Koncentracija, kontemplacija i meditacija

Sustavu meditacije pripadaju dvije kategorije: koncentracija i kontemplacija. Prema jednom općenitom pravilu tragaoci koji tek ulaze u duhovni život trebali bi započeti s koncentracijom i vježbati je najmanje par mjeseci. Jednom kada naučite kako se koncentrira, meditacija postaje jednostavna. No čak i kada ste sposobni meditirati, dobra je zamisao da se koncentrirate nekoliko minuta prije no što ćete započeti dnevnu meditaciju. U trenutcima koncentracije ni jednoj misli se ne dopuštamo da uđe u naš um, bila ona božanska ili nebožanska, dobra ili loša. U koncentraciji se sva pozornost uma mora usmjeriti na određeni predmet ili subjekt. Ne gledamo niti prema naprijed, niti prema unatrag niti prema gore niti prema unutra, samo nastojimo prodrijeti u predmet svojom snažnom koncentracijom. To nije agresivan način ulaženja u nešto. Ta koncentracija proizlazi iz nepokolebljive volje duše ili iz snage volje Koncentracija uključuje napor, a napor će, bez sumnje, održavati duh živim i aktivnim. Kontemplacija, s druge strane, uključuje razmišljanje o nečem. Jedna misao vodi k drugoj i duh opet ostaje aktivan. U meditaciji um, kao takav, uopšte nije dopušten. Meditacija je stanje "ne-uma". Tu postoje četiri stupnja: obično razmišljanje, kontemplacija, koncentracija i meditacija. Možda će vam ova analogija to razjasniti. Duh je poput oceana: na površini je svakodnevna razina mišljenja, a u dubini su tiše, sveobuhvatnije, holističnije i intuitivnije misli, dublji osjećaji i velika mudrost. U ovoj analogiji, koncentracija je poput ustalasale vode ( energija se širi po površini ), dok je kontemplacija slična plivanju uokrug ( jedna misao tjera drugu ). Meditacija, transcendencija nasuprot tomu, uključuje duboko ronjenje do dna oceana, a duh doživljava svoje tiho, potpuno budno stanje. To je izvor sveukupne aktivnosti, inteligencije i sreće duha.

Razmišljanje "Kontemplacija" znači razmišljanje - usmjereno razmišljanje. Svi mi razmišljamo: to nije kontemplacija. To razmišljanje nije usmjereno, ono je mutno, ne vodi nikuda. Zaista, naše razmišljanje nije kontemplativno, već, kako Frojd kaže, "asocijativno", dovodi u vezu, tek nagovještava. Jedna misao te vodi ka drugoj bez ikakvog usmjeravanja od tvoje strane. Jedna misao ide ka drugoj upravo zbog asocijacije, zbog toga što su povezane. Mi recimo, recimo, ugledamo mačku kako prolazi ulicom: onog trenutka kada ugledamo tu mačku naš um počinje misliti o mačkama. Ta mačka nas zavede i započnemo stvarati asocijacije na tu temu. Uzmimo kad ste bili dijete imali ste iskustvo igre sa mačkom. U tom trenutku je ta mačka iz djetinjstva došla na um i djetinjstvo vam se njom vratilo. Vi se sada pomoću nje povezujete sa svojim djetinjstvom, a djetinjstvo vas zatim odvelo negdje dalje - tako se to vrti u krug. Uvijek kada ste opušteni pokušajte se vratiti tamo odakle misli dolaze. Vratite se natrag; promotrite svoje korake. Tada ćete vidjeti da je neka druga misao tamo, i da vas ona dovela dotle, a one nijesu logički povezane. Kako može mačka na ulici biti u vezi sa tvojim/vašim djetinjstvom? Tu ne postoji nikakve logičke veze - tek samo asocijacija u tvom umu. Svi posjeduju nekakve asocijativne veze u umu. Svaka pojedinačna karika vodi ka lancu raznih događanja. Tada um počinje da djeluje kao kompjuter. Tada te jedna stvar vodi ka drugoj, druga ka trećoj i tako dalje. Vas život se kod većine na na tome zasniva.

1

Pokušajte zapisati što vam sve pada na um; bit ćete iznenađeni. Što se događa sa vašim umom? Nema nikakvog odnosa između misli. Vi to nazivate razmišljanjem. To je samo puka veza izmđu dvije različite misli kojevas vode. Razmišljanje postaje kontemplacija samo onda kada se direktno kreće, kada se ne kreće pomoću asocijacije. Recimo, radiš na nekom određenom problemu, onda izbaciš sve asocijacije. Ti se usredsrediš samo na taj problem: usmjeriš svoj um. Um nastoji pobjeći sa prave staze na neku misao sa strane - da ode ka nekoj asocijaciji. Ti tada treba izbjeći sve stranputice. Samo na jedan put treba usmjeriti svoj um. Naučnik koji radi na nekom problemu je u kontemplaciji. Kada logičar radi na nekom problemu, kada matematičar rješava neki problem, oni su u kontemplaciji. Pjesnik kontemplira cvijet: tada je sav svijet stavljen po strani i samo su prisutni pjesnik i taj cvijet. Pjesnik se povodi za tim cvijetom. Možda će ga mnoge stvari sa strane privlačiti, ali on neće dopustiti svom umu da luta sa strane. Um se tada kreće u jednom smjeru, u jednoj liniji. To je kontemplacija. Nauka je bazirana na kontemplaciji. Bilo koja logična stvar je kontenplativna: misao je usmjerena, razmišljanje je vođeno. Razmišljanje, uobičajeno razmišljanje je apsurd. Kontemplacija je logična, racionalna. Koncentracija: to je mirovanje u jednom mjestu. To nije kontemplacija. To nije razmišljanje, to je samo boravljenje u jednoj tački, ne dopuštajući umu da se kreće. Za vrijeme razmišljanja um se kreće suludo - za vrijeme uobičajenog razmišljanja. U koncentraciji se umu ne dopušta nikakvo kretanje; u uobičajenom razmišljanju um se kreće svugdje U kontemplaciji taj suludi um biva vođen, upravljan; on ne može tako nikuda pobjeći.. U kontemplaciji mu je dopušteno da se kreće samo na određena mjesta; a u koncentraciji mu nije dopušteno nigdje da se kreće. Tada mu je dopušteno samo da bude na jednom mjestu. Tada se sva energija zaustavi, sve kretnje bivaju zaustavljene, bivaju prikovane za jedno mjesto. Joga se bavi koncentracijom, običan čovjek je okupiran neusmjerenim razmišljanjem, a naučnik se koristi usmjerenim razmišljanjem. Joginski um ima takvo razmišljanje, fokusirano, fiksirano, usmjereno na jednu točku, bez ikakvih pokreta. Meditacija je nešto drugo. Meditacija je dinamika na unutarnjim razinama svijesti. Dok meditiramo, ono što zapravo činimo je da ulazimo u dublje predjele našeg bića. U običnom razmišljanju, umu je dopušteno da se kreće svugdje; u kontemplaciji mu je dopušteno da bude samo na jednom određenom mjestu, da se usmjerava samo ka jednom smjeru: svi drugi pravci su presječeni. U koncentraciji nije dopušteno kretanje ni u jednom pravcu. U koncentraciji je dopušteno samo biti na jednom mjestu. Meditacija podrazumijeva stanje bez uma, stanje oslobođenosti od uma: čak ni koncentracija tu nije dopuštena. Tu ni umu nije dopušteno da bude! Zbog toga se meditacija ne može postići umom. Sve do koncentracije, um ima svoj uspon, ima dopušten pristup. Um može pojmiti koncentraciju. Ali um nikako ne može shvatiti

2

meditaciju. Zaista, tu nije dopušten pristup umu. U koncentraciji umu je dopušteno da bude u jednom mjestu. U meditaciji, čak je i to mjesto izbrisano. U običnom razmišljanju, svi pravci su otvoreni; u kontemplaciji je samo jedan pravac dopušten; u koncentraciji je samo jedno mjesto dostupno - nikakav smjer; a u meditaciji, čak ni to mjesto nije otvoreno; umu nije dopušteno da tu boravi. Obično razmišljanje je uobičajeno stanje uma, a meditacija je viša mogućnost. Obično razmišljanje je na nižem nivou - na nivou asociranja; a viši nivo, vrhunac, to je meditacija - stanje lišeno uma, oslobođenje od misli. Koncentracijom usmjeravamo pažnju na što manji predmet, no u meditaciji našu svijest širimo u beskraj. Posao je koncentracije očistiti puteve za meditaciju. Kad meditiramo, nastojimo se proširiti kao što ptica širi svoja krila. Nastojimo proširiti svoju ograničenu svijest i ući u Univerzalnu svijest, gdje je radost, mir i Božanska snaga. Meditacija je poput spuštanja na dno mora, gdje je sve mirno i tiho. Na površini ima možda mnogo valova, no to ne djeluje na more ispod površine. U svojim najdubljim dubinama more je sama tišina. Kad počnemo meditirati, prvo nastojimo posegnuti za svojim vlastitim unutarnjim postojanjem, za svojim pravim postojanjem, tj. za morskim dnom. Misli nas ne mogu uznemiriti jer je sav naš um mir, tišina, jedinstvo. Kao ribe u moru one skaču i plivaju, ali ne ostavljaju trag. Zato kad smo u najdubljoj meditaciji, osjećamo da smo mi more, a morske životinje ne mogu djelovati na nas. Osjećamo da smo nebo a sve ptice koje prolijeću pokraj nas ne mogu nas uznemiriti. Naš um je nebo, a srce nam je beskonačno more. To je meditacija. Jedna kratka priča iz Upanishada : Učenik je molio svog Učitelja da mu objasni što je meditacija i kako se meditira. Učitelj je vidio da učenik još nije spreman te ga još nije htio podučavati. No kako je učenik neprestano dosađivao s pitanjem što je meditacija, Učitelj popusti te upita učenika:“Reci mi što je između jedne misli i sljedeće misli?“. Učenik je malo razmišljao pa reče:“Pa, ništa. Ništa nije tamo. Prazno.“. Učitelj reče:“E, to prazno malo više razvuci i to je meditacija.“.

Postignuća uspješne meditacije Ne prianjanje Stvar je i u razumijevanju. Nemamo se čega odricati, već shvaćamo da ništa ne možemo imati. Ništa ne možemo posjedovati (ni planiranje, i današnji dan ni ništa za sutra)). Tada je lakše. Kada se radi o nepoistovječivanju treba znati da se tim ne odričemo stvari potpuno.. u apsolutnom smislu. Ne prianjati znaci da učestvujemo u iskustvu, ali ga ne vrednujemo, ne dajemo mu značaj koji nema i ne asociramo.. Npr. Dolazi neka emocija kroz nas tada ju jednostavno promatramo i prihvaćamo. Ali joj samim tim činom ne dajemo novu energiju. Novu snagu. Sagledavamo je kao takvu i to je to. To je emocija.. tipa emocija ljutnje.. promatramo je i ne vrednujemo, ne prosuđujemo o njoj. Samo je puštamo da se ispolji unutar nas. Tim činom je nismo energenizirali. Čak smo joj oduzeli snagu. Kada je riječ o nekoj situaciji.. znamo da je ta situacija spoj nas u tom trenutku i nekog objektivnog događanja. I kao takvo ga promatramo. Sebe promatramo da znamo da imamo emotivno misaoni odgovor ili tu reakciju na situaciju ispred nas. I znamo da ta reakcija vrednuje i i karakterizira neku situaciju. Kada situacija prođe, ona se

3

unutar nas ne zadržava ništa vise od onog što bi trebalo da se zadrži. Ne vežemo se sa nju. Tako kada se ona ponovi, mi opet čisto pristupamo toj situaciju koja je U TOM trenutku. SADA I OVDJE. Cijelokupni rad na sebi jeste da se ociste sve "stvari" koje nam smetaju prepoznati to Sebe. Za sada možda imamo "znanje" o tome. To šsto kažemo da razumijemo. Ali kada razumjevanje dostiže uvid, uvid u buđenje.. tek tada počinjemo istinski razumijevati svoju prirodu. I tek tada počinje pravi rad na sebi. Sve do tada je samo čišćenje, pripremanje, ućenje.. itd. Izvornik, tekstovi Yoge SSCShiva Goga G-V

4