Konzularne misije

1. UVOD Naziv teme koja će biti obraĎena u ovom seminarskom radu je Konzularne misije, i biće obraĎena u okviru predmeta MeĎunarodno javno pravo. Pri izradi ove teme korištene su najviše historijska i komparativna metoda. Kroz seminarski rad biće riječi o tome šta su konzuli, konzularni odnosi, imenovanje konzula, povlastice i imuniteti konzula.. Najviše je korištena literatura pod nazivom „Diplomatski ceremonijal i protokol“ (J.R.Wood/J.Serres). Dakle u temi će biti objašnjen jedan od organa meĎunarodnih odnosa. Konzul je duţnosnik poslan u unaprijed odreĎenu stranu zemlju u kojoj predstavlja autoritet drţavljanima svoje drţave koji u njoj borave. Njegov je zadatak pomoći drţavljanima svoje zemlje, osigurati im zaštitu te bdjeti nad poštivanjem trgovačkih, ekonomskih, kulturnih i drugih sporazuma. Konzul je administrator i promatrač.

1

2. KONZULI MeĎunarodni propisi o konzularnim odnosima razvijali su se počevši od srednjeg vijeka putem običajnog prava, a dopunjavali su se mnogobrojnim dvostranim ugovorima u kojima su drţave ugovornice mogle sporazumno odrediti te odnose prema svojim ţeljama i potrebama i tako izmijeniti propise općeg običajnog prava. Tek u najnovije doba pristupilo se pod okriljem Ujedinjenih naroda kodifikaciji propisa o konzularnim odnosima. Na konferenciji u Beču 1963. g. Prihvaćena je Konvencija o konzularnim odnosima kojom su dotadašnji propisi običajnog prava znatno izmijenjenii dopunjeni. Glavna značajka u Konvenciji unesenih novosti je jačanje uloge i poloţaja konzularnih funkcionara i drugih članova konzulata.1 Konzul je duznosnik poslan u unaprijed odreĎenu stranu zemlju u kojoj predstavlja autoritet drţavljanima svoje drzave koji u njoj borave.Njegov je zadatak pomoći drţavljanima

svoje

zemlje,osigurati

im

zaštitu

te

bdjeti

nad

poštivanjem

trgovaćkih,ekonomskih,kulturnih i drugih sporazuma.Konzul je administrator i promatrac. Funkcije konzularnih duţosnika razlikuje se od funkcije diplomatskih agenata.Konzuli nemaju mogućnost predstavljanja svoje drzave; to je pravo koje zadrţavaju samo veleposlanici.Šefovi misija predstavljaju drţavu šiljateljicu u drţavi primateljici i njihove su funkcije i moć posvuda jednaki.Jedino su oni osposobljeni za sudjelovanje u političkim odnosima izmeĎu dviju drţava.Konzuli su pak zaduţeni za obavljanje zadataka vezanih za drţavljane drţave šiljateljice koji trajno borave ili prolaze kroz drţavu u kojoj konzulat djeluje.Svaka drţava slobodno odreĎuje status konzula,ali funkcije i ovlasti konzularnog tijela i autoritet konzula provede se u mjeri u kojoj to dozvoljava drţava primateljica.Autoritet konzula ograničen je dakle primjenom zakona dviju drţava ili konvencionalnim reţimom.Ako konzuli u obavljanju svoje duţnosti izravno ovise o ministarstvu vanjskih poslova,oni se formalno smatraju dijelom diplomatske misije u obavljanju zadatka na koje se suradnja odnosi. Različitim zadaćama koje konzuli obavljaju s vremena na vrijeme,njihova je uloga postala značajna.U ne tako davnoj prošlosti konzularne su funkcije regulirali bilateralni

1

J. Andrassy, Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1976, 294.

2

sporazumi meĎu drţavama.Povećanje broja nezavisnih drţava ukazalo je na potrebu odreĎivanja obaveza konzula,uvjeta rada te povlastica i imuniteta koje im se moraju priznati kako bi uspješno mogli obavljati svoju duţnost.U tu se svrhu najpogodnijim rješenjem

činilo

sklapanje

multilatiralnog

sporazuma

koje

bi

omogućio

pojednostavljivanje i unificiranje konzularne prakse. Upravo je to bio cilj Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24.travnja 1963.godine koja je izraĎena u skladu s meĎunarodnim pravom,a pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.Tu konvenciju potpisala je pedest i jedna,a ratificirala dvadest i jedna drţava.Na snagu je stupila 19.oţujka 1967.godine u skladu sa člankom 77.Članak 73. navodi da konvencija ne poništava već slopljene bilateralne sporazume i ostavlja drţavama slobodu da i dalje sklapaju sporazume s drugim drţavama.Ta konvencija učvrstila i poboljšala postojeću praksu. Bečka konvencija obuhvaća dva potpisana protokola.Jedan se odnosi na obavezno riješavanje sporova,a drugi na dobivanje drţavljanstva zemlje primateljice za konzularne duţnosnike i njihove obitelji.2

2

J.R.Wood/J.Serres, Diplomatski ceremonijal i protokol, Mate d.o.o., Zagreb 2004, 50-51.

3

3. KONZULARNI ODNOSI Konzularne odnose i konzularne poslove uredila je Bečka konvencija koja je usvojena 24.travnja 1963.godine,a stupila je na snagu tek 17.oţujka 1967.godine kad su je shodno čl.77.Konvencije ratificirale 22 drţave.Konzularnu sposobnost, tj. MeĎunarodnopravni legitimitet za uspostavu konzulata imaju samo drţave,a ne i drugi meĎunarodnopravni subjekti.Delegacija Evropske unije u nekoj drţavi nije habilitirana obnašati konzularne poslove,nap.izdavanje viza ,već to čine konzularne sekcije drţava članica Evropske unije koje su akreditirane u dotičnoj drţavi.Bečka konvencija o konzularnim odnosima ne dira u druge meĎunarodne sporazume u konzularnoj ingerenciji koji ostaju na snazi izmeĎu drţava potpisnica takvih multilatirelanih sporazuma ( Havanska konvencija iz 1928. ,Europska konvencija o konzularnim funkcijama iz 1967., Haška konvencija o graĎanskom postupku iz 1954.) Koliko su vaţni konzualrni odnosi pokazuje činjenica da Bečka konvencija o diplomatskim odnosima ima samo 53 člana,dok ih Bečka konvencija o konzularnim odnosima ima ukupno 79.Konzuli su sluţbene osobe drţava koja šalje/šiljateljice u drţavi primateljici

čija

je

funkcija/duţnost

zaštititi

interese

same

drţave

koja

šalje/šiljateljice,njezinih drţavljana ,drugih pravnih subjekata,bdjeti nad provedbom potpisanih meĎusobnih ugovora iz područija zračne i pomorske plovidbe,trgovine,kulture itd.na područiju primateljice.Konzularni odnosi su neovisni od uspostave diplomatskih odnosa.Mogu im predhoditi,mogu biti samostalni,a mogu i opstati i poslje prekida diplomatskih odnosa.Konzularni poslovi se uglavnom veţu za konzulate/konzularne urede. No, Bečka konvencija o diplomatskim odnosima ništa ne spriječava da i pri diplomatskoj

misij/predstavništvu

djeluje

konzularna

sekcija/odjel.Konzularne

funkcije/duţnosti mogu obnašati i diplomatske misije/predstavništva .Imena diplomatskih prestavnika koja su dodjeljena konzualrnoj sekcij/odjelu notificiraju se ministarstvu vanjskih poslova drţave primateljice.U tom slučaju diplomatski prestavnik u funkcij konzularnog sluţbenika moţe se izravno obračati mjesnim vlastima konzularnog područija ili pak centralnim /središnjim vlastima

drţave primateljice ukoliko je to

dopušteno i regulirano nekim drugim meĎunarodnim sporazumom.Diplomatski

4

prestavnik u svojstvu konzularnog sluţbenika i nadalje uţiva privilegije i imunitete predviĎene Diplomatskom konvencijom.3

4. KATEGORIJA KONZULA Bečka

konvencija

(član

9.)

dijeli

konzule

u

četri

kategorije:

generalni

konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih ureda.Generalni konzulati obično se otvaraju u vaţnijim centrima nego konzulati.Vicekonzulati se otvaraju u konzularnom područiju

generalnih

konzulata

ili

konzulata,a

vicekonzulati,koji

je

karijerni

konzul,podreĎen je konzulu.Konzularni uredi otvaraju se uglavnom u lukama,a njihovi su voditelji drţavljani zemlje šiljateljice ili zemlje primateljice.Konzularni uredi obično su nadleţeni za trgovačka i pomorska pitanja,a njihove voditelje imenuje konzul u čijem se konzualrnom područiju nalaze.Nazivi odreĎeni Bečkom konvencijom smatraju se obaveznim,a mi ćemo se u daljnjem tekstu osvrnuti i na konzularne duţnosnike koje razmjenjuju zemlje članice Commonwealtha.Njih nazivamo zamjenicama visokog prestavnika.Ministar zaduţen za odnose s ostalim zemljama članicama Commonwealtha uručuje im pismo za svog kolegu ministra u drţavi primateljici.Drţava primateljica ne izdaje im egzekvaturu(odobrenje za obnašanje sluţbe).Zamjenik visokog prestavnika i njegovi zaposlenici uţivaju povlastice i imunitete na koje strani konzuli imaju pravo,a odreĎeni su zakonom zemlje članice Commonwealtha u koju su poslane.4

3 4

S. Lapenda, Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split 2007, 67-70. J.R.Wood/J.Serres, 51.

5

5. OSNOVNI POSLOVI KONZULARNE SLUŢBE U skladu sa članom 1.Bečke konvencije koji odreĎuju uporabu naziva za različite kategorije konzularnih duţnosnika i ostalog osoblja,prvo se poglavlje bavi konzularnim odnosima.Član 2. kaţe da uspostava diplomatskih misija meĎu dvjema drţavama podrazumjeva suglasnost za uspostavu konzularnih odnosa,osim ako se izričito ne navede suprotno.Takvi se odnosi uspostavljaju meĎusobnim dogovorom.Navodi se takoĎer da prekid diplomatskih odnosa ne znači ipso facto i prekid konzularnih odnosa. Otvaranje konzulata,njegov razred,sjedište i područije (konzularni distrikt) odreĎuje drţava koja otvara konzulat,te za te odredbe traţi suglasnost drţave primateljice.Nikakve promjene ne mogu biti učinjene bez njezine suglasnosti,pogotovo kad drţava koja otvara konzulat ţeli promjenjiti razred ili konzualrno područije (Bečka konvencija iz 1963.godine,član 4.,tačka 2), otvoriti vicekonzulate ili konzularne urede u konzularnom područiju ili kad ţeli otvoriti urede izvan sjedišta konzulata.Odredbe člana 20. novitet su koji

dozvoljava drţavi primateljici zahtjev da broj sluţbenika konzulata bude u

granicama razumnog i normalnog. Član 5.Bečke konvencije sadrţi saţetak poslova konzularne sluţbe vodeći računa o potrebama konzualrnog mjesta.Poslovi konzualta su: Štititi fizičke i moralne interese drţave koja ih je uspostavila,pogotovo pravo na izdavanje putovnica i viza,obavljati poslove biljeţnika ili matičara kad za to postoji potreba,zaštiti prava svojih drţavljana na nasljedstvo mortis causa,štiti maloljetnike i druge

osobe,osigurati

zastupanje

pred

sudom,prosljeĎivanje

pravne

i

druge

dokomente,kontrolirati i pruţati pomoć brodovima i zrakoplovima svoje drţave i njihovom osoblju;u obavljanju ovih ili bilo kojih poslova koji su u nadleţnosti konzularnog ureda,a nisu zabranjeni zakonom ili propisma drţave primateljice,od konzula se moze zatraţiti da djeluje i u interesu drţavljana zemlje primateljice ili drugih stranih drţavljana Na zakonit način pratiti i izvješćivati o gospodarskom ţivotu u zemlji,poticati razvoj gospodarskih,trgovačkih,kulturnih i znanstvenih odnosa,obavljati sve dobivene poslove koji su u skladu sa zakonima drţave primateljice. Za obavljanje duţnosti izvan

6

konzularnog područija,bilo da je u pitanju teritorij drţave primateljice ili teritorij treće drţave,potrebna je suglasnost drţave primateljice.5

6. IMENOVANJE KONZULA Imenovanje konzula regulirano je člancima 10- 15.Bečke konvencije.Kako konzuli imaju posebne ovlasti u pitanjima koja se tiću drţavljana njihove zemlje,a ponekad i u poslovanju s drţavljanima zemlje u kojoj je konzulat otvoren,za njihovo je imenovanje i početak rada potreban sporazum meĎu drţavama.Te je problem u praksi riješila Bečka konvencija,osim nekoliko izuzetaka koje ćemo usput spomenuti. Dva su administrativna akta neophodna da bi konzul mogao obavljati svoje duţnosti.Drţava koja ga šalje daje mu dokument sličan punomoći koji ponekad nazivamo „konzularnom punomoći“ ili „patentom“. Taj dokument odreĎuje konzualarov status i ukratko odreĎuje njegovo područije djelovanja.Drţava primateljica dozvoljava mu egzekvaturom slobodno obavljanje zadaća u skladu s mjesnim zakonima i konvencijom o konzualrnim duţnostima,te omugućava uţivanje povlastica i imuniteta na koje mu njegov poloţaj daje pravo. Drţava moţe odbiti konzula.Štoviše,prema članu 12. Bečke konvencije drţava primateljica nije duţna navesti razlog odbijanja. U očekivanju egzekvature šef konzualrne misije moţe privremeno obavljati svoju duţnost ako ga je osobno predstavio njegov prethodnik. Ovlasti konzula ograničava primjene dvaju zakona.Ako su im prilikom imenovanja dane puno ovlasiti u skladu sa zakonima drţave koja ih šalje,njihova je primjena ograničena zakonima drţave primateljice.Član 18. Bečka konvencija dozvoljava konzulu obavljanje konzularnih duţnosti u ime više zemalja uz saglasnost drţave primateljice.Član 15. navodi u detalje pravila imenovanja privremenog konzularnog agenta i uvjeta u kojima uţiva povlastice i imunitete na koje mu njegovo radno mjesto daje pravo.U skladu sa članom 17. Bečke konvencije konzulati mogu obavljati diplomatske poslove u zemljama u kojima drţava nema diplomatsku misiju.Taj status otpravnika poslova ne daje konzulu pravo na diplomatske imunitete.Isti članak konzulu daje pravo da predstavlja drţavu koja

5

Ibid., 51-52.

7

ga je imenovala u nekim meĎunarodnim vladinim organizacijama te odreĎuje imunitete kojima se moţe koristiti.6 7. ŠEFOVI KONZULATA/ KONZULARNIH UREDA I KONZULARNO OSOBLJE Novoimenovanog šefa konzulata/konzularnog ureda drţava koja šalje/šiljateljica opskrbljuje dokumentom/ispravom u obliku patentnog pisma kojim se potvrĎuje svojstvo šefa konzulata/konzularnog ureda,navodi se njegovo ime i prezime,kategorija i klasa/razred,te sjedište i konzularno područije.Patentno pismo se dostavlja diplomatskim putem.Moţe imati i neki drugi sličan oblik.Tek primitkom egzekvature od strane drţave primateljice,novoimenovani šef konzulata/konzualrnog ureda moţe započeti svoju konzualarnu funkciju/duţnost.U slučaju odbijanja egzekvature,drţava primateljica nije duţna obrazloţiti takvo odbijanje.U čekanju izdavanje egzekvature moţe se izdati novoimenovanom šefu konzualta/konzualrnog ureda privremena dozvola.Privremena dozvola obavezuje drţavu primateljicu na primjenu odredbi Konzularne konvencije.Bez obzira na status-konačni ili privremeni,drţava primateljica će tu činjenicu notificirati svim organima/tijelima konzualrnog područija.Šefovi konzualta/konzularnog ureda imaju rang u svakoj klasi/razredu prema datumu/nadnevku izdavanje egzekvature.Vršitelju duţnosti teče red prevenstva od datuma/nadnevka izdavanja privremene dozvole rada.Počasni konzularni fukcinari/duţnosnici kao šefovi konzualta/konzualrnog ureda imaju rang u svakom razredu poslije karijernih konzula.Ukoliko drţava primateljica nema diplomatske odnose s trećom drţavom,konzularni funkcioneri/duţnosnik moţe uz saglasnost drţave primateljice,obavljati odreĎene diplomatske radnje,ali nema pravo na diplomatske

privilegije

i

imunitete.Konzualrni

funkcionar/duţosnik,uzimajući

načelno,ima drţavljanstvo drţave koja ga šalje.No,moţe imati i drţavljanstvo drţave primateljice ali samo uz njenu izričitu saglasnost koju drţava primateljica moţe povući bilo kada.7

6 7

Ibid., 53. S. Lapenda, 71-74.

8

7.1. Konzularni duţnosnici Prema Bečkoj konvencij pojam konzularni duţosnik obuhvaća sve osobe ,uključujući i šefa konzularne misije,kojima je povjereno obavljanje konzularnih poslova u konzulatu.Generalni konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih uvjeta dio su te grupe.Oni uglavnom moraju biti drţavljani zemlje šiljateljice,no neovisno o tome radil se o drţavljanima zemlje šiljateljice ili neke druge drţave,potrebno je zatraţiti suglasnost drţave primateljice za njihovo imenovanje kako bi se utvrdilo jesu li persona non grata.Bečka konvencija osigurava dobivanje egzekvature duţnosnicima koji obavljaju svoje duţnosti izvan sjedišta konzulata,vicekonzulata ili odvojenog konzularnog ureda,ali istovremeno ostaju pod upravom šefa konzualrne misije.Drţava šiljateljica mora obavijestit drţavu primateljicu o svim članovima konzualrne misije,njihovom dolasku,odlasku i svakoj promjeni njihovog statusa.Ta se odredba odnosi i na članove njihovih obitelji i posluga,kao i zapošljavanje i otpuštanje osoba koje borave u drţavi primateljici,a imaju pravo na konzualrne povlastice i imunitete prema bilo kojoj osnovi. Čim je šefu konzualrnog područija odobreno obavljanje duţnosti,pa makar i privremeno,drţava primateljica mora o tome obavijestit vlasti konzualrnog područija kako bi novoimenovani konzualrni duţnosnik mogao neometano obavljati svoje duţnosti i uţivati pripadajuće povastice i imunitete. Bečka konvencija pomno objašnjava postupak koji je potrebno slijediti kad konzul ili član konzularne misije nije više poţeljan u zemlji priamteljice,bez obzira je li drţavljanin zemlje šiljateljice ili ne.Drţava šiljateljica duţna ga je opozvati ili osloboditi duţnosti.Za razliku od prakse koju slijede bileteralni sporazumi,drţava primateljica nije,prema Bečkoj konvencij,duţna otkriti razloge svog zahtjeva.8

8

J.R.Wood/J.Serres, 53-54.

9

8. KONZULARNA SLUŢBA DIPLOMATSKE MISIJE Diplomatske misije uvijek imaju pravo riješavati konzualrna pitanja s ministarstvom vanjskih poslova.U zemljama gdje je zajednica njihovih drţavljana vrlo mala ili interesi nedovoljni da bi opravdali otvaranje konzulata,vlade često zaduţuju diplomatske misije za obavljanje konzualrnih poslova.Član 70.nalaţe da se tačno odredi konzularno područije za koje je misija zaduţena,kao imena članova misije koji rade u konzularnom odsjeku te da se ti podaci dostave ministarstvu vanjskih poslova.Nakon što je to učinila,diplomatska

misija

moţe

suraĎivati

izravno

s

vlastima

konzualrnog

područija.Članovi misije zaposleni u konzualrnom odsjeku i dalje uţivaju diplomatske imunitete. Unutarnji poslovi i praksa svake drţave odreĎuje kategoriju poslova koje će mjesne vlasti rješavati neposredno s konzualtima,kao i one koje moraju rješavati posredstvom diplomatske misije i mistarstva vanjskih poslova.Općenito govoreći,mjesne vlasti suraĎuiju izravno s konzulima u problemima pojedinaca kao što su administrativni zahtjevi,boravak,zapošljavanje i pomoć,potraga za članovima obitelji,inormacije o obitelji itd.

10

9. POVLASTICE I IMUNITETI KONZULA Drţava prijema pruţa sve olakšice koje su potrebne za obavljanje funkcija konzulata. Drţava odašiljanja ima pravo upotrebe svoje nacionalne zastave i grba kako na zgradi konzulata tako i na zgradi u kojoj stanije šef konzulata i njegovim prevoznim sredstvima.9 Od trenutka kad je sluţbeno priznala njegov status,drţava primateljica duţna je konzulu osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih duţnosti.Bečka konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo nediskrriminacije meĎu drţavama.Sva konzularna mjesta koja pripadaju istoj kategorij moraju se jednako ponašati.Dozvoljeno je i sklapanje dodatnih bilateralnih sporazuma. Sloboda kretanja.Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu komuniciranja i posjeta njihovim drţavljanima.Konvencija takoĎer daje konzulima pravo da posjete svoje drţavljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme potrebne korake za organizaciju njihove odbrane pred sudom.Drţava primateljica duţna je,ako je potrebno izmijeniti svoje zakone i propise kako bi omogućila potpunu provedbu ovih odredbi.Konzualrnim duţosnicima zajamčeno je slobodno kretanje drţavom primateljica,osim u područijma kojima je pristup zabranjen ili ograničen zbog nacionalne sigurnosti.Isto tako im je zajamčeno sloboda komunikacije.Konvencija pomno razraĎuje sustav konzualrne valize sto je uistinu novitet. .Prema Bečkoj konvencij mjesne su vlasti duţne obavjestiti konzula o smrti njegovih drţavljana,o postavljanu tutora ili skrbnika te o svakom potapanju i nesreći trgovačkih brodova u teritorijalnim vodama drţave primateljice. Korisnici imuniteta koje ćemo navesti u daljnem tekstu,duţni su zauzvrat poštivati zakone i propise zemlje primateljice,ne smiju se miješati u njezine unutarnje poslove niti koristiti prostorije konzulata u svrhe koje nisu u skladu s njihovim duţnostima.Pogotovo moraju poštivati zakone o osiguranju protiv automobilskih,pomorskih i zrakoplovnih nesreća.10

9

S. Softić, Međunarodno pravo, DES d.o.o., Sarajevo 2012, 114-115. J.R.Wood/J.Serres, 55-56.

10

11

9.1. Povlastice i imuniteti karijernih konzula i konzularnog osoblja Bečka konvencija razlikuje imunitete koje uţivaju karijerni konzuli,počasni konzuli i voditelji konzularnih ureda.Vlasti zemlje primateljice moraju u skladu s članovima 28. i 30.osigurati sve što je potrebno za rad konzualta,olakšati pronalazak odgovarajućih prostorija ili pomoći u organizaciji neke druge vrste smještaja.Osoblje i prostorije konzualrne misije uţivaju mnogobrojne imunitete. Nepovredivost.Osnovni je uvjet omogućiti konzulu da neometano obavlja svoje duţnosti bez uplitanja mjesnih vlasti.Sve su konzualrne konvencije jamčile nepovredivost osobe konzula,iako su neke dozvoljavale njegovo uhićenje ako je počinio zločin ili bio uhvaćen in flagranti.U skladu s članom 40.Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963.godine,drţava

primateljica

mora

postupati

prema

konzulaima

s

duţnim

poštovanjem te spriječiti sve napade na njihovu osobu,slobodu i čast.Član 41.jamči da konzularni duţosnici neće biti uhićeni prije suĎenja,osim u slučaju teškog zločina i prema odluci nadleţnih sudbenih vlasti.Konzul se sam mora predati vlastima,ali se postupak mora voditi s duţnim poštovanjem prema njegovom rangu i na način na koji će ga što manje ometati u obavljanju dzţnosti.U slučaju uhićenja člana konzualrnog osoblja ili pokretanja krivičnog postupka protiv konzularnog duţosnika,drţava primateljica mora o tome obavijestiti šefa konzulata.Potrebno je naglasiti da su u Sjedinjenim Američkim Drţavama za karijerne konzule nadleţni samo savezni sudovi. Nepovredivost prostorija konzulata.Nepovredivost prostorija konzualta oduvijek je priznata,a Bečka konvencija ju je samo potvrdila.Uključuje rezidenciju konzula,kao i urede konzulata.Konzuli smiju iznad vrata vlasitiog ureda i stana staviti grb drţave šiljateljice i razviti njezinu zastavu (član 29.) isto tako dozvoljeno im je istakniti zastavu na automobilu pri poslovnim putovanjima.Vlasti moraju osigurati da mjesno stanovništvo poštuje zastavu i grb.Za svaki propust potrebna je isprika,a ponekad i plačanje odštete.Nepovredivost prostorija konzulata jamči član 31.U njemu je navedeno da drţava primateljica mora štiti prostorije konzulata od provale i oštečenja te spriječiti narušavanje mira ili časti konzualta.TakoĎe moţemo reči da konzularni duţosnici ne plačaju porez na dohodak Svjedočenje na sudu.Bečka konvencija dozvoljava pozivanje konzula kao svjedoka na sudu(član 44.).Naglašava se da nisu duţni svjedočiti o stvarima koje se tiću obavljanja 12

njihovi duţnosti niti stavljati na uvid sluţbenu poštu i dokumente.TakoĎer mogu odbiti svjedočenje u svojstvu stručnjaka za zakonodavstvo drţave šiljateljice. Porezi i carine.Bečka konvencija članom 32.predviĎa osloboĎenje konzualrnih prostorija(rezidencije i ureda konzula) od uobičajnih davanja.Član 49.oslobaĎa karijernog konzula i njegovo osoblje od poreza na dohodak i,uz neke iznimke,izravnih i neizravnih poreza.Oni se takoĎer oslobaĎaju carina prilikom slobodnog uvoza razumne količine predmeta potrebnim za konzualrne duţosnike. Razne povlastice.Članovi konzulata i njihove obitelji osloboĎeni su formalnosti prijave te boravišnih i radnih dozvola u zemlji primateljici.Njihovo pokriće,kao i pokriće njihove posluge u socijalnom osiguranju potanko je raraĎeno.Članovi konzulata osloboĎeni su vojnih obaveza kao što su rekvizicija,vojni doprinosi i davanje smještaja vojnim licima. Gore navedeni imuniteti stupaju na snagu ulaskom konzualrnog duţosnika na teritorij drţave primateljice,a prestaju njegovim odlaskom.Imuniteti članova obitelji u skladu su s imunitetom duţosnika.Daju se samo osobama koje ne obavljaju poslove od kojih imaju osobnu korist (član 57.).Samo imunitet od jurisdikcije za postupake konzualrnog duţosnika prilikom obavljanja sluţbenih konzualrnih duţnosti nema vremensko ogrančenje.Potrebne imunitete konzualrnih duţosnika moţe osigurati i treća drţava dok prolazi njezinim teritorijem. Konzularno osoblje-drţavljani zemlje primateljice.Smatramo potrebnim posebno razmotriti poloţaj,povastice i imunitete drţavljana zemlje primateljice koji su dio konzularnog osoblja.Imunitet od jurisidikcije i nepovredivost osobe priznaju se samo konzualrnim duţosnicima,i to za djelovanje u okviru sluţbenih duţnosti. .11 9.2. Povlastice i imuniteti počasnih konzula i njihovih konzulata U većini je zemalja uobičajno s počasnim konzulima postupati jednako kao i s karijernim.Bečka konvencija u nekim člancima jasno odreĎuje postupak prema počasnim konzulima čija je brojnost zahtjevala regulativu.Drţava primateljica duţna je osigurati zaštitu počasnih kao i karijernih konzula.Počasni konzuli koji se ne bave lukrativom ili tgovačkom djelatnošću ne moraju poput ostalih drţavljana traţiti dozvolu boravka ili registrirati svoje automobile,osloboĎeni su osobnih davanja,ali povlastice i imuniteti koji 11

Ibid., 56-58.

13

uţivaju ne uključuje i članove njihove obitelji,kao što je to slučaj s karijernim konzulima.Izuzeće od plaćanja poreza odnosi se na plaću i objekte koji posjeduje ili je unajmila drţava šiljateljica. 10. KONZULARNI UREDI Prema članu 69.Bečke konvencije poslovi konzualrnih ureda te povlastice i imuniteti njihovi zaposlenika moraju se odrediti izravnim sporazumom meĎu drţavama koje će se rukovoditi postojećim konzualrnim konvencijama.

Svi šefovi konzularnog ureda u

jednom gradu čine konzularni zbor, koji predvodi doyen (duajen), prilikom ceremonijalnih funkcija.12 11. NASTUPNI POSJETI Nakon dolaska u drţavu primateljicu,strani konzuli koji je prvi puta preuzimaju duţnost i kojima je egzekvaturom ili nekim drugim postupkom odobren rad,pismenim putem obavještavaju vlast svog konzualrnog područija i sve ostale konzule o početku svog djelovanja. Konzul odmah posjećuje šefa najviše adminstartivne vlasti grada u kojem boravi,a on mu uzvraća posjet.Kako se brz uzvratni posjet smatra znakom uvaţavanja,nastupne je posjete potrebno obaviti u što kraćem roku.Ustaljeno je pravilo da se posjet uzvrati unutar dvadest i četri sata.Konzul najprije posjećuje kolege istog ili višeg ranga,a kolege niţeg ranga posjećuju njega.Konzulova supruga mora što prije posjetiti suprugu najvišeg prestavnika mjesne vlasti,a zatim supruge kolega svojega supruga. Ostali konzularni duţosnici koji po prvi put dolaze u novu rezidenciju moraju obaviti odreĎen broj posjeta.Od njih se očekuje da posjete ostale konzule i kolege istog i višeg ranga te mjesne vlasti s kojima će saraĎivati.Šef konzulata ne mora pratiti svoje kolege prilikom nastupnih posjeta,osim ako on sam

ne odlazi.U tom će

slučaju osobno

predsaviti osobu koja ga privremeno zamjenjuje. 260.Opće je pravilo da će duţosnici koji ţele dobro obavljati svoj posao smatrati prednosću druţenje s najvišim slojevima društva u gradu u kojem borave.Poštovanje vaţnosti njihovog radnog mjesta otvorit će im sva vrata.Neophodno je raspitati se o mjesnim običajima.

12

V-Đ, Degan, Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28, Zagreb 2011, 327.

14

12.ODSUSTVO KONZULA Konzul o duljini svog odsustva mora obavijestiti mjesne vlasti i predstaviti im osobu koja će ga privremeno zamjenjivati. 12.1. Odsustvo konzularne misije Konzularna misija moţe biti prekinuta zbog različitih razloga,uglavnom zbog premještanja duţosnika,vanjskih dogaĎaja ili,rjeĎe,zato što je konzul proglašen kao persona non grata.Bečka konvencija donekle odreĎuje postupak povlačenja egzekvature članom 23.Konzul napušta svoje radno mjesto brzo kako je i došao. Prekid konzularnih odnosa.U skladu s članom 27.Bečke konvencije drţava primateljica duţna je poštovati i štiti prostorije,vlasništvo i arhiv konzulata.Njihovu zaštitu moţe preuzeti i treća drţava kojoj drţava šiljateljica moţe provjeriti i zaštitu svojih interesa te interesa svojih drţavljana.Bečka konvencija predviĎa zaštitu prostorija,vlasništva i arhiva i u slučaju konačnog zatvaranja konzulata. U slučaju oruţanog sukoba,drţava primatljica u skladu s članom 26.Bečke konvencije mora članovima konzualrnog osoblja dati dovoljno vremena da pripreme svoj odlazak iz zemlje te im staviti na raspolaganje potrebna prijevozna sredstva.13 12.2. Konzularni azil Institut konzularnog azila vezan je uglavnom za partikularno meĎunarodno pravo drţava Latinske Amerike.To se pravo sastoji u činjenici da politički bjegunci zatraţe utočište u nekom stranom konzularnom predstavništvu.Osim slučajeva davanja azila iz čisto političkih i humanitarnih razloga,to se pravo često zloupotrebljavalo i pokušavali su ga koristiti

razni

avanturistički

i

krimogeni

elementi.Upravo

izričita

odredba

čl.55;st.1.Bečke konvencije o konzualrnim odnosima obavezuje sve osobe koje uţivaju privilegije i imunitete da poštuju zakone i propise drţave primateljice i da su duţne susdrţavati se od miješanja u unutarnje poslove drţave primateljice.Konzualti/konzualrni uredi nemaju pravo davanja azila ni u drţavama Latinske Amerike.No, mjesna praksa i očiti humanitarni razlozi bivali su razlogom nekim drţavama da povremeno pribjegavaju davanju azila u svojim konzularnim predstavništvima.14

13 14

J.R.Wood/J.Serres, 58-60. S. Lapenda, 83.

15

13. ZAKLJUČAK Dakle, ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovačkim gradovima Italije,Španije I Francuske.Tamo su trgovci izmeĎu sebe birali jednog ili više „konzula sudaca“ ili („konzula trgovaca“) kojisu u svojstvu arbitara presuĎivali njihove trgovačke sporove.

Dakle, konzuli su vaţni u

funkcionisanju svake drţţave I svaka drţava ima pravno da ima svog konzula. Od trenutka kad je sluţbeno priznala njegov status,drţava primateljica duţna je konzulu osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih duţnosti.Bečka konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo nediskrriminacije meĎu drţavama. Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu komuniciranja i posjeta njihovim drţavljanima.Konvencija takoĎer daje konzulima pravo da posjete svoje drţavljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme potrebne korake za organizaciju njihove odbrane pred sudom. Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo značajne za odrţavanje meĎudrţavnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u: - zaštiti

interesa

drţave

šiljateljice

u

drţavi

primateljici,

a

posebno interesa

njenihdrţavljana (fizičkih i pravnih osoba) u granicama koje dopušta meĎunarodno pravo; - unapreñenju trgovačkih, ekonomskih, kulturnih

i naučnih odnosa drţave šiljateljice i

drţave primateljice i u unapreñenju uzajamnih prijateljskih odnosa; - izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje ţele putovati u drţavu šiljateljicu; - zaštiti raznovrsnih interesa vlastitih drţavljana u drţavi primateljici(iseljenika,radnika naprivremenom radu,turista idr.) - pravu nadzora i

inspekcije

nad

morskim

koji imajupripadnost drţeve šiljateljice.

16

i riječnim brodovima,nad zrakoplovima,

14. LITERATURA I IZVORI 1. Andrassy, Juraj: Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1976 2. Degan, Vladimir-Đuro: Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28, Zagreb, 2011. 3. Lapenda, Stjepan: Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split, 2007. 4. Softić, Sakib: Međunarodno pravo, DES doo, Sarajevo, 2012. 5. Wood, R. John; Serres, Jean: Diplomatski ceremonijal I protokol, Mate d.o.o., Zagreb, 2004.

17