Lasinjska_kultura

Lasinjska kultura

• Lasinjsku je kulturu kao samostalnu pojavu prvi izdvojio Richard Pittioni 1954. g. kao PölshalsStrappelkogel tip kasne badenske kulture. • Josip Korošec 1958. g. nalaze iz Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske označava kao alpsku facies lenđelske kulture. • Stojan Dimitrijević 1961/63. predlaže novi naziv lasinjska kultura prema lokalitetu Talijanovo brdo u Lasinji na rijeci Kupi uzvodno od Pokupskog prema Karlovcu (preko puta Jamničke kiselice).

• Stanko Pahič uvodi naziv KanzianbergDrulovka-Lasinja skupina • Nandor Kalicz nalaze iz Mađarske svrstava u Balaton grupu I-III (Dimitrijevićevo tumačenje: samo je Balaton I čista lasinjska kultura; Balaton II pokazuje obilježja kako lasinjske tako i recgajarske kulture, dok je Balaton III RetzGajary kultura) • Kalicz kasnije Balaton I vezuje uz Lasinju, Balaton II uz Gajary-Bajč, a u Balaton III vidi protoboleraz

• od osamdesetih godina u mađarskoj je prapovijesnoj literaturi sve uobičajenija sintagma Balaton-Lasinja kultura (N. Kalicz), odnosno za zapadnu Transdanubiju samo Lasinja kultura (M. Karoly) • Nalaze iz Burgenlanda i Donje Austrije Elizabeth Ruttkay najprije je svrstala u epilenđelsku skupinu Bisamberg-Oberpullendorf dok u najnovije vrijeme nalaze iz Koruške i Štajerske naziva skupinom Kanzianiberg-Lasinja.

• Rasprostranjenost: od istočnoalpskog prostora do istočne Slavonije, od Transdanubije do sjeverne Bosne, uključujući i Caput Adriae • sjeverna Hrvatska (međuriječje Save i Drave, Međimurje, zapadna Hrvatska do Velebita), sjeverna Bosna (nizinsko i blago bregovito područje između donjeg toka rijeke Bosne i srednjeg toka Save), kontinentalna Slovenija i zaleđe slovenskog primorja, mađarska Transdanubija osim njezinog sjevernog i sjeveroistočnog dijela gdje je u to vrijeme Ludanice kultura, austrijska Koruška i Štajerska

Lokaliteti • Eponimni lokalitet Lasinja na rijeci Kupi, oko 24 km istočno, dakle nizvodno od Karlovca - položaj Talijanovo brdo • Hrvatska: Lasinja, Beketinec, Cerje Novo, Cerje Tužno(Varaždin), Hrsina kod Bosiljeva, Velika Mlinska kod Kutine, Čakovac kod Josipdola, Jakšić, GradacPašnjak, Novoselci, Ašikovci, Koška, Kiringrad, Čiče, Vindija, Velika Pećina, Letičani, Grginac, Veliko Trojstvo, Ždralovi (Bjelovar), Veternica, Vrlovka kod Ozlja, Dubranec u Vukomeričkim goricama, Zbelovo kod Varaždinskih Toplica

• Slovenija: Ptujski grad, Drulovka, Ljubljansko barje (Resnikov prekop, Maharski prekop), Brezje i Zreče kod Maribora, Ajdovska jama, Kevderc, Lubniška jama, Moverna vas • BiH: Gornja Tuzla, Visoko Brdo u Lupljanici, Vis-Modran kod Dervente, Donji Klakar kod Bosanskog Broda, Zemunica Radosavska kod Banja Luke • Austrija: Štajerska - Pölshals(Judenburg), Strappelkogel (Wolfsberg), St. Kanzianiberg, Wildon-Schlossberg, Flamber-Oberburgstall (Lebniz), Raababerg kod Graza, St. Stefan ob Stainz, Koruška - Keutschachersee, Maria Saaler Berg, Steinkögeln (Völkermarkt), Ettendorf im Lavanttal • Mađarska: Siklos, Keszthely-Fenekpuszta, Letenye, Nagykanizsa,

• Na spomenutom velikom području rasprostiranja nalazi se više regionalnih skupina (moglo bi se stoga govoriti i o lasinjskom kulturnom kompleksu), koje se razlikuju prema supstratu i utjecaju susjednih kultura. E. Ruttkay razlikuje skupine Balaton-Lasinja (Transdanubija) i Kanzianiberg-Lasinja (Koruška, Štajerska, južno Gradišće.

Tipovi lasinjske kulture prema Z. Markoviću: • Tip Koška (prema nalazištu Koška-Pjeskana kod Našica) - rasprostire se od Vučedola, tj. Dunava na istoku do okolice Bjelovara na zapadu gdje se isprepliće s tipom Beketinec • Tip Beketinec (prema Beketincu kod Križevaca) prostire se od Kutine i Posavine do u Sloveniju (možda u Prekmurje), te nešto južnije od Save, kao i u većem dijelu Podravine • Tip Čakovac ili Josipdol - u okolici Ogulina i nešto sjevernije, ima obilježja bliska hvarskoj kulturi • Tip Šafarsko - dosta elemenata Bubanj-Salcuta kulture • Tip Resnikov prekop • Tip Nagykanizsa • Tip Oberpullendorf

Naselja položaj na nešto većoj nadmorskoj visini (nekoliko stotina metara, ali i na preko 1000 m u Štajerskoj), blago brežuljkasta područja (Požeška kotlina, bilogorsko-kalničko područje, područje oko Balatona itd.), osobito uz vodene tokove (manje rijeke i potoci, a od većih uz Savu i Kupu), ali zaposjedaju i močvarna i jezerska prostranstva (Koruška, Ljubljansko barje), gradinska uzvišenja, pa i špilje - sve to sugerira kombinirano poljodjelsko-stočarsko gospodarstvo • većina naselja je otvorenog tipa, pretežito su jednoslojna (osim onih u sjev. Bosni i istočnoj Slavoniji i zap. Srijemu) - kratkotrajnost uporabe • stambeni objekti: jamsko-zemunički i poluzemunički, ali poznati su i ostaci nadzemnih kuća (Vis-Modran, Mađarska - Siklos, velika obiteljska kuća drvene konstrukcije u utvrđenom naselju - jarak s tragovima kolaca od ograde), te sojeničke nastambe (Ljubljansko barje, Keutschachersee)

Ostava - Vinkovci-Hotel: lasinjski vrč i 10 kremenih predmeta (nožići, strugala, vršak trokutaste strjelice)

Ašikovci, Zarilac

Lasinja

Ozalj

Metalurgija U okvirima lasinjske kulture na prostoru Hrvatske zasad nije pronađen nijedan metalni predmet. Mađarski arheolozi pripisuju jednu vrstu velikih okruglih zlatnih ploča upravo lasinjskoj kulturi: okrugle ploče s tri kuglaste izbočine i punciranim ukrasom uz rub. Nalaze u mađarskoj Transdanubiji, u istočnom predalskom prostoru te u međuriječju Drave i Save u istočnoj Slavoniji.

Podrijetlo • J. Korošec - alpska facies lenđelske kulture - izvor je lenđelska, a manjim dijelom i slavonsko-srijemska kultura (=sopotska) • Dimitrijević: badenizirana lenđelska (sopotska) pojava, sopotski supstrat transformira badenska kultura uz manji udio vučedolske, bodrogkeresturske te hvarske kulture • 1973. N. Kalicz u tvorbi Balaton I kulture vidi prije svega vinčansku, a manje i sopotsku kulturu. • 1979. Dimitrijević: lasinjska kultura nastala je na tri supstrata: vinčanskom, sopotskom, zengövarkonylenđelskom, a u novije vrijeme i alpskolenđelskom • 1994. Marković: tri osnovne vrste supstrata: 1. lenđelski i sopotski (Seče, Lengyel 3 i Sopot 4), 2. vinčanski i butmirski, 3. hvarsko-lisičićki.