L.Peradin -Nove metode pcelarenja

.v " ,

.

% w ■ !j. '

/o u odnosu prema količini u mlaU9

doj, netom izleženoj pčeli. AJso izležene pčele nemaju na raspolaganju cvjetnog praška, one ne mogu vršiti funkcije u košnici, a smrtnost im se poveća. Koliko odrasle pčele potroše praška za svoje uzdržavanje, još nije ustanovljeno. Inače ga jedno društvo potroši i do 30 .kilograma na godinu. Još je 1936. Farrar dokazao, da pčele trebaju cvjetni prašak i zimi. U njegovim eksperimentima su samo ona društva, koja su imala dovoljne zalilie praška i meda, uspješno prezimila i bila jaka u proljeće. Po njemu, društvo prije zimovanja treba imati 500— 600 četv. palaca cvjetnog praška u saću, a to je 31— 37 đm" ili 4— 5 dobro napunjenih okvira, 43X20 cm. Nedostajanje praška, kaže Parrar, potrebnog za normalni razvoj legla na kraju zime i u rano proljeće, osnovni je uzrok napadnom proljetnom opadaniu inače zdravog društva. Ovakvo opadanje u proljeće često se pripisivalo godišnjem dobu umjesto lošoj opskrbi đruštva.. Društva, koja su unutar zimskog gnijezda. opskrbljena dovoljnim zalihama praška, popunjavaju svoje normalne gubitke mladim pčelama, i imat će, kad se u proljeće pojavi prva paša praška, već stanoviti višak pčela i veliko plodišno gnijezdo. Ovakva društva brojem pčela naglo rastu. Naprotiv," društva uzimljena bez praška ili s malo praška, stalno opadaju još 3 pa i 6 nedjelja iza pojave -prvog praška u prirodi,' odnosno opadaju sve dotle, dok se gubitak starih pčela ne počne nadoknađivati mladim. pčelama. Ako pogledamo s ovih stanovišta na našu dosadašnju pčelarsku praksu, vidimo da je neuspjehu i niskofn prinosu u velikom broju slučajeva bio uzrok nedovoljha opskrba praškom. Bilo je i slučajeva, da je zbog toga stradalo i stotinu pčelinjih društava, doseljenih na jug s oskudnim zalihama praška. Nekada su naši stari praktičari preporučivali, radi stvaranja više legla prije paše, prihranjivanje »muljanim« medom iz pletara, jer se u takvu medu nalazila i znatna količina cvjetnog praška. Ali, kako nije bila đokazana važnost cvjetnog praška, takvo i slično prihranjivanje praškom izašlo je iz prakse. štoviše, mnogi smatraju satine pune cvjetnog praška kao nešto nepoželjno u košnici. No napredni vojvođanski pčelari i sada sele svoje pčele u krajeve oko Dunava, gdje im se društva u rano proljeće opskrbe praškom s različitih vrba. Na taj način dobivaju znatno više legla do glavne paše aikacije. 120

-r

Godine 193.9, je Krasnopejev ustanovio da se u.đruštvima s praškom pojavilo leglo između 1. i 20. II., ona su donijela po 40,4 kg prinosa. U đrugim društvima bez praška leglo se pojavilo s prvim praškom u prirođi, t. j. tek oko' 10. IV. Ova društva su dala samo po 9,5 kg prinosa na glavnoj paši. Pčele ne mogu uvijek sabrati potrebnu količinu praška. U ' SAD su dulji niz godina vršeni pokusi na državnim poljoprivrednim eksperimentalnim stanicama i saveznim laboratorijima. za kulturu pčela u Laramie, Wyomingu i Davisu Cal., s namjerom da se pronađe prikladna zamjena za prašak. Dugaoka je lista , raznih. namirnica, koje su iskušane, (mlijeko, jaja, strugano meso, zob i dr.), dok konačno Schaefer i Farrar nisu ustanovili, da se dobri rezultati postižu sojinim brašnom, koje se doffiva t. zv. expeller-procesom. Tri dijela ovako dobivenog sojinog brašna se miješaju s jednim dijelom cVjetnog praška. Prema tome sojino brašno nlje zamjena već samo dopunsko sredstvo.

^

2. Naprave za skidanje praška

Sabiranje' većih količina cvjetnog praška sa cvjetova nezgodno je i skupo. Da bi dobio potrebnu količinu cvjetnog praška, Farrar je gođ: 1934. načinio napravu, koja s pčelinjih nogu sklda veći dio praška, što ga nose u košnicu. Naprava se pričvrsti na ulaz u košnicu. Pčele na povratku s paše moraju prolaziti kroz žičanu mrežu, na kojoj su kvadratnl otvori veliki 5 mm. Budući da je to za njih. dosta tijesan prolaz, moraju se s kotaricama na nogama, koje su pune praška, očešati o ovu mrežu, a ona im skine velik dio tovara. Skinute grudice praška padaju kroz sitniju mrežu (br; 9) u četvrtasto koritance. Fostoje tri različita načrna prerađe sojinih. zmia. Prvi je Mdraulioki, koji se primjenjuje kcd prerade lanenog i pamučnog sj.emena. Zdrobljeno zm je se najprije grije, a zait'm preša Mdraidičkoim prešom da b; se .uklonilo sto v;še naašti, Drugi je način it, zv. expeller-proeeiV kcd kojega se zdrobljeno zm je podvrgava visoikom tlaku u^aparatima nazvanim »expelleri« kod eega se ukloni najveći dio masti, Zbog trenja siovine, koja se obrađuje i propušta kroz aparat pod visokim tlakom, razvija se znatna toplina, koja žari smrvljene čestiee.. Kod primjene ovog načina ostaje u brašnu svega 5— 7% masti. Kođ trećeg načina se zdrobljeno zmje obrađuje pri slabom vrenju. Za prihranjivanje je znatno boije brašno dcb veno na drugl način, samo šteta što mi još nemamo expeUer iffeđaja.

121

Sve skupa -je pokriveno daščicom da bi se prašak zaštitio od vlage i jakog suhca. Svaki dan ili svaki drugi dan izvađi se kgritance, prašak se iz njega istrese na veći karton, načini se sloj do 2 cm, đobro prosuši, a zatim se do potrebe spremi u hermetički zatvo-

renu posudu. Ako je 'đobro prosušen, može se čuvati godinama, a da ništa ne izgubi od svoje vrijednosti za prihranjivanje. Na taj se način može u sezoni od jednog društva sakupiti oko

10 kg praška, a ta je količina đovoljna da sa sojinim brašnom namiri potrebe 5C- društava. Ipak se ne preporuča da se ovaj skidač praška .drži neprestano na jednoj košnici, već ga treba nakon 10 dana premjestiti na drugu. 122

Postoji i Phillipsov način skidanja praška. Pomoću letvica, debljine 1 cm, koje se umetnu postrance i straga, izmeSu plodišta i medišta, nastane s prednje strane otvor od 1 cm. Nastali otvor je gornje leto, koje se po potrebi umanji jednom letvicom. Donje leto može se postepeno zatvoriti, ali to nije neophodno, jer je dovoljno da se malo više suzi.

Detalji Farrai'ovog skiđača praška: 1. plodište, 2. ventilacioni podmetaik, 3. pod košnice, 4. stalak za košnicu, 5. vanjska kutija skidača, 6. positda sa za prašak, 7. poklopac, 8. -polica za pošudu, 9. mreža kvoz koju pada prašak.

Zatim se odreže komad matične rešetke, širok oko 12 cm. a dug kao gornje leto. Rešetka~selpričvrsti cijelom svojom dužlnom na gornji rub donjeg plodišta. Može se pričvrstiti tako da se na njezine krajeve pribiju komađići letvice, dugi 14 cm, koji se slobodhim krajem (2 cm) 'utaknu postrance u leto.

D a bi se pčele prisilile da ulaze s donje strane te rešetke, načini še od lima i iznad rešetke čvrsti branik, koji zatvara prolaze s gornje i prednje strane i postrance. Ispod rešetke se namjesti ili na čavle objesi posuda, u koju će padati prašak što ga rešetka bude skidala s pčelinjili kotarica

:tvice između plodt' ( i— đista. L

PhUlipsov skiđać praška

t na nOgama. Najzad se iznad branika rešetke pribije zaštithi lim da čitava naprava ne bi zakišnjavala. Prašak se povremeno sakuplja, utiskuje u steriliziranu bocu, prelije medom i čuva do potrebe.

Ruski skidač praška

U nekim našim krajevima pčelarstvo trpi veliku oskudicu cvjetnog praška. Tako se na pr. u Vojvodini, gdje nema šuma, nikada ne mogu razviti đovoljno jaka društva za glavnu pašu 124

zatvoriti i u koju može stati veći broj' (10— 15 komada) ovakvih ~ okvira s praškom. Posuda ima pri dnu otvor za dovod pare i pipu za vodu. Povrh njezinog dna namještena je jača žičana mreža, a preko nje još jedna debela poput one za prozore. Ova posljednja ima krajeve oko 10 cm iznad donje mreže, kako bi se za te krajeve mogla primiti i izvaditi iz posude mreža s rasparenim voštanim materijalom. Kad je voština pod utjecajem pare rastvorena, strese se s okvira na dno mreže. Tu se ta masa, dok je još Vruća, rukama (u rukavicama) protrlja da bi se stanice rastavile. Kad je to gotovo, digne se gornja mreža s materijalom i spusti u veću S . posudu s vodom. Tu se pod vodom materijal opet protrlja da'bi se prazne stanice digle na površinu, dok prašak kao teži potone na dno posude. Stanice, koje plivaju, pokupe se cjediljkom, a zatim se prašak s dna brzo pokupi u vrećicu, koja se objesi ižnađ jednog kotla ili slične posude, da bi se voda ocijedila. Upotrebljena ,voda se čuva i ponovo upotrebljava, a po svršetku posla se ostavi do proljeća za pravljenje praškovih jpflgača. Dok se s praška cijedi voda, rastvara še u pari druga partija saća. Ocijeđeni prašak istresa se u posebnu drvenu posudu. Zatim se razastre na lagane kraće daske, na kojima se suši kroz više dana u toploj suhoj prostoriji; Ako ima miševa, mora se pokriti žičanom mrežom. Konačno se samelje na mašini' za meso i koneervira šečernim sirupom. čuva se do pravljenja pogača u proljeće u kamenim, staklenim ili emajliranim posudama. Schaefer ima posebnu formulu za spremanje pogača. s ovorti vrstom praška: 16 funti vode kod uzimanja starog ili 14 funti kod ’ uzimanja svježeg sojinog brašna, 28 funti šećera, 16 funti sojinog brašna i 4 funte cvjetnog praška. Navedena količina je dovoljna za prihranjivanje 50 društava. Dobivanje praška na ovaj način dolazi u obzir samo na zdraVim pčelinjacima. Umjesto posebne posude na paru, kod nas se može upotrebiti veći emajlirani lonac s poklopcem. 10 cm povrh njegova dna namjeste se spomenute mreže. Krajevi gornje mreže treba da dopiru do poklopca radi lakšeg vađenja. Satine se izmrve " i voda nalije do blizu mreže. Pod utjecajem pare satine će se dovoljno rastvoriti, da bi se prašak mogao odijeliti trljanjem. Po izjavi urednika časopisa »American Bee Journa,l«, G. Calea, kod prihranjivanja sojinim pogačama, u koje je umiješan prašak dobiven na ovaj način, postižu se bolji rezultati ne'go s praškom. dobivenim pomoću skidača svježega praška. 126

PROLJETNI RADOVI

7 Početak proljeća krajnji je rok da se pčelar pobrine za obnovu i ‘'đopunu svoga pribora i materijala, jer. kasnije, u sezoni, kad nastupi rad oko pčela, obično nedostaje za to dovoljno vremena. U takve poslove spada popravak >košnica. Sve pukotine na košnicama treba zatvoriti staklarskim kitom ili rastdpljenim katra'nom. Dijelove, koji su 'popustili, treba pritegnuti čavlima. Ako je od zadnjeg bojadisanja prošlo nekoliko godina, a košnice stoje vani, na nezaštićenom prostoru, mora se obnoviti i bojadisanje. Umjesto firniša može se upotrebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. 'Tafevo ,bojadisanje ne će doduše trajati tako dugo kao ono s firnisom, ali je daleko jeftinije. Sve treba očistiti i u red staviti: kante, vrcaljku, pribor i dr. Ako pčelar nije s jeseni predao svoj vosak na preradbu za osnove umjetnog saća, mora to neodložno učiniti na proljeće. Gotove osnove duljim stajanjem postaju znatno čvršće. Nije ni- ' - kakav pčelar onaj, koji žuri u radione’ po osnove umjetnog šaća tek onda, kad je došlo vrijeme rojenja. , Do proljeća je svaki pčelar sastavio svoju osnovu za pčelacenje u sezoni koja nastaje. Pregledom svojih bilješki o utrošku vremena, novaca i materijala u prošloj sezoni saznat će gdje i kako niože uštediti na proizvodnim troškovima i na utrošku vlastitog vremena- oko pčelarenja. Ni jednom pčelaru ne može biti svejedno da li će ga proizvedeni kilogram meda stajati jeftinije ili skuplje. ' . _ U ovo doba pčelar mora biti gotov sa sastavljanjem okvira. Ne smije dozvoliti da mu u ođlučnom času za vrijeme glavne paše ponestane prostora za smještaj nektara u košnicama. Nakon prvog pročisnog izleta pčela, ako pčelar ima vremena, treba da očisti podove u košnicama od voštanog trunja i mrtvih pčela. Ako zakasni s 'time, pčele će i same to obaviti.

■/. i

Slabe bezmatke treba spojiti, ako to'nije 'ačinio već u jesen. I jače bezmatke treba spojiti ili im dobaviti i dođati mladu maticu, kako je to objašnjeno u poglavlju: »Početak nove pčelarske godine«. Sumporenje saća treba obnoviti. Kad se takvo saće daje pčelama, mora se prije prozračiti. U krajevima, gdje nema dovoljno cvjetnog praška, pčelar se mora pobrinuti, da na jedan od načina, koji smo izložili u prijašnjim poglavljima, razvije svoja društva za prvu glavnu pašu do . maksimuma:- 'Pritom će pažljivo otklanjati sve navedene uzroke, i:oji bude nagon za rojenjem.

H.................... ' ::: . i 1 •, med i prašak || i....... ............................. n || ^.međ i prasak v. 1 1 / umjetna satna osnova^ | legio •, | ! / lE3'o \ 1 L / .... 'ieglo ii 1 J...... y .Ie910 ...........5 1 ll Jegio . || 1 .1 lB910 / 1 11 1 V leglD / | 1V leglo / | 1 ’,'*med i praSak**^ I 1 ^vumletna satna osnova./j n .... i 1 med i oraSak ^ l{ r ............................... i 1— -I ............. -II Način proširenja legla'

Kad proširuje leglo u košnieama, naravno tamo gdje je takvo proširenje potrebno, mora uvijek misliti na to da takvim proširenjem ne bi uzrokovao gubitak topline -iz gnijezda. Kad umeće u gnijezdo okvire s praznim saćem, ili s osnovama umjetnog saća, ne smije ilx stavljati u sredinu gnijezda, nego iza po-sljednjeg okvira s leglom. Kad su pčele uzimljene samo u jednom plodištu, može kod proširivanja u našim sjevernim krajevima, nepažnjom, lako doći do zaštoja u širenju legla. To se đogađa onda kad se na plodište postavi cijeli . nastavak s velikim okvirima, a vrijeme nenadano zahladi. Zato treba u proljeće uvijek stavljati takav nastavak na poklopac košnice na kojem je izvađen čep iz rupe, koja služi za bježalicu, odnosno za prihranjivanje. U sredinu takvog naštavka treba umetnuti dva, tri okvira s izgrađenim starijim saćem i po128

kriti ga rezervnim poklopcem, a onda krovom. Kroz nastali otvor pčele će lako sprečavati gutoitak topline, a ujedno će moći đa postepeno zaposjeđaju dodane okvire u nastavku. Pčelari, koji drže svoje pčele daleko od svoga stana, pa ili ne mogu često obilaziti, štetuju svake godine na rojevima koji im odlete. Da bi se to spriječilo, dobro je maticama škaricama prirezati krila. Proljeće je najpođesnije vrijeme za to, jer je tada

Rezanje krila matiei

u košnici najmanje pčela, pa se maticu najlakše nađe, i jer u to vrijeme pčele obraćaju matici najmanje pažnje. Taj se posao •može izvesti i drugom prilikom, na primjer, kod proširivanja košnice. Matica se uhvati sa dva prsta desrie ruke, i to za prsni dio, a nipošto ne za trbušni. Zatim se prihvati lijevom rukom tako, da kažiprst dođe ispođ grudi, a palac iznad glave i leđa. Potom se desnom rukom malim oštrim škaricama odreže polovina krila. Nakon toga se matica pusti tamo gdje je uhvaćena. Neki, rezanjem samo jednog krila, ujedno označuju i godinu njezine starosti. Tako manjak lijevog krila označuje neparnu, a manjak desnog krila parnu godinu u kojoj je matica izležena. Kod rojenja matica izleti iz- košnice, ali padne ispred nje,' te se mnogo puta 1roj uhvati oko nje. Ako je pčele ne nađu, roj se vrati u košnieu, pa se kasnije izroji s mlađom maticom. Dotle već i pčelar može doći i spriječiti gubitak.

'■

:

~S

'

■

. JDT5ECAJI NA POVEĆANJE LEŽENJA

y ':'

^

'

'

*' .1. Upliv rezervne hrane u košniei T*

Da bi se pospješio razvoj peelinjih društava u cilju maksimalnog iskoriščenja glavrie proljetne paše, stoje danas pčelaru \ na raspolaganju različita sredstva, od kojih će svaki moći izabrati ono štb mu najbolje ođgovara. Prije svega treba znati da postoji jedan faktor, koji utječe na tempo leženja, a to je količina rezervne hrane u košnici. Ako se u košnici nalazi obilna zaliha hrane u medu i prašku, onda na razvoj legla ne će mnogo utjecati proljetno nevrijeme, pa makar ono trajalo i nekoliko dana.. Ako su zalihe hrane oskudne, onda ' se razvoj legla ravna prema količini donesene hrane: u dane, kad hrana. prispijeva izvana, matica leže, a kad je nema, leženje se smanjuje. O razvoju legla u glađhim pčelcima da i ne govorimo. Da obilnost hrane u košnici utječe na tempo razvoja legla, ustanovljeno je više puta na inoštranim pokusnim pčelarskim štanicama. Rezultat jednog takvog pokusa kazanske pokusne stanice prikazan je na tabeli: ' ■

Kollčina hrane u košnici

Prosječno đnevno zaleženo

Količina legla 26. V.

Prosječno đnevno zaleženo

Količina legla 18. VI.

Prosječno ^dnevno zaieženo

2,5 kg

'617

12.958

528

11.095

.728

' 15.281

5

845

17.750

932

19.575

1050

25.055

kg

Količina legla 11. .VII.

Veća zaliha hrane povećala je leženje prosječno za 7 7% . Razumije se da je ovdje navedena količina hrane od 5 kg uzeta

samo za vrijeme pokusa, dok stvarne zalihe hrane u košnici ' moraju foiti daleko veće. ,, ■■ ' U listu »Napredno Pčelarstvo« br. 8— 9 za g. 1953. piše: U ovoj godini društva sa magazmom hrane na bagr.emovoj paši popunila su magazin hrane i napunila medom dva polunastavka od po 18 kg, dok su društva bez magazina hrane tretirana u svakom drugom pogleđu na isti naein, đala samo po jedan pun polunastavak«. U pčelinjem društvu s oskudnim zalihama, pčele hrane mlađo leglo s manje hrane, zbog čega se razviju pčele, koje su slabije, manje otporne i kraćeg ž iv o ta .^

2. Toplina je važan faktor

~

Poznato je đa jaka društva troše razmjerno manje 'meda na. proizvodnju i održanje topline nego slaba. I slaba driištva mogu trošiti razmjerno manje meda kad se nalaze heposredno kraj jakih iza pregrade u istoj košnici, ili kad se po nekoliko njih nalazi u istoj košnici. Ta,da. je, naime,-režim topline i utrosak meda isti kao i kod jakih društava. . Odnos veličine društva prema proizvođnji topline vidi se iz ove Taranove tablice ' ' .

Težina društva u kilogra-. minia 0.2 0.5 1 2 3

. Utrošak meda u gramima kroz 12 sati kod temperature 15,4° C na društvo 45 53 67 94 120

'na 1 kg pčela 225 106 67 47 40

Toplina u. velikim kalorijama proizvedena od 1 kg pčela kroz 1 sat 56 26.3 16.6 11.7 9.9

Ovdje vidimo još jedan razlog, koji govori za to da treba, uzimiti samo jaka društva. Ako smo iz posebnih razloga ipak uzimili i slaba društva, onda smo ih' morali smjestiti po dva, pa i po tri,

u jedno zajeđničko plodište, na način opisan na str. 193 pođ naslovom: »Brže umnažanje đruštava«. Da bi se. sačuvala proizvedena toplina, koja se stvara na početku proljetnog razvoja, treba košnieu utopliti udozgo, jer odozgo neutopljena košnica, po računu Tjemnova, može izgubiti u toku proljeća za mjesec dana oko 800 kalorija topline, za proizvodnju koje se utroši 1,87 kg meda. TJ tu svrhu služi više listova običnog novinskog papira, koji se na poklopcu pritisnu ravniin krovom košnice. Još su bolji pokrivači od slame ili rogoza. T. Jeftić preporuča za čuvanje topline jedan poseban plitki nastavak, 12 cm visine, koji se stavi iznad poklopca nastavljače. U taj se nastavak (koji inače služi kao zbježište kod seljenja) stavi materijal za čuvanje' topline. OVaj nastavak sa svojlm unaokolo pribijenim letvicama oko donjeg ruba pokriva izvana^i sam poklopac košnice. Osim kroz poklopac, košnica može gubiti toplinu i kroz stijene. Tanke stijene košnice, na pr. 18— 20 mm debljine propuštaju puno topline, ako nisu izvana obojene masnom bojom. Tanki sloj dobro naličene boje čuva toplinu kao i nekoliko milimetara stijene. Zato se, radičuvanja topline ne može preporučiti pravljenje stijena debljih od 20 mm kod nastavljača s jednakini okvirima u plodištu i medištu, jer je rukovanje s njima u sezoni rada dosta teško. Američki .pčelari, na primjer, ne žele da se pri poslu zamaraju nastavcima, koji bi bili zbog debelih stijena i prazni dosta » teški. Zato njihove tvornice tek u malom broju izrađuju košnice s dvostrukim_stijenama.

Dabro podnošje zašt\ćuje podnjaču, odozđo

Košnice koje se drže pri zemlji, na podnožju amerikanskog oblika, imaju dovoljno zaštićenu podnjaču za naše zime, jer še

akacije. Isti je slučaj i u nekim našim južnim krajevima. I obrnuto: imamo krajeva koji obiluju praškom u tolikoj mjeri da ga neki pčelari izrezuju iz satina i bacaju. Poznat je slučaj kod Obedske bare, da su pčele u mnogim košnicama poginule ođ gladi zbog toga što su satine u tolikdj mjeri bile napunjene cvjetnim praškom. da nije na saeu preostalo mjesta za smještaj .meda. _ " ' • ’ ’ Sabiranjem praška i prihranjivanjem društva u oskndnim krajevima, mogla bi se znatno podići proizvodnja meda. PMllipsov skidač praška lako je načiniti, a svaki strpljivi peelar može sam napraviti i Farrarov skidač. U tu svrhu treba najprije prirediti okvirić debeo 16 mm, na koji se s jedne i s druge strane pribije mreža za skiđanje praška. Zatim treba načiniti mjerilo od željeza ili tvrdog drveta, kojim se regulira zabijanje čavlića u napravljeni okvirić, vodeći računa i o samoj debljini žice, kako bi se svuda dobio razmak između redova žica od 5 mm. čavlići se ne zabijaju do glave, već še ostavljaju toliko da se oko njih može jedamput omotati žica. Vođenje i omatanje žiee naizmjence gore pa đolje nastavlja se prvo u okomitom, a zatim u ' vodoravnom smjeru okvirića. Debljina žice može biti oko 1 mm.

3. Dobivanje praška iz starog saća U satinama, koje su određene za topljenje, često se nalaze znatne količine praška, koji kod topljenja propada. Do sada ta vrijedna materija nije spasavana, jer nije bila ni poznata njezina ' prava vrijednost. Za dobivanje manjih količina praška, koji je naročito potreban kod prihranjivanja društva za uzgoj matica, Taranov preporučuje da se redovi stanica s praškom režu što bliže nižim stijenkama. Zarezani red se zatim povije i kod osnove odreže, ili se satina razreže na uske trake pri čemu bude razrezana i svaka stanica s praškom. Iz razrezanih stanica se prašak lako vadi. Dobiveni prašak konzervira se do potrebe. Amerikanac Schaefer razradio je god. 1947. način za dobivanje većih količina praška iz starih sa-tina. Njegov način se može lako, ponešto izmijenjen. (zbog manjih tipova naših pčelinjaka) i kod nas primjenjivati. On staro saće, koje sadrži puno praška, prvo rastvara 10 minuta u pari. Crno saće pari nešto duže. U tu svrhu upotrebljava veću limenu posudu, koja se može dobro

zatvoriti i u koju može stati veći broj' (10— 15 komađa) ovakvih okvira s praškom. Posuđa ima pri dnu otvor za dovod pare i pipu za vodu. Povrh njezinog dna namještena je jača žičana mreža, a preko nje još jedna đebela poput one za prozore. Ova posljednja ima krajeve oko 10 cm iznad donje mreže, kako bi se za te krajeve mogla primiti i izvaditi iz posude mreža s rasparenim voštanim materijalom. Kad je voština pod utjecajem pare rastvorena, strese se s okvira na dno mreže. Tu se ta masa, dok je još vruća, rukama (u rukavicama) protrlja da bi se stanice rastavile. Kad je to gotovo, digne se gornja mreža s materijalom i spusti u veću *. posuđu s vodom. Tu se pođ vodom materijal opet protrlja da' bi se prazne stanice digle na površinu, dok prašak kao teži potone na dno posude. Stanice, koje plivaju, pokupe se cjediljkom, a zatim se prašak s dna brzo pokupi u vrećicu, koja se objesi ižnađ jednog kotla ili slične posude, da bi se voda ocijedila. Upotrebljena voda se čuva i ponovo upotrebljava, a po svršetku posla se ostavi do proljeća za pravljenje praškovihjrogača. Dok se s praška cijedi voda, rastvara 'še u pari druga partija sača. Ocijeđeni prašak istresa se u posebmi drvenu posudu. Zatim še razastre na lagane kraće daske, na kojima se suši kroz više dana u toploj suhoj prostoriji. Ako ima miševa, mora se pokriti žičanom mrežom. Konačno se samelje na mašini' za meso i : koneervira šećernim sirupom. čuva se do pravljenja pogača u proljeće u kamenim, staklenim ili emajliranim posudama. Schaefer ima posebnu formulu za spremanje pogača. s ovom vrstom praška: 16 funti vode kod uzimanja starog ili 14 funti kod ’ uzimanja svježeg sojinog brašna, 28 funti šećera, 16 funti sojinog brašna i 4 funte cvjetnog praška. Navedena količina je dovoljna za prihranjivanje 50 društava. Dobivanje praška na ovaj način dolazi u obzir samo na zdravim pčelinjacima. Umjesto posebne posude na paru, kod nas se može upotrebiti veći emajlirani lonac s poklopcem. 10 cm povrh njegova dna namjeste se spomenute mreže. Krajevi gornje mreže treba da dopiru do poklopca radi lakšeg vađenja. Satine se izmrve " i voda nalije do blizu mreže. Pod utjecajem pare satine će se dovoljno rastvoriti, da bi se' prašak mogao odijeliti trljanjem. Po izjavi urednika časopisa »American Bee Journal«, G. Calea, kod prihranjivanja sojihim pogačama, u koje je umiješan prašak dobiven na ovaj način, postižu se bolji rezultati ne'go s praškom. dobivenim pomoću skidača svježega praška.

PKOLJETNI EADOVI

/ Početak proljeća krajnji je rok da se pčelar pobrine za obnovu i ‘'đopunu svoga pribora i materijala, jer- kasnije, u sezoni, kad nastupi rad oko pčela, obično nedostaje za to dovoljno vremena. U takve poslove spada popravak košnica. Sve pukotine na košnicama treba zatvoriti staklarskim kitom ili rastopljenim katranom. Dijelove, koji su 'popustili, treba pritegnuti čavlima. Ako je od zadnjeg bojadisahja prošlo nekoliko godina, a košnice ‘ stoje vani, na nezaštićenom prostoru, mora se obnoviti i bojadisanje. Umjesto firnisa može se upotrebiti i punomasno mlijeko s bojom za đrvo. Takvo bojadisanje ne će doduše trajati tako dugo kao ono s firmsom, ali je daleko jeftinije. Šve treba očistiti i u red staviti: kante, vrcaljku, pribor i dr. Ako pčelar nije s jeseni predao svoj vosak ria preradbu za osnove umjetnog saća, mora to neodložrio učiniti na proljeće. Gotove osnove duljim stajanjem postaju znatno čvršće. Nije ni- " kakav pćelar onaj, koji žuri u radione'po osnove umjetnog saća tek onda, kad je došlo vrijeme rojenja. , Do proljeća je svaki pčelar sastavio svoju osnovu za pčelarenje u sezoni koja nastaje. Pregledom svojih bilješki o utrošku vremena, novaca i materijala u prošloj sezoni saznat će gdje' i kako može uštediti na proizvodnim troškovima i na' utrošku vlastitog vremena oko pčelarenja. Ni jedriom pčelaru ne može biti svejedno da li će ga proizvedeni kilogram meda stajati jeftinije ili skuplje. U ovo doba pčelar mora biti gotov sa sastavljanjem okvira. 'Ne smije dozvoliti da mu u odlučnom času za vrijeme glavne paše ponestane prostora za smještaj nektara u košnicama. Nakon prvog pročisnog izleta pčela, ako' pčelar ima vremena, treba da, očisti podove u košnicama od voštanog trunja i mrtvih pčela. Ako zakasni s tim e, pčele će i same to obaviti.

Slabe bezmatke treba spojiti, ako 'to nije učinio već u jesen. I jače bezmatke treba spojiti ili im dobaviti i dodati mladu maticu, kako je to objašnjeno u poglavlju: »Početak, nove pčelarske godine«. Sumporenje sača treba obnoviti. Kad se takvo sače daje pčelama, mora se prije prozračiti. U krajevima, gdje nema đovoljno cvjetnog praška, pčelar se mora pobrinuti, da na jedan od načina, koji smo izložili u prijašnjim pogiavljima, razvije svoja društva za prvu glavml pašu do maksimuma:-’Pritom će pažljivo otklanjati sve navedene uzroke, koji bude nagon za rojenjem. '

i................. -.■.........1 1 i proSak

-

i.../ ‘e9lD \ .1 ...... 1 .legio ..... \ 1 1 l lBg"> 1 V leglo / 1 ^med i prašak—

r

1 L

... ^

1 l _ ...... .......... • 1 med i prašak | \ 1• 1 | / umjetna satna osnov'a''* | *eglo »| 1 1/ li leglo il legio . I] 1 ll | 1V iegio /1 I 1 ^vomletna satna osnova/.| med i prašak || 1 1

1

------- 1 L.

•

ii

Naoin proširenja legia

Kad proširuje leglo u košnicama, naravno tamo gdje je takvo proširenje potrebno, mora uvijek misliti na to da takvim proširenjem ne bi uzrokovao gubitak topline iz gnijezda. Kad umeće u gnijezdo okvire s praznim saćem, ili s osnovama umjetnog saća, ne smije ih stavljati u sredinu gnijezda, nego iza posljednjeg tikvira s leglom. Kad su pčele uzimljene samo u jednom plodištu, može kod proširivanja u našim sjevernim krajevima, nepažnjom, lako doći do zastoja u širenju legla. To se đogađa onda kad se na plođište postavi cijeli , nastavak s velikim okvirima, a vrijeme nenadano zahlađi. Zato treba u proljeće uvijek stavljati takav nastavak na poklopac košnice na k'ojem je izvađen čep iz rupe, koja služi za bježalicu, odnosno za prihranjivanje. U sredinu takvog nastavka treba umetnuti dva, tri okvira s izgrađenim starijim saćem i po128

kriti ga rezervnim poklopcem, a onda krovom. Kroz nastali otvor pčele će lako sprečavati gubitak topline, a ujedno će moći đ'a postepeno zaposjeđaju dođane okvire u nastavku. Pčelari, koji drže svoje pčele daleko od svoga stana, pa ih ne mogu često obilaziti, štetuju svake godine na rojevima koji im odlete. Da bi se to spriječilo, dobro je maticama škaricama prirezati krila. Proljeće je - najpodesnije vrijeme za to, jer je tada

Rezanje lcrila matici

u košnici najmanje pčela, pa se maticu najlakše nađe, i jer u to vr-ijeme pčele obraćaju matici najmanje pažnje. Taj se posao •može izvesti I drugom prilikom, na primjer, kod proširivanja košniće. Matica se uhvati sa dva prsta desne ruke, i to za prsni dio, a nipošto n e-za trbušni. Zatim se'prihvati lijevom rukom tako, da kažiprst dođe ispod grudi, a palac iznađ glave i leđa. Potom se đesnom rukom malim oštrim škaricama odreže polovina krila. Nakon toga se matica pusti tamo gdje je uhvaćena. Neki, rezanjem samo jednog krila, ujeđno označuju i godinu njezine starosti. Tako manjak lijevog krila označuje neparnu, a manjak desnog krila parnu godinu u kojoj je matica izležena. Kod rojenja matica izieti iz- košnice, ali padne ispred nje,’ te se mnogo puta. i roj uhvati oko nje. Ako je pčele ne nađu, roj se vrati u košnicu, pa se kasnije izroji s mladom maticom. Dotle već i pčelar može doći i spriječiti gubitak.

129^

5 i

, JJTfrECAJI ' '■

■#■

'

'

n a po većan je

ležen ja

' ' 1. Upliv rezervne hrane u košnici

. "f*

Ba bi se pospješio razvoj pčelinjih društava u cilju maksimalnog iskorišćenja glavrie proljetne paše, stoje danas pčelaru ■na raspolaganju različita sređstva, od kojih će svaki moći izabrati ono što mu najbolje odgovara. Prije svega treba znati da postoji jedan faktor, koji utječe na tempo leženja, a to je količina rezervne hrane u košnici. Ako se u košnici nalazl obilna zaliha hrane u medu i prašku, onđa na razvoj legla ne će mnogo utjecati proljetno nevrijeme, pa makar ono trajalo i nekoliko dana.. Ako su zalihe hrane oskudne, onda ' se razvoj legla ravna prema količini donesene hrane: u dane, kad hrana. prispijeva izvana, matica leže, a kad je nema, leženje se smanjuje. O razvoju legla u gladhim pčelcima da i ne govorimo. Da obilnost hrane u košnici utječe na tempo razvoja legla, ' ustanovljeno je više puta na inoštranim pokusnim pčelarskim stanicama. Rezultat jednog takvog pokusa kazanske pokusne stanice prikazan je na tabeli: ' ■ V Količina hrane u košnici

Prosječno dnevno zaleženo

Količina legla 26. V.

Prosječno dnevno zaleženo

Količina legla 18. VI.

Prosječno ’dnevno zaieženo

2,5 kg

'617

12.958

528

11.095

-728

' 15.281

845

17.750

932

19.575

1050

25.055

5

kg

Koiičina legla 11. .VII.

Veća zaliha hrane povećala je leženje prosječno za 7 7% . Razumije se da je ovdje navedena količina hrane od 5 kg uzeta

samo za vrijeme pokusa, dok stvarne zalihe hrane u košnicr moraju biti daleko veće. ' ' U listu »Napredno Pčelarstvo« br. 8— 9 za g. 1953. piše: U ovoj godinl đruštva sa magazinom hrane na bagr.emovoj paši popunila su magazin hrane i napunila medom dva polunastavka od po 18 kg, dok su društva bez magazina hrane tretirana u svakom drugom pogledu na isti način, dala samo po jedan pun polunastavak«. U pčelinjem društvu s oskudnim zalihama, pčele hrane mlado leglo s manje hrane, zbog čega se razviju pčele, koje su slabije, manje otporne i kraćeg života.,^

2. Toplina je važan faktor

'

Poznato je đa jaka društva troše razmjerno manje-međa naproizvodnju i održanje topline nego slaba. I slaba driištva mogu trošiti razmjerno - manje meda kad se nalaze iieposredno kraj jakih iza pregrade u istoj košnici, ili kad se po nekoliko njih nalazi u istoj košnici. Tađa. je, naim e,’xežim toplirie i utrošak međa isti kao i kođ jakih đruštava. . _ ' Odnos veličine društva prema proizvodnji topline vidi se iz ove Taranove tabliee ,

Težina društva u kilogra-, ' micna 0.2 0.5 1 2 3

. Utrošak meda u gramima krpz 12 sali kod temperature 15,4° C na društvo 45' 53 67 94 120

’'na 1 kg pčela 225 106 67 47 40

Toplina u. velikim kalorijama proizvedena od 1 kg pčela kroz 1 sat 56 ,26.3 16.6 11.7 9.9

Ovdje vidimo još jedan razlog, koji govori za to da treb^ uzimiti.samo jaka društva. Ako smo iz posebnih razloga ipak uzimili i slaba društva, onda smo ih’ morali smjestiti po dva, pa i po tri,

131

u jedno zajeđničko plodište, na način opisan na str. 193 pođ naslovom: »Brže umnažanje đruštava«. Da bi se. sačuvala proizvedena toplina, koja se stvara na početku proljetnog razvoja, treba košnieu utopliti udozgo, jer odozgo neutopljena košnica, po računu Tjemnova, može izgubiti u toku proljeća za mjesec dana oko 800 kalorija topline, za proizvodnju koje se utroši 1,87 kg meda. U tu svrhu služi više listova običnog novinskog papira, koji se na poklopcu pritisnu ravniin krovom košnice. Još su bolji pokrivači od slame ili rogoza. T. Jeftić preporuča za čuvanje topline jedan poseban plitki nastavak, 12 cm visine, koji se stavi iznad poklopCa nastavljače. U taj se nastavak (koji inače služi kao zbježište kod seljenja) stavi mateirijal za čuvanje topline. Ovaj nasta'vak sa svojim unaokolo pribijenim letvicama oko. donjeg ruba pokriva izvana^i sam poklopac košnice. . Osim kroz poklopac, košnica može gubiti toplinu i kroz stijene. Tanke stijene košnice, na pr. 18— 20 mm debljine propuštaju puno topline, ako nisu izvana obojene masnom bojom. Tanki sloj đojbro naličene boje čuva toplinu kao i nekoliko milimetara stijene. Zato se, radi'čuvanja topline ne može preporučiti pravljenje Btijena debljih od 20 mm kod nastavljača s jednakini okvirima u plodištu i medištu, jer je rukovanje s njima u sezoni rada dosta teško. Američki pčelari, na primjer, ne žele da se pri poslu zamaraju nastavcima, koji bi bili zbog debelih stijena i prazni dosta 'teški. Zato njihove tvornice tek u malom broju izrađuju košniće s đvostrukim jstijenama. . '

Dobro podnožie zašt'.ćuje podnjačii odozdo

Košnice koje se drže pri zemlji, na podnožju amerikanskog oblika, imaju dovoljno zaštićenu'podnjaču za naše'zime, jer se 132

ispod pođnjače nalazi sloj mirnog zraka. U takvim slučajevima nije potrebna podnjaea veće debljine od 2 cm. (U Sjev. Americi i Kanadi nema u praksi podnjača debljih od 2 cm). Ako se košnice u našim sjevernim krajevima nalaze na nogama ili nogarima, onda se podnjača, prirodno, više rashlađuje, jer je nezaštićena. U tom slučaju gubi košnica u prolječe kroz podnjaču znatne količine topline, na što pčele trebaju da utroše i do 36 dkg jneda na mjesec (Taranov). Premazivanje podnjače vrućim katranom s donje strane, pomaže donekle čuvanju topline, a osim toga štiti podiijaču od vlage. Prilikom uzimljenja na podnjaču uloženi papir, natopljen katranomi također sprečava gubitak topline. Osim toga ovakav papir olakšava čišćenje podnjače u proljeće. Loša strana mu je u tome, što ga pčele oštećuju, pa se mora ukloniti upravo onda, kad je 5a cuvanje topline najpotrebniji. Zato je bolje uložiti tanku uokvirena dasfcu. Loc je našao vrlo dobar način šprečavanja gubitka lopnne' kroz podnjaču. On na nju stavlja tanku dasku, na koju su s donje strane pribijene letvice tako da između te daske i podnjače nastane šupljina, S prednje strane šupljinu zatvara jedna, prema letu koso izrezana letvica tako da pčele ne mogu u tu šupljinu. U. proljeće zidovi košnice suncem ugrijani djeluju povoljno i na unutrašnjost pa se leglo bolje razvija. U sjevernim krajevima to se može i pojačati, ako se sa sunčane strane na košnicu pričvrsti papir, natopljen katranom, jer on upija.znatno više sunčane topline. Ovakovo iskorišćavanje sunčane topline može biti korisno samo u proljeće, dok bi preko ljeta bilo štetno, jer bi uzrokovalo protivni učinak.

:

3. Prihranjivanje s dodatkom praška

Nedostatak prirodnog cvjetnog praška u saću nadoknađuje se sm jesom .u obliku pogača. Ona se po Farraru pravi ovako: uzme se jedan dio suhog materijala (po težini) koji se sastoji od 1 dijela cvjetnog praška i tri dijela sojina brašna, pa se miješa s dva dijela šećemog sirupa, u kojem je 2 đijela šećera i 1 dio vruće vode. Budući da se suhi prašak smekšava u vodi, a nipošto ne u šećernom sirupu, to treba potrebnu. količinu praška dodati vrućoj vodi prije rastapanja šećera. Jeđna pogača od 65— 70 dkg 133

priređuje se od 60 g osušenog praška, umiješanog u 150 g vruce vode, čemu se đodaje 300 g šećera, a kađ se on potpuno -rastopi, doda se 180 g sojina brašna. Množenjem ovih količina može se načiniti potrebni broj pogača u težini od.65— 70 dkg. • ' Na primjer, za 32 ovakve pogače teške 65— 70' dkg treba: 1,8 kg cvjetnog praška, 5 kg vruće vode, 9,5 kg šećera i 5,5 kg sojina brašna. Ova količina dovoljna je da. se proizvede cca

Dodavanje praškove pogače

120.000 pčela ili po 45 ,dkg pčela u svakoj od 32 košnice. U »meso« se dakle pretvara oko 5 5 % težine ove smjese. Cijeli posao priređivanja traje oko 15 minuta. , Friređena smjesa razdijeli se u manje dijelove do 70 dkg,. koji se stavljaju na komade voštanog papira. Da se masa kod toga posla ne bi lijepila za ruke, treba ih kvasiti u'vodi. Ako se u većoj kolićini prenosi do pčelinjaka, tada se pogače u papirima našlažu. u sanduke, prikladne za prijenos. S hranjenjem treba početi.6 tjedana prije nego se pojavi prvi cvjetni prašak u prirođi, a nastavlja se i u proljeće, jer unos praška može biti na mahove prekidan. Kod. dodavanja pčple se dimom potjeraju među. okvire, a pogača ,se položi neposredno iznad središta gnijezda, ali tako da

-papir đođe gore -kako bi se spriječilo sušenje. Da bi se za pogaeu dobilo više prostora iznađ okvira, poklopac (američkog kroja) okrene se. Inače je dobro sa satonoša ostrugati voštane tvorbe, da bi se pogača mogla bolje utisnuti među satonoše. Ako su pčele uklupčene nešto dalje ispod satonoša (slabije društvo i visokouski okviri), ne će trošiti pogaču. Isto je tako ne će trošiti, ako se pogaea namjesti kraj gnijezda ili ako društvo unutar gnijezda ima dovoljne zalihe praška u saću. Nova se pogača dodaje prije nego što je stara sasvim potro■šena, a to je obično u razmaku od 10 dana. Društvima sa 5— 7 okvira legla mogu se najednom dati i dvije pogače. . • . ' . Kad društva nemaju dovoljno evjetnog praška u saću, niti ga pčelar ima osušenog u rezervi, korisno je takvim društvima davati pogače i ©đ samog sojina brašna, naravno sa šećerom bez cvjetnog 'praška. To treba davati 14 dana prije prirođne paše praška kao i u proljeće kad je paša prekinuta.. Pogače od samog sojina brašna nisu tako dobre kao one, u kojima ima cvjetnog praška, ali i one pomažu uzgoju legla kad vlada oskudica cvjetnog praška. Velika^ prednost prihranjivanja _s pogačama odl praška..leži u tom e^to^W ~ffiasu^čele_ne mogu deponirati .u satine, već je moraju odmah trošiti na stvaranje mlijeći za uzgoj legla. U inozemstvii je mnogo puta dokazan. veliki utjecaj prihranjivanja medom# i praškom. Prirodno je d a 'je time dobiven i znatno veći prinds meda u glavnoj paši. Tako je Taranov godine 1936. ustanovio kod ovako prihranjitanog društva prinos veći za 39o/o, a u drugom slučaju za 65«/0. Kako utječu razne vrste prihranjivanja na širenje legla, vidi , se iz ovih pokusa Perepelove: ; " "

G ru p a .d ru šta v a

I. II.

:

III. IV. V.

Kontrolna društva • Povremeno otvaranje mednih stanica svaUih 4 —5 dana u Uoličini 0.5—0.8 kg Dnevno 400 g meda u toploj vodi (2:1) Kao pod III. samo u kollčini 1.5 kg Dnevno 20C— 150 g slrupa od meda, , praška i tople vode (1.2 kg : 0.6 kg : . 0-6 Ug)

Porast u odOđgojeno nosu na konstanica i legla trolna društva 'na 20. V. ‘ u»/o 5877

9315 7092 6246 11656

. 158,7 120,8 106,5 198

Smjesa međa i praška mora se temeljito razmiješati da u' njoj ne bude nimalo praškovih grudica.

4. Prihranjivanje kvascem i vitaminima Upravo senzacionalni rezultati dobiveni su u dvogodišnjim. pokusima pri Pčelarskom otseku Voćarskog zavoda u čačku kod društava koja su prihranjivana kvascem i vitaminima iz B kompleksa. Prihranjivanje je vršeno u cilju što boljeg.razvoja legla i razvoja pčelinjih društava za iskorišćenje glavne proljetne paše akacije. . . ' Društva su se podijelila u pet grupa po pet košnica. četiri grupe su se prihranjivale na različite načine, dok peta, kontrolna, nije prihranjivana.

Ing. Ko-nstantinovlč 'pod čijim su rnhovodstvom dobiveni opisani rezultati

Grupa društava, koja je prihranjivana dnevno sa f50 g šećernog sirupa, kvascem i vitaminima iz B kompleksa, dala je za. 100— 120o/o veći prinos od grupe neprihranjivanih društava. Ista grupa izradila je za 100o/o satnih osnova- više od kontrolne grupe. 136

Prihranjivanje je počelo 3. marta i trajalo do 5. maja. Za , vrijeme cvatnje voća, kad je unos izvana pokrivao potrošak, nije vršeno prihranjivanje. Sirup je u početku pravljen od 2 dijela šećera (denaturiranog) i 1 dijela vode, a kasnije u omjeru 1:1. Sirupu se dodavalo 50/0 pekarskog kvasca, a zatim se prokuhao kroz 5 mlnutaTna “^Šmperatufi vrenja (radi uništenja kvašćevih gljivica). Kad se sirup ohladio, dodavan mu je bevipleks, i to na 1500 gr jedno zrno. Bevipleks se prije dodavanja priređi ovako: U jednom porculanskom ili staklenom avanu, stuca se spomenuto jedno zrno s malo kristalnog šećera, a dobiveni prašak se rastopi u čaši vode i izlije u sirup pa se sve skupa dobro promiješa. Ovim načinom 'je potpuno riješen problem maksimalnog razvijanja pčelinjih društava za proljetnu glavnu pašu u krajevima, koji oskuđijevaju cvjetnim praškom. '

, 4

5. Američko automatsko prihranjivanje Kako smo vidjeli, prema najnovijoj američkoj pčelarskoj praksi, dobra se pčelinja đruštva uzimljuju u standard košnicama ti tri dijela ili nastavka. Gnijezđo u proljeće obuhvaća dva gornja dijela. U donjem se dijelu ostavi u saću' nekoliko kg meda. Na proljeće, čim vrijeme dopusti, pčele će početi iz donjega dijela da prenose med u gornje dijeloVe, t. j. u svoje gnijezdo. To prenošenje djelovat.fie na širenje, legla poput svakog drugog podražajnog hranjenja medom, samo š tom razlikom, što će se to hranjenje obavljati automatski, bez ikakvog sudjelovanja i rada pčelara. . . ‘ ' Nešto se slično može primijeniti i kod položenih.košnica. U hjima se na koncu sezone može u medištima ostaviti 2— 3 krajnja okvira s medom, odakle će pčele u proljeće odnositi med ispod pregradriih dašaka u središnji plodišni dio košnice. Priložena skica pokazuje međusobnu izmjenu plodišta i medišta kod društva uzimljenog u modificiranoj Dadantovoj košnici s polumedištem. U proljeće se polumedište stavi ispod plodišta, ,a na početku glavne paše vrati se na svoje mjesto. Povrh njega đoiazi još jedno polumedište. Time je postignuto obilje prostora za leženje, podražajno hranjenje, više topline, a na početku paše dovoljno prostora za unos nektara. Sve to uz minimalni utrošak vremena.

/

'

fl

'

!37

Buđući da i kod nas ima znatan broj široko-niskiti košnica, u kojima su okviri u plodištu -25 cm visoki, to se i kod njih može primijeniti navedeno prihranjivanje, kao i kod modificirane Dadantove košnice.

Manipulacija s plodištem i med'štern nej,ednakih' okvira.

Kod košnica, koje imaju pribijeni pod, može se sličrio prihranjivanje izvesti tako da se polumedište, na okvirima kojeg rma meda, stavi na poklopac košnice, a prolaz u poklopcu se suzi .na 2 cm. Pčele će kroz taj mali prolaz »krasti« med i prenositi ga •u plodište. .

6. Sužavanje prostora između okvira

I. • -

'

~ -

« I

Perepelova i Cvetkov preporučuju sužavanje prostora između okvira toliko da bude 33,5— 34 mm od sredine jednog do sredine drugog okvira. Naime, kod širih ulica, pčele su na saću gušće zbijene i zagrijavaju. manji prostor, i obratno: i o đ užih ulica moraju se razići po većem broju ulica a time zagrijavaju i veći prostor. Na taj naoin se gnijezdo znatno proširi i matica može kođ iste količine pčela povećati svoje krugove leženja. Sužuje se odmah kod proljetne revizije, odnosno čišćenja košnica. Razlika u prosječnom odgoju legla s umanjenim satnim ulicama i normalnim ulieama, prema pokusu provedenom god. 1941. na Orlovskoj pčelarskoj stanici: 138

,

7 Bilo zaivorenog legla Bro] društava

Vrsta društava

10. Vi.

'22, VI-

4. VII.

8.800 16.250 28.250

'Svega

Kontrola sa uilcama 12 mm

10

3.2C0

Pokusna sa ulicama 8,5 mm

20

9.000 11.250 19.800 40:050 1 '

Navedeni stručnjaci preporučuju da se prolazi između satnih ulica pokrivaju letvicama, koje zapađaju između satonoša, da bi se izgubilo što manje topline, koja bi inače odilazila u prostor između satonoša i poklopca. Sužavanjem i pokrivanjem prolaza dobiva se 25— 35»/o više legla. No kasnije, s jačanjem društva i povišenjem vanjske temperature, valja okvire' vratiti na prijašnji razmak, jer bi ovakva suženost povećala tjeskobu u gnijezdu i smanjila leženje.

Iz grafikona koji je sastavljen prema rezultatima pokusa na Kemerovskoj pokusnoj pčelarskoj stanici, vidi se da je ovakvo sužavanje i pokrivanje kod slajbog društva korisno djelovalo sve .

■

'

139

1

^"do prve đekade lipnja. U prvoj polovici svibnja leglo je bilo tim načinom povećano za 25o/0, a u drugoj polovici svibnja i prvoj dekađi lipnja za 34— 37 V

8. Nagon za umnažanjem vrste Ovaj se nagon ispolji u pojedinim godinama u znatno jačoj . mjeri nego inače. Uzroci nisu do danas utvrđeni. Neki vjeruju "da to uzrokuju stanovite vrste cvjetnog praška. Tada će i pokraj najbrižljivijih i pravovremenih protumjera naginjati na rojenje’ i 10% društava. Konačno i mi smo dosad radili, iako nehotice, u pravcu uzgoja društva, koja su jače sklona rojenju. Naime, za-

potrebe: na pčelinjaku uvijek se upotrebljavaju rojevni matičnjaci, umjesto da se uzgoje u najboljim nerojevnim društvima. Žato postoji velika vjerojatnost da su time kroz dugi niz godina razmnažana društva s nasljednim rojevnim-osobinama.

9. Prenapučenost okoline Ne samo Ijudi nego i sva druga živa bića traže povoljnije prilike za život. - Iako nema nikakvih tepretskih ni praktičnih dokaza o tome, ipak možemo pretpostaviti da i pčelinje zajednice u prenapučenoj okolini s pčelama instinktivno 'osjećaju oskudnost izvora njihove hrane i potrebii da potraže povoljniju okolinu i sigurnije množenje'svoje vrste. Kad je već priroda snabdjela neko sjemenje pravim aparatima za letenje, da bi se množenje vrste moglo nastaviti što dalje od roditelja, zašto da i pčelinje , zaijednice'ne bi to isto učinile, kad im je'to moguće izvesti pomoću rojenja? ■

BRZA LIKVIDACOA NAGONA

Ppvremeno pretraživanje i uništavanje matičnjaka, sve manje dolazi u obzir kao sređstvo za sprečavanje rojenja. Osim toga to je dosadan 'i nepouzdan ppsao, kojim se rojevni nagon ne može imištiti. nego se rojenje samo odgodi na nekoliko dana. Najbrže se može likvidirati taj nagon na tri naeina, i to:

1. Delokacija Oduzmemo li društvu, koje se sprema. na roj.enje, sve njegove sabiračice, ono će se okaniti rojenja. To se vrši prijenosom košniee na novo mjesto. Ako na njezino mjesto postavimo drugu, sa slabim društvom, onda smo istodobno-izvršili i pojačanje slabog drUštva. Jednu takvu kombinaciju prikazujemo na skici. Ovakvu izmjenu mjesta, koja se vrši zbog sprečavanja rojenja, ne treba zamijeniti s onom na početku glavne paše, kad se srednje jaka društva pojačavaju sabiračicama iz slabijih društava. \

2. Istjerivanje roja Kad se na pčelinjaku nađe društvo spremno na rojenje, može se od njega odmah napraviti umjetni roj, u kojem će ostati i većina njegovih sabiračica. ■ Uzmu se tri lefrve ili tri jaća štapa, dugačka oko 1,20 m te se zavežu na jednom kraju tako da se protivni krajevi mogu raširiti u obliku tronošea. Na gornji vezani kraj učvrsti :se jedna veća lisnata grana, tako da njezin vrh dopire do zemlje. Društvo, koje se sprema na rojenje, ukloni se sa svog mjesta nekoliko koraka

đalje, a na njegovo se mjesto stavi priređeni tronožac s granom. Zati'm se košnica otvori, nađe matica i zajedno s pčelama strese na zemlju pred granu. Tako se stresu pčele s polovine ili s više od polovine okvira, no ipak ne previše, jer mora i u košnici ostati stanovita količina pčela za njegu - legla. Košnica se ostavi podalje kroz 5 sati, a u to se vrijeme obavljaju drugi

Skica jedne delokacije. Pod »J« razumijevajii se jaka društva, a pod »S sTaba.

poslovi na pčelinjaku. Za to'vrijem e uhvatit če se istjerani roj na postavljenu granu, pa ga možemo smjestiti, gdje želimo. Zatim se košnica vrati na svoje mjesto ili se na njezino mjesto postavi druga, s istjeranim rojem. Ovakav'roj bit će sličan prirodnom roju i pčele u njemu dat če se marljivo na posao poput onih u prirodnom roju. Autor ovog načina je Amerikanac Alen Latham, a jedan se takav roj vidi 21a snimci.

3. Odstranjivanje aktivno rojevnih pčela Postoji još jedan, Taranovljev način istjerivanja roja društva, koje se spremilo na rojenje.

iz

157

Lathamov istjerasni roj

S rojem odlaze sve aktivno rojevne pčele, koje su nastale iz nezaposlenih pčela hraniteljica. To su one pčele, koje se prije rojeiija viđaju nezaposlene po različitim mjestima u košnici, pa i na.letu. Ponekad vise u manjim grozdovima.

Najprije se načini jedan strmi stalak od dviju dasaka, širok 30 i dug 50 cm. Na jednoj se strani daske međusobno zabiju po dužini, a na drugoj se razmaknu tako da se jedna prema drugoj nalaze pod kutem od oko 45°. U takvoj udaljenosti se utvrde s pomoću dviju uzanih prečki. Visina stalka treba odgovarati visini leta. Dobro je gornju stranu daske namazati propolisom. •

Taranovljev način istjerivanja roja

Stalak se 'namjesti ispred košnice tako da je udaljen od leta

10 c m 'N a k o n toga stresu se na podnožje stalka.sve pčele iz tošnice, zajeđno s maticom. Sve starije pčele će se podići i u letu vratiti natrag u košnicU. Mlađe pčele,;pa i aktivno rojevne, poći će po stalku prema košnici, ali će ili razmak do leta. zaustaviti i one će se pdmalo sakupljati u hrpu ispod stalka gdje će i ostali da vise. Takd se kroz ll/| đo 2 sata izvrši-razdioba i' gotov roj će mirovati kad i svaki prirodni rdj. Pred večer'~še' može odnijeti sa stalka i stresti u košnicu. Njegova košnica može se postaviti upravo kraj one iz koje je istresen, jer se pčele iz roja ne će natrag vraćati. Drugi dan se daju na posao energijom, koja je svojstvena roju: grade saće, izlijeću na.pašu i dr. Ako je u društvu, iz kojeg je istresen roj, bila-matica, koja je legla, onda takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je bila neoplođena, onda je roj zadovoljan i s takvom maticom. 159

U osnovnom društvu ostalo je stanje'kao i prilikom stvaranja prirodnog roja. Ako se ostavi samo jedan matičnjak, daljnje će rojejiae prestati. ■

4. Engleska proturojevna metođa . Ova -metoda, koje je autor Englez Snelgrove, ima po ocjeni engleskih pčelara više đobrih strana, jer je jednostavna i ekonomična u vremenu, radu i materijalu. Osniva se na teoriji da nazočnost mnogobrojnih mladih pčela u gnijezđu, kOje ne izlijeću, uzrokuje nagon rojenja. Tom metodom drže se takVe mlade pčele stanovito vrijeme u istoj košnici, odijeljene od ostalih pčela tako dugo, dok ne postanu sabiračice. Društvo, koje se u proljeće normalno razvija, mora se već na početku voćne paše proširiti nastavljanjem međišta. Da bi se spriječio rojevni nagon, trebaju pčele obilan prostor, radi čega se kasnije nastavlja još jedan nastavak, ispunjen izgrađenim. ili umjetnim saćem .^ . Na kraju svibnja, kad je opasnost od mraza prošla, društvo se podijeli ovako: okviri s leglom i pčelama stave se u jedno plodište' (A ) ; matica sa 1— 2 okvira otvorenog legla stavi se u sredinu drugog plodišta (B ), a s jedne i s druge strane legla stave se prazni izgrađeni okviri ili okviri s osnovama umjetnog sa:ća. Plodište B stavi se na pod, na njega matična rešetka, na ovu medište i konačno plođište A s leglom. Dakle jedna vrsta Demaree metode. Tri dana kasnije između plodišta A i medišta stavi se speđjalni pregradni poklopac, koji' na trima svojim stranama ima iz sv&ga oboda izrezane komadiće letvica. Donja strana fcog poklopca oivićena je sa svih stra,na letvicama oko 7 mm debelim, iz kojih se na trima stranama također inogu izvaditi komadići letvica, kako se to vidi na skici. Izresci letvica su dugi 4— 5 cm. Ovaj pregradni poklopac ima na svome srednjem otvoru Upvršćen komadić žičane mreže~ kroz koju ne mogu prolaziti pčele. Kroz tri dana će pčele sabiračice upotrebljavati leto na donjem plodištu, dok će u gornjem plodištu A ostati samo mlade pčele, koje su ovim pregradnim poklopcem odijeljene. 160

Kođ pregrađivanja se ukloni iz oboda pregradnog poklopca na njegovoj jednoj strani gornji komadić lefvice tako da se kroz nastali otvor omogući izlaz pčelama, koje su postale sabiračice, iz pregrađenog plodišta A. Nakon 8 dana povrati se izvađeni komadić letvice na njegovo mjesto u obodu poklopca, a istođobno se izvadi njegov đonji par. Istodobno se iz oboda na drugoj strani poklopca izvadi gornji komadić letvice. Pčele sabiračice, koje su se naučile da iz gornjeg plodišta ulaze na dosadanje leto, ulazit će i dalje na istom mjestu, ali ne više u gorrije plođište, već u

Snelgrove-ov poklopac

donji dio, pojačavajući sabirnu snagU u donjem plodištu kod matice. Na protivnoj strani novootvoreno leto služit će za izlaz sabiračica te za ulaz budućim sabiračicama, koje još nišu izlijetale. ' Nakon daljnjih osam -dana ponovi se gornja manipulacija. Komadić letvice, koji je do sada bio izvađen iz gornjeg oboda, umetne se natrag na svoje mjesto, a izvadi njegov par ispod njega. Pcela, koja se do sada priučila na taj ulaz, ulazit će na istom mjestu no ispod poklopca u donji dio (medilte). Istodobno se 'otvori novi gornji otvor na trećoj strani.. ■ . Na taj način postepeno se ispražnjuje gornje piodište od pčela sabiračica i ujedno s njima pojačava donje plodište, na :kojem je medište. Naravno da će gornje društvo odgojiti matieu lošije kvalitete. Tada se pružaju razne mogućnosti daljeg iskorišćivanja: matica se može ostaviti na istom mjestu da leže; đruštvo se može dijeliti na nukleuse i dr. Jedino, ukoliko se namjerava kasnije, radi izmjene donje matice, međusobno izmijeniti položaj plodišta A i B i sjediniti oba dijela, tada se mora u gorriji dio na vrijeme 6

161

dodati valjano odgojeni matićnjak. Ujfedno se mora paziti i na to, da se položaj gornjih otvora ne mijenja u vrijeme kad matica izlazi na oplodnju, jer bi mogla zači u donji dio, gdje bi možda bila uništena, kako su neki tamošnji pčelari opazili. Ova Snelgrove-ova metoda se može sa stanovitom izmjenom primijeniti i kod onih društava, koja već’ imaju rojevne matičnjake. Ona se također može uz malo kombiniranja primijefaiti i u košnicama pološkama. Razumije se samo po sebi da treba voditi računa i o tom da se u tom drugom dijelu košnice sa zrelim leglom i mladim pčelama nalazi dovoljno otvorenog meda i praška.

;

5. Šprečavanje drugog roja

,

Košnicu sa'smještenim prvim rojem treba smjestiti na mjesto one iz koje je izašao roj, a ovu potonju smjestiti kraj nje, ali joj leto okrenuti za % kruga na stranu. Nakon, dva dana treba je

Način spriječavartja drugog roja

okrenuti tako da joj leto bude u istom smjeru kao i onoj u koju je smješten prvi roj' na starom mjestu. Nakori 7— 8 dana (iza Izlaska prvog roja) polagano se premjesti košnica s izrojenim društvom na novo mjesto. Na taj način izrojeno društvo izgubi sve starije pčele u korist prvog roja. Ako se žele kasnije spojiti oba društva, onda se košnica š izrojenim društvom smjesti s druge strane prvog roja. 162

GLAVNA PAŠA

1. Veličina medišnog prostora TJ poglavlju »Osnovni uvjeti za najveći uspjeh^naglasili smo da je za boravak pčela jednog normalno razvijenog društva potrebno u košnici oko 290. dm! saća. Ako od ove površihe saća oduzmemo 160 dm2 za leglo, prašak i med potreban pčelama, onđa na našim pašama, koje su srednje medovite, ostaje dovoljno ‘prostora ’zavsmještaj nektara i meda, t. j- oko 130 dm2. I ona društva, koja na početku glavne paše zapremaju sanio 200 đma saća, također trebaju ukupno 290 dm=. Na osnovu okolnosti. da je za potpuno pretvaranje nektara u med potrebno 3— 5 dana, Taranov je izradio tablicu iz koje se vidi,' koliki je prostor potreban sa smještaj nektara na pašama s različitim dnevnim unosom ako u riektaru ima 50o/o šećera:

Sređriji dnevni prinoS

u kg, 0.5 2.

Neophodno pofrebni broj -stanica za smještaj nekfara i međa 1. dan

2. dan

3. dari

■Broj potrebnih poluokvira DB za

Zapremina saća u d m 2

smjestaj 13,6

3571

7.178

9.207

2,4

14,284

29.610

36.828

9,6

54,4

4.

28.568

59.220

73.658

19,2

108,8

6.

42.852

,87.930

110.484

29,2

165,5

8.

57.136

118.440

147.316

39

221 *

Prema tome jedno društvo u Dađant Blattovoj košnici sa 12 okvira, koja osim plodišta ima i tri polumedišta, može iskoristiti pčelinju pašu na kojoj je dnevni unos 6 kg. Približriu zapreminu imaju: Arftoniolijeva nastavljača sa 12 okvira i sa dva međišta, zatim položene košnice sa 20 okvira mjere 35 x 4° cm i 40 x 40 cm. Od košnica lisnjača jedino Locova sa 12 D. B. okvira, jeđnakih u plodištu i medlštu. Nedovoljan medišni prostor može d a ' smanji prinos meda za 5 0 % i više. Opaženo je da su pčele u Alberti žnidaršićevim košnicama na dobroj paši vrijeska nadogradile, i napunile čak i stanice izriad zatvorenog legla! Žato prinos meda kod pčelarenja s oVim košnicama znatno i zaostaje za prinosom postignutim s prikladnijim košnicama. ^ Košniće lisnjače, potječu iz krajeva gdje su dnevni prinosi od 6, 8 1 Više kg nepoznati (Austrija, švicarska, Slovenija). Zato se na našim glavnim pašama akacije, kadulje i vrijeska ne može s takvim košnicama pčelariti sa znatnijim uspjehom. Mnogi naši pčelari koji na takve izdašne paše dosele svoje pčele samo s jednim polumedištem, izgube veliki dio prinosa. Oni su prisiljeni da vrcaju nezreli med, t. j. takav koji sađrži nedozvoljeni postotak vode. Oni mogu još za sada unovčiti takav med, jer različita otkupna poduzeća obično ne prave razlike, ali nije daleko 'vrijeme kad će se pri otkupu početi primjenjivati medomjer. Tad će neizbježno i orii morati promijeniti svoj zastarjeli ,način proizyodnje. Brojčano oslabljenje 'društva na kraju paše nije posljedica samo istrošenosti pčela, nego i smještaja nektara u stanice za leženje. Na početku glavne paše treba pčelama pružiti priliku da ofipočnu smještajem nektara u izgrađeno saće. Kad je kod nastavljača prvo medište zaliveno nektarom i medom, može se postaviti drugo, ali ispod prvoga. Ovo drugo može biti i s osnovama um jet-' nog saća, jer će ga pčele vrlo brzo izgraditi i puniti. Takvi nastavci se i stavljaju između plodišta i medišta u kojem je izgrađeno saće. Na jesenskoj paši vrijeska pčele nisu sklone izgradnji saća kao na pašama'u prvoj polovini godine. Zato je na toj paši bolje imati pri ruci što više izgrađenog saća. Ako se pčelama na proljetnim pašama daje samo izgrađeno saće, onda nemaju mogućnosti da ugrade vosak što ga izlučuju. Zato na takviiri pašama treba iskorištiti taj nagon za gradnjom. 164

Društva s mladim maticama znatno više grade nego društva sa starijim. Okviri s osnovama umjetnog saća, ako su dobro priređeni, izgrade pčele na glavnoj paši upravo idealno. Kad se međ iz njih izvrca, mogu se odmah upotrebiti u plodištu. Svakom društvu, koje je pokazalo sklonost za gradnjom, treba dati, ako ne jedno cijelo medište, a ono bar polumedište, ili u najgorem slučaju toar 2— 3 okvira. Već smo spomenuli da je zaposlenje pčela na izgradnji saća jedna važna mjera protiv rojenja.

Okvir s izgrađenmn umjetnom. satnom osnovom Uojfi je napunjena medom u medištu za mijenie gianne paše Na paši •akacije, pčelar koji pčelari nastavljačama, mora bezuvjetno imati za svako jako društvo tri polumedišta ili dva cijela medišta. Ta je paša vrlo kratka, pa pčele ne smiju dangubiti zbog oskudice prostora za smještaj nektara. S druge strane na toj se paši ne može vrcanjem usred paše dobiti na prostoru, jer bi se morao vrcati sasvim rijedak med, koji nije prikladan za trošenje. Naše glavne paše kadulje i vrijeska tako su obilne pojedinih godina da dnevni prinos iznosi po 10 pa i 12 kg. Rijetki su naši pčelari, koji uspijevaju da svojim pčelama omoguce: dovoljan prostor za smještaj tolikog nektara. To se može postići samo pomoću tri ili četiri nastavka za svako jače društvo u nastavljačaina ili pomoću velikih položenih košnica, te žurnim vrcanjem ,zrelijeg meda usred paše. Američki stručnjaci preporučuju svojim 165

pčelarima da drže u rezervi bar jedno prekobrojno medište za, slučaj izvanredno medovite paše. Na jesenskoj glavnoj paši vrijeska pčele nerado smještaju nektar u okvire na periferiji gnijezda. Radije ga gomilaju u središte. U tom slučaju pčelari s položenim košnicama premještaju napunjene okvire na krajeve medišiiog prostora, a na njihovo mjesto umeću druge, prazne. Na taj način, zahvaljujući dovoljno prostranim košnieama, izbjegnu jedno suvišrio vrcanje.

2. Zalihe potrebne pčelama ■•

I /'

;.

' Ako pravilno ocijenimo potrebe meda .za pčelinje društvo u bilo kojoj košnici, onda smo time dobili i odgovor na pitanje, što su stvarni viškovi meda na glavnoj paši, koji se mogu izvaditi. Zbog različitih dimenzija okvira koje sU kod nas uvedene, kako u nastavljačama ta,ko i ii položenim košnicama, postojat će i različiti slojevi sabranog meda kako u plođištima tako i u inedištima. Osim toga i položaj i veličina leta ima velik utjecaj na - razmještaj medriih zaliha od pčela. U većini slučajeva nije med n medištp višak samo zato što je nanešen u medište, kako to '50o/o naših pčelara još i danas misli. Posljedica toga su oskudne medne zalihe, kraj kojih se pčelinja društva u proljeće stalno nala,ze na granici gladi.

n. Kod položenih košnica, u kojima ima 20 okvira 40 x 40 cm, s gornjim letom u sredini košnice, pčele naslažu U 10 središnjih plodišnih okvira zaiihe meda koje su dovoljne ne samo za prezimljenje nego i za proljetni razvoj. Zalihe na tim okvirima pčele obično i nadopune od kasnijih-.sporednih paša. Viškovi meda u takvim košnicama nalazit će se i s jedne i s druge strane tih 10 plodišnih okvira. Dugogođišnje iskustvo pisca s više de'setina takvih, košnica pokazalo je, da nije dovoljno ostaviti manje od 10 okvira za pčelinje potrebe. 166

Kod položenih košnica istih. dimenzij a, koje nemaju gornje Teć samo donjei leto, pčele smjeste na đeset središnjih plodišnih. -okvira još veće medne zalihe, koje pčele ne mogu p'otrošiti i koje su na smetnji razvoju legla u proljeće. Na pašama vrijeska •dešava se to isto kod ovih košnica i kod gornjega leta. Tada se kao višak mogu oduzeti još tri do četiri središnja plodišna okvira. D a ne bi zbog toga ni jedna ulica ostala bez meda, mora se između -svaka dva okvira ,koji su puni meda, umetnuti jedan prazan. Kod položenih košnica s okvirima visokim 35 cm potrebno je •ostaviti 11 središnjih okvira') Višak meda će se nalaziti na pre-ostalih 9 okvira, ako košnica ima samo 20 okvira. Ako su okviri — kod položenih košnica — samo 30 em visoki, 3xe mogu pčele na 10 ili 11 središnjih okvira, koji služe za plodište, -smjestiti dovoljne zalihe. U slučaju okvira takvih dimenzija potrebno je pstaviti netaknutih 13 središnjih pkvira. Pritpm postrani •okviri predstavljaju glavnu zalihu, kpju će pčele trpšiti u toku Jiarednog proljeća, ako ne bude drugih paša u toku godine. I ovdje -se vidi da su.položene košnice dobre samo onda, ako imaju velike okvire.

f-,

m.

Ni jedna košniea nastavljača, a pogotovo ne lisnjača, nema da legu istodobno i stara i mlađa matica, često na istom okviru. Ako istrošenje matice pada u doba, kad se i inače smanjuje legla u košnici, t. j. na kraju sezone, onda pčele ne osjete potrebu za 210

Izmjenom matice. Tako se događa, da istrošena matiea pogine za vrijeme prezimljenja. Matica se može izgubiti i kod pregleda košnice, ili se slučajno s okvirom prignječi, zbog čega postane nesposobna za leženje. Pčele tada riastoje odgojiti drugu' maticu.

Matičnjaci izgrađeni za samaismjenu matice ■

Međutim, pčele ponekad u s'ez'oni, mijenjaju i mlade, oplođene matice, osobito u velikim košriicama. Neki smatraju da se to događa zbog toga što matica nije đovoljno osjemerijena. Ta pojava nije dovoljno objašnjena. U velikom broju slučajeva povod pčelama za izmjenu matice^. jeste njezino uklupčanje. Kad se u bespašno doba, osobito u drugoj polovini godine, pregledavaju košnice, pčele su neobično »nervozne«. Ako se u takvom stanju premeću okviri, na pr. u potrazi za matieom, koja zbog dimljenja pobjegne na stijenu 211

ili na pod košnice, onda je pčele obično zatvore u kiupko, u kojem je izbodu i uguše. Ako i ne pogine, postane invaliđ, dakle povod za izmjenu. Kad pčelar opazi takvo uklupčenje, treba ođmah. cijelo klupče baciti u vođu, a maticu dodati natrag društvu, ali u kavezu. Aiko se takvo klupče 'mSogo dimi, pčele iz5odu maticu.

3. Uspješno đođavanje matica ■

I. :

■'"

-,;••■■

Mnoga matica kod dodavanja strada samo zato, što pčelar ne pozna potrebne uvjete za uspješno dodavanje. ■ '■ Bespašna perioda i nedostatak hrane u košnici, općenito se smatra kao nepovoljni uvjet za dodavanje. U tom se'slučaju mora društvo đan prije obilno prihraniti tekućom hranom ili punim mednim okvirom. . No, i u periodu kakve takve paše i kod dovoljnih zaliha hrane u košnici, ako isključimo prisutnost. matičnjaka, nazovimatica. . ili eventualno trupa stare. matice, još uvijek imamo nutarnje i vanjske faktore, koji mogu ometati uspješno dodavanje oplođene matice. Ako je na pr. vrijeme hladno, previše vruće, vjetrovito , ili olujno, prijem može biti nesiguran Naprotiv, ugodno vrijeme bez vjetra, pa i oiio prije bure, smatra se povoljnim za uspješno . ' dodavanje. ' ’ Pčelinje se društvo ne nalazi uvij ek u j ednakom raspoloženju. Nervozno ili razdraženo stanje može biti Szazvano sunčanom pripekom, napadom tuđica, mravi ili drugih neprijatelja pčela. a može ga uzrokovati i nepažljivi pčelar prekomjernim i vrućim dimljenjem, bučnim otvaranjem košnice, lupanjem s okvirima i sl. DDdavanja u takvu razdraženom stanju obično loše svrše, osim, razumije se, ako u društvu nema otvorenog legla. Zapaženo je da, društva, koja imaju samo zatvoreno trutovsko leglo, teže ’ primaju oplođenu maticu. I vlađanje same matice, koja se dodaje, može ponekad biti uzrok neuspjeha. Mirne matice s normalnim kretanjem bit će uvijek lakše primljene: Kod dodavanja u proljeće može se matica, koju želimo izmijeniti, jednostavno uzeti s okvira, na kojem leže, i istodobno na 212

njezino mjesto spustiti druga, koju dodajemo. Pčele ne će opaziti promjenu. Pritom ne smijemo mnogo dimiti. Različite metode pomoću kojih se kod dodavanja matica vrši ■demoralizjranj e društva dimom, vodom, lupkanjem i sl. ne ćemo izlagati, jer su poznate večini pčelara, jer se sve manje.primjenjuju, i jer nisu za početnikej

n. Stare pčele najveće su protivnice dodanih matica. Dr. Miller uklanjao je pri dodavanju matice sve stare pčele na ovaj način: Košnica s društvom, kojoj treba dodati maticu, ukloni se. Na njezino< se mjesfco postavi druga, s' praznim ^saćem i s jednim okvirom zatvorenog legla. Iznad njezinog poklopca se stavi uklonjena košnica s obezrnatičenim društvom na njezinom starom pođu. Tako se prekine svaki saobraćaj između donjeg i gornjeg dij.ela. Sve- starije pčele sabiračice' izlijetat će iz gornjeg dijela i na povratku s paše vraćat će se u donji dio. Na taj će način, . u gornjem dijelu ostati samo mlade pčele, koje če bez iznimke primiti dodanu maticu u kavezu. Kada dodana matića otpočne s leženjem, ukloni se (na većer)- košnica sa starim pčelama i na , njezino mjesto se postavi ona s mladim pčelama i s maticom. f/K o d . te izmjene položaja obavi se ujedno i pripajanje košnice sa - starim pčelama: ukloni se poklopac košnice, gdje je matica, te se ria to plođište stavi jedan.list novinskog papira, a na nj košnica • sa starim pčelama, koje ištođobno treba nadimiti. Ove stare pčele osjetit će daTsu zatvorene pa če kroz rupe. u papiru, koje načine, postepeno prelaziti u donji dio, gdje je matica. Ako je vrijeme : jako toplo, postavi se na plodište sa starim pčelama žičana mreža. ' u novije vrijeme neki su autori 'malo izmijenili tehniku dodavanja po opisanom načinu Dr. Millera, ali je princip ostao , isti: dodavati maticu mlađim pčelama, pošto se najprije isključe stare pčele. Oni preporučuju da se načini mali-roj, nukleus sa tri okvira zatvorenog (zrelog) legla i s pčelama. Takav se nukleus* mora držati na strani kroz tri dana da ga napuste sve stare pčele. Tad se u nukleus dodaje mlađa matica i u njemu drži tri nedjelje da što više zaleže. Tek nakon toga stavlja se cijeli sadržafnukieusa u sredinu plodišta iz kojeg se prethodno stara matica ukloni. Nadalje preporučuju da se kod takvog pripajanja pčele izlože

fcroz 15 minuta đnevnoj svjetlosti. Prema tome je ta modifikaeija manje prikladna za veće vanjske pčelinjake pogotovo u doba, kad nema paše i kad tuđice mogu uzrokovati loš prijem. -Dodavanje je matice sigurnije, ako se ona nalazi u jeđnakoj aktivnosti nošenja kao i ona koja se mijenja. To je slučaj kod mlade matice koja je na početku nošenja, i stare, koja popušta u leženju. Budući da se kod obične izmjene matice mora prvo stara matica pronači, bolje je da se ova ne uklanja iz košnice već da se zatvori u kavez i drži u istoj košnici povrh okvira s leglom. kroz 24 sata. Nakon toga se ukloni i na njezino se mjesto odmah ItavT^onaT koju dodajemo. Tako dodanu maticu pčele odmah smatraju svojom. Nije potrebno ponovo otvarati košnicu i dodanu maticu puštati iz kaveza. Naime, več'kođ njezinog stavljanja u kavez treba njegov otvor zatvoriti tankom voštanom pločicom, kroz koju će pčele osloboditi maticu. Kad se matica dodaje društvu, koje je dulje vremena bilo bez matice i koje je već uvelike izgradilo vlastite matičnjake, onda se svi okviri moraju temeljito pretražiti, matičnjaci uništiti, a maticu u kavezu dodati tek nakon 24 sata. Mlađu matiću, koja je odskora pronijela i koja je dodana nekom normalnom društvu u sezoni u kojoj bi trebalo da je najviše legla u košnici, pčele u mnogo slučajeva mijenjaju, jer je »šmatraju« inferiomom, •••''

• ' . " '

IIL

Za dodavanje se najviše upotrebljava kavez Dr. Millera.'On je najjednostavniji, pa i najjeftiniji. Otvor, kroz koji pčele ošlobađaju maticu, napuni se s nekoliko kapi meda i zatvori tankom

Kaveg Dr. Millera

voštanom pločicom. Prednost mu je u tom što je uzan, te se možie staviti među satonoše jli iznad njih. U ovom slučaju preokrene se poklopac košnice.

Osim ovog kaveza postoje i takvi, na kojima se nalazi, pored otvora za ulaz i izlaz, ođnosno hranu, i postrani otvor, na kojem je komadić limene matične rešetke. Kad je matica dodana, otvori se na kavezu rešetka i pčelama se omogući da pojedinačno ulaze k njoj. Tako matieu ne običavaju zbog nenadanog susreta, napa- y'J

liiiiiiiiaiiiiiiiiHllIlllSia! [«—22—H

r a z d je lja k '^

prosto r z a m a t ic u

Smithov havez za dodatvanje matica

dati. Tek kad je takav saobraćaj vršen i kad pčele potroše iiranu: u donjem otvoru, može matica izići. Takav je kavez ščerbina objavio gođ: 1945. Međutim, bavez na principu puštanja pčela k matići kroz rešetku upotrebljavao je odgajivač matica Amerikanac Jay Smith još prije 30 godina. Kavez Amerikanea Thomasa Chantry-a napravljen je na sličnom principu, s razlikom da pčele koje ulaze kroz rešetku, prvo nailaze na hranu (candy). Kad tu hranu potroše, što obično

215

traje oko 24 sata, tek onda dolaze do matice. Kroz lijevi'prolaz, koji je u obliku hodnika i koji je također' napunjen hranom, trebaju 2— 3 dana. Kad je i ta hrana potrošena, onda je i izlaz matici -omogućen. . Kod Jay Smithova kaveza, koji donosimo na skici, pčeie ne mogu odmah do rešetke. Prije moraju potrošiti hranu (šećerno tijesto) u prolazu. Ako nema paše, napuni se cijeli prilaz rešetki hranom. Tada pčele trebaju do rešetke i do m afce 3 dana. Ako ima paše, stavi se manje hrane tako da pčele mogu do.ći do matice za 2 dana. Konacno kad potroše preostalu hranu u kavezu, može matica kroz_ nastali otvor izići na okvire. Ovaj je kavez osobito priklađan za dodavarijev.na vanjskom pčelinjaku. ; ; Spomenuti Smith je načinio još jedan kavez; koji.preporučuje za upotrebu na pčelinjaku kod kuće. Jedna; stranica kaveza je od drveta na kojem1je rupa ,s komadičem matične rešetke. Otvor s rešetkom se stavi prva dva dana na donju letvicu okvira, a zatim okrene gore, da bi pčele mogle dolaziti k matici. Najzad se matica poslije 24 sata oslobodi, jer je primljena. Društvo, koje je dulje vrbmena bilo bez matice, nije uputno dirati poslije dodavanja matice tako dugo, dok u njemu ne.'budu legla u svim stadijima razvoja, dakle bar kroz 10 dana. Tek tađa popušta njegova »nervha osjetljivost«, u kojoj često, mnoga, priT id n o primijena matica, zbog pregieda piati glavom.

4. ITmjetna samoizmjena matica Traženje stare matice i njezino uklanjanje, zatim traženje . mlade matice i njezino 'đođavanje te pripajanje nastaiog bezmatka, svakako je velik posao na pčeiinjaku. Zato nije čudo što su neki američki pčelari pokušaii s primjenom takvih metoda s pomoću kojih bi. navedeni posiovi oko izmjena: matica postaii šuvišni iii bar svedeni na najmanju mjeru. Oni su ujedno kombinirali, da se tak^a samoizmjena obavi prije doba rojenja, a.da se ipak ne prekida matica u leženju, jer bi se time ujedno riješio. rojevni probiem u- toj godini, budući da je poznato da se ovogodišnje mlade matice rie će rojiti u istoj godini, ako se pazi i na ostale uzroke rojenja. Tako je Demuth dodavao matičnjake u medište,- iz kojih su matice mogle izaći ria oplodnju samo pokraj 216

pregradne daske u plođištu, dakle kraj glavnog le ta /N a svome povratku .s oplodnje, nisu više nalazile isti put za povratak tjl medište, već su ulazile .u plodište, gdje je bila stara matica. Neko:* vrijeme su obje legle, dok nije stara prije ijl kasnije nestala, a ostala samo mlađa. No ipak ta metoda nije našla širu primjenu.

R oj povrh med'šta na osivovnom, društvu. Leto za. roj otvareno, je na •grotivnofi strani

Kasnije je M. J. Deyell, upravitelj Rootovih pčelinj’aka, pronašao bolju metodu. Njegovu metodu danas sve više primjenjuju ame'rički pčelari, a'rriože se vrlo dobro i kod naš primijenjivati kod pčelarenja s nastavljačama jednakih okvira, kad se pčelari na jednom mjestu. Kako je poznato u praksi se sve više primjenjuje t. zv. medni magazin iznad plodišta te se matici dopušta da leže u oba dijela sve do glavne paše, koja može nastupiti u maju ili junu. Ako je medni magazin na plođištu, a ne ispod njega- (u proljetnom razvoju primjenjuju i tu kombinaciju), onda se puštanjem dima 217

3K) njegovlm okvirima matica otjera u donji dio. U magazinu ima obično nekoliko okvira, đobro .napunjenih medom, i 3— 5 ' okvira legla. Tad se taj obezmatičeni dio stavi na posebni pod malo đalje od osnovnog društva s>letom, okrenutim u istorn smjeru. U taj dio doda se zreli matičnjak. Stare pčele vratit če se na staro mjesto, no ipak će ria novom mjestu ostati dovoljno mladih pčela za njegu legla i za uzgoj matice. Jednom rječju načini se umjetni rbj s matičnjakom pokraj osnovnog društva. Za talj umjetnl roj zahtijeva se posebni pod, poklopac' i krov. No to se može i uštjedjeti, ako se taj nastavak s umjetnim rojem ne smjesti posebno kraj osnovnog društva, već ođijeljeno povrh medišta na osnovno društvo, dakle pod istini krovom. U ovom dijelu rada, ukoliko se medni magazin po najnovijoj praksi zateče ispod plodišta, te se ne zna gdje je matica, t. j. da li u : donjem ili gornjem dijelu, a da se ona ipak ne iriora tražiti, potrebno je prethodno između oba dijela staviti matičnu rešetku . ili poklopac s rupom ,. pokrivenom komadićem matične rešetke. Nakon osam dana, kad se iz sredine izvadi: jedan okvir, lako se ustanovi, u kojem' je dijelu matica te se s obezmatičenim dijelom postupi, kako je navedeno. , . Plodište, u kojem je matica, ograniči se matičnom rešetkom . ili mu se doda još jedno plodište pa' se onda na rfešetku s t a v i . posebno medište. (Novija njihova teorija preporučuje da se matici i dalje dopusti leženje u dvostrukom plodištu). To je prvi dio .rada, .u kojem je sadržana i priprema za glavnu pašu. __/ Na svršetku paše, kad su medišta skinuta s osnovnog dru- • ,štva, stavi se magazin s mladom maticom natrag na osnovno društvo. Ako se to uradi pod kraj septembra ili početkom oktobra, što važi za sjeverne krajeve, nije potrebno stavljati novinski 1 papir između spojenih dijelova. Mlada matica, u medntim magazinu, u najvećem broju slučajeva će ostati, a stara, u donjem' dijelu će nestati. Teoretski se to objašnjava time što će pčele iz gornjeg dijela morati prolaziti kroz 'donje leto i kod toga će naići-, na staru, njima stranu maticu, te ju ubiti, dok pčele iz donjegj dijela nemaju potrebe da u to doba godine u većem broju idu u gornji dio te zato i ne pronalaze gornju mladu maticu. Na taj se način obavi izmjena matice. Za nešto kasriije paše, koje padaju u juni- ili .juli, do kojeg doba je prilično teško održavati nerojevno raspoloženje, preporučuje ^e druga Deyellova varijanta, po kojoj se odmah 218

po svršetku cvatnje voća umeće jedno medište između ođijeljenog: magazina (u kojem je matičnjak) i plodišta, u kojem je matjca ograničena rešetkom. Za izlaz mlade matice na osjemenjivanje otvori se leto na magazinu. Kad mlada matica proširi leglo na nekoliko okvira, rešetka se ukloni i stara matica brzo nestane.

SELEĆE PČELARENJE

1. Kađa seliti Seljenjem, pčela na pašu doista se postizava znatno veći prinos u medu i vosku. Međutim, glavne paše na koje se 'pčele sele, nisu medovite svake godine. Tada je preseljavanje ne samO uzaludno, nego je i redovito štetno. 'Tu su različiti troškovi oko utovara, prijevoza, istovara, čuvanja košnica, zatim osobni troškovi oko obilaženja preseljenog pčelinjaka, ,te najzad slični troškovl kod povratka. Osim toga takva paša, koja nije medovita,: utječe negativno i na stanje u pčelinjim đruštvima. Naše najjače. paše kadulje i.vrijeska nalaze se u našim krševitim krajevima gdje, ako te paše iznevjere, obično nema drugih sporednili paša, te se leženje matice rapidno smanjuje. To smanjenje legla. uzrokuje oslabljenje društava, koja trebamo za iskorišćenje drugih glavnih paša u istoj ili narednoj proizvodnoj sezoni. Zato svaki pčelar, koji se želi baviti selećim pčelarenjem, mora imati stanoviti novčani- kapital za preseljenje. Nadalje, on moira znati što bolje ocijeniti da li će dotična paša biti medovita. I u najgorim godinama može se vidjeti takvih pčelara, koji su doselili svoje pčele na pašu, iako izgledi za medenje nisu nikakvi. Ima doduše i takvih pčelara, koji medenje baziraju na računu vjerojatnosti te preseljavaju sv-ake godine bez obzira na izglede medenja. Prihodom dobrih godina pokrivaju i troškove promašenih. Jedan takav stari pčelar, koji je svake godine neizostavno selio na različite' paše po Dalmaciji i Lici, izjavio je da nakon sedam godina nije imao nikakvog dobitka od seljenja. Doseliti na pašu u pravo vrijeme i na pravo mjesto t. j. tamo gdje je paša medovita, znači postići najveći pr'nos uz najmanji trošak. Za glavnu pašu vrijeska na koju dolazi najveći broj košniea u Jugoslaviji, odluena je obilna kiša, koja padne u drugoj -polovini

jula. Ako tada vrijesak otpoene mediti, bez obzira u kojem se ^ stadiju biijke nalaze, onda je to pouzdani znak da će mediti bbilno i dulje vremena Naprotiv, bujni razvoj vrijeska, kod •dovoljne vlage, ne obećaje obilnu i.dulju pašu, jer biljke crpljenu liranu troše na ođržanje svojih razvij enih' dij elova, a ne na stvaranje nektara.

2. Opasnost od 'zaraze

I. Na naše paše kadulje, vrijeska i ruzmarina, dosele 'se mnogo- ^ brojne košnice iz raznih naših 'krajeva. Među doseljenim društvima, često s'e nađe i takvilj koja su, zaražena pčelinjim. b o le-. stima. Ima pčelara koji uopće ne znaju da postoje neke zarazne bolesti pčela,. a neki ne zn a ju 'n i to da su im vlastite pčele zaražene. ‘ ' ' Neke zarazne' bolesti šire pčele tuđice. Ako'se pčele prerano ■dosele na pašu, t. j. dok ona još nije počela, onda je mogućnost zaraze posredstvom. tuđica, vrlo velika. Isto tsuko i poslije paše, jer še i onda pojavljuju tuđice. . - Svaki pčelar, koji seli na pašu, mora zna'ti: 1. Da postoji dužnost prijave pčelinjih zaražnili nadležAom narodnom odbcru ili uredovnom veterinaru;

. bolesti

2. Da se za uništene zaražene košnice i pčele isplaćuje naknada. štete prema procjeni; 3. Da kod seljenja pcela na pašu mora imati potvrdu uredovnog veterinara da su mu pčele zdrave i da dolazi sa nezaraženog područja. Prikrivanje zaraze pomaže njezino širenje pa i povećanje štete. Zato je u interesu svakog pčelara, a pogotovo onog koji se bavi selenjem pčela, da s time upozna- i ostale pčelare s kojima' dolazi u dodir, i da pomaže otkrivanje bolesti. 221

J Među najopasnije pčelinje zarazne bolesti, koje treba prijaviti, ubraja se' američka gnjiloća legla (pčelinja kuga), zatim dvije bolesti odraslih pčela: akaroza i nosemozav Pčelinju kugu uzrokuje mikrob Bacillus larvae, koji uništava ličinke. Oboljele ličinke. izgube svoju porcelansku boju i poprime svijetložućkastu. Njihova gnjila masa potsjeća na ugrijano stolarsko ljepilo. Ako se šibicom iz stanice izvlači sadržina mrtve ličinke, koja je pretvorena u s&eđu sluzavu masu, ona se u nitima % oteže nekoliko centimetara đaleko od stanice. Kuga je neobično zarazna, pa se njezirio širenje najsigumije sprečava. spaljivanjem. zaraženog pcelinjeg društva. Može se i ■liječiti sa sulfatijazolom i istodobno pretjerivanjem pčela u dezinficiranu košnicu na umjetne satne osnove.____£ Nosemoza je bole’st odraslih jfčela, koju^u oiganima za probavii uzrokuje parazit Nosema apis Zander. Bolest napada ne samo odrasle pčele, nego i trutove pa i maticu, koja iako mlađa* ugiba nakon zaraze već poslije nekoliko tjedana. Bolesne pčele pužu, drhću i trepere krilima ispred košnice. Neke pokušavaju poletjeti,. ali ne uspijevaju. Skupljaju se pred košnicom u male grupice, te tako i poginu. Zaražena društva u proljeće napadno slabe. Bolest . šire najviše zaražene pčele koje se zalijetaju u susjedne košnice, ali se bolest šir-i i- na druge načine. Bolest se šuzbija povećanjem leženja pomoću mlade matice, zatim uiuštavanjem starih zaraženih pčela i temeljitom rasku: žbom saća, košnica, pribora, te uređenjem pojilišta. Osim toga u novije vrijeme preporučuju se i neki lijekovi koji navodno uspješno liječe nosemozu. , Grinjavost pčela uzrokuje grinja zvana Acarapis Woodi koja živi u dušnicima pčela, gdje ometa disanje, a i siše im krv. Itod pčela ova grinja uzrokuje oslabljenje mišića koji im služe za letenje. Uslijed toga pčele padaju .pred košnicom-i hodaju raši'renih krila, koja im trepere, ali ubrzo pogibaju. Vladaju se dosta slično kao i pčele zaražene nosemozom. Grinjavost prenose' same ' . Piin polumedišni okvir položi na jedan stalak pokriven žičanonj! mrežom, ispod koje .je jedna posiida. Zad m uzme jedan sekcijski okvirić i postavi ga na mednu satinu poluoikvira, te oštrim nožem, vodeći ga unutar stranica sekcije, izreže odgovarajući komad mednog sata. Kada su tako izrezana 4 komada, 'makne prazan poluokvir, a ,izrezane komade malo razmakne, da se lakše mogu ume, tati u sdccijske okviriće. Važno je da, izrezani komad tijesno pristaje iU; sekcijski okvirić. Kad je i to gotovo, ispunjene sekcije daje društvu u medište na utvrđivanje. Pčele u roku od 48 sati osuše povrijeđene stanice, i utvrde ih za stranice sekcija, nakon čega se bdmali'vade iz medišta. Znatne su prednosti ovoga načina: dobiva se potrebna težina, bez ofcpada, nije potrebno u sekcije lijepiti osnove umjetnog šaćar sdkcije ne treba parafinirati ni čistiii, dobije se više sekcija po društvu, i to uz znatno manji postotak rojenja. Ovom načinu moglo bi se prigovoriti: da se kod premještanja u sekcijski okvir povrijedi i stanovita količina mednih poklopaća, zatim da nisu sve stranice, koje su uz drvo, napunjene, a možda 5 to da nisu dovoljno čvrsto prigrađene kao inače, zbog čega mogu biti više osjetljive u transportu. UkolJko se ovi eventualni nedostaci uspiju ukloniti, naići će ovaj način proizvođnje sekcija na široku primjenu.

PROIZVODNJA REZANOG MEDA U SAČU

O vo je treća vrsta pčelarskog mednog proizvođa, koji m o ž e . biti:, narezani med u saću ili zaliveni med u saću. Kako je poznato ova^vrsta/proizvodnje nije 'kod nas razvijena, pa. ni u našim južnim: krajevima, gdje za njeziri razvoj ima hajviše uvjeta: Zato 'bi mnogi pčelari u tiin 'krajevima- trebali s proizvođnje vrcanog meda postepeno prijeći na ovaj oblik proizvodnje meda. S obzirom na vrste glavnih paša, na kojima se može uspješno proizvoditi ova vrsta meda, vrijedi ono isto, što smo naveli i kod proizvodnje meda u sekcijama. N a laganim ili kratkim pašama nije rentabilna ova proizvodnja. Paše, od 'kojih. se med brzo Jcristalizira, ne dolaze ni ovdje u obzir. Količina proizvedenog meda po društvu u istim prrlikama nalazi se u sredini između vrcanog i sekcijskog meda, te mu je i cijena približno u sredini. Ovakav se med proizvodi najbolje u plitkim, t- j. polumedišnim ■okvirima, koji nisu užičeni. Umjetne voštane osnove za ovakvedkvire moraju biti znatno tanje od onih ikoje se, upotrebljavaju za plodište, no nešto deblje cd onih za sekcije. 45 kcmada osnova veličine 4 5 .x 12 cm teži 1 feg.,Ta količina umjetnih osnova. dovoljna je za proizvodriju 7D 'kg meda ove vršte. Osnove selijep e na poznati naćin s pomoću daske. Najbolje je ako pčelar već u proljeće priredi pptrebni bToj medišta sa zalijepljenim osnovama. Prheđena medišta treba držati u toploj prostoriji. Valovito saće često nastaje zbog držanja. kroz stanovito vrijeme na hladnom mjestu.

1. Bruštva za proizvodnju A k o neko društvo 6 tjedana prije glavne paše ima 4— 5 okvira Lang9trothova tipa dobro napunjenih leglom, te ako ima sve uvjete

za dalji razvitak legla, onda će ono do početka paše postići minimum snage potrebne za iskorišćenje paše. U odnosu na.košnice DadantBlattova tipa, taj minimum 'legla iznosi 3— 4 okvira. Newman I. Lyle jedan od većih američkih proizvođača meda ove vrste, preporučuje ovaj postupak: Aflco se društva nalaze u dvostrulcim plodištima, tada treba 3— 4 tjedna prije glavne paše zamijeniti donja plodišta s gomjima. Kod modificirane Dadantove košnice (koja je po zapremini plodišta blizu Dadant-Blattovoj fccšnici), medni magazin treba u to doba također staviti ispod plođišta. Naime, gornji dio sadrži najveću 'količinu legla i gotovo sav m ed od prošle sezone. Ovom izmjenom matica dobiva se daljnji prostor za Ieženje u bivšem donjem, sada gornjem dijelu plodišta, dok će pčele prenositi iz.dpnjega u gom ji dip med iipravo tamo, gdje je najpotrebniji. Ova relokacija hrane uz unos novoga nektara i praška silno. djeluje na razvoj društva. D va tjedna kasnije izmijerii se položaj gomjega i \donjega dijela. N ove zalihe svježeg meda doći ć'e u paši u okvire mednog magazina kao hrana za buduću zimu. U tb vrijeme postavlja se gore prvo medište. A k o seu međuitim, u početku paše pokaže da se u gornjem plodistu gomila previše meda, koji bi mogao postati brana za rad u medištu, dakle za besposličenje pčela u toku paše, mogu se ponovo izmijeniti plodišta.

2. Postupak s međištima U sredinu poluniedišta obično, se stave dva oikvira s izgrađenim saćem kao »mamci«, a sa pbiju' strana olcviri s osnovama umjetnog saća. Kada feu pčele otpočele radom na okvirima s osnovama, uklone se’okviri mamci i na njihovo mjesto stave se drugi okyiri s osnovama. Pojedina društva tako su jaka da imaju legla i u postranim okvirima plodišta. U tom se slučaju izgrađeni okviri postave odmah. sa strane u medištu, a između njih okviri s osnovama umjetnog saća. Tada će društvo započeti izgradnju i dovfšavati je na svim o'kvirima. Neka društva nisu sblona da nastave radom na izgradnji i punje'nju okvira te se ogTaniče samo na netkoliko okvira u sredini medišta. Kod takvih društava moraju se. krajnji okviri premjestiti u središte medišta, a oni iz sredine na njihovo mjesto. Drugo medište dodaje se gore, kad su pčele u prsvom medištu većinu okvira izgradile i napunile. Kada je otpočeo rad i u drugom medištu, dodaje se treće iznad prvog i drugog koj.a se tom prilikom rneđusobno izmijene.

266

• ,

N a nekim pašama pokazat će se potreba i drugaćijeg postavljanja medišta. Često će biti dovoljna i samo dva medišta, a negdje će se, Jcod postavljanja drugog, moći prvo skinuti. Gore-navedeni red i broj medišta: vrijedi ža vrlb dobre paše, na kojima je dnevni unos bar 5 kg. Kod sredine paše vodi se računa o dovršenju medišta, te se me•dišta smiju dodavati samo najboljim društvima. N a taj način bit će minimalan broj nedovršenih okvira. Gradnja saća povoljno utječe na radno raspoloženje, pa se roje:nje rjeđe javlja nego kod društava, koja proizvode vrcani med’. Matična rešetka nije potrebna, jer je matica s »mednom kapom«, kcja se nalazi između plodišta i medišta, dovoljno separirana na prostoru dosta velikom za leženje. Rešetka bi samo usporila rad u .medištu. . Čim je m e d d o v d o n jih letvica p ok lo p lje n , medišta se skidaju i sm ještajij za d alji rad u pTOstoriju s tem peraturom o d 20— 30° C. Smjestiti ih valja tako, d a se m ogu zasum poriti, jer inače m olja c na'iiese pu no štete na m edn im p o k lo p cim a . *

3. Priredivanje za tržište kao:

Proizvedem med može- se .prirediti za tržište na dva načina, i to

A. Narezani med u saću. Rezanje na komade potrebne količine vrši'se najlakše ošitrim nožem ili posebnan (Kelley-evjm) rezalom, na kojem su pričvršćene oštrice za uzdužno i poprijeko pravilnojzrezi-

vanje mednih komada iz pkvira. Z a rad su potrebna dva noža ili rezala, od kojih. se jedan stalno nalazi u vrućoj vodi. Z a rezanje svakcg ckvira, uzima se drugi nož iz vruće vode.

267

Kođ rezanja je potreban jedan četvrtasti stalak, na koji se mogu smjestiti 2— 3 polumedišna puna okvira. Malo , niže isp.ođ okvira nalazi se jedan okvir, koji je zamrežen s jeđne strane, i na koji se spuštaju izrezani medni komadi.

Kartonska kutija pokrivena celofanmn sa narezani med u .saću

'® , Prije’ pakovanja moraju se okolne stanice, koje su oštećene rezanjem,-osloboditi meda. T o se postiže laganim vrcanjem cijelog okvira, na kojem leže narezani komađi ili .ocjeđivanjem u . toploj

Kutija od plastične mase sa narezani med u saću

prostoriji kroz 24 sata. A k o se vrca, mora se zamreženi okvir s narezanim mednim •komadima zamrežiti drugim uokvirenim komadom mreže koji pristaje, dakle nešto sličrio vrcanju mednog saća iz pletera.

268

Nakon toga se narezani i osušeni komadi umat'aju u cdofan i Stavljaju u odgovarajuće kartonske kutije s nafpisom. N a ovakvim kutijama obično se nalazi Otvor, pokriven celofanom. O ne od 0,5 kg pakuju se po 24 komada u zajedničku veću kutiju od valovite Ijepenke.

Boca za zaliveni med u saću

U najnovije vrijeme (1950i), pojavio se na američkom tržištu novi oblik pakovanja ovakva meda — prozirna kutija iz plastične mase, koja je nepfopusna i dovoljno jaka da može izdržati i težinu od 75 kg. Sadržaj joj se vidi sa sviju strana. Lagana je i najzad može _ poslužiti domaćici za serviranje. Ovakve kutije se pakuju u velike kartonske kutije po 24 'komada. B. Zaliveni med u saću. Ima potr'ošača, koji žele da kupe u jednom komadu vrcani med i med u saću. Takvo pakovanje najčešće se obavlja u niskim staklenim bocama sa širokim grlom, u koje stane po 1— 1,2 kg meda. Limenke s pokošću sve manje se upotrebljavaju r u tu svrhu. Četvrtaste boce bolje su od okruglih, jer se u njih ljepše mogu smjestiti narezani medni komadi. Širina rezanih komada odgovara otvoru boce, a duljina njezinoj visini.'Povrh mednih komada treba ostaviti prostora za jedan komad,

269

koji će se preko svega položiti i jjritisnuti kruti sadržaj boce da ne zapliva po nasutom tekućem medu. Medno saće se smješta u bocu tako da površina stoji prema vani. Jedan ili dva komada smjeste se n'a dno da podrže u namještenom redu okolne komade. Nakon toga se medno saće u boci zalije s vrcanim medom. Med za đvu svrhu mora biti bistar i potpuno tekući. Z a njegovo proći-

Švedski pročišćivač meda

šćenje dobro može poslužiti švedskj pročišćivać meda. To je limena posuda s gornjim izlazom, 50 cm visoka i oko 40 cm širolca. U njoj je obješen limeni mhetak bez dna, koji je- za 6 cm ’uži ođ vanjske posude. M ed pada 'na okrugli drveni plovak, koji je za 2 cm uži ođ nutarnjeg limenog umetka. Teže čestice, kpje s medom padaju u posudu ostaju na dnu, dok lakše plivaju ispod plovka. N a taj način ,može iz posude izlaziti samo čisti med. Čišćenje se mora vršiti u dovoljno toploj prostoriji. D a bi se medni komadi mogli zaliti u boci bez zračnih mjehutića, med se spušta u bocu s prilđad-

270

nom pipom. Donji dio pipe uvede se u bocu do na 1 em razmaka od medne grude na dnu posude. Boca se puni odmicanjem otvorene pipe u tom razmaku. Najzad se odozgo umetne medni komad prikladne veličine, a boca se zatvori limenim poklopcem. U bocu obično stane 40% meda u saću i 60% vrcanog meda.

N a bocu se stavi mala etiketa s potrebnom oznakom vrste, težine i cijene, nakcn čega.se boce pakuju u jake kartonske kutije. N i ovaj pčelarski proizvod ne smije se nagomilavati na tržištu, jer se zbog dugog stajanja po hladnim i^vlažnim sfkladištima med ušečeri. A k o se to ipak đesi, moraju se boce staviti u toplu vodu db 60° C, da se kristali otope, nakon čega se opet može staviti u prodaju, ali je znatno niže kvalitete pa i cijene. , Ostaci mednog saća ostružu se s medišnih okvira, te se s njima postupa kao i s mednim poklopcima od vrcanog meda. -

271

PROIZVODNJA MLIJEĆI

Potražnja za pcelinjom mliječi na komercijalnoj osnovi za sadane poštoji. O n a 'n e će postojati sve dotle dok se na znanstvenim zavodima ne .utvrdi njezina stvama vrijednost za ljudski organizam.1) Ipak već danas ima podataka koji daju nadu za pozitivne zaključke- Zato već sada izlažemo način kojim se može proizvoditi najveća količina mliječi uz najmanji gubitak vremena. Proizvodnja mliječi slična je do stanovitog stadija proizvodnji matica. N o budući da ovdje ne dolazi u obzir kvaliteta ličinke, to btpada dvostruko presađivanje, kao i primjena onih načina bez presadivanja, koji su opisani u poglavlju o uzgoju matica. Poznato je da će pčele u povoljnim uvjetima (dobra paša, obilno. prihranjivanje) primiti i nastaviti da njeguju napunjene i prihvaćene matičnjake, makar se matica nalazi u ištoj košnici,, samo ako je odijeljena matičnom rešetkom. Nadalje je poznato da pčele poklapaju stanice ličinkama petog dana njihbve starošti, ođnosno pri kraju ošmog dana od momehta kad je jaje položeno. Prema tome, ako se kod presađivanja uzimaju ličinke stare oko 36 sati, onda svako proizvodno (odgajivačko) društvo iriože svaka tri dana da.izgradi i da dobro napuni po 20 komada matičnjaka. Po Taranovu jedan matičnjak sadrži oko 800 mm3 mliječi, a po Smithu mliječ iz jednog dobro napunjenog matičnjaka teži 500 miligrama. Prema tome se može od jednog proizvodnog društva mjesečno dobiti 200 matičnjaka ili 100 grama mliječi. - ») Prema Hayđafcu (1943.) mliieč sadrži oko 65% vođe, a 35% suhe tvait Od suhe tvari oko 1% otpada na minerailne soli, 3% na masti, 14% na ugljikohidrate, 16% na bjelanćevine, a izgleda da sadrži i fosfora i sumpora. Rrema ChelđeEnu i Wil3iamsu (1942.) sadiži mnoge od vitamina iz B kompleksa (t-jain'in, iiibcxflaviii, pantoteisku k iš e lit t U i, biotin, inozitol i folnu kiselinu), a možda i viitamina D (Gontai'sski). Osim svega toga čini se, da sadrži i tvari, koje ubijaju neike bakterije, gljivice i druge m3iroorgan zme. •

272

Pčele najbolje snabdijevaju matičnjake s mliječi, ako se oni nalaze u neposrednoj blizini otvorenog legla. O vo je jasno, jer se na takvim okvirima nalazi najviše pčela.-koje izlučuju mliječ. Zato se svakih šest dana moraju okviri s otvorenim leglom iz plodišta prenijeti u medište iznad matične rešetke, gdje se između njih stavljaju prihvaćeni matičnjaci. N a njihovo mjesto u plodištu stavljaju se okviri sa zatvorenim leglom iz medišta. Kako se vidi, za ovu vrstu proizvodnje najbolje su košnice kod kojih su okviri istih đimenzija u plodištu i medištu. N o i košnice s polumedištem mogu se iskoristiti za ovu svrhu, ako se upotrebi1 matična rešetka. Tada se ne premještajii okviri s otvorenim leglom, nego se premješta matica iz plodišta u medište, a prihvaćeni matičnjaci se stavljaju u plodište. Kako u tom slučaju ne bude uopće' praška u polumedišnim okvirima, treba u takav jedan poluokvir, u koji će se "umetnuti letvica s prihvaćenim matičnjacima, urezati polovinu satine iz plodišnog okvira u kojoj ima dovoljno praška. Kad matica zaleže barem dva polumedišna okvira, ona se premjesti dolje u plodište, a nova partija prihvaćenih matičnjaka stavi se gore u polumedište, između zaleženih okvira. Za intenzivnu proizvodnju dolaze u obzir jedino jaka društva, koja su dobro hranjena i u kojima matica neprestano leže. Kod slabe paše, bez prihranjivanja, pčele ispražnjuju napunjene i prihvaćene matičnjake jedan za drugim, .dok na kraju ne ostane ni jedan. Zato je potrebno neprestano prihranjivanje, i to na mjestu, Koje je najbliže matičnjacima. Prihranjivanje, vrcanje i ponovno prihranjivanje, to je krug poslova u takvoj proizvodnji. Isti dan, kad se puni rojni sanduk (vidi str- 294), obavi se prerhještanje okvira s otvorenim leglom iz plodišta u medište, t. j. iznad matične rešetke. D ru gi' dan, kad se iz rojnog sanduka izvade okviri s prihvaćenim matičjijacima, obavi se njihovo sređivanje na letvicama. Neprihvaćeni matičnjaci se uklone,. a od prihvaćenih se utvrdi na svaku letvicu po 20 komada. Zatim se letvica s prihvaćenim matičnjacima uloži u okvir među okvire- s otvorenim leglom u medištu. Nakon tri dana, t.' j. četvrti daii, kako su matičnjaci stavljeni u proizvodno društvo, izvade se napunjeni matičnjaci, koji su. pred poklapanjem, a na njihovo mjesto se stavi nova partija prihvaćenih matičnjaka iz rojnog sanduka. Pčele zadnja dva dana prije poklapanja, deponiraju u matičnjake vrlo male količine mliječi. Izvađeni matičnjaci odnesu se u prostoriju za rad gdje se izvrši odstranjivanje ličinki iz matičnjaka i zatvaranje matičnjaka. Kod tog posla treba imati pri ruci manju posudu s rastopljenim parafi

273

licm, malom četkicom i iglom, koja inače služi za presađivanje ličinki. Igla se najprije mora na plamenu ispaliti, a zatim se njom'e edstrane ličinke iz sviju matičnjaka. Nakon toga se pomoču četkicekapne u svaki matičnjak.malo rastopljenog parafina koji je pred skručivanjem. Iza togk poravnaju se oštrim nožem rubovi matičnjaka i otvor se još jednom premaže rastopljenim parafinom. Tako se mliječ može stanovito vrijeme čuvati i bez hladionika. Matičnjaci^ dok su otvorehi, ne smiju biti dugo izloženi vanjskoj temperaturi. Mliječ se može istiskati iz matičnjaka i konzervirati u manjoj količini meda. M . V . Smith pobušao je intenzivniji način proizvodnje mliječi,. na slijedeči način: U drugo -gornje medište prenijeti su svi okviri ’s otvorenim leglom iz plođišta. Zatim je među leglo stavljen okvir s prihvačenim matičnjacima. Drugi dan je u isto medište stavljen još jedan okvir s prihvaćenim matičnjacima,. i treći dan opet još jedan. Četvrti dan izvađen je okvir s matičrijacima koji je stavljen prvog dana, a iz matičnjaka je izvađeria mliječ. Zatim su u iste. matičnjake presađene druge ličinke i tako napunjeni matičnjaci ponovno stavljeni u isto medište. Tako je bilo na purijenju neprestano 120— 135 matičnjaka. Jednom tjedno obavljena je izmjena. ctvorenog i poklopljenog legla između plodišta i medišta. Kod toga je zapaženo da su neki matičnjaci bili dobro napunjeni s mliječi, a neki sasvim malo.1) Prema tome ovakav način. proizvodnje ne odgovara tamo gdje se mliječ čuva u matičnjacima, kako će to najvjerojatnije kod nas biti slučaj. >

i) M, V. Smith vršio je spomen.ute pokuse pri Peelarskom otsjeku Poljopravredn.og fakulteta Ontario. Mlijeć je sakupljao u tiočice sa priborom za usiisavaaje, zatim ju je vagiiuo i odmali spremio u dobar frižider. S druge strane je određenu količiau svježe mliječi podvrgao sušenju u sistemu u kojem je bio ižazvan jaiki vaikumn Lkoji je bio u asto vrijeme jako ohlađen, a suhl prah, koji je đobio, spremio je u frižider za buduću upotrebu.. 274

UZGOJ MATICA 1. P o t r e b e z a m a t i c a m a i n e d o s t a c i dosadanjeg uzgoja

’

I.

P

Najmanje 10% pčelinjih društava na našim pčelinjacima ulaze slaba i hedovolj.no razvijena u glavne paše'. N i društva u tipovima _ najvećih košnica s najvećim dimenzijama okvira nisu od toga iznimka. Ovakvia društva ne daju nikakav prinos u glavnoj paši. IJzroci obično lcže u starim, istrošenim.i nesposobnim maticama, koje ne mogu više, da polažu potrebni broj jaja. Budući da time nije postojeći kapacitet naših pčelinjaka potpuno iskorišćen, razumije se da trpimo milijunske štete zbog gubitaka u proizvodnji. Nešto znanja, brige i vještine, potrebne oko uzgoja matica, uklonilo bi ovu štetu i učinilo bi suvišnim mnoge poslove oko održavanja i pomaganja društava s lošim maticama. * Nadalje, na našim pčelinjacima nalazi se obično polovica društava s jednogodišnjim maticama, dok druga polovica ima ili nesposobne ili. dvogodišnje matice. Ispitivanjem Njekrasova kod 1500 društava na 12 raznih pčelinjaka, ustanovljeno je da su društva s jednogodišnjim maticama donijela pxosječno 8,3% više meda nego društva s dvogodišnjim. U pojedinim slučajevima ta razlika popela se i do 27%. I u proizvodnji voska društva s jednogodišnjim maticama dala su više za 6%. s Vidjeli smo da rojevni nagon prije glavne paše također smanjuje proizvodnju m eda.-U zgojem matica iz društava, icoja se ne roje, mogli bi kroz stanovito vrijeme nagon rojenja svesti 'na najmanju mjeru. Matice trebamo i za dvomatične sisteme pčelarenja, za umjetno umnažanje pčelinjih društava, a konačnor matice mogu i treba da postanu roba za izvoz. Jer, zahvaljujući našoj mediteranskoj klimi

i dobrom glasu kranjske rase, možemo već sredinom travnja isporučiti na tisuće mladih prvoklasnih matica. Istićem prvoklasnih, jer se prosječne kvalitete ne bi smjele izvoziti. Snodgras Manley u svojoj knjizi »Honey Farming« zamjera talijanskim uzgajivačima da su im umjesto valjanih matica, slali u Englesku svakojaki škart. Prema svemu, moramo u interesu povećanja pčelarske proizvodnje ozbiljno upoznati i primijeniti najnovije metode uzgo'ja što boljih, matica. ' . , ; ,

■

'

• II.

Poznato je da između matica iste dobi može u leženju biti znatne razlike. Vidjeli smo da visina prinosa zavisi o količini pčela, dakle o količini legla ili drugim riječima o plodnosti matice. N o plođnost neke matice zavisi- opet o broju njezinih jajnih cjevčica. Broj tih cjevčica, osim o nasljednom faktoru, običiio bvisi i o veličini matice. Što je matica veća, više ima ovih cjevčica.r Prema tome, visina prinosa ovisi o veličini matice. Konačiio veličina matice ovisi 0 količini'hrane, koju je potrošila u toku- svoga razvoja i o toplini, u kojoj se razvijala. Istraživanjima, koja je god. 1934. vršio J. E. Eckert na Sveučilištu u Californiji, nije doduše ustanovljen postojani odnos između veličine matice i broja njezinih jajnih cjevčica, nonovija istraživanja Dr. Avetisjana objavljena god. 1948. pokazala su •da.takav odno9 postoji. ~ / y . -^ Dr. Avetisjan je ustanovio da je u broju jajnih cjevčica između velikih i sitnih matica bilo i za 35% razlike, t. j. veće su imale prosječno 339 cjevčica, a sitne samo 218. U količini legla između jednih 1 drugih, pokazala se razlika za 20,7% u korist većih. Prirodno je, da .je stoga i u prinosu meda u jednakim uvjetima također ustanovljena razlika .između društava s većim i onih s sitoim maticamar i to za 37%, u kbrist društava s većim maticama. I u proizvodnji voska pokazala se razlika za 35,6% u korist društava s - većim maticama. '

III. Dosadanjem odgoju matica s prenošenjem ličinaka u unijetee •osnove matičnjaka (ili kako se to kraće naziva »cijepljenje«) s pra276

vom se prigovara. Pčele uvijek iz ovih umjetnih matičnjaka uklone mliječ ispod ličinaka, koje su na taj mliječ bile prenesene, pa ma kako je brižno pčelar priredio. Pčele su ga uvijek zamjenjivale drugim, svježim. Znači da su prenijete. ličinke stanovito vrijeme ležale na neprikladnoj hrani, a ako su bile prenijete »na suho«, da su i gladovale. Američki odgajivač Smith ovakav uzgoj »na suho« zgođno uspoređiije s teletom, koje bi mcralo živjeti tjedan dana bez mlijeka. Razumije še da zbog toga ni matice, uzgojene običnim cijepljenjem,. nisu uvijek bile najbolje. Dvostrukim cijepljenjem otklanjaju se ti nedostaci. Kad pčele okruže ličinke svojom svježom mliječi, uklone se te ličin'ke' i na njihovo mjesto postave ,druge. Tako se uz ispunjenje ostalih uvjeta inogu dobiti prvorazredne matice. Prednost dvostrukog cijepljenja ustanovljena je god. 1950. i na Uikrajinskoj pokusnoj pčeiarskoj stanici. Matice odgojene dvostrukim cijepljenjem imale su za 16,34% više jajnih cjevčica nego one odgojene običnim. Dvostruko cijepljenje preporučuje i Dr. W . C ., Roberts, profesor u Laboratoriju za uzgoj pčela centralnih država u Madisonu. Nd, i, poznatom uzgoju iz jaja, koji se u raznim varijantama prakticira, mogu se staviti ozbiljni prigovori. Stanice s jajima u satini, iz koje se priređuju budući matičnjaci, sadrže pčelinje košuljice od prijašnjeg leženja. Pčele, kad pretvaraju ove zaležene stanice u matičnjake, ne mogu proširiti i ove košuljice, nego izvedu širu nadogradnju iznad tih stanica. Stoga i matična ličinka u najkritičnijem stadiju razvoja; raste u tijesn oj stanici, što opet utjece na kvalitetu matice. O vo se pokušava popraviti podrezivanjem stanica s jajima, no to nije dovoljno. Također nije dovoljno za nesmetani uzrast ni i-azvaljivanje i proširivanje gornjeg dijela stanice olovkom i sl. Sasvim druga situacija nastaje tarrio, gdje matičnjake izgrađuju. pčele iz rađiličkih stanica na novoj satini, u kojoj još nije bilo legla. Tada pčelama kod prerađivanja radiliokih stanica u matičnjake ne smetaju.‘prijašnje košuljice. Uvijek> izgrade, .matičnjake pravilne širine, te i matice iz njih mogu biti najbolje. I kvaliteti rojevnih matičnjaka može se ponekad prigovoriti. U pčelinjem društvu, koje se sprema na rojenje, pčele istodobnohrane i brojne ličinke u radiličkim stanicama, pa •stoga •matične ličinke mogu biti i slabije hranjene, ako paša nenadano oslabi. Tada će i uzrast mladih matica biti slabiji. Kod umjetnog. uzgoja, skoncentrirane su brojne hraniteljice oko ličinaka u matičnjacima, te se obilna količina proizvedene mliječi plasira u matičnjake. Nadalje 277

u društvu, ikoje se priprema na rojenje, za vrijeme uzgoja matičnjaka može nastati i zahlađivanje, a ono također utječe na uzrast matica u matičnjacima po donjim rubovima sača. Kod umjetnog uzgoja matica, matičnjaci se nikada ne stavljaju na kraj satine, te zahlađivanje ne može na njih utjecati. Kod takva odgoja, baš ova dVa giavna faktora, hrana i toplina, potpuno su u rukama pčelara. Svojedobno je Dr. Zander izmjerio težinu matica iz 12 rojevnih, 20 prisilnih .i 8 umjetnih matičnjaka, te je ustanovio ove prosječne težine: iz rojevnih matičnjaka težile su po 0,186 g, iz.: prisilnih 0,195 g. a one iz umjetnih 0,210 g; Međutim, ta razlika kod današnjeg modernijeg uzgoja znatno je veča u korist umjetno odgojenih matica. ' ' • l M alo dalje opisat čemo način dvostrukcg ćijepljenja i jedan najnoviji način uzgoja iz jaja.

2. I z b o r

mjesta

za

uzgoj

Ovdje naravno nij.e riječ o izboru terena za uzgoj selekcioniranih matica u štrogom smislu, jer če to pitanje, kad bude aktuelno, rješavati nadležni faktori. Ovdje je riječ o izboru najprikladnijih terena. za odgajanje matica za tuzemne i inozemne potrebe. Pri odgajanju matica od velikog su značaja yanjski faktori: klima i paša. Oštra klima može znatno skratiti sezonu uzgoja. Takva klima vlada u našim krajevima s većim terenskim uzvisinama. N a•protiv u nizinama s blagom klimom, sezona uzgajanja dulje traje. Paša je još važnija. Krajevi s đugotrajnim makar i slabijim pašama osobito su pogodni. Tu je naseljavanje i održavanje oplo: dnjaka daleko lakše nego u krajevima gdje između dviju paša nastaju nagle i duge bespašne periode. Tada se uslijed gubitaka, koji nastaju i kod najbrižljivijeg rada, prolzvodni troškovi po jedinici zriatno povečavaju. Osim toga je u bespašnoj periodi teško postići u cdgajivačkom društvu povoljne uvjete za uzgoj dobrih, a pogotovo za uzgoj boljih matica. Nadalje, u -takvoj bespašnoj okolini moraju se društva s trutovima neprestano hraniti, što također povečava proizvodne troškove. Prometne veze su pri uzgoju vrlo važne. Mjesta, koja su udaljena od pošte i željezničke stanice, teško da dolaze u obzir, jer nastaju posebni troškovi oko prijenosa pošiljaka. Matice, uzgojene u rano proljeće imaju znatno veću gospodarsku vrijednost nego matice, uzgojene preko ljeta. Prema tome bi se u te

278

svrhe morala iskoristiti povoljna klima i rana paša u našim južnim krajevima. Poslije prestanka tamošnje paše (ruzmarin, kadulja) trebalo bi se uzgojem nastaviti u sjevernim krajevima, gdje baš u to vrijeme počinju različite paše, koje pogoduju uzgajanju. Međutim, jedno stručno osnovano poduzeće ili zadruga za odg.oj matica u sjevernom kraju, mogla bi umjetnim načinom skoro sasvim isključiti nepovoljne vanjske utjecaje promjenljivog proljeća. T ak o se na pr. u Ameriei kod uzgajivača matica mogu vidjeti grijani pčelinjaci s mehaniz'mom za reguliranje topline, automatskim hranjenjem, reguliranom vlagom i razumije se, s električnim osvjetljenjem. U takvim uvjetima uzgajanje se može višiti'bez obzira na to da li je napolju dan ili noć, kiša ili vjetar. A uzgajatelju maticii " i jeste najveći neprijatelj nenadano zahlađivanje s pljuskovima, koji ne dozvoljavaju da se u ođlučnom momentu košnica otvori. b ez takvog uređaja nema smisla u sjevemom kraju ni pokušati uzgojem u rano proljeće. T o neizbježno dovodi do bezbrojnih neprilika. i velikih gubitaka, a pogotovo do slabe kvalitete matica. :N i jedan drugi smjer privrednog pčdarenja ne zavisi toliko o poznavanju struke, točnosti pri radu i požrtvovanju kao uzgajanje matica. Zato ni najpodesnija mjesta za uzgajanje ne će pomoći, ako ; prije svega ne postoji volja i predanost ovom poslu. Za-privatnog .uzgajatelja, koji svoje pčele drži na jednom mj.e-stu, i to kraj svoje kuće, ne postoji pitanje izbora terena. Neki svakodnevni poslovi oko uzgoja (na pr. dnevno' prihranjivanje) ne mogu se takb'jednbstavno obaviti, ako se pčele ne drže u blizini stana. U tom slučaju mora uzgajatelj imati na pčelinjaku jednu zatvorenu prostoriju, koja je đobrd osvijetljena i kpja se 'm o ž e grijati, :jer je kod uzgoja, kako u početku tako i pri kraju sezone, potrebna tophna. Tu se ujedno obavlja i vrcanje do kojega ne dolazi toliko zbog vanjske paše koliko zbog obilnog prihranjivanja.

3. O p s e g p o s l a i p o t r e b n i p r i b o r a) Broj potrebnih društava Pri uzgoju matica potreban je stanoviti broj pčelinjih društava. za ove svrhe: Jedno uzgojno društvo sa željenim uzima materijal za razmnožavanje;

psobinama,

od

kojeg

se

279

Jedno društvo također sa željenim osobinama u kojem se od ranog proljeća forsira množenje što većeg broja trutova. D va društva, koja se naizmjence upotrebljavaju i početnu izgradnju matičnjaka.

za prihvat

Više odgajivačkih društava. Njihov broj ovisi o planiranom broju op'lodnjaka. A k o je , na pr., planirano držanje 200 oplodnjaka, koji se snabdijevaju s matičnjacima dva puta mjesečno, onda su potrebna 4 takva dTuštva. Svako od njih može svakih 5 dana dovršiti maksimalno po 20 matičnjaka prosječno dobre kvalitete. ' D a bi se napunilo 200 oplodnjaka, potrebno je 200 polumedišnih okvira dobro zaposjediiutih s pčelama. A k o se u polumedištima nalazi.po 9 umjestb po 10 okvira, cnda je za punjenje opiodnjaka potrebno 23— 25 društava. Z a mjesečnu proizvodnju 400 matica potrebha su dakle u- svemu minimalrio 33 ppelinja društva. A k o želimo imati ođjednom 200 zrelih matičnjaka, onda je za to-pctrebno osim 4 već spomenuta, još najmanje 6 odgajivačkih društava. Nadalje, umjesto dva društva za prihvat, potrebna će biti 3 takva društva ili u svemu do 42 pčeli- nja društva.

Je6.no veće američko sparivalište matica

Sva društva trebaju biti u košnicama nastavljačama s jednakim okvirima u plodištu i medištu i ’sa upotrebom još jednog polumedišta. Dadant-Blattova košnica sa isključivom upotrebom polumedišta nije prikladna za intenzivniji tizgoj matica. Naprotiv, položena košnica, ako se u sredini podijeli matičnom rešetkom na dva dijela, može dobro poslužiti, iako ne tako dobro kao prvo navedena nastavljača. Naime, kod nižih širokoniskih okvira uvijek se lakše dođe do legla jednolične starosti, a to je vrlo važno kod intenzivnog uzgoja. Kod velikih okvira u pološkama to je teže naći.

280

b) Pribor 1. Neizbježivi komad pribora je limeni sipaonik. S pomoću njega se ptmi rojni sanduk lako i brzo. Q n mora biti izrađen sa strmim nagibom da njegove krivine ne bi- zadržavale pčele, kad se kroz njega stresaju. Gornji otvor je' širok 20, a dugačak 35 cm. Kroz toliki otvor mogu se lakoćom stresati svi širokoniski pkviri. Donji otvor je okrugao, oko 7 cm u promjeru (to je ujedno i mjera limene

'Ltmeni sipaonik za stresanje pčela u.zbirni i rojni sanduk

,

kapice od poznate Boardmanove hranilice, koja se i kod nas upo•tfebljava). D a se sipaonik ne bi ljuljao kod rada, mora mu se -oko toga okruglog grla pričvrstiti ploča od jačeg lima, koja će ga držati u mimom, okbmitom položaju. 2. Šablona i matične osnove. Voštane osnove matičnjaka (čahure) ne siniju biti ni premaiene ni prevelike, nego upravo tolike kao i kod prirodnjih matičnjaka. Navodimo dimenzije za šablon, kojim se izrađuju voštane osnove matičnjaka, kako ga izrađuje Rootova tvomica u Medini. Ovaj šablon, koji je obično od kruškova ili jabučncg drveta mjeri na označenim mjestima 7.7 mm odnosno 9 mm. Dubina voštane osnove matičnjaka treba iznositi 10 mm. D no mora biti debelo, a rubovi tanki. D a bi se umakanjem dobilo potrebno zadebljanje na donjem kraju osnove i tanki rubovi, šablona se prvi puta umoči u vosak 9— 10 mm (po Lathamu samo 8 mm). Drugi puta

281:

se umoči oko 2 mm pliće, a treći i četvrti puta opet isto toliko pliće. Prije umakanja u vosak mora se šablona pola sata u vodi kvasiti, a zatim obrisati. Prije skidanja osnove treba šablona zajedno sa osnovom umočiti ji hladnu vodu. Tako se dobije najbolja matična osnova kao što je prikazano na skici. Boja voska, koji se upotrebljava za pravljenje osnove, nije važna, ali je zato vrlo važno da on bude potpuno čist. U tu'svrhu je najbolji

šablona za> pi-avljenje voštanih matičnih osnova

vosak, dobiven na sunčanom topioniku. Otopljeni vosak ne smije biti 'previše vruć, jer će osnove biti slabe 1 krhke, a ne smije biti niti pred skmćivanjem, jer bi tada osnove bile predebele. U oba slučaja bio bi manji postotak prijema matičnjaka. A k o je potreban veći broj matičnih osncva, onda se po nekoliko ovakovih šablona učvrsti-na zajedničku le'tvicu i sve se najednom umoče u vosak. Velika poduzeća za proizvodnju matica u Americi opskrbljuju se takvim osnovama iz tvornica, koje ih izrađuju tiještenjem. . ■ Gotove voštane osnove moraju se osušiti, a potom do upotrebe čuvati od prašine i oštećenja.. Vcštane matične osnove treba pripraviti pravovremeno i u prekomjernom broju. N ije ugodno, ako ih u danom momentu ponestane.

3. Drvena podloga za matičnu voštanu oSnovu po Rootovu uzorku ima dimenzije kako je označeno na skici. Takve drvene podloge su najbolje za matične osnove. U m jesto/njih mogu se, doduše, upotrebljavati čepovi- od pluta ili komadići debljih grančica istih dimenzija, samo što posao na njima ne ide tako glatko kao na

Izgled voštanih matičnih dsnova i njihovih podloga

opisanim podlogama. Kod- opisanih podloga nije, na pr., potrebno« posebno ljepljenje voštanih osnova, jer je dovoljno da se ove jednostavno utisnu u otvor. Dobro je imati u suvišku i ovih drvenih pcdloga. •

o.

* 7 - a rn/V

. >

.

Izgradem mationjac'. na istorn ohviru vati. D a pčele na dodanom okviru ne izgrađuju trutovske stanice, uklone se iz iste košnice svi okviri osim dva okvira na kojima je leglo. Priređeni obvir s komadima umjetnih satnili osnova, umetne se ! iz10

289

među špomenuta dva okvira legla. Nakon tjedan dana bit će komadići satnih osnova na umetnutom okviru izgrađeni i zaleženi. Po njihovoj sredini bit će najm!lađe leglo, a po rubovima jaja. Tako zaleženi okvir izvadi se iz košnice, pćele se s njega ometu, a zatim se pažljivo položi na čistu dasku. Sada se pažljivo oštrim i toplim nožem odrežu 'okolni rubovi po lcojima su jaja, tako, da na rubovima ostanu samo najmlađe ličinke. ' Nakon toga se isti okvir stavi u odgajivačko društvo bez matice koje će biti malo dalje opisano. U tom ’ će odgajivačkom d’ruštvu pčele po- Tubovima zaleženih komadića satina izgraditi matičnjake koji će biti jeđnake starosti. Deseti; dan izvadi se taj okvir, te se izrežu postojeći matičnjaci i podijele u napravljene nukleuse.

.

IV .

'

:

Međutim, na velikim nzgajalištima, gdje je potrebno svakodnevr.o imati na raspoloženju dovoljno ličinaka iste starosti, treba’-primijeniti Pritchardov način. Ori je standardno plodište podijelio po

Pritchardovo raedijeljeno -plodište za dobivanje Mčinki jednake starosti

đuljini na 3 dijela, a srednji dio na 3 još manja dijela. U svaki taj manji dio dolaze po tri mala okvirića, koji su za 2/3 manji od ostalih plodišnih okvira. U postrane odjeljke stavljaju se obični okviri sa 290

zatvorenim leglom, dok se mali okvirići ispune sa izgrađenim saćem. Središnji odjeljak u srednjem odjeljenju ograđen je matičnom rešetkom i u njemu se nalazi matica. Ona može da leže jedino na ta 3 mala okvirića. A k o se u središnji odjeljak stavi mali ok.virić, matica će ga odmah zaieći. Drugi dan on se premjesti izvan ograde u jedan prednji ili stražnji odjeljak, a na njegovo se mjesto stavi drugi, da bi ga matica zalegla.' Treći dan kao i svakog nairednog dana obavlja še izmjena okvirića. N a taj način dobije se svakog dana na raspoloženje đovoljno ličinaka jednake starosti. . . Biidući da mlade pčele ne moraju hraniti, osim legla na tim malim okvirićima, nikakvo drugo leglo, prirodno je da sii' te ličinke izvanredno dobro hranjene s mliječi, W alter Kelley, urednik američkog pčelarskog lista »Modern Beekeeping«, pod čijim se rukovođenjem odgojilo na stotine tisuća matica, kaže, da je količina mliječi, koja se s iglpm zahvati i ponese uz ličinku, sasvim dovoljna, te da se ne mora posebno stavljati mliječ u matične osnove.

‘

v.

' '..'■

Pri uzgoju matica bez presađivanja lioinaka također postoji potreba da se svaki dan dobije komad zaležene nove satine ako se uzgoj vrši na veliko. U tu svrhu je poznati američki odgajivačmatica Jay Smith malo preinačio plodište na slijedeći način. Leto je izrezano na dužoj strani košnice i to ne pri dnu, već ispod udubljenja koje služi za uporište prstima kod dizanja. Leto je isto tako veliko • kao i .spomenuto udubljenje. Okviri vise pljoštimice prema letu. Plodište je podijeljeno pregradom na 2 dijela: u prednjem dijelu nalazi se 6 okvira, dok u stražnjem ima mjesta *za 3 okvira. Svaki odjeljak ima svoj posebni poklopac, dok je krov zajednički. Eregrada seže iznad okvira, no u donjem dijelu seže dokle i donje.letvice okvira. Prostor između poda i pregrade, visine 2 i 1/ 2 cm, pregrađen je matičnom rešetkom. Stražnji dio nema posebnog leta, ali na duljoj stranici ima rupu za hranjenje izvana. U stražnj'i dio stavi se jedan okvir legla s pčelama i maticom, a s jedne i druge strane tog okvira po jedan okvir, koji je ispunjen daskom. U sredini gornjeg dijela te daske ostavljen je prazan prostor 14 X 24 cm, u koji se umetne komad izgrađene starije satine. Kad matica za'leže i te komade satina u postranim okvirima, izvadi se srednji normalni okvir s leglom d na njegovo mjesto se stavi treći

291

ofe'vir s daskom i satincm u daski. N o ovaj puta je satina nova, izgrađena na umjetnoj osnovi na kojoj još nije bilo legla. Kad matica zaleže ovu ricvu satinu, što učini obično u roku od 24 sata, premješta se taj okvir u prednji. dio košnice, gdje čeka još 2 dana da se pojave ličinke. N a mjestc toga izvađenog okvjra, koji je zaležen, stavi se

Smithov drveni okvir

drugi okvir sa isto takvom novom satinom, koju če matica također u roku od 24 sata zaleči. S njom se postupa kao i s prvom. O tome,. kako se izrezane trake učvršćuju u okvir, bit će govora kasnije.

..

. '

; '

'■

V I.

"

Opseg i hačin poslovanja odlučuje koju metodu treba primijeniti. U svakom slučaju mo'ra se ovakvo društvo prihranjivati 3 dana prije nego što se počne jskorištavati za dobivanje Iičinaka.

6. P r i h v a t

i početna

izgradnja

-I. Site i bespomoćne pčele prihvatit će najveći broj napunjenih matičnjaka i početi njihovom izgradnjom. Kad budu matičnjacr pri-

292

hvaćeni, onda će biti zadatak posebnih uzgajivaćkih društava da i h . dalje izgrađuju i njeguju. Pćele se u takvu bespomoćnu situaciju mogu staviti na taj način, ako im se oduzme ne samo matica i otvoreno leglo, nego i zatvoreno Ieglo. Osim toga, to moraju biti takve pčel'e, kod kojih je izlučivanje mliječi već u punom. toku. Takve, nairavno mlade pčele, nalaze se na okvirima, u kojima ima najviše mladog legla. Pčelar može i povećati broj ovakvih hraniteljica, ako u društvo (obi&io u njegovo medište) tri đana . prije upotrebe, stavi još 2 do 3 okvira s mladini leglom i s pčelama, koje su na njemii. : : ; N a taj način postiže se,- ne samo da bude;prihyaćen najveći broj matičnjaka; nego i fo da svi prihvaćeni matičnjaci budu odmah u početku snabdjeveni što većom količinom mliječi. Kad je to postignuto, ulpga_.pr;hvatnog društva je'zavišena. -. '. - : Postoji vise naČina za pripremanje prihvatnog društva. Uglavnom, možemo ih svesti na dvoje: ili se jičele -ostave na ;istom mjestu, a uklanja se od njih 'leglo, ill se Iz takyog društva sa -legla uzimaju samo pčele. Opisat ćemo dva načina koji su 'najjedndstavhiji i najbolji.

.-•

!

II.''

;

Način prof. Robertsa i Mackensena Oni upotrebljavaju i za plodište Dadantova polumedišta sa 12 okvira. Pčele zapremaju običpo po četiri takva pdlumedišta u sezoiii proizvodnje, Krov se s košnice skine i položi preokreniit na zemlju.' N a nj se postavi uokvirena ventilaciona mreža. Zatim se u prvom redu pronađe okvir .s maticom i metne na strahu. Gornje se polumedište postavi na mrežu i uredi ovako: tri okvira u sredini trebaju biti■po prilici napola napunjeni s otvorenim'. med'om i praškom. . Ostalih. šest okvira trebaju imati malo meda, i to više otvbrenog iiego zatvorencg. Zatim se u tb polumedište stresu pčele sa osam okvira iz plodišta. Odmah nakon stresanja pokrije se to polumedište s poklopcem da se istresene pčele ne bi vraćale u plodište. Okvir s maticom se vrati na svoje mjesto u plodištu. Iznad plodišta se postavi mreža zajedno s napunjenim polumedištem i poklopcem. Zatvorene pčele u tom polumedištu (koje zamjenjuje rojni sanduk) su . pčele hraniteljice iz gnijezda. One nemaju što da hrane, sve dok ne prjme napunjene matične osnove. Opskrbljene su medom i praškom, a'odi-

jeljene od ošnovnog društva s mrežom. Temperaturu im djelomiceregulira odozđo osriovno društvo, samo košnica mora biti u hladu. Nakon dva sata umetnu se okviri s presađenim ličinkama izmeđuokvira, na kojima je med i prašak. Osim toga se između umetnutili okvira, na kojima su ličinke, umetne isto takav jedan okvir s medom i praškom. , ■ r '

R o jn i samdiik Pri .uklanjanju poklopca mora se upotrebiti što manje 'dinia. Kot£ otvaranja izleti doduše nešto pčela, no ro su sabiračice, koje su od' male vrijednosti za prihvat matičnjaka. Nakon 24 sata izvade se “dkviri s prihvaćenim matičnjacima i premjeste u odgajivačko društvo. Mreža se ukloni i stave se dva: okvira, koja nedostaju, poklopac i krov. '

III.

Rojni sanđuk Rojni sanduk upotrebljava većina američkih odgajivača matica. U njemu iina mjesta za 4 okvira. Poklopac mu se pomiče u stranu. N a njemu je okrugla rupa za hranjenje, po veličini u skladu s Boar-

294

■đmanovom hranilicom. Dolje, na duljim stranama, pribijena je mreža iadi zračenja. Bolji su oni sanduci, koji imaju odozdo pribijenu mre.žu, ali onda moraju imati i male noge od 5— 6 cm. Važno je-da dubina sandu'ka bude veća za 15 cm od visine okvira, radi boljeg zračenja. Sa strane ima ručke za nošenje. U sanduk se stresaju pčele sa okvira, na kojima je otvoreno leglo. Kofl takvih je pčela izlučivanje mliječi u punom toku. Nakon -što su zatvorene jedan sat, mogu im se predati na prihvat napunjene matične osnove. Ove pčele hraniteljice imaju takvu potrebu da rasterete svoje.mliječne žlijezde, da to prema zapažanju odgajivača Smitha, odaju posebnim brujanjem, kad osjete ličinke u matičnjacima,, pa makar su one udaljene od njih i 30 cm. Postupak kod punjenja sanduka opisan je pod naslovom »Počeia k i tok rada«. €.r; "' .' .-'.f

■

(

•

7- M a n j e

maticnjaka—

bolje

matice

,

JednGm uzgajivačkom društvu ne može se dati. na odgoj proizvoljni broj matičnjaka. Krasnopejev1) je o tome objavio interesantne podatke, koji se vide iz tablice: ' Količinajaja i ličinaka danih na odgoj odgajivačkom društvu

3 5

10 15

20 25 1

1

30. 40, 50

■

Sredlija težina plodnih matica u mg odgojenih iz

Največa prosječna dnevna nosivost matica odgojenih iz

'jaja , ličinaka

jaja

ličinaka

jaja

2230

1750 1600 ,1590 1580 1400 1250

42,1

280 ' 275 269 264 . 263. 240

276 265 ,261 269 240

220

'

189 168 159

2100 1900 1560 1500 1300

1200 1000 950

Prinos meda po društvu u kg s maticama odgojenim iz

37,0 34,7 33,0 30,2 28

Isti prinos meda izražen u postocima

ličinaka . jaja'

ličinaka

35,0 33,0 32,5 32,0 30,2 27,S

150,0 127,0 132,0 , 120,0 120,0 118,0 ' 118,0 116,0 108,0 108,0

21,0

76,0 62,0 42,0

17,0 11,5

100,0

100,0

i) Krasnopejev je nedavno iznio zanindjfve dtikaze o tome da pčele onih matica, koje sii cdgajane u nekom posebnom društvu, poprimaju osofrne toga društva, kao što, je zloćudnost pa i- dmgačiji način poklapanja medhih. stariica. Aiko «e to potvrdi, nastat će stancrvJte izmj-ene u sadanjoj tehnici uzgoja matica. ■ ..-

Krasnopejev nije upotrebio dvostruko cijepljenje, jer inače ne bi nastala razlika u kvaliteti'matiea odgojenih neposredno iz jaja i onihiz ličinaka. N o , po srijedi je još jedna važna okolnost. Kod prirodnog rojenja, pčele ne izgrađuju sve matičnjake samo na jednoj satini, već na nekoliko njih. Međutim, kod umjetnog uzgoja matica, po dosada’ njoj praksi, okvir s.a svima napunjenim matičnjacima, kojih je običnobilo oko 25 kom., stavljao se na jedno mjesto, redovito u sredinu uzgajivačkog društva. Tako je vjerojatno, sudeći po ruskoj praltsi,. i Krasnopejev radio. N a taj način, kod ishrane ličinaka u matičnjacima sudjelovale & najviše pčele hraniteljice iz satnih ulica, koje su‘ uz okvir s matičnjacima. Pčele iz susjednih ulica sudjelovale su pritom u žnatno manjoj mjeri, a one iz udaljenih. ulica u neznatnom broju. Zbog toga ni ishrana tih brpjnih matičnjaka nije bila dovoljnar te je, prirodno, s većim brojem opadala i kvaliteta matica. Zato' - dr.„ Avetisjan s punim pravom prigovar-a pčelarskom udžbeniku Ščerbina, koji preporučuje jednom uzgajivačkom društvu da se da na: uzgoj 40— 50 matičnjaka. . ; •- S druge strane pvako napadne razlike u kvaliteti matica i koc manjeg broja matičnjaka danih na njegu uzgajivačkom društvu, mogu: nastati zbog slabije kvalitete uzgajivačkog društva. Naime, prema đosadašnjoj teoriji prakticiralo se da takvo društvo.mora imati puna mladih pčela u času stavljanja napunjenih matičnjaka u košnicu, a nije se uzimala u obzir važna okolnost, što te mlade pčele nisu još ni pcčele izlučivati mliječ. Naime mlade pčele (5— 15 dana štaire) ne izlučuju mliječ, ako'nisu bile upbslene na ishrani mladih ličinkL One •tada troše med i prašak samo u tolikoj nijeri, koliko je potrebno za njihbvo vlastito uzdržavanje. Tako i kraj manjeg broja mogu : matice biti slabije kvalitete. • Zato, da bi se bolje iskoristio ukupni kapacitet mliječnih žlijezda u uzgajivačkom društvu, moraj.u se priređeni matičnjaci u njemu smjestiti na dva mjesta, i to tako da se što veći broj pčela hraniteIjica može uposliti na ishrani svake ličihke u matičnjacima. U našem slučaju, svalci priređeni okvir na letvici ima 8— 9 matičnjaka. Budući da je samo u gornjoj trećini taj okvir ispunjen satincm, to će u hranjenju tih ličinaka moći sudjelovati pčele hraniteljice iz dviju satnih ulica, što je i za najbolju kvalitetu dovoljno. Jednom uzgajivačkom društvu ne treba ni u kojem slučaju davati više o d 18 matičnjaka. Toliki broj matičnjaka smatra maksimalnim' i 'prof. dr. W . C. Roberts koji se dugo godina bavio proučavanjem različitih metoda uzgoja matica. Davanjem pak na uzgoj manjeg brcja matičnjaka, poskupila bi se bez potrebe proizvodnja. 296

Pritchard, poznati ođgajivač matica Roctove kompanije u SAD također je primijetio razliku u kvaliteti miatica kod uzgoja većeg 'broja matičrijaka u jednom uzgajivačkom društvu, Zato je davao na uzgoj obično po 13 matičnjaka.

8. U z g a j i v a č k a

društva

Prihvaćeni se matičnjaci đaju na uzgoj posebnom, t. zV. uzgajivačkom društvn. Ima više načina kako se priprema jedno takvo ravi oplodnjak odjeljivanjem 3— 4 okvira sa strane, t. j. u medištu, i otvararijem posebnog leta na užoj strani košniće. Sve bolje građene pološke imaju takvo leto.

Vrlo su zanimljivi Rauchfussovi oplodnjaci. Njihova prednost je u tome, što se s pomoću posebnih pregrada jakc društvo pretvori u brojne oplodnjake, koji se automats'ki naseljavaju, a da se ipak ne okrnji i ne razbije sabirna snaga osnovnog društva, što nije slučaj kod drugih oplodnjaka. Obično 10-okvimo polumedište razdijeli se od 'vrha do dna na četiri odjeljka^sa tri tanke, pokretne pregrade, ali koje dobro pri-

staju. Specijalna podna daska naćini se od običnog poklopca za košnicu. N a njoj ima više izreza, koji sii s obje strane pokriveni trakama matične rešetke. Ovi izrezi he smiju biti previše siroki, jer se inače pčele ne bi osjetile bezmatkom, kad se formira nukleus. A k o se u daski ispod svakog odjeljka napravi jedan izrez (prolaz), treba da bude širok oko 2.5 cm: N a tu se dasku učvrste tri letvice po dužini poklopca, razmaknute jedna od druge tako, da svaki njegov odjeljak bude potpuno pregrađen od susjednog odjeljka, kad se na taj poklopac stavi pregrađepo polumedište. T e su letvice debele, dakle 'kao i obod poklopca, a nalaze se u polumedištu točno ispod pregradnih daščica. D a bi se dobio ulaz u nastale odjeljke, izreže se iz oboda poklopca komadić 'letvice, dugačak 1.5— 2 cm, i to za svaki odjeljak

na posebnoj strani. Dobro je da se svaki ulaz opskrbi komađićemr letvice i komadićem matične, nešetke da bi se moglo kasnije jednoi drugo po potrebi promijeniti.

; Nukleusi se prave ck o podne, kad je najveći dio pčela na paši. U svaki se odjdjak stavi po jedan poluokvir zatvorenog legla iz iste košniče ili iz drugih, ako takav okvir s leglom imamo. Ukoliko su takvi okviri s leglom iz iste košnice, naravno da se na njima ostavljaju i sVe pčele. A k o nema takvih poluokvira s leglom, može 311

se metriuti po jedan izgrađeni polumedišni okvir, u kojem ima nešto praška i otvorenog meda, no b e z ' Otvorenog legla. Drugi okvir u cdjeljku može biti s komadićem osnove umjetnog saća. Dobro je da bude nešto pčela u svakom odjeljku, no to nije baš neophodno potrebno. Jer, ako se cetiri ili pet ovakvih polumedišnih

nastavaska s njihovim specijalnim podovima stavi na jedno jako društvo umjesto njegovih medišta, načinjeni odjeljci sami će se automatski napuniti pčelama. N a taj način jedno jako društvo može svojim pčelama u svojoj košnici formirati i dvadeset nukleusa. N aravno da broj oplodnjaka,- koji se daje nekom društvu na punjenje, mora odgovarati jačini toga društva. A k o na pr. društvo iznad svog plodišta zaprema još dva medišta, onda mu se umjesto njih mogu dati tri ovakva ispregrađivana polumedišta sa 12 oplodnjaka. '

312

Cijeli posao treba da se radi u doba dobre ili bar malo bolje paše. D on ji plodišni dio takvog društva može se sastojati iz običnog plodišta, a može biti i od dva polumedišta. I u taj donji dio, ako je bez matice, može se dodati zreo matičnjak kao i u oplodnjake. A k o koji dodani matičnjak propadne ili se matica ria oplodnom izletu izgubi, oplodnjaci nisu beskorisni. Glavno je da nemamo posla s nekim slabim, zasebnim, nezaštićenim, tuđicama i moljcima izloženim mikleusima. Poluokviri u njima, koje smo dodali s počecima osnova umjetnog saća, bit će izgrađeni radiličkim saćem, 'i, ako je matica izgubljena, a paša traje, bit će napunjeni i medom. Kada su matice oplođene, upotrebimo ih tamo, gđje ih trebamo, a sadržinu njihovih oplcdnjaka razdijelimo ili ih pripremimo za dodavanje nove partije matičnjaka. Moramo li oplođene matice, koje legu, još pridržati ,u oplodnjacima, tada je dobro pričvrstiti na njihova leta komadić matične rešetke da se ne izroje. Okviri s leglom se mogu povaditi, a umjesto njih se mogu staviti okviri s počecima. Kad prođe sezona uzgoja, izvade se ovi specijalni p oklopci,, odnosno podovi, kao i pregrade iz polumedišta, te se društvo prema svojoj snazi i zalihi svede u normalno stanje. Rauchfussova metoda pravljenja oplodnjaka i nukleusa u osnovnom društvu bila je opisana u American Bee Journal-u za srpanj god. 1931. Devet godina kasnije poznati pčelarski stručnjak E. L: Sechrist je kazao: »N e znam bolju metodu za spasavanje dobrih matičnjaka i oplođivanje matica nego što je Rauchfussova«. ' IV . Z a jedno obično uzgajalište matica, najbolji su mali oplodnjaci s ,tri okvirića i hranilicom. Z a njihovo punjenje treba najmanje pčela,’a kad treba pčele u njima hraniti, potroši se manje hrane nego na one u većim oplodnjacima. Jedno i drugo je vrlo Važno, jer smanjuje izdatke na minimum. Osim toga mogu se u njima održati drustvanca preko cijele uzgojne’sezone, te nije potrebno za svaku novoizlieženu maticu ponovo puniti oplodnjak s pčelama. Veličina okvirića zavisi o veličini polumeđišta, ukoliko takva postoje na pčelinjaku. Naime, dobro je ako se mogu po tri ova mala’ okvirića smjestiti u jedan polumedišni okvir. Takva potreba nastaje više puta u toku uzgojne sezone. Budući da su kod nas okviri široki obično oko 40 cm (unutarnje mjere), to bi širina okvirića mogla biti 13 cm. Njegova se visina dobije na isti načii. ’ 313

U oplodnjaku nisu potrebna više od tri okvirića. Kad je društvahce dobro shabdjeveno s hranom, onđa se umjesto hranilice doda još jedan okvirić.

Tri mala okvirića za oplodnjak smještena u jedan poluolcvir

Okvirići moraju na neki naćin biti utvrđeni, pogotovo pri onim -oplodnjacima, fcoji se prenose na drugi pĆelinjak radi punjenja. Razmaci se mogu dobiti i s pomoću širih postranih letvica (35 mm).

Najmmiji oplodnjaci lcoji se jednim naseljenjem mogu održati preko cijele uzgojne sezone

Zatim se mogu hapraviti i od čavlića, koji se zabiju u postrane letvice okvirića. Neki američki uzgajivači upotrebljavaju dbične okviriće od sekdja, 'koje objese u oplpdnjak s pomoću dva postrana •čavlića. Herman M.cCohnell iz Il'linois ima na okvirićima široke sastavljene satonoše. Ušice na krajevima je malo stanjio i produžio kroz zarez u stijeni oplodnja'ka tako da se njihovi krajevi i iz vana vide. -314

’

Poklopac, koji je ujedno i krov, vrlo točno pristaje. Tako nema nikakvog prostora između satcnoša i poklopca. Pri prijenosu su okvirići nepomični. Neki pribijaju kcmadiće Iima po užim stranama postranih letvica. Ti limovi upadaju u zareze na stijeni oplodnjaka, te na taj način osiguravaju nepomičnost pri prijenosu. Tada ušice nisu ni pofcrebne. Ušice smetaju kod stavljanja okvirića u poluokvire. Zato, ako se to prakticira, treba okviriće snabdjeti navedeniin limovima.

Krstak od letava na koji se megu objesiti. četiri oplodnjaka okrenuta

na razne načine

' -,

Z a okviriće nisu potrebne letvice deblje od 6 mm. Mogle bi bitii i tanje, ali ih je teže čavlićima sastaviti. Leto mora biti vrlo malo, po prilici oko •1 cm, i to pri dnu oplodnjaka. Tako će pčele lakše čistiti podnjaču, jer je ovim malim drustvancima najveći nepdjatelj moljac.. Leto se zatvara čepom. Okviri vise pljoštimice prema letu. Otvori za ventilaciju-'su također potrebni, i to' dva: jedan na sredini prednje, a drugi na sredini stražnje strane, svaki veličine oko 2 1/2 cm. Zatvaraju se izvana čepovima. Poklopac je od jednostavne daščice debele oko 1 1/2 cm. Krov je ravan i najbolje da je pokriven limom. Njegove stranice trebaju sezafi bar 3 cm okolo oplodnjaka. Obod krova treba biti iznutra širi, najviše 5 mm, od vanjske mjere oplodnjaka, da se pčele tuđice ne bi mogle zavlačiti pod krov. * . < •i ’ j i ; 315-

A k o se sa sbrane oplodnjaka pribiju 'limene spone, onda se mogu po .četiri oplodnjaika objesiti na krstak od letava, koji je pribijen na jedan kolac. Leta im se okrenu na različite strane. Neki uzgajivači grade po dva takva oplodnjaka ujednom komadu s letima na protivnim stranama. Pritcm seuštedi nešto materijala, a postigne se i međusobno grijanje.

V.

.

Kad se pregrađuju polumedišta za oplodnjake koji će samostalno stajati, onda ih također treba udesiti za male okvire, jer- dugaoki pdumedišni okviri nisu prikladni. Naime, ista količina pčela

Polumedište iskorišteno za šest •oplodnjaka

bolje formira malo gnijezdo na malim okvirićima nego na dugačkim, gdje ne može pokriti dugačko saće. Zato pcsebni oplbdnjaci s dugim polumedišnim okvirima brzo postanu plijenom moljaca. Z a pregrađivanje najbolje služi šper-ploča 3 mm debljine. Cna se utisne u izreze na stijenama, a na donjoj i gornjoj strani pojača nutovancm 'letvicom. U tom slučaju i poklopci bolje priliježu. Poklopci se snabdiju ventilacicnim otvorima, veličine oko 3 cm, koji se dadu zatvoriti s pomoću čepova. Krov je zajednički. N a krovu se izvede mrežom sfiabdjeveni ventilacioni otvor (na.pr, 20, X 2 cm), i to na suprotnim stranama krova. Oni se upotrebljavaju, kad se ventilacioni otvori na poklopcima moraju' otvoriti. Svaki ovakav četverodjeljni oplodnjak se postavi na 4 kolčića u visini pojasa tako da se lako na njima radi. 316

Oba posljednja tipa .oplodnjaka moraju biti vrlo dobro izrađeni, jer jedna pukotina može omogućiti pljačku cijele serije mikleusa.

VI. Posebnu grupu predstavljaju oplodnjaci, koji se ponovo pune za svaku narednu maticu. Najpoznatiji takav oplodnjak kod nas, je oplodnjak 'Dr. Zandera, koji je u Sloveniji doživio malu izmjenu dimenzija. U njemu u jednom udubljenju visi okvirić velik 19x23 cm.

Oplodnjak Dr. Zanđera

■' '■ ' Da. se ne bi micao kcd prenošenja, utvrdi. se s, pomoću klina. Iznad okvirića sii dva odjeljka: jedan za hranu, a drugi za kavez. Svaki odjeljak ima posebni mali poklopac. Ispod oplodnjaka se nalazi otvor za zračenje, pckriven žičancm mrežom. Leto je ria užoj strani, ’pri dnu. S jedne i s druge šire strane umetnute su staklene pločice, koje zamjenjuju postrane stijene. One se mogu i vaditi, kad se oplodnjak purii. One su tu zato da bi se kroz njib.,moglo promatrati stanje u oplodnjaku,. a da se ovaj ne ctvara. Puni se na posebnom Iežištu kiroz posebni (Stojkovićev) sipaonik. Ovakav op'lodnjak nije za samostalno držarije. Mora imati posebnu kutiju, koja stoji n'a stalku i koja služi za dva ovakva oplodnjaka. Krov na kutiji je prilično velik i za kutiju učvršćen na šarnire, pa se može ča'k i zaključati. Ukratko, ima sve što je potrebno.

A

v

Postoji još jedna vrsta\pplcdnjaka koji se također ponovo puni: za svako oplođivanje matice.' To, je oplodnjak amerikanca Lathama. N jegov oplodnjak nema od svega gore navedenog ništa, pa čak nf okvire. T o je kutija bez poklopca, koju štiti komad katranskog. papira. Cijeli »uređaj« joj je malo okruglo leto i pokretno dno. Latham prilijepi matičnjak iznutra na strop.- N a dno postavf komadič šečernog tijesta, zatim ubaci unutra šakii pčela i stavi dno. On uopće ne pregledava unutrašnjost, jer zato nema ni potrebe.. Nakon 11— 12 dana pckupi cplođene matice. Jednom ga je posjetio njegov kolega Jay Smith. O toj posjeti Smith je napisao slijedeće: »Baš me zanimalo, kako će Alen u svojem oplodnjaku naći i izvaditi maticu- No. on je to učinio vrlo jednostavno: jednom rukom je pbdigao oplodnjak s rijegovog dna i s njime udario malo o tle. Iznenađene pčele pale su dolje, i on je među njima lako opazio i uhvatio inaticu«. ... ■ • N avdi smo ova dva kontrastna primjera u kojima se ogleda s jedne strane njemačka pedantnost, a s druge američka težnja za jednostavnošću. Lathamovu oplodnjaku moglo bi se prigovo'riti da nije upotrebljiv za prenošerije na »plemenilne postaje«. AOi na to bi on mogao postaviti pitanje: da' li je ikoji pčelar u zadnjih 25 godina dobio i jedan kilogram meda više zato što je prenosio oplodnjake na spomenute postaje?

lk^T^aseljavan je

•

oplodnjaka

; - I

■

/

■

■

’

.

• "

'

■

•

'

Okvirići u^oplodnjacima se mogu snabdjeti na različite načine: jedan okvirić treba da je napunjen medom, u drugom da je prazna satina, dok treći može biti prazan. ■ D a bi se dobio potrebni broj okvirića s medom,. oni se stavljaju u polumedišne okvire za vrijeme paše da bi ih pčele napunile. A k o na pčelinjaku nema polumedišta, onda ih treba u tu svrhu napraviti. Bain stavlja po 20 takvih malih okvirića u dva reda na posebne letvice nosilice u polumedištu. Kad se u oplodnjacima nalazi po jedan ovakav medni okvirić, cnda se time znatno smanjuje potreba prihranjivanja. '. Međutim u oplodnjake se mogu staviti okvidći i s praznim satinama. Neki uzgajivači 'izrezuju iz velikih plodišnih okvira male 318

lcomadiće s leglom i umeću ih u ove male okviriće, no to nije apsolutno potrebno za uspjeh. ’ Naseljavanje oplodnjaka s pčelama mcže se vršiti na različite načine. Obično se pčele dopreme na 'oplodni pčelinjak s drugog pčelinjaka ili se oplodnjati pune na samom oplodnom pčelinjaku. II. Doprema pčela s drugog (vanjskog) pčelinjaka vrš: se uglavnom na tri načina:

-

.

Zbirni sanduk

t A. Pčele se mogu iz medišnih okvira stresti s pomoću sipaonika x! jedan poseban »zbirni« sanduk, dimenzija na pr. 45 X 45 X 45 cm. Srednji dio postranih stranjca sanduka. zauzima ventilaciona mreža. Poklopac se izvlači u stranu. Na' njemu je okrugla rupa, u koju se 319

umeće grlo sipaonika prilikom punjenja. O d neho'tičnog otvaranja poklopac je sa strane osiguran jednokrilnom maticom. Ispođ poklopc-a mogu se umetnuti dvije letvice na koje se pribije poveća krpa, da bi se pčele imale gdje prihvatiti. N a sanduku trebaju biti pribijene i ručke za prenošenje. .. Sanduk ima jcš jednu veoma važnu napravu, od koje skoro da zavisi cjelokupni uspjeh, T o je drveni valov dugačak oko 45 cm, a visok i širok po 5 cm. Taj valov ima u sanduku svoje mjesto na jednoj strani između poda i ventilacione mreže. Izvana se maže utisnuti u sanduk kroz jedan četvrtasti otvor. Valov ne ulazi potpuno u sanduk, Već ga izvan sanduka ostaje u dužini od 10 bm. N a tom. vanjskom dijelu nalazi se okrugl'a rupa, u koju dolazi boca za hranjenje. Boca je odignuta od dna valova tako da tekućina može pomalo isticati u valov, i to upravo toliko, koliko pčele potroše. Unutarnji kraj valova je malo izdignut tako, da se tekućina ne bi prosipaia pp sanduku. D a pčele ne bi izlazile fe o z valov, van, u nj je umetnut komadić mrežice od žice. Svrha je ovog valova da se što'prije i što više pčela nahrani prije nego što će se usipavati u oplodnjake.. U takav jedan sanduk može da stane oko 8 kg pčela bez bojaznf da će se u njemu.ugušiti pri prijenosu. Budući da se u oplodnjak stresa oko 20 dkg. to je 6 kg dovoljno za 30 oplodnjaka. . • Koliko jc potrebno pčela da bi se oplodnjaci napunili, t. j. sa koliko medišnih fli pplumedišnih okvira. treba stresti pčele u sanduk, može se približho izračunati prema zapremini okvirića u oplddnjacima i zapremini dkvira u nastavcima, sa kojih se pčele stresaju. N o uvijek se strese koji okvir više, je r.je bolje da iza jpunjenja oplodnjaka nešto pčela preostane nego da ih bude premalo; • Pčele se .mpraju-dopremiti jedan dan prije nego što će se matičnjaci dijeliti po oplbdnjaćima. Cim ,še sanduk s pčelama dopremi, stavi se u mracnu prostoriju i odmah se u nj utisne ovaj valov, a zatim se na otvor valova postavi boca •s razrijeđenom 'hranom. Pčele ostaju u sanduku 24 sata i neprestano ih se hrani. Qne nemaju nl saća, ni legla ni matice, ali su zato pune hr-ane. U takvoj situacij! one će bezuvjetno primiti- i njegovati bilb matičnjak bilo neoplođenu maticu. Drugi dan se donese u prikladnu prostoriju sanduk, oplodnjaci i matičnjaci. N a svakom se oplodnjaku zatvori leto, a otvori prednji otvor za ventilaciju. A k o je jako toplo, otvori se -i stražnji otvor za ventilaciju. Okviri se razmjeste tako da onaj s medom (ako se takav upotrebljava) dođe otraga, a iza. njega hranilica. napunjena; gustim šećernim sirupom ili šećernim tijestom. Matičnjaci se drže

pokriveni. Jedan od njih se lagano utisne na srednji okvirić ispođ satonoše. Prednji okvirić se izvadi, da bi se pčele mogle lakše usuti. Zatim se sanduk s pčelama otvori i one se poprskaju s malo vode da ne bi letjele. Kad pčele pokušaju izlijetati van iz sanduka, prskanje se ponovi. Sada se s pomoću limene lopatice^vidi str. 285) zagrabi oko 20 dkg pčela i naspe u oplodnjak na mjčsto izvađenog okvirića. Okvii-ić se zatim polagano vrati na svoje mjesto J oplodnjak se poklopi. Tako se redom napune i ostali oplodnjaci.

Napunjeni oplodnjaci smjeste se u mračni prostor do na veeer. Tada se _pred mrak odnesu na određena mjesta. Otvori za ventilaciju se zatvore, a leta otvore. Ukoliko je ostalo pčela li zbirnom sanr dufcu, one se stresu pred neku košnicu, a sanduk spremi do ponovne upotrebe. Valov se dade.nekom društvu da potroši hranu, koja je u njemu zaostala ili se jednostavno ispere da se sadržaj ne bi uldselio. ' Neki uzgajivači umjesto .ovakvog zbirnog sariduka. upotrebljavaju 'zamrežene sandučiće za transport golih rojeva. Oni umjesto valova primjenjuju štrcanje šećernog sirupa kroz mrežu s pomoću štrcaljke ili nakvašene četke. T o opetuju sve dotle, dok pčele sisaju hranu. Nakon toga pune oplodnjake. -•Ima još jedan način žbirnog prijenosa. Pčele se 'stresaju u.jednd: medište, koje je zamreženo s gornje strane: U nj može da stane i do

11

321

5 kg pčela. Kad se prenese na oplodni pčelinjak, peele se u njemu prskaju sa šećernim sirupom tako dugo dok ga uzimaju. Zatim se na to medište postave tri polumedišta s malim okvirićima iz oplodnjaka. Preko noći pčele zaposjednu okviriće, koji se onda mogu zajeđno s pčelama prenositi u oplodnjake. B. S vanjskog pčelinjaka pčele se mogu cjopremit; i u samim oplođnjacima. Kod takve prakse oplodnjaci trebaju biti građeni za pet okvirića, ali se prije punjenja unutra stavljaju samo tri okvirića i hranilica. Ostavljeno mjesto za četvrti okvirić (i za hranilice) ostaje

Matičnjak se pašlj'.vo utisne u satimi

prazno, da bi se n a-to mjesto prilikom punjenja moglo staviti grlo sipacnika. Četvrti okvirić se stavlja u oplodnjak kad se>ukaže potreba ra prcširivanjem gnijezda. ' Sipaonik za punjenje oplodnjaka treba da ima donji otvor upravo tako velik kao što je velik prostor, ostavljen za četvrti okviirić. Takav sipacnik treba biti utvTđen na posebnim nogarima s podnožncm daskcm na koju se prilikom poijenja posta\i oplodnjak. Sam sipacnik se mcže unutar nogara pomicati gore-dolje za 3— 4 cm. Prije punjenja oplodnjaka u hranilicu se naspe vcde toliko da ispuni 1/4 njezinog prostora, a zatim se u vodu naspe šećera u prahu do vrha. Šećer se brzo ovlaži pa ga pčele mogu odmah trošiti. Pri punjenju oplodnjaka leto se zatvori, a ctvori za ventilacije otvore Zatim se odmakne poklopac na oplodnjabu toliko, da grlo sipacnika mcže doći u ostavljeni prostor u oplodnjaku. Sipaonik se podigne, a oplodnjak se smjesti na podnožnu dasku ispod njega.

322

Zatim se.grlo sipaonika spusti u oplodnjak i punjenje može početi. Zapravo, čitav taj postupak traje rimogo kraće nego čitanje opisa. Z a punjenje jednog oplodnjaka dovoljna je količina pčela s jednog polumedišnog okvira. Prednost ovoga načina je u tome, što se uzima i puni točno onoliko oplodnjaka koliko ima na raspolaganju zatvorenih matičnjaka. Kada se oplodnjaci dopreme, stave se u mračni prostor kroz 24 sata. Nakon toga se u njih metnu matičnjaci. Ovi se stavljaju kroz rupu na poklopcu. Rupa je točno iznad jeđne ulice u sredini oplodnjaka. Oplodnjaci se- pred mrak odnesu na određena mjesta. Tamo se leta otvore, a otvori za ventilaciju zatvore. Daljnje. se hranjenje vrši kroz rupu u poklopcu, koja je točno izn id hranllice u oplođnjaku. Ponekad se dogodi da sU polumedišni okvm. s kojih treba stresati pčele, zaliveni svježim medom. Tada se ne mogu stresatfl, jer bi se zamazale pčele. Zato se moraju ometati s četk'om, što usporava punjenje. Jedan američki uzgajivač, kojem se zurilo (kao i svima njegovim zemljacima), u jednom takvom slučaju dopremio je s oplodnjacima na pčelinjak i desetak polumeđišta s izgrađenim suhim sa.ćem. Zatim je stavio na košnice matične rešetke i na njih dovezena prazna polumedišta. Pomoćnik je nadimio pčele i počeo sa šfapićima udarati po košnici, upravo kao da obavlja naše »iskucavanje«. Pčele su brzo napunile postavljena polumedišta i on je mogao oplodnjake brzo puniti sa stresanjem pčela, umjesto sa ometanjem. ' • C. Fčele se mogu s vanjskog pčelinjaka dopremiti i u posebnim sandučićima, koji su istih dimenzija kao i oplodnjaci. Mreža im je na gornjoj strani. Otvor za punjenje nalazi se na podu. U njima se mogu transportirati pčele 1 po najvećim vrućinama. Zato su ovakvi sandučići najviše i upotrebljavani u toplim južnim krajevima A m erike. Oni najbolje odgovaraju i prilikama u našim južnim toplim krajevima. Prednost im je još i to, što se s pomoću njih može dopremiti pčela upravo za toliko oplodnjaka koliko ima zrelih matičnjaka. Sandučići se pune na gore opisani način. Kad se prenesu na oplodni pčelinjak, stave se u bllzinu oplodnjaka. U oplodnjak se prvo postave okvirići i hranilica puna hrane. Zatim se na okvirić utisne matičnjak i pčele se odmah mogu naseliti u nj. Kad su pčele jako uzrujane, poprskaju se kroz mrežu sa šećernim sirupom. Poklopac na dnu sandučića se otvori i sandučić malo potres'e da sve pčele padnu na mrežu.' Zatim se sandučić brzo izvrne i odmah postavi

tako da mu otvor dođe na otvoreni -oplodnjak, a mreža gore. Kad je vrijeme hladno, mreža se pokrije s poklopcem od oplodnjaka, a ikad je toplo, poklopac se malo odigne. Pčele se drže zatvorene u mraku tri dana. Tada se transportni sandučić može ukloniti, a oplodnjak se pred mrak može odnijeti na određeno mjesto. Tamo se i leto otvori. III. Kad se pčele za oplodnjake uzimaju sa istog pčelinjaka, može se primijeniti zbimi sanduk ili neposredno punjenje u oplodnjake. U svakom slučaju pčele moraju biti zatvorene i hranjene 24 sata prije dodavanja matičrijaka, a zatim za'tvorene još 48. sati u oplodnjacima, pa se tek onda pred mrak mogu na određenim mjestima otvoriti leta. Toiiko je potrebno da se pčele ne bi vraćale na staro mjesto. Međutini, jedan mali dio pčela se ipak vrati. Kroz navedenih 48 sat: treba oplodnjake držati u mraku. 'Spomenuti zatvor pčela može se skratiti i na taj način, da se pčele u zbirnom sanduku opiju sa salitrenim dimom i to prije hranjenja. Pri tom se mora u žbirnom sanduku načiniti jedan postrani otvor promjera oko 6 cm, kroz koji se može s pomoću posebnog limenog tuljka utisnuti zapaljena salitrena krpa (vidi str. 85). Taj način je i pisac uspješno primjenjivao. Trodnevni zatvor se može skratiti i opijanjem eterom ili kloroformom. Smotuljak vate natopi se jednim od spomenutih sred'stava i ubaci .u napunjeni oplodnjak, koji se odmah zatvori. Čim prestane brujanje pček, poklopac se ukloni da bi se pčele osvijestile. Kad se osvijeste, oplodnjak se zatvori. Postoji još jedan način punjenja oplodnjaka sa pčelama iz istog pčelinjaka, kcd kojeg nije potrebno držati pčele u zatvoru preko 24 sata, a niti ih opijati. T o je slučaj, kad se za punjenje uzimaju samo mlade pčele, koje još nisu izlijetale iz košnice. U tom su slučaju potrebne neke pripreme, na koje se izgubi nešto više vremena nego inače. • A k o se neka košnica uklc-ni sa svoga mjesta, iz nje će se na prijašnje mjesto u roku od dva dana povratiti sve stare pčele, dok će na novom mjestu ostati samo mlade, koje još nisu izlijetale. Kod košnica nastavljača to se najlakše izvede na taj način, da se medište potpuno odijeli od plodišta i da se u tako odijeljeno medište stresu pčele sa nekoliko plodišnih okvira na kojima se 324

nalazi leglo. Leto na medištu mora se otvoriti na njegovoj stražnioi .strani. u mediste treba staviti jedan okvir otvorenog leola Kod položenih košnica može se to isto postići. Pregradnom daskom koja treba da potpuno pregrađuje košnicu, podijdi se takva košnica potpunim pregrađivanjem pokraj- leta na dva dijela. N a onom dijelu košnice, koji je ostao bez prednjeg leta, otvori se stražnje ili postrano leto, tako, da stare pčele mogu izaći i vratiti se u onaj dio košnice na kojem je ostalo prednje Ieto. U tom dijelu košnice s prednjim letom treba da se nalazi matica i većina otvoarenog legla. A k o na košnici nema stražnjeg ni postranog leta, može se stare pčele pustiti da odu i na taj način da se po'klopac košnice malo odmakne u stranu. Opisana podjela načini se dva dana prije punjenja oplodnjaka. N a dan punjenja oplodnjaka, stre.su se pčele sa potrebnog broja okvira u zbirni sanduk ili neposredno u same oplodnjake. Tako tia dan punjenja oplodnjaka ne će bitj potrebno tražiti i odstranjivati matiee iz košnica. Kod primjerie ovog načina mora se u jedan okvirić oplodnjaka urezati komadić satine s praskom, koji je neophodan za hranu mladih pčela. Inače će i matica izaći na osjemenjivanje sa zakašnjenjem. • IV . Kod oplodnjaka napravljenih uz plodište osnovnog društva, stavi se uz pregradu, zato jer je tamp najtophje, okvir s nešto zatvorenog legla i s pčelama na njemu. Kraj tog okvira dolazi drugi, koji je napunjen s medom i praškom i treći prazan, izgrađeni ili neizgrađeni okvir. U svaki oplodnjak se stresu pčele s najmanje 3 okvira, na kojima je otvoreno leglo, jer će većina takvih pčela i ostati u oplodnjaku. Stresanje se lakše obavlja ako se upotrebi Hmeni sipaonik. Formiranje toga malog. bezmatka obavlja se dva dana prije nego -će se matice izleći, kako bi pčele bile 24 sata bez matice, a da u posljednja 24 sata imaju zreli matičnjak. Pčele radije primaju matičnjak nego neoplođenu maticu. Preostale mlade pčele rado ce ga primiti. A k o smo oplodnjak napunili toliko, da mlade pčele (kad se stare vrate u svoju košnicu) pokrivaju sva tri okvira, onda će matičnjak biti do zadnjega časa dovoljno grijan. Matičnjak se’ pažljivo utisne u prethodno napravljenu malu udubinu na satini povrh legla. 325

V. Kad su pčele 24 sata zatvorene u oplodnjacima i dobro nahranjene, bezuvjetno će primita i neoplođenu maticu. Gladne će pčele progristi i sam matičnjak, upravo kao što to čine i pčele u 'normalnim društvima kad zbog nepovoljnih vanjskih prilika odustaju od rojenja. Nikada nije dobro otvarati leta na oplodnjaku po danu. Pčele jumu van iz sviju oplodnjaica, ;i, nakon komešanja po zraku, prihvate ec u gomili na neki oplodnjak u tolikoj množini da izvana vise na njemu. Tako mnogi oplođnjak ostane bez pčela. Rijefka tekuća hrana u oplodnjaku jedan je od najčešćih uzroks bježanja pčela iz njega. Zato se u početku mora dati gusti šećerni sirup (2:1) ili šećerno tijesto. Kasnije, kad u oplodnjaku bude legla^ može se davati i tekuća hrana (1:1). A k o se prvi prijentacioni izlet pčela iz oplodnjaka dogodi u isto vrijeme kad i mlađa matica, izlijeće na oplodnju, može se dogoditi, da sve pčele ostave oplodnjak. Takvi se slučajevi događaju tamogdje se pčele uzimaju sa istog pčelinjaka (zbog čega su morale biti dulje vremena zatvorene), a dodana im je, umjesto matičnjaka neoplođena matica. O d navedenih slučajeva bježanja pčela postoji iznimka jedino onda, kad su oplodnjaci napunjeni samo s mladim, a ne i sa starim pcelama-

12. Z r e 1 i m a t i č n j a c i Matica izlazi iz matičnjaka 16. dan od dana polaganja jajeta? (po Lathamu nakon 15 dana i nekoliko sati). V eć je spomenuto đa se dotle mogu matičnjaci držati u uzgajivačkom društvu iznad matične rešetke među zatvorenim leglom. Kad su matičnjaci tri ili četiri dana poklopljeni, na velikim uzgajalištima, stavljaju ih u kaveze i drže ih u inkubatoru s jednakamjernom temperaturom od32° C. Iako se tako na velikim uzgajalištima radi, ne može se takav način držanja preporučiti kod uzgoja boljih matica. Naime, vrlo je važno da pčele mogu boraviti na matičnjacima, jer ih tako intenzivnije griju. One ne samo da borave na matičnjacima, nego še okolo .njih žurno kreću, upravo kao da izvode neki trčeći ples. M ožda se tim načinom održava ne samo temperatura nego i neki kontakt s lutkom u matičnjaku. Nedavno je objavljeno zapažanje Tuschhofa

326

4a su matice, izležene iz matičnjaka, koje pčele nisu dovoljno pokrivale, bile 'vrlo slabe kvalitete. Pčele ne mogu dovoljno pokrivati matičnjake, ni u jednom poznatom kavezu, jer su ili maleni ili zamreženi ili imaju limenu matičnu rešetku. Dobar bi bio američki kavez (kao na šlici), samo bi umjesto mreže morao imati matičnu rešetku od žice, a ne od lima. Limena rešetka previše odjeljuje matičnjak od pčela.

Amerioki kaves ea matičnjake

Kad se za presađivanje ne primjenjuju opisani načini dobivanja ličinki jednake starosti, već se ličinke uzimaju po cijelom okviru »od oka«, dnda nije sigumo da se koja matica ne će i prije ro-ka izleći. U tom se slučaju moraju matičnjaci ža svaku siguriiost staviti u kaveze. Također se u kaveze stavljaju i onda, kad se želi u oplodnjake amjesto matičnjaka stavljati izležene matice. Ima još jedan slučaj, kad se matičnjaci moraju stavljati u kaveze, a to je ako nastupi .nevrijeme upravo u času kad se moraju oplodnjaci puniti s pčelama. Budući da se posao punjenja mora odgoditi, moraju se i matičnjaci sačuyati od uriištenja. Nezreli matičnjaci se nikađa ne stavljaju u kaveze. . ' Kad se kavezi s matičnjacima stavljaju u okvir, ne treba ih više od 6 komada stavljati u jedan red. Krajeve okvira treba ostaviti prazne. Tako će pčele bolje zaposjesti matičnjake u kavezima. Kad se matičnjaci vade iz uzgajivačkog, društva; pčele se s njih moraju 327

s četkom omestij a nipošto stresati. lnače se matičnjaci moraju čuvati od prašine, velike topline i hladnoće. N eki ih uzgajivači slažu u deblji drveni blok s - rupama, gdje vise u istcm položaju kao i u košnici. N o to nije potrebno. Jednostavno se polože Iagano na čistu vunenu krpu u košarici i pokriju:isto takvom krpom. A k o se matičnjaci nekuda prenose (na pr. na drugi pčelinjak),. treba ih prenositi u kakvoj manjoj limenoj posudi s , ručkom. N a njezirio dno stavi se deblj.i sloj toplih drvenih strugotina,- k o je -še pokriju debljom vunenom krpom. N a nju se poslažu matičnjaci i cdozgo dobro pokriju. Strugotine čuvaju ođ liiađnoće i trešnje. Velika toplina je opasnija od manje. - . Matičnjaci se'u oplodnjacima meću u središte gnijezda. U satint se napravi mala udubina, a matičnjak se nježno pritisne u-.nju. Ustvari se matičnjak pritište samo. svojim gornjim dijelom, t. j. kod osnove, a nipošto ne sa završnim dijelom. -Vrh matičnjaka treba svakako ostaviti slobodnim. Gdje su oplodnjaci snabdjeveni s rupom u poklopcu za umetanje matičnjaka, tamo je razdioba matičnjaka; tako jednostavna da je mogu i djeca obaviti. Matičnjaci se u nukleuse nikada ne stavljaju u kavezima. Svaki se uzgajivač treba pobrinuti da oplpdnjake nasđjava s mimim i sitim pčelama, koje su stanovito v.rijeme bile bez matice. A k o ih .naseljava s razdraženim i gladnim pčejama,'onda m u ni kavez ne ćepcmoći. r■ .. Ima samo jedah slučaj da se matičnjak stavlja u kavez'. T o je ' onda, kad se dogodi da ima na raspolaganju više matičnjaka nego naseljenih oplodnjaka. Tada s.e u oplodnjak stavlja još jedan maticnjak, ali u kavezu. U tom se kavezu donja rupa napuni šećernimtijestom i zatvori. Kad je prva matića poćela s leženjem, ona se izvadi,' i istodobno se na kavezu otvori donji otvor da bi pčele nakon potrošnje hrane mogle osloboditi drugu maticu.- Inače. se ovaj način .u široj praksi ne primjenjuje, jer trpijkvaliteta te druge matice.

13.

Oplodnja 1.Trutovi I.

Z a sigurno osjemenjivanje matica, treba imati zrelih trutova u odabranom društvu već za vrijeme presađivanja ličinaka. 'Trutovi 328

s'u spclno zreli, kad su stari 12 dana. Prema tome, ako su za osjemenjivanje potrebni, na primjer 10. V . onda trutovska satina mora !b;ti zaležena već na 5. IV . Razvoj dotičnog društva od kojeg želimo trutove, pcmaže se stješnjavanjem i utopljavarfjem gnijezda i priJhranjivanjem. Okvir s trutovskom satinom treba staviti u središte odabranog društva već sredinom marta, jer ponekad dobre matice obilaze trutovske stanice, a da .ih ne zalegu. S druge strane pčele, obično pod -vanjskim utjecajem, ponekad odstrane trutovsko leglo iz stanica. ■Osim toga, mora se" povesti računa i q boljem uzgoju trutova. Iz trutovskih ličinaka koje su oskuđnije hranjene, razvit će se manji d. slabiji trutovi. Zato se kod boljih uzgajivača matica zaležene truiovske satine stavljaju u posebno obezmatičeno društvo, koje se kroz cijelo vrijeme uzgoja prihranjuje. Takvo društvo, -opskrbljuje se ■mladim pčelama iz drugih košnića. A k o se uzgojem matica počiie već početkom proljeća, onda je najbolje u izabranom društvu podržati trutove preko žime s pomoću neoplođene matice. .

/

II.-

,

'

•’ N

_

Na manjim i većim uzgajalištima matica ne može se vršiti strogo jznanstveno cdabiranje prema različitim osobinama pčela, kao što je to slučaj na, nekim inostranim zavodima za uzgoj pčela. A li se dpak mora voditi računa o tcme, da se uzgojene mlade matice u velik cj većini osjemene s trutov.ima iz odabranog društva, koje se vidno isticalo u željenim osobinama. Takvo osjemenjivanje mogu ometati ostala brojna društva, koja s e možda drže na uzgajalištu, a mogu smetati i trutovi s obližnjih' pčelinjaka, pa i trutdvi iz nekog nezapaženog društva u možebitnoj obližnjoj šumi. D a bi se to spriječilo, postoji više načina, koji osi.guravaju preko 90% oplodnje s izabranim trutovima. A k o se uzgajalište nalazi na udaljenosti bar 5 km od drugih pčelinjaka, onda ’je dovoljno imati. dva ili tri driištva za uzgoj trutcva, i u svakom uzgojiti i podržavati pet, šest tisuća trutova. N jihova brojnost osigurat će potrebnu premoć lcod izlijetanja matica na osjemenjivanje. Ukoliko se na istom uzgajalištu nalazi i veći broj ■običmh društava; onda se kod njih sprečava razvoj trutovskog legla, a u vrijeme izlijetanja matica na osjemenjivanje na košnice stakvim 'đruštvima postave se matične rešetke.

N a takvim uzgajalištima gdje se uzgaja posebna rasa ili posebni. soj pčela, a u neposrednoj blizini se nalaze drugi pčelinjaci s drugom rasom ili drugim sojem pčela, mora se primijeniti još i slijedeći način. Oplodnjaci se moraju napuniti s mladim pćelama na način opisan na str. 324 i snabđj.eti sa zrelim matičnjacinia. Kako napunjeni oplodnjaci, tako i društva u kojima su uzgojeni trutovi, zatvore se

Matična rešetTca sa sprečavanje isleta trutovima ■

, na nekoliko dana u tamni podrum ili u neku drugu mračnu prostoriju. Potrebno zračenje se osigura s pomoću otvora za ventilaciju koji su snabdjeveni žičanom mrežom. Kad su matice stare već 5— 6 đana, iznesu se iz podruma kako oplodnjaci tako i društva s trutovima T o se učini jednog lijepog i toplog dana oko 16,30 sati poslije podne, t. j. onda, kad su trutovi općenito prestali s letenjem. Leta na oplodnja:cima treba okrenuti prema zapadu, t. j. prema suncu. Kad se poslije toga oplodnjaci i košnice s trutovima otvore, treba pčele u njima poprskati mlakim šećernim sirupom. N a taj način naći će se u zraku iznad oplodnjaka nekoliko tisuća izabranih trutova, koji će osigurati željenu oplodnju. Isti dan odnesu se oplodnjaci ponovo u podrum, a također i društva s trutovima. Iznose se takd još nekoliko dana na svoja mjesta sve dotle dok ne budu sve matice oplođene. Kod ovog načina je vrlo važno da se u okviriću oplodnjaka nalazi satina s praškom, jer inače ne mogu mlade pčele hranitj 330

mladu maticu s dovoljnom količinom odgovara.juće hrane. Uslijed toga ona ne može ni izaći na osjemenjivanje u normalnom roku nego sa zalcašnjenjem. Ervin Alfonsus spominje sličnu metodu poznatog pčelara Dathea čiji je pčelinjak bio okružeri s crnim pčelama, pa ipak je uspije\'ao da gaji čistu talijansku rasu pčela ria svome pčelinjaku. 2. Umjetna osjemenjivanja m atica' Iako je umjetno osjemenjivanje matica jedan od vrlo važnih momenata modernog pčelarenja, bit će prikazano samo u najgrubljim crtama, jer pisac 'knjige nema s time nikakvog iskustva. S druge strane, metode opisane u- stranoj literaturi zahtijevaju pored razli-čitog pribora, koji bi se mogao riabaviti, i miliroskop, koji je za obične pčeJare praktički nedostupan, jer je vrlo skup. Svrha umjetnog osjemenjivanja', je apsolutna kontrola parenja, ■a s time i kontrola loze. Aiko znamo, 'ka'kve smo trutove uzeli, i ako smo svojom xukom unijeli njihovo sjeme u spolne organe matice, ■onda možemo izvoditi zaključke na temelju rezultata s apsolutnom sigurnošću, jer se ne moramo bojati 'kao kod metoda kontroliranja prirodnog akta parenja nije li ipak matica osjemenjena o d nekog s drugog truta, a ne od onih od kojih smo mi ždjeli. U. načelu umjetno osjemenjivanje se vrši ovako: -na posebnorii se stoliću maticu uspava (narkotizira), pričvrsti i pripremi za unošenje sjemena-u njene spolne organe, a zatim se narkotizira trut, izvme mu se zadak, pri čemu on izbaci sjeme; sjeme se navuče u posebnu štrcaljku i s pomoću nje unese u spolne organe matice. Ponekad je pored ovdg potrebno ustanoviti broj sjemensMh stanica u sjemenu truta, jer je za oplodnju pored dobre matice potreban i dobar trut, t. j. trut čije sjeme sadrži dovoljan broj živih' sjemenskih stanica. ~Vrši se ili jedno osjemenjivanje sa sjemenom od jedndg tm ta ili jedno dsjemenjivanje sa sjemenom od više istovrsnih trutova ili se vrši riekdliko osjemenjivanja u određenim vremenskim razmacima. U prvdm slučaju matica ddbije obično premalo sjemenskih stanica, 3 prestane leći jaja za 2— 3 mjeseca, pa je takvo osjemenjivanje sa stanovišta praktičnog pčeTarstva nerentabilno i vrši se isključivo u znanstvene svrhe. U drugom slučaju matica dobije obično dovoljno sjemenskih stanica da može leći jaja kroz čitavu sezonu. Međutim, dva takva osjemenjivanja s pauzom od dva dana između njih, osigi ravaju da budu sva jajašca oplođena kroz Čitavu sezonu, a opaženo je i to, da matica nakon četiri takva osjemenjivanja šadrži u svojim 331

spolnim organima toliko sjemenskih stanica koliko i prirodno oplođene matice. : Umjetnim osjemenjivanjem su se bavili i ruski pčela'ri. Njihova metoda se sastoji u tome, da se maticu pričvrsti u posebnoj spravici i usput joj se otvori rodnica, a zatim se trutu, 'kojim je želimo osjemeniti, izvrnu spolni organi i uvedu u rodnicu matice. Kako je ova metoda jednostavnija od malo prije navedene, za koju treba mikroskop, to ćemo je i opisati. Uzme se komad bijelog ili aluminijskog lima i izreže se u obliku aviona. Rubovi se spoje i dobije' se cijev. Dugi kraj lima savije se tako da služi kao opruga. N a kraju ima rupicu, u koju se pričvršćuje kukica, koja služi za prihvaćanje donjih dijelova posljeđnjeg segmenta. Potrebna je i jedna opruga, koja se “provlači kroz jednu rupicu n a ' osnovnom komadu spravice, a koja služi za prihvaćanje gornjeg dijela posljednjeg članka. Osim toga se načini uložak, promjera 6,5— 7 mm. O n ima urez za konac, kojimse privezuje matica. U uložak, koji je do polovice ispiinjen vatom stavi se matica i umetne se u spravicu. Zatim se uzme trut i lagano trlja među prstima tako dugo dok ne izvrne spolne organe. Drži se glavom okrenutom prema dolje, da bi se moglo njegove spolne organe unijeti u matičine. Rezultati su dosta oskudni, jer oko 50% matica ugiba, a i samo izvođenje je skopčano s puno poteškoća, što potv.rđuje i naš stručnjak B. Vlatković, koji se pokušao s tirne baviti. .

14. O đ r ž a v a n j e

oplodnjaka

I. Kad se oplodnjaci moraju držati na istom pčelinjaku s drugim društvima, treba ih razmjestiti podalje od tih društava, riajmanje 150 m., jer će inače u bespašno doba lako postati plijenom jakih; društava. Oplodnjaci se mogu razmjestiti u međusobnoj udaljenosti od oko 1/2 m, s letima okrenutim na različite strane. Red od reda možebiti udaljen 2 m. Dobro je pojedinačne oplodnjake nagnuti malonaprijed, jer se time o'lakšava čišćenje. A k o su pčele potpuno nahranjene prije stavljanja u oplodnjak,. gdje im je stavljena puna hranilica gustog šećernog sirupa ili šećernog tijesta, onda nije potrebno dirati u oplodnjak najmanje 10 dana. U tcm roku u normalnim prilikama i matica počinje s leženjem. Ako' 332

se u to doba pčele uznemiruju, može lako doći do gubitka matice. Opasnost je manja tek kad se od njezinog legla pojave ličinke. Kad su pčele naseljene u oplodnjak na same osnove umjetnog saća, onda ih 'je potrebno hraniti sve đotle, dok saće ne bude izgrađeno i stanovita količina hrane pohranjena u stanicama. Kad se i inače sipa hrana u oplodnjake, ta uvijek. treba raditi pred večer, pošto se svršio let pčela. Kod većeg broja oplodnjaka takvo se hranjenje najbrže obavlja s pomoću napunjene prskalice na tlak. Hrana se. ne prosipa, a ako je na poHopcu iznad hranilice napravljena rupa, onda se ne dolazi ni u dodir sa pčelama. U hranilice. je bolje stavdti savijenu tra'ku žičane mreže nego drveni plovak. II. Rojenje društvanca iz oplodnjaka znači potpup;! gubitak ne samo matice i pčela nego i legla, jer s rojem odu skoro sve pčele t-ako da nezaštićeno leglo propadne, D a bi se to spriječilo, mora.se ponekad iz oplodnjaka-izvaditi po jedan okvir.ič 3 leglom i pčelama, i na njego-vo mjesto staviti prazan okvirić. V iš - takvih izvađenih okvirića se smjesti u polumedište iznad nekog normalnog društva. Ukcliko se to pravovremeno iie uradi, društvance se rado izroji. Zato je bolje i matiću ubiti i dodati zreli matičnjak nego sve izgubiti. Mjesec august je najkritičniji za održavanje oplodnjaka. Alko nukleusi nisu dotle dovoljno opskrbljeni s pčelama i -sa hranom, đruštvanca će iz njih'bježati. Kada se u oplodnjaku zaleže u većoj mjeri voštani moljac, ostavljaju ovakva društvanca kod bježanja ne samo leglo nego i med. Glavni uzrok bježarija je nestašica hrane. III. Oplodnjaci su od najveće koristi -samo u tom slučaju, ako se neprestano iskorišćuju,. Pčele, koje se na'Iaze u njima, nedostaju u bivšim njihovim đruštvima gdje bi mogle biti od koristi. Zato se i matice u oplodnjacima drže samo toliko dugo, koliko je neophodno potrebno. Kad se matica iz oplodnjaka izvadi, društvance se na večer obilno prihrani i drugi dan mu se-dođa zreli matičnjak. Ne-ki uzgajlvači.dodaju zreli matičnjak tek onda kad su pčele počele s izgradnjom vlastitih matičnjaka, ali to komplicira poslovanje. IV . Na kraju proizvodne sezone, oplcdnjaci s ckvirima normalne veličine se vađenjem pregrađa pretvore u normalna društva s jednom 333

maticom. Ukoliko je u svakom odjeljku ostala neapotrebljena matica, ,mogu se takvi ođjeljci skupno uzimiti pod jednim krovom. Nakon oduzimanja zadnje partije matica, pokupe se iz malih oplodnjaka okvirići s 'leglom i pčelama i smjeste u polumedište iznad nekog normalnog društva. Međutim, može se dogoditi da na kraju sezone preostane stanoviti broj matica u oplodnjacima. One se mogu uzimiti, naravno ukoliko na okvir.ićima ima dovoljno hrane. Takvo se uzimljenje provodi u posebnim kutijama, koje su pregrađivanjem prilav gođene samo za jedan okvirić i posebnim Jetom za svaki bdjeljak. U svaki odjeljak stavi se po jedan okvirić s maticom i pčelama, a zatim se unutra stresu pčele i sa ostalih okvirića. Takve se kutije grade sa odjeljcima u dva reda. U svakom redu ima po 10 odjeIjaka. Uzimljuju se iznad nekog normalnog društva.

15. O t p r e r n a n j e

1

matica

I. Kada se matica može vaditi U normalnim prilikama (dosta hrane, povoljno vrijeme, dovoljno pčela). matica će se oploditi prosječno kroz tri dana, a kroz daljnja dva, tri ili Četiri dana otpočet će s-'leženjem. Tako se već 11. dan riakon stavljanja zrelog matičnjaka u oplodnjak može naći zaleženih okvirića. Ipak nije uputno izvaditi maticu odmah čim je počela s leženjem- Mora se, naime, računati s tim, da se društvance u oplodnjaku ubuduće mora obnavljati iz vlastitog legla., Zato treba matici omogućiti da što više zaleže okviriće. U tu svrhu je dovoljno ostaviti }e još dva tri dana, t. j. izvaditi je tek 14 dana nakon stavljanja zrelog matičnjaka. A k o je u međuvremenu nastalo višednevno loše vrijeme, pa se matica nije mogla oploditi, onda se s njezinim vađenjem mora pričekati još nekoliko dana.

II. Najbolji kavez Prije svega mora se pripravitr dovoljno kaveščića za otpremanje matica. Oni mogu biti raaličiti s obzirom na oblik, veličinu .i težiriu. U Americi, koja vodi u proizvodnji matica, Bentonov kavez postao je standardni. On je lagan, što je vrlo važno zbog poštarine, a ujedno služi primatelju i za dođavanje matice. U njemu može matica sa sigumošću putovati i 15 dana što je kod današnjeg avčonskog prometa dovoljno i za daleka odredišta. (Matice što ih je pisac dobivao.

t 334

putovale su od Mississipija do Bilogore 8 dana). Svako »popravljanje« toga kaveza je suvišno. T o 'bi ga moglo šamo komplicirati i poskupiti. IH. Candy Hrana za maticu se pravi iz dva dijela što svijetlijeg meda i pet dijelova šećera u prahu. M ed se ugrijava do 60— 70 °C, a kod toga mu se postepeno, uz miješanje, dodaje šećer; Tako se dobije gusto tijesto, candy. Kad se ohladi, spremi se u limenku s dobrim poklopcem, jer rado upija vlagu. Z a vrućeg Ijeta candy /treba praviti iz dva dijela meda i šest dijelova šećera. Kad se stavlja u kavez; tijesto se ne smije razilaziti, jer će tako uprljati krila matici i pčelama pratilicama. Zato se i dobrom tijestu mora za topla i vlažna vremena neposredno prije upotrebe primiješati malo šećera koji je star tri godine, zatim na njega sloj star dvije _ godine i najzad sloj godinu dana star. A k o je candy dobro priređen na način prvo opisan, ne treba u tome slijediti Sklenara. IV . Priređivanje kaveza Kavez je dugačak 9 cm, širok 3 cm i visok 1.5 cm, N a njemu. se nalaze tri okrugla udubljenja, međusobno spojena. Dva udubljenja ’služe matici i pčelama pratilicama za boravak, a treće, postrano - ndubljenje, za smještaj hrane. Po sredini obiju dugačkih postranih štranica načinjen je jedan žlijeb, koji omogućuje prilaz zraka u okrugla udubljenja i pnda kad su kavezi na putu slučajno stisnuti jedan do drugoga. Kavez je pokriven' žičanom mrežicom, preko koje se pribije ili k-omadić kartoria ili tanka đrvena daščica sa adresom. N a užim( stranama. kaveza izbušena je po jedna okrugla rupica promjera 8 mm. Jedna, koja je u vezi s uđubljenjem za hranu, služi za ulazak pčela i za izlazak matice prilikom dodavanja na odredištu. Druga rupica služi za ‘umetanje matice i pčels pratilića prilikom ctpremanja.

. Najprije se mora premazati vrućim p'arafinom odjeljenje za hranu kao i izlazna rupica kraj njega, da kavez ne bi upijao vlagu iž hrane. Nakon toga se na obje postrftne rupice pribije komadić tankoga lima. Komadić lima na onoj strani, gdje će doći hrana, mora biti dovoljno širok da sasvim ptfkrije rupice. Onaj na proti\moj strani treba biti izbušen .i pribijen jednim ćavlićem potpuno,' a drugim, samo napola, da bi se kod pnnjenj.a mogao izvaditj.

Najbolji kaves zct otpremu matica poštom Zatim se u odjelja:k za hranu.utisne tolifco candyja da zaprema pajviše polovinu odjeljka. Važno je da se cijela rupica sve do limenog zatvaraća sasvim ispuni. Taj se odjeljak pokrije komadićem pergament-papira, a zatim se preko cijdog kaveža pribije žićana mrežica potrebne velićine. Preko mrežice se odmah pribije karton ili daščica sa adresom. Time je kavez priređen za punjenje.

V . Punjenje Prilikcm uzimanja matice iz oplodnjaka treba upotrebljavati što manje dima. Otvcr na kavezu, određen za ulaz, otvori se i privremeno pokrije kažiprston lijeve ruke. Matica se uhvati s dva prsta desne ruke za njezin gornji dio i glavom prisloni na ulazni otvor. Kod toga se malko i potisne da pođe unutra. Kad je ušla,, otvor se opet pritisne sa kažiprstom, a zatim se nastavi punjenje kaveza s pčelama pratilicama. Obično se odabiru mlađe pčele sa otvorenog legla. Dovoljno je 10— 12 pratilica. N a velikim uzgajalištima ne uzimaju se pčele pratilice iz istog oplodnjaka, nego se obično u blizini 336

prostorije, u kojoj se vrši pakovanje, drži jedan bezmatak iz kojeg se uzimaju pratilice za sve matice u kavezima. N a taj način je oplodnjak najmanje .otvoren, a tiiiie i opasnost od tuđica smanjena. Kad se u kavezu nalaze već i pčele pratilice, zabije se lim na ulaznom otvoru sasvim. Mnogi američki uz'gajivači na izlazni otvor (gdje je hrana), umjesto lima stavljaju komadić kartona s natpisom: »N e uklanjaj ovu kartiču«. Naime, mnogi naručitelji ne znaju'kada i kako treba maticu osloboditi, te skidanjem zapora na hrani omoguće svojim pčelama da prije reda dođu do matice u kavezu, uslijed čega matica većinom strada. ._ Svakom kavezu treba .priložiti i kratku uputu o načinu dodavanja matice. Dobro je, da je takva uputa natiskana na drugoj; strani kartona, kojim se po-kriva mrežica, i koj>I služi za adresu. Uputa može glasiti na pr. ovafco: »Društv.o će primiti stranu maticu, ako nema oplođene ni neoplođene vlastite matice, a niti matičnjaka, Zato uklonite staru maticu prije dodavanja ove. Iz kaveza odstranite pčele pratilice da, matica ostane sama.1) Zatim smjestite kavez s .maticom neposredno iznad,-ili između okvira s leglom, no tako, da se pčele mogu kroz mrežu upoznati s maticom. Na:kon dva dana iiklonite zapor sa -otvora gdje je hrana, i opet stavite kavez na isto mjesto u košnici. Pčele će, kada' petroše hranu, same osloboditi maticu. A k o ima dobre paše, možete to učiniti dan prije. N e uznemirujte više pčele najmanje kroz pet dana, jer tuđice mogu prouzročiti smrt dodane matice. Košnicu žaklonite od sunca i leto suzite. Što manje dimite«. D a bi se primalac upozorio na uputu, treba na prednjoj 'strani kartona ispod adrese napisati »Uputa na drugoj strani«. Kada se otprema više matica na istu adresu, onda se kavezi učvrste međusobno ponioću spona ili tanjih letvica. Iznad adrese mora se napisati »Žive p č e l e b r z o uručiti«. Prema našim poštanskim propisima plaća se na pošiljku obična taksa prema- težini kaveza, zatim taksa za preporukii i taksa za ekspresN a kavezii se mora ostaviti dovoljno mjesta za poštanske oznake. V I. Označivanje matica Kako je poznato, matice se ne označuju bojom samo zato da bi se zriala njihova starost, nego se označuju i zato, da se mogu među pčelama matice najbrže opaziti. !) Pellett je ustanovio da pčele sfgumije primaju mafcicu ako se iz kaveza odstrane pčele pratilice.

337

Z a međunarodni promet, postoje za svaku godinu određene različite boje, ustanovljene na međunarodnim pčelarskim kongresima. Tako je za godinu 1955. određena bijela, za godinu 1956. žuta, za godinu 1957. crvena boja i t. d. Međutim u S. A . D . ne primjenjuju se u praksi boje određene po pčelarskim kongresima. Isto tako ne primjenjuju se ni u SSSR-u. Tam o u praksi upotrebljavaju onakve boje 'koje se na maticama najbolje zapažaju. U zapadnoevropskim državama gdje se uglavnom pčelari pčelama. tamnije boje,. svejedno je, kojom če se bojom matice označavati, jer sve. navedene boje jednako dobro udaraju u oči. A li, bilo bi doista nepraktično đa se žute matice obilježavaju žutom bojom, a ne crvenom ili bijelom, samo zato što je to kongres odredio. Crveni lak za nokte vrlo je dobro sredstvo za označivanje matica. Crvena boja najbolje se zapaža među pčelama, a'osim toga taj lak se brzo suši. Isto tako ,je dobar i bijeli emajl-lak. Dvije boje za naš unutamji promet i za evidenciju o starosti matice, sasvim su dovoljne. Kad se matica izvadi iz oplodnjaka, može se tom prilikom vrlo brzo obaviti i označivanje bojom. Pomoču šibice ili glave od pribadače, prenese se na matičina leđa malo boje u obliku poveće točk-e, po prilici oko 2 mm u promjeru. Kod toga se mora paziti da boja ne kapne na njezine otvore za disanje. Lijepljenje papirića na leđa matioi, nije praktično.

16. » U s k l a di š t e n je«' m a t i c a Često se desi da je na pčelinjaku potrebno više matica nego što ili ima oplođenih u oplodnjacima. D a se zauzeti oplodnjaci mogu iskoristiti za iduću partiju oplođivanja, moraju se oplođene matice iz oplodnjaka ukloniti. Takve oplođene matice mogu se kroz tjedan, dva držati zatvorene u kavezima u nekom, inače normalnom društvu i to bez ikakve štete za njihovu sposobnost leženja. U tu svrhu napravi se nešto širi okvir tako da u njega stanu dva reda kaveza, t. j. jedan ispod drugoga i u svakom redu dvostruki broj kaveza s maticama. Kavezi se moraju postaviti tako da ni jedna matica ne može doći u dodir s ostalim maticama, koje su kraj nje ni s onom, koja je iza nje. U jedan širokoniski okvir može se smjestiti tako i 48 matica u dva dvostruka reda kaveza. U kavezima ne smije biti pčela pratilica. 338

Oyako napunjeni okvir može se smjestiti u neko medište, koje je iznad matične rešetke, i u kojem je puno pčela, da mogu dobro pokrivati okvir s maticama. Inače se moraju na krajevima okvira namjestiti prazni kavezi. '

Oplođene matice u kavezima \

S jedne i s druge strane okvira renim leglom. Pčele hraniteljice na u kavezima i podržavaju potrebnu društvo, dok su u njemu smještene

s maticama stavi še okvir s otvootvorenom leglu hrane' i matice temperaturu cko matica. Takvo matice, treba prihranjivati.

17. E v i d e n c i j a N e samo ha ve'likim uzgajalištima nego i na onim riajmanjima, potrebna je neka evidencija stanja u oplodnjacima. Označavanje brojevima i zapisivanje u knjižice nije ni najmanje praktično. N a jbolja je takva evidencija, koja na prvi pogled pokaže. situaciju u oplodnjaku bez otvaranja. Najpraktičnija je evidencija s pomoću brojeva, koji predstavljaju dane u mjesecu, i oznaka najtipičnijih situacija u oplodrijaku. Sve oznake i brojevi nati9kani su na jednom kartonu veličine 8 x 8 cm. Karton se premaže natopljenim parafinom i s kazaljkama od lima pribije na prednju stranu oplodnjaka.

Kad je na pr. matičnjak stavljen u oplodnjak, mala se kazaljka riamjesti na riječ »matičnjak«, a veća na datum, kad je to učinjeno. Kad je matica izvađena,’ riiala kazaljka se pomakne na riječ »bezmatak«, a veća n,a dotični datum i t. d.

Jeđnostavni način vanjske evidencije o situaciji-u oplodnjaku

18. Priirijer kalendara za. uzgoj u društvu bez matice i š maticom

Đani

9 10 11 12,13 14 15 16 17 18 19 20,21 22 23 24.25 26 27 28 29 30 31

! Prihranjivanje uzgajivačkog đruštva Prihranjivanje izabranog društva za đobivanje ličinki i Prihra'njivanje društva određenog za prihvat matičnjaka 13 Uklanjanje matice iz uzgajivačkog društva. ili iz društva s maticom 3 Premještanje otvorenog iegla iz plodišta preko matične rešetke 3 Punjenje rojnog sanduka 3 Presađivanje ličinki i stavljanje u rojni sanduk S Sređivanje prihvačenih matičnjaka. Drugo presađivanje. Predaja na uzgoj. 5 Prihranjivanje izabranog društva za dobivanje ličinki * Prihranjivanje društva određenog za prihvat matičnjaka j Punjenje rojnog sanduka J Presadivanje ličinki i stavljanje u rojni saiiduk azi Sređivanje prih. matičnjaka. Drugo presađivanje. Pre- daja na nzgoj £3 Doprema pčela za oplodnjake. Prihranjivanje @ Punjenje oplodnjaka za I partiju matičnj. Š Doprema pčela za oplođnjake. Prih. jg3 Punjenje oplod. za II par. mat. i t. d.

340

SELEKCIJA PCELA l.Konkretniciljevi

-

Nema sumnje da selekcija pokrenuta na široj osnovi, može biti -važno sredstvo za povećanje pčelarske proizvodnje. Kad već znamo, da su što se tiče raznog kulturnog bilja i raznih domaćih životinja, selekcijom dobiveni značajni kvalitativni i kvantitativni režultati, i kad znamo đa nam đanas u tu svrhu stoje na raspoloženju pouzdana sredstva i metode, onda bi doista bio neoprostiv •grijeh prepustiti pčelarsku granu privrede stihiji'. Prema petogodišnjem ispitivanju prof. D r . Parka, koje je vršiO' sa kranjskom,. talijanskom i kavkaskom rasom pčele, ustanovljeno je da kranjska rasa prednjači ispred spomenutih dviju rasa i to 1. u proizvodnji meda, 2. u ekonomičnom trošenju zimskih zaliha, 3. u dobrom prezimljenju, 4. u proljetnom razvoju, 5. u slabijoj učestaIosti samoizmjene matica i bezmatičnosti, i 6. u dobroćudnosti. N a jozbiljniji joj je nedostatak sklonost rojenju.1) A k o .n a selekciju gledamo sa'stanovišta većeg izvoza našib kranjskih pčela i njihovih matica, onda bismo unutar karakteristične sive boje, morali pokrenuti selekciju u pravcu uzgoja takvog soja pčela, koji bi bio manje sklon rojenju, a tu osobinu riaša pčela posjeduje u većoj mjeri od kavkaske i talijanske rase. Broj uzgajivača matica , najpouzdanije nas može orijentirati o potražnjf neke iase sa strane . Po^Paajfcu, talijaiitepia irasa pređnjači u toine: 1. §to nije sklona rojenju, 2; što dobro pođnosi proturojevne mjere i 3. što manje upotrebljava propolisLoše strane su joj što je osjetljiva na zimu, što se sporije u proljeće razvija i što je manje dobroćudna. Kavkaska nije bolja od naše i talijanske, ali joj se u dobre osobine ubraja: dobro'prežimljenje, dobar proljetni razvoj. slatoa sklonost rojenju, đobro poidnašanje proturojevnili mjera, i dobra ćud. Od lošitL osobina spominje se nešto slabijd prinos meda, lošije korištenje zimsMh zaliiha i pratjerana upotreba propolisa. P o pisanju E. R. 'Roota, navodno je u najnovije vrijeme ustanovljeno da planinsko-kavkaska pčela u mimoći nadmašuje i kranjsku i talijansku.

proizvađača meda. Znademo, na primjer, da od naše rase pčela u S A D proizvodi matice još samo 2% uzgajivača. Uzrok je tome sklonost rojenju. Isto takav glas u pogledu sklonosti rojenju možemo nači u američkoj Iiteraturi i za našu banatsku rasu. Međutim, mi znamo :i to, da u -našoj rasi pčela, postoje i takvi sojevi kod kojih je svojstvo sabiranja meda još više izraženo, nego prosječno. Prema tome bismo, u interesu povećanja naše pjroizvodnje meda, morali pokrenuti selekciju i u tom smjeru. Budući da znamo, da unutar xase mogu postojati i sojevi s povećanom otpornosti prema pčelinjoj kugi, mcrali bismo pokrenuti akciju u cilju pronalaženja takvc-g soja i kod naše rase. A kad bisnio uspjeli ujediniti ove tr.i osobine, a :m i vjerujemo' da je to moguće, osigurali bismo svjetsku potražnju za našom pčelom za dugi niz godina. M i se moramo požuriti u tom pravcu, jer kroz koje desetIjeće može lako doći do toga, da se na .inostranim selekcijskim stan!-. •cama uzgoje hibridne pčele s navedenim osobinama, a u tom slučaju interes za našu pčelu u inoštranstvu možda bi sasvim nestao. Svojstvo veće mirnoće, manje upotrebe propolisa i dr. zasad je zu nas od drugorazrednog značenja.

2.

O

zakonima

nasljeđivanja

Selekciju je nemoguće zamisliti bez poznavanja prirodnih zakona, koji vladaju u nasljeđivanju. Zato ćemo na narednim 'stranicama 'u najkraćim crtama izložiti osriovne zakone nasljeđivanja. Svaki, i najprimitivniji čovjek zna da djeca imaju mnoge osobine svojih roditelja, bilo tjelesne bilo duševne. Rekli smo mnoge, ali ne i sve. Često se kod potomaka ispolje i osobine, koje su bile izražene kod njihovih djedova i pradjedova. I opet ne sve nego sariio neke. N a prvi se pogled čini da pritom nema nikakvih pravilnosti. Međutim, pravilnosti su već odavna opažene, a mnoge i rastumačene, dokazane i prozvane zakonima nasljeđivanja. Općenito rečeno, sva su svojstva ddjelovi nasljeđa, koje nova jedinka prima od svojih roditelja, a koje su. ovi primili od svojih Toditelja i t. d. Imamo pravo govoriti o nasljeđu kao o materijalnoj vrijednosti,' jer nije posljedica djelovanja nekih natprirodnih sila, već postoje materijaini elementi, koji se putem spolnih stanica prenose na potomstvo, a koji uvjetuju pojedine osobine. Da bismo mogli razumjeti pravilnosti, a i nepravilnosti pri nasljeđivanju, nužno se moramo prije toga upoznati s građom i diobom

342

stanica uopće, s građom i sazrijevanjem spolnih stanica i sa osnovnim zakonima nasljeđivanja. a) G r a đ a

i đioba

stanice

Sva su živa bića građena od jedne ili više stanica. Stanice su male ,i prostim okom obično nevidljive tvorbe, sitne kapljice žive . tvari, koje žive i funkcioniraju svaka za sebe, ali koje zajedno sači-

njavaju novu građevnu i funkcionalnu cjeliriu — biće (životinju ill biljku). Stanica je -kapljica polutekuće tvari, koja se zove protoplazma. Ona se sastoji od vode, bjelančevina, ugljikohidrata, masti f mineralnih soli. Okružena je jednom opnom. U sebi sadrži naku-

Shema mitotičUe diobe stanica A ----- stanica s punim brojem, kromosoma (zbog preglednosti, načrtana sicsamo tri para). Polovina ih potječe od majke, a polovina od oca. B — jezgrina opna nestaje; kromosomi su se podijelili. G — Pdlovine od svih kromosoma idu na suprćtne strane. D — Oko svake skupine kromosoma stvori se jezgrhui opna i stanica sepodijeli na dvije stanice.

pinu 'kompaktnije tvari, koja se zove jezgra. I u protoplazmi i u jezgri odvijaju se stalno kompldcirani kemijski procesi razgradnje i izgradnje pojedinih sastojaka, pri čemu- se oslobađa energija potrebna uglavnom upravo zato, da bi se ti procesi mogli nastaviti. Pojave, koje nastaju zbog tih procesa, a koje su posredno ili neposredno dostupne našim osjetilima, zcvemo karakteristikama života. Sa stanovišta procesa nasljeđivanja više nas interesira jezgra, jer se u njoj nalaze nasljedni faktori. Smatra se da su nosiooi tih nasljednih faktora male tvorbe nazvane geni. Oni su u obliku lanca povezani u veće tvorbe, koje se zovu kromosomi. Svaka stanica nekog bića, (osim zrelih spolnih stanica) sadrži jednaki broj kromosoma, karakterističan za to biće. Nasljedni faktori bilo sami, bilo u kombinaciji (obično po .dva, a i više) dirigiraju- razvitkom pojedinih osobina, kao .-što su kod pčela na primjer, boja, boja očiju, dužina .rilca, sklonost ka rojenju i dr. . 9 Staniće se množe tako da se i jezgra (a prema tome i kromdsomi i geni) i protoplazma pcdijele na dva jednaka dijela, od kojih svaki dobije svoju opnu. Tako nastanu dvije stanice. Ove se opet ■dijele na isti način d t. d. Tako brganizam raste. Broj kromosoma ostaje stalan u svim stanicama. Kad organizam završi rast, onda se neke stanice prestariu umnažati (neke živčane stanice), a druge se. umnažaju i dalje, ali samo u tolikoj mjeri, koliko je potrebno za održavanje ravnoteže s brojem uginulih stanica. Stanice, iz kojih nastaju spolne stanice (kod ženske jedinke jajašce, a kod muške sjemenska stanica ili spermij), također sadrže

A B O D B F

344

BUe ma s a z r i j e v a n j a p č el i n j e g j a j a š c a —- Jezgrct, s punim brojem krmnosoma (prikazana su samo tri para) — SvaJci par kromosoma se podijeli — Parovi kromosoma idu na suprotne polove jajašca — U jajašcu su se stvorile dvije jesgre s punm brojem kromosoma — Kromosomi se razilaze is parova — Razttaženjem kromosoma nastale su četiri jezgre sa poiov'čnim brojem kromosomđi. Tri se od njih raspadtm, a jedna ostane kao jezgra sazrelog jajašca. -

isti broj kromosom.a kao i ostale. Međutim, kad se iz njih treba da stvore stanice sposobne za oplodnju-, t. j. spolne stanice, onda sedijele na posebni način. Kod matice se ' kromosomi u takvoj stanici podijele na dvoje i jezgra se podijeli na dva dijela, ali se protoplazma ne podijeli. Zatim se u tim jezgrama raziđu parovi kromosoma i one se opet podijele,. a da se prOtoplažma ne podijeli. T ako imamo u jednoj stanici četiri 'jezgre od kojih .-svaka sadrži polovicu broja kromosoma, karakterističnog za stanice pčela, t. j. 16 kromosoma. Od te četiri \jezgre tri se ’ raspadnu, a jedna ostane. Takav način diobe zove se sazrijevanje. Slični proces odvija se i kod truta. Međutim, treba imatLna umu. da trutovi nastaju iz neoplođenih jajašaca i da prema tome imaju.

A — Nezrela spolna stanica tmta. (U jeggri se nalase smo tri kromosomar ■jer stanice truta sađrže polovičan broj krmnosomaj B — Jezgra se pokušava dijeliti, ali se (C ) ne pod\jeli D — Jesgra se ponovo pohušava dijeliti i ovdj puta se podijeli E ■— Polavice kromosoma idu na suprotne polove F ■ — Nastale su dvije stanice sa istim brojeni kromosoma,kao i nearela. spotna stanica. Is jedne se rasvije spermij, a druga propađne.

u svojam stanicama samo 16 ■kromosoma. Kođ njih se stanica, od koje se treba razv.iti sjemenska stanica, samo pokuša dijeliti, t. j. jezgra . se pokuša đijeliti, ali se ne podijeli. Neposredno poslije tog neuspjeIog pokušaja diobe, kromosomi se ipak podijele, formiraju se dvije jezgre i stanica se nejednako podijeli tako da nastane jedna veča stanica, od koje se razvije sjemenska stanica i jedna manja, od koje. nikad ne nastane prava sjemenska stanica. Svaka od ovih stanica sadrži 16 kromosoma. b) O p l o đ i v a n j e O d oplođivanja treba razlikovati osjemenjiva.nje. Osjemenjivanje je proces predavanja sjemena matići sa strane truta prilikom

svadbenog lijeta. T o sjeme bude u matici pohranjeno u posebnoj -vrećici, spermateki. Kad matlca leže jaja, posebni mehanižam istiskuje iz spermateke sjemenske stanice, 'koje se približe jajaš^u i pokušaju prodrijeti u nj. N o to uspije običnb samo jednoj od njih. T o je čas, kad se izvršila oplodnja- Neposredno poslije toga ždruži še jezgra

A B G D B W

— — — — — —

Shevia oplođnje. pč'elinjeg ja j et a Nezrelo jaje sa punim Irrojem Tcromosoma pred poče'alc sazrljevanja Sazrijevanje u toku i početak lešenja. Spermij ulazi u ja-je Sazrijevanje đovršeno. Spermij popr'.ma oblik jezgre Stapanje jezgara jajašca i spermija Kromosomi se podijele . - . ■Oko svake grupe kromosoma stvori se opna, pa nastami dvije jesgre sa pnnim brojem kromosoma. Dioba oplođenog jajačca je počela, a tirne i rast nove jeđinke.

sjemenske stanice 1 jezgra jajašca, kromosomi se razdijele i pomiješaju tako, da parove kromosoma čini po jedan kromosom od majke . (matice) i jedari kromosom od oca (truta). Zatim se oblikuju dvije jezgre od kojih svaka sadrži,32 kromosoma. Razvoj pčele (matice ili radilice) je počeo. A k o se jajašce izleže, a da u nj nije uspjela prodrijeti. ni jedna sjemenska stanica, onda prilikom diobe jezgre, koja se svakako odvija, makar se i nije dogodila oplodnja, nastaju dvije nove jezgre od kojih svaka sadrži samo 16 kromosoma. O d takvog jajašca uvijek nastaje trut. " .

c)

Principi

nasljeđivanja

1. Općenito Prilikom oplodnje, odnosno prilikom stapanja jezgara sjemenske stanice.i jajašca, pomiješaju se kromcrsomi, a time se pomiješaju i faktori, koji upravljaju oblikovanjem pojedinih osobina tokom razvitka jedinke. Naravno, jedinka je točno polovinu faktora nasli346

jedila od jednog roditelja, a polovinu od drugog. Pa kako to, da su potomci najčešće više ili gotovo potpuno slični jednom roditelju, a manje ili gotovo nikako dragom? Ili, što je još čudnije, kako to da se kod jedinke ispolje osobirie, koje nisu imali njeni roditelji, već praroditelji ili još i dalji preci? Već je spomenuto da se osobine naslijeđuju, da šu geni faktori, koji upravljaju oblikovanjem osobina i dr. Nužno nam se nameće zaključak, da do upoznavanja principa nasljeđivanja možemo doći promatranjem pravilnosti pojavljivanja stanovitih osobina kod jedinki pčelinjeg društva. Međutim, prije navođenja primjera, moramo se upoznati s jednom stvari. M i bismo očekivali da će kod potomaka neko svojstvo zauzeti sredinu, t. j. da će potomći s obzirom na stanovito svojstvo biti uvijek pomalo slični jednom rođitelj'u, a pomalo drugom, ako su ovi bili različitL Tako na primjer kao kad pomiješamo crnu boju s bijelom, pa nastane siva. T o i jest slučaj kod nekih osobina, ali ne kođ svih. A k o na primjer, oplodimo maticu o d . vrste pčela, koje imaju dugi jezik, s trutom od vrste, koja ima 'kratki, radilice će imati jezike, koji sunešto kraćicd jezika smatičine, a nešto dužiod jezika a trutovske strane. Međutim, ako maticu, koja ima štitac. (leđnu Ijuskicu) žute boje, osjemeni trut,' koji ima crni štitac, nastat će radilice, koje ne će imati neki žućkastocmi štitac, već izrazito žuti .kao i matica. Kažemo da u ovom drugom slučaju žuta boja nadvladava cmu, da dominira nad njom, da je dominantna. U čemu je stvar? U prvom primjeru radilice su naslijedile od matice gen, koji upravlja razvitkom jezika, tako da ovaj izraste dug, a od ti'uta gen, koji uvjetuje razvitak jezika u tom smislu, da ovaj ostane kratak. Oba faktora djeluju jednako intenzivno i rezultat je sredina: jezik radilica je kraći. pd jezika s matičine, a dulji od jezika s trutovske strane. U drugom slučaju, šfcitac radilica bit će žut, iako su — pored gena (od matice), 'koji upravlja razvitkom štitca tako da dobije žutu boju — riaslijedile i gen (od truta), koji uvjetuje cmu boju štitca. Zašto u ovom slučaju dominira gen za žutu boju štitca,. još, nije poznato. Treba napomenuti da će u oba slučaja matice, koje se razviju od tih generacija, imati Lste osobine kao i radilice (srednje dugi jezik i žuti štitac), dok će feod trutova osobine biti iste kao i kod matica, od kojih su nastale (dugi jezik i žuti štitac). K o d trutova je to zato slučaj, što se on' Tazviju iz neoplođenili jajašca, pa prema tome imaju u svojim stanicama isključivo ?ene, kcje ima i matica u svojim. Oni i nisu u pravom smislu riječi sinovi, t. j. sa stanovišta genetike (nauke o nasljeđivanju), oni nisu — strogo uzevši — pravi potomci i ne spa347

đaju u prvu generaciju. (Kod tumačenja riasljeđivanja, prvom'generacijom se smatraju prvi potomci, drugom potomci potomaka iz prve i t. d.). Ovakav planirani postupak, kojim omogućujemo da maticu sa stanovitom oso'binom osjemeni trut, kod kojeg je ta osobina nešto

trut sa kralkim jezikom

m atica J sa dugim jei ikom

\i' '

sve radilice ima- V tice sa srednje dugim jezikom

svi trutovi sa dutjim jeziuom

. tf.-J

Shematški prikag rezultata križanja jnatjce sa dugim jezikom i truta s kratkim jezikom

drukčija, nazivamo križanjem, a potomke (radilice i matice) križancima (bastardima). Što će biti s navedenim osobinama kod potomstva potomaka iz prve generacije? Kod pčela je situacija nešto drukčija nego kod nekih drugih bića, kod kojih prilikom križanja i muški potomci budu križanci. (Trutovi nikad ne mogu biti križanci, jer nemaju oca). A k o se križa križariac s križancem, jedna četvrtina potomaka bude slična baki, jedna djedu, a polovina budu opet križanci t. j. budu slični ocu i materi. Kod pčela je drukčije (vidi priložene skice). U slučaju nasljeđivanja duljine jezika, matica križanka 348

daje polovicu križanaca, a druga polovina bude slična baki ili djedu, što zavisi o tome, kakav ju je trut osjemenio. A k o ju je osjemenio trut od vrste pčela s dugim jezibom, onda će ta polovina imati jezik kao i baka. A k o ju je osjemenio trut od vrste pčela s kratkim jezikom, onda će imati jezik kao i djed odnosno otac. Zašto? Matica križanka ima gen za dugi i gen za kratki jezak. Pri’likom sazrijevanja

matica sa žuiim štitcem

trut sa žutim stitcem

matica sa žutim šti+cem

trut sa cmim . štitcem

X

_

Shematski -pr'.kaz rezultata križanja matice sa- žutim štitcem i truta također sa žutbn štitcem

. Shematski prikaz rezultata -_ . križanja m atice sažutim štitcem i truta sa crnim štitcem

jajašca polovina će dobiti jedan gen, a polpvina drugi. A k o maticu križanku osjemeni trut s dugim jezikom, onda če iz jajašca, koja imaju gen za dugi jezik i sjemenskih stanica, koje također imaju isti gen,' nastati potomci s dugim jezikom. O d jajašca, koja imaju gen za kratki jezik i sjemenskih stanica, koje imaju gen za dugi jezik, nastat će križanci. Iste su proporcije, ako maticu osjemeni trut s kratkim jezikom: pola potomaka imat će kratlci ježik, a polovina će ih biti križanci. . 349

križana matica sa srEdnieidugim jezi / kom V

trut sa dugimj jezikom

polovina ćistih'radilica i . matica sa d u jim jezikom

polovma kriz: radilica i matica sa srednje dugim jezikotn

polovma trutova sa d ujg i m jezikom

polovina trutova sa iu tom smislu, da se bitno promijenio gen, koji upravlja razvitkom boje očiju. Z a razliku od varijabjlnosti, koje su posljedice vanjskih utjecaja i koje nisu nasljedne, ovakve promjene, nastale mutacijom, redovito su nasljedne. Zašto se u takvim društvima ne pojave i matice i radilice s bijelim očima? Dva su razloga po srijedi. Prvo, takvi su trutovi slijepi i čim polete iz kcšnice, padnu na zemlju i obično uginu, jer 352

se ne mogu vratiti. Drugo, kad bi takav trut i osjemenio maticu, potomci bi ipak imali oči crne boje, jer gen za cmu boju očiju nadvlađuje gen za bijelu boju. D a se bijele oči mogu naslijediti, dokazuje ova činjenica: A k o maticu, kojoj je otac bio trut sa bijelim očima, osjemeni opet takav trut bijelih očiju, dobiju se pored radilica s crnim očima i' radilice s bijelim očima. Uzgajati pčele u tom smislu bilo bi štetno, jer su takve pčele slijepe, ali su poznati slučajevi, gdje su se mutacijom (kod drugih biča) pojavila pozitivna svojstva i gdje -se uzgojem i razmnažanjem takvih. jedinki stvorila unutar vrste pasmina, koja je po tom svojstvu bila bolja od svojih srodnika. Danas možemo izazvati mutacije u pokusima, na primjer, s rentgenskim žrakama, ali se to ne može praktično iskoristiti, jer se nikad ne zna, u kom če smislu nastati mutacija. - '

3. Varijabilnost Od miitacija, koje uzrokuju nasljednu promjenljivost razlikujemo varijabilnost u užem smislu riječi' ili nenasljednu promjenlji-' vost. Utjecajem promijenjenih prilika možemo na živim bićima izazvati znatne promjene, koje mogu ostati izražene dugo vremena .pa i do smrti, a kod njihovih potomaka se ne pojavljuju. Tako je kod pčela, na primjer, poznat utjecaj hrane i temperature na neke osobine. A . S. Mihajlov opazio je da su se od ličinaka, koje su bile premalo hranjene, razvile pčele s kraćim rilom i manjom širinom i dujjinom krila od pčela, koje su se razvile od nonnalno hranjenih ličinaka. Nelson i Veliha su sličnim postupkom dobili patuljašte radilice, teške 62— 84 mg (normalne kontrolne radilice bile su teške 110— 120 mg). Komarov je. posebnim postupkom s jajima i ličinkama uspio dobiti gigantske pčele. Što se tiče utjecaja temperature, Mihajlov je opazio, da su pčele, koje su se razvile od ličinaka, koje su boravile kod 30° G (temperatura u gnijezdu, kad ima legla, moi\a biti 35° C) imale dulje rilo, kraća krila i krupniji zadak, dok na širinu krila i broj zubaca nije bilo utjecaja. Vidimo, dalde, da niža temperatura djeluje na različite osobine različito. A k o djeluje visoka temperatura ma i na kratko vrijeme, postaju pčele nakazne. Naravno, ako su se takvi pokusi vršili na jajima i ličinkama, od kojih su se trebale razviti matice, dobile su se i matice s promijenjeriim svojstvima. N a primjer, patuljaste matice zbog slabe ishrane i dr. A k o se potomstvo takvih matica držalo u istim uvjetima, imalo je promijenjeno dotično svojstvo kao i njihova roditeljka, na prim'jer patuljaste pčele. Međutim

12

353

od ogromne je važnosti, da potomstvo nije to svojstvo, na primjer patuljasti rast, naslijedilo od svoje roditeljke, kao što je naslijedilo na primjer boju skeleta, ćud i dr., već je to svojstvo rezultat utjecaja okoline. T o nam jasno potvrđuje ćinjenica, da će neposredni potomci takve patuljaste' matice bit-i normalne veličine, znači u konkretnom slučaju veći od svoje rđdi'teljke, ako ih normalno, u ovom slučaju đovoljno, hranimo. U ovom slučaju se radi, dakle, o sasvim drugoj stvari, nego što je mutacija. Iz svega navedenog jasno proizlazi, da.vanjski faktori mogu utjecati na osobine na taj način, da še ne razviju onako, kako to dirigira nasljedna osnova, nego da budu nesto modificirane. U životu jedne zajednice kao što je pčelinja, postoji niz faktora, koji se isprepliču, i to različito kod različitih jedinki. Kod jedne jedinke ti se faktori kombiniraju tako, da potpomažu razvitak odre-đene osobine, a fcod druge opet tako, da ga koče. Rezultat je taj, da ■ kod iste linije imamo razldčite jedinke s obzirom na stanovitu osobinu. Uzmimo, na primjer, težinu tijela. Sve radilice imaju barem na izgled iste uvjete života, pa ipak ih ima težih i lakših, Razlika između najtežih i najlakših može biti dosta velika, na primjer od 135 do 185 mg. Međutim, u ovom ih slučaju ima najviše sa srednjom tjelesnom težinom; t. j. od 160 mg, a najmanje, ali po prilici podjednako, onih riajtežih i onih najlakših. Kaže se, tjelesna težina je varijabilna osobina pčela. Naravno, kad bismo uzgojili mnogo matica, i njihova tjelesna težina bila bi varijabilna. Prije nego što prijeđemo na to, zašto je važno voditi računa o varijabilnosti, moramo se malo detalj' nije pozabaviti osobinama. Osobine se mogu podijeliti u dvije vrste: one, koje se pojave u punoj mjeri, ili se uopće rie pojave kod potomaka, i one, koje se pojave u .različitom opsegu. Prve se nazivaju kvalitativnim osobinama,, a druge kvantitativnim. Z a prvu vrstu kao primjer služi boja očiju, a za drugu boja zatka, način leženja i dužina života. Većiria osobina, koje su od ekonomske važnosti, po prirodi su kvantitativne. Razvitkom kvalitativnih osobina upravlja jedan gen ili jedan par gena. Razvitkom kvantitativnih osobina upravilja više parova gena. K cd gena, koji upravljaju razvitkom kvantitativnih osobina nema pojave dominancije, ali postoji kumulativni učinak, tako da dva gena iz istog para ili iz različitih parova izvrše veći učinak u jednom pravcu nego jedan sam : Pče'la, koja ima tri gena za žutu boju zatka, imat će žući zadak od pčele, koja ima za tu istu svrhu j.edan gen. Spomenul: smo već da su osobine, koje su ekonomski važne, većinom kvan354

titativne po prirodi. Križanjem linija možemo postići koncentraciju poželjnih gena, t. j. ako ■križamo dvije linije, koci kojih je poželjno svojstvo izraženo u manjoj mjeri, dobit ćemo potomke, od.k ojih će neki to sv-ojstvo imati izraženo u većoj mjeri. Selekcijom i posebnim križanjem najbližih srodnilča (inbreeding)1 može se to svojstvo u punoj mjeri zadržati u iiniji, jer nova kombinacija gena, uvjetuje, da se to svojstvo pojavljuje jače izraženo, i da se ono prenosi i ria potomsh'o. D a se vratimo na to, zašto je potrebno voditi računa o varijabilnosti. Kad ne bi postojala mogućnost mutacije, varijabilnost bi bila praktičbi bez značenja, jer uzeli mi između matica razlicite težine, ali iste linije, najtežu ili najlakšu ili pak srednje težine. đobit ćemo potomke različite težine, i to od najmanje do najveće. Međutim, ako se želi dobiti potomstvo s -većom težinom, potrebno je za daljnji uzgoj uzeti težu maticu, jer nikad nije sigurno nije li se u jajašcu ili sjemenskoj stariici, iz koje' je.nastaJa ta matica, dogod ila mutacija i nisu li mutirani' geni uzročnici veće težine, a ne slučajno ispTeplitanje fak'tora iz okoline. U tom slučaju to bi svojstvo postalo nasljedno i mi bismo dobili novu liniju, koja bi, što se tiče težine tijela, imala drugi opseg, s time, da bi u odnosu prema prijašnjoj liniji imala puno više težih pčela. N a primjer, ako bi se uzgojile matice iz linije pčela, kojih se tjelesna 'težina kreće od 135 do 185 mg i pretpostavimo, da među ostalim dobijemo i tri matice težine 175, 180 i 185 mg. Odvojimo ih, pustimo ih da.se o p lo d e i opazimo da matica teška 175. mg daje potomstvo s opsegom težine od 150 do 200 mg, a druge 'dvije od 135 do 185 mg. N a osnovu toga imamo pravo vjerovati da se u jajašcu ili sjemenoj stanici, iz kojih je nastala matica teška 175 mg, dogodila mutacija i da ona i njeno potomstvo predstavljaju novu liniju s tjelesnom težinom od 150 do 200 mg. Iz svega dosad navedenog proizlazi, da . j e nasljeđivanje vrlo složen proces, đa su osobine, 'iako nasljedne, podvrgnute, prilikom razvitka 4 vanjskim utjecajima, da je put do p'laniranog poboljšanja loze težak, ali ne i nesavladiv, kako nam to pokazuju rezultati naukel) Inbreeding (čit. inbriding) Je parenje što bl:žiii srođn'.ka. Najinteinz:vniji inbreeding je samooplodnja, .koja je kod pčela moguća, jer se može djevičanska matica pobudiiti na leženje neopl'ođenili jajašea, .«• !;atim je oploditi s njenlm »sinovima«, U inbreeding spada i parenje između roditeija i potomaka, brata i sestre i dr.

355

3. P r o g r a m

uzgoja

I. Naravno, da je za praktičnog pčelara važno, što on može od svega toga primijeniti u praksi. Direktno primijeniti ne može ništa, jer su u tom poglavlju opisani samo principi, ali iie i metode. S druge strane, potrebno je da zna to sve, pa i više, ako hoće ma i pokušati samo da se bavi planiranim poboljšanjem loze. Naši napredni pčelari i dosad su u cilju poboljšanja svojih pčela 1uzgajali matice.od onih društava, koja su ,se u posljednjoj sezoni pokazala najboljima u prinosu meda. Ostali pčelari obično umnažaju matice iz rojevnih matičnjaka (jer do njih najlakše dolaze), đakle bez obzira na osobine u pogledu većeg prinosa meda.' Međutim, jedva da ima mali broj pčelara, koji su nastojali da se takve izabrane matice i osjemenjuju s trutovima uzgojenim u đruštvu, k oje'je pokazalo slične poželjne osobine. Matice su tada bile osjemenjivane s trutovima iz nekog beznačajnog društva, pa i iz nekog .inferiomog društva, zbog čega je odabiranje i uzgoj bio spor, a rezultat djelomičan, pa i beznačajan. . IJ poglavljii o uzgoju matica rni smo naglašavali da se materijal za uzgoj matica mora uzimati iz »»odabranog« ili »plemenitog« društva. Isto tako smo ukazali i na način, kako se takve matice mogu i osjemeniti s trutovima baš iz nekog izabranog društva' A k o se kod toga postupi s potrebnim oprezom, onda će dotični pčelar sa 100:1 uspjeti đa uzgoji matice, koje će davati potomstvo radilica s ižabranim odnosno željenim osobinama. Prema. tome, opasnost neuspjeha, iako može postojati, ne leži u samom-uzgoju. Ona leži u pogrešnom odabiranju.

II. Različiti i mnogobrojni unutamji i vanjski faktori mogu.djelovati na pčelinja društva u pravcu bržeg ili sporijeg razvoja, a. da te faktore pčelar i ne zapazi. Tako na pr. kod ocjene manje ili veće sklonosti rojenju moraju se ukloniti svi uzroci, koji mogu izazvati i pospješiti nagon rojenja (vidi str. 144). Naročito se moraju kod odaibiranja isključiti društva, koja su u košnicama ograničene zapremine, kao što su na primjer, A . Žnidaršićeve košnice. U takvim d sličnim košnicama ne mogu se ni pronaći .društva koja su manje sklona rojenju, 356

jer će u njima sva društva zbog tjeskobe1) jednako naginjati na jojenje. A budući da se društva u takvim košnicama ne mogu ni razviti potpuno, to se ne mogu ni! u prinosu meda pokazati kao najbolja. Zato bi odabiranje društava u spomenutim pravcima kod takvih košnica bio uzaludan i neozbiljan posao- Da je tome tako, •vidi se najbolje i po tome, što odabiranje u N . R. Sloveniji, gdje su općenito u uipotrebi takve male košnice, ni nakon 25 godina, i pokraj stanica za osjemenjivanje, nije dalo nikakve rezultate.

m .. Ima nekoliko faktora koji mogu uzrokovati manji ili veći prinos meda. Raziika ne samo u starosti, nego i ,u kvaliteti matica, može djelovati u smjeru jačeg ili slabijeg razvoja društva. A ko, na primjer, neko društvo pa i sa jače izraženiin nagonom za sabiranje, .ima stariju maticu, nemlnovnb će pokazati slabiji rezultat od cnog društva u ko- ' jem je obična jednogodišnja matica. Kvaliteta saća također može utjecati na tempo razvoja društva. Društvo na ispravnom saću s najvećim mogučim brojem radiličkih : stanica svakako da će biti jače od društva u kojem su satine manjkave. U plodištu ne valja upotrebljavati sašvim crne, prestare satine, jer se'u njima, po Komarovu, legu.sitoije pčele s kraćam rilcem i manjim krilima, što bi moglo utjećati i na manji unos nektara. Rod proširenja dodavanjem medišta, mora se paziti da se svim društvima dodaje saće jednake dobi, i jednaki broj sličnih okvira. Zalihe meda možda su od najvećeg utjecaja na razvoj legla. Isto tako mogu na razvoj legla iitjecati i različite zalihe cvjetnog praška u saću. Često se kod oduzimanja meda izvadi iz nekog drustva i takav okvir, na kojem je veća'količina praška. Nakon vrcanja okvir dospije u neko drugo društvo, gdje kasnije može utjecati na bolji razvoj legla. I kod iste žalihe praška na ražvoj legla mož„e utjecati i samo mjesto, gdje se on nalazi u košnici. x Nekada je glasoviti- američki pčelar Dr. G. C. Miller kažao: »D a biste postigli najbolji uspjeh,. vodite račima o svakoj funti meda tizetoj od svakog društva, a tada uzgajajte potomstvo od n a jp rod u k tivhijeg«. Kod ocjenjivanja prinosa meda nije dovoljno bilježiti količinu po broju ižvađenih puiuh i djelomično punih okvira (kako !) U čemu se očituje tjeskoba, vidi poglavlje: ».Uzroci rojenja«

to preporučuju neki sovjetski pisci), jer takvo računanje nije pouzdano. Uvijek se moraju mjeriti na vagi prvo puni, a riakon vrcanja ponovo isti prazni okviri. Osim. spomenutih faktora, na veličinu prinosa mogu utjecati još i neki drugi, kao na primjer bolje ili lošije prezimljenje nekog društva, manja ili veča količina otvorenog legia za vrijeme glavne paše, zalihe meda izmijenjene zbog tihe krađe kod nekih društava i dr. Naravno da se u vrijeme odabiranja ne smije vršiti -nikakvopojačavanje leglojn, pčdama, medom ili praškom, a ni umjetno Tojenje društva. , ' Svi sezonski radovi u pčelarenju moraju se na vrijeme obavljati,. da društva imaju stalno dovoljno mjesta na raspolaganju za sniještaj nektara,’ za leglo i za izgradnju saća. Među vanjske faktore koji mogu utjecati ria manji ili veći prinos možemb ubrojiti zalijetanje pčela u susjedne košnice. Ustanovljeno je, da" se kdd stisnutog reda košnica, u susjed-ne košnice zaliječei do 25% pčela sabiračica. A k o je paša na jednoj strani i u smjeru redova poredanih ■košnica, o'nda može nastati znatna razlika u prinosu meda iznieđu društava, koja su na početku i onih, koja su na kraju reda. Prije dvije godine imao sam prilike vidjeti da su se pčele kođ takvog poretka košnica i paše u takvom smjeru, zalijetale iz susjednih košnica, koje su bile 30 metara uđaljene! Nadalje na tempo razvoja kod inače istih uvjeta može utjecati i duljina trajanja sunčanog svijetla. Društva u zasjenjenim košnicama razvijat če se sporije od onih, koja su veči broj sati izložena sunčanoj ' svjetlosti. -

IV .

A k o se vrši odabiranje u pravcu veće mimoće pčela, treba voditi računa i o nekim okolnostima, koje mogu prouzročiti veću ili manju razdraženost pčela. Poznato je, na primjer, da su pčele u košnicama, koje su izložene.. prevelikoj sunčanoj toplini -ili propuhu, znatno ljuće od drugih. Napadaj pčelinjih neprijatelja, na primjer mrava, izaziva znatnu razdraženost pčela. Nadalje i sama vrsta poklopca djeluje na pčele. U košnicaina, gdje se upotrebljavaju Layensove letvice između okvira, pčele su, po izjavi mnogih pčelara, znatno inimije. T o se tumači time, što se k o d pregleda uznemire samo one ulice koje se otkriju, tako da pčele u ostalim, pokrivenim ulicama i ne osjećaju pregled, pa i ne napadaju. Naprotiv, prilikom pregleda košnica s jedriim poklopcem otkrivaju se sve ulice. 358

Važna je i razlika u položaju okvira prema letu. Kod pljoštimice postavljenih okvira pčele su prigodom pregleđa uvijek mimije nego u društvima sa sječimice postavljenim okvirima. Naime, kod pljoštimice postavljenih okvira, prednji okvir, koji je prvi do leta i oko kojeg se uglavnom i nalaze pčele stražarice, koje napadaju, vadi se rijetko iz košnice. Naprotiv, kpd sječimice postavljenih okvira, vađenje ma kojeg od njih, uvijek uzbuni stanoviti broj stražarica.' Neki američki pčelari (Latham, Alexander) promijenili su radi toga položaj leta na svojim košnicama. Ukratko: osnovni uvjet daljnji uzgoj leži u tome da zatim da se sa svima jednako uvjetima, u kojima će se moći

za pravilno odabiranje materijala za se sva društva nalaze u istom stanju, pčelari'u toku odabiranja, i to u ta^vim nesmetano razvijati do krajnjih granica.

I pokraj toga postojat će još uvijek koji nepoznati faktof, koji ;e u većoj ili manjoj mjeri utjecati na pravilnu ocjenu osobina kod pojedinih društava. Tako je na primjer znameniti američki uzgajivač matica Latham u svojoj praksi kroz više desetljeća opazio da se razlike u-prinosu meda kod pojedinih društava očituju i po različitim oblicima matica. Ori kaže: »Matice su često. različitih oblika. Neke imaju širok i plitki trbuh, a neke uzak i duboki. Po mojem iskustvu,matice sa širokim, a plitkim trbusima, vrlo su dobre nosilje, ali su njihove pčele veoma slabe sabiračice. Vidio sam da su njihova društva tako.silna, .da u tome upravo prednjače ua pčelinjaku, ali na kraju sezone, ne samo da nemaju viška, nego se moraju čak i hraniti. ’Naprotiv, našao sam matice s duboldm tijelom, koje su bile dobre nosilje, a njihova društva uvijek su .davala dobre prinose.uz ob'ilne-zimske zalihe«.

V. Iz navedenog vidimo da se s uspješnim odabiranjem i uzgojem mogu baviti samo spremniji pčelari, koji osim spreme za .to imaju volje i dovoljno vremena. Daleko bismo prije došli do cilja, kađ bi se pčelarskie organizacije, koje postoje, svaka na svome području pobrinule, da se matice iz takvih društava sa opaženim željenim osobinama prikupe na jednu stručno vođenu selekcijsku stanicu, gdje bx sc vrlo brzo mogla provjeriti. vrijednost prikupljenog materijala. Budući da se nekoliko takvih selekcijskih stanica upravo osniva na; našem državnom području, to ima nade da će se u dogledno vrijeme postići željeni ciljevi.

A k o se i ne bude na takvim stanicama odmah primjenjivalo umjetno osjemenjivanje, može dobro poslužiti i pažljivo provedeno prirodno osjemenjivanje sa izabranim trutovima kako je to objašnjeno, na str. 330. Z a rad na takvim stanicama može prilično dobro poslužiti jedan praktičan program, sličan onome, što ga je Laidla\v1) predložio amerićkim pčelarima. O d nekoliko društava, koja su dala najviše meda, ili koja nisu naginjala na rojenje, treba uzgojiti dovoljan broj matica i uvesti ih u sva ostala društva na pčelinjaku. Sve te matice moraju biti označene, a moraju bfti zabilježena i ona društva, od kojih su te matice potekle. U narednoj sezoni zapazit će se' ona društva, kod kojih će biti istaknute spomenute željene osobine. Zatim se od tri stare matice, koje su majke uzgojenih matica (odnosno kojih su društva s-njihovim kćerima pokazala željene osobine), uzme materijal za daljnji •uzgoj. , Ove' se matice na prm jer označe sa A , B i C. V e ć Tano u proIjeće tiebau njihova društva dati trutovsko saće. Čim trutovske stanice budu zatvorene, treba trutovsko leglo prenijeti u društva, 'koja nemaju trutova, a ni matica, a svakom uzgojnom društvu dati drugO' prazno trutovsko saće. Društva, koja sudjeluju kod uzgoja trutova, treba prihranjivati medom ili šećemim sirupom, a po potrebi i praškom. Takva društva za uzgoj trutova treba strogo izolirati -kako međusobno, tako i od drugih društava. Osim toga treba im dodavati radi.ličkog legla, ali na tom leglu treba razoriti sve trutovske stanice, ako se na njemu nalaze. O d ovih triju određenih matica, treba uzgojiti od svake po 20 matica. Erve godine se matice koje potječu od matice A osjemene s trutovima izleženiin po- matici B, zatim matice koje potječu od matice B osjemene s trutovima izieženim od matice C, a matice koje potječu od matice C osjemene s trutovima izleženim po matici A i) Harry H. Laidlaw profesor je na Ek^erimentalnoj stanici kal'fomijakog imiiverziibata u Davdsu, gdje radi s .profesorom Eckertom. On. pri oejenjivanju .Jcvalitete n’eSkog’ društva vodi računa o ovim osobinama: firojčana snaga (do !koje raste društvo), sklonost upotrebi propoEisa, ćud, miirovanje na saću, maiksimtBn u kompaJobiosti, bRzini širenja, vitelnasti i rasporedu legla; otpornost prema bolestima; raspored praška, sabiranj'e neiktara d pđuđa. proizvodnja voaka, ^klcaiost olmpiranju medišta, aklonost rojenju, sklonost samo'zmjeni matice, duljina života radUica i trutova, trajanje leta j kod koje temperature, sklonost grabežu, kvaliteta zimovanja, zafflie meda i zaliire praaka. 360

Tako oplođene matice uvedu se u društva koja se pr;omatraju u toku sezone. Najbolja od svake grupe uzme se za majku naredne- generacije, a označe se sa A i, B3 i C 3. Druge godine iizgoje se od svake ove matice trutovi i po 20 matica, i osjemeni ih se, i to: matice koje potječu od matice A 3 s trutovima od matice Cj, zatim matice koje potječu od matice Bi s trutovima od matice A j, a matice koje potječu od matice Ci, š trutovima od matice Bj, i doda ih se društvima. Naredne sezone opet se izaberu najbolja društva, a njihove matice označe sa Aa, B^ i C=, te se od svake od njih opet uzgoje trutovi i po 20 matica. U ovom kolu matice od matice A= treba osjemeniti s trutovima od matice Bs, matice od matice B^ s trutovima od matice a matice od matice C?- s trutovima od matice A= (vidi tabelu).,

, Sistem parenja Maiica iz.linije

T

u t o v i

i z

1i n i

e

1. gođine

2. godine

3. godine

4. godine

A

B~

C,

b2

c3

B

C

K

C*

C

A

Bx

A„

A3 B„

Naravno da pri tome treba sve pažljivo promatrati i bilježiti. Osobinu manje sklonosti rojenju trebalo bi na koncu provjeriti u nekom kraju, koji naročito obiluje s cvjetnim praškom, jer je poznato da njegovo obilje znatno utječe na pojavu rojevnog riagoria. A k o se kod ocjenjivanja većeg prinosa primjenjuje i glosometari onda bi trebalo upotrebiti njemački ili ofiaj prof. Dr. Kerna, jer. ' francuski (Chartonov) nije dovoljno' pouzdan. -