Knjiga Duhova Allan Kardec Nedovrsen prevod.doc

Spiritistički nauk izložio je Allan Kardec u Knjizi duhova. Knjiga sadrži učenje o besmrtnosti duše, budućem životu, naravi duhova i o mogućnosti njihove veze s ljudima. U njoj su također izložena moralna načela sadašnjeg života i budućnosti čovječanstva. komentare autora nisam prevodio smatrajući shodnim da svoja mišljenja sami izrazimo i pri tome nebudemo sputani njegovim..... ukoliko smatrate da ovaj materijal nije prikladan forumu ili dovoljno interesantan ili bilo koji dr.razlog, molim vas recite kako ne bih dangubio vrijeme na prijevodu ,za koji ne mogu reći kojom brzinom će se odvijati ako bude zainteresiranih......

KNJIGA DUHOVA KNJIGA PRVA- UZROCI GLAVA 1. BOG 1. BOG I BESKONAČNOST -2. DOKAZI OPOSTOJANJU BOGA -3. OSOBINE BOŽANSTVA -4. PANTEIZAM. BOG I BESKONAČNOST 1. Što je Bog? "Bog je vrhovna Inteligencija -Prvi uzrok svih stvari."¹ 2. Što možemo razumjeti pod pojmom beskonačnosti? "To što nema ni početka niti kraja, nepoznato: sve što je nepoznato je beskonačno''. 3. Može li se reći da je Bog beskonačan? "Nepotpuna definicija. Siromaštvo ljudskog govora nesposobno je definirati ono što nadilazi ljudsku inteligenciju. "

DOKAZI O POSTOJANJU BOGA 4 . Kakav dokaz imamo mi o postojanju Boga ? "Aksiom koji primjenjujete u svim svojim znanstvenim istraživanjima , ' nema učinka\posljedice bez uzroka. Potražite uzrok svega što nije djelo čovjeka i razlog će dostaviti odgovor na vaše pitanje. 5 . Što se može zaključiti iz intuicije o postojanju Boga za kojeg se može reći da je

zajedničko vlasništvo ljudskog uma ? " Bog postoji , jer odakle bi mogao ljudski um izvući ovu intuiciju , ako on ne bi imao pravi temelj ? Zaključak se može izvući iz činjeničnog stanja ove intuicije koje je jednako aksiomu da nema posljedice bez uzroka. 6 . Ne može li naš naizgled intuitivni smisao o postojanju Boga biti posljedica našeg obrazovanja i stečenih ideja ? " Ako bi to bio slučaj , kako su taj intuitivni osjećaj posjedovali divljaci (praljudi) ? " 7 . Je li prvi uzrok nastajanja stvari u „bitnim svojstvima“ materije? " Ako je tome tako , što bi bio uzrok tih „bitnih svojstava? Tu mora uvijek postojati Primarni uzrok . " 8 . Što se može reći o mišljenju koje pripisuje prvo formiranje stvari kao slučajnim kombinacijama materije , drugim riječima , slučajnosti ? " Još jedan apsurd ! Kako onaj koji posjeduje zdravi razum može promatrati vjerojatnost\priliku kao inteligentnog stvaraoca ? A , osim toga, što je to vjerojatnost\prilika ? Ništa . " 9. Kakav dokaz imamo da je primarni uzrok svih stvari Vrhovna inteligencija, superiorna svim ostalim inteligencijama? "Vi imate poslovicu koja kaže: 'Umjetnik je poznat po svom radu." Pogledajte oko sebe, i od kvalitete tog stvaralaštva, izvedite zaključak tko je taj radnik? ATRIBUTI BOŽANSKOG 10. Može li čovjek shvatiti esencijalnu\bitnu prirodu Boga? "Ne, nedostaje mu osjećaj\smisao potreban za razumijevanje." 11. Hoće li čovjek ikada postati sposoban shvatiti misterij\otajstvo Božanstva? "Kad njegov um više neće biti zasjenjen materijom, i kada prema svojem putu prema usavršavanju, se dovoljno približi Bogu, moći će ga vidjeti i shvatiti. " 12. Ako ne možemo shvatiti suštinsku prirodu Boga, možemo li steći barem ideju nekih njegovih savršenstava? "Da, nekih od njih. Čovjek ih razumije bolje u odnosu kako se i sam uzdiže iznad materije, on dobiva kratki pogled u njih prilikom vježbanja svoje inteligencije". 13. Kada kažemo daje Bog vječan, beskonačan, nepromjenjiv, nematerijalan, jedinstven, svemoćan,suveren pravedan i dobar,zar nemamo potpunu ideju Njegovih atributa? "Da, sudeći prema vašem stajalištu, jer mislite da ste sumirali sve što je u ovim pojmovima, ali morate shvatiti da postoje stvari koje nadilaze inteligenciju i najinteligentnijeg čovjeka , a za što je vaš jezik kakav jest , ograničen na svoje ideje i osjećaje , nema adekvatnog izraza. Vaš razum vam govori da Bog mora posjedovati sve te savršenosti u vrhovnom stupnju , jer , ako samo i jedna od njih nedostaje , ili nije prisutna u njemu u beskrajnom stupnju .,On bi bio manjkav a time ne bi bio Bog . Da bi prije svega bio iznad sviju

stvari , Bog mora biti bez (vicissitudes??) nedostataka (hm..) , on ne smije imati išta od nesavršenosti koje mašta može zamisliti . " PANTEIZAM 14. Da li se Bog razlikuje od svemira, ili je on, prema mišljenju nekih, rezultat svih snaga i inteligencija u svemiru? "Ako je potonje slučaj, Bog ne bi bio Bog, jer bi bio posljedica, a ne uzrok, a on Ne može biti zajedno i uzrok i posljedica. " "Bog postoji. Vi ne možete sumnjati u Njegovo postojanje, a to je jedna bitna stavka. Ne tražite se iznad toga, nemojte se izgubiti u labirintu koji je, za vas, bespredmetan. Takva pitanja vas neće učiniti boljima, već imaju tendenciju da nadodaju na vaš ponos, uzrokujući da se umislite kako nešto znadete, dok u stvarnosti, ne biste znali išta. Ostavite na stranu sisteme. Imate dovoljno stvari o kojima možete razmišljati a brinu vas mnogo više, s početkom na vama samima. Proučite svoje nesavršenosti, kako bi ih se mogli razriješiti, to će biti daleko korisnije nego uzaludno pokušavajući proniknuti u nedokučivo. " 15. Što možemo reći o mišljenju prema kojem su sva prirodna tijela, sva bića, svi globusi svemira, dijelovi božanstva,i predstavljaju u svojoj ukupnosti samo Božanstvo, drugim riječima Panteistička teorija? "Čovjek, u nemogućnosti da učini sebe Bogom, bi rado da se ispostavi da je, barem, njegov dio. " 16. Oni koji podržavaju ovu teoriju tvrde da u njoj mogu pronaći demonstraciju nekih atributa Božjih. Svjetovi u svemiru bivajući beskonačno brojni, čine i Boga da se vidi kao beskonačan; vakuum, ili ništavilo, bivajući nigdje, Bog je svugdje: Bog jeste posvuda, obzirom da je sve sastavni dio Boga, On je tako viđen kao inteligentni uzrok svih pojava u svemiru. Što možemo suprotstaviti tom argumentu? "Pravila zdravog razuma. Odražavaju se na pretpostavci u vašem pitanju, i vi nećete imati poteškoća u otkrivanju tih besmislenosti."

GLAVA II OPĆE SILE SVIJETA 1. Znanje o osnovnim principima sviju stvari - 2. Duh i materija - 3. Svojstva materije- 4. Univerzalni prostor. ZNANJE O OSNOVNIM PRINCIPIMA SVIJU STVARI 17. Je li dano čovječanstvu znati prvi princip sviju stvari? "Ne, postoje stvari koje čovjek ne može shvatiti u ovom svijetu."

18. Hoće li čovjek ikada biti u stanju proniknuti u tajnu stvari sada skrivenih od njega? "Veo će biti podignut za njega u omjeru kako on ostvaruje svoj pročišćavanje, ali kako bi razumjeli određene stvari, morali bi posjedovati sposobnosti koje još ne posjeduje. " 19. Zar ne može čovjek, kroz znanstvena istraživanja, proniknuti u neke tajne prirode.? "Mogućnost znanstvenog istraživanja dana mu je kao sredstvo kojim se može napredovati u svakom smjeru, ali on ne može prekoračiti granice svojih sadašnjih mogućnosti. ". 20. Je li čovjek dopušteno primiti komunikaciju iz nekog „Višeg reda“ u odnosu na pitanja koja, nisu u okviru njegovih osjetila, a izvan su okrilja znanstvenog istraživanja? "Da. Kada Bog prosudi da takve objave su od koristi, on otkriva čovjeku ono gdje je znanost nekompetentna da ga pouči. " DUH I MATERIJA 21. Je li materija postoji odvajkada, kao i Bog, ili je ona stvorena u nekom određenom vremenskom razdoblju? "Samo Bog zna., ipak,tu je jedna stavka bitna koju bi tvoj razum trebao iznjedriti i biti dovoljan da pokaže, naime, Bog jest prototip ljubavi i dobročinstva, nikada ne može biti neaktivan. Bez obzira kako daleko u prošlosti možeš zamisliti početak njegovog djelovanja, možeš li pretpostaviti da bi On u bilo kojem trenutku bio neaktivan? " 22. Materija se općenito definira kao "ono što ima nastavak", ono što može utjecati na naša osjetila" ono što posjeduje neprodornost. "Jesu li ove definicije ispravne? "S vaše točke gledišta su točne, jer možete definirati samo u skladu s ono što znate. Ali materija egzistira u stanjima koja su nepoznata za vas. to može biti, na primjer, tako eterična i suptilna da ne čine dojam na vaša osjetila, a ipak je još uvijek materija. Iako to ne bi bilo, za vas tako. " - Koju definiciju materije možete dati? "Materija je element koji okiva duh, instrument koji mu služi, i prema čemu,u isto vrijeme, se ispoljava njegovo djelovanje. " 23. Što je duh? "Inteligentan princip svemira." - Što je esencijalna priroda duha? "Nije moguće objasniti prirodu duha u vašem jeziku. Za vas to nije stvar, jer nije opipljiva, ali za nas je to stvar ". 24. Je li duh istoznačan sa inteligencijom? "Inteligencija je bitan atribut duha, ali se oboje spajaju u univerzalnom principu, tako da, za vas, se može reći da su ista stvar. " 25. Je li duh neovisan od materije, ili je to samo jedno od svojstava tvari, kao što je boja

svojstvo svjetlosti, a zvuk zraka? "Duh i materija su odvojeni jedno od drugog, ali jedinstvo duha i materije je neophodno kako bi pružili inteligentnu aktivnost materijalnom. " Je li to jedinstvo jednako potrebno za manifestaciju duha? (U ovom pitanju se koncentriramo na sam princip inteligencije, apstraktno gledajući, bez pozivanja na individualnost koju određuje taj pojam.) uh kakve rečenice hahahah "Za vas je to nužno, jer vi niste oformljeni na opažanje duha kao odvojenog od materije. Vaša osjetila nisu formirana za tu svrhu percepcije. " 26. Može li duh biti zamišljen bez materije, a materija bez duha? "Bez sumnje, kao objekt misli." 27. Tada ovdje imamo, dvije glavne sile svemira ,materiju i duh? " " Da ; . , A iznad njih nalazi se Bog ,Stvoritelj , roditelj sviju stvari . Ova tri elementa su princip svega što postoji - Univerzalno Trojstvo . Ali materijalnom elementu mora se dodati Univerzalna Tekućina\Tečnost koja ima tu ulogu posrednika između duha i materije ,priroda potonjeg je previše gusta za Duh da bi mogla djelovati izravno na njega. Iako iz druge točke gledišta , ova tekućina može se svrstati kao sastavni dio tog materijalnog elementa , no , razlikuje se od tog elementa po nekim posebnim svojstvima . Ako bi je svrstali jednostavno i apsolutno kao materiju , ne bi bilo nikakvog razloga zašto Duh ne svrstati kao tvar . To je posrednik između Duha I Materije . To je tekućina , baš kao što materija je tvar , i sposobna je stvarati preko svojih bezbrojnih kombinacija s materijom, pod redateljskim djelovanjem Duha , proizvesti beskonačno različite stvari o kojima Vi znadete tek jedan mali dio. Ova univerzalna , primitivna ili elementarna Tekućina bivajući agent uposlen od strane Duha u djelovanju prema materiji je princip bez kojeg bi materija zauvijek ostala u stanju podvojenosti, i nikada ne bi stekla svojstva dana joj po stanju mjerljivosti . " auuuuuu!!! -Je li ova Tekućina ono što mi označavamo po imenu Struja? "Mi smo rekli da je sposobna uzeti oblik bezbrojnih kombinacija. Ono što Vi nazivate električnom strujom, magnetskim tokom, itd., su varijacije Univerzalne struje\ tekućine, koja je ispravno gledajući samo materija savršenije i suptilniji vrste, može se smatrati kao sila koja neovisno postoji. " 28. Budući da je Duh sam po sebi poseban, ne bi li bilo točnije i jasnije odrediti ove dva glavna elementa po njihovim stanjima kao inertnoj materiji i inteligentnoj materiji? "Takva pitanja su od male važnosti za nas. Za vas je bitno da formulirate svoje definicije na takav način da su razumljive za svakog. Vaši sporovi proizlaze iz nedostatka zajedničkog dogovora o korištenju pojmova, a sve to zbog nedorečenosti vašeg jezika u odnosu na sve ono što ne odgovara vašim trenutnim afinitetima. " SVOJSTVA MATERIJE 29. Je li gustoća bitan atribut materije? "Da, obzirom kako Vi shvaćate materiju, ali ne i kod univerzalne tekućine. Eterična i suptilna tvar koja čini ovu tekućinu je nedostupna za objašnjenje za Vas, a ipak je ni manje ni više princip vaše mjerljive materije. " auuu opet

30. Je li materija formirana od jednog elementa ili više? . "Od jednog osnovnog elementa . Tijela koja smatrate jednostavnim nisu stvarno elementarna; ona su transformacije osnovne materije. " 31. Odakle dolaze različita svojstva materije? "Od izmjenama koje proizlaze od osnovnih molekula, a kao rezultat njihovog jedinstva i djelovanja pod određenim uvjetima. " 32. Prema tom pogledu, okusi, mirisi, boje, zvukovi, otrovne ili ljekovite kvalitete tijela, su samo rezultat modifikacije jedne te iste osnovne supstance? "Da, bez sumnje, i ta odlika postoji na temelju mogućnosti organa namijenjenih da ih osjete." 33. Je li ista osnovna supstanca sposobna prolaziti kroz sve moguće izmjene i stjecati sve moguće kvalitete. " "Da, i to je činjenica koja se podrazumijeva rekavši da je Sve U Svemu." - Ova teorija čini se da potvrđuje mišljenje onih koji priznaju samo dva bitna svojstva tvari, silu i pokret, te koji zanemaruju sva ostala svojstva obzira na da su tek sekundarni učinci istih, različiti prema intenzitetu snage i smjeru kretanja? "To mišljenje je točno. Ali morate dodati, da prema načinu molekularne kreacije, kao što vidite uveličano, na primjer, u mutnom tijela, koje može biti transparentno, i obrnuto. "?? ovo mi slobodno pojasnite 34. Imaju li molekule određen oblik? ' "Te molekule nesumnjivo imaju oblik, ali onaj koji nije mjerljiv po vaše organe. " Je li to konstantna forma ili promjenjiva? "Konstantna za osnovne molekule, ali promjenjiva za sekundarne molekule, koje su same po sebi samo aglomeracije primarnih, za ono što nazivate molekulom je još uvijek vrlo daleko od onoga što je osnovna molekula. UNIVERZALNI PROSTOR 35. Je li univerzalni prostor beskonačan ili ograničen? Beskonačan. Pretpostavimo postojanje granica, što se nalazi iza njih? Ovo razmatranje zbunjuje ljudski razum, a ipak sama razum vam govori da ne može biti drugačije. To je, tako s idejom beskonačnosti, pod kojim god aspektom je razmotrili. Ideje o beskonačnosti ne mogu biti shvaćene u vašem pogledu . " 36. Da li apsolutna praznina postoji u bilo kojem dijelu prostora\svemira? "Ne postoji praznina. Ono što vam se čini kao praznina je okupirano materijom u stanju u kojem nije vidljiva vašim osjetilima i vašim instrumentima. "

GLAVA III KREACIJA 1. FORMIRANJE SVJETOVA - 2. STVARANJE ŽIVIH BIĆA - 3. NASTANJENJE ZEMLJE-ADAM - 4. RAZNOLIKOST LJUDSKE RASE - 5. MNOŠTVO SVIJETOVA - 6. BIBLIJSKI OPIS STVARANJA. FORMIRANJE SVJETOVA 37. Je li svemir stvoren, ili je on postojao od vajkada, poput Boga? "Nesumnjivo jest da svemir nije samog sebe stvorio, a ako je postojao od vječnosti, kao što je to Bog, ne bi mogao biti Božje djelo. " 38. Kako je Bog stvorio svemir? "Da upotrijebimo poznati izraz, po Njegovoj volji. Ništa ne može dati bolji uvid u taj događaj od Svemoćne volje, koja je opisana u grandioznim riječima Postanka, " Bog reče: 'Neka bude svjetlo i bi svjetlost" 39. Možemo li 'znati kako se formiraju svjetovi? "Sve što se može reći o toj temi, u granicama vašeg razumijevanja, jest ovo: Svjetovi nastaju kondenzacijom tvari diseminiranom (proširena ili raširena) u prostoru. " 40. Jesu li kometi, kao što se sada pretpostavlja, početak kondenzacije primitivne materije-svijeta koji je u tijeku formacije? Da, ali je apsurdno vjerovati u utjecaj koji im se pripisuje. Mislim, utjecaj koji se obično pripisuje njima, jer svi nebeska tijela imaju svoj dio utjecaja u kreaciji određenih fizičkih pojava. " 41. Je li moguće da u potpunosti formirani svijet nestane, a materiju od koje se sastojao da se ponovno rasprši u prostoru? "Da. Bog obnavlja svjetove kao što obnavlja živa bića koja ih nastanjuju." 42. Možemo li znati koliko dugo vremenski se stvara svijet-Zemlja, na primjer? "To je stvar o kojoj vam ne mogu reći išta, jer je to poznato samo Stvoritelju ;i smiješan bi doista bio onaj koji smatra da posjeduje takvo znanje, ili da može izbrojati godine takvog stvaralaštva. " STVARANJE ŽIVIH BIĆA

43. Kada je zemlja postala napučena? "U početku je postojao kaos, elementi su pomiješani u stanju konfuzije. Postupno su se ti elementi naselili u ispravnim mjestima, a zatim su se pojavila živa bića primjerena uvjetima tadašnjeg svijeta. " 44. Odakle su stigla živa bića koji su se pojavila na zemlji? "Zametci su bili sadržani u samoj zemlji, čekajući povoljan trenutak za njihov razvoj. Organska načela udružila su se nakon prestanka djelovanja sile koja ih je razdvajala, a ta načela formirala su klice svih živih bića koja napučuju zemlju. Ti mikrobi bijahu latentni i inertni, poput kukuljice i sjemena biljke, sve do dolaska pravog trenutka za oživljavanje svake vrste. Bića sviju vrste su se povezala i umnožila. " 45. Gdje su bili organski elementi prije formiranja Zemlje? "Oni su postojali, takoreći u fluidnom stanju, u prostoru, usred Duha, ili na drugim planetima, čekajući stvaranje Zemlje kako bi započeli novo postojanje na novom svijetu. " 46. Dali bilo koja živa bića dolaze u postojanje spontano i danas? "Da, ali primitivne klice tih već postoje u latentnom stanju. Svjedoci ste ovog fenomena stalno. Zar tkivo u ljudskom tijelu i ono u životinja ne sadrže klice i mnoštvo parazita, koji čekaju da započne njihov razvoj u fermentaciji koja je potrebna za njihov život? Svaki od vas sadrži uspavani svijet mikroskopskih bića u procesu stvaranja. " 47. Je li se ljudska vrsta nalazila među organskim elementima sadržanih u zemaljskoj kugli? "Da, pojavila su se u vrijeme koje je odredio Stvoritelj. Od tuda i proizlazi tvrdnja. da je čovjek 'nastao iz praha\blata ili gline na zemlji. " 48. Možemo utvrditi epohu nastanka čovjeka i ostalih živih bića na Zemlji? "Ne, sve vaše kalkulacije su himerične (neostvarljiv, nestvaran, neizvodljiv, uobražen.)." 49. Ako klice ljudske rase bile među organskim elementima svijeta, zašto se Ljudska bića ne stvaraju spontano i danas, kao što je to bilo u vrijeme njihova nastanka? "Prvi početak sviju stvari je skriven i od nas, ipak, možemo reći da Najstariji preci ljudske rase, jednom kada su dovedeni u postojanje, su apsorbirali sami element potrebne za njihovo formiranje kako bi mogli i sami stvoriti elemente u skladu sa zakonima reprodukcije. Isto se može reći u odnosu na sve druge vrste živih bića. "

NASTANJENJE ZEMLJE-ADAM 50. Je li ljudska rasa stvorena od samo jednog čovjeka? "Ne, onaj koga zovete Adam nije bio ni prvi ni jedini čovjek koji je napučio zemlju." 51. Je li moguće znati u kojem razdoblju je Adam živio? "Razdoblje koje mu i sami dodjeljujete;. Odnosno, oko 4000 godina prije Krista" RAZNOLIKOST LJUDSKE RASE 52. Što je uzrok fizičkih i moralnih razlika koja razdvajaju različite rase ljudi na Zemlji? "Klimatske, načina života i društvene navike. Ista razlika bi bila nastala u slučaju da dvoje djece iste majke odrastu daleko jedno od drugoga, a okružena različitim utjecajima i uvjetima; djeca tako različito odgajana ne bi podsjećala jedne na druge. " 53. Je li ljudska rasa dolazila u postojanje na različitim točkama svijeta? "Da, i u različitim epohama, a to je jedan od uzroka različitosti ljudske rasa. Ljudi primitivnih razdoblja, bivajući raspršeni u različitim podnebljima, i formirajući saveze s onima iz drugih zemalja, iznjedrile su nove vrste čovječanstva. " Da li te razlike predstavljaju različite vrste? "Zasigurno ne. Svi oni čine jednu obitelj. Da li razlike između sorti istoga voća negiraju njihovu pripadnost istoj vrsti. " 54. Ako ljudska vrsta ne potiče od istog pretka, bili oni onda trebali prestati jedni druge smatrati braćom? "Svi su ljudi su braća u osnovi zajedničkog odnosa prema Stvoritelju, jer su stvoreni od istog Duha, i teže ka istom cilju. Ljudski um je oduvijek sklon vezati se doslovno na smisao izjava koje su nužno nesavršene i nepotpune. "

MNOŠTVO SVIJETOVA 55. Jesu li sve planete koje se nalaze u svemiru naseljene? "Jesu, a ljudi na zemlji su daleko od toga, kako vi mislite, prvi u inteligenciji, dobroti, i općem razvoju

Postoje mnogi ljudi koji drže visoko mišljenje o sebi, koji si umišljaju da vaš maleni svijet, od svih bezbrojnih mirijadi planeta oko vas, ima jedini privilegiju biti naseljen razumnim bićima. Njima se sviđa pomisao da je Bog stvorio svemir samo za njih. Besmislena taština! " 56. Je li tjelesna građa svih planeta ista? "Ne, ona uopće ne nalikuje jedna drugoj." 57.Fizička konstitucija različitih svjetova je različita,a da li to vrijedi i za bića koja ih nastanjuju da imaju različit način života.? "Nema sumnje da je tome tako, kao što u vašem svijetu, ribe su pripremljene za život u vodi, a ptice za život u zraku. 58. Jesu li planeti najudaljeniji od Sunca uskraćeni u svjetlosti i toplini, da im sunce samo djeluje poput velike fiksne zvijezde? "Zar stvarno mislite li da nema drugih izvora svjetlosti i topline osim sunca? I zar ne uzimate u obzir djelovanje elektriciteta koji u nekim svjetovima igra vrlo mnogo veću ulogu nego u vašem? Osim toga, kako znate da li bića tih svjetova vide na isti način kao i vi, i uz pomoć organa kao što su vaši? "

BIBLIJSKI OPIS STVARANJA 59. Različiti narodi zemlje su formirali vrlo različite ideje o stvaranju; ideje uvijek u skladu sa stupnjem znanstvenog napretka. Razum i znanost slažu se u priznavanju fantastičnog karaktera određenih teorija. Objašnjenje sada dobiveno od duhovne komunikacije je potvrdno mišljenju koje su odavno usvojili najprosvjetljeniji pojedinci moderne znanosti. Ovom objašnjenju će se bez sumnje prigovoriti , s obrazloženjem da je to u suprotnosti s iskazima u Bibliji , ali pažljivo promatranje tih izjava pokazuje nam da ova kontradikcija je više prividna nego stvarna , i da proizlaze iz interpretacija čije značenje je alegorijsko , a ne povijesno . Pitanje o osobnosti Adama , kojeg se smatra prvim čovjekom , i jedinim pretkom ljudskog roda , nije jedino u odnosu na koje su vjerska uvjerenja svijeta doživjela preinake . Hipoteza o rotaciji Zemlje oko Sunca se u jednom trenutku činila u takvoj krajnjoj suprotnosti s navodima u Bibliji , da je svaka vrsta progona bila usmjeren protiv iste , kao i protiv onih koji su je zagovarali . Ipak Zemlja se i dalje okretala u svojoj orbiti u inat izopćenja i nitko dan danas ne može dovesti u pitanje činjenicu njezina kretanja bez da se suprotstavi vlastitom razumu. Biblija nam također govori da je svijet stvoren u šest dana , i stavlja ovu epohu Stvaranja na oko 4000 godina prije nove ere . Prije tog razdoblja zemlja nije postojala. A u tom razdoblju je proizvedena iz ničega . Takav je formalan stav svetog teksta , ali znanost , pozitivnim , i neumoljivim koracima dokazuje suprotno . Povijest stvaranja svijeta je neuništivo zapisana u svijetu fosila ,dokazujući bez mogućnosti poricanja da su šest dana u stvaranju sukcesivni period , od kojih svaki može biti milijun godina . To nije samo stvar izjave ili mišljenja . Već činjenica koja je nedvojbeno sigurna kao što je to kretanje Zemlje , i jedna koju teologija više ne može odbijati priznati, to priznanje je još jedan primjer pogrešaka u koje smo dovodili kada smo

pripisivali doslovni značaj jeziku koji je često figurativne prirode . Hoćemo li dakle, zaključiti da je Biblija samo materijal od grešaka sačinjen? Ne , ali moramo priznati da su ljudi pogriješili u svom načinu interpretiranja iste . Geologija , u svojem istraživanju o arhivima zapisanim u strukturi samoga svijeta , je potvrdila redoslijedu kojem su različite vrste živih bića se pojavile na površini , i taj redoslijed je u skladu sa slijedom navedenim u knjizi Postanka , s tom razlikom , da zemlja , umjesto uskrsavanja čudom od Božje ruke u nekoliko dana , ostvarivši svoju formu pod impulsom božje volje , već u skladu sa zakonima i djelovanjem prirodnih sila , u naravno razdoblju koje je po trajanju nesagledivo za nas . Da li se Bog se čini manje velik i manje moćan za to što je ostvario djelo kreacije kroz djelovanje snaga ,i prema zakonima , svojih vlastitih određenja? A je li rezultat kreativne energije manje uzvišen zbog toga što se nije ostvarilo sve odmah i trenutno ? Očito da nije , i djetinjast doista mora biti onaj koji ne prepoznaje raskoš Svemoguće snage korištene u ovoj evoluciji svjetova svemira kroz djelovanje vječnih zakona . Znanost , do sada još umanjujući slavu Božanskog djelovanja , prikazuje tu akciju pod aspektom čak još ekstremnijim i više u skladu s našim intuitivnim osjećajem moći i veličanstvom Boga , pokazujući da je ostvareno bez odstupanja od Zakona koji su odraz Božanske volje u vladavini prirode . Moderna znanost , u skladu s povijesnim zapisima , dokazuje da je čovjek na posljednjem mjestu poretka stvaranja živih bića . Ali Mojsije stavlja univerzalni potop na godinu 1654 (moja opaska vjerojatno se radi o pogrešci kod stvaranja pdf dokumenta to bi bilo možda oko 6-9 st. pne), dok geologija čini se pokazuju da se kataklizmički potop dogodio prije pojava čovjeka , jer sve do sadašnjeg vremena , primitivni slojevi ne sadrže tragove njegove prisutnosti , niti životinja koje se dovode u vezu s njim . No, još je daleko da o tome bude odlučeno . Različita nedavna otkrića ukazuju na mogućnost da je starost ljudskog roda mnogo veća nego što se do sada smatralo i ako se ovo pitanje nedvojbeno potvrdi , ono će dokazati da je slovo Biblije , u odnosu na vrijeme stvaranja čovjeka , kao i u pogledu mnogih drugih stvari , samo alegorijsko . Da geološki Potop ne pripada Noi je vidljivo iz proteka vremena potrebnog za formiranje fosilo-fernih slojeva , a ako se tragovi u konačnici i otkriju o postojanju ljudskog roda prije geološkog potopa ,biti će očito da Adam nije bio Prvi čovjek , odnosno da njegovo stvaranje datira iz razdoblja koje je još starije . Nema spora oko činjenice, i starosti ljudskog roda, ako bi se dokazalo geološkim otkrićem, bi moralo biti prihvaćeno, jednako kao što je to bilo učinjeno u odnosu na kretanje Zemlje i šest dana stvaranja. Postojanje ljudske rase prije geološkog potopa , možemo prigovoriti , je dvojbeno . No isti prigovor ne možemo uzeti obzirom na sljedeća razmatranja –Prihvaćajući da se čovjek prvi put pojavio na zemlji 4000 godina prije Krista , ako je cijela ljudska rasa , s izuzetkom jedne obitelji , uništena sa 1650 godina poslije , to znači da naseljavanje zemlje potječe samo od vremena Noe - to jest , samo2500 godina prije Krista . No , kada su Židovi emigrirali u Egipat u osamnaestom stoljeću prije Krista , otkrili su da je zemlja gusto naseljena , i već u razvoje kao napredna civilizacija . Povijest pokazuje da u isto vrijeme , Indija i razne druge zemlje su bile jednako naseljene i u procvatu ,a da ne govorimo o kronološkim tablicama drugih naroda , koji tvrde postoje od vremena još udaljenijeg. Moramo, dakle , pretpostaviti da je od dvadeset četvrtog do osamnaestog stoljeća prije Krista to jest , u vremenu od 600 godina –da su potomci jednog pojedinca bili u mogućnosti razmnožiti se i naseliti ogromna prostranstva Zemlje koja su zatim tek bila otkrivena , a da ne govorimo o onima koja bijahu nepoznata ,ali za koja nemamo razloga tvrditi da su bila lišena stanovnika , a nadalje moramo pretpostaviti da je ljudska rasa u tako kratkom razdoblju , bila u mogućnosti da se uzdigne iz divljačkog neznanja primitivni ljudi do države na najvišem stupnju intelektualnog razvoja - sup - pozicije toliko oprečne antropološkim zakonima . Raznolikost ljudskih rasa potvrđuje ovaj pogled na temu. Klima i načina života nesumnjivo mijenjaju fizičke karakteristike čovječanstva, ali znamo mjeru do koje ove izmjene mogu ići, a fiziološka ispitivanja

uvjerljivo dokazuju da postoje među rasama sustavne razlike prevelike i preduboke da bi bile proizvedene samo razlikama klime. Križanje rasa proizvodi podvrste, a sklonost je izražena prema uklanjanju obilježja osobitosti, ali i ne proizvodi osobitosti, te stvara isključivo varijacije na temu. Ali križanje rasa pretpostavlja postojanje rasa očito različitih od svake druge, i kako bi postojanje tih rasa objasnili ako pripisujemo njihovo podrijetlo pukim razmnožavanjem, pogotovo ako ćemo ograničiti razvoj tih različitih rasa na tako kratak period ? Kako je moguće pretpostaviti, primjerice , da su se potomci Noe u tako kratkom vremenu transformirali u Etiopljana ? Takva preobrazba bi bila nedopuštena kao one vuka u ovcu , od bube u slona , ptice u ribu . Nijedno unaprijed stvoreno mišljenje ne može izdržati , na duge staze , dokaze suprotstavljenih činjenica . No , naprotiv tome, sve poteškoće nestaju ako pretpostavimo da je čovjek postojao u razdoblju onome što dotada mu bilo dodijeljen za njegovo stvaranje , da je Adam stvoren nekih 6000 godina prije,naseljavanje zemalja do tada nenaseljenih , da je potop Noe bio lokalna katastrofa , pogrešno zamijenjena s velikom geološkom kataklizmom , i , na kraju, ako dozvolimo u alegorijskim obliku izražavanja što je obilježje orijentalnog stila ,i zajedničko svetim knjigama svih naroda . Nije mudro inzistirati na doslovnom tumačenju figurativnih izraza od kojih netočnost može u bilo kojem trenutku biti jasno vidljiva obzirom na napredak znanstvenih otkrića ; već temeljne propozicije religije nemaju se čega bojati od otkrića znanosti , su ojačane i oplemenjene jer se dovode u sklad s tim otkrićima . I samo tada kada vjerski osjećaj bude obasjan tim savezom sa znanstvenom istinom će vjerska uvjerenja tako doprinijeti neranjivosti na napade skepticizma , i zauzeti mjesto skepticizma u glavama i srcima ljudi .

GLAVA IV VITALNI PRINCIPI 1. ORGANSKA I ANORGANSKA BIĆA - 2. ŽIVOT I SMRT - 3. INTELIGENCIJA I INSTINKT.

ORGANSKA I ANORGANSKA BIĆA 60 . Je li sila koja ujedinjuje elemente materije u organska i anorganska tijela ista? " Da ,zakon privlačnosti je isti za sve . " 61 . Postoji li razlika između materije organskih i anorganskih tijela ? "Materija u oba tijela je ista , ali u organskim tijelima je animalizirana . " 62 . Što je uzrok animalizacije materije ? " Njezina veza s vitalnim principom . "

63 . Da li vitalni princip boravi u posebnom sredstvu , ili je to samo svojstvo organizirane materije, drugim riječima , je li to posljedica ili uzrok ? " To je oboje. Život je posljedica izazvana djelovanjem sredstva nad materijom ; Ovo sredstvo bez materije nije život , baš kao što materija ne može oživjeti bez tog agenta . Ono daje život svim bićima koja ga apsorbiraju i asimiliraju . " 64 . Vidjeli smo da su duh i materija su dva konstitutivna elementa u svemiru . Da li Vitalni princip predstavlja treći element ? " To je bez sumnje , jedan od elemenata neophodnih za konstituiranje svemira , ali svoj izvor sadrži u posebnom preinaci univerzalne tvari, izmijenjene do krajnosti. Za vas, to je osnovno tijelo, kao što su kisik ili vodik, koji ipak nisu osnovni elementi, jer sva tijela vama poznata, iako se čine jednostavnim, su modifikacije prvobitne tekućine. " Ova izjava čini da se podrazumijeva da vitalnost nije zbog izrazitog primitivnog agenta, ali je posebno svojstvo sveopće materije koja proizlazi iz određenih izmjena ovog potonjeg. "Tvoj zaključak je prirodna posljedica onoga što smo naveli." 65. Je li vitalni princip živi u nekom od tijela koja su nama poznata? "" Ono ima svoj izvor u prvobitnoj tekućini, to je ono što zovemo magnetski tok ili električna energija, animalizirana. To je posrednik, veza između duha i materije. " 66. Je vitalni princip isti za sva organska bića? "Da;. Ali izmijenjen prema vrsti. To je ono načelo koje im daje moć stvaranja kretanja i aktivnosti, te ih razlikuje od inertne materije, jer kretanje materije nije spontano. Materija je pokrenuta, ona ne uzrokuje pokret '. 67. Je vitalnost stalan atribut vitalnog principa , ili je vitalnosti razvijena od rada organa u kojima se očituje?

"Razvija se samo u povezanosti s tijelom. Nismo li rekli da ovaj agens, bez materije nije život? Unija oboje je potrebna za proizvodnju života. " - Bi li bilo ispravno reći da vitalnost latentna kada vitalni agens nije ujedinjen s tijelom? "Da, to je točno."

ŽIVOT I SMRT 8. Što je uzrok smrti organskih bića? "Iscrpljenost tjelesnih organa." - Bi li bilo točno usporediti smrt sa prestankom kretanja u stroju koji je izbačen iz brzine? "Da, kad se stroj pokvari, njegovo djelovanje prestaje . Kada se tijelo razboli, život. odustaje od istog. " 69. Zašto je smrt uzrokovana češće od lezije srca od strane nego bilo kojeg drugog organa? "Srce je stroj za stvaranje života. Ali srce nije jedini organ kojem lezija uzrokuje smrt, to je samo jedan od kotača bitnih za funkcioniranje stroja ". 70. Što se događa s materijom i vitalnim principom organskih bića nakon njihove smrti? "Inertna tvar se razgrađuje, i služi za formiranje drugih tijela; vitalni princip se vraća općoj masi univerzalne tekućine. " INTELIGENCIJA I INSTINKT 71. Je li inteligencija atribut vitalnog principa? "Ne, jer biljke žive i ne misle, oni imaju samo organski život. Inteligencija i materija su neovisni jedno od drugoga, jer tijelo može živjeti i bez inteligencije, ali inteligencija se može samo manifestirati kroz materijalne organe. Animalizirana materija može postati inteligentna samo po jedinstvu s duhom. " 72. Što je izvor inteligencije? "Već smo vam rekli: univerzalna inteligencija." - Je li ispravno reći da svako inteligentno biće privlači dio inteligencije od Univerzalnog izvora, i asimilira kako privlači i asimilira načelo materijalnog života?

"Takva usporedba bi bila daleko od točne, jer inteligencija je sposobnost koja je svojstvena svakom biću, i konstituira svoju moralnu individualnost. Osim toga, rekli smo vam da postoje stvari koje čovjek ne može dokučiti, a to je za sada, jedna od njih ". 73. Je li Instinkt neovisan od inteligencije? "Ne, nije baš tako, jer je to vrsta inteligencije. Instinkt je bezrazložna inteligencija, pomoću koje niži redovi bića osiguravaju svoje potrebe. " 74. Je li moguće uspostaviti liniju razgraničenja između instinkta i inteligencije, to jest, precizno definirati gdje završava jedno i počinje drugo? "Ne, jer često se stapaju jedna u drugu. Ali radnje koje pripadaju instinktu i one koje pripadaju inteligenciji se lako razlikuju. " 75. Je li ispravno reći da instinktivne sposobnosti se smanjuju proporcionalno s rastom intelektualnih sposobnosti? "Ne, instinkt je uvijek nastavlja postojati, ali čovjek ga zanemaruje. Instinkt, kao i razum može nas odvesti u pravom smjeru. Njegovo vodstvo se gotovo uvijek osjeća, a ponekad i više od razuma. Ono nikada ne zastranjuje. " - Kako to da razum nije uvijek nepogrešiv vodič? "Bio bi nepogrešiv da nije izopćen od strane lažne naobrazbe, ponosa ili sebičnosti. Instinkt ne podliježe razumu. Razum ostavlja slobodu izbora, i daje čovjeku slobodnu volju. "

KNJIGA DRUGA- SVIJET DUHOVA GLAVA I DUHOVI 1. PODRIJETLO I NARAV DUHA - 2. PRIMITIVAN I NORMALAN SVIJET - 3. FORMA I SVEPRISUTNOST DUHOVA - 4.PERISPIRIT - 5. RAZLIČITI REDOVI DUHOVA - 6. DUHOVNA HIJERARHIJA -7. NAPREDOVANJE DUHA - 8. ANĐELI I DEMONI.

perispirit ( suptilno tijelo koje koristi duh za povezivanje sa percepcijom kreiranom od strane uma) PODRIJETLO I NARAV DUHA

NAPOMENA : riječ „duh“ se ovdje koristi u smislu bez-tjelesnog bića a ne u terminu univerzalnog inteligentnog elementa

76. Koja definicija se može dati duhu? "Duhovi se mogu definirati kao inteligentna bića kreacije. Oni konstituiraju populaciju svemira, što je u suprotnosti s oblicima materijalnog svijeta. " 77. Jesu li duhovi odvojeni od Božanstva, ili su oni samo emanacija od ili dijelovi božanstva iz tog razloga zvani „sinovi“ ili "djeca" Božja? "Duhovi su Božje djelo, baš kao što je stroj rad mehaničara koji ga je stvorio: Stroj je čovjekovo djelo, ali to nije čovjek. Vi znate da kada čovjek napravi korisnu ili ugodnu stvar, on nju naziva svojim'djetetom'-njegovom' kreacijom '. Tako je i za nas u odnosu na Boga. Mi smo Njegova djeca u tom smislu, jer smo njegov rad. " 78. Jesu li duhovi imali početak, ili postoje, kao Bog, od vječnosti? "Ako duhovi nisu imali početak, oni bi bili jednaki s Bogom, a kako su oni njegovo stvaralaštvo podložni su Njegovoj volji. To da Bog postoji odvajkada je nepobitno, ali o tome kada i kako nas je On stvorio, ne znamo ništa. Možda ćete reći: da nismo imali početak u tom smislu, da Bog bivajući vječan, On mora da neprestano stvara. No, o tome kada i kako je svakog od nas napravio, to ponavljam, poznato nije ikome. To je velika tajna. " 79. Budući da postoje dva glavna elementa u svemiru, Inteligentan element i materijalni element, bilo bi ispravno reći da su duhovi formirani od inteligentnog elementa kao što su inertna tijela formirana iz materijalnog elementa? "Očito je da je takav slučaj. Duhovi su individualizacija inteligentnog načela, kao što su tijela individualizacija materijalnog principa. Sama epoha i način formacije su nam nepoznati. " 80. Da li se stvaranje duhova oduvijek događa, ili se to samo dogodilo na početku vremena? "To se uvijek događa, to jest, Bog nikada nije prestao stvarati." 81. Jesu li duhovi formirani spontano, ili se oni stvaraju jedni od drugih?

"Bog ih stvara kao što stvara sve druge životinje, po Njegovoj volji. Ali mi opet moramo ponoviti da je njihovo podrijetlo misterij. " 82. Je li ispravno reći da su duhovi nematerijalni? "Kako je moguće definirati stvar kada ne postoje termini za usporedbu iste, a koje je jezik nesposoban izraziti? Može li netko tko je rođen slijep definirati svjetlo? 'Nematerijalan"nije prava riječ,' bestjelesno 'će biti bliže istini, jer vi morate shvatiti da duh, bivajući kreacija mora biti nešto stvarno. Duh je savršena materija ali materija koja postoji u stanju u kojem nema analognog u krugu vašeg razumijevanja, i eterična tako da ne može biti percipirana vašim osjetilima. 83. Ima li kraja trajanju duha? Možemo razumjeti da princip iz kojeg pristižu bi trebao biti vječan, ali ono što želimo znati je, da li njihova Individualnost ima kraj, i hoće li nakon određenog vremenskog razdoblja, duljeg ili kraćeg element od kojeg su formirani rasformirati se,zar se ne vraća masi od koje su proizvedeni, kao što je slučaj kod materijalnih tijela?Teško je razumjeti da ono što je imalo početak ne bi trebalo imati i kraj. "Postoje mnoge stvari koje ne razumijete, jer vaša inteligencija je ograničena, ali to nije razloga za njihovo odbacivanje. Dijete ne razumije sve što se razumije otac, niti neuki čovjek razumije sve što se razumije učen čovjek. Mi vam kažemo da postojanje duhova nema kraja, i to je sve što možemo reći na tu temu u ovom trenutku ". PRIMITIVAN I NORMALAN SVIJET 84. Da li duhovi konstituiraju svijet osim onoga što mi vidimo? "Da,. Svijet duhova ili bestjelesne inteligencije" 85. Koji od ovo dvoje, svijet duhova ili tjelesni svijet, je primaran u poretku svemira? "Duhovni svijet. Prije postojeći jest i preživljava sve ostalo." 86. Ne bi li tjelesni svijet ikada i postojao ili prestajao postojati, bez promjene u esencijalnosti duhovnog svijeta? (Uh ova mi rečenica baš nije sjela) "Da, oni su neovisni jedni o drugima, a ipak je njihova veza neprestana, jer oni reagiraju neprestano jedno na drugo. " 87. Da li duhovi zauzimaju određeni i ograničeni prostor u svemiru?

"Duhovi su posvuda; nebrojeni prostori su napučeni s njima u nebrojivom mnoštvu. Neprimjetni za vas, oni su neprestano uz vas, promatraju i djeluju na vas, jer Duhovi su jedna od sila prirode, te su instrumenti uposleni od Boga za ostvarenje providnog dizajna. Ali svi duhovi ne ide svugdje, postoje regije u čiji ulaz ne mogu pristupiti oni koji su manje napredni. " FORMA I SVEPRISUTNOST DUHOVA 88. Imaju li duše određen,ograničen i nepromjenljiv obrazac? "Ne za oči, kao što su vaše, ali, za nas, one imaju oblik, jedan maglovit kako biste ga vi zamislili ,kao plamen, sjaj ili eterična iskra. " -Je li taj plamen ili iskra neke boje? "Ako biste ga mogli vidjeti, razlikovao bi se od tamno sive do briljantnosti rubina,ovisno o stupnju čistoće duha. " 89. Da li duhovi troše vrijeme u transportiranje samih sebe kroz prostor? "Da, ali njihovo kretanje je brzo poput misli." -Nije li misao sama kretnja duše, prijevoz same duše na mjesto ili objekt na koji se misli? "Gdje je misao, tu je duša, jer duša je ta koja misli. Misao je njen atribut. " 90. Kad duh putuje s jednog mjesta na drugo je li on svjestan udaljenosti koje prolazi i opsega prostora kroz koji prolazi, ili je on iznenada prevezen na mjesto na koje želi ići? "Duh može putovati na oba načina. On može, ako želi, uzimati u obzir udaljenost koju prolazi putem, ili može zanemariti osjećaj udaljenosti. To ovisi o Duh kao i na njegovom stupnju čistoće. " 91.Predstavlja li materija prepreku kretanju duha? "Ne, duhovi prolaze kroz sve, zrak, zemlju, vodu, vatru čak su im i jednako dostupni . " 92. Je li dar duhova sveprisutnost? Drugim riječima, može li se podijeliti duh i može li postojati na nekoliko točaka prostora u istom vremenu?

"Ne može biti dijeljenja duha, ali svaki duh je centar koji zrači u svim pravcima, te stoga se može duh pojaviti na nekoliko mjesta u isto vrijeme. Sunce samo jedno tijelo, ali zrači u svim smjerovima, i šalje svoje zrake na velike udaljenosti, ali nije podijeljeno." - Imaju li svi duhovi istu snagu zračenja? "Postoji velika razlika između njih u tom pogledu: to ovisi o stupnju njihove čistoće. " PERISPIRIT 93. Je li duh, ispravno reći,bez „obloge“, ili je to, kao što neki izjavljuju, okružen nekom tvari neke vrste? "Duh je obavijen tvari koja će bi vam se ukazala poput izmaglice, ali koja se ipak, čini se vrlo gustom za nas, ali je dovoljno propusna kako bi se omogućilo da duh pluta u atmosferi, i da se prijevozi kroz prostor kako želi. " 94. Odakle si duh privlači tu polu-materijalnu košulju? "Od sveopće tekućine svakog svijeta. Zbog toga perispirit nije isti u svim planetima. U prolaska iz jednog svijeta u drugi. Duh mijenja košulju kao što vi mijenjate odjeću. " - Kad duhovi koji nastanjuju svjetove u višem stupnju od našeg dolaze kod nas, jesu li oni dužni odjenuti se u gušću odjeću perispirita? "Da, oni su dužni odjenuti se u vašu „odjeću“ kako bi bili u mogućnosti pristupiti vašem svijetu. " 95. Da li polu-materijalna omotnica duha ima utvrđeni oblik, i može li se primijetiti od strane nas? "Da, ono može preuzeti bilo koji oblik koji duh želi To je način na koji duh. ponekad napraviti sam sebe vidljivim, bilo u snovima ili u budnom stanju, i može uzeti oblik koji može biti vidljiv, pa čak i opipljiv za vaša osjetila. " RAZLIČITI REDOVI DUHOVA 96. Jesu li svi duhovi jednaki ili postoji među njima hijerarhija? "Oni su u različitim stupnjevima ovisno o stupnju pročišćenja koji su postigli. " 97 . Postoji li određeni broj redova ili stupnjeva pročišćenja među duhovima ?

"Broj takvih redova je neograničen , jer ne postoji ništa kao barijera ili linija razgraničenja između različitih stupnjeva uzdizanja , i, prema tome, jer nema fiksne ili proizvoljne podjele među duhovima ,broj redova, može biti povećan ili smanjen ovisno o točci gledišta s koje ih razmatrate. Ipak , ako uzmemo u obzir obilježja duhova , možemo ih svesti na tri glavna reda ili stupnja ."Možemo staviti u prvi ili najviši rang one koji su dostigli stupanj relativnog savršenstva , što predstavlja ono što se može nazvati ' čisti duh . " Možda ćemo u drugom rangu naći one koji su stigli do sredine uznesenja ljestvice , one koji su postigli stupanj pročišćavanja u kojima aspiracija za savršenstvom postala vladajuća želja . Možemo smjestiti u treći ili najniži rang sve one nesavršene duhove koji su još uvijek nalaze na najnižoj prečki ljestava . Karakterizira ih neznanje , ljubavi prema zlu , i sve niske strasti što usporavaju napredak prema gore . " 98. Imaju li duhovi drugog reda samo aspiraciju za savršenstvom, ili također i moćda to postignu? "Oni imaju tu moć u stupnjevima razmjernim njihovom stupnju pročišćenja na koji su pojedinačno stigli. Neki od njih se razlikuju po svojim znanstvenim spoznajama ,drugi po svojoj mudrosti i ljubaznosti, ali svi oni imaju još proći disciplinu prosudbe kroz iskušenja i patnju. " 9. Jesu li svi duhovi iz trećeg reda loši? "Ne. Neki od njih su neaktivni i neutralni, ne rade ni dobro niti zlo, drugi, dapače uživaju u zlu, te su oduševljeni kada su pronađu način za ispoljavanje zla. Drugi, opet, su neozbiljni, bedasti, fantastični, nestašni prije nego zli, lukav prije nego pozitivno zlonamjerni, zabavljaju se mistificirajući ljudska bića na koja mogu djelovati, a uzrokuju im razne sitne smetnje za vlastitu zabavu "

DUHOVNA HIJERARHIJA 100 . Preliminarna opažanja. -Klasifikacija duhova temelji se na stupnju njihovog napretka , na kvalitetama koje su stekli , i prema nesavršenostima od kojih se još uvijek trebaju osloboditi . Ova klasifikacija , međutim , nipošto nije apsolutna . Tek u svojoj ukupnosti u kojoj osobina svake kategorije jasno je označena , jer svaka kategorija veže se u onu iznad po neprimjetnoj gradaciji, osobitost narednih kategorije reflektira se u jednoj naspram drugoj na njenim ekstremima, kao što je slučaj u različitim područjima prirode , u bojama duge ili fazama ljudskog života . Duhovi prema tome mogu biti podijeljeni u nebrojeno kategorija , prema gledištima iz kojih ih promatramo. To je u ovom slučaju , kao i u svim ostalim sustavima znanstvene klasifikacije. Sustavi usvojeni su više ili manje potpuni , više ili manje racionalni , više ili manje pogodni za razumijevanje , ali , bez obzira na oblik koji imaju, ne mijenjanju ništa u odnosu na znanstvene činjenice koje ih rabe. Odgovor na pitanje o kategorijama u koje su podijeljeni duhovi je stvar bez praktičnog značaja . Još jedna stvar koja ne bi trebala biti izgubljena iz vida je činjenica da među duhovima , kao i među ljudima , postoje oni s velikim neznanjem , i da treba biti na oprezu kod tendencije da se vjeruje da su svi duhovi sve znaju samo zato što su duhovi . Rad na klasifikaciji zahtijeva metodu, analizu i temeljito poznavanje predmeta . No oni koji u duhovnom svijetu imaju samo malu količinu znanja , su nekompetentni kao i neuki ljudi kojima je teško obuhvatiti cijelu širinu predmeta a kamo li formulirati sistem. Analogija bi bila jednaka kada bi pra-čovjek pokušao ocijeniti karakteristike civiliziranog čovjeka.

Ova podjela duhova u tri dobro razdijeljene kategorije čini nam se da je posve racionalna , i ostaje nam samo da se izvedemo dovoljan broj podvrsta tj, glavnih nijansi triju velikih kategorija. I to smo učinili uz pomoć samih duhova, čije prijateljske upute nas nisu omele u poslu na koji smo očigledno bili navedeni da odradimo. TREĆI RED – NESAVRŠENI DUHOVI 101. Glavne karakteristike – prevladavajući utjecaj materije nad duhom. Sklonost zlu. Neznanje, ponos, sebičnost, i sve zle strasti koje proizlaze iz njih. Oni imaju intuiciju o postojanju Boga, ali ne i shvaćanje. Nisu svi temeljito loši, u mnogima od njih čuči lakomislenost , želja za moći razumijevanja i poriv za nestašlukom , nego stvarnom zlobom . Neki od ne čine ni dobra ni zla , ali sama činjenica da ne čine ništa dobra odaje njihovu inferiornost. Drugi naprotiv , uživaju u zlu, te su sretni kada nađu priliku ispoljiti isto. Među duhovima ovog reda ,određena količina inteligencije često je povezana s zlobom i nestašlukom, ali bez obzira na njihov intelektualni razvoj, njihove ideje žude za balansom , a njihovi osjećaji su više ili manje blijedi. Njihovo znanje o duhovnom svijetu je usko , a i ono malo što znaju je pomiješano s idejama i predrasudama iz tjelesnog života . Oni mogu dati samo lažne i nepotpune informacije o duhovnom svijetu , ali pažljivi promatrač može uvijek naći u njihovoj komunikaciji , bez obzira koliko je ona nesavršena potvrdu velikih istina koje su proklamirane zapravo od duhova višeg reda. Njihov karakter otkrivate po njihovu jeziku . Svaki duh , koji je u svojim komunikacijama odaje zlu namjeru , može se svrstati u treći red a prema tome svaka zla misao koju nam sugeriraju dolazi iz duha tog reda . Oni uviđaju sreću koju uživaju dobri duhovi ali taj prizor izaziva im vječnu muku ;jer oni uživaju sve muke koje su proizvod zavisti i ljubomore. Oni čuvaju sjećanje i percepciju o patnjama tjelesnog života, i taj dojam je često bolniji od stvarnosti. Oni pate u stvari i od boleština koje su sami istrpjeli, kao i od onih koje su uzrokovali da drugi trpe. A kako se te patnje izdržavaju duži period, oni vjeruju da su osuđeni na vječnu patnju. Bog, za njihovu kaznu, hoće da oni to i vjeruju. Oni se mogu podijeliti u pet glavnih klasa: -

102 . Deseta klasa - Nečisti Dusi. - Oni su skloni zlu , i učiniti ga središnjim predmetom svih njihovih misli i aktivnosti . Kao duhovi , oni daju ljudima perfidne savjete , potpiruju razdor i nepovjerenje , prilaze pod krinkom maske kako bi što efikasnije obmanuli. Oni opsjedaju one čiji karakter je dovoljno slab da popušta njihovim prijedlozima i kojega mogu odvući od puta napretka, radujući se kad usporavaju napredak uzrokujući da podlegnu izazovima koje su izabrali za svoj tjelesni život. Duhove ove klase može se prepoznati po njihovom jeziku , po korištenju grubog ili trivijalnih izraza, kao i kod ljudi , jezik je uvijek pokazatelj moralne , i intelektualne inferiornosti . Njihova komunikacija odraz je bazičnosti njihovih namjera , i iako pokušavaju nametnuti nam se kroz glas razuma i pravičnosti , ne uspijevaju pratiti taj lažni dojam do kraja te naposljetku izdaju svoje pravo lice. Pojedini narodi su napravili od njih paklena božanstava , drugi su ih imenovali kao demone , zli duhovi i sl. Ljudi u kojima su utjelovljeni su ovisnici o svim oblicima poroka koji su motivirani odvratnim i degradirajućim strastima senzualnošću , okrutnosti , lopovlukom , licemjerjem, pohlepom , škrtosti . Oni čine zla za vlastitu korist , bez određenih motiva a iz mržnje prema svemu što je dobro uglavnom biraju svoje žrtve među poštenim i vrijednim ljudima . Oni su štetočine čovječanstva ,bez obzira na krug društva kojem pripadaju i presvlaka civiliziranog obrazovanja nije sposobna izliječiti niti sakriti njihove degradirajuće sklonosti. 103. Deveta klasa- Lakomisleni,neozbiljni ili nestašni Duhovi. - Oni su neznalice, nestašni, nerazumni i

ovisnici o ruganju. Oni miješati sve sa svime, i njihov odgovor na svako pitanje, je bez pozornosti na istinu. Oni uživaju uzrokujući sitne smetnje, u podizanju lažne nade za sitne radosti, dovodeći ljude u zabludu mistifikacijom i trikovima. Vulgarno nazvani strašila, gnomovi, patuljci, itd., pripadaju ovoj klasi. Oni služe pod zapovjedništvom duhova u višoj kategoriji, koji ih koriste kao i mi sluge. U svojim komunikacijama s ljudima njihov jezik je često duhovit i domišljat, ali plitak. Oni brzo iskoriste čudnovatost i apsurdnosti ljudi i stvari, koje komentiraju na sarkastičan način. Ako posude ugledna imena, što im je sklonost činiti, to rade iz zabave prije nego iz stvarne želje da zavedu ikoga. 104. Osma klasa- Duhovi koji se čine više znanstvenici nego što to jesu.-Njihovo znanje često jest pozamašno, umišljaju si da znadu mnogo više nego li je to istina. Nakon što su ostvarili određenu količinu napretka iz različitih predmeta, njihov jezik odaje osjećaj lakoće koji lako može dati lažan dojam o njihovim kapacitetima i stupnju prosvjetljenja, ali njihove ideje su uglavnom ništa više nego odraz predrasuda i pogrešnih dojmova zemaljskog života. Njihove izjave sadrže mješavinu istina i apsurdnosti , u kojima se naziru tragovi,samouvjerenosti, oholosti, ljubomore i tvrdoglavosti, od koji se još nisu oslobodili, a lako se primijete. 105. Sedma klasa neutralni Duhovi.-Oni nisu dovoljno napredni da aktivno sudjeluju u kreiranju dobra, niti su dovoljno loši da budu aktivni u činjenju lošeg. Oni skloni činjenju jednog pa drugog, i ne izdižu iznad obične razine čovječanstva, bilo u pogledu morala ili inteligencije. Oni su čvrsto vezani za stvari ovoga svijeta, i za čijim zadovoljstvima snažno žale. 106. Šesta klasa –Bučni i Gromki ( oni kojima nedostaje obuzdavanje i disciplina ) Duhovi ove vrste ne, strogo govoreći, ne formiraju poseban razred na temelju njihovih osobnih kvaliteta, oni mogu pripadati svim klasama trećeg reda. Njihova prisutnost se očituje po proizvodnji fenomena koji se mogu primijetiti osjetilima, kao što je kucanje, pokreti i abnormalno premještanje krutih tijela ,promjena u zraku i sl. Oni su od sviju ostalih klasa najviše vezani uz materiju, tj,glavni animatori u kreiranju nestalnosti elemenata svijeta, te djeluju na zrak, vodu, vatru i na razna druga tijela iz utrobe zemlje. Kad god ti fenomeni pokazuju karakter i namjeru inteligencije, nemoguće je to pripisivati pukoj slučajnosti i nekom fizičkom uzroku. Svi duhovi su u stanju proizvesti fizičke pojave, ali duhovi višeg stupnja ostavljaju te fenomene za one nižeg reda kojime je draže baviti se materijom nego li e po pitanju nego inteligencije, a kada i prosude da bi bilo od koristi stvoriti fizičku manifestaciju upošljavaju duhove nižeg reda kao svoje pomoćno osoblje . DRUGI RED - DOBRI DUHOVI 107. Osnovne karakteristike.- Dominacija duha nad materijom, želja za izvrsnošću. Njihove kvalitete i htijenje za dobrim proporcionalni su stupnju razvoja koji su postigli. Neki od njih imaju znanstvene spoznaje, drugi su stekli mudrost i milosrđe; napredniji među njima povezali su znanje s moralnom izvrsnošću. Ne bivajući još uvijek u potpunosti dematerijalizirani,oni čuvaju tragove svojeg tjelesnog postojanja, više ili manje snažno ih obilježavajući, u skladu sa svojim stupnjem očituju se u tragovima koji se naziru kroz njihov način izražavanja, u navikama, ili čak, u nekim slučajevima, u obilježjima ekscentričnosti i hobija koji ih i dalje okupiraju. No za te slabosti i nesavršenosti oni imaju mogućnost proći u kategoriju duhova iz prvog reda. Oni su stekli razumijevanje o ideji Boga i beskonačnosti , i već dijele blagoslov viših sfera . Svoje ispunjenje i sreću pronalaze u ostvarivanju dobra i prevenciji zla . Povezanost kojom su ujedinjeni pruža im neizreciv užitak , ne muči ih zavist , kajanje niti bilo koja druga zla strast koje muče duhove nižeg stupnja , ali još uvijek imaju proći kroz iskušenja discipline dok nei završe rad svojeg pročišćenja. Kao duhovi , oni dijele dobre i plemenite misli u umove ljudi , okreću ih od puta zla , štite one čiji tijek života ih čini vrijednim

njihove pomoći , te neutraliziraju svojim prijedlozima utjecaj nižih duhova na umove onih koji po svojem karakteru i ne udovoljavaju zlim savjetima potonjih. Ljudi u kojima su utjelovljeni su iskreni i dobronamjerni, nisu motivirani ponosom, ohološću, sebičnosti , niti ambicijom, oni ne osjećaju mržnju, zavist , niti ljubomora, a čine dobro zbog dobra. U ovaj red pripadaju duhovi najčešće spominjani u popularnim vjerovanjima po imenima dobar duh,zaštitnički duh , dobri duhovi . U razdobljima neznanja i praznovjerja , ljudi su ih smatrali benevolentnim božanstvima . Oni se mogu podijeliti u četiri glavne skupine: 108. Peta klasa-Benevolentni Duhovi.-Njihova dominantna kvaliteta je ljubaznost. Oni uživaju služeći ljudima i pružajući im zaštitu, ali njihovo znanje je ponešto usko. Oni su napredovali više u pogledu morala nego inteligenciji. 109. Četvrta klasa - Učeni Duhovi. - Oni su posebno ističu po opsegu znanja. Oni su manje zainteresirani za moralnim pitanja više za pitanja vezana uz znanstvena istraživanja, za koja imaju veću sklonost, ali njihove znanstvene studije su uvijek povezane s pogledom na praktičnu upotrebljivost, i u potpunosti su slobodni od baznih strasti uobičajenih za duhove nižeg stupnja napredovanja. 110. Treća klasa – Mudri Duhovi.-najuzvišenije moralne kvalitete čine njihov prepoznatljive karakteristike. Bez da su postigli neograničeno znanje, njihov razvoj intelektualnih sposobnosti im omogućuje da pravilno sude o ljudima i stvarima. 111. Druga klasa-Uzvišeni Duhovi.- Oni ujedinjuju, u vrlo visokom stupnju, znanstvene spoznaje, mudrost i dobrotu. Njihov jezik, inspiriran samo najčišćom dobrohotnosti, uvijek plemenit i uravnotežen, često dostojanstven. Njihova superiornost čini ih više spremnima nego bilo koga drugog da podijele s nama pravedne i istinske ideje u odnosu na duhovni svijet, u granicama znanja dopuštenog čovječanstvu. Oni rado dolaze u doticaj s onima koji tragaju za istinom u jednostavnosti i iskrenosti, i koji su u dovoljnoj mjeri oslobođeni od okova materijalnosti i sposobni razumjeti ih , ali okreću se od onih čija su ispitivanja potaknuta samo iz znatiželje, ili koji su odvučeni sputa čestitosti zbog atrakcije materijalnog. U iznimnim okolnostima, kada se inkarniraju na Zemlji, to je uvijek zbog ostvarenja misije napretka, a time nam pokazuju najviši oblik savršenstva prema kojem možemo težiti u ovom svijetu. PRVI RED - ČISTI DUHOVI 112. Osnovne karakteristike.-Utjecaj materije je ravan nuli; superiornost u intelektualnom i moralnom, tako apsolutna da u usporedbi s duhovima svih drugihredova se mogu kvalificirati kao savršenstvo. 113 . Prva i jedina klasa. - Oni su prošli kroz svaki stupanj ljestvice napretka, te su se oslobodili od svih nečistoća materijalnosti. Nakon što su ostvarili ukupnost savršenstva kojih su stvorena bića prijemčiva\svjesna, oni imaju više ne prolaze ni iskušenja niti ispaštanja . Budući da više ne podliježu reinkarnaciji u prolazna\kvarljiva tijela , oni pristupaju životu u vječnosti u neposrednoj Božjoj prisutnosti . Oni uživanju blaženstvo koje je nepromjenjivo , jer oni više nisu podložni željama ili nestalnosti materijalnog života , ali to blaženstvo nije monotono i u dokolici vječne kontemplacije . Oni su glasnici i sluge\predstavnici Božji , izvršitelji Njegovih naloga u održavanju univerzalne harmonije. Oni vrše suvereno

zapovjedništvo nad svim duhovima slabijim od njih samih , pomažu im u ostvarivanju rada na njihovom čišćenju i dodjeljuju svakom od njih misiju proporcionalnu njihovom napretku. Kako bi se pomoglo ljudima u njihovom tjeskobama potiču ih na ljubav, dobro ili na iskupljenje od grešaka koje ih potom vraćaju natrag na put do vrhovne sreće, to je za njih glavna okupacija. O njima se ponekad govori kao anđelima , arhanđelima ili serafinima . Oni mogu, ako se odluče , ući u komunikaciju s ljudima , ali pretenciozan bi bio onaj koji bi se pretvarao da ih ima na raspolaganju. NAPREDOVANJE DUHA

114. Jesu li duhovi dobri ili loši po svojoj prirodi, ili su to isti duhovi koji su napravili sebe boljim kroz svoje vlastite napore? "To su isti duhovi ali su učinili sebe boljim kroz vlastite napore. U svojem rastu oni prolaze kroz niže u višu vrstu. " 115. Jesu li neki duhovi stvoreni dobrima a drugi lošima? "Bog je stvorio sve duhove u stanju jednostavnosti i neznanju, to jest, bez znanja. On je svakom od njih dao misiju, s ciljem da ih prosvijetli kako bi postupno stigli na put savršenstva kroz spoznaju istine, a time doveo bliže i bliže k Sebi. To savršenstvo, za njih je stanje vječne i čiste sreće. Duhovi stječu znanje prolazeći kroz iskušenja nametnuta im od Boga. Neki od njih prihvaćaju ove kušnje s pod-misijama, i dolaze brže na cilj dok drugi prolaze kroz žamor (kmečanje), zbog čega svojom krivnjom ostaju na udaljenosti od savršenstva i sreće obećane im. " -Prema toj izjavi, čini se da duhovi, 'njihovo podrijetlo, je poput djece,u neznanju i bez iskustva, ali stičući, malo po malo, znanje koje im nedostaje, prolaze kroz različite faze ljudskog života? "Da, usporedba je točna. Dijete, ako je buntovno, ostaje u neznanju i nesavršenosti;. Ono napreduje više ili manje u skladu s svojom poslušnošću. No, život čovjeka ima mandat\vrijeme trajanja, dok duh se proteže u beskonačnost. " 16. Ostaje li itko od duhova zauvijek u nižim redovima? "Ne, svi postaju savršeni. Mijenjaju se tijekom vremena, bez obzira koliko dugo može trajati proces, jer, kao što smo već rekli, pravedan i milostiv roditelj ne može osuditi svoju djecu na vječno progonstvo. Možete li pretpostaviti da je Bog, tako velik, tako dobar, tako pravedan, ipak manje dobrostiv nego što ste to Vi? " 117. Da li ovisi o samim duhovima da ubrzaju svoj napredak ka savršenstvu? "Dakako, oni dolaze do cilja više ili manje brzo ovisno o snazi njihove želje i stupnju njihove podložnosti Božjoj volji. Zar poslušno dijete ne uči brže od onog koje je tvrdoglavo i pasivno? "

118. Mogu li duhovi propadati u razvoju? "Ne, u odnosu prema tome kako napreduju, oni razumiju što je usporilo njihov napredak. Kada duh završio s bilo kojim iskušenjem, on je naučio lekciju tog iskušenja, i nikad je neće zaboraviti. On može ostati statičan, ali nikada ne pada u razvoju". 119. Može li Bog osloboditi duhove iskušenja koja imaju proći, kako bi dosegli najviši rang? "Da su stvoreni savršeni, oni ne bi zaslužili uživanja u prednostima tog savršenstva. Gdje bi bila zasluga ako nije bilo borbe? Osim toga, nejednakost koja postoji između duhova je potrebna za razvoj njihovih osobnosti, i štoviše, misija koju svaki duh ispuni kao i svaki korak na tom putu napretka element je providnosti za osiguravanje sklada u svemiru. " 120. Da li svi duhovi prolaze kroz zao put kako bi stigli na put dobra? "Ne kroz put zla, već zbog svoga neznanja." 121. Kako je moguće da neki duhovi slijede put dobra, a drugi put zla,zar nemaju slobodnu volju? -Bog nije učinio niti jednog duha lošim. On ih je stvorio kao jednostavne i u neznanju, to jest, posjeduju jednaku sklonost kako prema dobrom tako i prema zlu . Oni koji se odluče za zlo čine to izborom vlastite slobodne volje. " 122. Kako duhovi obzirom na njihovo podrijetlo, kada još nisu stekli samosvijest, posjeduju slobodu izbora između dobra i zla? Ima li u njima bilo kakvo načelo\princip, neka tendencija, koja ih naginje prema bilo kojem putu prije nego li na onaj suprotan? "Slobodna volja se razvija u omjeru kako duh stiče svijest o sebi. Sloboda ne bi postojala za duh, ako bi njegov izbor bio određen od nekog uzroka neovisnog o njegovoj volji. Uzrok koji određuje njegov izbor nije u njemu, već izvana njega, u utjecaju na koji se dragovoljno oslanja na temelju svoje slobodne volje. Taj izbor je onaj koji je predstavljao okidač u velikom padu čovjeka i izvornom grijehu. Neki duhovi su popustili nad iskušenjem, dok su drugi se suzdržali". -Odakle dolaze utjecaji koji djeluju na njega? "Od nesavršenih duhova, koji traže da ga opsjednu i dominiraju, i koji su sretni kad ga vide da je podlegao mu. To iskušenje se alegorijski prikazuje kao Sotona. " - Djeluje li taj utjecaj na duh samo na njegovom izvoru?

"To ga prati kroz sve faze njegova postojanja kao duha, sve dok ne stekne takvo temeljito samo-savlađivanje da zli duhovi se odriču pokušaja za opsjednućem. " 123. Zašto je Bog dopustio da duhovi imaju mogućnost zauzeti krivu cestu? "Božja mudrost je prikazana u slobodi izbora koju ostavlja svakom duhu, jer svaki uživa zasluge svojih djela. " 124. Budući da postoje duhovi koji od samog početka slijede pravi put, i drugi koji lutaju u najnižim dubinama zla, tu bez sumnje postoji mnogo stupnjeva devijacije između te dvije krajnosti? "Da, svakako, i ti stupnjevi predstavljaju putove velike većine duhova." 125. Hoće li duhovi koji su izabrali pogrešan put biti u mogućnosti doći do istog stupnja uzvišenja kao i ostali? "Da, ali će ta „neprolaznost“ trajati malo više u njihovom slučaju." (neprolaznost hm… u smislu da oni nižeg ranga ne vide kraj svojih muka,što im je oblik ispaštanja) 126. Jesu li duhovi koji su dosegli najvišu razinu nakon lutanja po krivom putu manje zaslužni od ostalih u očima Boga? "Bog cijeni lutalice koji su se vratili na pravi put s istim odobravanjem i istom ljubavi kao i druge. Oni su bili neko vrijeme klasificirani kao zli, jer su podlegli iskušenju zla, ali prije njihova pada, su bili neutralni obzirom na dobro i zlo, kao i svi ostali. " 127. Jesu li svi duhovi stvoreni jednaki u pogledu intelektualnih sposobnosti? "Oni su svi stvoreni jednaki, ali ne znajući odakle dolaze, njihova slobodne volje mora imati svoj zamah. Napreduju više ili manje brzo kako u inteligenciji tako i u moralu. " 128.Da li bića koja nazivamo anđelima, arhanđelima, serafinima, formiraju posebnu kategoriju , različitu od drugih duhova? "Ne, duhovi koji su sami se pročistili od svih nesavršenosti, dosegli su najviši stupanj na ljestvici napretka i ujedinili u sebi sve vrste savršenstva. "

129. Jesu li anđeli prošli kroz sve stupnjeve napretka? "Oni su prošli kroz sve te stupnjeve, ali s tom razlikom koju smo već spomenuli. Neki od njih prihvatili su svoju misiju bez mrmljanja te ujedno dosegli cilj mnogo brže, a ostalima treba više vremena u postizanju istog cilja " 130. Ako je mišljenje koje dozvoljava da su neka bića ipak stvorena savršena i superiornija nad svim drugima pogrešno, kako to da se ovo mišljenje može pronaći u tradiciji gotovo svakog naroda? "Vaš svijet nije postojao od vječnosti. Davno prije nego što je postao domaćin duhovima već je postigao vrhovni stupanj i zbog toga ljudi sa zemlje su naravno pretpostavili da su ti usavršeni duhovi oduvijek bili na tom stupnju uzvišenosti. " 131. Postoje li ikakvi demoni u smislu te riječi kako je mi shvaćamo? "Ako su demoni postojali, oni bi bili Božje djelo, ali bi takvo djelo bilo od Boga da stvori bića koja su osuđena na vječno zlo i bijedu? Ako demoni postoje, onda se nalaze u nižim sferama svijeta, te u drugim svjetovima sličnog stupnja ih možemo naći. To su ljudski licemjeri koji predstavljaju pravednog Boga kao okrutnog i osvetoljubivog , a koji zamišljaju da čine sebe podobnima čineći grozote u njegovo ime, "

GLAVA II INKARNACIJA DUHOVA 1. CILJ INKARNACIJE - 2. DUŠA - 3. MATERIJALIZAM.

CILJ INKARNACIJE 132. Što je cilj\svrha utjelovljenja duhova.? "To je nužnost nametnuta im od Boga, kao sredstvo za postizanje savršenstva. Nekima je pokora, a za druge, misija. U cilju postizanja savršenstva, potrebno im je proći kroz sva iskušenja tjelesnog postojanja. Iskustvo stečeno od pokore predstavlja korisnost. Utjelovljenje ima i još jedan cilj,onaj koji služi tome da duh odradi svoj udio u djelu kreacije, za koju svrhu je stvoren tjelesni aparat u skladu s materijalnim stanjem svakog svijeta u kojima je poslan, i mogućnostima potrebnim da ostvari taj rad, i u vezi s tim

svijetom na koji je imenovan od strane božanskog reda. Stvoren je tako da doprinese kvoti općeg dobra, a ujedno ostvari i svoj napredak. " 133. Je li utjelovljenje potrebno za duhove koji su od samog početka slijedili pravi put? "Svi su stvoreni jednostavni i neuki, oni dobivaju upute u borbama i nevoljama tjelesnog života. Bog bijući pravedan nije mogao napraviti neke od njih sretnima, bez problema i bez napora, a time i bez zasluga. " - Ali ako je tako, što duhovi dobivaju slijedeći pravi put, jer oni nisu time izuzeti od muka tjelesnog života? "Oni dolaze brže do cilja. A osim toga, patnje života često su posljedica nesavršenosti duha, dakle,što manje njegovih nesavršenosti, kraće će biti njegove patnje. Onaj tko nije zavidni, ljubomoran, pohlepan, niti ambiciozan, neće morati proći kroz muke koje su posljedica tih defekata\mana. " DUŠA 134. Što je to duša? "Utjelovljen duh." - Što je duša prije sjedinjenja s tijelom? "Duh". - Duše i duhovi su, dakle, ista stvar? "Da;. Duše su samo duhovi. Prije nego se ujedine s tijelom, duša je jedno od inteligentnih bića koje nastanjuje nevidljivi svijet, a koja privremeno preuzme tijelo kako bi se utjecala na svoje pročišćavanje i prosvjetljenje. " 135. Ima li u čovjeku išta drugo osim duše i tijela? ' "Postoji veza koja sjedinjuje dušu i tijelo." - Što je esencija prirode te veze? "To je polu-materijal-možemo reći od prirode,posrednik između duše i tijela, kao što nužno mora biti da bi

mogli komunicirati jedno s drugim. Uz pomoć te veze duh djeluje na materiju, a materija djeluje recipročno naduh. " 136. Je li duša nezavisna od vitalnog principa? " '"Tijelo je samo omotnica duše, kao što smo više puta rekli." - Može li postojati tijelo bez duše "? "Da, ali samo kad tijelo prestane živjeti duša ga napušta. Prethodno rođenju, jedinstvo između duše i tijela nije potpuno, ali kad se ova veza definitivno ostvari, samo smrt tijela može raskinuti vezu koja ih ujedinjuje, i na taj način omogućiti duši da se povuče iz njega. Organski život može vitalizirati tijelo bez duše, ali duša ne može stanovati u tijelu koje je lišeno organskog života. " -Što bi naše tijelo bilo ako ne bi imalo dušu '? "Masa mesa bez inteligencije, kako god to želite nazvati, osim čovjeka." 137. Može li isti duh utjeloviti se u dva različita tijela u isto vrijeme? " "Ne, duh je nedjeljiv, i ne može istodobno animirati dva različita bića." (Vidi, U knjizi Medija (The Medium's Book-isti autor), u poglavlju o Bi-tjelesnost i Preobraženja.) 138. Što misliti na mišljenja onih koji smatraju da je duša princip materijalnog života? ' "To je pitanje definicije, mi dajemo malenu vrijednost samim riječima. Trebali bi krenuti tj, početi sa usuglašavanjem između samih sebe glede izraza koje želite koristiti. " 139. Određeni duhovi, i neki filozofi prije njih, su definirali dušu "kao animirana iskra koja je iskrsnula iz Velike Cjeline ", zašto ta kontradikcija '? "Ne postoji ništa kontradiktorno u takvoj definiciji. Sve ovisi o značenju koje pripisujete riječima koje koristite. Zašto nemate riječ za svaku stvar? " 140. Što se može reći o teoriji prema kojoj je duša podijeljena u toliko dijelova koliko je mišića u tijelu, a samim time i predsjedava svakoj od tjelesnih funkcija? ' "To opet, ovisi o značenju koje se veže na riječ duša. Ako se dušom smatra vitalna tekućina , ta teorija je u pravu, a ako je riječ korištena da izrazi utjelovljen duh, to je pogrešno, ako je duh nedjeljiv,

on prenosi pokrete na tjelesne organe posredstvom tekućine, ali to se odvija bez podjele. " -Ipak, postoje duhovi koji su dali tu definiciju. "Duhovi koji su neupućeni mogu zamijeniti posljedicu za uzrok." 141. Postoji li istine u mišljenju onih koji pretpostavljaju da je duša izvanjska tijelu i okružuje ga? "Duša nije zatvorena u tijelu kao ptica u kavezu. On zrači u svim smjerovima, i manifestira se izvan tijela kao što svjetlost zrači iz staklene kugle, ili kao što je zvuk propagiran iz zvučnog centra. U tom smislu, može se reći da je duša izvanjska tijelu, ali zbog toga ne treba smatrati da obavija tijelo. Duša ima dva omota, prvi ili naj-unutarnji od njih je od svjetla i suptilne prirode, je ono što zovemo „Perispirit“ drugi, gust materijal je teško tijelo .Duša je središte i obje omotnice, poput klice u srcu voća, kao što smo već rekli. " 142. Što se može reći o teoriji prema kojoj formiranje duše djeteta se provodi prema završetku tijekom razvojnih razdoblja ljudskog života? "Duh je jedinica, i u cijelosti je u djetetu kao i u odrasloj osobi. Jedino se tjelesni organi, odnosno instrumenti manifestacije duše postupno razvijaju i kompletiraju tijekom života. Opet ste zamijenili posljedicu za uzrokom " 143. Zašto svi duhovi ne definiraju dušu na isti način? "Svi duhovi nisu jednako prosvijetljeni u pogledu tih pitanja. Neki duhovi su još uvijek tako malo intelektualno napredni da su nesposobni shvatiti apstraktne ideje, oni su poput djece u vašem svijetu. Ostali duhovi su puni lažnih učenja, rabe paradu riječi u cilju da nametnu svoju vlast nad onima koji su ih voljni slušati. Oni također, nalikuju na mnoge u vašem svijetu. A osim toga, čak i duhovi koji su stvarno prosvijetljeni mogu izraziti se u terminima koji se čine drugačijim, ali koji u osnovi znače istu stvar posebice u pogledu pitanja koja se ne mogu precizno izraziti u vašem jeziku, i koja vam se mogu objasniti jedino pomoću figura i usporedbi koje brkate sa doslovnim značenjima tih činjenica. 144. Što se može razumjeti pod dušom svijeta? "Univerzalni princip života i inteligencije iz kojeg su proizvedene individualnosti. Ali, učestalo oni koji koriste te pojmove ne znaju što misle pod njima. Riječ duša je toliko elastična da je svatko tumači u skladu sa svojim vlastitim predodžbama. Određeni ljudi su također pripisali dušu zemlji, što se podrazumijeva kao odred odanih duhova koji usmjeravaju vaše aktivnosti u pravom smjeru ako ih slušate, a koji su, kao što jesu namjesnici Božji u upravi vašeg svijeta. " 145. Kako je moguće da toliki filozofi drevni i moderni su toliko dugo raspravljali o psihološkim pitanjima bez da su stigli do istine. "

"Ti su ljudi bili prethodnici vječnih istina pravog duhovnog nauka, za koji su utrli put. Oni su bili ljudi i zbog toga su podložni pogrešci, jer su često zamijenila vlastite ideje za pravu istinu, ali njihove pogreške su služile svrsi istine dovodeći u olakšanje obje strane argumenta. Štoviše, među tim pogreškama se mogu naći mnoge velike istine čije komparativno istraživanje raznih teorija bi omogućilo da se one otkriju. " 146. Ima li Duša ograničeno i utvrđeno mjesto u tijelu? "Ne, ali može se reći da žive više posebice u glavi, u slučaju ljudi velikih genija i sviju koji puno misle, a u srcu onih koji osjećaju mnogo i onih čije akcije su uvijek humanitarnog karaktera. " - Što reći na mišljenje onih koji stavljaju dušu u središte organskog života? "Za Duh se može reći da obitava kao takav dio vašeg organizma, jer zbog tog dijela svi osjećaji pritječu, ali oni koji ga smještaju u ono što oni smatraju da je središte vitalnosti miješaju ga s vitalnom tekućinom ili principom. Ipak, možemo reći da je duša više prisutna u organima koji služe za manifestaciju intelektualnih i moralnih kvaliteta. "

MATERIJALIZAM 147. Zašto su anatomi fiziolozi, i općenito oni koji se bacaju na potragu za prirodnim znanostima, toliko skloni da padnu u materijalizam? "Fiziolog se odnosi na sve sukladno standardu svojih osjetila. Ljudski ponos umišlja da sve zna, i odbija prihvatiti da može postojati išta što nadilazi ljudsko razumijevanje. Sama znanost nadahnjuje neke umove uz pretpostavku, oni misle da priroda ne može imat išta skriveno od njih. " 148. Nije li žalosno da bi materijalizam trebao biti posljedica studije koja bi, naprotiv pokazala ljudima superiornost inteligencije koja upravlja svijetom? "Nije istina da je materijalizam posljedica tih studija već rezultat nesavršenosti koja vodi ljude da izvode lažni zaključak iz svojih studija, jer ljudi mogu iz najboljih stvari učiniti najlošije. Ideja istrebljenja, štoviše, muči one koji tvrde da je se drže više nego što to dozvoljavaju vidjeti, a oni koji su najglasniji u proglašavanju svojih materijalističkih uvjerenja često su hvalisavi a ne hrabri. Veći broj takozvanih materijalista je takav, jer oni nemaju čvrsti temelj vjere u budući život. Pokazuju čvrsto uporište u racionalnog vjerovanja u buduće stanje, onima koji vide samo otvorenu prazninu ispred sebe, i takvi će prihvatiti isto s entuzijazmom utopljenika. "

GLAVA III POVRATAK IZ TJELESNOG U DUHOVNI ŽIVOT 1.DUŠA NAKON SMRTI; NJEZINA INDIVIDUALNOST;

VJEČNI ŽIVOT - 2. ODVOJENOST DUŠE I TIJELA - 3. PRIVREMENO ZBUNJENO STANJE DUŠE NAKON SMRTI.

DUŠA NAKON SMRTI 149 . Što se događa s dušom u trenutku smrti ? ' " Opet postaje duh , to jest, ona se vraća u svijet duhova, koji je napustila na kratko vrijeme." 150 . Da li duša , nakon smrti , sačuva svoju individualnost ? ' " Da , nikada ne gubi svoju individualnost . Što bi bila duša ako to ne bi očuvala ? " - Kako duša sačuva svijest o svojoj osobnosti , budući da više nema svoje materijalno tijelo ? " Još uvijek ima osebujnu tekućinu kao dio sebe , koju crpi iz atmosfere svoga planeta , a koja predstavlja prikaz posljednjeg utjelovljenja - svoj perispirit . " - Da li duša uzima išta od ovoga života i sa sobom ? " Ništa , osim spomena tog života i želju da ide prema boljem svijetu . Ovo sjećanje je puno slatkoće ili gorčine ovisno o korisnosti zemaljskog života kojeg je napustila. Što je napredniji stupanj pročišćenja ,to jasnije vidi uzaludnost svega što ostavlja iza sebe na Zemlji . " 151. Što možemo reći o mišljenju koje smatra da se duša nakon smrti vraća u univerzalna matricu? "Zar masu duhova, gledajući je u svojoj ukupnosti, ne čine jedinstvenu cjelinu? Zar ne čine svijet? Kada ste u cjelini ,vi formirate integralni dio te, a opet i ipak zadržavate svoju individualnost. " 152. Kakav dokaz možemo imati o individualnosti duše nakon smrti? "Zar nije ovaj dokaz proizveden samom komunikacijom koju sada ostvarujete? Da niste slijepi, vidjeli bi, da niste gluhi čuli biste, jer često vam se govori glasom koji otkriva postojanje bića izvan samih sebe. " 153. U kojem smislu trebamo shvatiti vječni život?

"Život duha je onaj koji je vječan; onaj u tijelu je prolazan i kratkotrajan. Kada tijelo umre, duša ponovno ulazi u život vječni. " - Ne bi li bilo ispravnije primijeniti pojam život vječni za život pročišćenih duhova; onih koji su, nakon štosu dostigli stupanj relativnog savršenstva, ne moraju više proći kroz disciplinu patnje? "Život tog stupnja, mogli bismo nazvati vječnom srećom, ali to je pitanje riječi\termina. Možete nazvati stvari kako vam drago, pod uvjetom da ste među sobom usuglasili se oko njezina značenja. " ODVOJENOST DUŠE I TIJELA 154. Je li odvajanje duše od tijela bolan proces? ' "Ne, tijelo često pati mnogo više tijekom života nego u trenutku smrti, duša tada obično nesvjesna onoga što se događa tijelu. Osjeti doživljeni u trenutku smrti su često izvor užitka za duh, koji ih prepoznaje kao okončanje mandata svojeg izgnanstva. " 155. Kako se odvajanje duše i tijela izvršava? "Veza kojom se duša vezala uz tijelo biva slomljena, to ju oslobađa od tijela." - Da li se to razdvajanje događa odmah, uz pomoću naglog prijelaza? postoji li bilo kakva linija razgraničenja između života i smrti? "Ne, duša se oslobađa postupno. Ne bježi od tijela naprasito, poput ptice čiji je kavez naglo otvoren. Ta dva stanja dodiruju se i kreću se sudaraju se a duh potom se izdvaja malo po malo iz njegovih putenih okova tijela, koji se olabavljeni ali ne i slomljeni. " 156. Može li definitivno odvajanje duše i tijela održati se prije nego li završi organski život? "Ponekad se događa da duša napusti tijelo prije nego zadnja agonija dođe, tako da je posljednji čin tek okončanje organskog života. Umirući čovjek nema više svijest o sebi, a ipak u njemu ostane trag blijedog disanja vitalnosti. Tijelo je stroj koje se očuva u kretanju zbog rada srca. Ono nastavlja živjeti dokle god srce uzrokuje da krv kola po žilama, i nema potrebu za dušom zbog toga" 157. Da li duša ponekad u trenutku smrti, iskusi težnju ili ekstazu koja joj daje uvid u svijet u koji će se uskoro vratiti? "Duša često osjeća olabavljenje okova koji je vežu na tijelo, i čini najviše što je u njezinoj moći da ubrza i dovrši akt odvajanja. Već djelomično oslobođena od materije, ona motri

budućnost koja se odvija ispred nje, i uživa, u iščekivanju stanja u koje će ponovo ući. " 158. Da li preobrazbe gusjenice-koja, prije svega puže po zemlji, i zatim se zatvara u čahuru u tobožnju smrt, kako bi se ponovno rodila u novo i briljantno postojanje-daje li nam točan prikaz ideje odnosa između našeg zemaljskog života,groba, i naš novog postojanja izvan onog što je prošao? . "Kao ideja u osnovi je dobra ali u maloj veličini, slika je ispravna, ali ipak,ne bi bilo dobro da shvatite to doslovno, kao što to često radite u odnosu na takve slike. " 159. Što osjete doživljava duša u trenutku kada ponovno dobije svoju svijest o svijetu duhova? "To ovisi o okolnostima. Onaj koji je činio zlo zbog ljubavi prema zlu preplavljen je od sramote svojih loših djela. S pravednikom je drugačije. Njegova duša čini se da je oslobođena od teškog tereta, za to jer ne strahuje od uzvišenog svijetla . " 160. Da li se duh odmah nađe u društvu onih koje je znao na Zemlji, a koji su umrli prije njega? "Da, i više ili manje promptno prema stupnju svoje privrženosti prema njima kao i njihovim prema njemu. Često dolaze ga dočekati na povratku u duhovni svijet, i pomoći mu da se oslobodi od okova materije. Druge koje je također nekoć znao, ali koje je izgubio iz vida tijekom svog boravka na zemlji, također mu dolaze u susret. On vidi one koji su u lutanju i odlazi u posjet onima koji su još uvijek utjelovljeni." 161. U slučaju nasilne ili nesretne smrti, kada organi nisu oslabljeni od vremena ili bolesti, da li se odvajanje duše odvijati istodobno s prestankom organskog života? "Obično jest tako, u svakom slučaju, interval između njih, u svim tim slučajevima, vrlo je kratak. " 162. Nakon dekapitacije, primjerice, da li čovjek zadrži svijest na duže ili kraće vrijeme? "Učestalo i to na nekoliko minuta, dok organski život tijela u potpunosti ne izumre, ali, s druge strane, strah od smrti često uzrokuje da čovjek izgubi svijest neposredno prije trenutka egzekucije. " PRIVREMENO ZBUNJENO STANJE DUŠE NAKON SMRTI. 163. Da li duša, nakon napuštanja tijela, pronalazi sebe u svojoj samosvijesti? "Ne odmah. Određeno vrijeme je u stanju zbunjenosti koja zamagljuje sve njene osjete."

164. Da li svi duhovi, u istoj mjeri i za istoj dužini osjećaju konfuziju koja slijedi nakon odvajanja duše od tijela? "Ne, to ovisi isključivo o njihovom stupnju uzvišenja. Onaj koji je već postignuo određenu količinu pročišćenja vraća svoju svijest gotovo odmah. jer se već oslobodio ropstva materijalnosti tijekom svog tjelesnog života, za razliku požudno voljnog čija svijest nije čista zadržava impresije materije duže vremena. " 165. Da li znanje Spiritizma ostvaruje bilo kakav utjecaj na trajanje tog stanja zbunjenosti? "Utječe u značajnoj mjeri na to trajanje, jer omogućuje duhu da stekne razumijevanje unaprijed o novoj situaciji u kojoj će se uskoro naći, ali prakticiranje čestitosti tijekom zemaljskog života, i čiste savjesti, su uvjeti koji djeluju najsnažnije i najviše skraćuju ga ".

GLAVA IV PLURALNOSTI POSTOJANJA 1. REINKARNACIJA-2. REINKARNACIJSKA PRAVDA -3. UTJELOVLJENJEU RAZLIČITIM SVJETOVIMA-4. PROGRESIVNO SELJENJE-5. SUDBINADJECENAKONSMRTI-6. SEKS U DUHOVA– 7. OBITELJSKI ODNOSI: OČINSTVO-8. FIZIČKA I MORALNASLIČNOST -9. UROĐENE IDEJE.

REINKARNACIJA 166. Kako može duša koja nije postigla savršenstvo tijekom tjelesnog života dovršiti svoje pročišćenje? "Ulaskom u iskušenje novog tjelesnog postojanja." - Kako se duša ostvaruje tu novu egzistenciju? Da li kroz transformaciju kao Duh? "Duša u pročišćenju nesumnjivo prolazi transformaciju, ali kako bi imala utjecaj na transformaciju, potrebno je iskušenje novog tjelesnog života. "

- Duša znači ima mnoga utjelovljenja? "Da svi mi imamo mnoge egzistencije, oni koji tvrde suprotno žele vas zadržati u istom neznanju u kojem i sami žive. " - Čini se da je zaključak ove izjave da duša, nakon što je odustane od jednog tijela, preuzima drugo, drugim riječima, reinkarnira se u novom tijelu. Bi li na ovaj način trebali razumjeti tu izjavu ? "Očito je tako." 167. Što je cilj\svrha reinkarnacije? "Ispaštanje; Progresivno poboljšanje čovječanstva. Bez tog cilja, gdje bi bila pravednost? " 168. Je li broj tjelesnih postojanja ograničen, ili se duh reinkarnira zauvijek? "U svakom novom postojanju, duh ide korak naprijed na putu napretka, kada se ogoli od svih nečistoća, nema daljnje potrebe za kušnjama tjelesnog života. " 169. Je li broj inkarnacija isti za sve duhove? "Ne, onaj koji napreduje vrlo brzo pošteđuje sebe mnogih iskušenja. Ipak, te sukcesivne inkarnacije su uvijek brojne, jer napredak je gotovo beskonačan. " 170. Što duh postaje nakon što svoje posljednje inkarnacije? "Ona ulazi u stanje savršene sreće, kao pročišćen duh." REINKARNACIJSKA PRAVDA 171. Što je osnova\temelj doktrine o reinkarnaciji? "Božja Pravda, i otkrivenje, jer kao što smo već napomenuli, osjećajan otac uvijek ostavlja vrata otvorena za povratak svoje zabludjele djece. Zar vam sam razum ne govori da bi bilo nepravedno nanijeti vječno uskraćivanje sreće onima koji nisu imali priliku za poboljšanje samih sebe? Nisu li svi ljudi Božja djeca? Jedino kod sebičnih ljudskih bića se mogu nepravda, neumoljiva mržnja, i neoprostiva kazna naći. "

UTJELOVLJENJEU RAZLIČITIM SVJETOVIMA 172. Da li ostvarujemo sve naše različite tjelesne egzistencije na Zemlji? "Ne svako od njih, mnoga utjelovljenja se odvijaju u više različitih svjetova. Svijet u kojem se nalazite sada nije ni prvi ni posljednji od njih, ali je jedan od onih koji su ponajviše materijalni i najudaljeniji je od savršenstva. " 173. Da li duša, u svakom novom tjelesnom postojanju, prolazi iz jednog svijeta u drugi ili može ostvaruje nekoliko postojanja na istom svijetu? "Ona može živjeti mnogo puta na istom svijetu, ako nije dovoljno napredovala da prijeđe u jedan od viših. " - Znači možemo i nekoliko puta za redom se pojavljivati na zemlji? "Svakako." - Možemo li se vratiti na njega nakon što smo živjeli u drugim svjetovima? "Nesumnjivo je da možete, možda ste već i živjeli negdje drugdje prije nego li ovdje na Zemlji." 174. Je li neophodno potrebno ponovno živjeti na Zemlji? "Ne, ali ukoliko ne napredujete, možete otići i u svijet ništa bolji od ovoga, ili čak mnogo gori. " 175. Postoji li ikakva prednost ako se vratimo na Zemlju? "Nema nikakve posebne prednosti, osim ako se ispunjava nekakva misija, u tom slučaju duh napreduje, bilo da je utjelovljen na Zemlji ili negdje drugdje. " - Ne bi li bilo sretnije ostati kao duh? "Ne, ne, jer bi ostali stacionarni, a mi želimo napredovati prema Bogu." 176. Mogu li duhovi dolaziti na ovaj svijet, po prvi put, nakon što su bili utjelovljeni u nekom drugom svijetu? '

"Da;. Jednako kao što možete i vi ići u one druge. Svi svjetovi u svemiru su ujedinjeni u vezanoj solidarnosti,ono što nije ostvareno u jednom od njih jest ostvareno u drugom. " - Neki od onih koji su sada na Zemlji su ovdje, onda, po prvi put? "Mnogi od njih jesu, i na različitim su stupnjevima napretka." - Postoji li ikakav znak po kojem možemo prepoznati duhove koji su ovdje prvi put? "Takvo znanje ne bi bilo od ikakve koristi za vas." 177. Da bi se došlo do savršenstva i vrhovne sreće što je i konačni cilj čovječanstva, da li je neophodno za duh da prođe kroz sve svjetove koji postoje u svemiru? "Ne, jer postoji veliki broj svjetova u istom rangu, u kojima duh ne bi usvojio ništa novo. " - Kako, dakle, možemo objasniti pluralitet ovih egzistencija na istom svijetu? "On može pronaći sebe, svaki puta kada se vrati, u različitim situacijama, što mu omogućuje priliku za stjecanje novih iskustava. " 178. Mogu li duhovi živjeti tjelesno u svijetu relativno slabijem od onog u kojem su prethodno živjeli? "Da, kad moraju ispuniti misiju u cilju pomaganja napretka, au tim slučajevima radosno prihvaćaju nevolje takvog postojanja, jer će ih one opskrbiti sredstvima potrebnim za napredak. " - Može li to biti kao iskupljenje i zar ne može buntovni duh biti poslan od Boga u svijet nižeg stupnja? "Duhovi mogu ostati stacionarni, ali oni nikada nazaduju, oni koji su buntovni su kažnjeni jer ne napreduju, i po tome što moraju proći iznova svoje zlurade egzistencije pod uvjetima koji odgovaraju njihovoj prirodi. " - Tko su oni koji su prisiljeni iznova prolazit isto postojanje? "Oni koji ne uspiju u ispunjavanju svoje misije, ili izdržavanju iskušenja koja su im data. "

179. Da li sva ljudska bića koja nastanjuju bilo koji svijet stižu na isti stupanj savršenstva? "Ne, u drugim svjetovima je kao i na zemlji, postoje oni koji su napredniji, i drugi koji su manje napredni. " 180. U prelasku iz ovoga svijeta u drugi, da li duh zadržava inteligenciju koju je posjedovao u ovom? "Nema sumnje da je tome tako, inteligencija se nikad ne gubi. Ali on ne mora posjedovati jednaka sredstva koja mu omogućavaju da to i manifestira a ovisi o njegovom stupnju napretka i kao i kvaliteti tijela koje će preuzeti. "(Vide,(vide je možda autor?) Utjecaj organizma.) 181. Imaju li ljudska bića koja žive u drugim svjetovima tijela poput naših? "Oni nesumnjivo imaju tijela, jer je potrebno za duh da bude odjeven u materiju kako bi mogao djelovati na istu, ali ta omotnica je više ili manje materijalna ovisno o stupnju čistoće u kojem je svaki duh pristigao, a ove gradacije čistoće su te koje odlučuju o različitim svjetovima kroz koje moramo proći, jer u kući Oca našega ima mnogo stanova, i tako i mnogi stupnjeva među tim vilama. Postoje neki koji to znaju, i posjeduju svijest o toj činjenici,za vrijeme dok su na Zemlji, a mnogi drugi nemaju tu intuiciju. " 182. Možemo li dobiti točnu informaciju o fizičkom i moralnom stanju drugačijeg svijeta? "Mi, duhovi, možemo odgovoriti vam sukladno vašem stupnju razvoja koji ste postigli, to jest, ne smijemo otkriti takve stvari svima, jer neki nisu u stanju koje bi im omogućili da razumiju takve objave, i bili bi zbunjeni njima. " 183. U prolazu iz jednog svijeta u drugi, da li duh prođe kroz novo djetinjstvo? "Djetinjstvo je u svim svjetovima nužna tranzicija, ali nije u svakom od njih tako glupo kao u vašem. " 184. Ima li duh izbor prilikom utjelovljenja u novi svijet koji nastanjuje? "Ne uvijek, ali on može tražiti, a to može biti odobreno, ali samo ako je to zaslužio jer različiti svjetovi su dostupni samo temeljem stupnja njegova uzdignuća . " - Ako duh ne uputi takav zahtjev, što je to što odlučuje na koji svijet će se reinkarnirati? "Stupanj njegovog uzdignuća." 185. Da li je fizičko i moralno stanje živih bića svakog svijeta uvijek isto?

"Ne;. Svjetovi, kao i bića koja žive u njima, podliježu zakonu napretka. Svi su počeli kao i vaš, bivajući u stanju inferiornosti, a Zemlja će proći kroz transformaciju sličnu onoj koju su i drugi ostvarili. Postat će zemaljski raj, kada ljudi koji ju nastanjuju postanu dobri. " 186. Postoje li svjetovi u kojima duh, prestajući nastanjivati materijalno tijelo, više nema niti jednu drugu omotnicu od perispirita? "Da, i taj omot je toliko eteričan sam po sebi da za vas, djeluje kao da i ne postoji. To je stanje u potpunosti pročišćenih duhova. " - Čini se, iz ove izjave, da ne postoji jasno označena linija razgraničenja između stanja potonjih inkarniranih i onih od čistog duha? "Ne postoji takvo razgraničenje. Razlika između njih raste postupno je sve manja i manja, i oni se uklapaju jedno u drugo, kao što tama noći se stapa u zoru. " 187. Je li tvar od perispirita ista u svim svjetovima? "Ne, manje ili više je eterična. Na prijelazu iz jednog svijeta u drugi, duh sam sebe odijeva sa materijom odgovarajućom tom svijetu, mijenja je brzinom munje. " 188. Da li čisti duhovi nastanjuju posebne svjetove, ili su u univerzalnom prostoru bez povezanosti na bilo koji određeni svijet? "Čisti duhovi nastanjuju određene svjetove, ali oni nisu ograničeni na njih kao što su ljudi ograničeni na zemlju, oni posjeduju, u većoj mjeri nego bilo koji drugi, moć trenutnog kretanja, što je ekvivalent za sveprisutnost. " PROGRESIVNO SELJENJE 189. Da li duh uživau obilju svojih sposobnosti od početka svojeg nastajanja? "Ne, jer duh, kao i čovjek, ima djetinjstvo. Duhovi u svojem početku imaju tek instinktivno postojanje, i imaju gotovo nimalo svijesti o sebi ili o svojim djelima, tek malo po malo se njihova inteligencija razvija. " 190. Koje je stanje duše na njenoj prvoj inkarnaciji? "Stanje je analogno onom u djetinjstvu u odnosu prema ljudskom životu. Njezina inteligencija se tek počinje

razvijati, može se reći da ispituje život ". 191. Jesu li duše naših „divljaka“ duše u stanju djetinjstva? "Relativnog djetinjstva, ali to su duše koje su već ostvarile određenu količinu razvoja, jer imaju strast. " - Strasti su, dakle, znak razvoja? "Od razvoja da, ali ne i savršenstva. One su znak aktivnosti, te svijest o sebi, dok naprotiv, u primitivnom stanju duše, inteligencija i vitalnost postoje samo kao klica. " 192 . Je li moguće za nas vodeći savršen život u sadašnjem postojanju , preskočiti sve među korake uspona , i time stići u stanje čistih duhova , bez prolaska kroz prijelazne stupnjeve ? " Ne, jer ono što čovjek zamišlja da je savršeno je jako daleko od savršenstva , postoje osobine koje su u potpunosti nepoznate njemu, a za koje ga se ne može učiniti prijemčivim odmah. On može savršen koliko je to moguće za njegovu zemaljsku prirodu, ali će ipak biti i dalje vrlo daleko od pravog i apsolutnog savršenstva . To je baš kao i s djetetom , koje je bez obzira koliko napredno,ipak mora nužno proći kroz mladost do odraslog života , ili kao bolestan čovjek , koji mora proći kroz fazu oporavka prije nego potpuno ozdravi. Osim toga ,Duh mora napredovati u znanju , kao i u moralnosti , ako je napredovao u samo jednoj od njih, on će morati napredovati jednako i u drugoj, kako bi stigao do vrha ljestvice savršenstva No,nedvojbeno je da što više čovjek napreduje u svom sadašnjem životu manje bolni će biti izazovi koje će morati proći u svojim kasnijim inkarnacijama." - Može li čovjek u najmanju ruku osigurati za sebe, nakon ovog sadašnjeg života, buduće postojanje manje zasićeno gorčinom od ovoga? "Da, bez sumnje, on može skratiti i duljinu i teškoće na putu. Samo onaj koji ne mari za napredak ostaje uvijek na istom mjestu ' -193. Može li čovjek u svojem novom postojanju spustiti se na nižu točku od one koju već postigao? "Što se tiče njegovog društvenog položaja da, ali ne što se tiče njegovog stupnja napretka kao duha." 194. Može li duša dobrog čovjeka, u novoj inkarnaciji, animirati tijelo nitkova? "Ne, jer duh ne može degenerirati se ." - Može li duša lošeg čovjeka postati čista duša dobrog? "Da, ako se pokajao, i u tom slučaju, njegova nova inkarnacija je nagrada zbog napora učinjenih prema poboljšanju.

195. Zar nije sama ta sigurnost u opciji zbog koje se uvijek možeš popraviti u budućem postojanju razlog koji odvodi neke ljude da ustraju u zlim djelima, jer znaju da će uvijek biti 'u mogućnosti' da se isprave u nekom kasnijem razdoblju? "Onaj koji bi se oslanjao na takve kalkulacije ne bi imao pravu vjeru u bilo što, a i takva osoba ne bi bila više zarobljena u ideji o nepromjenjivosti vječne kazne, jer bi njegov razum odbacio tu ideju, što ga vodi u neku vrstu nevjere. Nesavršeni duh, to je istina, može razmišljati na taj način tijekom svog tjelesnog života, ali kada se oslobodi iz svog materijalnog tijela, on misli drugačije, jer ubrzo shvaća da je napravio veliku grešku u svojim izračunima, i ta percepcija tjera ga da nosi suprotan osjećaj u svom sljedećem utjelovljenju. To je, dakle, ostvaren napredak, a tome je tako i na zemlji, neki ljudi su otišli dalje naprijed od drugih , jer imaju iskustva koja ovi drugi još nisu stekli,ali će ih postupno stječi. Ovisi o svakom duhu da ubrza svoj napredak ili ga uspori na neodređeno vrijeme . " 196. Obzirom da duhovi mogu iskupiti se samo kroz nevolje tjelesnog postojanja, čini se da je materijalni život svojevrsno sito ili cjedilo, kojim bića duhovnog svijeta su dužna proći kako bi došla do savršenstva? "Da tome je tako. Unaprjeđuju se u iskušenjima tjelesnog života izbjegavanjem zla, i prakticirajući dobro. No, samo po brojnim uzastopnim inkarnacijama ili pročišćavanjima uspiju, nakon dužeg ili kraće vremena obzirom na količinu napora koji su uložili prema cilju kojem teže. " - Je li 'tijelo to koje utječe na duh na njegovo poboljšanje ili je duh taj koji utječe na tijelo? "Tvoj duh je sve, vaše tijelo je plašt koji trune, i ništa više." SUDBINA DJECE NAKON SMRTI

197. Je li duh djeteta koje umre u povojima napredno kao ono odrasle osobe? "On je ponekad i mnogo više od toga, jer je možda prije toga živio duže i stekao više iskustva, posebice ako je to duh koji je već napravio značajan napredak. " - Duh djeteta može, dakle, biti 'napredniji od svog oca? "To je vrlo čest slučaj. Zar ne vidite primjere ove superiornosti u vašem svijetu? " 198. U slučaju djeteta koje je umrlo u ranom djetinjstvu, bez da je bilo u mogućnosti činiti zlo, dali njegov duh pripada višem stupnju u hijerarhiji.?

"Ako nije činio bilo kakvo zlo, on također nije učinio niti ništa dobrog, a Bog ga ne oslobađa iskušenja koja ima proći. Ako takav duh i pripada višem stupnju, to nije zbog toga jer je bio dijete, nego zato što je postigao taj stupanj napredovanja kao rezultat svojih prijašnjih postojanja. " 199. Zašto se događa i to dosta često da život bude skraćen već u djetinjstvu?

"Trajanje života djeteta može biti, za duha koji je tek utjelovljen, dovršetak postojanja koje je prekinuto prije isteka termina u prošloj inkarnaciji; a njegova smrt je često iskušenje ili ispaštanje \ pokajanje za njegove roditelje. " -Što se događa s duhom djeteta koje umre u dojenačkoj dobi? "Ono počinje iznova novu egzistenciju."

SEKS U DUHOVA 200. Imaju li duhovi seks? "Ne kao što vi razumijete seks, seks, u tom smislu, ovisi o tjelesnoj organizaciji. Ljubav i simpatija postoji među njima, ali utemeljena na sličnosti u osjećajima. " 201. Može duh, koji je animirao tijelo muškarca, animirati tijelo žene u novom postojanju, i obrnuto? "Da, isti duhovi animiraju i muškarce i žene." 202. Da li duh, kada egzistira u duhovnom svijetu, radije se utjelovljuje kao muškarac ili kao žena? "To je točka u odnosu na koju je duh ravnodušan, a koja se odlučuje u pogledu lekcija koje ima proći u svom novom tjelesnom životu. "

OBITELJSKI ODNOSI: OČINSTVO

203. Da li roditelji prenose na svoju djecu dio svoje duše, ili im samo daju „životnu silu“ (ovdje piše na engleskom “ animal life „ pa mi se čini ovaj prijevod nekako bližim kontekstu odgovora)kojoj druga duša nakon toga dodaje moralni aspekt?

"Životna sila je jedina koja je dana od strane roditelja, jer duša je nedjeljiva. Priglup otac može imati pametnu djecu, i obrnuto. " 204. Obzirom da smo bili u mnogim egzistencijama, da li se naši odnosi šire izvan našeg sadašnjeg postojanja? "I ne može biti drugačije nego tako. Slijed vaših tjelesnih egzistencija uspostavlja među duhovima razne odnose koji datiraju iz vaših prošlih postojanja, a ti odnosi su često uzrok simpatija ili antipatija koje se ponekad osjećaju prema osobama za koje vam se čini da se sastajete prvi put. " 205.Doktrina reinkarnacije prema nekim mišljenjima izgleda kao da uništava obiteljske veze, vraćajući ih u razdoblje koje je prethodilo ovom našem sadašnjem postojanju.?(hm? Pitanje je malo nezgrapno) "Ono produbljuje te veze, a ne uništava ih, već naprotiv, uvjerenje da se odnosi u sadašnjem životu temelje na prethodnim privlačnostima čini tu vezu između članova iste obitelji manje nesigurnom. To čini dužnosti bratstva još više nužnim, zato jer u vašem susjedu, ili slugi, može biti utjelovljen neki duh koji je nekada bio ujedinjena s vama u najbližih sponama krvnog srodstva ili ljubavi. " -Ono ipak umanjuje važnost koju mnoge osobe pridaju svojem porijeklu, jer možda smo imali za oca duha koji je pripadao drugoj rasi, ili koji je živio na drugačijem društvenom položaju. "To je istina, ali ta važnost obično se temelji na ponosu: jer ono što većina ljudi poštuje kod svojih predaka je titula, čin, i bogatstvo. Mnogo ih ima koji bi pocrvenili ako bi im pošten postolar bio za djeda,(boasts of his descent from some debauchee of noble birth, nisam ovo uspio prevesti sa smislom). No, bez obzira na to što ljudi govore ili čine, neće spriječiti da se stvari dogode prema božanskom providnosti, jer Bog nije stvorio zakone prirode kako bi udovoljio prohtjevima ljudske taštine. " 206 . Ako ne bi bilo porijekla među duhovima koji su sukcesivno utjelovljeni kao potomci iste obitelji , zar to znači da je apsurdno da se slavi sjećanje na svoje pretke ? " Zasigurno ne , jer taj netko treba da se raduje što je pripadao obitelji u kojoj su uzvišeni duhovi bili utjelovljeni . Iako duhovi ne proizlaze jedni od drugih , njihova ljubav za onima koji su povezani s njima obiteljskim vezama nije ništa manje stvarna, jer često su dovedeni da se utjelove u takvu i takvu obitelji zbog već postojećih simpatija , te zbog utjecaja međusobne privlačnosti kojom su se povezali u prethodnim životima . No može biti potpuno uvjereni da duhovi predaka nisu ni na koji način zahvalni za počasti koju im se odaju u njihovo sjećanje ako proizlaze iz osjećaja ponosa . Njihove zasluge , bez obzira kako velike bile , mogu biti šlag na torti , potičući vaše napore da slijede dobre primjere koje su vam pružili , i to samo kroz takvu emulaciju njihovih dobrih osobina vaše sjećanje može postati za njih ne samo ugodno , već i korisno također . "

FIZIČKA I MORALNASLIČNOST

207. Roditelji se često prenose fizičku sličnost sa svojom djecom, da li također prenose i moralne odlike? "Ne, jer imaju različite duše ili duhove. Tijelo proizlazi iz tijela, ali duh ne proizlazi iz bilo kojeg drugog duha. Između potomaka iste rase nema drugog odnosa od onog u krvnom srodstvu. " - Što je uzrok moralne sličnosti koja ponekad postoji između roditelja i djece? "Utjecaj privlačnosti prema moralnom suosjećanju, koji privlači zajedno duhove koji su animirani sličnim osjećajima i težnjama. "

208. Zar su duhovi roditelja, bez utjecaja na duh svojeg djeteta nakon njegova rođenja? "Naprotiv oni djeluju vrlo utjecajno na njega. Kao što smo već vam rekli, duhovi su stvoreni kako bi pomagali razvoj jedan drugog. Duhovima roditelja je povjerena misija da razvijaju duh svoje djece pomoću učenja koje im pružaju, to je njihov zadatak, a u tom zadatku ne mogu bez krivice pasti ne ispunivši ga . " 209. Kako je moguće da dobri i čestiti roditelji često rađaju djecu perverzne i zle prirode? Drugim riječima, kako to da dobre kvalitete samih roditelja ne privuku uvijek na sebe , kroz simpatije, dobre duhove da animiraju njihovu djecu? "Zao duh može tražiti da mu se omogući imati vrle roditelje, u nadi da će njihovi savjeti mu pomoći da izmijeni svoje načine ponašanja, a Bog često povjerava takvog jednog na brigu čestitih ljudi, i kako bi mogao profitirati od njihove ljubavi i skrbi. " 210. Mogu li roditelji , po svojim namjerama i molitvama, privući dobar duh u tijelo svojeg djeteta, umjesto inferiornog duha? "Ne, ali mogu poboljšati duh djeteta koje su donijeli na svijet, i koje im je povjereno za tu svrhu. To je njihova dužnost, ali loša djeca se također često šalju kao iskušenje za poboljšanjem roditelja. " 211. Što je uzrok sličnosti karaktera tako često postojećeg među braćom,osobito između blizanaca? "Simpatije dvaju duhova koji su privučeni sličnostima osjećaja, i koji su sretni bivajući zajedno. "

212. U djece čija su tijela spojena, i koji neke od svojih organa imaju zajedničke, postoje li dva duha, - to jest, dvije duše? "Da, ali njihova sličnost jednog s drugim vam se čini kao da egzistira samo jedan. " 213. Budući da se duhovi utjelovljuju u blizancima iz simpatije odakle dolazi averzija koja se ponekad osjeća između blizanaca? "Nije pravilo da se samo simpatički duhovi utjelovljuju kao blizanci. Loši duhovi mogu biti dovedeni u takav odnos prema njihovoj želji da se bore jedan protiv drugog na pozornici tjelesnog života. " 214. Na koji način možemo interpretirati priče o djeci koja se bore u majčinoj utrobi? "Kao figurativna prezentacija njihove mržnje jednog prema drugom, čiji korijeni proizlaze iz vremena prije njihova rođenja. Rijetko odobravate figurativne i poetske elemente u izjavama." 215. Što je uzrok osobitosti karaktera koju primjećujemo u svakoj osobi? "Duhovi tvore različite obitelji, povezani su sličnostima svojih težnji, koje su više ili manje pročišćene prema njihovom rastu. Svaki čovjek je dio obitelji koja se oformila zajednički od strane duhova istih simpatija. Tendencija članova ovih obitelji da se ujedine je izvor sličnosti koji predstavlja osobit karakter za svakog pojedinca. Da li mislite, da bi se dobri i benevolentni duhovi nastojali utjeloviti među primitivnim i brutalnim osobama? Ne, duhovi se suosjećaju s masama ljudi kao i s pojedincima. Odlaze u regije zemlje s kojima su najviše u harmoniji. "

216. Da li duh, u svojem novom postojanju, zadržava tragove moralnog karaktera svojeg bivšeg postojanja? "Da, on to može učiniti;ali, kako se poboljšava, samim time se i mijenja. Njegov društveni položaj također se može znatno izmijeniti u odnosu na prošle živote. Ako je bio gospodar u jednom postojanju, on postaje sluga u drugom, njegova htijenja će biti sasvim drugačija, i bilo bi vam teško ga prepoznati. Duh bivajući isti u svojim raznim inkarnacijama, ipak može zadržati određene analogije između manifestacija svojih likova u životima, ali te manifestacije će, se mijenjati promjenom uvjeta i navika vezanih za njegova nova postojanja, sve dok se kroz poboljšanja, njegov lik u potpunosti ne promijeni, onaj koji je bio ponosan i okrutan postaje ponizan i human ali kroz pokajanje i vlastiti trud. " 217 . Da li čovjek kroz različite inkarnacije , zadržava bilo kakav trag fizičkih osobina svojih prethodnih postojanja ? "Tijelo je uništeno, a novo nema veze sa starim. Ipak ,duh se odražava u tijelu , te iako je tijelo samo

materija,ono se modelira u skladu s kapacitetima duha , potonje utiskuje određen karakter koji je više vidljiv u licu , a pogotovo u očima ,za koje se kaže da su ogledalo duše - to jest , da lice odražava dušu više nego što to čini ostatak tijela. I istina jest da vrlo ružno lice može ugoditi kad je sastavni dio omotnice dobrog , mudrog i humanog duha , dok je s druge strane također istinito da jako zgodna lica mogu uzrokovati nelagodne emocije , ili možda čak i uzbuđuju stvaranje odbojnosti . Možda se čini , na prvi pogled , da samo dobro napravljena tijela mogla biti omotnice dobrih duhova ,a ipak gledate svaki dan čestite i vrhunske ljude u deformiranim tijelima. Bez da postoji bilo kakva značajna fizička sličnost između njih ,sličnost ukusa i tendencija može , dati ono što se obično naziva obiteljska sličnost s tijelima koje utjelovljuje isti duh . " UROĐENE IDEJE 218. Da li duh zadržava, kada se utjelovi, percepcije i znanje koje je stekao u bivšim postojanjima? "Ostaju uz njega blijeda sjećanja, koja mu daju ono što nazivate urođene ideje." - Onda teorija o urođenim ideja nije mit ? "Ne, znanje stečeno u svakom postojanju nije izgubljeno. Duh, kada se oslobodi od materije,. uvijek zna ono što je naučio. On može, tijekom inkarnacije, zaboraviti djelomično i za neko vrijeme, ali latentna intuicija koju je očuvao od svega što je nekad znao, pomaže mu u napredovanju. Da nije te intuicije prošlih iskustava, uvijek bi morao započeti svoje obrazovanje iznova. Duh, u svakom novom postojanju, zauzima početni položaj s mjesta na koje je stigao na završetku prethodnog postojanja. "

219. Ako je to slučaj, tu mora biti jako bliska veza između dva uzastopna postojanja.? "Ta veza nije uvijek tako blizu kao što bi ste mogli pretpostaviti , uvjeti dva postojanja su često vrlo različiti, a, u intervalu između njih, duh može napraviti značajan napredak "-. (2l6) 220. Što je podrijetlo izvanrednih sposobnosti pojedinaca koji, bez ikakvih pripremnih studija, čini se posjeduju intuitivno određene grane znanja, kao što su jezici, aritmetika, itd.? "Blijeda sjećanja na svoju prošlost, rezultat napretka postignut od strane duše, ali o kojem nema prisutnu svijest. Iz čega bi drugog mogle te intuicije biti izvedene? Tijelo se mijenja, ali duh ne, iako on mijenja svoju odjeću. " 221. U promjeni našeg tijela, možemo li izgubiti neke intelektualne sposobnosti, kao što je, primjerice, ukus za umjetnost? "Da, ako ste okaljali tu odliku, ili ste je loše upotrijebili. Štoviše, intelektualnu odliku može se otisnuti u zaborav tijekom cijelog života, jer duh želio ostvarivati povezanost s drugom odlikom koja nema vezu s

onom koja je sada latentna, ali će ponovno ući u igru u kasnijem postojanju. " 222. Da li zbog retrospektivnog sjećanja,koje se čini prirodno čovjeku čak i u vremenu divljaštva, rađa instinktivan osjećaj o postojanju Boga, i predosjećaj o budućem životu,? "Da, zbog tih sjećanja koja je čovjek očuvao od onoga što je znao kao duh prije nego što se utjelovio, ali ponos često guši taj osjećaj ". - Je su li zbog tog istog sjećanja ,određena uvjerenja analogna spiritističkoj doktrini, 'koja se pronalaze među svim ljudima? "Ta je doktrina stara kao i svijet, te se, stoga može naći posvuda, sveprisutnost koja dokazuje da je to istina. Utjelovljeni duh, očuvavši intuiciju svog stanja stanju kao duha, posjeduje instinktivno svijest o nevidljivom svijetu, ali ta intuicija je često izopačena predrasudama, i primjesama praznovjerja što u konačnici proizlazi iz neznanja. "

GLAVA VI DUHOVNI ŽIVOT 1. ZABLUDJELI ILI LUTAJUĆI DUH - 2. SVJETOVI U TRANZICIJI - 3. PERCEPCIJE, OSJEĆANJA I PATNJE DUHOVA 4. TEORETSKO OBJAŠNJENJE PRIRODE OSJETA U DUHA 5. IZBOR ZEMALJSKIHISKUŠENJA - 6. ODNOSINAKON GROBA 7. SIMPATIJE I ANTIPATIJE DUHOVA - 8. PRISJEĆANJE NA TJELESNO POSTOJANJE - 9. KOMEMORACIJA MRTVIH: POGREBI.

LUTAJUĆI DUHOVI

223. Da li se duša reinkarnira odmah nakon odvajanja od tijela? "Ponekad se inkarnira odmah, ali češće nakon intervala dužeg ili kraćeg trajanja. U višim svjetovima, reinkarnacija je gotovo uvijek trenutna. Tjelesna materija u tim svjetovima je manje gusta nego u svjetovima nižeg napretka, duh, dok se utjelovljuje u njima, zadržava gotove sve svoje odlike, njegovo normalno stanje je kao vašeg mjesečara u svom lucidnom stanju. " (što god time htio reći hm..?)

224. Što se događa sa dušom u razmacima između uzastopnih inkarnacija? "Postaje lutalica ili lutajući duh, željan nove sudbine. Njegovo stanje je ono u čekanju i isčekivanju. " - Koliko mogu ti intervali trajati? "Od nekoliko sati do tisuće godina. Strogo govoreći, nema fiksnih granice za razdoblje lutanja, koje se može produžiti na jako puno vremena, ali koje međutim, nikada nije trajno. Duh je uvijek uključen, prije ili kasnije, za početak novog postojanja koje služi da se pojača pročišćavanje prethodnih postojanja. " -Da li trajanje stanja lutanja ovisi o volji duha, ili je to nametnuto kao iskupljenje? "To je posljedica slobodne volje Duha. Duhovi djeluju s punim razlučivanjem;ali u nekim slučajevima, prolongiranje ovog stanja jest božja kazna,dok u drugim je takvo stanje odobreno na njihov vlastiti zahtjev kako bi im se omogućilo nastavak stjecanja znanja koja se mogu provesti efikasnije u neinkarniranom stanju. 225. Je li lutanje nužno znak inferiornosti duhova.? ' "Ne, jer postoje lutalice duhova u svakom stupnju razvoja. Utjelovljenje je prijelazno stanje, kao što smo vam već rekli. U svom normalnom stanju, duhovi su odvojeni od materije. " 226. Bi li bilo ispravno reći da su svi neutjelovljeni duhovi lutalice? "Da, u pogledu onih koji se trebaju inkarnirati, ali čisti duhovi koji su postigli savršenstvo se ne smatraju lutalicama, njihovo stanje je definitivno ". 227. Na koji način lutajući duhovi dobivaju upute? Teško da se to odvija na isti način kao i kod ljudi. "Oni proučavaju svoju prošlost i traže načine za podizanje-sebe na viši stupanj. Posjedujući viziju, oni promatraju sve što se događa u regijama kroz koje prolaze. Slušaju diskusije prosvijećenih ljudi, kao i savjete naprednijih duhova od sebe, time stječu nove ideje. " 228. Da li duhovi zadržavaju bilo koju ljudsku strast?

"Uravnoteženi duhovi, nakon odvajanja od tijela, ostavljaju iza sebe zle strasti čovječanstva, a zadržavaju ljubav prema dobrom. No, inferiorni duhovi zadržavaju svoje zemaljske nesavršenosti. Da nije tog zadržavanja, oni bili na najvišoj razini. "

229. Kako je moguće da duhovi, nakon napuštanja zemlje, ne ostavljaju za sobom i sve zle strasti, jer tada su u stanju percipirati štetne posljedice istih? "Imate među vama osoba koje su, na primjer, pretjerano ljubomorne, zar mislite da da oni izgube tu manu odjednom zato što su napustili vaš svijet? Ostaju s duhovima, nakon njihova odstupanja od zemaljskog života, a posebno kod onih koji su imali snažno izražene takve strasti, poput svojevrsne atmosfere kojom su obavijeni, i koja čuva sve njihove loše osobine, jer duhovi nisu u potpunosti oslobođeni od utjecaja materijalnosti. Samo povremeno dobiju kratki uvid u istine, pokazujući im, istinski put koji bi trebali slijediti. " 230. Napreduju li duhovi u stanju lutanja? "Oni mogu napraviti veliki napredak u tom stanju, u skladu s njihovim nastojanjima i željama za poboljšanjem, ali jedino u tjelesnom životu mogu staviti u praksu nove ideje koje su tamo ostvarili. " 231. Jesu li lutajući duhovi sretni ili nesretni? "Više ili manje u skladu s njihovim namjerama. Pate od strasti čiji su princip zadržali , ili su sretni proporcionalno postignutom stanju dematerijalizacije. U stanju lutanja, duh shvaća što mu je potrebno kako bi postao sretniji, na taj način je stimuliran tražiti sredstva za postizanje onoga što mu nedostaje. No nije mu uvijek odobreno da se reinkarnira kad on želi, a produljenje stanja lutanja tada postaje kazna. " 232. Može li duh u stanju lutanja ući u sve druge svjetove? "To ovisi o njihovom stupnju napretka. Kad duh napusti tijelo, on nije nužno odvojen u potpunosti od materije, te još uvijek pripada svijetu u kojem je živio, ili u svijetu istog ranga razvoja, osim ako se podigao za svoga zemaljskog života prema višem stupnju, i taj progresivni napredak bi trebao biti konstantan cilj svakog Duha, jer bez njega nikada ne bi postigli savršenstvo. Duh, međutim, može ući svjetove višeg stupnja, ali, u tom slučaju, on uvidi da je stranac u njima. Može ostvariti maleni pogled na njih, ali takvi bljeskovi često služe da ubrzaju njegovu želju za poboljšanjem i unapređenjem, kako bi postao dostojan sreće koja se uživa u njima, i tako si omogućio da ih nastanjuju tijekom vremena. " 233. Da li duhovi koji su već pročišćeni ikada dolaze u svjetove nižeg stupnja? "Oni dolaze u njih vrlo često kako bi im se pomoglo prema naprijed. Ako to ne bi učinili, ti svjetovi bili bi prepušteni sebi samom, bez vodiča da ih usmjeri. "

SVJETOVI U TRANZICIJI

234. Postoje li, kako ste naveli, svjetovi koje služe kao postaje i odmorišta za lutajuće duhove? "Da, postoje svjetovi koji su posebno prilagođeni za prihvat lutajućih bića,svjetovi koje mogu privremeno nastanjivati; svojevrsni kamp-tereni u kojima će moći „kampirati“ na neko vrijeme, i odmoriti se nakon predugog stanja lutanja koje uvijek pomalo iscrpljuje. Ti svjetovi predstavljaju posrednike između svjetova drugih redova, a gradiraju se u skladu s prirodom duhova koji im dolaze, a koji će naći u njima uvjete odmora više ili manje ugodnim. " - Mogu li duhovi koji zauzimaju te svjetove napustiti ih po svojoj želji? "Da, mogu ih napustiti za bilo koje druge regije u kojoj se može ići. Oni su poput prolaza ptica koje se spuštaju na otok kako bi se odmorile i oporavile snage za postizanje njihovog odredišta. " 235. Napreduju li duhovi tijekom boravka u prijelaznim svjetovima? "Dakako, oni koji napreduju čine to s obzirom na upute koje su dobili, a u cilju kako bi lakše dobili dopuštenje za ulazak u višu regiju, i na taj način unaprijedilisvoj napredak ka savršenstvu što je njihov cilj. " 236. Jesu li tranzicijski svjetovi posebne prirode, i osuđeni da budu zauvijek u svrhu boravka lutajućih duhova. ' "No, njihov položaj u hijerarhiji svijeta je samo privremen." - Jesu, li u isto vrijeme nastanjen i tjelesnim bićima? "No, njihova površina je sterilna. Oni koji ih nastanjuju nemaju tjelesne želje.". - Je li to trajna sterilnost, i je li to rezultat nečeg posebnog u njihovoj prirodi? "Ne, njihova sterilnost je tranzicijska." - Takvi svjetovi su praznina u pogledu ljepota prirode? "Neiscrpno bogatstvo kreacije manifestira se u ljepotama koje su nemjerljive, koje nisu ništa manje vrijedne divljenja od zemaljskih harmonija koje nazivate ljepotama prirode. " - Budući da je stanje tih "svjetova je samo prolazno, da li će stanje naše Zemlje, u nekoj budućnosti, imati

takav karakter? "Takvo je već bilo njezino stanje." - U kojoj epohi? "Tijekom svog formiranja."

PERCEPCIJE, OSJEĆANJA I PATNJE DUHOVA

237. Da li duša, kada se vrati u svijet duhova, još uvijek posjeduje percepciju koju je posjedovala u zemaljskom životu? "Da, a i ostale koje nisu bile dostupne za tog života, jer je njeno tijelo djelovalo kao veo koje ih je zaklonilo. Inteligencija je osobina duha; ali se manifestira slobodnije kada nije okovano bremenom tijela. " 238. Jesu li percepcije i znanja kako bih reko,znaju li oni sve? "Što su bliže savršenstva, više znaju, duhovi višeg reda posjeduju širok spektar znanja; oni nižih redova su više ili manje u neznanju obzirom na sve. " 239.Da li duhovi shvaćaju prvi princip sviju stvari? "To ovisi o stupnju njihove uzvišenosti i čistoće inferiorni duhovi ne znaju ništa više od ljudi. " 240. Doživljavaju li duhovi trajanje kao i mi? "No, i to je razlog zašto nas ne razumijete kada nastojite tražiti fiksne datume i epohe. " 241. Imaju li duhovi istinitiji i precizniji pogled na sadašnjost od nas? "Njihov pogled, u usporedbi s vašim, jest onakav kakav je vid u usporedbi s sljepilom. Oni vide ono što vi ne vidite; oni sude, dakle, na drugi način nego što to vi činite. ali mi vas moramo podsjetiti da to ovisi o stupnju njihovog uzvišenja. "

242. Kako duhovi stječu znanje o prošlosti, i je li to znanje bez ograničenja za njih? "Prošlost, kada skrenemo pažnju na nju, percipirajmo kao da je sad prisutna, baš kao što je slučaj s vama, kada se prisjetite nečeg što je snažno obilježilo trenutak u kojem postojite; s tom razlikom, međutim, da naš pogled nije oskvrnut materijalnim velom koji prekriva vašu inteligenciju, mi se sjećamo stvari koje su u ovom trenutku izbrisane iz vašeg sjećanja. Ali duhovi ne znaju sve; Na primjer, svoju kreaciju. " 243. Mogu li duhovi predvidjeti budućnost? "To opet, ovisi o njihovom stupnju napretka. Vrlo često, oni mogu predvidjeti samo djelomičan dio; ali, čak i kad su je predvidjeli jasnije, nije im dopušteno obznaniti to. Kad predvidje budućnost, čini im se kao sadašnjost. Duh vidi budućnost jasnije u omjeru kojem se približava Bogu. Nakon smrti, duša vidi i obuhvati na prvi pogled sve svoje prethodne živote, ali ne može vidjeti ono što Bog ima spremljeno za nj. To predznanje posjeduju duše koje su postigle zajedništvo s Bogom, nakon dugog niza postojanja. " - Da li duhovi koji su stigli u apsolutno savršenstvo, posjeduju kompletno znanje o budućnosti? "'Kompletno nije prava riječ, jer je samo Bog suveren gospodar, i nitko ne može dostići ravnopravnost s njim. " 244. Vide li duhovi Boga? "Samo duhovi najvišeg reda vide ga i razumiju:duhovi nižeg reda osjećaju i dive mu se. " - Kada duh nižeg stupnja, kaže da je takva i takva stvar mu dopuštena ili zabranjena od Boga, kako on zna da je takvo traženje ili dopuštenje od Njega? "On ne vidi Boga, ali osjeća njegovu suverenost, te kada nešto ne treba činiti ili reći, on osjeća neku vrstu intuicije, nevidljivo upozorenje, koje zapovijeda mu da se suzdrži. Niste li i vi sami ponekad svjesni tog prikrivenog dojma, utječući na vas da nešto učiniti ili ne učinite obzirom na slučaj?Ista stvar je i kod nas, samo u većoj mjeri izražena; lako je shvatiti da je esencija duha suptilnija od vaše ,stoga su duhovi više sposobniji primiti božanstvena traženja. - Da li se božanske naredbe prenose svakom duhu izravno od Boga, ili putem posrednika drugih duhova? "Te naredbe ne dolaze izravno od Boga, kako bi se izravno komuniciralo s Bogom, duh mora sebe učiniti dostojnim takve komunikacije. Bog prenosi svoje naredbe kroz duhove viših stupnjeva mudrosti i čistoće. " 245. Je li duhovni-vid ograničen, kao što je to vid tjelesnih bića?

"Ne, on živi u njima." 246. Zahtijevaju li duhovi svjetlo, kako bi vidjeli? " Nemaju potrebu za bilo kakvim vanjskim svjetlom. Za njih ne postoji tama osim one u kojoj se mogu naći radi iskupljenja. " 247. Moraju li duhovi putovati kako bi vidjeli dvije različite točke? Mogu li na primjer, vidjeti dvije polutke svijeta u isto vrijeme? "Kako duhovi se prevoze od točke do točke brzinom misli, oni mogu biti tako rečeno , svugdje u isto vrijeme. Njihova misao može zračiti u istom trenutku na mnogo različitih točaka; ali ova mogućnost ovisi o njegovoj čistoći. Što je manja čistoća duha to mu je uži raspon vida. Samo viši duhovi mogu uvidjeti cjelinu u jednom pogledu. " 248. Vide li duhovi stvari jasno kao što mi vidimo? "Kristalno jasno, jer njihov pogled prodire kroz ono što vi ne možete,ništa im ne zaklanja pogled." 249. Percipiraju li duhovi zvukove? "Da, oni percipiraju zvukove koje vaša tupa osjetila ne mogu" - Da li mogućnost sluha živi u cijelom duhu bića, poput sposobnosti vida.? "Sve perceptivne sposobnosti duha su atributi njegove naravi, i čine dio njegovog bića. Kada je odjeven u materijalno tijelo, njegove percepcije mogu doći samo kroz kanale njegovih tjelesnih organa; ali percepcija duha, kad je vraćen u stanje slobode, nije više lokalizirana. " 250. Obzirom da su perceptivne sposobnosti atributi duha po prirodi, može li se duh povući iz njihova djelovanja? "Duh vidi i čuje ono što on odluči vidjeti i čuti. Ovu izjava, međutim, treba uzeti u općem smislu, te uglavnom kada je riječ o duhovima viših razina; nesavršeni duhovi su primorani vidjeti i čuti, i to često i protiv svoje volje, što god može biti korisno za njihovo poboljšanje. 251. Utječe li glazba na duhove?

"Mislite li na zemaljsku glazbu? Što je to u usporedbi s glazbom nebeskih sfera, harmonije kojoj ništa na vašoj zemlji ne može vam dati ni približnu ideju? Jedna spram druge su kao što je urlik divljaka spram lijepe melodije. Duhovi niska stupnja, međutim, mogu uživati u slušanju vaše glazbe, jer oni još uvijek nisu u mogućnosti cijeniti nešto više uzvišeno. Glazba posjeduje neiscrpne čari za duhove, zahvaljujući njoj ostvaruju veliki razvoj svojih osjetilnih kvaliteta; Mislimo na, nebesku glazbu, duhovna mašta ne može zamisliti ništa slađe i ljepše. 252. Jesu li duhovi svjesni ljepota prirode? "Ljepote prirode su toliko različiti na različitim globusima, da su duhovi daleko od toga da ih poznaju sve. Svjesni su je razmjerno njihovoj mogućnosti daje cijene i shvate ; ali, za duhove u visokom stupnju napretka, postoje ljepote opće harmonije u kojoj sami detalji ljepote , da tako kažemo, izgubljeni iz vida. "

253. Osjećaju li duhovi naše fizičke potrebe i patnje? "Poznaju ih, jer su ih prošli, ali ih ne osjećaju poput vas u materijalnom smislu: oni su duhovi ". 254. Osjećaju li duhovi umor i potrebu za odmorom? "Oni ne mogu osjećati umor, kao što to vi iskušavate, a samim time nemaju potrebu za vašim tjelesnim odmorom, jer oni nemaju organe čija snaga traži da se povrati. Ali za duh se može reći uzima predah, budući da on nije stalno u stanju aktivnosti. One djeluje na materijalnom planu; njegovo djelovanje je sveukupno intelektualno, a njegov odmor je uopćen; drugim riječima, postoje trenuci kada je njegova misao postaje manje aktivna, i više nije usmjerena na neki poseban objekt, i to za njega čini stanje predaha, ali vrsta mirovanja koja nije usporediva s onim u tijelu. Vrsta umora koju mogu iskusiti je proporcionalna njihovoj inferiornosti; što je viši stupanj njihove uzvišenosti, manje im je potreban odmor. " 255. Kada duh kaže da pati, što je priroda patnji koje osjeća? "Mentalne boli, koje uzrokuju daleko više boli od bilo koje fizičke patnje." 256. Kako je moguće da se duhovi ponekad žale da pate od hladnoće ili vrućine? "Takvi osjećaji sa njihove strane su uzrokovani spomenom na patnje koje su prolazili u zemaljskom životu, a ponekad su tako bolne da se čine kao da su stvarne; ali žaljenja takve prirode su često samo figure kojima u nedostatku boljeg sredstva opisa, oni nastoje izraziti situaciju u kojoj se nalaze. Kada se prisjećaju svojih zemaljskih tijela, oni dožive istu vrstu dojma koji stvara osjećaj na nekoliko trenutaka, kao kad skinete kaput s ramena,a on kao da je još uvijek na ramenima. "

IZBOR ZEMALJSKIH ISKUŠENJA 258. U stanju lutanja, i prije nego što uđe u novo tjelesno postojanje, da li duh predviđa ono što će se dogoditi s njim u tom novom postojanju? "On bira za sebe vrste izazova koje će proći, i u toj slobodi izbora očituje se slobodna volja. " - Znači nije Bog taj, koji onda nameće mu izazove života kao iskušenje? "Ništa ne dolazi bez dopuštenja Boga, jer On je taj koji je uspostavio sve zakone koji vladaju svemirom. Trebali biste pitati zašto je On uspostavio takav i takav zakon, umjesto da je stvari uredio na neki drugi način. U davanju duhu slobodu izbora, On ostavlja na njemu svu odgovornost njegovih vlastitih djela i njihovih posljedica. Ne postoji ništa što bi prepriječilo njegovu budućnost;pravi put je otvoren jednako slobodno kao i pogrešan put. Ali, ako on podlegne izazovima, uvijek ostaje za njim utješna činjenica da sve nije gotovo s njim, i da je Bog u svojoj dobroti omogućio mu da ponovno počne zadatak koji je loše odradio . Morate uvijek razlikovati između onoga što je djelo Božje volje i onog što je djelo čovjekove volje. Ako vam opasnost prijeti , niste vi ti koji ste stvorili tu opasnost , već Bog ; ali ste dobrovoljno izabrali da se izložite toj opasnosti , jer ste u njoj vidjeli sredstvo za napredak , a Bog vam je dopustio da to učinite . " 259 . Ako duh ima pravo izbora vrste izazova koji želi proći , da li to znači da sve nedaće koje iskušavamo u zemaljskom životu su predviđene i izabrane od strane nas ? " Ne bi bilo ispravno reći da je takav bio slučaj sa svima njima, jer ne može se reći da su sve nedaće izabrane i predviđene koje će se dogoditi vam u ovom životu kao i sve njihove pojedinosti. Odabrali ste vrstu izazova kojoj ste podvrgnuti ; detalji samog iskušenja posljedica su općeg stanja koje ste izabrali , a često su posljedica vaših djela. " Ako je na primjer , duh odlučio da bude rođen među muškim čimbenicima , znao je kojoj vrsti iskušenja se izlaže , ali ne i svakoj od radnji koje će ostvariti; ti postupci su učinak njegova htijenja , njegove slobodne volje. Duh zna da , u odabiru takvog i takvog puta , da će morati kroz takve i takve vrste borbe proći ; on zna dakle prirodu teškoća s kojima će se susresti , ali ne zna hoće li se prezentirati u jednom obliku ili drugom obliku. Detalji događaja izviru iz okolnosti i prirode same stvari . Samo vodeći događaji novog života su oni koji će vršiti odlučujući utjecaj na njegovu sudbinu koji su predviđeno od njegove strane. Ako hodate po cesti punoj brazda , znate da morate ići vrlo oprezno , jer postoji rizik od posrtanja ; ali ne znate točno mjesto na kojem ćete posrnuti , a može biti da , ako ste dovoljno na oprezu , da uopće nećete niti posrnuti. Ako ste u prolazu ulicom ,i crijep vam padne na glavu , ne smijete pretpostaviti da 'je to bilo napisano , " kao što je česta uzrečica vaša. " 260. Kako duh može odabrati da se rodi među onima koji vode loš život? "To je nužno za njega da se odvagne u uvjetima koji će omogućiti elemente izazova koje je zahtijevao. U tu svrhu, mora postojati korespondencija između nesavršenosti od kojih se želi osloboditi i društvene okoline u kojoj je rođen. Na primjer, ako se morati boriti protiv instinkta razbojništva, onda je potrebno za njega da

bude bačen među razbojnike. " - Ako, dakle, ne bi bilo zlih života na zemlji, duhovi ne bi mogli pronaći u njoj uvjete potrebne za određene vrste izazova? "Bi li bilo razloga za žaljenje, ako bi to bio slučaj? Slučaj koji pretpostavljate je onaj koji postoji u svjetovima višeg reda, u kojima zlo nema pristupa, i koji su, dakle, naseljeni samo od strane dobrih duhova. Pokušajte dovesti takvo stanje stvari što je prije moguće na vašoj Zemlji. " 261. Je li potrebno za duh, u tijekom izazova koje će morati podnijeti kako bi došao do savršenstva, proći svaku vrstu iskušenja? Mora li se susresti sa svim okolnostima koje mogu pobuditi u njemu ponos, ljubomoru, škrtost, senzualnosti, itd.? "Sigurno ne, jer postoje, kao što znate, mnogi duhovi koji od početka idu cestom koja ih štedi od nužnosti da prolaze mnoga iskušenja; ali onaj koji pati da bude uvučen na pogrešan put, izlaže se svim opasnostima tog puta. Duh na primjer, može patiti za bogatstvom, i njegov zahtjev se može odobriti; u tom slučaju, on će postati, prema svojem karakteru, pohlepan,rasipan, sebičan ili velikodušan i plemenito će iskoristiti svoje bogatstvo, ili će ga trošiti na taštine ili senzualnosti; no to ne znači da će biti primoran istrpiti sve zle sklonosti koje se mogu njegovati posjedovanjem bogatstva. " 262. Kao duh, na svom izvoru, jednostavan je i u neznanju, i bez iskustva, kako on može napraviti inteligentan izbor svog postojanja, i kako on može biti odgovoran za takav izbor? "Bog omogućuje ono što mu nedostaje kroz njegovo neiskustvo, ucrtavajući mu put ceste koju bi on morao slijediti, kao što to činite vi za novorođenče u kolijevci; ali On mu dozvoljava, malo po malo, kako bi postao gospodar svog izbora, proporcionalno razvijenosti njegove slobodne volje; i upravo tada on često izgubi svoj smjer i odvodi se na krivi put, kada ne posluša savjet dobrih duhova, koji ga nastoje poučiti; to je ono što se može nazvati pad čovjeka. " - Kada duh je u posjedu svoje slobodne volje,da li izbor njegova tjelesnog postojanja uvijek ovisi isključivo o vlastitoj volji, ili je to postojanje ponekad nametnuo mu od Boga kao iskupljenje? "Bog si može priuštiti čekanje; On nikada ne požuruje djelo iskupljenja. Ipak, Bog ponekad nameće postojanje nad duhom, kada ovaj, kroz svoje neznanje ili tvrdoglavost, nije u stanju opažati ono što će biti u njegovu korist, a kad Onu vidi da bi to postojanje moglo služiti njegovom pročišćavanju i napredovanju, a usput omogućavajući mu i uvjet iskupljenja. " 263. Da li duhovi odabiru svoj izbor odmah nakon smrti? "Ne, mnogi od njih vjeruju da su njihove patnje vječne: već smo vam rekli da je to „kazna“. "

264. Što je to što određuje izbor izazova koje duh utvrdi proći? "On izabire one koji mogu poslužiti za pokajanje grijeha, a istovremeno mu pomoći da brže napreduje. U svjetlu te činjenice, neki mogu nametnuti sebi život u oskudici i siromaštvu, u cilju da se treniraju u nošenju s hrabrošću; drugi mogu iskušati svoje snage otpora prema iskušenjima bogatstva i moći, što je mnogo više opasno, zbog loše uporabe koje mogu biti stvorene od njih, i zlih strasti koje mogu biti razvijene od istih; drugi, opet, možda žele ojačati svoje dobre stavove na način da se bore protiv utjecaja zle okoline. " 265. Ako neki duhovi biraju izložiti se dodiru poroka kao probi njihove vrline, neće li drugi činiti sličan izbor iz želje da žive usred sredine u tijesnoj suradnji sa svojim opakim ukusima, u kojima mogu dati slobodu svojim senzualnim tendencijama? "Takvi slučajevi se bez sumnje događaju, ali samo kod onih čiji je moralni osjećaj i dalje nesavršeno razvijen. U takvim slučajevima, potreban izazov događa se spontano, i oni su podvrgnut mu za duže vrijeme. Prije ili kasnije, oni će shvatiti da je upuštanje u životinjski instinkt dovodi do katastrofalnih posljedica, kojima će biti podvrgnuti tijekom razdoblja tako dugačkog da će im se činiti da su vječni; i Bog ponekad ih ostavlja u tom stanju dok ne shvate ozbiljnost svoje krivnje i ne zatraže sami od sebe, da im se dopustio popravak na način da prođu iskušenja od koje će imati koristi. "

266. Zar se ne čini prirodno da kod izbora izazova izaberemo one manje bolne ? "Iz vaše točke gledišta, čini se da je tako, ali ne i kod duha, kad je oslobođen materijalnosti, njegova iluzija prestaje, te on misli drugačije ". 267. Može li duh odabrati svoj izbor, dok je u tjelesnom stanju? "Njegova želja može ostvariti određenu količinu utjecaja, prema kvaliteti svoje namjere; ali, kad se vrati u duhovni život, on često sudi stvari vrlo različito. Samo kao duh čini svoj izbor; ali on može odabrati ipak i za vrijeme materijalnog života, duh, čak i dok je utjelovljen, ima povremene trenutke u kojima je neovisan o materiji u kojoj živi. " -Mnogi ljudi žele zemaljske veličine i bogatstva, ali zasigurno ne kao iskupljenje ili kao izazov. " Bez sumnje, u takvim slučajevima njihov materijalni instinkt želi veličinu kako bi uživao u njezinim zadovoljstvima. Duh bi želio isto samo iz razloga kako bi razumio njenu težinu. " 268. Dok duh ne dosegne stanje savršene čistoće, mora li on stalno prolaziti iskušenja?

"Da,ali ne kao što to vi podrazumijevate pod tim pojmom. Pod nazivom izazovi\iskušenja, vi razumijete samo materijalne nevolje. No, kada duh dosegne određeni stupanj pročišćavanja, iako on još nije savršen, on nema više potrebu više prolaziti kroz patnje te vrste. Duh, ipak mora obavljati dužnosti koje unaprjeđuju njegov napredak, ali ne postoji ništa bolno u njima, na primjer, dužnost pomaganja drugima da ostvare svoj napredak. " 269. Je li moguće da duh napraviti pogrešku u djelotvornost izazova koje odabere. ' "On može odabrati i onaj koji prelazi njegovu snagu, i, u tom slučaju, on će podlegnuti istom, ili može odabrati onaj od kojeg neće primiti nikakvu dobit bez obzira, kao, na primjer, ako nastoji voditi prazan i beskoristan život. No, u takvim slučajevima, on osjeti na povratku u duhovni svijet, da nije dobio išta, i tada traži da nadoknadi izgubljeno vrijeme. " 270. Što je uzrok pozivu nekih osoba, i njihovoj spontanoj želji da prate jednu karijeru više nego drugu? "Čini mi se da biste sami mogli odgovoriti na to pitanje. Nije li postojanje takvog poziva posljedica onoga što smo rekli što se tiče izbora izazova, i napretka ostvarenog u prethodnom postojanju? " 271. Kako duh u lutajućem stanju studira razne uvjete tjelesnog života koji će mu pomoći da napreduje, kako može pretpostaviti da će život to učiniti tako što će se rodit, na primjer, među kanibalima? "Oni koji su rođeni među ljudožderima nisu napredni duhovi, već duhovi koji su još uvijek na kanibalnom stupnju, ili, što može biti, koji su čak i niže od kanibala. "

272. Mogu li duhovi, koji dolaze iz svijeta nižeg razvoja nego na zemlji, ili od najnižih od naše ljudske rase, kao naših kanibala na primjer, biti rođen među našim civiliziranim ljudima? "Da, takvi duhovi ponekad dolaze u vaš svijet, pokušavajući doći do stupnja koji je previsoko iznad njih; ali oni nalaze zapravo izvan svojeg pravo mjesta među vama, jer oni donose sa sobom instinkte i navike koji su u sukobu s uvjerenjima i navikama društva u kojem su zalutali. " 273. Može li čovjek koji pripadaju civiliziranoj rasi inkarnirati se kao iskupljenje, u rasi divljaka? "Da, ali to će ovisiti o vrsti iskupljenja koju je sam stvorio. Gospodar koji je bio okrutan prema svojim robovima mogao bi postati rob , i proći muke koje je nanio drugima. Tko je upravljao vlašću može, u novom postojanju, biti obvezan poštivati one koje je nekad prisiljavao svojoj volji. Takvo postojanje može se izreći kao iskupljenja, ako je zlouporabio svoju moć. Ali dobri duh može birati utjecajno postojanje među ljudima iz nekog nižeg roda, kako bi se ubrzao njihov napredak; u tom slučaju, reinkarnacija postaje misija. "

ODNOSI NAKON GROBA 274 . Da li različiti stupnjevi koji postoje u napredovanju duhova tvore među potonjima hijerarhiju vlasti ? Ima li među duhovima , subordinacije i autoriteta ? " Da postoji autoritet duhova jednih spram drugih , na temelju njihove relativne superiornosti , vrlo je velik, i daje onima višima moralnu nadmoć nad nižima koja je apsolutno neodoljiva. . "- Može li duhovi nižeg stupnja povući se iz vlasti onih koji su veći od njih samih ? "Ja sam rekao da autoritet koji proizlazi iz superiornosti jest neodoljiv . " 275 . Može li moć i utjecaj koji je čovjek uživao u zemaljskom životu dati mu superiornost u duhovnom svijetu ? " Ne , jer u tom svijetu skromni su uzvišeni a ponosni poniženi „Pročitajte psalme . . " - U kojem smislu trebamo shvatiti uzvišene i ponižene ? " Zar ne znate da su duhovi različitih redova , u skladu sa svojim stupnjem zaslužnosti ? Dakle , onaj koji je držao najviši rang na zemlji može se naći u najnižem rangu u svijetu duhova , dok njegov sluga može biti na najvišem . Nije li vam ovo jasno ? Nije li Isus rekao da je "Svaki koji se uzvisuje , bit će ponižen , a koji se ponizuje, bit će uzvišen? 276 . Kada netko tko je bio sjajan na zemlji nađe se zauzimajući inferiorno mjesto u duhovnom svijetu, osjeća li se poniženo ovom promjenom položaja ? "Često je tako;. Pogotovo ako je bio ohol i ljubomoran" 277. Kad vojnik, nakon bitke, sretne svoje generale u duhovnom svijetu, da li on još uvijek priznaje ga kao svojeg nadređenog. ' "Titule su bezvrijedne; intrinzična(čista) superiornost je sve." 278. Miješaju li se duhovi različitih redova jedan s drugim?

"Da, i ne, to jest, oni vide jedni druge, ali se svejedno sklanjaju. Izbjegavaju se ili se okrenu jedno drugom prema antipatijama ili simpatijama svojih osjećaja,baš kao što je to slučaj među vama samima. Duhovni život je cijeli jedan svijet s različitim uvjetima i odnosima, od kojih je zemaljski život samo prikriveni refleks. Oni istog ranga su privučeni zajedno po afinitetu, i formiraju grupe ili obitelji duhova ujedinjeni simpatijama i zajedničkim ciljevima prema dobrom, uz želju da čine ono što je dobro, a loši, po želji da čine ono što je zlo i po sramoti njihova zlog činjenja, i po htijenju da se pronađu među onima kojim sliče. " 279. Jesu li duhovi recipročno dostupni jedan drugome? "Dobri idu posvuda, jer to nužno i trebaju činiti, kako bi pronijeli svoj utjecaj na one zlobne . Ali, područja koja oni nastanjuju nedostupna su za inferiorne duhove, tako ovi potonji ne mogu zamarati sretnike prezentacijama zlih strasti. " 280. Što je priroda odnosa između dobrih i loših duhova? "Dobri nastoje boriti se protiv zlih sklonosti drugih, kako bi im pomogli da se podignu na viši stupanj; taj odnos je za prve misija. " 281. Zašto inferiorni duhovi uživaju da nas uvađaju u zlo? "Zbog ljubomore. Ne zasluživši mjesto među dobrima, njihova želja je da spriječe, druge duhove, još neiskusne, da postignu sreću iz koje su sami isključeni. Oni žele da drugi pate jednako kao što oni sami pate. Zar ne vidite djelovanje iste želje među vama samima? " 282. Kako duhovi održavaju komunikaciju s drugima? "Oni vide i shvaćaju jedan drugoga. Govor je materijalan; refleks je duha. Univerzalna tekućina uspostavlja stalnu komunikaciju između njih; ona je vozilo uz koju se misao prenosi, kao što je zrak u vašem svijetu vozilo zvuka. Ova tekućina čini vrstu univerzalnog telegrafa, koja ujedinjuje sve svjetove, te omogućuje korespondenciju duhova jednog svijeta s drugim. " 283. Mogu li duhovi skriti svoje misli jedni od drugih? Mogu li se sakriti jedan od drugog? "Ne kod njih je sve otvoreno, a pogotovo s onima koji su ostvarili savršenstvo. Oni se mogu povući jedan od drugog, alisu vidljivi jedni drugima. To, međutim, nije apsolutno pravilo, jer viši duhovi su savršeno u stanju učiniti sami sebe nevidljivim onima nižim, kad smatraju da je to korisno učiniti. " 284. Kako duhovi, koji više nemaju tijelo mogu uspostaviti svoju osobnost, i učiniti je da se razlikuje od one ostalih duhovnih bića koja ih okružuju? "Njihovu individualnost utvrđuje njihov perispirit, što čini svakog duha odvojenom

osobnosti, različitom od svih ostalih, kao što to tijelo čini među ljudima. " 285. Prepoznaju li duhovi jedni druge kao što su se znali dok su živjeli zajedno na zemlji? Da li sin prepoznaje svog oca, prijatelj svog prijatelja? "Da,. Te generacije međusobno s koljena na koljeno" - Kako se oni koji se poznaju još sa zemlje prepoznaju u svijetu duhova? "Mi vidimo naš prošli život, i čitamo ga kao knjigu; vidjevši prošlost naših prijatelja i naših neprijatelja, vidimo njihov prolaz iz života prema smrti. " 286. Vidi li duša odmah po gubitku svojih posmrtnih ostataka, odnose i prijatelje koji su se vratili prije njega u svijet duhova? "Odmah nije uvijek prava riječ, jer, kao što smo rekli, duša zahtijeva određeno vrijeme kako bi povratila svoju samosvijest, te kako bi se razriješila vela materijalnosti. " 287. Kako je duša primljena po svom povratku u duhovni svijet? "Ona pravedna kao voljeni brat, čiji se povratak odavno čekao; one opake, s prezirom. " 288. Koji sentiment doživi nečisti duh u očima drugog lošeg duha, kada se vrati među njih? "Takvi duhovi su zahvalni što vide druge koji im sliče, a koji su poput njih lišeni najviše sreće; baš kao što banda hulja na zemlji, su zahvalni na susretu s drugim nitkovima poput sebe. " 289. Da li nam naši rođaci i prijatelji ponekad dolaze u susret kad napuštamo zemlju? "Da, oni dolaze u susret dušama koje vole, oni mu čestitaju kao onom koji se vratio s puta ako je uspio izbjeći opasnosti na cesti, i pomažu mu u oslobađanju od okova tijela. Da bi se sreo sa voljenim dušama je privilegija odobrena za duše koje su bile ispravne na putu; dok duša opakih se kažnjavaju na način da ih se ostavi same, ili samo u društvu duhova poput njih samih. " 290. Jesu li rodbina i prijatelji uvijek ujedinjeni nakon smrti? "To ovisi o njihovom rastu, i putu koji moraju slijediti za svoje napredovanje. Ako je jedan od njih više napredovao i raste brže od drugih, tada ne mogu ostati zajedno: mogu se vidjeti povremeno, no mogu se jedino definitivno ujediniti kada onaj koji je zaostao bude u stanju držati korak s njim, ili kada obojica dostignu stanje savršenstva. Štoviše, nedostatak vidokruga rodbine i prijatelja ponekad je nametnuto duhu

kao kazna. " SIMPATIJE I ANTIPATIJE DUHOVA PREVEO ČLAN FORUMA "Zagorski" 291. Imaju li duhovi posebne lične simpatije među sobom, pored općih simpatija koje su rezultat sličnosti? "Da, baš kao i među ljudima, ali veza među duhovima je jača zbog odsustva tijela, pa nema podložnosti nestalnostima strasti." 292. Postoji li mržnja među duhovima? "Mržnja postoji samo među nečistim duhovima. To su oni koji siju mržnju i razdor među ljude. 293. Da li oni koji su bili neprijatelji na zemlji zadržavaju svoj gnijev jedan prema drugom u duhovnom svijetu? "Ne, jer vide da je njihova mržnja bila glupost i doživljavaju to kao djetinjasto ponašanje. Samo nesavršeni duhovi zadržavaju animozitete iz zemaljskog života, čega će se osloboditi razmjerno svom pročišćenju. Duhovi čija je ljutnja, dok su bili ljudi, bila izazvana samo nekim materijalnim interesom, zaboravljaju na svoj sukob čim pređu u dematerijalizirani oblik. Uzroka za netrpeljivost više nema i oni mogu, ako ne bude antipatije među njima, viđati se međusobno sa zadovoljstvom. 294. Da li je sjećanje na nepravde koje su možda napravili jedan drugom kao ljudi prepreka za simpatije između dva duha? Da, to ima tendenciju da ih drži razdvojenima. 295. Kakvo je osjećanje, posle smrti, onih kojima smo nanijeli nepravdu? "Ako su dobri, oprostit će vam čim se pokajete, a ako su loši mogu zadržati ozlojeđenost prema vama, a možda čak i proganjati svojom ljutnjom u sljedećoj egzistenciji. Ovo može biti dopušteno od Boga kao kažnjavanje." 296. Jesu li pojedine naklonosti duhova podložne promjenama? "Ne, jer ne mogu biti u zabludi jedno o drugom. Maska kojom se licemjeri skrivaju ne postoji u svijetu duhova, a njihova osjećanja, budući čista, su samim tim nepromjenljiva. Ljubav koja ih ujedinjuje je izvor najviše sreće."

297. Da li će se naklonost koju su dva duha osjećala jedan za drugog na zemlji uvijek nastaviti u duhovnom svijetu? "Da, nesumnjivo, ako je to osjećanje zasnovano na simpatiji, ali ako je više fizičke prirode, ta naklonost prestaje. Osjećaji su čvršći i trajniji među duhovima nego među ljudima jer duhovi nisu podređeni hirovima materijalnih interesa i samoljublja" 298. Je li točno da su duše onih koji će na kraju biti ujedinjeni u ljubavi predodređene za to sjedinjenje od svog početka, i da svako od nas ima u nekom dijelu univerzuma svoju drugu polovinu, sa kojom će jednog dana biti nužno spojen? "Ne, ne postoji takva stvar kao što je specijalno predodređena zajednica između bilo koje dvije duše. zajedništvo postoji između svih duhova ali u različitim stupnjevima, prema rangu koji zauzimaju. Što je veći stepen savršenstva, veće je i jedinstvo među njima. Nesloga proizvodi sve muke ljudskog života. Potpuna i savršena sreća do koje svi duhovi na kraju dolaze rezultat je sloge." 299. Kako treba da razumijemo pojam "druga polovina"? Da li se duhovi trude da odrede druge duhove sa kojima imaju posebne simpatije? "izraz je pogrešan. Ako bi jedan duh bio polovina drugog, onda bi bili nepotpuni kad bi se razdvojili." 300. Kada se dva savršeno suosjećajna duha ponovo ujedine na drugom svijetu, da li se oni ujedinjuju zauvijek ili mogu da se odvoje i spajaju sa drugim duhovima? "Svi duhovi su ujedinjeni među sobom. Ja govorim o onima koji su dostigli stanje savršenstva. U sferi ispod te, kada duh prelazi sa nižeg stepena na veći, on ne mora uvijek imati istu naklonost prema onima koje je ostavio u nižoj sferi." 301. Kada su dva duha potpuno suosjećajna, da li su oni komplementarni jedan drugom ili je ta simpatija rezultat savršene identičnosti karaktera? Simpatija koja vodi jednog duha ka drugom je rezultat savršene usklađenosti njihovih težnji i nagona. Ako bi za jednog bilo neophodno da kompletira drugog, on bi izgubio svoju individualnost. 302. Da li su sličnost misli i osjećanja dovoljni da čine vrstu identiteta koja je potrebna za stvaranje savršene simpatije ili je ujednačenost stečenog znanja također potrebna? "Savršene simpatije između dva duha proizlaze iz jednakosti u stupnju njihovog uzdizanja." 303. Mogu li duhovi koji trenutno nemaju simpatije kasnije da ih steknu?

Da, svi će biti suosjećajni tokom vremena. Tako, od dva duha koja su nekad bili zajedno jedan može napredovati brže od drugog, ali drugi, iako je trenutno u nižoj sferi, napredovat će dovoljno da bi mogao ući u višu sferu u kojoj onaj prvi boravi. I njihov ponovni sastanak odigrat će se utoliko prije ako onaj koji je bio napredniji podbaci na svojim kušnjama, on će im i dalje biti podvrgnut bez daljeg napretka. - Mogu li dva duha koji su u simpatijama prestati biti u takvom odnosu? "Naravno, ako je jedan sa manjkom energije, a drugi napreduje." PREVEO ČLAN FORUMA "Zagorski"

SJEĆANJE NA MATERIJALNU EGZISTENCIJU 304. Sjeća li se duh svog tjelesnog postojanja? " Da, obzirom da je mnogo puta živio kao ljudsko biće, on se sjeća onoga što je bio, a često se smiješi zbog ludosti iz svoje prošlosti. " Kao čovjek, koji je dostignuo dob razuma, smiješi se ludostima svoje mladosti i ludostima svog djetinjstva. 305.Da li se sjećanje na svoje tjelesno postojanje predstavlja duhu u cijelosti i spontano, odmah nakon njegove smrti? "Ne, ono se vraća u njega malo po malo, u odnosu kako fiksira svoju pozornost na nju, kao što predmeti postupno postaju vidljivi iz magle. " 306. Sjeća li se Duh svih detalja događaja iz svog života? Da li uzima u cjelini svoj život u jednom retrospektivnom pogledu? "On se sjeća stvari iz svog života više ili manje jasno i detaljno, prema utjecaju koji su vršili na njegovo stanje kao duha; , ali lako možete shvatiti da postoje mnoge stvari u njegovom životu kojima ne pridaje nikakvu važnost, a koje on ni ne želi se sjetiti. "- Bi li ih se, ako to poželi mogao sjetiti? " On ima moć podsjećajući se na najsitniji detalj svakog incidenta njegova života, pa čak i njegovih misli; ali kad nema korisne svrhe koristiti tu mogućnost, on ne koristi tu moć. " 307. Na koji se način njegov prošli život predstavlja duhovu sjećanju? Je li to kroz nastojanja njegove mašte, ili je to poput slika koje se prikazuju pred njegovim očima? "

Dolazi k njemu na oba načina. Sve radnje za koje je postoji interes prema sjećanju čine mu se kao da su sadašnje; druge se vide više ili manje nejasno u njegovim mislima, ili su potpuno zaboravljene. Što je više nematerijaliziran on pridaje manje važnosti materijalnim stvarima. Često vam se dogodilo, da evocirajući neki lutajući duh koji je upravo napustio zemlju, pronađete da se on ne sjeća ni imena osoba koje je volio, niti detalja koji se vama čine važnim. On brine malo o njima, i oni su nestali iz njegove memorije. Ali uvijek ćete naći da savršeno pamti važne činjenice svog života koje su utjecale na njegov intelektualni i moralni napredak. " 308. Sjeća li se svih egzistencija koje su prethodile onu koju su prethodile ovoj koju je napustio? " Njegova cijela prošlost je prostrta pred njime poput cjelina koje je već putnik prošao, ali, kao što smo vam rekli, ne sjeća se svih svojih prošlih akcija s apsolutnom preciznošću; on ih pamti više ili manje jasno u odnosu na utjecaj koji su ostvarili na njegovo sadašnje stanje. Što se tiče njegovih najranijih postojanja, onih koja se mogu smatrati razdobljem duhovnog djetinjstva, su izgubljena u magli, i nestaju u noći zaborava. 309. Kako se duh osjeća u odnosu prema tijelu koje je upravo napustio? " Kao neugodnom komadu odjeće koja ga sputava, i drago mu je da se je riješio." - Koji se osjećaj budi u njemu gledajući raspadanje svoga tijela? "Gotovo uvijek onaj ravnodušnosti;. Kao nešto o čemu se više ne brine" 310. Nakon nekog vremena, prepoznaje li duh posmrtne ostatke, ili druge predmete, koji su nekoć pripadali njemu? "Ponekad da, ali to ovisi o više ili manje uravnoteženom stajalištu iz koji promatra zemaljske stvari. " 311. Privlače li duhu pozornost njegove materijalne relikvije zbog poštovanja koje odaju oni koji su ih naslijedili, te gleda li on na to poštovanje s zadovoljstvom? " Duh je uvijek zahvalan na spomen koji održavaju oni koje je ostavio. Predmeti tako sačuvani u spomen na njega služe ga podsjetiti na sjećanja na one kod kojih su sačuvani; ali je radnja njihovih misli ta koja ga privlači, a ne ti objekti. " 312. Zadržavaju li duhovi sjećanje na patnje koje je podnio u svom posljednjem tjelesnom postojanju? " Učestalo to čine, a to sjećanje tjera ih shvatiti sve jasnije vrijednost sreće koju uživaju kao duhovi. " 313. Onaj tko je bio sretan ovdje žali li svoje zemaljske užitke nakon napuštanja Zemlje? "

Samo duhovi nižeg stupnja mogu žaliti zbog materijalnih zadovoljstava u harmoniji s nečistoćom prirode njih samih, a okajati će se patnjom. Za duhova viših stupnjeva , sreća vječnosti je nemjerljivo vrjednija od prolaznih užitaka zemaljskog života. " Kao što odrasla osoba prezire što je konstituiralo užitke u djetinjstvu. 314. Kad čovjek, koji je započeo niz važnih poslova u pogledu neke korisne svrhe, vidi da su ti napori prekinuti smrću, osjeća li on u drugom svijetu žaljenje zbog toga što ih je ostavio nedovršenima? " Ne, jer vidi da je drugima suđeno da ih dovrše. Naprotiv, on nastoji djelovati nad glavama drugih ljudskih bića, kako bi ih uputio da završe ono što je započeo. Njegov je cilj bio da na zemlji bude koristan za ljudsku rasu: njegov je cilj isti u duhovnom svijetu. " 315. Kad je čovjek ostavio iza sebe umjetnine ili književnost, da li on sačuva interes za njih u drugom životu kao što je to bilo na zemlji? "On ih promatra iz druge točke gledišta, sukladno njegovom rastu, i često se optužuje za ono čemu se nekad divio. " 316. Postoji li interes kod duha u poslove koji se događaju na zemlji, u napretku znanosti i umjetnosti? " To ovisi o njegovom stupnju napretka, a i na misiji koju će možda morati ispuniti. Što izgleda veličanstveno za vas često je od male važnosti za duhove; ako i nađu interes u njemu, to je kao kad učen čovjek pokaže interes za rad u školskog dječaka. Oni ispitaju sve što ukazuje na ravnotežu utjelovljenog duha i označe stupanj njihovog napretka. " 317.Da li duhovi, nakon smrti, zadrže bilo kakvu sklonost prema domovini? " Za duhove višeg stupnja, njihova domovina je svemir; u odnosu prema zemlji,njihova privrženost je mjesto u kojem se nalazi najveći broj osoba s kojima su bili u simpatiji. " 318.Mijenjaju li duhovi svoje ideje u drugom životu? " Vrlo značajno. Ideje prolaze vrlo velike promjene u omjeru kao kako on postaje nematerijaliziran. Ponekad može zadržati iste ideje za duže razdoblje, ali malo po malo utjecaj materijalnosti smanjuje se, a on vidi jasnije. To je trenutak, dakle, kada on traži naćine za napredak. " 319. Obzirom da su duhovi već živjeli u drugome svijetu, prije nego što se utjelove, zašto se onda osjećaju zapanjeni nakon ponovnog ulaska u taj svijet? "

Osjećaj je trenutan, a proizlazi iz konfuzije koja prati njihovo buđenje; oni uskoro povrate znanje o sebi, kako im se sjećanje na prošlost vraća , a dojam zemaljskog života postaje izbrisana. "(Vide 163 i dalje).

KOMEMORACIJA MRTVIH – POGREBI 320. Jesu li duhovi pogođeni sjećanjima onih koje su voljeli na zemlji? " Mnogo više nego što ste skloni pretpostaviti. Ako su oni sretni to sjećanje nadopunjuje njihovu sreću; ako su nesretni, donosi im utjehu. "321. Jesu li duhovi posebno privučeni prema svojim prijateljima sa zemlje po dolasku Dana koji je, u nekim zemljama, posvećen 'sjećanju na one koji su napustili život? Da li si oni daju za obvezu da pođu u susret onima koji su, na taj dan,došli moliti se pored grobova gdje su njihovi posmrtni ostaci sahranjeni? "Duhovi odgovaraju na poziv izraženog sjećanja na taj dan ( kao i oni na bilo koji drugi dan.) Da li oni, na taj dan, idu posebno na grobna-mjesta svojeg tijela? " Oni idu na grobljima u većem broju na taj dan, jer su pozvani onamo po mislima većeg broja osoba, ali svaki duh ide samo za svoje prijatelje, a ne zbog mnoštva onih kojima nije stalo do njih. " - U kojem obliku dolaze, i kakav bi bio njihov izgled ukoliko bi se mogli vidljivo prikazati nama? "Obliku i izgledu po kojem su bili poznati tijekom svog života." 322. Da li duhovi onih koji su zaboravljeni, i čije grobove nitko ne posjećuje, dolaze na groblja usprkos tome zanemarivanju? Osjećaju li žaljenje kada vide da se nitko njih ne sjeća ? " Što je Zemlja njima? Oni su samo vezani za nju srcem. Ako, na zemlji, nema ljubavi za duha, ne postoji ništa što ga može vezati na nju; on ima cijeli svemir ispred sebe. "323. Da li posjet njegovom grobu daje mu više zadovoljstva nego li molitva za njega od strane prijatelja iz njihova vlastita doma? Kao što sam ti rekao, molitva je ta koja posvećuje utjecaj na sjećanje;mjesto s koje je potekla od male je važnosti, ako dolazi od srca. "

324. Kada se kipovi ili drugi spomenici podižu za osobe koje su napustile ovaj život, jesu li duhovi tih osoba prisutni na njihovim inauguracijama; i da li oni svjedoče tim ceremonijama s užitkom? "Duhovi često prisustvuju takvim prigodama, kada su u mogućnosti to učiniti, ali oni pridaju malo važnosti tim počastima posvećenim njima nego li spomenu zbog kojeg su održane. "325. Što čini da neke osobe žele biti pokopan na jednom mjestu, a ne u nekom drugom? Idu li onamo radije ponuditi svoju smrt? I je li to znak inferiornosti na dijelu duha koja leži na njemu da se treba obazirati na pitanje čisto materijalno? "Ta želja potaknuta od duha je ljubav prema određenim mjestima, to je znak moralne inferiornosti. Uravnoteženom duhu, što je jedna točka na zemlji spram druge? Zar on ne zna da će njegova duša se ujediniti s onima koje voli, iako su njihove kosti razdvojene? - Je li to uzaludno okupiti posmrtne ostatke svih članova jedne obitelji na isto ukopno mjesto? "Takvo okupljanje je od male važnosti za duhove, ali je korisno ljudima, čije sjećanje na one koji su otišli prije njih , je tako ojačano i daje ozbiljniju notu. " 326. Kada se duša vrati u duhovni svijet, je li počašćena zbog počasti koja je odana njenim posmrtnim ostacima? " Kada je duh dosegao određeni stupanj napretka, on je očišćen od zemaljske ispraznosti, jer on shvaća njihovu uzaludnost. No, tu su i mnogi duhovi koji, u ranom razdoblju njihovog povratka u drugom životu, imaju veliko zadovoljstvo u počastima odanim njihovu sjećanju, ili su duboko potreseni kada se nađu zaboravljenima; jer i dalje su zadržali neke od lažnih ideja koje su očuvali tijekom svog zemaljskog života. "327. Da li duhovi ikada prisustvuju vlastitom sprovodu? " "Duhovi učestalo to čine, ali, u mnogim slučajevima, i ne shvaćaju što se događa, jer su još uvijek u stanju zbunjenosti koja obično slijedi nakon smrt. " - Osjećaju li se polaskani po prisutnosti velikog mnoštva osoba na svom pogrebu? " Više ili manje, ovisno o osjećaju koji ih je spojio." 328. Je li duh uvijek prisutan na sjednicama njegovih nasljednika? "Gotovo uvijek. Providnost je odredila to za potrebe učenja Duha, i za kažnjavanje sebičnosti. Pokojnik na taj način može ocijeniti vrijednost pružene ljubavi i odanosti koja mu se davala za vrijeme njegova života , i

njegova razočaranja na svjedočenje lakomosti onih koji osporavaju vlasništvo koje je ostavio, često je vrlo velika. No, kazna za pohlepne nasljednike će doći u pravo vrijeme. " 329. Jeli poštovanje koje je čovječanstvo, u svim vremenima i svim narodima, uvijek instinktivno pokazivalo prema mrtvima, se pripisuje intuitivnim vjerovanjem u buduće stanje postojanja? "Jedno je prirodna posljedica drugoga, da nije bilo tog uvjerenja, Takav respekt ne bi imao svrhu ni smisao. "

GLAVA VII POVRATAK U TJELESNI ŽIVOT . 1 PRELUDIJ POVRATKA - 2 SJEDINJENJE DUŠE I TIJELA:. POBAČAJ. -. 3 MORALNE I INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI ČOVJEČANSTVA. -. 4. UTJECAJ ORGANIZMA -. 5 IDIOTIZAM I LUDILO -. 6 DJETINJSTVO -7. ZEMALJSKI SIMPATIJE I ANTIPATIJE -. 8 ZABORAV PROŠLOSTI.

PRELUDIJ POVRATKA 330. Mogu li duhovi predvidjeti epohu svog sljedećeg povratka u tjelesni život? " Oni imaju slutnju tog povratka, kao što slijepac osjeća toplinu vatre kad joj se približava. Oni znaju da će se reinkarnirati, kao što vi znate da ćete umrijeti; ali ne znajući kada će doći do promjene "-. (166.) – Reinkarnacija je dakle, nužnost duhovnog života, kao što je smrt nužnost tjelesnog života? "Svakako." 331. Opterećuju li se duhovi unaprijed sa inkarnacijom koja se približava? " Postoje oni koji nikad i ne pomisle na nju, i koji još ne znaju ništa o tome, to ovisi o njihovoj većoj ili manjoj mjeri napretka. U nekim slučajevima, nesigurnost u kojoj su ostavljeni odnosu na njihovu budućnost je kazna. " 332. Može li duh ubrzati ili usporiti trenutak svoje reinkarnacije?

"Može ubrzati djelovanjem snažne želje, može i odložiti je ako se ustručava izazova koji ga čeka (jer kukavice i i ravnodušni nalaze se među duhovima kao i među ljudima), ali on ne može činiti to nekažnjeno. On pati od takve odgode, kao bolestan čovjeka kad pati koji bježi od lijeka koji ga jedino može izliječiti. " 333. Ako je duh podnošljivo sretan u prosječnom stanju među zalutalim duhovima, može li produžiti to stanje u nedogled ? "Ne, ne u nedogled. Nužnost napredovanja je ono koje prije ili kasnije osjeti svaki duh. Svi duhovi moraju rasti to je njihova sudbina. " 334. Je li jedinstvo određenom dušom s određenim tijelom predodređeno unaprijed, ili se stvar izbora tijela odvija u posljednji trenutak? "Duh koji će animirati da to tijelo uvijek je određen unaprijed. Svaki duh, na odabiru izazova koje odluči proći, zahtijeva da se reinkarnira; i Bog, koji vidi i sve zna, je predvidio i zna da takva i takva duša se treba ujediniti u takvo tijelo. "335. Ima li duh pravo birati tijelo u koje će ući, ili samo odabire način života koji će služiti za njegov izazov? "On može odabrati i tijelo također, jer nesavršenosti određenog tijela pruža toliko izazova koji će pomoći mu u napretku, ako uspije premostiti prepreke smještene na putu. Takav izbor uvijek ne ovise o njemu, ali može tražiti da mu se omogući takva opcija. "- Može li duh odbiti, u posljednji trenutak, ulazak u tijelo koje je izabrao ? "Ako odbije ući, on bi patio mnogo više od onog tko nije niti pokušao proći novo iskušenje. "336. Može li se dogoditi da dijete koje će se tek roditi ne može naći nijednog duha spremnog utjeloviti se u njemu? "Bog brine za sve nepredviđenosti. Svako dijete koje je predodređeno da se rodi zdravo, također je predodređeno da ima dušu. Ništa se ne kreira bez plana. "337. Je li jedinstvo duše s tijelom ikada nametnuto od Boga? "Ponekad jest nametnuto, kao i različite kušnje koje će proći duh, a pogotovo kada potonji je još uvijek previše nazadan da bi mogao izabrati mudro za sebe. Duh može biti ograničen, kao u kušnji, da se ujedini s tijelom djeteta koje će, prema okolnostima svoga rođenja kao i položaja kojeg će zauzeti u svijetu zapravo postati instrument sankcije.

338. Ako nekoliko duhovi zahtijeva da se inkarnira u tijelu koje će se roditi, na koji način će odluka biti donesena među njima? "U tom slučaju, Bog sudi koji je duh najbolje spreman ispuniti sudbinu imenovanu za dijete; ali, kao što sam već rekao, duh je određen unaprijed za tijelo s kojim će se ujedinit. "339. Da li trenutak utjelovljenja pratnji zbunjenost slična onoj koja slijedi uslijed odvajanje duha od tijela? "Da, ali mnogo veća, i osobito mnogo dulja. Kod smrti duh se oslobađa od stanja ropstva; pri rođenju, on ponovno ulazi u njega. "340..Da li trenutak u kojem se duh reinkarnira javlja ka jedinstven i svečan? Da li ostvaruje taj čin kao nešto ozbiljno i važno za njega? "On je kao putnik koji se upušta u opasnu pustolovinu, i koji ne zna da će naći svoju smrt u valovima, među kojima putuje. "Baš kao što je smrt tijela vrsta ponovnog rođenja za duha, tako je reinkarnacija za njega svojevrsna smrt, odnosno progonstvo i zatvaranje. On napušta svijet duhova za tjelesni svijet, kao što čovjek napušta tjelesni svijet, za svijet duhova. Duh zna da će biti reinkarniran, baš kao što Čovjek zna da će umrijeti, ali, kao i potonji, on postaje svjestan promjene u trenutku kada se ona odvija. U ovom trenutku se događa zbunjenost zbog promjene i preuzima ga u cijelosti. Kao što je slučaj s čovjekom u činu umiranja i ova zbunjenost traje dok njegov novi života ne bude u potpunosti uspostavljen. Početak reinkarnacije je, za duh, svojevrsno umiranje. 341. Je li neizvjesnost u duha, s obzirom na uspješno iskušenje koje kani proći u svom novom životu, uzrok tjeskobe za njega prije njegovog rođenja? "Da, vrlo velike tjeskobe, jer tim iskušenjima će usporiti ili ubrzati svoj napredak, sukladno prema tome hoće li se prema njima snositi loše ili dobro. "342. Ima li duh pratnju, u trenutku reinkarnacije, po duhovnim prijateljima koji dolaze biti prisutni po njegovom odlasku iz duhovnog svijeta, kao što ga dođu dočekati kada se vraća u njega? "To ovisi o području koje nastanjuje duh. Ako on spada u sferu u kojoj ljubav vlada, duhovi koji ga vole ostaju s njim do posljednjeg trenutka, ohrabruju ga, a često i slijede u njegov novi život. "343. Jesu li to duhovi-prijatelji koji nas prate u našem zemaljskom životu i ponekad ih možemo vidjeti u našim snovima koji manifestiraju ljubav za nas, ali čije karakteristike su nam nepoznate? "Da, u vrlo velikom broju slučajeva, oni dolaze vas posjetiti kao što vi posjećujete uznika u svojoj ćeliji." SJEDINJENJE DUŠE I TIJELA

344. U kojem trenutku je duša sjedinjena s tijelom? "Ujedinjenje počinje u trenutku začeća, ali je cjelovito u trenutku rođenja. Od trenutka začeća, duh određen da nastani određeno tijelo sjedini se s tim tijelom kroz fluidnu poveznicu, koja postaje sve bliža i bliža do trenutka rođenja; krik djeteta objavljuje da on pripada među živima. "345. Je li jedinstvo između duha i tijela definitivno od trenutka začeća? Može li duh, tijekom tog prvog perioda tog ujedinjenja, odreći se nastanjenog tijela dizajniranog za njega? "Jedinstvo između njih je definitivno u tom smislu, najviše zbog toga, da nijedan drugi duh ne bi mogao zamijeniti onaj koji je bio određen za to tijelo. No, kako su veze na kojima su zajedno na prvi pogled vrlo slabe, lako se lome, i mogu biti raskinute voljom duha koji povlači iz iskušenja koja je izabrao. No, u tom slučaju, dijete ne živi. "346. Što se događa s duhom, ako tijelo koje je izabrao umre prije rođenja? "On bira novo tijelo." - Što može biti svrha prerane smrti? "Takve smrti su najčešće uzrokovane nesavršenošću materije." 347. Koju korist može duh dobiti iz inkarnacije u tijelo koje umire nakon nekoliko dana od rođenja?

"U tom slučaju, svijest novog bića o svom postojanju, je tako malo razvijena da njegova smrt je od male važnosti. Kao što smo vam rekli, takve smrti često su namijenjene prvenstveno kao iskustvo za roditelje. 348. Znade li duh unaprijed da smo tijelo koje je odabrao nema šanse za život? "Ponekad zna, ali ako se za njega svjesno odluči iz tog razloga to je zbog bijega od iskušenja koje ga čeka. "349. Kada, iz bilo kojeg razloga, duh nije uspio ostvariti podastru mu inkarnaciju, je li druga egzistencija osigurana za njega odmah? "Nije uvijek odmah. Duh zahtijeva vremena za odluku o novom izboru, osim ako njegova trenutna reinkarnacija nije ranije planirana.

"350. Kad se duh definitivno ujedini u tijelo djeteta, je li, dakle, prekasno za njega odbiti ovaj sjedinjenje žali li ponekad za izborom koji je napravio? "Ako ste mislili pitati, da li se čovjek može žaliti na život koji mora proći, te bilo da ne želi imalo drugačiji, odgovaram DA; ali ako mislio pitati da li se on žali zbog izbora koji je napravio, odgovaram, Ne, jer ne sjeća se da ga je napravio. Duh, kad jednom utjelovljen. ne može se požaliti na izbor kojeg nije svjestan da je napravio; ali on može uvidjeti da teret koji si je pretpostavio je pretežak te ako smatra da je to izvan njegove snage, može pribjeći i prema samoubojstvu. "351.Da li duh, u intervalu između začeća i rođenja, uživa u korištenju svih njenih mogućnosti.? "On to čini više ili manje u skladu s različitim razdobljima trudnoće jer je on još uvijek nije utjelovljen u novom tijelu, već samo spojen u vezu. Od trenutka začeća zbunjenosti počinje ulaziti u posjed duha, koji na taj način postaje svjestan da je došao trenutak za novo postojanje; i ta zbrka postaje sve više i više gusta do trenutka rođenja. U intervalu između ta dva stanja, njegovo stanje je gotovo onog utjelovljenog duh tijekom spavanja tijela. U razmjerima kako se trenutak rođenja bliži, njegove ideje postaju izbrisane, zajedno sa njegovim sjećanjima iz prošlosti, kojih kada jednom uđe u tjelesni život, više nije svjestan. To sjećanje se vraća malo po malo kad se vrati u duhovni svijet. "352. Da li duh, u trenutku rođenja, ponovno prima svoje sposobnosti? "Ne, one se postupno razvijaju s rastom njegovih organa. Tjelesni život za njega je novo postojanje; on mora naučiti koristiti svoje tjelesne instrumente. Njegove ideje se vraćaju njemu malo po malo, kao u slučaju čovjeka koji se probudio iz sna, bi trebao se naći u drugačijoj situaciji od one u kojoj je bio prije nego što je zaspao. "353. Jedinstvo duha i tijela još nije potpuno i definitivno konzumirano sve do trenutka rođenja, može li se za fetus smatrati da ima dušu? "Duh koji će animirati ga već postoji, kao što i postojao, izvan njega; strogo gledano, dakle, nema dušu, jer utjelovljenje potonjeg je u tijeku izvođenja; ali je povezano s dušom koju će imati. "354. Što je priroda intrauternog života? "One od biljke koja vegetira. Fetus, međutim, živi životom biljke i životinje, na koji Unija duše s tijelom djeteta pri rođenju dodaje duhovni život. "355. Postoje li, kao što je navedeno od strane znanosti, djeca konstituirana tako da ne mogu živjeti, s kojom svrhom se oni stvaraju? "To se često događa. Takva rođenja su dopuštene kao izazovi, bilo za roditelje ili za duh koji je imenovan ga animirati.

"356. Postoji li, među mrtvorođenom djecom, neka koja nikada nisu bila namijenjena za inkarnaciju od duha? "Da, postoje i ona koja nikada nisu imala duha određenog im, za koje ništa nije bilo učinjeno. U tom slučaju, to je jednostavno proba za roditelje. "- Može li biće ovakve prirode doći do svog mandata? "Da, ponekad, ali ne živi." – Svako dijete koje preživi svoje rođenje ima, dakle, nužno duh utjelovljen u sebi? "Što bi bilo da takav nije slučaj? To ne bi bilo ljudsko biće. " 357. Koje su, za duh, posljedice pobačaja? "To je postojanje koje je ništavno, i mora se započeti iznova." 358. Je umjetan pobačaj zločin, bez obzira na razdoblje trudnoće u kojem je provedeno? "Svaki prijestup Božjeg zakona je zločin. Majka, ili bilo tko drugi, tko oduzme život nerođenom djetetu, tim djelom onemogućio je duši utjelovljenje za iskušenje koje je imao proći, čije tijelo tako uništeno trebalo je biti sredstvo istog. "352. U slučajevima u kojima je život majke ugrožen rođenjem djeteta, je li zločin žrtvovati dijete kako bi spasili majku? "Bolje je žrtvovati biće čije postojanje još uvijek nije završeno nego bića čija postojanje traje. "360. Je li racionalno postupati s fetusom s istim poštovanjem kao tijelom djeteta koje je živjelo? "U jednom, kao i u drugome, trebali biste prepoznati volju i ručni rad Boga, i to uvijek treba poštovati. " MORALNE I INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI 361. Odakle čovjeku moralne kvalitete, dobre ili loše?

"Od duha koji se utjelovio u njemu što je čišći duh, čovjek je više sklon dobroti. "Čini se, dakle, da je dobar čovjek utjelovljenje dobrog duha, a zao čovjek od lošega? "Da, ali radije bi trebali reći 'od nesavršenog duha,' inače bi se moglo pretpostaviti da postoje duhovi koji će zauvijek ostati loši, ono što vi zovete demonima. "362. Kakav je karakter pojedinaca u kojima se lagani i glupasti duhovi utjelove? "Oni su nepromišljeni, obješenjački, a ponekad nestašni. " 363. Imaju li duhovi bilo kakve strasti koje ne pripadaju čovječanstvu? "Ne, kad bi ih imali,podijelili bi ih s vama. " 364. Je li to jedan te isti duh koji daje čovjeku i njegove moralne i intelektualne osobine? 'Dakako, da je isti. Čovjek nema dva duha u sebi. " 365. Kako to da neki ljudi, koji su vrlo inteligentni, što pokazuje da imaju u sebi znatno naprednog duha, također su iznimno opaki? "To je zato što duh koji se utjelovio u čovjeku nije dovoljno pročišćen, a čovjek se priklanja utjecaju drugih duhova još gorih od sebe. Napredak duha prema gore se postiže sporim stupnjevima; ali taj napredak se ne odvijaj istovremeno u svim smjerovima. U jednom razdoblju svoje karijere može napredovati u znanju, a u drugom u moralu. " 366. Što se može reći o mišljenju prema kojemu čovjekove razne intelektualne i moralne sposobnosti su proizvod različitih duhova utjelovljenih u njega, a svaki posjeduje poseban talent? "Apsurd takvog mišljenja postaje vidljiv na trenutni osvrt. Svakom duhu je suđeno da posjeduju sve moguće sklonosti; ali, kako bi ostvario napredak, on mora posjedovati jedinstvenu i unitarnu volja. Ako bi čovjek bio amalgam različitih duhova, ta unitarna volja ne bi postojala, a on bi posjedovao individualnost, jer, po njegovoj smrti, svi duhovi bi otišli u različitim smjerovima, poput ptica koje pobjegnu iz kaveza. Čovjek se često žali da ne razumije određene stvari, a ipak je genijalan u kompliciranju poteškoća, dok su mu na dohvat i najjednostavnija i većinom prirodna objašnjenja! Takvo mišljenje je, drugi primjer načina na kojim ljudi često zamjenjuju posljedicu za uzrok. To čini za čovjeka ono što su pogani činili za Boga. Oni su vjerovali u postojanje onoliko bogova koliko ima pojava u svemiru; ali, čak i među njima, oni svjesniji vidjeli su u tim fenomenima različite efekte koje imaju za svoj uzrok jednog te istog Boga. "

UTJECAJ ORGANIZMA 367. Da li duh u ujedinjenju s tijelom, identificira se s materijom? "Materija je samo omotnica duha, kao što je odjeća omotnica za tijelo. Duh sjedinjujući se s tijelom, zadržava atribute svoje duhovne prirode. "368. Da li duh koristi svoje sposobnosti u punoj slobodi nakon sjedinjenja s tijelom? "Ostvarivanje sposobnosti ovisi o organima koji im služe za instrumente. Njihova sposobnost korištenja je oslabljena gustoćom materije. "- Čini se, dakle, da je materijalna omotnica zapreka slobodnoj manifestaciji duhovih sposobnosti, kao što je neprozirnost mliječnog stakla zapreka slobodnoj emisiji svjetlosti? "Da, prepreka koja je izuzetno neprozirna. " 369. Je li slobodno ostvarivanje sposobnosti podređeno, tijekom inkarnacije, razvojem njegovih tjelesnih organa? "Ti organi su instrumenti duše za manifestaciju njegovih mogućnosti, ta manifestacija je, dakle, nužno podređena stupnju razvoja i savršenstvu tih organa, kao što savršenstvo djela ručnog rada ovisi i o namjeridobroti sredstva koje ga koristi. "370. Možemo li, od utjecaja tjelesnih organa, povezati vezu između razvoja moždanih organa i onih moralnih i intelektualnih sposobnosti? "Ne brkajte učinak i uzrok. Duh uvijek posjeduje sposobnosti koje pripadaju njemu.; ali morate imati na umu da nisu organi ti koji daju sposobnosti, već su sposobnosti potaknute razvojem organa. "- Prema ovom gledištu predmeta rasprave raznolikost sklonosti svakog čovjeka ovisi isključivo o stanju njegovog duha? "Reći da to ovisi 'isključivo', ne bi bilo sasvim točno. Kvalitete utjelovljenog duha su, bez sumnje, određujući princip tih sklonosti; ali morate ustupiti prostor i utjecaju materije, koja opterećuje svakog čovjeka, više ili manje, u prakticiranju mogućnostima koje su sastavni dio njegove duše. "

IDIOTIZAM I LUDILO

371. Postoji li ikakva osnova za uvriježeno mišljenje da su duše idiota po svojoj prirodi inferiorne spram drugih? "Ne, oni imaju ljudsku dušu, koja je često inteligentnija nego što pretpostavljate, i koji pati akutno od insuficijencije svojih sredstava komunikacije, kao što gluh čovjeku pati od svoje nesposobnosti da govori. "372. Koji je cilj Providnosti u stvaranju bića, tako bolesnih od strane prirode kao što su idioti? "Idioti su inkarnacije duhova koji prolaze kaznu, i koji pate od ograničenja koje iskušavaju, i iz svojih nemogućnosti da se manifestiraju kroz organe koji su nerazvijeni, ili ne funkcioniraju. "- Tada to nije posve ispravno reći da su organi, bez utjecaja nad sposobnostima? "Nikada nismo rekli da su organi bez utjecaja. Oni imaju vrlo velik utjecaj na manifestaciju sposobnosti, ali oni ne tvore sposobnost; postoji razlika. Vješta svirač neće kreirati dobru glazbu s lošim instrumentom, ali to neće spriječiti da bude dobar svirač. " 373. Koja je odlika u postojanju bića koje, kao idioti, ne može učiniti ni dobro ni zlo, i stoga ne može napredovati? "Takva egzistencija nameće se kao iskupljenje zbog zloupotrebe koje duh je učinio određenim svojim sposobnostima; to predstavlja pauzu u karijeri. "-Tijelo idiota može, dakle, sadržavati duh koji je animirao genija u prethodnom postojanju? "Da, genij ponekad postaje bič kada se zloupotrebljava. " 374. Je li idiot, u duhovnom stanju, svjestan svog mentalnog stanja? "Da;. vrlo često. On shvaća da su lanci koje ometaju njegovu aktivnost ispitivanje i pokora. "375. Kada je čovjek lud, koje je stanje njegova duha? "Duh, u stanju slobode, prima svoje dojmove izravno i ispoljava svoju aktivnost neposredno kroz materiju; ali kad je utjelovljen, on je u posve drugom stanju,i prisiljen djelovati samo kroz instrumentalnosti specijalnih organa. Ako su neki ili svi od tih organi ozlijeđeni, njegovi postupci ili dojmovi, što se tiče tih organa su prekinuti. Ako izgubi oči, on postaje slijep; ako izgubi sluh, on ogluši; i tako dalje. Pretpostavimo da organ koji predsjeda manifestaciji inteligencije i volje je djelomično ili potpuno oslabljen ili promijenjen

u svom djelovanju, i lako ćete razumjeti da duh, koji imaju po svojoj službi samo organe koji su nepotpuni ili preusmjereni iz ispravnog djelovanja, moraju doživjeti funkcionalnu perturbaciju koje je savršeno svjestan, ali nije u stanju ispraviti njihov tijek. Znači da onda uvijek je tijelo, a ne duh, to koje je neuređeno? "Da, ali ne smijete zaboraviti da je, baš kao što duh djeluje na materiju, materija, u određenoj mjeri, reagira na njega; i da se on stoga može naći za neko vrijeme podvrgnut utjecaju lažnih dojmova posljedičnog korumpiranog stanja njegovih organa percepcije i djelovanja. Također se može dogoditi, kada se ta mentalna aberacija odvija dugo vremena, da ponavljanje iste izopačene aktivnosti može ostvariti na duh utjecaj iz kojeg će se izbaviti tek nakon potpunog odvajanja od svih materijalnih utisaka. " 376. Koliko to da ludilo ponekad dovodi do samoubojstva? "U takvim slučajevima, duh pati od ograničenja koje osjeća, a zbog svoje nemogućnosti da se očituje slobodno; on traži smrt kao sredstvo za razbijanje svojih lanaca. "377. Da li duh luđaka i dalje osjeća, nakon smrti, rastrojstvo koje je pretrpio u svom tjelesnom životu? "On može i dalje ga osjećati neko vrijeme nakon smrti, sve dok ne bude potpuno oslobođen od materije; baš kao što čovjek, na buđenju, i dalje osjeća, neko kratko vrijeme, zbunjenost u koju je bio umočen u snu. "378. Kako mogu djelovati bolesti mozga na duhu nakon njegove smrti? "To je učinak sjećanja, koji teži kao teret po njemu, a kako nije bio svjestan svega što se dogodilo tijekom ludila, on uvijek treba određenu količinu vremena za oporavak svojih ideja. Iz tog razloga je nastavak njegove nelagode nakon smrti uvijek proporcionalno trajanju tjelesnog ludila od kojeg je ranije trpio. Duh, kada je oslobođen od tijela, još uvijek osjeća, na duže ili kraće vrijeme, dojam o vezama koje su ga ujedinile s tim. "

DJETINJSTVO 379. Je li duh koji animira tijelo djeteta, razvijen kao onaj u odrasle osobe?

"On može biti čak i više razvijen, ako je prije nego što se utjelovio, više napredovao;. radi se samo o nesavršenosti njegovih organa koji ga sprečavaju da se manifestira. On djeluje u skladu sa stanje instrumenta kojim kad je utjelovljen, se očituje. "380. Tijekom perioda djetinjstva njegovog tijela, a bez pozivanja na prepreke koje onemogućavaju njegovu slobodnu manifestaciju zbog nesavršenost njegovih organa, da li duh misli kao dijete, ili kao odrasla osoba? "Dok je dijete, vidljivo je da su mu organi misli, nerazvijeni, te mu ne mogu dati svu intuiciju odrasle osobe; njegov domet intelekta je, dakle, uzak, dok povećanje starosne dobi ne požanje razum. Konfuzija koja prati inkarnaciju ne prestaje, odjednom u trenutku rođenja; već se raspršuje postupno s razvojem tjelesnih organa. " 381. Poslije smrti djeteta, da li duh odjednom povratiti svoju energiju? "On bi trebao to učiniti, jer je oslobođen svoje tjelesne omotnice, ali, u suštini stvari, on vraća samo svoju bivšu lucidnost kad je odvajanje završeno - to jest, kada nema više nikakve veze između duha i tijela. "382.Pati li utjelovljeni duh, u stanju djetinjstva,zbog ograničenja nametnutih zbog nesavršenosti njegovih organa? "Ne, to stanje je nužnost. To je dio uređenja prirode, i plana providnosti. To predstavlja vrijeme mirovanja za duh. "383. Koja je svrha za duh, prolazak kroz stanje djetinjstva? "Cilj inkarnacije je napredovanje duha, a duh je tijekom djetinjstva prijemčiviji za impresije koje zaprima, a koje mogu doprinijeti njegovom napretku-kraju ,a kojem svi oni koji su povjereni njegovom obrazovanju bi trebali doprinijeti. "384. Zašto je djetetov prvi izraz plač? "Iz razloga da pobudi majčin interes za njega, a kako bi se osigurala briga koja mu treba. Zar ne razumijete da, ako bi dijete, prije nego što bude u stanju govoriti, ispoljilo samo izraz radosti, oni oko njega bi se vrlo malo obazirali o njegovim željama? U svim tim stvarima divite se mudrosti providnosti. "385. Odakle dolazi promjena koja se pojavljuje u prelasku iz mladoga na prijelazu u muškost: da li duh postaje modificiran? "Duh, vraćajući u posjed sebe, pokazuje sebe, kakav je bio prije svog rođenja. "Vi ne znate tajne skrivene pod prividnom nevinosti djece. Ne znate ni što su, ni što su bili, niti što će biti; i unatoč tome ih volite i cijenite kao da su dio vas, i u tolikoj mjeri, da ljubav majke prema svojoj djeci je

pretpostavljena da bude najveća ljubav koje jedno biće može imati za drugo. Odakle dolazi slatka privlačnost, nježna dobrohotnost, koju čak i stranci osjećaju za dijete? Znate li njeno podrijetlo? Ne; ali ću sada vam je objasniti. "Djeca su bića poslana od Boga u nove egzistencije, a, kako ne bi bila u mogućnosti predbacivat "Njemu" da je bio neopravdano grub\težak prema njima, on im daje sav vanjski izgled nevinosti; čak i u slučaju djeteta najgore moguće prirode, njegova nedjela su pokrivena njegovom nesvjesnosti o kvaliteti djela koja je počinio. To prividna nevinost ne predstavlja za djecu nikakvu stvarnu superiornost u odnosu na ono što su prethodno bila; to je samo slika onoga što bi trebala biti, a ako neće biti takva, tada je na njima samima razlog što će kazna pasti. "Ali, nije isključivo zbog njih Bog dao djeci ovaj izgled nevinosti; to je dao i njima, a osobito u pogledu roditelja, čija im je ljubav tako potrebna u njihovoj slabosti: jer bi ta ljubav bila znatno umanjena u pogledu na grubu i neugodnu prirodu istih, dok, vjerujući da su njihova djeca dobra i nježna, oni će dati im svu svoju ljubav, a okružiti ih svakog trena s delikatnom nježnošću. No, kada djeca više ne budu trebala tu zaštitu, tu pomoć, koja je im davana tijekom petnaest ili dvadeset-ak godina, njihov pravi karakter i individualnost ponovno će se pojaviti u svojoj istinskoj naravi. Onaj koji je uistinu dobar i dalje će biti dobar; ali čak i tada, njegov karakter otkriva mnoge osobine i nijanse koje su bile skrivene tijekom njegovih ranijih godina. "Vidite da Božji putovi su uvijek za najbolje, i da za one čistog srca, su lako objašnjivi. "Uzmi dobro u obzir u svojim mislima da je duh djeteta rođen među vama možda pristigao iz svijeta u kojem je stekao navike potpuno drugačije od vaših, kako bi bilo moguće za jedno takvo novo biće, koje dolazi među vas sa strastima, sklonostima i sposobnostima, u cijelosti različitima od vaših, da se smjesti u vaš svijet, ako bi došao među vas na bilo koji drugi način nego li to onaj određen od Boga-to jest, prolazeći kroz sito djetinjstva? Upravo se to postiže kroz proces odrastanja u povojima,putem kojeg sve misli, sva obilježja, sve vrste bića okružene gomilom svjetova u kojima stvorenja slijede tendenciju rasta, su na kraju izmiješana. I vi, također, nakon umiranja, pronalazite sebe u nekoj vrsti djetinjstva, te usred nove obiteljske braće; te u svojoj novoj ne zemaljskoj egzistenciji ste u neznanju o navikama, manirima, odnosima svijeta koji je nov za vas, i vi pronalazite da vam se teško izraziti na jeziku koji vam nije uobičajen za korištenje, jezik u kojem ima više života nego što je vaša misao danas. (319.) "Djetinjstvo ima još jedan program. Duhovi jedino ulaze u tjelesni život, kako bi utjecali na svoje poboljšanje, njihova amelioracija stanja. Slabost njihove tjelesne mladosti čini ih više podatnim i pogodnijim za savjetima onih čije iskustvo bi trebalo pomoći njihov napredak. Upravo tada dakle, se zle tendencije potiskuju, te neispravni karakteri se postupno reformiraju; i ta represija i reformacija predstavljaju dužnost povjerenu od Boga onima koji su zasnovali roditeljski odnos, sveta misija za koju roditelji će morati podnijeti račun isključivo Njemu. "Vidite, dakle, da djetinjstvu nije samo korisno, potrebno, neophodno, već je i osim toga, naravno prirodan rezultat zakona koji je Bog uspostavio, i koji upravlja svemirom. ZEMALJSKE SIMPATIJE I ANTIPATIJE 386. Mogu li dva bića, koji su poznati si i voljeli su se, ponovno sastati i prepoznati se u drugom tjelesnom postojanju? "Prepoznat se ne mogu;ali mogu biti privučeni jedni na druge. Privlačnost koja proizlazi iz veza u bivšem postojanju je učestalo uzrok najintimnijih veza u naknadnom postojanju. se Često se događa u vašem svijetu da dvije osobe budu privučene okolnostima koje se čine tek naoko kao slučajnost, ali čiji stvarni razlog leži u privlačnosti koju su prakticirali ranije, u aktivnosti dva duha koja nesvjesno traže se međusobno usred

gužve koji ih okružuje. " Zar ne bi više odgovarajuće bilo da prepoznaju jedni druge? "Ne uvijek, sjećanja na protekla postojanja bi bila obilježena s većim nedostacima nego li pretpostavljate. Nakon smrti oni će prepoznati jedni druge, i sjetit će se tada razdoblja koje su prošli zajedno. "(392). 387. Jesu li simpatije uvijek rezultat prethodnog zbližavanja? "Ne, dva duha, koja su u harmoniji, naravno, traže jedni druge, bez da su se prethodno upoznali jedno s drugima kao ljudi. "388. Zar nije tako da sastanci koji se ponekad odvijaju između dvije osobe, a koji se pripisuju slučajnosti, su stvarno zbog djelovanja nekakvog simpatijskog odnosa? "Postoji, među mislećim bićima, pravila unutar odnosa s kojima još niste upoznati. Magnetizam je pilot znanosti koja će vam omogućiti da ih razumijete u narednom razdoblju. "389. Što je uzrok instinktivne odbojnosti ponekad potaknute u nama od strane osoba koje sretnemo po prvi put? "Latentna netrpeljivost dvaju duhova koji uzvisuju svoju prirodu spram drugog, i prepoznaju jedan drugog, bez potrebe da komuniciraju. "390. Da li ta instinktivna odbojnost predstavlja znak zle prirode od strane jednog ili obje strane koji je osjećaju? "Dva duha nisu nužno zla, jer si nisu simpatični, jer netrpeljivost može izvirati iz nedostatka sličnosti u njihovom načinu razmišljanja. No, u odnosu kako će se uzdizati, ove nijanse razlika će se izjednačiti, a njihova netrpeljivost nestati. "391.Da li netrpeljivost dviju osoba uzima svoj početak na dijelu boljeg ili goreg od te dvojice? "To može početi istovremeno na dijelu oba, ali u tom slučaju, njihovi uzroci i posljedice su drugačiji. Loš duh osjeća antipatiju prema onome tko je u stanju prosuditi ga i raskrinkati. Na prvi pogled prema takvoj osobi, on zna da će biti od nje osuđen ; njegova odbojnost mijenja se u mržnju ili ljubomoru, i nadahnjuje ga sa željom da načini štetu predmetu svoje antipatije. Dobri duh osjeća odbojnost za njega, jer zna da ga isti neće razumjeti , te da ne dijele iste osjećaje; ali snaga u vlastitoj superiornost, čini ga da ne osjeća niti mržnju niti ljubomoru prema njemu, te se zadovoljava sebe izbjegavanjem i žaljenjem istog. " ZABORAV PROŠLOSTI 392. Zašto utjelovljen duh gubi sjećanje na svoju prošlost? "Čovjek ne zna i ne smije znati sve, Bog, u svojoj mudrosti, je tako odredio. Bez vela koji skriva neke stvari od njegova pogleda čovjek i bio zbunjen, poput onog koji prolazi odjednom iz tame prema svjetlu. Kroz zaborav svoje prošlosti čovjek više sam svoj. "393. Kako može čovjek biti odgovoran za djela, i iskupiti se za pogreške,za koje nema sjećanje? Kako može profitirati od iskustva stečenog u egzistencijama koje je zaboravio? Možemo razumjeti da teškoće života mogu biti pouka za njega, ako bi se on sjetio krivih djela koja mu se stavljaju na teret ; ali ako on zaboravlja svoje bivše postojanje, svaki novi život je za njega, kao da mu je prvi, a time i njegov rad uvijek bi počeo iznova. Kako se to može uskladiti s pravdom Boga?

"Sa svakim novim postojanjem duh postaje inteligentniji, i bolje razlikuje između dobra i zla. Gdje bi bila njegova sloboda ako bi se sjećao sve svoje prošlosti? Kada duh ponovno uđe u svoj primitivni život (životduha), cijela njegova prošlost sama se otvori pred njim. On uviđa greške koje je počinio te koje su uzrok njegove patnje, te također vidi što bi spriječilo ga da ih ne počini; on shvaća pravednost situacije koja mu se dodjeljuje , i on tada traži novo postojanje koje može poslužiti za popravak grešaka iz onog u kojem je upravo preminuo. On zahtijeva nove kušnje analogne onima u kojima nije uspio, ili one koje smatra da će vjerojatno mu pomoći u napretku; te traži od duhova koji su mu nadređeni da pomognu u novom zadatku koji kani poduzeti, jer znade da će duh koji je imenovan za vodiča u novom postojanju nastojati izliječiti ga od njegovih grešaka, dajući mu svojevrsnu intuiciju od onih koje je počinio u prošlosti. To intuicija je zla misao, kriminalna želja, koja često dolazi k vama, a kojoj se instinktivno opirete, pripisujući tu otpornost načelima koje ste primili od svojih roditelja, do u stvarnosti je to glas savjesti; a taj glas je sjećanje na svoju prošlost,koji vas upozorava da ponovno ne upadnete u kriva djela koja ste već počinili. On koji je ušao u novo postojanje, prolazi svoje kušnje s hrabrošću, i odupire se kušnjama prema krivim djelima, raste u hijerarhiji duhova, i zauzima više mjesto kad se vrati u normalan život. " Ako nemamo točno sjećanje, tijekom našeg tjelesnog života, o tome što smo bili, i o dobrim ili lošim stvarima koje smo učinili, u prethodnim egzistencijama, imamo intuiciju naše prošlosti, o kojoj postoji sjećanje u instinktivnim tendencijam naše savjesti,to je želja koju smo naumili kako bi izbjegli počiniti naše greške iz prošlosti u buduće, upozorava nas da pružimo otpor. (opaska autora) 394. U svjetovima naprednijim od našeg, gdje ljudski rod nije žrtva fizičkih želja i slabosti, da li ljudi znaju da im je bolje nego što je nama? Sreća je obično relativna; osjeća se u usporedbi s stanjem koje je manje sretno. Kao što neki od tih svjetova, iako bolji od našeg, nisu dostigli savršenstvo, ljudi koji su ih naselili moraju imati svoje nevolje i teškoće. Među nama, bogat čovjek, iako ne mora izdržavati fizičke oskudice koje trpe siromašni, je bez obzira na to, plijen nevoljama drugih vrsta koje zagorčavaju život. Ono što se ja pitam jest, da li se stanovnici tih svjetova smatraju jednako nezadovoljni, prema svojem standardu sreće,kao što to mi smatramo sebe prema našima; i da li oni čine, kao i mi, da se žale na sudbinu, što nemaju sjećanje na inferiorno postojanje koje bi im služilo kao uvjet usporedbe? "Na ovo pitanje moraju se dati dva različita odgovora. Ima nekih svjetova među onima o kojima govorite čiji stanovnici imaju vrlo jasan i točan spomen na svoja prošla postojanja, a time mogu i cijene sreću koju im je Bog dozvolio uživati. No, tu su i drugi, čiji stanovnici, iako stavljeni, kao što kažete, u bolje uvjete nego vi, su, ipak, predmet velikih teškoća, pa čak mnogo nesreća, i koji ne cijene povoljnije uvjete svojeg života, jer nemaju sjećanje na stanje koje je bilo još nesretnije. Ali, ako ih ispravno ne cijene kao ljudi, oni ih cijene pravednije po svom povratku u duhovni svijet. " 395. Možemo dobiti bilo kakve objave naših bivših egzistencija? "Ne u svim slučajevima. Postoje, međutim, mnogi koji znaju tko su bili i što su učinili. Ako bi im bilo dopušteno o njima otvoreno govoriti, oni bi otkrili zadivljujuća otkrivenja o prošlosti. "396. Neke osobe smatraju se da imaju nejasnu spomen na nepoznatu prošlost, koja dolazi pred njih kao odbjegla slika sna kojeg se uzaludno nastoje sjetiti. Je li to vjerovanje samo iluzija? "Ponekad je stvarna, ali često je iluzija protiv koje se treba čuvati, jer to može biti i samo učinak uzbuđene mašte. "397. U tjelesnim postojanjima više uravnotežene prirode nego li je naša, je li reminiscencija naših prethodnih postojanja više točna? "Da, u omjeru kako je tijelo manje materijalno, duh utjelovljen u njima ih pamti jasnije. Sjećanje na prošlost uvijek jasnije u svjetovima višeg reda. "398. Čovjekove instinktivne tendencije bivajući odraz njegove prošlosti, dali slijedi i da proučavanjem tih

tendencija, on može utvrditi koje su pogreške počinjene? "Nema sumnje da to može učiniti do određene točke, ali on će također morati uzeti u obzir napredak koji je postignut u duhu, i sa odlukama koje je poduzeo u stanju lutanja. Njegovo sadašnje postojanje može biti znatno bolje od prethodnog. " -Može li biti i gore? - To jest, može li čovjek počiniti, u narednom postojanju, pogreške koji nije počinio u prethodnom? "To ovisi o njegovom napretku. Ako nije bio u stanju oduprijeti se iskušenju, mogao bi biti uvučen u nove greške kao posljedicu situacije koju je sam izabrao; ali takve greške treba promatrati kao stanje koje stacionarno, a ne retrogradno, jer duh može ići unaprijed ili ostati stacionaran, ali on nikad ne ide unazad. "399. Izazovi tjelesnog života bivajući jednom iskupljenja od grešaka iz prošlosti te lekcije za budućnost, možemo li, iz prirode tih izazova, zaključiti karakter naše prethodnog postojanja? "Možete to činiti vrlo često, jer priroda kazne nametnute vam uvijek odgovara pogrešci koja je počinjena. Ipak, to ne bi trebali smatrati apsolutnim pravilom. Instinktivne tendencije tvore više određenije naznake za izazove koje je prošao kako za buduće tako i za one iz prošlosti. "

GLAVA VIII EMANCIPACIJA DUŠE 1 SAN I SNOVI -. 2 POSJETE IZMEĐU DUHOVA ŽIVIH OSOBA -. 3 TRANSMISIJA . MISLI - 4 LETARGIJE,KATALEPSIJA: PRIVIDNA SMRT -. 5 MJESEČARENJE -. 6 TRANS -7 VIDOVNJAŠTVO -. 8 TEORIJA MJESEČARENJA, TRANSA, I VIDOVNJAŠTVA. SAN I SNOVI 400. Da li utjelovljeni duh obitava voljno u svojoj tjelesnoj omotnici? "Možda i pitati da li svojevoljno ostaje zatočenik zaključan u zatvoru. Utjelovljen duh teži neprestano nakon isporučenja; i što je omotnica gušća, to je više željan osloboditi se je. "401. Uzima li duša odmor, poput tijela, za vrijeme spavanja?

"Ne, duh nije nikada neaktivan. Veze koje ga ujedinjuju s tijelom su opuštene tijekom spavanja; a kako tijelu tada nije potrebno njeno prisustvo , ona putuje kroz prostor\svemir, i ulazi u izravan odnos s drugim duhovima. " 402. Kako možemo utvrditi činjenice o slobodi duha tijekom spavanja? "Putem snova. Budite sigurni da, kada njegovo tijelo spava, duh uživa u korištenju mogućnosti kojih je nesvjestan, dok je tijelo budno. On se sjeća prošlosti, a ponekad predviđa budućnost: on dobiva više snage, te je u stanju ući u vezu s drugim duhovima, bilo u ovom svijetu ili u nekom drugom. "Vi često kažete," Imao sam čudan san, grozan san, bez ikakve sličnosti sa stvarnošću 'Vi ste u zabludi misleći da je tako;jer je često to sjećanje na mjesta i stvari koje ste vidjeli u prošlosti, ili uvid u ona koja ćete vidjeti u drugom postojanju, ili u ovom u nekom budućem vremenu. Tijelo budući nepokretno, duh pokušava razbiti svoj lanac, te traži, u prošlosti ili u budućnosti, način da to učini. "Jadna ljudska bića! Koliko malo znadete od najčešćim pojavama vašeg života! Umišljate si da ste vrlo učeni, a zbunjeni ste najobičnijim stvarima. Na pitanja koja svako dijete može postaviti, "Što radimo dok spavamo? ''Što su snovi?' vi niste u stanju odgovoriti. (uh evo malo bijesa prvog he he) "Učinak sna djelomično oslobađa dušu od tijela. Kada spavate, vaš duh, tada je u stanju u kojem će te biti nakon vaše smrti. Duhovi koji su nakon smrti promptno oslobođeni materije su oni koji su, za vrijeme života, imali ono što se može nazvati inteligentnim snom. Takve osobe, tijekom spavanja, vraćaju se u društvo drugih duhova superiornijih od njih. Idu okolo , razgovaraju s njima, i dobivanjem pouka iz istih; čak su i aktivni, u duhovnom svijetu,na poduzimanju mjera za koje, kod umiranja, uvide da su započeli ili završili. Iz ovoga vidite koliko malo smrt treba biti zastrašujuća, jer, prema izreka Sv. Pavla, vi umirete svakodnevno. ""Ono što smo upravo naveli upućuje na duhove višeg stupnja napretka. Što se tiče onih zajedničkih masi ljudi, koji nakon svoje smrti, ostaju dugo vremena u stanju zbunjenosti i nesigurnosti kojoj smo vam govorili, oni idu tijekom spavanja, u svjetove nižeg ranga nego na zemlji, u koje su uvučeni svojim starim strastima, ili privlačnostima naslada još nižih od onih na koje su ovisni u vašem svijetu; posjetima skupljaju ideje još zlobnije, više prostačke, te više štetne od onih koje su ispoljili tijekom budnih sati. A to što izaziva simpatije u zemaljskom životu nije ništa drugo nego činjenice osjećate sebe same, na buđenju, privlačno privučeni prema onima s kojima ste prošlih osam ili devet sati potratili na sreću i zadovoljstvo. No s druge strane, objašnjenje nepobjedive antipatije koju ponekad osjećate za određenu osobu također možete naći u intuitivnom znanju koje ste prethodno na taj način stekli u činjenici da te osobe imaju neku drugu svijest nego li je vaša, jer ih poznate, bez da ste ih prethodno vidjeli sa svojim tjelesnim očima. To je ta ista činjenica, štoviše, koja objašnjava ravnodušnost nekih ljudi za druge; ne zanima me ih stjecati nove prijatelje, jer oni znaju da imaju druge putem kojih su voljeni i njegovani. Drugom riječju, san ima veći utjecaj nego što mislite na vaše život. "Kroz učinak sna, utjelovljeni duhovi su uvijek u vezi s duhovnim svijetom; i u razmatranju ove činjenice duhovi višeg reda pristaju, bez puno gnušanja, utjeloviti se među vama. Božja je volja da , tijekom njihovog kontakta s porocima, mogu otići i sami obnoviti se na izvoru čestitosti, kako ne bi ti koji su došli u vaš svijet podučavati druge, pali u isto zlo. Snovi su vrata otvorena za njih od strane Boga, kako bi oni mogli proći kroz njih svojim prijateljima iz duhovnog svijeta; to je njihova rekreacija nakon posla, dok čekaju veliko izbavljenje, konačno oslobođenje, koje će ih vratiti na njihovo pravo mjesto.

"Snovi su sjećanje na ono što je vaš duh vidio u snu, ali morate primijetiti da ne sanjate uvijek, jer ne sjećate se uvijek onoga što ste vidjeli, ili svega što ste vidjeli. Vaši snovi ne reflektiraju uvijek aktivnosti vaše duše u punom mahu; već su oni često samo odraz konfuzije koja prati vaš odlazak ili povratak, pomiješano s nejasnim sjećanjem na ono što ste učinili, ili što je obuzelo vaše misli, u budnom stanju. Na koji drugi način možete objasniti apsurdne snove koji su sanjali kako najmudriji tako i najbedastiji od čovječanstva? Loši dusi, također, koriste snove kako bi mučili slabe i bojažljive duše. "Vidjet ćete, nadalje razvoj druge vrste sna, vrste koji je drevan kao onaj kojeg znate, ali od kojeg ste neupućeni. San na koji aludiramo je onaj od Ivane Orleanske, ¹ Jakovljeve, od židovskih proroka i određenih hinduških asketa- san koji je sjećanje na iskustva duše, dok je u potpunosti oslobođena od tijela, sjećanje na drugi život,o kojem sam upravo govorio. "Trebali bi pažljivo nastojati razlikovati ove dvije vrste snova među onima kojih ste se u mogućnosti prisjetiti:ako to ne učinite,biti ćete u opasnosti od pada u kontradikcije i pogreške koje bi mogle štetiti vašem uvjerenju. " 403. Zašto se uvijek ne sjećamo naših snova? "Ono što zovete san je samo spokoj tijela, jer duh je uvijek u pokretu. Tijekom sna on povrati dio svoje slobode, te ulazi u komunikaciju s onima koji su mu dragi, bilo u ovom svijetu, ili u drugim svjetovima; ali kako je materija tijela teška i gusta, teško mu je zadržati, na buđenju, dojmove koje je stekao tijekom sna, jer ti dojmovi nisu primljeni od njega kroz tjelesne organe. " 404. Što se može reći za značenja koja se pripisuju snovima? "Snovi zapravo nisu indikacije u smislu koje im pripisuju vračare, jer apsurdno je vjerovati da određena vrsta sna najavljuje zbivanje u određenoj vrsti događaja. No, oni jesu naznake u tom smislu-viz., da predstavljaju slike koje su stvarne za duha, iako one ne moraju imati nikakve veze s onim što se događa u njegovom trenutnom tjelesnom životu. Snovi su također, u mnogim slučajevima, kao što smo rekli, sjećanje;a mogu također biti ponekad i predosjećaj o budućnosti, ako je dopušteno od Boga, ili pogled na nešto što održava u neko vrijeme na nekom drugom mjestu na koje se duša sama prebacila. Zar nemate mnoge slučajeve koji dokazuju da se osobe mogu pojaviti svojim rođacima i prijateljima u snovima, te im dati obavijest o tome što se događa s njima trenutno? Što su ukazanja, ako ne duša ili duh osobe koji dolaze komunicirati s vama? Kad steknete izvjesnost da ono što ste vidjeli se stvarno i dogodilo, zar to nije dokaz da to nije ispad vaše mašte, pogotovo ako je ono što ste vidjeli bile nešto o čemu niste razmišljali kada ste bili budni? " 405. Često vidimo u snovima stvari koje izgledaju kao slutnja, ali koje se ne ispune, što bi to bilo? "Te stvari mogu se odvijati u iskustvu duha, ali ne i u tijelu; to jest, da duh vidi ono što želi vidjeti, jer on ide ga pronaći. Ne smijete zaboraviti da tijekom spavanja, duh je uvijek više ili manje pod utjecajem materije; da, shodno tome nikada nije potpuno slobodan od zemaljskih ideja , te da predmeti njegovih budnih misli, mogu dati snovima izgled onoga što on želi ili čega se boji, stvarajući na taj način ono što se može ispravno nazvati učinkom mašte. Kad je um prezaposlen s idejom, on je sposoban povezati sve što vidi s tom idejom. "

406. Kada smo u snu vidimo osobe koje su nam dobro poznate kako rade stvari koje nisu njihov način razmišljanja , nije li to samo učinak naše mašte? "O kojima oni ne razmišljaju? Kako znaš da je tome tako? Njihov duh može dolaziti u posjetu tvojem, kao što tvoj može ići njima u posjetu; a vi ne znate uvijek u svom budnom stanju,o čemu oni mogu razmišljati. A osim toga, vi često u svojim snovima, obraćate se osobama koje znate, te prema vlastitim željama, prisjećate se što se dogodilo, ili se događa, u drugim egzistencijama. "407. Je li potrebno za emancipaciju duše da san tijela bude završen? "Ne,. Duh vraća svoju slobodu čim osjetila utrnu. On iskorištava trenutak, kako bi emancipirao sebe svakog trenutka u predahu koje mu tijelo ostavilo. Čim se javi malaksalost vitalnih snaga, duh se odvaja od tijela, i što je tijelo slabije, slobodniji je duh. " 408. Ponekad nam se čini da čujemo unutar sebe riječi izrazito naglašene, ali koje nemaju veze s onim što mislimo ,- što je uzrok tome? "Da, ponekad čujete riječi, pa čak i cijele rečenice, pogotovo kada vaša osjetila počnu slabjeti. To je ponekad tihi odjek govora duha koji želi komunicirati s vama. "409. Često, kada smo samo napola u snu, te bez zatvorenih očiju, vidimo različite slike, slike od kojih opažamo najsitnije pojedinosti, - je to učinak vida ili mašte? "Obzirom da tijelo biva obamrlo, duh pokušava razbiti svoj lanac. On kreće dalje i vidi;kada bi osjećaj sna bio dublji, vizija bi postala san. " 410. Ponekad, kad spavamo, ili smo napola u snu, imamo ideje koje nam se čine izvrsnima, ali koje unatoč svim naporima koje činimo kako bi ih se podsjetili, nestaju iz našeg sjećanja nakon buđenja, - odakle dolaze te ideje? "Oni su rezultat slobode duha, koji se emancipirao iz tijela, te uživa u korištenju drugih sposobnosti tijekom trenutaka slobode; a često su to savjeti koje su dali drugi duhovi. "- Koja je korist takvih ideja i savjeta, kad gubimo sjećanje na njih, i ne možemo profitirati od istih? "Te ideje često pripadaju, svijetu duhova nego li tjelesnom svijetu, ali općenito, iako ih tijelo može zaboraviti, duh ih pamti, te ideja se vraća vama u pravo vrijeme, u vašem budnom stanju, kao da je to bilo nadahnuće jednog trenutka. "

411. Da li utjelovljeni duh, kada je oslobođen od materije i djeluje kao duh, znade ' epohu svoje smrti? "Često ima slutnju o tome. Ponekad ima vrlo jasno predznanje toga ;a to je ono što mu daje intuiciju u budnom stanju. To je također ono što omogućuje nekim osobama predvidjeti vrijeme svoje smrti sa savršenom točnošću. "412. Može li aktivnost duha, u mirovanju ili snu tijela, uzrokovati umor osobe? "Da, jer duhu je pričvršćen za tijelo, kao što balon pričvršćen za postolje, te baš kao što postolje je pomaknuto kretanjem balona, tako i djelatnost duha reagira na tijelo, te može uzrokovati da se osjećate umorno. "

POSJETE IZMEĐU DUHOVA ŽIVIH OSOBA 413. Emancipacija duše tijekom spavanja, čini se, ukazuje na to da živimo istovremeno dva života; život tijela, a to je ono vanjskog odnosa, te život duše, a to je ono okultne prirode, - je li tome tako? "Tijekom emancipacije duše, život potonje uzima prednost spram života tijela; to, međutim, strogo govoreći, ne čini dva života, već prije dvije faze jednog te istog života, jer čovjek ne živi dvostruki život. " 414. Mogu li se dvije osobe, koje su upoznate jedna s drugom, posjetiti jedna drugoga u snu? "Da, i mnoge druge, koje u budnom stanju, ne znaju da su upoznale se, mogu se susresti i razgovarati zajedno. Možete, a da uopće i ne sumnjate, imati prijatelje iz neke druge zemlje. Činjenica jest, da tijekom spavanja, posjećujete prijatelje, rodbinu, poznanike, osobe koje vam mogu biti od koristi, je zapravo česta; vi sami ostvarujete takove posjete gotovo svaku noć. " 415. Koja je svrha tih noćnih sastanaka, kad ih se ne sjećamo? "Intuicija od njih obično ostaje s vama u budnom stanju, te su često izvor ideja koje naknadno iznjedre, spontano,a smatrate da nisu vaše , ali koje su zapravo vaše koje ste dobili u duhovnom odnosu u snu. "416. Može li čovjek osigurati duhovne posjete naporom svoje volje? Može li to učiniti, primjerice, govoreći u sebi, kada ide na spavanje, "ja ću večeras se sastati s tom i tom osobom u duhu, i razgovarati s njom o takvoj i takvoj stvari "? "Evo što se događa. Čovjek zaspi, i njegov duh probudi se u drugom životu;., ali njegov Duh je često vrlo daleko od plana koji je osmišljen od strane čovjeka, jer život čovjeka malo pobuđuje interesa u duhu kad je emancipiran od materije. Ova izjava, međutim, odnosi se samo na ljude koji su već postignuli određeni stupanj napretka. Ostali prolaze kroz duhovno-postojanje vrlo različito. Neki se odaju svojim strastima, ili ostaju neaktivni. Može se dogoditi, dakle, da u skladu s ciljem predloženim od čovjeka, da duh ode vidjeti

osobe koju je kao čovjek predložio za posjetu; ali ne proizlazi iz toga da će to učiniti zato što je tako zaželio u svom budnom stanju. " 417. Može li neki broj utjelovljenih duhova, tijekom spavanja, sastati se, i formirat skup? "Nema sumnje da mogu. Veze prijateljstva, stare ili nove, često okupljaju duhove koji su sretni u međusobnom druženju. " 418. Ako osoba vjeruje da je jedan od njegovih prijatelja mrtav, a koji zapravo nije , mogla ga upoznati kao duha, i tako saznati da on još živi? Mogao bi, svakako, kao duh, vidjeti svog prijatelja, i znati koja je njegova situacija, ali ako vjera u smrt tog prijatelja nije nametnuta kao iskupljenje, on bi mogao zadržati dojam o njegovom postojanju, kao što bi, u protivnom, mogao zadržati onu o njegovoj smrti. " OKULTNA TRANSMISIJA MISLI 419. Odakle dolazi da ista ideja- o otkriću, primjerice-tako često sugerira sama sebe istovremeno prema više osoba, iako oni mogu biti vrlo udaljeni jedan od drugog? "Već smo rekli da je, tijekom spavanja, duhovi komuniciraju jedni s drugima; znači, kada se njegovo tijelo budi, duh pamti ono što je naučio, a čovjek misli da je izumio to. Dakle više osoba može saznati istu stvar u isto vrijeme. Kada kažete da "Ideja visi u zraku", zapravo se slikovito izražavate a to je puno bliže istini nego pretpostavljate. Svatko pomaže nesvjesno da se ona propagira. " 420. Mogu li duhovi komunicirati između sebe, kada je tijelo budno? "Duh nije zatvoren u tijelu, kao u kutiji, već zrači oko sebe u svim smjerovima. On dakle,može održati komunikaciju s drugim duhovima, čak i u budnom stanju, iako to čini s više poteškoća. "421. Kako to da dvije osobe, posve budne, često imaju istu misao u isti trenutak? "To je zato što dva duha, koji su u suosjećanju, mogu komunicirati svoje misli jedan drugome čak i kada tijelo ne spava. " LETARGIJA, KATALEPSIJA, PRIVIDNA SMRT 422. U letargiji i katalepsiji, pacijenti uglavnom vide i čuju što se događa oko njih, ali ne mogu očitovati svoje dojmove. Je su li te impresije zaprimljene kroz oči i uši tijela? "Ne, one su zaprimljene po duhu. Duh je svjestan, ali se ne može izraziti." . -Zašto se ne može izraziti? "Stanje njegova tijela sprečava ga u tome; ovo neobično stanje njegovih tjelesnih organa dokazuje da se čovjek sastoji od nečeg višeg od tijela, obzirom da tijelo više ne funkcionira, a ipak duh djeluje. " 423. Može li duh u stanju letargije, odvojiti se u cijelosti od svog tijela, kako bi naizgled djelovalo mrtvo, a potom se vratiti i nastaniti ga ponovno?

"U letargiji, tijelo nije mrtvo, jer još uvijek ostvaruje neke od svojih funkcija. Njegova vitalnost je latentna, kao u čahuri leptira nije uništeno; i duh je sjedinjen s tijelom dok je živo. Kada se veze koje ih drže zajedno slome zbog smrti i dogodi se desegregacija tjelesnih organa, odvajanje je kompletno, i duh se nikada više ne vraća svom tijelu. Kada netko tko je navodno mrtav vrati se ponovno u život, to je zato što proces smrti nije bio u potpunosti dovršen. " 424. Je li moguće, pomoću pravovremene pomoći, obnoviti veze koje su bile spremne za lom, te vratiti život osobi, koja bi bez ove pomoći definitivno prestala živjeti? "Da, bez sumnje, i imate dokaze za to svaki dan. Mesmerizam se često koristi u takvim slučajevima, snažno obnavljajuće djelovanje, jer daje tijelu vitalnu energiju koja mu nedostaje, i koja je potrebna da bi se organi održali u igri. " (Mesmerizam - Dobio je ime po Antonu Franzu Mesmeru, austrijskom liječniku iz 18. st. Koji ji postavio tezu da sva organska i anorganska tijela utječu jedna na druge. Taj utjecaj vrši se pomoću osobite supstance – fluiduma – koji prožima svu živu i neživu tvar, pa tako utječe i na čovječje živce, dovodeći ih u ravnotežu. Mesmer je primijetio da u ljudskom tijelu postoje zakonitosti koje odgovaraju magnetu, s mogućnošću utjecaja na druge ljude, i taj je fenomen nazvao animalni magnetizam. Na temelju te postavke Mesmer je uveo "magnetiziranje" pacijenata (prvenstveno u liječenju neuroza), iz čega se kasnije razvio tzv. mesmerizam, odnosno mogućnost utjecanja na opće stanje (liječenje?) pacijenata u pro¬mije¬nje¬nom stanju svijesti.) dodao prevoditelj zbog lakšeg razumijevanja materijala oops.

MJESEČARENJE 425. Postoji li veza između prirodnog mjesečarenja i sanjanja? "U mjesečarenju neovisnost duše je potpunija, i njezine funkcije su više razvijene, nego u snu, i uživa percepciju da ne sanja, što je nesavršeno mjesečarenje. "U mjesečarenju, duh je u potpunosti oslobođen od djelovanja materije; materijalni organi, su u nekoj vrsti ukočenosti, nisu više prijemčivi za vanjske dojmove. "Ovo stanje najčešće se javlja tijekom sna, jer je duh tada u mogućnosti da se odvoji od tijela koje je stavio na odmor što je neophodno za materiju. Kada se mjesečarenje dogodi, to je zato što duh spavača, ima namjeru nešto uraditi, što zahtijeva pomoć tijela, jednako kao što čini kada duhovi koriste stol ili drugi materijalni objekt, u proizvodnji fenomena fizičke manifestacije, ili od ljudske ruke, u pisanoj komunikaciji(misli se na automatsko pisanje). U snovima u kojima je čovjek svjestan, njegovi organi, uključujući i one od memorije, počinju se buditi; i, kako oni samo primaju i odašilju duhu nesavršene impresije koje na njih ostavljaju vanjski objekti ili aktivnosti, duh, koji je tada u stanju mirovanja, percipira dojmove kroz zbunjenost i često nepovezane senzacije, koje se, u mnogim slučajevima, još dodatno zbunjuju s nejasnim sjećanjima svog trenutnog života i postojanja. Lako je, stoga, shvatiti zašto se mjesečari ne sjećaju svoje vizije, i zašto se većeg broja snova ne sjećate i imaju neracionalno značenje. Kažem veći broj, jer se ponekad dogodi da su snovi posljedica preciznog sjećanja na događaje koji su se dogodili u jednom od vaših bivših života, ili čak vrsta intuicije neke budućnosti. " 426. Postoji li veza između onoga što se zove mesmeričko mjesečarenje i prirodno mjesečarenje?

"Oni su ista stvar, jedina razlika između njih je da je jedno od njih umjetno proizvedeno. "427. Što je priroda agensa koji se zove magnetska ili mesmerična energija? "To je vitalna energija, animalizirana struja;. modifikacija univerzalne tekućine" 428. Što je priroda mjesečareve vidovitosti? "Rekli smo vam da je to uvid duše." 429. Kako mjesečar vidi kroz neprozirna tijela? "Jedino vašim prostim organima su tijela neprozirna. Nismo li vam rekli da materija nije prepreka za duh, jer on slobodno prolazi kroz istu? Mjesečar često govori da on vidi kroz svoje čelo, koljena i sl., jer vi obavijeni materijom, ne razumijete da on može vidjeti bez pomoći organa. On sam, pod utjecajem vaših ideja, vjeruje da su mu potrebni ti organi; ali, ako ga ostavite samog, on će shvatiti da vidi kroz svaki dio svog tijela, odnosno, da vidi neovisno o svom tijelu. " 430. Budući da je vidovitost mjesečara ona njegove duše ili njegova duha, zašto on ne vidi sve, i zašto tako često čini pogreške? "Na prvom mjestu, duhovi niskog stupnja razvoja ne vide i ne shvaćaju sve, jer kao što znate, oni i dalje dijele vaše greške i predrasude; te nadalje, sve dok ostaju više ili manje vezani za materiju ,nemaju mogućnost korištenja svih svojih duhovnih sposobnosti. Bog je dao sposobnost vidovitosti čovjeku u ime ozbiljne i korisne svrhe, a ne da ga informira o tome što mu nije dopušteno znati; i to je razlog zašto mjesečari ne znaju sve. " 431 Što je izvor mjesečarevih urođenih ideja, i kako može točno govoriti o stvarima od kojima je neupućen u svom budnom stanju, a koje su čak i iznad njegova intelektualnog kapaciteta? "Mjesečar može posjedovati više znanja nego što će te mu priznati, ali to znanje je latentno u njegovom budnom stanju, jer njegov omotač je previše nesavršen da bi mogao biti u stanju zapamtiti sve što znade kao duh. Ali, u suštini stvari, što je on? Kao i svi mi, on je duh koji se utjelovio u materiju za ostvarenje svoje misije, te njegovi odlasci u stanja mjesečarenja ga bude iz letargije inkarnacije. U više navrata smo vam rekli da ponavljamo život mnogo puta. Upravo to mijenjanje naše egzistencije je ono koje tjera ga da ju izgubi iz vida, u novoj vezi s materijom, od onoga što je on možda znao u prethodnoj. Na ulasku u stanje koje nazivate krizom, prisjeća se onog što je nekada znao, ali ne u potpunosti. On znade, ali ne može reći odakle proizlazi to znanje, niti na koji način je to ostvario. Kriza poviše, njegove reminiscencije nestaje iz njegove svijesti, a on ponovno ulazi u skučenost tjelesnog života. " 432. Kako objašnjavate moć gledanja na udaljenost koju posjeduju neki mjesečari? "Zar duša sama sebe ne transportira na udaljenosti tijekom spavanja?Čini istu stvar i u mjesečarenju "433.Da li veći ili manji stupanj mjesečareve vidovitost ovisi o fizičkoj organizacija tijela, ili o prirodi duha utjelovljenog u njemu?

"U obje, ali tu su i fizičke kvalitete koje omogućuju duhu da se više ili manje lako oslobodi od materije, "434. Jesu li mogućnosti koje uživaju mjesečari iste kao i one koje posjeduje duh nakon smrti? "One su iste, ali samo do određene točke, jer morate uzeti u obzir utjecaj materije za koje su još uvijek vezani. " 435. Mogu li mjesečari vidjeti 'druge duhove? "To ovisi o prirodi i stupnju njihovih kvaliteta. Veći broj njih vidi druge duhova savršeno dobro, ali ne prepoznaju ih uvijek kao takve, i potom ih zamijene za tjelesna bića; pogreška koju često čine mjesečari, a osobito oni među njima koji ne znaju ništa o spiritizmu. Ne shvaćajući ništa u suštini duhova, oni su zapanjeni vidjevši ih u ljudskom obliku, te pretpostavljaju da su u biti to žive osobe. " 436. Kada mjesečar vidi objekte na udaljenosti, vidi li ih svojim tijelom ili s dušom? "Zašto ste trebali postaviti takvo pitanje, jer duša je ta koja vidi, a ne tijelo?" 437. Budući da je duša ta koja se prenosi na udaljenosti,kako mjesečar osjeća u svom tijelu osjećaj topline ili hladnoće sa mjesta gdje je njegova duša, i koja je ponekad vrlo daleko od mjesta gdje joj je tijelo? "Njegova duša nije u potpunosti napustila svoje tijelo, još je uvijek vezana sa poveznicom koja ujedinjuje ih zajedno; ta poveznica je veza tih osjećaja. Kada se dvije osobe u dva različita grada dogovaraju jedna s drugom putem elektriciteta, ta struja je ona koja predstavlja vezu između njihovih misli, i omogućava im da komuniciraju jedno s drugim kao da su blizu. " 438. Je li stanje mjesečara nakon smrti utjecano korištenjem te sposobnosti? Znatno, kao što to čini dobro ili loše korištenje svih sposobnosti koje je Bog dao čovjeku. " TRANS 439. Koja je razlika između transa i mjesečarenja? "Trans je rafiniranije mjesečarenje. Duša, kada je u transu, je više neovisna. "440.Da li duša zanesenog stvarno ulazi u više svjetove? "Da, on ih vidi i doživljava radost onih koji su u njima, ali postoje svjetovi koji su nedostupni duhovima koji nisu dovoljno pročišćeni. "441. Kada osoba u transu izražava želju da napusti zemlju, govorili ona iskreno, zar ne posjeduje više

instinkt samoodržanja? "To ovisi o stupnju pročišćenja duha. Ako vidi da će njegova budućnost biti bolja od njegove sadašnje, on čini napor kako bi prekinuo veze koje ga vežu za Zemlju. "442. Ako bi zanesena osoba bila prepuštena sebi, bili njegova duša definitivno napustila svoje tijelo? "Da, on bi mogao umrijeti, i zato je potrebno zvati ga i obraćati mu se po svemu što ga može vezati za niži život, a pogotovo tako što će uvidjeti da, ako razbije lanac koji ga drži ovdje, on će uzeti najefikasnije sredstvo kojim sprečava boravak u svijetu u kojem je on percipira da bi bio sretan. " 443. Zanesena osoba ponekad propovijeda da vidi stvari koje su očito proizvod mašte impresija ovozemaljskih uvjerenja i predrasuda. Ono što on vidi, dakle, nije uvijek stvarno? "Ono što on vidi je pravo za njega, ali, kako je njegov duh uvijek pod utjecajem zemaljskih zamisli, on može vidjeti to na svoj način, odnosno, točnije rečeno, on se može izraziti na način koji je više podložan njegovim predrasudama, ili idejama u kojima je odgojen, ili vašima, kako bio bolje shvaćen, na taj način većina je sposobna griješiti. "444. Koji stupanj povjerenja treba posvetiti objavama osoba u stanju transa? "Zanesena osoba može vrlo često biti u zabludi, pogotovo kada nastoji prodrijeti u ono što mora ostati tajna za čovjeka; jer tada napušta sebe svojim vlastitim idejama, ili postaje zabava obmanjujućim duhovima, koji iskorištavaju njegov entuzijazam kako bi ga očarali lažnim nastupima. "445. Koje zaključke možemo izvući iz fenomena mjesečarenja i transa? Zar ih se ne može smatrati nekom vrstom inicijacije za budući život? "Bilo bi točnije reći da u tim stanjima, mjesečar može dobiti naznake svoje prošlosti i budućnosti. Neka čovjek proučava ove pojave; naći će u njima rješenje za više od jednog otajstva u koja njegov ne pomognuti razum uzalud želi proniknuti. "446. Mogu li fenomeni mjesečarenja i transa biti dovedeni u svezu s teoretskim materijalizmom? "Onaj tko bi ih učio iskreno, i bez unaprijed stvorenih ideja, ne bi mogao biti ni materijalist niti ateist. " VIDOVITOST 447. Postoji li veza između pojave vidovitosti i one sanjanja i mjesečarenja? "One su sve ista stvar. Što vi zovete vidovitost je stanje u kojem je duh djelomično slobodan, iako tijelo nije uspavano. Vidovitost je pogled duše. "448. Je li sposobnost vidovitosti trajna ? "Sposobnost vidovitosti je stalna, ali njena uporaba nije. U svjetovima manje materijalnim od vašeg, duhovi se oslobađaju od materije lakše, i ulaze u vezu jedan s drugim jednostavno putem misli, ipak bez da prestanu koristiti artikulirani govor. U tim svjetovima, vidovitost je, za veći dio njihovih stanovnika, trajna sposobnost. Njihovo normalno stanje može se usporediti s onim lucidnim mjesečarenjem među vama; i zbog toga razloga se oni očituju vama lakše od onih koji su se utjelovili u tijelima grublje prirode. " 449. Da li se vidovitost događa spontano, ili putem napora volje onih koji posjeduju tu sposobnost?

"Obično se događa spontano, ali volja, često igra važnu ulogu u stvaranju ovog fenomena. Uzmite, na primjer, osobe koje se nazivaju vračarama od kojih neki zaista imaju tu moć i vidjet ćete da djelovanje njihove volje pomaže im koristiti vidovitost, kaoi onome što nazivate vizijom. "450. Je li vidovitost podložna ostvarenju na način koji se razvija vježbanjem? "Da, napor uvijek dovodi do napretka, i veo koji prekriva stvari postaje transparentniji. " - Je li ta sposobnost posljedica fizičke strukture? "Struktura ima nesumnjivo mnogo veze s tim, tu su i strukture s kojima je sposobnost nespojiva. " 451. Kako je moguće da je vidovitost ponekad nasljedna u određenim obiteljima? "To proizlazi iz sličnosti strukture, koja se prenosi, kao i druge fizičke osobine; i od razvoja same sposobnosti kroz svojevrsno obrazovanje, koje se također prenosi s jedne generacije na drugu. "452. Je li istina da okolnosti razvijaju vidovitost? "Bolest, dolazak opasnosti, bilo kakva velika uzbuđenja, je mogu razviti. Tijelo je ponekad u stanju koje omogućava duhu viđenje onoga što se ne može vidjeti s tjelesnim očima. " 453. Jesu li osobe koje su obdarene vidovitošću uvijek svjesne svoje sposobnosti? "Ne uvijek, čini im se to prirodno, a mnogi od njih pretpostavljaju da ako bi svi promatrali svoje utiske,da bi također uvidjeli da posjeduju istu moć. " 454. Možemo li pripisati nekoj vrsti vidovitosti pronicljivost onih osoba koje, bez iznimne nadarenosti, imaju neobično jasnu viziju u odnosu na stvari iz svakodnevnog života? "Takva bistrina prosudbe je uvijek zbog slobodnijeg zračenja duše, omogućavajući čovjeku vidjeti točnije od onih čija je percepcija gušće prikrivena materijom. "- Može li ta preciznija prosudba, u nekim slučajevima, dati pred-znanje budućih događaja? "Da, to može dati slutnju, jer postoji mnogo stupnjeva u toj sposobnosti, ista osoba može posjedovati sve te stupnjeve,kao što može imati i samo neke od njih. "

TEORIJA MJESEČARENJA, TRANSA, I VIDOVNJAŠTVA

455. Fenomen prirodnog mjesečarenja događa se spontano i neovisno o bilo kojem poznatom vanjskom uzroku; no, u osoba obdarenih posebnom strukturom, ono može biti umjetno proizvedeno putem djelovanja mesmeričkih sredstava. Jedina razlika između stanja označenog kao mesmeričko mjesečarenje i prirodno mjesečarenje jest da je jedno umjetno proizvedeno a drugo je spontano. Prirodno mjesečarenje je notorna činjenica, stvarnost koju nekoliko osporava, bez obzira na čudesan karakter fenomena koji predstavlja. Zašto, bi dakle, trebali mesmeričko mjesečarenje trebali smatrati više izvanredno ili nevjerojatno, jednostavno zato što se proizvodi umjetno, poput mnogih drugih stvari? Zato jer je bilo zlouporabljeno od strane šarlatana, neke će osobe reći; ali ta činjenica samo pruža dodatni razlog da

se ne ostavlja u njihovim rukama. Kada ju znanost bude posjedovala; šarlatanstvo će imati puno manje kredita kod masa; , ali u međuvremenu mjesečarenje, kako prirodno ili umjetno, jest činjenica, i kao činjenica se ne može opovrgnuti, ono stvara svoj put, unatoč zloj volji protivnika, i dobivanje uporište čak i u hramu znanosti, u koji ulazi na mnoštvo sporednih vrata, umjesto da uđe na glavni ulaz. Njeno pravo da bude tamo će, kroz duže vrijeme, biti u potpunosti priznato. Za spiritiste, mjesečarenje je više nego fizički fenomen; To je svjetlo bačeno na predmet psihologije; to je stanje u kojem možemo proučavati dušu, jer se u njoj duša iskazuje, tako reći kažem, bez skrivanja. Jedan od fenomena koji karakteriziraju dušu je jasnoća pogleda neovisnog od običnih vizualnih organa. Oni koji osporavaju tu činjenicu čine to na temelju da mjesečar ne vidi u svakom trenutku, i na volju eksperimenta, kao što je sa očima. Zar trebamo biti zapanjeni, ako, uporabljena sredstva su drugačija,a rezultati nisu isti? Je li opravdano zahtijevati identične učinke u slučajevima u kojima se koriste različiti instrumenti? Duša ima svoja svojstva kao što to imaju oči; i potonji treba suditi po sebi, a ne po analogiji s pozicije drugog. Uzrok vidovitost od mesmeričkog i prirodnog mjesečarenja je identično isto: to je atribut duše, sposobnost svojstvena svakom dijelu nevidljivog bića koje je u nama, i nema drugih ograničenja do onih dodijeljenih od same duše. Mjesečar vidi gdje god njegova duša može transportirati se, bez obzira na udaljenost. U pogledu na udaljenost, mjesečar ne gleda sa točke na kojoj je njegovo tijelo, već gleda kao kroz teleskop. Stvari koje uočava su prisutne s njim, kao da se nalazi na mjestu gdje one postoje, jer je njegova je duša tamo u stvarnosti; i to je razlog zašto je njegovo tijelo, čini se lišeno osjećaja, sve do trenutka kada se duša vrati i preuzme posjed. Ovo djelomično odvajanje duše i tijelo je nenormalno stanje, koje može trajati duže ili kraće vrijeme, ali ne i neodređeno vrijeme; to je uzrok umora koje se osjeća po tijelu nakon određenog vremenskog razdoblja, osobito kada duša tijekom tog djelomičnog odvajanja, okupira sebe s nekim aktivnim zadacima. Činjenica da pogled-duše ili duhovni-uvid nije ograničen, i nema definitivno mjesto, objašnjava zašto mjesečari ne mogu odrediti mu nikakav poseban organ ili žarište. Oni vide, jer vide, ne znajući zašto ni kako; njihov pogled, kao duhovni- uvid je bez posebnog fokusa. Ako referiraju svoju percepciju na svoje tijelo, ovaj fokus čini im se da se nalazi u organskim centrima u kojima je vitalna aktivnost najveća, osobito u mozgu, u epigastričnoj regiji, ili koji god organ im se pojavljuje kao fokalna točka na kojoj je veza između duha i tijelo najistaknutija. Opseg mjesečareve lucidnosti nije neograničena. Duh, čak i kad je potpuno slobodan, samo posjeduje sposobnosti i znanje pripadajućem stupnju napretka u koji je stigao, ograničenja koja postaju još dodatno sužena kada je vezan s materijom, a time i podvrgnut njenom utjecaju. To je razlog zašto mjesečareva vidovitost nije niti univerzalna niti nepogrešiva; a njegova pouzdanost je sve manja, kada se odmetne od cilja koji joj je dodijeljen od strane prirode, i čini je jedva stvari od znatiželje i eksperimenta. U stanju komparativne slobode u kojoj mjesečar nađe, on ulazi lakše u komunikaciju s drugim duhovima, utjelovljenim ili neinkarniranim; i ta komunikacija je uspostavljena kroz kontakt tekućine koja tvori perispirite, i služi, kao i električne žice, za prijenos misli. Mjesečar, dakle, nema potrebe za artikuliranim govorom kao sredstvom razmišljanja, što on osjeća i sluti; način percepcije čini ga izrazito dostupnim, i impresioniranim, utjecajem moralnog ozračja u kojem se on nalazi. Iz istog razloga, brojni gledatelji, a posebno oni koji su privučeni više ili manje zbog zle znatiželje, u biti su nepovoljni za očitovanje njegovih neobičnih sposobnosti, koje se zatvore, da tako kažem prilikom kontakta s neprijateljskim utjecajem, i samo se razvija slobodno u intimi i pod utjecajem simpatičke okoline. Prisutnost onih koji su zlonamjerni ili antipatični proizvodi na njega učinak jednak kontakta ruke na osjetljivoj biljci. Mjesečar vidi u isto vrijeme, svoj duh i tijelo; oni su, da tako kažem. dva bića koja predstavljaju mu dvojnika u postojanju, duhovno i tjelesno, i koji su svejedno uklopljeni u jednu od veza koje ih čine ujedinjenima. Mjesečar uvijek ne razumije ovu dvojnost, što ga često dovodi da govori o sebi kao da je on druga osoba; u takvim slučajevima, tjelesno biće ponekad govorio duhovnom biću, a duhovno biće ponekad govori tjelesnom biću. Duh stječe povećanje znanja i iskustva u svakom od svojih tjelesnih postojanja. On gubi iz vida dio tih dobitaka tijekom svojih reinkarnacija u materiju, koja je previše gusta da bi omogućila ih prisjećati se u cijelosti; ali ih pamti kao duh. Zato dakle, neki mjesečari pružaju dokaze o posjedovanju znanja izvan njihova trenutnog stupnja obrazovanja, pa čak i njihovih prividnih intelektualnih sposobnosti. Intelektualna i

znanstvena inferiornost od mjesečara u njegovom budnom stanju, dakle, ne dokazuje ništa protiv njegovog posjedovanja znanja koje on može prikazati u svom lucidnom stanju. Prema okolnostima trenutka i cilja predloženog, on može izvući to znanje iz skladišta vlastitog iskustva, iz svoje vidovite percepcije stvari koje se zapravo događaju, ili od savjeta koje prima od ostalih duhova; ali, u omjeru kako je njegov duh više ili manje napredan, on će učinit svoje izjave više ili manje točnima. U fenomenu mjesečarenja, bilo prirodnog ili mesmeričkog, Providnost nam opskrbljuje s nepobitnim dokazima o postojanju i neovisnosti duše,čineći da svjedočimo uzvišenom prizoru njene emancipacije od okova tijela, a time nam omogućuje da pročitamo našu buduću sudbinu kao u otvorenoj knjizi. Kad mjesečar opisuje ono što se događa na udaljenosti, jednako je očito da on vidi ono što opisuje, i da to ne vidi sa svojim tjelesnim očima. On vidi sebe u toj dalekoj točki, i osjeća da se prevezao onamo. Nešto od njega, je dakle, stvarno prisutno na toj udaljenoj točci; i da nešto, ne bivajući to njegovo tijelo, može biti samo njegova duša ili duh. Dok je čovjek u potrazi za uzrocima njegova moralna bića, gubi se u apstraktnim i nerazumljivim metafizičkim suptilnostima,koje Bog stavlja svakodnevno pred oči, i unutar dosega njegovih ruku, najjednostavnije i najsigurnije načine za proučavanje eksperimentalne psihologije. Trans je stanje u kojem je neovisnost duše od tijela najjasnije vidljivo, i, da tako kažem, opipljivo, na osjetila promatrača. U sanjanju i mjesečarenju, duša luta među zemaljskim svjetovima; u transu, ona zadire u sferu postojanja drugog reda, u onoj eteričnih duhova s kojima ulazi u komunikaciju, međutim, bez mogućnosti da se prekorače određene granice koje ne bi mogao proći bez u potpunosti razbijanja veza koje ga vežu za tijelo. Okružen novim ljepotama,zanesen harmonijama nepoznate zemlje, prožet blaženstvom koje prkosi opisu, duša uživa predokus nebeskog blaženstva, i može se reći da je stavila jednu nogu na pragu vječnosti. U stanju transa, uništenje tjelesne veze je skoro gotovo. Tijelo ne posjeduje ništa više nego li organski život; i osjećamo da se duša održava samo za nj po jednoj niti, što bi daljnji napor sa njene strane razbio zauvijek. U tom stanju, sve zemaljske misli nestaju, i daju mjesto pročišćenoj percepciji koja je suština našeg nematerijalnog bića. U cijelosti apsorbiran u uzvišenoj kontemplaciji, zanesenjak smatra zemaljski život kao samo trenutan zastoj prema vječnom putu; usponi i padovi ovog donjeg svijeta, njegove proste radosti i tuge, čine mu se samo kao jalovi incidenti putovanja čiji je kraj oduševljen predvidjeti. To je sa zanesenjacima kao i s mjesečarima; njihova lucidnost može biti više ili manje savršena, a njihov duh, kako već više ili manje uzvišen, je također više ili manje sklon prihvaćanju istine stvari. U njihovom abnormalnom stanju, ima ponekad više emotivnog uzbuđenja nego istinske lucidnosti; ili, govoriti točnije, njihovo emotivno uzbuđenje otežava lucidnost, i, zbog tog razloga, njihova otkrića su često mješavina istine i pogreške, od uzvišenih ideja i apsurdnih ili čak i smiješnih ideja. Inferiorni duhovi često iskorištavaju ova nervozna uzbuđenja (koja su uvijek izvor slabosti za one koji nisu u stanju ih kontrolirati), kako bi pokorili zanesenjaka; i u tom smislu oni predstavljaju njegovim očima pojave koje potvrđuju ga u idejama i predrasudama njegova budna stanja. Ova podjarmljivanja vidovnjaka uz prezentacije lažnih nastupa je "kamen smutnje" ovog objelodanjenog reda. Međutim nisu svi oni jednako podložni toj opasnoj zabludi; i na nama je da vagnemo njihove izvještaje hladne glave i pažljivo, i da prosudimo o njihovim objavama po svjetlu znanosti i razuma. Emancipacija duše događa se ponekad u budnom stanju, i pruža, onima koji su obdarena sposobnošću vidovitosti, moć vida, sluha i osjećaja, izvan granica tjelesnih osjetila. Oni vide stvari na udaljenostima, na svim mjestima na kojima njihova duša proširuje svoje djelovanje; oni ih vide, da tako kažem, ukoso u odnosu na njihov običan prizor, i kao da su u nekoj vrsti fatamorgane. U trenutku kada se fenomen vidovitosti javlja, fizičko stanje vidioca se vidno mijenja. Njegov pogled postaje nejasan; on gleda ispred sebe, bez gledanja; njegova fizionomija odražava abnormalno stanje živčanog sustava. Očito je da mu organi vida nemaju nikakve veze s njegovim trenutnim percepcijama; jer njegova vizija ide dalje, čak i kada su mu oči zatvorene.

Sposobnost vidovitosti čini se onima koji su obdareni njome kao što je to prirodni običan vid. Čini im se da je to atribut njihova bića; te nisu svjesni tog izuzetnog karaktera. Oni općenito zaborave ovu lucidnost, sjećanje koje, postaje sve više i više nejasno, nestaje na dužini iz njihovih sjećanja kao san. Moć vidovitosti varira od zbunjene senzacije do jasne i razgovijetne percepcije stvari sadašnjih ili udaljenih. U rudimentarnom stanju, to daje nekim osobama takt, pronicljivost, svojevrsnu sigurnost, u njihovim odlukama i djelima, koja se mogu oblikovati u čestitosti moralnog pogleda. Na višem stupnju razvoja, to budi slutnje; još dalje razvijen, pokazuje vidjelicama događaje koji su se već dogodili, ili se trebaju dogoditi. Prirodno i umjetno mjesečarenje, trans, i vidovitost su samo vrste ili modifikacije djelovanja jednog te istog uzroka. Poput snova, oni su ogranak prirodnog fenomena, te su stoga postojali u svakom dobu. Povijest nam pokazuje da su bili poznati, pa čak i zlostavljani, od davnina; i stvorile objašnjenja bezbrojnih činjenica, koje su praznovjerne predrasude dovele ljude da promatraju ih kao natprirodne.

slijedi.... GLAVA IX INTERVENCIJA DUHOVA U TJELESNI SVIJET 1. PERCEPCIJA NAŠIH MISLI OD STRANE DUHOVA 2. UTJECAJ DUHOVA NA NAŠE MISLI I DJELA -3. OPSJEDNUTOST- 4.KONVULZIJE (grčenje) – 5. NAKLONOST DUHOVA ZA ODREĐENE OSOBE – 6. ANĐELI ČUVARI, ZAŠTITA POZNATIH I SIMPATETIČNIH DUHOVA -7. UTJECAJ DUHOVA NA DOGAĐAJE LJUDSKOG ŽIVOTA - 8. DJELOVANJE DUHOVA U PROIZVODNJI FENOMENA PRIRODE – 9. DUHOVI I RAT - 10. PAKTOVI S DUHOVIMA -11. OKULTNE MOĆI, TALISMANI, ČAROBNJACI -12. BLAGOSLOVI I KLETVE. INTERVENCIJA DUHOVA U TJELESNI SVIJET 1. PERCEPCIJA NAŠIH MISLI OD STRANE DUHOVA 2. UTJECAJ DUHOVA NA NAŠE MISLI I DJELA -3. OPSJEDNUTOST- 4.KONVULZIJE (grčenje) – 5. NAKLONOST DUHOVA ZA ODREĐENE OSOBE – 6. ANĐELI ČUVARI, ZAŠTITA POZNATIH I SUOSJEĆAJNIH DUHOVA -7. UTJECAJ DUHOVA NA DOGAĐAJE LJUDSKOG ŽIVOTA - 8. DJELOVANJE DUHOVA U PROIZVODNJI FENOMENA PRIRODE – 9. DUHOVI I RAT - 10. PAKTOVI S DUHOVIMA -11. OKULTNE MOĆI, TALISMANI, ČAROBNJACI -12. BLAGOSLOVI I KLETVE. PERCEPCIJA NAŠIH MISLI OD STRANE DUHOVA 456. Vide li duhovi sve što mi radimo? "Mogu, ako to žele, jer su stalno oko vas. Ali, praktično, svaki duh vidi samo one stvari na koje je usmjerava svoju pažnju; jer on ne troši pozornost na ono što ga ne zanima.

"457. Mogu li duhovi vidjeti naše najtajnije misli? "Oni često vide i ono što bi vi rado sakrili od sebe samih, ni djela, niti misli ne mogu biti skriveni od njih. "- Čini se, dakle, da je lakše sakriti nešto od osobe dok je živa nego sakriti od te iste osobe nakon njene smrti? "Dakako, i kada volite se skrivati od svakog oka, često je gomila duhova oko vas, i promatra. " 458. Što misle o nama duhovi koji su oko nas, i promatraju nas? "To ovisi o kvaliteti samih duhova. Lakomisleni duhovi uživaju u nedaćama u koje su vas doveli i smiju se vašim izljevima nestrpljenja. Bolji duhovi žale vaše nesavršenosti, i nastoje vam pomoći da se sami izliječite od njih. " OKULTNI UTJECAJ DUHOVA NA NAŠE MISLI I DJELA 459- Da li duhovi utječu na naše misli i djela? "Njihov utjecaj na njih je veći nego što mislite, jer su vrlo često oni ti koji ih usmjeravaju ". 460. Imamo li mi neke misli koje potječu u nama, i druge koje su nam predložene? "Tvoja duša je duh koji misli. Sigurno ste primijetili da mnoge misli, a često upravo suprotne one, dolaze u vaš um u odnosu na istu temu, te u isto vrijeme. U takvim slučajevima, neke od njih su vaše, a neke su i naše. To je uzrok vaših nesigurnosti, jer imate u svom umu dvije ideje koje su jedna nasuprot druge. " 461. Kako možemo razlikovati misli koje su naše vlastite i one koje su predložene nam? "Kada je misao predložena, to je kao glas koji govori vama. Vaše misli su uglavnom one koje vam prvi put padnu na pamet. U stvari, ta razlika nije od mnogo praktičnog značaja za vas, a često je bolje za vas da ne budete u stanju to razlučiti. Čovjekovo djelo je tako ostalo u većoj slobodi. Ako se odluči za pravi put, on to čini više spontano; ako ode na krivi, to je više izrazito odgovoran za svoju pogrešku. " 462. Da li ljudi od inteligencije i genijalnosti uvijek vuku svoje ideje iz svojih misli? "Njihove ideje ponekad dolaze iz vlastitog duha, ali često jesu predložene im od drugih duhova koji prosuđuju da će oni biti u stanju razumjeti ih, i dostojni prenositi ih. Kada oni ne pronađu potrebnu ideje u sebi, oni čine u nesvijesti zahtjev za inspiracijom; vrsta prizivanja koju oni čine bez da su toga svjesni. " 463. Ponekad se kaže da je naša prva misao uvijek najbolja, -je li to istina? "Može biti dobra ili loša, prema prirodi utjelovljenog duha. Uvijek je dobro poslušati nadahnuća. " 464. Kako možemo razabrati da li sugerirana misao dolazi od dobrog duha ili zlog? "Studirajte njenu kvalitetu. Dobri duhovi daju samo dobre savjete. Na vama je razlikovati dobro od lošeg. " 465. S kojim ciljem to nesavršeni duhovi nas potiču na zlo? "Da bi ste patili kao što i oni sami čine."

- Da li to umanjuje njihove patnje? "Ne, to čine iz ljubomore spram onih koji su sretniji od njih samih." - Kakve patnje to oni žele da mi prolazimo? "One koje rezultiraju do toga da budete inferiornog reda i što dalje od Boga." 466. Zašto Bog dopušta duhovima da nas potiču na zlo? "Nesavršeni duhovi koriste se od Providnosti kao instrumenti koji iskušavaju ljudsku vjeru i postojanost u dobrim djelima. Vi, bivajući duh, morate napredovati u spoznaji beskonačnosti. U tu svrhu imate proći kroz kušnje zla kako bi postigli dobrotu. Naša misija je voditi vas na pravi put. Kada ste pod zlim utjecajima, to je zato što privlačite zle duhove zbog svoje zle požude, jer zli duhovi uvijek će doći pomoći vam kada želite učiniti zlo; samo vam oni mogu pomoći činit zlo kada ustupite prostor zlim željama. Ako ste skloni počiniti ubojstvo, imat ćete oko vas roj duhova koji će držati tu sklonost živu u vama; ali ćete također imati i druge oko vas koji će pokušati utjecati na dobro, što vraća ravnotežu, i ostavlja vas na vašoj odluci. " 467. Možemo li se osloboditi od utjecaja duhova koji nas potiču na zlo? "Da, jer oni se samo žele priključiti na one koji ih privlače po zloj naravi svojih misli i želja. "468. Da li se duhovi, čiji je utjecaj odvraćen našom voljom, odriču svojih iskušenja? "Što još mogu učiniti? Kada su uvidjeli da ne mogu ostvariti svoj cilj, oni odustaju u pokušaju; , ali i dalje prate na povoljan trenutak, kao što mačka prati miša. " 469 Na koji način možemo neutralizirati utjecaj zlih duhova? "Čineći samo ono što je ispravno, stavljajući sve svoje povjerenje u Boga, tako odbijate utjecaj inferiornih duhova, te prevenirate dobivanje moći nad vama. Pazite da ne slušate sugestije duhova koji vas nadahnjuju na zle misli, potpiruju razdor među vama, i pobuđuju u vama zle strasti. Budite nepovjerljivi osobito prema onima koji laskaju vaš ponos, jer, na taj način, napadaju vašu najslabiju stranu. To je razlog zašto je Isus rekao u Očenašu, " ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla." 470. Jesu li duhovi koji žele nas uvesti u zlo, i koji time stavljaju našu čvrstinu u čestitosti na kušnju, dobili na zadatak da to učine; i jesu li time odgovorni za uspjeh takve misije? "Niti jedan duh ne dobiva ikada zadatak da učini zlo, kad to čini, radi to po svojoj volji, čime na kraju prolazi posljedice svojih nedjela. Bog može dozvoliti mu da ide svojim zlim putem, kako bi te iskušao; ali mu On nije naredio da to i napravi, i na vama je da mu se oduprete. " 471. Kada imamo osjećaj neke neodređene tjeskobe, neopisive nelagode, ili unutarnjeg zadovoljstva, bez pripisivog razloga, jesu li ti osjećaji jednostavno proizlaze iz našeg fizičkog stanja? "Oni su gotovo uvijek učinak komunikacije koje nesvjesno primate od duhova oko vas, ili koje ste dobili od njih za vrijeme sna. " 472. Kad duhovi žele nas pobuditi na zlo, da li oni samo iskorištavaju okolnosti u kojima smo se našli, ili te

okolnosti mogu oni sami kreirati po svom dizajnu? "Oni iskorištavaju događaje po bilo kojim povoljnim okolnostima, ali ih također često dovode do realizacije, pozivajući vas prema, bez da ste svjesni toga, predmetima vaših nerazboritih želja. Tako, primjerice, čovjek pokupi smotuljak novčanica s puta. Ne trebate misliti da su duhovi donijeli taj novac na to mjesto, ali su možda predložili čovjeku ideju da krene baš tim putem; te kad je pronašao novac, mogu mu predložiti ideju da novac uzme za sebe, dok će drugi mu ukazivati na ideju o vraćanju novca pravom vlasniku. Tako je dakle i u svim drugim kušnjama. " OPSJEDNUTOST 473. Može li duh privremeno preuzeti tijelo žive osobe - zapravo, može li on uvesti sebe u živo tijelo, te djelovati u prostoru umjesto duha utjelovljenog u njemu? "Duh ne ulazi u tijelo kao što vi ulazite u kuću. On se asimilira u utjelovljeni duh koji ima iste nedostatke i osobine kao i on, kako bi oni mogli djelovati međusobno; ali uvijek je utjelovljen duh taj koji djeluje po njegovoj volji spram materije s kojom je ogrnut. Niti jedan drugi duh ne može zamijeniti mjesto duha koji je utjelovljen u određenom tijelu, jer duh je neraskidivo ujedinjen sa tijelom sve do dolaska trenutka koji je određen od strane Providnosti za prestanak njegova materijalnog postojanja. " 474. Ako nema takve stvari kao što je "opsjednutost", u uobičajenom smislu tog pojma-recimo to tako, suživot dvaju duhova u istom tijelu- je li moguće da se jedna duša nađe dominirana, pokorena, opsjednuta drugom dušom do te mjere da je njena volja, da tako kažem, paralizirana? "Da, i upravo ta dominacija je ona koja doista predstavlja ono što vi zovete opsjednutost. Ali morate shvatiti da ta dominacija nikada nije uspostavljena bez sudjelovanja duha koji je podvrgnuti istoj, bilo kroz njegovu slabost ili slobodnu volju. Ljudi su često znali zamijeniti slučajeve opsjednutosti za one što su stvarno bili slučajevi epilepsije ili ludila, trebajući pomoć liječnika, a ne egzorcista. " Riječ opsjednutost, u svom zajedničkom shvaćanju, pretpostavlja postojanje demona - to jest, kategorije bića koja su po prirodi zla, te suživot jednog od tih bića s dušom čovjeka u tijelu potonjeg. Budući da ne postoje takva bića kao demoni u smislu kojeg smo sad definirali, te kako dva duha ne mogu istodobno nastanjivati isto tijelo, ne postoji takva stvar kao što je "opsjednutost" u smislu koje se obično pripisuje toj riječi. Riječ opsjednutost treba shvatiti kao izražavanje stanja apsolutne podložnosti kojoj duša u tijelu je pretpostavljena od nesavršenog duha pod čiju dominaciju je pala. 475. Može li duša, vlastitom inicijativom, otjerati zle duhove kojima je na taj način opsjednuta, i osloboditi se njihove dominacije? "Uvijek se možete otresti obruča ako ste čvrsto odlučili to učiniti. 476. Zar ne može fascinacija izvršena od strane zlog duha biti toliko potpuna da osobu pokorena nije niti svjesna toga; i, u tom slučaju, možda bi treća osoba mogla stati na kraj toj podložnosti? Što bi trebalo poduzeti od potonjeg u tu svrhu? "Snaga volje čestitog čovjeka može biti korisna privlačenjem suradnje dobrih duhova u radu izbavljenja; što više čestit čovjek, to više snage on posjeduje, kako nad nesavršenim duhovima kako bi ih otjerao, tako i nad onim dobrima da ih privući bliže. Ipak, i najbolji ljudi će biti nemoćni u takvom slučaju, osim ako se pokorena osoba ne nakloni naporima u njegovo ime, jer postoje osobe koje imaju užitak u stanju ovisnosti koja ih podvedi u njihove nastrane ukuse i želje. Ni u kome slučaju ne može onaj koji je nečista srca prakticirati bilo kakav oslobađajući utjecaj, jer je preziran od strane dobrih duhova, te oni loši nemaju

nikakvo strahopoštovanje prema njemu. " 477. Imaju li formule egzorcizma ikakvu moć nad lošim duhovima? "Ne, kada zli duhovi vide nekog tko ozbiljno nastoji djelovati nad njima takvim sredstvima, oni mu se smiju, i ustraju u svojoj opsesiji. "478. Osobe koje su dobronamjerne ponekad budu opsjednute; Koja su najbolja sredstva za oslobađanje od opsjednuća duhova? "Da izmorite njihovo strpljenje,ne dajete nikakvu pozornost njihovim prijedlozima, te im pokažete da gube vrijeme. Kad uvide da ne mogu ništa učiniti, idu dalje. " 479. Je li molitva učinkovita kao sredstvo za okončanje opsjednuća? "Molitva je uvijek efikasno sredstvo za dobivanje pomoći, ali morate zapamtiti da mrmljajući određene riječi neće biti dovoljno za dobivanje onog što želite. Bog pomaže onima koji pomažu sebi samima, ali ne i onima koji ograničavaju svoju akciju samo na molbu za pomoć. Dakle neophodno je za osobu opsjednutu da učini svoj maksimum kako bi se izliječila od nedostataka koji privlače zle duhovi za njim. " 480. Što se može reći za istjerivanje vragova, o kojima se govori u evanđeljima? "To ovisi o značenju koje pripisujete riječi đavao. Ako ste mislili pod tim pojmom zlog duha koji podređuje ljudsko biće, očito je da, ako je njegov utjecaj uništen, on će stvarno biti otjeran. Ako pripisujete oboljenje vragu, možete reći, kad izliječite bolest, da ste otjerali vraga daleko. Izjava može biti istinita ili lažna, ovisno prema značenju koje pripisujete određenim riječima. Najviše bremenite istine mogu se činiti apsurdne ako gledate samo na oblik pod kojima su se predstavile, kao i kad alegoriju uzimate kao činjenicu. Čuvajte ovaj princip čvrsto u svom umu, i držite ga tamo; jer je od univerzalne primjene. " KONVULZIJE (GRČENJE) 481. Da li duhovi igraju ulogu u pojavama koje se pojavljuju kod pojedinaca poznatih kao konvulzije? "Da, vrlo važnu, kao što to čini i agens kojeg zovete magnetizam, bilo upotrebljeno od ljudskih bića ili duhova; jer taj agens je originalni izvor tih pojava. Šarlatanstvo je često preuveličavalo te efekte, i učinilo ih stvarima špekulacija, koje su ih dovele do razine ismijavanja. " Koja je općenito priroda duhova koji pomažu proizvesti pojave ove vrste? "Od niskog rasta. Zar mislite da bi duhovi viših stupnjeva tratili svoje vrijeme na takav način? "482. Kako može cijela populacija biti iznenada bačena u abnormalno stanje konvulzije i krize. '"Kroz suosjećanje. Moralne dispozicije su ponekad veoma zarazne. Niste toliko u neznanju u pogledu učinaka ljudskog magnetizma, da to ne bi razumjeli, kao i ono gdje bi neki duhovi naravno iskoristili trenutak u takvim pojavama, kroz suosjećanje s onima na kome se pojave očituju. " 483. Što je uzrok fizičke neosjetljivosti koja se ponekad primjećuje u konvulzijama, a ponekad, također, i kod drugih osoba, kada su podvrgnute najokrutnijim mučenjima? "U nekim slučajevima to je jednostavno posljedica ljudskog magnetizma, koji djeluje na živčani sustav na isti način kao što to čine određene supstance. U drugim slučajevima, mentalno uzbuđenje oslabljuje

senzibilitet organizma, život čini se kao da se povlači iz tijela kako bi se usredotočio u samom duhu. Zar niste primijetili da, kada je duh intenzivno zaokupiran bilo čime, da tijelo ne osjeća niti vidi niti čuje? NAKLONOST DUHOVA ZA ODREĐENE OSOBE 484. Da li duhovi od milja vole određene osobe? "Dobri duhovi suosjećaju se sa svim ljudima koji su dobri, ili prijemčivi prema poboljšanju; inferiorni duhovi, s ljudima koji su loši, ili koji mogu postati takvima. Razlog, u oba slučaja, je posljedica sličnosti u osjećajima. " 485. Je li privrženost određenih duhova za određene osobe isključivo ona od sentimenta? "Istinska privrženost nema ništa od tjelesnosti, ali, kada se duh veže uz žive osobe, to nije uvijek samo kroz privrženost; jer tu također može biti kao razlog reminiscencija (nejasno sjećanje) na ljudske strasti. "486. Da li duhovi pokazuju interes za naše nesreće i naše blagostanje? Oni koji nam žele dobro, jesu li ožalošćeni boljkama kojima smo podvrgnuti tijekom života? "Dobri duhovi vam čine sve dobro što mogu, i raduju se s vama u svim vašim radostima. Oni tuguju nad vašim nevoljama kada se ne možete nositi s rezigniranošću spram istih, jer u tom slučaju nevolja ne proizvodi blagotvorni rezultat, jer vi ste poput bolesnog čovjeka koji odbija neugodan gutljaj koji bi ga izliječilo." 487. Koja je vrsta zala koja uzrokuje najviše nevolja našim duhovnim-prijateljima? Je li to fizička patnja, ili naše moralne nesavršenosti? "Ono što ih najviše tuguje je vaša sebičnost i vaše tvrdo srce, jer to su korijeni svih vaših problema. Oni se osmjehuju na imaginarne tuge koje su rod ponosa i ambicije; a raduju se onima koje će skratiti vaš mandat od iskušenja. " 488. Imaju li rodbina i prijatelji koji su otišli prije nas u drugi život više simpatija za nas od duhova koji su stranci nama? "Nema sumnje da je tome tako i oni su ti koji često vas štite kao duhovi, prema svojim mogućnostima." - Jesu li prijemčivi na osjećaje koje smo sačuvali na njih? "Vrlo značajno, ali zaboravljaju one koji su zaboravili njih." ANĐELI ČUVARI, ZAŠTITA POZNATIH I SUOSJEĆAJNIH DUHOVA 489. Postoje li duhovi koji se vežu za određenu osobu, kako bi ga zaštitili te mu pomogli? "Da, duhovni-brat, ono što vi zovete zaštitnik, ili dobar duh." 490. Što treba shvatiti pod izrazom, anđeo čuvar '?

"Duh-zaštitnik visokog stupnja." 491. Što je poslanje duha- zaštitnika? "Ono koje otac ima prema svojoj djeci- da vodi predmet svoje zaštite prema pravom putu, pomažući svojim savjetima, pružajući utjehu u njegovim nevoljama, te da održi njegovu hrabrost nad kušnjama njegova zemaljskog života. "492. Je li duh-zaštitnik vezan za pojedinca od njegova rođenja? "Od rođenja do smrti, a često ga slijedi i nakon smrti u duhovnom životu, pa čak i u stjecaju nekoliko tjelesnih postojanja; jer te egzistencije su samo kratke faze njegova postojanja . " 493. Je li misija duha-zaštitnika dobrovoljna ili obvezna? "Tvoj duh-zaštitnik je dužan bdjeti nad vama, jer je prihvatio taj zadatak, ali duhu je dopušteno izabrati svog štićenika među ljudima s kojima je suosjećajan. U nekim slučajevi taj posao je zadovoljstvo; u drugima, to je misija ili obveza. "Kada se veže za osobu, je li duh dužan suzdržati se od zaštite drugih pojedinaca? "Ne, ali to čini rjeđe." 494. Je li duh-zaštitnik neraskidivo vezan za osobu koja je povjerena njegovom skrbništvu? "Često se događa da duhovi napuste svoj položaj kako bi ispunili različite misije, ali u tom slučaju, razmjena staratelja se odvija. "495. Da li duh-zaštitnik ponekad napustiti svog štićenika kada ovaj ustraje u zanemarivanju njegovih savjeta? "On se povlači od njega kad vidi da su njegovi savjeti beskorisni, te da postoji tvrdoglava odlučnost priklanjanju utjecaju inferiornih duhova; ali ne napušta ga u cijelosti, te i dalje osigurava da se njegov glas čuje. Nije duh taj koji napušta čovjeka, već čovjek koji zatvara uši spram duha. Čim ga čovjek pozove natrag, duh mu se vraća. "Ako bude postojao nauk koji bi trebao pridobiti većinu u nevjerici svojim šarmom i ljepotom, onaj o postojanju duha zaštitnika ili anđela čuvara. Kad se zamislite da imate uvijek blizu vas biće koje je superiorno spram vas, a koje je uvijek tu uz vas za savjet, da vas održi, kako bi vam pomoglo u penjanju strmim usponima prema samo-poboljšanju, čije prijateljstvo je istinitije i odanije nego najintimnija veza koju možete stvoriti na zemlji zar nije takva ideja ponajviše utješna? Ta bića su u vašoj blizini na zapovijed Boga. On je taj koji ih je stavio pored vas. Oni su tu iz ljubavi prema njemu, a ispunjavaju prema vama plemenitu, ali napornu misiju. Oni su sa vama ma gdje god bili; u tamnici, u samoći, u Lazar-kući (kolonija gubavaca), čak i progonima razvratnim . Ništa vas ikad ne dijeli od prijatelja kojeg ne možete vidjeti, čije nježne poticaje osjećate, čije mudre savjete čujete, u dnu dubine svoga srca. "O da si barem bio više impresioniran s ovom istinom! Koliko često bi vam pomogla u vašim trenucima potrebe! Koliko često bi vas spasila od zamke zlih duhova! No, na veliki dan (kad dođeš Bogu na istinu) , koliko često će vaš anđeo čuvar morati reći: 'Nisam li te poticao, a ipak nisi slijedio moje vodstvo? Nisam li ti pokazati ponor, a ipak si ustrajao bacajući sebe u njega? Nisam li potaknuo tvoju savjest da čuje glas istine, a zar nisi potom slijedio savjete lažne 'Propitujte svoje anđele čuvare?; uspostavite između sebe i njih prijemčivu intimnost koja postoji između

voljenih prijatelja. Nemojte misliti skrivati išta od njih, jer su oni božje oči, a vi ne možete obmanuti ih. Razmislite o budućnosti; trudite se napredovati prema gornjem putu: Vaša iskušenja će biti kraća, a vaše postojanja sretnija. Ljudi, budite hrabri! Odbacite daleko od sebe sve predrasude i mentalne rezervacije; uđite odlučno na nove ceste koja se otvaraju pred vama! imate vodiče; slijedite ih. Vaš cilj ne može iznevjeriti, jer taj cilj je sam Bog. "Za one koji možda misle da je nemoguće da se duhovi visokog stupnja trebaju vezati na zadatak tako naporan i zahtjevan s toliko strpljenja s njihove strane, mi odgovaramo, da utječemo na vaše duše, dok smo mnogim milijunima liga od vas. Za nas, prostor je ništa; i, dok živimo u nekom drugom svijetu, naš duh čuva vezu s vašom. Posjedujemo kvalitete kojima ne možete formirati niti pojma; ali budite sigurni da Bog nije nametnuo na nas zadatak iznad naših snaga, te da On nije vas napustio na zemlji bez prijatelja i podrške. Svaki anđeo čuvar ima svog štićenika, nad kojeg gleda kao što otac bdije nad svojim djetetom, on se raduje kad vidi da prati ispravan put; on tuguje kad su njegovi savjeti zanemareni. "Nemojte se bojati da ćete nas umoriti svojim pitanjima. Ostanite, naprotiv, uvijek je u vezi s nama: tako ćete biti jači i sretniji. Upravo je ta komunikacija između svakog čovjeka i njegovog poznatog duha ta koja će na kraju sve ljude učiniti medijima i protjerati nevjericu iz ovog svijeta. Vi koji ste primili uputu, uputite druge zauzvrat: vi koji posjedujete talente, podignite svoju braću. Vi niste svjesni kako velik posao ste ostvarili pritom; to je djelo od Krista, djelo nametnutog od Boga. Zašto vam je Bog dao inteligenciju i znanje, ako ne da ih podijelite sa svojom braćom, kako bi im pomogli da napreduju ka putu koji vodi do vječne sreće? " 496. Ako duh napusti svog štićenika, i više mu ne čini dobro, može li mu potom naškoditi? "Dobri duh nikada ne čini zlo bilo kome. Oni ostavljaju to onima koji su zauzeli njihovo mjesto; a vi tada optužujete sudbinu za nevolje koje su vas preplavile, a to su, u stvarnosti, rezultati vlastitih loših postupaka. "497. Može li duh-zaštitnik napustiti štićenika na milost i nemilost duhu koji ima želju da mu naškodi? "Zli duhovi se ujedinjuju zajedno kako bi neutralizirali djelovanje onog dobrog, ali volja štićenika je dovoljna da vrati sva moć duhovnom zaštitniku. Potonji može naći i drugdje drugu osobu čija dobronamjernost mu pruža lagan način za pružanje pomoći; u tom slučaju, on iskorištava priliku činiti dobro, dok čeka povratak svoga štićenika. " 498. Kada duh-zaštitnik omogući svom štićeniku da odluta u krive staze, je li to zato što on nije u stanju nositi se zlim duhovima koji su ga odveli u krivo? "To nije zato što on nije u stanju, nego zato što je on odlučio tako učiniti, on zna da će njegov štićenik postati mudriji i bolji kroz iskušenja koja je predtavio pred sebe. Duh-zaštitnik pomaže svog štićenika kroz savjete koje predlaže kroz njegov um, ali koji se nesretno uvijek ne poštuju. To je jedina slabost, nemar, ili ponos ljudi koji daje snagu lošim duhovima; njihova moć nad vama dolazi isključivo iz vaše nedovoljnog otpora spram njihova djelovanja. "499. Je li duh-zaštitnik stalno sa svojim štićenikom? Postoje li okolnosti pod kojima, bez da ga napusti, ga bi mogao izgubiti iz vida? "Postoje okolnosti pod kojima prisutnost duha-zaštitnika nije potrebna štićeniku. " 500. Dođe li ikada vrijeme kada duh više ne treba anđela čuvara? "Da, kada dosegne stupanj napretka koji mu omogućuje da se sam vodi, kao što dođe vrijeme kada učenik više nema potrebe za učiteljem. No, to se ne događa na vašoj zemlji. "

501. Zašto je djelovanje duhova spram našeg postojanja okultno? i zašto, kada nas štite, oni ne čine tako navodno? "Ako biste računali na njihovu podršku, ne bi djelovali od sebe, a vaš duh ne bi ostvario napredak. Kako bi napredovao, svaki čovjek treba stjecati iskustvo, a često i na vlastiti teret. On treba prakticirati svoje mogućnosti; inače bi bio kao dijete, kojem nije dozvoljeno hodati samom. Aktivnosti duhova koji žele vašu dobrobiti uvijek su regulirane na takav način da vam ostavi na slobodnu volju; Jer, ako ne biste imali nikakvu odgovornost, ne bi napredovali na putu koji će vas dovesti do Boga. Čovjek,kada ne vidi svojeg pomagača , stavlja naprijed vlastitu snagu; njegov vodič, međutim, bdije nad njim, i poziva ga s vremena na vrijeme, kako bi ga upozorio da se čuva od opasnosti. "502. Kad duh-zaštitnik uspije odvesti štićenika ka pravom putu,da li on time dobiva bilo kakve koristi za sebe? "To je zaslužan rad, koji će se računati za njega ili za napredak ili za njegovo zadovoljstvo. On se raduje kad vidi svoju brigu okrunjenu uspjehom, te trijumfira kao što to čini učitelj u uspjehu svog učenika. " Je li on odgovoran ako štićenik ne uspije? "Ne, jer je učinio sve što je ovisilo o njemu." 503. Da li duh-zaštitnik osjeća tugu vidjevši da štićenik uzima krivi put? i zar takav prizor mu ne remeti vlastitu sreću? "On je tužan spram njegovih pogrešaka, te ga sažalijeva,ali ove nevolje nemaju tjeskobu zemaljskog porijekla, jer on znade da postoji lijek za zlo, te da što nije učinjeno danas će se obaviti sutra. "504. Može li mi uvijek znati ime našeg anđela čuvara? "Kako je moguće da znate imena koja za vas nemaju egzistenciju? Mislite li da nema drugih duhova, osim onih koje znate? " Ali kako ga možemo prizvati ako ne znamo tko je on? "Dajte mu ime koje želite - bilo kojeg vrhunskog duha za koga osjećate simpatije ili štovanje. Vaš anđeočuvar će odgovoriti na vaše traženje; jer svi dobri duhovi su braća, i pomažu jedni drugima. " 505. Jesu li duhovni-čuvari koji uzimaju poznata imena uvijek i osobe koje su rodile s tim imenima? "Ne, ali oni su duhovi koji su u suosjećanju s njima, i koji, u mnogim slučajevima, dolaze u njihovo ime. Vi zahtijevate imena; Oni, dakle, uzimaju ime koje će vas inspirirati s samopouzdanjem. Kada niste u mogućnosti izvršiti zadatak osobno, poslat ćete nekoga u mjesto sebe, koji će djelovati u vaše ime. "

slijedi 506 ......

Prevod radili Saboter i Zagorski (nikovi sa foruma Objave) Preostalo za prevod: Guardian-angels-Protecting, familiar, and sympathetic spirits 233

Presentiments 242 Influence of spirits on the events of human life 242 Action of spirits In the production of the phenomena of nature 246 Spirits during battle 248 Pacts with spirits 250 Occult power-Talismans-Sorcerers 251 Benedictions and curses 253 429 INDEX CHAPTER X OCCUPATIONS AND MISSIONS OF SPIRITS 254 CHAPTER XI THE THREE REIGNS 261 Minerals and plants 261 Animals and men 262 Metempsychosis 269 BOOK THIRD CHAPTER I MORAL LAWS 270 Divine or natural law 270 Characteristics of natural law 270 Knowledge of natural law 272 Good and evil 274 Division of natural law 278 CHAPTER II I. THE LAW OF ADORATION 280 Aim of adoration 280 External acts of adoration 280 Life of contemplation 282 Prayer 282 Polytheism 285 Sacrifices 287 CHAPTER III II. THE LAW OF LABOUR 290 Necessity of labour 290 Limit of labour-Rest 291 CHAPTER IV III. THE LAW OF REPRODUCTION 293 Population of the globe 293 Succession and Improvement of races 293 Obstacles to reproduction 294 Marriage and celibacy 295 Polygamy 298 CHAPTER V IV. THE LAW OF PRESERVATION 297 Instinct of self-preservation 297 Means of self-preservation 297 430 INDEX Enjoyment of the fruits of the earth 299 Necessaries and superfluities 300 Voluntary privations -Mortifications 301 CHAPTER VI

V. THE LAW OF DESTRUCTION 304 Necessary destruction and unjustifiable destruction 304 Destructive calamities 306 War 308 Murder 309 Cruelty 309 Duelling 311 Capital punishment 311 CHAPTER VII VI. SOCIAL LAW 314 Necessity of social life 314 Life of isolation 314 Family ties 315 CHAPTER VIII VII. THE LAW OF PROGRESS 317 State of nature 317 March of progress 318 Degenerate peoples 320 Civilisatlon 322 Progress of human legislation 323 Influence of spiritism on progress 324 CHAPTER IX VIII. THE LAW OF EQUALITY 327 Natural equality 327 Inequality of aptitudes 327 Social inequalities 328 Inequality of riches 328 Trials of riches and of poverty 330 Equality of rights of men and women 331 Equality In death 332 CHAPTER X IX. THE LAW OF LIBERTY 333 Natural liberty 333 Slavery 334 Freedom of thought 335 Freedom of conscience 335 431 INDEX Free-will 336 Fatality 338 Foreknowledge 343 Theoretic summary of the springs of human action 345 CHAPTER XI X. THE LAW OF JUSTICE, OF LOVE, AND OF CHARITY 349 Natural rights and justice 349 Right of Property-Robbery 351 Charity-Love of the neighbour 352 Maternal and filial affection 354 CHAPTER XII MORAL PERFECTION 356 Virtues and vices 356 The passions 361 Selfishness 362

Characteristics of the virtuous man 365 Self-knowledge 365 BOOK FOURTH HOPES AND CONSOLATIONS. CHAPTER 1 Earthly joys and Sorrows 363 Happiness and unhappiness 368 Loss of those we love 373 Disappointments-Ingratitude-Blighted affections 374 Antipathetic unions 375 Fear of death 376 Weariness of Life-Suicide 377 CHAPTER II Future joys and sorrows 383 Annihilation-Future life 383 Intuition of future joys and sorrows 383 Intervention of God in rewards and punishments 384 Nature of future joys and sorrows 385 Temporal sorrows 391 Expiation and repentance 394 Duration of future penalties 397 Resurrection of the body 4