lektiraaaa

Pisac : Taha Husein Kratki sadržaj / Fabula lektire: Ovaj roman je zapravo autobiografija samog pisca. Govori o tome da je jedan dječak živio u jednom malom selu. Od malena su ga učili da uči Kur'an kao svetu knjigu muslimana i da uči egipatske ilahije. Dječak je bio veoma inteligentan iako je bio slijep od rođenja i sa čak 10 godina postao je hafiz što znači da je cijeli Kur'an znao napamet. Međutim, dječaka su počele zanimati neke druge stvari pa zaboravi par poglavlja iz te svete knjige. Jedno veče, bili su gosti u dječakovoj porodici. Otac, očekujući da je dječak hafiz, mu reče da prouči jedno poglavlje. Međutim, dječak poče i nije mogao dalje. Znao je samo par prvih riječi. Tada otac dovede vjeroučitelja koji ga je učio i pitao ga zašto on ne zna Kur'an jer je mislio da je on hafiz. Predavač reče da je dječak bio vjerovatno stidljiv te nije mogao da uči. Otac reče vjeroučitelju da ponovo krene učiti napamet Kur'an iznova. Međutim, vjeroučitelj dade taj zadatak jednom svom prijatelju dok bi on obavljao druge zadatke. Tako dječak ponovo nauči Kur'an. Dječak je imao još 12 braće i sestara. Jedna sestra je vremenom izgledala sve čudnija. Bježala je od prijatelja i stalno sjedila sama u ćošku. Majka nije imala vremena za nju te dijete ubrzo je umrlo a niko nije znao razlog. Dječakov najstariji brat je pohađao medicinu. Gradom se raširi tuberkuloza. Jednom prilikom brat se vraćao s akcije liječenja tuberkuloze. Predveče, brat je počinjao izgledati sve čudnije. Vidjelo se, smrtno je bolestan. Nije dočekao ni jutro a već je preminuo. Porodica se susrela sa 2 smrtna slučaja u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Dječak odraste i bilo je vrijeme da pođe izučavati nauke. Mislio je da bi bilo da sa starijim bratom ide na egipatski univerzitet, al-Azhar. Tako je i bilo. Dječak, sada već mladić izučavao je nauke. Posebno je volio književnost i znao je dosta pjesama i zbirki pjesama napamet. Pohađao je još teologiju, dogmatiku te ostale naučne discipline. Tako je kroz osam godina naučio dosta toga. Upoznao je dosta predavača i postao veoma pametan.Došao je raspust. To je najviše volio. Počeše ga zvati šejhom. Mladićev otac dobio je posao u drugom gradu. Krenuli su vozom da se presele u drugi grad. Međutim, otac i majka iznesoše prtljag i djecu te zaboraviše mladića. Kako je voz stajao samo jednu minutu u gradu u kojem su trebali stati slijepi mladić je otputovao na sljedeću stanicu. Dan kasnije je vraćen u grad u koji je trebao da ide. Tamo je ubrzo dobio pismo u kojem mu prijatelj iz al-Azhara govori da sto brze se prijavi na al-Azhar jer mu trebaju jos 2 godine mada je mladić mislio da mu trebaju još 4 godine do diplome a on je već htio odustati. Mladić nije siguran da li da se dalje školuje i ne zna da li da ostane s porodicom ili putuje na daljnje školovanje. Roman se završava pasusom:"Prema tome, trebalo je da obnovi kontakt sa al-Azharom kontakt koji je bio sasvim prekinuo, da studira na 2 univerziteta na al-Asharskom i na Egipatskom...Ostavimo sada mladića u tom sukobu starog i novog. Ali, ko zna-možda ćemo mu se vratiti!"

Analiza

likova: Dječak Dječak je simbol jednog inteligentnog čovjeka. Dječak je

uporan u svom učenju i kao i svaki drugi čovjek ima i druge prohtjeve. On je veoma racionalan i želi da dobije nadimak šejha i diplomu. Međutim, kasnije shvata da mu je porodica veoma bitna. Majka Majka se toliko brine o djeci da nije stigla da vidi zdravstveno stanje djevojčice koja kasnije umire. Brat koji ga je vodio na al-Azhar Brat je najviše utjecao na mladića. Mladić nije mogao čak ni da spava ukoliko nije brat u istoj sobi. Brat ga je vodio po cijelom gradu i vodio ga na predavanja. Pričao mu je i nudio mu čaj.

Bilješka o piscu

: Taha Husein rođen je

1889. godine u gradiću Magaga, južno od Kaira. U drugoj godini života oslijepio je i na taj tragičan događaj imat će prirodno dalekosežne i sudbinske posljedice. Naš autor je vrlo rano naučio Kur'an napamet a školovao se na alAzharu gdje je započeo studij teologije i jezika .Godine 1908. je upisao se na Nacionalni univerzitet i tu je bio duži dio svog života. Već 1914. godine je odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom Sjećanja na Abu-l-Alaa. Umro je 1973.godine

Ovako je Taha Husein pisao o sebi u tre ćem licu: "Smatrao je daje običan čovjek. Baš kao i svi ostali ljudi. Rodio se kao i svi ljudi, živio kao i svi ostali. Kao i svi ljudi, uređivao je svoje vrijeme i izvršavao svoje obaveze. No, nikome se nije radovao. Ništa mu duši nije davalo spokoja. Između njega, ljudi i stvari stajao je plašt s vanjske strane odisao je zadovoljstvom i mirom, a iznutra je bio bojažljiv, ljutit, nespokojan i tjeskoban, kao u divljoj pustinji gdje nema nikoga, gdje se ne vihore zastave, ne nazire se put kojim bi mogao poći i dospjeti do cilja, ostvariti snove."