KPP-skripta, opsti deo (1)
August 25, 2017 | Author: Slavisa | Category: N/A
Short Description
Krivično procesno pravo, skripta...
Description
1. POJAM, SVRHA I ZNACAJ KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA Krivicno procesno pravo kao grana pozitivnog zakonodavstva jeste sistem pravnih propisa, kojima se uredjuje krivicni postupak, ali i stadijum koji mu prethodi, a najcesce se oznacava kao pretkrivicni postupak. Sastavni deo definicije krivicnog procesnog prava je pojam krivicnog postupka. Krivicni postupak je kao i svaki drugi postupak procedura koja se obavlja radi ostvarenja nekog cilja. Kada je u pitanju krivicni postupak taj cilj se svodi na resavanje krivicne stvari koja je predmet postupka – odnosno krivcnog dela koje je predmet optuznog akta i o kome odluku treba da donese krivicni sud. Definicije krivicnog procesnog prava mogu se podeliti na dve osnovne vrste: 1) Realisticke 2) Juristicke 1) Realisticke definicije temelje se na shvatanju krivicnog procesnog prava kao jednog stvarnog pojma, tako da se ono odredjuje preko odredjenih stvarno postojecih elemenata. U zavisnosti od broja tih elemenata, realisticke definicije dele se na dve osnovne vrste: 1) Bipartitne – Pocivaju na dva osnovna elementa. Jedna tipicna bipartitna definicija: ‘’Krivicni postupak je skup zakonom odredjenih krivcnoprocesnih radnji procesnih subjekta, koje se vrse radi ostvarenja odredjenog cilja. 2) Tripartitne – Pocivaju na tri osnovna elementa. Jedna tipicna tripartitna definicija: ‘’Krivicno procesno pravo jeste sistem pravnih propsa kojima su regulisane radnje krivicnoprocesnih subjekata u cilju donosenja odluke suda o krivicnom delu, uciniocu i krivicnoj sankciji. 2) Juristicke definicije shvataju postupak kao pravni fenomen, koji se ogleda u postojanju odredjenih procesnih odnosa izmedju razlicitih subjekta krivicnog postupka. U tom smislu: ‘’Krivicno procesno pravo je sistem pravnih propisa kojima se uredjuju krivicnoprocesni subjekti i regulisu njihovi krivicnoprocesni odnosi radi rasvetljavanja i resenja krivicne stvari, odnosno u cilju ostvarivanja krivicnopravne zastite drzave.’’ Navedena podela definicija je teorijskog karaktera i ona se ne moze smatrati apsolutnom. Svaka od njih ima dobre i lose strane. Svaka od njih pociva na opredeljenjima naucnika koji je zastupaju. Nije potrebno praviti strogu razliku izmedju realistickih i juristickih definicija, vec nasuprot tome, treba napraviti sintezu elemenata tih razlicitih teorija. Krivicno pravo se najadekvatnije moze definisati tako sto bi se naglasak stavio na subjektima koji u postupku ostvaruju svoju procesnu funkciju. Shodno tome, ‘’Krivicno procesno pravo je skup pravnih propisa kojima se uredjuje pravni i procesni polozaj subjekata pretkrivicnog i krivicnog postupka, te omogucava da ti subjekti u skladu sa zakonom ostvaruju svoje osnovne procesne funkcije, u cilju realizacije svojih prava i duznosti, te radi donosenja odluke kojom se resava stvar koja je predmet krivicnog postupka.
1
Osnovni elementi navedene definicije su: 1. Krivicno procesno pravo je skup pravnih propisa, medju kojima najznacajnije mesto zauzmaju zakonski propisi: 1) Zakonik o krivicnom postupku kao glavni izvor krivicnog procesnog prava, 2) Drugi zakoni kao tzv. Sporedno krivicno procesno zakonodavstvo. 2. Krivicnim procesnim pravom se uredjuje pravni i procesni polozaj subjekata pretkrivicnog i krivicnog postupka, odnosno na skup prava i duznosti kojima ti subjekti raspolazu. 3. Najvazniji subjekti su oni subjekti koji vrse osnovne procesne funkcije: 1) Funkciju optuzbe (ovlasceni tuzilac) 2) Funkciju odbrane (okrivljeni i njegov branilac) 3) Funkciju vodjenja krivicnog postupka i presudjenja (krivicni sud) - Pored njih, pojavljuju se i drugi subjekti koji imaju dokaznu funkciju (svedoci, vestaci) ili koji realizuju neka svoja prava (osteceni). 4. Cilj krivicnog postupka jeste resavanje njegovog predmeta, odnosno donosenje odluke o krivicnom delu koje je predmet krivicnog postupka. Svrha krivicnog postupka Svrha krivicnog procesnog prava se nuzno povezuje s ciljem krivicnog prava uopste. Krivicnom pravu pripisuje se utalitaristicki karakter, te se kao njegov cilj odredjuje efikasnija zastita najznacajnojih dobara i vrednosti od ponasanja koja ih ugrozavaju ili povredjuju. Da bi se taj osnovni cilj krivicnog prava mogao ostvariti neophodno je postojanje pravila kojim se utvrdjuju svrha, nacin, forma i tok krivicnog postupka. Naime, krivicno pravo u svom opstem delu ustanovljava opsti pojam krivicnog dela, utvrdjuju se uslovi koji su potrebni da bi postojalo protivpravno delo predvidjeno zakonom kao krivicno, i krivica, definise se sistem krivicnih sankcija. Posebni deo propisuje konkretna krivicna dela. Medjutim, da bi se moglo utvrditi da li postoji ili ne postoji krivicno delo,da li je lice kome je delo stavljeno na teret zaista to delo ucinilo, ako jeste koja ce mu se krivicna sankcija izreci neophodno je postojanje pravila krivicnog postuka. Stoga je svrha krivicnog procesnog prava u materijalnom smislu potreba stvaranja normatvnih uslova za ispunjenje zahteva materijalnog krivicnog prava Svrha krivicnog procesnog prava u formalnom smislu ogleda se u neophodnosti stvaranja potrebnih normativnih uslova da svi krivicnoprocesni subjekti krivicnog postupka mogu na zakonit nacin, u krivicnom postupku, ostvarivati sva svoja prava i realizovati duznosti koje su elementi njihovog procesnog statusa. Znacaj krivicnog procesnog prava Iz ovako odredjene svrhe krivicnog procesnog prava proizlazi i njegov veliki drustveni znacaj, jer je za drzavu jedan od najznacajnijih ciljeva da zastiti najvaznija drustvena dobra od povredjivanja i ugrozavanja vrsenjem krivcnih dela. Vec u clanu 1 st. 1 Zakonika o krivicnom postupku, kao svrha Zakonika o krivicnom postupku navodi se pre svega utvrdjivanje pravila sa ciljem da niko nevin ne bude osudjen, a tek potom njegova opsta zastitna funkcija – da se ucioniocu krivicnog dela izrekne krivicna sankcija pod uslovima koje predvidja krivicni zakonik, i na osnovu zakonito sprovedenog postupka. 2
2. POJAM KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA KAO NAUKE Krivicno procesno pravo predstavlja jednu normatvnu nauku – to znaci da su pravne norme osnovni predmet te nauke, a da je osnovni zadatak krivicnog procesnog prava kao nauke proucavanje pravila pozitivnog krivicnog postupka konkretne drzave. Pored pozitivnog prava, krivicno procesno pravo se bavi i nizom teorijskih pitanja – Na primer, u citavom nizu odredbi ZKP-a se spominju dokazi, ali se definicija dokaza ne moze naci u samom tekstu zakona. Naime, tim pitanjem se sa jedne strane bavi nauka krivicnog procesnog prava, a sa druge strane se i odredjena shvatanja kristalisu u samoj sudskoj praksi. Cilj krivicnog procesnog prava kao nauke je da doprinese otkrivanju pravog smisla konkretnih pravila pozitivnog krivicnog postupka, ali i da ukaze na odredjene nedostatke u zakonskim izvorima a, kada je to potrebno, i predlozi zakonodavcu i odredjene promene. Nauka krivicnog procesnog prava sluzi se klasicnim naucnim metodama: - Poseban znacaj ima normativni metod, koji predstavlja osnovni metod nauke krivicnog procesnog prava. - Pored njega, karakteristicno je i koriscenje uporednopravnog metoda – on podrazumeva pracenje razvoja krivicnog procesnog zakonodavstva u drugim pravnim sistemima, i ispitivanje mogucnosti za koriscenje takvih iskustava u pozitivnom krivicnom postupku.
3
3. TUMACENJE KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA Primena krivicnog procesnog prava podrazumeva njegovo tumacenje. Tumacenje u uzem smislu jeste otkrivanje pravog znacenja pravnih normi, sto je uslov za njhovu primenu u konkretnom slucaju. Tumacenje u sirem smislu jeste resavanje slucajeva pravnih praznina primenom odredjenih interpretativnih pravnih metoda. Krivicno procesno pravo tumaci se primenom opstih metoda tumacenja prava, gde spadaju: jezicko, logicko, ciljno, sistematsko, istorijsko tumacenje itd. 1) Jezicko tumacenje je osnovna vrsta tumacenja krivicnog procesnog prava. Koristi se prilikom primene bilo koje krivicnoprocesne odredbe, jer subjekt koji je prmenjuje mora primeniti njeno jezicko znacenje. 2) Jezicko tumacenje se u praksi nuzno kombinuje sa logickim tumacenjem, jer je primena opstih zakona logike neophodna da bi se otkrio pravi smisao norme. 3) Jezicko i logicko tumacenje u svom jedinstvu cine dogmatsko ili normativno tumacenje. - Kada njega primenjuje sud, radi se o sudskom tumacenju. Ovo tumacenje ima poseban znacaj kada potice od drugostepenih sudova ili Vrhovnog kasacionog suda. Njegovi stavovi formalno nemaju znacaj izvora prava, ali uticu na odluke nizih sudova u odredjenim pravnim situacijama. - Kada tumacenje primenjuje stvaralac norme, radi se o autenticnom tumacenju. S obzirom da je krivicno procesno pravo zakonsko pravo, njegove norme moze tumaciti jedno Narodna skupstina Republike Srbije koja jedina i donosi zakone. - Kada strucnjaci, tj naucnici koji se profesionalno bave krivicnim procesnim pravom daju misljene o krivicnoprocesnim normama, radi se o doktrinarnom tumacenju. Posebnu vrstu tumacenja predstavlja tumacenje pravnih praznina, odnosno resavanje pitanja koja nsu regulisana odredbama krivicnog procesnog prava. Pravne praznine se mogu popunjavati primenom dva osnovna oblika tumacenja: 1) Analogija – Znaci da se na jedan slucaj koji nije regulisan opstom normom prmenjuje druga norma koja je predvidjena za neki drugi, njemu slican slucaj. Analogija u krivicnom procesnom pravu postoji u dva oblika: -Kao zakonska analogija, kada zakonodavac nalaze da se u odnosu na neki neregulisani slucaj upotrebi norma kojom se inace uredjuje neka druga krivicnoprocesna situacija. -Kao sudska analogija, kada sami sudovi na neki neregulisani slucaj primenjuju odredjene norme koje se odnose na neki slicam, a zakonski regulisani slucaj. U krivicnom materijalnom pravu primena analogije je striktno zabranjena. Nasuprot tome, analogija je dopustena u krivicnom procesnom pravu, jer je krivicno procesno pravo mnogo slozenije, pa samim tim je ostavljen daleko veci prostor za postojanje pravnih praznina. Pored toga, u krivicnom procesnom pravu postoji manja mogucnost da se primenom analogija porede necija prava i slobode. 2) Argumentum a contrario – Kada neki slucaj nije regulisan odredjenom normom, a suprotan je slucaju koji je regulisan, na neregulisani slucaj treba primenit pravilo suprotno od onog koje se odnosi na regulisani slucaj. 4
4. KRIVICNI POSTUPAK – ISTORIJSKI TIPOVI, KRIVICNOPROCESNI SISTEMI Postupak uopste jeste skup radnji koje se preduzimaju da bi se njime postigli odgovarajuci efekti. Posebnu vrstu postupka cine pravni postupci ciji je cilj da se regulisanjem pravila postupanja za odredjene subjekte omoguci resavanje odredjenih pitanja koja se inace regulisu materijalnim pravom, a koja su predmet postupka. Krivicni postupak je vrsta pravnog postupka, skup radnji koje vrse krivicnopravni subjekti koji su ovlasceni da ih preduzimaju ili te radnje spadaju u njihovu nadleznost i koji tako ostvaruju svoje precesne funkcije, radi donosenja odluka suda. Osnovni istorijski tipovi krivicnih postupaka Osnovni istorijski tipovi krivicnih postupaka jesu: 1) Akuzatorski krivicni postupak 2) Inkvizitorski krivicni postupak 3) Mesoviti krivicni postupak 1) Akuzatorski krivicni postupak – Sastoji se u cisto stranackom sukobu koji se odvija pred sudom, a sud, kao potpuno nepristrasan subjekt, samo donosi odluku koja je stranka bila uspesniha u dokaznom dvoboju, odnosno da li je ubedljivije argumente izneo tuzlac ili optuzeni. Sud je izricito pasivan u odnosu na dokazivanje. Akuzatorski tip postupka je postojao u staroj Grckoj i Rimu i karaktersao se demokratskim nacelima – princip javnosti, usmenosti, neposrednosti. Pored toga, jedna od odlika je i nacelo slobodne ocene dokaza – u nekim slucajevima to je prelazilo u potpunu arbitrernost suda, sto je i dovelo do konstruisanja inkvizitorskog postupka. 2) Inkvizitorski postupak – Nastao je sa ciljem da se umanji arbitrernost feudalnih sudija, koji su samovoljno, nezavisno od dokaza donosili odluke, a pritom nisu bili duzni da svoju odluku obrazloze. Za ovaj postupak je karakteristicno nacelo pismenosti i formalne ocene dokaza, kao i odsustvo javnosti u najvecem delu postupka. 3) Savremeni krivicni postupci su uglavnom mestovitog karaktera. - Inkvizitorski elementi dominiraju u istrazi, ali su u odredjenim formama prisutni i u kasnijim fazama krivicnog postupka. - Akuzatorski elementi dominiraju u fazi glavnog pretresa, odnosno tokom sudjenja u uzem smislu.
5
Veliki pozitivnopravni krivicnoprocesni sistemi Dva velika pozitivnopravna krivicnoprocesna sistema jesu: 1) Kontinentalno-evropski krivcnoprocesni sistem 2) Anglosaksonski (adverzijalni) krivicnoprocesni sistem Ponekad se kontinentalno-evropski sistem oznacava kao inkviztorski, a anglosaksonski kao akuzatorski. U osnovi, to nije tako. Iako kontinentalno-evropski sistem sadrzi odredjene inkvizitorske elemente, on predstavlja jedan mesoviti sistem. Isto tako ni anglosaksonski sistem nije cisto akuzatorskog tipa. 1) Za kontinentalno-evropske krivicnoprocesne sisteme karakteristicno je da u istrazi postoje jaki inkvizitorski elementi, ali uz postovanje prava na odbranu. Osnovne krivicnoprocesne funkcije su strogo odvojene, ali javni tuzilac ipak nije prava stranka, jer je on, kao drzavni organ, duzan da osim stranackih interesa stiti i opste interese. On mora osim dokaza koji terete okrivljenog prikupljati i dokaze koji idu u prilog njegovoj odbrani, odnosno mora ih imati u vidu. Pored toga, sud je dokazno aktivan – on po pravilu sam izvodi sve dokaz tokom sudjenja, uz davanje manje ili vece dokazne uloge i samim strankama. 2) Za anglosaksonske tipove postupka karakteristicno je da je sud u dokaznom smislu veoma pasivan. Izvodjenje dokaza je prepusteno strankama, dok se sud pretezno fokusira na procenu koja je stranka u dokaznom dvoboju bila uspesnija. Sudjenje pocinje prezentiranjem dokaza optuzbe, na koje odbrana u odredjenim procesnim formama odgovara, potom dokaze izvodi odbrana, a tuzilac ima mogucnost da na njih odgovara. Svedoka prvo saslusava stranka koja ga je pozvala, zatim protivstranka, a potom ponovo stranka koja ga je pozvala.
6
5. VRSTE KRIVICNIH POSTUPAKA PREMA ZKP-U SRBIJE I PREMA DRUGIM IZVORIMA NASEG KRIVICNOG PRAVA - Na temelju ZKP-a moguce je izdvojiti nekoliko vrsta krivicnih postupaka, koji se mogu podeliti na: 1) Krivicne postupke, koji predstavljaju one postupke cija je svrha donosenje odluke o krivicnom delu koje je predmet postupka 2) Krivicne postupke cija je svrha da rese odredjena pitanja koja se ne odnose direktno na krivcno delo koje je bilo ili je predmet krivicnog postupka, vec na neka druga pitanja koja su povezana sa krivicnim postupkom. - Krivicni postupci se prema kriterijumu tezine krivicnog dela koje je njihov predmet, a prema karakteristikama lica protiv kojih se postupak vodi, dele na: A) Opsti (redovni krivicni postupak) B) Posebni krivicni postupak, gde spadaju: 1) Skracen krivicni postupak 2) Poseban sumarni tip krivicnog postupka – rociste za izricanje krivicne sankcije 3) Postupak prema maloletnicima koji je sadrzan u Zakonu o maloletnim uciniocima krivicnih dela i krivicnopravnoj zastiti maloletnika 4) Postupci za primenu mera medicinskog karaktera - U specificne postupke koji predstavljaju opoziv jedne mere upozorenja, spadaju i odredjeni postupci koji se vode u cilju preinacenja pravnosnazne sudske presude, a to su: 1) Postupak za opozivanje uslovne osude 2) Postupak za izricanje jedinstvene kazne 3) Postupak za ublazavanje kazne osudjenom saradniku - U druge postupke spadaju postupci posveceni resavanju nekih pitanja koja se ne odnose na krivicno delo, a koja su nastala nakon vec izvrsenog krivicnog dela, to su: 1) Postupak za pustanje na uslovni otpust 2) Postupak za donosenje odluke o rehabilitaciji, za prestanak pravnih posledica osude i mera bezbednosti 3) Postupci medjunarodne krivicnopravne pomoci i medjunarodne saradnje u krivicnim stvarima, gde spadaju: a) Postupak izrucenja osudjenog ili okrivljenog b) Postupak preuzimanja kricnog gonjenja i postupak ustupanja krivicnog gonjenja v) Postupak izvrsenja strane krivcne presude g) Ostali postupci medjunarodne krivicnopravne pomoci, gde je od osnovnog znacaja pomoc dokaznog karaktera 4) Postupak za naknadu stete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava lica neosnovano osudjenih i neosnovano lisenih slobode. - U specificnu vrstu postupka spada i postupak za oduzimanje imovine cije zakonito poreklo nije dokazano, a koji se regulise Zakonom o oduzimanju imovine proistekle iz krivicnog dela.
7
6. ODNOS KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA SA DRUGIM GRANAMA PRAVA I VANPRAVNIM DISCIPLINAMA Veza krivicnog procesnog prava sa drugim pravnim i vanpravnim disciplinama prozlazi iz dve osnovne cinjenice: 1) Krivicno procesno pravo kao grana zakonodavstva predstavlja jedan od sastavnih segmenata pravnog sistema odredjene drzave, sto neminovno podrazumeva odredjene veze izmedju te grane i drugh grana zakonodavstva. 2) U samom krivicnom postupku se cesto primenjuju odredbe drugih grana zakonodavstva, npr krivicnog materijalnog prava (mada se krivicno materijalno i krivicno procesno mogu smatrati kao dva segmenta jedne grane zakonodavstva), isto tako pravila gradjanskog prava, prilikom resavanja prethodnih pitanja koja se ticu imovinskopravnih ili statusnih problema. Pored toga, za krivicni postupak karakteristicna je i primena nekih vaznih vanpravnih nauka, koje se siroko primenjuju kod odredjenih vestacenja – kriminalistika, sudska psihologija, sudska medicina, sudska psihiatrija i pedagogija. Odnos krivicnog procesnog i krivicnog materijalnog prava Krivicno zakonodavstvo u sirem smislu obuhvata kako pravila krivicnog materijalnog prava, tako i pravila krivicnog procesnog prava. Dakle, regulise materijalnopravna krivcna pitanja (utvrdjuje opsti pojam krivicnog dela, opste uslove krivicne odgovornosti, ustanovljava sistem krivicnih sankcija, i propsuje konkretna krivicna dela), a isto tako i regulise pitanja krivicnog postupka uokviru kog ce se primenom krivicnoprocesnih radnji ispuniti zahtevi krivicnog materijalnog prava. Ipak, krivicno zakonodavstvo posmatra se u uzem smislu, a pod njim se podrazumevaju propisi krivicnog materijalnog prava. Stoga se moze govoriti o odnosu krivicnog procesnog prava i krivicnog materijalnog prava. To su korelativni i medjusobno uslovljeni pojmovi. Zahtevi krivicnog materijalnog prava se ne mogu ostvariti bez postojanja pravila krivicnog postupka, odnosno nacina na koji ce se utvrditi da li krivicno delo postoji, da li je lice krivo, i ako jeste da li su ispunjeni uslovi da se kazni na odgovarajuci nacin. Isto tako je i krivicni postupak povezan za normama krivicnog materijalnog prava. Pa tako npr kada se radi o delu sa uslovom za privremeno oduzimanje predmeta, Zakonik o krivicnom postupku upucuje na primenu Krivicnog zakonika. Zato se krivicno materijalno pravo moze oznaciti kao krivicnopravna statika, a krivicno procesno pravo kao krivicnopravna dinamika. Izmedju njih postoji jaka veza. Krivicnopravna statika ne moze funkcionisati bez postojanja krivicnoprane dinamike, i obratno.
8
Odnos krivicnog procesnog prava i kriminalistike Odredbe Zakona o krivicnom postupku utvrdjuju potrebne zakonske uslove za vrsenje odrdjenih krivicnoprocesnih radnji. U tim odredbama nema striktnih pravila o konkretnom nacinu vrsenja tih radnji. To se prepusta drugim vanpravnim krivicnim naukama, medju kojima je najznacajnija kriminalistika. Kriminalistika je nauka koja pronalazi, usavrsava i primenjuje odredjene naucne metode i sredstva, koja su najpodesnija da se krivicno delo otkrije i razjasni, da se otkrije ucinilac i obezbede dokazi, kao i da se spreci izvrsenje planiranih krivicnih dela. U njene zadatke se svrstavaju: 1) Izucavanje tehnike vrsenja krivicnog dela 2) Kriminalisticka tehnika – proucava metode i sredstva iz oblasti prrodnih nauka pomocu kojih se pronalaze, obezbedjuju i tumace tragovi i predmeti krivicnih dela, da bi se tako razjasnile okolnosti bitne za rasvetljavanje krivicnog dela. 3) Kriminalisticka taktika – proucava opsta pravila i metode zajednicke za otkrivanje i dokazivanje svih krivicnih dela. Za razliku od nje, krivicna metodika, ta znanja primenjuje na pojedina krivicna dela, i tako omogucava njihovo otrkivanje i dokazivanje. 4) Organizacija suzbijanja kriminaliteta U nizu radnji koje se utvrdjuju Zakonom o krivicnom postupku primenjuju se pravila kriminalisticke taktike, kao npr prlikom saslusanja okrivljenog, ili ispitivanja svedoka, tokom pretresanja stana i lica itd... Takodje, s obzirom na vrstu krivicnog dela koje je predmet krivicnog postupka primenjuju se pravla kriminalisticke metodike. Pored njih, primenju se u pravila kriminalisticke tehnike, pogotovo kod odredjenih radnji dokazivanja – utvrdjivanja istovetnosti lica na osnovu analize otisaka prstiju ili DNK analiza i sl.
9
7. IZVORI KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 1) Osnovni izvor naseg krivicnog procesnog prava je Zakonik o krivicnom postupku Srbije, koji je usvojen 2011. godine. On je osnovni izvor jer sadrzi najveci broj normi koje se odnose na krivicni postupak. Nekoliko puta je menjan. - U nekim slucajevima samim Zakonikom o krivicnom postupku resavanje odredjenih pitanja je prepusteno odredjenim podzakonskim aktima ( npr propis o izdrzavanju pritvora donosi ministar nadlezan za pravosudje). 2) U dopunske izvore naseg krivicnog procesnog prava spadaju drugi zakonici, koji se odnose na pojedine krivicnoprocesne subjekte – krivicni sud, javnog tuzioca, branioca. - Takodje, postoje i zakoni koji su direktan izvor za odredjeni poseban postupak, kao sto je Zakon o maloletnim uciniocima krivicnih dela i krivicnopravnoj zastiti maloletnika, koji sadrzi sve odredbe koje se odnose na postupak prema maloletnicima predstavlja lex specialis u odnosu na ZKP. - Neka pitanja iz domena krivicne procedure resavaju se i: 1) Zakonom o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, 2) Zakonom o organizaciji i nadleznost drzavnih organa u postupku za ratne zlocine 3) Zakonom o policiji, 4) Zakonom o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa za borbu protiv visokotehnoloskog kriminala. - Posebnim zakonima uredjuje se i medjunarodnokrivicna pomoc: 1) Zakonom o medjunarodnoj pravnoj pomoci u krivcnim stvarima, 2) Zakonom o saradnji sa medjunarodnim krivicnim sudom. - Odredjeni medjnarodnopravni akti takodje imaju jak pravni efekat na krivicnoprocesno zakonodavstvo, na indirektan nacin. To je posebno karakteristicno za Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ali za praksu Evropskog suda za ljudska prava.
10
8. DEJSTVO KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA Dejstvo krivicnog procesnog prava jeste njegovo realno delovanje, tj proizvodjenje odredjenih procesnih efekata u odredjenom prostoru, vremenu, i u odnosu na odredjene subjekte. Shodno tome, postoje tri oblika dejstva krivicnog procesnog prava: 1) Prostorno dejstvo 2) Vremensko dejstvo 3) Dejstvo u odnosu na subjekte 1) Prostorno dejstvo – Prema clanu 6 stav 1 KZ-a krivicno zakonodavstvo Republike Srbije vazi za svakoga ko na njenoj teritoriji ucini krivicno delo ( Pod drzavnom teritorijom podrazumeva se kopno, obalno more, vodene povrsine unutar drzavnih granica i vazdusni proctor iznad njih). - Krivicno zakonodavstvo Srbije vazi i za svakoga ko ucini krivicno delo na domacem brodu, bez obzira gde se brod nalazi. - Krivicno zakonodavstvo Srbije vazi i za svakog ko ucini krivicno delo u domacem civilnom vaduhoplovu dok je u letu ili u domacem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gde se nalazio. 2) Vremensko dejstvo – Zakonik o krivicnom postupku proizvodi svoje dejstvo od stupanja na snagu, do trenutka kada prestaje da vazi. S obzirom da je tesko zamisliti da bi bilo kada moglo potupno da prestane vazenje odredbi o krivicnom postupku, ZKP prestaje da vazi, po pravilu, onda kada bude zamenjen drugim Zakonikom o krivicnom postupku. - Zakoni u nasoj zemlji stupaju na snagu najranije osmog dana po njihovom objavljivanju, a prestaju da vaze onda kada zakonodavac to propise ili stupanjem na snagu drugog zakona koji regulise istu zakonsku materiju. Isto pravilo vazi i za ZKP, osim kada je u pitanju novi ZKP koji bitno drugacije regulise krivicnu proceduru, tada je potreban duzi perod za njegovo stupanje na snagu. - Za razliku od Krivicnog zakonika, koji shodno nacelu legaliteta ne moze da ima retroaktivno dejsto osim kada je primena novog KZ povoljnija od starog, ZKP, moze imati retroaktivno dejstvo, ako to zahteva odredjeni opsti interes utvrdjen pri njegovom donosenju. 3) Dejstvo u odnosu na subjekte – Pravila ZKP-a se primenjuju na svako fizicko lice za koje postoje osnovi sumnje da je ucinilo krivicno delo. - Pravila naseg krivicnog procesnog prava su iskljucena u odnosu na odredjena lica: - kada su u pitanju lica koja poseduju imunitetsko pravo - kada dolazi do nastupanja od nacela teritorijalnosti ( Ako se krivicno gonjenje stranca koje je izvrsilo odredjeno krivicno delo na teritoriji nase drzave ustupa stranoj drzavi ciji je on drzavljanin i gde ima prebivaliste).
11
9. OSNOVNA NACELA KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA Nacela u krivicnom procesnom pravu jesu apstraktne norme izvedene iz niza manje apstraktnih normi i koje vaze za citav niz slucajeva obuhvacenih nizim normama. Ona predstavljaju opste zakonske smernice za postupanje kako svih subjekta postupka. - Ta nacela mogu se temeljiti striktno na odredbama ZKP-a, a u tom slucaju radi se o zakonskim nacelima ( nacelo legaliteta oficijelnog krivicnog gonjenja, nacelo slobodne ocene dokaza itd…) - Neka nacela su istovremeno i zakonska i ustavna, pa se radi o ustavno-zakonskim nacelima (nacelo javnosti, nacelo raspravnosti…) - Neka nacela, pak, proizlaze iz duha i sustine krivicnog postupka, a to su implicitna krivicnoprocesna nacela (Takav sucaj je bio sa nacelom in dubio pro reo, koji je sada striktno propisan Zakonom iz 2011, ali i ranije, kada to nije bilo, vazilo je u nasem krivicnom postupku. - Neka nacela su utemeljena izvorima medjunarodnog prava, i to su medjunarodnopravna nacela ( nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka). Ipak, krivicnoprocesna nacela nemaju apsolutni karakter – To, naime, znaci da se u nekim slucajevima od njih odstupa. Jedino nacelo od kog se ne moze odstupiti jeste i najvaznije krivicnoprocesno nacelo – Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka, a to vazi i za druga nacela koja su sa njim povezana, pre svega in dubio pro reo. Osnovna krivcnoprocesna nacela odnose se na: 1) Krivicno gonjenje ( To su nacela krivicnog gonjenja) - Nacelo akuzatornosti - Nacelo legaliteta oficijelnog krivicnog gonjenja - Nacelo oportuniteta krivicnog gonjenja - Nacelo ne bis in idem 2) Izvodjenje dokaza ( To su dokazna nacela) - Nacelo neposrednosti u izvodjenju dokaza - Nacelo slobodne ocene dokaza - Nacelo in dubio pro reo 3) Vodjenje krivicnog postupka - Nacela forme fodjenja krivicnog postupka - Nacelo raspravnosti - Nacelo usmenosti - Nacelo javnosti - Nacela donosenja sudskih odluka - Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu - Nacelo slobodnog uverenja organa postupka - Nacelo pravnog leka - Nacela cilja i osnovnog nacina vodjenja krivicnog postupka - Limitirano nacelo istine - Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka (princip fair postupka) 12
10. NACELO AKUZATORNOSTI Osnovno procesno znacenje nacela akuzatornosti jeste pravilo da pokretanje krivicnog postupka ne spada u nadleznost suda. Krivicni postupak moze se pokrenuti samo na osnovu postojanja odgovarajuceg zahteva – optuznog akta, podnesenog od strane ovlascenog tuzioca. Dakle, bez ovlascenog tuzioca nema krivicnog postupka – Nemo iudex sine actore. Time je omoguceno i odvajanje funkcija krivicnog gonjenja, i funckija presudjenja. 1) Tuzilac postavlja optuzbu (teza) 2) Optuzeni suprotstavlja odbranu (antiteza) 3) Sud donosi konacnu odluku (sinteza) – Sud je pritom duzan da, po sluzbenoj duznosti, u toku celog postupka vodi racuna da li je lice koje se pojavljuje kao tuzilac ovlasceni tuzilac, i da li optuzba jos uvek egzistira. Naime, ovlasceni tuzilac u svakoj fazi postupka moze odustati od optuzbe, sto za posledicu ima sprecavanje daljeg toka postupka. Krivicno gonjenje se moze zapoceti i pre formalnog pocetka krivicnog gonjenja, pri cemu se razlikuju dve situacije: 1) Zapocinjanje krivicnog dela za koje se goni po sluzbenoj duznosti, kada se smatra da krivicno gonjenje pocnje prvom radnjom javnog tuzioca li ovlascenih sluzbenih lica policije na osnovu zahteva javnog tuzioca, preduzetih radi provere osnova sumnje da je ucinjeno krivicno delo ili da je odredjeno lice ucinilo krivicno delo. 2) Zapocinjanje krivicnog gonjenja u odnosu na krivicna dela za koja se goni po privatnoj tuzbi, sto se realizuje podnosenjem privatne tuzbe. U nasem krivicnom postupku postoje tri vrste ovlascenih tuzilaca koji se mogu podeliti na dve osnovne kategorije: A) Ovlasceni tuzioci za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po sluzbenoj duznosti: 1) Javni tuzilac – On je primarno ovlascen za krivicno gonjenje za krivcna dela koja se gone po sluzbenoj duznosti, a za gonjenje krivicnih dela koja se gone po predlogu ostecenog, neophodan je takav predlog. 2) Osteceni kao tuzilac – On je samo supsidijarno ovlascen za krivicno gonjenje za krivicna dela koja se inace gone ex officio, ali u pogledu koji je javni tuzilac nasao da nema osnova za pokretanje krivicnog gonjenja. B) Ovlasceni tuzilac za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi. 3) Privatni tuzilac – On je ovlascen za krivicno gonjenje krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi. U savremenom krivicnom procesnom pravu postoje neka retka odstupanja od principa akuzatornosti, npr. u postupku prema maloletnicima, kada javni tuzilac, nakon prijema krivicne prijave protiv maloletnika oceni da nema osnova za pokretanje postupka prema maloletniku, on o tome obavestava ostecenog. Osteceni u tom slucaju nece imati mogucnost da sam pokrene krivicni postupak, vec jedino moze da zatrazi da vece za maloletnike odluci o pokretanju postupka.
13
Vrste optuznih akata u krivicnom postupku 1) Optuzni akt u opstem krivicnom postupku je optuznica. 2) Optuzni akt u skracenom krivicnom postupku je optuzni predlog. - Kada se radi o krivicnim delima koja spadaju u kategoriju oficijelnih krivicnih dela, predlog ne predstavlja optuzni akt, vec je samo neophodan uslov za krivicno gonjenje, a samo gonjenje realizuje javni tuzilac odgovarajucim optuznim aktima, zavisno od vrste konkretnog krivicnog postupka. Posebni optuzni akti ostoje i u nekim posebnim krivicnim postupcima: 1.U postupku prema maloletnicima optuzni akt je: 1. Zahtev za pokretanje pripremnog postupka 2. Predlog vecu za maloletnike za izricanje krivicne sankcije maloletniku 2.U postupku za prmenu mera bezbednosti medicinskog karaktera, optuzni akt je: 1. Predlog sudu da se okrivljenom izrekne mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja i cuvanja u zdrvstvenoj ustanovi, odnosno predlog za obavezno psihijatrijsko lecenje ucinioca na slobodi – Taj predlog se podnosi u okviru optuznice , kada se radi o licu za koje postoji osnovana sumnja da je delo ucinilo u stanju bitno smanjene uracunljivosti, odnosno kada se predlaze primena mere bezbednosti obaveznog lecenja alkoholicara i narkomana. Takav predlog tada i nije optuzni akt, jer se s obzirom da se radi o neuracunljivim licima, postupak pokrece na osnovu optuznih akata karakteristicnih za opsti, odnosno skraceni krivicni postupak.
14
11. NACELO LEGALITETA OFICIJELNOG KRIVICNOG GONJENJA U teoriji se govori o nacelu legaliteta i o nacelu oficijelnosti, a mi smo se opredelili za sintezu ova dva nacela. Nacelo oficijelnosti deluje kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po sluzbenoj duznosti- Prema njemu, krivicni postupak se pokrece po sluzbenoj duznosti, od strane ovlascenog tuzioca – javnog tuzioca, bez obzira na stav lica cije je pravo ugrozeno ili povredjeno vrsenjem krivcnog dela. Nacelo legaliteta jeste obaveza tuzioca da pokrene krivicni postupak uvek kada postoji dovoljno dokaza da je ucinjeno krivicno delo koje se goni po sluzbenoj duznosti. U osnovi, radi se nacelu iste sadrzine, samo se kod nacela legaliteta akcenat stavlja na obavezu javnog tuzioca da pokrene krivicni postupak kada se radi o delu koje se goni po sluzbenoj duznosti, dok je kod nacela oficijelnosti teziste na izdvajanju posebne vrste ovascenog tuzioca. Dva osnovna elementa ovog nacela, odnosno ova dva nacela ukoliko se razdvajaju, su: 1) Utvrdjivanje obaveze podnosenja optuznog akta 2) Ustanovljenje subjekta koji ima tu obavezu U teoriji se navodi da u krivicnom postupku ne vlada nacelo dispozitivnosti, ali ono vlada u dva vida: 1) U potpunosti kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi – iskljucivo od volje lica kom zakon daje pravo podnosenja tuzbe zavisi da li ce pokrenuti krvcni postupak ili ne 2) Uslovljeno procesnom situacijom, kada je rec o supsidijarnoj tuzbi – kada osteceni ima mogucnost da pokrene ili nastavi postupak, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi. To naravno ne vazi za krivicna dela kod kojih ne postoji zrtva (delikti bez zrtve) , uobicajeni primer za to je prostitucija. Kada ne postoji zrtva, onda nema ni ostecenog u krivicnom postupku. Prema nacelu oficijelnog krivicnog gonjenja javni tuzilac ima obavezu da da pokrene krivicni postupak, ako su za to ispunjeni sledeci uslovi: 1) da nije drugacije propisano samim Zakonikom o krivicnom postupku 2) da postoje dokazi na kojima se temelje osnovi sumnje da je odredjeno lice ucinilo krvicno delo 3) da se radi o krivicnom delu koje se goni po sluzbenoj duznosti Kada su u pitanju krivicna dela koja se gone samo po predlogu ostecenog, neophodan uslov za vodjenje postupka je postojanje takvog predloga. Takav osteceni nema svojstvo ovlascenog tuzioca, ali je postupanje javnog tuzioca uslovljeno je postojanjem predloga za: - za zapocinjanje krivicnog gonjenja (inicijalno dejstvo predloga) - za njegovo dalje odvijanje (odrazavajuce dejstvo predloga)
15
12. NACELO OPORTUNITETA KRIVICNOG GONJENJA Nacelo oportuniteta je suprotno nacelu legaliteta krivicnog gonjenja – ogleda se u tome da se krivicno gonjenje ne mora obavezno preduzeti, iako su ispunjeni svi uslovi koji proizlaze iz nacela legaliteta. 1. Nacelo oportuniteta vazi bez ogranicenja kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi, jer tada osteceni potpuno slobodno odlucuje da li ce krivicno goniti ili ce se od toga uzdrzati. 2. Slicno tome, i osteceni krivicnim delom koje se goni po sluzbenoj duznosti sam odlucuje da li ce pokrenuti krivicni postupak ukoliko to ne ucini primarni ovlasceni tuzilac – javni tuzilac. Nacelo oportuniteta krivicnog gonjenja u odnosu na javnog tuzioca postoji u dve situacije: 1. U postupku prema maloletnicima 2. U predistraznom postupku, kada se radi o nekim laksim krivicnim delima 1. U postupku prema maloletnicima, kada javni tuzilac ima mogucnost da ne pokrene krivicni postupak prema maloletniku iz razloga celishodnosti, odnosno (ne)svrsishodnosti, iako su za to ispunjeni svi zakonski uslovi. Postoje dve situacije: 1) U odnosu na krivicno delo odredjene tezine – Kada se radi o krivicnom delu za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina ili novcana kazna, ako javni tuzilac smatra da ne bi bilo celishodno da se prema maloletniku vodi postupak, na osnovu sledecih kumulativno propisanih okolnosti: - Okolnosti koje se odnose na delo ( priroda krivicnog dela, okolnosti pod kojim je delo ucinjeno) - Okolnosti koje se odnose na maloletnika ( njegov raniji zivot, licna svojstva maloletnika) 2) Kada se prema maloletniku vec izvrsava sankcija – javni tuzilac moze odluciti da ne zahteva pokretanje krivicnog postupka za drugo krivicno delo, ako s obzirom na tezinu tog krivcnog dela, kao i na kaznu ne bi imalo svrhe vodjenje postupka i izricanje sankcije za to krivicno delo. 2. Kada se radi o nekim laksim krivicnim delima, sto je moguce u dva oblika: 1) Slucaj postpupanja po oportunitetu krivicnog gonjenja usled stvarnog kajanja osumnjicenog 2) Slucaj uslovljenog oportuniteta krivicnog gonjenja – Uslovljeni oportunitet ima elemente i klasicnog nepokretanja krivicnog postupka, ali i elemente oprostaja uciniocu krivicnog dela, ukoliko to zasluzi ispunjenjem odredjenih obaveza. Elementi oportuniteta krivicnog gonjenja postoje i u sporazumu o priznanju krivicnog dela, koji pored obaveznih elemenata moze sadrzati i fakultativne: - Izjavu javnog tuzioca o odustajanju od krivicnog gonjenja za krivicna dela koja nisu obuhvacena sporazumom o priznanju krivicnog dela, sto predstavlja oblik oportuniteta krivicnog gonjenja. - Izjavu okrivljenog o prihvatanju obaveze koja se inace moze odrediti u okviru postupanja javnog tuzioca po nacelu uslovljenog oportuniteta krivicnog gonjenja, pod uslovom da priroda obaveze omogucava da se zapocn sa izvrsenjem pre podnosenja sporazuma sudu. 16
13. NACELO NE BIS IN IDEM Nacelo ne bis in idem oznacava da se istom licu ne moze dva puta suditi za isto krivicno delo. Ovo nacelo utvrdjeno je clanom 6 st. 1 ZKP-a tako sto je propisano da niko ne moze biti gonjen za krivicno delo za koje je pravosnaznom presudom oslobodjen ili osudjen ili je za to delo postupak protiv njega pravnosnazno obustavljen ili je optuzba odbijena. Dakle ukoliko je okrivljeni pravnosnaznom odlukom nadleznog suda oslobodjen optuzbe, protiv njega se za isto krivicno delo vise ne moze voditi krivicni postupak, cak i kada bi se pojavili dokazi najviseg stepena dokaznog kredibiliteta da je on to delo ucinio. Ovakav nacin regulisanja nacela ne bis in idem u nasem krivicnom postupku je siri u odnosu na medjunarodnopravno definisanje ovog nacela. Naime, prema medjunarodnom paktu o gradjanskim i politickim pravima novog sudjenja ne moze biti samo ako je prethodno presudjeno meritornom tj oslobadjajucom ili osudjujucom presudom, dok se kod nas ovo nacelo odnosi i na odbijajucu presudu (koja se donosi iz odredjenih formalnih razloga) i na resenje o obustavi krivicnog postupka. To i predstavlja razlog da se u nasem krivicnom postupku odbijajuca presuda donosi se samo kada se radi o procesnim smetnjama koje su trajnog karaktera, a ako se ustanovi postojanje procesnih smetnji privremenog karaktera postupak se okoncava na nacin koji omogucava ponovno vodjenje postupka – donosenjem resenja o odbacvanju optuznice, na koje se ovo nacelo ne odnosi.
17
14. NACELO NEPOSREDNOSTI U IZVODJENJU DOKAZA Nacelo neposrednosti u izvodjenju dokaza znaci da nema posrednika izmedju izvora saznanja i krivicnog suda, vec da sud sam odlucuje na osnovu onoga sto sam utvrdi. 1) Jedan vid ovog nacela jeste obavezno prisustvo okrivljenog. Optuzenom se moze suditi u odsustvu samo izuzetno, ako su ispunjeni sledeci kumulativni uslovi: - da je optuzeni u begstvu ili da nije dostizan drzavnim organima - da postoje narocito vazni razlozi da mu se sudi iako je odsutan - da vece na predlog tuzioca donese resenje o sudjenju u odsustvu U pitanju je personalna neposrednost u odnosu na stranke, dok se izvorno neposrednost odnosi na sud pred kojim se izvode relevantni dokazi na osnovu kojih donosi odluku kojom se resava krivicni postupak. 2) Neposrednost se ogleda i u obavezi da tokom celog toka glavnog pretresa sud bude prisutan u istom sastavu i bez prekida, u skladu sa pravilom da sud mora steci neposredan utisak u odnosu na krivicno delo. U teoriji se razlikuju subjektivna i objektivna neposrednost: - Subjektivna neposrednost u nasem krivicnom postupku ispoljava se u pravilu da glavni pretres koji je odlozen mora poceti iznova ako se izmenio sastav veca ali to pravilo nije apsolutno, jer po uzimanju izjava od stranaka vece moze odluciti da se svedoci i vestaci ne ispituju ponovo i da se ne sprovodi novi uvidjaj vec da se procitaju iskazi vestaka i svedoka dati na ranijem glavnom pretresu. - Objektivna neposrednost ispoljava se u odredbi prema kojoj sud zasniva presudu samo na dokazima koji su izvdeni na glavnom pretresu. Postoje izuzeci od ovog nacela u objektivnom smislu, u nekim situacijama koje nastaju nakon prekida ili odlaganja glavnog pretresa, kao i kada dodje do izmena u sastavu pretresnog veca. To pitanje se detaljnije objasnjava u delu koji govori o izmeni sastava veca, tj prekidu i odlaganju glavnog pretresa, odnosno novog pocetka ili nastavljanja prekinutog ili odlozenog glavnog pretresa.
18
15. NACELO SLOBODNE OCENE DOKAZA Nacelo slobodne ocene dokaza cesto se vezuje sa maksimom o cvrstim dokazima, pa se istice da sud moze izvoditi dokaze kroz katalog zakonom predvidjenih dokaznih sredstava, a da je pritom slobodan u njihovoj oceni. Ipak, tesko je govoriti o posebnom nacelu koje nalaze da se u krivicnom postupku koriste samo cvrsti dokazi jer ustvari sam sud procenjuje koji su dokazi cvrsti, tj koliki je stepen njihovog dokaznog kredibiliteta. S druge strane, sud je ogranicen na primenu samo onih radnji koje su predvidjene u samoj krivicnoj proceduri, i samo tako moze doci do dokaza, a pri tom je shodno ovom nacelu, potpuno slobodan u izboru koje ce dokazne radnje primeniti u konkretnom slucaju. To naravno ne znaci da nema dokaznih pravila i da je sve prepusteno proceni sudije, jer postupak sadrzi odrdbe koje se odnose na odredjena opsta pravila vrednovanja dokaza kao i odredjene dokazne zabrane. Ocena dokaza po slobodnom uverenju postoji kad sudija vrsi ocenu iznesenih dokaza o postojanju cinjenica, podvrgavavsi ih svojoj sopstvenoj logickoj i psiholoskoj analizi, nevezan nikakvim zakonskm pravilima, vec jedino uz obavezu da o toj oceni polozi racun u razlozima svoje odluke. Kako slobodna ocena dokaza ne bi presla u sudsku samovolju, postoji striktna zakonska duznost temeljnog obrazlaganja donesene odluke. Obrazlozenjem sudija objasnjava na cemu je ta odluka utemeljena i zasto je logicka i razumna, a sa druge strane time se pruzaju objasnjenja strankama i drugim subjektima. Nacelo slobodne ocene dokaza kod nas je decenijama bilo je formulisano kao pravo suda da u krivicnom postupku ocenjuje postojanje ili nepostojanje odredjenih cinjenica bez postojanja ogranicenja u vidu formalnih dokaznih pravila. ZKP-om iz 2011 nacelo slobodne ocene dokaza drugacije formulisano – Sud izvedene dokaze ocenjuje po slobodnom sudijskom uverenju, a presudu ili resnje koje odgovara presudi, sud moze zasnovati samo na cinjenicama u ciju je istovetnost potpuno uveren. Ne spominje se slobodna ocena dokaza, ali se pravila o ocenjivanju dokaza po slobodnom sudijskom uverenju mogu ostvariti jedino u sistemu slobodne ocene dokaza. Zakonodavac predvidja da se sudska odluka ne moze zasnivati iskljucivo na odredjenim dokazima, kao sto je to na primer slucaj sa iskazom zasticenog svedoka, cime se uvode odredjeni oblici odstupanja od nacela slobodne ocene dokaza. Sudske odluke se nacelno, ne mogu zasnivati na pravno nevaljanim dokazima, gde spadaju oni koji su samo po sebi ili prema nacinu pribavljanja, u suprotnosti sa Ustavom ili su zakonom zabranjeni. U sustini, ovo i ne predstavlja izuzetak od ovog nacela, jer onaj dokaz koji je pravno nevaljan, ustvari i nije dokaz u krivicnoprocesnom smislu. Pored toga, postoje i neke procesne situacije koje ogranicavaju slobodno uverenje sudije. Npr krivicni postupak se moze ponoviti ako je presuda zasnovana na laznoj ispravi ili na laznom iskazu svedoka, vestaka ili tumaca, ili ukoliko je do presde doslo usled krivicnog dela sudije, ili lica koje je vrsilo istrazne radnje. U tom slucaju se mora dokazati da su navedena lica oglasena krivim za krivicna dela. U tom slucaju prvenstvo se daje formalnoj oceni dokaza, dokazivanje samo pravosnaznom presudom, ali ako izvodjenje dokaza na taj nacin nije moguce, primenjuje se slobodna ocena dokaza. 19
16. NACELO IN DUBIO PRO REO Ovo nacelo dugo nije bilo formulisano na izricit nacin u nasem ZKP-u, ali se i pored toga moglo smatrati da ipak vazi u nasem krivicnom procesnom pravu. Poslednjim izmenama, uvedeno je nacelo in dubio pro reo koje vazi samo za odredbe krivicnog materijalnog prava: Sud ce u presudi ili resenju koje odgovara presudi odluciti u korist okrivljenog uvek kada postoji sumnja u pogledu odlucnih cinjenica, koje alternativno: 1) cine obelezja krivicnog dela ili 2) od kojih zavisi primena neke druge odredbe Krivicnog zakonika Ovo nacelo proizlazi iz nacela slobodne ocene dokaza. Odnosi se na nacin odlucivanja suda u situaciji kada on nije stekao uerenje da stanje stvari omogucava osudu okrivljenog. Prema ovom nacelu, ukoliko sud nije u mogucnosti da utvrdi istinu, na sta je inace obavezan, odluka suda u toj situaciji mora biti u korist okrivljenog. Duznost suda da utvrdi istinu ne treba se shvatiti apsolutno, jer to nekada nije ni moguce. To znaci da sud treba da ucini sve kako bi utvrdio istinu, pa ako i pored toga ne uspe vec ostane u sumnji, primenice se nacelo in dubio pro reo. U teoriji, ovo nacelo se cesto povezuje sa pretpostavkom nevinosti i nacelom legaliteta, pa se istice da u jednoj pravnoj drzavi kaznjavanje iskljuceno bez postojanja odredjene zakonske odredbe, i da se lice optuzeno za neko krivicno delo smatra nevinim dok se ne dokaze njegova krivica. Optuzeni moze biti oglasen krivim samo ako sud nema nikakvu sumnju u njegovu krivicu.
20
17. NACELA RASPRAVNOSTI I USMENOSTI 1) Nacelo raspravnosti ili princip kontradiktornosti pociva na vec poznatom pravilu – Audiatur et altera pars, koje potice jos iz antickih vremena. Ovo pravilo predstavlja mogucnost i pravo stranaka, i obavezu suda da svakoj stranci obezbedi, da se izjasni o svakom dokazu, cinjenici i svakom predlogu suprotne stranke, da izlozi svoj stav, ponudi zakljucak, iako konacan zakljucak daje sud. Ovo pravilo najzastupljenije je u stadijumu glavnog pretresa, kada se neposredno pred sudom izvode svi dokazi, a stranke imaju mogucnost da se izjasne o svakom dokazu i da u zavrsnoj reci daju ocenu svih dokaza i iznesu svoj zakljucak o cinjenicama Takodje, nakon citanja optuznice ili privatne tuzbe, predsednik veca ce upitati optuzenog da li priznaje da je ucinio krivicno delo za koje je optzen i pozvati ga da se izjasni o optuzbi i iznese odbranu, ako to zeli. Osim na glavnom pretresu koji dominira, ovo nacelo primenjuje se i u svim ostalim fazama krivicne procedure. 2) Nacelo usmenosti odredjuje nacin izvodjenja krivicnoprocesnih radnji i po njemu one se preduzimaju usmeno, putem reci i pokreta. Cak i kada se neke radnje ostvaruju pismeno ( optuznica nalaz vestaka) citanjem se iznose usmeno. Dakle, sve sto se desi u procesu ( izvodjenje dokaza, saslusanje optuzenog, vecanje i glasanje, objavljivanje presude) mora biti usmeno. Ono sto nije izgovoreno nema znacaja. Naravno, odstupanja od ovog nacela su moguca kada se radi o okrivljenom ili svedoku sa fizickim nedostacima. Ako je gluv postavljace mu se pitanja pismeno, a ako je nem pozvace se da pismeno odgovara, a ako se saslusanje ne moze obaviti na ovaj nacin, pozvace se kao tumac lice koje se sa okrivljenim moze sporazumeti. I u tom slucaju dominira nacelo usmenosti, jer se gluvi okrivljeni ili svedok izjasnjava usmeno, tumac iskazuje usmeno, a iskaz nemog okrivljenog ili svedoka se cita.
21
18. NACELO JAVNOSTI Nacelo javnosti je jedno od klasicnih krivicnoprocesnih nacela koja su tipicna za akuzatorske i mesovite tipove krivicnih postupaka. Javnost krivicnog postupka ogleda se u pravu svakog gradjanina da prisustvuju sudjenju i da o postupku budu obavesteni i putem sredstva javnog informisanja. Javnost moze biti: 1) Posredna ( kada se publicitet radnjama u krivicnom postupku dajem posredstvom sredstava javnog informisanja) 2) Neposredna ( kada lica prisustvuju procesnim radnjama). Ona moze biti: - stranacka – javnost ogranicena na procesne stranke - opsta – kada javnost obuhvata i publiku - U prethodnom postupku postoji samo stranacka javnost, nema opste javnosti – Opsta javnost je izrazena samo kroz obavestavanje javnosti o toku istrage. - Glavni pretres je javan, sto znaci da mogu prisustvovati punoletna lica koja ne nose oruzje ili opasno orudje, osim cuvara. - Sednice veca drugostepenog suda u postupku po zalbi su takodje javne. Postoje brojna odstupanja od ovog nacela, sto se detaljnije objasnjava u delu koji se odnosi na odrzavanje glavnog pretresa Povreda ovog nacela je striktno sankcionisana, propisana je kao bitna povreda odredaba krivicnog postupka, pa ako je javnost bila iskljucena protivno zakoniku, presuda ce biti ukinuta. Suprotno tome, ako su postojali razlozi za iskljucenje javnosti, a sud nije doneo odluku o iskljucenju , takva povreda uopste nece biti relevantna.
22
19. NACELA DONOSENJA SUDSKIH ODLUKA Nacela donosenja sudskih odluka jesu: 1) Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu 2) Nacelo slobodnog sudijskog uverenja 3) Nacelo pravnog leka 1) Nacelo vecinskog odlucivanja suda u zbornom sastavu – Ovo nacelo u sadrzinskom smislu spaja dva posebna ali povezana nacela – nacelo zbornosti i nacelo vecinskog odlucivanja, a sa druge strane, time se oznacava da ovo nacelo vazi samo samo za sud u kolektivnom sastavu, a ne i za krivicne postupke u nadleznosti sudije pojedinca. Sud sudi u vecu, a izuzetak nacela zbornosti postoji u pogledu krivicnih dela za koja je kao glavna kazna propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 8 godina, a to su krivicna dela u pogledu kojih se vodi skraceni postupak, koji se odvija pred sudijom pojedincem. - Pravila ZKP-a koja se odnose na sudjenje u vecu se striktno odnose i na kvantitativni sastav sudskog veca. Odstupa se od uobicajenih pravila o sastavu sudskog veca kada je rec o delima organizovanog kriminala, kao i za krivicna dela protiv covecnosti i medjunarodnog prava (obicno se govori o ratnim zlocinima).U ovim krivicnim postupcima nema sudija porotnika. Zakonska pravila koja se odnose na zborni sastav suda u kvantitativnom smislu su stroga, jer nepravilan sastav suda predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivicnog postupka. Medjutim to vazi kada se nepravilnost ogleda u manjem broju sudija od onog koji je prpisan zakonikom. Ako je vece presudilo u sirem sastavu, ili je presudio visi sud za krivicnu stvar za koju je inace nadlezan nizi, vazice pravilo ,,ko moze vise moze i manje’’ i nece biti povrede krivicnog postupka. 2) Nacelo slobodnog uverenja organa postupka – Ovo nacelo je usko povezano sa nacelom slobodne ocene dokaza. S jedne strane, sudija, odnosno drugi subjekt krvicnog postupka, ne moze imati slobodno uverenje ako nema pravo da slobodno ocenjuje dokaze, a s druge strane dokazi se ne mogu slobodno ocenjivati ako subjekt nema mogucnost sticanja slobodnog uverenja. Nacelo slobodne ocene dokaza je svrstano u dokazna nacela, ne samo zato sto je direktno povezano sa dokazima, vec i zato sto se prema njemu ne rukovodi jedino sud, vec i drugi ucesnici krivicnog postupka. Ovo nacelo je ipak karakteristicno za proces donosenja sudskih odluka. Naravno da i drugi ucesnici u postupku imaju pravo na svoje slobodno uverenje u pogledu odredjenih cinjenica, ali njihovi stavovi nemaju takav znacaj kao stavovi suda koji svojom odlukom resava krivicnu stvar. Uobicajeno je da se u teoriji govori o nacelu slobodnog sudijskog uverenja, ali s obzirom na izmene ZKP-a, sada se govori o slobodnom uverenju organa postupka, jer se slobodno uverenje odnosi kako na krivicni sud, tako i na druge organe postupka, a pre svega javnog tuzioca, kada npr donosi naredbu o sprovodjenju istrage ili resenje o odbacivanju krivicne prijave.
23
Slobodno sudijsko uverenje ima znacaja za donosenje bilo koje odluke suda, ali pre svega vezuje se za donosenje presude. S obzirom da pravila o vrednosti pojedinih dokaznih sredstava ne postoje, sudije pitanje vrednosti dokaza ocenjuju na osnovu svoje slobodne ocene dokaza - Sud izvedene dokaze koji su od znacaja za donosenje sudske odluke ocenjuje po slobodnom sudijskom uverenju, a presudu ili resenje koje odgovara presudi, moze zasnovati samo na cinjenicama u ciju je izvesnost potpuno uveren. 3) Nacelo pravnog leka – Ovo nacelo oznacava da se protiv sudske odluke kojom se resava predmet krivicnog postupka uvek moze uloziti redovan pravni lek, odnosno zalba, a da se pod odredjenim uslovima sudska odluka moze pobijati i odredjenim vanrednim pravnim lekom. Mogucnost koriscenja odgovarajuceg pravnog leka u slucajevima lisenja slobode je posebno propisana medjunarodnopravnim propisima. Prema Evropskoj konvenciji za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, svako ko je lisen slobode ima pravo da pokrene postuak u kom ce sud hitno ispitati zakonitost lisenja slobode i naloziti pustanje lica na slobodu ako je lisenje bilo nezakonito. Pravo na zalbu postoji bez izuzetaka u odnosu na sudske odluke kojima se resava osnovni predmet krivicnog postupka, pre svega presude, ali i resenja kojima se odlucuje o krivicnom delu kao predmetu postupka (npr. Izricanje vaspitne mere maloletniku, ili mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja i cuvanja u zdravstvenoj ustanovi). To ipak ne znaci da pravo na zalbu mora postojati u svakom konkretnom slucaju, jer se titulari prava na zalbu mogu tog prava i odreci , osim u slucaju kada je u pitanju presuda kojom je izrecena kazna od 30 do 40 godina, isto kao sto se ni maloletnik ne moze odreci prava na zalbu. - Protiv odredjenih presuda se moze izjaviti i zalba u trecem stepenu. - Zalba se ne moze izjaviti protiv naredbe, kao i protiv nekih resenja. Povreda prava na zalbu nije procesno sankcionisana, a prema konstrukciji krivicnog postuka, objektivno nije moguce povrediti pravo zalbe. Uskracenje prava na zalbu moguce je samo zloupotrebom slubenog polozaja nekog sluzbenog lica, sto predstavlja krivicno delo.
24
20. LIMITIRANO NACELO ISTINE Istina je vazna u krivicnom postupku, ali ona ne sme predstavljati vrednost koja se mora dostici po svaku cenu. Ona jeste cilj krivicnog postupka, ali do nje se moze doci samo primenom pravnih i procesnih sredstava koja su akterima postupka na raspolaganju, uz postovanje svih garantovanih prava subjekta postupka. Nacelo istine su vecini savremenih zakonodavstava svodi na duznost suda da u krivicnom postupku istrazuje i utvrdjuje istinu kroz izvodjenje dokaza po sluzbenoj duznosti, na temelju svih cinjenica i dokaznih sredstava koja su mu na raspolaganju. Ovo nacelo nije striktno propisano odredbama ZKP-a, niti se njime propisuje duznost suda da istnito utvrdjuje cinjence od vaznosti za donosenje zakonite odluke. Teret dokazivanja optuzbe je na tuziocu, a sud izvodi dokaze na predlog stranaka, pri cemu moze dati nalog stranci da predlozi dopunske dokaze ili sam odrediti da se takvi dokazi izvdu, ako oceni da je to neophodno. Pitanje je da li sud uopste moze izvesti bilo koji dokaz, a da to ne predlozi stranka , a takodje je pitanje i da li je sud duzan da izvede svaki dokaz koji stranka predlozi? Sud ipak nema takvu duznost, jer ne postoji procesni mehanizam koji bi primorao sud da postupi sa stranackom dokaznom inicijativom. Ipak, ovo nacelo nije dosledno sprovedeno, s obzirom da sud ipak ima mogucnost da aktivno ucestvuje u ispitivanju svedoka na glavnom pretresu. Logicno je da ce sud, iako vise nema propisanu takvu duznost, teziti da se u krivicnom postupku utvrdi potpuno tacno cinjenicno stanje, odnosno da se utvrdi istina. Stoga ce iako ne formalno, makar fakticki u nasem krivicnom postupku i dalje vaziti nacelo istine, ali na limitran nacin.
25
21. NACELO PRAVICNOG VODJENJA KRIVICNOG POSTUPKA Pravo na pravicno sudjenje je izricito propisano odredbama cl. 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a prema njima – Svako, tokom odlucivanja o njegovim gradjanskim pravima i obavezama ili o krivicnoj optuzbi protiv njega, ima pravo na pravicno i javno sudjenje u razumnom rokum, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona. Nacelo pravicnog vodjenja krivicnog postupka nije izricito pod tim nazivom propisano u ZKP-u, ali ono vazi za nas krivicni postupak, i cak predstavlja najvaznije nacelo krivicne procedure. Ipak, u ZKP-u formalno se propisuje pravicno vodjenje krivicnog posutpka, tako sto se utvrdjuje da taj zakonik sadrzi pravila ciji je cilj da niko nevin ne bud osudjen, a da se uciniocu krivicnog dela izrekne krivicna sankcija po uslovima koje propisuje krivicni zakon, a na osnovu zakonito pravicno sprovedenog postupka. Ovo nacelo se posebno ogleda u duznosti drzavnih organa da budu nepristrasni i da ne prejudiciraju krivicu okrivljenog, kao i da stranke u postupku raspolazu jednakim procesnim sredstvima i mogucnostima. Iako je javni tuzilac stranka koja je u funkciji optuzbe, duzan je da postupa nepristrasno da obrati jednaku paznju kako na dokaze koji terete okrivljenog, tako in a dokaze koje tom licu ide u prilog.
26
22. STVARNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA Stvarna nadleznost predstavlja pravo i duznost jednog krivicnog suda da vodi krivicni postupak u odnosu na odredjenu krivicnu stvar i donese odluku u odnosu na nju. Stvarna nadleznost se ne uredjuje ZKP-om, vec drugim zakonima, a pre sveka Zakonom o uredjenju sudova. Stvarna nadleznost se moze podeliti na: 1) Stvarnu nadleznost prvostepenih sudova 2) Stvarnu nadleznost Krivicnih sudova u drugom stepenu 3) Stvarnu nadleznost Vrhovnog kasacionog suda 1)U prvom stepenu krivicni postupak vode osnovni ili visi sudovi. - Osnovni sud ima iskljucivo prvostepenu nadleznost. On je nadlezan za krivicna dela za koja je kao glavna kazna propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ako za neko od tih krivicnih dela nije nadlezan visi sud. Pored toga obavlja poslove medjunarodnopravne pomoci, i obavlja druge poslove kada mu je to povereno zakonom. - Visi sud je u prvom stepenu nadlezan za krivicna dela za koja je kao glavna kazna propisana kazna zatvora preko 10 godina kao i kada se radi o krivicnim delima za koja je predvidjena blaza kazna, ali su svrstana u nadleznost visih sudova ( tu spadaju krivicna dela protiv Vojske Srbije, odavanje drzavne tajne, izazivanje naconalne, rasne i verske mrznje i netrpeljivosti, pranje novca, odavanje sluzbene tajne, krsenje zakona od strane sudije, javnog tuzioca i njegovog zamenika, ubistvo n amah itd…) -Takodje, visi sud je nadlezan za vodjenje u prvom stepenu postupka prema maloletnicima. - I osnovni i visi sud odlucuju o molbi za prestanak mere bezbednosti ili pravne posledice osude za krivicna dela koja spadaju u njihovu stvarnu nadleznost. - Nadleznost viseg suda u drugostepenom postupku je ogranicena, na odlucivanje o zalbama protiv dve vrste odluka: 1) Resava o zalbama na odluke osnovnih sudova o odredjivanju mera obezbedjenja prisustva okrivljenog. 2) Odlucuje o zalbama protiv prvostepenih odluka osnovnih sudova za krivicna dela za koja je propisana novcana kazna i kazna zatvora do pet godina sto u zargonskom smislu predstavlja ,,malu apelaciju’’. 2) U drugom i trecem stepenu krivicni postupak (kada postoji mogucnost ulaganja zalbe protiv odluke drugostepenog suda) vode apelacioni sudovi, osim po izuzetku ( Zalbe protiv odluka osnovnih sudova za krivcna dela za koja je propisana novcana kazna ili kazna zatvora do pet godina, drugostepeni postupak se vodi pred visim sudom) -Postoje cetiri apelaciona suda: U Beogradu, Novom Sadu, Nisu i Kragujevcu. - Apelacioni sud odlucuje i o sukobu nadleznosti nizih sudova sa svog podrucja ako za odlucivanje nije nadlezan visi sud, o prenosenju nadleznosti osnovnih i visih sudova kad su spreceni ili ne mogu da postupaju u nekoj pravnoj stvari i vrsi poslove odredjene zakonom. 3) Vrhovni kasacioni sud resava o zahtevu za zastitu zakonitosti. Pored toga, odlucuje o sukobu nadleznosti izmedju sudova, ako za odlucivanje nije nadlezan drugi sud, kao i o prenosenju nadleznosti sudova rad lakseg vodjenja postupka. On utvrdjuje nacelne stavove u cilju jedinstvene primene zakona, razmatra primenu zakona i drugih propisa, kao i rad sudova. 27
Sastav suda – sudska veca i pojedinac U prvom stpenu sud sudi u vecu, osim kada se radi o krivicnim delima koja spadaju u nadleznost sudije pojedinca – krivicna dela za koja je propisana novcana kazna ili kazna zatvora do 8 godina. - Kada je predmet krivicnog postupka krivicno delo za koje je propisana kazna zatvora od 8 do 20 godina, postupak se odvija pred trojnim vecem, sastavljenim od jednog sudije-profesionalca i dvojice sudije-porotnika. - Kada je predmet krivicnog postupka krivicno delo za koje je propisana kazna zatvora od 30 do 40 godina postupak se odvija pred petornim vecem, koga u prvom stepenu cine dvojica sudijaprofesionalaca i trojica sudija-porotnika. U drugom stepenu: Sud uvek sudi u vecu koje cini iskljucivo sudije profesionalci, a brojacani sastav suda je uredjen po istom kriterijumu kao i u prvom stepenu, vezano za teznu i vrstu krivicnog dela. Drugostepeno vece je sastavljeno od troje sudija, osim kada je Zakonikom odredjeno drugacije. Petorno vece odlucuje i u drugom i u trecem stepenu u dva slucaja: 1) Kada se radi o krivicnom delu za koje je propisana kazna zatvora 30-40 godina 2) U pogledu krivicnih dela za koja je posebnim zakonom odredjeno da postupa javno tuzilastvo posebne nadleznosti. ZKP uredjuje i ulogu posebnog oblika sudske funkcionalne nadleznosti, a to je vanraspravno ili vanpretresno vece. - Vanraspravno vece sastavljeno je od troje sudija profesionalaca, i nadleznost ovog veca sada: 1) Odlucivanje o zalbama protiv resenja sudije za prethodni postupak i drugih resenja donetih u skladu sa ZKP-om 2) Donosenje odluka van glavnog pretresa 3) Stavljanje predloga u slucajeima predvidjenim u ZKP-u ili u drugom zakonu - Vrhovni kasacioni sud o zahtevu za zastitu zakonitosti sud odlucuje u vecu sastavljenom od petoro sudija. Istraga spada u nadleznost javnog tuzioca, koji rukovodi predistraznim postupkom, ali odredjenu ulogu u ovim fazama ima i sud koji je inokosnog karaktera – u funkcionalnom obliku sudije za prethodni postupak. On donosi odluku o: - odredjivanju pritvora - preduzimanju odredjenh dokaznh radnji u predistraznom postupku Neki oblici specijalizacije krivicnog sudstva Za postupanje o predmetima organizovanog kriminala i drugih posebno teskih krivicnih dela nadlezan je Visi sud u Beogradu kao prostepeni, sto predstavlja oblik koncentracije stvarne i mesne nadleznosti. Za odlucivanje u drugom stepenu u predmetu krivicnih dela organizovanog kiminala i drugih posebno teskih krivicnih dela nadlezan je Apelacioni sud u Beogradu. U svim sudovima koji su nadlezni za krivicna dela organizovanog kriminala formiraju se posebna odeljenja – to nisu nikakvi specijalni sudovi, vec je rec o obliku specijalizacije krivicnog sudstva. 28
Takodje, postupak prema maloletniku u prvom stepenu se vodi pred sudijom za maloletnike i vecem za maloletnike viseg suda. - Vece za maloletnike je u prvom stepenu sastavljeno od sudije za maloletnike i dvojice sudijaporotnika. - U drugom stepenu nadlezno je vece za maloletnike neposredno viseg apelacionog suda, koje je sastavljeno od trojice sudija. - Kad vece za maloletnike sudi na pretresu, sastavljeno je od dvojice sudija i trojice sudije porotnika.
29
23. MESNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA Mesna nadleznost je pravo i duznost stvarno nadleznog suda da resi odredjenu krivicnu stvar, s obzirom na teritoriju svog delovanja. Kriterijum za odredjivanje mesne nadleznosti moze se podeliti na dve osnovne vrste: 1. Redovni kriterijum 2. Vanredni kriterijumi 1. Prema redovnom kriterijumu mesna nadleznost se odredjuje prema mestu izvrsenja krivicnog dela. Mesto izvrsenja krivicnog dela utvrdjuje se prema pravilima krivicnog materijalnog prava – mesto izvrsenja je mesto gde je izvrsilac preduzeo radnju izvrsenja ili je bio duzan da je preduzme, kao i mesto gde je u celini ili delimicno nastupila posledica. Kod pokusaja mesto izvrsenja krivicnog dela je i mesto na kom je preduzeta radnja izvrsenja, kao i mesto gde je po umisljaju ucinioca posledica trebalo da nastupi. 2. Vanredni kriterijumi se dele na dve vrste: 1) Dopunski kriterijumi u odnosu na redovni kriterijum ( Njima se resavaju situacije koje se odlikuju time da se odredjeno mesto bez takvih kriterijuma ne moze apsolutno odrediti kao mesto izvrsenja krivicnog dela). 2) Posebni kriterijumi u odnosu na redovni kriterijum ( Zasnivaju se na nekim drugim obelezjima, a ne odnose se uopste na mesto izvrsenja krivicnog dela).
1) Dopunski kriterijumi se odnose na: 1) Slucaj sticaja mesta izvrsenja krivicnog dela ili neizvesnosti u odnosu na tacno mesto izvrsenja – Kada je krivicno delo pokusano ili izvrseno na podrucjima raznih sudova ili na granici tih podrucja, ili je neizvesno na kom je podrucju izvrseno ili pokusano, primenjuje se pravilo prioriteta – nadlezan je onaj sud koji je prvi zapoceo postupak, a ako postupak uopste nije zapocet, nadlezan je sud kome je prvo podnesen zahtev za pokretanje postupka. 2) Slucaj izvrsenja krivicnog dela na domacem brodu ili vazduhoplovu – Kada je krivicno delo ucinjeno na domacem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi na domacem pristanistu, nadlezan je sud na cijem se podrucju nalazi to pristaniste, a u ostalim slucajevima nadlezan je sud na cijem se podrucju nalazi maticna luka broda, odnosno vazduhoplova, ili domace pristaniste u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi. 3) Slucaj izvrsenja krivicnog dela putem sredstava javnog obavestavanja – Ako je delo izvrseno putem stampe, nadlezan je sud na cijem je podrucju spis stampan, a ako to mesto nije poznato ili je stampan u inostranstvu, nadlezan je sud na cijem se mestu rastura stampani spis. Ako po zakonu odgovara sastavljac spisa, primenjuje se alternativni kriterijum – nadlezan je sud mesta u kome sastavljac ima prebivaliste ili sud mesta gde se desio dogadjaj na koji se odnosi sipis. Ova pravila primenjuju se i kad je spis objavljen putem radija, televizije, i drugih sredstava javnog informisanja. 4) Slucaj nepoznatog mesta izvrsenja ili mesta izvrsenja u inostranstvu – ako nije poznato mesto izvrsenja krivicnog dela ili ako je to mesto van teritorije Srbije, nadlezan je sud na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste. 30
2) Posebni kriterijumi se odnose na: 1) Slucaj primene pravila prioriteta, kada je postupak vec zapocet pred sudom na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste, zato sto se prvobitno nije znalo za mesto izvrsenja – tada sud ostaj nadlezan iako se kasnije zasnalo za mesto izvrsnja krivicnog dela. 2) Slucaj kada nije poznato ni mesto izvrsenja ni prebivaliste ili boraviste okrivljenog, ili su oba van teritorije Srbije- tada je nadlezan sud na cijem se podrucju okrivljeni lisi slobode ili se sam prijavi. 3) Slucaj alternativno propisane mesne nadleznosti u pogledu krivicnog gonjenja za neoficijelna krvcna dela – privatna tuzba se moze podneti i sud na cijem podrucju okrivljeni ima prebivaliste ili boraviste. 4) Slucaj nemogucnosti prmene bilo kojeg od redovnih ili vanrednih dopunskih kriterijuma za odredjivanje mesne nadleznosti, koji se odlikuje time da se prema odredbama ZKP-a ne moze ustanoviti koji je sud mesno nadlezan – tada Vrhovni kasacioni sud odredjuje jedan od stvarno nadleznih sudova pred kojim ce se sprovesti postupak – odredjena nadleznost – forum ordinatum. 5) Slucaj prenosenja mesne nadleznosti – odnosi se na odredjivanje mesno nadleznim drugog suda, a ne onoga koji bi inace prema opstim pravilima bio nadlezan – to je moguce u dva slucaja: a) Iz razloga nemogucnosti postupanja nadleznog suda – Ako je nadlezni sud iz pravnih ili stvarnih razloga sprecen da postupa, duzan je da o tome obavesti neposredno visi sud koji ce odrediti drugi stvarno nadlezan sud na ovom podrucju. b) Iz razloga celishodnosti – Kada sud odredjen zakonom (Vrhovni kasacioni sud) moze na predlog istraznog sudije, sudije pojedinca, predsednika veca, ili javnog tuzioca da odredi drugi stvarno nadlezan sud na svom podrucju, ako je ocigledno da ce se tako lakse sprovesti postupak ili ako postoje drugi vazni razlozi. 6) Slucaj koneksiteta okrivljenih ili sticaja krivicnih dela, odnosno kombinovanog sticaja vise okrivljenih i vise krivicnih dela. Moguce su tri situacije: a) postojanje sticaja krivicnih dela za koja se tereti isti okrivljeni b) postojanje vise okrivljenih koji se terete za isto krivicno delo v) postojanje vise okrivljenih koji se terete za vise krivicnih dela g) postojanje okrivljenih koja se krivicno gone zbog svoje veze sa krivicnim delima drugih lica d) slucaj kada su ista lica i okrivljeni i osteceni Dakle, jedinstveni postupak se sprovodi: a) Ako je isto lice okrivljeno za vise krivicnih dela, pa je za neka dela nadlezan nizi, a za neka visi sud, nadlezan ce biti visi sud. Ako je isto lice okrivljeno za vise krivicnih dela koja spadaju u nadleznost suda iste vrste, primenjuje se pravila prvenstva, nadlezan je sud koji je prvi zapoceo postupak po zahtevu ovlascenog tuzioca, a ako postupak jos nije zapocet, sud kome je prvo podnsen zahtev za pokretanje postupka. 31
b) Ako se vise okrivljenih tereti za jedno krivicno delo onda se uopste ne postalja pitanje stvarne nadleznosti, a pianje mesne nadleznosti se resava tako sto se medju okrivljenima pravi razlika na one koji se terete kao saizvrsioci i one koji odgovaraju u svojstvu saucesnika u uzem smislu. Moguce su dve situacije: - Ako su svi okrivljeni saizvrsioci, onda se mesna nadlznost uredjuje prema pravilu prvenstva – pa ce za sve njih biti nadlezan sud koji je kao nadlezan za jednog od njih prvi zapoceo postupak. - Sud koji je nadlezan za izvrsioca krivicnog dela, nadlezan je po pravilu i za saucesnike, prikrivace, lica koja su pomogla uciniocu posle izvrsenja krivicnog dela, kao i lica koja nisu prijavila pripremanje izvrsenja krivicnog dela ucinioca. v) Ako se vise okrivljenih tereti za vise krivicnih dela, sud moze odluciti da se sprovede jedinstveni postupak i odnese jedina presuda, samo ako su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: - Da izmedju izrsenih krivicnih dela postoji medjusobna veza - Da postoje isti dokazi Predlog da se postupak spoji mogu dati stranke, a o spajanju odlucuje sud koji je nadlezan za sprovodjenje jedinstvenog postupka. Do spajanja moze doci i na inicijativu suda, bez predloga. Sud moze odluciti da se postupak spoji ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv istog lica za vise krivicnih dela ili protiv vise lica za isto krivicno delo. Protiv resenja kojim je odredjeno spajanje postupka ili je odbijen predlog za spajanje nije dozvoljena zalba. Suprotno spajanju, moguce je i razdvajanje krivicnog postupka. Sud koji ima mogucnost spajanja krivicnog postupka ili koji je prethodno vec spojio postupak, moze do zavrsetka glavnog pretresa odluciti da se postupak za pojedina krivicna dela razdvoji ili posebno dovrsi ili se preda drugom nadleznom sudu. Protiv resenja kojim je odredjeno razdvajanje postupka ili je odbijen predlog za razdvajanje nije dozvoljena zalba. Kada se radi o krivicnim delima organizovanog kriminala, krivicna dela protiv covecnosti i drugih dobara zasticenih medjunarodnim pravom, kao i krivicna dela visokotehnoloskog kriminala, stvarna i mesna nadleznost uvek pripada odgovarajucim posebnim odeljenjima Viseg suda u Beogradu. Kada se radi o postupku prema maloletnicima, mesno je nadlezan sud prebivalista maloletnika, a ako on nema prebivaliste ili je nepoznato, nadlezan je sud boravista maloletnika. Funkcionalna nadleznost suda Funkcionalna nadleznost odnosi se na podelu posla i funkcija tokom krivicnog postupka. Tako su neke radnje i odluke u nadleznosti: - sudije za prethodni postupak - vanpretresnog veca - pretresnog veca - predsednika veca - predsednika suda. 32
24. OCENA I SUKOB NADLEZNOSTI Sud je duzan da pazi na svoju stvarnu i mesnu nadleznost i ukoliko primeti da nije nadlezan, oglasice se nenadleznim i po pravosnaznosti resenja uputice predmet nadleznom sudu. Ako sud kome je predmet upucen prihvati svoju nadleznost, uopste ne dolazi do sukoba nadleznosti. Do sukoba nadleznosti ce doci ukoliko sud kome je predmet upucen kao nadleznom, smatra da je nadlezan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, i tada taj sud pokrece postupak za resavanje sukoba nadleznosti. Sukob nadleznosti moze biti pozitivan i negativan: - Pozitivan sukob nadleznosti postoji kada dva ili vise sudova smatraju da su oni nadlezni za odredjenu krivicnu stvar - Negativan sukob nadleznosti postoji kada dva ili vise sudova smatraju da nisu nadlezni u odnosu na odredjenu krivicnu stvar. U praksi su daleko cesci negativni sukobi nadleznosti. Sukob nadleznosti resava neposredno visi sud, dakle: - Neposredno visi zajednicki sud za sudove izmedju kojih sukob nadleznosti postoji. - Apelacioni sud za sukob nadleznosti izmedju posebnih odeljenja viseg suda sa svoje teritorije ili posebnog i drugog odeljenja tog viseg suda - Vrhovni kasacioni sud za sukob nadleznosti izmedju posebnih odeljenja istog apelacionog suda ili posebnog odeljenja i drugog odeljenja tog apelacionog suda. Pre nego sto donese resenje povodom sukoba nadleznosti, sud koji resava sukob ce zatraziti misljenje javnog tuzioca. Postupak resavanja sukoba nadleznosti ne sme dovesti do paralisanja rada sudova u konkretnom predmetu, pa stoga dok se sukob nadleznosti ne resi, svaki od njih je duzan da reduzima radnje u potupku za koje postoji opasnost od odlaganja. - Protiv resenja povodom sukoba nadleznosti zalba nije dozvoljena.
33
25. IZUZECE SUDIJE Izuzece sudije predstavlja ustanovu kojom se odredjeni krug sudija iskljucuje u odnosu na mogucnost da obavlja sudijsku funkciju u konkretnom slucaju, zbog postojanja zakonskih razloga. Ti razlozi dele se u dve grupe: 1. Razlozi za obavezno izuzece 2. Razlozi za fakultativno izuzece 1. Razlozi za obavezno izuzece sudije i sudije-porotnika u ZKP-u su nabrojani taksativno i limitativno, pa sudija odnosno sudija porotnik ne sme vrsiti sudijsku duznost ako postoji neki od sledecih razloga: 1) Istovremeno posedovanje svojstva drugog subjekta krivicnog postupka – Kada je sudija ostecen krivicnim delom ili je ucestvovao u postupku kao tuzilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomocnik ostecenog, odnosno tuzioca, ili je ispitan kao svedok ili vestak. 2) Srodnicki odnos sa drugim subjektima krivicnog postupka – Ako je sudiji okrivljeni, njegov branilac, tuzilac, osteceni, njihov zakonski zastupnk ili punomocnik, bracni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobocnoj liniji do cetvrtog stepena, a u tazbinskoj liniji do drugog stepena 3) Odredjeni srodnicki odnos ili sa srodnickim izjednacen tj bliski odnos sa drugim subjektima krivicnog postupa – Ako je sudija sa okrivljenim, njegovim braniocem, tuziocem ili ostecenim u odnosu staraoca, staratelja, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranitelja 4) Ucestvovanje sudije u nekom prethodnom stadijumu krivicnog postupka – Ako je sudija u istom krivicnom predmetu vrsio istrazne radnje ili je u istom predmetu ucestvovao u donosenju odluke nizeg suda, odnosno ako je u istom sudu ucestvovao u donosenju odluke koja se pobija zalbom. 2. Razlozi za fakultativno izuzece sudije definisu se na veoma uopsten nacin – kao postojanje okolnosti koje izazivaju sumnju u njihovu nepristrasnost – To moze biti neki posebno blizak odnos sa okrivljenim odnosno njegoim branicem ili ostecenim, ako je sudija u odnosu prijateljstva ili kumstva sa nekim od tih lica, ili je suprotno tome, sa nekim od tih lica u neprijteljskom odnosu. Izuzece je moguce na inicijativu samog sudije, ili po zahtevu stranke i branioca. - Sudija ili sudija porotnik je duzan da cim sazna za postojanje nekog od razloga za obavezno izuzece, prekine svaki rad na tom krivicnom predmetu i da o tom odmah obavesti predsednika suda koji ce mu odrediti zamenu. A ako se radi o izuzecu predsednika suda njega ce u tom slucaju zameniti sudija tog suda koji je najstariji po imenovanju, a ako to nije moguce, zamenika ce odrediti predsednik neposredno viseg suda. - Izuzece je moguce i po zahtevu stranke i branioca. Primarno, zahtev se moze podneti do pocetka glavnog pretresa, a ako se za razlog sazna kasnije, zahtev se moze podneti odmah po saznanju za razlog. Zahtev za izuzece sudije koji odlucuje o zalbi, stranke i branilac mogu podneti u zalbi ili odgovoru na zalbu. Oni mogu traziti izuzece samo poimenicno odredjenog sudije ili sudije-porotnika u postupku. U zahtevu moraju navesti okolnosti zbog kojih smatraju da postoje neki od zakonskih osnova za izuzece – dakle, zahtev mora biti preciziran. 34
Kada sudija ili sudija porotnik sazna da je podnet zahtev za njegovo izuzece, duzan je da obustavi svaki rad na predmet, a ukoliko se radi o fakultativnim razlozima, preduzima samo radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, tj radnje koje su hitnog karaktera. - O zahtevu za izuzece sudije odlucuje predsednik suda - Ako se zahteva izuzece predsednika suda odlucuje predsednik neposredno viseg suda. - Ako se zahteva izuzece predsednika Vrhovnog kasacionog suda odluku o izuzecu donosi opsta sednica tog suda. Zahtev za izuzece moze se usvojiti, odbiti ili odbaciti. 1) Protiv resenja kojim se usvaja zahtev za izuzece nije dozvoljena zalba. 2) Resenje kojim se odbija zatev za izuzece moze se pobijati posebnom zalbom, s tim da ako je ono doneto posle podignute optuzbe, onda se moze pobijati samo u okviru zalbe na presudu. 3) Protiv resenja kojim se odbacuje zahtev za izuzece nije dozvoljena zalba. Zahtev za izuzece se odbacuje u celini ili delimicno, kada postoji neki od sledecih, alternativno propisanih, razloga: 1) Ako zahtev nije usmeren na pojednacno odredjenog sudiju ili sudiju porotnika 2) Ako u zahtevu nisu navedeni dokazi i okolnosti na kojima se zahtev temelji Resenje o odbacivanju donosi predsednik suda, a ako se zahtev odnosi na njega onda zamenik predsednika suda. Odredbe o izuzecu sudija ili sudija porotnika se shodno primenjuju i na sledece subjekte: 1) Javnog tuzioca i lica koja su na osnovu zakona ovlascena da zastupaju javnog tuzioca 2) Zapisnicare 3) Tumace 4) Strucna lica 5) Vestake - O izuzecu lica koja su na osnovu zakona ovlascena da zastupaju javnog tuzioca odlucuje javni tuzilac. - O izuzecu javnog tuzioca odlucuje neposredno visi javni tuzilac, a o izuzecu Republickog javnog tuzioca resava Drzavno vece tuzilaca. - O izuzecu zapisnicara, tumaca, strucnog lica i vestaka odlucuje javni tuzilac ili sud. - O izuzecu ovlascenih sluzbenih lica policije odlucuje istrazni sudija, ako prilikom tih radnji ucestvuje i zapisnicar, o njegovom izuzecu odlucuje sluzbeno lice policije koje vrsi radnju.
35
26. POJAM STRANAKA I STRANACKE FUNKCIJE Stranke su oni subjekti krivicnog postupka koji vrse dve osnovne medjusobno suprotstavljene krivicnoprocesne funkcije – funkciju optuzbe i funkciju odbrane. Nacelno, tezi tuzioca okrivljeni se suprotstavlja svojom antitezom, mada postoji izuzetak u slucaju potpunog priznanja krivice – navodi tuzioca i odbrana okrivljenog se podudaraju. Formalni pojam stranke – Tuzilac kao stranka zahteva sudsku odluku, podnosi svoj optuzni akt. Medjutim, sudsku odluku zahteva i stranka koja je u funkciji odbrane (okrivljeni), s tim da on trazi odluku koja ce za njega biti povoljna. U nasem krivicnom postupku stranke su: TUZILAC i OKRIVLJENI. Oni izvorno obavljaju stranacke funkcije. - Tuzilac obavlja funkciju optuzbe - Okrivljeni obavlja funkciju odbrane. Druga lica koja se nalaze u funkciji optuzbe ili odbrane (punomocnik ostecenog kao tuzioca ili privatnog tuzioca, branilac okrivljenog) vrse stranacku funkciju samo derivativno – s obzirom na prava i obaveze kojim u postupku raspolazu imaju status blizak statusu stranke u krivicnom postupku. FUNKCIJA OPTUZBE I SLUCAJEVI NJENOG USLOVLJENOG VRSENJA Funkciju optuzbe vrsi ovlasceni tuzilac, koji u postupku realizuje svoje pravo na krivicno gonjenje, a to je ujedno i osnovna obaveza javnog tuzioca. Suprotno tome, ostale kategorije ovlascenih tuzioca, odnosno osteceni kao tuzilac i privatni tuzilac imaju samo pravo, ali ne i duznost krivicnog gonjenja. 1) Za odredjena krivicna dela kao poseban uslov za krivicno gonjenje potreban je PREDLOG OSTECENOG – Javni tuzilac za takva krivicna dela ne moze ni da pokrene krivicni postupak bez tog predloga. 2) U nekim situacijama za krivicno gonjenje potrebno je ODOBRENJE NADLEZNOG ORGANA – Ono je potrebno u tri situacije: a) povezano sa osnovnim principima vazenja krivicnog zakonodavstva b) u vezi krivicnog gonjenja za odredjeno krivicno delo v) u pogledu krivicnog gonjenja odredjene kategorije lica a) U vezi sa osnovnim principima vazenja krivicnog zakonodavstva, kao posebna procesna pretpostavka za krivicno gonjenje potrebno je odobrenje REPUBLICKOG JAVNOG TUZIOCA: - U vezi vazenja teritorijalnog principa – Ukoliko je krivicno delo ucinjeno na tertoriji Republike Srbije, na domacem brodu, bez obzira gde se brod nalazi u vreme izvrsenja krivicnog dela, za krivicno gonjenje je potrebno odobrenje republickog javnog tuzioca, ukoliko je u stranoj drzavi pokrenut ili dovrsen krivicni postupak. Time se omogucava odstupanje od nacela ne bis in idem.
36
- U vezi vazenja personalnog principa – Ako je drzavljanin Srbije u nostranstvu ucinio krivicno delo, krivicno gonjenje ucinioca koji se zatekao na teritoriji Srbije ili je nasoj drzavi ekstradiran ce biti moguce po odobrenju Republickog javnog tuzioca i ukoliko se po zakonu zemlje u kojoj je delo ucinjeno to krvicno delo ne kaznjava. - U vezi vazenja realnog principa – Ako je stranac van teritorije Srbije ucinio prema Srbiji ili njenom drzavljaninu krivicno delo ( a ne radi se o delima u pogledu kojih bezuslovno vazi nase krivicno zakonodavstvo) krivicno gonjenje ucinioca koji se zatekao na teritoriji Srbije ili je Srbiji ekstradiran, ce po odobrenju republickog javnog tuzioca biti moguce i ukoliko se po zakonou zemlje u kojoj je delo ucinjeno za to krivicno delo ne kaznjava. - U vezi vazenja univerzalnog principa – Krivicno gonjenje za delo koje je izvrsio stranac prema stranoj drzavi ili strancu u inostranstvu, za koje se po zakonu zemlje u kojoj je ucinjeno moze izreci kazna zatvora od 5 godina ili teza kazna ce biti moguce ako se ucinilac zatekne na teritoriji Srbije a ne bude ekstradiran stranoj drzavi, a sud u takvom slucaju ne moze izreci tezu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je delo ucinjeno. b) Za krivicno gonjenje okrivljenog za odredjeno krivicno delo iz grupe krivicnih dela protiv casti i ugleda je kao dodatni uslov potrebno posebno odobrenje. To je krivicno delo povrede ugleda strane drzave ili medjunarodne organzacije, cije se gonjenje preduzima po odobrenju republickog javnog tuzioca. v) Za krivicno gonjenje lica koja poseduju imunitetsko pravo je kao poseban uslov potrebno odobrenje nadleznog drzavnog organa ( npr. Narode skupstine za gonjenje narodnog poslanika).
37
27. POJAM I NADLEZNOST JAVNOG TUZIOCA POJAM Javni tuzilac je krivicnoprocesni subjekt koji je primarno ovlascen za krivicno gonjenje u pogledu krivicnih dela za koja se goni po sluzbenoj duznosti. On je prvenstveni tuzilac za takva krivicna dela, a pod odredjenim uslovima krivicno gonjenje umesto njega moze preduzeti osteceni takvim krivicim delom, koji se oznacava kao supsidijarni tuzilac. NADLEZNOST Stvarna nadleznost javnog tuzioca se odredjuje na adekvatan nacin u odnosu na stvarnu nadleznost krivicnog suda. Javni tuzilac postupa pred odredjenim sudom saglasno zakonu, sto znaci - Osnovni javni tuzilac postupa pred osnovnim sudom - Visi javni tuzilac postupa pred visim sudom - Apelacioni javni tuzilac postupa pred apelacionim sudom - Republicki javni tuzilac postupa pred Vrhovnim kasacionim sudom Republicki javni tuzilac je nadlezan da preduzima sve radnje na koje je i inace ovlascen bilo koji nizi javni tuzilac, a takodje on podize i zahtev za zastitu zakonitosti protiv pravosnaznih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnaznim odlukama, ako je povredjen zakon. Mesna nadleznost javnog tuzioca se odredjuje prema pravilima koja vaze za odredjivanje mesne nadleznosti krivicnog suda. Ukoliko odredjeni javni tuzilac ne moze sprovoditi svoju nadleznost, Republicki javni tuzilac moze preneti njegovu nadleznost na drugog javnog tuzioca istog ili viseg ranga. Kada postoji opasnost od odlaganja radnje u postupku preduzece i nenadlezan tuzilac, ali o tome odmah mora obavestiti nadleznog javnog tuzioca Sukob nadleznosti izmedju javnih tuzilaca resava zajednicki neposredno visi javni tuzilac. Neki oblici specijalizacije javnih tuzilaca - Prema Zakonu o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, formira se Tuzilastvo za organizovani kriminal. - Prema Zakonu o organizaciji i nadleznosti drzavnh organa u postupku za ratne zlocine formira se Tuzilastvo za ratne zlocine, radi postupanja u krivicnim postupcima u kojima su predmeti krivicnih dela protiv covecnosti i medjunarodnog prava. - Zakonom o organizaciji i nadleznosti drzavnih organa za borbu protiv visokotehnoloskog kriminala predvidjeno je osnivanje i delovanje posebnog tuzilastva za postupanje u predmetima krivicnih dela koja spadaju u tu vrstu kriminala.
38
28. JAVNO TUZILASTVO Javno tuzilastvo je samostalni drzavni organ koji goni ucinioce krivcnih dela i preduzima mere za zastitu ustavnosti i zakonitosti. Javno tuzilastvo vrsi svoju funkciju na osnovu sledecih opstih pravnih akata: 1) Ustava 2) Zakona 3) Potvrdjenog medjunarodnog ugovora 4) Propisa donetog na osnovu zakona Samostalnost funkcije javnog tuzioca moze se objasniti kao funkcionalna nezavisnost. Osnovne funkcije javnog tuzioca su: 1) Funkcija krivicnog gonjenja lica u odnosu na koje postoji odredjeni zakonski definisan stepen sumnje da su ucinila krvicno delo 2) Zastitna funkcija u odnosu na ustavnost i zakonitost Pored toga, samostalnost se ogleda i u tome sto je javni tuzilac samostalan u vrsenju svojih ovlascenja i zabranjen je svaki uticaj na rad javnog tuzilastva, Samostalnost se ogleda i u cinjenici da javni tuzilac poseduje imunitet – On ne moze biti pozvan na odgovornost za izrazeno misljenje u vrsenju tuzilacke funkcije osim ako se radi o krivicnom delu krsenja zakona od strane javnog tuzioca, niti moze biti lisen slobode u postupku pokrenutom zbog krivicnog dela ucinjenog u vrsenju tuzilacke funkcije. Za organizaciju javnog tuzilastva karakteristicna su odredjena nacela: 1) Nacelo monokratskog uredjenja – jednovlasti – Zasniva se na pravilu da javno tuzilastvo predstavlja samo jedno lice odnosno javni tuzilac koji je odgovoran za rad javnog tuzilastva. 2) Nacelo hijerarhijskog odnosa izmedju tuzilastva razlicitog ranga – Izmedju tuzilastava razlicitog ranga postoji odredjeni hijerarhijski odnos, koji se ogleda pre svega u mogucnosti davanja obaveznih uputstava viseg javnog tuzioca nizem. Visi javni tuzilac moze nizem izdati obavezno uputstvo za postupanje, a Republicki javni tuzilac svakom javnom tuziocu. 3) Nacelo devolucije – Postoji kada visi javni tuzilac preduzme radnje za koje je inace nadlezan nizi javni tuzilac 4) Nacelo supstitucije – Kada visi javni tuzilac ovlasti nizeg da vrsi odredjene radnje za koje je inace nadezan nizi javni tuzilac
39
29. OSNOVNI ELEMENTI POLOZAJA JAVNOG TUZIOCA U KRIVICNOM POSTUPKU Osnovno pravo i duznost javnog tuzioca je gonjenje ucinilaca krivicnih dela, tj lica za koja postoji Zakonikom utvrdjen stepen sumnje da su ucinila krivicno delo. Za krivicna dela za koja se goni po sluzbenoj duznosti, javni tuzilac je nadlezan da: 1) Rukovodi predistraznim postupkom 2) Odlucuje o nepreduzimanju ili odlaganju krivicnog gonjenja 3) Sprovodi istragu 4) Zakljuci sporazum o priznanju krivicnog dela i sporazum o svedocenju 5) Podize i zastupa optuzbu pred nadleznim sudom 6) Odustane od optuzbe 7) Izjavljuje zalbu protiv nepravosnaznih sudskih odluka i podnosi vanredne pravne lekove protiv pravoznasnih sudskih odluka 8) Preduzima druge radnje kada je to odredjeno ZKP-om Javni tuzilac rukovodi predistraznim postupkom, a policija i drugi organi koji postupaju u tom stadijumu su mu podredjeni i imaju dve duznosti: 1) Duznost oficijelnog informisanja o relevantnm aktivnostima - Svi organi koji ucestvuju u prektivicnom postupku su duzni da o svakoj preduzetoj radnji obaveste nadleznog javnog tuzioca. 2) Duznost realizacije zahteva tuzioca - Ministarstvo nadlezno za unutrasnje poslove – policija i drugi drzavni odrgani nadlezni za otkrivanje krivicnih dela, duzni su da postupne po svakom zahtevu javnog tuzioca. Ako ne postupe, javni tuzilac ce o tome obavestiti staresinu koji rukovodi organom, a po potrebi moze obavestiti i predstavnike izvrsne vlasti – nadleznog ministra, odnosno vladu i rerezente zakonodavne vlasti – nadlezno skupstinsko telo. Ako u roku od 24 casa od kada je primljeno takvo obavestenje ne postupe po zahtevu javnog tuzioca, on moze zatraziti pokretanje disciplinskog postupka protiv lica za koje smatra da je odgovorno za nepostupanje po njegovom zahtevu.
40
30. POJAM OSTECENOG I NJEGOVE MOGUCE PROCESNE ULOGE Osteceni je fizicko ili pravno lice cije je neko licno ili imovinsko pravo izvrsenjem krivicnog dela ugrozeno ili povredjeno. Ostecni u krivicnom postupku moze ostvarivati sledece procesne uloge: 1) Moguci (potencijalni) tuzilac u krivicnom postupku za delo koje se goni ex officio i u pogledu koga primarno krivicno goni javni tuzilac 2) Supsidijarni tuzilac u krivicnom postupku za krivicno delo koje se goni po sluzbenoj duznosti 3) Osteceni sa predlogom za krivicno gonjenje u pogledu posebne kategorije krivicnih dela koja se gone po sluzbenoj duznosti i predlogu 4) Privatni tuzilac u postupku za krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi 5) Lice koje je podnelo imovinskopravni zahtev 6) Svedok
41
31. OSTECENI KAO MOGUCI I KAO SUPSDIJARNI TUZILAC Osteceni krivicnim delom za koje se goni po sluzbenoj duznosti ne moze steci svojstvo ovlascenog tuzioca, dok tu funkciju vrsi javni tuzilac, ali pod odredjenim uslovima on moze postati supsidijarni tuzilac. U postupku u kojem krivicno goni javni tuzilac osteceni je po pravilu moguci tuzilac. Novi ZKP suzava mogucnost da osteceni postane supsidijarni tuzilac, jer ta mogucnost vise ne postoji u prethodnim fazama krivicnog postupka, tj do potvrdjivanja optuznice. Ako u tim fazama javni tuzilac ispolji stav da okrivljenog ne treba krivicno goniti, osteceni moze jedino koristiti odredjeno sredstvo – prigovor, kojim bi pokusao da od neposredno viseg javnog tuzioca izdejstvuje zapocinjanje ili nastavljanje krivicnog gonjenja. Ako javni tuzilac za krivicno delo za koje se goni po sluzbenoj duznosti odbaci krivicnu prijavu, obustavi istragu ili odustane od krivicnog gonjenja, on je duzan da u roku od 8 dana o tome obavesti ostecenog i da ga pouci da moze podneti prigovor neposredno visem javnom tuziocu. Rok za podnosenje tog prigovora je 8 dana od kada je osteceni primio takvo obavestenje, a ako nije obavesten osteceni ima rok od 3 meseca od kada je javni tuzilac odbacio prijavu, obustavio istragu ili odustao od krivicnog gonjenja. Neposredno visi javni tuzilac u roku od 15 dana od prijema prigovora moze resenjem: - Odbiti prigovor - Usvojiti prigovor – U tom slucaju ce izdati obavezno uputstvo nadleznom javnom tuziocu da preduzme, odnosno nastavi krivicno gonjenje. Dakle, javni tuzilac je samo primarni tuzilac, ali nije i jedini moguci tuzilac, vec pod odrdjenim uslovima osteceni moze steci svojstvo ovlascenog tuzioca – tada on postaje osteceni kao tuzilac, sto se u teoriji oznacava pojmom supsidijarni tuzilac. Odnosno, kada: - Javni tuzilac ne pokrene postupak - Javni tuzilac odustane od vec pokrenutog postupka Naravno to nije moguce u svim situacijama, kod nekih krivicnih dela nije moguce supsidijarno gonjenje, npr kod spijunaze se moze pojaviti samo javni tuzilac, jer se ne radi o nekom licnom ili imovinskom pravu gradjanina. Vazi pravilo neparaleleizma ovlascenih tuzioca – tj da ne mogu postojati dva ovlascena tuzioca, vec samo jedan – ili je to javni tuzilac ili osteceni kao supsidijarni tuzilac, ukoliko stekne to svojstvo. Medjutim, moze doci do jedne veoma retke situacije, da u jednom krivicnom postupku egzstiraju dve vrste tuzilaca. - Ako je postupak vodjen protiv dva ili vise lica, a u odnosu na neko od njih javni tuzilac odustane od krivicnog gonjenja, pa zatim gonjenje preduzme osteceni, a postupak se odvija spojeno. - Takodje, ako je javni tuzilac odustao od optuzbe samo u odnosu na neka krivicna dela odredjenog okrivljenog, pa je u pogledu tih krivicnih dela osteceni nastavio krivicno gonjenje.
42
Osteceni u krivicnom postupku ima sledeca prava: 1) Da podnese predlog i dokaze za ostvarivanje movinskopravnog zahteva i da predlozi privremene mere za njegovo obezbedjenje 2) Da ukase na cinjenice i da predlaze dokaze koji su od vaznosti za predmet dokazivanja 3) Da angazuje punomocnika iz reda advokata 4) Da razmatra spise i razgleda predmete koji sulze kao dokaz 5) Da bude obavesten o odbacivanju krivicne prijave ili o odustanku javnog tuzioca od krivicnog gonjenja 6) Da podnese prigovor protiv odluke javnog tuzioca i da ne preduzme ili da odustane od krivicnog gonjenja 7) Da bude poucen o mogucnosti da preuzme krivicno gonjenje i zastupa optuzbu 8) Da prisustvuje pripremnom rocistu 9) Da prisustvuje glavnom pretresu i ucestvuje 10) Da podnese zalbu protiv odluke o troskovima krivicnog postupka i dosudjenom imovinskopravnom zahtevu 11) Da bude obavesten o ishodu postupka i da mu se dostavi pravnosnazna presuda, kao i: 12) Da preduzima druge radnje kada je to odredeno ZKP-om Osteceni ima i jednu procesnu duznost – Da javnog tuzioca ili sud pred kojim se vodi krivicni postupak obavesti o svakoj promeni adrese ili boravista, a tu istu obavezu imaju i njegov punomocnik i zastupnik. Preuzimanje krivicnog gonjenja od strane ostecenog Osteceni moze postati supsidijarni tuzilac tek nakon potvrdjivanja optuznice. Ako nakon potrvrdjivanja optuznice javni tuzilac izjavi da odustaje od optuzbe, sud ce pitati ostecenog da li hoce da preuzme krivicno gonjenje. Osteceni je duzan da se izjasni u roku od 8 dana od kada je primio obavestenje o mogucnosti da postane supsidijarni tuzilac, a ako nije obavesten, onda u roku od 3 meseca od dana kada je javni tuzlac izjavio da odustaje od optuzbe. Ako osteceni izjavi da preuzima krivicno gonjenje, sud ce nastaviti vec zapoceti glavni pretres ili odrediti glavni pretres ako ta faza postupka jos nje zapocela. Ako se osteceni ne izjasni u zakonskom roku ili izjavi da ne zeli da preuzme krivicno gonjenje, sud ce doneti resenje o obustavi krivicnog postupka, odnosno presudu kojom se optuzba odbija. Ako osteceni nije prisutan na pripremnom rocistu ili glavnom pretresu, a uredno je pozvan, ili nije mogao biti pozvan zbog neprijavljivanja promene adrese prebivalista ili boravista, smatra se da nece nastaviti gonjenje i tada sud donosi resenje o obustavi postupka, odnosno presudu kojom se optuzba odbija.
43
32. OSTECENI SA PREDLOGOM ZA KRIVICNO GONJENJE Predlog ostecenog za krivicno gonjenje je neophodan uslov da bi javni tuzilac mogao da pokrene krivicni postupak, a postojanje tog predloga je neophodno i da bi se krivicni postupak odvijao. Shodno tome, ukoliko osteceni odustane od svog predloga, to predstavlja razlog za okoncanje krivicnog postupka. Ovde se u osnovi radi o krivicnim delima koja se gone po sluzbenoj duznosti, ali kod kojih se usled nepostojanja dominantnog javnog interesa daje ostecenom pravo da predlogom uslovljava zapocinjanje i odvijanje krivicnog postupka. U pogledu ovih krivicnih dela primarni tuzilac je javni tuzilac, a osteceni moze pod odredjenim uslovima da stekne svojstvo supsidijarnog tuzioca – ako javni tuzilac ne zapocne krivicno gonjenje, ili odustane od vec zapocetog krivicnog postupka. Tu npr padaju: - Neka krivicna dela protiv sloboda i prava coveka i gradjanina (neovlasceno otkrivanje tajne, sprecavanje stampanja i rasturanje stampanih stvari i emitovanje programa, sprecavanje objavljivanja odgovora i ispravke, sprecavanje javnog skupa…) - Neka krivicna dela protiv polne slobode ( silovanje, obljuba nad nemocnim licem, ako su ucinjeni prema bracnom drugu, kao i nedozvoljene polne radnje). Osnovna zakonska pravla kojim se regulise polozaj ostecenog krvicnim delom koje se goni po predlogu se odnose na: 1) Rok za podnosenje predloga za krivicno gonjenje, koji je uredjen na isti nacin kao i za podnosenje privatne tuzbe – predlog se podnosi u roku od 3 meseca od dana kada je osteceni saznao za krivicno delo i osumnjicenog 2) Odredjivanje subjekta kod koga se inicira krivicno gonjenje – predlog za krivicno gonjenje se podnosi nadleznom javnom tuziocu 3) Ustanovljavanje procesnog mehanizma pretpostavljanja podnosenja predloga – Ako je osteceni podneo krivicnu prijavu ili je podneo predlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva, smatrace se da je time podneo predlog za krivicno gonjenje 4) Regulisanje problematike sticaja ostecenih kao mogucih predlagaca krivicnog gonjenja – Ako je krivicnim delom osteceno vise lica, gonjenje ce se preduzeti odnosno nastaviti po predlogu bilo kog ostecnog. .
44
33. PRIVATNI TUZILAC Postojanje privatnog tuzioca proizlazi iz podele krivicnih dela na ona koja se gone po sluzbenoj duznosti i ona koja se gone po privatnoj tuzbi. Kada su u pitanju dela koja se gone po sluzbenoj duznosti, osteceni moze postati supsidijarni tuzilac, dok u pogledu krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi jedino osteceni moze biti ovlasceni tuzilac. Broj krivicnih dela koji se goni po privatnoj tuzbi je veoma mali, sto ne znaci da su ta krivicna dela uvek malog znacaja. Naime, sustina je da se izvrsenjem takvih dela ne ugrozava siri drustveni interes, sto predstalja osnovni razlog da se krivicno gonjenje u pogledu takvih dela prepusta onome ko je njime ostecen. Dakle, u potpunosti se prepusta ostecenem da odluci da li ce ili nece krivicno goniti. SUBJEKTI PODNOSENJA PRIVATNE TUZBE Pravo podnosenja prvatne tuzbe ima lice cije je neko pravo ugrozeno ili povredjeno izvrsenjem tog krivicnog dela, dakle pripada ostecenom krivicnim delom. - U slucaju da je osteceni umro u toku roka u kome je mogao podneti privatnu tuzbu ili je umro tokom vec zapocetog krivicnog postupka, odredjena lica ce moci u roku od 3 meseca od smrti ostecenog da podnesu privatnu tuzbu, a to su: Njegov bracni drug, lice sa kojim zivi u vanbracnoj ili kakvoj drugoj trajnoj zajednici, deca, rodtelji, usvojitelji, braca i sestre. ROK ZA PODNOSENJE PRIVATNE TUZBE I NJEN SADRZAJ Privatna tuzba podnosi se u roku od 3 meseca od dana kada je ovlasceno lice saznalo za krivicno delo i ucinioca, a pod ovlascenim licem podrazumeva se osteceni ili njegov zakonski zastupnik. Dakle, u pitanju je subjektivni rok koji tece od kumulativnog saznanja dve cinjenice: 1) Saznanja cinjenice objektivne prirode – za ucinjeno krivicno delo 2) Saznanja cinjenice subjektine prirorde – ko je ucinilac. Moguce je da osteceni greskom umesto privatne tuzbe podnese krivicnu prijavu ili predlog javnom tuziocu da pokrene krivicno gonjenje. Ukoliko su podneti u roku predvidjenom za privatnu tuzbu smatrace se blagoremenom privatnom tuzbom. Takvo resenje zasniva se na cinjenici da je osteceni ipak pokazao volju da krivicno goni, i da ne bi bilo korektno da izgubi pravo na krivicno gonjenje samo zato sto procesnu inicijativu nije preduzeo u propisanoj formi. Poseban rok postoji kada se radi o protivtuzbi. Ranije se ona odnosila samo na krivicno delo uvrede, a danas se odnosi na svako krivcno delo koje se goni po privatnoj tuzbi. Okrivljeni moze i posle isteka roka od 3 meseca, sve do zavrsetka glavnog pretresa podici tuzbu protiv tuzioca koji je prema njemu istom priliom na ucinio krivicno delo. Kada dodje do protivtuzbe, vodi se spojeni krivicni postupak, a o privatnoj tuzbi i protivtuzbi sud donosi jednu odluku.
45
PRAVA PRIVATNOG TUZIOCA Privatni tuzilac ima sledeca prava: 1) Da podnese i zastupa privatnu tuzbu 2) Da podnese predlog i dokaze za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva i da predlozi privremene mere za njegovo obezbedjenje 3) Da angazuje punomocnika iz reda advokata 4) Da preduzima druge radnje, odredjene Zakonikom Pored ovih, izricito navedenih, privatni tuzilac ima i sva prava koja pripadaju javnom tuziocu, osim onih koja javni tuzilac ima kao drzavni organ. DUZNOST PRIVATNOG TUZIOCA Privatni tuzilac je duzan da sud obavesti o svakoj promeni adrese ili boravista, kao i njegov zakonski zastupnik i punomocnik, pre svega u njegovom interesu kako bi uredno bio pozvan. Ukoliko usled neprijavljivanja promene adrese nije mogao biti uredno pozvan, smatrace se da je odustao od tuzbe. Naravno, ova pretpostavka se moze sanirati molbom za povracaj u predjasnje stanje. Ova pretpostavka nece vaziti u skracenom postupku, jer se glavni pretres u skracenom postupku moze odrzati i ako privatni tuzilac nije dosao, pod uslovom da je on sam podneo sudu predlog da se glavni pretres odrzi u njegovom odsustvu. PRESTANAK SVOJSTVA PRIVATNOG TUZIOCA Svojstvo privatnog tuzioca se moze izgubiti na dva nacina: 1) Izricitim odustankom privatnog tuzioca od krvicnog gonjenja – Privatni tuzilac do okoncanja glavnog pretresa moze odustati od krivicnog gonjenja, i u tom slucaju on gubi pravo da podnese ponovo privatnu tuzbu 2) Precutnim odustankom privatnog tuzioca od krivicnog gonjenja – Do toga dolazi: - Ako privatni tuzilac nije dosao na glavni pretres iako je uredno pozvan ili zato sto mu se poziv nije mogao uruciti zbog neprijavljivanja sudu promene adrese ili boravista – u tom slucaju postupak se okoncava resenjem o njegovoj obustavi.
46
TABELA – OSTECENI I NJEGOVE MOGUCE PROCESNE ULOGE
OSTECENI
KAO MOGUCI TUZILAC
KAO SUPSIDIJARNI TUZILAC
VRSTA KRIVICNIH DELA
Krivicna dela koja se gone ex officio
Krivicna dela koja se gone ex officio
POLOZAJ OSTECENOG
ROK
= U postupku u kojem krivicno goni javni tuzilac osteceni je po pravilu moguci tuzilac. – = Ne moze steci svojstvo ovlascenog tuzioca, dok tu funkciju vrsi javni tuzilac, ali pod odredjenim uslovima on moze postati supsidijarni tuzilac. = Ta mogucnost je suzena, vise ne postoji u prethodnim fazama krivicnog postupka, tj do potvrdjivanja optuznice.
= Ako javni tuzilac odbaci krivicnu prijavu, obustavi istragu ili odustane od krivicnog gonjenja, on je duzan da u roku od 8 dana o tome obavesti ostecenog i da ga pouci da moze odneti prigovor neposredno visem javnom tuziocu. = Rok za podnosenje tog prigovora je 8 dana od kada je osteceni primio takvo obavestenje, a ako nije obavesten osteceni ima rok od 3 meseca od kada je javni tuzilac odbacio prijavu, obustavio istragu ili odustao od krivicnog gonjenja. = Neposredno visi javni tuzilac u roku od 15 dana od prijema prigovora moze resenjem: - Odbiti prigovor - Usvojiti prigovor – U tom slucaju ce izdati obavezno uputstvo nadleznom javnom tuziocu da preduzme, odnosno nastavi krivicno gonjenje.
= Osteceni moze steci sojstvo ovlascenog tuzioca kada: - Javni tuzilac ne pokrene postupak - Javni tuzilac odustane od vec pokrenutog postupka = Ako nakon potrvrdjivanja optuznice javni tuzilac izjavi da odustaje od optuzbe, sud ce pitati ostecenog da li hoce da preuzme krivicno gonjenje. Osteceni je duzan da se izjasni u roku od 8 dana od kada je primio obavestenje o mogucnosti da postane supsidijarni tuzilac, a ako nije obavesten, onda u roku od 3 meseca od dana kada je javni tuzlac izjavio da odustaje od optuzbe.
47
SA PREDLOGOM ZA KRIVICNO GONJENJE
PRIVATNI TUZILAC
U osnovi, radi o krivicnim delima koja se gone po sluzbenoj duznosti, ali kod kojih se usled nepostojanja dominantnog javnog interesa daje ostecenom pravo da predlogom uslovljava zapocinjanje i odvijanje krivicnog postupka - Neka krivicna dela protiv sloboda i prava coveka i gradjanina - Neka krivicna dela protiv polne slobode ( silovanje, obljuba nad nemocnim licem, ako su ucinjeni prema bracnom drugu, kao i nedozvoljene polne radnje).
Krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi (Broj krivicnih dela koji se goni po privatnoj tuzbi je veoma mali, sto ne znaci da su ta krivicna dela uek malog znacaja.)
= Primarni tuzilac je javni tuzilac. = Predlog ostecenog za krivicno gonjenje je neophodan uslov da bi javni tuzilac mogao da pokrene krivicni postupak, a postojanje tog predloga je neophodno i da bi se krivicni postupak odvijao = Osteceni moze pod odredjenim uslovima da stekne svojstvo supsidijarnog tuzioca – ako javni tuzilac ne zapocne krivicno gonjenje, ili odustane od vec zapocetog krivicnog postupka.
Rok za podnosenje predloga za krivicno gonjenje, koji je uredjen na ist nacin kao i za podnosenje privatne tuzbe – predlog se podnosi u roku od 3 meseca od dana kada je osteceni saznao za krivicno delo i osumnjicenog
=U pogledu krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi jedino osteceni moze biti ovlasceni tuzilac. =Sustina je da se izvrsenjem takvih dela ne ugrozava siri drustveni interes, sto predstalja osnovni razlog da se krivicno gonjenje u pogledu takvih dela prepusta onome ko je njime ostecen.
Privatna tuzba podnosi se u roku od 3 meseca od dana kada je ovlasceno lice saznalo za krivicno delo i ucinioca, a pod ovlascenim licem podrazumeva se osteceni ili njegov zakonski zastupnik.
48
34. POJAM, PRAVA I DUZNOSTI OKRIVLJENOG POJAM Okrivljeni je fizicko lice protiv koga se vodi krivicni postupak zbog postojanja dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja da je to lice ucinilo krivcno delo koje je predmet postupka – u ktivicnom postupku okrivljeni ima pravo na odbranu i duznost prisustvovanja postupku, a na njega se do okoncanja postupka sudskom odlukom kojom se utvrdjuje krivica odnosi pretpostavka nevinosti. Okrivljeni nije samo procesni subjekt, vec predstavlja i dokazno sredstvo – njegovo saslusanje kao vrsta dokazne radnje predstavlja dokazno sredstvo. U ZKP-u se kada je u pitanju lice protiv kog se vodi krivicni postupak razlikuju sledeci pojmovi: 1) OSUMNJICENI – je lice prema kome je u predistraznom postupku nadlezni organ preduzeo neku radnju zbog postojanja osnova sumnje da je izvrsilo krivicno delo. Lice ima status osumnjicenog ako su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) Postojanje relevantnog stepena sumnje – osnovi sumnje 2) Usmerenost nadleznih organa postupka u odnosu na konkretno lice, koja se ogleda bilo u preduzimanju neke radnje prema tom licu, bilo u vodjenju istrage protiv njega, bilo u donsenju naredbe o sprovodjenju istrage 2) OKRIVLJENI je lice protiv koga je podignuta optuznica koja jos nije potvrdjena, ili optuzni predlog ili privatna tuzba, a glavni pretres jos nije odredjen Razlikujemo: Okrivljenog u uzem smislu – je lice protiv kog je podnet optuzni akt, sto znaci da postoji visi stepen sumnje – osnovana sumnja. Okrivljenog u sirem smislu – U taj pojam ulaze osumnjiceni, okrivljeni u uzem smislu, optuzeni i osudjeni. 3) OPTUZENI – Lice protiv koga je optuznica stupila na pravnu snagu. 4) OSUDJENI – Lice za koje je pravnosnaznom presudom ili pravnosnaznim resenjem utrvrdjeno da je ucinilac krivicnog dela. PRAVA OKRIVLJENOG Okrivljeni ima sledeca prava: 1) Pravo da se smatra nevinim sve dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnaznom odlukom suda 2) Pravo na odbranu 3) Pravo na pravicno sudjenje koje ce se odvijati u razumnom roku
49
1) Pretpostavka nevinosti Prema ZKP-u svako ce se smatrati nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnaznom odlukom suda. Sadrzaj ove pretpostavke je kompleksan: 1) Pretpostavka nevinosti je jedno od osnovnih prava okrivljenog, koji ima pravo da se smatra nevinim sve dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnaznom odlukom. 2) Pretpostavka nevinosti oslobadja okrivljenog od tereta dokazivanja sopstvene nevinosti. Onaj ko tvrdi suprotno njemu se prebacuje teret dokazivanja. Sud ima obavezu da s jednakom paznjom ispituje kako cinjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist 3) Pretpostavka nevinosti je jedna od najvaznijih ustavnih i medjunarodnih garancija okrvljenog. To pravilo zagarantovano je clanom 11 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. 4) Pretpostavka nevinosti predstavlja vazan element prava na pravicno sudjenje. Prema clanu 6 stav 2 Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, svako ko je optuzen za krivicno delo smatrace se nevinim sve dok se na osnovu zakona ne dokaze njegova krivica. 2) Pravo na odbranu Osnovno pravo okrivljenog u krivicnom postupku je njegovo pravo na odbranu. On ima pravo da se brani sam ili uz strucnu pomoc branioca koga sam izabere iz reda advokata. To pravo je iskljucivo pravo, i nikada ne moze predstavljati duznost – dakle, okrivljeni je potpuno slobodan u izboru da li ce se aktivno braniti ili ce se podeliti za procesnu neaktivnost. Svaki okrivljeni ima sledeca prava: A) Prava opsteg karaktera, koja imaju i neki drugi subjekti krivicnog postupka, a koja doprinose ostvarivanju prava okrivljenog na odbranu: 1) Pravo na odredjene pouke i upozorenja opsteg karaktera (Organ postupka je duzan da pouci okrivljenog o pravima koja mu pripadaju) 2) Pravo na dobijanje odgovarajuce dokazne pomoci ( Svi organi postupka duzni su da okrivljenom i njegovom braniocu na njihov zahtev pruze potrebnu pomoc u cilju prikupljanja dokaza) B) Prava koja se posebno odnose na polozaj okrivljenog u postupku: 1) Pravo da u najkracem roku, a pre prvog saslusanja bude obavesten o delu koje mu se stavlja na teret, o razlozima optuzbe kao i da sve sto izjavi moze biti korisceno kao dokaz 2) Pravo da nista ne izjavi, uskrati odgovor na pitanje, slobodno iznese odbranu, prizna ili ne prizna krivicu 3) Pravo da se brani sam ili uz strucnu pomoc branioca 4) Pravo da njegovom saslusanju prisustvuje branilac 5) Pravo da u najkracem roku bude izveden pred sud i da mu bude sudjeno nepristrasno, pravicno i u razumnom roku 6) Pravo da neposredno pre prvog saslusanje procita krivicnu prijavu, zapisnik o uvidjaju i nalaz i misljenje vestaka 7) Pravo da mu se osigura dovoljno vremena za pripremanje odbrane 8) Pravo da razmatra spise i razgleda predmete koji sluze kao dokaz 9) Pravo da prikuplja dokaze za svoju odbranu 10) Pravo da se izjasni o svim cinjenicama i dokazima koji ga terete i da iznosi cnjenice i dokaze u svoju korist da ispituje svedoke optuzbe i zahteva da se pod istim uslovima ispituju i svedoci odbrane 11) Pravo da koristi pravna sredstva i pravne lekove 12) Pravo da preduzima druge radnje predvidjene Zakonom. 50
3) Pravo na pravicno sudjenje koje ce se odvijati u razumnom roku Ovo pravo predstavlja element prava na odbranu okrivljenog, ali ono ima i samostalan karakter, pa se s toga moze i posebno izdvojiti. O pravu na pravicno sudjenje je vec bilo reci kod nacela pravicnog vodjenja sudskog postupka - Sto se tice sudjenja u razumnom roku, istice se veliki znacaj znacaj ima brza pravda, jer sto je pravda sporija, to je i njen karakter sporniji. Dug postupak cesto ne ostvaruje svoje osnovno pravno a ni drustveno moralno dejstvo. Dakle, brzina sudskog postupka je bitna, ali ne po svaku cenu – ne treba se pretvoriti u stetnu brzopletost i neke oblike prekog suda. U okrviru prava okrivljenog: - Poseban skup prava garantuje se okrivljenom koji je lisen slobode - Lice koje poseduje imunitetsko pravo, po pravilu nije okrivljeni – samim tim sto ima pravo imunteta on ne moze postati okrivljeni, osim kada se za to ispune potrebni uslovi. 1) IMUNITETSKO PRAVO POJEDINIH KATEGORIJA LICA Imunitet predstavlja pravo odredjenih lica da ne budu krivicno gonjena za ucinjeno bilo koje krivicno delo (potpuni krivicnopravni imunitet), ili da ne budu krivicno gonjena za krivicno delo ucnjeno time sto su izrazila svoje misljenje u odnosu na odredjeno pitanje (delimicni krivicnopravni imunitet) – odnosno, da se protiv tih lica ne smeju preduzimati odredjene krvicnoprocesne radnje bez prethodnog odobrenja nadleznog organa (krivicnoprocesni imunitet). - Lice koje poseduje potpuni krivicnopravni imunitet automatski raspolaze i krivicnoprocesnim imunitetom - Lice koje poseduje delimicni krivicnopravni imunitet poseduje krivicnoprocesni imunitet samo za one radnje koje bi se mogle vrsiti u odnosu na ona krivicna dela za koja ima krivicnopravni imunitet. Za ostale slucajeve ne poseduje krivicnoprocesni imunitet, jer za njih ne vazi ni njegov delimicni krivicnopravni imunitet. Delimicni krivicnopravni imunitet imaju lica koja vrse odredjene vazne drzavne funkcije – tako sudija ne moze krivicno odgovarati za svoje misljenje izneto u odluci. Krivicnoprocesni imunitet je uvek povezan sa krivicnopravnim umunitetom – Svako lice koje poseduje krivicnopravni imunitet istoremeno poseduje i krivicnoprocesni, pa se u odnosu na to lice ne mogu preduzimati krivicnoprocesne radnje. Medjutim, krivicnoprocesni imunitet moze postojati kao samostalna kategorija i tada predstavlja smetnju za vrsenje odredjenih krivicnoprocesnih radnji, ali je ta smetnja otklonjiva – radnja se moze sprovesti, ali po dobijanju odobrenja nadleznog organa. To se odnosi na krivicno gonjenje narodnog poslanika, za sta je potrebno odobrenje Narodne skupstine. Kada je zakonom odredjeno da je za krivicno gonjenje pojedinih lica potrebno odobrenje nadleznog organa , javni tuzilac ne moze zahtevati ni sprovodjenje istrage, niti poditici optuznicu ili optuzni predlog ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. Za krivicna dela koja se gone po privatnoj tuzbi, odobrenje pribavlja sud.
51
Lice koje uziva imunitet, na njega se moze pozvati do pocetka glavnog pretresa, a ako stekne pravo imuniteta kada je glavni pretres vec poceo, na imunitet se moze pozvati odmah a najkasnije do zarsetka glavnog pretresa. 2) PRAVA LICA (OSUMNJICENOG) KOJI JE LISEN SLBODE Uhaspseni ima i neka posebna prava, a to su pravo da: 1) Odmah na jeziku koji razume bude obavesten o razlogu hapsenja 2) Pre nego sto bude saslusan ima sa braniocem poverljiv razgovor koji se nadgleda samo gledanjem, a ne i slusanjem 3) Zahteva da o hapsenju bude obavesten neko od clanova njegove porodice ili drugo njemu blisko lice 4) Zahteva da ga pregleda izabrani lekar, a ako on nije dostupan, lekar koga odredi javni tuzilac, odnosno sud. Lice uhapseno na osnovu sudske odluke koje nije saslusano, mora biti u roku od 48 sati predato nadleznom sudiji za pretodni postupak ili ako se to ne dogodi, pusteno na slobodu. DUZNOST OKRIVLJENOG Okrivljeni ima tri osnovne duznosti u krivicnom postupku: 1) Duznost dostupnosti tokom trajanja krivicnog postupka – duznost da se ne skriva i ne bezi 2) Duznost odazivanja svakom pozivu suda, sto se odnosi samo na okrivljenog koji se tokom krivicnog postupka nalazi na slobodi, jer se prisustvo okrivljenog koji je u pritvoru obezbedjuje njegovim dovodjenjem a ne pozivom 3) Duznost obavestavanja suda o promeni adrese i nameri da promeni boraviste.
52
35. MERE ZA OBEZBEDJENJE PRISUSTVA OKRVLJENOG Mere za obezbedenje prisustva okrivljenog tokom krivicnog postupka su: 1) Poziv 2) Dovodjenje 3) Zabranja prilazenja, sastajanja ili komuniciranja sa odredjenim licem, kao i zabrana posecivanja odredjenih mesta 4) Zabrana napustanja mesta boravista 5) Jemstvo 6) Zabrana napustanja stana (zargonski poznata kao kucni pritvor) 7) Pritvor Opsta pravila koja se odnose na ove mere su: 1) Uslov kaskadne svrsishodnosti – ogleda se u obavezi suda da vodi racuna da se ne prmenjuje teza mera ako se ista svrha moze postici i blazom merom 2) Mogucnost kumulacija mera – Organ postupka moze, u slucaju potrebe, odrediti dve ili vise mera za obezbedjenje prisustva okrivljenog i nesmetano vodjenje krivicnog postupka, pri cemu to vazi samo za mere koje se mogu kombinovati. 3) Pravila o: - Obaveznom ukidanju mere kada prestanu razlozi koji su nalagali njenu prmenu - Obaveznom zamenom preduzete mere, drugom blazom merom, kada za to nastupe uslovi (procesna supstitucija)
53
36. POZIV I DOVODJENJE U ZKP-u, razlikuju se tri vrste poziva: 1) Pozivanje okrivljenog 2) Pozivanje drugih ucesnika krivicnog postupka 3) Pozivanje javnim oglasom 1) Pozivanje okrivljenog Poziv je mera kojom se obezbedjuje prisustvo u krivicnom postupku okrivljenog koji se nalazi na slobodi. Zavisno od stadijuma krivicnog postupka, poziv okrivljenom upucuje javni tuzilac ili sud, dostavljanjem zatvorenog pismenog poziva koji sadrzi: 1) Naziv organa postupka koji poziva 2) Ime i prezme okrivljenog 3) Zakonski naziv krivicnog dela koje se okrivljenom stavlja na teret 4) Mesto gde okrivljeni treba da dodje 5) Dan i cas kada treba da dodje 6) Naznacenje da se lice poziva u svojstvu okrivljenog 7) Upozorenje da ce mu u slucaju nedolaska biti izrecena odredjena teza mera 8) Sluzbeni pecat 9) Ime i prezime javnog tuzioca, odnosno suda koji poziva Ako se okrivljenom poziv upucuje prvi put, on ima dodatni sadrzaj, a tada se okrivljeni u tom pozivu poucava o: 1) Pravu da uzme branioca i da branilac moze prisustvovati njegovom saslusanju 2) O duznosti da obavesti organ postupka o svakoj promeni prebivalista i boravista 3) O odredjenim mogucim nacinima dostavljanja pismena za okrivljenog, a to su: - Isticanje na oglasnoj tabli ili na internet stranici organa postupka ( Ako se dostavljanje pismena okrivljenom ne moze izvrsiti na adresu, po isteku roka od 8 dana od dana isticanja pismena, smatra se da je dostavljanje izvrseno) - Dostavljanje samo advokatskoj kancelariji (Ako je okrivljeni branioca ovlastio za prijem pismena, predajom pismena advokatskoj kancelariji smatra se da je dostavljanje izvrseno) Ako okrivljeni nije u stanju da se odazove usled bolesti i druge neotklonjive smetnje, postupice se na neki od sledecih, alternativno propisanih, nacina: 1) Okrivljeni ce se saslusati u mestu gde se nalazi 2) Obezbedice se prevoz okrivljenog do zgrade organa postupka ili drugog mesta gde se radnje preduzima.
54
2) Pozivanje ucesnika u postupku Pre podizanja optuznice javni tuzilac poziva svedoka, vestaka ili drugog ucesnika u postupku, a ako javni tuzilac to ne ucini, na zahtev okrivljenog, pozivanje vrsi sudija za prethodni postupak. Posle podizanja optuznice, ucesnika u postupku mogu da pozivaju sledeci subjekti: - Sud, ako je on odredio ispitivanje ucesnika u postupku - Stranke i branilac, ako preuzmu obavezu da to ucine. Nije sasvim jasno zasto bi stranke, pogotovo okrivljeni, koje uopste i nemaju svojstvo drzavnog organa preuzele obavezu da to cine. Kada se poziva u svojstvu svedoka maloletno lice koje nije navrsilo 16 godina, pozivanje se vrsi preko njegovih roditelja, odnosno zakonskih zastupnika, osim ako to nije moguce zbog potrebe hitnog postupka. Ako ucesnik u postupku izbegava da primi poziv moze se kazniti novcano do 150 000 dinara, a resenje o novcanom kaznjavanju donosi sud. O zalbi protiv tog resenja odlucuje vece. Maloletno lice se ne moze kaznjavati. 3) Pozivanje javnim oglasom Ovde se primenjuje putem javnog oglasa objavljenim u sredstvima javnog informisanja, kojim se pozivaju lica koja imaju saznanja o uciniocu i okolnostima dogadjaja. Po logici stvari nije jasno zasto se ovakav nacin pozivanja ureduje u delu ZKP-a koji se odnos na mere kojima se obezbedjuje prisustvo okrivljenog, bilo bi logicnije da spada u deo normativnog sadrzaja predistraznog postupka, i da spada u ovlascenja policije i javnog tuzioca, a ne organa krivicnog postupka DOVODJENJE Dovodjenje je vid procesne prinude – Do njegove primene dolazi samo ako okrivljeni odbije da sam podje sa sluzbenim licima koji treba da ga dovedu. Naredbu da se okrivljeni dovede izvrsava policija - ovlasceno sluzbeno lice predaje naredbu okrivljenog, a ako on odbije da podje, dovesce ga prinudno. Za dovodjenje moraju biti ispunjeni odredjeni formalni i materijalni uslovi: - Formalni uslovi: Postojanje odluke nadleznog drzavnog organa, koja se donosi u formi naredbe. - Materijalni uslovi: Zakonikom utvrdjeni razlog za dovodjenje Javni tuzilac i sud izdaju naredbu da se okrvljeni dovede u slucaju kad: 1) Je doneto resenje o pritvoru 2) Ako uredno pozvani okrivljeni ne dodje, a svoj izostanak ne opravda 3) Ako se nije moglo izvrsiti uredno dostavljanje poziva a iz okolnosti ocigledno proizlazi da okrivljeni izbegava prijem poziva. 55
37. ZABRANA PRILAZENJA, SASTAJANJA ILI KOMUNICIRANJA SA ODREDJENIM LICEM I ZABRANA POSECIVANJA ODREDJENIH MESTA Ova mera jeste supstitut meri pritvora – Pritvor je najstroza mera za obezbedjenje prisustva okrivljenog, tako da kada nema razloga da ona bude izrecena, izricu se blaze mere, a jedna od njih je i mera zabrane prilazenja, sastajanja ili komuniciranja sa odredjenim licem. Stoga, ova mera se izrice pod pretnjom da ce okrivljeni ukoliko je prekrsi otici u pritvor. Ovu meru moze izreci jedino sud, jer ona predstavlja jedan vid ogranicenja slobode okrivljenog. Postoje dva razloga zbog kojih se ova mera izrice: 1) Postojanje opasnosti da ce okrivljeni ponovo uciniti krivicno delo, dovrsiti pokusano krivcno delo ili uciniti krivicno delo kojim preti 2) Postojanje opasnosti da ce okrivljeni ometati postupak uticajem na svedoke, na ostecenog, saucesnike, prikrivace. Formalni uslov za odredjivanje ove mere sastoji se u sledecim kumulativno propisanim pretpostavkama: - Do potvrdjivanja optuznice 1) Potrebno je da takvu meru predlozi javni tuzilac 2) Potrebno je da sud prihvati taj predlog javnog tuzioca 3) Potrebno je da sud donese odluku u formi resenja kojom se okrivljenom zabranjuje prilazenje, sastajanje ili komuniciranje sa odredjenim licem. - Posle potvrdjivanja optuznice Tada sud o toj meri odlucuje po sopstvenoj inicijativi, i vise nije potreban predlog javnog tuzioca Koji ce funkcionalni oblik suda koji donosi resenje biti u pitanju, zavisi od stadijuma krivicnog postupka u kom se mera odredjuje: 1) U toku istrage – sudija za prethodni postupak 2) Posle podignute optuznice – predsednik veca 3) Na glavnom pretresu – pretresno vece Protiv resenja kojim se ova mera izrice, produzava ili ukida, postoji mogucnost zalbe stranke i branioca, a takodje i javni tuzilac moze da se zali protiv resenja kojim se ova mera pobija. Zalba ne odlaze izvrsenje. Ova mera moze trajati dok postoji potreba, a najduze do pravosnaznosti presude, tj do upucivanja okrivljenog na izdrzavanje krivicne sankcije. Sud je duzan da na svaka tri meseca ispita da li je i dalje opravdano trajanje mere Kontrolu nad sprovodjenjem ove mera ima policija.
56
38. ZABRANA NAPUSTANJA BORAVISTA Sud ce okrivljenom zabraniti da napusti mesto boravista ili teritoriju Republike Srbije, ako postoje okolnosi koje ukazuju na to da bi okrivljeni mogao: 1) Da pobegne 2) Da se sakrije 3) Da ode u nepoznato mesto ili u inostranstvo Okrivljeni se upozorava da ce mu u slucaju prekrsaja ove mere biti odredjen pritvor. Ova mera se moze izricati i u kombinaciji sa drugim merama, tako da mu se uz nju moze i: 1) Oduzeti vozacka dozvola i putna isprava (U slucaju kada ima neodlozan opravdani put, sud ce naloziti da mu se vrati putna isprava) 2) Zabraniti da posecuje odredjena mesta 3) Naloziti da se javlja nadleznom organu I ovde je pre potvrdjivanja optuznice potreban predlog javnog tuzoca, a nakon potvrdjivanja optuznice, sud moze ovu meru odrediti i po svojoj inicijativi. Takodje, i ovde funkcionalna nadleznost suda zavisi od faze postupka u kojoj se mera odredjuje: 1) U toku istrage – Sudija za prethodni postupak 2) Posle podignute optuznice – Predsednik veca 3) Na glavnom pretresu – Pretresno vece Mera moze trajati dok za nju postoje opravdani razlozi, ali najduze do pravosnaznosti presude, odnosno do upucivanja okrivljenog na izdrzavanje krivicne sankcije koja se sastoji u lsenju slobode. Sud je duzan da na svaka tri meseca proverava da li i dalje postoje razlozi da mera bude na snazi. Protiv ove mere stranke i branilac mogu uloziti zalbu, a javni tuzilac ima pravo i na zalbu protiv resenja kojim se odbija predlog za izricanje ove mere. Zalba ne zadrzava izvrsenje. 39. PRIVREMENO ODUZIMANJE VOZACKE DOZVOLE Privremeno oduzimanje vozacke dozvole moze se odrediti i kao samostalna mera ako se postupak alternativno vodi zbog: 1) Krivicnog dela u vezi sa cijim je izvrsenjem ili pripremanjem korisceno motorno vozilo 2) Krivicnog dela ugrozavanja javnog saobracaja koje je ucinjeno sa umisljajem Vreme za koje je vozacka dozvola oduzeta okrivljenom, uracunava se u izrecenu kaznu oduzimanja vozacke dozvole ili meru bezbednosti zabrane upravljanja motornm vozilom.
57
40. JEMSTVO Jemstvo je mera koja ima supstitutivni karakter u odnosu na pritvor, koji bi se mogao odrediti iz sledecih razloga: 1) Zbog opasnosti od bekstva okrivljenog – kada se okrivljeni krije, ili se ne moze utvrditi njegova istovetnost, ili u svojstu optuzenog ocigledno izbegava da dodje na glavni pretres, i u drugim slucajevima koji ukazuju na opasnost od bekstva. 2) Zbog tezine krivicnog dela i posebnih okolnosti – Ako je za krivicno delo propisana kazna zatvora preko 10 godina, ili kazna zatvora preko 5 godina za kricno delo sa elementima nasilja, ili je okrivljenom presudom prostepenog suda izrecena kazna zatvora od 5 godina ili teza kazna a nacin izvrsenja je doveo do uznemirenja javnosti koje moze ugroziti pravicno vodjenje sudskog postupka. Dakle, okrivljeni koji treba da bude stavljen u pritvor ili je vec u pritvoru zbog postojanja nekog od tih razloga za odredjivanje pritvora moze se: - ostaviti na slobodi ( jemstvo kao prethodna supstitucija pritvora) odnosno - moze se pustiti na slobodu (jemstvo kao naknadna supstitucija pritvora) ako on licno ili neko drugi za njega pruzi jemstvo da do kraja postupka nece pobeci i ako sam okrivljeni pred sudom kojim se vodi postupak da obecanje da se nece kriti. Jemstvo uvek glasi na novcani iznos koji odredjuje sud, s obzirom na sledece okolnosti: 1) Stepen opasnosti od bekstva 2) Licne i porodicne prilike okrivljenog 3) Imovno stanje lica koje daje jemstvo Postoje dve osnovne vrste jemstva: 1) Stvarno jemstvo – koje postoji u dva oblika: a) Jemstvo na pokretnim stvarima – sastoji se u polaganju gotovog novca, hartija od vrednosti, dragocenosti i drugih pokretnih stvari koje se lako mogu unovciti. b) Jemstvo na nepokretnim stvarima – postoji kada se stavi hipoteka za iznos jemstva na nepokretna dobra lica koje daje jemstvo 2) Licno jemstvo – Sastoji se u licnoj obavezi jednog lica da se u slucaju da okrivljeni prekrsi obecanje platiti utvrdjeni iznos jemstva. Sud ne odredjuje jemstvo po sluzbenoj duznosti, vec je potrebno podneti predlog za odredjivanje jemstva, a njega mogu podneti sledeci subjekti: 1) Stranke – okrivljeni i ovlasceni tuzilac 2) Branilac 3) Lice koje bi dalo jemstvo za okrivljenog Ipak, zakon ipak omogucava da se jemstvo odredi i po sluzbenoj duznosti – Ako smatra da su ispunjen uslovi moze i bez predloga odrediti novcani iznos koji moze biti polozen kao jemstvo. Odluka o tome donosi se u resenju o odredjivanju prtvora ili u posebnom resenju ako se okrivljeni vec nalazi u pritvoru.
58
Odluku o jemstvu ( o odredjivanju, oduzimanju ili ukidanju jemstva) donosi sud u formi obrazlozenog resenja, a funkcionalni oblik suda razlikuje se u zavisnosti od stadijuma krivicnog postupka: - U toku istrage – sudija za prethodni postupka - Posle podignute optuznice – predsednik veca - Na glavnom pretresu – pretresno vece Protiv resenja o oduzimanju ili ukidanju jemstva zalbu mogu izjaviti sva lica koja imaju pravo da predloze odredjivanje jemstva. Ako okrivljeni prekrsi obecanje koje je dao prilikom odredjivanja jemstva, tada dolazi do dve posledice: 1) Sud donosi resenje o oduzimanju jemstva 2) Okrivljenom koji je do tada bio na slobodi uz dato jemstvo, se odredjuje pritvor. Jemstvo se tokom postupka moze i ukinuti i supstituisati pritvorom kao tezom merom usled dve alternativno predvidjene situacije: 1) Ako okrivljeni koji je uredno pozvan ne dodje a izostanak ne opravda 2) Ako se pojavi drugi razlog za odredjivanje pritvora. Tada se jemstvo ukida resenjem, a novcani iznos se vraca, hipoteka se skida. Do ukidanja jemstva dolazi i kad se krivicni postupak pravosnazno okonca resenjem o obustavi postupka ili resenjem o odbjanju optuzbe ili presudom. Samo se u jednom slucaju jemstvo ne ukida – kada odluka kojom se krivicni postupak okoncava postane pravosnazna – tada jemstvo dobija dodatnu svrhu – postaje mera kojom se obezbedjuje izrsenje krivicne sankcije.
59
41. ZABRANA NAPUSTANJA STANA Zabrana napustanja stana je specifican oblik ogranicenja slobode, poznat pod zargonskim nazivom ,,kucni pritvor’’. Zabrana napustanja stana moze se odrediti kada postoji neki od alternativno propisanih razloga iz kojih se inace moze odrediti i pritvor – Kada postoji odgovarajuci razlog, a sud oceni da nije potrebno da se okrivljenom odredi pritvor, vec da se ista svrha moze postici i zabranom napustanja stana, on moze zabraniti okrivljenom da napusti stan u kojem boravi i odrediti uslove pod kojima ce boraviti u stanu. Izuzetno on moze i bez odobrenja napustiti stan ako je to neophodno radi hitne medicinske intervencije ili otklanjanja opasnosti po zivot i zdravlje ljudi, ili imovinu veceg obima. Okrivljeni je duzan da o napustanju stana, razlogu i mestu na kom se nalazi obavesti poverenika iz organa uprave nadleznog za zvrsenje krvicnih sanckija. O odredjivanju ove mere odlucuje sud, na predlog javnog tuzioca. A ako meru nije predlozio javni tuzilac, a postupak se vodi za krivicno delo za koje se goni po sluzbenoj duznosti, sud ce pre donosenja odluke zatraziti misljenje javnog tuzioca. Resenje o odredjivanju, produzenju ili ukidanju zabrane napstanje stana: - u fazi istrage donosi sudija za prethodni postupak - Posle podignute optuznice – vece Ova mera moze trajati dok za to postoji potreba a najduze do pravnosnaznosti presude, a sud je duzan da ispita na svaka tri meseca da li je trajanje mere i dalje opravdano. Sud moze naloziti da se prema okrivljenom kome je odredjena ova mera primeni nadzor radi kontrolisanja ogranicenja koje mu je odredjeno. Okrivljenom ce strucno lice pricvrstiti uredjaj za lociranje- odasiljac, na zglob ruke ili noge, a nadzor obavlja organ drzavne uprave nadlezan za izvrsenje krivicnih sankcija ili drugi drzavni organ.
60
42. PRITVOR, RAZLOZI ZA ODREDJIVANJE PRITVORA, TRAJANJE PRITVORA Pritvor je oblik preventivnog lisenja slobode u toku krivicnog postupka. To je najteza mera kojom se obezbedjuje prisustvo okrivljenog tokom krivicnog postupka. U odnosu na pritvor primenjuju se sledeca pravila: 1) Zakonitost i ultima ratio karakter ovog lisenja slobode se moze odrediti a) Samo pod uslovima ZKP-a b) Samo ako se ista svrha ne moze ostvariti drugom merom 2) Hitni karakter – Organi koji ucestvuju u krivicnom postupku su duzni da trajanje pritvora svedu na najkrace neophodno vreme i da postupaju sa narocitom hitnoscu ako se okrivljeni nalazi u pritvoru. 3) Obavezno oficijelno ukidanje pritvora – Pritvor ce biti ukinut cim prestanu razlozi iz kojih je bio odredjen. RAZLOZI ZA ODREDJIVANJE PRITVORA Osnovni uslov za odredjivanje pritvora jeste postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni ucinio krivicno delo, a pored toga mora postojati i neki od sledecih, alternativno propisanih, razloga: 1) Obezbedjenje prisustva okrivljenog – Kada se okrivljeni krije ili se ne moze utvrditi njegova istovetnost ili u svojstvu optuzenog ocigledno izbegava da dodje na glavni pretres ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva. 2) Sprecavanje dokazne opstrukcije, koja postoji u dva oblika: a) U odnosu na materijalne dokaze – ukoliko postoji opasnost da ce okrivljeni unistiti, sakriti, izmeniti, falsifikovati dokaze ili tragove krivicnog dela b) U odnosu na licne izvore dokaza (koluziona opasnost) – Ako licne okolnosti ukazuju na to da ce okrivljeni ometati postupak uticanjem na svedoke, saucesnike ili prikrivace. 3) Preventivni razlozi – Ukoliko okolnosti ukazuju na to da ce ponoviti krivicno delo, ili dovrsiti krivicno delo ili ucniti krivicno delo kojim preti. 4) Sprecavanje ometanja krivcnog postupka zbog tezine krivicnog dela – Ako je za krivicno delo propisana kazna zatvora preko 10 godina, odnosno kazna zatvora preko 5 godina za krivcno delo sa elementima nasilja, a nacin izvrsenja ili tezina posledice dovode do uznemirenja javnosti koje moze ugroziti nesmetano i pravicno vodjenje krivicnog postupka. Odluku o odredjivanju pritvora do potvrdjivanja optuznice donosi sud na predlog javnog tuzioca, a nakon potvrdjivanja optuznice sud po sluzbenoj duznosti. Pre donosenja odluke o pritvoru sud ce saslusati okrivljenog o razlozima za odredjivanje pritvora, a izuzetno ga ne mora saslusati ako postoji neki od sledecih razloga: 1) Ako uredno pozvani okrivljeni ne dodje, a svoje odsustvo ne opravda 2) Ako nije bilo moguce uredno dostavljanje poziva, jer ga okrvljeni ocigledno izbegava 3) Zbog opasnosti od odlaganja Ukoliko ga nije saslusao, sud ce okrivljenog saslusati u roku od 48 sati od hapsenja, pa ce nakon salsusanja odluciti da li ce odluku ostaviti na snazi ili ukinuti. Pritvor se odredjuje resenjem koje se predaje okrivljenom u casu hapsenja, a najkasnije u roku od 12 casova od casa pritvaranja, a ono sadrzi: Krivicno delo za koje se on okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, vreme na koje je pritvor odredjen, vreme hapsenja, pouka o pravu na zalbu, obrazlozenje razloga za odredjivanje pritvora, sluzbeni pecat i potpis sudije. 61
ODREDJIVANJE I TRAJANJE PRITVORA Pritvor u istrazi moze se odrediti, produziti ili ukinuti resenjem suda u odgovarajucem funkcionalnom obliku: 1) Sudije za prethodni postupak 2) Vanpretresnog veca. - Resenje se donosi po sluzbenoj duznosti ili na predlog stranaka i branioca. - Protiv resenja o pritvoru, stranke i branilac mogu izjaviti zalbu vanpretresnom vecu, koje odluku donosi u roku od 48h. Trajanje pritvora u krivicnom postupku se odredjuje u opstem smislu – pravilom o ukidanju pritvora tokom celog postupka cim prestanu razlozi zbog kojih je bio odredjen. Posebno i konkretno trajanje pritvora se ogranicava u vezi s ostvarenjem njegove svrhe: 1) Kada vaze odredjeni fakticki rokovi 2) Kroz utvrdjivanje odredjenih maksimalnih rokova trajanja pritvora u pojedinim fazama krivicnog postupka, i zavisno od odredjenih procesnih situacija 1) Fakticki rok trajanja pritvora postoji u sledecim situacijama: a) Kada je pritvor odredjen zbog nemogucnosti utvrdjivanja istoetnosti okrivljenog, on traje dok se ta istovetnost ne utvrdi b) Kada je pritvor odredjen zbog opasnosti dokazne opstrukcije okrivljenog, on ce trajati samo dok se ne obezbede dokazi zbog kojih je pritvor odredjen v) Ukoliko je pritvor odredjene optuzenom koji je jednom vec bio uredno pozvan na glavn pretres, a ocigledno izbegava da dodje na glavni pretres i kada tako odredjen pritvor traje do objavljivanja presude 2) Pritvor ne sme trajati duze od maksimalne duzine trajanja pritvora u odredjenim procesnim stadijumima. - Na osnovu resenja sudije za prethodni postupak, pritvor moze trajati najduze tri meseca od dana lisenja slobode. Sudija za prethodni postupak je duzan da po isteku svakih 30 dana ispita da li jos postoje razlozi za pritvor i da donese resenje o produzenju ili ukidanju pritvora. Vanpretresno vece moze na obrazlozeni predlog javnog tuzioca pritvor produziti najvise za jos tri meseca. To znaci da u istrazi pritvor maksimalno moze trajat 6 meseci. Ako se do isteka maksimalnog roka trajanja pritvora ne podigne optuznica,okrivljeni se pusta na slobodu. - Od predaje optuznice sudu do upucivanja optuzenog na izdrzavanje sankcije koja se sastoji u lisenju slobode, pritvor se moze odredititi, produziti ili ukinuti resenjem veca. Vece je duzno da ispita da li jos postoje razlozi za pritvor i da donese resenje o produzenju ili ukidanju pritvora, po isteku svakih 30 dana do potvrdjivanja optuznice, a po isteku svakoh 60 nakon potrvrdjivanja optuznice, do donosenja presude. Protiv resenja o produzenju ili ukidanju pritvora stranke i branilac mogu izjaviti zalbu, a javni tuzilac moze izjaviti i zalbu protiv resenja kojim je odbijen predlog za odredjivanje pritvora. Zalba se moze izjaviti 3 dana od dostavljanja resenja, i dostavlja se Vecu. Nakon podizanja optuznice pritvor moze trajati do upucivanja okrivljenog na izdrzavanje krivicne sankcije koja se sastoji u lisenju slobode, a najduze dok ne istekne trajanje krvicne sankcije izrecene u prvostepenoj presudi. 62
POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA Pravila postupanja s pritvorenicima su detaljnije regulisana propisima koje donosi ministar nadlezan za pravosudje. Pravila sadrzana u ZKP-u odnose se na sledece osnovne aspekte: 1) Utvrdjivanje opsteg pravila postupanja s pritvorencima, shodno kome se u toku pritvora ne smeju vredjati licnost i dostojanstvo pritvorenika. 2) Utvrdjivanje pravla o minimalnom limitiranju prava pritvorenika, shodno kome se prema pritvorenom licu mogu primenjivati samo ona ogranicenja kojima se sprecavaju odredjene zloupotrebe usmerene na: pokusaj bekstva, dokaznu opstrukciju 3) Definisanje pravila o odvajanju odredjenih kategorija pritvorenih lica, shodno kojima se u istu prostoriju ne mogu zatvarati lica razlicitog pola, a po pravilu se u istu prostoriju ne mogu smestati lica za koja postoji osnovana sumnja da su ucestovala u izvrsenju istog krivicnog dela, kao ni lica koja su na izdrzavanju kazne sa licima u pritvoru. 4) Definisanje pravila o sudskom nadzoru nad pritvorenim lcima, koji ostvaruje sudija za izvrsenje krivicnih sankcija ili sudija koga predsednik suda odredi, a koji je duzan da najmanje jednom u 15 dana obidje pritvorenik. Takodje, duzan je da o uocenim nepravilnostima prilikom obilaska zavoda obavesti minstarstvo nadlezno za poslove pravosudja, kao i Zastitnika gradjana.
63
43. OBAVESTAVANJE O ADRESI OKRIVLJENOG I IZDAVANJE POTERNICE I OBJAVE Poternicom se obezbedjuje izvrsenje odredjenh krivicnoprocesnih radnji koje su usmerene na obezbedjenje prisustva okrivljenog, i to: 1) Naredbe o dovodjenju okrivljenog 2) Resenja o pritvoru 3) Obezbedjenje nastavka izvrsenja neke zavodske krivicne sankcje u slucaju odbeglog osudjenika Izdavanje poternice moze biti fakultativno i obavezno. Pre nego sto se pokrene postupak izdavanja fakultativne poternce, organ koji vodi postupak ce pokusati da na drugi nacin sazna za adresu okrivljenog, ako nije izvesno da se okrivljeni nalazi u bekstvu. Tada ce javni tuzilac ili sud zatraziti od policije da okrivljenog potrazi i da ih obavesti o njegovoj adresi. 1. Fakultativno se izdaje naredbom suda pred kojim se vodi krivicni postupak ako su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: 1) Protiv okrivljenog je pokrenut krivicni postupak 2) Predmet pokrenutog krivicnog postupka je krivicno delo za koje se goni po sluzbenoj duznosti 3) Okrivljeni se nalazi u bekstvu 4) Postoji naredba za dovodjenje okrivljenog ili je doneto resenje o odredjivanju pritvora okrivljenom 2. Obavezno se izdaje naredbom upravnika ustanove za izvrsenje kazne zatvora ili ustanove za izvrsenje zavodske mere odnosno sankcje koja podrazumeva lisenje slobode iz koje je okrivljen pobegao, bez obzira na visinu kazne. Ta naredba se dostavlja organima policije. Raspisivanje poternice ili objave, moze biti u funkciji odredjenog oblika medjunarodne krivicnopravne pomoci – Ministarstvo nadlezno za unutrasnje poslove moze na molbu inostranog organa: 1) Raspisati poternicu za licem u pogledu kojeg se sumnja da se nalazi na teritoriji Republike Srbije, ako je u molbi data izjava da ce se u slucaju pronalazenja tog lica zatrazti njegovo izdavanje, kao i 2) Raspisati objavu radi prikupljanja potrebnih podataka o pojedinim predmetima ili licima koja su u vezi sa krvicnim delom ili radi njihovog pronalazenja Organ koj je naredio izdavanje poternce ili objave duzan je da odmah povuce izdatu poternicu ili objavu, kada postoji neki od sledecih razloga: 1) Ako se pronadje trazeno lice ili predmet 2) Kada nastupi zastarelost krivicnog gonjenja ili zastarelost izvrsenja krivicnih sankcija, ili 3) Ukoliko nastupe drugi razlozi zbog kojih poternica ili objava nije vise potrebna
64
TABELA - MERA OBEZBEDJENJA OKRIVLJENOG
MERA 1. Poziv
2. Dovodjenje
Odluku donosi… Okrivljenog: - Javni tuzilac - Sud Stranke u postupku: -Javni tuzilac - Sudija za prethodni postupak - Javni tuzilac - Sud
FORMALN I USLOV
Naredba - Sprovodi je policija.
3. Zabranja prilazenja, sastajanja ili komuniciranja sa odredjenim licem, kao i zabrana posecivanja odredjenih mesta
- Do potvrdjivanja optuznice - Potrebno je da takvu meru predlozi javni tuzilac - Posle potvrdjivanja optuznice - Vise nije potreban predlog javnog tuzioca, resenje donosi po supstvenoj incijativi: 1) U toku istrage – sudija za prethodni postupak 2) Posle podignute optuznice – predsednik veca 3) Na glavnom pretresu – pretresno vece
Resenje
4. Zabrana napustanja mesta boravista
- Do potvrdjivanja optuznice - Sud na predlog javnog
Resenje
5. Jemstvo
Sud, ali ne po sluzbenoj duznosti, vec na predlog: 1) Stranke – okrivljeni i ovlasceni tuzilac 2) Branioca 3) Lica koje bi dalo jemstvo za okrivljenog - U toku istrage – sudija za prethodni postupka - Posle podignute optuznice – predsednik veca - Na glavnom pretresu – pretresno vece
MATERIJALNI USLOV
1) Je doneto resenje o pritvoru 2) Ako uredno pozvani okrvljeni ne dodje, a svoj izostanak ne opravda 3) Ako se nije moglo izvrsiti uredno dostavljanje poziva a iz okolnosti ocigledno proizlazi da okrivljeni izbegava prijem poziva.
1) Postoji opasnosti da ce okrivljeni ponovo uciniti krivicno delo, dovrsiti pokusano krivcno delo ili uciniti krivicno delo kojim preti 2) Postoji opasnosti da ce okrivljeni ometati postupak uticajem na svedoke, na ostecenog, saucesnike, prikrivace.
Postoje okolnosi koje ukazuju na to da bi okrivljeni mogao: 1) Da pobegne 2) Da se sakrije 3) Da ode u nepoznato mesto ili u inostranstvo
tuzioca - Posle potvrdjivanja optuznice - Vise nije potreban predlog javnog tuzioca, resenje donosi po supstvenoj incijativi: 1) U toku istrage – sudija za prethodni postupak 2) Posle podignute optuznice – predsednik veca 3) Na glavnom pretresu – pretresno vece
Resenje
65
1) Postoji opasnost od bekstva okrivljenog – kada se okrivljeni krije, ili se ne moze utvrditi njegova istovetnost, ili u svojstu optuzenog ocigledno izbegava da dodje na glavni pretres, i u drugim slucajevima koji ukazuju na opasnost od bekstva. 2) Zbog tezine krivicnog dela i posebnih okolnosti – Ako je za krivicno delo propisana kazna zatvora preko 10 godina, ili kazna zatvora preko 5 godina za kricno delo sa elementima nasilja, ili je okrivljenom presudom prostepenog suda izrecena kazna zatvora od 5 godina ili teza kazna a nacin izvrsenja je doveo do uznemirenja javnosti koje moze ugroziti pravicno vodjenje sudskog postupka.
6. Zabrana napustanja stana
Odlucuje sud, na predlog javnog tuzioca - U fazi istrage- sudija za prethodni postupak - Posle podignute optuznice – vece
Resenje
Postoji neki od alternativno propisanih razloga iz
7. Pritvor
- Do potvrdjivanja optuznice - Sud na predlog javnog
Resenje
Postoji osnovana sumnja da je okrivljeni ucinio
tuzioca - Posle potvrdjivanja optuznice - Vise nije potreban predlog javnog tuzioca, resenje donosi po supstvenoj incijativi: U istrazi1) Sudija za prethodni postupak 2) Vanpretresno vece Od predaje optuznice sudu: 1) Vece
66
kojih se inace moze odrediti i pritvor – Kada postoji odgovarajuci razlog, a sud oceni da nije potrebno da se okrivljenom odredi pritvor, vec da se ista svrha moze postici i zabranom napustanja stana, on moze zabraniti okrivljenom da napusti stan u kojem boravi i odrediti uslove pod kojima ce boraviti u stanu.
krivicno delo, a pored toga mora postojati i neki od sledecih, alternativno propisanih, razloga: 1) Obezbedjenje prisustva okrivljenog – Kada se okrivljeni krije ili se ne moze utvrditi njegova stovetnost ili u svojstvu optuzenog ocigledno izbegava da dodje na glavni pretres ili postoje drug okolnosti koje ukazuju na opasnost od bekstva. 2) Sprecavanje dokazne opstrukcije, koja postoji u dva oblika: a) U odnosu na materijalne dokaze – ukoliko postoji opasnost da ce okrivljeni unistiti, sakriti, izmeniti, falsifikovati dokaze ili tragove krivicnog dela b) U odnosu na licne izvore dokaza (koluziona opasnost) – Ako licne okolnosti ukazuju na to da ce okrivljeni ometati postupak uticanjem na svedoke, saucesnike ili prikrivace. 3) Preventivni razlozi – Ukoliko okolnosti ukazuju na to da ce ponoviti krivicno delo, ili dovrsiti krivicno delo ili ucniti krivicno delo kojim preti. 4) Sprecavanje ometanaj krivcnog postupka zbog tezine krivcnog dela – Ako je za krivicno delo propisana kazna zatvora preko 10 godina, odnosno kazna zatvora preko 5 godina za krivcno delo sa elementima nasilja, a nacin izvrsenja ili tezina posledice dovode do uznemirenja javnosti koje moze ugroziti nesmetano i pravicno vodjenje krivicng postupka.
44. STRUCNA ODBRANA OKRIVLJENOG – KARAKTER ODBRANE – PROCESNA I PRAVNA PRIRODA BRANIOCA STRUCNA ODBRANA OKRIVLJENOG Okrivljeni se u krvicnom postupku moze braniti sam (licna odbrana) ili uz pomoc branioca (strucna odbrana), a branilac moze biti samo advokat. Pravni osnov za pojavu branioca u krivicnom postupku je dvojak: 1) Punomocje kada se radi o izabranom braniocu 2) Resenje organa krivicnog postupka kada je u pitanju branilac po sluzbenoj duznosti - Moguce je da jedan branilac brani vise (sa)okrivljenih – zajednicki branilac – To je moguce samo ukoliko ne ometa strucno, savesno i blagovremeno pruzanje pravne pomoci u odbrani. U suprotnom, organ postupka ce ih pozvati da se u roku od 3 dana izjasne koga od njih ce braniti dotadasnji branilac ili ce svakog od njih izabrati drugog branioca. - S druge strane, moguce je da jedan okrivljeni ima vise branilaca u istom krivicnom postupku. Moze imati najvise 5 branilaca, a smatra se da je odbrana obezbedjena kad u postupku ucestvuje jedan od branilaca. Ukoliko ima vise od 5, organ postupka ce ga pozvati da se u roku od 3 dana opredeli koje ce branioce zadrzati. Ukoliko to ne ucni, braniocima ce se smatrati prvih pet advokata po redosledu predaje ili davanja punomocja na zapisnik. KARAKTER ODBRANE – PROCESNA I PRAVNA PRIRODA BRANIOCA U krivicnoprocesnoj literaturi, odbrana putem branioca oznacava se kao formalna odbrana, a odbrana samog okrivljenog bez branioca odredjuje se kao materijalna odbrana, dok se pored toga povremeno pise i o konfliktnoj odbrani uz koju se dodaje da branioci pokusavaju da krivicno postupak torpeduju ekstenzivnim koriscenjem prava odbrane. Ipak, ovaj pristup nije opravdan. Materijalna odbrana postoji ukoliko bi se tokom procesne aktivnosti odbrane insistiralo na odredjenim materijalnim razlozima (Poput tvrdnje da delo koje je predmet optuzbe nije krivicno delo) Formalna odbrana postoji kada je odbrana usmerena na nekim formalnim nedostacima optuzbe (Poput tvrdnje da je krivicno delo zastarelo) Konfliktna odbrana je nepostojeca kategorija, jer ako branilac koristi zakonska sredstva koja su mu na raspolaganju on time ne cini nista nedozvoljeno. Kada je rec o procesnoj i pravnoj prirodi branioca, u teoriji se isticu sledeca shvatanja: 1) Branilac kao pomagac okrivljenog 2) Branilac kao zastupnik okrivljenog 3) Branilac kao lice koje pruza potporu i podrsku okrivljenom tokom postupka 4) Branilac kao organ pravne pomoci Ova shvatanja nisu medjusobno iskljucena jer branilac u nizu situacija u krivinom postupku zastupa okrivljenog isto kao sto mu pomaze i daje podrsku u ostvarenju funkcije odbrane,a pored toga pruza odgovarajucu pravnu pomoc okrivljenom. 67
45. POJAM, PRAVA I DUZNOSTI BRANIOCA POJAM Branilac je pravno obrazovano fizicko lice koje se po pravilu profesionalno bavi advokaturom i koje na osnovu izdatog punomocja (izabrani branilac) ili donetog resenja suda (postavljeni branilac) zajedno sa braniocem ili nezavisno od njega vrsi funkciju odbrane u krivicnom postupku, odnosno pomaze okrivljenom u odbrani, i koje preduzimanjem potrebnih krivicnoprocesnih radnji stara o zastiti prava i interesa okrivljenog. Procesno pravni osnov pojavljivanja branioca u krivicnom postupku moze biti dvojak: 1) Punomocje za izabranog branioca – U pitanju je jedna vrsta ugovora o delu kojim se branilac obavezuje da pomogne okrivljenom u odbrani u krivicnom postupku, a lice koje je angazovalo branioca preuzima duznost da mu naknadi troskove i isplati nagradu. 2) Sudsko resenje u odnosu na postavljenog branioca – To resenje donosi predsednik suda pred kojim se vodi krivicni postupak, ukoliko za to postoji odredjeni zakonski osnov – u slucaju obavezne odbrane kada lica nisu uzela branioca ili na zahtev okrivljenog koji prema svom imovnom stanju ne moze da snosi troskove strucne odbrane. PRAVA BRANIOCA Prava branioca mogu biti: 1. Ona koja su propisana samo za njega 2. Ona koja inace pripadaju okrivljenom, ali ih branilac moze vrsiti u okviru opsteg prava da preduzima sve potrebne radnje u korist okrivljenog 1. Prava branioca koja se odnose samo na njega – Dele se u dve vrste: 1) Prava koja branilac ima po osnovu svog pravnog odnosa sa okrivljenim ili sa drzavom – To su: - Pravo na nagradu za odbranu u krivicnom postupku, u skladu sa advokatskom tarifom - Pravo na naknadu troskova koje je branilac imao tokom ostvarivanja svoje branilacke funkcije u konkretnom slucaju 2) Prava koja branilac ima kao subjekt krivicnog postupka –To su sledeca prava: - Pravo da sa uhapsenim, pre njegovog prvog saslusanja obavi poverljiv razgovor - Pravo da neposredno pre prvog saslusanja osumnjicenog procita krivicnu prijavu, zapisnik o uvidjaju i nalaz i misljenje vestaka - Pravo da posle donosenje naredbe o sprovodjenju istrage ili posle neposrednog podizanja optuznice, razgleda predmete koji sluze kao dokaz - Pravo da sa okrivljenim koji je u pritvoru na poverljiv nacin razgovara i vodi prepisku - Pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje moze preduzeti okrivljeni - Pravo da preduzima druge radnje kada je to odredjeno Zakonikom
68
DUZNOSTI BRANIOCA ZKP-om je kao osnovna procesna duznost branioca oznacena njegova obaveza da organu pred kojim se vodi postupak bez odlaganja podnese punomocje, a okrivljeni moze braniocu dati i usmeno punomocje na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak - tu duznost ima jedino izabrani branilac, jer jedino on i poseduje punomocje. Pored te, izricito oznacene, duznosti branioca u krivicnom postupku, on ima i druge duznosti u postupku od kojih je najznacajnija ta da se odaziva na poziv organa koji vodi postupak. Pored toga, branilac je duzan da: 1) Pruzi okrivljenom pomoc u odbrani strucno, savesno i blagovremeno 2) Ne zloupotrebi prava u cilju odugovlacenja postupka 3) Upozori okrivljenog na posledice odricanja ili odustajanja od prava 4) Pruza pravnu pomoc okrivljenom u roku od 30 dana od dana kada je otkazao punomocje ako pre isteka tog roka ne bude izabran branilac. Ako okrivljeni izjavi organu postupka da odbija branioca postavljenog po sluzbenoj duznosti i da zeli da se brani iskljucivo sam, branilac po sluzbenoj duznosti duzan je da: 1) Bude upoznat sa sadrzajem dokaznih radnji i sadrzajem tokom glavnog pretresa 2) Okrivljenom daje obavestenja i savete pisanim putem, ako okrivljeni odbija sa njim da razgovara 3) Prisustvuje radnjama u postupku i da iznese zavrsnu rec, ako se okrivljeni tome izricito ne protivi 4) Na zahtev okrivljenog ili uz njegovu izricitu saglasnost izjavi redovni pravni lek i preduzme druge radnje u postupku
69
46. IZUZECE BRANIOCA Razlozi za izuzece branioca su formulisani na dva nacina: 1. Kao apsoulutni – Kada se radi o obaveznom iskljucenju konkretnog lica od mogucnosti da bude branilac u krivicnom postupku 2. Kao relativni – Kada izuzetno postoji mogucnost da lice koje inace ne moze da bude branilac obalja tu funkciju ako ispuni odredjeni uslov. 1. Apsolutni razlozi za izuzece branioca svodi se na nemogucnost odredjenih kategorija lica da obavljaju funkciju branioca a tu spadaju: 1) Lice koje se i samo tereti za krivicno delo – saokrivljeni 2) Osteceni, bracni drug ili lice koje sa saokrivljenim, ostecenim ili tuziocem zivi u vanbracnoj ili drugoj trajnoj zajednici zivota, njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobocnoj do cetvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena 3) Lice koje je u istom predmetu postupalo kao sudija, javni tuzilac, zastupnik ostecenog, sluzbenik policije ili drugo lice koje je preduzimalo radnje u predistraznom postupku. 2. Relativni razlozi za izuzece branioca predstavljaju okolnosti koje sprecavaju odredjeno lice da bude branilac, osim ako se za to ispune odredjeni posebni uslovi, sto se odnosi na: 1) Lice koje je kao svedok pozvano na glavni pretres, osim ako su kumulativno ispunjena dva uslova: - Sko prema pravilima ZKP-a ne moze biti ispitano kao svedok ili je oslobodjeno duznosti svedocenja - Ukoliko je to lice izjavilo da nece svedociti 2) Branioca saokrivljenog koji se u istom predmetu tereti za isto krivicno delo, osim ako organ postupka zakljuci da to ne bi stetilo interesima odbrane
70
47. SLUCAJEVI OBAVEZNE STRUCNE ODBRANE U KRIVICNOM POSTUPKU Okrivljeni, odnosno lice prema kojem se vodi postupak mora imati branioca u sledecim situacijama: - Od prvog saslusanja pa do pravnosnaznog okoncanja krivicnog postupka – Ako se radi o nekom od tri alternativno propisana razloga: 1) Ako je okrivljeni nem, gluv, slep ili nesposoban da se uspesno sam bran 2) Ako se postupak vodi zbog krivicnog dela za koje je propisana kazna zatvora od 8 godina i tezna kazna 3) Ako se vodi postupak prema maloletnku, bez obzira na tezinu krivicnog dela za koje se maloletnik tereti - Od lisenja slobode, pa do pravnosnaznosti resenja o ukidanju mere – Ako je okrivljeni zadrzan ili mu je zabranjeno da napusta stan ili je pritvoren - Od donosenja resenja o sudjenju u odsustvu, pa dok sudjenje u odsustvu traje – Ako se okrivljenom sudi u odsustvu. - Od donosenja resenja da se glavni pretres odrzi u odsustvu okrivljenog pa do pravnosnaznosti resenja kojim sud utvrdjuje prestanak nesposobnosti za ucestvovanje na glavnom pretresu – Ako se glavni pretres odrzava u odsutnosti okrivljenog zbog nesposobnosti koju je sam prouzrokovao. - Od donosenja naredbe o udaljenju do povratka u sudnicu ili do saopstavanja presude – Ako je zbog narusavanja reda udaljen iz sudnice do zarsetka dokaznog postupka ili zavrsetka glavnog pretresa - Od podnosenja predloga za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrihskog lecenja, pa do donosenja odluke o obustavljanju tog postupka, odnosno odbijajuce ili oslobadjajuce presude ili do pravnosnaznosti resenja o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja – Ako se protiv okrivljenog vodi postupak za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja. - Od pocetka pregovora sa javnm tuziocem o zakljucenju odgovarajuceg stranackog sporazuma, pa do donosenja odluke suda o sporazumu -Od donosenja resenja da se pretres pred drugostepenim sudom odrzi u odsutnosti okrivljenog pa do donosenja odluke suda o zalbi na presudu koja je donesena na takvom sudjenju.
71
48.IZABRANI BRANILAC Pravni osnov za izabranog branioca je punomocje koje mu daje sam okrvljeni ili neko od okrivljenom bliskih lica. Jednog ili vise branilaca moze izabrati i punomocjem ovlastiti okrivljeni sam, ili njegov zakonski zastupnik, bracni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojenik, brat, sestra, hranitelj i lice sa kojim okrivljeni zivi u vanbranckoj ili kakvoj drugoj trajnoj zajednici zivota, osim ako se tome okrivljeni izricito ne protivi. Okrivljeni moze dati braniocu i usmeno punomocje izjavom na zapisnik kod organa postupka. 49. ODBRANA SIROMASNIH I BRANILAC PO SLUZBENOJ DUZNOSTI Okrivljenom koji prema svom imovinskom stanju ne moze da plati troskove i nagradu branioca bice na njegov zahtev postavljen branilac, iako se ne radi o obaveznoj odbrani, ako se krivicni postupak vodi za krivicno delo za koje se moze izreci kazna zatvora reko tri godine ili ako to nalazu razlozi pravicnosti. O zahtevu okrivljenog odlucuje sud u odgovarajucem funkcionalnom obliku, zavisno od faze krivicnog postupka: 1) Sudija za prethodni postupak 2) Predsednik veca, ili 3) Sudija pojedinac Organ krivicnog postupka, sto moze biti javni tuzilac ili predsednik suda pred kojim se vodi krivicni postupak, ce okrivljenom resenjem postaviti branioca po redosledu spiska advokata koji dostavlja nadlezna advokatska komora, ako su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) Ako se radi o nekom od slucajeva obavezne strucne odbrane 2) Ako postoji neka od sledecih opciono propisanih situacija: - Ako branilac ne bude izabran - Ako u toku krivicnog postupka okrivljeni ostane bez branioca - Ako se radi o slucaju kada saokrivljeni imaju istog branioca, a okrivljeni se ne sporazume sa saokrivljenim o braniocu ili ne izabere drugog branioca. Advokatska komora je duzna: 1) Da u spisku koji dostavlja sudu navede datum upisa advokata u imenik advokata 2) Da prilikom sastavljanja spiska vodi racuna o tome da prakticni ili strucni rad advokata u oblasti krivicnog prava daje osnova za pretpostavku da ce odbrana biti delotvorna Branilac koji je postavljen po sluzbenoj duznosti moze traziti da bude razresen samo iz opravdanih razloga.
72
50. PRESTANAK STATUSA BRANIOCA U KRIVICNOM POSTUPKU Do prestanka statusa branioca u krivicnom postupku dolazi alternativno u slucaju: 1. Opoziva ili otkaza punomocja – sto je moguce u svim fazama postupka 2. Razresenja branioca - Razlikuje se: 1) Razresenje izabranog branioca 2) Razresenje branioca koji je postavljen po sluzbenoj duznosti 1) Izabrani branilac bice razresen kada postoji neki od opciono propisanih razloga: - Ako postoji neki od razloga za izuzece branioca - Ako branilac posle opomene i izrecene novcane kazne nastavi da narusava red - Ako protiv branioca bude pokrenut krivicni postupak zbog osnovane sumnje da je u vezi sa istim predmetom ucinio krivicno delo sprecavanje i ometanje dokazivanja ili bekstvo i omogucavanje bekstva lica lisenog slobode - Ako je braniocu punomocje ponovo dato nakon opoziva ili otkaza punomocja a do toga je doslo u cilju zloupotrebe prava usmerene na odugovlacenje postupka - Ako se radi o zajednickom braniocu a okrivljeni ne postupe u skladu sa pravilima zakonika prema kojim saokrivljeni ne mogu imati zajednickog branioca / Ako se okrivljeni koji ima vise od pet branilaca ne opredeli u skladu sa zakonskim pravlima koje ce zadrzati. 2) Branilac postavljen po sluzbenoj duznosti razresava se kada postoji neki od sledecih opciono propisanih razloga: - Ako postoji neki od razloga za izuzece branioca - Ako branilac posle opomene i izrecene novcane kazne nastavi da narusava red - Ako protiv branioca bude pokrenut krivicni postupak zbog osnovane sumnje da je u vezi sa istim predmetom ucinio krivicno delo sprecavanje i ometanje dokazivanja ili bekstvo i omogucavanje bekstva lica lisenog slobode - Ako okrivljeni ili lice koje moze da uzme branioca za okrivljenog angazuje drugog branioca - Ako branilac pomoc okrivljnom ne pruza strucno, savesno i blagovremeno - Ukolko su promene imovinska stanja okrivljenoog prestali da postoje razlozi za odbranu siromasnih. Na predlog javnog tuzioca ili po sluzbenoj duznosti, o razresenju odlucuje sud u odgovarajucem funkcionalnom obliku, zavisno od faze krivicnog postupka: 1) Sudija za prethodni postupak 2) Predsednik veca 3) Pretresno vece, odnosno sudija pojedinac Pre donosenja odluke sud je duzan da pozove okrivljenog i branioca da se izjasne u roku od 24h o razlozima za razresenje i priloze dokaze za svoje tvrdnje. Ukolko se radi o resenju o razresenju branioca zbog postojanja razloga za izuzece branioca, zalba nije dozvoljena.
73
Javni tuzilac ili predsednik suda, u zavisnosti od toga ko je doneo resenje, ce o razresenju branioca obavestiti advokatsku komoru, ako je resenje doneto iz sledecih razloga: - Ako branilac posle opomene i izrecene novcane kaze nastavi da narusava red - Ako protiv branioca bude pokrenut krivicni postupak zbog osnovane sumnje da je u vezi sa istim predmetom ucinio krivicno delo sprecavanje i ometanje dokazivanja ili bekstvo i omogucavanje bekstva lica lisenog slobode - Ako je braniocu punomocje ponovo dato nakon opoziva ili otkaza punomocja a do toga je doslo u cilju zloupotrebe prava usmerene na odugovlacenje postupka - Ako branilac pomoc okrivljnom ne pruza strucno, savesno i blagovremeno Moguce je i da se jedan branilac zameni drugim. Prema ZKP-u okrivljeni moze umesto branioca postavljenog od strane suda sam angazovati drugog branioca u kom slucaju se postavljeni branilac razresava. Takodje, i predsednik suda moze razresiti prvobitno postavljenog branioca koji je neuredno vrsio duznost, i umesto njega postaviti drugog branioca.
74
51. POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVICNOG POSTUPKA Predmeti krivicnog postupka jesu pitanja koja se resavaju u krivicnom postupku i povodom kojih sud donosi odredjene odluke u krivicnom postupku. S obzirom na karakter pitanja koja se resavaju u krivicnom postupku moguce je govoriti o: 1) Glavnom predmetu krivicnog postupka- odnosi se na krivicno delo koje se stavlja na teret okrivljenom protiv koga se vodi postupak, zbog postojanja odredjenog procesno relevantnog stepena sumnje da je to delo ucinio 2) Sporednim predmetima krivicnog postupka – Tu spadaju: - Prethodna (prejudicijalna) pitanja - Pitanja koja se odnose na imovinskopravni zahtev - Pitanja koja se ticu troskova krivicnog postupka 52. GLAVNI PREDMET KRIVICNOG POSTUPKA – CAUSA CRIMINALIS Glavni predmet krivicnog postupka predstavlja osnovnu svrhu vodjenja same procedure. Dakle, osnovna svrha jeste resavanje cause criminalis, odnosno krivicnog dela koje se stavlja na teret okrivljenom, tj u odnosu na koje postoji osnovana sumnja da ga je okrivljeni ucinio. Osnovni cilj krivicnog postupka je utvrdjivanje postojanja ili nepostojanja krivicnog dela koje je predmet optuzbe. Iz njegove vaznosti proizlazi da uvek kada se govori o predmetu krivcnog postupka misli se na glavni predmet, uz koji se mogu ali ne moraju resavati sporedna pitanja. Prilikom odredjivanja pojma glavnog predmeta krivicnog postupka mora se primeniti odredjivanje pojma krivicnog dela sadrzano u KZ-u: Krivicno delo je ono delo koje je zakonom predvidjeno kao krivicno delo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno. Dakle u osnovne elemente krivicnog dela spadaju: 1) Predvidjenost krivicnog dela zakonom 2) Protivpravnost 3) Krivica S obzirom da u pojam krivicnog dela prema KZ-u ulazi i krivica, kao jedan element, krivicno delo koje se spominje u ZKP-u ne treba shvatiti na isti nacin kao sto je to definisano KZ-om. On se uvek tretira kao pravno-tehnicki pojam, cijom se upotrebom ne prejudicira postojanje krivice okrivljenog.
75
53. SPOREDNI PREDMETI KRIVICNOG POSTUPKA Sporedni predmeti krivicnog postupka su pitanja koja se odnose na materiju koja ima odgovarajuce znacenje u konkretnom postupku i povezana je sa glavnim predmetom, ali ipak ne spada neposredno u problematiku krivicnog dela o kome se donosi odluka. Atribut ,,sporedni’’ kod ovih predmeta temelji se na: - Njihovom manjem znacaju u odnosu na glavni predmet - Zavisnosti izmedju nacina resavanja tih pitanja i nacina resavanja glavnog predmeta U sporedne predmete krivicnog postupka spadaju: 1) Prejudicijalna pitanja 2) Pitanja koja se odnose na imovinskopravni zahtev 3) Pitanja koja se ticu troskova nastalih u krivicnom postupku, odnosno povodom njega Prejudicijalna pitanja i pitanja koja se odnose na imovinskopravni zahtev su fakultativni sporedni predmeti, jer se o njima ne mora obavezno resavati o svakom krivicnom postupku Troskovi krivicnog postupka su obavezni sporedni predmet, jer je sud duzan da donese odluku o troskovima u krivicnom postupku. 54. PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA Prethodna pitanja moraju po svom karakteru da budu pravna – ona nisu nikad cinjenicne prirode. Sud koji vodi krivicni postupak moze po odredbama koje vaze za dokazivanje u krivicnom postupku resiti odredjeno pravno pitanje ako su kumulatino ispunjeni sledeci uslovi: 1) Primena krivicnog zakona zavisi od nekog pravnog pitanja 2) Za resavanje tog pitanja je inace nadlezan odredeni subjekt drzavne vlasti, i to: a) Sud u nekom drugom postupku b) Neki drugi drzavni organ 3) Resenje tog pravnog pitanja od strane krivicnog suda ima dejstva samo za krivicni predmet o kom taj sud donosi odluku. Odluke drugih drzavnih organa u odnosu na prethodno pitanje nisu obavezujuce za krivcni sud u pogledu resavanja glavnog predmeta krivicnog postupka.
76
55. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTEV Iz cinjenice da je ucinjeno krivicno delo proizlazi niz posledica od kojih su neke krivicnopravne ali su neke gradjanskopravne – kao sto je npr pricinjena steta krivicnim delom. Osteceni tada ima dvostruki interes – da krivac bude kaznjen, ali i da mu se namire odredjeni imovinski iteresi koji su povredjeni krivicnim delom. O imovinskopravnim pitanjima raspravljace se u krivicnim postupku samo pod uslovom da se takvim raspravljanjem nece znatno odugovlaciti krivicni postupak, jer to ipak nije primarni zadatak krivicnog postupka. LICA OVLASCENA NA PODNOSENJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTEVA O imovinskopravnom zahtevu sud nikad nece raspravljati oficijelno vec je neophodan predlog ovlascenog lica – Taj predlog u krivicnom postupku moze podneti lice koje je ovlasceno da takav zahtev ostvaruje u parnicnom postupku. Po pravilu je to osteceni, ali to ne mora biti slucaj. Podnosilac je duzan da precizira svoj zahtev – u smislu predmeta na koji se odnosi i da podnese dokaze. PREDMET IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTEVA Predmet imovinskopravnog zahteva moze biti trojak, i moze se odnositi na: 1) Naknadu stete 2) Povracaj stvari 3) Ponistaj odredjenog pravnog posla - Jedan imovinskopravni zahtev moze sadrzati istovremeno i vise od jednog, odnosno dva ili sva tri predmeta, mada je to u praksi veoma retko. 1) Najveci broj imovinskopravnih zahteva odnosi se na naknadu stete. Ona se moze odnositi na zaista pretrpljenu stetu – damnum emergens ili izgubljenu dobit – lucrum cessans. Steta, pored toga, moze biti materijalna i nematerijalna, odnosno moralna. 2) Povracaj stvari se moze traziti kada se posledica krivicnog dela ogleda u protivpravnom oduzimanju odredjene stvari – npr kod kradje, razbojnistva itd… 3) Ponistaj odredjenog pravnog posla – se moze traziti ako je kao jedna od posledica odredjenog krivicnog dela doslo do zakljucenja odredjenog pravnog posla, npr kod prevare, iznude…
77
POSTUPAK OSTVARIVANJA IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTEVA I ODLUKE SUDA O NJEMU Predlog se moze podneti organu postupka u bilo kojoj fazi postupka, a najkasnije do zavrsetka glavnog pretresa. Lica koja su ovlascena da podnesu predlog, od njega mogu odustati i ostvariti ga u parnicnom postupku, ali ukoliko odustanu od njega nakon toga ga vise ne mogu podneti. Organ postupka u vezi sa podnesenim imovinskopravnim zahtevom preduzima dve vrste aktivnosti: 1) Saslusava okrivljenog o cinjenicama u vezi sa imovinskopravnim zahtevom 2) Proverava okolnosti koje su od vaznosti za njegovo utvrdjivanje Lice koje je ovlasceno da podnese imovinskopravni zahtev moze podneti predlog za odredjivanje privremenih mera obezbedjenja imovinskopravnog zahteva. O tom predlogu resenjem odlucuje sud u odgovarajucem funkcionalnom obliku: - U istrazi, sudija za prethodni postupak - Posle podignute optuznice, vece Odluku o imovinskopravnom zahtevu donosi sud, a moguce sudske odluke o tom zahtevu su sledece: 1) Kada sud donosi oslobadjajucu ili odbijajucu presudu, on ce uputiti ovlasceno lice da imovinskopravni zahtev ostvari u parnicnom postupku 2) Kada sud donosi osudjujucu presudu ili resenje o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja on moze doneti pozitivnu odluku o imovinskopravnom zahtevu samo ako podaci krivicnog postupka pruzaju pouzdan osnov za takvo odlucivanje,tako da sud moze: - Dosuditi imovinskopravni zahtev u celini - Dosuditi imoinskopravni zahtev delimcno, i za visak uputiti ovlasceno lice na vodjenje parnicnog postupka 3) bez obzira na to sto je sud doneo osudjujucu presudu ili resenje o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lecenja on ce ovlasceno lice uputiti da imovinskopravni zahtev moze u celini ostvarivati u parnicnom postupku, ako podaci iz krivicnog postupka ne pruzaju pouzdan osnov za odlucivanje o imovinskopravnom zahtevu. - Ako se sud oglasio nenadleznim uputice ovlasceno lice da imovinskopravni zahtev moze prijaviti u krivicnom postupku koji ce otpoceti ili produziti nadlezni sud. - Ako se imovinskopravni zahtev odnosi na povracaj stvari, sud ce odluciti da se stvar preda ostecenom ako su kumulativno ustanovi dve cinjenice: 1) pravnosvojinsku pripadnost - da je osteceni njen vlasnik 2) mesto drzavine stvari – da se ona nalazi kod okrivljenog ili nekog ucesnika u krivicnom delu - Odredjene stvari se ostecenom predaju i pre zavrsetka krivicnog postupka, ako su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) Da se radi o stvarima koje nesumnjivo pripadaju ostecenom 2) Da te stvari ne sluze kao dokaz -Ako se zahtev odnosi na ponistaj odredjenog posla – a sud ustanovi da je zahtev osnovan, on ce u presudi izreci potpuni ili delimicni ponistaj tog pravnog posla. 78
56. TROSKOVI KRIVICNOG POSTUPKA Troskovi krivicnog postupka su obavezni sporedni predmet krivicnog postupka – U svakoj presudi ili resenju kojim se postupak obustavlja, odlucice se ko snosi troskove krivicnog postupka, a u nekim situacijama organ postupka donosi i posebno resenje o ukupnim troskovima krivicnog postupka. Troskovi su izdaci ucnjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog zavrsetka. Oni obuhvataju: 1) Troskove koji se isplacuju unapred iz sredstva organa koji vodi krivcni postupak (predujmljeni troskovi), koji se kasnije naplacuju od lica koja su prema ZKP-u duzna da ih naknade, a to su: - Troskovi za sveodoke, vestake, strucne savetnike, prevodioce, tumace i strucna lica, i troskovi uvidjaja - Troskovi prevoza okrivljenog - Izdaci za dovodjenje okrivljenog - Putni troskovi sluzbenih lica - Troskovi lecenja okrivljenog dok se nalazi u pritvoru - Nuzni izdaci postavljenog branioca i postavljenog punomocnika ostecenog kao tuzoca u krivicnom postupku zbog dela koje se vodi po sluzbenoj duznosti 2) Troskove koje snose stranke ili osteceni tokom krivicnog postupka, a to su: - Nagrada vestaku, nagrada strucnom savetniku, nagrada i nuzni izdaci branioca, nuzni izdaci privatnog tuzioca i ostecenog kao tuzioca i njihovih zakonskih zastupnika, kao i nagrada njihovih puomocnika - Nuzni izdaci ostecenog i njegovih zakonskih zastupnika, kao i nagrada i nuzni izdaci njegovog punomocnika 3) Pausalni iznos za troskove koji nisu obuhvaceni prethodnim nabrajanjem , a tu spadaju neki troskovi koji se u konkretnim situacijama ne mogu unapred ocekivati. ODLUKE O TROSKOVIMA KRIVICNOG POSTUPKA I ODREDJIVANJE SUBJEKTA KOJI CE IH DEFINITIVNO SNOSITI Sud je uvek duzan da donese odluku o tome ko definitivno snosi troskove krivicnog postupka. Posebna pravila definitivnog snosenja troskova nisu vezana za konacan ishod krivicnog postupka i odnose se na: 1) Slucaj obavezne odbrane u predistraznom postupku – u vezi sasluzanja okrivljenog, troskove nagrade i nuznih izdataka branioca kog je odredila policija, snosi taj organ. 2) Troskove koji se odnose na prevodjenje i tumacenje, a koji se ne naplacuju od lica koji su po zakonskim odredbama duzna da snose troskove krivicnog postupka 3) Troskove do kojih je doslo krivicom odredjenih lica – okrivljeni, osteceni, osteceni kao tuzilac, privatni tuzilac, branilac, zakonski zastupnik, punomocnik, svedok, vestak, strucni savetnik, prevodilac, tumac, strucno lice bez obzira na ishod krivicnog postupka snose troskove svog dovodjenja, odlaganja dokazne radnje i druge troskove koje prouzrokuju svojom krivicom. 4) Troskove siromasnih subjekta krivicnog postupka – Isplatice se iz drzavnog budzeta ako bi bilo dovedeno u pitanje izdrzavanje okrivljenog ili lica koje je duzan da izdrzava. 79
Odluka o troskovima moze biti sadrzana u odluci kojom se krivicni postupak okoncava – presudi, sto je pravilo, ali po izuzetku i u posebnom resenju. - Posebno resenje o troskovima krivcnog postupka donosi se u sledecim slucajevima: 1) Ako nedostaju podaci o visini troskova , posebno resenje o njihovoj visini donece predsednik veca ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave 2) Kada se odlucuje o troskovima do kojih je doslo krivicom odredjenih lica osim ako se radi o troskovima koje snosi privatni tuzilac i okrivljeni, koji se odredjuju u glavnoj stvari. 3) Kada se posle donosenja odluke o troskovima utvrdi da se okrivljeni u celini ili delimicno oslobadja snosenja troskova – predsednik veca ga posebnim resenjem oslobadja te obaveze 4) Lice koje je osudjeno za krivicno delo laznog prijavljivanja obavezace se posebnim resenjem da snosi troskove krivicnog postupka koje je prouzrokovalo laznom prijavom, a to resenje donosi vanpretresno vece na predlog javnog tuzioca. Opste pravilo o definitivnom snosenju troskova zasniva se na uspesnosti optuzbe – Okrivljeni ce snositi troskove ako je oglasen krivim. U suprotnom, troskovi u pogledu oficijelnih krivicnih dela ce pasti na teret budzeta, a ukoliko se radi o krivicnim delima koja se gone po privatnoj tuzbi njih ce goniti privatni tuzilac – Od tog pravila postoje i odredjeni izuzeci: - Okrivljeni ce biti duzan da nadoknadi troskove krivicnog postupka ako ga je sud oglasio krivim. - Ako se okrivljeni teretio za vise krivicnih dela, a u pogledu nekih je oslobodjen optuzbe, nece snositi troskove u pogledu dela za koja je oslobodjen optuzbe - Ako je bilo vise saokrivljenih, sud ce odrediti koliki deo troskova snosi svaki od njih - Kada se radi o krivicnim delima koja se gone po sluzbenoj duznosti troskovi ce pasti na teret budzetskih sredstava ako je doneto resenje o obustavi postupka, ako je doneta odbijajuca ili oslobadjajuca presuda. - Kada su u pitanju krivicna dela za koja se goni po privatnoj tuzbi, troskove koji se u postupku za oficijelna krivicna dela isplacuju unapred iz sredstva organa, nuzne izdatke ostecenog, nagradu i nuzne izdatke njegovog punomocnika snosi privatni tuzilac, ukoliko njegova tuzba nije imala uspeha, ako je doneto resenje o obustavi postupka, ili ako je doneta odbijajuca ili oslobadjajuca presuda. Privatni tuzilac nece snostiti navedene troskove jedino ako je postupak obustavljen zbog smrti okrivljenog ili ako je nastupila zastarelost usled odugovlacenja krivicnog postupka. - Ukoliko ima vise privatnih tuzioca, troskove ce snositi solidarno. - Kada se radi o krivicnim delima koja se gone po predlogu ostecenog pravilo je da osteceni koji je odustao od predloga za gonjenje snosi troskove krivicnog postupka osim ako okrivljeni nije izjavio da ce ih sam snositi. - Posebna pravila postoje u postupku prema maloletnicima. Prema opstem pravilu, sud moze maloletnika obavezat na placanje troskova samo ako je maloletniku izrekao kaznu maloletnickog zatvora,a ako je prema maloletniku izrecena vaspitna mera ili je postupak obustavljen troskovi padaju na teret budzeta. - Po izuzetku, sud moze maloletnika obavezati da plati troskove, ako ima prihode ili imovinu u dve situacije: 1) Kada je sud maloletniku izrekao vaspitnu meru 2) Kada je vece za maloletnike naslo da nije celishodno maloletniku izreci ni kaznu maloletnickog zatvora ni vaspitnu meru – obustava postupka zbog nesvrsishodnosti krivicnog gonjenja. 80
57. POJAM DOKAZA I OSNOVNI DOKAZNI INSTITUTI ZKP ne sadrzi pojam dokaza, pre svega zato sto taj pojam i ne treba biti deo sadrzine ZKP-a, vec se u praksi izgradjuje shvatanje o tome sta je dokaz u konkretnom slucaju i kakav je njegov dokazni kredibilitet. Dokazi su podaci cinjenicne prirode, koji proizlaze iz krivicnoprocesnih radnji subjekta krivicnog postupka, na temelju kojih se izvode relevantni zakljucci u pogledu bitnih elemenata krivicnog dela, i izbora konkretne krivicne sanckije kada su za to ostvareni uslovi, ili se zahvaljujuci tim podacima izvode relevantni zakljucci organa krivicnog postupka, a takvi zakljucci suda se uoblicavaju u okviru odluke kojom se resava predmet krivicnog postupka. - Dakle, dokazi su podaci i oni moraju biti relevantni, odnosno moraju imati odredjeni krivicnopravni znacaj, a on samo po sebi predstavlja odredjenu cinjenicu, odnosno ima cinjenicnu prirodu. - Dokazi su u funkciji dokazivanja – to znaci da se koriste potrebna dokazna sredstva radi sticanja ubedjenja od strane organa postupka u pogledu postojanja ili nepostojanja odredjenih relevantnih cinjenica, na temelju kojih ce doneti odluku u krivicnom postupku. Da bi se postojanje odredjene cinjenice dokazalo, potrebno je da se: - Dokazi koji se na nju odnose izvedu na odgovarajuci nacin u krivicnom postupku - Zatim je neophodno da sud izvedene dokaze oceni i tako stekne ubedjenje o postojanju ili nepostojanju odredjene cinjence - Potom ce svoj zakljucak obrazloziti u odluci suda. Sud je u oceni dokaza slobodan, ali ne moze koristiti svaki izvor saznanja kao dokazno sredstvo – ne moze se npr koristiti uslugama vracare i lica koja imaju natprirodne moci, niti se moze koristiti nekim sredstvima koja su nepouzdana – npr poligraf. Moguce je izdvojiti razlicite dokazne institute, tj pojmove koji su povezani sa dokazima i dokazivanjem. Tu pre svega spada pitanje mogucih teorijskih podela dokaza, kao i predmet dokazivanja, dokazna sredstva, izvori dokaza, teret dokazivanja, dokazne zabranje, utvrdjivanje razlicitih zakonski uredjenih stepena sumnje.
81
58. NEKE TEORIJE PODELE DOKAZA Dokazi se mogu podeliti na razlicite nacine, a ovde se govori o dve podele. 1. Posredne i neposredne 2. Dokazi optuzbe, odbrane, i indiferentni dokazi u odnosu na osnovne stranacke funkcije
1.POSREDNI I NEPOSREDNI DOKAZI Ova podela pociva na vrsti veze izmedju izvora saznanja i odredjenih cinjenica koje su predmet dokazivanja. - Ukoliko je veza izmedju izvora saznanja i relevantne cinjenice direktna radi se o neposrednim dokazima - Ukoliko je ta veza indirektna radi se o posrednim dokazima. Cesto se samo neposredni dokazi tretiraju kao relevantni, dok se posredni dokazi smatraju samo indicijama. Posredni dokazi su ustvari cinjenice iz kojih se moze izvesti zakljucak da li je neka druga cinjenica koja se treba dokazati istinita ili ne, jer ona sa njom stoji u tesnoj logickoj vezi. Npr kod pronalazenja ukradene stvari kod odredjenog lica – to samo po sebi nije dokaz da ih je bas on ukrao, ali se moze poci od te mogucnosti koju je potrebno utvrditi nekim drugim dokazima, ili obrnuto moze se dokazati da je on do stvari dosao bez svesti o njihovom nelegalnom poreklu. Dakle, sustinska razlika izmedju neposrednih i posrednih dokaza je u njihovoj saznajnoj vrednosti – Neposrednim dokazom se moze ostvariti kategoricni zakljucak, dok je posrednim dokazom moguca samo hipoteticka konkluzija. Ipak, savremeni zakonodavci ne prihvataju ovakvu podelu dokaza, niti postoje zakonski kriterijumi za tretiranje odredjene cinjenice kao posrednog ili neposrednog dokaza. Naime, zakonodavac je sudu potpuno prepustio da na osnovu nacela slobodne ocene dokaza u skladu sa svojim slobodnim uverenjem sam procen sta je dokaz i kakav je njegov dokazni kredibilitet u svakom konkretnom slucaju Sud ima i jednu osnovnu obavezu – da svoje dokazne zakljucke obrazlozi, i na taj nacin ih objasni strankama i drugim licima kojima se presuda dostavlja.
82
2. DOKAZI OPTUZBE, ODBRANE, I INDIFERENTNI DOKAZI U ODNOSU NA OSNOVNE STRANACKE FUNKCIJE Ova podela pociva na kriterijumu koji je subjekt predlozio izvodjenje odredjenih dokaza, tj da li on potice od ovlascenog tuzioca tj punomocnika ostecenog kao tuzioca ili privatnog tuzioca, ili okrivljenog tj njegovog branioca Medjutim taj kriterijum nije podoban za ovu podelu – Pre svega zato sto i nezavisno od toga ko je predlozio izvodjenje dokaza taj izvedeni dokaz moze da ide u prilog odbrani ili optuzbi, ili pak mogu biti potpuno indiferentni u odnosu na osnovne stranacke funkcije. U teoriji se ponekad razlikuju dve suprotne vrste dokaza: - Okrivljujuci dokazi, koji podrzavaju tezu tuzioca - Opravdavajuci dokazi, koji potvrdjuju tezu branioca, tj oni koji negiraju optuzbu Na relativnost ovih podela ukazuju i odredjeni dokazi koji su indiferentni prema osnovnim stranackim funkcijama – Takav je npr slucaj sa dokazima koji se odnose na okolnosti potrebne za ocenjianje dusevne razvijenosti maloletnika, upoznavanje njegove licnosti i prilika u kojima zivi – te okolnosti nisu drektno povezane ni sa pitanjem optuzbe ni sa funkcijom odbrane.
83
59. PREDMET DOKAZIVANJA I CINJENICE KOJE SE NE DOKAZUJU U KRIVICNOM POSTUPKU Predmet dokazivanja su cinjenice koje su relevantne za donosenje sudske odluke, bilo zato sto imaju direktan krivicnopravni znacaj – kada se njima resavaju pitanja krivicnog dela, bilo kada imaju znacaj u krivicnoprocesnom smislu – kada se odnose na krivicnoprocesna pitanja ( npr problematika alibija ili procesna pitanja vezana za postupak prema maloletnicima kada se utvrdjuju odredjene okolnosti potrebne za ocenjivanje dusevne razvijenosti maloletnika. Prema odredbama Zakonika, predmet dokazivanja su sledece cinjenice: 1) Cinjenice koje cine obelezje krivicnog dela 2) Cinjenice od kojih zavisi primena neke druge odredbe krivicnog zakona 3) Cinjenice od kojih zavisi primena odredaba krivicnog postpka U Zakoniku je striktno utvrdjeno da se ne dokazuju cinjenice za koje sud oceni: 1) Da su opstepoznate 2) U dovoljnoj meri raspravljane 3) Da ih okrivljeni priznaje na nacin koji ne zahteva dalje dokazivanje – radi se o priznanju cinjenica od strane okrivljenog 4) U pogledu kojih postoji saglasnost stranaka, a sto nje u suprotnosti sa drugim dokazima - U prvom slucaju radi se o opstepoznatim cinjenicama koje se mogu smatrati poznatim da nikome iole razumnim to ne moze biti sporno. - U drugom slucaju radi se o cinjenicama koje sud u procesnom smislu tretira kao nesporne, jer su u dovoljnoj meri raspravljane. Dakle kada je sud na osnovu prethodno izvedenih dokaza vec stekao cvrsto uverenje pa je dodatno dokazivanje nepotrebno - U trecem slucaju sud ocenjuje izjavu okrivljenog – radi se o priznanju okrivljenog. - U cetvrtom slucaju postoji saglasnost stranaka u odnosu na odredjene cinjenice, sto se svodi na saglasan stav stranaka da nije potrebno izvodjenje dokaza, ali je pored toga neophodno da to nije u suprotnosti sa drugim dokazima. Ipak, iskljucivanje ovih cnjenica od dokazivanja zasniva se na stavu suda – To znaci da se one nece dokazivati samo ako sud odluci da ce se one iskljuciti iz dokazivanja.
84
60. DOKAZNA SREDSTVA I IZVORI DOKAZA Dokazna sredstva se tradicionalno definisu kao izvori iz kojih se dokazi dobijaju – tj cinjenice koje sluze kao podloga za izvodjenje zakljucaka o istinitosti ili neistinitosti onoga sto je predmet dokaza. – Sustina te definicije jeste poistovecivanje dokaznih sredstava i izvora dokaza. Kao izvori dokaza pojavaljuju se uvidjaj, vestacenje, svedocenje itd, tako da se prema tom shvatnju dokazi shvataju veoma siroko. Prema nasem misljenju potrebno je izdvojiti pojmove dokaza, dokaznih sredstava i izvora dokaza: - Dokazi su podaci cinjenicne prirode, koji proizlaze iz krivicnoprocesnih radnji subjekta krivicnog postupka, na temelju kojih se izvode relevantni zakljucci u pogledu bitnih elemenata krivicnog dela, i izbora konkretne krivicne sanckije kada su za to ostvareni uslovi, ili se zahvaljujuci tim podacima izvode relevantni zakljucci organa krivicnog postupka, a takvi zakljucci suda se uoblicavaju u okviru odluke kojom se resava predmet krivicnog postupka. - Dokazno sredstvo jeste sama radnja kao nacin dokazivanja kojim se stice odredjeni dokazni zakljucak. Same dokazne radnje dele se na: 1) Opste dokazne radnje koje su moguce u svakom krivicnom postupku, tj nezavisno od vrste krivicnog dela koje je predmet krivicnog postupka 2) Posebne dokazne radnje koje se preduzimaju pre svega u predistraznom postupku, a moguce su samo u pogledu odredjene vrste krivicnih dela koja se otezano dokazuju opstim dokaznim radnjama - Izvor dokaza je konkretno lice ili predmet iz koga su proizasli dokazi, a to su: 1) Okrivljeni kod saslusanja okrivljenog 2) Svedok kod ispitivanja svedoka 3) Vestak kod vestacenja 4) Razliciti materijalni predmeti kod odredjenh oblika neposrednog uocavanja – npr kod uvidjaja i rekonstrukcije. Izvori dokaza se s obzirom na karakter dele na dve vrste: 1) Licne – Kada dokazni zakljucci proizlaze iz odredjenog lica, odnosno njegovog iskaza 2) Materijalne – Kada dokazni zakljucci proisticu iz odredjenih predmeta - Dokazi dakle predstavljaju podatke do kojih se dodje prilikom dokaznih sredstava, a proizlaze iz dokaznih izvora.Dakle kod saslusanja okrivljenog – iskaz okrivljenog, kod vestacenja – nalaz i misljenje vestaka.
85
61. TERET DOKAZIVANJA Pod teretom dokazivanja podrazumeva se odredjivanje krivicnog subjekta koj je duzan da podnese dokaze radi utvrdjianja postojanja ili nepostojanja odredjenih cinjenica, odnosno da ukaze na potrebu koriscenja odredjenih dokaznih sredstava. - Kada su u pitanju krivicna dela koja se gone po sluzbenoj duznosti, teret dokazivanja se ne moze svoditi na stranacki interes – Javni tuzilac navodi dokaze na kojima se zasniva optuzba, a sa druge strane je duzan da vodi racuna i o interesma okrivljenog. - U nekim krivicnim delima teret dokazivanja se prebacuje na okrivljenog, npr kod nekih krivicnih dela koja se gone po privatnoj tuzbi sto je ranije bio slucaj sa klevetom. Ranije u nasem krivicnom postupku teret dokazivanja nije bio iskljucivo stranackog karaktera. Nacelno je tuzilac bio taj koji snosi teret dokazivanja. Medjutim i sud, ne samo da je mogao, nego je bio i duzan da mimo predloga stranaka izvodi sve dokaze koje je smatrao potrebnim i od vaznosti za donosenje zakonite odluke. Imenama ZKP-a iz 2011. god to je bitno drugacije uredjeno. Sud moze izvoditi dokaze na predlog stranaka. Pitanje je da li uopste sud moze izvesti dokaz ako to ne prilozi stranka, a pitanje je i zasto bi stranka predlagala da sud izvodi dokaz umesto da ona to sama ucini. Sud jedino moze dati nalog stranci da predlozi dopuzne dokaze, ili izuzetno sam odredi da se takvi dokazi izedu kada su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) Ako sud oceni da su izvedni dokazi protivrecni ili nejasni 2) Ako je to neophodno da bi se predmet dokazivanja svestrano raspravio Sud dokaz, dakle, moze izvesti jedino ako to predlozi stranka. I ako sud predlozi izvodjenje odredjenih dokaza te dokaze ce izvesti odredjena stranka.
86
62. OSNOVNE DOKAZNE ZABRANE Dokazne zabrane su pravila po kojima se odredjena dokazna sredstva iskljucuju od upotrebe u krivicnom postuku, i po kojima se neki izvori dokaza ne mogu koristiti za utvrdjivanje cinjenica u krvicnom postupku niti se na njima ne moze zasnivati odluka suda. Prva grupa dokaznih zabrana je apsolutnog karaktera, jer nikada odredjene metode ne mogu biti legalna dokazna sredstva, pa tako na primer iskaz dobijen mucenjem ne moze dokazno koristiti, a lice koje je primenilo tortutu moralo bi i krivicno da odgovara. Druga grupa dokaznih zabrana su zabrane relativnog karaktera, jer se tu radi o dopustenim i zakonskim dokaznim sredstvima, ali se dokazi koji su njima ostvareni ne smatraju podobnim za koriscenje u krivicnom postupku ( npr iskaz okrivljenog u slucaju obavezne strucne odbrane, bez prisustva branioca ne bi imao dokazni kredibilitet). Smatra se u nauci da ne postoji jedinstvna terminologija u pogledu dokaznih zabrana, vec se pod tim treba podrazumevati svaka norma koja sadrzi ogranicenje za izvodjenje odredjenih dokaza, a one se mogu svesti na dve osnovne grupe: 1) Zabrana koriscenja odredjenih dokaza i dokaznih sredstava 2) Zabrana vrednovanja odredjenih dokaza, odnosno zabrana koriscenja rezultata nekih dokaznih sredstava 1) Npr mucenje spada u zabranjena dokazna sredstva, pa su i dokazi pribavljeni takvim dokaznim sredstvima zabranjeni, a samim tim je zabranjeno i njegovo vrednovanje. Tako da kod ove grupe postoji kumulativna zabrana koriscenja i vrednovanja. 2) Za drugu grupu je karakteristicno da se ona nacelno mogu koristiti ali se ne mogu vrednovati. Npr iskaz okrivljenog sluzi kao dokazno sredstvo, ali ako su tokom saslusanja napravljene odredjene greske, npr saslusan je bez branioca u slucaju obavezne strucne odbrane, na takvom iskazu se ne moze zasnivati sudska odluka. Zakonikom je propisano da se sudske odluke ne mogu zasnivati na nevaljanim dokazima, gde spadaju dokazi koji su u suprotnosti sa opstim izvorima prava: 1) Ustavom 2) ZKP-om 3) Drugim zakonom ili 4) Opsteprihvacenim pravilima medjunarodnog prava i potvrdjenim medjunarodnim ugovorima
87
63. PROCESNI DOMET DOKAZNIH ZABRANA – PRAVNO NEVALJANI DOKAZI I TEORIJA O ,,PLODOVIMA OTROVNOG DRVETA’’ Teorija o plodovima otrovnog drveta vezuje se za pravnu nevaljanost dokaza do kojih se doslo nakon ispitivanja osunjicenog koje nije obavljeno u skladu sa zakonskim i ustavnopravnim propisima. Osnov za stav da je nas zakonodavac prihvatio ovu teoriju potice iz odredbe ZKP-a iz 2001. godine - Prema toj odredbi sudske odluke se ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno: 1) sami po sebi suprotni sa odgovarajucim pravilima 2) prema nacinu pribavljanja u suprotnosti sa: - odredbama ZKP-a - drugog zakona - ustava ili - medjunarodnog prava Dakle, on je sadrzao dve osnovne vrste nezakonitih dokaza: 1) Direktno pravno nevaljane dokaze – to su oni koji su sami po sebi bili nezakoniti, odnosno suprotni odredjenim zakonskim, ustavnim, medjunarodnim pravilima 2) Indirektno nezakoniti – To su oni koji sami po sebi nisu smatrani nevaljanim, ali je nacnin njihovog pribavljanja suprotan pravilima zkp-a, drugog zakona, ustava ili pravilima medjunarodnog prava. Novelama iz 2009. godine nije bila predvidjenja zabrana onih dokaza koji su po nacinu pribavljanja suprotni zakonskim odredbama. Pozitivani ZKP se vraca na resenje koje je bilo sadrzano u Zakoniku iz 2001. godine. Dakle, sudske odluke se ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno: 1) sami po sebi suprotni sa odgovarajucim pravilima 2) prema nacinu pribavljanja u suprotnosti sa: - odredbama ZKP-a - drugog zakona - ustava ili - medjunarodnog prava
88
64. DOKAZI I PROCESNO RELEVANTNO STEPENOVANJE SUMNJE Odredjeni stepeni sumnje su u korelativnoj vezi sa dokazima- Kriterijumi na kojim dokazima se temelji odredjeni stepen sumnje su se izgradjivali u praksi, jer se to prepustalo slobodnom uverenju Medjutim, sada zakonodavac striktno definise sve procesno relevantne stepene sumnje. Radi se o tri osnovna stepena sumnje: 1) Osnov sumnje – je skup cinjenica koje posredno ukazuju na to da je ucinjeno krivicno delo ili da je lice ucinilac krivicnog dela 2) Osnovana sumnja – je skup cinjenica koje neposredno ukazuju na to da je odredjeno lice ucinilac krivicnog dela 3) Opravdana sumnja – je skup cinjenica koje neposredno potkrepljuju osnovanu sumnju i opravdavaju podizanje optuzbe - Osnovi sumnje karakteristicni su za predistrazni postupak i istragu, - Osnovana sumnja za dalji tok postupka, npr odredjivanje pritvora kada je potrebna osnovana sumnja, dok je - opravdana sumnja potrebna za optuzenje. Pored toga, u ZKP-u je definisana i izvesnost, koja predstavlja nepostojanje sumnje, tj nesumnjivost - Izvesnost je zakljucak o nesumnjivom postojanju ili nepostojanju cinjenica zasnovan na objektivnim merilima rasudjivanja. 65. DOKAZNE RADNJE U ZKP-u se definisu dve vrste dokaznih radnji: 1) Opste dokazne radnje – primenjive su u svakom krivicnom postupku, bez obzira na vrstu krivicnog dela 2) Posebne dokazne radnje – specijalne istrazne tehnike namenjene za otkrivanje i dokazivanje odredjenih posebnih krivicnih dela, koja se otezano dokazuju samo opstim dokaznim radnjama. 1.Opste dokazne radnje su: 1) Saslusanje okrivljenog 2) Ispitivanje svedoka 3) Vestacenje 4) Uvidjaj 5) Rekonstrukcija dogadjaja 6) Koriscenje isprava 7) Uzimanje uzoraka 8) Provera racuna i sumnjivih transakcija 9) Privremeno oduzimanje predmeta 10) Pretresanje
89
66. SASLUSANJE OKRIVLJENOG Saslusanje okrivljenog sastoji se u davanju izjave okrivljenog u odnosu na krivicno delo za koje se tereti (aktivna odbrana okrivljenog) ili u uzdrzavanju od davanja izjave (pasivna odbrana okrivljenog). Funkcija ove dokazne radnje je dvojaka: 1) Dokazna funkcija – iskaz okrivljenog sluzi kao dokaz 2) Funkcija odbrane – jer se okrivljeni svojim iskazivanjem brani Ovu radnju sprovodi javni tuzilac, ili sud u odgovarajucem funkcionalnom sastavu u zavisnosti od faza krivicnog postupka. Prethodne radnje Prethodne radnje se svode na: 1) Pribavljanje odredjenih identifikacionih podataka i drugih relevantnih informacija licne prirode od okrivljenog ( Okrivljeni se prilikom prvog saslusanja pita za ime i prezime, jmbg, datum rodjenja, gde je rodjen, gde stanuje, zanimanje, drzavljanstvo, porodicne prilike, kakve je skole zavrsio itd…) 2) Poucavanje okrivljenog o pravima kojim raspolaze, kako u odnosu na saslusanje, tako i inace, o pravima i duznostima koje ima u postupku Nakon sto je poucen o pravima i upozoren na duznost koje ima u krivicnom postupku, okrivljeni se poziva da se izricito izjasni da li ce uzeti branioca po svom izboru, uz upozorenje da ce mu branilac ako ga ne izabere u slucaju obavezne odbrane biti postavljen po sluzbenoj duznosti. Osnovna sadrzina saslusanja okrivljenog U sadrzinskom smislu, odredbe koje se odnose na saslusanje okrivljenog odnose se na: 1) Utvrdjivanje opstih pravila saslusanja 2) Tok i nacin saslusanja okrivljenog 3) Nacin saslusanja okrivljenog koji ima odredjene telesne mane 4) Sredstva za proveravanje istinstosti iskaza okrivljenog 5) Znacaj priznanja okrivljenog - Okrivljeni se saslusava usmeno, a ima pravo da se pri saslusanju koristi svojim beleskama. - Ako je okrivljeni gluv postavice mu se pitanja pismeno, ako je nem pismeno ce odgovarti, ako je slep usmeno ce mu se izloziti sadrzaj pismenog materijala. Ako okrivljeni ne zna jezk, pitanja mu se postavljaju preko prevodica ili tumaca koji ce poloziti zakletvu da ce verno preneti pitanja koja se okrivljenom upucuju. - Kada okrivljeni zavrsi svoj iskaz , a potrebno je da se iskaz razjasni, postavice mu se pitanja: 1) Koja moraju biti jasna, odredjenja i razumljiva 2) Ne smeju sadrzati obmanu niti se zasnivati na pretpostavci da je priznao nesto sto nije 3) Ne smeju predstavljati navodjenje na odgovor - Ukoliko se iskaz okrivljenog razlikuje od iskaza svedoka ili drugog okrivljenog, oni ce biti suoceni gde ce jedan drugom ponoviti svoje iskaze, i raspravice o istinitosti onoga sto su iskazali. 90
Priznanje okrivljenog i dokazna ocena iskaza okrivljenog Priznanje okrivljenog ima veliki znacaj za donosenje sudske odluke, a to je, ukoliko je priznanje validno osudjujuca presuda u opstem krivicnom postupku. Medjutim, priznanje proizvodi i odredjene procesne posledice koje se odnose na dalje izvodjenje dokaza: 1) Kada okrivljeni prizna da je ucinio krivicno delo, organ postupka duzan je da i dalje prikuplja dokaze o uciniocu krivinog dela samo ako postoji neka od sledecih alternativno propisanih okolnosti: - Osnovana sumnja u istinitost priznanja - Nepotpuno priznanje - Protivrecno priznanje - Nejasno priznanje - Ako je priznanje u suprotnosti sa drugim dokazima - Ako se do pravnosnaznosti presude otkrije da se radi o laznom priznanju ono ne proizvodi nikakva dejstva - Ako se tek nakon pravnosnaznosti osudjujuce presude otkrije da se radi o laznom priznanju, pa se po vanrednom pravnom leku donese oslobadjajuca, neopravdano osudjeno lice nema pravo na naknadu stete, ako je laznim priznanjem prouzrokovalo osudu. - Iskaz okrivljenog se ceni kao i svaki dokaz na temelju slobodne ocene dokaza i u skladu sa slobodnim uverenjem suda. - Ukoliko nema iskaza, jer se okrivljeni koristio svojim pravom da ne iznosi odbranu i ne odgovara na pitanja, to se ne sme dokazno ceniti ni na koji nacin. Dakle sud to ne sme tretirati kao otezavajucu okolnost. - Takodje, okrivljeni nije duzan da govori istinu, tako da se kao otezavajuca okolnost ne sme tretirati ako je lagao. Sudska odluka se ne moze zasnivati na iskazu okrivljenog, ako postoji neki od sledecih slucajeva: 1) Ako okrivljeni nije poucen o pravima koja ima u krivicnom postupku 2) Ako izjava okrivljenog o prisustvu branioca nije uneta u zapisnik 3) Ako je okrivljeni saslusan bez prisustva branica, protivno zakonskim pravilima 4) Ako je iskaz dobijen protivno zakonskoj zabrani mucenja, necovecnog postupanja i iznude
91
67. ISPITIVANJE SVEDOKA Svedocenje jeste uzimanje iskaza od lica koje se smatra svedokom, jer je verovatno da ce dati obavestenja o: 1) krvicnom delu i uciniocu 2) drugim cinjencama koje se utvrdjuju u postupku Za svedocenje je potrebno da se ispune odredjeni materijalni i formalni uslovi: 1. Materijalni uslov postoji u pozitivnom i negativnom obliku. - U pozitivnom obliku svodi se na odredjivanje u opstem smislu ko moze biti svedok – svako lice koje moze da prenese svoja saznanja ili opazanja u vezi sa predmetom svedocenja. Kao svedoci se mogu ispitati i lica koja su istovremeno i u nekim drugim procesnim svojstvima, gde spadaju: osteceni, osteceni kao tuzilac, privatni tuzilac. - U negatinom obliku sastoji se u pravilima po kojima su odredjena lica iskljucena od duznosti svedocenja, a tu spadaju: 1) Lice koje bi iskazom povredilo duznost cuvanja tajnog podatka, dok nadlezni organ ne opozove tajnost podatka ili lice ne oslobodi duznosti cuvanja tog podatka 2) Lice koje bi iskazom povredlo duznost cuvanja profesionalne tajne (verski ispovednik, advokat, lekar, babica itd) 3) Lice koje je branilac, o onome sto mu je okrivljeni kao braniocu poverio 4) Maloletno lice koje nije sposobno da shvati znacaj prava da je oslobodjeno od duznosti svedocenja Izuzetno od tih pravila, sud moze odluciti da ispita lice koje je iskljuceno od duznosti svedocenja. 2. Formalni uslov za ispitivanje svedoka je davanje procesne inicijative da se neko lice pozove i ispita kao svedok, tj odgovarajuceg predloga, ali je pored toga potrebno da organ postupka prihvati taj predlog. Kada takvog predloga nema sud odredjeno lice moze pozvati kao svedoka i po sopstvenoj inicijativi. - Ukoliko ispituje javni tuzilac u istrazi, on to cini bez predloga, po sopstvenoj inicijativi. Duznosti svedoka U duznosti svedoka spadaju: 1) Duznost odazivanja pozivu suda 2) Duznost svedocenja 3) Duznost obavestavanja suda o promeni adrese 4) Duznost polaganja zakletve 5) Duznost davanja istinitog iskaza Svako je duzan da se odazove pozivu suda, a lice koje je uredno pozano, a ne odazove se i pritom svoje odsustvo ne opravda sud moze prinudno dovesti, a moze ga i kazniti novcano do 100.000 dinara. Odredjena lica su oslobodjena te duznosti, ako ne zele da budu svedoci: 1) Lice sa kojim okrivljeni zivi u braku, vanbracnoj ili drugoj trajnijoj zajednici zivota 2) Srodnik okrivljenog po krvi u pravoj liniji, u pobocnoj do treceg stepena, po tazbini do drugog. 3) Usvojenik i usvojitelj okrivljenog. 92
Davanje odredjenih pouka svedoku pre ispitivanja i zakletva Pre ispitivanja svedok se opominje da je duzan da govori istinu i da nista ne sme da precuti. On nije duzan jedino da odgovori na pitanje ako bi time izlozio sebe ili njemu blisko lice: 1) teskoj sramoti, 2) znatnoj materijalnoj steti, 3) krivicnom gonjenju. Od svedoka ce se pre svedocenja traziti da polozi zakletvu. Nju moze poloziti na dva nacina: 1) Usmeno citanjem njenog teksta 2) Potvrdnim odgovorom nakon saslusanog sadrzaja teksta zakletve koju je procitao organ postupka Zakletvu ne polaze: 1) Svedok koji u vreme saslusanja nije punoletan 2) Svedok koji zbog dusevnog stanja ne moze shvatiti znacaj zakletve Pojedinacno ispitivanje svedoka, uz neprisustvovanje ostalih svedoka Svedok se ispituje pojedinacno i bez prisustva ostalih svedoka, a cilj tog pravila jeste obezbedjenje objektivnosti iskaza svedoka, i izbegavanje uticaja na druge svedoke. Pravilo o primarno verbalnom karakteru svedocenja i poseban nacin ispitivanja svedoka sa nekim telesnim manama Svedok je duzan da svedoci usmeno, a izuzeci postoje kada se ispituju nemi ili gluvi svedoci, a tada se ispitivanje vrsi na nacin koji je u Zakoniku propisan za saslusanje okrivljenog sa takvim nedostacima. Iskazivanje svedoka postavljanje pitanja svedoku Posle opstih pitanja, svedok se poziva da iznese sve sto mu je poznato, a kada zavrsi svoj iskaz ukoliko je potrebno da se on dopuni ili razjasni, postavice mu se pitanja koja: 1) Moraju biti jasna, odredjena i razumljiva 2) Ne smeju sadrzati obmanu 3) Ne smeju se zasnivati na pretpostavci da je svedok izjavio nesto sto nije 4) Ne smeju predstavljati navodjenje na odgovor, tj ne smeju biti sugestivna Sugestivna pitana mogu biti: 1) Potpuno disjunktivna – ne dopustaju drugi odgovor osim da ili ne 2) Nepotpuno disjunktivna – Ne iskljucuju i druge mogucnosti koje nisu obuvacene prethodnom sugestijom 3) Ekspektativna (iscekujuca) – koja mogu biti potrdna ili odricna: ,,Zar ne, vi niste bili u kuci?’’ 4) Odlucna – Da li je automobil bio plave boje? 5) Kapcriozna – sadrze pretpostavku da je receno nesto sto nije 6) Nadovezujuca pitanja Ova zabrana postavljanja sugestivnih pitanja ne odnosi se na svedoka koji se na glavnom pretresu ispituje unakrsno, tada su dozvoljena pitanja koja ga navode na odgovor. 93
Suocenje svedoka i prepoznavanje lica i stvari od strane svedoka Ukoliko se iskazi svedoka ne slazu u pogledu cinjenica koje su predmet dokazivanja svedoci se mogu suociti. Cilj jeste da se proveri pozudanost iskaza, tj da se izvrsi pritisak na svedoka koji ne govori istinu, te da pocne da iskazuje istinito. Odluku o suocenju donosi organ postupka na osnovu slobodne procene. Prepoznavanje lica i stvari od strane svedoka obavice se ukoliko treba da se utvrdi da li svedok prepoznaje odredjeno lice ili predmet. Okrivljeni prepoznaje samo stvari, dok svedok prepoznaje i lica i stvari - Pre nego sto se pristupi prepoznavanju svedok mora da opise objekt prepoznavanja, a nacin sprovodjenja postupka prepoznavanja predvidjen je zakonom: - Pokazaće mu se to lice ili predmet zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima ili predmetima cije su osnovne osobine slične onima kakve je opisao. - Nakon toga će se od okrivljenog zatražiti da izjavi da li lice ili predmet može da prepozna sa sigurnošću ili sa odreĎenim stepenom verovatnoće i da, u slučaju potvrdnog odgovora, na prepoznato lice ili predmet ukaže. Ovde se radi o direktnom prepoznavanju. Moguce je i indirektno prepoznavanje, putem fotografije - okrivljenom se može pokazati fotografija tog lica ili predmeta zajedno sa drugim fotografijama njemu nepoznatih lica ili predmeta čije su osnovne osobine slične onima kakve je opisao. Materijaln uslov za sprovodjenje postupka prepoznavanja je da postoji potreba da se utvrdi da li svedok prepoznaje odredjeno lice ili predmet koji je opisao Formalni uslov nije predvidjen – prepoznavanje se moze preduzeti prema predlogu stranka, a takodje ga i sud moze sprevesti po sopstvenoj incijativi. - U predistraznom postupku i istrazi prepoznavanje se obavlja u prisustvu javnog tuzioca. Iskljucenja odredjenih iskaza svedoka kao dokaza Na iskazu svedoka ne moze se zasnivati sudska odluka kada postoji neki od sledecih slucajeva: 1) Ako je svedok protivno zakonskim pravilima ispitano lice koje je iskljuceno od duznosti svedocenja 2) Ukoliko je kao svedok ispitano lice koje je slobodjeno od duznosti svedocenja, a pri tom: a) Nije upozoreno da ima pravo nesvedocenja b) Se nije izricito odreklo svog prava da svedoci v) Upozorenje o odricanju nije zabelezeno u zapisnik 3) Ako je iskaz svedoka dobijen protivno zabrani mucenja i iznudjivanja iskaza Svedok koji ima neposredna sazanja o dogadjaju o kom svedoci, tako sto mu je prisustvovao ili imao drugu vrstu neposrednog kontakta naziva se originiarni svedok, a svedok koji je posrednim putem, preko kontakta sa drugim licem saznao nesto o dogadjaju je derivativni svedok. Njegov iskaz ima manji stepen dokazne verodostojnosti, ali konkretni znacaj odredjuje sud na temelju slobodne ocene dokaza i prema svom slobodnom sudijskom uverenju. 94
68. ZASTITA SVEDOKA Zastita svedoka postoji u tri oblika: 1) Osnovna i nacelna zastita svih svedoka 2) Zastita posebno osetljivih svedoka 3) Davanje statusa zasticenih svedoka 1. Osnovnu zastitu uzivaju svi svedoci i ona se svodi na duznost organa postupka da ostecenog ili svedoka zastiti od: a) uvrede, b) pretnje kao i v) svakog drugog napada. Po prijemu obavestenja od policije ili suda o postojanju nasilja ili ozbiljne retnje upucene ostecenom ili svedoku, javni tuzilac preduzima krivicno gonjenje, a pored toga javni tuzilac i sud mogu zahtevati da policija preduzme mere zastite ostecenog ili sedoka. Ucesnika u postupku ili drugo lice koje pred organom postupka vredja ostecenog ili svedoka, preti mu ili ugrozava njegovu bezbednost, javni tuzilac ce opomenuti, a sud ga moze kazniti do 150.000 dinara. 2. Status posebno osetljvog svedoka organ postupka moze na zahtev stranaka ili po sluzbenoj duznosti odredti svedoku koji je posebno osetljiv s obzirom na neku od sledecih okolnosti: 1) uzrast 2) zivotno iskustvo 3) nacin zivota 4) pol 5) zdravstveno stanje 6) prirodu, nacin ili posledice izvrsenog krivicnog dela i druge okolnosti slucaja Resenje o odredjivanju statusa posebno osetljivog svedoka donosi: a) Javni tuzilac, b) Predsednik veca v) Sudija pojedinac - Ako smatra da je to potrebno radi zaštite interesa posebno osetljivog svedoka, organ postupka će doneti rešenje o postavljanju punomoćnika svedoku, a javni tužilac ili predsednik suda će postaviti punomoćnika po redosledu sa spiska advokata koji sudu dostavlja nadležna advokatska komora za određivanje branilaca po službenoj dužnosti . - Protiv rešenja kojim je usvojen ili odbijen zahtev nije dozvoljena posebna žalba. - Posebno osetljivom svedoku pitanja se mogu postavljati samo preko organa postupka koji će se prema njemu odnositi sa posebnom pažnjom, nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice krivičnog postupka po ličnost, telesno i duševno stanje svedoka. Ispitivanje se može obaviti uz pomoć psihologa, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica, o čemu odlučuje organ postupka. Ako organ postupka odluči da se posebno osetljivi svedok ispita upotrebom tehničkih sredstava za prenos slike i zvuka, ispitivanje se sprovodi bez prisustva stranaka i drugih učesnika u postupku u prostoriji u kojoj se svedok nalazi. Posebno osetljivi svedok može se ispitati i u svom stanu ili drugoj prostoriji, odnosno u ovlašćenoj instituciji koja je stručno osposobljena za ispitivanje posebno osetljivih lica. U tom slučaju organ postupka može odrediti da se koriste tehnicka sredstva za prenos slike i zvuka, odonosno da se ispitivanje obavi uz pomoc psihologa ili drugog strucnog lica 95
Posebno osetljivi svedok ne može biti suočen sa okrivljenim, osim ako su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) Da to sam okrivljeni zahteva 2) Da organ postupka to dozvoli vodeći računa o stepenu osetljivosti svedoka i o pravima odbrane. Greska u nasem ZKP-u jeste sto nije striktno iskljucena mogucnost da se prilikom unakrsnog ispitvanja posebno osetljivih svedoka postavljaju sugestivna pitanja, koja su moguca kada se radi o unakrsnom istivanju svedoka na glavnom pretresu. Pre svega, zato sto su ona za njih jako opasna i mogu dovesti do naknadne traumatizacije. 3. Zasticeni svedok - Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi svedok davanjem iskaza ili odgovorom na pojedina pitanja sebe ili sebi bliska lica izložio opasnosti po život, zdravlje, slobodu ili imovinu većeg obima, sud može rešenjem o određivanju statusa zaštićenog svedoka odobriti jednu ili više mera posebne zaštite. Mere posebne zaštite obuhvataju ispitivanje zaštićenog svedoka pod uslovima i na način koji obezbeđuju da se njegova istovetnost ne otkrije javnosti, a izuzetno ni okrivljenom i njegovom braniocu, u skladu sa ovim zakonikom, a te mere su: 1) isključenje javnosti sa glavnog pretresa i 2) zabrana objavljivanja podataka o istovetnosti svedoka.
- Meru posebne zaštite kojom se okrivljenom i njegovom braniocu uskraćuju podaci o istovetnosti zaštićenog svedoka sud može izuzetno odrediti ako nakon uzimanja izjava od svedoka i javnog tužioca utvrdi da je život, zdravlje ili sloboda svedoka ili njemu bliskog lica u toj meri ugrožena da to opravdava ograničenje prava na odbranu i da je svedok verodostojan. - Istovetnost zaštićenog svedoka koja je uskraćena sud će otkriti okrivljenom i njegovom braniocu najkasnije 15 dana pre početka glavnog pretresa. Postupak davanja statusa zasticenom svedoku Sud može odrediti status zaštićenog svedoka: - po službenoj dužnosti - na zahtev javnog tužioca ili - samog svedoka. - Zahtev sadrži: lične podatke o svedoku, podatke o krivičnom delu o kome se svedok ispituje, činjenice i dokaze koji ukazuju da u slučaju svedočenja postoji opasnost po život, telo, zdravlje, slobodu ili imovinu većeg obima svedoka ili njemu bliskih lica i opis okolnosti na koje se svedočenje odnosi. - Zahtev se podnosi u zapečaćenom omotu na kome je naznačeno "zaštita svedoka - strogo poverljivo" i predaje se u toku istrage sudiji za prethodni postupak, a nakon potvrđivanja optužnice predsedniku veća. - Ako svedok prilikom ispitivanja uskrati davanje podataka koji se odnose na njegov identitet, odgovor na pojedina pitanja ili svedočenje u celini, uz obrazloženje da postoje okolnosti koje bi njega ili njemu blisko lice izlozili negativnim posledicama, sud će pozvati svedoka da u roku od tri dana podnese zahtev da mu se odredi status zasticenog svedoka. - Ako sud uskraćivanje podataka, odgovora ili svedočenja smatra očigledno neosnovanim ili svedok u ostavljenom roku ne postupi u skladu sa odredbama sud moze kazniti svedoka do 150.000 dinara.
96
O određivanju statusa zaštićenog svedoka rešenjem odlučuje: - U toku istrage sudija za prethodni postupak, a - Nakon potvrđivanja optužnice veće. Prilikom odlučivanja na glavnom pretresu isključuje se javnost. U rešenju kojim se određuje status zaštićenog svedoka navodi se: 1) Pseudonim zaštićenog svedoka, 2) Trajanje mere i način na koji će biti sprovedena, sto podrazumeva sledece moguce modalitete: a) izmena ili brisanje iz spisa podataka o istovetnosti svedoka, b) prikrivanje izgleda svedoka, v) ispitivanje iz posebne prostorije uz promenu glasa svedoka, g) ispitivanje putem tehničkih sredstava za prenos i promenu zvuka i slike. Protiv rešenja stranke i svedok mogu izjaviti žalbu. O žalbi na rešenje sudije za prethodni postupak odlučuje veće , a u ostalim slučajevima neposredno višeg suda. Odluka o žalbi se donosi u roku od tri dana od prijema spisa. Ispitivanje zasticenog svedoka u krivicnom postupku i cuvanje podataka o zasticenom svedoku - Kada rešenje o određivanju statusa zaštićenog svedoka postane pravnosnažno, sud će posebnom naredbom, koja predstavlja tajnu, na poverljiv način obavestiti stranke, branioca i svedoka o danu, času i mestu ispitivanja svedoka. - Pre početka ispitivanja zaštićeni svedok se obaveštava da se njegova istovetnost neće nikome otkriti osim sudu, strankama i braniocu, ili samo sudu i javnom tužiocu, i upoznaje se sa načinom na koji će biti ispitan. - Sud će upozoriti sve prisutne da su dužni da čuvaju kao tajnu podatke o zaštićenom svedoku i njemu bliskim licima i o drugim okolnostima koje mogu dovesti do otkrivanja njihove istovetnosti i da odavanje tajne predstavlja krivično delo. Upozorenje i imena prisutnih lica uneće se u zapisnik. - Sud će zabraniti svako pitanje koje zahteva odgovor koji bi mogao da otkrije istovetnost zaštićenog svedoka. - Ako se ispitivanje zaštićenog svedoka obavlja putem tehničkih sredstava za promenu zvuka i slike, njima rukuje stručno lice. Zaštićeni svedok potpisuje zapisnik pseudonimom. Podaci o istovetnosti zaštićenog svedoka i njemu bliskih lica i o drugim okolnostima koje mogu dovesti do otkrivanja njihove istovetnosti, zatvoriće se u poseban omot sa naznakom "zaštićeni svedok - strogo poverljivo", zapečatiti i predati na čuvanje sudiji za prethodni postupak. Zapečaćeni omot može otvarati samo sud koji odlučuje o pravnom leku protiv presude. Na omotu će se naznačiti razlog, dan i čas otvaranja i imena članova veća koji su upoznati sa podacima. Nakon toga omot će se ponovo zapečatiti, sa naznačenjem na omotu datuma i časa pečaćenja, i vratiti sudiji za prethodni postupak. Ovi podaci predstavljaju tajne podatke - Osim službenih lica ova podatke su dužna da čuvaju i druga lica koja ih u bilo kom svojstvu saznaju. 97
69. VESTACENJE Vestacenje predstavlja utvrdjivanje cinjenica koje su relevantne u krivicnom postupku, a nisu pravng karaktera, kao i davanje nalaza i misljenja od strane lica koje raspolaze potrebnim strucnim znanjem i vestinama – eksperta iz odgovarajuce strucne oblasti. Da bi organ postupka odredio vestacenje, moraju biti ispunjeni sledeci uslovi: - Materijaln uslov se sastoji u tome da je strucno znanje potrebno za: 1) Utvrdjivanje neke cinjenice u krivicnom postupku 2) Ocenu cinjenice u postupku - Formalni uslov svodi se na: 1) Neophodnost postojanja odredjene odluke organa koji vodi postupak, koji se donosi u formi pisane naredbe 2) Postovanje odredjeneog prioritetnog redosleda prilikom odredjivanja subjekta koji ce obaviti ekspertizu, pri cemu prednost imaju odredjena pravna lica, odnosno stalni vestaci. Odredjivanje vestaka Organ postupka po sluzbenoj duznosti ili na predlog stranke i branioca odredjuje vestacenje pisanom naredbom, a moze ga usmeno odrediti ako postoji opasnost od odlaganja. - Vestacenje moze predloziti i stranka ili branilac, tada ga organ postupka poziva da predlozi lice kome treba poveriti vestacenje. - Ako vestacenje odredjuje sud, naredba se dostavlja i strankama, a ona sadrzi sledece elemente: 1) naziv organa koji je naredio veštačenje; 2) ime i prezime lica koje je određeno za veštaka, odnosno naziv stručne ustanove ili državnog organa kome je povereno veštačenje; 3) označenje predmeta veštačenja; 4) pitanja na koja treba odgovoriti; 5) obaveza da izuzete i obezbeđene uzorke, tragove i sumnjive materije preda organu postupka; 6) rok za podnošenje nalaza i mišljenja; 7) obavezu da nalaz i mišljenje dostavi u dovoljnom broju primeraka za sud i stranke; 8) upozorenje da činjenice koje je saznao prilikom veštačenja predstavljaju tajnu; 9) upozorenje na posledice davanja lažnog nalaza i mišljenja. Razlozi za izuzece vestaka Postoje tri grupe razloga za izuzece vestaka: 1) Razlozi analogni razlozima za izuzece sudije 2) Razlozi koji se ticu primene pravila za lica isklucena ili oslobodjena od duznosti svedoka 3) Treci razlog odnosi se na lice koje je zaposleno kod ostecenog ili okrivljenog, ili je sa njim zaposleno kod nekog drugog poslodavca. - O žalbi protiv rešenja kojim se odbija zahtev za izuzeće veštaka odlučuje sudija za prethodni postupak ili veće. - Žalba odlaže izvršenje veštačenja, ukoliko ne postoji opasnost od odlaganja.
98
Prava i duznosti vestaka Vestak ima dve vrste prava: 1) Prava koja se odnose na omogucavanje da on svesno obavi svoju duznost (pravo upoznavanja sa predmetom vestacenja, pravo razmatranja spsa krivicnog predmeta, pravo da dobije potrebna razjasnjenja u vezi sa vestacenjem, pravo na odredjenu dokaznu inicijativu ukoliko prisustvuje uvidjaju, rekonstrukciji ili drugoj radnji dokazivanja, kada moze predloziti da se razjasne pojdine okolnosti) 2) Prava koja se donose na finansijski aspect obavljenog vestacenja – vestak ima pravo na naknadu troskova nastalih vestacenjem i pravo na nagradu za obavljenu ekspertizu. Vestak ima sledece duznosti u krivicnom postupku: 1) Duznost odazivanja pozivu 2) Duznost brizljivog razmatranja predmeta vestacenja 3) Duznost davanja nalaza i misljenja u roku odredjenom u naredbi 4) Duznost polaganja zakletve u krivicnom postupku 5) Duznost tacnog navodjenja svega sto je zapazio 6) Duznost nepristrasnog iznosenja misljenja u skladu sa pravilima nauke i vestine - Ako veštak koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja udalji sa mesta gde treba da bude ispitan, organ postupka može narediti da se prinudno dovede, a sud ga može i kazniti novčano do 100.000 dinara, a stručnu ustanovu do 300.000 dinara. - Ako veštak, nakon upozorenja na posledice uskraćivanja veštačenja, bez opravdanog razloga neće da veštači, ili ne da nalaz i mišljenje u roku koji mu je određen, sud ga može kazniti novčano do 150.000 dinara, a stručnu ustanovu do 500.000 dinara. Postupak vestacenja Postupak vestacenja razlikuje se u zavisnosti od toga da li je za vestaka odredjen individualni strucnjak ili je vestacenje povereno strucnoj ustanovi. 1) Ako je za vestaka odredjen individualni strucnjak : Pre početka veštačenja organ postupka upozoriće veštaka da davanje lažnog nalaza i mišljenja predstavlja krivično delo i pozvati ga da predmet veštačenja brižljivo razmotri, da tačno navede sve što zapazi i nađe, i da svoje mišljenje iznese nepristrasno i u skladu sa pravilima nauke ili veštine. Organ postupka rukovodi veštačenjem, pokazuje veštaku predmete koje će razmotriti, postavlja mu pitanja i po potrebi traži objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. Ako je za svrhe veštačenja potrebno da se analizira neka materija, veštaku će se, ako je to moguće, staviti na raspolaganje samo deo te materije, a ostatak će se u potrebnoj količini obezbediti za slučaj naknadnih analiza. Veštak ima pravo da od organa postupka i stranaka traži i dobije dopunska razjašnjenja, da razgleda predmete i razmatra spise, da predlaže da se prikupe dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i mišljenja i da prilikom uviđaja, rekonstrukcije ili preduzimanja druge dokazne radnje predloži da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koje daje izjavu postave određena pitanja.
99
2. Kada je vestacnje povereno strucnoj ustanovi Kada je veštačenje povereno stručnoj ustanovi ili državnom organu, organ postupka će rukovodioca stručne ustanove ili organa upozoriti na posledice davanja lažnog nalaza i mišljenja i na to da u davanju nalaza i mišljenja ne može učestvovati lice u pogledu kojih postoji neki od razloga za izuzece vestaka. Organ postupka će stručnoj ustanovi ili državnom organu staviti na raspolaganje materijal potreban za veštačenje. Stručna ustanova ili državni organ dostavlja pisani nalaz i mišljenje, potpisan od lica koja su izvršila veštačenje. Rukovodilac stručne ustanove ili državnog organa dužan je da stranku, na njen zahtev, obavesti o imenima lica koja će izvršiti veštačenje. Organ postupka može tražiti objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. Nalaz i misljenje vestaka Usmeno dati nalaz i mišljenje veštaka unosi se odmah u zapisnik, a veštaku se može odobriti da podnese pisani nalaz i mišljenje, u roku koji odredi organ postupka. U zapisniku o veštačenju ili u pisanom nalazu i mišljenju naznačiće se: 1) ko je izvršio veštačenje, 2) zanimanje, stručna sprema i specijalnost veštaka, kao i 3) imena i svojstvo lica koja su prisustvovala veštačenju. Nakon završenog veštačenja, organ postupka obaveštava stranke koje veštačenju nisu prisustvovale da zapisnik o veštačenju ili pisani nalaz i mišljenje mogu razgledati i kopirati i određuje rok u kojem mogu da iznesu svoje primedbe. Dopunsko i ponovljeno vestacenje Dopunsko vestacenje predstavlja ponavljanje ekspertskog postupka od strane istog vestaka koji je ranije vec obavio vestacenje u pogledu kojeg je ocenjeno da postoje odredjeni nedostaci Organ postupka ce odrediti po sluzbenoj duznosti ili na predlog stranaka da se vestacenje ponovi, ako: 1) je nalaz nejasan, nepotpuno, pogresan, u protivrecnosti sam sa sobom ili sa okolnostima kojima je vestaceno, ili postoji sumnja u njegovu istinitost. 2) Ako je misljenje nejasno ili protivrecno Smestanje u zdravstvenu ustanovu u cilju vestacenja Sudija za prethodni postupak, predsednik pretresnog veća ili sudija pojedinac, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke ili veštaka, može rešenjem odrediti smeštanje okrivljenog u zdravstvenu ustanovu ako je to neophodno za svrhu medicinskog veštačenja. Ova mera može trajati najduže do 15 dana, a izuzetno se, na obrazloženi predlog veštaka i po pribavljenom mišljenju rukovodioca zdravstvene ustanove, može produžiti najduže za još 15 dana. Protiv rešenja kojim je određeno smeštanje okrivljenog u zdravstvenu ustanovu ili je odbijen predlog stranke i branilac mogu izjaviti žalbu u roku od 24 časa od kada im je uručeno rešenje. O žalbi, koja ne zadržava izvršenje rešenja, odlučuje veće, u roku od 48 časova. 100
Ako se u zdravstvenu ustanovu smešta okrivljeni koji se nalazi u pritvoru, sudija za prethodni postupak, predsednik pretresnog veća ili sudija pojedinac će obavestiti rukovodioca ustanove o razlozima zbog kojih je određen pritvor, da bi se preduzele mere potrebne za ostvarenje svrhe pritvora. Vreme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uračunaće se okrivljenom u pritvor, odnosno u izrečenu krivičnu sankciju koja se sastoji u lišenju slobode. Vrste vestacenja koje se posebno uredjuju u ZKP-u U ZKP-u uredjuje se nekoliko posebnih vrsti vestacenja, gde spadaju : 1) Vestacenje telesnih povreda 2) Vestacenje lesa 3) Psihijatrijsko vestacenje (okrivljenog /svedoka) 1) Vestacenje telesnih povreda - Ako postoji sumnja u odnosu na vrstu i način nastanka telesne povrede, organ postupka će odrediti veštačenje telesnih povreda. Moguca su dva nacna vestacenja telesnih povreda: 1. Neposredno- po pravilu, pregledom povređenog 2. Posredno - na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima, kada postoji neki od alternativno propisanih razloga: - kada pregled nije moguc - ukoliko vestacenje pregledom poredjenog po misljenju vestaka nije potrebno Vestak ce tacno opisati povrede i dati misljenje o vrsti i tezini svake povrede i njihovom ukupnom dejstu. 2) Vestacenje lesa - Javni tužilac ili sud će odrediti da lekar specijalista za sudsku medicinu izvrši pregled i obdukciju leša ako: 1) postoji sumnja da je smrt odreĎenog lica neposredna ili posredna posledica krivičnog dela 2) ili je u trenutku smrti lice bilo lišeno slobode 3) ili je nepoznat identitet leša, Kada se veštači van stručne ustanove, pregled i obdukciju leša izvršiće prema potrebi dva ili više lekara . Ako je leš već zakopan, sud će odrediti ekshumaciju u cilju njegovog pregleda i obdukcije. Vestak ce opsani spoljne i unutrasnje telesne osobne lesa, a mora i obratiti paznju na nadjeni material bioloskog porekla, tragove i sumnjive materije, i da ih opise. Ako je na lesu naneta povreda utvrdice da li je tu povredu naneo neko drug, cime je naneta, na koji nacin, koliko vremena pre nastupanja smrti. Kada se radi o obdukciji novorodjenceta, pored svega navdenog, treba se utvrdti uzrok smrt i da li je dete rodjeno zivo ili mrtvo
101
3) Psihijatrijsko vestacenje okrivljenog - Organ postupka će odrediti psihijatrijsko veštačenje okrivljenog ako je ispunjen poseban materijalan uslov: 1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost okrivljenog, da je okrivljeni usled zavisnosti od upotrebe alkohola ili opojnih droga učinio krivično delo 2) Ili ako je da je zbog duševnih smetnji nesposoban da učestvuje u postupku. Vestak je duzan: 1) Da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog od propisanih biolosko-etioloskih osnova za postojanje neuracunljivosti: a) dusevna bolest b) privremena dusevna poremecenost v) Zaostali dusevni razvoj g) druga teza dusevna poremecenosti, 2) Da potom odredi prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremecenosti 3) Da izlozi svoje misljenje o uticaju njegovog dusevnog stanja na sposobnost da shvati znacaj svog dela ili upravlja postupcima Ukoliko je vestacenje odredjeno radi ocene sposobnosti okrivljenog da ucestvuje u postupku, vestak ce kumulativno: 1) ustanoviti da li kod okrivljenog potoje dusevne smetnje 2) Dati misljenje da li je okrivljeni sposoban da shvati prirodu i svrhu krivicnog postupka, razume procesne radnje i njihove posledice 4) Psihijatrijsko vestacenje svedoka - Ako se pojavi sumnja u sposobnost svedoka da prenese svoja saznanja ili opažanja u vezi sa predmetom svedočenja, organ postupka može odrediti psihijatrijsko veštačenje svedoka.
102
70. STRUCNI SAVETNIK Stručni savetnik je lice koje raspolaže stručnim znanjem iz oblasti u kojoj je određeno veštačenje. Strucni savetnk nema svojstvo vestaka, ali je njegova uloga vrlo slucna i predstavlja neku vrstu paralelnog vestaka kog je angazovala stranka. Stranka može izabrati i punomoćjem ovlastiti stručnog savetnika kada organ postupka odredi veštačenje. Osnovna funkcija strucnog savetnika je kontrolnog karaktera u odnosu na vestacenje koje se sprovodi od strane subjekta kojem je to povereno odlukom organa koji vodi postupak. Dakle, stranka u postupku moze izabrati i punomocjem ovlastiti strucnog savetnika kada organ postupka dredi estacenje – to znaci da se on ne moze samostalno pojaviti u krivicnom postupku, vec moze biti angazovan samo ako je prethodno odredjeno vestacenje. Okrivljeni i oštećeni kao tužilac imaju pravo da organu postupka podnesu zahtev za postavljanje stručnog savetnika. Prilikom odlucivanja o tom zahtevu primenjuju se pravila koja se odnose na: 1) Mogucnost postavljanja punomocnika ostecenom kao tuziocu 2) Postavljanje branioca siromasnom okrivljenom Kada se usvoji zahtev okrivljenog i ostecenog kao tuzioca d aim se postavi strucni savetnik, prilikom odredjivanja strucnog savetnika primenjuju se pravila za odredjivanje vestaka Protiv resenja kojim se odbija zahtev za postavljanje strucnog savetnika, podnosioci zahteva mogu izjaviti zalbu, a o žalbi protiv rešenja kojim je odbijen zahtev odlučuje: - Sudija za prethodni postupak, ako je zahtev odbio javni tuzilac - Veće, ako j zahtev odbio sud pred kojim se vodi postupak, tj sudija pojedinac ili predsednik pretresnog veca Stručni savetnik ima pravo: - da bude obavešten o danu, času i mestu veštačenja - da prisustvuje veštačenju kojem imaju pravo da prisustvuju okrivljeni i njegov branilac, - da u toku veštačenja pregleda spise i predmet veštačenja i predlaže veštaku preduzimanje određenih radnji, - da daje primedbe na nalaz i mišljenje veštaka, - da na glavnom pretresu postavlja pitanja veštaku i da bude ispitan o predmetu veštačenja. Pre ispitivanja od stručnog savetnika će se zahtevati da položi zakletvu koja glasi: "Zaklinjem se da ću dati iskaz u skladu sa pravilima nauke ili veštine, savesno, nepristrasno i po svom najboljem znanju". Stručni savetnik je dužan -da punomoćje bez odlaganja podnese organu postupka, -da stranci pruži pomoć stručno, savesno i blagovremeno, -da ne zloupotrebljava svoja prava i da ne odugovlači postupak.
103
71. UVIDJAJ UviĎaj se preduzima kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje organa postupka. Iako se u zakonu definise kao neposredno opazanje, uvidjaj je mnogo vise od toga, tako da organ koji sprovodi uvidjaj – organ koji sprovodi uvidjaj zasta neposredno opaza ali ujedno stvara kompletnu sliku o dogadjaju povodom koga se uvidjaj vrsi. Predmet uviđaja može biti 1) Lice, 2) Stvar ili 3) Mesto. Prilikom preduzimanja uviđaja organ postupka će po pravilu zatražiti pomoć stručnog lica forenzičke, saobraćajne, medicinske ili druge struke, koje će, po potrebi, preduzeti i pronalaženje, obezbeđivanje ili opisivanje tragova, izvršiti potrebna merenja i snimanja, sačiniti skice, uzeti potrebne uzorke radi analize ili prikupiti druge podatke. Na uviđaj se može pozvati i veštak ako bi njegovo prisustvo bilo od koristi za davanje nalaza i mišljenja. 1) UviĎaj lica Ovde se razlikuju dve vrste uvidjaja: uvidjaj okrivljenog i uvidjaj drugih lica. 1) UviĎaj okrivljenog preduzeće se i bez njegovog pristanka ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za postupak. 2) UviĎaj drugih lica može se bez njihovog pristanka preduzeti samo ako se mora utvrditi da li se na njihovom telu nalazi određeni trag ili posledica krivičnog dela. 2) UviĎaj stvari - Uviđaj se preduzima nad pokretnim i nepokretnim stvarima okrivljenog ili drugih lica. - UviĎaj leša se preduzima ako su ispunjeni uslovi koji se odnose na vestacenje lesa. - Svako je dužan da organu postupka omogući pristup stvarima i pruži potrebna obaveštenja. - Pod uslovima koji su propisani za dokaznu radnju privremenog oduzimanja predmeta, pokretne stvari se mogu privremeno oduzeti. - Ako je radi preduzimanja uviĎaja potrebno ući u zgrade, stanove i druge prostorije, primenjuju se odredbe koje se odnose na izdavanje naredbe za pretrsanje i ulazak u stan i druge prostorije i njihovo pretresanje bez naredbe. 3) UviĎaj mesta Uviđaj mesta se preduzima na mestu krivičnog dela ili drugom mestu na kojem se nalaze predmeti ili tragovi krivičnog dela. Organ postupka može zadržati lice zatečeno na mestu uviđaja pod uslovima koji su predvidjeni za zadrzavanje lica zatecenih na mestu dogadjaja.
104
72. REKONSTRUKCIJA DOGADJAJA Organ postupka može odrediti rekonstrukciju događaja: 1) Radi proveravanja izvedenih dokaza ili 2) UtvrĎivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje predmeta dokazivanja Nacin sprovodjenja rekonstrukcije odlikuje se sledecim uslovima: 1) Prostorno-ambijentalni uslovi – Rekonstrukcija se rsi na mestu dogadjaja, cij izgled treba da bude sto pribliziniji njegovom izgledu u vreme izvrsenja dela 2) Vremensko-meteoroloski uslovi – Rekonstrukcija se po mogucnosti obavlja u isto doba dana i godine, pod slicnim atmosferskim i drugim vremenskim prilikama koje su vladale u vreme izvrsenja dela 3) Ostalim takticko-tehnickim uslovima – U toku rekonstrukcije se upotrebljavaju ista sredstva izvrsenja i drugi predmet, koji su bili na mestu dogadjaja ili su korisceni u vreme izvrsenja krivicnog dela. - Ona se obavlja tako što će se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. - Ako su u iskazima pojedinih svedoka ili okrivljenih radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih. - Rekonstrukcija se ne sme obaviti na način: 1) kojim se vreĎa javni red i moral 2) ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. - Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi.
105
73. DOKAZIVANJE ISPRAVOM Dokazivanje ispravom vrši se: 1) čitanjem, 2) gledanjem, 3) slušanjem ili 4) uvidom u sadržaj isprave na drugi način. Dve su vrste isprava za koje se samim Zakonikom utvrdjuje da se njima dokazuje verodostojnost onoga sto je u njima sadrzano: 1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i 2) I sprava koju je u takvom obliku izdalo lice u vršenju javnog ovlašćenja koje mu je povereno zakonom. Dozvoljeno je dokazivati da sadržaj tih isprava nije verodostojan ili da isprava nije pravilno sastavljena, a to cini lice koje to tvrdi. Verodostojnost sadržaja ostalih isprava utvrđuje se izvođenjem drugih dokaza i ocenjuje se u skladu sa nacelom slobodnog sudijskog uverenja. Pribavljanje isprave Ispravu po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka pribavlja organ postupka ili podnose stranke, po pravilu, u originalu. Ako lice ili državni organ odbije da na zahtev organa postupka dobrovoljno preda ispravu, postupiće se u skladu sa odredbama koje se odnose na privremeno oduzimanje predmeta. Ako je original isprave uništen, nestao ili ga nije moguće pribaviti, može se pribaviti kopija isprave. Organ postupka će u zapisnik uneti sadržaj isprave i napraviće njenu kopiju, a u slučaju potrebe original će vratiti podnosiocu.
106
74. UZIMANJE UZORAKA U Zakoniku se uredjuje uzimanje tri vrste uzoraka: 1) Biometrihskih uzoraka 2) Uzoraka bioloskog porekla 3) Uzoraka za forenzicko-geneticku analizu 1) Uzimanje biometrijskih uzoraka – Biometrijski uzorci ustvari ne predstavljaju tipicne uzorke, kao sto je na primer slucaj sa bioloskim uzorcima poput uzoraka krvi, pljuvacke i sl. – ovde se radi o fiksirnju odredjenih podataka koji se odnose na neke nepromenljve ili vrlo malo promenljive fizicke osobine konkretnog lica – npr neke dimenzije na telu coveka, njegovom licu. (dimnzija zenice, karakteristika kosti lica i slicno…) - U cilju utvrĎivanja činjenica u postupku od osumnjičenog se mogu i bez pristanka uzeti otisci papilarnih linija i delova tela, bukalni bris i lični podaci, sastaviti lični opis i napraviti fotografija (forenzička registracija osumnjičenog). - Kad je to neophodno radi utvrĎivanja istovetnosti ili u drugim slučajevima od interesa za uspešno voĎenje postupka, sud može odobriti da se fotografija osumnjičenog javno objavi. - Radi otklanjanja sumnje o povezanosti sa krivičnim delom, od oštećenog ili drugog lica zatečenog na mestu krivičnog dela mogu se i bez pristanka uzeti otisci papilarnih linija i delova tela i bukalni bris. Radnju uzimanja biometrijskog uzorka po naredbi javnog tužioca ili suda preduzima stručno lice. 2) Uzimanju uzoraka biološkog porekla i preduzimanju drugih medicinskih radnji koje su po pravilu medicinske nauke neophodne radi analize i utvrđivanja činjenica u postupku, može se pristupiti i bez pristanka okrivljenog, izuzev ako bi zbog toga nastupila kakva šteta po njegovo zdravlje. - Ako je potrebno utvrditi postojanje traga ili posledice krivičnog dela na drugom licu, uzimanju uzoraka biološkog porekla i preduzimanju drugih medicinskih radnji može se pristupiti i bez pristanka lica, izuzev ako bi nastupila kakva šteta po njegovo zdravlje. - Od okrivljenog, oštećenog, svedoka ili drugog lica može se radi utvrđivanja činjenica u postupku uzeti uzorak glasa ili rukopisa radi upoređivanja. Radnje koje se odnose na uzimanje uzoraka bioloskog porekla i preduzimanje drugih medicinskih radnji po naredbi javnog tužioca ili suda preduzima zdravstveni radnik. - Lice koje odbije da da uzorak glasa ili rukopisa sud može kazniti novčano do 150.000 dinara. - O žalbi protiv rešenja kojim je izrečena novčana kazna, odlučuje veće. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.
107
3) Uzimanje uzoraka za forenzičko-genetičku analizu Pod forenzicko-genetickom analizom zakonodavac podrazumeva DNK analizu. - Ako je potrebno radi otkrivanja učinioca krivičnog dela ili utvrĎivanja drugih činjenica u postupku, javni tužilac ili sud može narediti uzimanje uzorka za forenzičkogenetičku analizu: 1) sa mesta krivičnog dela i drugog mesta na kome se nalaze tragovi krivičnog dela; 2) od okrivljenog i oštećenog, a pod uslovima predviđenim u odnosu na uzimanje bioloskih uzoraka 3) od drugih lica ako postoji jedna ili više karakteristika koja ih dovodi u vezu sa krivičnim delom. - U odluci o izricanju krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode, prvostepeni sud može po službenoj dužnosti odrediti da se uzorak za forenzičko-genetičku analizu uzme od: 1) okrivljenog kome je za krivično delo učinjeno sa umišljajem izrečena kazna zatvora preko jedne godine; 2) okrivljenog koji je oglašen krivim za umišljajno krivično delo protiv polne slobode; 3) lica kome je izrečena mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja. 75. PROVERA RACUNA I SUMNJIVIH TRANSAKCIJA Ako postoje osnovi sumnje da osumnjičeni za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, odnosno za krivično delo prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju, pranje novca, trgovina uticajem , primanje mita i davanje mita poseduje račune ili obavlja transakcije, organ postupka može odrediti da se izvrši provera računa ili sumnjivih transakcija. Provera obuhvata: 1) pribavljanje podataka; 2) nadzor nad sumnjivim transakcijama; 3) privremeno obustavljanje sumnjive transakcije. 1) Pribavljanje podataka - Ako su ispunjeni uslovi za proveru racuna i sumnjivih transakcija, javni tužilac može narediti banci ili drugoj finansijskoj organizaciji da mu u određenom roku dostavi podatke: 1) o računima koje osumnjičeni ima ili kontroliše i sredstvima koja na njima drži; 2) iz evidencije podataka. Banka ili finansijska organizacija dužna je da čuva kao tajnu podatak da je postupila u skladu sa naredbom javnog tuzioca. Javni tužilac će doneti rešenje o uništenju prikupljenog materijala, kada se radi o nekom od sledecih slucajeva: 1) Ako ne pokrene krivični postupak u roku od šest meseci od dana kada se upoznao sa prikupljenim podacima 2) Ako izjavi da protiv osumnjičenog neće zahtevati vođenje postupka 3) Ako smatra da prikupljeni podaci nisu potrebni za vođenje postupka, O donošenju rešenja o unistenju prikupljenog materijala javni tužilac će obavestiti lice prema kome je sprovedena dokazna radnja - Materijal se uništava pod nadzorom javnog tužioca koji o tome sastavlja zapisnik.
108
Nadzor nad sumnjivim transakcijama - Ako su ispunjeni uslovi za proveru racuna i sumnjivih transakcija, javni tužilac može zahtevati da sud odredi nadzor nad sumnjivim transakcijama. Nadzor odreĎuje obrazloženom naredbom sudija za prethodni postupak. U naredbi se navode: podaci o osumnjičenom, oznaka računa, obaveza banke ili finansijske organizacije da dostavlja periodične izveštaje javnom tužiocu i trajanje nadzora. Nadzor može trajati najduže tri meseca, a zbog važnih razloga može biti produžen najviše za još tri meseca. - ----- Nadzor se obustavlja čim prestanu razlozi za njegovu primenu. Ako u naredbi nije drugačije određeno, banka ili druga finansijska organizacija je dužna da pre svake transakcije obavesti javnog tužioca da će transakcija biti izvršena i da navede rok u kojem će se izvršiti. Ako zbog prirode transakcije to nije moguce, banka ili druga finansijska organizacija će obavestiti javnog tužioca odmah posle izvršenja transakcije i navešće razloge kašnjenja. Banka ili finansijska organizacija dužna je da čuva kao tajnu podatak da je postupila u skladu sa naredbom Sudija za prethodni postupak donosi resenje o unistenju prikupljenog materijala, kada se radi o nekom od sledecih slucajeva: 1) Ako javni tužilac ne pokrene krivični postupak u roku od šest meseci od dana kada se upoznao sa podacima dobijenim nadzorom 2) Ako izjavi da protiv osumnjičenog neće zahtevati vođenje postupka 3) Ako smatra da prikupljeni podaci nisu potrebni za vođenje postupka, Privremeno obustavljanje sumnjive transakcije Ako su ispunjeni uslovi za proveru racuna i sumnjivih transakcija i ako postoje osnovi sumnje da osumnjičeni obavlja sumnjivu transakciju, na pisani i obrazloženi zahtev javnog tužioca sudija za prethodni postupak može narediti banci ili drugoj finansijskoj organizaciji da privremeno obustavi izvršenje sumnjive transakcije. Mera privremenog obustavljanja može trajati najduže 72 časa, a u slučaju da trajanje mere obuhvata i neradne dane može se po naredbi suda produžiti najviše za još 48 časova. Banka ili druga finansijska organizacija dužna je da čuva kao tajnu podatak da je postupila u skladu sa naredbom o privremenoj obustavi sumnjive transakcije.
109
76. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA Ova radnja se sastoji u privremenom oduzimanju predmeta i njihovom predavanju sudu odnosno obezbedjivanju da se oni cuvaju na drug nacin. Materijalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta utvrdjen je alternativno, i odnosi se: 1) Na predmete koji se po Krivicnom zakonu mogu oduzeti 2) Predmete koji mogu posluziti kao dokaz u krivicnom postupku. U Zakonu se posebno regulise postupanje u odnosu na: 1) Sredstva koja su predmet sumnjive transakcije 2) Uredjaje za automatsku obradu podataka 3) Opremu na kojoj se cuvaju elektronski podaci - U pogledu njih odluku o privremenom oduzimanju i stavljanju na poseban racun donosi sud. DUZNOST DRZAOCA PREDMETA Lice koje drži predmete u pogledu kojih se zahteva privremeno oduzimanje dužno je: - da organu postupka omogući pristup predmetima, - pruži obaveštenja potrebna za njihovu upotrebu i - da ih na zahtev organa preda. Pre oduzimanja predmeta organ postupka će po potrebi u prisustvu stručnog lica pregledati predmete. Ako lice koje drzi redmete cije se privremeno oduzimanje zahteva odbije da omogući pristup predmetima, da pruži obaveštenja potrebna za njihovu upotrebu ili da ih preda, javni tužilac ili sud može kazniti novčano do 150.000 dinara, a ako i posle toga odbije da ispuni svoju dužnost, može ga još jednom kazniti istom kaznom. O žalbi protiv rešenja kojim je izrečena novčana kazna, odlučuje sudija za prethodni postupak ili veće. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja. OSLOBODJENJE OD DUZNOSTI PREDAJE PREDMETA Od duznosti predaje predmeta oslobodjen je: 1) Okrivljeni (apsolutno oslobodjen) 2) Lica koja spadaju u kategorije osoba koje su oslobodjene od svedocenja (relativno oslobodjena): - Lice koje ima duznost cuvanja tajnog podatka - Lice koje je duzno da cuva profesionalnu tajnu ***Relativno oslobodjena = sud moze na predlog okrivljenog odluciti da ta lica moraju predati predmete
110
POSTUPAK PRIVREMENOG ODUZIMANJA PREDMETA Licu od koga su predmeti oduzeti, izdaje se potvrda u kojoj će se oni opisati, navesti gde su pronađeni, podaci o licu od koga se predmeti oduzimaju, kao i svojstvo i potpis lica koje radnju sprovodi. Spisi koji mogu da posluže kao dokaz će se popisati, a ako to nije moguće, spisi će se staviti u omot i zapečatiti. Vlasnik spisa može na omot staviti i svoj pečat. Lice od koga su spisi oduzeti pozvaće se da prisustvuje otvaranju omota. Ako se ono ne odazove pozivu ili je odsutno, organ postupka će omot otvoriti i pregledati i popisati spise. Pri pregledanju spisa mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlašćena lica. POVRACAJ PRIVREMENO ODUZETIH PREDMETA Predmeti koji su u toku postupka privremeno oduzeti, vratiće se držaocu ako prestanu razlozi zbog kojih su predmeti privremeno oduzeti, a ne postoje razlozi za njihovo trajno oduzimanje. Ako je predmet neophodno potreban držaocu, on mu se može vratiti i pre prestanka razloga zbog kojeg je oduzet, uz obavezu da ga na zahtev organa postupka donese. Javni tužilac i sud paze po službenoj dužnosti na postojanje razloga za privremeno oduzimanje predmeta.
111
77. PRETRESANJE Materijalni uslov za pretresanje stana i drugih prostorija sadrzan je u verovatnoci 1) da će se pretresanjem pronaći okrivljeni, 2) tragovi krivičnog dela ili 3) predmeti važni za postupak. Formalni uslov jeste postojanje naredbe suda, a izuzetno je moguce da se pretresanje obavi i bez naredbe. Pretresanje nareĎuje sud, na obrazloženi zahtev javnog tužioca. Naredba o pretresanju sadrži: 1) naziv suda koji je naredio pretresanje; 2) označenje predmeta pretresanja; 3) razlog pretresanja; 4) naziv organa koji će preduzeti pretresanje; 5) druge podatke od značaja za pretresanje. Pretresanje će započeti najkasnije u roku od osam dana od dana izdavanja naredbe Ako ne započne u navedenom roku, pretresanje se ne može preduzeti i naredba će se vratiti sudu. PRETRESANJE BEZ NAREDBE Javni tužilac ili ovlašćena službena lica policije mogu izuzetno bez naredbe suda ući u stan i druge prostorije i bez prisustva svedoka preduzeti pretresanje stana i drugih prostorija ili lica koja se tu zateknu: 1) uz saglasnost držaoca stana i druge prostorije; 2) ako neko zove u pomoć; 3) radi neposrednog hapšenja učinioca krivičnog dela; 4) radi izvršenja odluke suda o pritvaranju ili dovođenju okrivljenog; 5) radi otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu. Ako nakon ulaska u stan i druge prostorije nije preduzeto pretresanje, držaocu prostorija ili prisutnom licu odmah će se izdati potvrda u kojoj će se naznačiti razlog ulaženja i uneti primedbe držaoca ili prisutnog lica. Ako je nakon ulaska u stan i druge prostorije preduzeto pretresanje, o ulasku u prostorije i izvršenom pretresanju bez naredbe suda i prisustva svedoka biće sačinjen zapisnik u kome će se naznačiti razlozi ulaska i pretresanja. Pretresanje lica Ovlašćena službena lica policije mogu bez naredbe suda za pretresanje i bez prisustva svedoka preduzeti pretresanje lica prilikom lišenja slobode ili prilikom izvršenja naredbe za dovođenje, ako postoji sumnja da to lice poseduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji sumnja da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete koje treba od njega oduzeti kao dokaz u postupku. Izveštaj sudiji za prethodni postupak Kad javni tužilac ili ovlašćena službena lica policije preduzmu pretresanje stana i drugih prostorija ili lica bez naredbe o pretresanju dužna su da o tome odmah podnesu izveštaj sudiji za prethodni postupak koji ceni da li su bili ispunjeni uslovi za pretresanje. 112
PRETPOSTAVKE ZA PRETRESANJE Postoje cetri grupe pravila koja se odnose na pretresanje: 1) Pravila zajednicka za obe vrste pretresanja – kako stana i drugih prostorija, tako i lica 2) Pravila koja se odnose samo na pretresanje stana 3) Pravila koja se odnose samo na pretresanje lica 4) Pravila koja se odnose na specificne predmete – uredjaje za automatsku obradu podataka i opreme na kojoj se cuvaju elektronski zapisi. 1. Prethodna predaja naredbe i pozivanje na predaju onoga sto se trazi - Posle predaje naredbe o pretresanju, držalac stana i drugih prostorija ili lice na kome će se pretresanje preduzeti poziva se da dobrovoljno preda lice, odnosno predmete koji se traže. 2. Pravo na odgovarajucu pouku i pravo na adokata - Držalac stana ili drugih prostorija koje bi trebalo da budu pretresane poučiće se da ima pravo da uzme advokata, odnosno branioca koji može prisustvovati pretresanju. Ako držalac stana ili prostorije koje bi trebalo da budu pretresane zahteva prisustvo advokata, odnosno branioca, početak pretresanja će se odložiti do njegovog dolaska, a najduže za tri časa. 3. Mogucnost odstupanja od prethodno navedenih pravila - Pretresanju se može pristupiti i bez prethodne predaje naredbe, kao i bez prethodnog poziva za predaju lica ili predmeta i pouke o pravu na branioca, odnosno advokata, ako se: - pretpostavlja oružani otpor ili druga vrsta nasilja ili - ako se očigledno priprema ili je otpočelo uništavanje tragova krivičnog dela ili predmeta važnih za postupak - ili je držalac stana i drugih prostorija nedostupan. 4. Prisustvo svedoka - Pretresanju prisustvuju dva punoletna građanina kao svedoci koji će se pre početka pretresanja upozoriti da paze na tok pretresanja, kao i da imaju pravo da pre potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore na verodostojnost sadržine zapisnika. Ako su ispunjeni uslovi za pretresanje bez prethodne predaje naredbe, pretresanje se može preduzeti i bez prisustva svedoka. 5. Opste pravilo o nacinu i vremenu preduzimanja pretresanja – Pretresanje se vrsi obazrivo uz postovanje dostojanstva licnosti, bez remecenja kucnog reda i po pravilu danju, tj izmedju 22 casa i 6 casova ako postoji neki od alternativno propisanih razloga: - Ako je danju zapoceto pa nije dovrseno - Ako je to odredjeno naredbom za pretresanje 6. Nacini oficijelnog registrovanja sprovedene dokazne radnje i njenog rezultata koji postoje u tri oblika: 1) sacinjavanje zapisnika o pretresanju – O svakom pretresanju se sacinjava zapisnik u kome se: - tacno opisuju predmeti i isprave koji se oduzimaju i mesto na kom su pronadjeni , - posebno obrazlaze zbog cega se pretresanje vrsi nocu - unose primedbe prisutnih lica 2) izdavanje potvrde o privremeno oduzetim predmetima – O oduzetim predmetima se sacinjava potvrda koja se odmah izdaje licu od koga su predmeti oduzeti 3) Tonsko i opticko snimanje - Tok pretresanja može se tonski i optički snimiti, a predmeti pronađeni tokom pretresanja mogu se posebno fotografisati, a ako se pretresanje vrši bez prisustva svedoka, snimanje i fotografisanje je obavezno. Snimci i fotografije će se priložiti zapisniku o pretresanju. 113
Posebna pravila koja se odnose na pretresanje stana i drugih prostorija su: 1. Prisustvo pretresanju odredjenih lica sto se odnosi na tri varijante: 1) Držalac stana i drugih prostorija pozvaće se da prisustvuje pretresanju, a ako je on odsutan, pozvaće se da u njegovo ime pretresanju prisustvuje neko od punoletnih članova njegovog domaćinstva ili drugo lice. 2) Kada se pretresaju vojni objekti, prostorije državnih organa, preduzeća ili drugih pravnih lica, pozvaće se njihov rukovodilac ili lice koje on odredi, odnosno odgovorno lice da prisustvuje pretresanju. Ako pozvano lice ne dođe u roku od tri časa od časa prijema poziva, pretresanje se može obaviti i bez njegovog prisustva. 3) Kada se pretresa advokatska kancelarija ili stan u kojem živi advokat, pozvaće se advokat koga odredi predsednik nadležne advokatske komore. Ako advokat koga je odredio predsednik advokatske komore ne dođe u roku od tri časa, pretresanje se može obaviti i bez njegovog prisustva. 2. Postupanje sa zakljucanim stvarima – Zakljucane prostorije, namestaj i druge stvari otvorice se silom samo ako njihov drzalac nje prisutan ili nece dobrovoljno da ih otvori ili to odbije da ucini lice koje je prisutno pretresanju. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I ISPRAVA Prilikom pretresanja, oduzeće se privremeno predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. Ako se prilikom pretresanja nađu predmeti koji nisu u vezi sa krivičnim delom zbog koga je pretresanje preduzeto, ali koji ukazuju na drugo krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. Ako pretresanje nije preduzeo javni tužilac, niti je njemu prisustvovao, organ koji je izvršio pretresanje o tome će odmah obavestiti javnog tužioca. Ako javni tužilac naĎe da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka ili ako prestanu razlozi zbog kojih su predmeti privremeno oduzeti, a ne postoje razlozi za njihovo trajno oduzimanje predmeti će se odmah vratiti licu od koga su oduzeti. POSTUPANJE SA STVARIMA CIJI SU VLASNICI NEPOZNATI Ako se prilikom pretresanja pronaĎe stvar za koju se ne zna čija je, organ postupka objaviće oglas na tabli skupštine jedinice lokalne samouprave na čijem području je pretresanje preduzeto i na čijem je području krivično delo učinjeno, a ako se radi o stvarima veće vrednosti i u sredstvima javnog informisanja, u kome će opisati stvar i pozvati vlasnika da se javi u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa, uz upozorenje da će u protivnom stvar biti prodata. Ako je stvar podložna kvaru ili je njeno čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje u sudski depozit, odnosno depozit javnog tužilaštva. Ako se u roku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari, sud će doneti rešenje da stvar postaje državna svojina, odnosno da se novac unese u budžet Republike Srbije. Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povraćaj stvari ili novca dobijenog od prodaje stvari. Zastarevanje ovog prava počinje da teče od dana objavljivanja oglasa. 114
OPSTE DOKAZNE RADNJE - TABELA
Opsta dokazna radnja: 1. Saslusanje okrivljenog
Sprovodi je…
Sastoji se u…
- Javni tuzilac ili - Sud u odgovarajucem funkcionalnom sastavu, zavisno od faze postupka
Davanju izjave okrivljenog u odnosu na krivicno delo za koje se tereti (aktivna odbrana okrivljenog) ili u uzdrzavanju od davanja izjave (pasivna odbrana okrivljenog).
2. Ispitivanje svedoka
Formalni uslov
Materijalni uslov
Uzimanju iskaza od lica koje se smatra svedokom, jer je verovatno da ce dati obavestenja o: 1) krvicnom delu i uciniocu 2) drugim cinjencama koje se utvrdjuju u postupku
- Predlog da se neko lice ispita kao svedok - Ako predloga nema, to sud moze uciniti i po sopstvenoj inicijativi
Postoji u pozitivnom i negativnom obliku. - U pozitivnom obliku svodi se na odredjivanje u opstem smislu ko moze biti svedok. - U negatinom obliku sastoji se u pravilima po kojima su odrdjena lica iskljucena od duznosti svedocenja.
Svodi se na: 1) Neophodnost postojanja odredjene odluke organa koji vodi postupak, koji se donosi u formi pisane naredbe 2) Postovanje odredjeneog prioritetnog redosleda prilikom odredjivanja subjekta koji ce obaviti ekspertizu
Sastoji u tome da je strucno znanje potrebno za: 1) Utvrdjivanje neke cinjenice u krivicnom postupku 2) Ocenu cinjenice u postupku
3. Vestacenje
Vestak
Utvrdjivanju cinjenica koje su relevantne u krivicnom postupku, a nisu pravng karaktera, kao i davanje nalaza i misljenja od strane lica koje raspolaze potrebnim strucnim znanjem i vestinama – eksperta iz odgovarajuce strucne oblasti.
4. Uvidjaj
Organ postupka koji će po pravilu zatražiti pomoć stručnog lica forenzičke, saobraćajne, medicinske ili druge struke, a na uvidjaj se moze pozvati i vestak Organ postupka
Neposrednom opažanju organa postupka kada je to potrebno za utvrĎivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku
Kada je to potrebno za utvrĎivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku
Ponavljanju radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima dogaĎaj odigrao. - Ako su u iskazima pojedinih svedoka ili okrivljenih radnje ili situacije različito prikazane, rekonstrukcija dogaĎaja 115će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih.
Organ postupka može odrediti rekonstrukciju dogaĎaja: 1) Radi proveravanja izvedenih dokaza ili 2) UtvrĎivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje predmeta dokazivanja
5. Rekonstrukcija dogadjaja
6. Koriscenje isprava
Ispravu po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka pribavlja organ postupka ili podnose stranke, po pravilu, u originalu.
7. Uzimanje uzoraka
1) Radnju uzimanja biometrijskog uzorka po naredbi javnog tužioca ili suda preduzima stručno lice 2) Radnje koje se odnose na uzimanje uzoraka bioloskog porekla i preduzimanje drugih medicinskih radnji po naredbi javnog tužioca ili suda preduzima zdravstveni radnik.
8. Provera racuna i sumnjivih transakcija
Banka ili finansijska organizacija, na naredbu javnog tuzioca
Dokazivanje ispravom vrši se: 1) čitanjem, 2) gledanjem, 3) slušanjem ili 4) uvidom u sadržaj isprave na drugi način.
Naredba
1) pribavljanju podataka; 2) nadzoru nad sumnjivim transakcijama; 3) privremenom obustavljanju sumnjive transakcije.
116
Naredba
Ako postoje osnovi sumnje da osumnjičeni za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, odnosno za krivično delo prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju, pranje novca, trgovina uticajem , primanje mita i davanje mita poseduje račune ili obavlja transakcije, organ postupka može odrediti da se izvrši provera računa ili sumnjivih transakcija.
9.Privremeno oduzimanje predmeta
10. Pretresanje
Privremenom oduzimanju predmeta i njihovom predavanju sudu odnosno obezbedjivanju da se oni cuvaju na drug nacin.
NareĎuje sud, na obrazloženi zahtev javnog tužioca.
Utvrdjen je alternativno, i odnosi se: 1) Na predmete koji se po Krivicnom zakonu mogu oduzeti 2) Predmete koji mogu posluziti kao dokaz u krivicnom postupku.
Postojanje naredbe suda, a izuzetno je moguce da se pretresanje obavi i bez naredbe.
117
Sadrzan je u verovatnoci 1) da će se pretresanjem pronaći okrivljeni, 2) tragovi krivičnog dela ili 3) predmeti važni za postupak.
78. POSBNE DOKAZNE RADNJE Posebne dokazne radnje nisu dokazna sredstva – njima se dokazi ne izvode vec se pribavljaju, tj obezbedjuju. One se po pravilu preduzimaju u predistraznom postupku. U posebne dokazne radnje svrstavaju se one aktivnosti koje se smatraju specijalnim istraznim tehnikama, a za konodavac u odnosu na takve radnje regulise odredjena opsta pravila: 1) Materijalni uslov za predzimanje posebnih dokaznih radnji 2) Postupanje sa materijalom koji je prikupljen posebnim dokaznim radnjama 3) Pitanje dokazne (ne)valjanosti informacija pribavljenh posebnim dokaznim radnjama 4) Slucajni nalaz do kog je doslo posebnim dokaznim radnjama 5) Tajnost podataka povezanih sa posebnim dokaznim radnjama 1) Materijalni uslov za predzimanje posebnih dokaznih radnji Posebne dokazne radnje mogu se odrediti kada su kumulativno isunjena dva uslova: 1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano. Posebne dokazne radnje se izuzetno mogu odrediti i prema licu za koje postoje osnovi sumnje da priprema neko od krivičnih dela, a ispunjen je jedan od dva alternativno propisana razloga: 1) Da okolnosti slučaja ukazuju da se na drugi način krivično delo ne bi moglo otkriti, sprečiti ili dokazati ili 2) Ako bi to izazvalo nesrazmerne teškoće ili veliku opasnost. Posebne dokazne radnje mogu se odrediti za sledeća krivična dela: 1) Za koja je posebnim zakonom odreĎeno da postupa javno tužilaštvo posebne nadležnosti (Krivicna dela organizovanog kriminala i druga posebno teska krivicna dela protiv covecnosti i drugih dobara zasticenih medjunarodnim pravom) 2)Za niz taksativno nabrojanih krivicnoh dela: teško ubistvo, otmica, iznuda, falsifikovanje novca, pranje novca , neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga , napad na ustavno uređenje, sabotaža , špijunaža, odavanje državne tajne, izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti, davanje mita, trgovina ljudima… 3) sprečavanje i ometanja dokazivanja - Samo ako je učinjeno u vezi sa krivicnim delima na koja se mogu primeniti dokazne radnje Kada se radi o posebnoj dokaznoj radnji angazovanje prikrivenog islednika, suzen je materjani uslov – ta dokazna radnja moze se odrediti samo za krivicno delo organizovanog kriminala ili u pogledu krivicnih dela protiv covecnosti i drugih dobara zasticenih medjunarodnim pravom.
118
2) Postupanje sa materijalom koji je prikupljen posebnim dokaznim radnjama Svrha posebnh dokaznih radnji jeste pribavljanje dokaza – ocekuje se da oni posluze kao osnova za utvrdjivanje cinjenica i da se na njima temelji sudska odluka. Medjutim, nekada materijal prikupljen dokaznom radnjom ne moze posluziti kao dokaz, pa u tom slucaju zakonodavac propisuje obavezno unistavanje takvog materijala. Sudija za prethodni postupak će doneti rešenje o uništenju prikupljenog materijala: 1) Ako javni tužilac ne pokrene krivični postupak u roku od šest meseci od dana kada se upoznao sa materijalom prikupljenim korišćenjem posebnih dokaznih radnji ili 2) Ako izjavi da ga neće koristiti u postupku, 3) Ako izjavi da protiv osumnjičenog neće zahtevati voĎenje postupka, O donošenju rešenja o unistenju namterijala pribavljenog posebnom dokaznom radnjom sudija za prethodni postupak može obavestiti lice prema kome je sprovedena posebna dokazna: 1) Ako je u toku sprovoĎenja radnje utvrĎena njegova istovetnost i 2) Ako to ne bi ugrozilo mogućnost voĎenja krivičnog postupka. Materijal se uništava pod nadzorom sudije za prethodni postupak koji o tome sastavlja zapisnik, a nije utvrdjeno na koji nacin se materijal unistava. 3) Pitanje dokazne (ne)valjanosti informacija pribavljenh posebnim dokaznim radnjama Materijal do koga se doslo posebnim dokaznim radnjama moze imati dokazni znacaj, ali u odredjenim slucajevima ne moze sluziti kao dokaz jer su prilikom sprovodjenja posebnih dokaznih radnji nacinjene odredjene greske. Na prikupljenim podacima se ne moze zasnivati sudska odluka onda kada je pri preduzimanju posebnih dokaznih radnji alternativno postupljeno suprotno: 1) odredbama ZKP-a 3) naredbi organa postupka 4) Slucajni nalaz do kog je doslo posebnim dokaznim radnjama Ako je preduzimanjem posebnih dokaznih radnji prikupljen materijal o krivičnom delu ili učiniocu koji nije bio obuhvaćen odlukom o određivanju posebnih dokaznih radnji, takav materijal se može koristiti u postupku samo ako se odnosi na krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih je moguce preduzmanje posebnih dokaznih radnji. 5) Tajnost podataka povezanih sa posebnim dokaznim radnjama Predlog za određivanje posebnih dokaznih radnji i odluka o predlogu beleže se u posebnom upisniku i čuvaju se zajedno sa materijalom o sprovođenju posebnih dokaznih radnji u posebnom omotu spisa sa naznakom "posebne dokazne radnje" i oznakom stepena tajnosti, u skladu sa propisima koji uređuju tajne podatke. Podaci o predlaganju, odlučivanju i sprovođenju posebnih dokaznih radnji predstavljaju tajne podatke, i sva lica koja ih u bilo kom svojstvu saznaju duzna su da i cuvaju kao tajne.
119
79. OBLICI TAJNOG AUDIO I VIDEO NADZORA U NOVOM ZKP-U Novi ZKP poznaje dva vida tajnog audio i video nadzora, a to su sledece dokazne radnje: 1) Tajni nadzor komunikacije 2) Tajno pracenje i snimanje *** Dalje, pitanaja: 80, 81. 80. TAJNI NADZOR KOMUNIKACIJE Tajni nadzor komunikacije se moze odrediti ako je ispunjen opsti: - Materijalni uslov za preduzimanje posebnih dokaznih radnji i - Posebni formalni uslov – odluka suda cije se donosenje inicira predlogom javnog tuzioca. Odluku donosi sudija za prethodni postupak u formi naredbe , koja sadrzi: raspoložive podatke o licu prema kojem se tajni nadzor komunikacije određuje, zakonski naziv krivičnog dela, označenje poznatog telefonskog broja ili adrese osumnjičenog, odnosno telefonskog broja ili adrese za koju postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni koristi, razloge na kojima se zasniva sumnja, način sprovođenja, obim i trajanje posebne dokazne radnje. Trajanje tajnog nadzora komunikacije Trajanje nadzora komunikacije odredjuje se na dva nacina: 1) Faktickim rokom koji se svodi na duznost prekidanja sprovodjenja nadzora cim prestanu razlozi za njegovu primenu 2) Formulisanjem posebnih maksimalnih rokova formalne prirode (odredjenih u mesecima) Tajni nadzor komunikacije može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza se može produžiti najviše za tri meseca. Ako je reč o krivičnim delima koja su svrstana u nadleznost javni tuzilastva posebne nadleznosti, tajni nadzor može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca. Znaci, moze trajati najduze 12 meseci. Sprovođenje nadzora se prekida čim prestanu razlozi za njegovu primenu. Sprovodjenje tajnog nadzora Naredbu izvršava policija, Bezbednosno-informativna agencija ili Vojnobezbednosna agencija. O sprovođenju tajnog nadzora komunikacije sačinjavaju se dnevni izveštaji koji se zajedno sa prikupljenim snimcima komunikacije, pismima i drugim pošiljkama koje su upućene osumnjičenom ili koje on šalje dostavljaju sudiji za prethodni postupak i javnom tužiocu na njihov zahtev. Poštanska, telegrafska i druga preduzeća, društva i lica registrovana za prenošenje informacija dužna su da državnom organu koji izvršava naredbu, omoguće sprovođenje nadzora i snimanja komunikacije i da, uz potvrdu prijema, predaju pisma i druge pošiljke.
120
Prosirenje tajnog nadzora Ako u toku sprovođenja tajnog nadzora komunikacije doĎe do saznanja da osumnjičeni koristi drugi telefonski broj ili adresu, državni organ koji izvrsava posebnu dokaznu radnju će proširiti tajni nadzor komunikacije i na taj telefonski broj ili adresu i o tome će odmah obavestiti javnog tužioca. Po prijemu obaveštenja o prosirenju tajnog nadzora, javni tužilac će odmah podneti predlog da se naknadno odobri proširenje tajnog nadzora komunikacije. O predlogu odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od 48 časova od prijema predloga i o tome sastavlja belešku u zapisniku. Ako usvoji predlog javnog tuzioca, sudija za prethodni postupak će naknadno odobriti proširenje tajnog nadzora komunikacije, a ako odbije predlog, materijal koji je prikupljen prethodnim faktickim prosirenjem se uništava Dostavljanje izvstaja i materijala o realizovanom tajnom nadzoru Po završetku tajnog nadzora komunikacije organ koji je sprovodio tu posebnu dokaznu radnju dostavlja sudiji za prethodni postupak snimke komunikacije, pisma i druge pošiljke i poseban izveštaj koji sadrži: vreme početka i završetka nadzora, podatke o službenom licu koje je nadzor sprovelo, opis tehničkih sredstava koja su primenjena, broj i raspoložive podatke o licima obuhvaćenim nadzorom i ocenu o svrsishodnosti i rezultatima primene nadzora. Sudija za prethodni postupak će prilikom otvaranja pisama i drugih pošiljki paziti da se ne povrede pečati i da se omoti i adrese sačuvaju. O otvaranju će sastaviti zapisnik. Sav materijal dobijenim sprovođenjem tajnog nadzora komunikacije dostaviće se javnom tužiocu. Javni tužilac će odrediti da se snimci dobijeni upotrebom tehničkih sredstava u celini ili delimično prepišu i opišu. Na snimke sačinjene suprotno zakonskim pravilima shodno će se primenjivati odredbe ZKPa koje se odnose na pravno nevaljane dokaze, tj cinjenice koje ne mogu posluziti kao dokaz.
121
81. TAJNO PRACENJE I SNIMANJE Ako je ispunjen opsti materijalni uslov za preduzimanje posebnih dokaznih radnji, na obrazloženi predlog javnog tužioca sud može odrediti tajno praćenje i snimanje osumnjičenog radi: 1) Otkrivanja kontakata ili komunikacije osumnjičenog na javnim mestima i mestima na kojima je pristup ograničen ili u prostorijama, osim u stanu; 2) UtvrĎivanja istovetnosti lica ili lociranja lica ili stvari. Mesta ili prostorije, odnosno prevozna sredstava drugih lica mogu biti predmet tajnog nadzora i snimanja samo ako je verovatno da će osumnjičeni tu biti prisutan ili da koristi ta prevozna sredstva. Formalni uslov svodi se na neophodnost postojanja naredbe. Naredbu donosi sudija za prethodni postupak na predlog javnog tuzioca. Naredba sadrži: podatke o osumnjičenom, zakonski naziv krivičnog dela, razloge na kojima se zasniva sumnja, označenje prostorija, mesta ili prevoznog sredstva, ovlašćenje za ulazak i postavljanje tehničkih uređaja za snimanje, način sprovođenja, obim i trajanje posebne dokazne radnje. Trajanje Tajno praćenje i snimanje može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza može se produžiti najviše za tri meseca. Ako je reč o krivičnim delima koja spadaju u nadleznost javnig tuzilastva posebne nadleznosti, tajno praćenje i snimanje može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca. Sprovođenje praćenja i snimanja se prekida čim prestanu razlozi za njegovu primenu. Sprovodjenje tajnog pracenja i snimanja Naredbu izvršava policija, Bezbednosno-informativna agencija ili Vojnobezbednosna agencija. O sprovođenju tajnog praćenja i snimanja sačinjavaju se dnevni izveštaji koji se zajedno sa prikupljenim snimcima dostavljaju sudiji za prethodni postupak i javnom tužiocu, na njihov zahtev. Po završetku tajnog praćenja i snimanja shodno se primenjuju odredbe koj se odnose na oficijelno dostavljanje sudiji za prethodni postupak snimaka i drugog materijala kao rezultata sprovedene posebne dokazne radnje, potom tog dostavljanja javnom tuziocu itd… kao kada se to cini kod tajnog nadzora komunikacija.
122
82. SIMULOVANI POSLOVI Ukoliko je ispunjen opsti materijalni uslov za preduzimanje posebnih dokaznih radnji, sud moze, na predlog javnog tuzioca odrediti: 1) simulovanu kupovinu, prodaju ili pružanje poslovnih usluga; 2) simulovano davanje ili primanje mita. Formalni uslov jeste postojanje naredbe, koju donosi sudija za prethodni postupak Naredba sadrži: podatke o osumnjičenom, zakonski naziv krivičnog dela, razloge na kojima se zasniva sumnja, način sprovođenja, snimanje, dokumentovanje, obim i trajanje posebne dokazne radnje. Trajanje Sprovođenje simulovanih poslova može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza može se produžiti najviše za tri meseca. Ako je reč o krivičnim delima koja spadaju u nadleznost tuzilastva posebne nadleznosti zaključenje simulovanih poslova se može izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca. Zaključenje simulovanih poslova se prekida čim prestanu razlozi za njihovu primenu. Sprovodjenje simulovanih poslova Naredbu izvršava, po pravilu, ovlašćeno lice policije, Bezbednosno-informativne agencije ili Vojnobezbednosne agencije, a ako to zahtevaju posebne okolnosti slučaja i drugo ovlašćeno lice. O sprovođenju simulovanih poslova sačinjavaju se dnevni izveštaji koji se zajedno sa prikupljenim snimcima dostavljaju sudiji za prethodni postupak i javnom tužiocu, na njihov zahtev. Ovlašćeno lice koje zaključuje simulovani posao ne čini krivično delo ako je radnja koju preduzima krivičnim zakonom predviđena kao radnja krivičnog dela. Zabranjeno je i kažnjivo da lice koje zakljucuje simuloani posao podstrekava drugog na izvršenje krivičnog dela.
123
83. RACUNARSKO PRETRAZIVANJE PODATAKA - Materijalni uslov identican je opstem materijalnom uslovu srovodjenja posebnih dokaznih radnji. - Formalni uslov sastoji se u postojanju obrazlozenog predloga javnog tuzioca kojeg sud prihvata time sto odredjuje racunarsko pretrazivanje vec obradjenih licnih i drugih podataka. Ova posebna dokazna radnja usmerena je na dve vrste podataka: 1) Licne 2) Druge podatke Pritom i jedni i drugi moraju vec biti obradjeni, sto podrazumeva da su smesteni u odredene elektronske baze podataka. Posebnu dokaznu racunarskog pretrazivanja odreĎuje sudija za prethodni postupak obrazloženom naredbom. Naredba sadrži podatke o osumnjičenom, zakonski naziv krivičnog dela, opis podataka koje je potrebno računarski pretražiti i obraditi, označenje državnog organa koji je dužan da sprovede pretragu traženih podataka, obim i vreme trajanja posebne dokazne radnje. Trajanje Računarsko pretraživanje podataka može trajati najviše tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca. Sprovođenje računarskog pretraživanja podataka se prekida čim prestanu razlozi za njegovu primenu. SprovoĎenje računarskog pretraživanja podataka Naredbu izvršava policija, Bezbednosno-informativna agencija, Vojnobezbednosna agencija, carinske, poreske ili druge službe ili drugi državni organ, odnosno pravno lice koje na osnovu zakona vrši javna ovlašćenja. Po završetku računarskog pretraživanja podataka subjekt koji je sproveo posebnu dokaznu radnju dostavlja sudiji za prethodni postupak izveštaj koji sadrži: podatke o vremenu početka i završetka računarskog pretraživanja podataka, podatke koji su pretraženi i obrađeni, podatke o službenom licu koje je sprovelo posebnu dokaznu radnju, opis primenjenih tehničkih sredstava, podatke o obuhvaćenim licima i rezultatima primenjenog računarskog pretraživanja podataka. Sudija za prethodni postupak će izveštaj dostaviti javnom tužiocu.
124
84. KONTROLISANA ISPORUKA - Materijalni uslov identican je opstem materijalnom uslovu srovodjenja posebnih dokaznih radnji. - Formalni uslov svodi se na postojanje odgovarajuce odluke nadlznog organa, a tu odluku u formi naredbe donosi Republicki javni tuzilac, odnosno javni tuzilac posebne nadleznosti radi prikuljanja dokaza za krivicni postupak, sto predstavlja poseban materijalni uslov. Ovom posebnom dokaznom radnjom Republički javni tužilac, odnosno javni tužilac posebne nadležnosti može radi prikupljanja dokaza za postupak i otkrivanja osumnjičenih odrediti kontrolisanu isporuku kojom se dozvoljava da, uz znanje i pod nadzorom nadležnih organa, nezakonite ili sumnjive pošiljke: 1) budu isporučene u okviru teritorije Republike Srbije, 2) uĎu, preĎu ili izaĎu sa teritorije Republike Srbije. Kontrolisanu isporuku sprovodi policija i drugi državni organi koje odredi javni tužilac koji je doneo naredbu. Kontrolisana isporuka se sprovodi uz saglasnost nadležnih organa zainteresovanih država i na osnovu uzajamnosti, u skladu sa potvrđenim međunarodnim ugovorima kojima se detaljnije uređuje njen sadržaj. Po izvršenju kontrolisane isporuke policija, odnosno drugi državni organ dostavlja javnom tužiocu izveštaj koji sadrži: podatke o vremenu početka i završetka kontrolisane isporuke, podatke o službenom licu koje je sprovelo radnju, opis primenjenih tehničkih sredstava, podatke o obuhvaćenim licima i rezultatima primenjene kontrolisane isporuke.
125
85. PRIKRIVENI ISLEDNIK Prikriveni islednik je policijski sluzbenik kome je dodeljen promenjen identitet u odredjenom vremenskom period da bi delujuci tajno u kontaktu sa odredjenim kriminalnim krugovima prikupljao informacije znacajne za otkrivanje, razjasnjenje i sprecavanje krivicnih dela, i to pre svega onih koja se odnose na organizovani kriminalitet. Materijalni uslov identican je opstem materijalnom uslovu u odnosu na sprovodjenje posebnih dokaznih radnji. Formalini uslov sastoji se u postojanju odluke koju u formi obrazlozene naredbe donosi sudija za prethodni postupak, na predlog javnog tuzioca. Naredba sadrži podatke o licima i grupi prema kojima se primenjuje, opis mogućih krivičnih dela, način, obim, mesto i trajanje posebne dokazne radnje. U naredbi može biti određeno da prikriveni islednik može upotrebiti tehnička sredstva za fotografisanje ili tonsko, optičko ili elektronsko snimanje. Trajanje angazovanja prikrivenog islednika Angažovanje prikrivenog islednika traje koliko je potrebno da se prikupe dokazi, a najduže godinu dana. Na obrazložen predlog javnog tužioca sudija za prethodni postupak može produžiti trajanje posebne dokazne radnje za najduže šest meseci. Angažovanje prikrivenog islednika se prekida čim prestanu razlozi za njegovu primenu.
Odredjivanje konkretnog lica koje ce delovati kao prikriveni islednik Prikrivenog islednika pod pseudonimom ili šifrom odreĎuje ministar nadležan za unutrašnje poslove, direktor Bezbednosno-informativne agencije ili direktor Vojnobezbednosne agencije, odnosno lice koje oni ovlaste. Prikriveni islednik je, po pravilu, ovlašćeno službeno lice organa unutrašnjih poslova, bezbednosno-informativne agencije ili Vojnobezbednosne agencije, a ako to zahtevaju posebne okolnosti slučaja i drugo lice, koje može biti i strani državljanin. Radi zaštite identiteta prikrivenog islednika, nadležni organi mogu izmeniti podatke u bazama podataka i izdati lične isprave sa izmenjenim podacima. Ovi podaci predstavljaju tajne podatke. Zabrana podstrekavanja na krivicno delo i cinjenje krivicnog dela Zabranjeno je i kažnjivo da prikriveni islednik podstrekava na izvršenje krivičnog dela. Ukoliko prikriveni islednik krivicno delo izvrsi nevezano sa svojim svojstvom prikrivenog islednika, to pitanje nije sporno i resava se prema opstim pravilima. Medjutim, moze se desiti da prikriveni islednik ucini krivicno delo kako bi sprecio otkrivanje svog identiteta. To se moze resiti jedino pravilima koja se odnose na krajnju nuzdu. Prikriveni islednik, dakle, ne cini krivicno delo ukoliko je odgovarajucu radnju kojom je prouzrokovao krivicnopravno relevantnu posledicu, preduzeo da bi time od sebe ili drugog otklonio istovremen neskrivljenu opasnost koja se na drugi nacin nije mogla otkloniti, a pri tom ucinjeno zlo nije vece od zla koje je pretilo. 126
Izvestaji prikrivenog islednika Prikriveni islednik u toku angažovanja podnosi periodične izveštaje svom neposrednom starešini. Po završetku angažovanja prikrivenog islednika starešina dostavlja sudiji za prethodni postupak fotografije, optičke, tonske ili elektronske snimke, prikupljenu dokumentaciju i sve pribavljene dokaze i izveštaj koji sadrži: vreme početka i završetka angažovanja prikrivenog islednika; šifru ili pseudonim prikrivenog islednika; opis primenjenih postupaka i tehničkih sredstava; podatke o licima obuhvaćenim posebnom dokaznom radnjom i opis postignutih rezultata. Sudija za prethodni postupak će materijal i izveštaj dostaviti javnom tužiocu.
Ispitivanje prikrivenog islednika kao svedoka Prikriveni islednik se pod šifrom ili pseudonimom može izuzetno ispitati u krivičnom postupku kao svedok. Ispitivanje će se obaviti tako da se strankama i braniocu ne otkrije istovetnost prikrivenog islednika. Prikriveni islednik se poziva preko starešine koji neposredno pre ispitivanja svojom izjavom pred sudom potvrđuje istovetnost prikrivenog islednika. Podaci o istovetnosti prikrivenog islednika koji se ispituje kao svedok predstavljaju tajne podatke. Sudska odluka se ne može zasnivati isključivo ili u odlučujućoj meri na iskazu prikrivenog islednika.
127
POSEBNE DOKAZNE RADNJE - TABELA POSEBNA DOKAZNA RADNJA 1. TAJNI NADZOR KOMUNIKACIJE
IZVRSAVA JE...
TRAJANJE
FORMALNI USLOV
MATERIJALNI USLOV
Policija, Bezbednosnoinformativna agencija ili Vojnobezbednosna agencija.
= može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza se može produžiti najviše za tri meseca. = Ako je reč o krivičnim delima koja su svrstana u nadleznost javni tuzilastva posebne nadleznosti, tajni nadzor može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca
NAREDBA SUDIJE, NA PREDLOG JAVNOG TUZIOCA
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
2. TAJNO PRACENJE I SNIMANJE
Policija, Bezbednosnoinformativna agencija ili Vojnobezbednosna agencija.
= može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza se može produžiti najviše za tri meseca. = Ako je reč o krivičnim delima koja su svrstana u nadleznost javni tuzilastva posebne nadleznosti, tajni nadzor može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca
NAREDBA SUDIJE ZA PRETHODNI POSTUPAK, NA PREDLOG JAVNOG TUZIOCA
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
3. SIMULOVANI POSLOVI
Policija, Bezbednosnoinformativne agencije ili Vojnobezbednosne agencije
= može trajati tri meseca, a zbog neophodnosti daljeg prikupljanja dokaza se može produžiti najviše za tri meseca. = Ako je reč o krivičnim delima koja su svrstana u nadleznost javni tuzilastva posebne nadleznosti, tajni nadzor može se izuzetno produžiti još najviše dva puta u trajanju od po tri meseca
NAREDBA SUDIJE ZA PRETHODNI POSTUPAK
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
128
4. RACUNARSKO PRETRAZIVANJE PODATAKA
Policija, Bezbednosnoinformativna agencija, Vojnobezbednosna agencija, carinske, poreske ili druge službe ili drugi državni organ
= može trajati tri meseca, može se produžiti najviše jos dva puta po tri meseca.
OBRAZLOZENI PREDLOG JAVNOG TUZIOCA KOJI SUD PRIHVATA TAKO STO NAREDBOM ODREDJUJE RACUNARSKO PTRETRAZIVANJE VEC OBRADJENIH PODATAKA
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
5. KONTROLISANA ISPORUKA
Policija i drugi državni organi koje odredi javni tužilac koji je doneo naredbu.
NAREDBA REPUBLICKOG JAVNOG TUZIOCA
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
6. PRIKRIVENI ISLEDNIK
Policijski sluzbenik = Traje najduže godinu dana. = Na obrazložen predlog javnog tužioca sudija za prethodni postupak može produžiti trajanje posebne dokazne radnje za najduže šest meseci.
NAREDBA SUDIJE ZA PRETHODNI POSTUPAK, NA PREDLOG JAVNOG TUZIOCA
1) Da postoje osnovi sumnje da je lice na koje se posebne radnje odnose učinilo krivično delo koje spade u kategoriju krivicnih dela u pogledu kojih su moguce posebne dokazne radnje. 2) Da se na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi za krivično gonjenje ili bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.
129
86. POJAM KRIVICNOPROCESNIH RADNJI Krivicnoprocesne radnje su uredjene delatnosti krivicnoprocesnih subjekata koji su nadlezni da ih vrse, zahvaljujuci cemu ti ubjekti ostvaruju svoja prava i duznosti u krivicnom postupku, a u cilju uticanja na njegovo zapocinjanje odvijanje ili okoncanje, radi donosenja odluke. Reklo bi se da samo radnje cinjenja predstavljaju krivicnoprocesne radnje, a necinjenje se smatra njihovim nevrsenjem. Bez obzira sto necinjenje ne predstavlja krivicnoprocsnu radnju, ono proizvodi odredjene posledice u krivicnom postupku – Npr. kada recimo svedok odbije da svedoci. 87. MESTO VRSENJA KRIVICNOPROCESNIH RADNJI Pod mestom vrsenja krivicnoprocesne radnje smatra se mesto na kom se ona preduzima i gde nastupaju njene posledice. - U pogledu suda, to mesto se odredjuje putem pravila o mesnoj nadleznosti suda i mesnoj nadleznosti javnog tuzioca, a izuzetak u tom smislu je delegacija nadleznosti. - U predistraznom postpku vecina radnji se preduzima na samom mestu dogadjaja, kako one koje preduzima sudija, tako i one koje preduzima policija.Naravno, mesto vrsenja pojedinih radnji se ne moze locirati zbog njihovih specificnosti kao sto je slucaj recimo sa nadzorom i snimanjem telefonskih razgovora. - Glavni pretres u prostepenom postupku, kao i pretres pred drugostepenm sudom, kao i postupak po vanrednim pravnim lekovima, drze se po pravilu u zgradi suda tj sluzbenim prostorijama stvarno i mesno nadleznog suda. I od toga postoje izuzeci, pa se na primer glavni pretres drzi u sedistu suda u sudskoj zgradi ali ako su u pojednim slucajevima prostorije u toj zgrai nepodesne za odrzavanje glavnog pretresa sud moze odrediti da se pretres odrzi u drugoj zgradi izvan sedista suda, ili u drugoj zgradi na podrucju tog suda. Glavni pretres se moze odrzati izvan podrucja tog suda ako to odobri predsednik Vrhovnog kasacionog suda na predlog predsednika suda. 88. VREME VRSENJA KRIVICNOPROCESNIH RADNJI Vreme je jako bitan faktor, zapravo ove radnje karakterise brzo sprovodjenje. Neke radnje se preduzimaju hitno, kao recimo uvidjaj. Jako je bitno da se brzo deluje, sto zbog uticaja meteoroloskih prlika, sto zbog delovanja coveka, slucajnog ili namernog Takodje, radnje policije u predistraznom postupku se moraju sprovoditi jako brzo, jer se samo tako moze suprotstaviti kriminalitetu. Pored toga, i samo sudjenje, u svim fazama, mora biti jako brzo koliko je moguce, a da se ne ugrozi kvalitet sudjenja naravno. Razlog za to je, pored ekonomicnosti i ostvarivanje jednog od osnovnih prava okrivljenog – pravo na sudjenje u razumnom roku. Kod pritvora isto, svi organi koji ucestvuju u sprovodjenju te mere, moraju da deluju hitno jer se pritvor mora svesti na najkraci moguci period. Osnovni mehanizam kojim se regulise trajanje krivicnoprocesnih radnji jesu rokovi koji su propisani zakonom. Formulisano je njihovo trajanje kao i posledice u slucaju njihovog krsenja, i na taj nacin se omogucuje deloanje odredjenih okvira i ogranicenja u pogledu krivicnoprocesnih radnji.
130
89. ROKOVI Rok je odredjeni vremenski razmak u okviru kog se odredjena krivicnoprocesna radnja mora, moze ili ne sme preduzeti. Dakle, rokovi sluze upravo tome da se ogranici trajanje odredjnih radnji, kao i citavog postupka. 1. S obzirom na dejstvo roka dele se na: 1) Peremtprone – to su oni rokovi u okviru kojih se odredjena krivicnoprocesna radnja moze ili mora vrsiti. Vecina rokova spada u tu grupu. Takvi su nr rokovi zalbe preti presude, koja se moze podneti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a opsti rok zalbe protiv resenja je 3 dana. 2) Dilatorne – to su oni rokovi u okviru koji se odredjena ranja ne sme, odnosno ne moze izvrsiti, a radnja se moze reduzeti po isteku tog roka. 2. S obzirom na pravno-tehnicki nacin utvrdjivanja vremenskog razmaka, dele se na: 1) Fakticke – to su oni ciji s epocetak, odnosno zavrsetak odrdjuje u zavisnosti od nekih procesnih momenata (Npr protivtuzba se moze podneti do zavrsetka glavnog pretresa) 2) Rokove odredjene u formalnim vremenskim jedinicama – oni su mnogo cesci i oni mogu biti odredjen u satima, danima, mesecima, godinama. 3. S obzirom na subjekte koji odredjuju rok, rokovi se dele na: 1) Zakonske – to su oni rokovi koje je odredio sam zakonodavac Zakonikom, bilo da to cini fakticki ili u odredjenim vremenskim jedinicama. Zakonski rokovi su cesci. 2) Sudske – To su rokovi koje odredjuje sud, tako sto samo menja duznu zakonskih rokova, ili tako sto u potpunosti sam odredjuje rok. Recimo, sud moze odrediti rok u kom vestak treba da da svoj nalaz i misljenje 4. S obzirom na posledice koje nastupaju protekom (propustanjem odredjenog roka), rokovi se dele na: 1) Instruktivne – to su oni kojima se odrdjuje pozeljni period za vrsenje odredjene radnje, ali se ne propisuje sankcija za propustanje tog roka, a sto je najbitnije, istekom roka pravo se ne gubi. 2) Prekluzivne – to su rokovi cijim se propustanjem gubi pravo na vrsenje odredjene radnje. Posledca tog gubitka se moze nekada sanirati molbom za povracaj u predjasnje stanje Racunanje rokova podrazumeva utvrdjivanje momenta njegovog pocetka i zavrsetka. Racunanje postoji samo kada se radi o roku koji je utvrdjen formalnim vremenskim jedinicama, a kada se radi o faktickom roku, onda se njegov pocetak ili zavrsetak ustanovljava konstatacijom da je nastupio odredjeni procesni momenat. Za racunanje rokova potrebni su sledeci parametri: 1) Vremenske jedinice kojima se rok odredjuje 2) Momenat pocetka roka 3) Momenat zavrsetka roka
131
Rokovi koji su odredjeni u vremenskim jedinicama racunaju se u: 1) Satima 2) Danima 3) Mesecima 4) Godinama - Rokovi se uvek zavrsavaju u puni sat - Kada se radi o roku odredjenom u dan, on se zavrsava u ponoc, a u jedan dan se racuna 24h - Mesec se racuana po kalendaru. Npr. Ako je rok mesec dana: rok koji pocinje 25. maja zavrsava se 25. juna, ali ako pocinnje 31. januara zavrsava se 28. februara. Ukoliko poslednji dan roka pada na drzavni praznik, u subotu ili u nedelju ili nek drugi dan kada drzavni organ ne radi, rok istice protekom prvog narednog radnog dana – To pravilo odnosi se samo na rokove odredjene u danima, a ne na rokove odredjene u satima. Kada se radi o izjavi koja se mora uputiti u odredjenom roku, ukoliko je ona upucena postom, dan predaje posti smatra se danom kada je ona upucena.
132
90. POVRATAK U PREDJASNJE STANJE Povratak u predjasnje stanje je pravno sredstvo kojim se pod odgovarajucim zakonskim uslovima omogucava odredjenom krivicnoprocesnom subjektu da procesno sanira tj. Otkloni posledice koje su nastupile zbog njegovog opravdanog propustanja nekog prekluzivnog roka. Povraćaj u pređašnje stanje može tražiti: 1) okrivljeni u odnosu na sledeca propustanja u krivicnom postupku: - kada okrivljeni iz opravdanog razloga nije mogao da dođe na ročište na kojem se odlučuje o sporazumu o priznanju krivicnog dela ili sporazumu o svedocenju ili - propusti rok za izjavu žalbe protiv presude ili rešenja koje odgovara presudi; 2) oštećeni, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji: - iz opravdanog razloga nije mogao da blagovremeno obavesti sud o promeni adrese prebivališta ili boravišta ili - da dođe na pripremno ročište, glavni pretres ili ročište koje je zakazano pre odredjivanja glavnog pretresa za krivicna dela za koja se goni po privatnoj tuzbi, a radi upoznavanja sa mogucnoscu upucivanja na postupak medijacije. 3) privatni tužilac koji iz opravdanog razloga propusti rok za ispravljanje nedostataka u privatnoj tužbi ili za prikupljanje dokaza. Molba za povratak u predjasnje stanje Molba za povraćaj u pređašnje stanje podnosi se u roku od osam dana od dana prestanka smetnje. Okrivljeni koji je propustio rok za žalbu protiv presude ili rešenja koje odgovara presudi dužan je da uz molbu istovremeno preda i žalbu. Molba ne zadržava, po pravilu, izvršenje presude ili rešenja koje odgovara presudi, ali sud nadležan za odlučivanje o molbi može odlučiti da se izvršenje odloži do donošenja odluke o molbi. Posle proteka tri meseca od dana propuštanja ne može se tražiti povraćaj u preĎašnje stanje. Odlucivanje o molbi O molbi za povraćaj u pređašnje stanje odlučuje predsednik veća ili sudija pojedinac koji je doneo presudu ili rešenje koje se pobija žalbom, odnosno rešenje o obustavi postupka ili presudu kojom se optužba odbija, a o molbi za povraćaj u pređašnje stanje odlučuje vece koje je donelo rešenje o odbijanju optužbe. Protiv rešenja kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba. Kad je okrivljeni izjavio žalbu na rešenje kojim se ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje, sud je dužan da ovu žalbu, zajedno sa žalbom protiv presude ili rešenja koje odgovara presudi, kao i sa odgovorom na žalbu i svim spisima, dostavi neposredno višem sudu na odlučivanje
133
91. PODNESCI Osnovna pravila o podnošenju Podnesci kao sto su optužba, predlog, pravni lek i druga izjava ili saopštenje podnosi se : 1) pismeno 2) ili se daje usmeno na zapisnik. Podnesak mora biti razumljiv i sadržati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Ako u ovom zakoniku nije drugačije određeno, organ postupka će podnosioca podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u odreĎenom roku, podnesak će odbaciti. U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnosilac će se upozoriti na posledice propuštanja. Podnesak koji se po ovom zakoniku dostavlja protivnoj stranci predaje se organu postupka u dovoljnom broju primeraka za taj organ i drugu stranku. Ako ovakav podnesak nije predat u dovoljnom broju primeraka, umnožiće se o trošku podnosioca. Elektronski podnesak Podnesak koji se sastavlja u pisanom obliku i potpisuje, može se podneti u obliku elektronskog dokumenta koji je snabdeven elektronskim potpisom podnosioca (elektronski podnesak). Elektronski podnesak dostavlja se organu postupka putem elektronske pošte na adresu elektronske pošte koja je od strane organa postupka određena za prijem elektronskih podnesaka ili drugim elektronskim putem, u skladu sa zakonom. Organ postupka koji je primio elektronski podnesak bez odlaganja podnosiocu potvrđuje elektronskim putem prijem podneska. Ako podnosilac ne primi potvrdu prijema, smatra se da elektronski podnesak nije poslat. O elektronskom podnesku organ postupka sastavlja službenu belešku. U slučaju nerazumljivog ili nepotpunog podneska postupiće se u skladu sa vec navedenim pravilima o nerazumljivim podnescima. Kažnjavanje podnosioca Organ postupka je dužan da svoj ugled i ugled stranaka i drugih učesnika u postupku zaštiti od uvrede, pretnje i svakog drugog napada. Sud će kazniti novčanom kaznom do 100.000 dinara okrivljenog, branioca, punomoćnika, zakonskog zastupnika, oštećenog, privatnog tužioca ili oštećenog kao tužioca koji u podnesku vreĎa taj organ ili učesnika u postupku. O kažnjavanju advokata obaveštava se nadležna advokatska komora, uz obavezu obaveštavanja suda o preduzetim merama. Odluku o novčanom kažnjavanju donosi sud. O žalbi protiv rešenja kojim je izrečena novčana kazna, odlučuje veće - Žalba ne zadržava izvršenje rešenja. Ako javni tužilac ili lice koje ga zamenjuje u podnesku vreĎa drugog učesnika u postupku, sud će o tome obavestiti nadležnog javnog tužioca i Državno veće tužilaca. 134
92. ZAPISNICI O svakoj radnji preduzetoj u toku postupka sastaviće se zapisnik istovremeno sa preduzimanjem radnje, a ako to nije mogućno, onda neposredno posle toga. Zapisnik piše zapisničar, a samo kad se radnja preduzima van službenih prostorija organa postupka, a zapisničar se ne može obezbediti, zapisnik može pisati lice koje preduzima radnju. Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što lice koje preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru šta će uneti u zapisnik. Licu koje se saslušava, odnosno ispituje može se dozvoliti da samo kazuje odgovore u zapisnik - U slučaju zloupotrebe, ova mogućnost mu se može uskratiti. Izuzetno od pravila da se o svakoj preduzetoj radnji sastavlja zapisnik, o izjavama lica koje su važne za preduzimanje krivičnog gonjenja ili drugim radnjama preduzetim u predistražnom postupku sastavlja se službena beleška u koju se pored bitne sadržine izjave ili radnje unose i podaci koje inace sadrzi zapisnik. Sadržaj zapisnika U zapisnik se unosi: - Naziv organa postupka pred kojim se preduzima radnja, - Mesto gde se preduzima radnja, - Dan i čas kad je radnja započeta i završena, - Imena i prezimena prisutnih lica i u kom svojstvu prisustvuju, kao i - Naznačenje krivičnog predmeta po kom se preduzima radnja. Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o toku i sadržini preduzete radnje. U zapisnik se u obliku pripovedanja beleži samo bitna sadržina datih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razume odgovor. Kad organ postupka oceni da je potrebno ili na zahtev stranaka ili branioca, u zapisnik će se doslovno uneti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dat - U slučaju zloupotrebe, ovo pravo im se može uskratiti. Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gde se nalaze na čuvanju. Prilikom preduzimanja radnje kao što je uviĎaj, uzimanje uzorka, pretresanje ili prepoznavanje, u zapisnik će se uneti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrđivanje istovetnosti pojedinih predmeta (opis, mere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmski ili drugi tehnički snimci - to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. Način voĎenja zapisnika - Zapisnik se mora voditi uredno. - U njemu se ne sme ništa izbrisati, dodati ili menjati. - Precrtana mesta moraju ostati čitka. - Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti overeni od strane lica koja potpisuju zapisnik.
135
UtvrĎivanje verodostojnosti zapisnika Saslušano, odnosno ispitano lice, lica koja obavezno prisustvuju radnjama u postupku, kao i stranke, branilac i oštećeni ako su prisutni, imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtevaju da im se pročita - Na to je dužno da ih upozori lice koje preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvek pročitati ako nije bilo zapisničara, i to će se naznačiti u zapisniku. Zapisnik potpisuje saslušano, odnosno ispitano lice, a ako se zapisnik sastoji od više listova, saslušano, odnosno ispitano lice potpisuje svaki list. Nepismeno lice umesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime - Ako se usled nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta leve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i sa koje ruke uzet otisak. Ako saslušano, odnosno ispitano lice nema obe ruke - pročitaće zapisnik, a ako je nepismeno - zapisnik će mu se pročitati, i to će se zabeležiti u zapisniku. Ako saslušano, odnosno ispitano lice odbije da potpiše zapisnik ili da stavi otisak prsta, zabeležiće se to u zapisniku i navešće se razlog odbijanja. Na kraju zapisnika potpisaće se prevodilac ili tumač, ako ih je bilo, svedoci čije je prisustvo obavezno pri preduzimanju dokaznih radnji, a pri pretresanju i držalac stana i druge prostorije ili lice koje se pretresa. Ako zapisnik ne piše zapisničar zapisnik potpisuju lica koja prisustvuju radnji - Ako takvih lica nema ili nisu u stanju da shvate sadržinu zapisnika, zapisnik potpisuju dva svedoka, osim ako nije moguće da se obezbedi njihovo prisustvo. Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i čas kad je nastao prekid, kao i dan i čas kad se radnja nastavlja. Ako je bilo prigovora u pogledu sadržine zapisnika, ti prigovori će se navesti u zapisniku. Zapisnik na kraju potpisuje lice koje je preduzelo radnju i zapisničar.
136
93. TONSKO ILI OPTICKO SNIMANJE Organ postupka može odrediti da se izvoĎenje dokazne ili druge radnje snimi pomoću ureĎaja za tonsko ili optičko snimanje. Saslušanje okrivljenog i ispitivanje svedoka i veštaka u postupku za krivična iz delokruga tuzilastva posebne nadleznosti obavezno se tonski snima. O snimanju dokazne ili druge radnje organ postupka će prethodno obavestiti lice koje učestvuje u radnji. Tonsko ili optičko snimanje se može vršiti na glavnom pretresu samo ako za pojedini glavni pretres to odobri predsednik veća. Ako je snimanje na glavnom pretresu odobreno, veće može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini delovi glavnog pretresa ne snimaju. Glavni pretres na kojem se raspravlja o delima iz delokruga tuzilastva posebne nadleznosti obavezno se tonski snima. Tonski ili opticki snimak mora da sadrži - Naziv organa postupka pred kojim se preduzima radnja, - Mesto gde se preduzima radnja, - Dan i čas kad je radnja započeta i završena, - Imena i prezimena prisutnih lica i u kom svojstvu prisustvuju, kao i - Naznačenje krivičnog predmeta po kom se preduzima radnja. - Podatke potrebne za identifikaciju lica čija se izjava snima i podatak u kom svojstvu se saslušava, odnosno ispituje, - Kao i podatke o trajanju snimka. Kad se snimaju izjave više lica, mora se obezbediti da se iz snimka može jasno razaznati ko je dao izjavu. Na zahtev saslušanog, odnosno ispitanog lica, snimak će se odmah reprodukovati, a ispravke ili objašnjenja tog lica će se snimiti. U zapisnik o dokaznoj ili drugoj radnji ili glavnom pretresu uneće se da je izvršeno snimanje, ko je snimanje izvršio, da je lice koje se saslušava, odnosno ispituje prethodno obavešteno o snimanju, da je snimak reprodukovan i gde se snimak čuva, ako nije priložen spisima predmeta. Javni tužilac ili sud može odrediti da se snimak u celini ili delimično prepiše. U tom slučaju on će prepis pregledati, overiti i priključiti zapisniku o preduzimanju dokazne ili druge radnje. Snimak se čuva u javnom tužilaštvu ili sudu do vremena do kog se čuva i krivični spis. Javni tužilac ili sud može dozvoliti da učesnici postupka koji imaju opravdan interes, pomoću uređaja za tonsko ili optičko snimanje, snime izvođenje dokazne ili druge radnje ili glavnog pretresa. Osim za potrebe postupka, tonski ili opticki snimci u pravnosnažno okončanim postupcima mogu se javno prikazati u stručne i naučne svrhe - U tom slučaju istovetnost stranaka i učesnika snimljene radnje mora biti prikrivena.
137
94. IZDVAJANJE ZAPISNIKA I OBAVESTENJA Kada odreĎeni dokaz ne može biti korišćen u krivičnom postupku ili da se na njemu ne može zasnovati sudska odluka, sudija za prethodni postupak će po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka i branioca doneti rešenje o izdvajanju zapisnika o ovim radnjama iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage. Protiv ovog rešenja dozvoljena je posebna žalba. Po pravnosnažnosti rešenja, izdvojeni zapisnici se stavljaju u poseban zapečaćeni omot i čuvaju kod sudije za prethodni postupak odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.
95. ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU I ZAPISNIK O VECANJU I GLASANJU 1. Zapisnik o glavnom pretresu O glavnom pretresu vodi se zapisnik u koji se, u bitnom, unosi sadržaj rada i ceo tok glavnog pretresa. Tok glavnog pretresa se može beležiti i stenografski. Stenografske beleške će se u roku od 48 časova prevesti, pregledati, potpisati od strane stenografa i priključiti spisima. Za tonsko snimanje toka glavnog pretresa shodno se primenjuju odredbe koje se odnose na tonsko i opticko snimanje dokazne i druge radnje. Odobrenje za tonsko snimanje daje predsednik veća. Sadržaj zapisnika o glavnom pretresu U uvodu zapisnika mora se naznačiti: - Sud pred kojim se održava glavni pretres, - Mesto i vreme zasedanja, - Ime i prezime predsednika veća, članova veća i zapisničara, tužioca, optuženog i branioca, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, prevodioca, tumača, - Krivično delo koje je predmet pretresanja, kao i - Da li je glavni pretres javan ili je javnost isključena. - Zapisnik mora naročito da sadrži podatke o tome koja je optužnica na glavnom pretresu pročitana, odnosno usmeno izložena i da li je tužilac izmenio ili proširio optužbu, kakve su predloge podnele stranke i kakve je odluke donosio predsednik veća ili veće, koji su dokazi izvedeni, da li je izvršen uvid u zapisnike i druga pismena, da li su reprodukovani optički ili tonski snimak ili drugi zapis i kakve su primedbe učinile stranke u pogledu tih zapisnika, pismena ili snimaka. - Ako je na glavnom pretresu isključena javnost, u zapisniku se mora naznačiti da je predsednik veća upozorio prisutne na posledice ako neovlašćeno otkriju ono što su na tom glavnom pretresu saznali kao tajnu. - Iskazi optuženog, svedoka, veštaka ili drugog lica unose se u zapisnik ako sadrže odstupanje ili dopunu njihovih ranijih iskaza i to tako da se prikaže njihova bitna sadržina. - Predsednik veća može, po predlogu stranke ili po službenoj dužnosti, narediti da se u zapisnik doslovno upišu izjave koje smatra naročito važnim. - U zapisnik o glavnom pretresu unosi se potpuna izreka presude uz naznačenje da li je presuda javno objavljena. Izreka presude sadržana u zapisniku o glavnom pretresu predstavlja izvornik. 138
- Ako je na glavnom pretresu doneto rešenje o pritvoru, mora se i ono uneti u zapisnik o glavnom pretresu. - U zapisnik o glavnom pretresu na kojem se raspravlja o delima iz delokruga janih tuzilastva posebne nadleznosti unose se podaci o početku i završetku pretresa, o prisutnim učesnicima i izvedenim dokazima, o rešenjima o upravljanju postupkom, kao i prepis tonskog snimka koji se sačinjava u roku od 72 časa i predstavlja sastavni deo zapisnika vođenog na glavnog pretresu. UtvrĎivanje verodostojnosti zapisnika o glavnom pretresu Zapisnik mora biti završen sa zaključenjem zasedanja. Zapisnik potpisuju predsednik veća i zapisničar. Stranke imaju pravo da pregledaju završeni zapisnik i njegove priloge, da stave primedbe u pogledu sadržine i da traže ispravku zapisnika. Stranke imaju pravo da posle završenog zasedanja dobiju kopiju zapisnika, ako to zahtevaju. Ispravke pogrešno upisanih imena, brojeva i drugih očiglednih pogrešaka u pisanju može narediti predsednik veća po predlogu stranaka ili lica koje je dalo izjavu ili po službenoj dužnosti. Druge ispravke i dopune zapisnika može narediti samo veće. Primedbe i predlozi stranaka u pogledu zapisnika, kao i ispravke i dopune zapisnika, moraju se zabeležiti u nastavku završenog zapisnika. U nastavku zapisnika zabeležiće se i razlozi zbog kojih pojedini predlozi i primedbe nisu usvojeni. Predsednik veća i zapisničar potpisuju i nastavak zapisnika. 2. Zapisnik o većanju i glasanju O većanju i glasanju sastaviće se poseban zapisnik. Zapisnik o većanju i glasanju sadrži: 1) tok glasanja i 2) odluku koja je donesena. Ovaj zapisnik potpisuju svi članovi veća i zapisničar. Izdvojeno mišljenje člana veća koji je prilikom glasanja ostao u manjini priključiće se zapisniku o većanju i glasanju, ako nije uneseno u zapisnik. Član veća koji je izdvojio mišljenje dužan je da dostavi pisano obrazloženje najkasnije u roku od 8 dana od dana glasanja. Zapisnik o većanju i glasanju zatvoriće se u poseban omot - Ovaj zapisnik može razgledati samo sud pravnog leka kad rešava o pravnom leku i u tom slučaju dužan je da zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledao zapisnik. Ako pisano obrazloženje nije dostavljeno predsedniku veća do isteka, zapisnik o većanju i glasanju će se zatvoriti u poseban omot bez pisanog obrazloženja.
139
96. RAZMATRANJE SPISA I RAZGLEDANJE PREDMETA Svako ko ima opravdani interes moze razmatrati, kopirati ili snimati pojedine spise, osim onih koji imaju oznaku stepena tajnosti. Dozvolu za razmatranje spisa: - U toku postupka daje organ krivicnog postupka, zavsno od procesnog stadijuma – Javni tuzilac odnosno sud - Nakon zavrsetka postupka prdsednik suda ili sluzbeno lice koje on odredi. Razmatranje spisa se moze uskratiti ili usloviti zabranom javne upotrebe imena ucesnika u postupku: - Ako je sa glavnog pretresa bila iskljucena javnost ili - Bi moglo biti teze povredjeno pravo na privatnost Protiv resenja o uskracivanju razmatranja spisa dozvoljena je zalba koja ne zadrzava izvrsenje resenja. Odredjena lica – okrivljeni, odnosno osumnjiceni koji je saslusan po odredbama o saslusanju okrivljenog i njegov branilac kao i osteceni kao moguci tuzilac i privatni tuzilac imaju pravo na upoznavanje sa zapisnicima i drugim dokaznim materjalom, sto se svodi na njihovo pravo da: 1) Razmatraju spise i 2) Razgledaju prikupljene predmete koji sluze kao dokaz 97. VRSTE KRIVICNOPROCESNIH RADNJI Krivicnoprocesne radnje mogu se podeliti na sledece vrste: 1) Radnje potencijalne i aktuelne procesne prinude 2) Dokazne radnje 3) Radnje odlucivanja 4) Dostavne radnje
140
98. RADNJE ODLUCIVANJA – POJAM I VRSTE ODLUKA U KRIVICNOM POSTUPKU Radnje odlucivanja su procesne aktivnosti iz kojih proizlaze odluke koje se donose u krivicnom postupku. Odluke se donose u tri oblika 1) Presude 2) Resenja 3) Naredbe - Presude donosi samo sud, a resenja i naredbe donose i drugi organi koji ucestvuju u krivicnom postupku. Sud veća i glasa u zasedanju zatvorenom za javnost – U prostoriji u kojoj se veća i glasa mogu da budu prisutni samo članovi veća i zapisničar. Predsednik veća rukovodi većanjem i glasanjem, stara se da se sva pitanja svestrano i potpuno rasprave i glasa poslednji. Redosled pitanja o kojima se odlučuje Pri odlučivanju o predmetu dokazivanja, prvo se glasa da li je sud nadležan, da li je potrebno dopuniti postupak, kao i o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rešavanje o glavnoj stvari. Pri odlučivanju o glavnoj stvari, prvo će se glasati da li je optuženi učinio krivično delo, a zatim će se glasati o kazni, drugim krivičnim sankcijama, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtevu i ostalim pitanjima o kojima treba doneti odluku. Ako je isto lice optuženo za više krivičnih dela, glasaće se i o kazni za svako od tih dela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva dela. Većanje i glasanje Odluke veća donose se posle usmenog većanja i glasanja - odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova veća. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. - Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se doneti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za okrivljenog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina. Članovi veća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsednik veća, ali član veća koji je glasao da se optuženi oslobodi ili da se optužba odbije i ostao u manjini nije dužan da glasa o krivičnoj sankciji. Ako ne glasa, uzeće se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenog najpovoljniji. Ako zakonikom nije drugačije određeno, odluke se saopštavaju usmenim objavljivanjem licima koja za to imaju pravni interes, ako su prisutna, a dostavljanjem overenog prepisa, ako su odsutna. Ako je odluka usmeno saopštena, to će se naznačiti u zapisniku ili u spisu, a lice koje ima pravo na žalbu potvrdiće to svojim potpisom. Ako to lice izjavi da se neće žaliti, overeni prepis usmeno saopštene odluke neće mu se dostaviti, ako ovim zakonikom nije drugačije određeno. Prepisi odluka protiv kojih je dozvoljena žalba dostavljaju se sa poukom o pravu na žalbu. Žalba izjavljena u korist okrivljenog smatraće se blagovremenom ako je izjavljena u roku navedenom u pouci iako je taj rok duži od zakonskog roka. 141
99. PRAVNOSNAZNOST I IZVRSNOST SUDSKIH ODLUKA Presuda postaje pravnosnažna: 1) Aktivno – Ako je bio ulozen redovni pravni lek, a odluka je procesno opstala u drugostepenom postupku 2) Pasivno – Kada nije ulozena zalba u propisanom roku, pa je presuda pravnosnazna propustanjem tog roka Iz toga proizlazi da je sudska odluka pravnosnazna u sledecim situacijama: 1) Kada visi sud odbije zalbu i potvrdi pobijanu odluku ili usvoji zalbu, ali samo preinaci pobijanu odluku 2) Ako se propusti rok za podnosenje zalbe ili se svi titulari zalbe odreknu tog pravnog leka 3) Kada zalba nije dozvoljena ili je dopustena ali se izjavi po proteku propisanog roka Pravnosnažna presuda postaje izvršna ukoliko su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: 1) Da presuda na aktivan ili pasivan nacin postane pravnosnazna 2) Da je dostavljena 3) Da za njeno izvrsenje ne postoje zakonske smetnje - Ako nije izjavljena zalba protiv presude ili su se stranke odrekle zalbe tj odustale od nje, presuda je izvrsna istekom roka za zalbu. - Ako sud koji je doneo presudu u prvom stepenu nije nadlezan za njeno izvrsenje dostavice overeni prepis presude sa klauzulom izvrsnosti sudu koji je nadlezan za njeno izvrsenje. Izvršenje odreĎenih odluka u presudi Izvršenje presude u pogledu troškova krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog dela i imovinskopravnih zahteva vrši nadležni sud ili drugi državni organ, u skladu sa zakonom. Troškovi krivičnog postupka prinudno se naplaćuju u korist budžeta Republike Srbije, po službenoj dužnosti. Troškovi prinudne naplate prethodno se isplaćuju iz budžetskih sredstava suda. Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtevu postala pravnosnažna, oštećeni može zahtevati od suda koji je odlučio u prvom stepenu da mu izda overeni prepis odluke, sa naznačenjem da je odluka izvršna. Ako je u presudi izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, sud koji je izrekao presudu u prvom stepenu odlučiće da li će se predmeti prodati, u skladu sa zakonom, predati određenoj javnoj ustanovi ili uništiti, a novac dobijen prodajom predmeta uplaćuje se u budžet Republike Srbije. Na isti nacin se postupa i kad se donese odluka o oduzimanju predmeta. Pravnosnažna odluka o oduzimanju predmeta može se, osim u slučaju ponavljanja krivičnog postupka ili odlučivanja po zahtevu za zaštitu zakonitosti, izmeniti u parničnom postupku ako se pojavi spor o svojini oduzetih predmeta.
142
Pravnosnažnost i izvršnost rešenja ili naredbe Pravnosnažnost rešenja nastupa kada se ono ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dozvoljena. Ako zakonikom nije drugačije određeno, rešenje je izvršno kada postane pravnosnažno. Naredba je izvršna odmah po donošenju, osim ako organ koji je naredbu izdao ne odredi drugačije. Rešenja i naredbe izvršavaju organi koji su te odluke doneli. Prilikom izvršenja rešenja koje odgovara presudi shodno se primenjuju odredbe koje se odnose na izvrsenje presude. Posebno rešenje o dozvoljenosti izvršenja Ako se pojavi sumnja o dozvoljenosti izvršenja sudske odluke ili o računanju kazne, ili ako u pravnosnažnoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili ranije izdržane kazne, ili uračunavanje nije pravilno izvršeno, o tome će odlučiti posebnim rešenjem sud koji je sudio u prvom stepenu. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja, osim ako sud nije drugačije odredio. Ako se u toku izvršenja pojavi sumnja u pogledu tumačenja sudske odluke, o tome odlučuje sud koji je doneo pravnosnažnu odluku. 100. DOSTAVNE RADNJE Dostavne radnje su radnje: 1) Dostavljanja pismena i 2) Poziva 1) POZIV ZA GLAVNI PRETRES I DRUGI POZIVI ORGANA POSTUPKA Poziv za glavni pretres ili drugi poziv organ postupka moze i usmeno saopstiti licu koje se nalazi pred njim, uz upozorenje na posledice nedolaska, a takav poziv i dato upozorenje ce se zabeleziti u zapisniku koji ce pozvano lice potpisati. Dostavljanje se moze izvrsiti i isticanjem na oglasnoj tabli ili internet stranici organa postupka, uz saglasnost lica kome se dostavljanje ima izvrsiti i preko punomocnika za prijem pismena, odnosno putem poštanskog faha ili putem elektronske poste. Dostavljanje se smatra izvrsnim protekom roka od 8 dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli ili internet stranici, odnosno od prijema potvrde da je pismeno predato punomocniku za prijem pismena, odnosno elektronskim putem. 2) DOSTAVLJANJE PISMENA Pismena se dostavljaju, po pravilu, posredstvom službenog lica organa postupka koji je odluku doneo ili neposredno kod tog organa, preko pošte ili druge organizacije registrovane za poslove dostavljanja pismena, organa lokalne samouprave, zamolnim putem preko drugog državnog organa, telekomunikacionim ili elektronskim putem, a izuzetno i posredstvom policije. Pismeno se dostavlja neposrednom predajom licu kome je upućeno. - Kada se pismeno ne moze dostaviti neposrednom predajom licu kom se upucuje, moguce je da se dostavi i drugom licu, a razlikuju se dve kategorije ovih lica: 1) Lica koja su duzna da prime pismeno, gde spadaju clanovi domacinstva lica kojem je pismeno upuceno 2) Druga lica koja mogu da prime pismeno, ali to ne moraju. 143
Ako se lice kojem je pismeno upuceno ne zatekne tamo gde se dostavljanje ima izvršiti, pismeno se može predati punoletnom članu njegovog domaćinstva koji je dužan da ga primi. Ako se član porodičnog domaćinstva tu ne zatekne, pismeno će se predati portiru, susedu ili predsedniku kućnog saveta ako oni na to pristanu i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Ako se dostavljanje vrši na radnom mestu lica kojem je pismeno upuceno, a to lice se tu ne zatekne, pismeno se može predati licu ovlašćenom za prijem pošte koje je dužno da primi pismeno ili licu koje je tamo zaposleno, ako ono pristane da primi pismeno i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Ako lice koje nije dužno da primi pismeno odbije da to učini, dostavljač će ostaviti obaveštenje da će se pismeno istaći na oglasnoj tabli suda i po mogućstvu, internet stranici organa postupka. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno. Kada lice kojem je pismeno upuceno ili drugo lice koje je duzno da primi pismeno, odbije da to učini, dostavljač će zabeležiti na dostavnici dan, čas i razlog odbijanja prijema, a pismeno će se ostaviti u stanu lica kojem je pismeno upuceno ili u prostoriji gde je ono zaposleno i time je dostavljanje izvršeno. Ako se na mestu gde se dostava ima izvršiti ne zatekne lice koje je dužno da primi pismeno, dostavljanje će se izvršiti isticanjem na oglasnoj table suda i po mogucnosti na internet stranici organa postupka, a po proteku roka od 8 dana od dana isticanja pismena smatra se da je dostavljanje izvrseno. Potvrda o dostavljanju Pismena koja se dostavljaju neposrednom predajom, uručuju se u zatvorenom omotu. Primalac i dostavljač potpisuju potvrdu o izvršenom dostavljanju - dostavnicu ili povratnicu. Primalac će na potvrdi naznačiti dan prijema. Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će ga potpisati, naznačiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primaoca. Ako primalac odbije da potpiše potvrdu, dostavljač će to zabeležiti na potvrdi i naznačiti dan predaje i time je dostavljanje izvršeno. Potvrdu o prijemu pismena dostavljenog putem poštanskog faha predstavlja dokument overen od strane pošte o danu i času predaje pismena u poštanski fah. Potvrdu o prijemu pismena dostavljenog elektronskim putem predstavlja odštampani elektronski zapis o danu i času kada je uređaj za elektronski prenos podataka zabeležio da je pismeno poslato primaocu, naziv pošiljaoca i primaoca i naziv pismena. POSEBNI NACINI I POSEBNA PRAVILA DOSTAVLJANJA Posebni nacini i posebna pravila dostavljanja odnose se na sledece slucajeve: 1) Dostavljanje ocesniku postupka preko drugog ucesnika u postupku 2) Posebni indirektni nacini dostavljanja okrivljenom u odredjenim slucajevima 3) Dostavljanje tuziocu 4) Dostavljanje licima sa posebnim statusom ili u posebnom polozaju 5) Dostavljanje licu koje se nalazi u inostranstvu
144
1) Dostavljanje ocesniku postupka preko drugog ucesnika u postupku Ako organ postupka smatra da će dostavljanje biti izvršeno, učesniku u postupku se do završetka glavnog pretresa mogu dostavljati pismena preko drugog učesnika u postupku koji pristane da ih preda. Okrivljenom se na ovaj način ne može izvršiti dostavljanje. Ako organ postupka smatra da će obaveštenje biti primljeno, učesnik u postupku, a ako postoji opasnost od odlaganja izuzetno i okrivljeni, može se obavestiti telegramom ili telefonom o pozivu za glavni pretres ili drugom pozivu ili o odluci o odlaganju glavnog pretresa ili drugih radnji. O dostavljanju ili obaveštenju izvršenom izvrsenom preko drugog ucesnika u postupku, organ postupka će sastaviti službenu belešku u spisu, a ako je dostavljanje ili obaveštenje blagovremeno izvršeno na takav nacin, posledice predviĎene za propuštanje nastupaju samo ako je lice prema kome je izvrseno dostavljanje bilo upozoreno na njih. 2) Posebni indirektni nacini dostavljanja okrivljenom u odredjenim slucajevima Ako se dostavljanje pismena okrivljenom ne može izvršiti na adresu o kojoj je okrivljeni obavestio organ postupka, dostavljač će ostaviti obaveštenje da će se pismeno istaći na oglasnoj tabli i po mogućstvu, na internet stranici organa postupka. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno. Ako je okrivljeni punomoćjem branioca ovlastio za prijem pismena od čijeg dostavljanja teče rok za izjavljivanje pravnog leka, predajom pismena advokatskoj kancelariji branioca smatra se da je dostavljanje izvršeno. Izuzetno od ovog pravila, ako okrivljenom koji nema branioca treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena krivična sankcija koja se sastoji u lišenju slobode, a dostavljanje se ne može izvršiti na adresu o kojoj je okrivljeni obavestio sud, postaviće mu se branilac po službenoj dužnosti dok okrivljeni ne obavesti sud o novoj adresi. Postavljenom braniocu će se odrediti potreban rok za upoznavanje sa spisima koji ne može biti kraći od tri dana, a posle toga će mu se presuda dostaviti i postupak nastaviti. 3) Dostavljanje tužiocu Javnom tužiocu se pismena dostavljaju predajom pisarnici javnog tužilaštva. Kada se dostavljaju odluke od čijeg dostavljanja teče rok, kao dan dostavljanja smatra se dan predaje pismena pisarnici javnog tužilaštva. Sud će javnom tužiocu, na njegov zahtev, dostaviti krivični spis radi razmatranja. Ako je u toku rok za izjavu redovnog pravnog leka, ili ako to zahtevaju drugi interesi postupka, sud može odrediti u kom roku javni tužilac treba da vrati spise. Ako oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac ima punomoćnika, pismena se dostavljaju samo punomoćniku, a ako ih ima više, samo jednom od njih. Na isti nacin pismena se dostavljaju oštećenom koji ima punomoćnika.
145
4) Dostavljanje licima sa posebnim statusom ili u posebnom polozaju Vojnim licima, pripadnicima policije, Bezbednosno-informativne agencije, Vojnobezbednosne agencije, Vojnoobaveštajne agencije ili pripadnicima službe za obezbeđenje zavoda u kojoj su smeštena lica lišena slobode, zaposlenima u rečnom i vazdušnom saobraćaju, pismena se dostavljaju preko njihove komande, neposrednog starešine ili rukovodioca, odnosno sedišta pravnog lica. - Licima lišenim slobode pismena se dostavljaju posredstvom zavoda u kojem su smešteni. - Licima koja u skladu sa međunarodnim pravom uživaju imunitet u Republici Srbiji pismena se dostavljaju posredstvom ministarstva nadležnog za spoljne poslove, osim ako potvrđenim međunarodnim ugovorom nije drugačije predviđeno. - Licima uključenim u program zaštite učesnika u krivičnom postupku, pismena se dostavljaju preko jedinice za zaštitu, u skladu sa ovim zakonikom i drugim propisima. 5) Dostavljanje licu koje se nalazi u inostranstvu Učesniku u postupku koji se nalazi na poznatoj adresi u inostranstvu pismena se dostavljaju u skladu sa odredbama posebnog zakona, osim ako to nije uređeno potvrđenim međunarodnim ugovorom. Uz pismeno koji se na takav nacin dostavlja okrivljenoom koji se nalazi u inostranstvu, organ postupka može naložiti okrivljenom da u odreĎenom roku postavi punomoćnika za prijem pismena u Republici Srbiji i da o tome obavesti organ postupka, uz upozorenje na posledice nepostavljanja punomocnika od strane samog okrivljenog. Ako okrivljeni ne postavi punomocnika za prijem pismena u nasoj zemlji, organ postupka će mu postaviti punomoćnika. Dostavljanjem pismena postavljenom punomoćniku smatra se da je dostavljanje izvršeno.
Iva Alanovic
146
SADRZAJ 1. POJAM, SVRHA I ZNACAJ KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 2. POJAM KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA KAO NAUKE 3. TUMACENJE KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 4. KRIVICNI POSTUPAK – ISTORIJSKI TIPOVI, KRIVICNOPROCESNI SISTEMI 5. VRSTE KRIVICNIH POSTUPAKA PREMA ZKP-U SRBIJE I PREMA DRUGIM IZVORIMA NASEG KRIVICNOG PRAVA 6. ODNOS KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA SA DRUGIM GRANAMA PRAVA I VANPRAVNIM DISCIPLINAMA 7. IZVORI KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 8. DEJSTVO KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA NACELA KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 9. OSNOVNA NACELA KRIVICNOG PROCESNOG PRAVA 10. NACELO AKUZATORNOSTI 11. NACELO LEGALITETA OFICIJELNOG KRIVICNOG GONJENJA 12. NACELO OPORTUNITETA KRIVICNOG GONJENJA 13. NACELO NE BIS IN IDEM 14. NACELO NEPOSREDNOSTI U IZVODJENJU DOKAZA 15. NACELO SLOBODNE OCENE DOKAZA 16. NACELO IN DUBIO PRO REO 17. NACELA RASPRAVNOSTI I USMENOSTI 18. NACELO JAVNOSTI 19. NACELA DONOSENJA SUDSKIH ODLUKA 20. LIMITIRANO NACELO ISTINE 21. NACELO PRAVICNOG VODJENJA KRIVICNOG POSTUPKA NADLEZOST KRIVICNOG SUDA, IZUZECE 22. STVARNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA 23. MESNA NADLEZNOST KRIVICNOG SUDA 24. OCENA I SUKOB NADLEZNOSTI 25. IZUZECE SUDIJE FUNKCIJA OPTUZBE 26. POJAM STRANAKA I STRANACKE FUNKCIJE 27. POJAM I NADLEZNOST JAVNOG TUZIOCA 28. JAVNO TUZILASTVO 29. OSNOVNI ELEMENTI POLOZAJA JAVNOG TUZIOCA U KRIVICNOM POSTUPKU 30. POJAM OSTECENOG I NJEGOVE MOGUCE PROCESNE ULOGE 31. OSTECENI KAO MOGUCI I KAO SUPSDIJARNI TUZILAC 32. OSTECENI SA PREDLOGOM ZA KRIVICNO GONJENJE 33. PRIVATNI TUZILAC 147
FUNKCIJA ODBRANE 34. POJAM, PRAVA I DUZNOSTI OKRIVLJENOG 35. MERE ZA OBEZBEDJENJE PRISUSTVA OKRVLJENOG 36. POZIV I DOVODJENJE 37. ZABRANA PRILAZENJA, SASTAJANJA ILI KOMUNICIRANJA SA ODREDJENIM LICEM I ZABRANA POSECIVANJA ODREDJENIH MESTA 38. ZABRANA NAPUSTANJA BORAVISTA 39. PRIVREMENO ODUZIMANJE VOZACKE DOZVOLE 40. JEMSTVO 41. ZABRANA NAPUSTANJA STANA 42. PRITVOR, RAZLOZI ZA ODREDJIVANJE PRITVORA, TRAJANJE PRITVORA 43. OBAVESTAVANJE O ADRESI OKRIVLJENOG I IZDAVANJE POTERNICE I OBJAVE BRANILAC 44. STRUCNA ODBRANA OKRIVLJENOG – KARAKTER ODBRANE – PROCESNA I PRAVNA PRIRODA BRANIOCA 45. POJAM, PRAVA I DUZNOSTI BRANIOCA 46. IZUZECE BRANIOCA 47. SLUCAJEVI OBAVEZNE STRUCNE ODBRANE U KRIVICNOM POSTUPKU 48.IZABRANI BRANILAC 49. ODBRANA SIROMASNIH I BRANILAC PO SLUZBENOJ DUZNOSTI 50. PRESTANAK STATUSA BRANIOCA U KRIVICNOM POSTUPKU PREDMET KRIVICNOG POSTUPKA 51. POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVICNOG POSTUPKA 52. GLAVNI PREDMET KRIVICNOG POSTUPKA – CAUSA CRIMINALIS 53. SPOREDNI PREDMETI KRIVICNOG POSTUPKA 54. PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA 55. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTEV 56. TROSKOVI KRIVICNOG POSTUPKA DOKAZI 57. POJAM DOKAZA I OSNOVNI DOKAZNI INSTITUTI 58. NEKE TEORIJE PODELE DOKAZA 59. PREDMET DOKAZIVANJA I CINJENICE KOJE SE NE DOKAZUJU U KRIVICNOM POSTUPKU 60. DOKAZNA SREDSTVA I IZVORI DOKAZA 61. TERET DOKAZIVANJA 62. OSNOVNE DOKAZNE ZABRANE 63. PROCESNI DOMET DOKAZNIH ZABRANA – PRAVNO NEVALJANI DOKAZI I TEORIJA O ,,PLODOVIMA OTROVNOG DRVETA’’ 64. DOKAZI I PROCESNO RELEVANTNO STEPENOVANJE SUMNJE 148
OPSTE DOKAZNE RADNJE 65. DOKAZNE RADNJE 66. SASLUSANJE OKRIVLJENOG 67. ISPITIVANJE SVEDOKA 68. ZASTITA SVEDOKA 69. VESTACENJE 70. STRUCNI SAVETNIK 71. UVIDJAJ 72. REKONSTRUKCIJA DOGADJAJA 73. DOKAZIVANJE ISPRAVOM 74. UZIMANJE UZORAKA 75. PROVERA RACUNA I SUMNJIVIH TRANSAKCIJA 76. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA 77. PRETRESANJE POSEBNE DOKAZNE RADNJE 78. POSBNE DOKAZNE RADNJE 79. OBLICI TAJNOG AUDIO I VIDEO NADZORA U NOVOM ZKP-U 80. TAJNI NADZOR KOMUNIKACIJE 81. TAJNO PRACENJE I SNIMANJE 82. SIMULOVANI POSLOVI 83. RACUNARSKO PRETRAZIVANJE PODATAKA 84. KONTROLISANA ISPORUKA 85. PRIKRIVENI ISLEDNIK KRIVICNOPROCESNE RADNJE 86. POJAM KRIVICNOPROCESNIH RADNJI 87. MESTO VRSENJA KRIVICNOPROCESNIH RADNJI 88. VREME VRSENJA KRIVICNOPROCESNIH RADNJI 89. ROKOVI 90. POVRATAK U PREDJASNJE STANJE 91. PODNESCI 92. ZAPISNICI 93. TONSKO ILI OPTICKO SNIMANJE 94. IZDVAJANJE ZAPISNIKA I OBAVESTENJA 95. ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU I ZAPISNIK O VECANJU I GLASANJU 96. RAZMATRANJE SPISA I RAZGLEDANJE PREDMETA 97. VRSTE KRIVICNOPROCESNIH RADNJI 98. RADNJE ODLUCIVANJA – POJAM I VRSTE ODLUKA U KRIVICNOM POSTUPKU 99. PRAVNOSNAZNOST I IZVRSNOST SUDSKIH ODLUKA 100. DOSTAVNE RADNJE
149
View more...
Comments