likovni skripte

PROSTOR U PLOHI – PERSPEKTIVE PERSPEKTIVA – naĉin prikazivanja trodimenzionalnog volumena i prostora na dvodimenzionalnoj plohi slike Od lat. Prospectiva – gledanje, naĉin viĊenja svijeta Svako stilsko razdoblje ima svoj naĉin prikazivanja svijeta, svoju perspektivu, a ovisi o tome što gledaju, što ţele prikazati 1. VERTIKALNA perspektiva – romanika 2. OBRNUTA perspektiva – gotika 3. GEOMETRIJSKA perspektiva – renesansa 4. ATMOSFERSKA perspektiva – barok 5. KOLORISTIĈKA perspektiva – u 20. st. umjetnici iskazuju naĉin gledanja i mišljenja svog vremena sukladno spoznajama u znanosti i društvenim okolnostima – to nije postupno usavršavanje (da bi nešto izgledalo više «kao pravo»). Poznajemo još neke vrste perspektiva, ali one ne ovise toliko o naĉinu doţivljavanja svijeta + Sematiĉka p., tj. hijerarhijska – ne prikazuje odnose u prostoru, nego izraţava odnos prikazanih likova – veći je vaţniji + Iluzionistiĉka p. – prostor slike se nastavlja na stvarni prostor ambijenta u koji je slika smještena, predmeti i likovi su prikazani iz toĉke gledišta iz kojeg će sliku promatrati gledatelj + ptiĉja i ţablja p.– ovise samo o drugaĉijem kutu gledanja, ne o naĉinu

1. VERTIKALNA PERSPEKTIVA Naĉin prikazivanja prostora po kojem se trodimenzionalni prostor prikazuje na dvodimenzionalnoj plohi tako da se ono što je u stvarnosti jedno iza drugog, na slici prikazuje jedno iznad drugog – nigdje se ne preklapa – plošna perspektiva – poštivanje plohe i prihvaćanje njenih zakona Npr. u egipatskom slik. trake s likovima – nisu odvojeni prizori, već jedan prizor koji se odvija istovremeno, prikazuje jednu radnju. U romaniĉkom slikarstvu pejzaţ se prikazuje u pojasevima boja – «kratice» za krajolik Likovi i predmeti se takoĊer ne oblikuju kao volumen (pomoću svjetla i sjene), nego plošno (izgledaju kao da su izrezani od papira) - prikazuju se tako da se prislone uz plohu – duţom osi usporedo s površinom, kraćom okomito na nju - ta perspektiva je svojstvena ranom stupnju razvoja umjetniĉkog izraza – egipatsko slikarstvo, asirski reljefi, arhajske grĉke vaze, romaniĉko slikarstvo, djeĉji crteţ

društveno i povijesno znaĉenje: - javlja se u razdobljima kad je pojedinac utopljen u masu, a masa se bezuvjetno pokorava nekom višem autoritetu ( faraonu, kralju, feudalcu)

2. OBRNUTA PERSPEKTIVA - predmeti i likovi se ne smanjuju razmjerno s udaljenošću, usporedne linije se ne pribliţavaju, već se šire – umjetnici primjećuju da se kutevi i stranice mijenjaju, ali još ne poznaju zakonitosti po kojima se te promjene odvijaju; osim toga crtaju po sjećanju – ne gledaju iz jedinstvenog motrišta Ċ to nije sustavno obrnuto prikazivanje Takvom perspektivom se ipak postiţe dojam volumena!!!!! U razdoblju gotike dolazi do promjena – javlja se humanizam, budi se interes za ĉovjeka i za svijet u kojem ţivi, pomiĉe se teţište sa iskljuĉivog interesa za nezemaljsko (slikar romanike niti ne pokušava prikazati svijet kakav jest, jer je to ionako beznaĉajno i bezvrijedno). Sada stvarnost postaje vrijedna umjetnikove pozornosti.

3. GEOMETRIJSKA PERSPEKTIVA Otkrivena je tek oko 1420., a otkrio ju je tal. arhitekt Brunelleschi (arhitektima je toĉno prikazivanje prostora bilo potrebnije, a i više su se pouzdavali u znanost nego u iskustvo oka). - postupno linearno smanjivanje likova i predmeta u daljini – linije se spajaju u toĉki NEDOGLEDA – zamišljena toĉka neizmjerne udaljenosti u koju prividno uviru sve linije što su zapravo paralelne Slikari su prvo crtali geometrijsku konstrukciju prostora (mreţu linija što se udaljavanjem pribliţavaju i popreĉnih što se skraćuju), u koju su rasporeĊivali likove i predmete i odreĊivali im veliĉinu. Takvom perspektivom se prikazuje svijet viĊen s motrišta jednog ĉovjeka – to nije objektivni prikaz stvarnosti, već osobno stanovište – odraţava jako izraţeni individualizam renesansnog ĉovjeka.

4. ATMOSFERSKA PERSPEKTIVA Kao i geometrijska, odraţava prirodnu pojavu da se zbog sloja zraka u daljini mijenjaju obrisi, tonovi i boje blizu daleko obris oštar mek ton kontrastan blijed boja topla hladna Na temelju iskustva promatranja znamo da nam se u daljini sve ĉini modro – zbog valne duljine svjetlosti – kratkovalne modre zrake se lakše probijaju kroz atmosferu i najdalje dopiru

Javlja se kao posljedica novih iskustava koje je ĉovjek stekao o prostoru Ċprekomorskim putovanjima, otkriva dubine svemira teleskopom koji je u to vrijeme izumljen... - otvaraju mu se udaljenosti koje prije nije mogao ni zamisliti, spoznaje beskrajnost prostora 1. put u povijesti 5. KOLORISTIĈKA PERSPEKTIVA - temelji se na dinamiĉnim svojstvima boje – tople boje djeluju kao da se pribliţavaju, a hladne kao da se udaljuju Javlja se poĉ. 20. st. u fovistiĉkom slikarstvu. - izraţena je samo bojom – nema druge dvije atmosferske pojave – rasvjetljavanja tona i gubljenja obrisa - moderno slikarstvo uglavnom prihvaća plošnost, a dojam prostora ovisi o dubinskoj ljestvici boja, ali su sve boje jednako intenzivne, a obrisi ĉisti i naglašeni

SLIKARSKE TEHNIKE Odabir tehnike utjeĉe i na dojam djela, da li će ono djelovati lagano i prozraĉno, da li će izgledati teško i reljefno, odreĊuje i raspon boja, svjetlinu, ... Moţemo ih podijeliti u 3 grupe: 1. crtaĉke tehnike 2. slikarske tehnike – imaju 2 podgrupe: a) pigment se miješa s raznim vezivnim sredstvima i nanosi na podlogu b) nosioci boje su razni materijali 3. grafiĉke tehnike 1. CRTAĈKE TEHNIKE: Crteţi mogu biti skice za neka druga djela (npr. za freske, slike ili skulpture), gdje se prouĉavaju i rješavaju pojedini problemi, a mogu biti i samostalna umjetniĉka djela. Priliĉno su osjetljivi na svjetlo i vlagu, a s vremenom papir poţuti i lomi se, crteţ blijedi. Najveće zbirke crteţa se nalaze u Albertini u Beĉu, u Louvreu... Ko nas se najviše crteţa ĉuva u Kabinetu grafike. a) OLOVKA – ostavlja suh i tanak trag b) UGLJEN – mekan, lako se razmazuje, odliĉan je za postizanje efekata svjetlo-sjena - ostavlja kompaktan debeli trag c) KREDA – u prirodnom obliku moţe biti crna, crvena i bijela - mekana, suha i prašnjava - ima sliĉna svojstva kao ugljen

d) PASTEL – bijela kreda pomiješana s pigmentima boje e) tekuća sredstva – TUŠ, SEPIJA – mogu se nanositi perom, trskom kistom - mogu se koristiti sami ili s dodatkom vode za postizanje tonskih efekata – LAVIRANI TUŠ (ili sepija) - ako se nanose perom ili trskom, ostavljaju ĉvrste linije, bez mekanih prijelaza 2. SLIKARSKE TEHNIKE I. a) AKVAREL – boje vezane ljepilom, otopljene u vodi - prozraĉno, prozirno, lagano b) TEMPERA – miješenje pigmenata boje s jajem (prije), s raznim emulzijama (danas) - gusta, ljepljiva - neprozirnost, tanak namaz c) ULJENE BOJE – pigment se miješa s uljem - masne, polako se suše - namaz moţe biti tanak i proziran (LAZURNI NAMAZ) ili gust i gotovo reljefan (IMPASTO) d) FRESKA – slikanje na zidu - slika se na svjeţoj ţbuci na zidu – zajedno se suše i povezuju - tehnika koja zahtijeva vještinu, brzinu i sigurnost e) ENKAUSTIKA – zaboravljena tehnika koju su koristili Egipćani - pigment se miješao s voskom - površina je bila hrapava, sjajna i gusta II. a) KOLAŢ – lijepljenje raznih papira, tekstila, pijeska... na podlogu b) MOZAIK – mali raznobojni kamenĉići ili raznobojna stakalca se utiskuju u meku podlogu svjeţe ţbuke c) VITRAJ – prozor sastavljen od komada bojenog stakla, povezuju se olovnim okvirima - boje se stalno mjenjaju zbog vanjskih utjezaja d) TAPISERIJA 3. GRAFIĈKE TEHNIKE - 3 vrste tiska – VISOKI - DUBOKI i - PLOŠNI TISAK a) DRVOREZ – visoki tisak – s drvene bloĉe se uklanjaju dijelovi za koje ţelimo da ostanu bijeli, na ostatak nanosimo boju i otiskujemo na papir

b) BAKROREZ – duboki tisak – crteţ se urezuje na metalnu ploĉu – udubine se ispune bojom i otiskuju na papir c) BAKROPIS – met. Ploĉa se premaţe slojem voska po kojem se crta oštrom iglom - ploĉa se onda umoĉi u kiselinu koja izgrize mjesta gdje nema voska - udubine se ispune bojom i otisnu d) LITOGRAFIJA – plošni tisak - po kamenoj ploĉi se crta neĉim masnim, premaţe se kiselinom, koja izgrize sva mjesta gdje nije masno - nakon toga se ploĉa ovlaţi vodom i premaţe štamparskom bojom – boju prima samo crteţ, jer ĉista vlaţna površina ne prima boju - otisne se na papir

KOMPOZICIJA Kompozicija je raspored i odnos dijelova neke cjeline. Npr. kompozicija vlaka – 1. lokomotiva 2. vagon za ugljen 3. poštanski vagon 4., 5., i 6. putniĉki vagoni - raspored ĉlanova - opisivanje Ali, svaki vlak se sastoji od jednog aktivnog ĉlana (lokomotiva) i bilo kojeg broja pasivnih ĉlanova (vagona). Ovakva podjela izraţava odnos meĊu ĉlanovima – tumaĉenje. Mjesto na kojem će se naći neki element ima veliku ulogu – ovisno o mjestu, mijenja se smisao, mjesto ima svoju vrijednost i znaĉenje (bliţi lik je veći i vaţniji, udaljeniji je manje vaţan, središte je istaknuto, rub je podreĊen) Prazna ploha papira ili platna nabijena je silnicama znaĉenja – nevidljiva mreţa – kompozicija joj se moţe prilagoditi ili oduprijeti i ovisno o tome imat ćemo dojam stabilnog, nestabilnog, statiĉnog, dinamiĉnog... Odabir kompozicije je izraz subjektivnog stava pojedinca prema zbilji. U pojedinim razdobljima neke kompozicije su bile tipiĉne i izraţavale su odnos prema stvarnosti odreĊenog vremena: Romanika – zakon kadra Renesansa – piramidalna i simetriĉna kompozicija – stabilnost, statiĉnost, vjera u geometriju, doţivljaj svijeta kao toĉno odreĊenog i zatvorenog prostora Barok – dijagonalna kompozicija – pokrenutost, nemir, nestabilnost, neizvjesnost (zemlja je okrugla! I nije centar svemira– svi pojmovi o svijetu su se srušili) Apstraktna umjetnost – slobodne i otvorene kompozicije – opiru se redu i poretku KOMPOZICIJSKA NAČELA: 1. Ritam je pravilna izmjena ili ponavljanje elemenata.

Ritam moţe biti monoton ili dinamiĉan, mogu se ponavljati uvijek isti elementi (a-a-a...), mogu se izjmjenjivati (a-b-a-b), postupno pojaĉavati ....

2. Simetrije - zakonitosti u usmjeravanju prostora, tj. komponiranju U matematici pod simetrijom se razumijeva transformacija predmeta sukladno transformaciji prostora,a da pritom struktura predmeta ostaje nepromijenjena; konstrukcija orijentiranog prostora. E.S.Fedorov je 1891.dokazao da se sa 17 varijacija iscrpljuju sve mogućnosti simetrije u ravnini.U prostoru postoji 230 simetrija. a) Zrcaljenje ili inverzija - mogućnost pogleda da promjenom smjera vrati već dogoĊeno - invarijantne toĉke ĉine os; gibanje u kojem se mijenja smjer. - pogled se istovremeno predaje suprotnim usmjerenjima, razapinje se b) Translacija - vrsta simetrije, koja nema invarijantnu toĉku; sve se toĉke gibaju paralelno,prevaljujući jednake duljine; obostrani jednoznaĉni preslik. c) Rotacija - vrsta simetrije, koja ima jednu invarijantnu toĉku (središte rotacije); gibanje u kojem toĉke opisuju kruţnicu oko zajedniĉkog središta. Simetrija i ritam mjere su prostora i vremena, dvije su strane njihova odnosa, polazeći od prostora simetrija, polazeći od vremena ritam. 2. Kontrast je sinonim za suprotnost, odnosno naglašena razliĉitost: veliko-malo, visokonisko, dugo-kratko, mršavo-debelo, jedno-mnogo,oštro-tupo i tako dalje. Koloristiĉki kontrasti ĉine zasebnu grupu. a) kontrast boje prema boji - najjednostavniji koloristiĉki kontrast - uzimaju se i usporeĊuju samo ĉiste boje. Najveća je razlika izmeĊu primarnih boja - ţute, crvene i plave - od kojih ni jedna ne sadrţi nimalo od druge dvije boje. b) kontrast svjetlo - tamno - najizraţeniji svjetlosni kontrast nose crna i bijela boja, ali svjetlosna suprotnost se moţe izraziti svim bojama, dodavanjem crne i bijele. Ĉak i bez dodavanja crne i bijele boje imaju vlastitu koliĉinu svjetla c) kontrast toplo - hladno d) komplementarni kontrast 3. Ravnoteţa Prema koliĉinama vrijednosti s obje strane ravnoteţu dijelimo na: 1) simetriĉnu ravnoteţu – ravnoteţa oblika 2) asimetriĉnu ili dinamiĉnu ravnoteţu – ravnoteţa sila - djeluje dinamiĉno i nemirno U likovnom izraţavanju poznajemo još i 3) optiĉku ravnoteţu - moţe se gledati samo vizualno, ne i matematiĉki ili fizikalno. OdreĊena je psihološkim

dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i njihovom mjestu na plohi. Npr., trokut će djelovati teţe od ĉetverokuta. Trokut s vrhom okrenutim nadolje djeluje teţi od trokuta okrenutog prema gore. Obli oblici djeluju lakši od uglatih. Primarne boje djeluju teţe od sekundarnih. Topli tonovi djeluju teţe od hladnih, svjetli od tamnih, a intenzivne boje teţe od degradiranih.

Omjeri i razmjeri – proporcije Napomena: ne morate uĉiti konstrukcije!! Omjer je odnos bilo kojih dvaju veliĉina (mjera), a:b. Omjerom se postiţe sklad ili uvjetuje nesklad cjeline – omjeri su nevidljiv, ali uvijek prisutan element u kompoziciji svakog likovnog djela - kad je u nekom djelu dosljedno provedeno naĉelo da se neki omjeri ponavljaju, onda govorimo o proporcijskom sustavu Razmjer je izjednaĉenje dvaju ili više omjera, a:b=c:d - zajedniĉki nazivnik naizgled nespojivih pojava - odnos više omjera i više veliĉina. - od razmjera je omjer uvijek saĉuvan; razmjer je izjednaĉavanje omjera. Razmjeri su: a:b=c:d a : b = b : c (tzv. neprekinuta proporcija) a : b = b : (a + b) tzv. "zlatni rez" npr. omjer: 4 : 2 (= 2) razmjerno: 8 : 4 (=2), 32 : 16 (=2), 100 : 50 (=2), itd. Iz ovog pravila proizlaze progresivni nizovi brojeva, u kojima se bilo koja dva susjedna broja meĊusobno jednako odnose kao bilo koja druga dva susjedna broja. Najpoznatiji proporcionirani nizovi su: Aritmetiĉki niz: uvijek isti broj zbraja se sa svakim slijedećim ĉlanom niza, što ĉini sve veliĉine izmeĊu dva ĉlana uvijek jednake, npr: 1, 2, 3, 4, 5... (svaki broj zbraja se sa 1), ili: 1, 4, 7, 10... (zbroj s 3), itd. Geometrijski niz: uvijek isti broj mnoţi se sa svakim slijedećim ĉlanom niza, što ĉini da se veliĉine izmeĊu dva ĉlana velikom brzinom povećavaju, npr: 1, 2, 4, 8, 16, 32... (mnoţenje s 2), ili: 1, 3, 9, 27, 81... (mnoţenje s 3); itd. Harmonijski niz: poĉinje od cijelog broja (1), koji se dijeli na polovinu, trećinu, ĉetvrtinu, petinu, šestinu i tako u beskraj. Dakle: 1, 1/2, 1/3 (ili 2/3), 1/4 (ili 3/4), 1/5 (ili 4/5), 1/6 (ili 5/6) itd. Pošto je harmonijski niz zapravo aritmetiĉki niz pod razlomkom (1, 2, 3, 4... - 1, 1/2, 1/3, 1/4...) o njemu se govori i kao o obrnutoj proporciji. - Leonardo je primjetio da ono što je u prirodi u aritmetiĉkom nizu (drvored) na slici će izgledati kao harmonijski niz (geometrijska perspektiva) Fibonaccijev niz: dva ĉlana niza zbrojena meĊusobno daju slijedećeg ĉlana niza: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34... Omjeri u ovom nizu su u "zlatnom rezu": 1, 618... Boţanska proporcija ili ZLATNI REZ – najsavršeniji razmjer, jer ima u biti samo dvije veliĉine Ţ a : b = b : (a+b) – manji dio se odnosi prema većem kao veći prema cjelini, tj.

odnos izmeĊu većeg i manjeg bude jednak odnosu izmeĊu njihovog zbira (cjeline) i većeg - vlada ne samo regulacijskim linijama grĉke arhitekture, već i biološkom morfologijam KONSTRUKCIJA ZLATNOG REZA: Duţinu AB dijelimo na pola i prenosimo duţinu te polovine pod pravim kutom lijevo ili desno; dobili smo toĉku C. Nju spajamo s toĉkom B. Veliĉinu AC prenesemo s toĉke C na duţinu CB, ĉime dobijemo toĉku A1. Iz toĉke B šestarom prenesemo duţinu BA1 na duţinu AB i dobivamo toĉku D koja presjeca prvobitnu duţinu AB na odnos major (BD) i minor (DA) - otkriće Zlatnog reza se pripisuje starim Grcima, ali proporcije Zlatnog reza nalazimo već na Egipatskim graĊevinama, što je rezultat njihovih astronomskih i drugih mjerenja prirode kojoj je Zlatni rez jedno od osnovnih oblikovnih naĉela Traganje za savršenim proporcijama dovelo je umjetnike stare Grĉke do uspostavljanja kanona odnosno modula, osnovnih mjera, proporcionalnih pravila za prikaz idealnih mjera ljudskog tijela. Najĉešće se koristio odnos veliĉine glave prema ostatku tijela, što je kod kipara Polikleta iznosilo 1:6, a kod kipara Praksitela 1:7; veliĉina glave išla je 6 ili 7 puta u veliĉinu tijela. Polikletov Kopljonoša smatra se najvećim dostignućem klasiĉne grĉke skulpture. Razmjeri statue odreĊeni su odnosom glave prema visini ( 1:7) i šake prema ĉitavoj visini (1:10), zlatni rez odgovara poloţaju pupka,a širina ramena gotovo je jednaka visini trupa. Najpoznatije proporcionirano obiljeţavanje ĉovjeka izvedeno je na crteţu Leonarda da Vincija - ljudsko tijelo je moguće ucrtati u kruţnicu i kvadrat - visina ĉovjeka (1) jednaka je širini rastvorenih mu ruku (1). Postavljanjem ruku i nogu u dijagonalu ĉovjek postaje središte kruţnice. Napokon, potezi ispod koljena oznaĉavaju zlatni rez, kao i na ramenima: od vrha prstiju do ramena : rame do prstiju druge ruke. Tako je i sa glava+tijelo+natkoljenica : potkoljenica. Ta ista znanja o pravilnim odnosima veliĉina koristi se i za namjerno kršenje pravila, posebno u karikaturi (istiĉu se smiješni ili karakteristiĉni elementi neke osobe) i u tzv. naivnom slikarstvu - proporcionalnost je vaţna i u arhitekturi - još od stare Grĉke poznajemo geslo "ĉovjek kao mjerilo stvari", što treba prihvatiti na dvije razine: 1. arhitektura uvijek ima utilitarno svojstvo, njena funkcija odreĊuje njen oblik i mjere - to znaĉi da vrata, primjerice, moraju odgovarati svojom visinom prosjeĉnoj visini osoba koja će ta vrata koristiti odnosno prolaziti kroz njih. Ţlijebovi na stupovima grĉkih hramova (kanelire) imaju širinu ljudskih leĊa, kako bi se osobe koje se okupljaju ispred hrama mogu nasloniti u njih i odmoriti. 2. u projektiranju zgrada koriste se omjeri i razmjeri ljudskih proporcija, ĉime se stvara osjećaj sklada i prihvaćanja od strane gledatelja koji na nesvjesnoj razini u odnosima arhitektonskih elemenata prepoznaje odnose vlastitog tijela. Stup se, primjerice, omjerom kapitela i stupa odnosi kao ljudska glava prema tijelu; a razmak meĊu stupovima razmjeran je rasponu koraka ĉovjeka. - i same mjere su preuzete iz ljudskog tijela – palac, lakat, stopa...

Kadar Kadar je ravnoteţa kretanja i mirovanja. Odijeljenošću od okoliša sabire paţnju, svojim strukturalnim mogućnostima navodi oko na kretanje. - već sam format platna ili papira odreĊen odnosom visine prema širini; najpoznatiji je tzv. auron, "zlatni pravokutnik", kojemu su stranice u odnosu Zlatnog reza, ali format moţe biti i dvostruki kvadrat, ili u nekom drugom odnosu. KONSTRUKCIJA ZLATNOG PRAVOKUTNIKA: kvadrat stranica 1:1 prepolovimo po okomici, i spustimo dijagonalu polovice (AB) na bazu. Iz novodobivene završne toĉke baze (D) podiţemo okomicu u C i zatvaramo kvadrat. Pokus- izmeĊu deset pravokutnika razliĉitih omjera najveći broj ispitanika bira zlatni pravokutnik kao najljepši (21:34) - omjer 21:34 - dio Fibonaccijevog niza - polje vida predstavlja oval koji se upisuje u pravokutnik sa strananicama u zlatnom rezu Još nekoliko primjera zlatnog reza u geometriji: KONSTRUKCIJA PETEROKUTA: radius kruţnice (BD) dijeli se na pola (E) i povezuje sa okomicom nad centrom (C); duţina EC se spušta na dijametar (AD) u toĉku P, koja se opet spaja sa toĉkom C; duţina CP se prenosi na obod kruţnice – toĉka P1. P1C ulazi pet puta u kruţnicu, bez ostatka. Ako dobivene vrhove spojimo, dobili smo pravilan pentagram, ĉiji presjeci duţina krakova ponovno ĉine pravilne zlatne rezove ( c(3):b(5)= b(5):a(8) , 3:5=5:(3+5=8) ).

zlatni odnosi krakova unutar prentagrama U središtu petokrake zvijezde nalazi se manji pentagram ĉije dijagonale iscrtavaju novi, manji pentagram, postavljen naopako. Njegovi su krakovi opet u omjeru zlatnog reza. U manjoj je zvijezdi još manja, i tako se pentagram beskonaĉno kopira sam u sebe (slika 7). Pitagorejci su petokraku zvijezdu nazivali pentalfa, jer je sastavljena iz pet slova A, i bila je tajni znak njihovog bratstva. Peterokut još nije iscrpio svoje mogućnosti. Povezivanjem dva susjedna kuta s centrom ĉini trokut, koji prepolovljen daje tzv. Pitagorin trokut, pravokutan, sa stranicama 3-4-5 . kraća kateta i hipotenuza su u zlatnom odnosu trokut unutar pentagrama sa stranicama u odnosu zlatnog reza

KONSTRUKCIJA VRTLOŢNOG PRAVOKUTNIKA Iz osnovnog kvadrata 1:1 konstruirajmo zlatni (slika 12), i u novom pravokutniku izvucimo dijagonalu AB. Na sjecištu starog brida DE dobivamo toĉku F iz koje povlaĉimo paralelu do G. Tako smo desni kvadrat DECB presjekli na dva manja- jedan ponovno jednakostraniĉan (FECG), i jedan u zlatnom rezu (FGBD). Nova dijagonala (DC) i novo sjecište (H) prelamaju novi zlatni kvadrat na dva manja, opet jednakostraniĉan i zlatni, ali drugog, vertikalnog, usmjerenja (DFHI). Novim dijagonalama i novim sjecištima stvaraju se rotacije sve manjih

zlatnih i jednakostraniĉnih kvadrata do odreĊenog centra. Ako sada ubodemo šestar u toku D i spojimo gornji lijevi kut s toĉkom E, zatim ubodemo u toĉku F i spojimo E sa G, ubodemo u H i spojimo G sa I itd., dobivamo dinamiĉnu spiralu. Cijelu ovu konstrukciju nazivamo vrtloţni pravokutnik, i on ĉini osnovu rasta mnogih organizama u prirodi – npr. školjke, puţevi... - teleskopi su snimili rotaciju galaksija u svemiru; one se okreću u obliku inamiĉne spirale.

konstrukcija vrtloţnog pravokutnika - i samo ljudsko tijelo je krojeno po istim prirodnim krojevima, i da ispod praga svijesti ĉovjek prepoznaje i osjeća u prirodi taj uzorak koji oduvijek nosi u sebi. To je posebno zainteresiralo umjetnike koji su, neki svjesno, neki nesvjesno, ugradili ta pravila u svoja djela. “SviĊanje” u tim djelima, kao i u prirodi, je u velikoj mjeri odreĊeno prepoznavanjem metrike kozmosa od kojeg smo svi naĉinjeni. «Za one koji ţele znati više!»ě U Grĉkoj, od 580-497 g. p.n.e. ţivio je Pitagora, ĉovjek koji je traţeći sustave kojima će objasniti harmoniĉno djelovanje svijeta oko sebe postavio brojeve - ne kao jedinice kvantitete, već kao principe u kojima se ogleda kozmiĉki red. Tako pitagorejski sustav ima monadu, jedinicu, poĉelo svega; dijadu i trijadu - ţenski (djeljiv) i muški (nedjeljiv) broj; ĉetiripotpuna ţenskost, dvostruka djeljivost, broj pet kao potpunost, zbroj muškog i ţenskog naĉela; i deset kao apsolutni, sveti broj, zbroj 1+2+3+4, tetrakis kojem su se pisale i izgovarale molitve. Pitagora je putovao u Egipat i tamo doznao mnoge "mraĉne misterije i znanje svih stvari" uobliĉene u brojeve. Nakon Pitagore, Platon će 387. g. p.n.e. napisati na glavna vrata svoje Akademije: "Neka nitko ovdje ne ulazi ako ne zna geometriju"; sjeme metriĉke nuţnosti za shvaćanje svemira već je niknulo bogatim plodom. Ubrzo, oko 300. g. p.n.e. Euklid iz Aleksandrije će pisati svoje knjige "Elemenata", u kojima, kao uĉenik Platonove škole govori o pitanjima geometrije i proporcija i precizno govori o podjeli date duţine tako da se manji dio (minor) odnosi prema većem (major) kao ovaj prema zbroju manjeg i većeg (tj. cjelini). Poliklet u svojim skulpturama, Fidija, Iktin i Kalikrat na Partenonu i mnogi drugi svjesno su baratali matematiĉkim formulama koje su odreĊivale lijepe proporcije; tako govorimo o Grcima kao o pronalazaĉima zlatnog reza. Sva znanja starih Grka objedinio je rimski arhitekt Markus Vitruvius Polio iz 1. st. p.n.e. u svom kapitalnom djelu "De architectura libri decem" ili "Deset knjiga o arhitekturi", posvećenom imperaroru Augustu. Vitruvije, govoreći o simetriji hramova njihove proporcije usporeĊuje sa razmjerima ĉovjeĉjeg tijela. I upravo Vitruvije će ucrtati ljudsko tijelo u kruţnicu što će mnogo kasnije, u 15. st., ponovno interpretirati Leonardo da Vinci. Grci uspostavljaju kanon lijepih proporcija, koje moţemo pratiti na Polikletovom Doriforosu. Partenon je simbol univerzalnosti savršenih proporcija, sa mnoštvom razlaganja u zlatnim presjecima po svim osima; ĉak i grĉke vaze su konstruirane po dinamiĉnim spiralama. Na temelju matematiĉke razraĊenosti Grka i Rimljana, proporcijama - a posebno zlatnim rezom kao njihovim kljuĉnim ĉimbenikom - su se nadalje kroz povijest bavili mnogi umjetnici svjesno, a drugi su ih manje svjesno ugraĊivali u svoja djela.

SKULPTURA

- kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena, ali i prostora koji taj volumen okruţuje i ima aktivnu ulogu u skulpturi osnovna podjela: 1. PUNA PLASTIKA – kip obraĊen sa svih strana, pruţa drugaĉiji pogled iz svih 360°- potpuni doţivljaj daje tek kada ga obiĊemo Moţe biti raznih ţanrova: - biste (poprsja) - konjaniĉki spomenici - fontana - mobili – pokretne skulpture - ....... 2. RELJEF, koji se dalje dijeli na: – visoki reljef (jako izboĉen i samo djelomiĉno vezan za podlogu) - niski reljef (malo ili neznatno izboĉen) - uleknuti reljef (nema nikakvih izboĉenja, oblici su udubljeni u materijalu) Tema moţe biti figurativna i apstraktna, ali je kiparstvo svojom tematikom puno uţe nego slikarstvo – kroz povijest je bilo uglavnom ograniĉeno na prikaz ljudske figure ili ţivotinja Skulptura moţe biti samostalna (javna – na nekom trgu ili u prirodi, ili privatna), ili vezana za arhitekturu i razne uporabne predmete. Oblici nastaju na dva osnovna naĉina – modeliranjem i klesanjem (ili tesanjem ako se radi o drvetu) 1. Modeliranje – kipar rukom oblikuje bezobliĉnu masu (gline) – pritiskivanjem, razvlaĉenjem, dodavanjem ili oduzimanjem stvara oblik, koji će se kasnije stvrdnuti – po tome se moţe napraviti kalup i u njemu odliti skulpturu u gipsu, bronci, staklu, ili bilo kojem tekućem materijalu koji se hlaĊenjem stvrdne 2. S većeg volumena – drva, kamena, mramora – se skida višak materijala i tako oblikuje ţeljeni oblik ELEMENTI FORME (za analizu): 1. i 2.) Odnos VOLUMENA i PROSTORA: skulptura uzima dio okolnog prostora, ali isto tako prostor, tj. zrak moţe ulaziti u skulpturu i tako postati dio nje. Ovisno o stupnju njihovog preplitanja, razlikujemo nekoliko vrsta: a) zbijena masa – nema praznina, uloga prostora je neznatna (npr. obli kamen) b) konkavno-konveksna masa – podjednaka uloga volumena i prostora c) penetrirana masa – prostor ulazi u volumen i stvara udubljenja d) prošupljena masa – prostor je probio volumen i zrak slobodno struji kroz volumen e) linijski istanjena masa – zastupljena je samo jedna dimenzija, druge dvije su zanemarene (npr. igla)

f) plošno istanjena masa – zastupljene su dvije dimenzije, dok je treća zanemarena (npr. list) 3. PLOHA – granica izmeĊu volumena i prostora - plohe mogu biti napete, zaobljene, izlomljene, nepravilne........... 4. LINIJA – moţe se javiti kao naĉin obrade površine 5. BOJA – prirodna boja materijala ili naknadno bojana (polikromirana) 6. POVRŠINA – o obradi površine ovisi tip i svojstva odnosa svjetlosti i sjene – na uglaĉanoj površini – blagi i meki prijelazi - na hrapavoj i neravnoj – kontrasti svjetla i sjene itd.

Tradicionalni materijali: kamen, mramor, bronca, drvo, glina, vosak, staklo....

ODNOS SKULPTURE I ARHITEKTURE 3 uobiĉajena tipa odnosa, specifiĉna za odreĊena razdoblja, a koji su tijesno povezani i s odnosom pojedinca i njegovog okvira – društva i svijeta koji ga okruţuje 1. HARMONIJA – ravnopravan i uravnoteţen odnos, sklad Npr. na zabatima grĉkih hramova (zabat – trokutni završetak) Ţ usklaĊenost kiparske kompozicije i trokutnog okvira - svaka sastavnica zadrţava svoj unutarnji smisao i razlog, skulpture se prilagoĊavaju okviru, ali to je sadrţajno opravdano - raspored kipova je prirodan i uvjerljiv U Grĉkoj je vladala demokracija – pojedinac suraĊuje s društvo, poštuje njegove okvire, ali isto tako društvo poštuje njega i njegovo mišljenje. 2. SUBORDINACIJA – kiparska djela su podreĊena arhitekturi – prilagoĊavaju se kompozicijom i oblikovanjem polju na kojem se nalaze – ZAKON KADRA - odnos karakteristiĉan za romaniku – oblik likova se izobliĉuje da bi se podredio zadanom okviru npr. luneta na romaniĉkim portalima (luneta – polukruţno polje nad vratima) – likovi na krajevima s manji nego oni u sredini na nadvratniku pravokutnog oblika će svi biti jednake visine, glave su sve strogo u jednom redu – izokefalija U ranom srednjem vijeku ništa ne ovisi o ĉovjeku pojedincu i o njegovim sposobnostima, sve je odreĊeno unaprijed odreĊenim mjestom na društvenoj ljestvici. U gotici sve više jaĉa graĊanski sloj – obrtnici i trgovci stiĉu ekonomsku moć i postaju cijenjeni u društvu (a

skulptura se sve više osamostaljuje od svojih granica) 3. NADREĐENOST - skulptura se nameće arhitekturi, širi se izvan njenih okvira i mjera, skulptura je neovisna o graĊevini - karakteristiĉno za barok – kipovi nimalo ne poštuju zadani okvir, kao da nisu povezani s nišama u kojima se nalaze, strše pred zidovima i iznad krovova Ĉovjek u baroku svojim otkrićima sve više shvaća i nadvladava prirodu svojim naporima. Taj razvoj se moţe pratiti i na reljefu – od potpuno plitkog i plošnog, do sve izboĉenijeg i zaobljenijeg, da bi se nakraju potpuno osamostalio u slobodnu skulpturu, koja se javlja u renesansi.

Analiza arhitektonskih djela Da bismo spoznali raspored i organizaciju prostora, graĊevinu je potrebno prikazati TLOCRTOM, NACRTOM i PRESJEKOM, ili ORTOGONALNIM PRIKAZOM, a sve mora biti prikazano u nekom mjerilu ĉitanje tlocrta: pojedini oblici se ponavljaju kroz povijest arhitekture, a za analizu je potrebno znati nazive pojedinih dijelova: osnovna podjela graĊevina: LONGITUDINALNE – izduţene CENTRALNE

Najĉešće longitudinalne graĊevine Hramovi (antiĉki) – glavna zatvorena prostorija s kipom boţanstva – cela (naos), predvorjem – pronaos i kolonadom okolo – ravan strop Bazilike – razvile su se iz rimskih oblika, a sluţile su kao sudnice, trţnice i sl., a kršćanska arhitektura ih preuzima kao vodeći oblik (ne ţeli antiĉke hramove zbog veze s poganstvom) - najĉešće trobrodne, sa glavnim brodom širim i višim od boĉnih, meĊusobno odijeljeni kolonadama ili arkadama - najĉešća orijentacija je I- Z, tj, na zapadu je ulaz, na istoku je svetište - najĉešće u obliku latinskog kriţa – jedan krak duţi od ostalih

- natkrivene stropom (ravnom tavanicom) i li raznim oblicima svodova – ovisno o razdoblju (npr. za razdoblje romanike je tipiĉan baĉvasti svod, a za gotiku kriţno-rebrasti) Dijelovi bazilike: 1. narteks – zatvoreno dvorište ispred crkve 4. zapadni tornjevi 5. glavni brod 6. boĉni brodovi 7. kriţište s centralnim tornjem 8. transept (popreĉni brod) – odvaja svetište od brodova 9. prezbiterij – prostor za svećenstvo 10. apsida – polukruţni ili poligonalni završetak, u kojem je smješteno svetište 11. deambulatorij-ophod oko apside

CENTRALNE graĊevine – kruţnog tlocrta, ili izvdene iz kruga – kvadratnog, šesterokutnog, osmerokutnog..., a ĉesti oblik je i grĉki kriţ – svi krakovi jednake duţine - najĉešće su nadsvoĊene kupolama iz nacrta moţemo išĉitati artikulaciju proĉelja, tj. zida – na koji naĉin je rašĉlanjeno stupovima, pilastrima, prozorima i vratima - tim rašĉlanjenjima se stvara odreĊeni ritam – izmjena punog i praznog prostora - grede koje uokviruju prozor i vrata zovu se - nadvratnik (nadprozornik) i i dovratnici (doprozornici) - oblici najĉešće proizlaze iz konstrukcije, jer otvori ugroţavaju nosivost zida – mogu biti pravokutni, luĉni itd. - prozori koji su odijeljeni stupićima nazivaju se BIFORE, TRIFORE, KVADRIFORE itd., ovisno na koliko dijelova su podijeljeni – na 2, 3, 4, 6...

ARHITEKTURA

- umjetnost oblikovanja PROSTORA - graditelj ili arhitekt odabire dio beskrajnog prostora oko nas, i izdvaja ga i oblikuje - graĊevine se sastoje od: ovojnice i šupljine tj., prostora Arhitektura uvijek ima praktiĉnu namjenu - prvobitna svrha – zaštita od prirodnih nepogoda (kiše, snijega) i pretjerane vrućine i hladnoće - likovna umjetnost koja se posljednja pojavila Elementi po kojima ćemo prouĉavati arhitekturu su: NAMJENA i KONSTRUKCIJA, a kasnije i oblik

namjena – arhitektura zapoĉinje ĉinom odjeljivanja unutarnjeg prostora mirovanja, predviĊenim za mir i osamu, i vanjskog prostora kretanja – druţenje, javnost Osnovna podjela arhitekture po namjeni: 1. PROFANA arh. (svjetovna) koja se dalje dijeli na stambenu i društvenu ili javnu 2. SAKRALNA arh. (crkvena) 3. FORTIFIKACIJSKA (utvrdna) arh. 1. PROFANA ARHITEKTURA Stambena arhitektura - najranija vrsta arhitekture: u prethistorijsko doba ĉovjek gradi ovisno o podneblju – osim bunja i koliba u nizinskom kraju gradi zemunice (jama iskopana u zemlji pokrivena šibljem), na obalama moĉvara i jezera – sojenice (drvene nastambe podignute na balvanima iznad vode), u ledenim krajevima iglu itd. – od prvobitnih oblika se razvija na 2 naĉina: – postupnim povećanjem broja i razliĉitosti prostora - povezivanjem stambenih jedinica u sve veće skupove prostor se po funkciji poĉinje razdvajati prvo odvajanjem prostora oko ognjišta i prostora za spavanje - s vremenom se stambene jedinice sve više usloţnjavaju, a prostorije mogu meĊusobno biti povezane na više naĉina - komunikacija meĊu prostorijama moţe biti: a) centristiĉka – sve prostorije se organiziraju oko jedne prostorije, iz koje se moţe ući u sve ostale (npr. hodnik) b) hijerarhijska – jedna prostorija vodi u drugu, druga u treću, itd. – prolazne prostorije c) interakcijska – nema više središnjeg ili vaţnijeg dijela, ostvaruje se kruţno kretanje Palaĉa – poseban primjer stambene arhitekture – boravište nekoga tko ima materijalnu ili politiĉku moć – dvovrsna namjera: - osigurava što udobniji ţivot vlasniku, a ujedno drugima pokazuje njegovu moć i bogatstvo – istiĉu se veliĉinom i prostorom koji zauzimaju, i višom kakvoćom oblikovanja Društvena arhitektura – kroz povijest su se oblikom i veliĉinom izdvajale samo vijećnice i vladarske kuće, dok se ostale graĊevine javne namjene (prosvjetne, zdravstvene, kulturne) nisu puno izdvajale od stambene arh. - u novijoj arhitekturi poseban oblik dobivaju i druge zgrade - kazališta, koncertne dvorane, muzeji, galerije, kinodvorane, stadioni, sportske dvorane... 2. SAKRALNA ARHITEKTURA Objedinjavala gotovo sve funkcije od 5. do 15. stoljeća – jedina galerija suvremene umjetnosti, muzej slikarstva i kiparstva prošlih razdoblja, jedina koncertna dvorana, kazalište, društveno okupljalište, dvorana za predavanja... - oblikovanjem odgovarala ne samo duhovnom ţivotu, nego izraţavala i poimanje svijeta i ţivota pojedinih razdoblja

npr. romaniĉka crkva ima vrlo debele i zatvorene zidove, male i uske prozore, zvonike poput kula – poput tvrĊava – nemirno vrijeme stalnog ratovanja meĊu feudalcima, opći osjećaj nesigurnosti i ugroţenosti gotiĉka crkva pokazuje veću sigurnost i snaţan gospodarski razvoj gradova – otvaranje zidova sve većim prozorima s vitrajima barokna crkva – ĉesto dinamiĉnog ovalnog tlocrta – otkriće da su putanje planeta oko sunca elipsoidne; iluzionistiĉke freske na svodovima – iluzija beskrajnog prostora moderna crkva 20. st. – potpuno novi izraz - smione i maštovite, odricanje od uobiĉajenih elemenata – stupova, lukova...- odgovara novom duhu 20. st i uvjerenju suvremenog ĉovjeka da je poĉelo novo doba (televizija, atomska energija, kompjuteri...) koje mora naći novi izraz

3. FORTIFIKACIJSKA ARHITEKTURA - gradovi su kroz povijest (od prvih velikih gradova u Mezopotamiji do 19. st.) većinom bili obzidani visokim zidinama s kulama i ĉvrstim gradskim vratima - kao i drugi oblici arhitekture, i oni ovise o povijesnim uvjetima vremena u kojem su graĊeni zbog drugaĉijih naĉina ratovanja mijenjat će se i oblici kula i zidina npr. gotiĉke kule su vrlo visoke, pravokutnog presjeka – ratuje se hladnim oruţjem – strijele, koplja...- koje ima kratak domet i slabu razornu moć renesansne su niske, u obliku valjka, poluvaljka, ili peterokuta – poĉinje upotreba baruta vatrenog oruţja, koje ima puno jaĉu razornu moć – odzaobljene površine kugla se odbija ili klizne barokni gradovi imaju vrlo sloţeni sustav fortifikacija – u nekoliko pojaseva, sa zemljanim nasipima – umijeće ratovanja napreduje – posebni fortifikacijski inţenjeri

MODERNE KONSTRUKCIJE U ARHITEKTURI - novi, moderni materijali su omogućili i nov naĉin gradnje - dokida se tradicionalni odnos nosaĉa i tereta, prvo se gradi SAMONOSIVA KONSTRUKCIJA, a zidovi postaju samo pregradni Ovisno o materijalu, naĉin gradnje moţemo podijeliti na: 1. ĈELIĈNE KONTRUKCIJE - karakteristiĉno za 19. st. - gradi se ĉeliĉnim šipkama, cijevima, traverzama itd., koje se meĊusobno spajaju vijcima, ili zavarivanjem - pojedini dijelovi se izraĊuju u tvornici po nacrtu, a gotovi dijelovi se dovoze na gradilište i tamo spajaju – montaţna gradnja - karakteristike – veća ĉvrstoća, elastiĉnost – omogućuje puno više graĊevine, natkrivanje sve većih prostora, rastvaranje zida sve većim prozorima, ili ĉak njihovo izbacivanje zamjenjivanje staklenom stijenom

2. ARMIRANO-BETONSKE KONSTRUKCIJE - tako se poĉinje graditi u 20. st. - sastoji se od dvije graĊe – ĉeliĉnog kostura i betona – svojstva dvaju materijala se nadopunjuju i daju super ĉvrsti i izdrţljivi naĉin gradnje koji dopušta i vrlo raznolike oblike

- prvo se postavi ĉelĉni kostur i drveni kalup oko njega, u koji se izlije tekući beton koji se poslije stvrdne ovim novim materijalima moţemo graditi na nekoliko naĉina: 1. SKELETNE KONSTRUKCIJE Samonosivi kostur se sastoji od vertikalnih i horizontalnih elemenata – odreĊuje oblik graĊevine kao pravilno geometrijsko tijelo - ovakav naĉin gradnje omogućuje puno veću slobodu u organizaciji prostora – jer se pregradni zidovi mogu postavljati po potrebi – katovi ne moraju imati jednaki tlocrt - izvana umjesto zida moţe biti i staklo – omogućuje puno svjetla i zraka 2. STUB I KONZOLE - konzole su horizontalni elementi (kao ploĉe) koje se «objese» na stub koji je u sredini - ovakav naĉin gradnje omogućuje još veću slobodu u oranizaciji prostora, a i vanjski oblik graĊevine moţe biti slobodniji 3. LJUSKASTA KONSTRUKCIJA (VITOPERNA LJUSKA) - prvo se napravi ĉeliĉna mreţa koja zbog elastiĉnosti ĉelika moţe biti vrlo razliĉitih oblika, i onda se zalije betonom - po prvi put u povijesti arhitekture zgrade više ne ovise o horizontalama i verikalama, već arhitektura moţe biti najrazliĉitijih maštovitih oblika

Neolitik NEOLITIK 10 000 – 1800 Postupni prijelaz iz nomadske lovaĉke u sjedilaĉku poljodjeljsko-stoĉarsku kulturu - Na bliskom istoku ranije, najkasnije na sjeveru Europe JAVLJA SE PRVA ARHITEKTURA I URBANIZAM! Tipovi kuća – kolibe od raznih materijala jednostavne kuće s jednom ili dvije prostorije Neolitsko selo – kuće su organizirane prema vanjskoj granici, ali nema unutarnje organizacije (nema ulica) Prvi grad – Jerihon (7800 pr.K.) Sakralna arhitektura – monoliti – veliki kameni blokovi iz jednog dijela MENHIR – uspravni veliki kamen – obilje DOLMEN – dva menhira s horizontalnom ploĉom KROMLEH – kru Pojava keramike (peĉena glina) – iz potrebe da se oblikuje prostor-sadr - Posude raznih oblika, ukrašene apstraktnim šarama (ornamentom) – ĉovjek na višem stupnju razvoja dolazi do apstrakcije Vjerovanje neolitika – ANIMIZAM – priroda je skup moćnih sila od kojih svaka ima svoju dušu koja njome upravlja - Te prirodne pojave se povezuju s fazama ljudskog (paleolitski lovac je ovisio jedino o svojoj spretnosti u lovu, dok u neolitiku ljudi postaju ovisni o prirodnim pojavam koje ne mogu kontrolirati) - Kipići-idoli kojima sene zna toĉna namjena, vjerojatno su predstavljali neke prirodne sile Protopovijest:

eneolitik (bakreno doba), bronĉano doba i Pojava metala – kovanje i lijevanje oruĊa i oru - Izum lonĉarskog kola – ljepše izraĊena keramika Likovni izraz još uvijek apstraktan, no osim ornamenata se pojavljuju i simboli Prapovijest na hrvatskim prostorima Najva - Keramiĉke posude i oblici poput zdjela Vuĉedolska golubica – najljepši primjer, sjajne crne boje ukrašena stiliziranim ukrasom

Paleolitik UMJETNOST PRAPOVIJESNOG RAZDOBLJA - do pojave pisma PERIODIZACIJA: Paleolitik – starije kameno doba – 2 500 000 pr. K. (pojava Homo habilisa) – 8000 pr. K. (kraj pleistocena – posljednjeg ledenog doba) Mezolitik – srednje kameno doba (8000 – 6000 pr. K.) Neolitik – mlaĊe kameno doba (10 000 – 3 500 Bl.i.; 5 500 – 1 800 Eu)

STARIJE KAMENO DOBA – PALEOLITIK - ljudi ţive kao lovci i sakupljaĉi - prije 400 000 godina radi oruĊe – dovodi u vezu oblik i funkciju- razni kameni obluci - ostavlja otiske ruke u špiljama - tek u mlaĊem paleolitiku (40 000 – 10 000) se ĉovjek poĉinje likovno izraţavati ORINJAŠKO RAZDOBLJE – prema nalazištu Aurignac u Francuskoj 30 000 – 24 000 g. Pr. K. Skulptura – zavjetni kipići kipići koji simboliziraju plodnost · Venera iz Lespugea (32 000 g. Pr. K.) · Willendorfska Venera - od kamena ili kostinaglašeni dijelovi koji simboliziraju plodnost, a ruke, noge, lice glava su stilizirani ili izostavljeni – predstavljaju ţenu općenito, njezinu ulogu u majĉinstvu i društvu matrijarhat - prilagoĊeni za drţanje u ruci SOLUTRE-MAGDALENSKO RAZDOBLJE – prema nalazištima LE Solutre u Švicarskoj i La Madelaine u Francuskoj

18 000 – 11 000 ŠPILJSKO SLIKARSTVO – u Španjolskoj (ALTAMIRA) i jugozapadnoj Francuskoj (LASCAUX) likovni prikazi su vezani iskljuĉivo uz magijske rituale - najĉešći prikazi ţivotinja duboko u pećinama (blizu ulaza – stanovanje, teško pristupaĉni dijelovi – svetišta - izraziti realizam (zato što ĉovjek u potpunosti ovisi o ţivotinjama) i plastiĉnost, ali bez prostorne organizacije - slika ţivotinje sluţi kao pomoć u lovu – vjerovali da stvarno ubijaju na slici njezin duh - izraziti realizam vjerojatno i zbog toga što je namjena tih slikarija bila ne samo da se ţivotinje ubiju, nego i da se naprave – sve ih je manje jer se krajem ledenog doba velika stada povlaĉe na sjever – zato ih rade duboko u utrobi zemlje jer se tamo raĊa ţivot · Ranjeni bizon (Altamira, 15 000 – 10 000) - sigurni snaţni crteţ, sjenĉanje daje oblicima plastiĉnost - ĉesto rezbare ţivotinjske figure iz manjih predmeta – kosti, jelenji rogovi ... u nekim društvima takav likovni izraz traje i do danas – Bušmani, plemena Australije – to je više stupanj razvoja, nego toĉno odreĊeni vremenski period

MEZOLITIK - kulturološki bliţe paleolitiku – sloţeniji društveni odnosi, ali još uvijek nomadi, lovci i sakupljaĉi podjela poslova na lovce, hajkaĉe, goniĉe... – što se ogleda u likovnoj organizaciji naslikanog - pojava kompozicije!!!! - špiljsko slikarstvo – prizori lova, borbe i plesa - ţivotinje su prikazane vrlo realistiĉno, ljudi stilizirani

Mezopotamija Grad u starim civilizacijama 3000 – 500 pr. K. Mezopotamija - Oko 3000. P. K. Mezopotamija ulazi u povijesno vrijeme - Sumerani – 3000 – 2340, juNO!!! – mozaici koji negiraju ĉvrstoću arh. Oblika – zid, svod djeluju kao da lebde GraĊevine su izvana neukrašene, jednostavne, od opeke

SLIKARSTVO I KIPARSTVO - Reljefi i zidni mozaici (kockice bojenog stakla – ranijesu se radili od mramora) – gubi se plastiĉnost, dubina prostora, sve je puno plošnije, lutkasti likovi

BIZANTSKA UMJETNOST - prije 6. st. nema jasne podjele na zapad i istok, no s carom Justinijanom Carigrad dobiva politiĉku prevlast i postaje umjetniĉka prijestolnica Ravenna - *San Vitale, 6. st. – oktogonalna osnova s kupolom - mozaici s prikazima Justinijana i Teodore- visoki vitki izdu *Aja Sofija, 532-537 ANTEMIJE IZ TRALESA I IZIDOR IZ MILETA – graditelji - kombinacija elemenata – longitudinalna i centralna – kvadratna osnova s kupolom na pandantivima i polukupolama ĉine glavni brod - interijer – lakoća, prozraĉnost; svjetlo ima glavnu ulogu, svugdje mnoštvo prozora, a kupola kao da lebdi na gustom redu prozora

RENESANSNA ARHITEKTURA Novi naglasak na racionalnost, jasnoću i pravilnost dijelova – njihovi omjeri i razmjeri se odreĊuju po matematiĉkim proporcijama Glavne karakteristike: upotreba klasiĉnih redova, geometrijskih oblika i polukruţnih kupola RANA RENESANSA: Filipo BRUNELLESCHI donosi novi stil u arhitekturi – u Rimu je prouĉavao klasiĉnu antiĉku arhitekturu, i prvi je napravio toĉna mjerenja (moţda tada i otkriva geometrijsku perspektivu – trebala mu je precizna metoda prenošenja izgleda tih graĊevina na papir) - uvijek traţi nova i praktiĉna rješenja – kupola firentinske katedrale – novi naĉin kojim je napokon omogućeno natkrivanje tako velike površine – kupola ima 2 odvojena kostura (crkva je izgraĊena još u gotici) * kapela Pazzi, Firenza, 1430.

SIMETRIJA, PRAVILNOST – sve se sastoji od kvadratnih jedinica - preuzimanje rjeĉnika klasiĉne antike Ţ redovi, polukruţni lukovi i stupovi – nepromjenjivi elementi - mjere i proporcije toĉno odreĊene - drukĉija uloga skulpture – nema zavisnosti – skulptura se oslobaĊa, a strogo odreĊena arhitektura ne dozvoljava veliku ulogu skulpturi

- kupola ima simboliĉnu vrijednost – središnji otvor – Krist; 12 prozora – apostoli - centralni luk uokviruje portal i naglašava kupolu * S. Spirito, Firenza, 1434.

- sve veliĉine su odreĊene MODULOM – polumjer polukruţnih kapelica – sve stale prostorne jedinice se dobivaju umnoţavanjem osnovnog modula - sve veliĉine su u odnosu ZLATNOG REZA Brunelleschi je smatrao da tajna dobre arhitekture leţi u davanju «toĉnih» proporcija svim znaĉajnim mjerama jedne zgrade - aritmetiĉki razmjeri koji odreĊuju muziĉku harmoniju moraju vladati i u arhitekturi – oni se ponavljaju u cijelom svemiru i prema tome su boţanskog porijekla RENESANSNA PALAĈA: kvadratni tlocrt s unutrašnjim dvorištem - atrijem - 3-katno rješenje sa završnim vijencem, stupnjevanje obrade od niţeg prema višem – teţe Ţ lakše pr. *Michelozzo: Palaĉa Medici-Ricardi

Leon Battista ALBERTI - pisao traktate – rasprave «O slikarstvu», «O arhitekturi», «O skulpturi» * palaĉa Ruccelai, Firenza, 1446 – 51

– obrada proĉelja postaje uzor za gotovo sve kasnije renesansne palaĉe - primjena triju redova – dorski, jonski i korintski pilastri sa istaknutim završnim vijencem – plošna verzija Koloseuma na proĉeljima crkava takoĊer upotrebljava klasiĉni rjeĉnik - u «O arhitekturi» zagovara obnovu centralnih graĊevina – idealni oblik sakralnih graĊevina je krug, ili izveden iz kruga – 4-kut, 6-kut, 8-kut - krug je savršeni i najprirodniji oblik – neposredna slika boţanskog razuma

njegovi traktati su imali ogroman utjecaj, tako da u VISOKOJ RENESANSI (1500-1525) centralne crkve postaju uobiĉajene Donato BRAMANTE: Tempietto, S. Pietro in Montorio, Rim, 1502

- trebao biti okruţen okruglim dvorištem s kolonadom – povezanost graĊevine s okolnim prostorom – NOVO!!! - nova obrada zida – shvaćen kao volumen a ne kao ploha – duboko usjeĉene niše u teškoj

masi zida - 3-stepena baza, dorski red, kupola – vrlo malih dimenzija, ali ima monumentalnu teţinu

SV. PETAR, Rim 1. projekt – Bramante, 1506. - centralna graĊevina – grĉki kriţ upisan u kvadrat s ogromnom kupolom i 4 jednaka proĉelja - opet koristi skulpturalno obraĊen zid – prostor duboko ulazi u masu zida - ogromnih dimenzija – moguća izvedba samo betonska konstrukcija – ponovno oţivljavanje te antiĉke tehnike

današnji izgled – Michelangelov projekt, 1546. - proĉelje – kolosalni red – naglašava kompaktnost graĊevine, dramatiĉnije istiĉe kupoli

- naglašava glavnu os drugaĉijom zap. Apsidom i dodaje otvoreni trijem (nije sagraĊen) - kupola – na visokom tamburu s jako istaknutim potpornim stubovima

MANIRIZAM 1525 – 1600 Koristi sve elemente renesanse, ali ih lišava snage i unutarnje koherencije, ĉudno, varljivo, nemirno, s neoĉekivanim obratima Andrea PALLADIO Villa Rotonda, Vicenza, 1567-70 - centralna, simetriĉna, s 4 potpuno jednaka trijema - ne potiĉe na zadrţavanje, tjera nas van, jer je nasuprot svakog ulaza – izlaz

RENESANSA 15. i 16. st Termin se prije svega odnosi na talijansku umjetnost, ali se stil širi i ostalom Europom 1. period u povijesti koji je svjestan svog postojanja, sami sebi su dali ime – rinascitá – preporod (antike) – lat. renasci – ponovo se roditi - dok se za srednjevjekovnog ĉovjeka povijest stvarala na nebu, a ne na zemlji (prošlost se sastojala samo iz ere prije i poslije Krista – njegovo roĊenje je jedini vaţan dogaĊaj), renesansni ĉovjek ne dijeli povijest prema planu boţjeg spasa, već prema ljudskim ostvarenjima - gledaju na klasiĉnu antiku kao vrhunac ljudskih stvaralaĉkih snaga – ponovno oţivljavanje nakon «1000-godišnjeg mraka»(u sr. v. su smatrali antiku poganskom) – ali, cilj nije oponašati, nego dostići i prestići - dolazi do naglog razvoja individualizma, ĉovjek stiĉe samopouzdanje, sumnja u tradicionalna vjerovanja i obiĉaje - dok se u sr. v. izuĉava samo Biblija i crkveni tekstovi, u renesansi se izuĉavaju jezici, knjiţevnost, povijest i filozofija – humanistiĉke znanosti NOVO SHVAĆENJE UMJETNOSTI I UMJETNIKA!!!!!J - u antici i u sr. v. umjetnost je bila zanat, obrt – u renesansi su likovne umjetnosti prihvaćene u slobodne umjetnosti (matematika, dijalektika, gramatika, retorika i filozofija – po Platonu

bitne discipline za obrazovanje plemića; lik. umj. iskljuĉene kao rad ruku bez teorijske osnove) - u renesansi umjetnik priznat kao mislilac, a ne samo obraĊivaĉ materijala, a na umj. djelo se gled kao na izraz stvaralaĉkog duha - umjetnici postaju obrazovaniji – pišu i pjesme, teorijske traktate

razdoblje renesanse se dijeli na: Ċ ranu renesansu – XV. stoljeće – quattrocento – centar je FIRENZA – prosperitet zbog velike tekstilne manufakture i jakog graĊanstva, koje je vrlo rano svrgnulo feudalce Ċ visoku renesansu – XVI. stoljeće – cinquecento – centar RIM – zbog jaĉanja papinskog dvora – sekularizacija crkve za vrijeme papa-humanista RENESANSNI GRAD - nastaje ideja idealnog grada koji bi se gradio po planu – savršeno pravilnom zvjezdastom obliku (za razliku od srednjevjekovnih gradova koji su nastajali organski), u kojem su funkcije grada predviĊene i smišljeno rasporeĊene Filarete: SFORZINDA

- idealni grad iz traktata o arhitekturi (nije izvedeno) - 8-kutna zvijezda – na kutevima su kule povezane kanalima s glavnim trgom - u uvuĉenim uglovima su gradska vrata od kojih ravne ulice vode do glavnog trga - pravokutni glavni trg je u sredini – na njemu je katedrala i kneţev dvor - jedna kruţna ulica presijeca radijalne kanale i ulice – na sjecištima su trgovi s crkvama i trţnicama - CJELINA DOMINIRA NA DIJELOVIMA! – nijedan dio ne moţe samostalno egzistirati, sve je integrirano - ĉvrsta veza izmeĊu središta i ruba

Primjer idealnog grada u Hrvatskoj: KARLOVAC

- gradnja je poĉela 1579., a graditelj je bio MATIJA GAMBON, iako nije sigurno da li je projekt njegov - oblik pravilnog 6-kuta s 3-kutnim bastionima - unutar zidina pravokutni raster s pravokutnim trgom u sredini - isprva graĊen kao tvrĊava za obranu od Turaka – kad je prošla ratna opasnost, drvene kuće su zamijenjene baroknim zidanim kućama ĉešća situacija su ipak renesansni zahvati u u već postojeće srednjevjekovne gradove – prostor grada se oblikuje tako da se naglase zakoni perspektive – prostori su strogo geometrijski odreĊeni, organizirani uglavnom simetriĉno, naglašavaju perspektivna skraćenja renesansni trg – otvoren, prostran, prazan prostor, pravilnog oblika npr. PIAZZA SS. ANUNZIATA, Firenza - pravokutan trg, omeĊen jednakim fasadama iste visine s rkadama – naglašavanje perspektive - veliki prazan prostor – statiĉan, miran i pregledan U Hrvatskoj: DUBROVNIK – STRADUN – od «strada»- ulica (Stradun – «uliĉetina») - oblikovan je u renesansi po renesansnom shvaćanju prostora – gotovo identiĉne fasade jednakih visina tvore snaţnu perspektivu KULE – dvostruki prsten zidina i kula – unutrašnji s gotiĉkim prizmatiĉnim kulama, na njih su prislonjeni niski polukruţni renesansni bastioni Kula Minĉeta na vrhu kao kruna grada Razlika izmeĊu gotiĉkih i renesansnih kula!!!! – zbog oruţja Got. kule su visoke i vitke, ĉesto ĉetvrtaste – u napadima su se koristile strelice i raznorazni predmeti koji su mogli visoko letjeti, ali nisu imali veliku snagu Ren. kule su niske, polukruţne, masivne – zbog baruta i topova

GOTIKA 12, 13. i 14. st – neko vrijeme egzistira istovremeno s romanikom -intenzivno se grade crkve, samo u 12. st. u Normandiji je izgraĊeno 15 velikih crkava, u 13. još 13 Za got. arh. se toĉno zna gdje i kad se javlja 1. put – u opatijskoj crkvi St. Denis u Parizu izmeĊu 1137 i 1144.g., kada je opat Suger pregraĊivao kor i opisao prednosti novog stila U gotiĉko doba se javlja novi kult Bogorodice – novo doba koje se više okreće ĉovjeku (Bogorodica je posrednica za ljude kod Boga) – mnoge velike crkve su posvećene Djevici –> Notre-Dame u Parizu, Chartresu, Amiensu, Reimsu, Rouenu... – kad ih poveţemo, odgovaraju sazvijeţĊu Djevice na nebu !!!!!????

NOVI KONSTRUKTIVNI ELEMENTI!!!!!: Šiljasti luk – zbog statiĉkih razloga, Kriţno-rebrasti svod Kontrafori – vanjski nosaĉi, nevidljivi iznutra - novi elementi omogućuju rastvaranje zida – velike prozore i vrlo visoke brodove – dojam lakoće, vitkost oblika - teţnja za što više svjetla NOTRE-DAME u PARIZU (zapoĉeta 1163.)

Tlocrt - zbijena i cjelovita osnova – karakteristika gotike Eksterijer - monumentalno Z. proĉelje – 3-dijelna vertikalna podjela, 3 velika portala, zidovi su rastvoreni ĉipkastim arkadama ogromnim portalima i prozorima – imamo dojam da su laki i šupljikavi

KATEDRALA u CHARTRESU

U kasnijim fazama graĊevine postaju sve kićenije, sa sve više šiljastih ukrasa – FIJALA Kiparstvo - opće karakteristike: Najreprezentativniji su veliki skulptorski programi koji se nalaze na proĉeljima katedrala – po sadrţaju odraţavaju teološki program koji je razraĊivala skolastiĉka filozofija – Toma Akvinski – prizori iz Biblije i ţivoti svetaca - osim ĉisto religioznih tema, tu se mogi naći i prikazi seljaĉkih radova kroz godinu, povijesne legende, scene iz svakidašnjeg ţivota, likovi suvremenika... Postepeno oslobaĊanje od kadra !!!! – dok su ranije skulpture na dovratnicima u Chartresu još neprirodno izduţene i ukoĉene jer prate zadani stup ispred kojeg su postavljene, njihova lica već pokazuju veći stupanj individualizacije i ljudskosti – nisu više taliko reljefi, ipak se diferenciraju od stupa - likovi kasnije stoje slobodno uza zid na svojim podnoţjima naturalizam !!! – zanimanje za prirodu – paţljivo izraĊeno i diferencirano lišće i cvijeće na

kapitelima Nove teme: KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najĉešće drveni i polikromirani) Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – ĉesto neprirodno mršavi i ruţni – da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje Za likove je specifiĉna S-krivulja Oko 1400. Europom se proširio meĊunarodni stil – i u kiparstvu i slikarstvu - pretjerano ljupki, neprirodno vitki, bestjelesni likovi u S-krivulji Slikarstvo: Vodeća grana slikarstva je VITRAJ – slika na prozorskom staklu - proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama – crtaĉi su pod utjecajem kipova koje vide na katedrali - nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadići bojenog stakla povezani olovnim trakama – poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oĉi) crtali na staklu - djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obiĉne dnevne svjetlosti - najljepši saĉuvani su u Chartresu i dalje kao vaţna grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI – karakteristike kao i u kip. – vitki likovi, paţljivo prikazivanje detalja iz prirode Karakteristike got. slikarstva općenito: Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još razvijen sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem Narativnost – za razliku od saţete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da će prikazati sve što se spominje već će i dodavati Teme su slĉne kao i u kiparstvu, likovi su isto vitki i bestjelesni, u S-krivulji VAŢNO!!!! – nešto sasvim drugaĉije GIOTTO di Bondone – talijanski slikar iz 13. st. koji je napravio revoluciju u slikarstvu – obnova monumentanog zidnog slikarstva utjecaj Bizanta + gotika + antika = Giottov realizam krupni, ĉvrsti oblici, bez puno detalja freske u kapeli ARENA u PADOVI - ĉitav prizor se odigrava i 1. planu, na priliĉno plitkoj pozornici – - promatraĉ je povezan sa slikom, kao da smo sudionici - 3-dimenzionalnost je ostvarena samim likovima, a ne iluzijom prostora

- ĉvrsto okupljanje likova, s unutrašnjom povezanosti izmeĊu sebe HRVATSKA – VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 14

ROMANIKA 11 i 12 st. Crkve u srednjem vijeku su i dalje najĉešće bazilike – tip longitudinalne graĊevine Romaniĉka crkva svojim oblikovanjem odgovara nemirnom vremenu stalnog ratovanja i osjećaju nesigurnosti i ugroţenosti tadašnjeg ĉovjeka i zato se skriva iza debelih zidova i malih i uskih prozora, znaĉi, rom. crkve su masivne i monumentalne. Veće su i bogatije nego ranije, imaju svodove (najĉešće baĉvaste) umjesto drvenih krovova (kao u ranokršćanskim bazilikama) – zbog praktiĉnih razloga (npr. zbog poţara), ali i simboliĉkih – ţelja sa Boţja kuća bude što veliĉanstvenija i impresivnija Ukrašene su i izvana – novost !!! – arhitektonski elementi i skulpture, nekad i bogato ukrašeno Z. proĉelje

Elementi rom. bazilike:

1. narteks 4. zapadni tornjevi 5. glavni brod 6. boĉni brodovi 7. kriţište s centralnim tornjem 8. transept (popreĉni brod) 9. prezbiterij 10. apsida 11. deambulatorij

+ kripta (koja se ovdje ne vidi) – podzemni dio ispod svetišta u koje su polagali prvo samo relikvije muĉenika, a kasnije i crkvene i svjetovne dostojanstvenike Najviše rom. crkava i najznaĉajniji primjeri se nalaze u Francuskoj

ST. SERNIN u Toulouseu (J. Franc.) 1080-1120

Hodoĉasniĉka crkva (graĊene duţ puteva što su vodili u Santiago de Compostela na SZ. Španj. – St. Foy u Conquesu i još neke slabo saĉuvane) Primjer kako analizirati tlocrt: 5- brodna bazilika s 3-brodnim transeptom, apsidom, deambulatorijem i brodnim transeptom, apsidom, deambulatorijem i apsidiolama (aps., deamb. i apsidiole ĉine KOR – mjesto za svećenstvo, u kojem je smješten i oltar) svodovi su – u gl. brodu baĉvasti - u boĉnim svodovima kriţni eksterijer – rašĉlanjenost volumena – visine krova se postupno spuštaju - arhitektonski ornamenti – dekorativni okviri za prozore i portale interijer – brodovi odijeljeni lukovima i stubovima, uz koje su pridruţeni polustupovi i pilastri – elementi rimske arh., ali su sada dimnzije više, sve stremi u visinu ritam se stalno ponavlja i pokreće nas prema apsidi na I., koji su puni svjetlosti, dok su brodovi priliĉno mraĉni (svjetlo se oduvijek povezuje s boţanskim) Kompleks u PISI (1053-1272) Katedrala, krstionica i toranj – kosi toranj !!!! – nakosio se zbog loših temelja i prije nego što je bio gotov Kiparstvo – gotovo iskljuĉivo vezano za arhitekturu (na portalima, kapitelima, proĉeljima) Obnova monumentalne kamene skulpture !!! – prije mali reljefi i kipići u metalu ili slonovaĉi ZAKON KADRA – skulptura se veliĉinom prilagoĊava površini na kojoj je smještena – takav je i odnos pojedinca i društva – ĉovjek je podreĊen unaprijed zadanom «kadru» - društvu u kojem nema nikakvu mogućnost razvijanja i napredovanja i ne cijeni ga se kao individuu HORROR VACUI – strah od praznog prostora STRAH sveprisutan u pogledu na svijet – vrijeme nije bitno, za njih je poĉetak stvaranje svijeta, a kraj Posljednji sud, sve ostalo se odigrava izmeĊu, cijelo vrijeme se vodi borba izmeĊu demona i anĊela za njihovu dušu Nespretne proporcije Teme – ljudi, ţivotinje, ĉudovišta, bogati ornament (organski i geometrijski)

Posljednji sud – vrlo ĉesta tema, uvijek na zap. Proĉelju (na luneti), ili s unutrašnje strane kao freska, tako da se ĉovjek prepadne kad izlazi van - neobuzdana mašta, nervozna gipkost oblika Primjeri: Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu HRVATSKA – 2 najznaĉajnija primjera: -drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214. -Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadrţaju, ali ne po formi

Slikarstvo: Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva i dalje ILUMINIRANI RUKOPIS Za rom. slik. je karakteristiĉna REDUKCIJA – svi opisi se nastoje saţeti na najbitnije – npr. umjesto šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd. Plošni naĉin prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije

Romanika - slikarstvo i kiparstvo Kiparstvo – gotovo iskljuĉivo vezano za arhitekturu (na portalima, kapitelima, proĉeljima) Obnova monumentalne kamene skulpture !!! – prije mali reljefi i kipići u metalu ili slonovaĉi ZAKON KADRA – skulptura se veliĉinom prilagoĊava površini na kojoj je smještena – takav je i odnos pojedinca i društva – ĉovjek je podreĊen unaprijed zadanom «kadru» - društvu u kojem nema nikakvu mogućnost razvijanja i napredovanja i ne cijeni ga se kao individuu HORROR VACUI – strah od praznog prostora STRAH sveprisutan u pogledu na svijet – vrijeme nije bitno, za njih je poĉetak stvaranje svijeta, a kraj Posljednji sud, sve ostalo se odigrava izmeĊu, cijelo vrijeme se vodi borba izmeĊu demona i anĊela za njihovu dušu Nespretne proporcije

Teme – ljudi, ţivotinje, ĉudovišta, bogati ornament (organski i geometrijski) Posljednji sud – vrlo ĉesta tema, uvijek na zap. Proĉelju (na luneti), ili s unutrašnje strane kao freska, tako da se ĉovjek prepadne kad izlazi van - neobuzdana mašta, nervozna gipkost oblika Primjeri: Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu HRVATSKA – 2 najznaĉajnija primjera: -drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214. -Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadrţaju, ali ne po formi Slikarstvo: Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva ILUMINIRANI RUKOPIS Za rom. slik. je karakteristiĉna REDUKCIJA – svi opisi se nastoje saţeti na najbitnije – npr. umjesto šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd. Plošni naĉin prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije Razlika izmeĊu rom. i got. raspela – za rom. je karakteristiĉni prikaz ukoĉenog, ţivog Krista otvorenih oĉiju, dok se u gotici naglašava njegova muka – mrtvi, izmuĉeni Krist, izvijenog tijela u S-krivulji GOTIKA – kiparstvo i slikarstvo Kiparstvo - opće karakteristike: Najreprezentativniji su veliki skulptorski programi koji se nalaze na proĉeljima katedrala – po sadrţaju odraţavaju teološki program koji je razraĊivala skolastiĉka filozofija – Toma Akvinski – prizori iz Biblije i ţivoti svetaca - osim ĉisto religioznih tema, tu se mogi naći i prikazi seljaĉkih radova kroz godinu, povijesne legende, scene iz svakidašnjeg ţivota, likovi suvremenika... Postepeno oslobaĊanje od kadra !!!! – dok su ranije skulpture na dovratnicima u Chartresu još neprirodno izduţene i ukoĉene jer prate zadani stup ispred kojeg su postavljene, njihova lica već pokazuju veći stupanj individualizacije i ljudskosti – nisu više taliko reljefi, ipak se diferenciraju od stupa - likovi kasnije stoje slobodno uza zid na svojim podnoţjima naturalizam !!! – zanimanje za prirodu – paţljivo izraĊeno i diferencirano lišće i cvijeće na kapitelima Nove teme: KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najĉešće drveni i polikromirani)

Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – ĉesto neprirodno mršavi i ruţni – da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje Za likove je specifiĉna S-krivulja Oko 1400. Europom se proširio meĊunarodni stil – i u kiparstvu i slikarstvu - pretjerano ljupki, neprirodno vitki, bestjelesni likovi u S-krivulji Slikarstvo: Vodeća grana slikarstva je VITRAJ – slika na prozorskom staklu - proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama – crtaĉi su pod utjecajem kipova koje vide na katedrali - nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadići bojenog stakla povezani olovnim trakama – poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oĉi) crtali na staklu - djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obiĉne dnevne svjetlosti - najljepši saĉuvani su u Chartresu i dalje kao vaţna grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI – karakteristike kao i u kip. – vitki likovi, paţljivo prikazivanje detalja iz prirode Karakteristike got. slikarstva općenito: Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još razvijen sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem Narativnost – za razliku od saţete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da će prikazati sve što se spominje već će i dodavati Teme su slĉne kao i u kiparstvu, likovi su isto vitki i bestjelesni, u S-krivulji VAŢNO!!!! – nešto sasvim drugaĉije GIOTTO di Bondone – talijanski slikar iz 13. st. koji je napravio revoluciju u slikarstvu – obnova monumentanog zidnog slikarstva utjecaj Bizanta + gotika + antika = Giottov realizam krupni, ĉvrsti oblici, bez puno detalja freske u kapeli ARENA u PADOVI - ĉitav prizor se odigrava i 1. planu, na priliĉno plitkoj pozornici – - promatraĉ je povezan sa slikom, kao da smo sudionici - 3-dimenzionalnost je ostvarena samim likovima, a ne iluzijom prostora - ĉvrsto okupljanje likova, s unutrašnjom povezanosti izmeĊu sebe HRVATSKA – VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 1474.

Barokno slikarstvo i kiparstvo

Na Trentskom koncilu je odluĉeno da umjetnost mora na neposredniji naĉin prikazivati religiozne teme, te da mora biti razumljiva i nepismenima, a ne samo obrazovanijim pojedincima koji su imali dovoljno znanja da dešifriraju ponekad zagonetne prizore pune alegorija i simbola. Novi stil treba više apelirati na emocije nego na intelekt. Ikonografija novog stila je direktna, jednostavna, oĉita i dramatiĉna. U vrijeme baroka ĉovjeĉanstvo je vrlo pokrenuto – osvaja svijet, osniva kolonije – u baroknoj umjetnosti će se to odraziti naglašenom dinamiĉnošću KIPARSTVO: - pokret, kretanje – skulptura je uvijek drukĉija, ovisno o kutu gledanja - razigrana i pokrenuta obrisna linija - konstantna izmjena volumena i prostora – što rezultira jakim kontrastima svjetla i sjene Gianlorenzo BERNINI: *David barokna karakteristika je nagoviještena prisutnost Golijata, izgleda kao polovina jednog para - David jasno pokazuje gdje je neprijatelj, a prostor izmeĊu njih je pun snage - iluzija o prisutnim liĉnostima ili snagama – nevidljiva dopuna NOVA AKTIVNA POVEZANOST S PROSTOROM U KOJEM SE NALAZI simbioza kiparstva i slikarstva, zajedno s arhitekturom stvara jednu sloţenu iluziju * kapela Cornaro, Sta Maria della Vittoria, Rim Ekstaza sv. Tereze

- maksimalna pokrenutost draperija, naglašena emocionalnost i patetika - 2 lika na oblaku koji lebdi, osvjetljena iz nevidljivog prozora iznad njih Ţ izgledaju dematerijalizirano, svjetlo se naglašava zlatnim zrakama, koje stvaraju iluziju kao da je izvor svjetlosti na iluzionistiĉkoj fresci na svodu - da bi upotpunio iluziju ugraĊuje i gledalište – na stranama su balkoni s mramornim kipovima obitelji Cornaro, s kojima gledatelj dijeli prostor svakodnevne stvarnosti SLIKARSTVO: Pokret je temelj barokne slike: dijagonalna kompozicija, kontrasti boja (toplo-hladno), dramatiĉni kontrasti svjetla i sjene - prikazuje izrez iz stvarnosti – uvijek je nešto nedoreĉeno, nije sasvim vidljivo ili skriveno –

NEIZVJESNOST = neizmjernost

- ako se prikazuje pejzaţ, tu će uvijek biti ili velika masa oblaka koja nešto skriva, ili velika krošnja koja zaklanja pogled - likovi su vrlo sitni i podreĊeni pejzaţu - atmosferska perspektiva – svijest o velikim daljinama, beskonaĉnosti CARAVAGGIO: Pozivanje sv. Mateja

- beskompromisni realizam – naturalizam - sveta tema opisana izrazima suvremenog ţivota obiĉnih ljudi - poreznik Matej sjedi s nekolicinim naoruţanih ljudi u obiĉnoj rimskoj krĉmi - Krist – prikazan kao siromašan, bosih nogu i u jednostavnoj odjeći - religioznost trenutka izraţena zrakom sunĉane svjetlosti koja osvjetljava Kristovo lice i ruku (gesta preuzeta iz stvaranja Adama) u mraĉnom interijeru i prenosi njegov poziv do Mateja stav protureformacije – vjerske tajne se ne otkrivaju intelektualnim razmišljanjem, već spontano, unutarnjim doţivljavanjem pristupaĉnim svim ljudima Pieter Paul RUBENS: - Flamanac, putovao u Italiju, prouĉavao antiku, visoku renesansu i Caravaggia

BAROK 17. i 18. st (1600 – 1750) Prvobitno znaĉenje rijeĉi – nepravilno, groteskno

Stil se javlja u Rimu krajem 16. st. – izraţava duh protureformacije, apsolutizma, centralizirane drţave (ali brzo prodire i na protestantski sjever i cvjeta u graĊanskoj Nizozemskoj) Pape postaju pokrovitelji umjetnosti širokih razmjera – ţele da Rim postane najljepši grad kršćanskog svijeta. Katoliĉka crkva potiĉe baroknu umjetnost, koja iskazuje dramu religioznih tema na neposredan i emocionalan naĉin. Svjetovna aristokracija takoĊer prihvaća dramatiĉni barokni stil da bi impresionirali druge. Intelektualna, nauĉna revolucija u cijeloj Europi – geometrija, mehanika - svijest o beskonaĉnom (astronomija, matematika, filozofiaj) – otvaranje svijeta koji je renesansa konstruirala kao zatvoreno geometrijsko tijelo, a u manirizmu se pomaknuo i dezintegrirao – barokni ĉovjek pokušava uspostaviti racionalnu kontrolu 2 kontradiktorna elementa: 1. apstraktna matematiĉka i metodska strana – strogi raspored ulica, formalni projekt grada, geometrijski rasporeĊeni vrtovi i parkovi 2. u slikarstvu i kiparstvu se manifestira senzualnost, ekstravagantnost, pobina protiv mehaniĉkog reda (raskalašeni naĉin ţivota na dvoru, vjerski fanatizam)

GRAD Vrlo sloţeni sustav fortifikacija (zbog naprednijeg naĉina ratovanja – topovi – vanjska utvrĊenja, bastioni i platforme, zemljani nasipi – grad se nekad nalazi i nekoliko stotina metara iza * VAUBAN: NEUF-BRISACH (Neue Breisach) - grad je u prvom redu planiran kao utvrda, a sam grad je naknadno utrpan u kalup - nema mogućnosti širenja, a broj stanovnika sve više raste – grad raste uvis – 5-10 katova - velike avenije – široke i ravne - najvaţniji simbol i glavni element Champs Elysees, Pariz - završavaju obeliskom, slavolukom ili zgradom u toĉki gdje se spajaju sve linije jednako visokih proĉelja i ploĉnika - vozila na kotaĉima – ubrzanje kretanja, osvajanje prostora - geometrija olakšava kretanje i odraţava pogled na svijet – linearno širenje (moći, grada, drţave) - i zbog potrebe javne demonstracije moći – vojske – dojam ĉvrstih i ravnih redova vojnika, lakše je odrţavati red negu u uskim i vijugavim srednjevjekovnim uliĉicama - potĉinjavanje sadrţaja urbanog ţivota vanjskom obliku – ruše se stare ĉetvrti, vrijedne zgrade, prometnice presijecaju do tada koherentne ĉetvrti - otvoreni trg – kruţni ili ovalni prostor iz kojeg se radijalno šire avenije, organizirani pomoću vertikalnih elemenata (obeliska ili slavoluka) i fontanama koji postaju vaţan scenski element

Champs Elysees - grad ţrtvovan prometu – zanemarivanje svih urbanih funkcija

Bernini: Trg Sv. Petra u Rimu (1657.) - ĉetverostruka kolonada sa strane, naprijed proĉelje Sv. Petra - obelisk u centru, simetriĉno s obje strane su fontane ĉovjekoliki oblik zagrljaja - "velika slika Crkve" koja grli cijeli grad i svijet - urbi et orbi) veliki sadrţaĉ koji se neprimjetno puni i prazni, djeluje zatvoreno, a u biti je otvoren – kolonade su propusne granice – zatvoren, ali pristupaĉan prostor VERSAILLES (1642 – 1686) Projektirali Le Vau i Hardouin-Mansart, vrtove je projektirao Le Notre

Veliki kompleks zgrada i parkova uklopljenih u prirodu - parkovi su oblikovani po strogom geometrijskom principu – apsolutna simetriĉnost - postepeno razvoĊenje volumena – palaĉa – parkovi – priroda - veliki trg pred palaĉom u kojeg se zrakasto ulijevaju tri avenije, od kojih se glavna nastavlja u osi parkova