Licnost i Psihicki Poremecaji

8. LICNOST I PSIHICKI POREMECAJI 8.1. ODREDENJE I RAZVOJ LICNOSTI POVIJEST • Hipokrat (460. –

377. pr.Krista) traţio vezu temperamenta i tjelesnih tekucina

ţuta ţuc kolerik burno reagiraju, razdraţljivi i agresivni sluz flegmatik smireni, optimisticni, ravnodušni krv sangvinik druţeljubivi, energicni, veseli crna ţuc melankolik samotnjaci, turobni, spori • Frenologija – Franz Joseph Gall (1758.-1828.) • Tipovi licnosti s obzirom na tjelesnu konstituciju k onstituciju  – Kretschmer (1888.-1964.): astenici, piknici  – Sheldon (1989.-1970.): ektomorfi, mezomorfi, endomorfi

Sve su ove teorije znanstevno opovrgnute, mada su se zadrţale u svakodnevnom govoru i shvacanjima laika •IMPLICITNE teorije licnosti – laicke procjene licnosti drugih ljudi temeljene na osnovi malog broja

informacija, koje cesto mogu biti pogrešne  _ LICNOST – organizirani skup relativno stabilnih nacina mišljenja, ponašanja i emocionalnog reagiranja karakteristican za pojedinca i njegovu prilagodbu i interakciju s okolinom

U širem smislu obuhvaca motive, emocionalno reagiranje, kognitivne sposobnosti, stavove i ponašanje

 –

•PRETPOSTAVKE:  _ karakteristike licnosti licnosti su manje-više stabilne i dosljedne u vremenu i razlicitim situacijama  _ sklop karakteristika karakteristika licnosti u dovoljnoj dovoljnoj mjeri razlikuje razlikuje ljude i cini ih jedinstvenima jedinstvenima  _ poznavanje necije licnosti omogucuje predvi@anje ponašanje te osobe

RAZVOJ LICNOSTI • GENETIKA  – OKOLINA ??? genotip je kompletan skup svih gena koje dobivamo zacecem fenotip je skup svih karakteristika koje pojedinac iskazuje (razvija se kroz interakciju genotipa i okoline) fenotip = genotip x okolina bihevioralna genetika (posebna grana razvojne psihologije) se bavi proucavanjem genetskih utjecaja na razvoj pojedinih psihickih osobina • Istraţivanja pojedinaca razlicitog stupnja genetske povezanosti (jednojajcani blizanci – odgajani zajedno i odvojeno, od vojeno, posvojena djeca…) PODJEDNAK UTJECAJ OKOLINE I GENETSKIH FAKTORA (utjecaj gena je nešto veci na inteligenciju u odnosu na druge karakteristike licnosti;

korelacije me@u jednojajcanim blizancima za crte licnosti su 0.50, a za dvojajcane 0.30) • Relativni udio nasljednih i okolinskih faktora razlikuje se kod osobina temperamenta i karaktera  _ TEMPERAMENT  –Tipican

nacin emocionalnog doţivljavanja i ponašanja

 –

Uro@en (genetski odre@en); razmjerno stabilan i u odrasloj dobi  _ KARAKTER  – Skup crta licnosti koje izraţavaju odnos prema samome sebi (samokriticnost, samopoštovanje…), prema drugima (suosjecajnost, ljubaznost, iskrenost…) i prema radu i obavezama (upornost, marljivost, ambicioznost…)  – Velikim dijelom pod utjecajem okoline  – Dosljednost ovih osobina ovisi o situaciji, prethodnom iskustvu i intenzitetu motiva koji

usmjeravaju ponašanje TEORIJE LICNOSTI  – CILJ TEORIJA – opisati i objasniti (uzroci i posljedice) ljudsko ponašanje i doţivljavanje te predvidjeti buduce reakcije u odre@enim okolnostima  – Znanstvene teorije licnosti temelje se na velikom broju sustavnog opaţanja i provjeravaju se razlicitim znanstvenim metodama •TEORETSKI PRISTUPI U OBJAŠNJENJU LICNOSTI:

 _ Psihoanaliticki pristup  _ Bihevioristicki pristup  _ Humanisticki pristup  _ Teorije o crtama licnosti

8.2. PSIHOANALITICKI (PSIHODINAMSKI) PRISTUP LICNOSTI

•Utemeljitelj - Sigmund Freud (1856.-1939.) •Psihoanaliza  –Covjek je iracionalno bice kojim upravljaju nesvjesni nagoni  _ 3 RAZINE SVJESNOSTI: • NESVJESNO - temeljni pojam, a cine ga sve ţelje, misli, doţivljaji, uspomene, koji su potisnuti iz svijesti jer su u suprotnosti s usvojenim zabranama

i normama ponašanja ili su neugodni  – potisnuti sadrţaji izraţavaju se simbolicki u snovima, umjetnickom djelu, bajkama,

neurotskom simptomu, omaškama, propustima, šalama; otkriva ih se psihoanalizom – kroz tehniku slobodnih asocijacija, analizu snova i simbola, hipnozu • PREDSVJESNO - sadrţaji kojih nismo u odre@enom

trenutku svjesni, ali ih moţemo lako dovesti u svjesno • SVJESNO - sastoji se od onoga što smo toga trenutka svjesni; ono što je u središtu naše pozornosti (svjesnost odre@uje ono što se u realnosti zbiva)  _ STRUKTURA LICNOSTI  _ ID

•izvor psihicke energije, sastoji se od bioloških nagona - (libido – cjelokupna psihicka pokretacka energija, eros – nagon ţivota i thanatos – nagon smrti) •potpuno u nesvjesnom dijelu licnosti •funkcionira po nacelu ugode, zadovoljstva •iracionalan, sebican, traţi zadovoljenje potreba neovisno o posljedicama - nema kapacitet odgode Superego Ego Id Svjesno Predsvjesno Nesvjesno

 _ EGO

• svijest o sebi, svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu u vremenu • sjedište svih spoznajnih procesa • posreduje izme@u instikata i vanjskog svijeta (omogucuje zadovoljenje nagona ida na društveno prihvatljiv nacin – metafora konja i jahaca) • funkcionira na sva tri stupnja svjesnosti • funkcionira po nacelu realnosti  _ SUPEREGO

• sadrţava ideale, moralna pravila i vrijednosti – odlucuje je li neko ponašanje dobro ili loše • funkcionira na sva tri stupnja svjesnosti • funkcionira po nacelu idealnog • razvija se odgojem u procesu socijalizacije putem nagrada i kazni dok se kasnije pravila internaliziraju i oslanjamo se na samokontrolu ponašanja • funkcije: savjest (osjecaj krivnje, ponos); samopromatranje; funkcija ideala (samopoštovanje; osjecaj manje vrijednosti)

 _ Id, ego i superego nisu zasebne strukture, vec oznake za odre@ene dinamicne procese unutar licnosti. Ne mogu se povezati s odre@enim anatomskim strukturama  _ Id i superego su cesto u sukobu:  – vaţna uloga ega: balansira izme@u potrebe za zadovoljenjem nagona ida i moralnih zabrana i

ogranicenja koje postavlja superego (adaptacija, kontrola nagona i ponašanja)  – Ukoliko je ego slab (prevladava id ili superego): tjeskoba, frustracija – ego se nesvjesno brani obrambenim mehanizmima (jedan od njih je i reaktivna formacija – iskazivanje mišljenja i ponašanja koje je suprotno necijim stvarnim osjecajima ili osobinama)  _ KRITICKI OSVRT  _ DOPRINOSI:

•orijentirana na individualne razlike •holisticka teorija – orijentirana na cjelokupnu licnost •hijerarhijski organizirano ponašanje •utjecaj na knjiţevnost, umjetnost, filozofiju i opcenito društvenu svijest •naglašavanje vaţnosti nesvjesnih procesa  _ NEDOSTACI: •temeljne postavke nije moguce znanstveno provjeriti – nema empirijskih dokaza •objašnjava uzroke prijašnjeg ponašanja, ali ne moţe predvidjeti buduce ponašanje •razlicita ponašanja se tumace na isti nacin •snaţan naglasak na potisnutim traumama iz ranog dj etinjstva koji determiniraju licnost

8.3. BIHEVIORISTICKI PRISTUP LICNOSTI  _ BIHEVIORIZAM • javlja se 20-ih godina 20. stoljeca • glavni predstavnik – B.F. Skinner (1904-1991)

• jedini moguci predmet znanstvene psihologije – ponašanje (opaţljivo je, objektivno i mjerljivo za razliku od subjektivnih doţivljaja) • Bihevioristi nisu primarno usmjereni na objašnjavanje uzroka ponašanja vec se pokušava predvidjeti ponašanje s obzirom na okolnosti i, ukoliko je potrebno, promjenom okolnosti mijenjati ponašanje • Ljudi uglavnom nisu svjesni prednosti koje dobivaju odre@enim ponašanjem i ne mogu stoga racionalno objasniti razloge svojeg ponašanja • Utvr@uju se cimbenici iz okoline koji djeluju potkrepljujuce na neko nefunkcionalno ponašanje, definira se nacin na koji se odre@ene potrebe mogu zadovoljiti na prikladniji nacin i time se

mijenja ponašanje • Ucinkovite tehnike za mijenjanje odre@enih oblika disfunkcionalnog ponašanja (ovisnosti, fobije, delikvencija itd.)  _ NEOBIHEVIORISTICKI PRISTUP •Veže se uz Albeta Banduru i njegovu teoriju ucenja

- naše ponašanje nije samo pasivna reakcija na podraţaje iz okoline – odre@eno je i kognitivnim procesima koji se razlikuju od covjeka do covjeka

- uvjetovanjem ucimo samo mali broj ponašanja – puno više ucimo aktivno, opaţanjem, socijalnim ucenjem

- pojedinac moţe usvojiti neko ponašanje ukoliko opaţa posljedice ponašanja neke druge osobe – nije nuţno da on osobno bude nagra@en ili kaţnjen - ALI nagrade ili kazne mogu odre@ivati hoce li se neko nauceno ponašanje izvoditi ili ne • Ponašanje se ne regulira samo vanjskim nagradama ili kaznama, vec se moţe samo-regulirati • SAMO-REGULACIJA (SAMOKONTROLA) – socijalno ponašanje vo@eno je velikim socijalnim znanjem kojeg pojedinac stjece tijekom ţivota, posebno o ponašanju drugih ljudi, a kroz razvoj usvajaju se pravila što je dobro što je loše i razvijaju se standardi - kad ponašanje ne udovoljava unutarnjim stecenim standardima pojedinac osjeca nezadovoljstvo i krivnju SAMOEFIKASNOST  – procjena nekog pojedinca o vlastitoj sposobnosti da uspješno udovolji zahtjevima nekog zadatka - Percipirana samoefikasnost utjece na to koje cemo aktivnosti poduzeti, koliko cemo napora u njih uloţiti i koliko cemo ustrajati u njima

Izme@u ponašanja pojedinca, njegovih karakteristika i okoline postoji uzajaman odnos  _ Bandurine ideje su otvorile put suvremenom KOGNITIVNO-BIHEVIORISTICKOM PRISTUPU:  – kognitivni procesi imaju vaţnu ulogu u posredovanju izme@u podraţaja i reakcija osobe

 – Istraţuju se: • kognitivni i afektivni procesi koji u interakciji sa situacijskim faktorima determiniraju ponašanje • motivacijski procesi koji posreduju socijalno ponašanje • kognitivne strukture koje se nalaze u osnovi ljudskih kompetencija, vrijednosti i pravila ponašanja

 _ KRITICKI OSVRT  _ Prednosti: • Primjena bihevioristickih spoznaja u razlicitim granama psiholo gije • Kognitivno-bihevioristicke teorije su potakle mnoga istraţivanja i usmjerila zanimanje na

vaţne fenomene (npr. ucenje opaţanjem; ciljevi, ocekivanja, motivacija, vrijednosti)

 _ Nedostaci: • Izvorni bihevioristicki pristup zanemaruje kognitivne procese koji se ne mogu direktno opaţati (covjek je u potpunosti oblikovan okolinom) • Zanemarivanje uloge naslje@a i bioloških faktora u oblikovanju licnosti • Prenaglašavanje situacijskih odrednica ponašanja – nemogucnost predvi@anja ponašanja

8.4. HUMANISTICKI PRISTUP LICNOSTI  _ HUMANISTICKA PSIHOLOGIJA • (50-te i 60-te) – reakcija na biheviorizam i psihoanalizu

• naglašava subjektivno iskustvo i doţivljaje (FENOMENOLOŠKI PRISTUP), holizam (proucavanje licnosti u cjelini), pozitivnu ljudsku prirodu, slobodnu volju i potencijal za kreativnost i samoaktualizaciju (zbog negativnih utjecaja okoline ljudi nisu uvijek kadri ostvariti taj potencijal)

• predmet istraţivanja su posebni ljudski doţivljaji: sreca, samoostvarenje, ljubav, kreativnost…  _ MASLOW covjek je usmjeren prema razvoju vlastitih mogucnosti i teţi samoaktualizaciji • formalno obrazovanje i odgoj, društvene predrasude, nepovoljan socioekonomski status smanjuju uro@enu kreativnost ljudi • istraţivao karakteristike samoostvarenih i kreativnih ljudi  _ ROGERS:

• Svaki pojedinac reagira na neki doga@aj u skladu sa svojim osobnim doţivljajem i interpretacijom tog doga@aja • Vlastito “ja” – sve ideje, percepcije i vrijednosti koje su karakteristicne za neku osobu; pojam o

sebi ukljucuje i svijest o tome kakav je netko i što moţe uciniti • Doţivljaj vlastitog “ja” utjece na percepciju svijeta i vlastitog ponašanja – ne mora biti realan (problemi ukoliko je velika razlika izme@u PERCIPIRANOG i REALNOG vlastitog “ja”) • IDEALNO “JA” – osoba kakav bi netko ţelio biti – problemi i nezadovoljstvo ako je velika razlika izme@u vlastitog i idealnog “ja” • Razvoj vlastitog “ja” ovisi o iskustvima pojedinca - najvaţnija su iskustva iz djetinjstva (bezuvjetna ljubav i prihvacanje od strane roditelja)  _ KRITICKI OSVRT  _ Prednosti:

• Usmjeravanje na realiziranje vlastitih mogucnosti, samopoštovanje, osobni uspjeh i srecu, dobrobit pojedinca • Humanisticke se postavke primjenjuju u podrucju rukovo@enja, profesionalnog savjetovanja i obrazovanja  _ Nedostaci:

• Preveliko oslanjanje na subjektivne doţivljaje • Osnovne postavke teško je znanstveno provjeriti i mjeriti • Zanemarivanje bioloških odrednica licnosti • za neke kriticare - nerealno i preoptimisticno poimanje ljudske prirode 8.5. TEORIJE CRTA LICNOSTI (OSOBINSKI PRISTUP LICNOSTI) Osnovna pretpostavka: ljudi se razlikuju po svojim osobinama ili crtama licnost  _ CRTE LICNOSTI – relativno trajne karakteristike o kojima se zakljucuje na osnovi ponašanja; to

su predispozicije da se reagira ili ponaša na odre@eni nacin one su kontinuirane dimenzije po kojima se ljudi mogu uspore@ivati

predvi@aju ili objašnjavaju razlicita ponašanja ljudi u odre@enim situacijama pridonose slicnom ponašanju iste osobe u razlicitim situacijama  _ istraţivaci pokušavaju pronaci manji broj osnovnih d imenzija (faktora) icnosti koje obuhvacaju veci broj pojedinacnih crta licnosti koje se javljaju zajedno  _ najpopularnij model danas je model Coste i McCrea - PET FAKTORSKI MODEL LICNOSTI (Big five) – postoji pet temeljnih dimenzija licnosti: EKSTRAVERZIJA – opisuje u kojoj su mjeri ljudi društveni, aktivni, srdacni, razgovorljivi, i sl. Osobe koje imaju izraţenu dimenziju ekstraverzije obicno se mogu opisati kao društvene, vesele, aktivne, dominantne, te sklone uzbudenjima. Osobe k oje imaju suprotne karakteristike se obicno nazivaju introvertima i imaju suprotne osobine licnosti.

NEUROTICIZAM – opisuje u kojoj su mjeri ljudi uznemireni, zabrinuti, tjeskobni, skloni burnom emocionalnom reagiranju i sl.

Osobe koje imaju izraţenu dimenziju neuroticizma mogu se opisati kao napete, srameţljive, cesto depresivne, neraspoloţene i zabrinute, te niskog samo-poštovanja. Osobe ciji je poloţaj nisko na toj dimenziji obicno se nazivaju emocionalno s tabilnima. SAVJESNOST – opisuje u kojoj mjeri ljudi imaju ţelju za postignucem, osjecaj duţnosti, predanost radu, samodisciplinu i sl. Osobe visoko na dimenziji savjesnosti mogu se opisati kao efikasne, organizirane, odgovorne i pouzdane. One ne kasne na dogovorene sastanke, ispunjavaju svoje obveze na vrijeme, vracaju posudene stvari, itd

UGODNOST – opisuje u kojoj su mjeri ljudi dobronamjerni, spremni na suradnju i pomaganje, obzirni prema drugima i sl. Osobe visoko na dimenziji ugodnosti mogu se opisati kao tople, pristojne, velikodušne, spremne na pruţanje pomoci. One nisu svadljive niti agresivne i s njima je »ugodno« biti u društvu. OTVORENOST PREMA ISKUSTVU  – opisuje u kojoj mjeri ljudi teţe stjecanju novog iskustva,

raznolikosti i neovisnosti, te u kojoj su mjeri znatiţeljni, kreativni i fleksibilni u ponašanju Osobe visoko na toj dimenziji mogu se opisati kao originalne, širokih interesa, znatiţeljne, umjetnickih sklonosti itd. One najcešce mnogo citaju, maštovite su i vole isprobati nešto novo

 _ KRITICKI OSVRT  _ Prednosti:

 _ Široka primjena  _ Omogucuje pronalaţenje malog broja dimenzija koje obuhvacaju velik broj osobina licnosti  _ Nedostaci:  _ cirkularnost – ponašanje se objašnjava osobinama licnosti, a o njima se zakljucuje na temelju ponašanja  _ na temelju crta licnosti nije moguce precizno predvi@ati ponašanje – ono je vrlo sloţeno i ne ovisi samo o crtama licnosti vec i o situaciji

8.6. METODE ISPITIVANJA LICNOSTI

 _ mjerenje licnosti ispunjava dvije glavne svrhe: istraţivacku (traţe se slicnosti i razlike me@u ljudima i grupama ljudi, ispituju promjene koje u licnosti nastaju starenjem, ispituju se odnosi izme@u razlicitih aspekata licnosti i ponašanja) i prakticnu (dijagnosticiranje postojanje nekog

psihickog poremecaja i procjene u svrhu predvi@anje buduceg ponašanja i prilago@avanja

pojedinca u razlicitim situacijama)  _ najcešci oblici ispitivanja licnosti: A. UPITNICI LICNOSTI I SKALE PROCJENE - sastoje se od niza pitanja ili tvrdnji uz koje su

najcešce vec i predloţeni odgovori (npr. nikada, rijetko, cesto, uvijek, ili samo da i ne), a od ispitanika se traţi da jednim od predloţenih odgovora oznace odnosi li se pitanje na njihov uobicajeni oblik doţivljavanja i ponašanja - nema tocnih i netocnih odgovora - primjenjuju se u klinickoj i savjetodavnoj psihologiji, profesionalnoj orijentaciji, odabiru za posao - prednost im je što se u kratko vrijeme moţe prikupiti mnogo podataka o velikom broju

ljudi, a nedostatak je eventualna neiskrenost ispitanika i davanje socijalno poţeljnih

odgovora te cinjenica da sami sebe ne poznajemo u potpunosti B. PROJEKTIVNE TEHNIKE (pr. Rorschachov test mrlja, Test tematske apercepcije i Test nedovršenih recenica) - sadrţe neki nestrukturirani materijal, koji ispitanik treba strukturirati

navo@enjem svega što u tom materijalu vidi (osnovna je pretpostavka da ce ispitivani pojedinac projicirati, ucitati u predloţeni materijal neke svoje motive, ţelje, interese i druge sadrţaje svoje licnosti); nedostatak im je što odgovori ispitanika mogu biti odraz trenutacnog raspoloţenja ili mašte, a ne nesvjesnih dijelova licnosti te problemi u nedvosmislenom tumacenju rezultata; primjenjuju se u klinickoj praksi, posebice pri ispitivanju djece C. SITUACIJSKI TESTOVI  – omogucuju procjenu necije licnosti na osnovi ponašanja u nekoj test-situaciji - u procjeni necije licnosti korisni podaci se dobivaju i procjenom osoba koje dobro poznaju pojedinca (procjena se vrši na ljestvici sudova – ispitanik procjenjuje osobu na crtama licnosti koje mi zadamo)

8.7. PSIHICKI POREMECAJI  _ KRITERIJI MENTALNOG ZDRAVLJA

•Ponašanje odskace od uobicajenog ili prosjecnog

•Neprilago@eno ponašanje (krši socijalne norme) •Ponašanje koje ukljucuje osobnu patnju •Ponašanje koje ukljucuje nesposobnost ili disfunkciju •Ponašanje koje ukljucuje neocekivanost Psihicki poremecaj je stanje u kojem ponašanje i doţivljavanje osobe odskace od uobicajenog, nije prilago@eno i predstavlja mu smetnje i poteškoce te nije opravdano situacijom u kojoj se nalazi.  _ DIJAGNOZA - najcešce se koristi medicinski model – psihicki poremecaji se odre@uju na temelju simptoma, a nakon toga se odre@uje terapija - postoje dijagnosticki prirucnici koji pomaţu u preciznijem odre@ivanju dijagnoze i primjeni prikladne terapije – najpoznatiji prirucnik je DSM-IV koji klasificira poremecaje u pet osnovnih

dimenzija i detaljno opisuje ponašanja na osnovu kojih se poremecaji mogu svrstati u više od 200 kategorija - u prošlosti se naglašavala razlika izme@u:  _ NEUROTSKI POREMECAJI - blaţi, nema teških poremecaja mišljenja (anksiozni, somatoformni i disocijativni poremecaji)  _ PSIHOTICNI POREMECAJI – cesto dolazi do gubitka kontakta sa stvarnošcu, pogrešnih

percepcija i teških poremecaja mišljenja (shizofrenija, poremecaji raspoloţenja)

DIMENZIJE DSM-IV (Dijagnosticki i statisticki prirucnik psihickih poremecaja) Os I obuhvaca sve psihicke poremecaje osim poremecaja licnosti i mentalne retardacije. Os II obuhvaca razvojne poremecaje (pr. mentalna retardacija, autizam, poremecaj paţnje i hiperaktivnost (ADHD)) i poremecaje licnosti. Os III oznacava bilo koje medicinsko stanje za koje se pretpostavlja kako je vaţno za odredeni

psihicki poremecaj (pr. ozljede mozga, poremecaj u radu štitnjace, SIDA i sl.) OS IV obuhvaca psihosocijalne i okolinske faktore koje osoba doţivljava stresnima i/ili koji mogu pridonositi poremecjaju (pr. gubitak posla, selidba, smrt nekog bliţnjeg i sl.) . Os V oznacava trenutacnu razinu opceg funkcioniranja osobe (usporeduje se s najvišom razinom funkcioniranja prethodnih godina kako bi se utvrdilo na koji nacin prethodne 4 dimenzije utjecu na osobu).

1. ANKSIOZNI POREMECAJI  _ Anksioznost je neugodno emocionalno stanje tjeskobe, straha i strepnje, a taj osjecaj vrlo cesto nema jasan objektivan uzrok.  _ reakcije su neprimjerene situaciji u kojoj se osoba nalazi  _ šest kategorija: fobije, panicni poremecaj, generalizirani anksiozni po remecaj, opsesivno kompulzivni poremecaj, PTSP i akutni stresni poremecaj. •Fobija – iracionalan strah od odre@enih objekata ili situacija klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora) agorafobija (strah od javnih mjesta) akrofobija (strah od visine) ergaziofobija (strah od pisanja)

pnigofobija (strah od gušenja) tafefobija (strah da ce se biti ţiv sahranjen) socijalna fobija (ustrajni, iracionalni strah opcenito povezan sa nazocnošcu drugih ljudi, a moţe prerasti u iznimno teško i onesposobljavajuce stanje) •Opsesivno – kompulzivni poremecaj - karakteriziraju ga prisilne misli i prisilne, ritualne radnje •Panicni poremecaj – nenadan strah pracen poteškocama disanja, nesvjesticama i sl. 2. SOMATOFORMNI POREMECAJI  _ U somatoformnim poremecajima osoba se ţali na tjelesne simptome (ponekad vrlo dramaticne naravi) iako za to ne postoje odgovarajuci tjelesni uzroci. • Hipohondrija – osoba svoje svakodnevne teškoce (npr. ţmarci u trbuhu, glavobolje, znojenje, povremeni kašalj i sl.) interpretira kao simptome teške ili smrtonosne bolesti unatoc urednim medicinskim nalazima 3. SHIZOFRENI POREMECAJ

• jedan od najteţih psihickih poremecaja • psihoticni poremecaj koji je pracen neorganiziranim i nelogicnim razmišljanjem (deluzije),

poremecenim percipiranjem (halucinacije), neodgovarajucim emocionalnim reakcijama i bizarnim

ponašanjem • pacijenti cesto gube kontakt sa stvarnošcu, govor i misli mogu biti kaoticni (tzv. salata od rijeci), pate cesto od ideja proganjanja •Halucinacije - opaţaji u odsustvu osjetilnog podraţaja

•Deluzije - neobicna, laţna i kriva uvjerenja koja opstaju usprkos dokaza o suprotnom

4. POREMECAJI RASPOLOŢENJA  _ Ozbiljniji i teţi od depresivnih stanja koje povremeno doţivljava veci broj ljudi. Dva su glavna poremecaja raspoloţenja: • Veliki (unipolaran) depresivni poremecaj - osoba bez vidljivih razloga pada u depresivno

raspoloţenje koje traje duţe vrijeme - emocionalno stanje obiljeţeno velikom tugom i zlim slutnjama, osjecajem bezvrijednosti, povlacenjem od drugih, nesanicom, gubitkom teka i spolnih ţudnji, ili gubitkom zanimanja za uobicajene aktivnosti i zadovoljstva što iz njih proizlaze - ako se ne lijeci moţe dovesti do tragicnih ishoda (samoubojstvo) • Bipolarni poremecaj (manicno-depresivna psihoza) – izmjenjuju se razdoblja depresije s razdobljima manije - u maniji raspoloţenje je povišeno ili razdraţljivo, a osoba postaje iznimno aktivna, neumorna, euforicna, ima osjecaj svemoci, malo spava razgovorljiva i lako joj je odvratiti pozornost, ima velike planove koji cesto nisu realni - manija se obicno pojavljuje vrlo rijetko i razvija se tijekom razdoblja od jednog do dva dana. 5. POREMECAJI LICNOSTI  _ Poremecaji licnosti su heterogena skupina poremecaja, a smatra ih se trajnim

karakteristikama licnosti koje se ocituju u doţivljavanju, mišljenju i ponašanju, na nacin da onemogucuju normalno funkcioniranje u društvu. Postoji više razlicitih poremecaja licnosti, a oni vrlo cesto prate neki drugi psihicki poremecaj mada se mogu javiti i samostalno Jedan od poznatijih je poremecaj antisocijalne licnosti (ranije su korišteni nazivi psihopati i

sociopati). Antisocijalne licnosti vrlo cesto iskazuju socijalno neprihvatljivo ponašanje.

Nemaju nikakve moralne norme niti odgovornosti. Ne osjecaju emocije cak i pri najokrutnijim djelima. Vrlo su sebicni i ponašaju se prema drugim osobama kao prema objektima. 6. POREMECAJI HRANJENJA

Dva poremecaja iz ove skupine su najcešca: anorexia nervosa i bulimia nervosa.

Osobe oboljele od anoreksije jedu vrlo malo i na granici su izgladnjivanja. Opsjednute su strahom da ce se udebljati te imaju poremecenu sliku vlastitog tijela - vide se predebelima iako su pothranjene. Osobe oboljele od bulimije jedu nekontrolirano nakon cega povracaju. To moţe dovesti do poremecaja ravnoteţe elektrolita u tijelu, srcanih problema te smrti. Poremecaji prisutni u nekim specificnim kuturama Anoreksija - zapadna kultura Koro – javlja se kod Kineza i Malajaca; poremecaj je pracen snaţnim iracionalnim strahom da ce

im se penis uvuci u abdominalnu šupljinu Windigo – javlja se u nekih domorodackih kultura, a ukljucuuje snaţnu potrebu za ljudskim mesom i strah od postajanja kanibalom. Taijin kyofusho- javlja se u Japanu, a ocituje se kao snaţan osjecaj neprikladnosti. Pracen je strahom da neciji tjelesni miris, facija lna ekspresija ili pokreti tijela mogu djelovati ugroţavajuce na druge osobe. Dovodi do povlacenja i izbjegvanja socijalnih kontakata.

8.8. LIJECENJE PSIHICKIH POREMECAJA  _ Dva osnovna oblika lijecenja psihickih poremecaja: 1) MEDICINSKA TERAPIJA - primjenjuju je iskljucivo lijecnici (psihijatri) a) Terapija lijekovima Antipsihotici – ublaţavaju simptome psihoticnih poremecaj Antidepresivi – ublaţavaju depresivna stanja, povecavaju razinu aktivnosti i smanjuju poremecaje spavanja Anksiolitici – umirujuca sredstva koja ublaţavaju napadaje straha ili tjeskobe b) Elektrokonvulzivna terapija – kratkotrajno propuštanje struje kroz mozak - prije široko primjenjivana, danas kod velikog depresivnog poremecaja ukoliko lijekovi ne djeluju c) Psihokirurgija – kirurški zahvati u mozgu kako bi se uklonili psihicki poremecaji za koje nema organskog uzroka - lobotomija - ne primjenjuje se danas

2) PSIHOTERAPIJA

 – interakcija izme@u terapeuta i klijenta koja primjenom psiholoških principa utjece na klijentovo doţivljavanje, mišljenje i ponašanje - psihoterapeut pomaţe klijentu prevladati neke psihicke poremecaje i poteškoce, prilagoditi se problemima ţivljenja, funkcionirati prilago@enije i efikasnije te potice klijentov osobni razvoj - provode je psihijatri, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici koji su završili dodatno obrazovanje iz nekog psihoterapijskog smjera  _ Danas postoje brojni PSIHOTERAPIJSKI SMJEROVI:  _ Psihoanaliticke terapije – usmjeravaju se na osvješcivanje nesvjesnih konflikata koristeci se npr. metodom slobodnih asocijacija, analizom snova; naglašava se

vaţnost iskustva iz ranog djetinjstva na oblikovanje licnosti  _ Humanisticke psihoterapije- usmjeravaju se na klijentovo trenutacno iskustvo; poticu preuzimanje odgovornosti klijenta za vlastito doţivljavanje i ponašanje; cilj psihoterapije je pomoci klijentu da osvijesti svoje autenticne potrebe, prepozna svoje snage i preuzme odgovornost za vlastito ostvarenje  _ Kognitivno-bihevioristicke terapije primjenjuju principe ucenja kako bi nepoţeljne

oblike razmišljanja i ponašanja zamijenili konstruktivnijim  _ Vaţni elementi prisutni u svim psihoterapijama: blizak i podrţavajuci odnos terapeuta i osobe s poteškocama; aktivan pristup umjesto pasivnog prepuštanja problemima; prihvatljivo tumacenje klijentovih poteškoca; vjerovanje kako se situacija mo ţe popraviti  _ Psihološka savjetovališta – pomaţu zdravom pojedincu u prevladavanju teških situacija u svom ţivotu ili donošenju nekih vaţnih odluka (problemi u ucenju, partnerski odnosi, stres, komunikacijski problemi i sl.)  _ Prevencija nepoţeljnih oblika ponašanja primjenom psiholoških spoznaja