KULTURNA BAŠTINA 1

KULTURNA BAŠTINA • pokretne i nepokretne stvari, te njihove skupine i cjeline od posebnog povijesnog, umjetničkog, paleontološkog, arheološkog, arhitektonskog, etnografskog, kulturnog i znanstvenog značenja • nematerijalni oblici i pojave čovjekovog duhovnog stvaralaštva, kao i dokumentacija i bibliografska baština, • metodom rekonstrukcije ponovno uspostavljena nekretnina koja je porušena namjerno ili usljed elementarne nepogode, a koja je prije rušenja imala status zaštićenog dobra baštine ili status dobra baštine pod prethodnom zaštitom • objekt ili prostor u kojem se trajno čuvaju dobra baštine ili izvorna dokumentacija

J. Ruscin 1849. ► Brinite

se za svoje spomenike pa neće biti potrebe da ih obnavljate.Brojite kamenje kao što biste postupili s draguljima neke krune, postavljajte stražare kao što biste ih stavili ispred vrata jednog zatvora, vežite ga željezom ako se raspada, poduprite ga gredama ako se urušava, neka vas ne smeta ružnoća koju donosi pomoć koju mu pružate:bolje je i šepati nego izgubiti jednu nogu. Učinite to s nježnošću, poštovanjem, neprekidnom budnošću i više od jedne generacije rodit će se i umrijeti u sjeni njegovih zidova.

Nepokretna kulturna dobra • • • •

• • • • •

Grad, selo, naselje ili njihovi dijelovi GraĎevina ili njezini dijelovi, te graĎevina s okolišem Elementi povijesne opreme naselja Područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim dogaĎajima i osobama Arheološko nalazište i arheološka zona, uključijući i podvodna nalazišta i zone Područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima Krajolik ili njegov dio koji sadrži povijesno karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru Vrtovi, perivoji i parkovi Tehnički objekti s ureĎajima i drugi slični objekti

Stari gradovi (burgovi) i utvrde • Specifična spomenička vrsta, uvjetovana strateškim položajem zemlje i kraja.Počinju se graditi u 12. st. za vrijeme provale Tatara i uz odreĎene promjene grade se i koriste sve do 18. st. kada prestaje opasnost od Turaka. Promjene nastaju u 15. st. pojavom vatrenog oružja, ali i razvitka tehnike. Različitih su veličina, od čitavih kompleksa sa palasom, gospodarskim zgradama, dvorištima, branič kulama i bedemima – do pojedinačnih obrambenih kula. Nastali su na strateškim položajima, kao što su planinski prijevoji , ali i položaji uz vodotoke i važnije prometnice. Postoje i burgovi u ravnici koji se dodaqtno štite vodenim opkopima tzv. waserburg. U najvećem broju su graĎeni od kamena, što je razlog njihove očuvanosti do danas.

• Nakon napuštanja prepušteni su destruktivnom djelovanju prirode i čovjeka, a opiru se jedino postojanošću kamena i čvrstini gradnje. Njihova stoljetna ruševnost poprimila je romantičarsku dimenziju koja je odreĎuje kao posebnu spomeničku vrstu integriranu u krajolik. Kroz čitavo 20. st. konzervatori vode brigu o ovoj vrsti baštine kroz izučavanje, dokumentiranje , pa i samu fizičku zaštitu. Otežana pristupačnost te pomanjkanje gospodarskog interesa za ulaganjem u ovu vrstu spomeničke baštine bile su negativne činjenice za njihovu bolju zaštitu.

Pokretna kulturna dobra • Zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i kod drugih pravnih osoba, te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba • Inventar i predmeti sakralne prirode • Arhivska graĎa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi • Filmovi • Antologijska djela likovnih i primjenjenih umjetnosti i dizajna • Etnografski predmeti • Stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine • Dokumentacija o kulturnim dobrima • Kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl. • Uporabni predmeti (namještaj, oružje), prometna i prijevozna sredstva i ureĎaji, predmeti koji su značajna svjedočanstva razvitku znanosti i tehnologije

Nematerijalna kulturna dobra • Jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta • Folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote • Tradicijska umijeća i obrti • Očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i čuvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama

Valorizacija • Pod valorizacijom dobra baštine podrazumijeva se znanstvena i stručna ocjena prikupljenih podataka u cilju utvrĎivanja svojstva dobra baštine (značenje, funkcija, starost dobra baštine)

• Po svojoj funkciji povijesne cjeline i pojedine graĎevine mogu imati: • Znanstveni značaj, kao prostor ili objekt raznolikog znanstvenog interesa • Odgojno – obrazovni značaj, koji proizilazi iz spoznaje o njihovoj vrijednosti uključujući često puta i patriotski smisao poruke, koju može pružiti takav objekt ili cjelina • Kulturni značaj, koji može imati u raznovrsnoj izvornoj ili suvremenoj oporabi • Kultni značaj, ako se kao kulturno dobro nalazi u kultnoj funkciji • Privredni značaj s obzirom na velike mogućnosti raznovrsnog utilitarnog korištenja. Posebna privredna vrijednost kulturnih dobara održava se u njihovoj ulozi turistički atraktivnih objekata i prostora

• Po svojim osobinama cjeline i objekti graditeljskog naslijeĎa mogu imati: • Povijesnu vrijednost – ako su vezani uz odreĎeni dogaĎaj ili znamenitu osobu bliže ili dalje prošlosti; ako odražavaju povijesni kontinuitet, odnosno povijesno dokazuju postojanje naselja, grada ili naroda

• Vrijednost starosti, ako odražavaju svoje dugo vremensko razdoblje

• Umjetničku vrijednost, ako sadrže opće prihvaćene likovne i estetske osobine

• Ambijentalnu vrijednost, ako sadrže odreĎeni stupanj atraktivnosti svog ugoĎaja

• Urbanističku vrijednost, ako kao cjelina pokazuje sklad organiziranog naseobinskog života te odreĎene kvalitete u strukturi i slici grada ili naselja, odnosno njihova položaja u krajoliku

• Vrijednost izvornosti, ako sadrže originalne elemente sagledive u društvenim i tehničkim znanostima

• Vrijednost rijetkosti, ako je izražena u odnosu na kvantitetu pojava, vrsta, oblika i drugih sličnih elemenata u odreĎenom vremenu i na odreĎenom prostoru

• Vrijednost reprezentativnosti, ako izražavaju jedinstvenost, tipičnost i realnost u svojoj vrsti, pojavi ili genezi

• Vrijednost cjelovosti, ako izražavaju jedinstvenost funkcija i oblika.

Svrha zaštite kulturne baštine • Zaštita i očuvanje kulturne baštine u neokrnjenom i izvornom stanju, te prenošenje kulturne baštine budućim naraštajima • Stvaranje povoljnih uvjeta za opstanak kulturne baštine i poduzimanje mjera potrebnih za njihovo redovito održavanje • Sprječavanje svake radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva,oblik, značenje i izgled dobra kulturne baštine i time ugroziti njihova vrijednost

Zaštita • Evidentiranje, istraživanje i valorizacija dobara koja uživaju prethodnu zaštitu • UtvrĎivanje svojstva dobara • Proglašenje dobara zaštićenim • VoĎenje registra i dokumentacije • Čuvanja, održavanja i pravilno korištenje dobara • Sprječavanje uništenje dobara i zabrana svake radnje kojom bi se mogao posredno ili neposredno promijeniti oblik ili narušiti svojstvo dobra • Konzervacija i restauracije, adaptacija, revitalizacija i rekonstrukcija dobara • Zabrana trajnog iznošenja dobara i ograničenje njihova privremenog iznošenja iz zemlje • Provedba drugih mjera za zaštitu dobara utvrĎenih ovim Zakonom i drugim propisima, ugovorima i meĎunarodnim konvecijama

Status dobara baštine • Evidentirana potencijalna dobra baštine • Dobra baštine pod prethodnom zaštitom • Zaštićena dobra baštine

Evidencija potencijalnih dobara baštine • Pod evidencijom se podrazumijeva unošenje podataka značajnih za potencijalno dobro baštine na propisanom obrascu zavoda za zaštitu kulturno – povijesne baštine. • Evidentirano potencijalno dobro baštine ne smije se uništiti, izmjeniti ili umanjiti neko do njegovih svojstava, niti se može iznositi iz zemlje bez dozvole.

Prethodna zaštita • Prethodnom zaštitom su pravno zaštićena sva dobra baštine i prije njihova upisa u Registar kulturnih dobara. • U provoĎenju mjera zaštite dobro baštine pod prethodnom zaštitom izjednačeno je sa zaštićenim dobrom baštine.

Korištenje dobra baštine • Korištenje dobara baštine podrazumijeva stavranje odreĎenih uvjeta koji omogućavaju da zaštićena dobra kulturno povijesne baštine budu dostupna javnosti radi zadovoljavanjaodgojno – obrazovnih, kulturnih, vjerskih, umjetničkih i znanstvenih potreba, kao i za potreba privrednih aktivnosti,ako je dobro baštine prilagoĎeno za zadovoljavanje tih potreba.

• Dobro baštine ne smije se koristiti na način koji je suprotan izvornoj namjeni dobra ili se korištenjem dobra oštećuje ili umanjuje njegova autentičnost ili vrijednost. • Nekretnina koja predstavlja dobro baštine može se postupkom revitalizacije ili rekonstrukcije prilagoditi suvremenim potrebama i namjenama za muzej, knjižnicu, izložbu, organiziranje predavanja, predstava i sl. • Pokretne stvari koje predstavljaju dobro baštine mogu se koristiti za izlaganje putem stalnih ili privremenih izložba za odgojno – obrazovne i turističko – propagandne svrhe i za znanstvenu obradu.

Dokumentiranje • Za sva kulturna dobra izraĎuje se dokumentacija radi njihove zaštite i čuvanja. • Ustanove koje obavljaju poslove zaštite i čuvanja dobara baštine obvezni su u suradnji sa zavodima osigurati • Uvjete radi zaštite i čuvanja kulturnih dobara za slučaj izvandrednih okolnosti (oružanih sukoba, potresa, poplave, požara, ekoloških incidenata i katastrofa ili dr.) • Mjere za spriječavanje kraĎe, pljačke, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji način, kao i svih radnji čiji je cilj uništenje i oštećenje dobara baštine

MeĎunarodni dokumenti zaštite spomenika kulture • Kako značaj kulturno – povijesne baštine nadilazi sve granice, teritorijalne i nacionalne, razvijen je meĎunarodni sustav pravne zaštite. • Njegovi nositelji su države • ICCROM – meĎunarodni studijski centar za konzervaciju i restauraciju kulturnih dobara sa sjedištem u Rimu • ICOMOS – meĎunarodni savjet za spomenike i spomeničke cjeline sa sjedištem u Parizu • I njihove članice

• Nositelji meĎunarodne politike zaštite su UNESCO s pridruženim državama članicama, Europski savjet i nacionalna udruženja za odreĎena kulturna dobra • Nizom deklaracija (politički akti) i konvencija (zakonski akti) naglašen je sveopći karakter kulture, njezina meĎusobna povezanost i uvjetovanost.

• 1931 Atenska povelja je prvi važniji meĎ. dokument koji se odnosi na zaštitu spomeničke baštine. Donio ju je Congres International d’arhitecture Moderne (CIAM). • Ona proklamira očuvanje arhitektonskog naslijeĎa, kao dijela naslijeĎa čovječanstva. Povelja teži za kompromisom izmeĎu prošlosti i sadašnjosti i prilagodbom povijesnih objekata i urbanističkih cjelina suvremenim uvjetima života. Po njoj treba konzervirati samo najvrijednije i najkarakterističnije graĎevine prošlosti u skladu s općim društvenim interesom.

• 1964. Venecijanska povelja – meĎunarodna povelja o konzervaciji i restauraciji spomenika i spomeničkih cjelina usvojena je na Drugom meĎunarodnom kongresu arhitekata i tehničara za povijesne spomenike. • Njom se zahtjeva sustavna zaštita spomenika, zajedničke baštine čovječanstva, u njegovoj punoj autentičnosti, a njegovo uklapanje u suvremenu funkciju je dopušteno samo u izvornim okvirima. Konzervatorsko – restauratorska načela utvrĎuju se na meĎunarodnoj osnovi, a svaka država pojedinačno je zadužena za njihovu provedbu.

• 1969. Europska konvencija o zaštiti arheološke baštine. Donio ju je Europski savjet u Londonu • Ovom konvencijom arheološka istraživanja se mogu obavljati samo uz dozvolu, primjenjujući najstrože znanstvene metode, a uz zaštitu lokaliteta zagovara se i stvaranje slobodnih arheoloških zona za buduće generacije arheologa. Traži se uspostava kontrole prometa arheoloških nalaza i stvaranje nacionalnog pregleda arheoloških nalaza.

• 1971. Splitska deklaracija je rezultat rada Europskog savjeta i Europske konferencije gradova. Deklaracije daje lokalnim vlastima primarnu ulogu u provedbi politike zaštite i korištenja spomeničke baštine. Traži interdisciplinaran pristup s anglaskom na edukaciji i financijskoj politici uz obvezu usaglašavanja propisa iz oblasti prostornog planiranja i zaštite spomenika.

• 1982. Meksička deklaracija donesena na sjednici konferencije UNESCO – a posvećenoj kulturnim politikama. Ovdje je prvi put kulturna baština definirana kao materijalno i nematerijalno stvaralaštvo svih naroda, čiji su jedinstveni kulturni identiteti baština čovječanstva. Svaki narod ima pravo i dužnost braniti svoj kulturni identitet, koji uključuje jezik i vjerovanja, povoijesna mjesta, spomenike, književnost, umjetnička djela, arhive, knjižnice...

• 1975. Amsterdamska deklaracija donesena na kongresu o zaštiti europskog arhitektonskog naslijeĎa, koji je održan pod motom “ Budućnost za našu prošlost”. • Deklaracija preferira zaštitu urbanih i ruralnih arhitektonskih cjelina u odnosu na pojedinačan spomenik i naglašava važnost prostornog i urbanističkog planiranja, koje će uključiti konzervaciju arhitektonskog naslijeĎa i prilagoditi se tom naslijeĎu i njegovim potrebama uključujući društveni život.

• 1984. Rostok – drezdensku deklaraciju usvojio je ICOMOS. Ova dekalracija je osudila razaranje, pljačku i nezakonitu trgovinu kulturnim dobrima;istakla je ulogu legislative i financija, kao instrumenata za očuvanje spomenika i njihovih cjelina i njihovu ulogu u kulturnom identitetu nacije, te prilagodbu suvremene funkcije spomeniku, a ne obrnuto.

• 1970. u Parizu je donesena Konvencija o mjerama za zabranu i spriječavanje nedopuštena izvoza, uvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara. Konvencija precizno definira pokretne kulturna dobra u koj spadaju: marke, film i filmski materijal, vrijedni predmeti stariji od 100 godina, rijetke zbirke i primjerci flore i faune, dijelovi spomenika, slike i crteži, etnološki materijal i dr. Zahtjeva izradu nacionalnog registra kulturnih dobara, kontrolu arheoloških istraživanja i osiguranje konzervacije in situ, tj . na mjestu nalaza, a posebno traži osiguranje proračunskih sredstava u svrhu spriječavanja nedopuštena izvoza. Nedopuštenim se smatar i izvoz i prijenos kulturnih dobara od starne okupacijske sile.

• Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine usvojio je UNESCO 1972. • Ona s e zalaže za podjednaku odgovornost zaštite kulturne baštine na državnoj i na meĎunarodnoj razini, jer zajednička baština čovječanstva brzo propada, posebno u siromašnijim zemljama. U kulturnu baštinu ulaze spomenici, grupna zdanja i znamenita mjesta, kao i arheološka nalazišta. Konvencija je predvidjela osnivanje MeĎunarodnog komiteta za zaštitu svjetske kulturn ei prirodne baštine, čiji je zadatak donošenje kriterija za upis dobara na Listu svjetske baštine, te usmjeravanje sredstava Fonda za zaštitu svjetske kulturne baštine,

• Rezolucija iz Rajsamura (Indija) 1991. s Druge meĎunarodne konferencije o miru i nenasilnom djelovanju predlaže da se mjesta duhovnog okupljanja – hodočašća proglase zonom mira, kao i mjesta od kulturno – povijesnog značenja.

Periodizacija • Stari vijek rimsko razdoblje do 5. st.

• Srednji vijek od 5. – 1. pol. 15. st.

• Renesansa i barok od 1. pol. 15. – 1.pol. 18. st.

• Klasicistička zaštita do 1. pol. 19. st.

• romantizam

• Biološka zaštita

• Aktivna zaštita poslije 2. svj. rata