Krivicno Procesno-posebni Dio

- KRIVIČNO PROCESNO PRAVO - POSEBNI DIO II. ISTRAGA Pojam i cilj:Istraga je faza prethodnog postupka koju provodi tužilac protiv određenog lica zbog postojanja osnova sumnje da je izvršilo krivično dijelo. Prema zakonu istraga obuhvata aktivnosti preduzete od strane tužioca ili ovlaštenog lica u skladu sa ovim zakonom uključujući i prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza. Osnovne karakteristike: Istraga ima tužilački karakter kako zbog organa koji je sprovode tako i zbog prirode odnosa među glavnim krivično procesnim subjektima. Pojam suština i značaj prijave Otkrivanje krivičnog dijela odvija se uglavnom putem prijave a izuzetno i glasom o tome da je učinjeno neko krivično dijelo ako glas dopre do tužioca. Kao krivično procesni akt prijava otkriva da je izvršeno krivično dijelo i o tome obavještava javnog tužioca.Poseban značaj o sastavljanju odnosno dostavljanju prijave javnom tužiocu imaju policijski organi.Prijava je krivično procesni akt kojim fizičko ili pravno lice obavještava javnog tužioca o tome da je izvršeno krivično dijelo i pri tome ukazuje i na određeno lice koje bi moglo biti izvršioc krivičnog dijela. Ona je pisano ili usmeno obavještenje o izvršenom krivičnom dijelu upućeno tužiocu neposredno ili posredno. Prema tome ko ih podnosi prijave mogu biti: Službene prijave: je akt kojim službeno lice u organima vlasti preduzećima ili ustanovama obavještava tužioca o krivičnom dijelu o kome su oni obavješteni ili za koji saznaju na neki drugi način. Službene prijave najčešće podnose policijski organi. Podnoseći prijavu službeno lice će poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog dijela. Pored toga zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staraoci, usvajaoci ili druga lica koja su dužna da pružaju pomoć i zaštitu maloljetnim licima a koji saznaju ili uoče da je maloljetno lice žrtva seksualnog, fizičkog, ili nekog drugog zloastavljanja dužni su o toj sumnji odmah obavjetiti ovlašteno službeno lice ili javnog tužioca. Privatna prijava: je akt kojim pojedini građanin ili pravno lice obavještava tužioca o krivičnom dijelu. Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog dijela, a to znači da je dužnost svakoga ko zna za izvršenje krivičnog dijala isto prijaviti ili u suprotnom i sam čini krivično dijelo. Zakon je predvidio posebne sankcije za lica koja su optužena od strane Međunarodnog krivičnog suda. Svaki građanin je dužan prijaviti mjeto ili kretanje na kome se nalazi optuženi ako blagovremeni pronalazak tog lica zavisi od ove prijave.Ovdje je potrebno prije znati za optužnicu Međunarodnog krvičnog suda i kretanje ili mjesto gdje se nalazi opruženi.Posmatrano sa asprekta obaveznosti prijavljivanja krivičnog dijela prije svega mogu biti obavezne i fakultativne (dobrovoljne). Obaveza prijavljivanja krivičnog djela odnosi se prije svega na službena lica u svim organima vlasti, javnim preduzećima i ustanovama koja su dužna da prijave krivična dijela o kojima su obavezna i za koja znaju na neki drugi način. Prema načinu podnošenja prijava može biti u pisanoj formi ili usmena, a kada se ona podnosi usmeno prijavilac će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. Podnesena pismena krivična prijava mora biti potpisana ili anonimna. Potpisivanje prijave lažnim imenom je krivično dijelo falsifikata. Anonimne prijave mogu nastati iz raznih razloga (strah podnosioca da se ne izloži eventualnoj opasnosti, prezir sredine u kojoj živi). Sadržina prijave Zakon o krivičnom postupku kao i zakoni i drugi propisi iz oblasti funkcionisanja ovlaštenih službenih lica ne sadrže izričite odredbe o sadržini prijave osim djelimično kada je riječ o izvještaju ovlaštenih službenih lica. Po mogućnosti svaka prijava trebala bi sadržati -lične podatke prijavioca, osim ako bi navođenje ovih podataka bilo štetno za njega, -podatke o krivičnom dijelu koje obuhvataju činjenični opis krivičnog dijela u pogledu načina, mjesta, veremena i sredstva izvršenja. -što detaljniji opis mjesta događaja i situacije na njemu, -opis korpora delicti, -ko i šta je napadnuto,

1

-dali je prijavilac izvršio promjene na mjestu događaja, -lične podatke o prijavljenom licu, -podatke o oštećenom -vrijeme saznanja za krivični događaj-dijelo, -saznanja koja su svojom djelatnošću i aktivnošću pribavila ovlaštena službena lica, -podatke o licima koja mogu potvrditi navode u prijavi. Ukoliko je počinilac poznat unose se podaci o kojima prijavilac raspolaže. Prijava ovlaštenog službenog lica Prijave ovlaštenih službenih lica mogu se razlikovati sa obzirom na izvore saznanja o izvršenom krivičnom dijelu i učiniocu. -Prijave koje ovlašteno službeno lice podnosi na osnovu sopstvene aktivnosti. Cilj poduzetih potražnih radnji je da se pronađe učinilac krivičnog dijela, da se spriječi skrivanje i bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i obezbjede tragovi krivičnog dijela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz kao i da se prikupe sve informacije koje bi mogle biti od koristi u krivičnom postupku. Ovlašteno službeno lice sastavlja prijavu na osnovu obavještenja i podataka pribavljenih kriminalističkom obradom određenog kriminalnog događaja odnosno povodom rezultata primjene određenih mjera i radnji koje ovlašteno lice poduzima povodom konkretnog krivičnog događaja i njegovog učinioca ukoliko je poznat.. Zakonom je propisano da se izvještaj temelji na prikupljenim izjavama i dokazima. -Prijave podnesene od drugih subjekata koje ovlaštena službena lica proslijeđuju tužiocu, a izuzetno sudu i ovlaštenim službenim licima. Međutim ako je prijava podnešena nadležnom sudu ili tužilaštvu ili ovlaštenom službenom licu oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti nadležnom tužiocu. -Angažovanje ovlaštenih službenih lica po posebnim prijavama. Poslije podnošenja i proslijeđivanja prijave tužiocu postupanje ovlaštenih službenih lica je različito i nemože se unaprijed precizno odrediti. To postupanje zavisi od stava tužioca, mada je i objektivno usvojeno sadržinom i kvalitetom prijave.Poslije podnošenja prijave ovlaštena službena lica gube pravo njenog povlačenja jer njihove daljnje radnje usmjerava tužilac. Poseban izvještaj kao dopuna prijave Ako ovlašteno službeno lice poslije podnesene prijave koja je sastavljena na osnovu prikupljenih izjava sazna za nove dokaze ili činjenice koje o krivičnom djelu izvršit će dopunu prethoednog izvještaja i predati je tužiocu. Dopuna prijave obavezna je u slučaju kada je učinilac bio nepoznat u momentu podnošenja pa je naknadnom aktivnošću otkriven odnosno krivično dijelo rasvjetljeno. Postupak podnošenja prijave Prijava se podnosi nadležnom tužiocu tj. tužiocu koji je nadležan da preduzme krivično gonjenje za određeno krivično dijelo. Procesno dejstvo prijave Prijava je često prvi izvor saznanja o mogućnosti postojanja krivičnog dijela. Ona je osnov i povod za pokretanje krivičnog progona. Prijavom se ne dokazuje postojanje krivičnog dijela i njegovog učinioca nego se na njih upozorava drugim riječima. Prijava nemože služiti kao dokaz u krivičnom postupku. Drugi način saznanja tužioca za krivično dijalo Krivično gonjenje se može preduzeti bez prijave. O krivičnom dijelu tužilac može da sazna na druge načine ( neposrednim opažanjem, i posredstvom glasa o izvršenom krivičnom dijelu). Obaveza poduzimanja krivičnog gonjenja u takvim slučajevima posljedica je principa legaliteta krivičnog gonjenja koji obavezuje tužioca na preduzimanje krivičnog gonjenja bez obzira na način na koji je saznao za izvršenje krivičnog dijela. 4. SPROVOĐENJE ISTRAGE Istraga se pokreće naredbom tužioca o sprovođenju istrage. Naredba o sprovođenju istrage se donosi na osnovu postojanja osnova sumnje da je izvršeno krivično dijelo što predstavlja materijalni uslov za sprovođenje istrage.Izvori saznanja o postojanju osnovane sumnje o učinjenom krivičnom dijelu su svi oni koje predviđa zakon. Protiv naredbe tužioca o sprovođenju istrage nije dopuštena žalba.

2

Zakon predviđa još jednu mogućnost o pokretanju israge. O sprovođenju istrage donosi se naredba koja predstavlja formalni uslov za njeno sprovođenje i ona sadrži sljedeće obavezne elemente: -podatke o učiniocu krivičnog dijela ukoliko su poznati, -opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog dijela, -zakonski naziv krivičnog dijela, -okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage, -postojeće dokaze U naredbi će tužilac navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti. Danom donošenja naredbe počinje teći zakonom propisani rok koji je dat tužiocu za sprovođenje istrage. Sadržaj istrage određen je tako da u toku njenog sprovođenja tužilac može poduzeti sve istražne radnje uključujući ispitivanje osumnjičenog i saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviđaja u rekonstrukciji događaja, preduzimanje posebnih mjera koje obezbjeđuju sigurnost svjedoka i i informacija potrebnih za vještačenje. O poduzetim istražnim radnjama sastavlja se zapisnik u skladu sa zakonom. Tužilac ima pravo da ne donese naredbu o sprovođenju istrage ukoliko ocijeni da prikupljena saznanja i dokazi o krivičnom dijelu i / ili učinioca ne predstavljaju potreban uslov za sprovođenje istrage. Podnosilac prijave i oštećeni imaju pravo da ulože pritužbu uredu tužioca u roku od osam dana. Poseban slučaj kad tužilac neće narediti sprovođenje istrage jeste kod sprovođenja međunarodnog prava za lica sa imunitetom. 5. NADZOR TUŽIOCA NAD RADOM OVLAŠTENIH SLUŽBENIH LICA Materijalni uslov da bi ovlaštena službena lica vršila određene radnje jeste da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično dijelo. Poseban formalni uslov za preduzimanje tih radnji od strane ovlaštenih službenih lica ne postoji već se radi o faktičkom vršenju određenih radnji ili postoje izvjesni formalni aspekti koji se odnose na dužnost obavještavanja o tome tužioca i omogućavanja da on vrši nadzor nad radom ovlaštenih službenih lica. 5.1 Krivična djela s propisanom kaznom zatvora preko pet godina Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično dijelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno odmah obavjestiti tužioca i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere koje se odnose na lica ili dokaze. Na lica se odnose mjere da se pronađe učinilac krivičnog dijela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog i saučesnika. Kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično dijelo zaprijećeno kaznom zatvore preko pet godina ovlašteno službeno lice dužno je da u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje da se pronađe počinilac krivičnog dijala, da se spriječi skrivanje i bjekstvo osumnjičenog i saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog dijela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi te da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku. 5.2Krivično dijelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina Ako postoji osnov sumnje da je izvršeno krivično dijelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlašteno službeno lice je dužno obavjestiti tužioca o svim raspoloživim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo i to najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je učinjeno krivično dijelo.Računanje roka od sedam dana treba da otpočne od momenta izvršenja krivičnog dijela, odnosno od trenutka kad se došlo do saznanja da je krivično dijelo učinjeno a koja saznanja je registrovalo ovlašteno službeno lice. 6. RADNJE KOJE PREDUZIMA OVLAŠTENO SLUŽBENO LICE Ovlašteno službeno lice može obavljati raznovrsne radnje u cilju ostvarivanja cilja istrage. U cilju pronalaska učinioca krivičnog dijela, sprečavanja, skrivanja ili bjekstva osumnjičenog, pronalaska tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz i prikupljanja potrebnih informacija ovlašćeno službeno lice može: -prikupljati potrebne izjave od lica -izvršiti potrebano pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga -ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja, -preduzeti potrebne mjere u vezi sa utvrđivanje lica i predmeta -raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga -u prisustvu odgovornog lica pretražiti određene objekte i prostorije državih organa, javnih preduzeća i ustanova i obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju -preduzeti druge potrebne mjere i radnje.

3

Pored toga ovlašćeno službeno lice ima mogućnost preduzeimanja i drugih radnji koje se svode na poseban oblik lišenja slobode kao i radnje koje spadaju nadležnost prvenstveno tužioca ali ih pod zakonom utvrđenim uvjetima može sprovesti i ovlašćeno službeno lice. Prema članu 220. ovlašćeno službeno lice ima pravo da zadrži do šest časova lice zatečeno na mjestu izvršenja krivičnog djela radi prikupljanja obavještenja ako ta lica mogu dati obavješetenja vezana za krivični postupak može izvršiti fotografisanje uzimati otiske prstiju od tih osoba. 6.1 Uzimanje izjava Pod pojmom uzimanje izjava i prikupljanja drugih dokaza iz člana 219 treba podrazumjevati sva saznanja do kojih su ovlaštena službena lica došla na osnovu svoje operativne djelatnosti. Ovlašteno sližbeno lice ima pravo i dužnost da razgovara sa građanima da bi od njih dobio podatke o kd i učiniocu. Lica koja se odazovu pozivu nisu dužna dati bilo kakvu izjavu niti su dužna odgovoriti na pitanje postavljeno od strane osl, osim davanja svojih ličnih podataka o čemu će ga osl poučiti. Kad neko lice pristane na davanje izjava osl će uzimanju izjave od njega pristupiti na način propisan čl.78 ispitivanje osumnjičenog odnosno 86 (saslušanje svjedoka). U tom slučaju zapisnici sa prikupljenim izjavama mogu da se koriste kao dokaz u krivičnom postupku. Ne dolazi u obzir da osumnjičeni prethodno daje iskaz a onda se iskaz unese u zapisnik u prisustvu branioca. O preduzetim mjerama i radnjama kao i o prikupljenim izjavama i dokazima osl. Sastavlja izvještaj koji dostavlja tužiocu. Izvještaj može da sadrži pravnu kvalifikaciju kd ali mora da obuhvati činjenični opis sa navođenjem prikupljenih izjava i dokaza i to kako onih koje idu na teret osumnjičenog tako i onih koji idu u njegovu korist. Ako osl poslije podnošenja izvještaja sazna za nove činjenice, dokaze ili tragove kd. dužno je prikupiti potrebna obavješetenja i izvještaje o tome kao dopunu prethodnog izvještaja odmah dostaviti tužiocu. 6.2 Druge mjere i radnje osl Osl može vršiti i potrebne preglede prevoznih sredstava , putnika i prtljaga. Pod prevoznim sredstvima se podrazumjevaju sva sredstva koja mogu poslužiti za prevoz ljudi i stvari i to bez obzira na osnovnu namjenu. Ovaj pregled treba razlikovati od pretresanja stana prostorija i lica. Osl može ograničiti kretanja na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja. Osl može preduzeti sve potrebne mjere, radi utvrđivanja identiteta lica i predmeta tj. ustanovljavanje svih obilježja po kojima se ona razikuju od svih ostalih. Radi pronalaska učinioca kd sprečavanja, skrivanja i bjekstva osumnjičenog ili saučesnika kao i pronalska stvari osl može raspisati potragu za licem i stvarima za kojima se traga. Ovu potragu treba razlikovati od potjernice u smislu člana 442 do 446. Osl ima i mogućnost pretraživanja određenih objekata i prostorija državnih organa, javnih preduzeća i ustanova kao i mogućnost uvida u određeni nivo dokumentacije. 6.3 Zadržavanje na mjestu izvršenja kd., predstavlja poseban oblik kratkotrajnog ograničenja slobode od strane osl. I pod uslovima propisanim zakonom. Zadržavanje na mjestu izvršenja kd kao i mogućnost da to lice može dati obavještenja važna za kp predstavlja materijalni uslov za njihovo zadržavaje. Ne traži se poseban formalni uslov za ovako zadržavanje niti se donosi bilo kakva odluka koja se odnosi na zadržavanje ali je ovaj oblik ograničenja lične slobode ograničen tako da nemože trajati duže od 6 sati. Osl data su i neka zakonska ovlašćenja za preduzimanje mjera kao što su: fotografisanje, javno objavljivanje fotografija osumnjičenog i daktiloskopiranje osumnjičenog i drugih lica. S druge strane lice prema kome je preduzeta neka od ovih radnji ima pravo da podnese pritužbu tužiocu. 6.4 Uviđaj i vještačenje Osl nakon obavještavanja tužioca dužno je izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije leša. Uviđaj se preduzeima kada je za uviđanje neke važne činjenice u postupku potrebno neposrdno opažanje. Provođenje uviđaja je potrebno bez obzira na težinu i vrstu slučaja uvijek kada se osnovano pretpostavlja da će se neposrednim opažanjem na licu mjesta i drugim radnjama u okviru uviđaja otkriti, utvrditi i razjasniti činjenice i okolnosti važne za kp. 7.Obdukcija i ekshumacija U svim slučajevima u kojima postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovanakd ili je u vezi sa učinjenjem kd tužilac je obavezan da neredi vršenje obdukcije. Obdukcija se vrši u skladu sa načelima medicinske nauke na način propisan odredbama člana 103-106 kad je leš zakopan odredit će se ekshumacija u cilju pregleda i obdukcije o čemu naredbu donosi sud, na zahtjev tužioca.

4

8.Sudsko obezbjeđenje dokaza Sudu je dozvoljeno u odnosu na: -saslušanje svjedoka -druge dokaze materijalni uslov za saslušanje svjedoka prije glavnog pretresa kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom pretresu jeste da je to u interesu pravde i da postoji mogućnost da svjedok neće biti dostupan sudu za vrijeme suđenja.Formalni uslov za ovako saslušanje svjedoka sastoji se u odgovarajućoj procesnoj inicijativi koja se ogleda u postojanju prijedloga stranaka ili branioca, kao i prihvatanju tog prijedloga od strane sudije za prethodni postupak koji tada donosi naredbu da se izjava tog svjedoka uzme na posebnom saslušanju. To saslušanje se sprovodi u skladu sa članom 262 što znači da će se sprovesti direktno ili unakrsno a po potrebi i dodatno ispitivanje svjedoka kojem prisustvuje sudija za predhodni postupak stranke i branilac. U odnosu na druge dokaze koje je potrebno obezbjditi prije glavnog pretresa netraže se strogo određeni materijalni i formalni uslovi porebno je samo da stranke ili branilac smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza odnosno do nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu kada mogu predložiti sudiji da prethodni postupak preduzme neophodne radnje u cilju obezbjeđivanja dokaza. Ako sudija za prethodni postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnji dokazivanja obavjestiće o tome stranke i branioce a ako odbije prijedlog za obezbjeđivanje dokaza bilo da se radi o prijedlogu za saslušavanje svjedoka ili o inicijativi za obezbjeđenje drugih dokaza donijeće riješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba vijeću iz člana 24.stav 6. 9. ZAVRŠETAK ISTRAGE Istraga se može završiti na dva načina što zavisi od rezultata do kojih se došlo u njenom sprovođenju. Jedan od načina okončanja istrage je njena obustava do koje dolazi u slučaju kada rezultati istrage ukazuju da nema mjesta optužbi i drugi način završetka istrage je okončanje do koje dolazi u slučaju kada rezultati provedenih istražnih radnji ukažu da ima mjesta optužbi. 9.1 Obustava istrage Naredbom tužioca istraga se obustavlja kada tužilac odluči o bilo kom pitanji u toku istrage ustanovi da djelo koje je učinio osumnjičeni nije kd. -nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio kd -dijelo je obuhvaćeno amnestijom. U donošenju naredbe o obustavi istrage tužilac je dužan obavjestiti oštećenog koji ima pravo predviđeno u članu 216 stav 4 ( podnošenje pritužbe uredu tužioca u roku od osam dana). 9.2 Okončanje istrage Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnoca. Dali je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica ocjenjuje sam tužilac, to podrazumjeva razrješenje o kom se krivičnom dijelu radi ko je učinilac kao i sa kojim se dokazima raspolaže. Tužilac je dužan saslušati osumnjičenog prije okončanja istrage i podizati optužnice i to pod uslovom da osumnjičeni ranije nije bio saslušan. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage potrebne mjere da bi se istraga okončala preuzeće kolegij tužilaštva. III. POSTUPAK STAVLJANJA POD OPTUŽBU 1. Uopšte o postupku i stavljanje pod optužbu Poslije završene istrage postupak pred sudom može biti nastavljen samo na osnovu odgovarajućeg optužnog akta optužnice tužioca. Postupak stavljanja pod optužbu je druga faza prethopdnog postupka a sastoji se iz postupka pripreme, podizanja i upućivanja optužnice sudiji za prethodno saslušanje potvrđivanje ili odbijanje svih ili pojedinih tačaka optužnice, izjašnjenja o krivnji, poricanje ili priznanje krivnje, pregovaranje o krivnji i sporazuma o priznanju krivnje. Povlačenje optužnice i prethodni prigovor. Kontrolni dio ove faze postupka uslovljen je postojanjem prethodnih prigovora optuženog ili branioca. Cilj je da se spriječi da se na glavnom pretresu pojavi neuredan optužni akt odnosno nesonovano suđenje optuženog. Na taj način omoguićava se nastavljanje ili obustavljanje krivičnog postupka u konkretnoj krivičnoj stvari. Optužnica je jedini optužni akt u redovnom kp koji priprema i u pismenoj formi podiže tužilac. Procesni akti optuženja u posebnim postupcima su:

5

-optužnica sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga u postupku za izdavanje kaznenog naloga -obrazloženi prijedlog sudije za maloljetnike za izricanje vaspitne mjere ili kazne -optužnica sa prijedlogom da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio kd. u stanju neuračunjivosti. 2. Pojam optužnice Optužnica je u zakonskoj formi sastavljen akt tužioca kojim se omogućava odvijanje kp pred nadležnim sudom i rješenje krivične stvari koja je predmet postupka. Iako se optužnicom na način kako je uređeno zakonom nestavlja zahtjev za oglašavenje optuženog krivim optužnica sama po sebi podrazumjeva zahtjevanje osude koja ne obavezuje sud. Optužnica je neophodna forma koja slijedi poslije završene istrage. Optužnicom se omeđava predmet suđenja: -određuje se lice kome treba da se sudi i dijelo za koje treba da mu se sudi tj. historijski događaj koji je predmet suđenja. -Pored toga što tužilac precizira svoj stav i u pogledu pravne kvalifikacije dijela. 3. Podizanje optužnice i sadržina optužnice Kp u BiH su sagređeni na akuzatorskom ili optužnom načelu tako da sudija nemože započeti postupak ako to ne zatraži tužilac koji snosi teret prikupljanja dokaza. Kada u toku istrage tužilac nađe da postoji dovljno dokaza iz koji proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio kd, pripremit će i uputiti optužnicu sudiji za prethodno saslušanje. To je materijalni uslov za podizanje optužnice koji se svodi na određenu procjenu tužioca. Nakon toga nastupaju dvije važne procesne posljedice: -osumničeni odnosno optuženi i branilac imaju pravo uvida u spise i dokaze, -stranke i branilac mogu predlagati sudiji za prethodno saslušanje preduzimanje radnji koje se odnose na sudsko obezbjeđenje dokaza. Zakon ne predviđa poseban rok za podizanje optužnice nakon okončanja istrage ali će optužnica biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razriješeno da se ona može podići. Formalni uslov za podizanje optužnice odnosi se na dva aspekta: -svojstvo lica ovlašćenog na podnošenje optužnice i sadržaj optužnice sadržaj optuižbnice čine tri dijela: U prvom dijelu navode se podatci o sudu pred kojim treba da se održi glavni pretres te ime i prezime osumnjičenog, lični podaci. Drugi dio sadrži pravnu klasifikaciju kd, a treći činjenični opis dijela. Obavezni elementi optužnice bez obzira na to ko je podnosi su sljedeći: -naziv suda -individualizacija osumnjičenog, -karakterizacija kd kao činjeničnog stanja -zakonski naziv k/d sa navođenjem odredba kz, radi se o pravnoj kvalifikaciji kd što znači podvođenje činjenica pod zakonske odredbe u odgovarajućem kd. -prijedlog dokaza koje treba izvesti uz naznačenje imena svjedoka i vještaka, spise koje treba proučiti i predmeta koja služe kao dokaz. -rezultat istrage je poseban vid skraćenog obrazloženja, činjenični zaključak tužioca o dokazima koje je on sproveo i za koje je predložio da se izvedu na glavnom pretresu. -materijal koji potkrepljuje navedena optužnica. Optužnica može navoditi i neke fakultativne elemente. Jednom optužnicom može se obuhvatiti više kd ili više osumnjičenih potrebno je pri tome da su ispunjeni isti uslovi kao i kod spajanja postupka tako da se i u fazi podizanja optužnice jednostavno riješava mogući problem spajanja krivičnog postupka. 4. POSTUPANJE SUDA SA OPTUŽNICOM Odmah po prijemu optužnice sudija za prethodno saslušanje ispituje dali je optužnica propisano sastavljena u smislu člana 227. ovom procesnom radnjom se vrši formalno pravna kontrola optužnice pri tom je sudija ovlašćen i da po potrebi pozove tužioca da dopuni optužnici kako bi se po njoj moglo postupati. Prvu činjeničnu kontrolu optužnice vrši sudija za prethodno saslušanje i to po službenoj dužnosti a predmet ispitivanja je činjenični osnov optužnice. Njen dispozitiv i materijali koje je tužilac dostavio uz optužnicu. Sudija za prethodno saslušanje prilikom potvrđivanja optužnice proučava svaku njenu tačku i materijale koje mu je dostavio tužilac kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje. Sudija za prethodno saslušanje potvrđuje ili odbija sve ili pojedine tačke optužnice. Nakon utvrđivanja optužnica se dostavlja okrivljenom. Ako se optuženi nalazi na slobodi optužnica mu se dostavlja bez

6

odlaganja a ako se nalazi u pritvoru onda mu se dostavlja u roku od 24 sata. Sudija obavještava optuženog da se određenog dana a najkasnije u roku od 15 dana javi u sud. 5.PROCESNE POSLJEDICE POTVRĐIVANJA OPTUŽNICE Nakon potvrđivanja pojedinih ili svih tačaka optužnice osumnjičeni dobija status optuženog što za posledicu ima ograničenje određenih prava odnosno nastupanja pravnih posljedica pokretanja postupka 6. Podnošenje nove ili izmjenjene optužnice Nakon odbijanja svih ili pojedinih tačaka u optužnici tužilac može podnijeti novu ili izmjenjenu optužnicu koja može biti zasnovana na novim dokazima. Nova ili izmjenjena optužnica treba biti zasnovana na novim dokazima jer je prethodna optužnica odbijena zbog toga što sudija nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. Nova odnosno izmjenjena optužnica se podnosi na potvrđivanje za razliku od optužnice izmjenjene na glavnom pretresu koja se na potvrđuje. 7.Preliminarni stav optuženog u odnosu na navode iz optužbe Predtavlja ustvari njegov stav u odnosu na potencijalnu krivnju za krivično dijelo koje je predmet optužbe a zavisno o tome dali on prihvata krivnju ili je negira zavisi i mogući tip postupka. Prilikom izjašnjavanja o krivnji optuženi iznosi svoj stav u odnosu na navode u optužbi a dalji tok postupka se odvija u zavisnosti dali se optuženi izjavio kao kriv ili da se nesmatra krivim. Zakonom je regulisana i situacija ukoliko se optuženi ne izjasni o krivnji kada postoji apsolutna pretpostavka da se optuženi izjašnjava da nije kriv pa će sudija za prethodno saslušanje po službenoj dužnosti unijeti u zapisnik da optuženi poriče krivnju. Izjavu o krivnji optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca. Izjašnjavanje optuženog da je kriv Ako se optuženi izjasni da je kriv sudija za prethodno saslušanje upućuje predmet sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja ročišta za utvrđivanje postojanje uslova iz čl. 230 za pregovaranje o krivnji. Ukoliko se optuženi proglasi krivim nakon završetka glavnog pretresa ili promjeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivim naknadno prizna krivnju njegova izjava o poricanju krivnje neće biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcija. Izjašnjavanje optuženog da nije kriv Poricanje navoda sadržanih u optužnici ima značaj za tok krivičnog postupka što se nemože svesti na pretres za izricanje krivično pravnih sankcija. Ukoliko se optuženi izjasni da nije kriv nakon unošenja izjave poricanje krivnje se unosi u zapisnik. Sudija za prethodno saslušanje proslijeđuje predmet sudiji odnosno vijeću kome je predmet dodjeljen. 8.Razmatranje izjave o priznanju krivnje Izjava o priznanju krivnje je predmet odgovarajuće sudske kontrole između ostalog zbog toga jer je moguće da optuženi lažno prizna krivnju. Prilikom razmatranja o priznaju krivnje sudija odnosno vijeće provjerava više kumulativno postavljenih elemenata. Najprije da se do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svijesno i sa razumjevanjem kao i nakon upoznavanja sa mogućim posljedicama uključujući i posledice vezane za imovinsko poravni zahtjev i troškove krivičnog postupka. Priznanje mora biti potpuno i nedvosmisleno, svijesno i bez sumnje uračinljivosti optuženog i nesmije biti posljedica prijetnji, iznude i neznanja. Nakon utvrđivanja navedenih okolnosti mora se utvrditi i postojanje drugog elementa u okviru procesne radnje razmatranja krivnje koji je kumulativan i odnosi se na provjeravanje dali postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženih. Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivne izjava se unosi u zapisnik i istovremeno se određuje datum održanja procesa za izricanje krivično pravnih sankcija najkasnije u roku od tri dana od dana prihvatanja izjave o priznanju. Ako sud odbaci izjavu o priznanjku krivnje o tome se obavještavaju stranke i branilac i to se konstatuje u zapisnik čime je ovaj postupak završen 9. PREGOVARANJE O KRIVNJI Optuženi i njegov branilac mogu prije glavnog pretresa pregovarati sa tužiocem o uslovima priznavanja krivnje za djelo za koje se optuženi tereti. Krajni cilj pregovaranja o krivnji je zaključenje sporazuma o priznanju krivnje koji sačinjavaju tužilac i osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj. Sporazum o priznanju krivnje je sporazum ne i ugovor koji sačinjavaju stranke i branilac s ciljem okončanja određenog krivično procesnog predmeta bez održavanja glavnog pretresa koji je obavezno podnesen sudu ali koji proizvodi pravne posljedice ne neposredno već putem presude koju donosi sud nakon što prethodno prihvati sporazum. Predmet sporazuma su uslovi pod kojim os/odnosno optuženi priznaje krivnju i oni se prvenstveno odnose na vrstu odnosno visinu krivičnih sankcija.

7

Može se dogovoriti i izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Nemože se dogovoriti kazna ili druga krivično pravna sankcija koju ne predviđe krivični zakon ili koja se nemože izreći primjenom zakonskih odredba o ublaživanju kazne. Nakon što se sporazum o priznanju krivnje sačini u pismenoj forni, potpiše od strane učesnika u procesu pregovaranja i dostavi sudu na razmatranje, počinje odgovarajuća procesna aktivnost suda u cilju usvajanja ili odbacivanja sporazuma. 10.Odluke suda o priznavanju krivnje Sudsko odobrenje sporazuma je posljednja barijera na putu rješavanja predmeta nagodbom u odnosu na sporazum o priznavanju krivnje uloga suda je kontrolna, sud može sporazum prihvatiti ili odbaciti. U slučaju prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, postupak je isti kao kod izjave o priznanju krivnje: - izjava osumnjičnog će se unijeti u zapisnik i istovremeno će se odrediti datum pretresa za izricanje krivično pravnih sankcija. Odluka o prihvatanju sporazuma je konačna i nemože se izmjeniti na pretresu za izricanje krivično pravne sankcije gdje će suditi novi sudija odnosno vijeće ako je sporazum prihvatio sudija za prethodno saslušanje. Ukoliko sud odbaci sporazum o priznanju krivnje on će o tome obavjestiti stranke i branioca i to konstatovati u zapisnik. U tom slučaju se postupak nastavlja po pravilima koja važe za fazu postupka ukojoj je sačinjen i dostavljen na razmatranje sporazium o priznavanju krivice. O ishodu sud obavještava oštećenog. 11. POVLAČENJE OPTUŽNICE Povlačenje optužnice je jedno od procesnih prava kojim raspolaže tužilac u skladu sa načelom akuzatornosti. Ovo poravo tužilac može koristiti bez prethodnog odobrenja do potvrđivanja optužnice. Nakon toga pa do početka glavnog pretresa optužnica se može povući samo uz prethodno odobrenje suda za prethodbo saslušanje koji je potvrdio optužnici. Bez obzira na to kako je došlo do povlačenja optužnice procesne posledice su iste. Sudija za prethodno saslušanje donosi rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. Protiv ovog rješenja o kojem odlučuje vijeće iz člana 24.stav 6. povlačenje optužnice prije potvrđivanja ne predstavlja presuđenu stvar pa tužilac uvijek može podići novu optužnicu. 12.Prethodni prigovori Prethodnim prigovorima se vrši posebna sudska kontrola optužbe i to na inicijativu optuženog i branioca. Prethodnim prigovorima se osporava nadležnost, ukazuje na formalne nedostatke u optužnici, osporava zakonitost dokaza ili dobijenog priznanja, zahtjeva spajanje ili razdvajanje postupka, osporava odluka o odbijanju zahtjeva za postavljanje branioca na osnovu člana 46.stav 1. Rok za podnošenje prethodnih prigovora je 15 dana od dana uručenja potvrđene optužnice. Pravo na podnošenje prethodnih prigovora pripada optuženom odnosno braniocu.

GLAVNI POSTUPAK I.Pojam glavnog postupka Glavni postupak kao stadijum krivičnog postupka obuhvata skup radnji, procesnih subjekata kojima se definitovno odlučuje o osnovanosti krivične tužbe. Kao središnji dio krivičnog postupka on nije obavezan stadijum opšteg krivičnog postupka jer je moguće da se na osnovu priznanja osumnjičenog održi samo pretres za izricanje krivično pravne sankcije. Prvostepeni glavni postupak obuhvata: -glavi pretres -donošenje objavljivanje prvostepene presude 1.Pojam i zadatak glavnog pretresa. Glavni pretres je faza glavnog postupka u kojoj se pred presudnim sudom svestrano i potpuno raspravlja kako o optužnom aktu tužioca tako i o svim dokazima na kojima će se zasnivati sudska odluka. Po svojoj formalno pravnoj prirodi glavni pretres je ročište: Skup stranaka u određeno vrijeme pred sudom u cilju kontradiktornog usmjerenog javnog i neposrednog izvođenja dokaza i raspravljanja o osnovanosti tužbe. 2.Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa Da bi se krivični postupak mogao zasnovati i dalje odvijati moraju biti ispunjeni određeni zakonski uslovi. O ispunjenosti ove pretpostavke stara se sudija. Subjekti čije je prisustvo obavezno dijele se na dvije vrste. -subjekti ćije je prisustvo apsolutno obavezno i subjekti čije je prisustvo relativno obavezno.

8

Nedolazak tužioca, ako tužilac ili lice koje ga zamjenjuje i koje je uredno pozvano ne dođe na glavni pretres, glavni pretres će se odložiti. Glavni pretres se može odložiti sa pripravnikom ili stručnim saradnikom tužioca ali ova lica nisu ona koja zamjenjuju tužioca. Prisustvo tužioca na glavnom pretresu prema zakonu je obavezno.U slučaju odsustva pred sudijom je dužan opravdati izostanak. U slučaju neopravdanosti izostanka može mu se izreći novčana kazna od 5000 KM. ma što se može podnijeti žalba. Nedolazak optuženog Prema našem zakonu nemože se održati glavni pretres bez optuženog a njegov nedolazak proizvodi nekoliko posljedica: -Prinudno dovođenje optuženog -Odlaganje glavnog pretresa -Određivanje pritvora -Zabrana suđenja u odsustvu Nedolazak branioca Glavni pretres će se odložiti ukoliko se kumulativno ispune dva uslova -Da je branilac uredno pozvan -Da ne dođe na glavni pretres Sudija će ga opet pozvat da opravda nedeolazak a ukoliko ga ne opravda može biti kažnjen kaznom od 5000 KM. Nedolazak svjedoka ili vještaka Nedolazak svjedoka ili vještaka može se sankcionisati na dva načina: -Prinudno dovođenje ( ako je svijedok ili vještak uredno pozvan, ako nije došao na glavni pretres i ako nije opravdao svoj izostanak). -Novčano kažnjavanje – Može se kazniti novčanom kaznom do 5000 KM. 3.RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Glavnim pretresom rukovodi sudija osnosno predsjednik vijeća a ponekad i samo vijeće. Zadaci glavno pretresa su: -staranje o svestranom pretresivanju predmeta, -utvrđivanju istine, -otklanjanje svega što odugovlači postupak a da ne dopusti razrešavanju stvari ukoliko zakonom nije drugačije propisano, -da odlučuje o prijedlozima stranaka i branioca, -staranje o određivanju redosljeda radnji glavnog tužioca, -staranje o redu u sudnici i dostojanstvu suda, -staranje o redu i procesnoj dosciplini, -odlučivanje o dopustivosti pitanja ili dokaza, -odlučivanje o prekidu glavnog pretresa. -staranje o zapisniku glavnog pretresa i prepisu zapisnika o iskazu svjedoka i vještaka, -davanje riječi strankama i braniocma, 4.TOK GLAVNOG PRETRESA Redovan tok glavnog pretresa određen je u članu 256-278, međutim sudija može odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti a naročito zbog broja optuženih, broja krivičnih dijela, obima dokaznog materijala utvrđujući najcjelishodniji način postupanja. Za vrijeme redovnog toka glavnog pretresa preduzima se niz procesnih radnji i on obuhvata: - otvaranje zasjedanja - početak glavnog pretrea - dokazni postupak i - riječ stranaka 4.1 Ulazak sudije odnosno vijeća u sudnicu; -Obavezno ustajanje prilikom ulaska, prilikom obraćanja što predstavlja poštovanje sudije pojedinca ili vijeća suda. Isto tako stranke i drugi učesnici postupka dužni su da ustanu kada se obraćaju sudu osim ako za to postoje opravdane prepreke. Stranke u postupku da bi se obratile sudu treba da dobiju

9

odobrenje od sudije ili predsjednika suda.Simboiličan značaj ima i činjenice da sudije u toku suđenja i prilikom javnog objavljivanja odluka nose sudsku togu. 4.2Otvaranje zasjedanja Otvaranje zasjedanja znači objavljivanje, strankama u postupku i publici da je sudsko vijeće spremno da otpočne sa radom po predmetu.Otvaranjem zasjedanja glavni pretres još ne počinje.Zasjedanje otvara sudija odnosno predsjednik vijeća u prisustvu članova vijeća. Pored toga sudija odnosno predsjednik vijeća treba objaviti i sastav vijeća i to zbog mogućeg postavljanje zahtjeva za izuzeće. Sudija odnosno predsjednik vijeća zatim odlučuje dali će se glavni pretres održati bez pozvanih lica koja nisu došla ili će se glavni pretres odložiti. Poslije donošenja odluke da se glavni pretres održi sudija odnosno predsjednik vijeća utvrđuje identitet optuženog. Nakon utvrđivanja identiteta optuženog sudija odnosno predsjednik vijeća ima sljedeće obaveze. -upitaće stranku i branioca dali imaju primjedbe na sastav vijeća i nadležnost suda. -daće određena uputstva svjedocima i vještacima, Sudija odnosno pred.vijeća će nakon utvrđivanja ident. optuženog uputiti svjedoke i vještake u za njih određenu prostoriju van sudnice gdje će čekati dok budu pozvani da svjedoče i upozoriće ih da dok čekaju nemogu razgovarati sa drugim svjedocima.Sudija odnosno pv je dužan da pruži određene upute i pouke. Ukoliko je prisutan oštećeni sudija će ga poučiti da do kraja pretresa može podnijeti imovinsko pravni zahtjev, te da može predlagati činjenice kao i da može postavljati pitanje svjedocima. 4.3 Početak glavnog pretresa Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Ona se čita i pored toga što je strankama i sudiji odnosno pv poznata jer se njenom sadržinom treba da se upoznaju i ostali članoivi vijeća , učesnici u postupku i publika. Nakon čitanja optužnice tužilac će ukratko iznijeti dokaze na kojima temelji optužnicu tzv. uvodno izlaganje. Nakon čitanja optužnice pv upitat će optuženog dali je razumio njene navode. Ako sudija ustanovi da optuženi nije razumio optužnicu ukratko će ga pojasniti optuženom na razumljiv način.Pošto je prezentirana optužnica i tužilac ukratko iznio dokaze na kojima je zasnovana optužnica pruža se mogućnost optuženom ili njegovim braniocu da izlože odbranu i ukratko iznesu dokaze koje će ponuditi u svojoj odbrani. 4.4Dokazni postupak Karakteristike tog postupka su javnost usmenost, neposrednost i kontradiktornost glavnog pretresa stim da je kontradiktornost vodeći princip izvođenja dokaza na glavnom pretresu jer se procesne radnje ispitivanja svjedoka, vještaka i dr obavljaju po pravilu direktnog i unakrsnog ispitivanja. Prema ovom modelu pismeno ili usmeno svjedočenje, dokument i drugi pisani materijal smatra se dokazom samo ako ga takvog prihvati sud. Pravo pozivati svjedoke i i izvoditi dokaze imaju stranke i branilac. Pravo je stranka i branioca da pozivaju svjedoke i vještake na glavni pretres poziva sud, bez obzira na to ko je predložio izvođenje tih dokaza. Dokazi se izvode redosljedom utvrđenim zakonom koji polazi od podjele stranačkih funkcija. Praktično svi dokazi se mogu svrstati u tri osnovne grupe: -dokazi optužbe -dokazi odbrane i -dokazi suda. Dokazi se na glavnom pretresu izvode sledćim redeom -dokazi optužbe -dokazi odbrane -dokazi optužbe kojim se pobijaju navodi odbrane. -dokazii odbrane kao odgovor na pobijanje -dokazi čije je izvođenje naredio sudija odnosno vijeće. Prema tome na kraju predstavjanja slučaja odbrane tužilac može izvoditi dokaze kojima se pobijaju navodi odbrane. Odbrana potom može odgovoriti na navode optužbe. 4.4.1 Saslušanje svjedoka na glavnom pretresu Svi svjedoci prije svjedočenja polažu zakletvu ili daju izjavu koja zamjenjuje zakletvu. Zakletvu ne smiju polagati maloljetna lica. Tekst zakletve glasi ,,Zaklinjem se čašću i savješću, izjavljujem da ću govoriti istinu o svemu što će me sud pitati i da neću uskratiti, dodati ili izmjeniti ništa meni poznato o ovom predmetu''. Ovaj tekst čita sudija a istovjetan tekst ponavlja svjedok.Prilikom izvođenje dokaza dovoljno je : -direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje.

10

Direktno ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoke ali sudija odnosno vijeće može u svakom trenutku postaviti pitanja svjedoku. Direktno, unakrsno i dodatno ispitivanja svjedoka. Važe uobičajna pravila o prirodi, direktno ispitivanja postoji kada svjedoka ispituje stranka odnosno branilac koji je predložio i pozvao svjedoka kao svoj dokaz. Unakrsno ispitivanje je ispitivanje svjedoka od suprotne stranke odnosno branioca tj. one stranke koja ga nije poredložila kao svoj dokaz. Ovo ispitivanje se naziva neprijateljsko ispitivanje svjedoka. Dodatno ispitivanje svjedoka je tzv, drugo direktno ispitivanja svjedoka koje se preduzima nakon što je svjedok unakrsno ispitan od suprotne stranke. U tom ispitivanju stranka koja poziva svjedoka može tražiti da svjedok objasni i razjasni određene tačke koje su se pojavile u unakrsnom ispitivanju, a djeluje nepovoljno za njihov predmet. Drugoj strani se mora omogućiti pravo na ponovno unakrsno ispitivanje, Ispitivanje svjedoka je načelo stranačkog karaktera tako da svjedoka ispituje stranka koja ga je pozvala ali i sudija odnosno pv. Tokom direktnog ispitivanja tužilac odnosno odbrana se moraju udružiti od postavljanja sugestivnih pitanja. Sudija odnosno pv može dozvoliti upotrebu pitanja koja navode na odgovor koji se želi čuti, i kad stranka pozove svjedoka suprotne stranke ili kada svjedok pokazuje odbojan stav ili ne želi da sarađuje. Izvođenje dokaza čije je izvođenje naredio sud vrši se po pravilima direktnog ispitivanja svjedoka. Zaštita svjedoka od vriđenja prijetnji i napada Ako se radi o vrijeđanju, prijetnji ili dovođenju u opasanost bezbjednosti svjedoka pred sudom ali ne ozbilnoj prijetenji sudija odnosno pv će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koje drugo lice koje se na taj način ponaša prema svjedoku. U slučaju ozbiljnije prijetnji svjedoku pv će obavjestiti tužioca radi preduzimanja krivičnog gonjanja. Policijske mjere neophodne za zaštitu svjedoka preduzimaju se na prijedlog jedne od stranaka ili branioca optuženog a vrstu i obium mjere naređuje sudija. Kažnjavanje za odbijanje svjedoćenja Odbijanje svjedočenja povlači novčano kažnjavanje svjedoka i to do 30.000 KM. Uslovi za novčano kažnjavanje svjedoka na glavnom pretresu su predstavljeni kumulativno : -da svjedok odbije da svjedoči bez opravdanog razloga, -da to učini nakon upozorenja suda na posljedice takvog odbijanja, Odsustvo opravdanog razloga za odbijanje svjedočenja je materijalni uslov dok upozorenje na mogućnost novčanog kažnjavanja predstavlja fornalni uslov za kažnjavanje, a ako je odbijanje svjedočenja isključivo izraz nepoštovanja suda onda svjedok mora biti kažnjen. 4.4.2 Angažovanje i ispitivanje vještaka Vještaka na glavnom pretresu mogu angažovati stranke, branilac i sud. Prije ispitivanja vještaka sudija će ga opomenuti na njegovu dužnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozorit će ga za davanje lažnog iskaza u nalazu predstavlja krivično dijelo. Viještak polaže zakletvu koja se daje usmeno i njen tekst glasi'' zaklinjem se čašću i svijesću- izjavljujem da ću govoriti istinu i da ću tačno i potpuno iznijeti svoj nalaz i mišljenje''. Vještak može biti ispitan od strane obje stranke i branioca i to po pravilim unakrsnog odnosno direktnog ispitivvanja gdje se primjenjuju pravila koja se vežu za ispitivanje svjedoka. Sud nemože da zanemari mišljenje vještaka ako se s njim ne slaže. 4.4.3 Zajednička pravila ispitivanja svjedoka i vještaka Posljedica su činjenice da su oni u suštini u funkciji davanja iskaza u krivičnom postupku. Otpuštanje svjedoka i vještaka Nakon ispitivanja na glavnom pretresu svjedoci i vještaci mogu da budu -djelimično otpušteni ili -potpuno otpušteni U pravilu nakon ispitivanja oni se otpuštaju i čekaju ispred sudnice ukoliko sudija ne odluči da ih potpuno ne otpusti i oslobodi daljeg boravka u sudnici. Dok čekaju van sudnice o svojim iskazima nesmiju razgovarati sa svjedocima koji još nisu ispitani. Saslušanje van sudnice

11

Ispitivanje svjedoka ili vještaka van sudnice je moguće ako su ispunjeni materijalni i formalni uslovi. Materijalni uslov je sadržan u dva kumulativna oblika- postojanje određenih teškoća koji opravdavaju ispitivanje svjedoka ili vještaka u sudnici a formalni donošenje sudske odluke.Ako se u toku suđenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti da dođe pred sud zbog materijalnih uslova sudija može narediti da se svjedok ispita van sudnice. Sudija, stranke i branilac će prisustvovati ispitivanju . Ako sudija nađe da je to neophodno ispitivanje svjedoka se može izvršiti prilikom rekonstrukcije događaja i oni će biti prisutni toj rekonstrukciji. O ovakvom ispitivanju odnosno izvođenju rekonstrukcije uvjek se obavještavaju određena lica stim da je prisustvo nekih lica obavezno. Ako sudija nađe da je neophodno za ispitivanje maloljetnika kao svjedoka primjenjuju se odredbe čl.86.stav.6. i člana 90. Izuzetci od neposrednog sprovođenja dokaza. Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokazi na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznešenih navoda ili u odgovoru na pobijanje ali se u ovom slučaju licu može dati mogućnost da objasni ili pobije tvoj prethodni iskaz. 4.4.4 Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz Sudija će zabraniti pitanje ili odgovor na pitanje koje je već postavljeno ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili nevažno za predmet. Pitanje je nedopušteno ako se odnosi na; -zakonom zabranjen način pribavljanja dokaza, -na dokaz čija upotreba po zakonu nije dopuštena ili -na činjenicu koja se po zakonu nemože dokazivati. -pitanje je nevažno ako je činjeniica koja bi se trebala pitanjem utvrđivata već utvrđena. Zabrana pitanja ili odgovora na pitanja odnosi se na sve učesnike na postupku. 4.4.5 Posebna pravila o dokazima u slučajevima seksualnih deliakta Posebno pravilo dokazivanja postoji kada je riječ o seksualnom napadu . U ovakvim slučajevima pravila dokazivanja teže da zaštite žrtvu napada. U postupku se mogu koristiti kao dokazi primjeri koji se odnose na ranije seksualno ponašanje oštećene strane i njene seksualne predispozicije. Oštećenog krivičnim dijelom nije dozvoljeno ispitivati o njegovim seksualnom životu prije izvršenje krivičnog dijela. 4.4.6 Posljedice priznanja optužnice Priznanje optuženog na glavnom pretresu ako je potpuno i u skladu sa prije izvedenim dokazima oslobađa sud dužnosti da izvodi druge dokaze izuzev onih od kojih zavisi odluka o krivično pravnoj sankciji. Priznanje se mora tretirati kao svaki drugi dokaz i neizostavno treba provjeriti njegovu istini kada se priznanje sastoji samo u tome da osumnjičeni odnosno optuženi dopusti poštojanje predočenih činjenica ono nema nikakve dokazne snage. 4.5 Izmjena optužnice Tužiocu je ostvarena mogućnost da u slučaju kada nađe da se izmjenilo činjenično stanje izneseno u optužnici u toku glavnog pretesa izmjeni svoju optužnici i prilagodi je novom činjeničnom stanju ako je tužilac izmjenio optužnicu sud može odgoditi glavni pretres radi pripremanja odbrane. U slučaju izmjene optužbe izmjenjena opružnica se ne dostavlja na potvrđivanje a glavni pretres se ne dostavlja po redosljedu koji je odreeđen zakonom. 4.6 Završetak dokaznog postupka Nakon izvođenje svih dokaza sudija pita stranke i branioce imaju li još neki dokazni prijedlog. Ukoliko imaju sud će odlučiti dali prihvata prijedlog . Ako se prijedlog prihvati glavni predmet se odleže odnosno prekida. Ako stranke i branilac nemaju nove dokazne prijedloge i sudija objavljuje da je dokazni postupak završen te nakon dokaznih riječi i objave da je glavni pretres završen mora donijet presudu. 4.7 Završna riječ i završetak glavnog pretresa. Završna riječ je posljednji dio glavnog pretresa . Završne riječ tužioca i optuženog i njegovog branioca su argumenti.

12

Završne riječ tužioca Je posljednja mogućnost da tužilac predočavanjem čiinjenica, zaključaka i pravnih tumačenja ukaže sumnju da je optuženi kriv za ono što ga tereti optužnica. Na kraju završne riječi tužilac osim uobičajnog prijedloga da se optuženi oglasi krivim može predložiti i izricanje odgovarajuće krivično pravne sankcije. Završna riječ oštećenog U svojoj završnoj riječi oštećeni može -analizirati dokaze koji potvrđuju osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovionskog zahtjeva koji se može odnosit na naknadu štete, povrat stvari i poništenje određenog pravnog posla. Završna riječ optuženog i branioca Ako optuženi ima branioca u završnoj riječi prvo govori branilac nakon čega optuženi ima pravo da samo govori i da se i sam izjasni dali usvaja odbranu branioca ili da je dopuni, nakon čega može doći do replike od strane tužioca i oštećenog. Završna riječ stranke nemože se ograničiti na određenbo vrijeme u završnoj riječi govori se onoliko koliko se smatra potrebnim. Poslije svih završnih riječi obaveza sudije je da objavi da je glavni pretres završen nakon čega se sud povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude jer više na postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa. 5.ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA 5.1 Formalni materijalni uslovi za odlaganje glavnog pretresa Formalni uslov za odlaganje glavnog pretresa jeste da postoji određeni zahtjev na koji su ovlaštene stranke ili branilac kao i da taj zahtjev prihvati sudija odnosno predsjednik vijeća i to donošenjem rješenja o odlaganju glavnog pretresa. Materijalni uslov za odlaganje glavnog pretresa sastoji se u postojanju nekog od alternativno navedenih razloga: 1.Ako treba pribaviti nove dokaze 2.Ako je optuženi nesposoban nakon izvršenog krivičnog djela da prisusvuje glavnom pretresu 3.Ako postoje i druge smetnje da se glavni pretres uspješno sprovede. 5.2 Nastavljanje odloženog glavnog pretresa Za dalji tok odloženog glavnog pretresa važna su dva momenta: Protok vremena i sastav suda. 1.Ako se glavni pretres koji je bio odložen drži pred istim sudijom odnosno vijećem , pretres će se nastaviti a sudija odnosno predsjednik vijeća će ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Sudija odnosno predsjednik vijeća može odrediti da pretres počne iznova. 2.Glavni pretres koji je odložen mora iznova početi ako se izmjeni sastav vijeća, ali po saslušanju stranaka vijeće može odlučiti da se u ovakvom slučaju svjedoci i vještaci ne saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviđaj , nego da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se pročita zapisnik po uviđaju. 3.Ako je odlagaje trajalo duže od 30 dana ili ako se glavni pertres drži pred drugim sudijom, odnosno predsjednikom vijeća glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovo izvesti. 5.3 Prekid glavnog pretresa Tipični razlozi prekida glavnog pretresa alternativno su navedemni: 1.Zbog odmora 2.Zbog isteka radnog vremena 3.Da bi se pribavio neko dokaz u kratkom vremenu 4.Zbog pripremanja optužbe ili odbrane. Prekinuti glavni pretres se uvijek nastavlja pred istim sudijom ili vijećem. O prekidu glavnog pretresa sudija odnosno pv mora donijeti rješenje koje se unosi u zapisnik u gl.pretresu a protiv njega nije dozvoljena žalba.

13

6. ODRŽAVANJE REDA NA GLAVNOM PRETRESU Normalno odvijanje glavnog pretresa podrazumjeva mir u sudnici i radnu atmosferu te poštivanje dostojanstva i obezbjeđivanje bezbjednosti svih koji učestvuju ili prate postupak. Da bi se obezbjedili ovi uslovi dužnost sudije odnosno pv. je da se stara o održavanju reda u sudnici i dostojanstva suda. U tom cilju njima stoji na raspolaganju i određene mjere za održavanje reda na glavnom pretresu. 7. Zapisnici o dokaznom materijalu Zapisnici o dokaznom materijalu koji je prikupljen prije glavnog pretresa i to o uviđaju na licu mjesta, pretresanje stana ili lica oduzimanju stvari, knjiga, zapisnika i ostalih dokaza iznijeće se na glavnom pretresu da bi se utvrdio njihov sadržaj a po ocjeni sudije njihov sadržaj se može ukratko unijeti u zapisnik o glavnom pretresu. Za provjeru vjerodostojnosti sa pismenog zapisa ili fotografije potrebni su orginalni pismeni zapis ili fotografija osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom, ali se izuzetno može koristiti kao dokaz, ovjerena kopija orginala, kao i kopija koja je potvrđena kao nezmjenjena u odnosu na orginal. Dokazni materijal u vidu pismenog zapisa se čita ukoliko stranke i branilac drugačije ne dogovore. 8. Čuvanje materijalnih dokaza Materijalni dokazi u krivičnom postupku za koje je sudija odnosno pv. odredio da se pohrane i čuvaju u sudu moraju se pohraniti u prostorijama suda. Sudija odnosno pv može izdati naredbu koja se odnosi na kontrolu i raspolaganje materijalnih dokaza. Naredba se izdaje ovlaštenom licu suda koje je zaduženo da čuva pohranjene materijalne dokaze. Propise kojima će se odrediti način i uslovi pod kojima se čuvaju materijalni dokazi. III. Donošenje i objavljivanje presude Po završetku glavnog pretresa sud donosi presudu. Poslije završetka glavnog pretresa po pravilu odmah se pristupa vijećanju i glasanju. Potrebno je ne samo da se odluka odmah donese nego i da se javno objavi. Presuda se izriče U ime BiH odnosno FBiH, RS, i BD BiH čime se daje značajniji izgled i veći autoritet ovom aktu. Iz istog razloga objavljivanja presude svi prisutni slušaju stojeći. POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA 1. Pojam značaj i zadatak pravnih lijekova Pravni lijekovi su vrsta pravnih sredstava kojima stranke i druga ovlaštena lica u kp pobijaju odluku Suda o krivičnoj stvari koju smatraju nepravičnom ili nezakonitom tražeći od Suda donošenje pravnog lijeka da je izmjeni ili ukine. Pravni lijekovi su procesne radnje subjekta u kp kojima se pobija sudska odluka s ciljem da se izmjeni ili ukine donošenje nove sudske odluke. Kada se završi postupak u prvom stepenu suđenje u daljem stepenima uslovljeno je upotrebom pravnih lijekova. Opravdavanje upotrebe pravnih lijekova sadržano je i u izvjesnosti donošenja pravilnije odluke u postupku pravnog lijeka, koja se oglada u više važnih činjenica: -izjavom pravnog lijeka krivični se predmet iznosi pred višu instancu. 2. Osnovi pravnih lijekova Osnovi pravnog lijeka su nedostatci kako u samoj odluci, tako i u postupku njenog donošenja na osnovu kojih se od višeg suda može tražiti ukidanje ili preinačanje odluke nižeg suda. Osnovi pravnog lijeka uglavnom se zasnivaju na naprimjeni ili pogrešnoj primjeni pravnog zakona kao i na nepravilnom ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U prvom slučaju radi se o pravnim nedostatcima gdje je sud prilikom donošenja odluke povrijedio odredbe krivičnog postupka, tako da postupak u kome je odluka donijeta nije u skladu sa zakonom ili je prilikom primjene zakona na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio kz. U drugom slučaju radi se o činjeničnim greškama na taj način što sud nije imao uvid u sve potrebne činjenice ili ih uzeo u obzir,ali pogrešno ocjenio, pa nepravilno u okviru zakona izrekao krivičnu sankciju.

14

3. Vrste pravnih lijekova Pravni lijekovi se dijele na redovne i vanredne. Redovni pravni lijekove odnose se na odluke koje nisu još postale pravosnažne i njima se onemogućava stupanje na pravnu snagu odluke nižeg suda da bi odluku donio viši sud. Vanredni pravni lijekovi odnose se na odluke koje su stupile na pravnu snagu. Redovnim pravnim lijekovima se napadaju nepravosnažne sudske odluke. U interesu pravičnosti i zakonitosti vanredni pravni lijekovi prelaze preko tog formalno pravnog principa. Kod redovnih pravnih lijekova konkretna sudska odluka se može napadati, zbog svih kako činjeničnih tako i pravnih nedostataka s ciljem da se krivična stvar ponovo ispita. Vpl se mogu koristiti samo izuizetno u zakonu tačno određenim slučajevima i to tek kad su iskorišteni rpl. Opšte prihvaćena je podjela pravnih lijekova na: 1.Cirkularne i remonstrativne 2.Restriktivne i nerestriktivne 3.Direktne i involirane 4.Pismene i usmene. 4.SUBJEKTI PRAVNIH LIJEKOVA Da bi neko bio subjekat pl, mora imati neposredni pravni interes za njegovu upotrebu. Svojstvo subjekta pl priznato je u prvom redu strankama krivičnog procesno pravnog odnosa tj. tužiocu i optuženom, stim da subjekti pl mogu biti neka druga lica kako na odnosu na odluku o glavnoj stvari tako i na sporedne predmete. Zakon dopušta da više podnosliaca žalbe podnese više žalbi protiv iste presude i to na istoj procesnoj stvari. Nisu dakle u pitanju žalbe suprostavljenih stranaka nego žalbe koje je podnijelo više ovlaštenih lica npr. u korist optuženog. Pravni lijek tužioca Tužilac može izjaviti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog što proističe iz njegove opšte dužnosti da tokom kp sa jednakom pažnjom istražuje i utvrđuje kako činjenice koje terete optuženog tako i one koje mu idu u korist. Pravni lijek optuženog Optuženi je ovlašćen da pobija žalbu po svim osnovima iz člana 296. Optuženi nemože izjaviti žalbu na presudu na svoju štetu. S tim u vezi žalbu na presudu u korist optuženog mora podnijeti zakonski zastupnik, bračni odnosno vanbračni drug optuženog, roditelj ili dijete i usvojilac. Branilac mora zastupajući optuženog da u korist optuženog preduzme sve neophodne radnje koje idu u korist optuženog i zaštite njegovih prava i može izjaviti pravni lijek u korist optuženog i bez njegovog izričitog ovlaštenja ali i ne protiv volje optuženog. Pravni lijek oštećenog Oštećeni kao sporedni procesni subjekat ima ograničeno pravo na žalbu protiv presude, može podnijeti žalbu i to u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Oštećeni se nemože žaliti protiv presude ako sud nije donio nikakvu odluku o imovinsko pravnom zahtjevu.Pravni lijek lica kojem je oduzet predmet ili lica od kojeg je oduzeta imovinska korist pribavljena kd.Može uložiti po svim osnovama ali u granicama odgovarajućeg pravnog interesa. Postoji mogućnost da sud u presudi drugim licima izrekne odluku o mjeri bezbjednosti oduzimanja predmeta ili odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljenje kp. Obje te odluke se neposredno odnose na njihova prava i interese jer se od njih oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namjenjeni za izvršenje kd ili nastali izvršenje kd ili se radi o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kd. 5.Ograničenja u pobijanju odluke pl Pravni lijekovi su isključeni protiv; 1.Svih naredbi, 2.Rješenja dodnijetih u toku istrage ukoliko zakonom nije drugačije određeno,

15

3.Rješenja suda donešenog u prvom stepenu kada je to za pojedina rješenja u zakonu izričito propisano. 4.Svih rješenja vrhovnog suda RS. 5.Drugostepenih presuda osim izuzetaka utvrđenih u članu 333.stav.1 ZKPBiH 6.2 Zabrana preinačenja nagore Zabrana preinačenja nagore pravda se pravičnošću i procesnom potrebom očuvanja slobode optuženog pri ulaganju pravnih lijekova, željom da se stvori situacija u kojoj će se optuženi pri odlučivanju dali upotrijebiti pravni lijek rukovoditi izričito svojim shvatanjem pravilnosti ili nepravilnosti odluke, nesputan strahom da će možda sopstvenom žalbom pogoršati svoj položaj. Zabrana preinačenja nagore postoji ne samo u slučaju ako su branilac i optuženi izjavili žalbu već i u slučaju ako su žalbu izjavila lica koja mogu izjaviti žalbu u korist optuženog ili ako je žalbu u korist optuženog podnio tužilac. Zabrana preinačenja nagore važi i u postupku po žalbi, i to kako za odlučivanje po sjednici vijeća drugostepenog suda tako i u pretresu nakon ukidanja prvostepene presude. Ova zabrana obavezuje i u postupku pred sudom III stepena i u odnosu na žalbu na rješenje. 6.3 Ispitivanje presude van okvira žalbe Kad je u pitanju subjektivno proširenje ispitivanja presude preko žalbe ispitivanje se ne proširuje na dalje dijelove ili tačke presude već se pred žaliocem proširuje na sve optužene putem ustanove pogodnosti pripajanja. 7. Dejstvo pravnog lijeka Devolutivno dejstvo Devolutivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u tome što o ovom lijeku odlučuje drugi organ a ne onaj koji je donio odluku. Pravni lijekovi sa nedevolutivnim efektom predstavljaju izuzetak. Devolutivno dejstvo po pravilu imaju redovni pravni lijekovi. Izuzetak su žalbe na presudu drugostepenog suda po kojoj u nekim slučajevima odlučuje isti sud i žalba na rješenje gdje postoje slučajevi u kojima odlučuje isti sud. Suspenzivno dejstvo Suspenzivno dejstvo pravnog lijeka postoji ako spriječava da odluka stupi na pravnu snagu . Nasuprot tome pravni lijek je sa nesuspenzivnim dejstvom ako se odluka može izvršiti neovisno o tome što je u roku izjavljen pravni lijek i prije nego što je o njemu odlučeno. Redovni pravni lijekovi su po svom dejstvu suspenzivni tj. odlažu izvršenje pobijane odluke. Izuzetak su samo neka rješenja koja se izvršavaju odmah poslije donošenja. Izuzeci od pravila da je pravni lijek sa suspenzivnim dejstvom su sljedeća: -zakonski je princip da žalba protiv rješenja odlaže njegovo izvršenje, -suspendivo rješenje ona nema samo ako je izričito propisano da žalba ne odlaže izvršenje. -suspenzivno dejstvo nama vanredni pravni lijek ponavljanje krivičnog postupka, -osuđeni je u mogućnosti kad to želi ako su ispunjeni zakonski uslovi da stupi na izdržavanje kazne i prije pravosnažne presude. Ekspenzivno dejstvo Ekspenzivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u institutu pogodnosti pridruživanju. Sastoji se u obavezi drugostepenog suda da kada povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog i za koje drugog saoptuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu postupi u službenoj dužnosti kao da takva žalba postoje. Pravilo pogodnosti pridruživanja treba da spriječi da se optuženima koji su oglašeni krivim Istom presudom čije je pravna situacija jednaka različito postupa. Institutut pravila pogodnosti pridruživanja odnosi se na sve optužene obuhvaćene istom presudom bez obzira po kojem je osnovu došlo do spajanja postupka. Institut pravila pogodnosti pridruživanja primjenjuje se pored postupka po žalbi na presudu prvostepenog suda u postupku po žalbi na presudu drugostepenog suda. 8.FORMALNOST UPOTREBE PRAVNIH LIJEKOVA Sadržaj žalbe Žalba je valjana ako sadrži propisane elemente a to su: -označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda broj i datum presude) -osnov za pobijanje presude

16

-obrazloženje žalbe -prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači -potpis lica koje podnosi žalbu U suprotnom sud poziva žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pismenim podneskom ili usmeno na zapisnik kod suda. Ako žalioc ne postupi po ovom pozivu sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz stava 1. a ako žalba ne sadrži podatke odbaciće je ako se nemože utvrditi na koju presudu se odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženog dostavit će se drugostepenom sudu, ako se može utvrditi na koju presudu se odnosi. Nove činjenice i novi dokazi Zakonom je dozvoljeno predočavanje novih činjenica i dokaza koji nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Rokovi za izjavu pravnog lijeka Rok za žalbu protiv presude donijete u prvom stepenu je 15 dana računajući od dana dostavljanja prepisa presude i taj rok važi za stranke i branioce. Drugim licima koja mogu podnijeti žalbu u korist optuženog sud ne dostavlja presudu ali ona imaju isti rok za žalbu koji počinje teći od dana dostavljanja presude optuženom. Također lice čiji je predmet oduzet ili od koga je oduzeta imovinska korist može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. U složenim stvarima na zahtjev stranaka i branioca sud može produžiti rok za žalbu najviše za 15 dana. Rok za žalbu na rješenje je 3 dana od dana dostavljanja rješenja ako zakonom nije drugačije određeno. Rok za presudu važi i za rješenje o sudskoj opomeni kao i za rješavanje o vaspitnim mjerama. Rokovi za podnošenje žalbe je prekluzivni što znači da se nemogu produžavati i da njihovim istekom ovlašteno lice gubi pravo na žalbu. Izuzetak je ako optuženi iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe na presudu. Predaja pravnog lijeka i dostavljanje na odgovor Pravni lijek se podnosi višem sudu a predaje sudu koji je izrekao prvostepenu odluku. Zakon dozvoljava dostavljanje žalbe i preko pošte preporučenom pošiljkom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom. Ako se radi o žalbi na presudu žalba se predaje u dovoljnom broju primjeraka za sud kao i za protivnu stranku i branioca radi davanja odgovora. Primjerak žalbe prvostepeni sud dostavlja protivnoj stranci i braniocu. Odricanje i odustanak od pravnog lijeka i dopuna pravnog lijeka U slučaju odricanja od pravnog lijeka stranka izjavljuje da ne želi koristiti pravni lijek. Odustati od žalbe mogu optuženi i tužilac. Odustanak od žalbe mora biti izričit i izjavljen nadležnom sudu pismeno ili usmeno naposredno tom sudu. II. REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI Postoje tri pravna lijeka i to: -žalba na presudu prvostepenog suda -žalba na presudu drugostepenog suda -žalba na rješenje. 1. Žalba na presudu prvostepenog suda Žalba protiv prvostepene presude odnosi se na sve vrste presuda prvostepenih sudova a osbnovi ove žalbe su jednaki.Ona ima devolutivno dejstvo i po njoj uvijek rješava neposredno viši sud. Žalba protiv prvostepene presude ima i suspenzivno dejstvo. 1.2. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka kao osnov pobijanja presude žalbe Postoje apsolutne i relativne povrede krivičnog popostupka. Apsolutne: 1.Povrede zakkona koje se odnose na sud: -ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao u glavnom pretresu ili ako je pravosnažnom presudom izuzet iz suđenja. -ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzet, -ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je napravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti.

17

2.Povrede zakona koje se odnose na tužioca i optuženog -ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa -ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe -ako je optužba prekoračena 3.Povreda zakona koji se odnose na optuženog -ako je glavni pretres održan bez lica čije prisustvo na glavnom pretresu obavezno po zakonu ili ako je optuženom, braniocu ili oštećenom protivno njegovom zahtjevu uskraćeno da na glavnom pretresu i zabranujeno da upotrijebljava svoj jezik i na svom jeziku prati tok glavnog pretresa. -ako je povrijeđeno pravo na odbranu 4.Povrede zakona koje se odnose na presudu -ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama zakona nemože zasnivati presuda - ako je izreka presude narazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopšte ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. 5.Ostale bitne povrede zakona -ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu, Relativne povrede krivičnog zakona Relativne povrede odredaba krivičnog postupka postoje ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ovog zakona a to je bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude. 1.3 Povrede krivičnog zakona Povreda krivičnog zakona je ujedno i povreda materijalnog prava a postoji ako je zakon povrijeđen u pitanju: -da je dijelo za koje se optuženi goni krivično dijelo, -da ima okolnosti koje iskuljučuju krivičnu odgovornost, -dali ima okolnosti koje isključuju krivično gonjenje naročito dali je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili pomilovanja ili je stvar pravosnažno raspravljena. -dali je u pogledu krivičnog dijela koje je predmet optužbe primjenjen zakon koji se nemože primjeniti -dali je odlukom o kazni ili uslovnoj osudi odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti ili o oduci,manju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, -dali su pravilno primjenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne. 1.4 Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao osnov žalbe na presudu Kao činjenice za pokretanje krivičnog postupka označavaju se događaji i pojave koji su postojali ili postoje i čije se postojanje mora u tom postupku rekonstruisati. Odlučne činjenice su one na kojima se neposredno zasniva primjena materijalnog zakona tj one o kojima neposredno zavisi primjena materijalnog prava. One se mogu podjeliti na procesno pravne odlučne činjenice i materijalno pravne odlučne činjenice.Ostale važne činjenice nemaju nikakvu direktnu vezu sa primjenom prava nego se koriste u postupku dokazivanja odnosno utvrđivanja. Činjenično stanje obuhvata skup samo odlučnih činjenica.Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji kada su u presudi neka odlučna činjenica pogrešno utvrđena a to znači da nije istinito utvrđena tj. nije utvrđena onako kako se dogodilo u stvarnosti.Činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno kada je izostalo utvrđenje neke odlučne činjenice koja je u datom slučaju bila potrebna. Nepotpuno utvrđeno činjenično tanje postoji i kada na to upozoravaju nove činjenice i novi dokazi. 1.5 Pobijanje presude zbog odluke o krivično pravnoj sankciji troškovima krivičnog postupka, imovinsko pravnom zahtjevu kao i zbog odluke o objavljivanju presude U pogledu kazne i uslovne osude povreda postoji ako je sud glavnu i sporednu kaznu odmjerio bez prekoračenja kada su u pitanju mjere bezbjednosti zakon propisuje da se odluka o njima može pobijati ako ne postoji povreda zakona koju je sud nepravilno donio i nije izrekao mjeru bezbjednosti iako su za to postojali zakonski uslovi. Iz ovog razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. Odluka o imovinsko pravnom zahtjevu kao i odluka o objavljivanju presude putem sredstava javnog informisanja može se pobijati kad je sud o ovim putanjima donio nezakonitu odluku. 1.6 Postupak po žalbi na presudu pred sudom prvog stepena. U vezi sa žalbom prvostepeni sud vrši neke tehničke radnje i neke radnje odlučivanja.

18

Tehničke radnje prvostepenog suda Žalba se podnosi višem sudu od koga se traži odluka ali se predaje sudu prvog stepena koji je donio presudu koja se pobija i to dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branioca radi davanja odgovora. Prvostepeni sud ima poštu dužnost kada je u pitanju žalba da ispita njenu urednost sa čisto tehničke strane i da dostavi protivnoj stranki i braniocu. Ako žalba ne ispunjava propisane uslove a podnosilac nema branioca ili ako je žalbu podnio oštećeni koji nema punomoćenika, prvostepeni sud poziva žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pismenim podneskom ili usmeno na zapisnik suda. Odlučivanje prvostepenog suda po žalbi Sudija odnosno predsjednik vijeća prvostepenog suda ovlašćen je da rješenjem odbaci neblagovremenu žalbu. Ukoliko prvostepeni sud ne odbaci žalbu kao neblagovremenu i nedopuštenu dostavlja je protivnoj stranci na odgovor i to najkasnije u roku od osam dana od dana prijema a po prijemu odgovora odnosno proteka roka za odgovor dostavlja žalbu sa svim spisima drugostepenom sudu.. 1.7Postupak po žalbi pred drugostepenim sudom Postupak pred drugostepenim sudom počinje onog trenutka kada spisi po žalbi pristignu u ovaj sud. Vijeće drugostepenog suda donosi odluku u sjednici vijeća na osnovu održanog pretresa. U okviru ovog postupka razlikujemo postupak van sjednice, rješavanje u sjednici vijeća i rješavanje na pretresu. Postupak van sjednice Krivični predmet sa žalbom koji je stigao od prvostepenog suda predaje se predsjedniku žalbenog vijeća koji određuje sudiju izvjestioca. Dužnost izvjestioca je da prouči spise, pripremi predmet da bi mogao da referiše na sjednici ili na drugostepenom pretresu. Kada sudija izvjestilac pripremi spis predsjednik žalbenog vijeća će zakazati sjednicu vijeća. Postupak u sjednici vijeća Sjednica vijeća drugostepenog suda je javna i o njoj se obavještava tužilac, optuženi i njegov branilac. O zakazanoj sjednici se ova lica samo obavještavaju a ne i pozivaju. Zakon je postupanje u sjednici proširio na opštu javnost i potpuno je izjednačio sa opštom javnošću pred prvostepenim sudom time što je u citiranoj odredbi propisao da se javnost sa sjednice viječa može isključiti.Opšta javnost sjednice vijeća uslovljena je prisustvom stranaka i branioca sjednici, ato znači da iako je sjednica zakazana kao javna i stranke o tome obavještene neće biti dopuštena opšta javnost ukoliko ni jedna stranka ne bude prisutna sjednici.Sjednica vjeća počinje izlaganjem podnosioca žalbe a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu.Vjeće može od stranaka i branioca koji su prisutni zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu a stranka i branilac predložiti da se pročitaju pojedini spisi a po dopuštenju predsjednika vjeća dati objašnjenje za svoje stavove iz žalbe. U svemu ostalom sudi se na osnovu spisa. O sjednici vijeća mora se voditi poseban zapisnik u koji se uz ostalo unosi bitan sadržaj sproivedenih procesnih radnji i izreka donesene odluke ta podaci o tome dali je ona usmeno objavljena.. Obaveza sudije odnosno predsjednika vijeća prvostepenog suda je da rješenjem odbaci neblagovremenu i nedopuštenu žalbu, a ako se to ne učini rješenje može donijeti i vijeće drugostepenog suda i to bez obavještenja stranaka i branilaca o sjednici vjeća. Rješenje na pretresu pred drugostepenim sudom Održavanje pretresa pred drugostepenim sudom predstavlja drugi mogući način razmatranja žalbe na prvostepenu presudu. Pretres će se održati kada drugostepeni sud ukine prcvostepenu presudu. Pri tome odredbe o glavnom pretresu u prvostepenom postupku shodno se primjenjuju na pretres pred drugostepenim sudom.O drugostepenom pretresu vodi se zapisnik koji se sastavlja kao zapisnik o glavnom pretresu. Odluke drugostepenog suda po žalbi Drugostepeni sud može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili preinačiti prvostepenu presudu ili ukinuti presudu i održati pretres. Može odbaciti žalbu kao neblagovremenu, kao nedopuštenu, kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostepenog suda, preinačiti prvostepenu presudu (zakon pruža to ovlašćenje gdje će drugostepeni sud utvrditi da su odlučne

19

činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da s obzirom na utvrđene činjenice po pravilnoj primjeni zakona valja donijeti i drugačiju presudu, a prema stanju stvari. Sud može ukinuti prvostepenu presudu i odrediti održavanje pretresa. Ova odluka se donosi ako postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, da je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti u prvostepenom postupku već izvedene dokaze usljed kojih je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvršeno. Vijeće drugostepenog suda može djelimično ukinuti prvostepenu presudu i u odnosu na taj dio održati pretres. Ako se optuženi nalazi u pritvoru drugostepeni sud mora nakon ukidanja prvostepene presude ispitati dali još uvjek postoje razlozi za pritvor. 2. Žalba na presudu drugostepenog suda Predviđena su dva slučaja kojima se žalbom može pobiti drugostepena presuda u tim slučajevima sudovanje u tri instance. Treća instanca dolazi u obzir: ako je drugostepeni sud donio novu osuđujuću presudu, ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe i izrekao presudu kojom se optuženi proglašava krivim. Lice ovlašteno za podnošenje žalbe protiv drugostepene presude i osnovi za pobijanje drugostepene presude. Pravo na žalbu protiv drugostepene presude treba priznati svim licima. Žalbu u korist optuženog može podnijeti i tužilac. Nadležnost i postupak pred sudom trećeg stepena Sud trećeg stepena sudi u vijeću sastavljenom od tri odnosno pet sudija. U ovim vijećima nemogu učestvovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija žalbom. Za postupak pred vrhovnim sudom vrijede sve odredbe koje su predviđene za drugostepeni postupak. Pred tim sudom se može odrediti pretres, čime je dozvoljena mogućnost da se taj sud neposredno utvrđuje odnosno preinačava činjenično stanje koje je vezano isključivo za odlučivanje na osnovu pretresa. Pred sudom III stepena održava se tzv javna sjednica i to u svemu prema pretostavkama i na način koji su predviđeni. O podnesenoj žalbi sud trećeg stepena odlučuje meritorno kao i drugostepeni sud. 3. Žalba na rješenje Pored presude i meritornih rješanja kojima se odlučuje o samoj krivičnoj stvari donose se brojna i druga rješenja kako prije samog pokretanja krivičnog postupka tako i u njegovom toku pa i poslije njegovog zaršetka. Takvim rješenjem priprema se sprovođenje krivičnog postupka i upravlja tim postupkom te odlučuje o pojedinim incidentnim pitanjima u toku i van samog postupka kao i poslije njegovog okončanja. 3.1 Dozvoljenost i dejstvo žalbe na rješenje Na rješenja na koja je žalba uvjek dopuštena ukoliko to pravo nije zakonom izričito uskraćeno. -rješenje na koje žalba uopšte nije dopuštena -rješenje gdje pravo na žalbu nije iskuljučeno već je samo odgođeno. Opšte je pravilo da se protiv rješenja suda donesenih u prvom stepenu može podnijeti žalba uvjek kada u zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena. To su rješenja koja su po pravilu mogu pobijati žalbom. Pri izlaganju o pitanju protiv kojih je rješena žalba dopuštena a protiv kojih je isključena mora se poći putem eliminacije. Idući tim putem rješenja protiv kojih nije dozvoljena žalba mogu se razvrstati ovako: 1.Rješenja za koja je u posebnim odredbama isključena žalba, -Rješenja donešena u drugom stepenu -Rješenja suda BiH, Vrhovnog suda F BiH, Vrhovnog suda RS,i apelacionog suda BD BiH. To su rješenja protiv kojih uopšte nije dozvoljena žalba. Isključenje žalbe protiv tih rješenja utemeljeno je na autoritetu tog suda. -Rješenja protiv kojih nije dozvoljena samostalna žalba ali se mogu podnijeti u žalbi na presudu. Ova rješenja se nazivaju i rješenja sa odgođenom žalbom. To su rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude za koje je određeno da nije dopuštena posebna žalba pa se mogu pobijati u žalbi potiv presude. 3.2 Rokovi za žalbu i lica ovlaštena na podnošenje žalbe protiv rješenja.

20

Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. Opšti rok za podnođenje žalbe na rješenje određen je zakonom. Gdje je rečeno da se žalba protiv rješenja ukoliko zakonom nije drugačuje određeno podnosi u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja. Rok za žalbu od osam dana predviđen je protiv takozvanih meritornih rješenja.Skraćeni rok od 24 sata vrijedi za žalbu protiv pojedinih rješenja o pritvoru te protiv rješenja o izricanju disciplinske kazne za prestupe pritvorenika.Pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja pruža se strankama i ostalim licima na čiju primjenu upućuje član 322. 3.4 Postupanje sa žalbom i odluke po žalbi na rješenje. Žalba na rješenje podnosi se sudu koji je donio rješenje a ova je skupa sa svojim spisom proslijeđuje sudu koji odlučuje o njoj. Sud kojem je žalba podnešena ispituje njenu blagovremenost i dopuštenost. Neblagovremenu i nedopuštenu žalbu odbacije sudija odnosno predsjednik vijeća koji je donio pobijano rješenje. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba drugostepenom sudu. Po žalbi protiv rješenja drugostepeni sud odlučuje u sjednici vijeća. Sjednica je nejavna. Izuzetno je dopušteno održavanje javne sjednice kada je u pitanju žalba protiv tzv.meritornih rješenja. Pri odlučivanju o žalbi na rješenje viši sud se kreće u granicama žalbe pr odlučivanju o žalbi viši sud je vezan zabranom reformatio peius.Sud koji rješava po žalbi može odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu a može žalbu odbiti kao neosnovanu ili je uvažiti i u tom slučaju prvostepeno rješenje preinačiti ili ukloniti. Ako po zakonu nije drugačije određeno odredbe zakona se primjenjuju i na sva ostala rješenja. III.VANREDNI PRAVNI LIJEK -Ponavljanje krivičnog postupkaOsnovna je zajednička karakteristika ponavljanja postupka je u tome što se on podnosi protiv pravosnažnih presuda. Međutim ovaj vanredni pravni lijek ima i neke druge specifičnosti koje ga diferenciraju od redovnih pravnih lijekova a one se ogledaju u njegovoj posebnoj svrsi izuzetnosti, ograničenje mogućnosti pobijanja i osnova za pobijanje i različitosti su subjekata za njegovo podnošenje. 1. Pojam i vrste ponavljanja krivičnog postupka Ponavljanje krivičnog postupka zahtjeva se zbog toga što se usljed novih činjenica i dokaza koji se sada iznose pred sud a kojima sud ranije nije raspolagao činjenično stanje utvrđeno pravosnažnom odlukom pokazuje kao pogrešno. Njime se pravosnažna sudska odluka pobija zbog nedostataka u utvrđenom činjeničnom stanju s tim da se u ponovljenom krivičnom postupku ovi nedostatci otklone i donese zakonita i pravedna sudska odluka. Osnovna karakteristika ponavljanja postupka je postojanje novih činjenica koje se mogu pojaviti u različitim oblicima. -Novi dokazi, izvršenje krivičnog dijela od strane procesnih subjekata, nove činjenice i novi dokazi i odluke ustavnog suda BiH. 1.1 Nastavljanje krivičnog postupka obustavljenog zbog procesnih smetnji Nastavljanje krivičnog postupka obustavljenog zbog procesnih smetnji ne predstavlja pravo ponavljanja krivičnog postupka već se postupak završen rješenjem ili procesnom presudom samo nastavlja kada se za to steknu potrebni faktički i zakonski uslovi. Do nastavljanja krivičnog postupka može doći u slučaju predviđenom članom 325. tu je obuhvaćen slučaj u kojem je krivični postupak rješenjem pravosnažno obusrtavljen ili je presudom optužba pravosnažno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja. U tom slučaju postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donešene navedene odluke. 1.2 Ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnim rješenjem Osnov za ponavljanje postupka su podneseni novi dokazi na osnovu kojih se sud može uvjeriti da su se stekli novi uslovi za ponovno pokretanje krivičnog postupka. Ponavljanje postupka obustavljenog usljed zloupotrebe službenog položaja tužioca -prema ovoj odredbi krivični postupak koji je pravosnažno obustavljen od početka glavnog pretresa može se ponoviti u slučaju kada je tužilac odustao od gonjenja ako se dokaže da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela – zloupotrebe službenog položaja tužioca.

21

1.3 Ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom -Uslovi za ponavljanjePonavljanje na štetu ima za cilj da se oslobođeno lice odnosno lice za koje je optužba odbijena osudi ili da se osuđeni osudi po strožijem krivičnom zakonu. 3.Postupak i odlučivanje po zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka. Sam postupak po ovom vanrednom pravnom lijeku ima dvije faze. Prvu čini formalno i meritorno odlučivanje po zahtjevu a drugo sam tok ponovljenog krivičnog postupka. 3.1 Nadležnost suda O zahtejvu za ponavljanje postupka odlučuje vijeće od trojice sudija suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu. Zakon u tom pravcu ispoljava posebnu rezervu: -predviđa da pri rješenju o zahtjevu u vijećima ne učestvije sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku. U zahtjevu se mora navesti po kom se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljiju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. 3.2 Formalno odlučivanje o zahtjevu Po zakonu vijeće ispituje najprije dopuštenost zahtjeva pa ako nađe da je nedopušten odbacije ga rješenjem. Vijeće donosi tako rješenje u sljedećim slučajevima. Ako je zahtejv podnijelo neovlašteno livce i ako nema zakonskih uslova za pojnavljanje postupka. 3.3 Meritorno odlučivanje o zahtjevu Ako vijeće ne odbaci zahtjev njegov prepis se dostasvlja protivnoj stranci koja ima pravo da u roku od osam dana odgovori na zahtjev. Nakon što odgovor na zahtjev stigne sudu odnosno nakn što protekne rok za njegovo podnošenje. Predsjednik vijeća određuje da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se podnosioci pozivaju u zahtjevu, odnosno u odgovoru na zahtjev. Izviđanje se odnosi samo na činjenice i dokaze koji su iznešeni u zahtjevu i odgovore na zahtjev a ne na neke druge činjenice ili dokaze. Nakon što budu sprovedeni izviđaju predsjednik vijeća može odrediti po potrebi i dopunu izviđaja. Tek kada je sve to obavljeno vijeće pristupa odlučivanju o samom zahtjevu. 3.4 Odluke po zahtjevu za ponavljanje postupka Svoje meritorne odluke o zahtjevu vijeće donosi u nejavnoj sjednici dakle uvijek u odsustvu stranaka i branioca. Odlučujući meritorno o zahtjevu vijeće donosi rješenje kojim uvažava zahtjev i dozvoljava ponavljanje postupka ili zahtjev odbija ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka. Ako vijeće pri odlučivanju o zahtjevu ne dostigne izvjesnost o uzročnoj vezi između krivičnih dijela i pravosnažne presude za koju se traži ponavljanje odnosno ako ne dostigne u nedostatku osude za takva krivična dijela izvijesnost da su ona izvršena ona će zahtjev odbiti. Kada vijeće uvaži zahtjev i dopusti ponavljanje postupka ono svojim rješenjem odlučuje dalje da se odma zakaže novi glavni pretres ili da se krivični predmet vrati u stanje istrage. 3.5 Ponavljanje postupka i vršenje kazne Podrazumjeva da se samo podnošenjem zahtjeva za ponavljanje postupka u korist osuđenog nemože uticati na izvršenje kazne zatvora na koju je on pravosnažno osuđen. Ipak zakon iz obzira prema osuđenom radi predostrožnosti da do odluke o zahtjevu on ne izdrži kaznu od koje će biti oslobođen ili da je izdrži duže nego što će to biti određeno novom presudom predvođa zakonom da će sud ako smatra s obzirom na podnesene dokaze da osuđeni u ponovljenom postupku može biti osuđen na takvu kaznu prema kojoj bi se kada bi se ona uračunala u izdržanu kaznu imao pustiti na slobodu ili da može biti oslobođen optužbi ili da optužba može biti odbiijena. 3.6 Žalba protiv rješenja po zahtjevu za ponavljanje postupka i odluke po žalbi

22

Protiv rješenja o zahtjevu za ponavljanje postupka nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Rok za podnošenje žalbe je tri dana a o žalbi odlučuje drugostepeni sud. Podnesena žalba odlaže izvršenje rješenja. 3.7 Odlučivanje na osnovu novog glavnog pretresa Zakon predviđa još jedan način odlučivanja u ponovljenom postupku. To se dešava kada ranije presuda sadrži više dijelova ili se odnosi na više krivičnih dijela pa zahtjev bude upravljen na samo jedan njen dio odnosno samo na jedno krivično dijelo ili kada zahtjev koji je upravljen na više dijelova ranije presude odnosno na više krivičnih dijela sadržanih u njoj bude uvažen samo u pogledu jednog njenog dijela odnosno samo u pogledu nekog krivičnog dijela. IV. PRAVOSNAŽNOST I IZVRŠNOST SUDSKIH ODLUKA Pravosnaznost sudskih odluka Formalna pravosnažnost sudske odluke je njeno svojstvo da se više nemože ili uopšte nemože pobijati redovnim pravnim lijekovima. Nemogućnost pobijanja pred višom sudskom instancom proizilazi otuda što se to pravo iako je postojalo ugasilo. Formalna pravna snaga može biti potpuna, nemože se pobijati ni jedan dio presude ili djelimična, nemogu se pobijati pojedini sastavni dijelovi ni otkog učensnika ili samo od pojedinih učesnika. Materijalna pravosnažnost se satoji u stvaranju prava u konkretnom slučaju izricanjem presude što isključuje mogućnost donošenja nove drugačije ili istovjetne odluke. Izvršenost sudskih odluka Pojam pravne snage treba odvojiti od pojma izvršnosti. Tu rezuliku pravi i sam zakon utvrđujući da se pravosnažna presuda izvršava kada je izvršeno njeno dostavljanje i kada za izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Izvršnost sudskih odluka je njihovo posebno svojstvo koje se ogleda u odsustvu smetnji za njihovo izvršenje. Izvršenje je dalje svojstvo odluke koja je stala na pravnu snagu i znači mogućnost ostavrivanja zapovjesti sadržane u presudi. Izvršnost presude nastupa kada ona postane pravosnažna i kada za njeno izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Od ovog pravila postoji samo jedan izuzetak koji omogućava izvršenje kazne zatvora prije pravnosnažnosti presude kojom je ona izrečena.. Izvršnost rješenja zavisi od toga dali je protiv njega dozvoljena žalba i po pravilu nastupa poslije pravnosnažnosti rješenja. Izvršnost naredbe podrazumjeva posebna pravila zbog nemogućnosti njegovog pobijanja žalbom i odsustva pravnosnažnosti. Opšta zakonska odredba tako i utvrđuje: naredbe se izvršavaju odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugačije POSEBNI KRIVIČNI POSTUPCI I.O posebnim krivuičnim postupcima uopšte Zakoni o krivičnom postupku svih država pored redovne forme postupanja predviđaju i određena odstupanja za neke kategorije učinilaca krivičnih dijela ili za pojedna krivična dijela čiji je cilj prilagođavanje osnovne procedure posebnim situacijama.Takvi postupci u kojima se takođe utvrđuje postojanje kd , krivična odgovornost i kažnjivost počinioca ali na specifičan način u odnosu na opšti krivični postupak nazivaju se posebni krivični postupci. Oni su ustanovljeni da se u njima sude krivične stvari za koje se opšta forma krivičnog postupka pokazuje kao neodgovarajuća ili nepotebna. U našem pravu u takve postupke spadaju. 1) postupak za izdavanje kaznenog naloga, 2) postupak prema maloljetnicima, 3) postupak protiv pravnih lica 4) postupak za izricanje sudske opomene Odstupanje od opšte forme ovdje nalaže težina krivičnog dijela izražena vrstom i visinom propisane kazne gdje je s obzirom na stepan društvene opasnosti takvih dijela, nepotrebno ili neracionalno insistirati na opštoj formi krivičnog postupka. Ocjenu težine krivičnog dijela i ličnosti učinioca krivičnog dijela nekad nalaže odstupanje od opšte forme koja je suvišna a nekad nedovoljna za kompleksno upoznavanje ličnosti.

23

2.Uslovi za pokretanje i vođenje postupka za izdavanje kaznenog naloga Da bi tužilac bio u mogućnosti da zahtjeva pokretanje i sprovođenje postupka za izdabvanje kaznenog naloga moraju biti ispunjeni određeni preduslovi. Prvi materijalni uslov je da je da osnosno krivično dijelo propisanoa kazna zatvora od pet godina ili novčana kazna kao glavna kazna. Drugi materijalni uslov da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza koji formiraju osnovu zbog kojeg je moguće tvrditi da je osumnjičeni učinio predmetnu krivično dijelo. Materijalni uslov je identičan uslovu za podizanje optužnice u redovnom postupku što potvrđuje i činenica da tužilac izdavanje kaznenog naloga traži od suda u formi optužnice. Formalni uslov za izdavanje kaznenog naloga sastoji se u odgovarajućoj procesnoj inicijativi tužioca koja je fakultativnog karaktera tako što tužilac može u optužnici zatražiti od suda da izda kazneni nalog u kojem će optuženom izreći određenu krivično pravnu sankciju ili mjeru bez provođenja glavnog pretresa. Prijedlog tužioca za sudiju nije obavezan ali presudu kojom se izdaje kazneni nalog on nemože donijeti bez ovog prijedloga. 3. Stav suda u odnosu na zahtjev za izdavanje kaznenog naloga Stav suda odnosno u funkcionalnom obliku sudije pojedinca u odnosu na zahtjev tužioca za izdavanje kaznanog naloga može biti negativan – kada se zahtjev ne prihvata i pozitivan, kada se zahtjev tužioca prihvata. Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga Sudija nije dužan da prihvati zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ali ima obavezu da ispita formalnu ispravnost i materijalnu opravdanost zahtjeva. Postoje tri razloga zbog kojih će sudija odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga. Prvi je ako sudija ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka. Drugi je kada je to krivično dijelo za koje se može zatražiti izdavanje kaznenog naloga a treći ako je tužilac zatražio izricanje krivične sankcije ili mjere koja prema zakonu nije dozvoljena. Protiv rješenja kojim sudija odbacije zahtjev za izdavanje kaznenog naloga tužilac može podnijeti žalbu van raspravnog vijeća suda kojem je podnio takvu optužnicu sa zahtejvom za izdavanje takvog naloga. To vijeće mora o žalbi odlučiti u roku od 48 sati. Kada ispituje materijalnu opravdanost zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga sudija procjenjuje cjelishodnost vođenja uprošćenog postupka i svrsishodnost izricanja krivične sankcije ili mjere koju u svom zahtjevu predlaže tužilac. S tim u vezi propisuju se dvije situacije kada i zašto se sudija iz razloga koji se tiče optužnice neće složiti sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga Ako sudija nije odbacio kazneni nalog zbog nepostojanja pretpostavki za njegovo izdavanje onda mu jedino preostaje da se složi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga. On to manifestuje kroz dvije svoje obavezne procesne aktivnosti i to: 1) potvrđivanje optužnice 2) zakazivanje saslušanja optuženog saslušanje optuženog se ima održati u roku od 15 dana od dana dostavljanja optužnice saslušanje optuženog kojem je potvrđena optužnica sa zahtjevom za izdanje kaznenog naloga obavlja se u skladu sa zakonom. Prilikom saslušanja sudija će : a) utvrditi dali je ispoštovano pravo optuženog da ga zastupa branilac, b) utvrditi dali je optuženi razumio optužnici i zahtjev tužioca za izricanje krivično pravne sankcije ili mjere. c) Upoznati optuženog sa dokazima koje je prikupio tužilac i pozvatri ga na davanje izjave o predočenim dokazima d) Pozvati optuženog da se izjasni o krivnji e) Pozvati optuženog da se izjasni o predloženoj krivično pravnoj sankciji ili mjeri. Stav opuženog u odnosu na krivnju ima odlučujući značaj za dalji postupak povodom zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga. Ako optuženi izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optužnicu sudija će zakazati glavni pretres u roku od 30 dana.Ukoliko optuženi izjavi da je kriv kao i da prihvata predloženu krivično pravnu sankciju ili mjeru sudija će pristupiti utvrđivanju krivnje. Odluka kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na žalbu Presuda kojom se izdaje kazneni nalog sadrži podatke. Obrazloženje presude kojom se izdaje kazneni nalog ograničava se na razloge koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga i oni trebaju biti ukratko

24

navedeni. Rok za žalbu na presudu kojoim se izdaje kazneni nalog je 8 dana od dana dostavljanja presude optuženom i njegovom braniocu. Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se optuženom i njegovom braniocu ako ga imaju kao i tužiocu kao i svaka druga presuda. Ukoliko lice kome je presudom kojom se izdaje kazneni nalog izrečena novčana kazna plati tu kaznu prije isteka roka za žalbu na presudu to plaćanje se neće smatrati odricanjem od prava na žalbu. III.KRIVIČNI POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA Za primjenu odredba o postupku prema maloljetnicima iz glave 26 značajan je uzrast počinioca kako u vrijeme izvršenja krivičnog dijela tako i u vrijeme pokretanja postupka odnosno suđenja.Primjena odredba koje se odnose na maloljetnike postaje složenija u slučaju kada su maloljetnici učestvovaliu u izvršenju krivičnog dijela zajedno sa punoljetnim licima. Ovo pitanje je u zakonu tako rješeno da je predviđeno da će se kao prvo u ovom slučaju krivični postupak prema maloljetniku razdvojiti i sprovesti prema odredbama krivičnog postupka prema maloljetnicima. Izuzetno postupak prema maloljetniku se može spojiti sa postupkom prema punoljetnom licu i sprovesti po opštim odredbama ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. U jedinstvenom postupku koji se sprovodi kao opšti postupak prema maloljetnom i prema punoljetnom licu prema maloljetniku će se uvijek primjeniti određeno odredbe postupka prema maloljetnicima. 2. Obavezna odbrana Zakonom je propisano da maloljetnik mora imati branioca od početka pripremnog postupka. Ovo zakonsko rješenje je u skladu sa tendencijom posebno zaštite optužanih koji su na bilo koji način ugroženi fizički ili psihički. To odgovara i međunarodnim standardima o zaštiti prava maloljetnika koji se izražavaju kroz načelo o zaštiti najboljeg intersea djeteta i maloljetnika. 3.Mogućnost oslobođenja od dužnosti svjedočenja u odnosu na određeni predmet svjedočenja. Svjedočenje u postupku protiv maloljetnika ne ispoljava neke posebne specifičnosti u odnosu na svjedočenje u opštoj krivičnoj proceduri koje se odnosi na krivična dijela. 4. Uloga organa starateljstva Organ starateljstva ima posebnu ulogu u krivičnom postupku prema maloljetnicima. 5. Pozivanje maloljetnika i dostavljanje pismena maloljetniku Pozivanje maloljetnika se uvijek vrši preko roditelja odnosno zakonskog zastupnika. Maloljetnik se dakle ne poziva neposredno nego posredstvom drugih lica. 6.Objavljivanje toka krivičnog postupka Procesna diskrecije u postupku prema maloljetnicima se ogleda u postojanju striktnih zakonskih pravila kojima se u tom smislu krivične procedure načelo javnosti svodi na najmanju moguću mjeru u cilju potpune zaštite interesa maloljetnika, efikasnijeg vođenja postupka, sprečavanje sigmatizacije maloljetnog lica u toku trajanja procedure i posebno radi njegove lakše i uspješnije resocijalizacije poslije okončanja krivičnog postupka i poslije izvršenja krivične sankcije ukoliko dođe do njenog izricanja. Nesmije se objaviti tok krivičnog postupka prema maloljetniku ni odluka donesena u tom postupku niti se kože vršiti video i audio snimanje toka postupk 7. Dužnost hitnog postupanja U postupku prema maloljetnicima izričito se nalaže organima i ustanovama koje u bilo kom vidu učestvuju u postupku da su dužni najhitnije postupati: Organi koji učestvuju u postupku prema maloljetniku kao i drugi organi i ustanove od kojih se traži obavještenje, izvješteji ili mišljenje dužni su najhitnije postupiti kako bi se postupak što prije završio. U istu svrhu zakonodavac nalaže sudiji za maloljetnike da svakih 15 dana obavještava predsjednika suda o predmetima maloljetnika koji nisu okončani i razlozima za to pri čemu je predsjednik suda dužan da preuzme neophodne mjere za ubrzavanje postupka. 8. Sastav suda

25

U postupku prema maloljetnicima u prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike koji vodi i pripremni postupak i obavlja druge poslove u postupku prema maloljetnicima u skladu sa ovim zakonima. Za sastav suda u drugostepenom postupku karakteristično je da je on takođe specijalizovan i da sudi u sbornom sastavu. Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odlučuje po žalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u slučajevima predviđenim ovim zakonom. 9. Pribavljanje podataka o ličnosti maloljetnika Podatke o ličnosti maloljetnika pribavlja sud za maloljetnike. U ovoj odredbi navodi se i način na koji će se podaci prikupiti kao i lica i institucije koje su dužne na tom zadatku u pripremnom postupku sarađivati sa sudijom za maloljetnike. Tako će sudija za maloljetnike radi utvrđivanja okolnosti ličnih i porodičnih prilika maloljetnika saslušati svjedoke. Podaci se mogu pribavljati i preko organa starsteljstva. 10.Princip oportuniteta krivičnog gonjenja u postupku prema maloljetnicima. Radi utvrđivanja ovih okolnosti tužilac mora zatražiti obavještenja od roditelja odnosno staratelja maloljetnika, drugih lica i ustanova, a kada je to potrebno može ova lica i maloljetnike pozvati radi neposrednog obavještavanja.Ako za donošenje odluke o primjeni principa oportuniteta treba ispitati lična svojstva maloljetnika tužilac može u sporazumu sa organom starateljstva uputiti maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitavanje ili vaspitanje ali najduže 30 dana.Tužilac je naime ovlašten da ne zahtjeva pokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku za drugo krivično dijelo ako je ovaj već na izdržavanju kazne ili vaspitne mjere a s obzirom na težinu učinjenog krivičnog dijela i karakter kazni odnosno vaspitne mjere koja se izvršava pokretanje novog postupka nebi bilo svrsishodno. 11.Pritvor i privremeni smještaj maloljetnika Pritvor se može narediti iz svih razloga navedenih u članu 132. to znači da se prije svega mora raditi o maloljetniku za kojeg postoji osnovana a ne bilo kakva sumnja da je učinio krivično dijelo a potom mora postojati i barem jedan od razloga za pritvor. Na osnovu rješenja sudije za maloljetnike pritvor može trajati najduže mjesec dana stime da je vijeće za maloljetnike dužno obaviti kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana. Vijeće za maloljetnike istog suda može u slučaju postojanja zakonskog razloga produžiti pritvor najduže još za dva mjeseca. Rješenje o produživanju pritvora donosi se na obrazloženi prijedlog sudije za maloljetnike.Nakon završetka pripremnog postupka pritvor može da traje najduže još 6 mjeseci. Dakle maksimalno trajanje pritvora u postupku protiv maloljetnika iznosi devet mjeseci. Sudija za maloljetnike može narediti da se prema maloljetnniku u toku pripremnog postupka odredi: 1) smještaj u vaspitnu ili kućnu ustanovu 2) stavljanje pod nadzor organa starsteljstva 3) predaja drugoj porodici kao indikacije za primjenu jedne od ovih mjera traži se alternativno izdvajanje malolljetnika iz sredine u kojoj je živio ili pružanje pomoći zaštite ili smještaja maloljetnika. Iako se troškovi smještaja maloljetnika uplaćuju unaprijed iz budžetskih sredstava. 12. Isključenje javnsoti U postupku prema maloljetnicima javnost je uvjek isključena. Sudija za maloljetnike će upozoriti lica koja prisustvuju ročištu ili glavnom pretresu na dužnost čuvanja tajni o onome što se na ročištu ili glavnom pretresu saznalo i da neovlašćeno odavanje tajne predstavlja krivično dijelo. 3.PRIPREMNI POSTUPAK Pripremni postupak prema maloljetniku predstavlja prvu i obaveznu fazu postupka prema maloljetnicima a zavisno od njegovog ishoda može doći do glavne faze postupka, koji se može okončati izricanjem određene krivično pravne sankcije ili obustavom postupka a može doći i do obustave postupka kada su za to ispunjeni zakonski uslovi. Svrha pripremnog postupka nije samo prikupljanje dokaza i podataka o krivičnom dijelu nego je sudija za maloljetnike dužan prikupiti sve činjenice i utvrditi sve okolnosti potrebne za ocjenu ličnosti maloljetnika kako bi zatim tužilac moga donijeti odluku. 3.1Zahtjev za pokretanje pripremnog postupka i vaspitne preporuke. Prije donošenja odluke hoće li podnijeti zahtjev za pokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku za krivično dijelo tužilac je mogao razmotriti mogućnost i opravdanost izricanja vaspitne preporuke u skladu sa KZ BiH.Pripremni postupak započinje podnošenjem od strane tužioca zahtjeva za pokretanje pripremnog postupka. Zahtjev se podnosi sudiji za maloljetnike. Smatra se da zahtjev za pokretanje pripremnog postupka treba da sadrži lične podatke o maloljetniku, opis krivičnog dijela koje mu tužilac stavlja na teret, pravnu kvalifikaciju, okolnosti iz kojih proizoilazi osnovana sumnja da je maloljetnik

26

izvršio krivično dijelo i postojeće dokaze.Ako odluči da izrekne vaspitnu preporuku sudija za maloljetnike neće pokrenuti postupak protiv maloljetnika a protiv njegovog rješenja nije dopuštena žalba. Izvan slučajeva iz zakona ako se sudija ne složi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka on će zatražiti da o tome odluči vijeće za maloljetnike. 3.2Lica koja prisustvuju radnja u pripremnom postupku Zakonom se omogućava da se ispitivanje maloljetnog lica kada je to potrebno obavlja uz pomoć pedagoga ili drugog stručnog lica. Osobenost postupka prema maloljetnicima po odobrenju sudije za maloljetnike radnjama u postupku mogu pristvovato organi starateljstva i roditelji odnosno staralac maloljetnika, 3.3 Okončanje pripremnog postupka Pripremni postupak se završava nakon što je sudija za maloljetnike ispitao sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog dijela i ličnost maloljetnika. Kada pripremi spis završnog pripremnog postupka tužiolac raspolaže sa tri mogućnosti: a) ako u toku pripremnog postupka tužilac nađe da nema osnova za vođenje krivičnopg postupka prema maloljetniku ili ako je u toku izvršenje kazne ili vaspitne mjere a s obzirom na težinu tog krivičnog dijela ali i na kaznu koja se izvršava nebi imalo svrhe izricanje krivičćno pravnih sankcija. Sudija za maloljetnike može izraziti svoje neslaganje sa prijedlogom tužioca da se postupak prema maloljetniku obustavi. U slučaju kada se sudija za maloljetnike ne složi sa prijedlogom tužioca za obustavu postupka sudija za maloljetnike je dužan da spis pripremnog postupka prijedlogom za obustavu dostavi vijeću za maloljetnike koje donosi konačnu odluku. Tužilac je dužan da prijedlog za izricanje sankcije maloljetniku ili eventualno za dopunu pripremnog postupka dostavi sudu u roku od osamdana od dana kada mu je spis dostavljen. Ovako kratak rok zakon je predvidio zbog hitnosti postupka. 4.PRVOSTEPENI POSTUPAK Nakon što se završi priremni postupak, postupak prema maloljetnicima prelazi u slijedeći dio pod nazivom prvostepeni postupak u kojem su nomirani odrzavanje ročišta postupak na glavnom pretresu i donošenje i objavljivanje odluka. Postupak pred sudom za maloljetnike može se odvijati na ročištu i na glavnom pretresu. Sudija za maloljetnike je dužan u roku od osam dana od dana prijema obrazloženog prijedloga tužioca odnosno donošenja odluke da se održi glavni pretres zakazati glavni pretres ili održati ročište za izricanje vaspitne mjere. 4.1 Ročište Ako se sudija za maloljetnike odluči da zakaže ročište to znači da je na neki način već unaprijed ocjenio da nije vjerovatno izricanje zavodske vaspitne mjere. Zakon ne obavezuje na obavještenje i pozivanje nekih lica na ročište na kome će se rapravljati o izricanju odgovarajuće vaspitne mjere. Lica koja prisustvuju ročištu imaju pravo stavljati prijedloge u pogledu okaznog materijala ili vaspitne mjere koja se treba izreći. O ročištu se vodi zapisnik. Sudija za maloljetnike će zakazati glavni pretres i onda kada se ne očekuje izricanje pomenutih krivičnih sankcija ako smatra da prikupljeni dokazni materijal treba kontradiktorno razmotriti na glavnom pretresu. 4.2 Glavni pretres Ako sudija za maloljetnike zakaže glavni pretres umjesto ročišta dužan je na pretres pozvati roditelje maloljetnika odnosno staraoce i predstavnika organa starateljstva ali nedolazak tih lica ne sprečava održavanje glavnog pretresa. Glavni pretres nemože se sprovesti u odsustvu maloljetnika. Uz to mora mu prisustvovat tužilac ako je stavio prijedlog za izricanje kazne ili vaspitne mjere. Treba napomenuti da se na glavni pretres shodno primjenjuju odredbe o glavnom pretresu iz redovniog krivičnog postupka. 4.3 Odluke sudije za maloljetnike Rješenje o obustavi postupka sudije za maloljetnike će donijeti u sljedećim slučajeviima. Kada se u opštem postupku donosi presuda kojom se optužba odbija i uslovi su prema zakonu. To su slučajevi kada se nemože utvrditi da je ponašanje koje se maloljetniku stavlja na teret krivično dijelo ili slučajevi u kojima su utvrđene okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost ali ako nije dokazano da je maloljetnik učinio krivično djelo za koje se optužuje.

27

Kada nađe da maloljetniku nije cjelishodno izreći ni kaznu ni vaspitnu mjeru.Rješenje o izrivcanju vaspitne mjere sadrži izreku u kojoj se samo navodi vrsta vaspitne mjere ali se maloljetnik ne oglašava krivim za krivično djelo koje mu ses tavlja na teret. 4.4Troškovi postupka i imovinsko pravni zahtjev Sudija za maloljetnike može maloljetnika obavezati na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora. 5. PRAVNI LIJEKOVI Dozvoljenost žalbe Zakonom je regulisano da je dopuštena žalba protiv odluke sudije za maloljetnike prvostepenog suda kojom je maloljetniku izrečena kazna ili vaspitna mjera te protiv rješenja o obustavi postupka. Lica ovlaštena na žalbu Lica ovlaštena na žalbu protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena vaspiutna mjera i protiv rješenja o obustavi postupka su ona koja imaju ptravo žalbe protiv presude po članu 293. Subjekti žalbe su lica koja ovo pravo imaju i u postupku protiv punoljetnog izvršioca a to su tužilac, maloljetni branilac i opštećeni. Postupak po žalbi Rok za žalbu u postupku prema maloljetbniku je osam dana od dana prijeme presude odnosno rješenja. Postupak pred drugostepenim sudom i odluke suda po žalbi Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. Na sjednici vijeće na maloljetnike uvjek će se pozvati maloljetnik i njegov branilac ali njihov nedolazak ako su uredno obavješteni o sjednici ne sprečava drugostepeni sud da održi sjednicu. Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu odnosno rješenje u dijelu u kojem se ono pobija žalbom, shodno opštim odredbama. Odluke drugostepenog vijeća za maloljetnike donose se u obliku rješenja a presudom kada se preinačenje prvostepene odluke maloljetniku izriče u sjenici vijeća kazna maloljetničkog zatvora u dužem trajanju ili kada se nakon održanog pretresa izriče kazna maloljetničkog zatvora. Ponavljanje krivičnog postupka Regulisano je da su odredbe o ponavljanju krivičnog postupka završenom pravosnažnom presudom na shodan način primjenjuju na ponavljanje postupka završenog pravnosanžnim rješenjem o primjeni vaspitne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetnicima. 7.IZMJENA ODLUKE O VASPITNIM MJERAMA I OBUSTAVA NJIHOVOG IZVRŠENJA Kod svake krivične sankcije naročito sankije sa ciljem prevaspitanja uspjeh zavisi s jedne strane od pravilnoh izbora sankcija a s druge strane od načina na koji se sankcija izvršava. Vaspitne mjere se izriču po pravilu u relativno neodređenom trajanju obavezno traju jedan određen minimum i nesmiju preći jedan određen maksimum, određen i jedan i drugi u zakonu a u tim granicama traju dok se cilj ne postgne. IV.POSTUPAK PROTIV PRAVNIH LICA 1. Odgovornost pravnog lica za krivično dijelo Samo izvršenje krivičnog dijela KZBiH vezuje isključivo za fizičko lice. Taj zakon ne navodi izvršenje kd pravnog lica nego odgovornost pravnog lica za kd koje je učinilac učinio u ime, za račun ili korist pravnog lica. Na ovaj način se uspostavlja bitan uslov za odgovornost pravnog lica za krivično dijelo pa je za tu odgovornost potrebno da je učinilac kd učinio u ime za račun ili u korist pravnog lica. Odgovornost pravnog lica za kd vezuje za djelo fizičkog lica a ne i za njegovu krivičnu odgovornost. Radi se o limitiranoj izvedenoj odgovornosti pravnog lica za kd. zakon propisuje i krug pravnih lica za koje je isključena odgovornost za kd. Riječ je o F BiH, RS, BD BiH, Kantonu, Gradu, Opštini i MZ. Njihovo isključenje od odgovornosti za kd pravda se najprije činjenicom da neki od njih su nosioci ius puniendi, pa bi u slučaju postojanja njihove krivično pravne deliktne sposobnosti mogli doći u situaciju da sami sebe kažnjavaju a potom i time da bi se s obzirom da se sva ona korisnici budžetskih sredstava njihovim

28

kažnjavanjem samo prelijevala bi budžetska sredstva. Osnovan odgovornost pravnog lica za krivično djelo je njegova povezanost sa izvršenim kd. Kumulativno bi se mogla ispuniti dva uslova da bi postojala odgovornost pravnog lica za kd. Prvi se odnosi na djelovanje učinioca kd i karakteristike tog djelovanja a drugi na djelovanje rukovodećih i nadzornih organa pravnog lica. Prvi uslov za odgovornost pravnog lica za kd jeste da je učinilac kd učinio u ime za račun ili u korist pravnog lica. Radnja učinioca i njeni efekti se mogu pripisati pravnom licu.Drugi uslov se tiče dopirinosa rukovodećih i nadzornih organa pravnog lica u izvršenju kd.Ovim organima mogu se smatrati i one struktire u pravnom licu koje stvarno i praktično vode poslove pravnog lica i usmjeravaju njihovo djelovanje. Pravno lice će se smatrati odgovorno za krivično djelo koje je učinilac učinio u ime ili za račun ili u korist pravnog lica: 1) ako smisao učinjenog kd proizilazi iz zaključka, naloga ili odobrenja rukovodećih organa pravnog lica 2) su rukovodeći i nadzorni organi uticali na učinioca ili mu omogućili da učini kd 3) ako pravnoi lice raspolaže protivpravno ostvarenoj ili imovimnskoj koristi ili koristi predmete nastale kd 4) ako su rukovodeći ili nadzorni organi pravnog lica propustuili dužni nadzor nad zakonitošću rada radnika. Spajanje krivičnog postupka protiv pravnog lica sa krivičnim postupkom protiv fizičkog lica i njihovvo jedinstvenoi vođenje Pravilo je da se zbog istog krivičnog dijela protiv pravnog lica pokreće i vodi krivični postupak zajedno s postupkom protiv učinioca. Kad se vodi jedinstven postupak protiv optuženog pravnog lica i optuženog fizičkog lica podiže se jedna optužnica i izriče jedna presuda. Sadržaj ovakve optužnice je proširen u odnosu na sadržaj optužnice koja se odnosi samo na fizičko lice. 4.Mogućnost tužioca da postupi prema načelu oportuniteta krivičnog gonjenj Zakon je alternativno predvidio situaciju kad tužilac ima mogućnost da ne pokrene krivični postupak i to u slučajevima kada okolnosti slučaja ukazuju da vođenjem postupka nebi bilo cjelishodno zbog toga što: 1)je doprinos pravnog lica izvršenju kd bio neznatan 2) pravno lice nema imovine ili ima tako mali omovine da nebi bila dovoljna ni za pokriće troškova postupka 3) je protiv pravnog lica pokrenut stečajni postupak 4) je učinilac kd jedini vlasnik pravnog lica protiv koje bi se krivični postupak inače pokrenuo. 5. Zastupnik i branilac pravnog lica u krivičnom postupku Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku je onaj ko je ovlašten zastupati pravno lice. Po zakonu,aktu nadležnog državnog organa ili po statutu, aktu o osnovanju, drugom aktu pravnog lica.Ovlašćenje za zastupanje mora biti dato pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda ukoliko pravno lice prestane da postoji prije pravosnažno okončanog postupka zastupnika će mu odrediti sud. U tom slučaju će se raditi o postavljenom zastupniku. Pravno lice u krivičnom postupku može imati samo jednog zastupnika a sud mora svaki put utvrditi identitet zastupnika i njegovo ovlaštenje za zastupanje. Zastupnik pravnog lica u krivičnom postupku nemože biti lice koje je pozvano kao svjedok, ili lice protiv kojeg teče postupak zbog istog krivičnog djela osim ako je jedini član pravnog lica.Da bi se pojednostavio postupak i izbjegle eventualne poteškoće sa njihovim izostavljanjem pismena namjenjena pravnom licu dostavljaju se i pravnom licu i zastupniku i dostavljanje se vrši u skladu sa zakonom . Troškovi zstupnika pravnog lica u krivičnom postupku su troškovi krivičnog postupka pa se na ove troškove primjenjiju odredbe člana 185 do 192. 6.OPTUŽNICA, SASLUŠANJE, ZAVRŠNA RIJEČ U KRIVIČNOM POSTUPKU PROTIV PRAVNOG LICA Optužnica protiv pravnog lica mora sadržati sljedeće obavezne elemente. 1) naziv pravnog lica pod kojim pravno lice nastupa u pravnom prometu. 2) sjedište pravnog lica 3) opis krivičnog dijela 4) osnov o0dgovornosti pravnog lica.

29

U optužnici protiv pravnog lica osnov odgovornosti pravnog lica mora biti smisleno obrazložen u odnosu na obrazloženje osnova odgovornosti učinioca. U toku glavnog pretresa a na osnovu činjenice da je opruženi centralna figura krivičnog postupka prednost je data fizičkom licu tako da se prvo saslušava optuženi a potom zastupnik pravnog lica.Posebno je uređen i redosljed izlaganja u odnosu na završne riječi stranaka i drugih subjekata krivičnog postupka. 7.Presuda pravnom licu i mjere obezbjeđenja U uvodu presude se mora navesti: naziv pod kojim pravno lice nastupa u pravnom prometu i sjedište pravnog lica.Identifikacijski podaci o zastupniku. Izreka presude mora da sadrži; naziv pod kojim pravnom lice nastupa u pravnom preoemtu i sjedište pravnog lica, zakonski propis po kojem je pravno lice optuženo po kojem se oslobađa optužbe za to djelo li po kojem se optužba odbija. Da bi se obezbjedilo izvršenje kazne, oduzimanja imovine ili imovinske koristi sudu je data mogućnost da protiv pravnih lica u krivičnom postupku odredi privremeno obezbjeđenje. Kada postoje opravdana bojazan da se unutar pravnog lica ponovi učinjeno krivično djelo za koje bi bilo odgovorno pravno lice ili se prijeti izvršenjem djela sud može pravnom licu zabraniti obavljanje jedne ili više određene djelatnosti na određeno vrijeme. Smisao ovih odredbi je u tome što se pravnom licu nemože izreći mjera pritvora koja se u takvim situacijama izriče fizičkom licu, da bi se postigla funkcija mjere pritvora kod fizičkih lica propisuju određene mjere pravnom licu. Sud može na prijedlog tužioca ili po službenoj dužnosti zabraniti statusne promjene pravnog lica koje bi za posljedicu imale brisanje pravnog lica iz sudskog registra. V.IZRICANJE SUDSKE OPOMENE Sudska opomena se ne može izreći maloljetnom počiniocu krivičnog djela. 1.IZRICANJE OBJAVA I SADRŽAJ RJEŠENJA O SUDSKOJ OPOMENI Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po okončanju glavnog pretresa. Tom se prilikom sudija upozoriti optuženog da mu se za krivično djelo koje je učinio ne izriče kazna jer se očekuje da će sudska opomena na njega dovoljno uticati da krivična djela više na vrši. Ako se rješenje o sudskoj opomeni objavljuje u odsustvu optuženog sud će ovako upozorenje unijeti u obrazloženje rješenja. Izreka rješenja o sudskoj opomeni treba da sadrži sljedeće podatke: Lične podatke o optuženom, navođenjem da se optužbom izriče sudska opomena za djelo koje je bilo predmet optužbe i zakonski naziv krivičnog dijela. U izreci rješenja o sudskoj opomeni optuženi se ne oglašava krivim iako je logička pretpostavka za donošenje ovog rješenja da je optuženi učinio krivično djelo i da je za njega krivično odgovoran jer bi se inače donijela oslobađajuća presuda. Neoglašabnje krivim lica prema kome se izriče sudska opomena i izricanje sudske opomene rješenjem a ne presudom propisano je da bi se izbjegla moralna degradacija i ponižavanje optuženog i istakao mali značaj krivice u cilju humanizacije postupka iako bi proglašenje krivim bilo bolje jer se opomena upravo sastoji u prebacivanju za učinjeno kd. 2. Karakteristike žalbenog postupka Zakon o krivičnom postupku ne određujue izričito rok za žalbu na rješenje o sudskoj opomeni. Polazeći od shodne primjene na sudsku opomenu odredbi zakona koji se odnose na presudu kojom se optuženi oglašava krivim. Rok za žalbu na sudsku opomenu je 15 dana: Predviđena je i mogućnost odricanja od prava na žalbu i psmenu izradu rješenja. Kod osnova za pobijanje rješenja o sudskoj opomeni žalbom postoje odrđene specifičnosti u odnosu na opšti postupak. Rješenje o izricanju sudske opomene može se pobijati žalbom uglavnom zbog istih osnova kao i žalba protiv prvostepene presude: -zbog povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda krivičnog zakona, kao i zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. Rok žalbu na sudsku opomenu je 15 dana. U postupku po žalbi na rješenje o izricanju sudske opomene drugostepeni sud može dinijeti dvije odluke: 1) da odbije žalbu kao neosnovanu i da potvrdi prvostepeno rješenje o sudskoj opomeni 2) da uvaži žalbu kao osnovanu i da rješenje o sudkoj opomeni preinači na dva načine a) može donijeti osuđujuću presudu b) može donijeti oslobađajuću presudu odnosno presudu kojom se optužba odboja

30

sud može doniojeti oslobađajuću presudu i optuženom izreći kaznu ili uslovnu osudu pod sljedećim uslovima: da postoji žalba tužioca na štetu optuženog, da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da poi pravilnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje kazne. POSEBNI NEKRIVIČNI POSTUPAK Pored opšteg krivičnog postupanja i posebnih krivičnih postupaka u kojima se rješavaju pitanja postojanja krivičnog djela, krivične odgovornosti i kažnjivosti učinioca postoje i posebni nekrivični postupci. Posebni nekrivični postupci regulišu rješenje posebnih i dopunskih procesnih predmeta. Tu spadaju postupak za primjenu mjera bezbjednosti. Oduzimanje imovinske koristi i opozivanje uslovne osude, postupak za donošenje odluke o brisanju osude ili prestankom mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude. Postupak za pružanje međunarodne pravne pomoći i izvršenje međunarodnih ugovora u krivično pravnim stvarima. II. Postupak u slučaju nastupanja duševne bolesti Nakon donošenje rješenja o prekidanju postupka dolazi do njegovog zastoja sa dva moguća ishoda. 1.Krivični postupak će se nastaviti kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša i to pod uslovom da poboljšanje zdravstvenog stanja bude ntakvo do stepena da optuženi može učestvovati u postupku i da nastavak postupka predloži tužilac. Zbog toga je obaveza tužioca da uz zahtjev za nastavak krivičnog postupka predoči i dokaze koji ukazuju da je zdravetveno stanje optuženog poboljšano u mjeri da ponovo može učestvoavti u krivičnom postupku. 3) donijeti presudu kojom se optužba odbija ako u toku prekida postupka nastupi zastara krivičnog gonjenja. Međutim presuda se može donijeti samo na osnovu održanog glavnog pretresa zbog čega se u smislu ove procesne odredbe može donijeti samo rješenje kojim se krivični postupak obustavlja. III. Postupak u slučaju neutračunjivosti Protiv osumnjičenog koji je djelo učinio u stanju neuračunjivosti tužilac u optužnici postavlja prijedlog da sud utvrdi navedenu okolnost. Presudom se zatim utvrđuje dali je osumnjičeni učinio djelo poslije toga da je djelo učinjeno u stanju neuračunjivosti i na kraju da se predmet uputi organu nadležnom za pitanje socijalnog staranja, radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Kad je osumnjičeni učinio krivično djelo u stanju neuračunjivosti i tužilac u optužnicu stavi prijedlog da to sud utvrdi onda sud o tome odlučuje presudom a ne meritornim rješenjenm jer za takvo rješenje nema zakonskog osnova. U ovom postupku je naglasak na utvrđivanju dali je uopšte izvršeno krivično djelo ako jeste dali je optuženi učinilac i dali je djelo učinjeno u stanju neuračunjivosti. Ako se svi elementi uvrde donosi se presuda kojom se to utvrđuje a u izreci presude će se navesrti dali će se predmet uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Optuženi se neće izjašnjavati o prijedlogu iz optužnice ako nije sposobavn da učestvuje u postupku i ako će to štetno uticati na njegovon zdravlje kao duševno bolesnog lica, a o ovim okolnostima mora se prethodno izjasniti vještak psihijatar. Odgovarajući postupak u kome će se donijeti odluka o zadržavanju duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi jeste vanparnični postupak. Glavni pretres u postupku utvrđivanja neuračunjivosti je ograničen na izvođenje dokaza i činjenica relevantnih za uračunjivost odnosno neuračunjivost optuženog u vroijeme neizvršenja krivičnog djela. Tužilac će odustati od podnesenog prijedloga o upućivanju predmeta organu socijalnog staranja ako se utvrdi da je optuženi učinio djelo u stanju uračunjivosti ili smanjene uračunjivosti. Ako se neuračunjivost utvrdi na samom glavnom pretresu tužilac može izmjeniti optužnicu postavljanjem prijedloga u skladu sa članom 389. U slučaju kad aje tužilac podnio priejdlog da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio krivično djelo u stanju neuračujivosti optuženi koji se nalazi u pritvoru neće se pustiti na slobodu već će sud na prijedlog tužioca donijeti rješenje o privremkenom zadržavanju najviše do deset dana od donošenja tog rješenja.Poslije podnošenja prijedloga da sud utvrdi da je osumnjičeni učinio krivično djelo u stanju

31

neuračunjivosti osumnjičeni odnosno optuženi mora imati branioca. To predstavlja poseban vid obavezne odbrane obzirom na mentalno stanje osumnjičenog odnosno optuženog.

IV. Postupak u slučaju obaveznog liječenje od zavisnosti Za primjenu ove mjere neophodno je da sud pribavi nalaz i mišljenje vještaka koji treba da se izjasni od mogućnosti za liječenje optuženog u svom pismenom nalazu i mišljenju vještak psihijatar treba d ase izjasni o postojanju zavisnosti od alkohola ili opojnih droga kao i potrebnim mogućnostima i prognozi liječenja optuženog. Da bi pismeni nalaz i mišljenje vještaka bio prihvaćen vještak mora biti neposredno saslušan na glavnom pretresu. Zakonom se reguliše situacija kada je mjera bezbjednosti obaveznog liječenja od zavisnosti izrečena uz uslovnu osudu a liječenje se sprovodi na slobodi. Ukoliko se optuženi ne podvrgne liječenju ili ga samovoljno napusti sud je ovlašten da po službenoj dužnosti odredi opozivanje uslovne osude ili prinudno izvršenje mjera bezbjednosti. Ako se uslovna osuda opozove sud može presudom izreći krivično pravne sankcije o čemu odluku donosi sudije odnosno viječe a protiv presude dozvoljena je žalba. S druge strane ako se utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za opozivanja uslovne osude ili prinudno izvršenje mjera bezbjednosti obafveznog liječenja od zavisnosti sud će rješenjem obusrtaviti postupak. V.Izricanje mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta Predmeti koji su upotrijebljeni ili namjenjeni za izvršenje krivičnih djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela oduzimaju se u osuđujućoj presudi izricanjem mjera bezbjednosti oduzimanjem predmeta. Ovi predmeti se mogu oduzeti i putem posebnog rješenja i to u dva slučaja; Prvi slučaj je kada se krivični postupak ne završi presudom kojom se optruženi oglašava krivim a drugi kada je sud propustio da to uradi u presudi. U slučaju kada se krivični postupak ne završi presudom kojom je optuženi oglašen krivim predmeti koji se po KZ BiH moraju oduzeti obavezno se oduzimaju posebnim rješenjem ali pod uslovom da to zahtjevaju interesi opšte bezbjednosti. U slučaju kada sud u presudi kojom se optuženi oglašava krivim propusti da odluči o mjeri oduzimanja predmeta on može donijeti posebno rješenje o oduzimanju predmeta samo pod uslovom da se radi o predmetima čije je oduzimanje po krivičnom zakonu obavezno. Ovjereni prepis odluke o oduzimanju predmeta dostavit će se vlasniku predmeta ako je poznat ali i strankama i braniocu. Ta lica su ovlašćena na podnošenje žalbe protiv rješenja o oduzimanju predmeta o kojoj odlučuje vijeće drugostepenog suda. VI.Izricanje mjere oduzimanje imovinske koristi 1.uslovi za izricanjeMjera oduzimanja imovinske koristi sastoji se u oduzimanju svake imovinske koristi koja je pribavljena krivučnim djelom 2.Obaveznost oduzimanja imovinske koristi . Imovinsku korist sud utvrđuje po službenoj dužnosti u krivičnom postuplku koji se vodi za odnosno krtivično djelo i za to nije potreban prijedlog tužioca ili oštećenog. Zbog toga što je oduzimanje imovinske koristi obavezno i što se vrši po službenoj dužnosti tužilac je dužan da u toku postupka prikuplja dokaze i izviđa okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi. Sud je u ovom slučaju oslobođen izvođenja dokaza ali je ovašten izvoditi dokaze čije izvođenje sam naredi. Prilikom oduzimanja imovinske koristi sud je ovlašten da po službenoj dužnosti odredi privremene mjere obezbjeđenja po odredbama koje važe za izvršni postupak. Sud će tako postupiti ako postoji vjerovatnoća da je ostvarena imovinska korist i opasnost da se ona kasnije neće moći oduzeti od učinioca krivičnog djela. U takvom slučaju primjenjuju se odredbe člana 202. tako da prijedlog za određivanje privremene mjere obezbjeđenja može podnijeti i oštećeni, ili ako je oštećena društvena imovina, organ koji je po zakonu dužan da se o njima stara. Drugostepeni sud rješavajući po žalbi može uvažiti žalbu i ukinuti odluku o oduzimanju imovinske koristi, uvažiti žalbu i utvrditi da se oduzima manji iznos od onog koji je utvrđen u prvostepenoj odluci ili pak odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi osporenmu odluku prvostepenog suda. 3.Odnos mjere oduzimanja imovinske koristi i imovinsko pravnom zahtjeva oštećenog

32

Zakon o krivičnom postupku predviđa da se imovinska korist utvrđuje i oduzima samo u onom dijelu koje nije obuhvaće imovinsko pravnim zahtjevom. To znači da je zadovoljavanju imovinsko pravnih zahtjeva u kriviučnom postupku dat primarni karakter, tako da u slučaju ako je takav zahtjev postavljen oduzimanje imovinske koristi se izriče samo ukoliko ona prelazi granice postavljenog imovinsko pravog zahtjeva. Zbog toga se može reći da je mjera oduzimanja imovinske koristi supsidijarnog karaktera u odnosu na imovinso pravni zahjtjev. 4.Oduzimanje imovinske koristi od pravnog lica U slučaju kada je izvršenje krivičnog djela učinilac pribavio imovinsku korist za pravno lice ta se imovinska korist obavezno oduzima od tog pravnog lica. U pogledu položaja lica na koje je imovinska korist prenesena kao i predstavnika pravnog lica sud je obavezan da ih pozove na glavni pretres. Traži se da se navedena lica uredno pozovu na glavni pretres radi saslušanja a njihov nedolazak ne spriječava sprovgođenje postupka. Propuštanje suda da pozove navedena lica predstavlja bitnu povredu odrdeba krivičnog postupka. Predstavnik pravnog lica ispitaće se na glavnom pretresu poslije optuženog. Na isti način postupiće se u odnosu na člice na koje je imovinska korist prenesena, ako to lice nije pozvano i kao svjedok. Predmet ispitivanja su relevantne činjenice vezane za imivinsku korist. Ako tek na glavnom pretresu utvrdi da može doći do oduzimanja imovinske koristi sud će prekinuti glavni pretres i pozvati lice na koje je imovinska korist prenesena kao i predstavnika pravnog lica. Ukoliko na glavnom pretresu treba da dođe do isključenja javnosti to se ne odnosi na lice na koje je imovinska korist prenesena kao ni na predstavnika pravnog lica. Lice na koje je imovinska korist prenesena kao i predstavnik pravnog lica mogu da predlaže dokaze i da po dopuštenju sudije postavljaju pitanja optuženom, svjedocima i vještacima u vezi sa uključenjem imovinske koristi.Ukoliko bi utvrđivanje visine imovinske koristi koju je steklo lice na koje je imovinska korist prenesena kao i pravno lice bilo skopčano sa nesrazmjernim teškoćama ili znatno odugovlačilo krivični postupak sud mora visinu te imovinske koristi odmjeriti po slobodnoj ocjeni. Isto tako ako dođe do oduzimanja imovinske koristi od lica na koje je imovinska korist prenesena kao i pravnog lica sud je obavezan da ih dostavi ovjereni prepois presude odnosno rješenja kojima je oduzeta ta imovinska korist. VII.Postupak opozivanja uslovne osude zbog neispunjavanja obaveza određenih u uslovnoj osudi Da bi se utvrdilo postojanje ili nepostojanje uslova za opozivanje uslovne osude sud je obavezan dokazati posebno saslušanje radi utvrđivanja činjenica.Ako sud utvrdi da osuđeni jije ispunio obavezu koja mju je bila određena u uslovnoj osudi on nemora uvjek da opoziove uslovnu osudu, Ako sud utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila određena presudom donijeće presudu kojom će opozvati uslovnu osudu i odrediti da cse utvrđena kazna izvrši ili odrediti novi rok za ispunjenje obaveze ili ukinuti taj uslov. Protiv odluka koje se donose u postupku opozivanja uslovne osude može se izjaviti žalba pod uslovima koji važe za žalbu na presudu i žalbu na rješenje. Pravo nažalbu imaju stranke, brailac i osuđeni. VIII.POSTUPAK ZA BRISANJE OSUDE 1.Brisanje osude po sili zakona Bez obzira na to što do brisanja osude na osnovu zakona dolazi automatski nadležni organ mora o tome donijeti rješenje po službenoj dužnosti u odgovarajućem postupku. Takvo rješenje osim kada je u pitanju uslovna osuda donosi po službenoj dužnosti organ nadležan za vođenje poslova kaznene evidencije. Ovaj organ prethodno vrši potrebna provjeravanja naročito dali je protiv osuđenog u toku krivični postupak za neko novo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude optuženi može tražiti da se utvrdi dali je brisanje osude nastupilo po zakonu.Međutim ako nadležni organ ne postupi po ovom zahtjevu osuđeni u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva može tražiti od suda koji je u prvom stepenu izrekao presudu da donese rješenje o brisanju osude. Uslov za sudsko brisanje uslovne osude jeste da ona nebude opozvana ni poslije jedne godine od dana prestanka vremena provjeravanja. Sud po službenoj dužnosti donosi rješenje o brisanju uslovne osude i dostavlja ga optuženom i tužiocu koji imaju pravio žalbe kao i organu nadležnom za vođenje kaznene evidencije 2.Brisanje na osnovu sudske odluke

33

Molbu može podnijeti samo osuđeni a ne druga lica niti branilac.Molba se posnosi vijeću odnoisno sudiju koji je sudio u prvom stepenu. Prije donošenje rješenja sudija će zakazati saslušanje tužioca i osuđenog.Izvještaj o ponašanju osuđenog sudija može zatražiti od policijskog organa i uprave ustanove u kojoj je osuđeni izdržavao kaznu. Poslije provedenog postupka provjeravanja vijeće prvostepenog suda donosi odluku o molbi za brisanje. Ako sud odbije molbu zato što oštećeni svojim ponašanjem nije zaslužio brisanje osude osuđeni može molbu ponoviti po isteku jedne godine od pravosnažnosti rješenja o odbijanju molbe. IX.POSTUPAK ZA PRESTANAK ODREĐENIH MJERA BEZBJEDNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE Molba za prestanak primjene mjera bezbjednosti propisanih u KZ BiH i drugih mjera podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu.Po molbi postupa sudija kojeg odredi predsjednik vijeća ili sudija pojedinac.S tim u vezi sudija može zatražiti izvještaj o ponašanju osuđenog od policijskog organa ili od ustanove u kojoj je osuđeni kaznu izdržao. Sud može donijeti dvije odluke: -odbiti molbu kao neosnovanu ili prihvatiti i odrediti prestanak mjere bezbjednosti ili pravne posljedice osude. Odluka se donosi u formi rješenja protiv koga je dozvoljena žalba. Žalbu mogu izjaviti podnosilac molbe i tužilac a o istoj odlučuje vijeće drugostepenog suda. X.POSTUPCI ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE KRIVIČNE POMOĆI 1.POJAM ZNAČAJ I PRAVNO REGULISANJE MEĐUNARODNE KRIVIČNE POMOĆI U dokumentima Vijeća Evrope izvori međunarodne krivične saradnje razvrstavaju se na one o: ekstradiciji, međunarodnoj krivičnoj pomoći,izvršenje strane krivične presude, priznanje strane krivične presude,prenos krivičnog postupka, u novije vrijeme u tome se dodaju privremeno oduzimanje dobiti od krivičnog dijela, prikupljanje i razmjena podataka i regionalni i subregionalni pravosudni prostor. U području međunarodne krivićne saradnje postoje i opšta značajna načela. Neka među njima su opšta načela međunarodnog krivičnog prava a takođe i ona koja imaju važnost prije svega za međunarodnu krivičnu saradnju. Važnija su takva načela: identiteta norme (dvostruke kažnjivosti, reciproteta (uzajamnosti),specijalnosti,ekstradibilnosti,načelo locus regit actum.Međunarodna krivično pravna pomoć vrši se po odredbama KZ BiH ukoliko međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno.Prema tome odredbe ovog zakona ne primjenjuju se samo onda kada ne postoje drugi zakoni BiH ili međunarodnim ugovorom oni imaju prdnost nad odredbana KZ BiH.Tužilaštvo BiH je organ koji je nadležan za primanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima i to u skladu sa zakonom i multiliteralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama uključujući i zahtjeve za izručenje i predaju lica od strane sudova i organa na teritoriji BiH i drugih država odnosno međunarodnih sudova. 2.Međunarodna krivično pravna pomoć u užem smislu Obuhvata preduzimanje pojedinih radnji krivičnog postupka od strane domaćih sudova na molbu stranih procesnih organa, odnosno stranih procesnih organa na molbu domaćih sudova. 5.Osnovni pojmovi o ekstradiciji O ekstradiciji se radi u slučaju kada zamoljena država prihvatanjem naknadne molbe prihvati da se protiv izdatog lica vodi postupak i za krivično djelo koje nije bilo predmet prvobitnog zahtjeva. Ekstradicija znači izdavanje lica od strane od strane prvobitne države moliteljice a uz pristanak prvobitne zamoljene trećoj državi novoj moliteljici radi suđenja ili izdržavanja kazne.Izdavanje ima svoju vanjsku stranu uređenje uslova i sadržaja ekstradicije, koju uređuje međunarodno pravo i svoju unutražnju stranu utvrđivanje pretpostavki za ekstradiciju koja se ravna prema unutrašnjim pravilima.Postupak predaje osumnjičenih odnosno optuženih lica protiv kojih se vodi privični postupak pod međunarodnim krivičnim sudovima uređuje se posebnim zakonomObaveza saradnje sa međunarodnim krivičnim sudovima proizilazi iz Ustava BiH kojim su se Vlasti u BiH obavezale na saradnju. Pretpostavke za ekstradiciju koje utvrđuje sud a)da lice čije se izdavanje traži nije državljanin BiH b)da ne uživa pravo azila u BiH odnosno da nije u postupku traženja azila u BiH c) da krivično delo za koje se izdsvsnjr trsži nije izvršeno na teritoriji BiH protiv nje ili njenog državljana d)da djelo za koje se traži izdvajanje nije političko ni vojno krivično djelo.

34

e) da po domaćim zakonima nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao osumnjičeni odnosno optuženi saslušan da stranac za kojeg se traži izručenje nije već osuđivan od domaćih sudova zbog istog krivičnog djela. f)da je utvrđen identitet lica čije se izdavanje traži. g)da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izdvajanje traži učinio krivično djelo h)da se izdvajanje stranca ne traži radi krivičnog gonjenja ili kažnjavanja zbog njegove rase, pola, nacionalnog i etničkog porjekla, religijskog uvjerenja i političkih stavova kao i da se izdvajanje netraži za krivično djelo za koje je propisana smrtna kaznaprema zakonu države koja traži izdvajanje osim ako država koja traži izručenje da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna. 6. Vrste i oblici štete koja se nadoknađuje Zakon o krivičnom postupku regulisao je postupak za naknadu štete rehabilitaciju i ostvarivanje drugih pravnih lica neopravdano osuđenom i neosnovano lišenom slobode govori samo o naknadi štete. To znači da se nadoknađuje svaka vrsta štete tj. sve ono što se prema propisima naziva štetom. Jadino ograničenje odnosi se na nasljednike oštećenog lica koji imaju pravo samo na naknadu imovinske štete. 7.Postupak za naknadu štete Ovaj postupak ima dvije faze: Prvu upravnu (pred organom uprave) koja je uvjek obavezna i ima za cilj da se postigne sporazum o naknadi štete i drugu sudsku koja nije obavezna a odvija se pred parničnim sudom ukoliko se sporazum o naknadi štete ne postigne.Ako se postigne sporazum određuje se vrsta i visina naknade. Mora se odrediti i vrsta naknade jer nemora biti uvjek u novcu.Ako ministartvo pravde u toku ovog postupka dođe do zaključka da sporazum nije moguć ono o tome ne donosi rješenje nego samo obavještava oštećenog kako bi on mogao pokrenuti parnici pred sudom.Ako je postignut djelimični sporazum tada ministartvo donosi rješenje na osnovu kojeg oštećeni može pokrenuti parnicu za ostatak. Postupak pred parničnim sudom odvija se u skladu sa pravilima zakona o parničnom postupku.

35