostvare svoja prava i sada im je to, i kao odraslima, vrlo teško. Ova vježba je nain da se ovaj problem konfrontira i da se, uz vježbu, naui kako da se prebrodi. "Ne" se može rei i stojei, bilo terapeutu bilo grupi, kao oblik asertivne vježbe. Sposobnost da se kaže "ne" je obilježje sigurne osobe. Nesigurna osoba odigra svoje "ne" tako što ne uini ono što je zamoljena, a kasnije se pravda da je zaboravila. Ova zaboravljivost može biti stvarna, ali i simptom neprijateljstva. Isto se odnosi na osobu koja pokorno kaže "da". Iako se možda trudi da sakrije svoje negodovanje i zlovolju, one e se pokazati na mnogo sitnih naina koje e druga osoba osjetiti. S druge strane, "ne" izgovoreno otvoreno i direktno je znak povjerenja u drugu osobu. Generalno govorei, iskreno "ne" se mnogo lakše prihvaa. Drugoj osobi možda nije drago što je odbijena, ali on ili ona cijene poštovanje i povjerenje koje takvo "ne" izražava. Iskreno "da" ili "volim te" od iste osobe ostavlja još jai utisak. I suviše esto se rijei "volim te" koriste da bi se izbjegao konflikt ili

148 Ljubav, seks i vaše srce

zamaskiralo neprijateljstvo. Mnoge ljude, ne ljubav ve strah od odbacivanja drže u vezi. U tom kontekstu, izjava "volim te" ne znai ono što kaže. To što smo ovdje rekli o otvorenom i direktnom izricanju "ne" odnosi se na svaki odnos koji ukljuuje povjerenje. ovjek, koji svom šefu ne može rei "ne" nije osoba kojoj vjeruju i koju poštuju jer je njegova pokornost zasnovana na strahu. Povrh toga, negiranje samog sebe (selfa) koje je inherentno pokornom stavu minira kreativne i inventivne sposobnosti osobe. "Da" - ljuti su možda vješti u izvršavanju nareenja, ali su izgubljeni kada moraju da sami smisle i donesu odluku. U svakoj vezi se ne postavlja problem naina zajednikog života ve mogunosti da svako kaže ono što misli i želi. Svima je poznato da nedostatak komunikacije stvara probleme u odnosima. Ali, kao što sami ne govorimo i ne izražavamo svoje prave osjeaje, tako i ne ujemo što drugi govore. ujemo rijei, ali ih esto uzimamo osobno, kao napad na nas, a ne kao iznošenje tuih osjeaja. Zatvorivši svoj um, zatvorili smo i svoje srce. U tom sluaju, situacija se pogoršava do konflikta koji može da se razriješi samo silom. Da bi se održala veza druga osoba može da popusti nama ili mi njoj. Ponašajui se na taj nain, dakako, ponavljamo obrazac iz djetinjstva kada je majino ili oevo "ne" uvijek bila posljednja rije. Oigledno, otvoren um, otvoreno srce i spremnost za slušanje neophodni su osobi koja voli, uz osobnost koja integrira glavu i srce sa seksualnošu (vidi sliku 11, poglavlje 11). U 1. poglavlju smo vidjeli da je, kod mnogo ljudi, bliska veza izmeu ovih dijelova osobnosti prekinuta pa je mišljenje odvojeno od osjeaja, a seksualnost od ljubavi. Ovaj prekid razara integritet osobnosti, tako da neije ponašanje na poslu nema veze sa ponašanjem kod kue. "Voli bližnjeg svoga" je zapovijed koja možda ima smisla na nedjeljnoj misi, ali je na radnom mjestu u ponedjeljak ujutro potpuno nevažna. Slino tome, kada je neiji život "podijeljen po ladicama", avantura sa sekretaricom ili poslovnom partnericom ni na koji nain nije u suprotnosti sa ljubavlju za ženu koja se javno deklarira. Ali, biti razliita osoba u razliitim situacijama znai da osobnost ni u jednoj od njih nije kompletna. Možda se ljubav osjea, ali to osjeanje je parcijalno i nesavršeno. Što znai biti cjelovita osoba koja voli? Generalno, u stvarima ljubavi, glava ne može komandirati srcu. Niko ne može odluiti koga e voljeti a još manje se zaljubiti. Ima mnogo sluajeva u kojima glava ne bi izabrala isti objekt ljubavi kao srce, ali tko da sluša glavu kada je ljubav u pitanju? Hladnokrvno promišljanje nikada ne "prolazi" u plamenu strasti. Da li to znai da emo pogriješiti ako slijedimo želje srca? Ne vjerujem. Istina je da, kada smo obuzeti plamenom ljubavi, imamo tendenciju da idealiziramo voljenu osobu, ali ima nešto jedinstveno u injenici da nas on ili ona može uzbuditi i ponijeti do takvih visina. Na žalost, kada se ponovo spustimo na zemlju, eka nas jedna druga

Zdravo srce – osoba koja voli 149

stvarnost - problemi, nedostaci i sve ostale ljudske slabosti. Da li to znai da je ljubav slijepa? Ne nužno. U 3. poglavlju smo vidjeli da se osobnost, zbog ranog gubitka ljubavi, razdvaja na dva odvojena središta, srce i ego. U cilju obrane, ego zatvara srce u zaštitni kavez i kritiki i ciniki ispituje svakog tko bi mu se mogao približiti. Sve to vrijeme, srce traži nekog koga bi voljelo, nekog tko bi ga oslobodio. Kada nae tu osobu, zbacit e svog tamniara i pobjei iz zatvora. Pošto srce ima nepogrješivo oko uvijek e nai pravu osobu ali nee uvijek ostati na slobodi. Kada medeni mjesec završi, kada je par prinuen suoiti se sa realnošu, ego preuzima kontrolu i ponovo uspostavlja stanje zaštitnog nadzora. To što erotska ljubav ne može zadržati svoj poetni intenzitet ne umanjuje njeno znaenje za ljudski život. Iako vatra koja se rasplamsala meu ljubavnicima ne gori istim žarom kada je par dugo zajedno ona ne zamire. U središtu još uvijek snažno plamti, a njeni odsjaji se vide u oima ljubavnika tijekom njihovog zajednikog života. Ne smijemo zaboraviti da se ta vatra ponovo rasplamsava u trenucima ekstaze seksualnog sjedinjavanja. Ne, nije priroda erotske ljubavi kriva za neuspjeh ljubavne veze, ve rascjep osobnosti. Ideja da e nas ljubav osloboditi je iluzija, ije korijene nalazimo u djejem uvjerenju da bi život bio raj kada bi nas majka bezuvjetno voljela. U stvari, ona rijetka djeca koja jesu predmet majine bezuvjetne ljubavi uistinu uživaju u ljudskom ekvivalentu rajskog blaženstva. Mnogi od nas žude za takvom ljubavlju ali je nikada ne dobiju. ak i tada, žudnja koju smo kao djeca osjeali opstaje u našim srcima i pothranjuje nam uvjerenje da e nas ljubav osloboditi. To što ljubav to povremeno i ini govori samo u prilog njenoj moi. Ali, možemo biti slobodni, istinski slobodni, samo kada ljubav preplavi naše cijelo bie - kada, zapravo, postanemo osoba koja voli. Takva osoba možemo postati ako premostimo i zatvorimo rascjep izmeu ega i srca. To ne znai da se ego mora odrei svog položaja arbitra realnosti ili da se glava mora odrei svoje prevlasti u hijerarhiji osobnosti, ve da glava i srce moraju zajedno raditi na unaprjeenju zdravlja i sree osobe. Moramo shvatiti i priznati da su mo i ljubav suprotne težnje i vrijednosti. Mo stvara nejednakost; njena upotreba zahtijeva suspenziju osjeaja. Ljubav se, naprotiv, osniva na priznavanju jednakosti. ak i odnos izmeu majke i djeteta mora ukljuiti saznanje da je i dijete osoba, baš kao i majka. Bez toga, dijete e razviti narcisoidnu karakternu strukturu i nee biti u stanju gledati druge kao osobe ravnopravne sebi. Ljudi esto prljaju svoje intimne, odrasle veze, zanemarujui i obezvreujui povjerenje koje je neophodno za procvat ljubavi. Naješi dokaz ovoga je novac. Mnogo ljudi koristi novac da bi kontrolirali ili dominirali nad drugima, dajui ili uskraujui ga da bi silom proveli svoje zahtjeve. Mnogi

150 Ljubav, seks i vaše srce

vjeruju da se novcem može kupiti ljubav. Ljubav, pak, nikada ne dolazi s novcem; naprotiv, novac esto stoji na putu ljubavi. Posjedovanje novca ili moi ne sprjeava nužno osobu da voli u pravom smislu te rijei. Ne ini to ni uspjeh ili slava. Meutim, ako težnja ka tim ciljevima dominira u osobnosti, ego je odvojen od srca, a osoba nesposobna da voli cijelim biem. Nagon za vlasti, moi, ili slavom zahtijeva kanaliziranje neprocjenjive koliine energije ka tim ciljevima. Ali, kanaliziranje energije ukruuje tijelo, a kruto tijelo ljubav teško otapa. Osjetljivost osobe tipa "A" na srana oboljenja direktno je povezana sa rigidnošu vezanom za nagon za uspjehom. Ona je takoer povezana i sa panikom, neprijateljstvom i slomljenim srcem. Možemo se koncentrirati na jedan ili drugi vid problema, ali posljedice za tijelo su uglavnom iste. Iz ovoga ne proizlazi da osoba koja je orijentirana na zadovoljstvo ne može biti bogata, uspješna ili slavna. Zadovoljstvo je ugraeno u kreativnost,2 ono je njen priroeni, sastavni dio, a osoba koja voli je izuzetno kreativna je jednostavno zato što je njeno srce prisutno u svemu što ini. Ona može stei mo, slavu i uspjeh ali te vrijednosti ne dominiraju njome niti im ona žrtvuje svoju cjelovitost. Odreene ego vrijednosti - poštovanje, dostojanstvo, poštenje, pravednost su u skladu sa vrijednostima srca i pomažu bolju integraciju osobnosti. Poštovanje je nužno u svakoj ljubavnoj vezi izmeu dvije zrele odrasle osobe. Ako netko nema samopoštovanja, ljubav je infantilna i nedozrela, i više je izraz potrebe za podrškom i njegom nego želje da se s nekim podijele dobri i ugodni osjeaji. Ako se partner ne poštuje, veza se degradira do stupnja formalnosti. Samo osoba za koju je poštivanje važno može biti osoba koja voli. To ne znai da se takva osoba nikada nee naljutiti na svog sudruga. U 1. poglavlju smo vidjeli da su ambivalentni osjeaji prilino zastupljeni u ljubavnoj vezi. Ali, ambivalentnost uvijek rezultira, gubitkom poštivanja jedne osobe za drugu i to, na kraju, pokvari i oslabi vezu. Samopoštovanje i poštovanje drugih zahtijeva da se suoimo sa situacijom i iskažemo svoju ljutnju tako da se veza ponovo vrati na vrsto tlo. Dostojanstvo, vanjski izraz samopouzdanja, je još jedna vrijednost koja obogauje ljubav. Ono puni osobu jakim nabojem, a to je vrlo privlano. Pošto dostojanstvena osoba ima uspravno, ponosno držanje, mnogi brkaju dostojanstvo sa rigidnošu, a to nije isto. Rigidna osoba se uspravno drži zbog straha da se ne slomi i popusti. Dostojanstvena osoba se ne plaši da e se slomiti - nije ni kruta niti blokirana i u stanju je plakati. Njeno ponašanje je vrijedno našeg poštovanja i obeava da emo i mi biti tretirani sa poštovanjem. Pošto predstavlja stanje unutrašnje cjelovitosti, poštenje ili ast je još jedna crta koja karakterizira osobu koja voli. Osoba, ije su srce i glava razdvojeni,

Zdravo srce – osoba koja voli 151

govori iz obje ove pozicije. Svaka izjava ljubavi koju daje minirana je nepovjerenjem i sumnjom koja zrai. Takva osoba nije poštena ni prema sebi samoj. Naprotiv, svoje negativne stavove prikriva ili opravdava bacajui krivicu na druge. Ali, svaka laž koju izgovori još više produbljuje rascjep osobnosti, jer srce zna istinu. Svaka laž obezvrjeuje i njene veze sa drugim ljudima, jer ne može istovremeno imati otvoreno srce i lagati. Na žalost, malo nas je izbjeglo traume djetinjstva koje su nas prinudile da izoliramo svoja srca i da se zaštitimo od ljubavi. Pa ipak, svi eznemo za ljubavlju iako nismo u stanju da potpuno otvorimo svoja srca sve dok se ne osjeamo sigurno. Tu sigurnost neemo nai u ljubavi koju osjeamo prema drugom ve samo u ljubavi koju osjeamo prema sebi. Ovo samoljublje nije narcizam, kao što sam istakao u svojoj prethodnoj knjizi,3 niti je to sebinost. Kada se osjeaj ljubavi, posezanja i otvaranja, širi cijelim tijelom to doživljavamo kao samoljublje, kao da sami sebe volimo, jer nam ono priinjava zadovoljstvo. Kada taj osjeaj dotakne drugu osobu, upoznajemo radost ljubavi prema drugom, ili "predmetne ljubavi", kako to zovu psiholozi. Ali te dvije stvari su zapravo jedna jer, kako Erich Fromm kaže: "Mi smo sami 'objekt' svojih osjeaja i stavova; stavovi prema drugima i prema nama samima su daleko od kontradiktornosti, oni su u osnovi konjunktivni." Prema tome, Fromm istie: "Osjeaj ljubavi prema samom sebi nai e se kod svih onih koji su sposobni voljeti druge."4 Ali, sebe možemo voljeti samo ako su poštovanje, dostojanstvo i poštenje vrijednosti prema kojima živimo. Spajanje glave i srca je tek pola posla na putu kojim idemo da bi postali osoba koja voli. Druga polovina je spajanje srca sa seksualnim organima tako da se seksualna aktivnost osjeti u srcu. U stvarnosti, srce i genitalije su povezani preko krvi; inae se ne bismo mogli seksualno uzbuditi. Ali, pošto ne osjeamo protok krvi, nismo svjesno svjesni te veze. Umjesto toga, doživljaj povezanosti ovisi od dubine disanja. Ako ne možemo povezati ljubav sa seksom, disanje nam je ogranieno na gornji dio tijela i zadržavamo dah. Osnovni preduvjet za prepuštanje seksualnosti je potpuno ispuštanje zraka. Tek kada disanje prodre duboko do zdjelice i stigne do zdjelinog dna osjetit emo vezu izmeu prsnog koša i zdjelice. U tom sluaju, seksualno uzbuenje, kada se pojavi, nije ogranieno samo na genitalije ve obuhvata i senzaciju topline i mekog širenja u zdjelici. Kada seksualna osjeaja nisu ograniena na genitalije, ona se protežu na cijelo tijelo pa tako i na cijelo srce. Mnogi ljudi vjeruju da seksualno uzbuenje slabi kada se osobe bolje poznaju, ali ja mislim da se to odnosi samo na uzbuenje predigre. Krajnje zadovoljstvo, ili orgazmiko zadovoljenje, poveava se sa bliskošu zato što se osoba potpunije predaje ukoliko je ljubav sigurnija.

3 2

Lowen, Pleasure, 322

4

Lowen, Narcissism, 324. Erich Fromm, The Art of Loving (New York: Harper & Row, 1956), 59.

152 Ljubav, seks i vaše srce

Moje težište na ljubavi i seksualnosti može navesti neke itatelje da se zapitaju nisam li zanemario spiritualne aspekte ljubavi. Što je sa ljubavlju prema Bogu? Nije li to ljubav prema Bogu ako nalazim zadovoljstvo u onome što je On stvorio? Može li se ljubav prema Bogu odvojiti od ljubavi prema onome što je Bog stvorio? U cijeloj knjizi naglašavam važnost cjelovitog bia. Govoriti o spiritualnosti kao o neemu što je odvojeno od drugih ljudskih funkcija znai razdvojiti jedinstvo osobnosti. Po mom mišljenju, spiritualnost je suprotna strana seksualnosti; obje izviru iz srca. Gledajui gore, dosežemo do nebesa; gledajui dolje, stižemo na zemlju. Ali, uz drvee koje nam ometa vidik naš pogled na gore ne može biti jai od našeg dodira sa zemljom. Da li možemo istinski biti spiritualni ako nismo seksualni? Ne vjerujem u to. Ako su veliki mistici i uitelji religije u pravu, Bog boravi u srcu. Ako potpuno ukljuimo srce u bilo koju aktivnost, to postaje izraz spiritualnosti, izraz našeg duha. Gledamo u tom svijetlu, seksualnost je, onda kada je direktna manifestacija ljubavi, bogom dana i božanstvena. Po istom pravilu, jedinstvo sa Bogom ili stapanje sa univerzalnom svijesti mogu imati seksualne osjeaje. Kada se žena zaredi i svoj život posveti religioznim ciljevima, ona postaje Kristova nevjesta. Svia mi se da mislim da smo, kada su nam srca potpuno otvorena, spiritualni u našoj seksualnosti i seksualni u našoj spiritualnosti. Poeo sam ovu knjigu razmatranjem prirode ljubavi, za koju sam izjavio da je u srcu života. Kako rastemo i razvijamo se, naša ljubav se mijenja, obuhvaa sve više i više svijeta i sazrijeva sa prihvaanjem vee odgovornosti za one koje volimo. Osoba koja voli, voli život, sve što je živo i sve u emu ima života. Upravo ta ljubav hrani razvoj života: ljudskog, životinjskog, biljnog. Odgovornost ne znai teret ili obaveze. Ona znai ponašanje s ljubavlju, ali nikada obavezu ili dužnost. Dužnost i ljubav su nespojive, jer ljubav je reakcija slobodnog ovjeka ija dužnost je, prije svega, biti osoba koja voli.