LELA OSA

SLOBOMIR P UNIVERZITET PRAVNI FAKULTET

ZAVRŠNI RAD iz predmeta :

ULOGA OBAVJEŠTAJNO -SIGURNOSNE AGENCIJE U SISTEMU BEZBJEDNOSTI BiH

Mentor:

Student:

Daniela Stević Broj indeksa:

Slobomir, Bijeljina, septembar 2018.

SADRŽAJ: UVOD ........................................... ................................................................. ............................................ ............................................ ............................................. ........................... .... 3 .................................................................. .................................. ........... 4 I Djelatnost obavještajno -sigurnosnih službi ...........................................

1.1. Karakteristike, djelatnosti, izvori i metode prikupljana informacija obavještajnih službi ........................................... .................................................................. ............................................. ............................................ ............................................. .................................. ........... 4 .............................................. 13 II Izazovi nadzora nad radom obavještajno -sigurnosnih službi ............................................... III

......................................................... .............. 16 Formiranje obavještajno - sigurnosne agencije OSA ...........................................

IV Nadležnosti OSA BiH .................................................................. ............................................. ....................................... ................. 18 BiH ........................................... V Prikupljanje informacija u

............................................. .. 21 obavještajno sigurnosnoj agenciji ...........................................

VI Upravljanje podacima u obavještajno sigurnosnoj agenciji  ................................................ ............................................... 25 ................................................................. ............................................ ......................... ... 28 VII Zakon o zaštiti tajnih podataka ...........................................

VIII Kompjuterske aplikacije i uređaji koje koristi obavještajna agencija .............................. 35 ................................................................. ....................................... ................ 38 7.1. Uredjaji za prisluškivanje GSM -a .......................................... ................................................................ ............................................ ............................................ .................................... .............. 39 ZAKLJUČAK .......................................... LITERATURA ............................................. ................................................................... ............................................ ............................................ ................................ .......... 40

2

UVOD

Obavještajno-sigurnosne službe su „specijalizovane ustanove izvršne vlasti koje,  primjenom specifičnih metoda, mjera i postupaka, sprovode obavještajno -informativne, obavještajno-sigurnosne i druge neobavještajne aktivnosti (tajne akcije/covert akcije/covert actions), u cilju realizacije nacionalnih interesa i zaštite i

unapređenja nacionalne nacionalne sigurnosti.“

Zbog činjenice da obavještajno -sigurnosne službe raspolažu sa posebnim ovlaštenjima kojima mogu ograničiti ljudska prava i slobode, kao i zbog činjenice da iste često djeluju u tajnosti, od posebnog je značaja postojanje efikasne vanjske kontrole ovih službi, kako bi eventualne zloupotrebe i kršenja ljudskih prava bili spriječeni i svedeni na minimalnu mjeru. „U načelu, cilj je da se obavještajne službe zaštite od političkih zloupotreba, a da one p ritom ne budu stavljene van

kontrole.“

Obavještajne službe se dijele po raznim osnovama ali za ovaj rad značajna je njihova  podjela na civilne i vojne, obzirom da u ovom radu tretiramo civilne obavještajno -sigurnosne službe, kao i podjela na unutrašnje, koje se još nazivaju i sigurnosnim službama, te na vanjske, koje se još nazivaju i obavještajnim službama. Tema ovog diplomskog  jeste obavještajno - sigurnosna agencija OSA, njeno mjesto i uloga u sigurnosnom sistemu BiH, te neke kompjuterske aplikacije koje koristi u svom radu.

U današnje vrijeme obavještajne službe poseban značaj daju prikupljanju informacija o terorizmu, posebno medjunarodnom. Pored toga, veliki značaj pridaje se organizovanom kriminalu u svim njegovim oblicima, a poseban akcenat se stavlja na ilegalnu trgovinu

opojnim drogama, oružjem, «bijelim robljem», nuklearnim materijama...

3

I Djelatnost obavještajno-sigurnosnih službi Djelatnost obavještajno -sigurnosnih službi je raznovrsna i obuhvaća interpoliranje odnosno praćenje zbivanja i aktivno miješanje u gotovo sve vrste političkog, vojnog, ekonomskog i drugih aspekata života u zemljama za koje je zainteresovana. Obavještajno sigurnosne službe temelje svoju moć na monopolu informacijama kroz tajnost procesa generiranja obavještajnih produkata i kroz ograničenost korisnika tih produkata. Operacije obavještajno-sigurnosnih službi postaju sve više uslovljene podacima koje je teško i opasno  prikupiti. Okruženje u kojem savremene obavještajno- sigurnosne organizacije djeluju karakteriše potreba za

brzim prikupljanjem podataka, analizama i donošenjem odluka, gotovo

u realnom vremenu. Poseban problem su pojave i trendovi koje zahtjevaju interdisciplinarno

 posmatranje dinamičnih, kompleksnih i stohastičkih fenomena. Birokratski mehaniza m generiranja obavještajnih produkata neće uskoro biti dovoljan da parira mrežnom načinu stvaranja informacija odnosno generiranja znanja. Kako je znanje najoskudniji i

najproduktivniji resurs to iskorištavanjem svih onih tačaka gdje se generira dodatna vr ijednost informacija se ostvaruje ključna prednost. 1 Tu se javlja potreba za saradnjom između obavještajne zajednice i akademske zajednice. Obje zajednice u osnovi imaju slično razmišljanje i sličnu metodologiju u problemskoj oblasti kao i cilj - dolazak do objektivne istine, ali i bitne razlike, prije svega u odnosu na postulate javnosti i tajnosti i u odnosu prema

vladi, odnosno tijelima države. 2 Kombinovanjem jakih strana obje zajednice se može postići maksimalna efikasnost u realizaciji zahjteva koje postavlja nacionalna sigurnost. Prije nego

objasnimo odnos između dvije zajednice potrebno je reći osnovne stvari o obavještajno sigurnosnim službama, njihovim karakteristikama, izvorima, metodama prikupljanja podataka i izazovima koji se javljaju u nadzoru

nad ovim službama.

1.1. Karakteristike, djelatnosti, izvori i metode prikupljana informacija obavještajnih službi

Djelatnost obavještajnih službi je raznovrsna i obuhvaća interpoliranje odnosno  praćenje zbivanja i aktivno miješanje u gotovo sve vrste političkog, vojnog, ekonomskog i 1

Delić, M.  Pojmovno određivanje obaveštajne aktivnosti i obaveštajne obaveštajne službe , Bezbednost, 1/97, Beograd. 1997.

str. 18 2

. Đorđević, O. Osnovi državne bezbednosti –  posebni  posebni deo , Viša škola unutrašnjih poslova, Zemun.  1987. str. 24 4

drugih aspekata života u zemljama za koje je zainteresovana. Iako je po organizacijskom ustrojstvu centralizovana i vertikalno strukturirana radi veće efikasnosti, uzajamne kontrole i zaštite tajnosti sastoji se od organizac ijskih jedinica specijalizovanih za obavljanje obavještajnih, bezbjedonosnih, subverzivnih djelatnosti, a ponekad i terorističkih aktivnosti. Za razliku od obavještajnih i protu obavještajnih -sigurnosnih aktivnosti koje su legitimne i  prihvatljive pod uslovom

poštovanja međunarodnih i nacionalnih standarda, terorističke i

subverzivne aktivnosti su krajnjih oblik ofanzivnih i napadačkih politika i djelatnosti čije se  postojanje negira politikom uvjerljivih argumenata. Takva praksa je protivna međunarodno  priznatim

standardima koji se odnose na suverenitet, miroljubivo rješavanju sporova među

državama i nemješanja u unutrašnje stvari država. Otkrivanje ovakve prakse službu izlaže riziku od političke sramote i gubitku kredibiliteta, krivičnom gonjenju pripadnik a, a samu zemlju nekada i riziku od unilateralnog ili međunarodnog političkog pritiska, krivičnog gonjenja od strane drugih država, pa čak i vojne odmazde i intervencije. Protuobavještajni i obavještajni rad sastoji se od širokog spektra mjera i radnji u operativnom i analitičkom smislu koje se poduzimaju kako bi se identificirale i razumjele aktivnosti stranih obavještajnih službi, organizacija, skupina ili pojedinaca i time ojačala pozicija vlade u svakodnevnim, ali i dugoročnim pozicijama.3 Obavještajno sigurnosne službe detektuju potencijalne nacionalne  prijetnje uključujući teroriste i pripadnike organiziranog kriminala na način da to nije sumnjivo i nije poznato osobama koje su mete interesovanja, i prema njima poduzimaju  preventivne ili represivne mjere,

koje nekada idu i do likvidacije. Sigurnosne službe

 predstavljaju miks djelatnosti kao što je policijski posao na višem nivou prema prijetnjama iznutra, a kao što je npr. Organizirani kriminal, kontraobavještajnog djelovanja prema strancima i osobama za koje postoje indicije da rade za strane obavještajne službe, praćenje i

suzbijanje političkog nasilja u funkciji političke policije. One operativno svoje aktivnosti mogu obavljati unutar, ali i van zemlje. Za razliku od sigurnosnih službi glavni fokus obavještajnih službi je da podrže dugoročno planiranje i identifikovanje prijetnji uglavnom na

strateškom nivou kako bi podržali donosioce odluka prije svega na vanjsko - političkom planu. Kontraobavještajno djelovanje bez obzira da li je smješteno u neku od o ve dvije organizacije  popunjava sigurnosno područje koje je granično između ova dva. U određenom broju zemalja  postoji samo jedna civilna služba koja ima odrednice obavještajno -sigurnosne službe. Zbog mogućeg djelovanja više različith obavještajnih službi na istim prijetnjama obično se

3

Delić, M. op. cit. str.  28 5

usmjeravanje službi vrši na nivou ili jedne centralne obavještajne agencije, nekog komiteta zaduženog za obavještajno -sigurnosne poslove ili ministarstva. Izazov za obavještajne službe u tranzicijskim zemljama je u povećanju  profesionalizma i dostizanje efikasnosti onih na zapadu. One žele da pokažu da raspolažu sa visokim nivoom profesionalne ekspertize, da su dobro trenirane kako u operativnom tako i u

menadžerskom aspektu i žele da to bude vidljivo kao „brend“ u n jihovom korporativnom identitetu i aktivnosti cijele službe. Sa rastom ovog profesionalizma raste i potencijal za uticaj na političko odlučivanje glavnih političkih aktera. Nakon 11. septembra sve sigurnosne institucije anticipiraju potrebu za različitim tipovima alijansi i multinacionalnih obavještajnih kapaciteta za upotpunjavanje misija vezano za sukobe niskog intenziteta koji se dešavaju van domaćeg područja-regije ili za prekomorske operacije. To zahtjeva od tranzicijskih demokratija da razvijaju prilagodljive

i tehnički opremljene kapacitete za različite intenzitete

 prijetnji.

Peter Gill klasifikuje obavještajno-sigurnosne službe po stepenu moći koji posjeduju mjerenu stepenom autonomije od eksternih faktora političke kontrole i nadzora i stepenu  penetracije u samo društvo. Ovakva klasifikacija je ujedno i paralela za klasificiranje prirode

države kao autoritativne ili demokratske, a same sigurnosno - obavještajne službe u tri kategorije: 4 

Bureau of Domestic Intelligence (Odjel za unutrašnju špijunažu),



Political Police (Politička policija) i



Independent Security State (Nezavisna sigurnosna agencija koja se ponaša kao država u državi).  Bureau of Domestic Intelligence  –  Odjel za unutrašnju špijunažu  je fokusiran na

 prikupljanje informacija r adi

krivičnog gonjenja povreda zakona vezano za aspekt

 bezbjednosti odnosno ugrožavanja ustavnog poretka. Radi na načelu zakonitosti, primjenjuje zakone kojima je regulisan njihov rad i pri tome ne primjenjuje agresivnu politiku prema

građanima. Primjer ovakve službe je britanski  MI5. Political Police -  Politička policija  posjeduje veći stepen autonomije u djelovanju i odgovara političkoj eliti ili partiji na vlasti. Djelovanje je usmjereno ne prema specifičnim krivičnim djelima nego prema specifičnim

4

Mijalković, S. Obaveštajno-bezbednosne službe i nacionalna bezbednost, Bezbednost, Beograd. 2011. str. 85 6

grupama koje predstavljaju opoziciju vlasti. Primjer imamo u zemljama Latinske Amerike. Independent Security State -

“Nezavisna sigurnosna agencija koja se ponaša kao država u

državi” posjeduje ogromnu samostalnost čak i prema snagama na vlasti u autoritativnim režimima koje one “štite”, potpuno autonomno određujući vlastite ciljeve, djelujući nezavisno čak i od vladajuće elite. Njihovo finansiranje je skriveno i primjeri koje Gill navodi za ove službe su bile u Južnoj Africi za vrijeme režima de Klerka i Sekuri tate u Rumuniji za vrijeme  Nicolae Ceaucescua. Idealni tip službe za demokratiju je Bureau of Domestic Intelligence. U skladu sa zakonskim odredbama obavještajno - sigurnosna služba/e prikuplja podatke sigurnosnog ili obavještajnog značaja: 

korištenjem javnih izvora, kontaktima s građanima,



saradnjom sa drugim državnim organima, agencijama i pravnim osobama, primjenom  prikrivenih mjera i korištenjem operativne tehnike, primjenom mjera prikrivanja i obmane, prikupljanjem podataka putem tajnih saradnika, informatora svih vrsta i agenata, zatim pretresima prostora, objekata i lica,



formaliziranom ili neformalnom saradnjom sa stranim obavještajnim službama i njihovom agenturom.

Rezultat obavještajnog ciklusa je obavještajni produkt. Obavještajni produkt ima dvi je karakteristike. Prvo, ograničenost njegove upotrebe i limitiranost njegovih korisnika u  postupanju sa njima, i drugo, isključivo pravo onoga ko ga stvara da odredi ko će ga korisiti i na koji način. Ograničenost upotrebe tiče se prednosti koju taj produ kt daje onome ko ga  posjeduju, a limitiranost broja korisnika na zaštitu samog mehanizma stvaranja takvog  produkta. Posljedično stvara se potreba za tajnošću koja obuhvata oba aspekta i proizvodnju i korištenje obavještajnih produkata. Obavještajno -sigurnosne službe za cilj imaju prikupljanje i analizu specifičnih informacija o djelovanju država, organizacija, grupa i pojedinaca kako na domaćoj tako i na stranoj teritoriji, kao i obavljanje širokog spektra aktivnosti kako bi se osigurala jaka pozicija vlade,

odnosno države, partije ili čak privatnih entiteta u upotrebi

informacija kako u unutrašnjoj tako i vanjskoj politici, ekonomiji i sigurnosti. To ne znači da obavještajno-sigurnosne službe u svakodnevnom radu ne dolaze do informacija koje se odnose i na

krivična djela i njihove učinioce. Između obavještajno -sigurnosnih i policijskih

službi postoje velike razlike i sličnosti. Različiti zadaci i način na koji se upravlja ovim organizacijama, način realizacije zadataka i način predstavljanja javnosti ovih or ganizacija su uslovili i različitu organizacionu kulturu, a pregradni zid koji je zakonski podignut između ove dvije organizacije treba da bude garancija da se te dvije različite, ali bliske organizacije i 7

njihove djelatnosti se neće uzajamno preklapati, da se neće koristiti suštinski različitim ovlastima. Bez obzira da li se radi o slučajevima od obostranih interesa ili ne, potrebno je da se omogući zaštita ljudska prava i sloboda kao i funkcioniranje instanci nadzora nad njihovim djelovanjem.5

U SAD-u su

nakon 11. septembra počeli da djeluju fuzijski centri kao tačke preko

kojih su se dodirivale obavještajne i policijske agencije i razmjenjivali uzajamno interesantne  podatke, koji se inače ne bi mogli razmjenjivati. Policijski službenici su morali da prođu sigurnosne provjere koje vrijede za pripadnike obavještajnih službi. Općenito informacije obavještajnih službi podliježu načelu tajnosti, dok informacije koje prikupi policijski organ se koriste kao dokazi i u načelu su javni, o njima se može očitovati druga strana tokom samog krivičnog postupka odnosno glavnog pretresa. Dvije su vrste informacija koje se mogu  prikupljati od strane obavještajno sigurnosnih službi: 

informacije o osobama, grupama, organizacijama i državama, njihovim djelatnostima koje su potrebne političkom vrhu za donošenje odluka odnosno za vođenje politike,



aktivnosti koje za cilj imaju prikupljanje podataka i dokaza, a tiču se pojedinaca, grupa i organizacija u vezi konkretnih krivičnih djela, prije svega protiv nacionalne sigurnosti, ali

i sve šireg kruga štetnih ponašanja iz kataloga inkriminacija KZ -a radi

vođenja sudskih postupaka. U pogledu strateških informacija (informacija čiji cilj nije vođenje krivičnog postupka mada njihovo prikupljanje može imati i obilježja krivičnih djel a) sudovi nemaju nadzor niti kontrolu i kao takve ne bi se smjele koristiti kao dokazi u postupcima. Ove vrste informacija

se ne prikupljaju po kriteriju krivičnih procesnih zakona nego čak imaju karakter  protuzakonitog djelovanja na teritoriji drugih zemalja

i obilježja krivičnih djela, npr.

špijunaže, ili djela protuustavnog djelovanja itd. U međunarodnom pravu niti jednom normom nije zabranjen akt prikupljanja informacija niti se nekom normom ono ograničava. Važeći  princip je da informacije koje se prikupljaju o osobama ili organizacijama ne bi trebalo

 prikupljati na pristrasan način ili na način zabranjen zakonom, niti bi se smjele koristiti  protivno svrsi i principima Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnim dokumentima kao što su konvencije o ljudskim pravima bilo Evropska ili UN- ova i sl. dokumentima koje određuju

standarde ljudskih i političkih prava i sloboda. Država putem svojih kriterija postavlja 5

 D. A. Petkus, Stakeholder Analysis Applied to Covert and Clandestine Operations/ Ethical and Realpolitik Considerations, Association of Social Anthropologists of the UK and Commonwealth, 2009. str 29.

8

ograničenja i prag za aktivnosti obavještajnih službi kojima se narušavaju privatnost i prava čovjeka. Širina dozvoljenih aktivnosti obavještajnih službi se kreće od prikupljanja podataka do tajnih operacija.6

Samo dobro obaviješteni visoki vladini zvaničnici mogu dati potrebne smjernice obavještajnim službama i donijeti ispravne političke procjene. Operacije obavještajnih službi  postaju sve više uslovljene podacima koje je teško i opasno prikupiti. Očuvanje tajni je sve teže iz tehničkih i političkih razloga. Državne obavještajne službe treba da rade sa kolegama iz drugih država ukoliko žele da ispune svoje zadatke. S druge strane, ovakva saradnja može da bude otežana međusobnom sumnjičavošću i razlikama u radnoj praksi između službi. Rad obavještajnih službi u nekim zemljama je ometen manjkom povjerenja u njihovu djelotvornost i posvećenost principima d emokratskog nadzora. Ovaj problem dodatno je  pogoršan tamo gdje javnost nije dovoljno informisana o aktivnostima obavještajnih službi i metodama za njihovu kontrolu. U poslijeautoritarnim društvima često je prisutno živo sjećanje na sigurnosne i obavještajne službe sa širokim djelokrugom i sveobuhvatnim ovlastima, koje su korištene za zaštitu diktatorskih režima protiv nezadovoljstva njihovih vlastitih građana. Službe su u takvim režimima korištene da bi se potisnula politička oporba, spriječile bilo kakve demonstracije, uklonili vođe radničkih sindikata, medija, političkih stranaka i ostalih organizacija građanskoga društva. Djelujući na taj način, službe su se dubinski upletale u politički i svakodnevni život. Za mnoge zemlje organizirani kriminal i trgovina

ljudima najveća su društvena i ekonomska zla, iako ne ugrožavaju stabilnost i

opstanak mehanizma vlasti. U nekoliko bi država, pogotovo u nekim tranzicijskim demokracijama, ti problemi mogli poprimiti razmjere prijetnje za stabilnost i opstanak mehanizma vlasti, stoga se s pravom mogu smatrati prijetnjama za »nacionalnu sigurnost«. U

većini slučajeva organizirani kriminal odlikuje se širokim razmjerima, dugovječnošću i urotničkim ustrojem koji ga razlikuje od »obične« kriminalne djelatnosti, ali ga sveje dno ne  podiže na razinu koja opravdava upotrebu sigurnosnih i obavještajnih službi u istrazi i borbi  protiv njega.7

Djelatnost obavještajnih službi je kako smo rekli već šira od pojma krivične stvari, odnosno otkrivanja krivičnih djela i počinilaca. Ugrožavanje od strane terorista i organizovanog kriminala pomjera fokus djelovanja obavještajno - sigurnosnih službi kao 6 7

 D. A. Petkus, op.cit. str. 51  D. A. Petkus, op.cit. 58

9

„primarnih prijetnji za nacionalnu sigurnost” jer oni imaju i međunarodnu dimenziju, a  posljedice direktno ugrožavaju opstanak države i utič u na stanje nacionalne sigurnosti. Za razliku od policijskih organizacija koje prije svega imaju represivnu funkciju, a istražni aparat se aktivira nakon sumnje da je počinjeno krivično djelo, što u pogledu dijela kojima se ugrožava nacionalna sigurnost znači da je sigurnost i opstanak države već ugrožena, obavještajno sigurnosne službe djeluju preventivno. Razumjevanje prijetnje koju predstavalja organizovani kriminal kao prijetnje po

nacionalnu sigurnost možemo uvidjeti preko primjera koje ćemo dati. Interesantan je podatak dobijen iz Ministarstva unutrašnjih poslova Rusije koji ukazuje da je u 1993. godini organizovani kriminalitet kontrolisao 41 000 preduzeća, uključujući 1500 državnih, 500 podjeljenog rizika, 550 banaka i blizu 700 tržnica. Prema raspoloživim  pokazateljima u Rusiji je u 1993. godini bilo oko 4350 organizovanih kriminalnih grupa, dok

se u prvoj polovini 1994. godine taj broj popeo na više od 5700 grupa, od kojih se oko 200 grupa nalazi na visokom tehničkom nivou, a smatra se da izvan zemlje djeluju u 30 država. U Ujedinjenom Kraljevstvu je otkriveno da 1 kg heroina proizvodi 200 dilera i provalnika;

Uticaj bandi na regionalne ekonomije je značan. The Inter -American Development Bank (IDB) procjenjuje cijenu nasilja kroz Latinsku Ameriku u iznosu od 14,2 posto GDP bruto

društvenog proizvoda; Mafijaške organizacije „Cosa nostra“, „Ndrangheta“, „Camora“ i „Sacra Corona unita“ u Italiji godišnje naprave promet od 130 milijardi eura, što je sedam posto bruto domaćeg proizvoda, objavljeno je u godišnjem izvještaju Trgovačkog i poduzetničkog udruženja „Confesercenti“ u Rimu. Međunarodne migracije putem organiziranog kriminaliteta donesu zaradu od oko 7 milijardi dolara godišnje (procjena iz 1997.). Približno je oko 1 milijarda $ vrijednosti   ukradenih vozila u USA koja bivaju transportovana u druge države. Raspad Sovjetskog carstva i bivše Jugoslavije, kao i nekih drugih država učinio je dostupnim ogromne rezerve lakog oružja i drugog vojnog materijala čime su se stvorili  preduslovi za opsk rbu

regionalnih konflikta jeftinim naoružanjem. Transanacionalni 10

organizirani kriminal ima sav potencijal da postane ozbiljna opasnost za globalni mir i sigurnost. Na US stock markets postoje indicije da su neke organizovane grupe napravile i vlastite brok erske

kuće i da upumpavaju i ispumpavaj novac i čine druge berzanske

malverzacije. U Kanadi ruska mafija manipulira na berzi metala.

U proizvodnji i trgovini namirnicama mafija je u nekim italijanskim regijama preuzela nadzor. Ribarstvo, mljekarstvo te trgovina kafom i kruhom u Napulju praktično su potpuno u rukama Camorre. Ona upravlja napuljskim pekarnicama, njih oko 2.500, a mafija u velikom

stilu sudjeluje i u poslovanju noćnih lokala i u trgovini na veliko, tvrdi talijanska Trgovinska i  poduzetnička udruga Confesercenti. Organizirani kriminal je usko vezan i sa industrijskom špijunažom i krađom visoke tehnologije naročito u fazi kada je isporuka ovih dobara u toku. Manipulacija na kladionicama, legalne i ilegalne kockarnice su pod kontrolom organizovanog kriminaliteta. Tako ostvaren profit se dalje pere putem finansijskih kanala i

investira se potpuno legalno u lokalne zajednice ili poslovne poduhvate čime postaje zakonit, omogućavajući ponovo jedan novi krug oplodnje kapitala. Prva i druga genera cija bandi generiraju opći kriminalitet i nasilje, privredni kriminal i korupciju,

a njihovi poslovi mogu biti označeni   kao ilegalna ekonomija, terorizam, narko-

kriminal ili kompleksna sigurnosna situacija. Prijetnja su prije svega sa aspekta javne sigurnosti. Oni

se nameću u zajednici kao sila i kao takvi dolaze u konflikt sa policijskim

snagama i nadležnim tijelima i tad su spremni upotrijebiti nasilje. Mogu   postati faktor destabilizacije suvereniteta i nacionalne sigurnosti kada

usljed loših procjena upo trijebe

nasilje pa potom na politički pritisak javnosti  i jak medijski odjek ubistava novinara, sudija, svjedoka, ili otmica  javnosti.

istih i sl. krivičnih djela izazovu percepciju ugoženog društva kod

To je obično jak argument za politiku i policijske sn age da se radikalno obračunaju

sa tim bandama.

 Najnovija treća generacija kriminalih organizacija je:   

u stanju da djeluje makroekonomski i makropolitički na državu,  prijetnja su i sa aspekta javne, ali prije svega sa aspekta nacionalne sigurnosti, transnacionalni

i nacionalni organizirani kriminal predstavljaju prijetnju unutrašnjoj

sigurnosti preko korupcije čime podrivaju osnovne ekonomske i političke strukture, 11

mijenjaju vrijednosti u društvu i čineći ključne institucije neefikasnim i nekorisnim, čime ugrožavaju zajedništvo i solidarnost u društvu, povjerenje u vladu, a time postaju i prijetnja unutrašnjoj i regionalnoj stabilnosti. Povezuju se sa drugim sličnim strukturama čime utiču na regionalnu stabilnost i mir. Treća generacija bandi ne samo da apsorbira i uključuje u svoje aktivnosti prve dvije generacija bandi nego su oni sada u stanju da svoje kriminalne aktivnosti kombinuju i

usklađuju kroz legalne ekonomske i političke aktivnosti određene države. Oni su u mogućnosti da pruže svaku zaštitu i  pomoć svojim članovima, a vođe postaju moćni bosovi kakvi su šefovi narko kartela. Oni su toliko jaki da pokušavaju ili  da direktno ostvare kontrolu nad zemljom ili da ostvare kontrolu nad dijelom teritorija u koje bez straha od prisustva ili aktivnosti

državnih  policijskih ili vojnih snaga obavljaju kriminalne aktivnosti kao biznise.

Primjer ovakvih organizacija nalazimo u Južnoj Americi. 8 Posljedica prisustva sve tri generacije bandi jeste da raste:  

statistika kriminala koja dovodi u pitanje funkcionisa nje

države,

 potreba za drastičnim promjenama u funkcioniranju državnog aparata i poduzimanju mjera socijalne, ekonomske i propagandne politike.

Ukoliko država to nije u mogućnosti dolazi do gubitka autoriteta i uticaja državnih institucija, a time i njenog

suvereniteta koje se manifestuju u nemogućnosti da kontroliraju

život pa čak i teritoriju države. Ta erozija države nije jednokratan akt nego se postepeno stanje od lošeg pretvara u gore, čime državne institucije postaju gubitnik stvarajući novi ciklus

nasilja i kriminalnih aktivnosti koje prati povećanje neefikasnosti državnih institucija,

ekonomskog propadanja stanovništva, političke i ekonomske nestabilnosti.

 H. Born, I. Leigh. Postizanje odgovornosti u obavještajnoj djelatnosti , Pravni standardi i najbolji načini nadzora obavještajnih agencij a, DCAF, Oslo, 2005. str. 81 8

12

II Izazovi nadzora nad radom obavještajno-sigurnosnih službi

Obavještajni rad je ograničen sa tri izazova: 

operativnim (na koji način funkcioniraju i sarađuju same službe i limitiran je njihovom samostalnošću),



strategijskim (sa kojim stepenom vjerovatnoće se rezultati rada ob.sigurn. službi  potvrđuju u područjima za koja su nadležne i limitiran je profesionalnošću  pripadnika),



moralno-socijalni

(odnos sa korisnicima rezultata rada, javnošću, medijima i njihova

 percepcija službi, a određena je nivoom znanja na osnovu kojih mogu tražiti adekvatne informacije na koje imaju pravo od obavje štajno-sigurnosnih službi).

U fokusu nadzora nad obavještajnim službama su sljedeća pitanja vezana za obavještajne službe: 

Operativni neuspjesi, kao što je propust da se predvide teroristički napadi, napadi drugih država, neuspjesi i razotkrivanje tajnih   operacija ili neposjedovanje znanja i vještina koje bi pomogle da se isti onemoguće;



Organizacioni nedostaci, kao što su nesaradnja sa drugim obavještajnim službama i vladinim ministarstvima, otpor prema reorganizaciji i reformi;



Demokratska zloupotreba,

uključujući kršenje građanskih prava na privatnost,

nesaradnja s drugim ograncima vlade, parlamentom i sudovima, nezakonita

 privođenja, loše postupanje (čak i mučenje) zatvorenika, nezakonite tehnike ispitivanja, transfer pritvorenika u zemlje sa blažim st andardima po pitanju upotrebe  prisile u ispitivanju (radi iznuđivanja informacija), saradnja sa političarima koji  pristaju na zloupotrebe i politizaciju obavještajnih podataka. Pravni standardi i najbolji načini djelovanja moraju se razvijati na četiri r azine nadzora obavještajnih i sigurnosnih službi. Svaka od tih razina može se smatrati jednim slojem demokratskog nadzora koji je obuhvaćen sljedećim slojem:   

unutarnja kontrola na razini agencije ili stručna izvršna kontrola  parlamentarni nadzor nadzor ko ji provode neovisna tijela za nadzor “ ( ili građanska),

13



a ako se uzme u obzir i nadležnost vrhovnog ili nekog drugog suda (u Bosni i Hercegovini sud BIH) koji odobrava mjere obavještajno sigurnosnih službi, postoji i sudska kontrola.

Bez obzira na nivo

i vrstu nadzora moraju se imati uvijek na umu četiri pitanja vezana

za obavještajne službe: 

Da li ovaj stakeholders (zainteresirani subjekt kontrole) može obezbjediti određeni nivo korisnosti kod odučivanja –  uticati vlastitom moću na praksu rada obavješt ajne službe,



Da li ovo tijelo može obezbjediti određeni nivo kriterija za etičke aspekte donošenja odluka,



Da li se rezultat njegove analize može upotrijebiti da utiče na odluku radi djelovanja u određenom smjeru (da daje rješenja problemskog pitanja),



Da

li je suština same politike i sama priroda tajnih ili prikrivenih operacija

obavještajnih i drugih službi van etičkog razmatranja (likvidacije, otmice, mučenja i torture, djelovanje protivno povelji UN- a

i drugim dokumentima međunarodnog

 prava). Pravila nadzora na bilo kojem nivou su fokusirani na: 

zaštiti agenturu i pripadnike službe na terenu kako u pogledu identiteta, fizičke sigurnosti, ali i njegovog djelovanja,



zaštiti osobe/a koje vode istragu o zloupotrebama ob. službi.

Pitanje balansa između efik asnost rada obavještajn. sig. službi koja se zasniva na tajnosti i suprotne potrebe za demokratskom kontrolom i zaštitom socijalnih -ustavnih vrijednosti preko transparentnosti njihovog djelovanja

postiže se odgovorom na pitanja: ko

i na koji način vrši nadzor rada obavještajnih službi.

14

Kod nadzora obavještajnih službi se pojavljuju različito moćni i zainteresirani subjekti: Tabela 1. Visoko zainteresirani subjekti Visoko zaniteresirani subjekti

Visoki interesi visoka moć

Visoki interes niska moć

Šef izvršne vlasti

Subjekti prema kojima djeluju OB. Sl

Zakonodavni organ

Saveznici, Stanovništvo

Pravosuđe KONTROLORI 

Politička elita i osobe koje imaju neformalnu vlast



Obavještajne agencije, vojska,



Strane države i savezi

Drugi nivo zaniteresovanih subjekata

IGRAČI



Lobisti



Akteri zakulisnih igara u kabinetima



Mediji



Same obavjestajne sluzbe i njihovi pripadnici koji vode vlastite igre

Istinska kontrola obavještajno sigurnosnih službi je determinisana sa tri faktora: 

osnovnim pretpostavkama ili shvatanjima o njima samima i njihovoj ulozi u glavama

najvažnijih političkih faktora, 

značajem obavještenja koje posjeduje politički faktori, a koje je obezbjedila služba koja treba da bude kontrolisana,



volja ovih političkih faktora da kontrolu ovih službi učini efikasnom.

15

III

Formiranje obavještajno - sigurnosne agencije OSA

Bosna i Hercegovina je spoznala potrebu za uspostavljanjem mehanizma za

 prikupljanje informacija o djelima kažnjivim po međunarodnom pravu i prijetnjama po održivost ili ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Tako je u 22. marta 2004. godine, na osnovu člana IV Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština BiH, na sjednici Predstavničkog i Doma naroda, usvojila Zakon o obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog i Doma naroda, usvojila je Zakon o osnivanju Obavještajno sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine u martu 2004. godine. 9

Agencija je zvanično počela

sa radom 1. juna 2004. godine. Obav ještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine

odgovorna je za prikupljanje, analiziranje i distribuiranje obavještajno -sigurnosnih podataka sa ciljem zaštite suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poredka Bosne i Hercegovine, kao i očuvanja opće sigurnosti svih građana Bosne i Hercegovine. 10 Agencija je obavezna obavljati svoj rad u skladu s odredbama Ustava Bosne i

Hercegovine, što uključuje i odredbe Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola. OSA  je civilna obavještajno -sigurnosna institucija koja ima status nezavisne administrativne organizacije Bosne i Hercegovine te ima status pravnog lica. Osnivanjem OSA-e

u njen sastav ušle su sve civilne obavještajno -sigurnosne agencije koje su

ranije djelovale u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. Zakonom o osnivanju OSA-e određeno je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine ne mogu osnivati ni djelovati druge

civilne obavještajno-sigurnosne agencije. Agencija je od svog osnivanja smještena u  Sarajevu, u ulici Mehmeda Spahe br. 7, ali raspolaže i sa nekoliko terenskih ureda širom Bosne i Hercegovine.[3

Tim zakonom osnovana je Obavještajno sigurnosna / bezbjednosna agencija Bosne i Hercegovine koja je odgovorna za prikupljanje, analiziranje i

distribuiranje obavještajnih

 podataka u cilju zaštite sigurnosti, uključujući suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni  poredak Bosne i Hercegovine. Agencija je počela sa radom 1. juna 2004. godine.

9

"Nastanak OSA-OBA BiH". www.osa-oba.gov.ba. Pristupljeno 2018-08-10. Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.

10

12/04 16

Prema zakonskom rješenju, Agencija je civilna obavještajno -sigurnosna institucija koja ima status nezavisne administrativne organizacije Bosne i Hercegovine. Agencija ima status pravnog lica.

U sastav Agencije ušle su civilne obavještajno -sigurnosne institucije koje su ranije djelovale u entitetima - u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. Zakonom je

određeno da se na teritoriji Bosne i Hercegovine ne mogu osnivati ni djelovati nikakve druge civilne obavještajno-sigurnosne strukture. Finansijska sredstva za rad Agencije u cjelini se obezbjeđuju

iz državnog budžeta, u

skladu sa zakonom koji regulira Trezor institucija Bosne i Hercegovine.

Sjedište Agencije je u Sarajevu, ulica Mehmeda Spahe 7.

17

IV Nadležnosti OSA BiH

Obavještajno sigurnosna / bezbjednosna agencija BiH odgovorna je za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi s prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine, kako unutar, tako i van države. Agencija je odgovorna za analiziranje prikupljenih podataka i njihovo  prenošenje ovlaštenim dužnosnicima i tijelima (najvši organi vlasti i njihovi predstavnici), kao i za prikupljanje i analiziranje i prenošenje obavještajnih podataka sa svrhom pružanja  pomoći ovlaštenim službenim osobama, kako je difinirano zakonima o krivičnom postupku u Bosni i Hercegovini, te ostalim mjerodavnim tijelima u BiH, kada je to potrebno radi suzbijanja prijetnji po sigurnost Bosne i Hercegovine.

Zakonom su jasno definirane "prijetnje po sigurnost Bosne i Hercegovine". U tom

kontekstu kao takve smatrat će se prijetnje suverenitetu, te ritorijalnom integritetu, ustavnom  poretku, osnovama ekonomske stabilnosti BiH, kao i prijetnje po globalnu sigurnost koje su

štetne po Bosnu i Hercegovinu (ali i za region, EU i svijet u cjelini). 11 Radi se o prijetnjama sa aspekta terorizma, uključujući međunarodni terorizam;  prijetnjama sa aspekta špijunaže usmjerene protiv Bosne i Hercegovine ili štetne po sigurnost BiH na bilo koji drugi način; prijetnjama sa aspekta sabotaža usmjerenih protiv vitalne nacionalne infrastrukture Bosne i Hercegovine ili

na drugi način usmjerenih protiv BiH;

 prijetnjama sa aspekta organiziranog kriminala usmjerenog protiv Bosne i Hercegovine ili

štetnog po sigurnost BiH na bilo koji drugi način; prijetnjama sa aspketa trgovine drogama, oružjem i ljudima usmjerene protiv Bosne i Hercegovine ili štetne po sigurnost BiH na bilo koji drugi način; prijetnjama sa aspekta nezakonite međunarodne proizvodnje oružja za masovno uništenje, ili njihovih komponenti, kao i materijala i uređaja koji su potrebni za njihovu proizvodnju; prijetnjama sa aspekta nezakonite trgovine proizvodima i tehnologijama

koje su pod međunarodnom kontrolom; prijetnjama sa aspekta radnji kažnjivih po međunarodnom humanitarnom pravu i prijetnjama sa aspekta djela organiziranog nasilja ili zastrašivanja naciona lnih ili vjerskih grupa u Bosni i Hercegovini. Agencija koristi svoja operativna sredstva i metode u cilju pružanja zaštite institucijama i objektima Bosne i Hercegovine kao i institucijama i objektima Federacije, Reljanović, M., Krivično pravna zaštita elektronskih tajnih podataka, u Pristup informacijama od javnog značaja i zaštita tajnih podataka . OEBS, Beograd. 2013, str. 41. 11

18

Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne  i Hercegovine, te diplomatskim misijama Bosne i Hercegovine u inostranstvu, kao i prilikom državnih posjeta i drugih događaja, kako to odrede  predsjedavajući Vijeća ministara ili generalni direktor. Agencija nije odgovorna da osigura fizičku zaštitu za gore navedene institucije i događaje. Agencija sarađuje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije, tako što Tribunalu dostavlja podatke u vezi sa licima koja su odgovorna za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine. 12

Agencija provodi sigurnosnu provjeru lica koja se prijave za posao u Agenciji, u svrhu

određivanja stepena njihove odgovornosti i povjerljivosti, kao i onih lica koja traže državljanstvo Bosne i Hercegovine. Lice koje želi stupiti u radni odnos u Agenciji mora ispunjavati sljedeće uslove, i to: 13 a)

Da je državljanin Bosne i Hercegovine;

 b) Da je starije od 18 godina; c)

Da posjeduje odgovarajuću školsku i stručnu spremu utvrđenu Pravilnikom o u nutrašnjoj organizaciji;

d)

Da je zdravstveno sposobno za obavljanje određenih poslova predviđenih za ovo radno mjesto;

e) Da ima regulisanu vojnu obavezu; f)

Da tri godine prije dana prijavljivanja za radno mjesto u Agenciji nije otpušteno iz državne službe kao r ezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i Hercegovini;

g)

Da posjeduje uvjerenje o nekažnjavanju i da se protiv njega ne vodi krivični postupak; i

h)

Da se na njega ne odnosi član IX.1. Ustava Bosne i Hercegovine. Zaposleni ne mogu biti

članovi političkih stranaka, primati instrukcije od političkih

stranaka, niti obavljati bilo kakvu dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada ili drugu javnu ili profesionalnu dužnost koja je nespojiva sa radom u Agenciji. 12 13

Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH  br. 12/04 Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04 19

Zaposleni koji želi obavljati dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada ili drugu  javnu ili profesionalnu dužnost, mora za to tražiti odobrenje od generalnog direktora. Odobrenje se neće dati u slučajevima kada takva aktivnost nije u skladu sa radom Agencije ili može dovesti do zloupot rebe informacija koje je Agencija prikupila. Izuzetno od odredbe člana 43. stav 1(h) ovog zakona, zaposleni nemaju pravo na štrajk niti bilo kakav drugi oblik kolektivne obustave ra da.

Zaposleni ne smiju bez saglasnosti generalnog direktora javno istupati ili komentirati

rad Agencije, ili pružati neovlaštenim licima informacije u vezi sa podacima, dokumentaci  jom, kontaktima, namjerama, saznanjima ili osobljem Agencije.

20

V Prikupljanje informacija u obavještajno sigurnosnoj agenciji

(a) Opšta ovlaštenja14

Član 72. Agencija je ovlaštena da prikuplja, analizira, čuva i distribuira obavještajne podatke nadležnim tijelima unutar Bosne i Hercegovine na način koji je u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ovim zakonom i drugim relevant nim državnim zakonima.

Član 73. Agencija može prikupljati samo one informacije za koje se opravdano može  pretpostaviti da su potrebne za obavljanje njenih dužnosti nabrojanih u članovima 5. i 6. ovog zakona.

Član 74. Tokom istraga čije je provođenje od obrio generalni direktor Agencije, Agencija ima ovlaštenje da prikuplja informacije: a)

iz svih javno raspoloživih izvora;

 b)

od drugih tijela i institucija u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da udovolje zahtjevima Agencije osim u slučajevima kada im je to izričito zabranjeno zakonom;

c)

mjerama fizičkog praćenja na javnim mjestima (tj. namjenskog i sistematskog  posmatranja s ciljem prikupljanja informacija o konkretnim pitanjima koja se tiču osoba ili objekata za koje se osnovano smatra da su uključeni u bilo koj e aktivnosti ili u pripreme aktivnosti koje spadaju u djelokrug odgovornosti Agencije);

d)

mjerama praćenja na mjestima koja nemaju javni karakter, s tim da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članovima 77. i 78. ovog zakona;

e) mjerama pretresa pokretne i nepokretne

imovine, s tim da su ispunjeni uvjeti utvrđeni

članovima 77. i 78. ovog zakona; f)

mjerama praćenja elektronskih medija s tim da su ispunjeni uvjeti iz članova 77. i 78. ovog zakona; i

g) upotrebom drugih izvora za koje se vjeruje da bi mogli osigurati informacije koje su

 potrebne Agenciji, s tim da su ispunjeni uvjeti iz člana 75. ovog zakona. 14

Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04 21

Član 75. Saradnja sa Agencijom, u skladu sa članom 74, tačka g) ovog zakona, je na dobrovoljnoj osnovi.

Ukoliko se moraju uzeti lični podaci o osobi koja pruža inform acije, ta osoba mora biti o tome obaviještena prije nego što Agencija uzme njegovu izjavu. Takvo obavještenje može  biti uskraćeno samo zbog općeg javnog interesa koji spada u djelokrug odgovornosti Agencije. Mjere tajnog prikupljanja informacija za koje je potrebno odobrenje generalnog direktora

Član 76. Kada generalni direktor smatra neophodnim u cilju ispunjavanja dužnosti Agencije utvrđenih ovim zakonom, Agencija može:  prikupljati informacije držeći u tajnosti razloge za prikupljanje informacija zbog

a)

njihove sigurnosne prirode;  b)

uspostaviti tajne kontakte s fizičkim osobama;

c)

uspostaviti i koristiti informacione sisteme koji unapređuju prikupljanje podataka;

d)

koristiti oblike operativnih obmana koji ne uzrokuju fizičke povrede niti narušavaju zdravlje;  pr ipremati

e)

i koristiti tajne dokumente za zaštitu zaposlenih u Agenciji i fizičkih

osoba koje sa njima sarađuju, kao i za prikrivanje sigurnosne prirode svrhe same operacije; f)

osnivati i održavati privremene organizacije radi prikupljanja tajnih podataka;

g)

ras poređivati zaposlene

da rade kao tajni agenti u institucijama i tijelima u skladu

sa članom 67. stav 2. ovog zakona. Tajno prikupljanje podataka za koje je potrebno sudsko ovlaštenje Član 77. Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje ko munikacija putem telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika   Suda Bosne i Hercegovine ili sudije 22

Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko

generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i

Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za takva praćenja i pretrese.15 Svi takvi zahtjevi moraju sadržavati sljedeće: 1.

Vrstu komunikacije za koju se predlaže upotreba mjera prisluškivanja, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje su predložene za prikupljanje, i sredstva koja će u tu svrhu biti upotrijebljena;

2.

Ime osobe ili osoba koje su predložene kao predmet praćenja ili pretresa;

3.

Opći opis mjesta ili mjesta koja se predlažu za vršenje praćenja ili pretresa, ukoliko je moguće dati opći opis takvog mjesta;

4.

Informacija kojom se obrazlaže opravdanost primjene mjera praćenja ili pretresa kako  bi omogućila Agenciji da provede istragu o prijetnji po   sigurnost Bosne i Hercegovine;

5.

Izjava da se tražene informacije ne mogu prikupiti u potrebnom vremenskom periodu ni na jedan drugi način;

6.

Rok ne duži od 60 dana na koji se traži važenje naloga;

7. Informacija o svim ranijim zahtjevima koji su podneseni u vezi sa osobom ili mjestom

koje je predmet praćenja ili pretresa, datum kada je zahtjev podnesen, ime sudije kome  je upućen i odluka sudije o tom zahtjevu. Sudija donosi odluku u roku od 48 sati nakon podnošenja zahtjeva. 8.

 Nije moguće uložiti žalbu protiv ove odluke. Građanin Bosne i Hercegovine koji je  bio predmet praćenja ili prisluškivanja treba, po okončanju praćenja ili prisluškivanja,  biti obavješten o preduzetim mjerama najduže u roku od 30 dana po okončanju  postupka. Prilikom primjene mjera tajnog praćenja i pretresa u skladu sa ovim članom, Agencija koristi što nenametljivije tehnike koje su joj na raspolaganju.

Član 78.  Nalog mora sadržavati:

15

 H. Born, I. Leigh. op.cit. str. 91

23

a)

vrstu komunikacije koja se namjerava prisluškivati, vrstu informacija, evidencija, dokumenata ili stvari koje

se moraju prikupiti, te ovlaštenja koja će se primijeniti u te

svrhe;  b)

imena osobe ili osoba za čije praćenje je nalog izdat;

c)

opći opis mjesta ili mjesta na kojima se nalog treba izvršiti ukoliko se takav opis može dati; i

d)

rok važenja naloga.

  Nalog ne može biti odobren za period duži od 60 dana.  U opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode od po 30 dana ukoliko je uvjeren da je nalog i dalje potreban. Izuzetno od odredaba

člana 77. ovog zakona i prethodnog stava ovog člana, upotrebu ovih mjera može odobriti generalni direktor uz saglasnost predsjedavajućeg, ukoliko bi odgađanje  prouzrokovalo nepopravljivu štetu po sigurnost Bosne i Hercegovine.   Nakon što odobri upotrebu tih mjera, generalni direktor mora odmah obavijestit i

sudiju, koji preduzima odgovarajuće radnje kako bi potvrdio odobrenje ili obustavio  prikupljanje informacija, u skladu sa ovim zakonom.

Član 79. Tajno prikupljanje podataka se odmah obustavlja kada: a)

Kada je ostvaren cilj koji je postavljen u nalogu.

 b)

Kada se iz

c)

Kada je postavljeni rok za završetak istekao bez produžavanja; ili

d)

Kada je tajno prikupljanje podataka nezakonito iz bilo kog razloga.

njihove dalje upotrebe ne očekuju dodatni rezultati;

Generalni direktor osigurava da se podaci koji su prikuplj eni

na način koji nije u

skladu sa ovim zakonom odmah unište. U takvim slučajevima, generalni direktor će o tome obavijestiti predsjedavajućeg i glavnog inspektora i pokrenuti disciplinski postupak protiv onog koji je postupio suprotno zakonu.

Član 80. Sudija

je pod obavezom čuvanja tajnosti informacija do kojih dođe prema članu 77.

ovog zakona.

24

VI Upravljanje podacima

u obavještajno sigurnosnoj agenciji

Član 81. Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine se ne primjenjuje na lične  podatke koje prikuplja i

obrađuje Agencija.16

Član 82. Lični podaci koji se prikupljaju prema ovom zakonu moraju: a)

 biti pohranjeni u opravdanu svrhu prema ovom zakonu i ne smiju se koristiti na

način koji je u suprotnosti s tom svrhom;  b)

 biti ažurirani kada je to potrebno;

c)

 biti sačuvani u obliku koji omogućava identifikaciju predmetnih podataka ne duže nego što je potrebno radi svrhe u koju su podaci pohranjeni;  biti proslijeđeni prema principu "potrebno znati" i kada je to utvrđeno ovim

d)

zakonom.

Član 83. Zabranjeno je prikupljanje informacija o osobama samo na osnovu njihovog

nacionalnog ili rasnog porijekla, vjerskih ubjeđenja, seksualnog ponašanja ili političkih uvjerenja, članstva u određenom pokretu ili organizaciji koja nije propisana zakonom. Član 84. Radi

zaštite obavještajnih podataka o osobama čiji je identitet utvrđen ili se može

utvrditi, a koji se čuvaju u automatiziranim datotekama, preduzimaju se odgovarajuće sigurnosne mjere kako bi se obavještajni podaci zaštitili od slučajnog ili neovlaštenog uništavanja, brisanja, kao i od neovlaštenog pristupa, mijenjanja ili distribucije. Član 85. Agencija čuva informacije koliko god je to potrebno za obavljanje njenih zadataka. Agencija u redovnim intervalima preispituje da li postoji potreba za daljnjim pohranjivanjem

s obzirom na tačnost informacija i op ravdanost daljeg pohranjivanja. Postupak pohranjivanja i  preispitivanja se uređuje propisom kojeg donosi generalni direktor. 16

Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04 25

Član 86. Generalni direktor Agencije je odgovoran za uspostavljanje i provođenje efikasnog sistema klasifikacije informacija za Agenciju. Generalni direktor donosi propise kojima se

utvrđuju mjere za zaštitu povjerljivih informacija kao i odgovornosti zaposlenih u Agenciji u vezi sa zaštitom povjerljivih informacija. Član 87. Informacije

koje Agencija čuva i koje su označene kao povjerljive ili tajne mogu se

otkriti samo uz odobrenje generalnog direktora Agencije. Generalni direktor može zamjeniku generalnog direktora dati ovlaštenje za donošenje odluke u vezi sa pojedinim kategorijam a otkrivanja.

Ako je informacija označena kao povjerljiva zato što sadrži lične podatke,

otkrivanje se može odobriti samo ako je izričito predviđeno zakonom ili ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: a)

osoba o kojoj se radi je dala saglasnost za otkrivanje;

 b)

okrivanje je od vitalnog interesa za osobu o kojoj se radi; ili

c)

okrivanje je nužno zbog opšteg javnog interesa koji spada u nadležnost Agencije.

Član 88. U svakom zahtjevu za otkrivanje informacija mora biti naveden organ ili osoba koja

 podnosi zahtjev, kao i razlog traženja informacija.  Otkrivena informacija se ne smije koristiti u svrhe koje nisu navedene u zahtjevu za otkrivanje informacija.

Član 89. Evidencije, spisi i arhiva Agencije ne smiju sadržavati informacije koje ne spadaju u nadležnosti Agencije. Ukoliko Agencija dođe u posjed takvih informacija, iste bez odlaganja uništava. Član 90. Generalni direktor prosljeđuje informacije u vezi sa ozbiljnim prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine zvaničnicima navedenim u članu 6. ovog zakona i drugim nadležnim tijelima i institucijama bez nepotrebnog odgađanja.   Ukoliko Agencija dobije informacije u vezi s nezakonitim aktivnostima koje su izvršene ili za koje postoji vjerovatnoća da će biti

26

izvršene, o tim informacijama obavještava nadležno Tužilaštvo, istražne organe i druga relevantna tijela.

Član 91. Agencija je dužna da obavijesti građanina, na njegov pismeni zahtjev, da li su  pokrenute mjere prikupljanja podataka protiv njega i da li Agencija vodi evidenciju koja

sadrži njegove lične podatke i da mu, na njegov zahtjev, tu dokumentaciju o prikupljenim  podacima stavi na uvid. Ta evidencija ne smije sadržavati informacije o pripadnicima Agencije koji su preduzeli mjere prikupljanja podataka vezanih za treće osobe.  Agencija mora dati tražene informacije, odnosno dopustiti uvid u dokumente navedene u stavu 1. ovog člana u roku od 60 dana od dana primanja zahtjeva.

Agencija može biti oslobođena obaveze iz stava 1. ovog člana ukoliko: 1)

takva informacija može ugroziti obavlj anje zadataka Agencije;

2)

takva informacija može ugroziti sigurnost izvora ili druge osobe.

U slučajevima kada generalni direktor oslobodi Agenciju od primjene odredbi iz stava ovog člana, on donosi odluku u kojoj navodi razloge utvrđene u stavu 3. ovog čl ana. Generalni direktor obavještava glavnog inspektora o svim takvim odlukama, koje se čuvaju u arhivi Agencije.

Građani se mogu žaliti na takvu odluku prema Zakonu o slobodi pristupa

informacijama u Bosni i Hercegovini.

27

VII Zakon o zaštiti tajnih podataka

Član 1. (Predmet Zakona)

Ovim zakonom uređuju se zajedničke osnove jedinstvenog sistema određivanja,  pristupa, korišćenja, čuvanja i zaštite od neovlašćenog otkrivanja, uništavanja i zloupotrebe tajnih podataka iz nadležnosti Bosne i Hercegovine, entiteta i ostalih nivoa državne organizacije Bosne i Hercegovine koji se odnose na javnu bezbjednost, odbranu, spoljne

 poslove ili obavještajnu i bezbjednosnu djelatnost, prestanak tajnosti takvih podataka, te  postupak bezbjednosnog provjeravanja i izdavanje bezbjednosne dozvole za pristup tajnim  podacima.

Član 2. (Primjena Zakona)

Odredbe i rješenja Zakona o zaštiti tajnih podataka (u daljnjem tekstu: Zakon)  primjenjivaće se na sve institucije, organe, pravna lica i građane Bosne i Hercegovine i dužni su da ih se pridržavaju državni i entitetski organi, vršioci javnih dužnosti, organi lokalne uprave, organi uprave na svim drugim nivoima vlasti, privredne i druge organizacije i

institucije koje u sprovođenju svojih zakonskih ovlašćenja proiz vode, imaju pristup i koriste te podatke, kao i zaposlenici u tim organima, organizacijama i institucijama.

Član 3. (Primjena Zakona na druga pravna i fizička lica) (1) U skladu sa Zakonom, dužni su da postupaju i izvođači građevinskih i drugih radova, serviseri informatičke i druge opreme, kao i dobavljači kojima se dostavljaju ti podaci  pri obavljanju njihovih poslova.

(2) Svako lice kojem se povjeri tajni podatak ili se na drugi način upozna sa sadržajem tajnog podatka odgovorno je za njegovo čuvanje i zaštitu njegove tajnosti.

28

Član 4. (Značenje izraza) Izrazi korišćeni u Zakonu imaju sljedeća značenja: a) Tajni podatak je činjenica ili sredstvo koje se odnosi na javnu bezbjednost, odbranu, spoljne poslove ili obavještajnu i bezbjednosnu   djelatnost Bosne i Hercegovine, koji je  potrebno, u skladu s odredbama Zakona, zaštititi od neovlašćenih lica i koji je ovlašćeno lice označilo oznakom tajnosti.  b) Tajni podatak druge države, međunarodne ili regionalne organizacije je podatak koji je

Bosni i Hercegovini, odnosno njenim nadležnim organima, dostavila druga država,

međunarodna ili regionalna organizacija, odnosno njeni organi, očekujući da će taj podatak ostati zaštićen, a karakter tajnog podatka druge države, međunarodne ili regionalne organizacije imaju svi podaci koji su proizvod saradnje Bosne i Hercegovine, odnosno njenih

nadležnih organa, s drugom državom ili organima međunarodne ili regionalne organizacije za koje se međusobno dogovori da moraju ostati tajna. c) Dokumenat je svaki napisan, odštampan, nacrtan, umnožen, fotografisan, snimljen na nosaču informacija, odnosno podlozi, vidljiv ili nekakav drugi zapis tajnog podatka. d) Medij je svako sredstvo koje sadrži tajne podatke. e) Određivanje tajnosti p odatka je postupak kojim se taj podatak, u skladu sa Zakonom, određuje kao tajan, s određenim karakterom, stepenom i rokom tajnosti. f) Pristup je postupak upoznavanja lica s tajnim podatkom ili mogućnost upoznavanja lica s tajnim podatkom na osnovu dozvole za pristup tajnim podacima.

g) Korišćenje tajnih podataka je postupak upotrebe takvih podataka od ovlašćenog lica  pri obavljanju dužnosti, uz zaštitu izvora i načina dolaska do njih. h) Čuvanje tajnih podataka je propisana procedura održavanja i zvornosti podataka i sprečavanje njihovog otkrivanja, uništavanja i zloupotrebe od neovlašćenog lica, organa, sredstava javnog informisanja, organizacije ili institucije. 29

i) Zaštita tajnih podataka je fizička i materijalno -tehnička proceduralna radnja, aktivnost ili postupak s

ciljem sprečavanja uništenja, otuđenja ili zloupotrebe tajnog podatka.

 j) Prestanak tajnosti podatka je zakonita promjena tajnog podatka u podatak koji je

dostupan zainteresovanima u skladu s opštim propisima koje utvrđuje nadlež ni organ. k) Bezbjednosna provjera lica je proces koji, prije njegovog stupanja na dužnost na kojoj ima ili postoji mogućnost sticanja uvida u tajne podatke, sprovodi ovlašćeni organ čija  je obaveza da dođe do podatka o mogućim bezbjednosnim smetnjama za vršenje duž nosti. l) Bezbjednosna dozvola je isprava na osnovu koje lice koje je bilo predmet

 bezbjednosne provjere i za koje nema bezbjednosnih smetnji stiče uslove za pristup, korišćenje, zaštitu i čuvanje tajnih podataka. m) Bezbjednosne smetnje su podaci il i

činjenice do kojih se dođe postupkom

 bezbjednosne provjere i na kojima se zasniva sumnja u povjerenje ili lojalnost lica koje je

 predloženo za određenu dužnost ili kandidovano za dobijanje bezbjednosne dozvole. n) Ugrožavanje integriteta Bosne i Hercegovine je objektivna prijetnja ili čin napada na

ustavni

poredak,

nezavisnost,

teritorijalnu

cjelovitost,

suverenitet,

bezbjednost,

odbrambenu sposobnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Član 5. (Pristup tajnim podacima svih stepena)

(1) Izuzetno od odredaba Zakona, pristup tajnim podacima svih stepena bez

 bezbjednosne provjere, odnosno izdavanja dozvole za pristup tajnim podacima imaju sljedeća lica:

a) članovi Predsjedništva BiH  b) predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH i Republike Srpske c) sudije Suda BiH i Ustavnog suda BiH

d) državni tužilac Bosne i Hercegovine e) državni pravobranilac Bosne i Hercegovine 30

f) sudije svih sudova na području Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta g) tužioci na svim nivoima u Federaciji BiH, Repub lici Srpskoj i Brčko Distriktu h) pravobranioci na svim nivoima u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu. (2) Lica iz stava (1) ovog člana imaju pristup isključivo tajnim podacima potrebnim za vršenje njihovih dužnosti u skladu sa Zakonom i ne mogu zahtijevati pristup dokumentima koji se ne odnose na pitanja u njihovoj nadležnosti. Član 6. (Pristup tajnim podacima stepena INTERNO i POVJERLjIVO) (1) Pristup tajnim podacima stepena INTERNO i POVJERLjIVO, bez bezbjednosne  provjere i dozvole, imaju:

a) Na nivou Bosne i Hercegovine:

1) predsjedavajući, ministri i zamjenici ministara u Savjetu ministara BiH, 2) generalni direktor, zamjenik generalnog direktora i glavni inspektor Obavješta jno bezbjednosne agencije BiH,

3) direktor i zamjenici direktora Državne agencije za istrage i zaštitu, 4) direktor i zamjenici direktora Državne granične službe,

5) rukovodioci organa, odnosno pravnih lica koja su nadležna i obavljaju poslove iz oblasti navedenih u članu

8. Zakona, a nisu posebno navedeni u ovom članu,

6) članovi kolegijuma Predstavničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, 7) poslanici u Predstavničkom domu i delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, 8) guverner i viceguverner Centralne banke BiH, 9) Ombudsmen Bosne i Hercegovine.

 b) Na nivou entiteta Bosne i Hercegovine:

1) premijer vlade i ministri u vladama Federacije BiH i Republike Srpske,

2) članovi kolegijuma zakonodavnih organa Fede racije BiH i Republike Srpske, 3) poslanici u zakonodavnim organima Federacije BiH i Republike Srpske,

31

4) rukovodioci organa i uprava, odnosno pravnih lica na svim nivoima u Federaciji BiH i

Republici Srpskoj koji su nadležni i obavljaju poslove iz oblasti navedenih u članu 8. Zakona. c) Na ostalim nivoima državne organizacije Bosne i Hercegovine: 1) gradonačelnik Brčko Distrikta, 2) članovi Kolegijuma Skupštine Brčko Distrikta, 3) poslanici u Skupštini Brčko Distrikta, 4) premijer vlade i ministri u vladama kantona,

5) članovi kolegijuma zakonodavnih organa kantona, 6) poslanici u zakonodavnim organima kantona,

7) gradonačelnici gradova i načelnici opština u Feder aciji BiH i Republici Srpskoj, 8) predsjedavajući zakonodavnih organa gradova i opština u Federaciji BiH i Republi ci Srpskoj.

(2) Listu institucija i funkcionera iz stava (1) tačka a) alineja 5) i stava (1) tačka b) alineja 4) ovog člana utvrdiće Savjet ministara BiH. (3) Lica iz stava (1) ovog člana imaju pristup isključivo tajnim podacima potrebnim za vršenje njihovih dužnosti u skladu sa Zakonom i ne mogu zahtijevati pristup dokumentima koji se ne odnose na pitanja u njihovoj nadležnosti. Član 7. (Pristup tajnim podacima stepena INTERNO)

(1) Sva lica koja vrše dužnost ili rade u organu imaju pristup tajn im podacima stepena INTERNO.

(2) Lica iz stava (1) ovog člana početkom mandata, odnosno pri preuzimanju dužnosti svojeručno potpisuju izjavu o upoznavanju sa Zakonom i drugim odgovarajućim propisima koji uređuju bezbjednost tajnih podataka i preuzimanju   obaveze postupanja prema tajnim  podacima u skladu sa Zakonom i drugim odgovarajućim propisima.

32

Član 8. (Značenje izraza "tajni podatak") Tajnim se smatra podatak čije bi otkrivanje neovlašćenom licu, sredstvima javnog informisanja, organizaciji, instituciji, organu ili drugoj državi, odnosno organu druge države, moglo prouzrokovati ugrožavanje integriteta Bosne i Hercegovine, naročito u obl asti: a) javne bezbjednosti,  b) odbrane, c) spoljnih poslova i interesa,

d) obavještajnih i bezbjednosnih interesa Bosne i Hercegovine, e) komunikacionih i drugih sistema važnih za državne interese, sudstvo, projekte i planove značajne za odbrambenu i obavješ tajno-bezbjednosnu djelatnost, f) naučnih, istraživačkih, tehnoloških, privrednih i finansijskih poslova od važnosti za  bezbjednost funkcionisanja institucija Bosne i Hercegovine, odnosno bezbjednosnih struktura

na svim nivoima državne organizaci je Bosne i Hercegovine. Član 9. (Odstupanja)

 Ne može imati karakter tajnosti onaj podatak kojem se tajnost određuje s namjerom  prikrivanja izvršenog krivičnog djela, prekoračenja ili zloupotrebe ovlašćenja, s ciljem  prikrivanja bilo koje nezakonitosti ili prikrivanja

administrativne greške.

Član 10. (Uslovi za pristup tajnim podacima)

Pristup tajnim podacima moguć je samo uz uslove utvrđene Zakonom i drugim  podzakonskim propisima izdatim na osnovu Zakona, odnosno međunarodnim ili regionalnim sporazumima koje je zaključila Bosna i

Hercegovina.

Član 11. (Čuvanje tajnosti podataka) (1) Svi funkcioneri iz člana 5, odnosno člana 6. Zakona, kao i ostali funkcioneri i zaposlenici koji imaju zakonsko ovlašćenje za pristup tajnim podacima, imaju obavezu da kao tajne čuvaju podatke sve do skidanja s njih oznake tajnosti bez obzira na to kak o su do njih 33

došli, a to važi i nakon isteka njihovog mandata, prestanka radnog odnosa, odnosno prestanka vršenja dužnosti ili članstva u odgovarajućem organu. (2) Funkcioneri i zaposlenici koji nemaju zakonsko ovlašćenje za pristup tajnim  podacima, kao

i građani Bosne i Hercegovine koji dođu u posjed ili steknu uvid u tajne

 podatke na način koji nije u suprotnosti sa zakonom, preuzimaju obavezu čuvanja podataka iz stava (1) ovog člana. (3) Lica iz stava (2) ovog člana obavezna su da prijave rukovodio cu organa u kojem su zaposleni ili organu unutrašnjih poslova neovlašćen pristup tajnim podacima i da daju izjavu o okolnostima pod kojima su stekla uvid u tajne podatke.

Član 12. (Čuvanje tajnosti podataka druge države, međunarodne i regionalne organi zacije) (1) Pristup, korišćenje, čuvanje i zaštita tajnih podataka druge države, međunarodne ili regionalne organizacije obavlja se u skladu sa Zakonom i podzakonskim propisima izdatim na

osnovu Zakona, odnosno na osnovu sporazuma sklopljenog između Bosne i Herceg ovine, s  jedne strane, i druge države, međunarodne ili regionalne organizacije, s druge strane. (2) Za pristup tajnim podacima iz stava (1) ovog člana potrebne su odgovarajuće dozvole koje se izdaju u skladu sa Zakonom. Sva lica kojima je potreban pristup tajnim

 podacima iz stava (1) za vršenje svojih dužnosti moraju proći bezbjednosno provjeravanje, odnosno dobiti odgovarajuću dozvolu, u skladu sa Zakonom.

34

VIII Kompjuterske aplikacije i uređaji koje koristi obavještajna agencija

I2 ili Analyst’s Notebook 

-

Softver za „vizuelnu istraživačku analizu za institucije koje se bave provedbom

 prava, vladu, vojsku, obavještajne službe i komercijalne organizacije“. -

I2 je alat za analizu društvene povezanosti (social network analysis; SNA) koji

omogućava

korisniku da utvrdi odnose među pojedincima, ključnim događajima, firmama i

kompanijama... Pored I2, postoje i drugi softveri za analizu društvene povezanosti, kao što su  NetMiner, UCInet, Pajek itd.17

Keyghost SX Keylogger

- Ovo je osnovna alat ka za pronalaženje svega što se desi na

-

jednom kompjuteru.

Snima i preuzima bilo šta što je otkucano na kompjuteru, uključujući mailove,

chatroom aktivnosti, website adrese, internet pretraživanja itd. - Dobra stvar kod Keyghost SX Keylogger-a jeste

to što se ne može detektovati niti

isključiti pomoću skenera. - Obilježja ovog programa: 1)

 prijenos informacija velikom brzinom.

2)

koristi se za dugotrajne istrage, za oktrivanje prevara, utaja, tako da je prvobitno bio

osmišljen u državnim obavještajnim agencijama. 3)

kada je instaliran key logger, svaki pritisak na tipku će biti snimljen, a Ghost izbornik čuva informacije sve dok ne pogledamo šta je snimljeno.

4)

key logger može pohraniti više od 500.000 “pritisaka na tipke”, neki modeli i puno više.

17

 Putnik, N., Sajber prostor i bezbednosni izazovi . Univerzitet u Beogradu, Fakultet bezbednosti, Beograd. 2009, str. 11.

35

također je koristan za “backup” kada je od vitalne važnosti da se informacije koje su

5)

 bile u kompjuteru ne izgube.

KeyGhost USB Keylogger

-

KeyGhost USB Keylogger radi tako što snima USB promet u hardware, bilo da se

radi o mišu, skeneru, printeru, kameri itd. Ovdje nema software-a koji se treba instalirati. Jednostavno je za korištenje. Potrebno je samo priključiti KeyGhost na tastaturu. --Može biti priključen bez obzira da li je -

računar uključen ili isključen.

KeyGhost uređaji su prenosivi. To znači da se  podaci mogu snimati na jednom

kompjuteru, a preuzeti na drugom. - KeyGhost USB Keyloggers su kompatibilni sa svim PC ili Mac operativnim

sistemima koji se pokreću na PC -u ili Mac-u.18 Forensics Investigation Toolkit (FIT)  – mrežna forenzika

- Vrši analizu mrežnog saobraćaja u PCAP formatu. -

Ima sposobnost da vrši analizu i “rekonstrukciju” protoka mreže. Rekonstruisati u

ovom smislu znači napraviti upotrebljivim opet taj podatak, fajl, folder, sistem/disk koji se traži odnosno koji će trebati kao dokaz ili kao neka konkretna validna informacija. -

Aanalizom i rekonstrukcijom protoka mrežom koja se analizira dobijemo sve logove

i historiju aktivnosti u mreži. - Rješenje za:

Internet ili analize mrežnog saobraćaja (Network Administrator) Reviziju Interneta ili mrežnog saobraćaja (CISO and

Auditor)

Forenzička analiza mreže i istrage ASYCUDA  –   Automated System for Customs Data

je kompjuterizovani carinski

upravljački sistem koji obrađuje i kontroliše uvozne i izvozne pošiljke.19 U BiH se počela koristiti 2002. godine pod pokroviteljstvom CAFAO organizacije i Evropske unije.

18

 Putnik., N. op. cit. str. 15  Seymour M. Hersh, The Online Threat: Should We Be Worried About a Cyber War? , The New Yorker, 2010. str. 124 19

36

ASYCUDA omogućava: -

 bolje upravljanje državnim finasijama

-

institucionalno jačanje carine kroz reformu i modernizaciju

-

pouzdane informacije o spoljnoj trgovini.

ASYCUDA sistem čine dvije komponente i to: o

Programski paket, koji je i srž sistema i

o

Računarske komponente, čija konfiguracija i performanse su ostavljene na izbor korisniku sistema.

Svaki korisnik ima pristup klijentu koji je povezan sa izdvojenim CPU-SERVEROM

tako čineći lokalnu mrežu, tzv. KLUENT/SERVER konfiguracija. Podaci se prenose sa klijenta na server za obradu i pohranjivanje, a klijent može isto tako da preuzima informacije koje su pohranjene na serveru. Veći broj klijenata može da  radi  pod jednim serverom.

Princip mreže kojom se ostvaruje veza između servera i klijenta, na kojem funkcioniše system je zatvorenog tipa. Pod time podrazumijevamo da se komunikacija ostvaruje putem telefonskih linija, zakupljenih kod telekomunikacijskih operatera, koje su odvojene od ostatka

telefonskog saobraćaja. Među osnovne karakteristike sistema spadaju: 20 o

Sistem je zasnovan na klijent/server konfiguraciji.

o

UNIX operativni sistem na kojem radi server, daje mogućnost kod izbora karakteristika kompjuterske opreme.

o

Program u kojem klijenti obrađuju podatke radi u MS DOS okruženju zbog čega grafički prikaz daje utisak zastarjelosti.

o

Što se tiče pristupa softveru od strane klijenta, LAN/WAN konstrukcija omogućava pristup velikom broju korisnika i obradi velike količine podataka

o

ASYCUDA sistem je baziran na tri osnovne komponente: fleksibilnost, razvoj

i otvoreno okruženje. 20

 Adkins, B., The spectrum of cyber conflict from hacking to information warfare: what is law enforcement‘s role, Alabama: Air Command and Staff College Air University, USAF, 2001, str. 26.

37

ASYCUDA sistem je znatno unaprijedio rad carinskih organa. 21

7.1. Uredjaji za prisluškivanje GSM -a

 Neograničeno prisluškivanje GSM prometa je moguće jedino sigurnosnim službama i to samo u saradnji sa telefonskim kompanijama koje pružaju GSM usluge. Te službe vrše  prisluškivanje direktno na centrali operatera mobilne telefonije, gdje se oprema postavlja  paralelno sa audio-kanalima koji služe za prijenos glasa.22

-

Sistem za zakonito presretanje telekomunikacija u Obavještajno - sigurnosnoj

agenciji (OSA) počeo je s radom nakon višemjesečne probne faze. 23 -

Sistemu za presretanje telekomunikacija, odnosno za zakonito prisluškivanje ko ji se

nalazi u OSA-i dostupno je 100 % mobilne i 85 % fiksne mreže. To znači da je mjerodavnim

službama, a posebno OSA -i, već omogućeno skoro potpuno pokrivanje telekomunikacija u državi. Ono što znamo jeste da je moguće prisluškivati i nadzirati bilo koje g telefonskog  pretplatnika i to ne zahvaljujući nekoj posebnoj tajnoj tehnologiji, već samo zahvaljujući vladinim uredbama prema telekomunikacijskim kompanijama.24

21

 Richard A. Clarke and Robert K. Knake, Cyber War: The Next Threat to National Security and What to Do  About I t (New York: HarperCollins, 2010), p. 9-10. 22

Mladenović, D., Janković, D., Drakulić, M., Međunarodno pravo i sajber prostoro, Vojno delo, Beograd, 2012.

str. 24 23 24

Kalauzović, G., Ofanzivne kiber aktivnosti, Novi glasnik, broj 1-4, januar-decembar 2011, str. 110. Madenović, Janković, Drakulić, op. cit. str. 29 38

ZAKLJUČAK  Agencija je odgovorna za prikupljanje obavještajnih podataka u vezi s  prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine kako u zemlji tako i u inostranstvu, njihovo analiziranje i

 prenošenje ovlaštenim službenim licima te ostalim nadležnim tijelima, gdje pod prijetnjama  po sigurnost Bosne i Hercegovine smatramo prijetnje suverenitetu, teritorijalnom integritetu, ustavnom poretku, osnovama ekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i prijetnje po

globalnu sigurnost koje su štetne po Bosnu i Hercegovinu uključujući i velike promjene koje dovode do složenih i međusobno povezanih sigurnosnih dešavanja u užem i širem okruženju. Imajući u vidu da se sigurnost Bosne i Hercegovine štiti zajedničkim nastojanjem njenih građana, državnih tijela i institucija, smatramo da je za djelotvornu nacionalnu sigurnost potrebno biti dovoljno transparentan prema javnosti o prijetnjama i opasnostima sa

kojima se susrećemo. S obzirom da se Agencija bavi obavještajno -sigurnosnim radom, da bi zaštitili građane, nacionalne interese, uposlenike i resurse, veći dio njihovog   rada ostaje zaštičen od očiju j avnosti.

39

LITERATURA 1)

Clarke, Richard A. and Knake, Robert K. Cyber War: The Next Threat to National Security and What to Do About It. New York: HarperCollins, 2010.

2)

D. A. Petkus, Stakeholder Analysis Applied to Covert and Clandestine Operations/ Ethical and Realpolitik Considerations, 2009

3)

Delić, M. (1997). Pojmovno određivanje obaveštajne aktivnosti i obaveštajne službe, Bezbednost, 1/97, Beograd.

4)

Đorđević, O. (1989). Leksikon bezbednosti, „Privreda publik“, Beograd

5)

Đorđević, O. (1988). Osnovi državne bezbednosti –   posebni deo, Viša škola unutrašnjih poslova, Zemun

6)

H. Born, I. Leigh: Postizanje odgovornosti u obavještajnoj djelatnosti, Pravni standardi i najbolji

načini nadzora obavještajnih agencija, DCAF, ISBN 92 -9222-

029-2, Oslo, 2005. 7)

Калаузовић, Горан. „Офанзивне кибер активности”, Нови гласник, број 1 -4,  јануар– децембар 2011.

8)

M. Bošković, Organizovani kriminalitet, prvi deo - kriminološki i kriminalistički aspekti, Policijska akademija, Beograd, 1998,

9)

Mijalković, S. (2011). Obaveštajno - bezbednosne službe i nacionalna bezbednost, Bezbednost, Beograd.

10)

Младеновић, Драган, Дракулић, Мирјана и Јовановић, Данко. „Међународно право и сајбер ратовање”. Војно дело, пролеће 2012, (2012): стр. 9 -39.

11)

Милошевић, Младен и Путник, Ненад. „Проблем правне (не)регулисаности конфликата у кибер простору”. Трећи програм, свеска бр. 162 (2/2014).

12)

Путник, Ненад. Сајбер простор и безбедносни изазови. Београд: Универзитет у Београду, Факултет безбедности, 2009.

13)

R.A. Best, Intelligence Community Reorganization: Potential Effects on DOD Intelligence Agencies, Foreign Affairs, Defense, and Trade Division Order Code RL32515, 2004

14)

R. C. Ragea, Democratic control of the intelligence sector in Romania, the 4th European Consortium for Political Research, Pisa, 6-7th September 2007.

15)

R. G. Swenson, S. C. Lemozy, Comparative Perceptions of Intelligence Professionalism in South and Central America, Center for Hemispheric Defense

40