Kristov Zakon - Opca Krscanska Moralna Teologija - Bernhard Haring

N aslov izvornika:

DAS GESETZ CHRISTI. MORALTHEOLOGIE. Dargestellt fiir Priester und Laien von BERNHARD HARING. Erster Band: Grundgestalt des christlichen Daseins. Allgemeine Moraltheologie. Erich Wewel Verlag, Miinchen und Freiburg, 1967.

I\

' 1.!

BERNHARD HARING

KRISTOV ZAKON Prvi svezak OPCA KRSCANSKA MORALNA TEOLOGIJA I

Preveli: DR ANTE KUSTC DR JOSIP STIPANOV DR MARIJAN VALKOVIC

Lektura: BELA TONKOVIC

ll

l j'

Ovitak: ~EUKO

1~

SEGOVIC

Izdaje: •Kdcanska sadasnjost«, Zagreb, Marulicev trg 14 Odgovara: dr Vjekoslav Bajsic, Zagreb, Kaptol 31 lzdaje se s dozvolom crkvenih oblasti

© Erich Wewel Verlag, Freiburg im Breisgau, 1954, 1961 © za hrvatski prijevod: »Krseanska sadasnjost«, Zagreb, 1973 Tisak: NISP •Vjesnikc, Zagreb

'I)

t I

I'

H

KRSCANSKA SADASNJQsr· Marulicev trg 14 ZAGREB 1973

I'. ' 1-

,·!er,..··~.;.

Plaketa na koricama: Minijatura za mjesec veljaeu u kalendaru glagoljskog misala (1425) pisca BARTOLA IZ KRBAVE (NUK ms 162, fol.134 v); prema crtefu BRANKA FUCI CA

RIJEC IZDAVACA

- ·;_,•.,-;t.,·'· /

.:...,;,,,

''/,

;J_~ ~

.

..:.~ I);·.

C'\

.....

• ...

~

·,,.,$02..'Se>

. .1~'i?·-~- ~

.ff

Korektura:

U nasem nizu velikih okvirnih teoloskih djela »Volumina theologica« odlucili smo se podastrijeti hrvatskoj javnosti i ovu moralnu teologiju uvaienog katolickog moralista Bernharda Haringa: Kristov zakon. To je djelo vec toliko poznato i prevodeno po katolickom svijetu i vec dovolj?o klasicno da se nametalo samo od sebe. Zahvalni smo piscu i izvornom, njemackom, izdavacu sto SU dobrohotno omogucili OVO izdanje. Uvjereni smo da ce njegovo pojavljivanje na nasem tlu ne samo obogatiti sustavnu moralnu teologiju nego i potaknuti zivlji monografijski rad. U tom uvjerenju predajemo ti u ruke, cijenjeni citatelju, ovaj prvi dio Kristova zakona.

• #'

i

~

~>:.---

KR$CANSKA SADASNJOST

·1~79[~ :·fY~

Dodatnu bibliografiju novijih djela i hrvatsku moralnu bibliografiju v. na str. 479 slj. Kazala imena, stvari, navoda iz SP, koncill i sl. objelodanit Ce se u III. svesku.

•

"

UVOD

,

'

Mjerilo, srediste i svrha krscanske moraine teologije jest Krist. Krscani nemaju drugog zakona doli osobno samog Krista. Samo je on nas Gospodin i nas Otkupitelj. 1J njemu imamo :,zivot pa prema tome i zakon na.Segq zivota. Krscanski se zivot ne smije jednostrano shvatiti na temelju formuliranih zakona, eak ne prvotno na temelju zahtjevne volje Bozje, nego uvijek na temelju volje Bozje koja se daruje. A u Kristu nam je Otac sve darovao. U njemu nam je On objavio krajnje dubine Svoje ljubavi. U Kristovoj ljubavi i po njoj traZi on za uzvrat nasu ljubav, naime, zivot doista suoblikovan Kristu. Krscanski je zivot nasljedovanje Krista, ali ne neko vanjsko oponasanje Krista, pa niti samo neko vanjsko nasljedovanje u ljubavi i poslusnosti, nego prije svega zivot u Kristu. Temeljna i prvotna polazna tocka ove moraine teologije jesu kao i kod MAGNUSA JOCHAMA »otajstva djece Bozje«, sto znaCi nase bivstveno (onticko) uronjenje (inkorporacija) u Krista po sakramentalnom preobrazaju, po bofanskom zivotu u nama. Nase milosno sudioniStvo u velikoj tajni saveza ljubavi Krista s Crkvom govori nam sto nam Bog daruje i darujuci od nas traZi. Povijesni eovjek mofo se shvatiti samo u svjetlu Krista, jer je Krist prauzor prema kojem smo mi stvoreni i potom nanovo stvoreni kao novi ljudi. »U njemu imamo otkupljenje, oprostenje grijeha. On je savrsena slika Boga nevidljivoga, prvorodenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno - sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo. Sve je stvoreno po njemu i za njega« (Kol 1,14 sl.). Krscansko cudorede mora se u svemu razumjeti i oblikovati na temelju velikih prvotnih cinjenica stvaranja »U Rijeci Bozjoj« i otkupljenja u Kristu. Ono je zivot iz Kristove pobjede u iScekivanju potpunog ocitovanja Kristove pobjede na Njegov veliki dan. »I On je glava Svoga: tijela, Crkve« (Kol 1,18). Biti u Kristu znaci biti ud na Njegovu tijelu, znaci pripadati Njegovu kraljevstvu. Zbog toga krseanski moral mora u svim svojim dijelovima isticati solidaran i apostolski karakter spasenja.

ZADACA OVE MORALNE TEOLOGIJE

12

13

UVOD

Za teologe, sveeenike i laike

Svrha i zadaea ove moraine teologije Autor ove knjige potpuno je svjestan da jedan prikaz katolicke moraine teologije moze imati razlicite polazne tocke koje se temelje na beskrajnom blagu vjerskih istina. Nastojao je iznijeti sredisnje istine na nacin koji bi najviSe odgovarao biblijskom prikazu. To je jedan pokusaj uz mnoge druge, koji se ne iskljucuju vec naprotiv upotpunjuju. UdZbenik odnosno prirucnik moraine teologije ponajviSe je odreden ciljem koji si postavlja. Tko si prije svega iii kao jedinu zadacu postavi da ispovjedniku prufi opsefoo i iscrpno uputstvo za vrsenje njegove sudacke slilZbe u sakramentu pokore, napisat ce moralnu teologiju razlicitu od one teologa koji zeli prikazati krseanski zivot u njegovoj osobitosti, kao zivot iz bogatstva bofanske milosti i istine, koji dakle hoce napisati jednu izrazito kerigmatsku moralku. Autor se ipak nada da ce ovom knjigom dobro poslufiti i samom ispovjedniku, navjestitelju pomirenja i novog zivota koji nastaje iz duha pokore i zahvalnosti. Glavni cilj je ipak »donosenje ploda u ljubavi za zivot svijeta« kao svjedocanstvo za nutarnje zivotno jedinstvo s Kristom, prema zahtjevu dekreta o odgoju i obrazovanju svecenika (hr. 16). Kod toga treba ujediniti slijedeca stajaliSta: Prvo, mora se prikazati savrseni ideal zivota u Kristu i s Kristom, radikalno nasljedovanje Krista, ljubav prema Bagu i blifojemu koja mora teziti uzvisenom cilju Govora na gori. Drugo, mora se takoder prikazati i granica zakona, kao granica smrti s obzirom na Zivot u Kristu. Ali ipak ni ovaj dio nece biti jednostavno prikazan kao neki zakonski moral; nego ce se ova ograda i granica, promatrana iz sredista, prikazati kao protivurjecje zivota u Kristu, kao ono sto ugrofava nasljedovanje Krista. Zakon se mora prikazati kao izraZaj zbilje stvaranja i otkupljenja, kao drugi vid ljubavi Bozje koja nam se daruje, kao granica koja ne samo da nas odvraca od ponora smrti, vec nas nosi prema zlatnoj sredini neprestano rastuce ljubavi. S tim je vec reeeno da nauka o krepostima i zakonsko odredivanje granica u krseanskom moralu ne stoje nepovezano jedno pokraj drugoga kao staticka nauka o krepostima i kao staticki zakonski moral. Krseanska moralnost jest zivot i rast zivota. Zbog toga mora moralna teologija, kao trece, pokazati nacin kako se luk dobroga napinje od granice zakona do njegovog savrsenog ispunjenja. Dinamicki karakter moralnosti ne dolazi do izraZaja samo u poglavlju o obra.Cenju, koje je smjesteno _izmedu poglavlja 0 grijehu i poglavlja 0 krepostima, vec uvijek kad se govori o granici i o savrsenstvu mora odzvanjati dinamika rasta i ono uvijek nedovdeno na zivotnom putu krscanina, koji je homo viator.

Podnaslov djela, izabran u svezi s J.M. SAILEROM, jasno kaZe da je ono namijenjeno ne samo teolozima nego takoder i izobrazenim laicima. Time se medutim ne odbacuje nista od znanstvenog karaktera koji je svojstven teologiji. Ne zanemaruje se niti tradicionalan skolasticki jezik. Ali djelo ide za tiin da progovori jezikom koji odgovara kerigmatskoj teologiji (teologiji navijestanja), jezikom koji mofo razumjeti i laik i koji propovjedniku i ispovjedniku olaksava napor u prikazivanju vjecnih istina suvremenom covjeku. Ako jedna moralna teologija uspije da svojim jezikom i svojiin nacinom postavljanja problema progovori i zainteresiranom ne-teologu, time se ona zapravo teologu i dusobrizniku najviSe preporucuje. Da Ii je autor harem djelomicno postigao svoj visoko zacrtani cilj, prepu5ta se dobrohotnom sudu Citatelja. Moralna teologija navijesta vjecnu istinu, ali to mora uvijek biti navjestaj konkretnom vremenu. Ona uvijek mora u svjetlu Vjecnoga osvijetliti probleme i zada.Ce svoga vremena. Ona hoce slufiti zivotu. Ona je sluzba u Bozjem kraljevstvu. Ova moralna teologija feli takoder pomoci i laiku da bi ispravno shvatio svoju krseansku sluzbu u svijetu i da bi promatrao probleme svoga privatnog i javnog zivota u svoj sirini i sa svom ozbiljnoscu radikalnog nasljedovanja Krista. Teolog moze, harem se tako nada autor, u ovoj moralnoj teologiji naCi ne samo bitne materijale za navjestaj krscanskog moralnog nauka, nego ee mu u isto vrijeme biti od velike pomoci kao ispovjedniku i duhovnom vodi; ispovjednik naime ne vrsi samo sluibu suca. On zapravo mora ponajvise i prije svega svakom pojedinom eovjeku navijestiti Veselu vijest o Bozjem kraljevstvu, koja je istovremeno poziv na potpuno prianjanje Bogu i potpuno odvracanje od svakog grijeha. On kao ucitelj mora upucivati na savrsenstvo krscanskog zivota u svoj njegovoj visini i dubini, duljini i sirini. On mora voditi prema duhu istinske slobode i zrelosti. Autoru veoma lezi na srcu da se izbjegne jedan nesporazum: ako se u ovoj moralci mjestimice prikazuje krscanski ideal u svoj svojoj istovremeno zastra5ujucoj i usrecujucoj visini, to se nikako i nikada ne smije shvatiti kao opravdanje za rigorizam u dijeljenju sakramenta pokore. Kad se radi o uskracivanju sakramentalnog odrjesenja, onda vrijedi najsire tumaeenje zakona, to znaci najveca blagost. Isto tako moramo ovdje upozoriti na jednu drugu ne manje sudbonosnu zabludu: ako se katkada oznacuju granice zakona prema najblazim crkvenim autorima prirucnika za ispovijedi, to slufi samo kao uputa za ispovjed-

UVOD

NACRT OVE MORALNE TEOLOGIJE

nika kao suca, ali to nije nikakvo zivotno pravilo prema kojem bi se svatko u bilo kojim okolnostima mogao ravnati. Ova knjiga zacijelo nece pogodovati ovom nesporazumu.

Ndl jam.cl

14

Razgranleenje s obzirom na druge struke Namjerno ne zelimo ovdje uvrstiti nikakav sadrfajni prikaz gradiva crkvenog prava i civilnog prava, da bismo izbjegli eak i privid svakog izjednaeavanja prava i morala iii pak svodenje morala na pravo. Svodenje pak prava na moral (pocudoredenje prava) jest i ostaje znaeajna zadaca. Zbog toga se osobito obraduju i prikazuju moralno-teoloski temelji crkvenog prava i moralno-teoloski okvir civilnog prava te tipicna granicna pitanja izmedu morala i prava, pokazujuci kako se ljudski zakon, a pogotovo zakon Crkve, uklapa u »zakon duha zivota u lsusu Kristu« (Rim 8,2). Buduci da nam je prvotna namjera iznijeti i protumaciti smisao onoga sto bitno oznacuje krseanina, ne moie se izbjeci uie povezivanje s dogmatikom. Krseanski zivot ipak znaci »provoditi u zivot istinu u ljubavi i tako uciniti da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista« (Ef 4,15). Moralna teologija ima zajednicke izvore vjere s dogmatikom: sv. Pismo, Predaju i crkveno Uciteljstvo, i mora isto tako brizljivo nastojati da u vjernosti crpi iz ovih izvora. Ali dokle god je moralna teologija ?:asebna teoloska struka uz dogmatiku, moie prepustiti samoj dogmatici teolosko obrazloienje svih onih istina koje neposredno ne spadaju na moralno podrucje. Pri tom je nasa zadaca da u prvom redu izlozimo sintezu koja je smjernica za krscanski zivot. Razgranicenje s obzirom na ascetiku i mistiku nastalo je onda kad je moralka jednostrano bila usmjerena na ispovjednika i to poglavito na njegovu sluibu kao suca. To razgranicenje zeljeli bismo izbrisati na vrlo jednostavan nacin: koliko je moguce, treba ga ponovno uCiniti suvisnim. Teologija duhovnog zivota (theologia spiritualis) spada u moralnu teologiju. Mi, dakako, nismo ovdje poku5ali obraditi sva pojedinacna pitanja ascetike i mistike. Premda ova knjiga ima siroku pastoralnu namjenu, time nikako ne zelimo pokazati da su prirucnici pastorala suvisni. Ukoliko pastoralna teologija uci o umijecu kako spojiti moguce i nuino te razraduje konkretne smjernice za mnogostruki apostolat kako sveeenika tako i laika, ovdje smo tek u grubim crtama mogli pripremiti teren njezinom zadatku.

15

Bogat bibliografski spisak djela, koji je pridodan svakom odsjecku, pomoci ce ne samo strucnjaku, vec ce dobro posluiiti i dusobriiniku kao i samom laiku, jer smo uvrstili ne samo strogo znanstvena i strucna djela vec i sve sto se moze uvrstiti u ozbiljnu kerigmatsku teologiju. Izbor bibliografskih djela ogranicen je uglavnom na djela napisana zadnjih dvadeset i pet godina. Od starije literature navodi se razmjerno malo standarnih (teoloskih) djela. Uostalom ta se starija literatura vrlo Iako moze naci u svim starijim priruenicima. Odgovarajuci traktati prirucnika moraine teologije obicno se samo onda posebice navode kad se pisac ovih redaka osjeca posebno obveznim prema nekom autoru u odgovarajucoj materiji. Autor se u dubokoj zahvalnosti osjeea duinim mnogobrojnim teolozima i dusobriinicima starije i mlade generacije, koji su neumorno radili na biblijskoj i liturgijskoj obnovi. Bez njihova rada ova moralna teologija ne bi uopce bila zamisliva. Vlastiti je doprinos autora mali u odnosu na ono za sto je on drugima zahvalan. ViSe nego bilo koja druga stvar teoloski rad zivi od tradicije i od bogatstva zivota sadasnje Crkve. Vise od ostalih na formaciju su utjecali: AUGUSTIN, CIRIL JERUZALEMSKI, TOMA AKVINSKI i ALFONZ LIGUORI, a od novijih moralista: JOHANN MICHAEL SAILER, JOHANN BAPTIST HIRSCHER, FRITZ TILLMANN i, ne kao zadnji, postovani ucitelji KARL ADAM, ROMANO GUARDINI i THEODOR STEINBOCHEL.

Strukturalne crte Nekoliko rijeci o samoj strukturi djela svakako ce pomoCi citatelju: prema vec ustaljenom obieaju razlikujemo opcu i posebnu moralnu teologiju. Opcu moralnu teologiju zapoeet cemo osnovnom orijentacijom o temeljnim problemima: gotovo dvotisucljetna veoma promjenjiva povijest krseanske moraine nauke moie nam posluZiti kao dragocjena uciteljica. Nakon sto eemo u njezinom svjetlu povuci razliku izmedu promjenjivog i nepromjenjivog, pokusat cemo razraditi ideju-vodilju kao i sredis\f pojmove (propedeutsko poglavlje). Potom slijede oba glavna dijela: poziv Kristov, te covjekov odgovor. Covjek pozvan na nasljedovanje Krista (prvo poglavlje) ne postoji pred tim pozivom kao samostalna i dogotovljena velicina. On, koji je stvoren na sliku i priliku Bozju u Rijeci i po Rijeci Bozjoj i za utjelovlje-

16

STRUKTURA OVB MORALNB TBOLOGIJB

UVOD

nu Rijec, mofe sebe shvatiti jedino u svjetlu toga poziva, kome on duguje bivstvovanje i smisao svoga zivota. Stoga mi i promatramo moralno-teolosku antropologiju koja obraduje ta pitanja zapravo kao sastavni dio kristologije. Kao sto je u Kristu odbljesak slave vjeenoga Oca, tako slicno i ucenik Kristov koji svjesno zivi od preporoditeljskog poziva treba i smije biti slika Krista, utjelovljene Rijeci, u odgovoru na zivotvornu rijec ljubavi. U svezi s time obradujemo sustinu i sustinske oznake eovjeka, njegove sposobnosti (slobodu, spoznaju vrednota, savjest), njegovo djelovanje i nedokucive mogucnosti njegova srca (njegove nakane). Antropologija se produbljuje i dopunjuje pitanjem o nacinu na koji je Bozji poziv upravljen covjeku (drugo poglavlje). Tko poznaje ime kojim Bog zove veliku obitelj eovjeeanstva i svakoga pojedinog covjeka posebice, poznaje takoder zakon i mjerilo ljudskog djelovanja. Ako je vec naravni moralni zakon upisan u nasu narav i u nas duh, kako je tek novi zakon, zakon Kristov, po milosti zapisan u duh i srce. Kroz situaciju koja je od moralnog znacenja i koju moramo promatrati u potpunom jedinstvu s unutarnjom miloscu opci zakon postaje konkretan poziv, poziv odredenog trenutka. Zakon i situacija, po kojima Bog poziva srce i volju eovjeka, zahtijevaju jedan razmjeran motiv. U samom pozivu kao i U nacinu kako nam je upravljen vec SU ukljucene i prave pobude za djelovanje. Samom obradom motiva, koji promatramo u svjetlu Bozje ljubavi sto nas svojim blagim pozivom zeli potaknuti na uzvracanje ljubavi, vec je zapravo pripravljen prijelaz za drugi glavni dio opce moralke, koji govori o covjekovom odgovoru.

Grijeh (prvo poglavlje) je eovjekov »Ile« Bozjem pozivu. U teskom grijehu eovjek bjezi od Boga. Ne zeli cuti Bozji poziv ljubavi; ne zeli slijediti Krista, vec u svom vlastitom bezdanu nastoji pronaci neku rijec i neki put za svoj Zivot. Covjek koji ne zivi od poziva kome duguje svoje vlastito bivovanje postaje zagonetkom samome sebi. Ali ipak je on i preko •nee grijeha jos uvijek u dijalogu sa svetim Bogom: u ovom naime putnickom Zivotu svaki novi subjektivni grijeh pretpostavlja ponovan poziv Bozje ljubavi, kojem se eovjek nastoji oteti. Lagani grijeh doduse ne prekida jednostavno dijalog prijateljstva s Bogom, vec znaci prolaznu nepamju u osluskivanju njegova poziva, nedostatak posvemasnje spremnosti da u svemu zivimo od spasiteljskog poziva Bozjeg gospodstva. U obracenju (drugo poglavlje) eovjek pocinje zivjeti od poziva Kristove ljubavi koji ga zove natrag u Ocevu kucu. U ovom dijelu govorimo takocter i o sakramentima obracenja. Krscanske kreposti (trece poglavlje) promatramo, s jedne strane, kao visoki cilj prema kojem tezimo,

17

a s druge strane kao opcenite temeljne stavove po kojima se postupno ostvaruje »da« na poziv Bozje ljubavi. Ovdje cemo medutim iznijeti samo glavne crte tradicionalne nauke o krepostima, napose njihovo srediste: ljubav. Radi se o tome da prikafemo ideju nasljedovanja Krista takoder u svjetlu ovih bogatih istina. Detaljniju obradu nauke o krepostima izlozit cemo u posebnoj moralci, koje srediste tvore teoloske kreposti. Prva knjiga posebne moraine teologije (inace druga knjiga cjelokupnog djela) obraduje zivot u zajednistvu s Bogom i blifojim. Dvostruki dijalog s Bogom i bratom eovjekom, sto je vec bila osnovna tema opce moraine teologije, poprima ovdje konkretniji oblik. Iz tri teoloske kreposti (prvo poglavlje) proizlazi kao prvi znaeajan zakljueak i zahtjev stovanje Boga (drugo poglavlje). Ovdje se obraduje vec tradicionalno gradivo prve ploce Dekaloga, ali ne kao nauka o zapovijedima (prvi dio druge knjige). Jednako neposredno kao i stovanje Boga, koje vec sa svoje strane ukljucuje zajednistvo ljubavi u klanjanju, proizlazi iz teoloskih kreposti ljubav ·prema blifojemu kao sustinski dio njihovih zivotnih ocitovanja (drugi dio). Treea knjiga govori o konkretnom ostvarenju teoloskih kreposti ukljucujuci ljubav prema bliznjemu u intimnosti pojedine osobe i na razlicitim zivotnim podrucjima. Ideja-vodilja jest: sveobuhvatno Bozje kraljevsko gospodstvo. Ovaj se izbor ravna kako prema biblijskim tako i prema kerigmatskim mjerilima. Velikoj zabludi naseg vremena da je »religija privatna stvar« krscanski moral mora vec u svojim temeljnim zasadama dati odlucan odgovor. Nauka o glavnim krepostima (prvi dio trece knjige) pokazuje kako Bozje kraljevsko gospodstvo zahvaea i oblikuje sve moci duse i citavog eovjeka. Glavne kreposti, kojima pribrajamo i poniznost, a koja je neposredan odgovor Bozjoj vlasti u ljubavi, jesu posrednice ljubavi. Bozje gospodstvo u ljubavi izgraduje kraljevstvo i zajedniStvo ljubavi u obitelji i u Crkvi, ali i u svakoj drugoj ljudskoj zajednici (prvo poglavlje). Krseanin pokazuje u svojem odnosu prema zdravlju i zivotu da on stuje Boga kao Oca i Gospodina koji ljubi zivot i da slilZi bratu (drugo poglavlje). Sakramentalna zenidba i »bezenstvo radi kraljevstva nebeskoga« plodonosna su ocitovanja »velikog otajstva« Kristova gospodstva ljubavi u Crkvi (trece poglavlje). Ucenik Kristov cijeni i upotrebljava zemaljska dobra kao darove Bozje ljubavi i kao sredstva u slufbi ljubavi medu ljudima (cetvrto poglavlje), Krug se zatvara prikazom temeljnih duhovnih dobara: kraljevstvo ljubavi je kraljevstvo istine, ljepote i casti (peto poglavlje). 2 Kristov zakon

UVODNO POGLAVLJB

POSTAVUANJE PROBLEMA

Prvi odsjecak KRATAK PREGLED POVIJESTI MORALNE TEOLOGIJE Prije nego sto (u clrugom odsjecku) pokusamo razradiH ideju-vodilju i temeljne pojmove krseanske moralne nauke, zapitajmo ponajprije povijest: sto nam. imaju kazati glede ove nase aktualne zadace ziva predaja i stoljetna teoloska obrada moralne poruke Novoga Saveza. U kratkom pregledu iznijet cemo ponajprije nekoliko istaknutih te!fleljnih zasacfa' biblijs},e pouke. u jednom djelu koje se kao ovo citavo temdji na biblijskoj teologiji (usporedi popis biblijskih mjesta na kraju) ne moze se vec od samog poeetka iznijeti biblijska nauka na temelju velikog broja tekstova. Moraju se pokazati samo svjetionici, koji su svoji~je_tlom presu~ za dugo i pustolovno putovanje povijesti. ovijest !11orah1e te°-lo~ jos uvijek nije dovoljno istraiena. Problemi k"Oje ona postavljaDrOJniji SU od onih koje rjesava. Koliko je to moguee, ostavljam.o po strani prijeporna pitanja, a izabiremo iz neiscrpivog obilja toga gradiva prije svega ono sto najvise moze pridonijeti razja8njenju temeljnih problema moralne teologije. TeziSte nasih istra~~ja upravo je u onim razdobljima koja nam se cine-narocito bogatim ~!"~j~v~je,_s~.!!_i~ _do J\.l!onza J.igµqrlia zahtijeva razjasnjenje da bismo u njoj mogli razlikovati ono sto je uvijek valjano od onoga sto je -~~E!nom uvjetovirio~ te da bismo konacno u posebnoj sluzbi spasenja,

OD UUBAVI K LJUBAVI

ISUSOVA MORALNA PORUKA

20

21

osniva redan ·em svo a vlastito Zivota, novi, neizmjemo veci zakon Saveza: zivjeti s njime, slijediti ga iduCi nJegovrm tragovima, s i i u 1ftibav1,-nosmKrti, biti ponttan;ljumntleprijatelje-{usp:--Mt-5;-Uovor-na

koja ba5 preko onoga sto je vremenom uvjetovano dolazi do izrazaja, nioguoo1je-uviclJeti nasu sadasnju zadacu. -3-:-Moramo--dosta -opsimo iznijeti obnovu moralne teologije u Njemackoj tije~~Ill devetnaestog stoljeea Idana~ ria citavom svijetu, jer bi bez toga bio uopee nezamisliv i ovaj na8 napor.

~_ti).

H

---

---

-

--

-

--

-

---

--

'-'

Novost u moralnoj Isusovoj propovijedi, sto s obzirom na Stari Savez ni1e protivnost vec naprotiv ispunjenje, posebno dolazi do izraia1a u usporedbi s izvaEJ,.skom i zakonskom iiravedii2!& £a[iwa. lsl!sova moralna pi:-opovijed, kako je u evandeljima nalazimo, nikako nije neko znanstveno-sistematsko izlaganje. Ona ie naviestaj_j __p_oziv_ _u konkretnoj situaciji, izraZen jedinstvenom zomoscu_. Upravo tako, bolje nego--~tobi to mogao iznijeti bilo koji znanstveni sistem, iz svega iasno izbija srediSte: njegova q_soba, E-jegova Lj'!~Y.Iil~s.!_,_p._~~nja. »Dod1te k meni _sv_i!« (M:t_,g,28). »Ja s~ pu.:t~}st~;ia_i ziv~t!« (Iy_!'M)_

~A :;;::~-~ROPOVlIBi0 Isusova moralna nauka jednostavno je sastavni dio Radosne vijesti. Velikallovost ni];zapravo neki novi zakon, vec Bozje gospodstvo u njeBozja milost i ljubav koja se ocituje' u njegovoj osobi. Time zapravo dObivaju SVi moralni propisi, pa i oni najsvetiji, nOVl ziatrii ~melj: milost, i nov'! ~redi_5te: njegovi1;_Q_~olJ.1:!::.., Poziv na obracenje od grijeha nije novost. Ali je nova Radosna vijest _k.Qja_navijesta d_a je doslo vrijeme velikog preokretaTpov:ratka--ti Oeevu kucu. -Ni zakon ljubavi nije novost. Vee su ga najprosvjetljeniji duhovi Sta;;ga Saveza smatrali saietkom zakona. Nova je medutim potpuna objava o tome sto je _B,ozja_ li~l:>ay: »Da, Bog- je tako fjubio svijet da_ je dao svoga je(liii.orodenog Sina« (Iv 3,16). Iz toga slijedi velika novost u starom i uvijek valjanom zakonu ljubavi: vlastita Isusova ljubav postaje temelj i mjera zakona ljubavi: »Novu vaJ:rlzapovijed (odriosno jedan kao-noVffaajem: ffuhfre jedan drugoga, kao sto sam 1a l1ubl"O 'Vas« (Iv 13,34· 15.lZ s .). Novo u starom zakonu ljubavi jest da »nas je sam Bog poucio« (1 Sol 4,9) o ljubavi u sasvim novom obliku. Novost je, kako je to Ivan, ljubljeni ucenik, izrazio, da je »tama prosla, a pravo svjetlo vec svijetli« (1 Iv 2,8).

govo{Osof,i:

BIBLIOGRAFIJA J. HEMPEL, Das Ethos des Alten Testamentes. Berlin 1938. R. DF. VAUX, Das Alte Testament und seine Lebensordnungen. Freiburg 1960. R. SCHNACKENBURG, Die sittliche Botschaft des Neuen Testamentes. Miinchen, 2. izd. 1962. M. J. LAGRANGE, La Morale de l'l!vangile. Pariz 1931. J. BONSIRVEN, Les enseignements de Jesus. Pariz 1946. A. DESCAMPS, La morale des Synoptiques, u: Morale chretienne et requetes contemporaines. Tournai 1954. str. 27-46. A. GRAIL, J. SCHMITT, J. GIBLET, Y. B. TREMEL, C. SPICQ, Grandes lignes de la morale du Nouveau Testament, u: Lumiere et Vie, 21 (1955), str. 3-123. CL. TRESMONTANT, Sittliche Existenz bei den Propheten Israels. Freiburg 1962. C. SPICQ, 0. P., Theologie Morale du Nouveau Testament, sv. Ii II. Pariz 1965.

zakoii

II. MORALNO PROPOVIJEDANJE APOSTOLA

Kao sto je Stari Savez u Savezu Kristove ljubavi nasao svoje ispunjenje, tako isto i stari zakon. On rusi ogradu koja je izraelski narod dijelila od svih drugih naroda. (To su posebno jasno izrazili apostol Pavao i Apostolski sabor.) Ali on ne briSe niti jednu jotu iz Bozje volje koja se u Starom Savezu postupno objavljivala, vec pokazuje njezino konacno ispunjenje (Mt 5,17 sl.). Punina spasenja koja se u njemu ocitoyala i lju~ima da·e novo srce i ;;;-::. --iihti"e~a ·os cistiju moralnu svijest. to je Mojsije Izraelcima samo »zbog njihovog okorje og srca opust10« (Mt 19,8), a sto u pocetku nije bilo dopusteno, to se ne moze viSe dopustiti u vrijeme potpunog Bozjeg gospodstva i bogate milosti.

Moralno propovijedanje apostola - sto posebno dolazi do izraiaja kod Ivana i Pavla - jest kao i Isusova Radosna vijest zapo~d l!_~~ie!it±­ bg_y~ koja potice i usrecuje: »Ljubav Kristova potpuno nama ovladava!« (2 Kor 5,14). :.Ljubav je Bozja izlivena u__ :n~sim srcima!« (Rim 5,5). -~n mi je iskazao ljubav. Tako ne vise ia,L~~_go Krist Zivi u mel!i!« (Gal 2,20). --.Aposfo1i prop0vijeda]u -jednostavno Kristov nauk, I1jegqv tivot i novi zivot u milosfr-Ieoji riam-)e_)i~'Nje-inu darov~-ii-toga- slijedi-nevi-sliijeV. Onf pre-docu]ud:Kristov primjer ne sama svojim navijestanjem ~c ga cine takoder vidljivim vlastit~_J){t~liegqya,njem. »Nasljedujte mene, kao !Ito 1Ja -n.asljedujeln :Krista!« (1 Kor 11,1).

.

Dok je zakon Starog Saveza, Dekalog, bio negativno izraien_@_n.ima]Jli zahtjev, Krist kao jedini U~itelj postavlja za Noli saveZ.-koji on sam

~...;i..;..,_

_____ ,

MORAL MILOSTI I UUBAVI

MORALNA PORUKA APOSTOLA

22

Moralno obrazlozenje uglavnom je necuveno djelovanje milosti, Bozje k.raljevstvo koje je vec na djelu, pobjednicka ljubav i slava Propetoga i Uskrsloga, iScekivanje njegova ponovnog dolaska. Ulaskom kdeanstva u krug poganskih kultura i njegovim istovremenim raskidom sa sinagogom, postavljaju se mnogi pojedinacni problemi, koji se ne samo prakticki rjesavaju vec i nacelno razjasnjavaju: Pavao obraauje, posebno u pismima Rimljanima i Galacanima, odnos izmeau starozavjetnog zakona i novog zakona Kristove milosti. Snafoe misli apostola naroda o »zakonu duha zivota u Kristu Isusu« (Rim 8,2), koji nas oslobaaa od svakog robovanja nekom izvanjskom zakonu (Rim 6,14), nastavlja velieanstvenu liniju Gospodinove rijeci: »Ja sam put, istina i zivot« (Iv 14,6). Eo-Pavlu krsCanin Zivi »U K.ristovu zakonu« (1 Kor 9,21), koji Cini da on s Kristom i na Kristov naein sudjeluje u skrbi m....s~asenje_blifn.iega (Gal 6,2). Snagom poslusnostf unutarnjem poticaju Kristove ljubavi koja je u njemu i koja ga osvaja, krscaninu postaje vlastito da vise nije izvana podlofan »nikakvom zakonu« (Gal 5,18). To meautim nikako ne znaci da je krseanin eovjek »bez zakona«. Slicno kao i u Ivanovu evandelju nalazimo takoaer i kod Pavla upravo velicanstvenu viziju da je u Kristu, vjeenom Sinu Ocevu koji je za nas rpostao covjekom, sve utemeHeno; »Sve je stvoreno po Njemu_i za Njega, On je prije svega, i sve se u Njemu ddi u redu« (Kol 1,17). Zbiija stvaranja i otkupljenja promatra se u njihovt,{ jedinstvu. U ovorn svjetlu konacno i sam Pavao prikazuje odnos zakona stvaranja koji je bio dan takoaer i poganima i zakona koji je objavljen u Starom Savezu i u Kristu (Rim 1 sl.). Obdrlavanje ritualnog zakona ispituje se u razlicitim slueajevima ne samo sa stajalista njegove daljne valjanosti, nego prije svega sa stajalista novog zakona saveza u ljubavi (Rim 14 i 15). Isti temeljni principi rasvjetljuju i zamrseno pitanje s obzirom na meso koje se nudi na trlnici a prije toga je bilo zrtvovano krivim bogovima '(1 Kor 8 i 9J; Pavao i sto tako ukratko sliZima u takozvanim »etalozima___ porokac glavne teske grijehe a u »o]ili_eijskim....!_abelama« (Kol 3,18 sl.; Ef 5,22 sl.) obiteljske i staleske k.reposti. Tako i mnoga druga nacelna pitanja koja su nastajala uslijed razlicitih prilika, kao npr. pitanje odnosa prema drlavi (Rim 13), dobivaju odgovor. 1

BIBLIOGRAFIJA C. SPICQ, La morale paulinienne, u: Morale chretienne et requetes contemporaines. To\lmai 1954, str. 47-70. H. PREISKER, Das Ethos des Urchristentums. 2. izd., Giltersloh 1949. L. H. MARSHALL, The Challenge of New Testament Ethics, London 1946.

23

M. ANDREWS, The Ethical Teaching of Paul. A study in origin. Chapel Hill 1934. TH. DEMAN 0. P., Aux origines de la theologie morale. Paris 1951. F. WAGNER, Der Sittlichkeitsbegriff in der Heiligen Schrift und in der altchristlichen Ethik. Milnster 1931. C. SPICQ, Vie morale et Trinite Sainte selon saint Paul. Pariz 1957. o. PRUNET, La morale chretienne d'apres les ecrits johanniques. Pariz 1957. A. HUMBERT, La morale de saint Paul: Morale du plan du salut, u: Melanges de science religieuse 15 (1958), str. 5--44. R. VOLKL, Christ und Welt nach dem Neuen Testament. Wiirzburg 1961.

Ill. MORALNA NAUKA OTACA

Crkveni oci. predaju dalje primljenu bastinu takoaer i u pitanjima krscansKog tudoreda, a da pri tom ne pridaju veliku vafoost cjelovitom prikazu. Djelomicno se zadovoljavaju, kao npr. Didache (najstariji dijeIOviToko 50-80. godine), da redom iznose moraine upute Starog i Novog Zavjeta kao i usmeno predane Gospodinove rijeci. Posebno se kod apologeta' snliZno istice krscanski ideal kao suprotnost poganskim porocima. Vrlo je omiljena shema »dvaju puteva« koju iznosi Didache, naime put dobra i put propasti2. Vee ovdje susrecemo temeljnu razdiobu: put spasenja (nauka 0 krepostima) i katalog grijeha, sto ce kasnije postati temeljna shema moraine teologije. U posebnim se monografijama iscrpno obraauju goruca pitanja vremena, i to ponajvise u prilicno radikalnom shvacanju nasljedovanja Krista. Ostvarenje necuveno uzviSenog krscanskog morala usred pokvarenoga poganskog svijeta i poganske drfave postavljalo je mnogobrojne probleme, sto bismo mi danas SaZeto izrazili pojmom ~aterijalno SUdjelovan~. Tl:!ko_ se raspravlja o stavu prema idolopoklonstvu i umjef:pickom obrtu s njime u vezi, a isto tako o stavu prema kazalisnim predstavama, modi, vojnoj slilZbi u poganskoj vojsci (TERTULIJAN, -KLEMENT RIMSKI, KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, CIPRIJAN i drugi). 1

I Nakon sto smo u prijamjim izdanjima cesto mijenjali misljenja 0 starosti spisa Didache, sada prihvaeamo dobro utemeljeno miSljenje J.-P. AUDETA: »Nalazimo se u prvoj generaciji krscanstva koje je nastalo medu poganima, ne mnogo kasnije nakon nastanka 1 Kor 8-10; Rim 14; Kol 2 i 1 Tim 4,3, dakle otprilike izmedu 50. i 70. god.« (La Didache: Instruction des Apotres. Pariz 1958, str. 199). P. BENOIT 0. P. primjecuje u svojoj recenziji (Rev. Biblique 1959, str. 600), da on ne mofe naci ni jedan uvjerljivi razlog protiv tako ranog datuma; sada je barem iskljuceno datiranje kasnije od god. 100. 1 Slicna se shema nalazi i u SZ i vrlo je naglasena kod kumranske sljedbe na Mrtvom moru. U Didahe, i kod otaca koji slijede Didahe, ova je shema nadahnuta novim duhom.

KRIST NAS ZAKON MORALNA NAUKA OTACA

24

Tai slicna pitanja rjesavala su se ne samo u smislu bjefanja u pustinju vee i u smislu Kristovih rijeci »Ostati u svijetu a ipak ne biti od svijeta« (Iv 17,14 sl.). Veoma mnogo se raspravljalo o problemu mucenistva i bijega pred progonstvom (ORIGEN); a isto tako i o pitanju ponovnog pomirenja teskih gresnika, prije svega onih koji su se za vrijeme progonstva pokazali slabima (CIPRIJAN). U svemu tome radilo se o temeljnim pitanjima krscanskog nacina zivota, o slicnosti s Kristom po otajstvu vjere i njezinom ispovijedanju koje ne preza ni pred smrcu, o sintezi izmedu snage svjetla Crkve kao »grada sazidanog na brdu«, kao »zajednice svetih«, i izmedu Crkve koja je blaga prema gresnicima. 0 stavu krseana prema crkvenom autoritetu ponajvise su pisali IGNACIJE ANTIOHIJSKI, KLEMENT RIMSKI, CIPRIJAN i drugi crkveni oci. Posebno mjesto u moralnom vrednovanju, uz samo muceniStvo kao svjedocanstvo vjere i ljubavi, pripada djevicanstvu, kao karakteristicnom znaku zivota iz novog vremena spasenja. Monografije o tome sacuvane su do danas od TERTULIJANA, CIPRIJANA, METODA OLIMPSKOG, ATANAZIJA, BAZILIJA, GRGURA NISKOG, AMBROZIJA, JERONIMA, AUGUSTINA i drugih. Jos su brojnije rasprave o molitvi. U ovo vrijeme pitanja koja izravno zadiru u religiozno podrucje imaju nedvojbenu prednost pred moralnim problemima u u:lem smislu. Jedna teoloska izreka, koja se danas promatra djelomicno ili kao smjelost ili pak kao cista retorika, bila je za mnoge crkvene oce sa:letak citave moraine teologije: »~ID Krist je nas zakon«; »Krist nam je dan kao vjeeni i konacni zakon« 3• Ivanovsko-pavlovski nacin promatranja moralnosti u svjetlu zivota u Kristu is Kristom susrecemo najjasnije izra:leno kod IGNACIJA ANTIOHIJSKOG {umro oko 110. god.). Moralni imperativ izvire iz milosti, iz zivota u Kristu, u jedinstvu s Tijelom Kristovim, s Crkvom. Njegovo strastveno eeznuee za muceniStvom, da bi postao slicniji Kristu, njegova goruea skrb oko spasenja zajednica ima samo jedan izvor: duboku svijest da je Jg§tanin »hr!,.m Bozii«; >~stonosac.« (Ad Ephesios 9,1) i da se u svemu kao takav mora pokazatI. Biti krscanin znaci nasljedovati Krista u ljubavi, u trpljenju, u umiranju. Izvor i srediSte krscanskog zivota ]est oltar. zajednicka Euharistija: odatle i ono stalno naglasavanje jedin~ stva i solidarnosti spasenja krscana.. " 31

Mno!ltvo citata ove vrste iz djela KLEMENTA ALEKSANDRIJSKOG, JUSTINA, IRENEJA donosi J_ DANI:£LOU, Theologie du Judeo-Christianisme. Tournai 1958, str. 216-219.

25

U djelima KLEMENTA ALEKSANDRIJSKOGA (umro prije 216. god.) nalazimo prvi, a mozemo zaci ·elo reCi i veoma zama5an doprin tsko · · i ·e. snovni problem nJegove knjige ~g (Logos paidagqg6s) jest problem: biti krscanin u svijetu. u tom svom djelu, zadivljujueom sirokogrudn~u i ne manjom ozbiljnoscu, nastoji prikazati lik istinitog krscanina, koji i u najtezim zivotnim prilikama jednog velegrada moze i mora nasljedovati Krista. Njegova monografija »Mogucnost spasenja bogataSa« (Quis dives salvetur?) iznosi ne samo opasnosti bogatstva i pohvalu siromastva, nego isto tako i pozitivne mogucnosti ispravnog raspolaganja bogatstvom. Djelo »Sagovi« (Str6mata) sastoji se od citavog niza skica i nacrta koji govore o mnogim osnovnim problemima znanstveno obradene moralke, kao i o savrsenom krseanskom zivotu. · · , a: nutarnji odnos izmedu K · i su proble · pozitivnih w-ednota pQganske filozofije-Uudored~ave i cudoreda. Autentiean krseanski zivot jest nasljedovan. e u Kristu. StoviSe, gdje god se nalazi autenticno cudore e, tu je na djelu je ini Ucitelj, Krist. Buduci da autenticne istine koje pogani posjeduju nisu _!1iSta drugo vec »zrnje sjemena koje je rasijao Logos«, mi, koje je poucio sam utjelovljeni Logos, smijemo mirne d~e prisvojiti sve ono sto je istinito u njihovom zivotu i u njihovim filozofskim sistemima. u pojedinostima je Klement mozda bio nedovoljno kritiean s obzirom na pojedine stoicke i platonsko-grcke eticke ideale (tako npr. gledom na slobodu od strasti, na »apatheiu« i na veoma snazno naglasenu »pravu gnozu«). Ali uza sve to on ipak u svemu pokazuje jedan doista krscanski duh i pastoralno nastojanje da izobra:lenim ljudima svoga vremena krscanski moralni nauk prenese filozofskim jezikom njihovog kulturnog ozracja da ne bi upali u krivu gnozu. S mnogo ljubavi govori on o ~u svetosti nasuprot gnostika koji su odbacivali zenidbu, ali ne tako da biiipaVSi u drugu krajnost obezvrijedio »bezenstvo radi kraljevstva nebeskoga«. Od o:lenjenih on ocekuje da se medusobno ljubeCi nastoje svidjeti Gospodinu i zajednicki misle na ono sto je Gospodnje« (Stromata, lib. III, cap. XII). ORIGEN (umro oko 253.), Klementov nasljednik na Katehetskoj skoli u Afoksandriji, iznosi u trecoj knjizi svoga djela »Pocela