Keith Sherwood - Čakre kola života.pdf

Keith Sherwood

Čakre - kola života Sadržaj Uvod Što ćete naučiti Vi ste energetsko biće Pomoćna polja Psihospiritualna integracija Druga pažnja Razvijanje druge pažnje Prvobitno odvajanje Židovsko-kršćanska tradicija Dvojnost Uzrok našim teš koćama Moj j e život bio nesretan Odrastanje/Sazrijevanje Proučavanje drugih ljudi Osobna odgovornost Maraton Uspon planinom Ja jesam unutar mene Put u nutrinu Cjelovitost Strah i prana Nepostojanje Ego Nepristranost Neustrašivost Ponovni procvat Simbioza Trudnoća Porođaj Rano djetinjstvo Dojenje Obavljanje nužde Uvjetna ljubav Ljutnja Povjerenje Nedužnost Preduvjeti Kočenje protoka Misli i emocije Atmosfera Doživljavanje atmosfera Samousavršavanje Sustavi vjerovanja Plodovi neiskrenosti Samougađanje Hrabrost Uklanjanje straha Jogičko disanje Značajne promjene

Rezonancija Manje zamjetno djelovanje Je li nam stres neprijatelj? Fizičko tijelo Unutrašnji dijalog BIP-meditacija Unutrašnja lađa Vrhovno svetište Nevidljivi svijet Astralno tijelo Međusobno privlačenje Mentalno tijelo Nepristranost Spiritualno ili uzročno tijelo Čakre Muladhara-čakra Muladhara-meditacija Svadhistana-čakra Svadhistana-meditacija Manipura-čakra Manipurna-meditacija Anahata-čakra Anahata-meditacija Visuddha-čakra Visuddha-meditacija Ajna-centar Ajna-meditacija Sahasrara-čakra Sahasrara-meditacija Terapija preko čakri Sigurnosna opna Tjelesna relaksacija Ustave Vratna ustava Ustava dijafragme Ustava korijena Otvaranja i uravnoteženje rada čakri Prana i čišćenje čakri Aure Privlačenje i odbijanje Morfogenetska polja Veza uma i mozga Jaje Nadiji Disanje trbuhom Prednosti vježbe Hara Hara-disanje Prizvuk Od jina i janga do tantre Jin i jang Pojačavanje protoka Susumna-meditacija Tsing Predaja Pravila svakodnevnog ponašanja i zdravlje Je li stres neprijatelj? Redovitost

Kemijski odmor Kalorijska pothranjenost Pravilna prehrana Jedimo kako valja Tjelesno vježbanje i zdravlje Očuvanje zdravlja

I. Uvod Svrha je življenja sam život. Johann

Wolfgang

Goethe

Pri proučavanju psihologije čovjeka i zasebno čovjeka valja uzeti u obzir čovjekov energetski sustav zbog njegova utjecaja na psihu i ponaganje čovjeka te odnose medu ljudima. Da bi psihologija bila svrsishodna, čovjeka mora opisati kao cjelovito biće i objasniti njegov stav prema svijetu u kojem živi i prema ljudima s kojima stupa u vezu. Djelomičan je opis neupotrebljiv, kao i djelić gusarske karte, jer čovjeku neće pomoći pronaći zakopano blago. Zakopano je blago, za psihologiju čovjeka, sreća, skladan i uravnotežen život pun ljubavi, povjerenja i osjećaja neizmjerne radosti. Svi smo mi u potrazi za kartom ljudske svijesti što bi nas brzo i djelotvorno dovela do blaga koje se, što svi intuitivno znamo, krije u nama. Nažalost, unatoč svim dostupnim informacijama, mnogi ljudi još nisu pronašli put do sebe. Ne mogu shvatiti kako to da se jednog dana osjećaju dobro a već sutradan loše, kako to da se jednog jutra bude prepuni energije, a sutradan ujutro osjećaju se iscrpljeniji nego prošle večeri. Ne znaju zašto katkad privlače ljude, a zašto im katkad djeluju odbojno, zašto su danas zadovoljni sobom, a već sutra nisu. Jedino nisu iskusili dosljednost, cjelovitost i zadovoljstvo u tim svim osjećajima, mislima, dobrim i lošim raspoloženjima, i nipošto ne uspijevaju, za to naći pravi razlog. CJnatoč važnosti koja se pridaje osjećajima, odnosima medu ljudima i samosvijesti, ni danas ne možemo pojmiti tko smo zapravo i zašto se upravo tako osjećamo, razmišljamo te ponašamo. Više od dvadeset godina proučavao sam čovjeka i njegov energet.ski sustav. Na temelju, istraživanja zaključio sam kako čovjekove teškoće uzrokuju energetski problemi. Misli, osjećaji i ponašanja energetski su doživljaji. Kako biste otkrili tko ste, te zašto se ponašate tako, osjećate i razmišljate, morate poznavati svoj energetski sustav i kako na vas djeluje energija - vaša vlastita, ona drugih ljudi i energetskog polja koje prožima i povezuje cijeli svemir. Što ćete naučiti Ova knjiga treba popuniti praznine standardnih psiholoških modela tanane anatomije čovjeka i poslužiti kao priručnik. U tu svrhu navodim vježbe i tehnike kojima možete povisiti svoju razinu energije, pretvoriti nezdrave frekvencije energije u zdrave, živjeti pomireni sa sobom, održavati skladne odnose s bliskim osobama i multidimenzionalnim

svijetom u kojemu živite, koji će vas sjediniti s kozmičkim energetskim poljem i sviješću. Sve ljudske teškoće, duhovne, mentalne, emocionalne ili tjelesne prirode uzrokuje stezanje, nesposobnost čovjeka da slobodno zrači energijom zbog prepreka u energetskom sustavu. Ova će vas knjiga naučiti kako da uklonite te prepreke i oslobodite spremišta energije koja su stvorila te zapreke. Ta spremišta energije emocionalne su i mentalne krhotine što ih u djetinjstvu niste mogli preraditi u svojemu energetskom sustavu. Ona su rezultat preopterećenja energijom, velikom boli, strahom ili ljutnjom. Njih su izazvali suviše prijeteći osjećaji ili snažni šokovi. Kad ovladate navedenim tehnikama, moći ćete osloboditi zakrčene putove do spremišta energije. Vježbom će te nezdrave frekvencije energije, koje su zakočene preprekama, moći pretvoriti u zdrave. Kad naučite kako ćete pretvarati energiju, raspolagat ćete s više energije zdrave frekvencije. Ova će vam knjiga objasniti i što je prana. Prana na sanskrtu znači apsolutna energija. Ona se očituje u nekoliko oblika, a nazivaju je ki, chi ili kundalini. Najviše ćemo pažnje posvetiti frekvencijama od kojih se sastoji čovjekovo energetsko polje, a utječu na svijest, odnose među ljudima i na tjelesno zdravlje. Naučit ćete kako se prana kreće vašim tananim energetskim sustavom, da je on sastavljen od čakri (transformatora energije), aura (spremišta energije) i nadija (kanala energije) i kako prana utječe na živčani sustav i fizičko tijelo. Naučit ćete kako prana prelazi s jedne osobe na drugu, kako se može upiti i zadržati u svakoj tvari. Naučit ćete da postoje različite zrake prane koje se mogu usmjeravati prema drugim ljudima te kako one utječu na odnose među ljudima. Ipak, najvrednija spoznaja što je nudi ova knjiga je ta da ćete naučiti izliječiti sebe iscijelivši svoj energetski sustav. Energija je osnova našeg proučavanja, jer upravo energija u mnoštvu svojih oblika određuje tjelesno, emocionalno i mentalno zdravlje čovjeka, te razinu njegove svijesti. Vi ste energetsko biće Prije nego što počnemo, treba znati da svako živo biće nije samo tjelesno biće. Svako je živo biće i energetsko biće. Pojedinac je sustav međuzavisnih energetskih polja što utječu i na okolinu u koju prodiru. Svemir je prožet tim poljima i čovjeka možemo promatrati kao lokalizaciju ili koncentraciju u kozmičkom polju. Taoisti to polje nazivaju tao, budisti brahma. Lokalna polja nisu samo u interakciji s kozmičkim poljem, nego i međusobno ovise jedno o drugomu. Svaku misao, emociju i akciju možemo promatrati kao pražnjenje energije koja isijava iz lokalnog polja, naprimjer osobnoga energetskog polja čovjeka. Žarište iz kojega energija zrači u kozmičko polje osjećamo kaoja. Naše osobno energetsko polje,ja, kao i energetska polja svih drugih ljudi nalaze se u kozmičkom polju i iz njega se napajaju energijom. Ovo objašnjava našu povezanost na nižim razinama. U Bhagavadgiti piše: "Obitavajući u vječnosti, svetac bez naprezanja uživa u blagodatima bljeska koji sija iz beskonačnosti. On osjeća jedinstvo života, sebe vidi u svim bićima, a sva bića u sebi, te o svemu nepristrano sudi.,, Dakle, svi smo mi potekli iz istoga kozmičkog energetskog polja

koje nas napaja energijom, jer ono je spremište prane i svijesti. Nemoguće je stoga spoznati sebe ako sebe ne poznajemo kao energetska bića, dio kozmičkoga energetskog polja. Imamo iskrivljenu sliku stvarnosti smatramo li se izdvojenima od ostalih, te ako o svemiru razmišljamo u granicama triju dimenzija. Pomoću svijesti, fizičkog tijela i osjeta, koje nosimo kao ogrtač, prikupljamo informacije 0 materijalnom svijetu. Za putovanje po materijalnoj stvarnosti treba nam svijest i fizičko tijelo koje nosimo poput ogrtača. Ali, poistovjeti li se čovjek samo s fizičkim tijelom, sviješću i osjetima, povjerovat će da nije ništa osim toga, pa neće moći spoznati bit svemira i uspostaviti pravi odnos prema njima. Iskrivljujući poimanje stvarnosti, čovjek će poremetiti odnos prema kozmičkom polju i svim ostalim lokalnim poljima unutar njega, uključujući i vlastito. Budući da svi imamo fizičko tijelo i svijest, naizgled samo izdvojene jedinke, ali to je tek privid. Naši osjeti primaju tek maleni dio kozmičkog energetskog polja i vrlo su ograničeni. Istina je malo drukčija: svi smo mi međusobno povezani i dio smo istog bitka. Mi smo lokalizacija unutar kozmičkog energetskog polja i svijesti. Pomoćna polja Naš je organizam sastavljen od niza međusobno povezanih organa. Osobni energetski sustav čovjeka isto se tako sastoji od međusobno povezanih i zavisnih pomoćnih polja. Njima upravljaju organi tananoga energetskog sustava, koje nazivamo čakre. U čakrama i organima tananoga energetskog sustava može nastati poremećaj ili oštećenje. Tad se poremeti i funkcioniranje pomoćnog polja jer energija je blokirana i neujednačene frekvencije, pa se ono steže. Blokade i poremećaji sele u susjedna pomoćna polja te na njih negativno utječu tako da se i ona počnu stezati. Ti su poremećaji uzrok svih mentalnih, emocionalnih i tjelesnih teškoća. Energetske blokade priječe čovjeka da slobodno zrači energijom, pa se ne mole osjećati kao cjelovito biće. Osim toga, poremećaji u tananome energetskom sustavu priječe i dublje razumijevanje drugih ljudi. Čovjek koji pati od poremećaja u tananome energetskom sustavu ne može ostvariti bliske, cjelovite odnose s drugim ljudima, koji bi ga ispunjavali zadovoljstvom. Poremećaji i blokade u pomoćnim poljima ne dopuštaju čovjeku da osjeti svoje prirodno stanje stapanja s kozmičkim poljem. Psihospiritualna integracija Psihospiritualna integracija proces je kojim se liječe nezdrava stanja (bolesna stanja čovjekova energetskog sustava i njegova energetskog polja). Tim se sustavom postiže sklad i uravnoteženost u čovjekovu energetskom polju i organima tananoga energetskog sustava. Krajnji je cilj psihospiritualne integracije razvijanje čovjekove cjelovitosti. Cjelovitost se postiže samoprisjećanjem, sabiranjem 1 stapanjem. Samoprisjećanjem, sabiranjem i stapanjem čovjek spoznaje sve ličnosti koje se u njemu kriju i doživljava ih kao cjelovita ljudska bića. Ma kraju psihospiritualne integracije sve se te zasebne jedinke u njegovoj svijesti stapaju u ja jesam. Ma tom stupnju razvoja čovjek postaje svjestan svega i slobodno zrači energijom iz svih svojih središta moći i svijesti. Čovjek se oporavlja, ponovo osjeća i svjesno doživljava svoje skrivene

ličnosti kad ukloni energetske prepreke i oslobodi energiju zatomljenu u tananome energetskom sustavu. To je prisjećanje. Mjega slijedi prikupljanje izgubljenih dijelova ličnosti. Prikupljanje se može usporediti sa skupljanjem razasutih dijelova neke cjeline. Jedinstvo je stvaralački proces u toku kojega se od svih prikupljenih dijelova sastavlja cjelina. Stapanje je rezultat prisjećanja i prikupljanja. Stapanjem se postiže psihospiritualna integracija ja jesam postaje kao svoja ličnost. Ja jesam cjelovita je ličnost. Isprva se pojavljuje kao zasebna ličnost koja je duboko zakopana u nesvjesnomu. Tako je, naime, osjeća čovjek koji se počeo prisjećati tko je i prikupljati svoje nesvjesne dijelove. Ja jesam zbir je svih nesvjesnih ličnosti čovjeku koji je uspio prikupiti sve svoje nesvjesne dijelove. Integrirana osoba spoznaje bit ja jesam: kompletna ličnost koju zajednički tvore svi svjesni i nesvjesni dijelovi. Psihospiritualna integracija vraća čovjeka u prirodno stanje cjelovitosti zbog uklanjanja energetskih blokada, otvaranja čakri i omogućavanja njihova uravnoteženog funkcioniranja, te procesa prisjećanja, prikupljanja i stapanja. Kad se postigne integracija, čovjek se osjeća kao cjelovito biće, sjedinjeno s cijelim ostalim svijetom i ponovo osjeća neizmjernu radost. Pravo na neizmjernu radost dano mu je rođenjem... postiže stanje djeteta o kojemu je govorio Isus: " Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstvo božje kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.„ Druga pažnja Ja jesam, jedinstvo svih ja, svemir doživljava drukčije od svjesnog ja s kojim se poistovjećuje većina ljudi. Ja jesam svijet doživljava subjektivno jer osjeća energetska polja. Ja jesam ne prihvaća samo pojavu, nego i to kako ona utječe na osjećaje, misli i svijest promatrača. Ne doživljava samo njihovu kvalitetu, nego i cjelokupnu mrežu isprepletenih odnosa, oprečnosti, rodova, veze između uzroka i posljedica, osjeća ritam i vibraciju itd. U skladu sa stavom ja jesam prema svijetu, živa i neživa priroda žive na svim razinama svijesti. Sve diše, sve pulsira životom. Duh je prisutan u svakoj stvari i upravo pomoću duha (energetskog polja) ja jesam uspostavlja vezu sa svime u manifestiranom svemiru. Kako bi ja jesam uspostavio vezu s nekim ili nečim, potrebno je da čovjek razvije sposobnost kako bi osjetio energiju koja zrači u obliku polja ili zraka. To postiže razvijanjem druge pažnje. Ljudi doživljavaju svijet na dva načina. Prvi je preko pet osjetila. Informaciju koja pristiže iz materijalne okoline, uključujući i fizičko tijelo, prima jedno ili više osjetila, ona putuje živčanim sustavom do racionalne svijesti, koja je interpretira. Interpretacija ovisi o prethodnom iskustvu i znanju. To nazivamo prvom pažnjom. Glavni su organi njezine spoznaje osjetila i racionalni, analitički um, koji su funkcije svijesti. Njeno primanje svemira je mehaničko i usredotočeno na samog sebe. Kozmologija takvog ja temelji se na svemu što osigurava blagostanje tijela i opstanak. Druga pažnja je pažnja ja jesam, koja svijet doživljava intuitivno srcem. Živčani sustav ne prerađuje informaciju nego je prima. Prerađuje je tanani energetski sustav (čakre, aure, nadiji ) koji svijet doživljava energetski, osjećajući energetska polja. Energetska su polja interdimenzionalna pa stoga nisu ograničena ni prostorom ni

vremenom. CJmjesto da prodiranje temelji na prošlim iskustvima, druga pažnja doživljava svemir neposredno. Prva pažnja sve promatra u kontekstu uzroka i posljedica. Sebe smještava u trodimenzionalni svijet organiziran oko linearnog protoka vremena. Za prvu pažnju svemir je uređen i predvidljiv, nalik je na veliki stroj koji se pokreće u skladu s racionalnim matematičkim zakonima. Sjećajući se prošlosti i poznavajući sadašnjost, predviđa budućnost. Druga pažnja, pak, doživljava svemir kao nedjeljivu, dinamičnu cjelinu, načinjenu od bezbroj dimenzija, koje interpenetriraju jedna drugu i nisu podložne toku vremena, koje se jedino i mogu definirati u kontekstu neprekidno promijenjenih odnosa. Druga pažnja zahtijeva potpuno sudjelovanje, a to znači osjetiti, iskusiti i dotaći svijet koji tad prodire u nju i djeluje neprestano na nju. Poznati izraz bili dirnut objasnit će vam što razumijevam njime. Razviti drugu pažnju znači razviti sposobnost da na vas djeluje, da vas potakne i prožme događaj tako da u njemu sudjelujete na svim razinama kauzalnosti. Najlakše ćete shvatiti što je druga pažnja ako je ilustriramo analogijom holograma. Prva pažnja temelji se na razdvajanju i promatranju pojava, dok ih druga sažima u nihovoj cjelovitosti. Njezin je svemir kao hologram "... spleten ili zaogrnut... odnosno, svaki njegov dio, na određenom smislu, sadrži cjelinu. Obasja li se bilo koji djelić holograma, pred vašim će očima zabljesnuti cijela slika,,. Druga pažnja cjelinu vidi u svakom djeliću i svaki djelić u cjelini. Druga pažnja promatra svijet intuitivno pa su za nju "duh i materija međuzavisne i povezane... Obje zaogrću projekcije više stvarnosti Naša urođena druga sposobnost, pažnja, svoj unutrašnji i vanjski svijet promatra intuitivno, srcem i nesvjesnim. Možemo je usporediti s prozorom kroz koji ja jesam promatra i doživljava manifestni svijet. Cisteći prozor i uklanjajući prepreke koje nam zaklanjaju vidik, razvijamo drugu pažnju, jer tako ja jesam ima jasan pogled na sva zbivanja. Razvijanje druge pažnje i uklanjanje prepreka koje zaklanjaju vidik, koje se nalaze u vidokrugu, nužno je u procesu psihospiritualne integracije kako bi ja jesam moglo izroniti na površinu.

II. Razvijanje druge pažnje Ratnici se pripremaju za osvještenje, a osvijeste se tek kad se liše samoljublja. Carlos Castaneda U ovome je poglavlju opisana metoda razvijanja druge pažnje u toku tjedne serije vježbi, pažnje ja jesam koja svijet doživljava intuitivno, srcem. Drugu pažnju možete razviti tek kad se udaljite mentalno, emocionalno i tjelesno od svih svojih postupaka, te kad počnete promatrati što činite. To se naziva provjera. Cl ovoj ćete seriji vježbi naučiti kako da se provjerite, a zatim i to da svijet doživite preko druge pažnje. U toku provjere morate se

ponašati kao liječnik, biti trijezni i nepristrani te samo promatrati aktivnost kojom se bavite. Vježbama iz ovog poglavlja ispitat ćete se na tjelesnoj, emocionalnoj i mentalnoj razini. Prvoga ćete se dana koristiti svojom nedavno snimljenom fotografijom, koja će vam poslužiti i u toku vježbe trećega i četvrtoga dana, a petoga dana bit će vam potrebna fotografija iz pubertetskoga razdoblja vašeg života i iz djetinjstva. Prije nego što počnete vježbati, izaberite fotografije. Poželjno je da ste na fotografiji sami i da je snimljeno cijelo tijelo. Prvi dan Zauzmite udoban sjedeći položaj i počnite proučavati svoju najnoviju fotografiju. Počnite s provjerom tijela. Potražite napete i stegnute dijelove tijela, jer ovdje skupljate bol, strah ili ljutnju. Postavljajte sebi pitanja. Predlažem vam da pitanja napišete na papir te pribilježite odgovore koji vam padaju na um tako ih možete poslije pročitati opet. Zapitajte se: djeluje li osoba sa slike opušteno ili napeto, ponaša li se prirodno ili njegove kretnje i položaj govore u prilog tome da nešto prikriva. Budite precizni i zabilježite sva područja koja vam se ne čine otvorena ili opuštena. Što se tiče emocija, obratite pažnju na osjećaje osobe s fotografije: je li sretna ili tužna, zadovoljna ili nezadovoljna? Kakve osjećaje izražava? Zapitajte se izražava li ta osoba svoje osjećaje iskreno li ih preuveličava i ne izražava primjereno. Zatim, sviđa li vam se izraz na njezinu licu? Ako vam se ne sviđa, upitajte se zašto. Napokon, posvetite se mentalnome i, dok proučavate sliku, nastojte odrediti misli osobe sa slike. Neka njezine misli postanu vaše. Zapitajte se jeste li nalik na tu osobu, o čemu biste razmišljali i biste li uopće išta mislili. Možda bi vaša svijest bila posvema bistra. Ako ne, verbalizirajte misli osobe i nekoliko trenutaka slijedite njezine misli. Pošto ste nekoliko minuta proučavali sliku, zapišite pitanja i odgovore za daljne proučavanje, pa se istim tim načinom počnite ispitivati i na slikama iz puberteta i djetinjstva. Pošto ste završili, ispružite se na ravnoj površini tako da vam ruke budu ispružene uz tijelo. Nastavite vježbom provjeravajući trenutno tjelesno, emocionalno i mentalno stanje. Zatim počnite duboko disati kroz nos opuštenim i ujednačenim ritmom. Kad budete pripravni, posvetite pažnju stopalima; udahnite i stegnite mišiće stopala što jače možete. Zadržite dah tri sekunde. Nakon tri sekunde, izdahnite i opustite mišiće stopala. Ponovo udahnite duboko i ponovite isti postupak, ali ovaj put s mišićima članaka i listova noge. Nastavite ponavljati vježbu s bokovima, stražnjicom, zdjelicom, srednjim i gornjim dijelom trbuha, grudima i ramenima, vratom, rukama i dlanovima. Nakon toga, stegnite mišiće lica i zadržite ih u tom položaju slijedeće tri sekunde. Nakon tri sekunde opustite ih i izdahnite. Otvorite usta, isplazite jezik i što više rastegnite mišiće lica; zadržite dah tri sekunde, a zatim opustite mišiće lica Da biste dovršili vježbe prvog dana, stegnite čitavo tijelo (ovaj put stegnuvši i mišiće lica) i zadržite dah. Nakon tri sekunde snažno izdahnite zrak kroz nos i naglo opustite sve mišiće tijela. Obratite pažnju na svoje fizičko tijelo i provjerite kako se osjeća. Obratite pažnju na tanane vibracije i energiju koje njima protiču. Potražite područja napetosti ili stegnutosti. Potražite područja koja su otupljena, koja naizgled nemaju nikakvih emocija. Zatim pažnju posvetite

svojim emocijama, promatrajte kako se šire, ali ne prepuštajte se nijednoj od njih, nego ih samo ispitajte. Upitajte se: što osjećam, gdje su smješteni ti osjećaji? Opirem li im se ili oni slobodno teku mojim tijelom? Jesam li ih dobro procijenio; ako jesam, kakav sam sud donio? Provjerite svoju svijest obraćajući pažnju na, spontane slike što se pojavljuju. Distancirajte se od svojih misli. Nemojte ih kontrolirati; jednostavno ih promatrajte. Nastavite i dalje imati ulogu promatrača i ispitajte svoje tjelesno, emotivno i mentalno stanje da ga ne pokušavate promijeniti. Provjeravajte sve svoje razine slijedećih deset minuta ili sve dotle dok ne budete zadovoljni. Zatim otvorite oči. Osjetit ćete se budni, potpuno opušteni i bolje no prije. Drugi dan Ponovite vježbu stezanja i opuštanja koju ste naučili prvi dan. Zatim, umjesto da promatrate svoje stanje, stvorite u svijesti sliku kako ustajete i hodate deset koraka od svojeg tijela. Važno je da vam pri tom sva osjetila budu budna, tako da sebe vidite kako hodate i da tu radnju osjetite na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu. Pošto ste prešli deset koraka, polagano se okrenite, vratite se natrag i ležite u svoje tijelo. Ne zaboravite da je ostati promatrač važnije od doživljaja što ste se prošetali i vratili natrag. Ne povodite se za tim doživljajem. Samo nastavite na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu provjeravati osobu koja hoda. Pošto ste legli u svoje tijelo, opustite se slijedećih deset minuta. Kad se osjetite zadovoljno, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Treći dan Za vježbu trećeg dana bit će vam potrebna fotografija snimljena nedavno, a izvodite je u sjedećem položaju. Fotografiju stavite ispred sebe tako da je možete jasno vidjeti a da pritom ne pomičete glavu. Kad ste postavili sliku ispred sebe, zatvorite oči i počnite duboko i ritmički disati kroz nos sve dok se ne opustite. Posvetite pažnju prstima stopala. Obratite li na njih pažnju samo nekoliko časaka, osjetit ćete kako vas žare. Osjetit ćete vibracije u prstima stopala, koje nastaju cirkulacijom. Osjetite kako se vibracije šire stopalima i osjetite kako vam se stopala opuštaju. Nastavite istom vježbom obraćajući pažnju na članke. Obraćajte pažnju na njih tako dugo dok ne osjetite kako vas počinju žariti i opuštati se. Pomoći će vam pritom zamislite li sliku da masirate i milujete članke nogu. Tom se vizualizacijom možete koristiti za svaki dio tijela za koji smatrate da će mu činiti dobro. Nastavite proces tjelesne relaksacije posvećujući pažnju listovima noge. Posvetite se zatim koljenima. Osjetite kako se žarenje širi od koljena do bedara. Obraćajte pažnju na bedra sve dok se sasvim ne opuste. Ponovite isto s bokovima, stražnjicom, zdjelicom, donjim dijelom trbuha i križima, gornjim trbuhom i srednjim dijelom leda. Zatim osjetite žarenje u grudima i ramenima. Pošto opustite ramena, pažnju usredotočite na prste. Nastavite opuštati prste, dianove, zglobove, podlaktice, laktove i nadlaktice; onda pažinju posvetite vratu i grlu. Za iice nužna je osobita pažnja. Mnogi ljudi emocionalnu napetost gomilaju u mišićima lica. Počnilte s vilicom, zatim prijeđite

na bradu, usne, obraze, nos, uši, oči, čelo: osjetite kako se žarenje uspinje potiljkom te napokon osjetite kako se cijelo tjeme žari i opušta. Kad ste tako postali svjesni svoga tijela, otvorite oči, ali ne sasvim i nemojte posve izoštriti pogled. Gledajte sliku ispred sebe. Ponovite tu vježbu s osobom sa slike. Počnite s prstima njezinih stopala i potražite vibraciju. Zatim prijeđite na stopala i napokon na cijelo tijelo kako biste osjetili vibraciju u svakom dijelu njezina tijela; osjetite kako se opušta tijelo osobe sa slike. Pošto ste završili, zatvorite oč i opuštajte se deset minuta. Kad osjetite zadovoljstvo, opet otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no prije. Četvrti dan Vježbu četvrtog dana počnite u sjedećem položaju, a fotografiju kojom ste se koristili trećeg dana stavite ispred sebe. Zatvorite oči ritmički dišite kroz nos sve dok se ne opustite. Otvorite oči na trenutak, nemojte nikamo usredotočiti pogled i brojite do tri dok gledate fotografiju ispred sebe. Zatim brzo zatvorite oči i mentalno vizualizirajte fotografiju 20 sekundi. Taj postupak ponovite još dvaput. Nakon trećeg ponavljanja otvorite oči ponovo pogledajte sliku, ali ovaj put obratite pažnju na emocije koje izražava osoba sa slike. Opet zatvorite oči neka budu sklopljene još 20 sekundi. Vizualizirajte fotografiju, ali ovaj put idemo korak dalje. Saživite se s osobom sa slike i provjerite je na emocionalnom planu tako da osjetite njezine emocije. Ponovite to ispitivanje još dvaput. Nakon trećeg ponavljanja otvorite oči, pogledajte fotografiju i osjetite mentalno stanje osobe sa slike. Izbrojite do tri, ponovo sklopite oči, a zatim vizualizirajte i saživite se s mentalnim stanjem osobe sa slike. Taj postupak ponovite još dvaput po dvadeset sekundi. Nakon trećeg ponavljanja, zatvorite oči i opuštajte se slijedećih deset minuta. Kad otvorite oči, bit ćete budni, opušteni i osjećat ćete se bolje nego prije. Peti dan Petog dana ponovite vježbe koje ste naučili četvrtog dana, ali koristeći pritom sliku iz djetinjstva i puberteta. Šesti dan Šestoga dana počnite vježbati zauzevši sjedeći položaj ispred zrcala. Nemate li zrcalo u kojem možete vidjeti cijelo tijelo, uzmite najveće zrcalo koje imate kod kuće. Sjednite na dva metra udaljenosti od zrcala. Ponovite vježbu osvještavanja, koju ste radili trećeg dana. Pošto ste završili, ponovite vježbu vizualizacije, koju ste naučili četvrtog dana, ali tako da umjesto svoje fotografije gledate vlastiti odraz u zrcalu. Trajanje vježbe produžite na 40 minuta. Kad ste završili, opuštajte se deset minuta. Onda otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Sedmi dan Sedmog dana ponovite sve vježbe koje ste naučili u toku prošlih šest dana. Zauzmite udoban sjedeći položaj. Sklopite oči i duboko

ritmički dišite kroz nos sve dok se ne opustite. Sjedite spokojno u tom položaju dišući tako slijedećih deset minuta. Ponovite vježbu osvještavanja, koju ste naučili trećeg dana. Zatim se provjerite na tjelesnomu, mentalnomu i emocionalnom planu. Ostanite pritom distancirani. Promatrajte se objektivno kao što kritičar ocjenjuje glumca u kazalištu. Dopustite glumcu da ustane i pođe u šetnju. Ovo je stvarna šetnja, a ne vizualizacija. Poistovjetite se s glumcem, tako da osjetite sve što on doživljava na tjelesnomu, emocionalnomu i mentalnom planu dok hoda. U tom stanju svijesti hodajte 20 minuta i provjeravajte glumca. Kad se vratite na svoje mjesto poslije 20 minuta, opuštajte se pet minuta i vratite se u svoje stanje svijesti zatvorenih očiju, dišući duboko i ritmički kroz nos. Kad otvorite oči, osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Ako ste se u toku šetnje temeljito ispitali i ostali distancirani, shvatit ćete što razumijevam pod pojmom druga pažnja. To je sasvim novo stanje svijesti i nov način gledanja na svijet. Drugu pažnju morate razviti jer u protivnome nećete moći potpuno doživjeti svijet tako da neprestano osjećate neizmjernu radost, što je i cilj psihospiritualne integracije. Ako drugu pažnju niste uspjeli razviti u toku prvog tjedna, ponovite ove iste vježbe dvaput sljedećeg tjedna. Ne uspije li vam ni tad, ponovite opet cijeli program. Ponavljajte te iste vježbe sve dok ne razvijete drugu pažnju. To je veoma važno jer ja jesam preko druge pažnje uspostavlja vezu sa svime u manifestiranom svemiru. Preko druge pažnje povezano je ja jesam s kozmičkim energetskim poljem i osobnim poljima unutar njega. Kao što kaže Jung: "... spoznajemo sebe samospoznajom i... Tako se budi svijest koja više nije zatočena u trivijalnome, hipersenzitivnom svijetu ega, nego slobodno sudjeluje u svijetu objektivnih interesa. Ta proširena svijest više nema ništa zajedničkoga s ranjivim, egoističnim naramkom osobnih želja, strahova, nada i ambicija koje moraju biti kompenzirane ili preplavljene nesvjesnim oprečnim težnjama. Takva svijest uspostavlja vezu sa svijetom stvari, a čovjeku omogućava da ostvari apsolutno povezano i neraskidivo sjedinjenje sa svijetom.,,

III. Prvobitno odvajanje Naša sistemska zaslijepljenost tek je posljedica predrasude da Bog živi izvan čovjeka. C. G. Jung Prema židovsko-kršćanskom nazoru čovjek je nesavršeno biće koje se može odvojiti od kozmičkog polja. Postavke psihospiritualne integracije suprotne su toj tvrdnji. Tehnike psihospiritualne integracije namijenjene su uklanjanju toga lažnog osjećaja odvojenosti, koji čovjeka priječi da se svjesno osjeti povezan s kozmičkim poljem i da uživa neizmjernu radost stapanja s njim.

Najoštrija razlika između ortodoksnog kršćanstva i židovske vjere te psihospiritualne integracije u tome je da i kršćanstvo i Zidovi vjeruju kako se čovjek rađa izdvojen (zbog istočnoga grijeha), te da se čak i nakon obraćenja još može odvojiti od kozmičkoga energetskog polja i svijesti ako griješi, i da je tada duhovno mrtav. Integracija ne prihvaća prvobitnu odvojenost čovjeka, ni odvojenost kao objektivnu istinu, lako čovjek svjesno ne doživljava svoj unutrašnji život, te ponavlja postupke koji ga samo udaljavaju od njega, na nesvjesnoj razini on se nikad nije niti se ikad može odvojiti od kozmičkog polja. Vjerovao ili ne, on postoji unutar kozmičkog polja, bez obzira na to osjećao li on to svjesno ili ne. On je oduvijek bio i oduvijek će biti u Tau, Brahmi i svijesti Krista, kako to formuliraju kršćani. Na nesvjesnoj razini on neprekidno osjeća i komunicira s kozmičkim poljem iz kojega se i napaja energijom. Svaki čovjek postoji unutar polja i prima njegove blagodati baš kao i Isus iii svaki prosvijećeni učitelj. Razlika je u tome što prosvijećeni učitelj doživljava svoje stapanje s kozmičkim poljem na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Oslobodio se iluzije da je zaista samo ono što postoji u materijalnom svijetu. Spoznao je tko je u odnosu prema kozmičkom energetskom polju i svijesti što ga prožima jer neposredno osjeća kozmičko polje i sve - kozmičku svijest koja krijepi polje. Svjesno osjeća kozmičko polje jer više se ne poistovjećuje samo sa svojom sviješću i tjelesnim osjetima. Umjesto toga, sabirući sve dijelove svoje ličnosti, stapa ih u ja jesam - sintezu svih ja i preko ja jesam uspostavlja pravi odnos sa svim i onim što je sadržano unutar svega

-

Zidovsko-kršćanska tradicija

J*

Temelje zapadne filozofije postavili su židovski učenjaci i teolozi. Prema židovskoj predaji, Židovi su izabrani Božji narod, odvojili su se od Boga te se razlikuju od svoje braće jer svojstvena im je izdvojenost. Te su ideje pridonijele institucionalizaciji odvojenosti. Zidovi su morali ugoditi ljubomornome i strogom Bogu. U knjizi Izaije prorok kori, kudi djecu Izraela. Govori im: "Svojom ste se izopačenošću udaljili i od sebe i od Boga, vaši grijesi pomračili su njegovo lice, tako da vas više čuti ne može,, i ponovo u Levitskom zakoniku Bog govori riječima proroka: "Obećao sam vam da ćete naslijediti njihovu zemlju i postati njezini vlasnici, vlasnici zemlje kojom teče med i mlijeko; ja, vaš gospod Bog koji vas je izdvojio od ostalih ljudi,,. lako je Isus propovijedao da je svaki čovjek njemu nalik i da se može obraćati Ocu (kozmičkomu energetskom polju i svijesti) predajući se Duhu Svetomu, stroga i dogmatska kršćanska teologija pridavala je veću važnost formi nego duhu Isusova učenja. Kao i farizeji prije njih, kršćanski su teolozi - dijelom i zato što su prihvatili Aristotelovo učenje - počeli propovijedati da se čovjek rada koa podvojeno biće. Apostol Pavao govori u poslanici Galaćanima: "Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela: to se dvoje međusobno protivi,,. Tim su se, a i mnogim drugim izrekama stoljećima koristili svećenici kako bi potkrijepili tvrdnju da čovjek stoji izvan kozmičkog polja i da prebiva u stanju odvojenosti gdje je sve ili ja ili drugi. Kršćanstvo nas uči da čovjek u prvobitnom stanju (rajskom vrtu) nije bio podvojen i da je osjetio jedinstvo života na temelju vezanosti za Boga. Ali

grijehom (na grčkome grijeh znači separacija) čovjek postaje rascjepkan i gubi osjećaj jedinstva. Za svakoga je kršćanina Isus branitelj koji se kod Oca zalaže za iskupljenje posrnuloga ljudskog roda, on je most između Duha (Oca) i tijela (ljudskog roda). Zahvaljujući' Isusu koji postaje Krist, ja jesam, i njegovoj ulozi posrednika, ljudskom je rodu ponovo dostupan Otac, sve. Vezu s ocem izgubili su nakon Adamova grijeha. Zahvaljujući Isusu, čovjek ponovol postaje cjelovit jer dostupni su mu tanani svjetovi, a put do njih prokrčio je Isus svojim osobitim odnosom prema ocu. Kao što je Isus rekao svojim učenicima: "... nitko ne zna tko, je Sin, i nitko ne zna tko je Otac, nego, onaj komu Sin htjedne objaviti... Budući da su mu dostupni unutrašnji svjetovi, kršćanin zna stoje izgubio Adamovim izgonom iz raja. Za kršćanina Isus je arhetip nerascijepljena čovjeka. Čovjeka stopljena s kozmičkim poljem, svim. Isus je postao Krist, pomazan, razbivši iluziju Maja (o rascjepkanosti). Postavši cjelovit, iskusio je pomazivanje pranom što nesmetano teče tijelima onih koji su se probili iz podvojenosti u ja jesam. Dvojnost Doktrina odvojenosti, koja je temelj ortodoksne teologije i uzrok mnogih nerazumijevanja i nepotrebnih patnji, osnova je i ortodoksne psihologije. Ortodoksna psihologija gradi svoje stavove na Newtonovu i kartuzijanskom učenju daje odvojenost prirodno stanje čovjeka. Ni kršćanska Crkva koja svoje učenje temelji na Aristotelu, ni ortodoksna psihologija koja se u svojim istraživanjima i doktrini isuviše povodi za empirijskim dokazima, ne mogu čovjeka sagledati kao cjelovito, multidimenzionalno biće. Budući daje svoju tradiciju gradila na Aristotelu, Sokratu i Platonu, Crkva je čovjeka promatrala samo u kontekstu njegove dvojnosti. Prema Platonu, čovjeka stalno razdiru dva oprečna aspekta njegovo prirode - podlost i plemenitost. Između te dvije suprotstavljene krajnosti nalazio se element duge timos (element hrabrosti), koji spaja plemenite težnje svijesti s ljudskim animalnim tjelesnim žudnjama. Platon je svojim učenjem nastojao objasniti tu urođenu podvojenost svojstvenu čovjeku, a Aristotel je nadopunio, Platonovo učenje. Ali i za nj je čovjek bio podvojen. Aristotel bi svoje učenike poučavao da se čovjek hrabrošću poistovjećuje s plemenitošću svojeg karaktera i izdiže se iznad niskosti. Taj oblik hrabrosti nužno za sobom povlači potiskivanje onih elemenata u svoje prirode koje smatra niskima. On ih odbacuje, i umjesto da ih uklopi u svoju ličnost, on sudi i osuđuje te oni postaju drugi unutar njega sama. Prema Aristotelu, hvalevrijedne osobine moraju nadvladati one koje su dostojne prezira. Ta je Aristotelova podvojenost postala dio kršćanstva i racionalizma koji su udarili temelje modernoj znanosti i psihologiji. Drugi su neželjeni, nevoljeni dijelovi ličnosti koji leže duboko zakopani u nesvjesnom dijelu neintegrirane osobe. To su maleni zli dusi što su ih najprije odbacili roditelji, a zatim i dijete, koje se radije odreklo dijela sebe kako ne bi izgubio ljubav i spone s roditeljima. Upravo se tih drugih unutar nesvjesnoga moramo prisjetiti, moramo ih sabrati i stopiti kako jedne s drugima tako i sa svjesnim dijelom naše ličnosti.

Newton i njegovi suvremenici, osobito Descartes, utemeljitelji moderne znanosti Zapada, zapadni su svijet bacili u naručje racionalizma i materijalizma. Racionalizam i materijalizam pobijedili su srednjovjekovno shvaćanje svijeta, lako je trpjelo pod teologijom što je propovijedala podvojenost, ono se oslanjalo na intuiciju i vjeru. Osim toga, u srednjem je vijeku Bog još bio u središtu svemira i pretežno agrarno stanovništvo još je slijedilo primjer svojih najstarijih predaka koji su život nalazili u svakoj stvari i subjektivno doživljavali stvarnost. Srednjovjekovnome je čovjeku, sve osim njega, bilo odraz Boga (i još je bio sjedinjen s kozmičkim energetskim poljem i sviješću). Ali Newton, Descartes i njihovi suvremenici, prethodnici znanstvene revolucije, istisnuli su Boga iz središta Sunčeva sustava. Cjelina je rascjepkana, organsko postaje mehaničko. Svemir promatraju kao veliki stroj, koji je Bog pustio u pogon, a zatim ga napustio. Zahvaljujući Descartesu, znanstveni pristup postaje analitički i temelji se na izvođenju zaključaka. Prirodu je dijelio u podatne djeliće i podrobno ih analizirao kako bi otkrio njihovu pravu narav. Dakako, u tome mehaničkom svemiru mjesta nije bilo za jedinstvo, kozmičko polje, duh, pa ni za mogućnost postojanja sveopće, vladajuće svrhe ili namjene u korijenu toga fenomeničkog svemira. Ni izvan samog svemira nije moglo postojati ništa što se ne bi moglo izmjeriti ili izvagati. Sve izvan materijalne stvarnosti tumačilo se kao halucinacija ili tek let na krilima mašte, kojom je mogla biti ponesena samo neobuzdana ili primitivna svijest. Znanost Descartesa, Newtona i njihovih suvremenika rascijepila je svijet. Odbila je da na nj gleda ekološki, kao na sjedinjeno polje. S vremenom, vanjska je rascijepljenost vodila unutrašnjoj. Uzdrman je i nazor da čovjek postoji unutar polja sveprisutnog Boga. Čovjek je postao izdvojeno mehaničko biće, stroj koji živi u svemiru nastanjenom drugim strojevima, koji se može proučavati izvan konteksta svoje okoline. Zanemarena je duhovna strana čovjeka, a ruglu je izvrgnut unutrašnji svijet. Čovjek je kao i svijet postao rascjepkan, podvojen protivno vlastitoj prirodi. Freud i mnogi njegovi suvremenici prihvatili su podvojenost čovjeka. Čovjekovu svijest podijelili su na id, ego i superego, koji žive u stalnome međusobnom sukobu. Svojom su teorijom označili konačni trijumf razuma nad intuicijom, podvojenosti nad cjelovitošću, čovjeka su odvojili od izvora njegove duševne hrane - kozmičkoga energetskog polja i svijesti. U skladu s tim Nietzscheova smjela izjava "Bog je mrtav,, i Marxove optužbe religije nadvladale su tisućljetno intuitivno znanje i iskustvo: poučavale su da je čovjek - kako više nije povezan s kozmičkim energetskim poljem i sviješću - postao stroj, doduše čudesan ali ipak konačan, smrtan i usamljen, jer više mu nisu bile dostupne više sfere. Po Freudu, čovjekova potreba da osjeti višu svijest i postigne integraciju bila je tek infantilna želja za povratkom u prenatalno stanje. Budući da Freud nije prepoznao kako je to zapravo čovjekov vapaj za cjelovitošću i samoostvarenjem, osudio je čovjeka na nepotpunu spoznaju o sebi. Razum je pobijedio intuiciju, čovjekov je unutrašnji život potopio hladni analitički razum i logika. Slijedeći tu filozofiju, ni kršćanstvo ni ortodoksna psihologija čovjeku nisu pomogle da pronađe put do sebe, do spokojstva. Oni radije umiruju i daju lažne nade, tako da čovjeka otupe na bol i strah koji vreba na njih iz dubine njihova bića.

IV. Uzrok našim teškoćama ...U dubinu, onamo ponirati moram. Ondje je vječni mir. Henrik lbsen Iako je svaki čovjek objektivno stopljen s kozmičkim poljem, svjesni osjećaj sjedinjenja više ne postoji kod većine ljudi zbog poremećaja u njihovu osobnom energetskom polju. Kad je poremećeno osobno energetsko polje čovjeka duže razdoblje, on će zaboraviti prvobitno stanje sjedinjenja koje je iskusio u ranom djetinjstvu i svjesno će osjećati samo izdvojenost i popratnu egzistencijalnu bol. Nažalost, tako se danas osjeća većina ljudi. Mnogi ljudi još nisu svjesni da se uzrok svake teškoće krije u raspodjeli energije. Nisu svjesni toga da, žele li riješiti svoje teškoće i postići životne ciljeve, moraju promijeniti kvantitetu i kvalitetu energije koja protiče njihovim tananim energetskim sustavom, te da moraju promijeniti svoj stav prema energetskom polju što ih okružuje i prožima. Proučio sam i ovladao korištenjem i transmutacijom energije i zapanjilo me s koliko nerazumijevanja i nemoći ljudi pristupaju energiji. Mnogima ne uspjeva promijeniti i razviti svoju ličnost, jer ne shvaćaju da su njihove teškoće uzrokovane poremećajima u tananome energetskom sustavu i osobnomu energetskom polju. Čak i kad spoznaju to, na raspolaganju im nije oruđe kojim bi otklonili glavni kvar u svojemu energetskom sustavu. Moj j'e život bio nesretan Veliki sam dio života posvetio proučavanju energije, ali isprva ne iz altruističkih pobuda... Vrlo se malo ljudi počinje baviti psihospiritualnom integracijom iz pravih razloga; ja sam se njome počeo baviti zato što sam, kao i većina ljudi, bio nesretan. Najveći dio proveo sam pokušavajući pronaći uzrok tom stanju, umjesto da sam uživao u životu. Zbog toga sam veoma patio, jer sebe sam sjekao na dijelove, te sam nastojao spoznati sebe upoznajući zasebno svaki svoj dio. Tako sam živio u pogrešnom uvjerenju da ću saznati tko sam i koji je smisao mojeg života. Moj se problem, kako sam saznao poslije, nije sastojao u tome što nisam znao tko sam. Osnovni je problem bio što sam sam sebi postavio to pitanje. Na pitanje "tko sam to ja,, se ne može odgovoriti jer ono vodi k mučnome, napornome i nemilome daljnjem odvajanju i unutrašnjem razdoru. Kako sam saznao poslije, to sam pitanje postavio sebi kako bih izbjegao bol pri susretu s drugima koji su se krili u mojoj nutrini... malenim, zlim dusima koji vrebaju iz mojega nesvjesnoga. Umjesto da sam sebi olakšavao patnje, izbjegavao sam te druge, pa sam tako sve više patio. Katkad je bol bila tako jaka da se nisam mogao prisjetiti ni onog razdoblja svog života, kad je nisam osjećao. Želja da spoznam sebe, riješim unutrašnje konflikte, ublažim bol te dosegnem barem prividni mir i sklad, nagnala me da proučim svoj tanani energetski sustav. Postupno sam naučio načela psihospiritualne

integracije, pa sam se prisjetio i sabrao dotad izgubljene i neželjene dijelove svoje ličnosti. Kako sam počeo prikupljati druge koji su bili zakopani u mojoj nutrini, postao sam sretniji i uspješniji. Promijenio sam sebe i oslobodio energiju zatočenu u sustavu o kojemu govorim u ovoj knjizi, sustavu što ga nazivam psihospiritualna integracija, a spoznao sam ga iz nužnosti i potrebe da shvatim i integriram naizgled nespojive dijelove moje ličnosti. Odrastanje/Sazrijevanje Bio sam vrlo osjetljivo dijete. Kako sam patio i zbog svoje rascjepkanosti, tako sam jednostavno bio bombardiran energijom koja je isijavala iz energetskih polja drugih ljudi u obliku misli, osjećaja i tjelesnih senzacija, a toga nisam bio svjestan. Ako sam bio uz čovjeka, svijest kojega je bila ispunjena crnim mislima, upio bih ih. Ako bi netko projicirao negativne emocije, također bih ih apsorbirao. Na mene bi prelazile i glavobolje i druge blaže boli i boljetice, a toga nisam bio svjestan. U pubertetu sam doživio krizu izazvanu teškoćama kod kuće i u školi, a njoj je pridonio nedostatak razumijevanja i podrške, što uglavnom prati seksualno sazrijevanje. To me natjeralo da se suočim sa sobom i svojim oprečnim željama, osjećajima i idejama - bremenom koje sam gomilao od ranog djetinjstva. Cl toku te adolescentske krize čvrsto sam odlučio pronaći izlaz iz teškoća proučavajući svoju nutrinu. Moja kriza nije ni po čemu osobita niti me izdvaja od drugih ljudi. Svi se suočavamo s tom krizom na svoj način. O čovjekovu stavu prema krizi i odlučnosti ovisi hoće li posegnuti za psihospiritualnom integracijom ili će život i sebe prihvatiti kao fragmentarnost. Razlika je između mojega života i života drugih ljudi što sam aktivno i svjesno nastojao shvatiti što me to koči i nastojao ukloniti te kočnice kako bih mogao potpuno proživjeti svoj život. Nakon te adolescentske krize odlučio sam posvetiti se samo jednom cilju, koji je ubrzo postao moja strast: postati kompletna ličnost, slobodno zračiti bez straha, bez obzira na prilike u kojima se nalazio. Otad je moja životna preokupacija postala upoznavati sebe i biti ja, to što jesam. Proučavanje drugih ljudi Kako sam napredovao u proučavanju sebe, otkrio sam ua tako što više znam o sebi, više spoznajem i o drugim ljudima. Jer, bez obzira na to gdje živimo i kojoj kulturi pripadamo, na energetskoj smo razini svi isti; svi smo potekli iz istog izvora. Svakom novom spoznajom sve sam se više približavao svome cilju, doživljaju bitnog jedinstva koji je temelj svega. William James kaže: "Normalni razvoj karaktera sastoji se od jačanja i stapanja unutrašnjih ja. Viši i niži osjećaji, korisni i pogrešni impulsi, počinju kao komparativni unutrašnji kaos - moraju oformiti sustav ispravno poredanih funkcija. Nesreća često karakterizira razdoblje sređivanja i borbe,,. I ja sam se borio, moji su se rascjepkani djelići bavili sobom, te nisam mogao doživjeti preobraćenje koje bi me vratilo stanju neizmjerne sreće. Morao sam se prisjetiti, sabrati i sjediniti zakopane i porazbacane dijelove svoje ličnosti. Ideja da je jedna katarza dovoljna kako bi se potpuno promijenio čovjekov život nije realna. Promjena je postupan proces. Iznenadna spontana promjena čini se spontana

jedino našemu svjesnomu, dok nas na nesvjesnom planu još očekuju mjeseci nepregledna pripremna rada. Dr. Roberto Assagioli naziva to razdobljem "psihičke inkubacije,,, u toku koje nesvjesno stječe iskustva. Maše svjesno osjeća poticajnelatentne snage koje postoje u nesvjesnomu i u našim višim tijelima, ali nesvjesnomu treba vremena da bi preradilo ta iskustva i da bi popustile kočnice. Taj je proces ritmički, uključuje vrijeme inkubacije i čas nagle, spontane promjene. Doživio sam stotine otkrića i obraćenja, što mije pomoglo da se prisjetim te da prikupim i sjedinim izgubljene dijelove mene. Moja mladenačka kriza izazvala je niz pročišćenja i poslije su takva iskustva postala svakodnevna pojava u mome životu, pretvorila su se u proces, a on je s vremenom urodio sjedinjenjem mojih ja i nestankom ja jesam. Osobna odgovornost Pravi sam put našao kad sam prestao kriviti druge za svoju nesreću i preuzeo odgovornost na sebe. Čim sam zapazio da biram stezanje, shvatio sam da mogu ponovo zračiti. Tako sam krenuo u potragu za nečim čega bih se mogao dohvatiti i što bi me odvelo do moje nutrine, kojoj je bila prijeko potrebna promjena. Činilo mi se da najprije moram krenuti od emocija. Vjerovao sam: nađem li sredstva kojima ću osloboditi zakočene emocije, vratit ću se na pravi put i nastaviti živjeti ispravno. Tako sam počeo istraživati. Srećom, priključio sam se programu skupnih susreta koji su uveli Daniel Caserall i Arthur Janov. Osnovna metoda terapije skupnih susreta, kako se tad zvala, bilo je suočavanje i doživljaj prvobitnog iskustva. Kad bi neki član skupine bio neiskren - ne mislim pritom da je lagao, nego da je krivotvorio osjećaje zakočivši ih ili prepuštajući im se - skupina bi mu se suprotstavila i zahtijevala od njega da izrazi prave osjećaje. Osim toga, grupa ne bi prihvatila ponašanje koje je učvrstilo te neadekvatne emocije ili zakočilo slobodno izražavanje pravih emocija, i ono bi se moralo promijeniti. Morao je prihvatiti rizik da izmijeni svoje postupke i ponašanje, jer to ga je sprečavalo da živi potpuno i sebe izrazi iskreno. Članovi skupine naučili su oslobađati stare strahove, ljutnje i patnje što su u njima bili zapreteni godinama. Kad su se oslobodili tih starih emocija, lakše su promijenili stare navike i prestali se povoditi za starim ponašanjem. Bilo je lakše postati iskren i ponašati se odraslije u sadašnjosti. Maraton Jedno iskustvo proživljeno sa skupinom bilo je za mene veoma značajno. Upravo taj doživljaj pokazuje kako energija u obliku emocija može biti zatočena u osobnomu energetskom polju čovjeka i kako utječe na njegov život godinama. Sve se odvijalo u toku maratona u Woodstocku, Mew York, 1972. godine, koji je trajao 18 sati. Moja je grupa utrku počela u 18 sati. U toku većeg dijela noći pomagao sam vodi skupine Alu. Oko dva sata poslije ponoći, tek pošto su neki od nas pojeli zakusku, počeo je govoriti neki član skupine. Rekao je kako nikad nije bio dovoljno dobar roditeljima i kako ih nije usrećivalo ništa što je uradio. Govoreći, počeo je plakati. Osjetio sam kako zrači tugom. Osjećaj je ubrzo postao zarazan i proširio se cijelom skupinom. Činilo se da je svakoga od nas dirnuo

u srce. Bio je to osjećaj dubokog očaja da nikad nismo bili dovoljno dobri roditeljima, ma koliko se trudili. Morao sam se poistovjetiti s drugim članovima grupe i osjećajem beznađa zakopanim duboko u njihovoj duši. Nakon nekoliko minuta počelo me tištiti u grudima. Osjećaj potištenosti nije se u mene pojavio već dugo, ali sjećao sam ga se vrlo dobro. Užasavao sam se toga osjećaja, osjetio sam ga kao dijete i pribojavao ga se, i uvijek bi ga potiskivao te nastojao otresti ga se svim silama. Osjećao bih se jezivo. Taj bi osjećaj ispio svu radost. Ako bih ga mogao izraziti riječima, tad bih rekao: "Radost je kratka vijeka, ali ja sam ovdje zauvijek. Ovdje ne možeš ništa učiniti, nikad me se nećeš osloboditi,,. Vidio sam da se svatko osjeća upravo tako. Prvi smo put shvatili, nakon osam sati utrke, da smo u istoj koži, da smo svi bili prikraćeni kao djeca i da je svatko od nas, na svoj način, čeznuo za ljubavlju. Tuga je ulazila u mene kako je on govorio. Bio sam tužan jer bio sam duboko povrijeđen kao i svi ostali članovi skupine. U tom sam trenutku poželio utješiti druge članove grupe kako bih ublažio njihovu bol. Ali njihova je boi samo pojačavala moju, te sam sebi morao priznati da je i meni potrebna utjeha. Osjećao sam se povrijeđen i u jednome sam se trenutku sažalio nad malenim dječakom u svojoj nutrini, koji je bio tako dugo zbunjen i napaćen. I svi su ostali bili povrijeđeni duboko. Osjetio sam kako mi naviru suze samilosti. Bio sam tako tužan da sam pomislio kako ću se raspuknuti ako me netko ubrzo ne zagrli. Svaki je član skupine plakao u svojem kutku i cijela je soba promijenila izgled, kao da je preko nje prošla sjenka. Nisam više mogao podnositi sjedinjenje u grupi, pa sam položaj promijenio tako da sam se okrenuo prema zidu i noge oslonio o njega kako bi se lakše opustio. Bilo mi je lakše jer tako sam bio sam. Sklopio sam oči osjetio se umorno i slomljeno. Pred očima su se pojavili roditelji. Godinama sam ih optuživao za svoju nesreću. Više ih nisamželio okrivljavati. Samo sam se želio odmoriti. Razmišljao sam o tome kako je teško moralo biti njihovo djetinjstvo i sažalio sam se nad njima i poželio da su se njihovi roditelji više brinuli o njima. Više ih nisam mogao kriviti za nerazumijevanje i zapostavljanje. To mi se činilo tako niskim i ništavnim kad sam samo pomislio kako je zacijelo bio težak njihov život. Prvi sam se put, i to me zapanjilo, sjetio kako me majka zagrlila: tad sam se osjetio siguran. Tako se sigurnim nisam osjećao već godinama. Jamačno sam bio ponijet tim mislima i emocijama duže vremena. Naime, kad sam otvorio oči, zapazio sam da više nitko ne sjedi na stolu, svi su sjedili na podu budno prateći što se zbiva sa mnom. Al je sjedio meni zdesna. Zbunio sam se i iznenadio te sam skrenuo pogled. "O Bože,,, šaptao sam, a netko mi je stavio ruku na rame, na što sam ja želio vrisnuti: "Ne dodiruj me, ostavi me sama,,, ali nisam mogao prozboriti ni riječi. Stisnuo sam vjede i borio se protiv neizbježnog olakšanja koje je izviralo iz mene. Čuo sam nečiji glas: "Zašto se ne predaš Keith?,, Bio je to Al, koji je ponavljao: "Zašto se ne predaš? Nikad im nećeš biti dovoljno dobar, nikad nećeš biti što oni žele da budeš; jednostavno se predaj!,, Još mu nisam mogao odgovoriti i začuo sam kako kaže: "Otvori usta i reci: Predajem se.,, To sam i uradio. Isprva tiho, tako da sam jedva mogao čuti sebe. Ali nakon nekoliko trenutaka brana je pukla i riječi su navirale same: "Predajem se.,, Druge su me dvije ruke uhvatile i čuo sam i ostale glasove. Nježno su me polegli na pod. Nekoliko časaka poslije moje

ruke i noge počele su se žariti, a glava mi je postala tako lagana da sam osjetio vrtoglavicu. Netko me primio za ruku i odasvud sam osjetio kako me prožima ljubav. Ležao sam tako i ponavljao "Predajem se„ te osjećao kako nestaje breme što sam ga nosio godinama, kao da ga netko skida s mojih ramena. U času katarze vratio sam se u vrijeme prije boli i samoće, kad sam bio neizmjerno voljen i prihvaćen. Osjetio sam kako me zaogrće i prožima energija moje majke i postaje dio mene. U tom sam času spoznao: odbacivši svoju ? bol, zacijelo sam odbacio i nju, a odbacivši nju, zacijelo sam odbacio i sebe. Prvi mi je put postalo jasno da sam, odbacivši njezinu energiju, izgubio bitni dio svojega osobnog energetskog polja. Kao što smo tijelom produkt naše majke i oca, tako smo i energetski sinteza njihovih energetskih polja. Odrastanjem integriramo druge frekvencije energije u naše osobno energetsko polje - ali odbivši ili zaboravivši nešto tako važno kao što je vibracija majke ili oca, uvelike štetimo vlastitome energetskom sustavu. Dok sam tako ležao, tiho sam ponavljao: "Predajem se, predajem se.„ Sto sam to duže ponavljao, osjećao sam sve veći mir. Nisam mogao ništa učiniti ni promijeniti. Jedino sam se mogao predati, zaboraviti da imam tolike teškoće i prihvatiti stvari onakvima kakve jesu. Obuzeli su me osjećaji spokojstva i mira. Bili su toliko posvećeni, kao da me umiva božanska energija. Odmarao sam se sklopljenih očiju. Nisam imao osjećaj vremena ni prostora. Ovdje je bio samo mir, osjetio sam Alovu ruku na čelu, bio je to izvanredan osjećaj i pridonio je osjećaju duboke radosti, koji me prožimao. Tako sam dugo ležao i nakon nekog vremena poželio biti sćam. A1 mi je prišapnuo: "Ostani s nama, Keith, i reci nam što se zbiva.,, "Želim biti sam, mogao sam izustiti tek to. Prošetao sam prostorijom i osjetio da je svaki od njih dio mene i želio sam ih nekako dotaknuti, ali znao sam da ne smijem, barem ne tad. Zato sam izišao na dvorište i zaputio se prema obližnjem potočiću. Gotovo da nisam osjećao kako hodam. Mogao sam samo osjetiti elemente što su me dodirivali, vodu koja, kako mi se činilo, nije nikad jače žuborila i povjetarac snažniji no ikad prije. Kad sam pogledao u nebo, vidio sam milijune zvijezda. Kako sam pogledao uvis, osjetio sam valove energije kako teku mojim tijelom i neizrecivu toplinu. Valovi energije, jedan za drugim, proticali su preko i kroza me. Nešto poslije toga sve se u meni počelo razvodnjavati i isparavati tako da se više nisam osjećao. Plakao sam kao nikad dotad. Mogao sam vidjeti i osjetiti kako svjetlost zrači kroza me, osjećao sam zahvalnost. Sjeo sam pokraj potočića te promatrao

V. Uspon planinom ... Spoznati sebe nije dostatno. Kao ni da nas duhovnost naše prirode približava Bogu. Ta se mogućnost može ostvariti znanjem i ljubavlju. Thomas Merton Nakon dvije i pol godine skupne terapije postao sam terapeut, pa sam vodio skupne susrete narkomana. U to sam vrijeme počeo proučavati jogu, pranajamu i meditaciju. Time sam se bavio tri

godine, sve dok nisam upoznao svojeg učitelja. Zajedno smo putovali Sjevernom i Srednjom Amerikom. Osnova njegova učenja temelji se na ideji da pravo znanje, ono koje pročišćava, dolazi od svega neposredno preko našega nesvjesnoga. Da bismo mogli neposredno komunicirati sa svime, učio nas je da obraćamo pažnju i prisjetimo se tko smo. Objašnjavao je da čovjek ponovo mora postati nitko (nalik na dijete). Tako će biti prazan, što je nužno da bi na površinu izronilo pravo ja, ja jesam. Svoj će dolazak navijestiti na dva načina: bistrinom i zahvalnošću. Sa svojim sam učiteljem radio tri godine. U proljeće 1975, pošto smo nekoliko mjeseci proveli u Gvatemaii, vratili smo se u New York City. Kad smo stigli, rekao mi je da me naučio svemu što zna, te da se raskida naš odnos učenik-učitelj. "Odsad pa nadalje,,, napomenuo je, "mogu ti biti samo prijatelj,,. Savjetovao me je da primjenjujem svoje znanje jer tako ću ostati na svojoj dharmi (životnoj stazi), lako sam godinama nastojao izgraditi sebe, ostao sam zatečen; smeo sam se. Uplašio sam se jer osjetio sam se isključen. Sve dotad nisam bio svjestan koliko ovisim o njemu. U tom sam času spoznao da mi je još bila potrebna njegova podrška jer osjećao sam se rascjepkano. Nedostajali su važni dijelovi slagalice. Nakon rastanka, počeo sam očajavati zbog necjelovitosti, pa sam se pridružio Pentakostnoj crkvi. Uskoro sam počeo učiti za svećenika. Kad sam završio školu, otišao sam kao misionar u Dominikansku Republiku. Ja jesam unutar mene Sljedbenici Pentakostne crkve, za razliku od suvremenih kršćanskih sekti, vjeruju kako su u suvremenom svijetu moćima duha (iscjeljivanje, čuda, vidovitost) obdareni posvećeni duhovi, i kako Duh Sveti postaje dio čovjeka kad on svjesno primi Krista u svoj život. To nazivaju ponovnim rođenjem. Prihvatio sam većinu poučavanja te Crkve, ali kad sam postao svećenik, a i prije, zbunjivalo me kako je moguće da se formulom ili ceremonijom u crkvi ili samo jednim događajem ili katarzom čovjek može preobratiti od duhovno mrtvoga, odsječenoga od Krista (kozmičkog polja) u duhovno živoga, ponovo rođenoga (povezana s kozmičkim poljem). Odnosno, sad se mogao prisjetiti tko je, sabrati sve svoje djeliće i iskusiti sjedinjenje. Taj mije postupak bio besmislen. Bio je previše mehanički; u jednom ste času duhovno mrtvi, a u drugom već probuđeni. Postupno sam počeo shvaćati što razumijevaju pod pojmom ponovno rođenje i istinsko stapanje kad sam se počeo moliti da bih uklonio blokade energije i da bih uspostavio vezu sa ja jesam u svojoj nutrini. Molitva je postala sredstvo prisjećanja, sabiranja i stapanja. Proživljena, posvećena molitva najbolji je način za mentalno i emocionalno oslobađanje, te za čišćenje energetskih blokada. Kad sam se počeo redovito moliti, postupno su se lomile zapreke koje su mi onemogućavale da slobodno zračim mentalnom i emocionalnom energijom. Kad sam iskazao svoje najveće strahove, boli i razočarenja, našao sam izgubljene dijelove ličnosti. Moje se srce smekšalo, sve se više budila druga pažnja. Što je druga pažnja bila budnija, tim sam se osjećao cjelovitije i radosnije. Ali i dok sam molio, proživljavao sam krize. Sad znam da ih je uvijek izazivao osjećaj necjelovitosti. Osjećaj frustracije i neugode zbog necjelovitosti uvijek me uvlačio u krizu. Opadao sam u krizu jer

duboko je u mojoj nutrini bila potreba da se osjetim cjelovitijim i povezanijim sa svojim tijelom i materijalnim svijetom. Dojadilo mi je biti mjesečar, neosjetljiv na čudesni svijet oko mene. Kako su se prepreke stale lomiti, molitve su počele odzvanjati duboko iz moje nutrine i stala su se otvarati zaključana vrata. Osjećao sam kako duboko u meni postoji druga osoba koja se moli kroz mene. Isprva nisam znao što se zbiva, ali bio sam siguran da se nitko drugi ne moli kroz mene jer ta mi je osoba bila poznata, poznate su mi bile frekvencije energije koje su proticale mojim tijelom kad se molila ta osoba. Znao sam da sam u djetinjstvu osjetio tu punoću, isti taj osjećaj koji je postajao veći i zaokruženiji. Kako sam se tako molio, okolinu sam ispunio svojom prisutnošću i, činilo mi se, izmijenio sam stav prema svemu. To je bilo znano, prisjetio sam se rubovima svijesti da sam takve osjećaje proživljavao u ranom djetinjstvu. Ta je osoba, kad bih joj dopustio da se izrazi, jačala sve više. Kad bi se izražavala, osjećao bih kako me ritmički ispiru valovi energije što bi mi donosili neizrecivu radost. Ta se osoba manifestirala na više načina, mijenjala je oblike, veličinu i ličnosti. Nekad bi se pojavljivala s tugom, a nekad s radošću. Kako sam toj osobi dopustio da se potpuno izrazi, ubrzo se uklopila u moj svakodnevni život. Ili, bolje rečeno, ja sam se uklopio u njezin. U molitvi se izražavala riječima, ali i energijom i proširenim osjećajem moje ličnosti, koji me počeo prožimati. Taje promjena pridonijela proširenom osjećaju i viziji moje ličnosti i izmijenila moj život. Kako me počela prožimati ta druga osoba, raspršili su se moji strahovi i ojačala moja snaga, jer radost je dopirala iz moje nutrine, pa tako više nisam bio podložan hirovitim vanjskim događanjima. Napokon sam stigao kući. Napokon sam se prisjetio tko sam i prikupljanjem i stapanjem doživio sebe kao integrirana čovjeka: sintezu svih ja - odnosno,ja jesam. Indijski pjesnik Tagore govori o tome u "Žetvenim pjesmama,, (Gitanjali): "Putnik mora znati na tuđinska vrata doći kao na svoja, i čovjek mora lutati cijelim svijetom da bi našao unutrašnje svetište. Moje su oči posvuda lutale prije no što sam ih zaklopio i u suzama tisuće potoka potopio svijet rekavši poplavom sigurnosti ja jesam. „ Put u nutrinu Rezultat je psihospiritualne integracije pojava ja jesam. Taj se proces inače nesmetano odvija kod ljudi koji nemaju zakočeni energetski sustav. Prirodan je i stoga što nije nužan nikakav napor da bi se održavao, jer podržava ga viša svijest, sue koja vječno žudi za stapanjem sa svojom kreacijom. Dok sam bio u crkvi, Isus Krist bio je za mene arhetip, kao što su to Bodhisatva ili avatara na istoku. On je živi dokaz da se svatko od nas može prisjetiti i prikupiti sebe; stopiti zasebne dijelove svoga bića i postati cjelina. Ipak, svaki pravi učenik mora shvatiti da se cjelovitost može postići samo ako spozna vlastitu prirodu, pomiri se s njome i dopusti joj da se slobodno izrazi. Kad dopusti sebi tu slobodu, izbavlja se ropstva i postaje slobodan. Nada li se da će cjelovitost postići pomoću nekog Mesije ili magične formule, njegova je potraga uzaludna jer neće postići cilj. Ponirući u nutrinu, ponovo može osjetiti oslobađanje sve svoje prirodne energije i snage koja je u njemu zatočena i zbog

rascjepkanog načina njegova života bila prigušena i izobličena. Zato umjesto da teče prirodno, ona se jedino može manifestirati na neprirodne načine. Kad čovjek počinje spoznavati sebe, ubrzo otkriva svoju pravu narav i njoj svojstvenu složenost. Kad istraži samu srž svojeg bića, otkriva mu se vlastita priroda u svojoj cjelovitosti. Clviđa daje mnogo više nego što je dotad mogao i zamisliti. Clviđa da dosiže beskonačnost kojim god putem krenuo. Cjelovitost U metafori što je iznosim ovdje, mladi Braham (arhetipski učenik) godinama je bio u potrazi za mirom... tražio je izlaz iz stalne patnje. On je, za razliku od drugih mladića svoje dobi, koji su znali što hoće, želio samo jedno - oslobođenje od vječne boli. Na svojemu je putu sretao mnoge ljude koji bi se sažalili nad njim, te bi ga utješili ili savjetovali. Ali ništa od toga nije bilo duga vijeka. Već je bio na rubu očaja kad je čuo za mudrog čovjeka, koji je postao cjelovit i koji je našao svoj mir. Rekli su mu da mudrac živi duboko u šumi. Nakon naporna puta našao je mudraca kako sjedi pokraj potočića ispod starog banjanstabla. Starac mu je ponudio da sjedne. Naešto zatim mladić je skupio svu hrabrost i zapitao ga: "Kako da postanem cjelovit i tako nađem svoj mir?„ Učitelj ga je pomno promotrio i savjetovao mu: "Pođi u selo, ondje ćeš naći to što tražiš.,. Mladić je zahvalio mudracu i hitro se zaputio prema selu, ispunjen nadom i očekivanjem. Ali u selu je našao tek nekoliko koliba i tri starice s košarama, koje su sjedile na tržnici. Jedna je prodavala komade žice, druga djeliće metala, a treća komadiće drvca. Posljednjim je novcem Braham kupio komadić žice, djelić metala i drvce, jer bio je uvjeren da oni imaju magičnu moć. Ali ubrzo je shvatio da nisu čarobni ni po čemu. Bile su to sasvim obične stvari. Duboko razočaran, vratio se mudracu i rekao mu što je našao te ga izgrdio. Tražio je da mu objasni zašto ga je prevario. Mudrac mu je na to odvratio: "Ubrzo ćeš shvatiti.,, Potišten, mladi je Braham ostavio mudraca. Kako nije imao kamo poći, lutao je šumom. Kad se stišao njegov bijes i kad je izblijedjelo njegovo razočarenje, začuo je glazbu koja je odzvanjala šumom. Budući da se spuštao mrak, pohitao je u pravcu iz kojega je dopirala glazba. Kako se približio, prepoznao je zvuk sitara. Duboko dirnut, sasvim se primaknuo mjestu otkuda je dopirala glazba. Uveliko se iznenadio kad je vidio da je svirač onaj isti mudrac koji ga je izigrao maloprije. Osim toga, zaprepašten, otkrio je da je šumom lutao ukrug te da se vratio na ono isto mjesto gdje je ostavio mudraca. Ovdje je postao svjestan vještih sviračevih prstiju. Bio je toliko ponesen da je za časak zaboravio na sebe i u tom trenutku spoznao je istinu: sitar je načinjen od drva, metala i žice. Tad je shvatio mudračevu poruku. Uvidio je, prvi put u životu, da će drvo, metal i žica biti beznačajni sve dok ih bude promatrao kao zasebne cjeline. Ali kad se sastave, cjelinom tvore sitar. Spoznao je mudrost starčeve poruke; dobio je sve što je tražio. Od rođenja bio je cjelina: cjelovit u svakom pogledu. Sve dotad nije shvatio da namjena svakoga pojedinog dijela njegova bića nije da živi zasebno. Oni svi zajedno tvore složenu ekologiju duha, duše i tijela, što je cjelovito biće. Uvidio je, prvi put, da se svaki pojedini dio može spoznati tek unutar cjeline. On je u prošlosti bio opsjednut svakim

djelićem posebno te se izgubio jer poistovjetio bi se samo s jednim dijelom, a druge bi odbaciovao. Toga je časa spoznao: poistovjetivši se samo s jednim dijelom svoje ličnosti, drugi gube na važnosti i tako smetne s uma tko je zapravo. Napokon je shvatio da je život proces prisjećanja, sabiranja i sjedinjenja. Hermann Hesse bio je svjestan važnosti integracije jer napisao je: Siddharta (potkraj života) je osluškivao šum rijeke i začuo... "pjesmu tisuća glasova: kad ne bi čuo samo izdvojeni jecaj ili smijeh, kad njegova duša ne bi bila zaslijepljena samo jednim glasom i upijala bi ga u sebe, kad bi ih sve slušao, cjelinu, jedinstvo, tad bi čuo da se svečana pjesma tisuće glasova stapa u jednoj riječi: Ohm-savršenstvu.

VI. Strah i prana ... Budi ustrajan u istini, oslobođen tjeskoba svijeta i usredotočen u sebi. Bhagavadgita Cilj psihospiritualne integracije je cjelovitost, a ona se ne može postići kad joj se strah ispriječi na putu, blokira je. Strah sputava. Čovjek obuzet strahom osjeća se slab, malen i nesiguran. Steže se na svim razinama, poremećen mu je energetski sustav, pa ne mole izgraditi pravi odnos prema sebi kao ni prema drugim ljudima. Mnogo je vrsta straha i o njemu su napisane opsežne knjige. Strah je antiteza postojanja, osnova je svakog straha strah od nepostojanja. Najveći strah nije strah od smrti, nego od utrnuća, potpunoga gubitka ljubavi, što uzrokuje krajnje odvajanje. Ali kad sebe doživimo kao cjelinu, kao dio velike ekologije koja je sinteza svega vidijivoga i nevidljivoga u svemiru, kozmičkog polja, tad uviđamo daje utrnuće nemoguće. Hermetička filozofija uči nas "da svemir kao cjelina, svakim svojim dijelom ili jedinstven, postoji u svijesti svega, u svijesti kojega i mi živimo, krećemo se i postojimo,,. Neograničeno zračenje energije, koje nazivamo sve, povezuje svaku stvar. To je jaka stapajuća snaga što zrači na svim razinama kauzalnosti. Ona povezuje, gradi odnose, spaja svemir... ona je načelo stapanja što spaja tvar, energiju i svijest na svim razinama. Hermetizam potječe iz starog Egipta. Prema predaji, čovječanstvu ga je darovao Thoth, egipatski bog Mjeseca, začetnik mnogih znanosti, izumitelj pisma, kojega su Grci izjednačili sa Hermesom Trismegistosom. Od najstarijih vremena slave ga kao gospodara svih gospodara. Ako je doista i postojao, tad je otac ezoterične mudrosti. Nisu nam poznate pojedinosti iz njegova života, ali prema nekim izvorima bio je Abrahamov suvremenik. Bez obzira na vjero36 dostojnost tih podataka, Hermes je čovjeku podario ućenje koje je utjecalo na razvoj filozofije i religije. Budući da je energija koncentrirana, mi smo sastavni dio kozmičkoga energetskog polja, pa se iz njega ne možemo ukloniti, kao ni očica vune iz pletiva da se ne razmrsi čitavo pletivo. Sve dok sebi svjesno dopuštamo slobodno zračiti, svjesno osjećamo radost povezanosti

s kozmičkim poljem. Ali kad je slobodno zračenje energije zakočeno zbog stezanja uzrokovanog strahom, tad gubimo svjesni osjećaj sigurnosti i zadovoljstva što može proisteći samo iz tog doživljaja. Tad se osjećamo posve izdvojeni i sami. DA. Free John piše: "Strah je u opreci s ljubavlju (kozmičkom sviješću), slobodnim osjećajem - zračenjem - jer izaziva stezanje cijelog bića. Vodi prema odvojenosti, izdvojenosti iz kozmičkoga energetskog polja i svijesti. Strah ispunjava vakuum što nastaje zbog neuspostavljenih odnosa, a tome je pridonijelo... izdvajanje. Kad je čovjek povezan sa životom... straha nema.. Sve dok strah čovjeka čini rascjepkanim i izdvojenim od drugih ljudi, i sve dok čovjek vjeruje u evanđelje odvajanja, a ne vjeruje i ne osjeća stapanje i pravu bliskost, koji se grade ljubavlju, sve dok teži svemu ostalomu a zapostavlja graditi ja jesam koje vječno teži sjedinjenju, bit će otok, zaključan u zlokobnom krugu natjecateljstva koje ga tjera da se bori protiv drugih izvan sebe, a i protiv onih koji su zakopani u njegovome nesvjesnome. Izgubit će povjerenje u svakoga, kao i u sebe, pa će živjeti u pritajenom strahu, sam i nesiguran. Nepostojanje Kad govorimo o strahu od utrnuća, moramo se zapitati tko se to u nama njega i boji. Boji li ga se ja jesam ili neki drugi dio naše ličnosti pati od straha od izdvajanja i propasti, te gradi zid straha kad je ugroženo njegovo postojanje? Gdje ima sigurnosti, nema straha. Strah uzrokuje sumnja, nesiguran ishod. Nema straha gdje postoji ja jesam, jer ono ne poznaje sumnju; ono živi vječno i povezano je s kozmičkim energetskim poljem koje prožima svemir. U konačnoj je analizi ja jesam oslobođeno straha jer u svijetu stalne promjene ono vrlo dobro zna da su život i smrt tek prijelazna stanja iz jedne kauzalnosti u drugu, iz jedne stvarnosti u drugu. Ja jesam ne može ni zamisliti svoje uništenje jer zna da sve što postoji u kozmičkomu energetskom polju ne može nestati; može se promijeniti njegov vanjski lik, može se uspeti ili pasti na skali evolucije jer mijenjaju mu se vibracije, ali osnovni strah od uništenja, egzistencijalni očaj zbog posvemašnje izdvojenosti nepojmljiv je. Božanstvo Shri Krishna tješi Arjuna u Bhagavadgiti: Mudri, znaj, ne žale Ni mrtve, niti live. Nigda vrijeme to ne bijaše Kad ja, ti, il ove vode Ne bijasmo, nit'će ikad Itko od nas prestat bit'. U Upanigadama piše: U početku bijaše samo om sam Pogledao je unaokolo i nije mogao, vidjeti nikoga osim sebe.

Uplašio se Zato se i danas čovjek uplaši Kad ostane sam Pomisli: Čega da se plašim Kad nema nikoga drugoga osim mene. I strah mu iščezne Jer, čega bi se on trebao plašiti? Strah nastaje samo od drugoga. Ja jesam, sjedinjenje svih ja, zauvijek je stopljeno s kozmičkim poljem. Veza ja jesam s kozmičkim poljem može se usporediti s valom koji je dio mora (kozmičko energetsko polje), svoje postojanje duguje moru, ali sebe izražava dižući se iznad razine mora i iskazujući svoju snagu, oblik, pa čak i stvara energiju prije no što se ponovo vrati moru. Njegovo je shvaćanje intuitivno. Uči poniranjem u svoje doživljaje. Dotiče sve što iskušava, te zauzvrat dopušta da ga dimu. Tako sve doživljava potpuno i neposredno. Svijest (racionalna svijest, fizičko tijelo i osjeti) ne može pojmiti sigurnost opstanka jer nema je temeljiti na čemu. Postojanje svijesti neprestano je ugroženo jer ona nije uronjena u kozmičko energetsko polje. Umjesto da plovi kozmičkim poljem, svijest pluta na površini. Polje je održava na životu kao more brodić, ali ona unatoč tome nije dio polja. Budući da nije uronjena u kozmičko polje, svijest, da bi nešto spoznala, mora se služiti prvom pažnjom, kojoj je potrebno određeno polazište. Druge strukture sudi po sebi i u skladu s prošlim događanjima. Da bi spoznala svemir, mora ga prelomiti i analizirati svaki pojedini dio. Cl njenoj je naravi da šumu ne vidi od drveća. Oslanjajući se samo na osjetila i racionalnu svijest, može razumijevati svemir proučavajući svaki njegov djelić. Svijest se može prikazati kao vidljivi dio čovjeka. Ona se prema vanjskom svijetu odnosi intelektualno, racionalno i aktivno. Bavi se intenzivnom akcijom: to znači da vrijeme i mjesto ispunjava radom: bilo razmišljanjem, osjećanjem, gradnjom ili rušenjem. Ego je dio i svjesnoga i nesvjesnoga. Cl svojemu je najčistijem obliku sinteza koja međusobno povezuje centre osviještenosti i energije. Ego Vezu sa svijetom čovjek uspostavlja preko ega. On potječe iz svjesne prirode čovjeka, takozvanog ja, koje sve izvan sebe doživljava kao drugo, te od ja jesam - nesvjesne prirode čovjeka, koja sve doživljava kao dio univerzalne cjeline u kojoj je sve povezano i nema drugih. Kad se ego nalazi u središtu, tako da podjednako sudjeluje u nesvjesnoj i svjesnoj prirodi čovjeka, zna da postoji unutar svega i kao ja jesam zna da se ta spona ne može nikad raskinuti. Kad se ego razvije isključivo unutar svijesti, ta mu spoznaja izmiče jer njegova svijest nije uspostavila vezu s kozmičkim poljem. Budući da postoji samo unutar svijesti, ne može obavljati svoju prirodnu funkciju, a ta je da sagradi most između svjesnoga i nesvjesnoga, racionalnoga i intuitivnoga... vidljivoga i nevidljivoga svijeta.

Ako je ego zatočen u svijesti, zakočeno je slobodno zračenje ja jesam kroz nesvjesno. Tad se čovjek poistovjećuje samo sa sviješću, jer zakrčen je put ega do manifestnog svijeta. Počinje se plašiti jer više nije svjestan svojega neuništivog dijela ja jesam. Motiviraju ga isključivo interesi ja, jer nije sagradio temelje u nesvjesnomu. Sve postaje površno. Budući da nema temelja u nesvjesnomu, čovjek se otuđuje od svojih nesvjesnih ja. Kad se to dogodi, čovjekom upravlja ego, iako bi bilo točnije reći da egom upravlja svijest. Svijest, kao i ja jesam, promatra sav ostali svijet kao nešto izvan sebe, nešto čega se treba plašiti - kao izdvojenu energiju i izdvojene centre osviještenosti. Zbog straha od uništenja, smatra da svoj izdvojeni identitet treba obraniti, iskoristit će svu svoju moć da istisne ja jesam iz ega, te će nastojati ego prisvojiti samo za sebe. Nepristranost Da bi svijest zadržala svoju nadmoć, služi se strahom. Kad se god osjeti ugroženom, jer ja jesam proviri kroz ego, brani se gradeći zid straha. Što se više čovjek poistovjeti sa svojim svjesnim životom, tim taj mehanizam biva djelotvorniji. Kod nekih je ljudi toliko djelotvoran da već i pomisao na nj čuva ja jesam zatočeno pod teškim jarmom svijesti. Ali strah kojim se prijeti svijesti temelji se na ovisnosti i žudnji, što mu je ujedno i velika slabost. Što je više čovjek sklon svojemu svjesnom životu, odnosno što više potreba i želja ima, tim će više njegovo ponašanje biti pod kontrolom straha. Ali kad se oslobodi te sklonosti i počne proces psihospiritualne integracije, jer nesvjesnom dijelu svoje ličnosti dopušta da izbije na vidjelo, lomi i tu zlokobnu sponu kojom ga strah drži u svojoj vlasti. Tad se može ukorijeniti u ja jesam i izići iz kruga žudnji i straha. To je ostvarivo jer doživljava proširenu stvarnost i veću sigurnost, pa žudnje i strahovi više njime ne mogu dominirati. Nepristrana čovjeka strah ne može prisiliti na to da prihvati autoritet svijesti, jer on se sad hrani unutrašnjim izvorima. Svijest ne može ništa ponuditi čovjeku, potrebe kojega su zadovoljene, koji je uvidio da je cjelovit i koji neprestano osjeća kako njime protiče bezgranična ljubav iz kozmičkog polja. Neustrašivost Strah ne može dominirati cijelom ličnošću. Neustrašivost se može otkriti posvuda, ne u riječima, nego u ophođenju: dovoljno je samo pogledati. Straha se nećete osloboditi zavaravate li sebe da ste neustrašivi ili svjesno hrabri. Čovjek koji je nadvladao strah od uništenja slobodan je od straha jer više ga ni ne osjeća. Pokazat će nam to ovaj odlomak iz Hagakure, napisane sredinom 17. stoljeća. "Yagyu Tajima-no-kami bio je veliki mačevalac i učitelj na dvoru šoguna svoga vremena, Tokugawa lyamitsua. Nekoga dana posjetio ga je jedan od osobnih stražara šoguna i zamolio ga da ga poduči u mačevanju. Majstor mu na to reče: - Ti, kao što vidim, već jesi pravi majstor mačevanja, molim te, reci, koju si školu pohađao prije nego što postaneš moj učenik. Stražar odgovori: - Sramim se priznati da tu vještinu nikad nisam učio.

- Namjeravaš li me prevariti? Mene, koji podučavam i časnog šoguna? Moje me oko nije nikad prevarilo. - Žao mi je što vam se moram usprotiviti, ali ja zaista ne znam ništa. Budući da ga je posjetitelj odlučno pobijao, učitelj mačevanja zamislio se te rekao: - Ako ti tako kažeš, onda je to istina: ali ja sam siguran da si ti u nečemu majstor, samo ne znam u kojoj vještini. - Reći ću vam, kad vas to toliko zanima. Ima nešto čime sam posve ovladao. Kad sam bio dječak, pomislio sam da se kao samuraj ne bih ni u kakvim uvjetima trebao plašiti smrti. Tim sam se strahom od smrti hrvao nekoliko godina i napokon me je prestala zabrinjavati. Jeste li to imali na umu? - Upravo to - uzviknuo je Tajima-no-kami. - Upravo sam to imao na umu. Drago mi je što se nisam prevario u procjeni. Najdublje tajne mačevanja kriju se u prevladavanju straha od smrti. Podučavao sam tisuće učenika, ali nijedan od njih nije zavrijedio diplomu mačevalaštva. Tebi nije potrebna nikakva poduka, ti već jesi majstor.,, Samurajevo prevladavanje straha bila je osnova za ovladavanje vještinom mačevalaštva. Isto tako, da bi se postigla cjelovitost, čovjek mora smoći hrabrosti i iskrenosti kako bi se suočio sa svojim strahovima. Angelina priča samo je primjer koji pokazuje što se zbiva kad se smogne hrabrosti da bi se othrvali strahu. 'Tako, samo ostani u tom položaju, ostani spokojna. Sad osjećaš cjelovitost. Sjedila sam i razgovarala s Keithom o nekim stavovima i igrama koje me sprečavaju da se osjetim živom i sretnom. Moja je prva reakcija na njegov uzvik bila: "To on naziva cjelovitošću? Pa svakome je poznato to stanje, taj osjećaj, nije moguće da je sve tako jednostavno.,, Osjetila sam se vrlo snažnom tad, i snažnom i nježnom istodobno, osjetila sam sebe kakvom se nisam dugo osjećala. Počelo je s osjećajem osobne snage i samopouzdanja, ali preraslo je u mnogo više. Osjetila sam kako sva blistam. Istodobno sam i lebdjela i bila učvršćena na jednome mjestu, osjećala sam kako se širim i ispunjavam prostor sobom. Taj je osjećaj zračenja bio toliko snažan da sam ga morala pustiti da isteče. Bio je to trenutak apsolutnoga unutrašnjeg mira, ali istodobno prepun iskričave energije. Otvarala se nova dimenzija moga bića. Prije samo nekoliko mjeseci nisam mogla ni slutiti da se i odrasli mogu tako osjećati. Prije nego što sam upoznala Keitha, jedva da sam i osjećala svoje fizičko tijelo, da ne govorimo o unutrašnjoj radosti što je zračila iz moje nutrine. Moje je tijelo sve dotad bilo tek tvar koja se kretala kao cjelina, ali unutrašnje emocije nisam nikad osjećala. Pažnju nisam nikad obraćala na osjećaje unutar tijela, ili oduvijek je bilo u stanju obamrlosti i tmine. Slijedeći Keithove upute, redovnim vježbanjem i obraćanjem pažnje na promjene u mojem tijelu, dobila sam uvid u to koliko naša tijela mogu biti osjetljiva. Ali sve do te noći nisam se ja, odnosno moje tijelo probudilo u toj stvarnosti. Nešto je disalo, pulsiralo, vibriralo, žarilo u meni i obuzimala me radost i uzbuđenje. Više se nisam osjećala sputanom ni uplašenom. Moja je sumnja postala radost. Prvi put nakon nekoliko godina mogla sam izići u svijet.

Postalo mi je jasno koliko ljudi utječu jedni na druge. Dok sam bila to što uistinu i jesam, postala sam svjesna poruka što ih dobivamo od drugih ljudi. Jedni s drugima neprekidno komuniciramo, samo toga nismo svjesni. Sad kad sam osjećala sebe, mogla sam svjesno slati energiju i poruke drugim ljudima, svjesno posezati i komunicirati bez riječi s drugom osobom. Neopisivo je uzbudljivo i lijepo razgovarati tako. Čudesne se stvari događaju i u vašoj svijesti. Ona nikad ne spava, uvijek nešto smišlja, strepi, razmišlja, nečega se plaši. Kad sam doživjela cjelovitost, svijest mi je postala apsolutno čista. Prvi sam put shvatila da mi nisu ni potrebne te misli koje su kolale mojom sviješću. Kad sam doživjela cjelovitost, postale su mi poznate sve prednosti toga stanja. Prije toga, tek sam racionalno mcgla pojmiti što to znači - živjeti bez straha - biti ja u svakom času - ali živjela sam u zabludi da cjelovitost ne možeš izgubiti kad je jedanput potisneš, da je ona kao sigurna luka u kojoj nema ni straha ni napetosti. Promatrala sam je sa svih strana i prihvatila racionalno, ali nisam je osjećala u sebi. Sad sam postigla to stanje. Sve je bilo isto, ali ipak izmijenjeno. Kao da je netko skinuo veo s moga lica: uvidjela sam da moramo izabrati da zračimo i budemo cjeloviti svaki dan. Svima nam je poznat taj časak, ali ispuštamo ga iz ruku, jer udobnije je i lagodnije živjeti kako smo oduvijek živjeli. Radije sam bila 'dobra djevojčica' nego to što jesam. Koliko me je taj model ponašanja obuzeo, shvatila sam kad sam osjetila cjelovitost. Duboko u meni postojao je osjećaj da nisam voljena, da ničega nisam vrijedna takva kakva sam, uvijek sam osjećala da nešto moram učiniti kako bih nešto zavrijedila. Ljubav nije bila bezgranična, radosna, puna davanja, nego uvjetovana, zahtjevna i posesivna. Nije bilo dovoljno biti, nego učiniti kako bi mi netko pružio ljubav i osjećaj da sam voljena. 0 svakodnevnom životu to je značilo da moje samopoštovanje i zadovoljstvo nije dolazilo iznutra, nego da sam ga morala tražiti od drugih. Morala sam prevladati strah da me procjenjuju i odbacuju. Ali kad sam prevladala te strahove, život mi je postao čudesno uzbudljiv, čaroban i radostan.,,

VII. Ponovni procvat Djeca ne gube urođenu sposobnost da maštaju, budu znatiželjna i da sanjaju. Morate ih voljeti kako bi vam uzvratili time. R. D. Laing Tagore, veliki indijski mistik i pjesnik, napisao je: "Onaj koga obzidah imenom svojim, plače u toj podzemnoj uzi. Neprestano izgrađujem okolni zid, a što je viši nebu pod oblakom, to danomice u njegovoj sjeni gubim iz vida svoj pravi ja. Ponosim se ovim bedemom, pa ga prevlačim pijeskom i prahom,

da ni najmanja pukotina ne ostane na mom imenu; i u svoj toj brizi oko zidanja gubim iz vida svoj pravi ja.„ (Prevela Vesna Krmpotić) Strah uzrokuje blokade i rascjepkanost, pa su stoga mnogi ljudi izgubili pojam o neizmjernoj radosti stapanja s kozmičkim poljem. Osjećaj neizmjerne radosti ovisi o tome koliko čovjek uspijeva prodrijeti do svoga nesvjesnoga i svih ja koji se kriju ondje. Platon u svojem djelu Fedro kaže da je duša čovjeka zarobljena u njegovu fizičkom tijelu (i svijesti)... kao ostriga u školjki, pa Elizabeth Haich napominje: "Otkad ja obitava ondje, tijelo razvija stupanj otpornosti koji je razmjeran prosječnom razvoju svijesti duha što prebiva u njemu.„ Već u ranom djetinjstvu gubi se osjećaj neizmjerne radosti i stapanja s kozmičkim poljem. Čak i u trudnoći bol i strah mogu uzrokovati rascjepkanost i gubitak osjećaja neizmjerne radosti, kako pokazuju istraživanja. Dr. Arthur Janov kaže: "Za života u maternici i poslije, doživljavaju se stresovi što ostavljaju trag na organizmu i stvaraju prvo jezerce iz kojega jednoga dana preplavljuju simptomi,,, kao što je, naprimjer, rascjepkanost. Fetus je nesvjesno svjestan svih prom46 jena koje se odvijaju u okolini, kako fizičkoj što je tvore maternica i tijelo majke, tako i psihičkoj - a nju tvore svi faktori što pridonose unutrašnjem stanju majke: razina energije, emocionalna zrelost, razina stresa, te njezino mentalno i emocionalno stanje. Simbioza Zametak i novorođenče gotovo su sasvim ovisni o fizičkome i psihičkom stanju majke, pa iz toga možemo zaključiti da između njih postoji simbiotska vezanost na tjelesnome i energetskom planu. Iz toga slijedi da postoji, odnosno da je prijeko potrebna veza između njih dvoje. Ipak, ona može biti prekinuta. To će dalje prouzročiti poremećaje u energetskom polju djeteta i njegov odnos prema kozmičkom polju. Nešto što se naizgled može činiti sasvim nedužnim, kao što je ponašanje majke, itekako može utjecati na energetsku sponu između majke i djeteta. Uzbuđenja majke energetski djeluju na nerođeno dijete dok je još u maternici. Dr. Arthur Janov pretpostavlja kako uzbuđenja što se pojavljuju u kasnijoj fazi razvoja ploda prethode nastanku emocija. Traumatična zbivanja koja proživljava majka odrazit će se poremećajem veze između majke i djeteta na međusobnom i na energetskom planu. Energetski sustav djeteta prije i krotko vrijeme poslije rođenja integriran je u sustav majke, pa se tako djetetovo doživljavanje svijeta filtrira kroz energetski sustav majke. Trudnoća Doživi li novorođenče psihički ili tjelesni šok u toku trudnoće, trudova ili porođaja, on poslije može pridonjeti nastanku neuroze. Poremećaji u hormonalnom sustavu majke u trudnoći uzrokuju promjene na fetusu, tragovi kojih su neizbrisivi. Oni određuju hoće li dijete biti bezvoljno ili sigurno u sebe. Mogu utjecati na njegovu volju, kvalitetu odnosa s drugim ljudima i na njegovo mišljenje o sebi. Te tjelesne teškoće upozoravaju na poremećaje u energetskom sustavu čovjeka te se tako može naslutiti da i prije rođenja mogu nastati energetske blokade, poremećaji u energijijin (ženskoj) ijang

(muškoj), ili u tananomu energetskom sustavu koji tad ne može raspodijeliti, sačuvati i osjetiti energiju. Može utjecati na to koja će se polovica mozga više razviti, o čemu ovisi koliko će se dijete povoditi za racionalnim ili intuitivnim rasuđivanjem. Istraživanja pokazuju da poremećaji u hormonskom sustavu majke (koje može uzrokovati strah, tjeskoba ili emocionalna napetost zbog potiskivanja) uvjetuju i to hoće li dijete biti agresivno ili pasivno. U toku jednog ispitivanja trudnim su ženkama primata ubrizgali muške hormone. Njihovi su potomci bili agresivniji od onih iz kontrolne skupine. Agresivno ponašanje nije se izmijenilo ni u odrasloj dobi. U drugom su istraživanju tek izleglim štakorima ubrizgali ženski hormon estrogen. Poprimili su žensko ponašanje, koje se nije mijenjalo u toku cijelog života. Drugoj je skupini estrogen ubrizgan poslije (nekoliko tjedana pošto su se izlegli) i oni nisu ostali podložni toj trajnoj feminiziranosti. Porođaj Trenutak rođenja odlučujuće je važan za dijete. Događaji u času rođenja uvelike utječu na njegov energetski sustav, odnose s drugim ljudima i kasniji razvoj. Trenutak u kojem dijete odluči izići na svijet nije slučajan, on je u funkciji fetusova odnosa prema energetskom sustavu majke i kozmičkom polju. Točan trenutak rođenja u funkciji je interakcije različitih ritmova energetskih polja, neki su od njih biološki, a neki tanani ritmovi koje određuje plima i oseka protoka tanane energije. Istraživanja su pokazala da nam na svim razinama života, od bakterija do prašine iz rudnika, od mačaka i psa do babuna i čovjeka, ritam rada i odmora nameće izmjena svjetlosti i mraka i ritmovi prirođeni svakoj stanici. To su već odavno znali proroci i mudraci. Peti hermetički aksiom kaže: "sve protiče unutra i van, sve ima mijene, sve se uzdiže i pada, let njihala posvuda se odražava, otklon nadesno razmjeran je otklonu nalijevo, ritam sve kompenzira.,, U nešto suvremenijem dobu, biolog Gay Luce kaže: "Evidentno je da zdrava živa bića nemaju samo unutrašnji ritam, nego da je on sinhroniziran s njihovom okolinom.,, I porođaj je podložan univerzalnim zakonima ritma. Žene na Zapadu, nakon industrijske revolucije, uvelike su se udaljile od prirodnoga ritmičkog porođaja nižih životinja. Zaboravile su prirodne ritmove jer njihov se život više ne odvija u skladu s prirodnim tokom - kojemu su se instinktivno pokoravale tisućama godina. Danas žene uče rađati tako da poremete njihov prirodni ritam, čime se poremećuje spona i protok energije između majke i djeteta u odlučujućem času kada dijete odluči izići na svijet. Mnoge žene u bolnici dobivaju narkozu prilikom porođaja, pa ne mogu sudjelovati u rođenju djeteta. Postaju kao stroj, nema više protoka i poremećen je prirodni ritam. Što je gore, zbog sredstava za ublažavanje bolova one više ne osjećaju ni svoje a ni tijelo djeteta, te je tako dijete odsječeno od svjesne i nesvjesne energetske podrške majke, koju bi dobivalo da ona nije omamljena. Prije nego što dijete i iziđe iz porođajnog kanala, već su poremećeni njegovi prirodni ritmovi i njegova veza s energetskim poljem majke i s kozmičkim poljem. U trenutku rođenja dijete je lišeno topline i sigurnosti majke i njezinoga energetskog polja, pa je prvi doživljaj u materijalnom

svijetu osjećaj boli zbog izdvojenosti. Stanje majke, kako nam opisuje dr. Janov, osobito u toku porođaja ako je pod narkozom ili stegnuta... "potpuno je oprečno stanju fetusa. Da bi preživio, mora to prebroditi. Bori se za život i prije nego što udahne prvi put. Bez obzira na to koliko je obrazovana i pripremljena za porođaj... ako majka ne sudjeluje u porođaju, te ako se te represije počinju očitovati kao napetost mišića, kad se ponovo pojave trudovi u toku porođaja, muskulatura (sastavni diu koje su i uterus i vaginalni kanal) automatski će odgovoriti stezanjem. „ Dr. Janov naziva taj sindrom traumom rođenja. Ona itekako može oštetiti energetski sustav djeteta. Porođajem se dijete prvi put odvaja od tjelesne i energetske zaštite majke. Najviše zla nanose porođaji nakon kojih dijete oduzimaju majci, jer izvan aure majke dijete ostaje samo. Kada dijete udalje na 20 cm od majke, ono je još pod zaštitnim klobukom eterične aure majke, koja mu pruža ljubav i emocionalnu energiju. Kad se dijete nalazi izvan eterične aure majke, gubi s njom emotivnu vezu. Kad ga udalje na 2,5 m od majke, dijete gubi vezu i na mentalnoj razini, jer nalazi se izvan dosega mentalne aure ili mentalnog polja majke. Tad se gubi i veza na nesvjesnome mentalnom planu; ne misli li majka intenzivno na svoje dijete, izgubit će se veza i na svjesnome mentalnom planu. Kad je dijete izvan emocionalnoga i mentalnog polja majke, majka mora svjesno emocionalno i mentalno posizati za njim kako se ne bi izgubila veza. Dijete ne može posizati za majkom jednostavno zato što još za tako nešto nema razvijenih sposobnosti. Ako je majka omamljena, neće moći zadržati vezu s djetetom; ako je sebična ili plašljiva, pa svjesno ne posiže za djetetom kojega su joj oduzeli, ono neće moći osjetiti ništa osim izdvojenosti, usamljenosti i boli. Ako je bol prevelika, preplavit će energetski sustav djeteta i ono poslije neće moći preraditi i osloboditi kasnije traumatične doživljaje. Svaki je čovjek okružen s tri aure, eteričnom, mentalnom i spiritualnom. One su spremišta tanane energije i tvore dio energetskoga čovjekovog sustava. Rano djetinjstvo Pati li jedan roditelj od energetskih blokada, dijete nakon rođenja neće moći uspostaviti vezu s njim, a to će se odraziti kao poremećaj u njegovu osobnom energetskom polju. Isto će tako nepovoljno djelovati na razvoj djetetova ega, čiji bi korijeni trebali sezati duboko u nesvjesni dio njegove ličnosti. Razvije li se ego isključivo unutar svijesti, dijete nikad neće postići potpunu emocionalnu zrelost, te tako neće moći ostvariti zrele veze. Može se dogoditi da dijete nikad i ne shvati što je pravi zreli ljudski odnos. Život F. primjer je koliko se teškoći mora prevladati kad je poremećen razvoj vlastitog ega. "Rodila sam se u domu za samohrane majke. Majka nije bila udana za mojeg oca alkoholičara. Kad sam navršila dvije godine, majka se udala pošto je rodila treće dijete. Neko sam vrijeme živjela s majkom, očuhom i sestrom. To je trajalo vrlo kratko. Sestru su odveli teti, a mene baki i djedu. Poslije su me posvojili. Kao dijete nisam znala ni kome pripadam ni kome da vjerujem. Bila sam nemoguće dijete, pa su me moji hranitelji nakon godinu dana odlučili dati na posvojenje. Kao dijete patila sam

od govornih mana i proganjale su me noćne more. Nakon trećeg razreda osnovne škole nastavnici i roditelji zaključili su da presporo shvaćam, te da bi trebala pohađati specijalnu školu. U njoj sam provela godinu dana. Potucala sam se posvuda sve do 15. godine, kad sam se ponovo vratila majci i očuhu. Provale ljutnje i agresije iz djetinjstva poprimile su u pubertetu oblik depresije. U dobi od 15 godina počela sam se drogirati. U toku sljedeće dvije godine bila sam vrlo nestabilna i često sam se selila. Najveći dio vremena bila sam drogirana te sam se jednoga dana pokušala ubiti. Od toga patim i danas, jer ozlijedila sam tad kralješnicu. Nakon toga bila sam smještena u dom za hendikepiranu djecu, gdje su me nastojali vratiti u normalan život. U mojemu je mjestu osnovana Terapeutska zajednica, pa su me poslali onamo. Isprva sam bila nepovjerljiva, tvrdoglava i svadljiva. Tad su me obavijestili kako imam samo dvije mogućnosti: ostati u toj zajednici i ponašati se u skladu s njihovim normama, ili vratiti se u zatvor za maloljetnike. Odlučila sam ostati u toj zajednici. Ubrzo sam osjetila promjenu, jer živjela sam s drugim ljudima i razgovarala sam s njima u toku skupne terapije. Pošto sam provela tri godine u toj zajednici, uvidjela sam da je život dragocjen. Poslije sam srela čovjeka u kojega sam se zaljubila, ali tu sam vezu upropastila ljubomorom, zavišću, strahom od odbacivanja, a i potrebom da ga posjedujem. Godine 1985. čula sam za američkog iscjeljitelja koji je predavao u Evropi. Isprva sam se dvoumila, ali ipak sam odlučila postati njegova učenica kako bih naučila viče o čakrama i energiji. Ali, iako sam radila s njim, i dalje sam se ponašala kao i prije. Dugo mi je trebalo da shvatim kako u radu s duhovnim učiteljem nema nikakvih normi ni pravila. Sve je otvoreno - svaki je dan novi dan. Budući da sam željela okolinu koja bi mi davala sigurnost, a on mi to nije pružao, počela sam nezadovoljstvo projicirati na druge i okrivljavati ih za svoj osjećaj nelagode, straha i očaja. Sve sam se više osjećala podvojenom. Čeznula sam za privrženošću, ljubavlju i samostalnošću, ali nisam se usudila biti iskrena, jer plašila sam se da će me odbaciti. Nisam mogla nekome reći da ga volim, jer nisam vjerovala svojim osjećajima. Nakon tjedana zbunjenosti, posjetila sam Keitha. Rekao mi je kako je jedini način da se oslobodim osobne krize taj da odstranim blokade koje me priječe da sebe neizmjerno volim. Napomenuo mi je da moram ispitati svoj stav prema njemu, prema terapiji energijom i sebi. Satima sam se mučila nastojeći odgovoriti na pitanje: što time želi reći? Nastojala sam shvatiti svoje motive i stavove, te otkriti otkud potječu. Tako sam došla do točke kad mi je preostala samo jedna mogućnost: osloboditi se prošlosti i živjeti u sadašnjosti. Počela sam redovito meditirati i obraćati pažnju na svoje tijelo, na mjesta gdje osjećam napetost i na to teče li moja energija nesmetano. Za vrlo kratko vrijeme osjetila sam promjene u mojemu energetskom sustavu. Osjetila sam kako mi se srce otvorilo, te sam lakše mogla komunicirati s drugim ljudima. Ponovo sam otkrila nešto za čim sam već dugo čeznula - ljubav koja je bila moguća, kako mi je i Keith objasnio, samo kad opet postanem cjelovita. Cjelovitost mogu postići kad budem to što uistinu jesam.,,

Dojenje Veza i odnos novorođenčeta prema majci temelji se na njegovoj potrebi za materijalnom i duhovnom hranom što mu je ona pruža. Ne može li dijete slobodno uzimati i davati majci, ne može li svoje potrebe projicirati na nju, oštetit će energetski sustav. Sto se dojenja tiče, djetetu je ta potreba prirođena i obavlja je instinktivno. Ne doji li majka dijete ispravno ili uopće ne doji, to će na njemu ostaviti psihološki i energetski trag. Tako se može oštetiti energija koja se kreće ramenima, vratom i usnama djeteta (taj predio ljudskog tijela pod kontrolom je pete čakre). Bol zbog toga što nije dovoljno dugo sisalo ili se osjetilo sigurnim u toku dojenja uzrokuje stezanje u petoj čakri. U tijelu se kontrakcija pete čakre očituje u stezanju ramena, vrata, grla i mišića usana. Stezanje pete čakre može biti pogubno jer ona kontrolira samoizražavanje, što znači verbalno i neverbalno izražavanje misli i osjećaja, kao i potpuno izražavanje fizičkog tijela. Peta čakra regulira i djetetovu sposobnost da se kreće spontano, radosno i ritmički. Ona je i razvode u kojemu se svi osjećaji što dolaze iz nižeg tijela pretvaraju u radost. Ako je ta čakra oštećena ili blokirana u ranom djetinjstvu, kad odraste, dijete neće moći pretvoriti u radost i oslobađanje snažnu bol, strah i ljutnju. Ti se osjećaji zaglave u tananomu energetskom sustavu i stvaraju spremišta boli, straha i ljutnje, koji se s vremenom uzidaju i urode rascjepkanošću. Što teže dijete prerađuje emocije, tim de više biti opterećeno i introvertirano. Cl ekstremnim će slučajevima dijete ili izabrati svijet mašte u kojemu se bol, zastrašujuća situacija ili prijekor preuveličavanja pa ih tako dijete ne može preraditi, ili će se njegova ličnost rascijepiti. (Kod rascijepljenih ličnosti svakoja živi zasebno. Moždani valovi odreduju kad će biti dešnjak ili ljevak, alergije se razlikuju kako se smjenjuju višestruke ličnosti. Terapeuti se u radu susreću s najbizarnijim simptomima pacijenata. Neka je pacijentica imala tri mjesečnice za svaku od svojih ličnosti. Neki je pak pacijent tražio različite naočale za različita stanja svojeg ega. Frank Puntram, psihijatar i psiholog pri Natural Institute of Mental Health, kaže: "Ličnosti rascijepljenih ljudi toliko se razlikuju jedna od druge, kao što se i normalna osoba razlikuje od druge.,, Obavljanje nužde Ako se slobodno zračenje energije poremeti kad se dijete navikava na uredno obavljanje nužde, blokira se protok energije što teče iz prve čakre smještene u korijenu kralježnice. Prva čakra vezuje čovjeka sa zemljom i daje mu temeljni osjećaj sigurnosti. Kad se blokira energija prve čakre, zakočit će se frekvencije energije povezane s opstankom, sigurnopću i zaptitom. Ne osjeća li dijete sigurnost u sebi, cijeli će je život tražiti izvan sebe, u pretjeranom uzimanju hrane, stjecanju imovine itd., odnosno u svemu onome što mu može pružiti osjećaj sigurnosti. Nedostaje li djetetu osjetilne stimulacije jer roditelji ne osjećaju vlastito tijelo ili teško izražavaju ljubav prema djetetu, ne tetoše li ga ili ako zaspi u suzama, nastaje poremećaj u drugoj čakri. Tim poremećajem dijete gubi osjećaj vlastitog tijela, te ubrzo postaje neosjetljivo i otupljeno. Tako postaje pasivno. Zbog otupljenosti u kasnijem životu traži isključivo senzualne užitke. Ljude promatra, kao objekte

koji će udovoljiti njegovim potrebama. Zbog poremećaja u prvoj i drugoj čakri, čovjekov osjećaj sreće ovisi o vanjskom svijetu i on nastoji učiniti sve kako bi nadoknadio gubitak osjećaja u vlastitom tijelu i tananomu energetskom sustavu. Kad izgubi ono što mu pruža zadovoljstvo, pojavljuje se osjećaj praznine, koji uzrokuje nedostatak osjećaja za tijelo i pomanjkanje energije, jer prigušene su i seksualna energija i kundalini. Taj se poremećaj može pojaviti od časa rođenja pa do puberteta. Poremećaj je ozbiljnije prirode u pubertetu jer jači je i protok seksualne energije za vrijeme seksualnog sazrijevanja. Poremećaj u pubertetu uzrokuje gotovo sve vrste teškoća u seksualnom životu, jer blokade u prvoj i drugoj čakri priječe seksualnu energiju da protiče drugom čakrom i adekvatnim kanalima. Uvjetna ljubav Dijete odrastanjem stječe neovisnost. Sve je manje ovisno o majci i njezinomu energetskom sustavu. Počinje samo istraživati svijet, upoznaje druge članove obitelji, a zatim i ljude izvan uskoga obiteljskog kruga. Problemi unutar obitelji štete energetskom sustavu djeteta, njegovu osjećaju cjelovitosti vlastite ličnosti, te ga priječe da uspostavi bliske odnose s članovima obitelji i poslije s prijateljima, kolegama, bračnim drugom i djecom. Kad roditelji djeci pružaju ljubav postavljajući uvjete ili sklapajući ugovore, kao naprimjer: voljet ću te budeš li dobar, lijep, uzvratiš li mi ljubav, tad postoji implicitna poruka što se daje zajedno s ljubavlju. Ta je poruka: H Takav kakav si, nisi dovoljno dobar,,. Za dijete je najveća katastrofa gubitak roditeljske ljubavi. Katastrofa je tim veća što je dijete mlađe. Kad treba birati između roditeljske ljubavi ili odbacivanja dijela sebe, dijete će se uvijek odlučiti za roditelja. Radije će odbaciti dio sebe koji nije dobai nego izgubiti ljubav roditelja. Odbaci li dijete bitni dio ličnosti, to ostavlja traga na njegovu energetskom sustavu. Time se zakoči slobodno zračenje energije što prispijeva iz svjesnoga i nesvjesnoga, pa nastaju mali zlodusi, drugi, koje je najprije odbacio roditelj, a za njim se povodi i dijete, hevolja je u tome što su se ti zlodusi pretvorili u demone samo zato što t>u bili odbačeni i nisu dobili dovoljno ljubavi. Sto se više odbacuju, oni postaju sve zlokobniji i tim više uznemiruju dijete, a poslije odlaska čovjeka, sve dok ih ne oslobode svoga zatočeništva (u nesvjesnomu), time što ih prihvate i pruže im traženu ljubav.

Ljutnja Ljutnja u obitelji, čak i kad nije usmjerena prema djetetu, poremetit će energetski sustav djeteta. Ljutnja, kao i ljubav, zrači prema okolini. Ipak, rijetko se kad adekvatno izražava. Uglavnom se oboji procjenom kao što je: ti nisi dobar, nešto s tobom ne valja. Da se ljutnja slobodno izrazi, tad bi se manifestirala kao trenutni izljev energije jer odrazila bi samo neugodu ljute osobe. Odjeknula bi kao "prestani to raditi" ili "ne sviđa mi se to što radiš". Budući da se rijetko kad izražava tako, svi koji se nalaze u poremećenomu energetskom polju - razljućena osoba, čovjek koji je kriv za njeno stanje i svi koji se nadu u blizini - počnu se stezati. Roditelji koji neadekvatno izražavaju ljutnju tako, nesmotreno remete i energetski sustav djeteta,

jer izlažu ga poremećenomu energetskom polju, a isto tako onemogućavaju njegovu povezanost s kozmičkim poljem. Ako se roditelji ne vole ili su često ljuti ili neprijateljski raspoloženi jedno prema drugomu, dijete će se naći usred toga poremećenog energetskog polja, i, ako se takva situacija ponavlja često, naučit će sputavati slobodni protok energije. Jer, kad će htjeti pokazati svoju ljutnju, naići će na same prepreke što mu nanose bol. Tako će izgubiti povjerenje u druge ljude. Povjerenje Povjerenje je sigurnost nesvjesnoga da može slobodno zračiti. Čovjek koji ima povjerenja u druge slobodno zrači jer nije sputan starim strahovima. Tako se osjeća posve siguran. Gubitak povjerenja otuđuje čovjeka ili ga čini ovisnim, jer neprestano traži utočište u svijetu koji smatra neprijateljskim i opasnim. Mnogi ljudi nisu ni svjesni svoje nepovjerljivosti. Povjerenje djeteta može biti poljuljano kad se njime koristi jedan ili oba roditelja u borbi za prevlast. Borba za prevlast unutar obitelji zloslutan je znak... upozorava na nedostatak povjerenja i ljubavi između supruga. "Gdje vlada ljubav, nema želje za prevlašću; gdje prevlada želja za prevlašću, nema ljubavi. Jedan je tek sjenka druge Dijete, dakako, doživljava roditelje kao zaštitnike, ali kad jedan od njih postane njegov protivnik, nastaje poremećaj u protoku energije između djeteta i roditelja. Tako se remeti i slobodno zračenje energije djeteta. Često će se dijete žestoko boriti pokazujući tako nadmoć, radije birajući vlast od ljubavi. Za takvo je stanje kriv roditelj, koji je i stvorio osjećaj neprijateljstva. Dijete tako nedvojbeno pati. Kad odraste, samo smišlja iste "igre nadmoći,,, koje je naučio kod kuće. Promijenit će se tek kad razbije te blokade što sputavaju slobodan protok energije tako da može ponovo slobodno zračiti. Razvije li se ego djeteta isključivo u svjesnom dijelu njegove ličnosti, želja za nadmoći sve će više prevladavati, a otupit će osjećaji radosti kad energija protiče tananim energetskim sustavom. Dijete će izrasti u neosjetljiva čovjeka, čija će ga želja za vladanjem činiti sve slabijim zato što slabe okolna polja aura, jer tanani im energetski sustav više nije u stanju pretočiti i dostaviti zdravu količinu energije. U tom se slučaju dijete otcijepi od ja jesam, i počinje se neprijateljski odnositi prema životu... napose prema vlastitom životu. Vrlo je opasan ego koji nema korijenje u nesvjesnomu. Bori se protiv nastanka j a jesam, jedinstva svih ličnosti, osobito stvarajući preuveličanu sliku o sebi. Stvara jednu jedinu, dominirajuću osobu te se nastoji poistovjetiti samo s njom. Ego koji je ukorijenjen samo u svijesti preuzima ulogu ja jesam i čovjeka nastoji zatočiti u linearni kozmos što ga karakterizira površnost, plitkost i nedostatak ljubavi. Nedužnost Djetinjstvo je obično magično razdoblje života jer svijest još nije sasvim razvijena i takva ne može preuzeti ulogu ja jesam i njezinih pratioca, intuicije i nesvjesne osviještenosti. Po jogi prvih sedam godina djetetova života naziva se godinama radosti i nedužnosti. Energija nesmetano teče od prve do sedme čakre. Vrlo je malena ili gotovo nikakva rascjepkanost, te tako dijete

uživa u sjedinjenju sa svim. Živi nedužnim životom usmjerenim na sadašnjost, neopterećeno prošlošću ili budućnošću. Sva djeca, iako ne sva podjednako dugo, uživaju u nesvjesnomu sjedinjenju s kozmičkim poljem i dobrobiti što zrači iz njega. Ali dijete prestaje biti stopljeno sa svim čim razvije izdvojeni identitet jer bude se ja, ti, moje, tvoje. Ego postaje ukorijenjen u svjesnomu, a ne u nesvjesnomu. Cijena kojom se plaća samosvijest, koja nije izgrađena podjednako u svjesnomu i nesvjesnomu, kidanje je svjesne veze sa svim. Upravo u tom,času, času izdvajanja, pojavljuje se strah. Strah budi druge i nesvjesno uvjerenje, život bez svega donosi propast. Ali umjesto da opet teži sjedinjenju, dijete čini upravo protivno. Poistovjećuje se samo sa svojim svjesnim ja koji dominira egom i nastoji izbrisati svaki trag nesvjesnom razdoblju nedužnosti i blaženstva. Svjesno ja tad čini sve kako bi se dokopalo položaja ja jesam uzvisujući samo sebe i novonastalo stanje podvojenosti. Ne libi se čak ni poreći kako ne postoji ništa drugo osim podvojenosti. Dijete tako zauvijek napušta nedužnost i počinje život kojim upravljaju aspiracije što ih nameće svijest. Kad ponašanjem čovjek upravlja svjesno, ono ne odzvanja iz dubine njegova bića, njegova središta, pa tako čovjek gubi smisao, jer njegovo ponašanje ne izvire iz ja jesam. Izgubljen je osjećaj zadovoljstva i sigurnosti. Ponašanje čovjeka određuju želje i strah. Čovjek počinje težiti nečemu što će mu ublažiti ili ukloniti bol. Ja jesam nije se zatrlo, pa čovjeka neprekidno podsjeća na njegovu rascjepkanost i površnost zadajući mu sve veću bol. Tako znači stalnu opasnost za svijest i njezin položaj. Svijest ne bira sredstva da bi se obranilo od ja jesam. Spremna je na sve kako bi zadržala prevlast. Vrlo je slikovit primjer te ogorčene borbe i ova parabola o slugama: "Bijaše neki domaćin (ja jesam) koji posadi vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak, sagradi kulu, te ga dade u zakup vinogradarima, pa ode iz toga kraja. Kad se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da uzmu plodove. Vinogradari uhvatiše sluge: nekog izmlatiše, nekog ubiše, nekog kamenovaše. Tad ponovo posla druge sluge, brojnije od prvih, ali i s ovima isto postupiše. Napokon, posla k njima svoga sina. 'Imat će obzira', govorio je, 'prema mome sinu.' Ali vinogradari, kad opaziše sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština!' Zgrabiše ga, izbaciše izvan vinograda, i tu ga ubiše.,, Da bi čovjek otkrio svoje autentično ja, usredotočenu cjelinu, i nadvladao ego ukorijenjen u svjesnomu, mora se suočiti sa strahom, strahom od nevoljenih drugih. Te malene zloduhe zatočene u nesvjesnomu lako je osloboditi i integrirati psihospiritualnom integracijom. Radom se počinje kad se čovjek suoči sa svojim strahovima, te bude dovoljno hrabar i pošten da prizna kako ti zlodusi i postoje. Hrabrošću ih prihvaća i prikuplja. Nakon prikupljanja može ih prigrliti i integrirati s drugim dijelovima ličnosti. Tim sjedinjenjem postiže stanje nalik na djetetovo i doživljava osjećaj cjelovitosti i neizmjerne radosti.

VIII. Preduvjeti Hoćemo li, u čistilištu možda, vidjeti naša prava lica i čuti svoj pravi glas? C. S. Lewis Psihospiritualna integracija može uroditi uspjehom ako joj čovjek pristupi iskreno i hrabro. Iskrenošću se stvari prihvaćaju onakve kakve jesu, a ne kakve bismo htjeli da budu. Hrabrost daje sposobnost da se prihvati sve onakvo kakvo i jest. U toku svoga rada zapazio sam da je većini ljudi vrlo teško biti iskren i hrabar. Pravila i konvencije našeg društva, želja da se ne povrijede tuđi osjećaji, čežnja da se bude prihvaćen i nesvjesna potreba da se stvari prikazuju boljima ili gorima nego što jesu, čovjeka čine plašljivim i neiskrenim. Mnogo je razloga zbog kojih ljudi biraju neiskrenost. Neiskrenost je često linija manjeg otpora, osobito u situacijama što prijete sigurnosti ili udobnosti čovjeka. Stoga svijest zaključuje da je mudrije biti neiskren kako bi se stvari sačuvale onakve kakve jesu. Ali vrlo često ljudi su neiskreni prema sebi i prema drugima kako bi ih onemogućili da osjete više energije od one kojom mogu raspolagati. Objektivno gledajući, poželjno je imati više energije jer ona čuva naše zdravlje, održava dobre veze s drugim ljudima i pridonosi osjećaju neizmjerne radosti. Ali, mnogi ljudi žive u nesvjesnom uvjerenju da će, postanu li previše svjesni, zdravi i radosni, time biti ugrožen njihov život, rad i odnosi s drugim ljudima. Čovjekov život, kvaliteta odnosa s drugim ljudima, njegova osobna snaga, rad i zdravlje, određuje razina ener gije kojom raspolaže i sposobnost da zrači slobodno svim oblicima energije. Život je svakog čovjeka racionalizacija koja je osmišljena samo zato da bi održala ograničenja u njegovu osobnom protoku energije. Mijenjajući razinu energije i sposobnost da zrači, čovjek mijenja i stav prema svijetu. (Vanjsko je stanje čovjeka uvijek odraz njegove nutrine.) Svako povećanje energije, kao što je rekao Tagore, ugrožava čovjeka koji se "vječno ograđuje zidom,,. Upravo zato, kad mora birati između iskrenosti i više razine energije ili neiskrenosti i statusa quo, većina će se ljudi opredijeliti za status quo. Kočenje protoka Mnogi ljudi izabiru neiskrenost, osobito emocionalnu neiskrenost, kako bi zakočili protok neželjene emocionalne energije kroz tanani energetski sustav. Da bi izbjegao nekim emocijama, čovjek ih skriva i pred sobom i pred drugima, koči protok energije te tako remeti odnose s drugim ljudima. Ovisno o prilikama, odnosi mogu biti djelomično ili potpuno poremećeni. Blokirane frekvencije energije određuju točku gdje će se čovjek zakočiti u tananomu energetskom sustavu, i njoj primjereno područje tijela. Kad je zakočeno slobodno zračenje energije, ljudi gube osjećaj povezanosti. Stupanj udaljavanja obiju strana ovisi o tome koliko neiskren čovjek energije troši da bi prikrio svoje emocije i koliko uspijeva u tome. Budući da je laž vrlo lako razotkriti, moguće je samo djelomično prikrivanje, te je tako

protok energije zapravo sputan a ne posve zakočen. Djelomično zakočeno zračenje energije ima poremećenu frekvenciju, a ona narušava dobre odnose s drugim ljudima. Osim toga, neiskrenošću čovjek koči energiju da slobodno zrači prema van, te da nesmetano teče njegovim tananim energetskim sustavom. Prijeđe li prikrivanje u naviku, bitno će se smanjiti razina prane u tananomu energetskom sustavu čovjeka. Sputavanje slobodnog protoka prane i prikrivanje istine odvija se neprekidno. Čovjek to nikad ne može smetnuti s uma i potrebna mu je golema energija da bi bio uspješan lažac. (Jnatoč njegovu velikom naporu, neiskrenost nema nikakva smisla; ona samo remeti odnose s drugim ljudima i donosi bol i patnju. Misli i emocije Svaka misao i emocija zrači energijom iz pomoćnog polja unutar osobnoga energetskog polja čovjeka. Osobina je energije dinamičnost a ne statičnost, zato misli i emocije koje nastaju u mentalnomu i astralnom polju čovjeka ne osjećaju samo mentalno i astralno tijelo, nego zrače u svim pravcima. Isprva se mogu lokalizirati u vlastitoj koncentraciji mentalne i astralne energije. Ali, kad izbiju navidjelo, više se ne mogu čuvati u toj lokalizaciji zbog prirode kozmičkog polja i njegovih lokalizacija, jer mentalna i emocionalna energija podjednako zrače u svim smjerovima unutar specifičnog opsega vibracija. Sirenje mentalne i emocionalne energije nalik je na širenje radiovalova, nju će uhvatiti svaka lokalizacija podešena na njezinu frekvenciju ili ona koja je dovoljno osjetljiva na taj stupanj vibracije. Energija koju stvaraju misli, emocije, pa čak i animalni magnetizam kojim zrače neki ljudi, djelovat će na svakoga u okolini tko je osjetljiv na tu frekvenciju, ili na daljinu, ako je misao ili emocija usredotočena na pojedinu osobu. Zračenje mentalne i emocionalne energije, kojemu smo svi podložni, služi kao naša duševna hrana. Ipak, nalazimo li se u poremećenomu energetskom polju koje je nastalo zbog emocionalne ili mentalne neiskrenosti, poremetit će se naš energetski sustav, te ćemo patiti od nedostatka energije i nećemo slobodno moći zračiti energijom. Utjecaj misli i emocija može se usporediti s valovima koji nastaju kad bacimo kamen u mirno jezero: kamen pada u određenu točku iz koje se ravnomjerno šire valovi u svim smjerovima te djeluju na sve objekte unutar svojeg polja širenja. U njihovu energetskom polju nastaje slična vibracija, sve dok je ne pomute drugi valovi koji nadiru iz istog izvora. Amplituda vala ovisi o veličini kamena i snazi izbačaja. Utjecaj koji jedan čovjek ima na drugoga ovisi o snazi i kvaliteti misli i emocija pošiljaoca te prijemljivosti primaoca. Tome bi trebalo pridodati i objasniti tananu dinamiku međusobnih odnosa ljudi, dinamiku povjerenja i nepovjerenja, prijateljstva i neprijateljstva ili hipnotičku moć što je jedan čovjek ima nad drugim ili nad skupinom. Tako se objašnjava to što na nas utječu, pozitivno ili negativno, ljudi koji nam nisu bliski niti s njima dijelimo srodne interese. Atmosfera Misli i emocije koje se nakupe u zatvorenim prostorima, kao što su dom ili posao, snažno utječu na ljude već pri ulasku u prostoriju.

Stvara ih jedna osoba ili skupina, a tako skupljene u zatvorenom prostoru upijaju ih i predmeti koji se nalaze ondje. Atmosfera sobe ne gubi se ni pošto su se promijenili ljudi koji su stvorili nju ili te emocije i misli. Na čovjeka utječe tako stvorena atmosfera, pozitivno ili negativno, ovisno o njenoj kvaliteti. Zato se raspoloženje i može tako brzo promijeniti čim čovjek promijeni prostoriju ili okolinu. Vrlo je važno znati kako atmosfera sobe utječe na ljude. Naime, da bismo se izviještili u korištenju energije, moramo poznavati dinamiku energije u zdravoj i poremećenoj sredini, koja je uzrokovana neiskrenošću. To se jasno osjeti u skučenim prostorijama, kao što su malene stare kapelice, gdje su posvećeni osjećaji tisuća ljudi doslovce ispunili prostor emocionalnom i mentalnom atmosferom. Emocionalna i mentalna atmosfera zatvorenog prostora stvara korisnu ili škodljivu, poremećenu sredinu. Svi smo podložni utjecaju emocionalne i mentalne atmosfere i čovjek bi trebao vrlo oprezno birati sredinu u kojoj će biti, jer negativna atmosfera negativno će utjecati na njegov energetski sustav i zdravstveno stanje. Doživljavanje atmosfera Svrha je ove vježbe da svjesno osjetite atmosferu određene sredine. Pošto izvedete vježbu barem jedanput, uvidjet ćete da ste osjetljiviji na mentalnu i emocionalnu atmosferu prostorije, te da ćete postati podložniji njezinom utjecaju nego što ste to ikad mogli i pomisliti. Ovo je skupna vježba i najbolje uspijeva ako je u skupini pet do šest osoba. Svaki član ima pravo jedanput do dvaput iskusiti cjelokupnu mentalnu i emocionalnu atmosferu što je stvara grupa ljudi. Sobica za sastanke najbolje će poslužiti u te svrhe, ali vježbu možete izvoditi i u malenom uredu ili u sobi za dnevni boravak. Tvori li skupinu šestorica, neka svatko izabere jedan broj od 1 do 6, kako bi znao kad na nj dolazi red. Prva će prostoriju napustiti osoba koja je izabrala broj jedan. Osobu koja napušta prostoriju nazivamo senzitivom. Ona mora otići do prostorije u kojoj ne može čuti ni riječi ni glasove ljudi koji sudjeluju u vježbi. Dok se senzitiv nalazi izvan prostorije, neka se opusti zatvorenih očiju i neka probudi drugu pažnju. Ljudi postaju neobično osjetljivi na atmosfere osobito kad svijet doživljavaju preko druge pažnje. Kad se bilo koji član skupine nalazi izvan prostorije, ostali bi trebali izabrati temu što u njima budi snažne emocije i ideje, te bi slijedećih pet minuta trebali živo raspravljati. Nastojte doprijeti do dominantnijih emocija kao što su radost, strah ili ljutnja, koje su vam svima dobro poznate. Možete razgovarati o politici, ekologiji, prijateljstvu, ljubavi, smrti, djeci itd. U toku rasprave, svaki bi član trebao slobodno izraziti svoje osjećaje i zamisli. Nastojte se jedne teme držati svih pet minuta. Neka svatko od vas bude dosljedan u tome tako da se atmosfera sobe ispuni jasno određenim emocijama i idejama što ističu iz predmeta rasprave. Nakon pet minuta osoba koju ste izabrali za vođu skupine naglo bi trebala prekinuti razgovor i pozvati člana skupine koji se nalazi u drugoj sobi. Čim uđe u sobu, trebao bi grupu izvještavati o tome kakve promjene osjeća u prostoriji. Na mentalnoj razini senzitiv može doživjeti kako mu svijest preplavljuju misli koje još lebde sobom. Te se misli pojavljuju u verbalnome ili slikovnom obliku. Na emocionalnoj

razini može osjetiti osnovno raspoloženje ili osjećaje grupe; ili emocije dominantnih članova skupine. Može osjetiti i maglovitu atmosferu uzbuđenja, topline, napetosti ili depresije. Ako je senzitiv osobito osjetljiv, moći će razabrati i glavnu temu razgovora i stavove dominantnih članova skupine. Njegovo će fizičko tijelo isto tako osjetiti promjene u atmosferi. Napetost će osjetiti kao zategnutost pojedinih dijelova tijela. Njegovo se tijelo može odjednom tjelesno uzbuditi, ili postati umorno i letargično. Mnoštvo je različitih doživljaja koje će zabilježiti fizičko tijelo senzitiva. Neizvježbanoj će osobi promaći tanane vibracije jer doživljavaju se samo na svjesnoj razini. Osnovno raspoloženje skupine može svatko razabrati vrlo lako. Senzitiv mora obraćati pažnju na promjene što ih osjeća tjelesno, emotivno i mentalno pošto uđe u prostoriju. Pošto su svoje stavove i mišljenja iznijeli i senzitiv i skupina, sljedeća osoba može izići i početi novu temu rasprave. Stara će se atmosfera raspršiti čim se počne raspravljati o novoj temi. Nastavite s vježbom sve dok svaki član skupine barem jedanput nije imao ulogu senzitiva. Samousavršavanje Prije nego što razjasnimo važnost iskrenosti u ljudskim odnosima, moramo iznijeti definiciju iskrenosti. Langenscheit definira iskrenost kao " osobinu pouzdana čovjeka, koji nije sklon varanju ili obmani... i ne prikriva činjenice,,. Ne kanim osporavati tu definiciju, ali dodat ću da je iskrenost potpuni, necenzurirani izraz složene prirode čovjeka u svakoj situaciji i na svim razinama kauzalnosti sa svim osobama s kojima stupa u vezu. Kad iskrenost definiramo tako, lako uviđamo kako nas je društvo naučilo da bi međuljudski odnosi bili neostvarivi ako bismo svi, na svim razinama, bili iskreni. Ali hipoteza koja potkrepljuje tu racionalizaciju neiskrenosti pretostavlja kako smo svi mi nesavršena bića i kako su naši motivi nepošteni, te kako naši pravi osjećaji i misli nisu dovoljno dobri te ih treba usavršavati. Ta hipoteza nužno zagovara našu nesavršenost, da nismo nalik na druge vrste koje se izvrsno uklapaju u ekologiju ovoga planeta, te da zato moramo ispraviti nesavršeni božji ručni rad. Društvo je upravo zbog takvih uvjerenja uvelike unazadilo razvoj ljudskih odnosa. Nametanje tog uvjerenja uništilo je iskrenost i povjerenje, osobito vjeru u sebe. Dakako, ljudi se u društvu zaklinju da vjeruju u nekoga ili nešto, ali ne govorim o toj vrsti povjerenja. Ono je nalik na povjerenje djeteta koje izlazi iz urođenog osjećaja sigurnosti. Takvo povjerenje nije samo svjesno, nego i dio nesvjesnoga. Ono ističe svaku misao, emociju i akciju. Kad nema vjere u sebe i u okolni svijet, trid nema ni urođene iskrenosti. Jer, da bi se netko slobodno izrazio, mora biti siguran u sebe. Sustavi vjerovanja Nepovjerljiv čovjek neće moći postići svoj cilj da dosegne cjelovitost i osjeti neizmjernu radost. Osim toga, on neprestano mora kočiti svoje osjećaje praznine i očaja što su u njemu zatočeni kako ne bi izbili na vidjelo. Posljedica je toga stanja blokada slobodnog zračenja energije i ja jesam ne može se izraziti. Budući da ga ne vodi ja jesam, on mora pronaći uvjerenja koja će određivati njegovo ponašanje. Ta uvjerenja nisu ništa drugo osim

prozirne zamjene za intuitivno vođenje ja jesam. Sustav vjerovanja čovjeka stvaraju želje i strahovi čovjeka. U dobru i u zlu, sustavi vjerovanja sprečavaju sjedinjenje svih ja. Francuski filozof Rousseau napisao je: "Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima,, a Jean de la Fontaine istu tu misao izrazio je ovako: "Kakva nam korist od lagodna života, kad nismo slobodni?,,. Budući da kod većine ljudi ja jesam ne zrači nesvjesnim i tako određuje njihovo ponašanje, ta je najsnažnija moć u rukama svijesti što nameće ponašanje u skladu sa sustavom vjerovanja čovjeka. Svijest iskorištava ego kako bi upravljala nižim razinama osviještenosti slijepim fanatizmom. Čovjeka će držati na uzdi namećući mu pravila na kojima se temelje njegovi sustavi vjerovanja. Koristi se strahom za zastrašivanje, a kažnjava bolom. Čovjeku u takvoj poziciji nije dopušteno ispitati valjanost tih pravila. On ih jednostavno mora poslušati. Nije važno tko izdaje naredbe. Niti to da su one najvećim dijelom staro breme: misli i osjećaji koje su nam usadili obitelj, škola i društvo. Niti je važno da one uopće ne odražavaju najveće čovjekove težnje i potrebe: da proizlaze iz straha i želja, da nisu ukorijenjene u ja jesam, nego da potječu od nesigurnosti, koju pak uzrokuje nedostatak samopouzdanja. Najbitnije je da ja jesam i nadalje ostaje zatočeno te da je svijest sačuvala svoju poziciju. Plodovi neiskrenosti Unatoč tome što svatko želi zaštititi druge ljude, održavati dobre odnose s njima i pridonijeti stvaranju pravednoga i sretnog društva, metode koje su izabrali da postignu te ciljeve pokazuju se neuspješne zbog danas općeprisutne neiskrenosti. Što je još važnije, te metode institucionaliziraju nepravdu, usamljenost i bol, koje nalazimo na svakom koraku. Unatoč svim našim naporima, nismo se uspjeli ni milimetar više približiti osobnomu ili nacionalnom skladu od naših predaka u prošlosti. Budući da ne žele pasti u beznađe ili očaj, ljudi se nadaju da će u budućnosti netko zacijeliti njihove teške rane. Nada u budućnost također je dio igre. I nada se temelji na strahu. "Nada i strah nerazdvojni su, nema straha bez nade, ni nade bez straha,,, rekao je Francois Rochefoucauld. Svatko tko je proučavao prirodu čovjeka zna da on uveliko trpi zbog potiskivanja nesvjesnoga i prirodnog izraza ja jesam. Izbjegavanje unutrašnjeg života zbog straha i njegova potomka nepovjerenja glavni je uzrok svih teškoća čovjeka i društva. Sto je god potisnuto i zakočeno u čovjeku, što se ne smije slobodno izraziti i doživjeti u sebi, mora se potražiti u vanjskom svijetu, a ako ga ondje ne pronađe, zamijenit će ga nekim izopćenim ciljem ili željom. Samougađanje Budući da čovjek neizmjernu radost koju mu pruža ja jesam zamjenjuje nekim izopačenim ciljem ili željom, pada u ponor samo ugađanja. Za to su djelomično odgovorne društvene institucije; umjesto do odgajaju ljude ispunjene sobom, koji u svojoj nutrini osjećaju neizmjernu radost, društvo stvara ljude neiskrene i plašljive, koji uvijek traže utjehu u nekome ili nečemu izvan sebe. Upravo su zato ljudi zbunjeni. Smućuju ih sukobi i dvosmislenosti. Mnogi su ljudi izgubili pojam o tome kamo idu. Izgubili su svoj put. Čuju toliko

mnogo glasova da je njima gotovo posve nadjačan intuitivni glas ja jesam. Pogrešni su ciljevi, potrebe i želje zamijenili prave. I tako svaki čovjek, kao i čovječanstvo, hrli u budućnost tražeći mir i zadovoljstvo koje zacijeli neće naći, jer traži ga izvan sebe. Alternativa kojoj se priklanjaju oni kojima više nije dostupno ja jesam, samougađanje je. Ono poprima svaki oblik ovisničkog ponašanja, od pretjeranog konzumiranja hrane do pretjerane brige, samoljublja, od arogancije do depresije, alkoholizma, narkomanije, pa čak i samoubojstva. Morate sebi ugađati kad niste ono što zapravo jeste, a bol zbog rascjepkanosti, umjesto integraciji, vodi samougađanju. Tek kad čovjek postane iskren, može početi psihospiritualna integracija. Iskrenošću se čovjek prisjeća svojih nesvjesnih ja, sabire ih i može ih integrirati zajedno sa svojim svjesnim ja. Od toga je trenutka proces oslobađanja energije prava šala. Duh, duša i tijelo počinju nesvjesno sukladno djelovati. U Tau piše: "... sebe svatko traži sve manje svaki dan, dok sasvim ne odustane. A kad se ništa ne čini, nema ničega što bi trebalo dovršiti...,, Evo priče koja oslikava važnost iskrenosti u psihospiritualnoj integraciji. "Ugledni Sufi iz Središnje Azije ispitivao je mlade ljude koji su nakanili postati njegovi učenici. Upitao ih je tko se od njih radije zabavlja nego uči, tko se želi prepirati a ne učiti, tko je nestrpljiv, tko bi radije primio nego dao. Tko je takav, neka digne ruku. Nitko se nije javio ni pomaknuo. - Dobro - reče učitelj - a sad pođite sa mnom jer želim vam pokazati svoje učenike koji su ovdje proveli tri godine. Odveo ih je u dvoranu za meditiranje, gdje su sjedili njegovi učenici. Obraćajući im se, rekao je: - Neka svi oni kojima je draža zabava od učenja, prepirka od proučavanja, svi nestrpljivi koji bi radije primili nego pružili, neka svi ustanu. Ustali su uglavnom svi učenici. Tad se mudrac obratio prvoj skupini. - U vlastitim očima više vrijedite sad nego što ćete vrijediti sebi pošto provedete ovdje tri godine. Vaša sadašnja taština pomaže vam da se osjetite vrednijima nego ovi moji učenici koji su se nesebično posvetili radu u toku ove tri godine. Stoga dobro promislite, kad se vraćate svojim kućama, želite li se vratiti ovamo, želite li se doista osjećati boljima nego što jeste sad.,. Hrabrost Da bi se izabrala iskrenost pri sučeljavanju sa strahom, potrebna je hrabrost. Hrabrost je drugi preduvjet za psihospiritualnu integraciju. Kad kažem hrabrost, ne mislim pritom na tjelesnu hrabrost, junaštvo koje susrećemo u izvanrednim prilikama ili u toku krize. Milsim na svakodnevnu hrabrost koja čovjekovu životu daje plemenitost, a njemu dovoljno snage da izabere to što jest, a ne ono kakvim ga drugi žele; mislim na hrabrost koja čovjeku daje vjeru u sebe i dovoljno iskrenosti da bude to što jest u svakodnevnim situacijama, tako da mogu živjeti vlastitim životom i slijediti svoju dharmu. Kad kažem hrabrost, mislim na hrabrost u malenim stvarima, koje kažu da sebi, da životu, i tako potvrđuju život. Hermaetičari nas uče da je "sve podvojeno, sve ima dva pola, sve je načinjeno od opreka,. Život nastoji uspostaviti ravnotežu između

tih krajnosti, on je u središtu te podvojenosti. Možemo stoga i reći da živimo na temelju te podvojenosti i da bez nje ne bi ni bilo života. Zato se i život sastoji od straha i hrabrosti i, postojeći unutar te ravnoteže, život se opire inerciji što vodi uništenju. Hrabrošću se ne prevladava ni uklanja strah. Hrabrošću se prihvaća strah. To je antiteza izbjegavanja i samougađanja. Hrabrost je potvrda jer kaže da svemu, prihvaća sve čak i po cijenu vlastita uništenja. Prihvativši mogućnost uništenja, nepostojanja, prihvaća i posljednju zastrašujuću mogućnost i unatoč njoj nastavlja zračiti. Jer, u svemiru koji je i zasnovan na podvojenosti, ne bi ni bilo postojanja da nema nepostojanja. "Hrabrost je moć života da potvrdi sebe... a negacija života zbog svoje negativnosti odraz kukavičluka.,, Paul Tillich napominje da je hrabrost koja kaže kako sebi sebe dokazuje... "ona bit svakog bića i, takva, njegovo najveće dobro. Potpuna samopotvrda nije individualni čin koji počinje u pojedinom biću, nego sudjeluje u univerzalnome ili božanskom činu samopotvrde, koja daje snagu svakom pojedinom činu.,, "Srce ima onaj koji strah poznaje, ali ovlada ga, koji vidi ponor, ali gleda ga gordo. Onaj koji gleda ponor nepostojanja, ali ščepa ga kandžama orla, taj je hrabar.,, Da bismo razumjeli što je hrabrost, moramo znati da osnovni problem nije nedostatak hrabrosti. Veoma je važna ambivalentnost. To je zloupotrijebljena hrabrost koju izaziva razdor između toga što ja jesam smatra dobrim i poželjnim, što bira kao svoje ciljeve i obrane, te onoga što drugi - nastali rascjepkanošću - nesvjesno biraju kao svoje ciljeve i obrane. Težnja za uspjehom i srećom, koji omogućavaju slobodno zračenje energije, neće prevladati, neće odzvanjati iz dubine čovjekova bića ako na nesvjesnomu gaji oprečne ciljeve. Na nesvjesnoj razini, ciljevi nevoljenih drugih uvijek se motaju unaokolo stvarajući osobite osjećaje što čovjeku daju osjećaj sigurnosti i zaštite, bliske osobi koju su voljeli u djetinjstvu. Kose li se ciljevi čovjeka s tim osjećajima, ostvarit će ih vrlo teško jer bit će odan starim osjećajima i hrabro će ih zastupati i braniti. Freud je zdrava čovjeka opisao kao onoga koji može raditi i voljeti. Sve u vašem životu, svaki osjećaj koji se ispriječio tome mora se iskreno ispitati, prihvatiti i tad nam je potrebna hrabrost da bi ga se oslobodili i od njega oprostili zauvijek. Trebate sebe voljeti da biste prihvatili i oslobodili stare destruktivne osjećaje koje ste godinama branili tako hrabro. Hrabrost je intuitivno vezana s ljubavlju prema sebi. Ta velika ljubav znači da se morate odreći nečega što ste nekad ustupili umjesto nečega bitnijega, osobne slobode i neizmjerne radosti. Čovjek se mora odreći svih dragulja zbog samo jednoga najdragocjenijega, sebe. Za tu žrtvu potrebna je velika hrabrost jer na neki je način nalik na smrt. Thomas Merton, poznati teolog, kaže: "Da bi čovjek ostvario sebe, mora se izložiti opasnosti obezvređivanja ili potpunoga gubitka

IX. Uklanjanje straha Duh mi žudi za djelima, a dah za slobodom. Friedrich Schiller Osnovna je manifestacija straha stezanje. Taj refleks može uvelike koristiti na tjelesnoj razini; kao kad dijete nauči da se može opeći približi li prst svijeći ili dotakne vruću posudu. Osim toga tjelesnog odgovora, ima vrlo malu poučnu vrijednost Da Free John govori nam: "Strah je tek obični mehanizam kojim morate ovladati... Nema nikakva filozofska značenja.,, Zbog destruktivne prirode straha i napetosti, osobito dugotrajnog straha koji se može pretvoriti u ovisnost i obuzeti cijelo biće, u ovom poglavlju navodim nekoliko tehnika kojima se može preobraziti i osloboditi strah. Prvu su tehniku razvili stari jogini. To je tehnika disanja, koja oponaša disanje malene djece, a naziva se jogijsko disanje. Tim potpuno prirodnim oblikom disanja vaše tijelo želi disati kad se odmara. Izvodite li ga redovito, možete ukloniti i razbiti mehanizam straha u vašem životu. Jogičko disanje Jogičko disanje sastoji se od tri udisaja, a često se naziva potpunim disanjem. Diše se kroz nos i nema stanke između udisanja i izdisanja. Jogičko disanje možete uvježbavati kao zasebnu vježbu ili kao dio vaših meditacija i vježbi relaksacije. Nakon kratkog vremena tako biste trebali disati neprestano. Osjetit ćete da tako dišete kad razvijete drugu pažnju. Jogičko disanje uvijek prati stanje dubokog opuštanja i čovjek tako diše kad postoji zdrava ravnoteža između svjesnoga i nesvjesnoga. Jogičko disanje sastoji se od tri faze. Prva je abdominalni udah. Pritom se širi trbuh i proteže prema dolje. Druga je faza poluudisaj. U toku poluudisaja, pošto je ispunio trbuh, zrak se širi po grudnom košu, šire se rebra i podižu ramena. Treća je i posljednja faza nazalni udah. Zrak koji je ispunio trbuh i grudni koš penje se vratom i nosom te ispunjava nosnu šupljinu. Kako bi vam ta tehnika pomogla da strah prijeđe u zdravo stanje opuštanja i mira, držite se ovih uputa: Zauzmite udoban sjedeći položaj uspravnih leđa i nogu ravno ispruženih na podu. Možete zauzeti i položaj lotos. Kad tako udobno sjednete, stavite desnu ruku na trbuh odmah ispod pleksusa solarisa. To će vam pomoći da osjetite ritam svojeg disanja te da ono postane ujednačenije. Sklopite oči. To nije nužno, ali tako ćete se lakše opustiti i olakšati sebi jogičko disanje. Počnite udisati i najprije zrakom ispunite donji dio pluća. Rukom na trbuhu osjetit ćete kako se šire mišići dijafragme čim vam se proširi trbuh. Nastavite udisati i pustite zrak da se penje srednjim i gornjim dijelom pluća. Ramena će se podignuti a mišići grudnog koša proširiti čim se počnu širiti i pluća. U toku poluudisaja neki ljudi osjećaju bol u predjelu između

lopatica, a uzrokuju je mišići koji su godinama bili stegnuti, te tako postali ukočeni. Djelomice je za to krivo i pogrešno disanje. Neka vas ne obeshrabri ta blaga neugoda. Nastavite, za nekoliko dana nestat će te nelagode i vaši će mišići ponovo postati elastični. Pošto je zrak ispunio vaša pluća, pustite ga da se dalje uspinje, neka ispuni nosnu šupljinu i glavu te probudi osjećaj lagane ugode. Pri izdisanju krenite obrnutim redom: neka se najprije isprazni nosna šupljina, a zatim gornji, srednji i donji dio pluća. Ramena će se po sebi spustiti a dijafragma vratiti u normalan položaj. Bez stanke između udisanja i izdisanja, nastavite vježbati sljedećih pet minuta. Prije svega, posvetite toj vježbi određeno vrijeme svaki dan, ali kad jednom ovladate ritmom, neka to disanje postane pravilo. Budno pratite svoje disanje; svaki put kad postane plitko ili se vraća starim, lošim navikama, nježno počnite s potpunim disanjem. UPOZORENJE: Budite nježni prema sebi. Nemojte postati opsjednuti promatranjem sebe i svoga disanja cijeli dan. Tako nastaje samo suvišna, nepotrebna napetost i umjesto da pomognete sebi kako biste zračili slobodno, samo ćete se više sputavati. Značajne promjene Jogičko disanje uklanja refleks straha jer čovjek se prestaje stezati i blokirati protok energije kroz svoj tanani energetski sustav. Stankom između udisanja i izdisanja te plitkim disanjem sputavaju se osjećaji, pa tako i utrnu. Stoga ljudi zadržavaju dah i ne dišu duboko kad su u stresu. Vježbe disanja pomažu smirivanju i smanjenju djelovanja stresa. Danas ih preporučuju i liječnici, pa su ih prihvatili i biznismeni. Dr. Phillip Nuernberger, savjetnik za stresna stanja velikih korporacija, proveo je nekoliko ispitivanja o koristi tehnika disanja pri opuštanju. Tako je jednu skupinu naučio jogičkom disanju, a drugu koristio kao kontrolnu, kako bi provjerio efekt koji postiže prva. Skupina koja je uvježbala jogičko disanje postizala je bolje rezultate na tzv. psihološkim testovima i tzv. neurotskoj skali nego kontrolna skupina. Dva samostalna istraživanja J.V. Hardta i B. Timmonsa sa sveučilišta u Kaliforniji pokazuju da postoji veza između disanja i kvalitete moždanih valova. Otkrili su da se tad pojavljuje više alfa-valova, a za njih se zna da nastaju onda kad su ljudi opušteni, u toku dubokog disanja, potpunoga i ritmičkoga. Čak se i ljudi koji dišu plitko i aritmično mogu automatski osloboditi straha i napetosti dubokim izdahom ili jecajem. Ta instinktivna reakcija upozorava na mogućnost korištenja nesvjesnih mehanizama tijela pri prerađivanju jakog stresa ili napetosti. Taj je nesvjesni mehanizam tek polazna točka od koje krećemo korak dalje i koristimo se tonom ili vibracijom umjesto udaha ili jecanja, kako bismo se svjesno oslobodili straha i njegovoga karakterističnog stezanja. Ta se tehnika naziva rezonancija. Rezonancija Rezonanciju možete vježbati svugdje gdje možete vikati a pritom vas nitko neće ometati, a niti ćete vi nekoga uznemiravati. Rezonancija će uvelike ublažiti negativne efekte napetosti koja izaziva dugotrajna stresna situacija. Vježbu možete početi tako da zauzmete

udoban položaj uspravnih leđa. Pošto ste se udobno smjestili, počnite jogičkim disanjem. Nakon dvije minute obratite mentalnu pažnju na srce i, umjesto da dišete kao jogin, počnite svaki udah iz srca sve dok ne osjetite kako njime odzvanjaju duboki osjećaji. Prilikom svakog udisanja osjetite kako emocije u vašem srcu postaju sve snažnije. Pri svakom izdisaju prepustite se tom osjećaju i dopustite mu da zrači vašim grudima i odanle kroz cijelo tijelo. Osjetite kako energija koja dolazi iz vašeg srca zrači kroz vaše ruke, noge, trbuh, spolne organe, glavu, kožu itd. Izdišite bez prekida u skladu s ritmom disanja. Pošto ste dvije minute tako disali, stavite vršak jezika na nepce iza vaših prednjih zubi i ispružite ruke ispred sebe. Pri svakom izdisaju, kako osjetite da počinju zračiti emocije iz vašeg srca, osjećaju pridodajte i zvuk, te zapjevajte ohm u toku cijelog izdisaja. Osjetite kako zvuk pjevušenja dopire iz dubine vašeg srca i odjekuje tako da se vibracije osjete po cijelom tijelu. Neka postane jedinstveni izraz svih vaših doživljaja i osjećaja. Ne trebate glasno pjevati, ali neka pjevanje bude čujno. Nastavite pjevušiti sljedećih pet minuta. Značajna će te poboljšanja osjetiti pošto ste vježbu izvodili nekoliko dana ili tjedana. Ta vježba ne samo što oslobađa strah, nego ga pretače u osjećaj blaženstva i zadovoljstva. Vježba je osobito korisna pri razvijanju druge pažnje jer otvara srce te smiruje svijest i postajete potpuno svjesni svoga tijela. Ohm je na sanskrtu glas univerzalne vibracije. Njega je u trenutku nastanka svemira izgovorilo sue . To je mješoviti glas svih živih bića. Rezonancijom se možete baviti svaki dan u toku dugotrajnog stresa ili napetosti. Osjetit ćete se pomlađeni. Svakodnevnim vježbanjem uklonit ćete strah što se pojavljuje u obliku napetosti, nepovjerenja u sebe, nesigurnosti, smetenosti, otuđenja i brige. Savjetujem vam da tu vježbu uključite u svoj svakodnevni raspored. Izvodite je ujutro, prije doručka, i navečer, prije nego što legnete. Osobite će koristi od nje imati ljudi koje mori nesanica zbog pretjerane napetosti ili brige. Manje zamjetno djelovanje Rezonancijom i jogičkim disanjem oslobodit ćete se muka od straha i počet ćete osjećati promjene na emotivnome i mentalnom planu. Vaše će fizičko tijelo biti opuštenije, imat ćete emocije pod kontrolom, a vaša će svijest postati bistrija i smirenija. Energija potkrepljuje te rezultate. Pravilnim disanjem i rezonancijom više prane kruži tananim energetskim sustavom i korisni se učinci osjećaju na svim razinama. Na mentalnoj razini pravilno će disanje sniziti frekvenciju moždanih valova, čime nestaje unutrašnjeg monologa (unutrašnji monolog neprekidno je brbljanje mozga, koje uvelike opterećuje mnoge ljude). Pošto se smanjila frekvencija moždanih valova, mozak, će bolje raditi i zamijenit će svoje verbalno izražavanje slikovnim. Niža frekvencija moždanih valova aktivirat će nesvjesno, jer stvorit će se zdravija ravnoteža između svijesti i ne svijesti. Pošto se uspostavi ta ravnoteža, čovjek može iskoristiti sve svoje mentalne sposobnosti. Budući da više prane teće tananim energetskim sustavom, čovjek se osjeća manje sputano i otvorenije jer oslobađaju se spremišta emocionalne energije, koja je zakočio strah. Povišenje prane može

se osjetiti na više načina, a neki od njih mogu vam se činiti vrlo neobično. Kad se povisi protok prane, neki ljudi osjećaju toplinu po cijelom tijelu, a drugi toplinu u rukama i/ili stopalima. Većina ljudi osjeća žarenje i vibracije. Ne bojte se tih doživljaja. Citrnu li vam dlanovi ili se zgrče, to znači da zrače s previše energije. Kako biste se oslobodili toga, odmah prestanite duboko disati. Ako je netko uz vas, neka vas uzme za ruku. Ako ste sami, sklopite ruke, stavite jezik iza prednjih zubi i dišite normalno. Za kratko ćete se vrijeme osjećati ugodno. Mnogi ljudi osjećaju kako gube težinu u glavi ili osjećaju blagu vrtoglavicu pri jogičkom disanju ili rezonanciji. To se uglavnom dogada početnicima, razina energije kojih je vrlo niska, pa već zato nisu navikli na višu razinu prane u svojemu tananom energetskom sustavu. Ne treba se zbog toga zabrinjavati jer ta pojava nestaje za vrlo kratko vrijeme. Čim se energetski sustav privikne da kanalizira vise prane, nestat će i tih neželjenih popratnih pojava. Oslobađanjem većeg protoka prane ljudi se osjećaju emotivno otvoreniji. Ponekad pri jogičkom disanju ili rezonanciji osjećaju kako ih obuzima tuga, radost ili samilost. Jogičkim disanjem i rezonancijom uklanjaju se energetske blokade. Zato nije neobično da na površinu izbiju stari osjećaji. Pojave li se, dopustite im neka teku vašim energetskim sustavom, koji će ih osloboditi sam. Pri jogičkom disanju ili rezonanciji može se dogoditi da vam srce počne udarati brže. To je prolazna pojava zbog koje se ne treba uzbuđivati. Možete i osjetiti bol u dijelu svojega fizičkog tijela, gdje je blokirana energija. Te tjelesne blokade odgovaraju blokadama u astralnome i mentalnome tijelu. Najčešće se bol pojavljuje u području čakri. To nisu snažni bolovi i najčešće prestaju kad završite s vježbama disanja. Ipak, bol se može pojaviti i u toku sljedećih nekoliko tjedana, sve dok se to područje ne pročisti i njime počne protjecati više prane. Alkemičari Istoka jogičkim su se disanjem, rezonancijom i proučavanjem pranajame, nauke o disanju, vjekovima oslobađali ograda koje im je nametao strah. Naučili su i kako da povise svoje tjelesno, emocionalno, mentalno i duhovno zdravlje redovitim vježbanjem disanja. U toku vjekova, alkemičari su naučili da se "čovjek može dovesti u stanje skladne vibracije s prirodom i otkriti svoje skrivene sposobnosti... a kontrolom disanja ne liječi sebe i druge, nego se rješava straha i strepnje... Je li nam stres neprijatelj? Preveliki strah i šok mogu preopteretiti tanani energetski sustav. Sok je iznenadan, neočekivan doživljaj zbog kojega tanani energetski sustav mora gotovo istodobno preraditi veliku količinu prane. Postoje li blokade u tananomu energetskom sustavu čovjeka, pranu je gotovo nemoguće trenutačno preraditi. Kad čovjek ne može preraditi svu energiju koja protiče njime, neprerađeni dio ostaje zatočen u sustavu i stvara spremišta. Ta spremišta mogu dugotrajno i ozbiljno ugroziti zdravlje čovjeka. Tipična situacija što opterećuje vaš energetski sustav nastaje pri vožnji autocestom. Opušteni ste, slušate radio, kad odjednom, bez ikakva znaka upozorenja, neki automobil skreće ispred vas u vašu voznu traku. Nogom brzo pritišćete kočnicu i pokušavate sve kako se ne biste sudarili s njim. Ali to nije sve. lako ste za dlaku izbjegli

nesreću, srce vam udara kao ludo, ruke vam se znoje i žare. Boli vas želudac. To je tipična stresna situacija, poznata svim živim bićima. Ipak, doživljaj neugode nije stvorio samo šok nego čovjekova nemoć da preradi svu energiju što je nahrupila u tanani energetski sustav. Fizičko tijelo ne može osloboditi i ravnomjerno raspodijeliti dragocjene kemijske nusprodukte tog odgovora na stres. U trenutku šoka fizičko tijelo opskrbljuje sustav adrenalinom, šećerom, kortizonom i drugim sastojcima. Ali taj paket mora dospjeti na pravo odredište. Njezin je dostavljač energija. Ako je blokirana energija, blokirane su i kemijske tvari i one se zaglave u pogrešnim mjestima. Ne dospije li paket na pravo odredište, ubrzo će završiti pri vrhu vašeg trbuha i osjećat ćete muku i neugodu. Da biste izbjegli tu bolnu situaciju i stvaranje neželjenih spremišta prane, kad sljedeći put doživite šok, koristite se ovom vježbom kako biste izbjegli preopterećenost: U trenutku kada doživite šok, otvorite usta i viknite što glasnije možete. Stegnite ramena štoviše možete. Napnite noge, grudi, ruke (što više dijelova tijela što brže možete) i budite napeti što duže možete, jer tako će se paket kemijskih tvari raspodijeliti kroz vaše nadije do napetih mišića. Kad osjetite olakšanje i kad energija ponovo počne slobodno teći vašim tijelom, možete se opustiti. Valja napomenuti da vaše tijelo ne raspoznaje iznenadni strah od iznenadne ljutnje. U oba slučaja isporučuje isti paket energije i kemijskih tvari. Ako vam se ikada dogodilo da niste mogli pustiti ni glasa - a za to nije bilo nikakva opravdana razloga - nego ste ostali mirni, niste upadljivo reagirali, sad možete shvatiti zašto ste osjetili emocionalnu zakočenost i bol u trbuhu kad je sve prošlo. Reagirali su vaš tanani energetski sustav i tijelo, ali vaša svijest nije, pa zato taj paket energije i kemijskih tvari nije dospio na svoje pravo odredište. Kako se to više ne bi ponovilo, čim osjetite naglu ljutnju, ili bilo koju pretjeranu emociju - a ne možete vikati - stavite ruke iza glave i ponovite prethodnu vježbu. Ali, umjesto da zavičete, snažno izdišite zrak kroz usta tako da ga možete čuti. Zatim udahnite kroz nos. Ponovite vježbu. Nastavite sve dok ne osjetite kako energija zrači vašim tijelom u svim pravcima i sve dok ne osjetite olakšanje u tijelu i glavi. Kad završite tu vježbu, umjesto da se osjećate jezivo, bit ćete opušteni i sretni, osobito kad shvatite koliko ste za sebe učinili na energetskome i tjelesnom planu. Da biste ovladali osnovnim mehanizmom iznenadnog straha i ljutnje, morate znati da su vaš živčani sustav i tanani energetski sustav stari barem nekoliko milijuna godina. Namijenjeni su tome da reagiraju na situacije koje ugrožavaju život. Tad vaš autonomni živčani sustav i tanani energetski sustav isporučuju paket energije i kemijskih tvari da biste dobili dodatnu snagu, jer ostajete se boriti za vlastiti život ili trčati do najbližeg stabla. Ako se spremate trčati, energija se slijeva u vaše nožne mišiće. Ostajete li se boriti, paket se isporučuje vašim rukama i grudnim mišićima, kako bi vam za kratko vrijeme dao nadljudsku snagu. Svi ste čuli za slučajeve u kojima su se slabašni ljudi u kriznim situacijama nakratko odlikovali nadljudskom snagom. Sad znate odakle im energija. Eksplozija energije koju dobivate u kriznim situacijama želi vam pomoći, a ne naškoditi. Ali, vi je morate znati pretočiti u vlastitome tananom energetskom sustavu i fizičkom tijelu

tako da vas ne preoptereti. Budete li izvodili vježbe navedene u ovom poglavlju, oslobodit ćete se negativnog utjecaja straha i preopterećenja, a na raspolaganju će vam biti više zdrave energije.

X. Fizičko tijelo Nek' ojačaju moji udovi, moja riječ i dah, moj vid i sluh, te snaga i osjetila sva. Sve je Brahman u Upanišadama. Upanišade Psihospiritualna integracija temelji se na postavci kako je fizičko tijelo tek vanjska manifestacija niza tananih tijela. Osobno energetsko polje čovjeka tvore tanana tijela i energija fizičkog tijela. Tanana tijela međusobno se prožimaju kao i fizičko tijelo kojim su zaodjevena. Njih spaja magnetska moć kozmičkog polja koje ih interpenetrira, okružuje i povezuje sa sobom. Mnogi, ako ne i svi, duhovni, filozofski i psihološki članci i učenja govore tome u prilog. U središtu je učenja Tantre, Taoa, joge i C.G. Junga. Ti sustavi, kao i zapadna metafizička tradicija, podučavaju da je svako ljudsko biće odraz svemira. Spoznamo li naše funkcije, shvatit ćemo i kako funkcionira makrokozmos. Integriramo li svoje ja i stopimo li se u cjelinu jer doživjeli smo ja jesam - jedinstvo svih ja, tad možemo osjetiti sue kako zrači kroz ja jesam. Tako i doživljavamo jedinstvo s kozmičkim poljem. Ali da bismo sebe mogli pojmiti kao multidimenzionalna bića, sintezu tananih i fizičkih tijela, moramo upoznati pravu ekologiju fizičkog tijela te njegov odnos prema tananim pandanima i kozmičkom polju. Ja jesam materijalni svijet doživljava zbog fizičkog tijela. Fizičko tijelo što ga tvori gusta, tjelesna supstancija nosi negativni naboj. Prijemljivo je, i stoga po prirodi jin, žensko. To je sukladno s hermetičkim principom roda koji kaže da je "rod u svemu, sve nosi muški i ženski princip, rod se manifestira na svim razinama,,. Fizičko tijelo koje zaodijeva tanana tijela ima ezoterično značenje što nadilazi njegove uočljive fizičke funkcije. 0 Prvoj poslanici Korinćanima apostol Pavao kaže: "Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama.,, Upravo fizičko tijelo, kao i hram jeruzalemski, pokriva i štiti tanana tijela čovjeka. Ideja da je fizičko tijelo hram duha, kao i tjelesna slika i prilika niza tananih tijela sastavljenih od tvari istančanih vibracija, odražava se u tlocrtu i izvedbi svetilišta po svijetu. Tu ideju odražava tlocrt evropskih katedrala i crkvi. Temelj je postavljen u obliku križa što zapravo oslikava čovjeka koji leži ispruženih ruku. To osnovno načelo nalazimo i u židovskim svetilištima, a i u hramovima starog Egipta i Indije. Fizičko tijelo koje zaodijeva ja jesam - jedinstvo svih ja, mnoge kulture drže posvećenim, te vjernike savjetuju da ga štuju i ne kaljaju. U tim se savjetima krije intuitivna mudrost, jer fizičkome su tijelu neposredno dostupna tanana tijela, na koja može i utjecati.

Zapostavljanje fizičkog tijela može poremetiti tanani energetski sustav i pravilno funkcioniranje viših tijela. Viktor Kulvinski govori: "Zapostavljanje ili ozljede fizičkog tijela štetu će napraviti i eteričnom tijelu, jer mora trošiti energiju da bi izliječilo fizičko tijelo. Bude li zbog zapostavljanja fizičkog tijela preopterećeno eterično tijelo, iscrpljuje se eterična vitalnost, te ono ne može prenositi dojmove mentalnih i emocionalnih tijela. U tom stanju čovjek postaje mentalno i emocionalno otupljen. Stoga je jasno da fizičko tijelo i tanana tijela moraju surađivati. A to se postiže tek kad usklade vibracije, kao što valja ugoditi žice klavira koje će tek tad zvučati skladno.,. Hramovi se sastoje od tri dijela: dvorišta, lađe i svetilišta. (Zidovi svetište nazivaju vrhovnim svetištem). Raspodjela prostora hramova oslikava ezoteričnu podjelu tijela čovjeka jer prema starim učenjima sastoji se od tri dijela. Vanjsko dvorište hrama, kamo je pristup dopušten laicima i onima koji će se zarediti, odgovara trbuhu, karlici i donjem dijelu kralješnice... ovdje se nalaze organi za probavu i reprodukciju. Učenik najprije mora temeljito proučiti funkcije tih organa i dovesti ih u stanje sklada i ravnoteže prije nego što dobije dozvolu da dublje zađe u hram i nauči više o njihovu istančanom učenju i energiji. U toku te faze svjesno postiže ravnotežu u fizičkom tijelu kao i u racionalnomu, svjesnom umu. Prema jogi, dvorište odgovara hathi, a za Židove to je Mojsijev zakonik. U Japanu trbuh dobiva šire značenje; smatraju daje središte fizičkog tijela. Tri prsta ispod pupka nalazi se hara. Prevedemo li tu riječ doslovno, otkrit ćemo da znači trbuh, ali Japancima je ona mnogo više od toga. To je središte, točka ravnoteže svega vidljivoga i nevidljivoga dijela nas samih. Karlfried Graf von Durckheim opisuje haru kao "utjelovljenje središta iskonskog života čovjeka,,. U psihospiritualnoj integraciji učenik u dvorištu mora proći pripremno razdoblje koje ja nazivam fizičkom integracijom. U dvorištu razvija hrabrost i uči se iskreno izražavati. Svjesnim umom spoznaje svoju dharmu (životnu stazu) i uspostavlja ravnotežu između racionalnog uma i fizičkog tijela. Kad ovlada time, prelazi u ladu, jer pripravan je zakoračiti u carstvo više svijesti i početi psihospiritualnu integraciju. Tad ulazi u unutrašnju ladu, koja odgovara predjelu fizičkog tijela između vrata i pleksusa solarisa. Unutrašnji dijalog Prva prepreka što je učenik mora svladati - kad je prešao prag lađe - unutragnji je dijalog. Kad svjesni um nema moć nadzora, tanana tijela zarobi to neprekidno mentalno brbljanje. Unutrašnji dijalog čovjeku ne dopušta da svjesno doživi tanana tijela, a time i unutrašnji svijet. On je velika prepreka psihospiritualnoj integraciji. Derviši se kreću i pjevuše kako bi ga se oslobodili, a sljedbenici zena izvode meditacije za-zen kako bi uspokojili svijest i tako ga prigušili; sljedbenici joge vježbaju stoga pranajamu. Razvio sam vrlo jednostavnu tehniku , jednostavno mentalno oruđe kojim ćete umiriti unutrašnji dijalog, tako da možete pristupiti u unutrašnju lađu, probuditi driiyu pažnju i postići mentalnu ravnotežu. Svijest koja je iskorijenila unutrašnji dijalog, zen naziva praznim

umom. Ling-Chiao raspituje se za to stanje kod učitelja Hui-Nenga: - Svoj sam dom napustio jer želim postati redovnik. Kako bih dosegao nirvanu? - To se postiže kad više nema svijesti što bi težila tom cilju. - Ako nema svijesti koja teži cilju, tko postiže to stanje? - Tako je dosegnut cilj. I Buda nema svijesti., BIP-meditacija Tehnika kojom ćete ukloniti unutrašnji dijalog naziva se BlP-meditacija. To je vježba nedjelovanja. Umjesto da naučite nešto čim ćete si zadati više posla, ona će osloboditi prostor... dovesti vas u stanje u kojemu ne djelujete, ali pružate mogućnost da vam se dogodi nešto. Ovdje se može pojaviti ja jesam, aktivirati druga pažnja, a izbrisati unutrašnji dijalog. Svijest vas svim silama nastoji držati pod kontrolom i zadržati u vanjskom dvorištu. To postiže zato što vaše slobodno vrijeme ispunjava radom, osjećajima, akcijama, a osobito razmišljanjem. Ali ništa od toga nije duboko ukorijenjeno, ništa ne odzvanja kroz nesvjesno. Budući da svijest vaše vrijeme ispunjava aktivnostima, održava vas na površini trivijalnosti i zato nikad i ne možete cjelovito doživjeti sve svoje ja. Da biste osjetili dubinu svojeg bića, otcijepite se od svijesti tako da otklonite sve misli što nastaju u svijesti ili do nje dopiru izvana. Ovdje na scenu stupa BIP. Prilikom BIP-meditacije recite BIP svaki put kad se pojavi misao u vašoj glavi. Recite jasno i glasno, jer tako će vježba biti djelotvornija. Ne odupirite se mislima koje teku vašom sviješću. Nemojte im se odupirati, jer tako im samo dajete veću moć. Vi se misli želite osloboditi, kako biste mogli obratiti pažnju i iskazati svoje emocije. BIP-meditaciju počinjete tako da zauzmete udoban položaj uspravnih leda i duboko dišete kroz nos bez stanke između udaha i izdaha. Nakon jedne ili dvije minute, ili kad budete opušteni, mentalno potvrdite "Ja sam posve opušten,,. Zatim dopustite svijesti da odluta do mjesta gdje se osjećate posve opušteno, što ja nazivam utočište. Utočište stvarate mentalno. To je mjesto gdje nema zakazanih sastanaka, neplaćenih računa i stresa koji vas uzbuđuje. Ovdje se osjećate zadovoljno i slobodno od svake napetosti, sumnje, nesigurnosti itd., ovdje ste pomireni sa sobom i svojom okolinom. Nije važno postoji li to mjesto doista ili ste ga stvorili u mašti. Važno je da se ovdje možete potpuno opustiti i obnoviti. Dok ste ondje, uživajte i posve se opustite. U utočištu ostanite deset minuta. Budite budni i pažljivi. Aktivirajte drugu pažnju i doživite utočište što potpunije možete. Nakon deset minuta mentalno se vratite u sobu u kojoj meditirate, duboko udahnite i pođite još dalje. Obratite pažnju na misli što prolaze vašom svijesti i svaki put kad se pojavi neka misao, recite BIP. Budite opušteni pritom. Nemojte BIP izgovoriti prenaglašeno ili glasno. Nemojte nipošto smesti s uma da se ne odupirete mislima. Od njih se samo distancirate kako se vaša svijest ne bi povela ni za kojom od njih. Zbunjujete tako svoju svijest, a na slobodno mjesto može uskočiti nesvjesno, koje će ego potopiti svojom osviještenošću. Kad nesvjesno dobije prostor te se nađe uz bok svjesnomu, čovjek će svijet doživjeti preko druge pažnje i izravno osjetiti ja

jesam. Nakon nekog vremena moći ćete uskladiti drugu pažnju s prvom, nesvjesno sa svjesnim, svaki dan moći ćete osjetiti energetska polja - od atmosfera, osobnih energetskih polja do zračenja iz kozmičkog polja. Nastavite meditacijom BIP brisati misli iz vaše glave slijedećih 20 minuta. U početku, svijest će svoj ugroženi položaj htjeti zadržati, pa će uzvratiti novim, ponekad jezovitim mislima. Nemojte se zgroziti ili preplašiti. To je sasvim normalna pojava koja je tek znak slabosti svijesti. Ne zaboravite, strah je jedino oružje koje svijest ima na raspolaganju. Sa što vas više misli zasipa svijest, tim više puta recite BIP. Za kratko vrijeme (možda već u toku prve meditacije) svijest će se umoriti i pomiriti sa sudbinom, pojavit će se ja jesam i slobodan prostor bez ijedne primisli. Pošto je isteklo 20 minuta, sljedećih pet minuta mentalno ponavljajte "Ja jesam to što ja jesam,,, te obratite pažnju kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. Gvidjet ćete da vam je svijest bistra, osjećat ćete se lagano, puni energije; pojavit će se dubok i ispunjen osjećaj samousredotočene cjelovitosti. Savjetujem vam da tu vježbu izvedete barem jedanput na dan, sve dok ne uspostavite potpunu kontrolu nad unutrašnjim dijalogom. Unutrašnja lađa Kad učenik uspostavi kontrolu nad unutrašnjim dijalogom, tad je izborio svoje mjesto u unutrašnjoj lađi. Dijafragma simbolički odvaja donji dio, trbuh (vanjsko dvorište) od gornjeg dijela ezoterične anatomije čovjeka. Gornji dio, koji tvori grudni koš, odgovara unutrašnjoj lađi, kamo je pristup dopušten pripravnicima i svećenicima, odnosno onima koji su uspokojili svoju svijest i očistili tjelesnu kuću (fizičko tijelo). Ovdje se nalazi srce, pluća, dišni putovi i žlijezda timus, čuvar tjelesnog zdravlja. Dijafragma odvaja svakodnevni materijalni svijet od viših svjetova istančanih vibracija. Zakoračivši u unutrašnju lađu, učenik je postigao značajan uspjeh u psihospiritualnoj integraciji, jer iz globalnoga tjelesnog plana primaknuo se tananim razinama, odnosno iz vidljivoga je svijeta prešao u nevidljivi. Clšavši u područje unutrašnje lade, u predio iznad dijafragme, učenik zbiljski počinje proces prisjećanja i sabiranja. Budući da je očistio tjelesnu kuću, oslobađa energiju zakrčenu blokadama u prvoj i drugoj čakri, te se energija počinje slobodnije kretati prema pleksusu solarisu. Kad se učenik uspne ponad dijafragme, može osloboditi energiju zatočenu u pleksusu solarisu i srcu. Prema vedama, srce je središte Brahme. Često ga opisuju kao cvijet lotosa. Kad se srce može slobodno izraziti, učenik može svjesno osjetiti zračenje iz tog središta. Tad cvijet počinje cvasti svijetlozelenom bojom. Tu svjetlost može zapaziti svatko tko je vidovit. Osim toga, kako je srce povezano s centrom ajna, trećim okom, otvaranjem srca učeniku je dostupna energija i osviještenost šeste čakre. Prema jogi, ajna je sjedište višega svjesnog ja. Ušavši u unutrašnju lađu, učenik počinje usavršavati više razine... astralnim tijelom (emocionalnim tijelom) uči izravno pretvarati energiju iz srca do centra ajna te više frekvencije prane usmjeravaiti direktno kroz srce, kako bi ih mogao koristiti pri iscjeljivanju. Tada doživljava darove duha, kako ih je nazvao apostol Pavao; mudrost, znanje, vjeru, iscjeljivanje, čuda i proroštvo. Ti darovi postaju dostupni pripravniku kad uđe u unutrašnju lađu, jer dostupan mu je centar

ajna kroz srce. Vrhovno svetište Vrhovno svetište odgovara glavi, gdje su smještena četiri organa odlučujuće važna za psihospiritualnu integraciju: mozak, hipofiza, epifiza i jezik. Mozak, najveći i najvažniji organ glave, upravlja tijelom kao što to čini i sue koje vlada svemirom. Na bazi mozga nalazi se hipofiza. Znanstvenici i metafizičari dugo su vremena vjerovali da se ovdje krije središte duhovne percepcije. Hipofiza je dio endokrinog sustava i zapravo je kontrolni centar žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, jer ima određeni utjecaj nad svim endokrinim žlijezdama. U toku nekoliko posljednjih godina istraživanja su otkrila mnoge njezine vrlo važne funkcije, koje imaju udjela i u psihospiritualnoj integraciji. Tako su psiholozi 1976. zaključili da se u hipofizi nalaze blage aminokiseline koje nakon određenih kemijskih procesa oslobađaju endorfin. Endorfin je prirodno sredstvo za ublažavanje boli, a u tijelu čovjeka gomila se u stanju stresa ili šoka. Razina endorfina povezana je i s razinom čovjekova zadovoljstva i osjećajem neizmjerne radosti. Skupina liječnika postavila je hipotezu da smijeh oslobađa stvaranje endorfina. Drugi istraživači smatraju da glazba, naporno tjelesno vježbanje, naprimjer jogging ili zen ili joga-meditacija, mogu stimulirati nastanak endorfina. Epifiza je smještena neposredno iza hipofize. Kao i hipofiza, i ona je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem i dio je endokrinog sustava. Veličine je graška (ali u obliku stošca). Prema nekim znanstvenim dokazima, jedna je od njezinih funkcija i da određuje visinu rasta. Autoriteti na području medicine tvrde kako ta žlijezda utječe na seksualnu aktivnost, rast mozga i razvoj intelektualnih sposobnosti. Nedavna istraživanja epifizu smatraju odgovornom za promijenjena stanja svijesti i doživljaj transcendentalnog jedinstva. Melatonin, kemijska tvar što se nalazi u mozgu, a sintetizira je epifiza, tvar je koja inducira mistična stanja svijesti, kako su ih nekad nazivali. Srodan je harmalinu, psihodeličnoj drogi što se dobiva iz povijuše koja raste u slijevu Amazone, a nalik je na LSD. Harmalin su koristili Indijanci kako bi zapali u stanje promijenjene svijesti, te stimulirali PSI (izvanosjetilni) doživljaj. Nije stoga čudno što su mnoga plemena epifizu smatrala sjedištem psi-moći, a poprilično starih filozofa i znanstvenika držalo je daje epifiza sjedište duše. Alice Bailey, koja je spoznaje temeljila na intuitivnom uvidu, u početku stoljeća pretpostavila je: "Ako je epifiza odgovorna za spolno sazrijevanje a poslije atrofira, ne upozorava li nas to na neke skrivene tajne?,, Djeca vrlo lako povjeruju u Boga i vrlo ga lako i raspoznaju. Krist je rekao: "Kraljevstvo je nebesko u vama,, i "Tko ne primi Kraljevstvo Božje, kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj.,, Jezik je vrlo važan organ za psihospiritualnu integraciju jer ima ulogu prekidača koji povezuje dvije struje chi- energije što protječu tijelom, a sastaju se u korijenu kralješnice. Struja jang uspinje se kralješnicom kroz meridijan upravljanja, koji završava pri vrhu usana. To je glavni energetski kanal jang - energije. Ma jeziku počinje i spušta se prednjim dijelom tijela preko spolnih organa do korijena kralješnice. Maziva se meridijan regulacije (jin - energetski kanal). Kad jezik dotiče vrh usana, tad su kanali povezani i energija može nesmetano teći kanalima, čime se uspostavlja skladna ravnoteža

između energije jin i jang. Glava odgovara vrhovnom svetištu. Popevši se vratom do predjela glave, učenik aktivira centre osviještenosti i cjelovitosti. Usklađujući protok energije jin i jang, stvara ravnotežu u svojemu energetskom sustavu. Kad se uklone prepreke koje sputavaju energiju što protječe vratom do glave, energija se može sliti u najviše energetske centre, šestu i sedmu čakru, čiji su tjelesni ekvivalent hipofiza i epifiza. Kad energija može nesmetano teći od korijena kralješnice do krune glave, više ništa ne stoji na putu stapanja s kozmičkim poljem. Uklonjene su sve prepreke i učenik može pristupiti vrhovnom svetištu, jer ja jesam stapa se sa suim, kozmičkim poljem energije i svijesti. Kralješnica povezuje ta tri dijela čovjekova tijela. To je veoma značajno sa stajališta erotike. U taoističkoj tradiciji stazu slijedi tzv. meridijan upravljanja. U korijenu kralješnice, kažu taoisti, dvije struje chi-energije ulaze u čovjekovo tijelo, a prema tantra sutri ovdje je smješten kundalini sakti, sklupčana zmijolika energija. Tantra nas uči da je ta "sklupčana ženska energija,, najjači izvor psihičke energije čovjeka. Kad se odmota moć zmije, oslobađaju se snažni protoci prane, koja aktivira čakre smještene duž kralješnice. Stari su Egipćani vjerovali da kičmeni stup povezuje više i niže nebo. Ta metafora slikovito opisuje regenerativnu kvalitetu kundalinija, koji regenerira svijest čovjeka kad se odmota i uspne kralješnicom.

XI. Nevidljivi svijet Bitno je oku nevidljivo.

/

Antoine de Saint-Exupery Na putu od vidljivoga k nevidljivom svijetu nailazimo na mnoge, često konfliktne, pojmove o tananoj nevidljivoj čovječjoj anatomiji. Prikaz tanane čovječje anatomije sastavio sam na temelju proučavanja tananih tijela i energetskog sustava sebe i svojih učenika, primjenjujući tehnike koje djeluju na njih i koje sam razrađivao godinama. Ako sam postigao uspjeh, znao sam da sam otkrio pravi put. Nastojao sam svoj model prilagoditi modelima najznačajnijih psiholoških i ezoteričnih sustava. Najveća sam preklapanja našao na području sustava tantre, joge, ezoteričnog Taoa i modela C.G. Junga. Ti se sustavi poklapaju na području tanane čovjekove anatomije. Oni prikazuju različita tanana tijela i fizičko čovjekovo tijelo kao pomoćna polja u koncentraciji energije što se naziva ja... a svaka od njih vibrira različitim frekvencijama. Kozmičko se polje sastoji od četiri razine ili dimenzije, koje su međusobno prožete i vibriraju specifičnom frekvencijom. Na najnižoj se razini nalazi tjelesni plan, a u njemu obitava fizičko tijelo. Veza s tananim tijelima koja ga prožimaju uspostavlja se preko eteričkog dvojnika. On je sredstvo svijesti materijalnog svijeta. Tjelesne senzacije iz živčanoga se sustava preko eteričkog dvojnika prenose pranom. Te senzacije i stvara prana, koja protiče živcima tijela. Emocije su zapravo jasno definirani opseg širenja frekvencija prane. One ne nastaju u fizičkom tijelu, iako ondje izazivaju kemijske

reakcije. One nastaju u astralnom tijelu, tijelu emocija, te se preko čakri, kroz eteričnog dvojnika, prenose do tijela. Svaka čakra prenosi pranu specifičnom frekvencijom. Kao što naš mozak specifične frekvencije svjetlosti interpretira kao različite boje, tako se i specifične frekvencije prane interpretiraju kao različite emocije ili osjećaji. Svaka je čakra povezana s određenim stupnjem osviještenosti čovjeka. Čakre imaju i ulogu senzora, registriraju opseg frekvencija na koje nailaze u okolini. Emocije drugih ljudi osjećamo preko čakri koje se nalaze na površini eteričnog dvojnika i kroz zaštitnu eteričnu auru. Sedam je čakri koje se otvaraju na površini eteričnog dvojnika. Osim niza funkcija što ih obavljaju, one služe i kao vrata kroz koja prana prolazi između astralnoga i fizičkog tijela. Astralno tijelo Astralno se tijelo sastoji od tvari što se nalazi na astralnoj razini. Astralna supstancija vibrira višom frekvencijom od fizičke ili eterične supstancije. Astralno tijelo povezuje mentalno tijelo s fizičkim tijelom preko eteričnog dvojnika. Čovjek može osjetiti energetska polja i potpuno razviti drugu pažnju tek kad se integriraju i osvijeste funkcije astralnog tijela. Kao što eterična supstancija prožima tjelesnu supstanciju, a eterični dvojnik prožima fizičko tijelo, astralnu supstanciju prožima eterična supstancija a astralno tijelo prožima eterični dvojnik te poprima i oblik i veličinu eteričnog dvojnika. Astralno tijelo preko eteričnih dvojnika nabavlja energiju fizičkom tijelu kako bi ostalo osjetljivo i povezano s kozmičkim poljem. Astralno tijelo prenosi senzacije koje su primila osjetila do mentalnog tijela. Svaki čovjek ima astralno tijelo, iako ih je vrlo malo toga i svjesno. Mnogi ljudi pri dubokom opuštanju ili meditaciji imaju osjećaj da se pomiču gore-dolje ili lijevo-desno. To se njihovo astralno tijelo naglo oslobodilo strogih granica fizičkog tijela. Astralno se tijelo, za razliku od eteričkog dvojnika, nalazi unutar nesvjesnoga. Kad postanete svjesni astralnog tijela, te ga integrirate s vidljivim dijelovima svoje ličnosti (fizičkim tijelom i eteričkim dvojnikom), te njegove funkcije stavite pod kontrolu, učinili ste značajan pomak u psihospiritualnoj integraciji. Kad je astralno tijelo potpuno integrirano i postanete svjesni njegovih funkcija, tad otkrivate mnoge moći za koje vam se čini da ih drugi ljudi ne posjeduju. To vam omogućuje da svijet doživite te da na nj utječete na način koji se drugim ljudima može činiti magičnim. Sto su istančaniji čovjekovi osjećaji i interesi, tim će istančanije biti i njegovo astralno tijelo. Osoba vidovnjačkih sposobnosti vidjet će kako njegovo astralno tijelo ima oštre obrise (istoga je oblika kao i fizičko tijelo), uglačane strukture te blista svijetlim i jasnim bojama. Sto je čovjek manje razvijen i istančan, tim će neorganiziranije i nejasnije biti i njegovo astralno tijelo. Ono će se vidovnjaku prikazati kao maglovita masa astralne supstancije koja se kaotično kreće u svim smjerovima. Bit će tamno, hrapavo i zatamnjet će obrise fizičkog tijela. Što čovjek više osjeća i više izražava ljubav, empatiju i samilost, tim će više biti vibracije astralnog tijela i jasnije njegove boje. Astralno tijelo tijelo je emocija, a emocionalna energija ne može se potcijeniti

u toku psihospiritualne integracije. Zbog toga je neobično važno da učenik svjesno kontrolira funkcije astralnog tijela. Međusobno privlačenje Emocionalna interakcija ljudi kroz medije astralne energije u obliku zraka i polja slijedi načelo međusobnog privlačenja. Po tome se načelu srodni privlače i emocija ili frekvencija energije koja zrači iz astralnoga čovjekovog tijela privlači istu frekvenciju energije, svidjelo se to njemu ili ne. Taj zakon magnetičnosti ili međusobnog privlačenja vrijedi za svjesni, materijalni svijet, kao i za tanane svjetove viših vibracija. Iz toga slijedi ovo: iako čovjek može svjesno slati poruku "želim biti uspješan,,, ta će poruka biti nevažeća; poništava je njegovo astralno tijelo jer šalje protivnu poruku, u obliku protivne energije. Nesvjesna spremišta straha, ljutnje i boli nalaze se u astralnom tijelu i okolnoj eteričnoj auri. Oni vibriraju i zrače u okolinu i taj nesvjesni i nekontrolirani protok energiije zauzvrat dobiva istu energiju: njihov strah privlači strah, njihova bol privlači bol, a njihova ljutnja privlači ljutnju. Stoga, iako čovjek može svjesno težiti uspjehu, radosti ili ljubavi, nesvjesna ljutnja, bol, zlovolja, ljubomora ili strah od uspjeha itd. mogu ga vrlo lako onemogućiti da dosegne taj cilj. Preko astralnog tijela čovjek osjeća raspoloženje ili osjećaje drugih ljudi ili atmosferu u prostoriji ili okolini. Ta je sposobnost različito razvijena u ljudi, a mi je moramo njegovati. Možemo li osjetiti naš utjecaj na okolinu ili utjecaj okoline na nas, vrlo lako možemo ocijeniti svoj položaj u svijetu. Ako se frekvencije na koje nailazimo podudaraju ili ne podudaraju s našom vlastitom energijom, moramo znati koje frekvencije energije ulaze u naše energetsko polje. Jer, za sklad ili nesklad u našim životima mogu biti odgovorna podudarna ili nepodudarna čovjekova energetska polja. Ako ljudi kojima ste okruženi nose nagomilane potisnute emocije, osobito bol, ljutnju ili strah unutar svojega astralnog tijela, ta će polja na vas štetno djelovati jer energiju koju oslobađa njihovo astralno tijelo pokupit će vaše astralno tijelo. Te nesvjesne prijenose ne može spriječiti nikakvo svjesno zatomljivanje. Me oslobodi li čovjek svjesno svoje potisnute emocije, one će se zadržati unutar astralnog tijela. Unatoč njegovim najboljim namjerama, te će emocije djelovati i na ljude u njegovoj okolini i opteretiti one koji ih ne mogu preraditi. Većini ljudi najčešće nije jasno dolazi li energija u obliku misli i emocija iz njihova energetskog polja ili pak ona stiže iz drugih polja preko svjesne ili nesvjesne projekcije. Ovdje sam naveo nekoliko smjernica što će vam pomoći da odredite koji osjećaji i emocije (frekvencije prane) nastaju u vašemu energetskom polju, a koji stižu iz okoline. 1. Misao prethodi emociji: osjetite li nešto što nije povezano s vašim mislima, to po svoj prilici nije vaš osjećaj, on dolazi iz stranoga energetskog polja. 2. Misli i osjećaji što su izvan konteksta vaših trenutnih preokupacija nisu vaši. 3. Snažni osjećaji koji vas pritišću nisu vaši. Ma vas ih projicira strano polje. 4. Misli i emocije što bubnjaju po vama - čak i kad ih se želite

osloboditi - nisu vaše; one dopiru iz stranog polja. 5. Iznenadne i dramatične promjene uzrokuje ulazak u nepodudarna energetska polja. 6. Promjene, optužbe, opterećenja i vječno osuđivanje u stilu "Ti si kriv,, ne nastaju u vašemu osobnomu energetskom polju. 7. Iznenadna slabost ili iscrpljenost, a i zbrkanost ili napetost, dolaze iz nepodudarnoga energetskog polja. 8. Vrućina, tlak, žmarci itd.,koji su izvan konteksta vaših trenutnih preokupacija, nastaju u stranim poljima. Mentalno tijelo Astralno je tijelo prožeto mentalnim tijelom. Mentalno tijelo daje i prima informacije te se napaja iz mentalnog plana. Sastoji se od čistije supstancije nego astralno tijelo. Mentalno tijelo nastaje preobrazbom duhovne supstancije (preobražava se kad se smanjuje vibracija frakvencije duhovne supstancije), a povezuje astralno tijelo sa spiritualnim tijelom, koje je podešeno na najvišu vibraciju. Mentalno tijelo bavi se oblicima misli, što se na sanskrtu naziva rupa. Bavi se konkretnim mislima a i intuicijom i drugim paranormalnim sposobnostima: proricanjem i slušanjem na daljinu. Mentalno tijelo radi to tako što prerađuje apstraktne misli koje nastaju u duhovnom tijelu i primjenjuje ih u konkretnim situacijama. Taj je proces nalik na nastanak i rasprskavanje mjehurića koji nastaju u vodi: voda simbolizira nesvjesnu, gotovo tajnu prirodu ja jesam. Nevidljivi sadržaj mjehurića dolazi iz dubokoga i skrovitog izvora unutar kozmičkog polja. Sve dok su mjehurići pod vodom, nalaze se unutar nesvjesnoga i već su zato nedostupni. Ali kad dotaknu površinu, tad prelaze nevidljivi prag, koji dijeli svjesno od nesvjesnoga. Cl odlučujućem se trenutku rasprskavaju. Ako je u tom času čovjek osviješten, te je ujedno i integrirao i uravnotežio intuitivno s racionalnim, svijest prima informaciju koju odmah primjenjuje u konkretnim situacijama. Nisu li svjesna i nesvjesna mentalna aktivnost međusobno povezane, tad je nemoguće apstraktnu misao pretočiti u konkretnu, jer nije premošten jaz između nesvjesne intuicije i racionalne svijesti. Upravo se zbog te bliske veze s astralnim tijelom može poremetiti funkcija mentalnog tijela, zbog sentimentalnosti koje potječu iz astralnog tijela. (Ona nastaje zbog suviška astralne energije.) U tom slučaju, mentalno tijelo preplavljuju misli što se odnose na tjelesno blagostanje i udobnost. Tad se remeti normalna funkcija mentalnog tijela. Mentalno se tijelo zaokuplja svakodnevnim poslovima. Njegova se glavna funkcija svodi na racionalno rješavanje problema opstanka, a ono se temelji na principu da je osobno blagostanje i opstanak najveće dobro kojemu treba težiti. Tako je poremećena prava priroda mentalnog tijela koje više ne može biti mentalno sredstvo ja jesam. Na mentalno se tijelo može utjecati iz tri smjera: odozgo, kad apstraktna misao kroz duhovno (uzročno) spiritualno tijelo ulazi u mentalno tijelo. Tako se pokreće supstancija mentalnog tijela koje zauzvrat apstraktnu misao pretače u razumljivu, konkretnu. Taj je oblik misli po prirodi intuitivan, te se pojavljuje kao uvid ili intuicija. Misli tog tipa pojavljuju se u obliku slika ili zvukova. Najviši je oblik tih misli, katarza, iznenadan i dramatičan uvid u bit stvari. Katarza je rijetka pojava u toku koje čovjek spoznaje pravu bit stvari. Otkrio sam

da se i katarzu može njegovati, te da ona postane uobičajena i programirana pojava koja se može primijeniti i u kreativnom rješavanju problema. Na mentalno tijelo mogu utjecati i fizičko i astralno tijelo. Slijedimo li fizički plan, proces teče ovim tokom. Prvo, fizičko tijelo stimulira okolina. Iz fizičkog tijela i osjetila, senzacija putuje do eteričnog dvojnika, koji počinje vibrirati. Tanana tvar eteričnog tijela utječe na astralno tijelo koje registrira vibraciju te je prartom prenosi do mentalnog tijela koje zavibrira. Ta vibracija budi nastanak misli. Misli što se kreću ovim pravcem mogu dospjeti u mentalno tijelo. Nađu li se ondje, pojavljuju se u obliku verbalnih misli. Odvija li se proces bez prekida, nastaje unutrašnji dijalog. Postoji li barem i najniži stupanj integracije između spiritualnoga i mentalnog tijela, tad će vibracija proći kroz mentalno tijelo, dodirnuti spiritualno ili kazualno i stvoriti greben o koji će se odbiti te tako povisiti vibraciju originalne misli. Kad se to dogodi, vibracije će se vratiti u mentalno tijelo, ali ne u obliku mentalne misli, nego u obliku vizualne ili glazbene misli. Na mentalno se tijelo može utjecati mislima što izravno dolaze iz svijesti drugih ljudi. Kad je čovjek naučio brisati barem djelić unutrašnjeg monologa, shvatit će da su mnoge misli koje spontano nastaju u njegovoj glavi zapravo misli drugih ljudi. Obraćajući pažnju na kvalitetu svojih misli, naučit će razlučiti svoje misli od tuđih. Moći će i procijeniti izvor i kvalitetu misli što dopiru do njegove svijesti. Tad će moći odbaciti štetne misli, a prihvatiti pozitivne. Ubrzo, ako će njegovo mentalno tijelo raditi punim kapacitetom, privlačit će samo pozitivne misli i automatski odbijati inertne ili štetne misli.

Teškoće mnogi ljudi nastaju u mentalnom tijelu, jer ono je manje integrirano od funkcija nižih tijela. Običan se čovjek poistovjećuje sa svojim fizičkim tijelom, osjećajima i egocentričnom sviješću. Integrirana je osoba, pak, uspješno razvila sve sposobnosti mentalnoga tijela, te stoga postiže zapanjujuću koncentraciju i snagu volje. Može i odvojiti mentalne funkcije od funkcija astralnoga i fizičkog tijela. Tako postiže nepristranost koja je odlučujuće važna za psihospiritualnu integraciju. Distanciranje ne valja miješati s rascjepkanošću, koja nastaje izdvajanjem. Distanciranje ili nepristranost stanje je što ga dosižu cjelovite osobe, koje su stopile sve dijelove svoje ličnosti. Sve dok se čovjek poistovjećuje sa svojim nižim tijelima (astralnim, eteričnim i fizičkim tijelom) ne može biti nepristran. Kad je postigne, osjeća se slobodnije i fleksibilnije, jer na nj više ne djeluju strahovi i želje koje su funkcije njegovih nižih tijela, te odluke donosi samo na temelju intuicije i jasne vizije svoje dharme. Spiritualno ili uzročno tijelo Duhovni ili neuništivi dio čovjeka, koji se zadržao u toku čitave evolucije čovjeka, nosi različita imena. Stari su ga Egipćani nazivali za. U Upanišadama nazivaju ga atman, a u tantri karana sarira. Teozofi su preuzeli pojam karara sarina i božanski dio čovjeka nazvali uzročnim tijelom. Duhovno tijelo nadilazi područje ličnosti jer to je božanska, neuništiva i neopisiva bit. Kad su Ramakrishnu

zapitali kako Gospod obitava u tijelu čovjeka, odgovorio je: "Obitava kao i igla štrcaljke - u tijelu, a istodobno i sam za sebe.,, Važno je upamtiti da spiritualno tijelo nije poput drugih spiritualnih tijela jer dio je nas, a istodobno i zasebna cjelina, ono je kao božanska paučina koja nas povezuje sa svime i natapa svojim bitkom. Zakon interpretacije objašnjava smještaj duhovnog tijela kao i tijela niže vibracije u međusobnom odnosu. Viša tijela priležu u niža kao i ruka u rukavicu. Duhovno tijelo ne podliježe tom pravilu. Spiritualno se tijelo uklapa u mentalno tijelo, ali istodobno je i izravno prožeto kozmičkim poljem. Preko duhovnog tijela čovjek sudjeluje u kozmičkom polju, te j e povezano sa svime u svemiru. Na razini kauzalnosti, to se jedinstvo ne može prekinuti. Rascjepkanost počinje na razini svijesti, u mentalnom tijelu, i odanle se seli naniže. Duhovno se tijelo ni u kakvim okolnostima ne može odvojiti od kozmičkog polja energije i svijesti. Duhovno je tijelo naša božanska iskra; to tijelo nosi najviše vibracije. Postoji i napaja se unutar kozmičkog polja. Nikad nije bilo niti će biti odvojeno od kozmičkog polja. Najdublja duhovna energija koja najviše zrači dopire do čovjeka preko duhovnog plana. Energija se pretače sniženom frekvencijom kako bi je na nižim planovima mogla koristiti niža tijela; mentalno, astralno, eterično i fizičko tijelo. Postojanje duhovnog tijela nužno je za psihospiritualnu integraciju jer ono je stopljeno s kozmičkim poljem. Budući da je jedinstvo prvobitno stanje svemira, ono postoji i danas i postojat će uvijek.

XII. Čakre Nepoznato je suvišno običnom čovjeku. Suvišno je stoga što on nema dovoljno energije da bi to pojmio. Carlos Caslaneda Tanani energetski sustav načinjen je od nadija što pranu provode tananim tijelima od tri aure, koje su spremišta energije i okružuju četiri tijela, hare, smještene tri prsta ispod pupka, gdje je ujedno i uporišna točka što uspostavlja ravnotežu, te napokon sedam čakri. Sedam energetskih čakri smješteno je uzduž kičmenog stupa sve do glave, i one povezuju nadije s tri aure koje okružuju fizička i tanana tijela. One su u ulozi energetskih centara, vrata i transformatora. Kao antene, one primaju ili osjećaju kapacitet energije koja ulazi u osobno energetsko polje čovjeka. Osobno energetsko polje prostire se u slojevima: od površine fizičkog tijela može se proširiti u dosegu od osam metara u svim smjerovima. Čakre prerađuju i raspodjeljuju energiju što je prikupljaju nadiji i aure. Štaviše, one pretaču frekvencije u različite senzacije, razumljive ljudskom biću: u misli, emocije i tjelesne osjete. Čakre se ponašaju slično očima koje lome zrake svjetlosti, koje različite frekvencije svjetlosti šalje mozgu što ih interpretira kao različite boje, čakre lome tananu energiju te je pretaču u različite impresije koje djeluju na čovjeka. Čakre služe i kao kanali za različite frekvencije energije što

ulaze u energetsko polje čovjeka. One imaju ulogu transformatora, organa transmutacije. Tanani energetski sustav može se usporediti s krugom električne energije. Različiti izvori isijavaju energiju koju prima tanani energetski sustav, a nju čakre usmjeravaju prema gore ili dolje. Budući da joj je frekvencija pretočena, energija može izvoditi sve nužne funkcije na određenoj razini kauzalnosti. Transmutacija se odvija kad tijelu ponestane energije. Kad je tananim tijelima ili fizičkom tijelu potrebna energija, susjedno će im je tijelo dostaviti jer adekvatna će čakra promijeniti svoju frekvenciju. Upravo se to i zbiva u iscjeljivanju kad se suvišak enerjije astralnoga, i mentalnog tijela transmutira kako bi se fizičko tijelo moglo izliječiti. Transmutacija se ne odvija samo u jednom smjeru. Može se odvijati u svim smjerovima kojima energija teče kroz tanani energetski sustav: gore, dolje, unutra i van. Energiju transmutiraju čakre čim se spusti iz sedme čakre, koja je ulaz za najviše frekvencije duhovnog plana. Energija fizičkog tijela može se transmutirati za korištenje u višim tijelima: energija iz okolnih energetskih polja može se transmutirati kako prolazi kroz aure čovjeka i ulazi u čakru koja je osjetljiva na njezinu frekvenciju. Čovjek može projicirati energetske zrake iz svojih čakri i njima transmutirati energiju u energetskom sustavu drugog čovjeka, povisujući ga ili snizujući. Hiroshi Motoyama kaže: "Čakra je posrednik transfera i transmutacije energije između dvije susjedne dimenzije bića, a ujedno i centar koji olakšava pretvaranje energije između tijela i njemu odgovarajuće svijesti.,, Autoriteti tvrde da se tanana tijela čovjeka sastoje od sedam čakri i one se otvaraju ili, bolje rečeno, njihov se lotos rastvara na površini eteričnog dvojnika. Budući da su transformatori energije, čakre su po prirodi interdimenzionalne jer svaka od njih ima podvojenu ulogu barem dvije razine kauzalnosti, tjelesne/astralne, astralne/mentalne, mentalne/duhovne. Ne smijemo smetnuti s uma da svemir dijelimo na razine samo kako bismo lakše pojmili njegovu multidimenzionalnu prirodu. Dva su energetska centra smještena u glavi, a ostalih pet duž kičmenog stupa. Oni svi moraju biti otvoreni i uravnoteženi da bi čovjek osjetio cjelovitost i neizmjernu radost. Nažalost, tek nekolicina ljudi ima otvorene i uravnotežene čakre. Za većinu ljudi čakre različito djeluju, a to ovisi o tomu koliko je čovjek svjestan na svakoj razini kauzalnosti u određeno vrijeme i koliko je koja čakra blokirana stresom ili strahom. Te prilike variraju u životu svakog pojedinca jer ovise o razini njihove integracije u pojedinoj situaciji. Najlakše ćete otkriti koje su vam čakre blokirane tako da obratite pažnju na dijelove tijela što se stisnu ili postanu bolni kad ste preopterećeni i ne možete preraditi svu energiju što teče vašim tananim energetskim sustavom. Naprimjer, osjetite li glavobolju kad ste preopterećeni, tad vam je blokirana šesta čakra, treće oko. Ako vam se stegne vrat, imate knedl u grlu ili vas zaboli i stegne se šija i ramena, blokirana je peta čakra, vratna. Počne li vam srce udarati ili podrhtava u stresnoj situaciji, tad je blokirana četvrta čakra, koja se nalazi u srcu. Osjetite li napetost u trbuhu ili vas počne boljeti, stegnuta je treća čakra, centar pleksus solaris. Blokada druge čakre, seksualnog središta, odražava se kao bol u crijevnom traktu, teškoće s probavom, mokraćnim kanalom ili spolnom hladnoćom. Kad je blokirana druga čakra, žene pate od poremećaja menstrualnog ciklusa. Blokade prve čakre,

koja je smještena u korijenu kralješnice, manifestiraju se kao probavne smetnje ili kao lijena crijeva. Izravna je veza između zdravlja i aktivnosti pojedine čakre, čovjekova ponašanja i kvalitete njegovih odnosa prema drugim ljudima. Čovjek kojemu su otvorene šesta i sedma čakra i funkcioniraju normalno, ali kojemu je blokiran srčani centar, neće moći iskazati svoje snažne emocije i usredotočit će se na mentalni život umjesto da uspostavi skladne odnose s drugim ljudima. Čovjek kojemu je blokiran pleksus solaris može imati uspostavljenu ravnotežu na svim područjima života. Moći će i voljeti i voditi sjajan seksualni život, ali bit će blokiran njegov osjećaj pripadanja, zadovoljstva i sposobnosti da obavi svoje dužnosti. Osim toga, vrlo će teško održavati veze s drugim ljudima. Zlatno je pravilo: što je čovjek razvijeniji, tim su otvorenije i njegove čakre. Vrlo je teško naći čovjeka koji je dovoljno razvijen da se služi energijom šeste i sedme čakre, a da mu je i peta čakra otvorena i uravnotežena. Isto je tako teško naći čovjeka koji duboko u svojoj nutrini ne osjeća prazninu. Većina ljudi ostaje na animalnoj razini i živi preko svojih pet čakri. Prema Alice Bailey, čovjek na ovom stupnju razvoja "budi vratni centar, dok mu glava i srce još spavaju,,. Muladhara-čakra Prva je čakra smještena u korijenu kralješnice u području zadnjega donjeg kralješka. Na sanskrtu se naziva muladhara-čakra (mula znači korijen, adhara potpora). Zrači svijetlocrvenom bojom. Prva je čakra povezana sa zemljom, a nosi odlike otpornosti i čvrstoće. Otvorena je u pravcu zemlje, te tako upozorava na važnost povezanosti čovjeka s okolinom. Energija iz zemlje preko prve čakre ulazi u tanani energetski sustav. Preko prve čakre čovjek i osjeća povezanost sa zemljom. Kad ona funkcionira normalno, čovjek je svjestan da je njegov život dio života cijelog planeta, koji je i oblikovao njegovo fizičko tijelo i kojemu se smrću vraća opet. Prva je čakra neobično važna u psihospiritualnoj integraciji jer ondje se nalazi sjedičte kundalinija, a po taoizmu ona je polazište tri glavna meridijana. Ona je početak sustava koji se na suprotnoj strani otvara u sedmoj čakri. Da bi se održavao pravilan pritisak unutar sustava, prva čakra mora biti otvorena i u skladu sa sedmom čakrom. Svaka je čakra odgovorna za zdravlje pojedinog dijela fizičkog tijela. Prva čakra nadzire dio tijela od stražnjice do točke iznad seksualnih organa. Nadgleda lučenje tvari i probavu. Zdravlje i pravilno funkcioniranje tankog i debelog crijeva ovise o radu prve čakre. Utječe i na seksualno ponašanje, osobito kod muškaraca, zbog toga što djeluje i na prostatu. Neki autoriteti tvrde da upravlja i funkcioniranjem bubrega. Muladhara-meditacija Svaka čakra nadgleda odredene frekvencije koje njome protiču iz fizičkoga ili jednoga ili više tananih tijela. Nije dovoljno racionalno spoznati taj fenomen ili doživjeti ga nesvjesno. Važno je svjesno doživjeti i regulirati energiju koja zrači u svakoj čakri, kroz svaku

čakru i iz svake čakre. Sastavio sam seriju meditacija koje će vam pomoći da svjesno osjetite, regulirate i integrirate funkcije čakri jedne s drugom, a i s drugim organima tananoga energetskoga sustava. U toku muladhara-meditacije želim da osjetite kako energija protiče vašom prvom šakrom. Zatim, da uspostavite vezu s tim centrom svijesti i naravi, koja je nalik zemlji, i da se stopite s tom svijesti tako da izgubite pojam o svemu ostalomu. Da biste izveli muladhara-meditaciju, nužno je da uspostavite vezu s energijom muladhara-središta. Povisujući razinu energije, lakše ćete osjetiti energiju čakre i svijest koja je manifestacija čakrinoga pomoćnog polja. Najprije zauzmite udoban položaj, uspravnih leđa, sklopite oči i počnite jogičkim disanjem, dišite duboko kroz nos bez stanke između udisaja i izdisaja te osjetite kako se opuštate. Ne žurite, postanite svjesni svog tijela. Pomoći ćete sebi ako disanju obratite pažnju sljedećih pet minuta te ako svakim udisajem postane dublje i ritmičnije. Nakon pet minuta pažnju obratite na prvu čakru u korijenu kralješnice. Nije važno ako ne znate gdje se ona nalazi. Obratite pažnju na mjesto gdje mislite da se nalazi. Počnite udisati i izdisati iz prve čakre. Želim da osjetite da se pri svakom udahu dah ne zaustavlja pri kraju pluća nego da teče sve do korijena kralješnice. Kroz nos dišite normalno, bez stanke između udisaja i izdisaja. Ali, pri svakom izdisaju osjetite kako energija u korijenu vaše kralješnice postaje sve jača. Osjetit ćete energiju kao toplinu i snagu, koje će postati sve jače pri svakom izdisaju. Kad ojača, pokušajte vizualizirati energiju kao kuglu svijetlocrvene svjetlosti. Nastavite doživljavati i vizualizirati energiju kako postaje sve svjetlija sljedeće dvije do tri minute. Tada dopustite svojoj svijesti, koja je kod većine ljudi smještena oko ramena i vrata, da se spusti sve dok ne dosegne korijen kralješnice i usredotoči se u kugli energije. Postanite kugla energije i osjetite kako vas privlači zemlja. Dok se to zbiva, posvetite pažnju kako se osjećate tjelesno, emocionalno i mentalno. Neki od vas osjetit će velike promjene na svakoj razini. Drugi će ugledati slike povezane sa zemljom, ciklusom života, smrću i ponovnim rođenjem. Pojedini su mi učenici rekli kako su osjetili stalnosti i veze s drugim oblicima života ili osjećaje sigurnosti, partnerstva i pripadanja, povezanih s prirodom i majkom zemljom. Redovitim vježbanjem naučit ćete mnogo o različitim aspektima vaše prirode koja je slična zemlji i povezanost, međusobnu ovisnost 0 njoj. Svaki dan ovoj meditaciji posvetite barem deset minuta. Nakon deset minuta, ili kad osjetite zadovoljstvo, duboko udahnite kroz nos i, kako izdišete, mentalno ponovite: "Svaki put kad dohvatim ovu razinu svijesti, svoj um koristim kreativnije.,, Neka vaše disanje postane zatim normalno, oslobodite kuglu energije u korijenu kralješnice 1 izbrišite slike povezane s prvom čakrom. Zatim se mentalno vratite u sobu i opustite. Nekoliko časaka zatim mentalno izbrojite do pet i zatim otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego ikad prije. Svadhistana-čakra Druga čakra naziva se svadhistana (sva znači "to što je njezino ja, što pripada sebi,,, a dhistana znači "njezino pravo mjesto,,). Važnost je te definicije za psihospiritualnu integraciju da preko druge čakre

čovjek doživljava duboke osjećaje povezanje sa svojom fizičkom manifestacijom. Ta se čakra nalazi nešto iznad genitalija. Ona upravlja seksualnom energijom, koja je više od tjelesne seksualnosti ili erotičnosti. Ovdje je sjedište kreativnosti koje u čovjeku pobuđuje dječju znatiželju i uzbuđenje manifestnog svemira. Uz druge čakre čovjek i doživljava svijet magičnim. U toj se točki krije i osjećaj istinske muževnosti muškaraca i ženstvenosti žena. Rijetko koje dijete potiskuje protok energije kroz drugu čakru te djeca upravo zato, sve do puberteta, zadržavaju svoju djetinju nedužnost. Ali zbog utjecaja tabua, sputane seksualnosti, odrasli rijetko osjećaju pravilan tok energije kroz taj vitalni centar. Nedužnost i radoznalost ne gube se stjecanjem seksualne zrelosti, kao što se to obično misli, nego zbog blokada druge čakre u pubertetu. U praksi sam se susretao s ljudima koji su mi govorili: "Želim postati cjelovita ličnost,, ili "Želim postati samoaktualizirana ličnost,,. Napokon sam otkrio da nema samoaktualiziramn ljudi. PostojeJtek samoaktualizirani muškarci i samoaktualizirane žene. Dotle dok se čovjek ne osjeti muškarcem ili ženom, ne može ni početi proces prisjećanja, sabiranja i stapanja. To može postići tek kad vrati najljudskiji dio sebe: drugu čakru i njezino pomoćno polje. Prema tekstovima joge, suadhistana-čakra nalazi se odmah iznad i ispred prve čakre, muladhare. Upravlja mnogim organima koji su smješteni u karlici, uključujući i mokraćni kanal i spolne organe. Utječe i na funkcioniranje organa za probavu i izlučivanje, ali kako je smještena nedaleko od prve čakre, teško je odrediti koje funkcije fizičkog tijela nadgleda prva, a koje druga čakra. Tantra nas uči da svadhistana upravlja protokom prane kroz pet kralješaka krstače. Zapisi tantre tvrde da upravlja i načelom ukusa i povezuju je s elementom vodom. Zbog bliskosti hari, druga čakra ima vitalnu ulogu u pravilnom protoku i raspodjeli prane. U toku svadhistana-meditacije, želim da stupite u vezu s tim centrom vaše svijesti, koji utjelovljuje vašu magičnu, senzualnu prirodu, narav znatiželje i uzbuđenja, koja vidi život u svemu i sudjeluje u neprekidnoj ekstazi stvaranja. Želim da postanete toliko svjesni tog dijela vaše naravi da zaboravite na sve ostalo. Svadhistana-meditacija Svadhistana-meditaciju počnite tako da zauzmete udoban položaj uspravnih leđa. Sklopite oči i počnite jogički disati. Dišite duboko kroz nos bez prekida između udaha i izdaha i osjetite kako se opuštate. Me žurite i postanite svjesni svoga tijela prateći svoj dah sljedećih pet minuta. Makon pet minuta posvetite pažnju drugoj čakri, koja se nalazi neposredno iznad spolnih organa. Produžite svoj dah do druge čakre. Pri svakom udahu osjetite kako jača energija usredotočena u vašim spolnim organima. Osjećat ćete toplinu i snagu, koje će postati jače pri svakom udahu. Kad energija ojača, vizualizirajte je kao kuglu narančaste energije. Sljedeće dvije do tri minute doživite i vizualizirajte energiju kako postaje svjetlija i jača. Meka se vaša svijest spusti neposredno iznad spolnih organa i osjetite svijest u toj kugli energije. Postanite ta kugla energije i osjetite kako zračite iz tog centra kroz cijelo tijelo i okolinu.

Osjetite magičnost i znatiželju kojima se manifestira energija što zrači kroz drugu čakru. Obratite pažnju na to kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. Meki će možda doživjeti provalu energije koja će spontano teći duž kralješnice ili kroz tijelo. To se na sanskrtu naziva kryas. Uživajte u tome, jer to je normalna pojava. Možda ćete je osjetiti kao toplu struju energije ili vibracije koje teku vašim tijelom. Te su senzacije povezane s povišenim protokom energije. Obratite pažnju na promjene što ih doživljavate - promatrajte ih, ali nemojte pokušati utjecati na njih. Ubrzo ćete doživjeti slike povezane s drugom čakrom. Meke ce isprva biti u vezi sa seksom, ali ne poistovjetite li se s njima ili im se ne priklonite, one će nestati od sebe, pa će ih zamijeniti slike u vezi sa stvaralačkim procesom. Toj meditaciji posvetite barem deset minuta. Nakon deset minuta ili kad se osjetite zadovoljno, duboko udahnite kroz nos. Kako izdišete, ponovite u sebi: "Svaki put kada dosegnem ovu razinu svijesti, moj um postaje kreativniji.,, Meka vaše disanje postane normalno, neka vaša druga čakra oslobodi kuglu energije i s njom povezane slike, pa se mentalno vratite u sobu i opustite. Makon nekoliko časaka izbrojite u sebi od jedan do pet i kada dospijete do broja pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no ikad prije. Manipura-čakra Treća čakra naziva se manipura (na sanskrtu grad dragulja). Smještena je u pleksusu solarisu i sjedište je ličnosti. Odgovorna je za asimilaciju hrane i nadgleda dio tijela od točke dva prsta iznad solarnog pleksusa sve do dva prsta iznad pupka. Kad je čakra otvorena i funkcionira normalno, čovjek postiže mir... a može ga i zadržati u tjeskobnim trenucima. Treća čakra nadgleda živce pleksusa solarisa koji imaju važnu ulogu u odnosu čovjeka prema svijetu, ljudima, mjestima i stvarima. Maš osjećaj vezanosti, pripadanja, sklapanja dugih, bliskih veza, ljubav prema domu, obitelji, domovini itd., svi su povezani s energijom treće čakre. Pleksus solaris regulira i osjećaj zadovoljstva i povjerenja. Majvažnija razlika između čakre pleksusa solarisa i drugih čakri, osobito srca koje kontrolira četiri snažne emocije, dosljednost je. Energija kojom zrači najstabilnija je i najujednačenije frekvencije u tananomu energetskom »ustavu. Kao što i pokazuje ovaj dijagram, frekvencije koje zrače iz srca razlikuju se po amplitudi. Prikažemo li ih grafički, izgledale bi ovako: Frekvencije povezane s pleksusom solarisom mnogo su stabilnije. Pouzdane su i stoga predvidive. Što se tiče dugotrajnih bliskih veza, iz iskustva tvrdim kako ljubav što dolazi iz srca nije dovoljno jaka da bi se stvorila dovoljno čvrstu i kompletnu vezu obaju partnera, koja bi se mogla održati zauvijek. Da bi veza trajala i izgradila povjerenje, oba partnera moraju povezati solarni pleksus i srce. Energija pleksusa solarisa gradi zadovoljstvo i povjerenje, te oni moraju teći slobodno, ako ljudi žele živjeti zajedno cijelog života. Kad je poremećena funkcija treće čakre, čovjek nehotice onemogućuje energiju da protiče dijafragmom te se ona ne može transmutirati iz običnih frekvencija u one koje su povezane s tananim tijelima

i duhovnom osviještenošću. Blokirajući slobodan protok energije iz pleksusa solarisa, čovjek gubi svijest o postojanju svojih tananih tijela i ja jesam koje zrači iz središta njegova bića. Poremećen je pravilan razvoj ega, pa se on razvija isključivo u svijesti. Uzroci blokada u trećoj čakri strah su od nevoljenih drugih i strah od ponovnog proživljavanja boli zbog odvajanja doživljenoga u djetinjstvu. Zato su spremišta straha najčešće u trbuhu. Manipurna-meditacija U toku manipurna-meditacije omogućuje vam se da osvijestite transcendentnost svijesti. Stupit ćete u vezu s transcendentalnim ja s kojim se uživljavate i suosjećate s drugim ljudima, te ćete s njima biti duboko povezani. Kad svjesno osjetite zračenje iz treće čakre, transcendirat ćete interese ja i postati nesebični pa ćete se lakše vezati s drugim ljudima te osjetiti duboko zadovoljstvo koje izlazi iz te veze. Zauzmite udoban položaj uspravnih leđa, sklopite oči i počnite jogičkim disanjem duboko dišući kroz nos bez predaha između udaha i izdaha. Dok tako dišete, osjetite kako se opuštate. Postanite svjesni svoga tijela obraćajući pažnju na disanje sljedećih pet minuta. Nakon pet minuta usredotočite mentalnu pažnju na treću čakru, koja se nalazi neposredno ispod grudne kosti i počnite iz nje udisati i izdisati. Pri svakom udahu osjetite kako jača energija u pleksusu solarisu. Osjetit ćete je kao toplinu i snagu. Kako energija jača, vizualizirajte je kao kuglu zlntnožute energije. Vizualizirajte je i osjetite kako postaje svjetlija sljedeće dvije do tri minute. Neka se vaša svijest spušta sve dok se ne usredotoči u toj kugli energije. Postanite ta kugla energije i osjetite kako zračite iz nje, najprije kroz tijelo, a zatim u okolinu. Dok zračite, osjetite kako se rastapate. Osjetite kako postajete vlažni i fluidni. Dok vaša svijest zrači iz tog centra, osjetit ćete duboku empatiju. Ta će vam empatija, koja nastaje zbog zadovoljstva i povjerenja, pomoći da suosjetite s vlastitim i tuđim bolom i patnjama. Predajte se tim emocijama i pustite da protiču kroz vas. Tom dijelu meditacije posvetite barem deset minuta. Nakon deset minuta ili kad budete zadovoljni, duboko udahnite kroz nos i, dok izdišete, ponovite u sebi: " Svaki put kada dosegnem ovu razinu svijesti, moj um postaje kreativniji.,, Počnite normalno disati, oslobodite kuglu energije iz vaše treće čakre i slike koje ona pobuđuje u vama, te se mentalno vratite u sobu i opustite. Nakon nekoliko časaka mentalno izbrojite od jedan do pet i kada dođete do broja pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no ikad prije. Anahata-čakra Četvrta se čakra naziva anahata (na sanskrtu nepobjediv). Nalazi se na osmome vratnom kralješku nasuprot srca. Ta je čakra povezana s elementom zrakom i s dodirom. Nadgleda područje tijela koje se prostire od ključnih kosti sve do točke dva prsta iznad pleksusa solarisa. Vrlo je težak prijelaz od manipure do anahate. Izdižući se ponad dijafragme, čovjek iz dvorišta ulazi u unutrašnju lađu tijela. Učinivši i taj korak, čovjek shvaća kako se ja ne može definirati... da se neprestano mijenja jer prilagođava se vječno promjenljivom spektru mogućnosti. Koja će ličnost prevladati, ovisi o

energetskoj razini čovjeka i prilikama unutrašnje i vanjske okoline, kojima se moro prilagoditi. Čakra srca povezana je sa suosjećanjem i iscjeljivanjem te tad zrači smaragdno svijetlozelenom bojom. U transcendentalnom aspektu, čakra srca izvor je svjetlosti i ljubavi, i to ne samo ljubavi čovjeka, nego ljubavi agape, božanske ljubavi koju Novi zavjet poetično opisuje kao rijeku žive vode. Leadbeater kaže: kad se probudi čakra srca, čovjeka obdari moć da "suosjeti vibracije drugih astralnih entiteta tako da instinktivno osjeća djelić njihova osjećaja,,. Odnosno, otvorivši centar srca, čovjek osjeća energetska polja i atmosfere. Otvorivši čakru srca, čovjek može pozitivno djelovati na druge ljude projicirajući im energiju kroz amahata-centar. Ovdje se krije bit iscjeljivanja čakrama. Uzajamnim naporima centra srca i ajne (trećeg oka) čovjek može drugom čovjeku projicirati energiju koja će ga iscijeliti. Žlijezda timusa nalazi se neposredno iznad srca. Ako je blokirana, zakočit će se i njezina funkcija, čime se narušava imunološki sustav. Čakra srca ulazna su vrata astralnom tijelu i stoga regulator emocionalnog života. Regulira kvalitetu i interakciju radosti, boli, straha i ljutnje. Da bi te emocije mogle slobodno teći i biti normalno oslobođene, čakra mora biti otvorena i uravnotežena s drugim čakrama. Ako je blokirana, bit će poremećene emocije. Blokira li čovjek iz straha protok takozvanih negativnih emocija, on tako blokira normalni protok svih emocija, uključujući i radost koja, kad zrači prema okolini, postaje ljubav. Ali, kad je blokirana čakra srca, čovjek ne može postići ravnotežu jer energija ne može nesmetano proticati između fizičkoga i tananih tijela. Čovjek gubi vezu sa svojim fizičkim tijelom jer senzacije koje dolaze iz astralnog tijela preko eteričkog dvojnika postaju nedostupne fizičkom tijelu. Otupljenost fizičkog tijela zapravo je tjelesni prikaz otupljenosti čovjekova emocionalnog tijela i emocionalnog života. Klasični jogički tekstovi opisuju srce kao vrata duše. Već prije mnogo stoljeća jogini su znali da sue uz pomoć ja jesam dopire do tananih i fizičkih tijela kroz čakru srca. "Ovdje je ljubav, ne naša ljubav prema Bogu, nego njegova ljubav prema nama... Bog je ljubav i onaj koji živi u ljubavi, živi u Bogu, a Bog u njemu., Sve dopire do mnogoznačnosti čovjeka preko čakre srca. Brat Lawrence opisuje svoj doživljaj buđenja anahate i kako se preko ljubavi stopio sa suime. "Odrekao sam se svih bogoslužja i molitvi osim onih obvezatnih. Jedino nastojim ostati u njegovoj Božanskoj prisutnosti, gdje se održavam samo pažnjom, općom ljubavlju prema Bogu, koju nazivam prisutnošću Božjom, ili, bolje rečeno, to je uobičajen tih i tajni razgovor s Bogom, koji mi donosi radost i zanos, u mojoj nutrini ili prema okolini, toliko snažnu da je često moram ublažiti kako bih je sakrio od drugih ljudi., Anahata-meditacija Cl toku anahata-meditacije doprijet ćete do manifestacije vašeg ja koji je u funkciji čakre srca. Anahata-meditaciju počinjete tako da zauzmete udoban položaj uspravnih leđa. Sklopite oči i počnite jogički disati. Duboko dišite kroz nos bez stanke između udaha i izdaha i osjetite kako se opuštate. Ne žurite i postanite svjesni svoga

tijela prateći svoje disanje pet minuta. Nakon pet minuta posvetite pažnju četvrtoj čakri u središtu grudne kosti. Počnite disati iz četvrte čakre. Pri svakom udahu osjetite kako energija usredotočena u čakri srca postaja snažnija. Osjetit ćete je kao toplinu i snagu, koje će postati jače pri svakom udahu. Čim ojača, vizualizirajte energiju kao kuglu smaragdno zelene boje. Doživite i vizualizirajte kako postaje jača i svjetlija sljedeće dvije do tri minute. Osjetite kako se svijest spušta sve dok ne dosegne točku u središtu vaših grudi i osjetite kako se svijest usredotočuje u kugli energije. Postanite ta kugla energije i osjetite kako zračite iz tog centra kroz tijelo i u okolinu. Osjetite transcendentalnu ljubav koja zrači kroz čakru srca i posvetite pažnju kako se osjećate fizički, emotivno i mentalno. Što ste više usredotočeni na srce, sve ćete više osjetiti mistično srce Krista u vama. Kako rijeke žive vode zrače kroz vaše srce, vaše će čitavo tijelo pulsirati i žareće struje energije isijavat će posvuda: kroz vaše noge sve dok tabani vaših stopala ne počnu vibrirati, kroz ruke i dlanove, sve do vrha glave. Doživjet ćete toplinu kako ritmično pulsira iz vašeg srca i ispunjava cijelo tijelo. Čim se prepustite energiji, koja zrači kroz vaše srce, osjetit ćete samilost i bezuvjetnu ljubav prema sebi kao i prema svim ostalim ljudima i doživjet ćete stanje koje je Isus opisao kao neizrecivi mir. Posvetite barem deset minuta ovoj meditaciji. Nakon deset minuta ili kad osjetite zadovoljstvo, duboko udahnite kroz nos i kako izdišete, ponovite u sebi: "Svaki put kad dosegnem ovu razinu svijesti, svoj um koristim kreativnije.,, Neka vaše disanje ponovo postane normalno, četvrtom čakrom oslobodite kuglu energije i slike koje ona stvara, te se mentalno vratite u sobu i opustite. Nakon nekoliko časaka izbrojte od jedan do pet, i kada kažete pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego ikad prije. Visuddha-čakra Peta se čakra naziva visuddha (na sanskrtu čisto). Počinje na trećemu vratnom kralješku, neposredno ispod medule oblongate do točke u grlu pokraj Adamove jabučice. Povezana je s elementom akasa (koji su odnosi na eterične tvari) kao i sa slušanjem i načelom zvuka. Nadgleda dio fizičkog tijela od središta nosa do ključne kosti. Kad se aktivira, čovjek postaje svjestan svojega mentalnog tijela. Po nekim zapisima joge predstavlja (vijnanamaya kosa) intelektualno tijelo. Kad se aktivira (čakra vrata, jogini smatraju da čovjek može odvojiti funkcije mentalnog tijela od nižih tijela, astralnoga, eteričnoga i fizičkoga. Tad čovjek postiže distanciranost. Povećava se moć razumijevanja. Sve mu postaje jasno i spoznaje svoju dharrnu. Alice Dailey govori: "Ti se centri aktiviraju ovisno o stupnju razvoja čovjeka. Kod nekih ljudi neki centri mogu biti relativno oduhovljeni. Čovječanstvo tek budi vratni centar, ali glava i srce još su mu uspavani.,, Vratna čakra povezana je s modrom bojom. Leadbeater kaže daje "srebrnkasta i svjetlucava... kao mjesečina na vodi koja žubori,,. Aktivirajući petu čakru, čovjek prvi put postaje svjestan da su unutrašnji svjetovi stvarni i da ljudi postoje istodobno kako na planu tananih tako i na planu fizičkih svjetova. Vratna čakra nadgleda

sposobnost potpunoga i kreativnog izražavanja. Prenosi nakane duge (astralnih i mentalnih tijela). Zapisi joga kažu da nadgleda udana uayu, oblik prane, koji omogućava vokalno izražavanje. Ali udana uaya nadgleda i više od toga, cjelokupno područje grla, vrata i lica. Upravo zbog toga facijalne ekspresije, mimika, pa čak i prostor koji zauzima, čovjek ovisi o udana uayi. Taje čakra sinonim osobnog integriteta. Kad prana slobodno teče kralježnicom, preko vratne čakre, čovjek može čvrsto braniti svoj stav, može reći ne. To može zato što vratna čakra jedina može oblike čovjekove energije pretočiti u neizmjernu radost. Vratna čakra može se usporediti s razvodem. Jaše frekvencije energije, ukljušujući ljutnju, bol i strah, koje se do nje uspinju iz nižih čakri, automatski se pretaču u neizmjernu radost. Svi oblici energije iz četiri niže čakre (kvantiteta i kvaliteta energije nije bitna) mogu se tako preraditi i pretočiti preko pete čakre. Energija, pošto se transmutira, napaja fizičko i tanana tijela. Suvišak energije zrači prema van ispunjavajući okolinu radošću i ljude, kojih je vratna čakra otvorena, obasipa karizmatskim žarom. Budeći vratnu čakru, čovjek transcendira strah. Čim se strah transmutira, pojavljuje se ja jesam, te se čovjek može posvema izraziti u svim situacijama. Tad čovjek i može razumjeti riječi apostola Pavla: "Bog naš duh nije obdario strahom, nego snagom, ljubavlju i spokojnim umom.,, Visuddha-meditacija U toku visuddha-meditacije doživjet ćete radost koja je manifestacija osobine transformiranja pete čakre. Visuddha-meditaciju počinjete tako da zauzmete udoban položaj uspravnih leđa. Sklopite oči i počnite jogičkim disanjem. Dišite duboko kroz nos bez stanke između udaha i izdaha i opuštajte se. Ne žurite i postanite svjesni svojeg tijela prateći svoj dah sljedećih pet minuta. Nakon pet minuta obratite pažnju na petu čakru u vašem grlu. Proširite svoj dah do pete čakre. Pri svakom udahu osjetite kako energija koja je usredotočena u vašoj vratnoj čakri postaje sve snažnija. Osjetit ćete je kao toplinu i snagu. Vizualizirajte energiju kao kuglu modre svjetlosti. Doživite i vizualizirajte kako postaje sve jača i svjetlija sljedeće dvije do tri miute. Osjetite kako se spušta vaša svijest sve dok se ne usredotoči u toj kugli energije. Postanite ta kugla energije i osjetite kako zračite iz tog centra cijelim tijelom i prema okolini. Osjetite svoj neustrašivi karakter... plemenit i hrabar; osjetite integritet i pravo da budete to što jeste u svakom času. Osjetite unutrašnju afirmaciju kako vas prožima. Potvrdu koja kaže "da, životu u svakom času. Sto ste više usredotočeni na svoju vratnu čakru, tim ćete se više osjećati pobjednički. Bez potcjenjivanja ikoga, bit ćete pobjednik u svakom času. Želite li, mentalno ponavljajte sebi "konačno sam slobodan,,. Kad istodobno doživite pobjedu na svim razinama kauzalnosti, osjetit ćete kako bujice energije nadiru vašom kralješnicom. Kad prođu vašom vratnom čakrom., pretvorit će se u struje neizmjerne radosti. Prihvatite vašu pobjedu. Kad to i učinite, ispunit ćete svoju dharmu jer bit ćete to što jeste u svakom času. Posvetite barem deset minuta ovom dijelu meditacije. Nakon deset minuta ili kad se osjetite zadovoljno, duboko udahnite kroz nos i kako izdišete ponovite u sebi:

"Svaki put kada dosegnem ovu razinu svijesti, svoj um koristim kreativnije.,, Neka vaše disanje postane normalno, oslobodite kuglu energije petom čakrom i sve slike što ih ona pobuđuje, te se mentalno vratite u subu i opustite. Nakon nekoliko časaka mentalno izbrojite od jeda do pet, i kada dospijete do pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego ikad prije. Ajna-centar Šesta se čakra naziva ajna (na sanskrtu naredba). Nekad je nazivaju i siua nelra, što znači Šivino oko ili jnana netra - oko mudrosti. Neki je klasični tekstovi poistovjećuju s hipofizom. Smještena je između obrva i svima je dobro znana kao treće oko. Ajna-centar simbolički se prikazuje slogom ohm, koji je začetak i kraj svega. Tim centrom čovjek usklađuje svoje snage i postiže ravnotežu između jina i janga. Kad se probudi ajna centar, doživljava se potpuno jedinstvo, te čovjek može osjetiti sebe u potpunosti kao ja jesam, jedinstvo svih ja. Treće oko zrači tamnomodrom bojom koja kod razvijenih ličnosti poprima ljubičasti odsjaj. Ona je točka gdje se različiti protoci prane sastaju i raspoređuju. (Iz nje se grana sasumna, kroz nju prolaze ' ipingala pošto što su se proširile do nosnica.) Ta čakra kontrolira ne samo tjelesno promatranje, nego ima i uvid u mistično promatranje viših sfera: intuiciju, vidovnjaštvo i druge paranormalne oblike spoznaje. Sjedište je kreativnosti i, kad je aktivna i otvorena, postaje sjedište božanske inteligencije. Ajna-centar kontrolira sve više mentalne aktivnosti. To su intuicija, racionalno razmišljanje i pamćenje. Intuicija uključuje sve oblike paranormalnih aktivnosti. Kad je učenik aktivirao treće oko, tad može osjetiti i više od energetskih polja i atmosfera. Razvijaju se vidovnjačke sposobnosti, telepatija i iscjeljivanje mentalnom projekcijom. Snagom uma može osmisliti nove stvarnosti na tjelesnom planu. Objektivna stvarnost materijalnog svijeta tek je fizička manifestacija subjektivne stvarnosti prethodno stvorene na mentalnom planu. Taj se proces odvija nesvjesno prije nego što se aktivira šesta čakra. Ali kad se ona aktivira, proces se odvija svjesno, a snagom volje i mašte čovjek osmišljava nove stvarnosti koje su suglasne njegovoj dharmi te ga vode cjelovitosti i neizmjernoj radosti. Čovjek koji je aktivirao šestu čakru izdiže se iznad zemaljskih ciljeva i privrženosti što mnoge ljude odvraćaju od ispunjavanja njihove dharme. Čovjek koji je probudio ajna-centar doživljava nove stvarnosti koje je stvoro mentalno i bez odgađanja pretače ih u materijalnu stvarnost. Kad se otvori šesta čakra, stapaju se svjesno i nesvjesno i zauvijek nestaje jaz koji je postojao između njih. Integracija je potpuna i čovjek se doživljava kao jedinstvo svih ja - ja jesam. Čovjek se u tom stanju prisjeća i doživljava sebe u svim fazama svojeg razvoja, još od kolijevke, te se prisjeća svih individualnih energetskih polja koja su načinila njegovo osobno energetsko polje, uključujući i dva najvažnija: majku i oca. Budući da se svega prisjetio, izdiže se iznad strave, iznad časa kad se prvi put osjetio izdvojen od kozmičkog polja, pa se i može prisjetiti vremena kad je osjećao bezuvjetnu ljubav i jedinstvo. Tako čovjek postaje vlastita majka i vlastiti otac. Hermann Hesse spoznao je to intuitivno kad je napisao da Sidarta "pognut nad rijekom... ugleda svoje lice kako se odražava u spokojnoj

jutarnjoj vodi, i ondje je bio odraz nečega što je zaboravio, ali pošto je dobro promislio, prisjetio se. Njegovo je lice bilo nalik na lik čovjeka kojega je poznavao i prema njemu je osjećao strahopoštovanje. Bilo je to lice slično liku njegova oca, Brahmana.,, Ajna-meditacija U toku ajna-meditacije steći ćete osobinu što donosi sklad. Ajna meditaciju počinjete tako da zauzmete udoban položaj uspravnih leđa. Zatvorite oči i počnite jogičkim disanjem. Dišite duboko kroz nos bez stanke između udaha i izdaha i osjetite kako se opuštate. Ne žurite, postanite svjesni svoga tijela prateći disanje sljedećih pet minuta. Nakon pet minuta pažnju posvetite šestoj čakri, koja se nalazi između vaših obrva. Počnite disati iz šeste čakre. Pri svakom udahu osjetite kako energija usredotočena u vašem trećem oku postaje jača. Osjetit ćete je kao toplinu i snagu koja će jačati pri svakom udahu. Kad postane snažnija, vizualizirajte energiju kao kuglu indigo-svjetlosti. Doživite i vizualizirajte je kako postaje jača i svjetlija sljedeće dvije do tri minute. Zatim osjetite kako vam se svijest spušta sve do točke između obrva i osjetite kako se usredotočila u kugli energije. Postanite ta kugla energije i osjetite kako zračite kroz tijelo i u okolinu. Doživite sebe kao jedinstvo svih ja. Osjetite kako vam um zrači simultano u svim smjerovima i ispunite sobu svojom sviješću. Obratite pažnju na to kako se osjećate tjelesno, emocionalno i mentalno. Što ste više usredotočeni u trećem oku, tim će se potpunije stopiti svjesno i nesvjesno. U tom ćete stanju osjetiti kako električna struja teče vašim fizičkim tijelom i glava će vam početi blistati iz središta te vatre trećeg oka. Posvetite barem deset minuta ovom dijelu meditacije. Nakon deset minuta ili kad budete zadovoljni, duboko udahnite kroz nos i, kako izdišete, ponovite u sebi: "Svaki put kada dosegnem ovu razinu svijesti, svoj um koristim kreativnije.,, Neka vaše disanje ponovo postane normalno, oslobodite kuglu energije šestom čakrom i sve slike koje ona u vama pobuđuje te se mentalno vratite u sobu i opustite. Nakon nekoliko časaka izbrojte od jedan do pet i kada dospijete do pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no ikad prije. Sahasrara-čakra Sedma se čakra na sanskrtu naziva sahasrara. Zapisi joge često je opisuju kao lotos tisuću latica. Neki tu čakru smještaju u kruni glave dok drugi tvrde kako je smještena iznad krune glave da bi je razlikovali od šeste čakre. Budeći ajna-centar, čovjek je postigao cjelovitost procesom psiho A piritualne integracije. Nadvladao je strah, poistovjetio se s ja jesam i doživio neizmjernu radost. Ali, još se nije potpuno razvio; iako poznaje svoju mnogoznačnost, njegov doživljaj sebe još se razlikuje od suega. Posljednji je korak stapanje osobnoga energetskog polja čovjeka s kozmičkim poljem (stapanje ja jesam sa suim, koji je moguć tek kad se lotos tisuću latica rascvjeta, a kundalini budi sahasraru. Po tantri, buđenje krunske čakre odgovara sjedinjenju shaktia

(ženskog principa) sa šivom (muškim principom). Kad se postigne to jedinstvo, ono traje zauvijek. Postižući to stanje, čovjek je iznad prolaznog vremena jer zauvijek je usredotočen na neprolaznu, vječnu sadašnjost. U tom stanju nesvjesno bira sebe u svakom času do stanja u kojemu ne postoji, gdje se stapa s cijelim svemirom, sadržaj kojega je. Postajući svemir, čovjek prestaje razumijevati svemir, jer razumjeti znači prestati postojati. Shi-tona, majstora zena, učenik je zapitao što je dharma. - Upitaj onaj stup - odgovori mu. Učenik odvrati: - Ne razumijem. Na to mu Shi-ton reče: - Ni ja. Kad se probudi ajna-centar, čovjek se stapa sa svim i sa svime što se i nalazi u njemu. Iz toga stanja nema povratka natrag. Nema ni smrti kad se postigne to stanje. Nema ničega osim praznine, a u njoj čovjek nalazi sebe u svemu, kozmičkom polju energije i svijesti. U Tao te Chingu piše: Dosegni nebesku prazninu I predaj se miru, Pred vrvljenjem bića Misli samo o njihovu miru. Bića različita sva Korijenu svome hrle. Vraćati se korijenu svome, znači skrasiti se u miru. Skrasiti se u miru, znači redoslijed obnoviti. Obnoviti redoslijed, znači stalnost upoznati. Upoznati stalnost, eto što je nadahnuće. Tko stalnost ne pozna Slijepo u nesreću srlja. Tko upozna stalnost, bit će snošljiv. Tko je snošljiv, bit će ravnodušan. Tko je ravnodušan, kraljem će postati. Tko postane kraljem, taj božanstven biva. Tko je božanstven, s Taoom skupa prebiva. Tko je s Taoom jedno, poživjet će dugo. I, ništa ga vrebati neće do isteka žića. (s francuskoga preveo Stojan Vučićević) "Krunska čakra odgovara epifizi koja, probuđena, blista ljubičastom bojom. To je posljednja čakra koju treba otvoriti te tako odgovara najvišoj razini duhovnog savršenstva. Kao i druge čakre, i ona je kanal za više energije, u ovom slučaju duhovnog plana. Ipak, nije sasvim slična drugim čakrama kad su probuđene, jer može se izokrenuti i zračiti kao središnje sunce stvarajući energiju i oblikujući iznad glave čovjeka istinsku krunu čiste svjetlosti i božanske energije., Sahasrara-meditacija Što se tiče krunske čakre, za nju nema nikakve meditacije jer

čovjek više ne postoji kao izdvojena jedinka nego je u svakom času stopljen sa svim i sve kroz njega meditira u svakom času. Sjedeći mirno, ništa ne radeći Dolazi proljeće, i trava niče.

XIII. Terapija preko čakri Osnovni je smisao života čovjeka pobuditi svijet kojim nas je Bog obdario, a pravo značenje i vježba tijela pomažu nam da ga slobodno izrazimo. Samo su četiri emocije na osnovi kojih su sazdane sve ostale: radost, ljutnja, bol i strah. Nijednoj od njih nije svojstven negativitet. Mnoštvo se drugih emocija oblikuje sažimanjem i primjenjivanjem tih osjećaja u drugim situacijama. Emocije ljutnje, boli i straha nisu po sebi negativne, niti se takvima prikazuju kad se mogu prirodno izraziti; nisu zakočene strahom dok putuju tananim energetskim sustavom. Strah remeti njihov prirodan tok pa se tako stvaraju spremišta zakočenih emocija u tananomu energetskom sustavu. Upravo su ta spremišta blokiranih emocija i uzrok naše patnje. Zapravo, ljutnja, bol i strah samo su nazivi koje dajemo različitim frekvencijama prane što protiče tananim energetskim sustavom. U psihospiritualnoj integraciji spoznajemo da je sva energija u osnovi zdrava. Teškoće s energijom pojavljuju se tek kad zbog preopterećenja ili blokade energije izbije na pogrešnome mjestu u pogrešno vrijeme. Oponašajmo malenu djecu: ne bismo se smjeli plašiti toga da iskreno iskažemo emocije u svim prilikama, niti bi zbog toga trebali osjećati grižnju savjesti. Sve dok se emocije iskazuju spontano, iskreno i hrabro, neće se oštetiti tanani energetski sustav i nećete osjetiti nikakve negativnosti sve dok iskazujete frekvencije energije (emocije). Ipak, u toku socijalizacije, ljudi su naučili zakočiti slobodno zračenje energije, osobito emocionalne energije kroz svoj tanani energetski sustav. Tako su ljudi stvorili druge unutar sebe i njih nose cijelog života. Nesvjesni ciljevi i stavovi ljudi, a često i svjesni ciljevi i ponašanje odražavaju odgoj u ranom djetinjstvu i broj i snagu drugih u njima. Unutrašnje ja nastoji sebe izraziti i spontano zračiti u svim prilikama. Nikad nije ni bilo dileme koliko je dobro ili loše izraziti sebe. Čovjeku je primjereno sebe izraziti spontano. Da ljudi spontano izražavaju emocije, što znači u pravi čas, pravilno raspoređenom energijom, nikad ne bi ni imali teškoća s emocijama. Bol ne zadaje energija ili protok energije, nego statičnost energije koja uzrokuje pritisak u tananomu energetskom sustavu. Pritisak nastaje zbog toga što je previše energije predugo bilo zapreteno na pogrešnome mjestu, a to nam nanosi bol. Sigurnosna opna Sve dok živimo na ovome svijetu, čakre djeluju kao opne pritiska

za tanani energetski sustav. Kad su otvorene, onemogućavaju nezdravo gomilanje energije i emocije mogu prirodno teći kroz sustav. Neobično je važno da opne budu otvorene i nezakočene. Jer, samo tako kroz njih može proticati energija, inače nastaju opasni pritisci. A sustav koji opne moraju štititi nakon nekog će se vremena preopteretiti i slomiti. Nažalost, ljude su od ranog djetinjstva učili da remete normalno funkcioniranje čakri, mijenjajući njihovo prirodno ponašanje, tako da bi ono bilo u skladu s društvenim normama ponašanja. Unatoč najboljim namjerama, svaka je nova generacija nesvjesno uspjela prisiliti svoju djecu da pate, jer nagnali su ih na to da zakoče slobodno zračenje emocionalne energije, odnosno prane kroz njihov tanani energetski sustav. Budući da prana zrači u okolinu uglavnom kroz čakre, svako nastojanje da se ograniči protok emocija suzit će sve frekvencije prane u točkama njihova ulaska, izlaska i transfera. Povećava se i pritisak u tananomu energetskom sustavu zbog nagomilane zakočene energije, pa se čakre zatvaraju. Fizičko tijelo umrtvi se i čovjek otupi. Ta kombinacija straha, blokade, pritiska i viška straha najprije narušava tanani energetski sustav, a zatim se poremećaj seli u sve smjerove, sve dok ne poremeti život čovjeka na sve četiri razine kauzalnosti. Unatoč prethodnom oštećenju čakri koje su uzrokovale blokade u tananomu energetskom sustavu, može ih se izliječiti i vratiti potpuno funkciju čakri. U ovome ćete poglavlju naći seriju vježbi koje će vam pomoći da otklonite ta oštećenja jer otvorit ćete čakre, uravnotežiti ih i osloboditi spremišta zakočene energije, koja su nastala blokadama. Tjelesna relaksacija

#

Ova serija vježbi namijenjena je poboljšanju protoka energije kroz vaš tanani energetski sustav. Rezultat se postiže postupno, te se stoga moraju izvoditi redovito. Nisu namijenjene prvoj pomoći u krizi ili uklanjanju blokada. One postupno otvaraju čakre, brišu blokade i pomažu vašemu fizičkom tijelu i tananomu energetskom sustavu da se prisjeti svojega prvotnog stanja cjelovitosti, ravnoteže i neizmjerne radosti. Ove tri skupine vježbi treba izvoditi naizmjence, njihov je učinak kumulativan. Svaka će vas vježba pripremiti za sljedeću. Prva vježba priprema vaše fizičko tijelo za povećani protok prane, jer uklanja napetost mišića. Počnite vježbu ležeći na leđima, glava je uspravna, oči sklopljene. Ispružite noge, a ruke ostaju uz tijelo. Da biste postigli osjećaj opuštenosti i spontanosti, koji su nužni pri tjelesnom opuštanju, odignite desnu nogu pet cm od poda. Bez stanke, pustite je da padne kao da je mrtva. Zatim podignite lijevu nogu i neka i ona padne na tlo. Jednako tako podignite polagano i desnu ruku i pustite je neka padne. Zatim podignite lijevu ruku i pustite je da padne. Sad istodobno podignite i lijevu nogu i desnu ruku, te neka istodobno padnu na tlo. Podignite i desnu nogu i lijevu ruku i pustite da odmah istodobno padnu. Lagano podignite bedra i pustite ih neka padnu. Zatim podignite ramena i pustite ih da padnu. Naposljetku, polagano vrtite glavom slijeva nadesno. Te će vam jednostavne kretnje pomoći da se osjećate opušteno kao krpena lutka.

Nekoliko sljedećih časaka ležite apsolutno spokojno i obratite pažnju na to kako se osjećate. Zabilježite kako se opuštaju vaši mišići, tetive, zglobovi i kralješnica. Dok se opušta vaše fizičko tijelo, obratite pažnju na ritam disanja. Osjetite kako postaje dublje i polaganije sve dok gotovo sasvim ne prestane. Uskoro ćete osjetiti bestežinsko stanje. Osjetit ćete kao da se vaše tijelo pretvorilo u čistu energiju. Osjetite kako ta energija revitalizira i ponovo napaja svaku molekulu vašeg tijela. U tom se položaju opuštajte pet minuta. Izvodeći tu vježbu opuštanja, lakše ćete izvesti drugu skupinu vježbi. Pošto ste završili ovu uvodnu vježbu, pripravni ste za vježbu joga-ustave. Ustave Stari jogini osmislili su seriju od tri vježbe, koje su nazvali ustave. One omogućavaju lakši protok energije kroz čakre. Redovito izvođenje tih vježbi korisno djeluje i pomlađuje posvemašnji tanani energetski sustav, živčani sustav i fizičko tijelo. Da biste izveli sve tri ustave, najoblje će biti da legnete na leđa s rukama uz tijelo, zauzmete položaj lotosa ili da sjednete na stolac naslonivši se na naslon, a stopala neka budu na tlu. Leđa moraju ostati uspravna dok izvodite svaku od tih ustava. Oči neka budu sklopljene, pa počnite jogičkim disanjem. Vratna ustava Jalandhara-bandha ili vratna ustava prva je ustava kojom učenik mora ovladati. Ona oslobađa energiju (osobito energiju jang što putuje uzduž leđa) koja je često blokirana u gornjem dijelu grudi, ramena i vrata (predjelu četvrte i pete čakre). Izvodite tu vježbu dok dišete kroz nos. Uvucite bradu i vrat tako da osjećate kako ih zajedno stežete. Istodobno podignite ramena tako da potiljak leži na vratnim mišićima. Osjetit ćete kao da uopće i nemate vrata. Neka glava ostane u sredini i nemojte je savijati ni naprijed ni natrag. Kad ste postigli ustavu, obratite pažnju na kralješnicu neposredno ispod vrata i osjetite kako se žarenje širi iz te točke uzduž kralješnice prema gore, prema vratu. Kako se kreće prema gore, postat će jača i zračit će u svim pravcima. Neki ljudi osjećaju kako to žarenje prati toplina ili snažna vibracija. Sve su te senzacije normalne. Nemojte ništa pokušavati kako bi ih poremetili ili pojačali. Samo ih promatrajte. Te su senzacije simptom povišenoga, zdravijeg protoka prane duž kralješnice i kroz vratnu čakru. Kad se počnete koristiti ustavom, savjetujem vam da je zadržite sve dok ne izbrojite do pet, a istodobno i zadržavajte dah. Pošto izbrojite do pet, izdahnite i oslobodite ustavu. Tad se odmarajte izbrojivši do pet. Vježbu ponovite dok brojite do pet, a tad se odmorite. Zatim ponovite ustavu treći put. Pošto ste završili treće ponavljanje, odmarajte se dvije minute uz jogičko disanje, sve dok ne osjetite kako se energija blago uspinje vašim potiljkom. Dok nesmetano teče, osjetit ćete blistanje u zatiljku i ramenima koje će pratiti osjećaj samozadovoljnog pouzdanja i unutrašnje snage. Jalandhara-bandha važna je za tijelo jer jača gornji dio kralješnice tako da prana može slobodno prolaziti vratnom čakrom prema gore

do šeste i sedme čakre. Korisno djeluje na fizičko tijelo jer uklanja napetost u potiljku i ramenima. Pomoći će vam da se uspravno držite i stimulirat će normalne tjelesne senzacije u tom predjelu vašeg tijela. Tiroidnu i paratiroidnu žlijezdu stimulira izazvani pritisak i one stoga luče hormone mnogo efikasnije i aktiviraju se više funkcije hipofize i epifize njihovim optimalnijim funkcioniranjem. Kad se bavimo energijom što protiče srcem i vratnom čakrom, osobito čakrom srca, bavimo se spletom energija. Te se energije razlikuju po polaritetu. S jedne strane imamo ženski jin, a s druge muški jang. Kad energija jin i jang uđu u polje svake čakre, čakra ima moć privlačenja kao sila teža na energiju. Kad pretežejm-energija koja prolazi čakrom, ona prolazi prednjim dijelom tijela kroz veliki meridijan regulacije i čovjekovo stanje i njegov tanani energetski sustav bit će prijemljiviji, odnosno pasivniji. Ima li suviška jang-energije pri prolasku kroz čakru, kako putuje leđima kroz meridijan upravljanja, pojavit će se suvišak agresivne muške energije u fizičkomu i tananim tijelima i tananomu energetskom sustavu, pa će čovjek biti pretjerano agresivan i zatvoren. Važnost vratne ustave u njezinoj je sposobnosti da ispravlja neravnotežu u spletu energijejin ijang kako pritječe u četvrtoj i petoj čakri kroz njih i izvan njih. Vratna ustava uklanja napetost u fizičkom tijelu, koja sputava protok energije meridijanima regulacije i upravljanja. Stezanje bilo kojega od ta dva kanala uzrokuje mnoštvo energetskih teškoća, od depresije do hiperaktivnosti, koje ovise o ravnoteži između jina i janga. Kad je stegnut meridijan regulacije, čovjek postaje arogantan i hiperproduktivan, a kad je stegnut meridijan upravljanja, postaje pasivan i depresivan. Ustava dijafragme Yddiyana-bandha ili ustava dijafragme druga je ustava. Vježbom počinjete tako da uzdignete dijafragmu prema grudnom košu, dok uvlačite organe gornjeg trbuha prema gore i dolje u pravcu kralješnice. Tu vježbu treba raditi samo pri izdisanju, kako bi se u grudnom košu napravilo mjesta za stezanje. Počnite zadržavši ustavu sve dok ne izbrojite do pet i dok zadržavate dah, pažnju usmjerite na središnji dio leđa iza pleksusa solarisa. Nakon nekoliko časaka osjetit ćete žarenje u leđima neposredno iza pleksusa solarisa. Taj će osjećaj postati sve intenzivniji dok se ne pretvori u topli bljesak što će putovati kralješnicom prema čakri srca. Dok teče prema naprijed, jedan će dio te energije privući treća čakra svojom prirodnom magnetičnošću. Tanani energetski sustav tu će energiju, koju transmutira čakra, koristiti kako bi povećao osjećaj pripadanja čovjeka, zadovoljstva, kao i da unaprijedi svoje odnose s drugim ljudima. Zadržavajte ustavu sve dok ne izbrojite do pet, oslobodite je dok izdišete i brojite do pet. Ponovite ustavu još triput, nakon trećeg ponavljanja opustite se jogičkim disanjem sljedećih pet minuta i posvetite pažnju energiji što protiče kroz vašu treću čakru. Yddiyana-bandha razvija empatiju i samilost, jer stimulira protok energije kroz čakru pleksusa solarisa i preko nje. Ova ustava može biti odlučujuće važna ljudima koji teško sklapaju veze s drugima, te ne mogu održavati dugotrajne veze. Stimulirajući pleksus solaris, stimulira se zapravo cjelokupni simpatički živčani sustav. Stimuliranje simpatičkoga živčanog sustava pridonosi boljem protoku živčane

energije, koja pospješuje proces prehrane, asimilacije i rasta. Nije li uključeno i fizičko tijelo, ne može se doživjeti cjelokupan emocionalno sretan odnos, niti je moguće iskazivanje emocija. Fizičko je tijelo pod izravnom kontrolom simpatičkoga živčanoga sustava i, stimulirajući treću čakru, čovjek stimulira centre osviještenosti koji omogućavaju potpuno izražavanje emocionalne energije kroz fizičko tijelo. Ustava korijena Treća je ustava mulabandha - ustava korijena. Ona je i najsloženija. Nama je osobito važna zbog utjecaja moći na kundalini, koji je smješten u korijenu kralježnice, i na seksualnu energiju druge čakre. U prvom dijelu ustave korijena morate stegnuti analni sfinkter i uvući ga, a na isti se način zadržava pomicanje crijeva; zatim uvucite spolne organe tako da se stegne mokraćni trakt i donji dio trupa. Napokon, uvucite donji abdomen u pupku, privlačeći ga prema kralježnici. Tako se rektum i spolni organi uvlače gore i dolje prema leđima. Ta bi se ustava trebala izvoditi pri izdisaju i valja je zadržati sve dok ne nabrojite do pet, a zatim se opuštajte dok brojite do pet, i ponovite triput. Nakon trećeg ponavljanja opustite tijelo, dišite kao jogini i odmarajte se pet minuta ili sve dok se ne osjetite ugodno; obraćajte pažnju na protok energije u gornjemu i donjem abdomenu i duž donjeg dijela kralježnice. Ova ustava oslobađa blokade u prvoj i drugoj čakri jer stimulira seksualnu i kreativnu energiju, i budi uspavani kundalini u korijenu kralježnice. Kad se usavršite, možete raditi i varijaciju ove vježbe, koja će vam uvelike koristiti. Ali, možete je izvoditi tek kad ste sv ladali individualne ustave. Varijaciju vježbe počnite sjedeći na petama, a ruke stavite na bedra, zatvorite oči i počnite jogičkim disanjem. Nakon dvije do tri minute promijenite ustavu korijena. Opustite ga da ga ne zadržavate. Zatim primijenite ustavu dijafragme i opustite ga da ga ne zadržavate. Napokon, primijenite vratnu ustavu i opustite je da je ne zadržavate. Tim redoslijedom ritmički ponavljajte te ustave tri do četiri minute. Normalno ćete izdisati dok izvodite prve dvije ustave, a udisati pri trećoj. Nakon nekoliko trenutaka vaše će se fizičko tijelo početi znojiti i oslobađat će se toksina. Tako se fizičko tijelo čisti, što je vrlo korisno. Jer, kad je tako zakočeno, sprečavat će protok prane kroz tanani energetski sustav. Izvodite li ustave i obrnutim redom, probudit ćete kundalini i ojačati njegov protok u smjeru krunske čakre. Kad ojačate, vježbe možete izvoditi i duže vrijeme, od tri do četiri minute, sve do deset. Ali, nipošto nemojte smetnuti s uma da se ne smijete naprezati. Osluškujte tijelo i intuiciju te prekinite čim osjetite napor. Stezanje ne pomaže energetskom sustavu. Ono je zapravo vrlo opasno i može vam poslije uzrokovati teškoće. Stoga, samo polako! Otvaranja i uravnoteženje rada čakri Treća se vježba naziva uravnoteženje čakri. Njome se pojačava protok energije što prolazi kroz čakre. Uravnoteženje rada čakri zapravo je kombinacija prve dvije skupine vježbi iz ovog poglavlja, koje će povećati vašu sposobnost da

slobodno zračite energijom. Počnite vježbom iz istog položaja u kojemu ste se našli kad ste završili s ustavama. Možete sjediti ili ležati. Važno je da su leđa uspravna. Oči neka budu sklopljene i budite opušteni. Počnite brojiti unatrag, od pet do jedan, i pri svakom broju duboko udahnite i osjetite kako se sve više opuštate. Ne morate kontrolirati tok misli, neka vaša svijest luta kamo god poželi. Kad dospijete do broja jedan, tiho ponovite tvrdnju: "Duboko sam opušten, osjećam se bolje nego prije., Zatim pažnju obratite na čakru koja se nalazi u korijenu kralješnice. Sve dok obraćate pažnju na nju, ona će vibrirati i žariti. Tako otkrivate položaj svake čakre, jer žarenje dopire iz tog središta. Obraćajući pažnju na čakre, osjetit ćete kako se otvaraju i šire. Osjetit ćete točku u kojoj se nalaze i pulsirajuće žarenje iz energetskog izvora koji njima prolazi do vaše aure. Obraćajući pažnju na prvu čakru, moći ćete je locirati, aktivirat ćete je i mentalnom snagom vaše pažnje. Ta je mentalna stimulacija prvi korak u otvaranju čakri. Sljedeći je korak disanje iz svake pojedine čakre. Tako ih i dalje možete stimulirati dajući im energiju svojstvenu duhu, koja je manifestacija prane (vitalne snage) u čakrama. Tim dvjema alatkama, umom i dahom, kad vam stoje na raspolaganju, možete početi proces otvaranja i uravnoteženja energetskih centara. Počnite s prvom čakrom (korijen kralješnice), obrativši na nj mentalnu pažnju. Zatim iz nje počnite disati, a tad izdahnite bez stanke između udisanja i izdisanja, te pritom zapjevušite univerzalni ohm iz čakre. Nemojte zaboraviti da u posljednjoj fazi (pjevušenje pri izdisanju) muzički ton koji pjevušite uzrokuje rezonanciju u čakri isto kao što rezonancija nastaje u violinskoj žici kad akustična viljuška zatitra u njezinoj blizini. Ponovite pjevušenje ohm triput iz svake čakre, tako da počnete u korijenu kralješnice i završite u kruni. Povisite ton ohma pri svakoj čakri za jednu notu, počevši od G za prvu čakru, te ispjevajte svih sedam tonova glazbene ljestvice (kako se uspinjete kroz sedam čakri). Pošto ste pjevušili triput iz svake čakre, ostanite u istom položaju zatvorenih očiju još pet minuta. Dišite kao jogini i obraćajte pažnju kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. Nakon pet minuta, ili kad budete zadovoljni, izbrojte u sebi od jedan do pet. Kad dođete do pet, otvorite oči. Osjetit ćete se sasvim budni, posve opušteni i bolje nego ikad prije. Kombinacija tehnika, tjelesne relaksacije, ustava i uravnoteženja čakri oduzet će vam samo 15 minuta, ali iako ih možete izvesti u tako kratkom vremenu, njihovo kombinirano djelovanje bit će značajno. Ne samo što će se čakre otvoriti, nego će i uravnoteženo funkcionirati, stvorivši zdrav protok energije u tananomu energetskom sustavu. Tako se ojačava i revitalizira fizičko tijelo i živčani sustav, a oni će vas očuvati od negativiteta u vanjskom i unutrašnjem svijetu. Te bi tehnike trebalo izvoditi svaki dan, ujutro i kasno poslijepodne. Nemojte ih izvoditi prije spavanja, jer uzbuđuju živce i razbuđuju vas. Izvodite li ih redovito, ubrzo ćete osjetiti njihovo djelovanje. Gm će vam se razbistriti i smanjit će se unutrašnji dijalog. Smanjit će se napetost i osjećat ćete se opušteniji i emocionalno otvoreniji. Osim

XIV. Prana i čišćenje čakri Kad svjetlo spoznaje obasja sva vrata tijela, tad se ono pročisti. Bhagavadgita Prana na sanskrtu znači apsolutna energija. Originalni je izvor svih oblika energije multidimenzionalnog svemira. Kad se prana spoji sa sviješću, ona na čudesan način postaje život. Kad se ta životna snaga sjedini s tvari, nastaje tisuću oblika života koje nastanjuju manifestni fizički svemir. Razina svijesti određenog oblika života ovisi o frekvenciji prane koju može kanalizirati i uskladištiti u tananomu energetskom sustavu. Životinje animira niža frekvencija energije nego i najprimitivnijeg čovjeka. Postoje fluktuacije svijesti svih živih bića, a utemeljene su na fluktuaciji frekvencija energije što protiču sustavom. Ali, one ipak ne mogu premašiti sposobnosti čakri i nadija koje ih provode i aura koje ih uskladištavaju. Aure Aure su spremišta tanane energije. Svaka je aura spremište određene frekvencije. Smatra se da riječ aura potječe iz korijena ar, što na sanskrtu znači žbica. Aura se kao pojam može interpretirati kao zračenje koje dopire iz određene točke. Ponekad je opisuju kao zračenje prane ili vitalne snage što odlikuje sve oblike života. Ako se tako promatra, aura određenog bića tanani je odsjaj ili širenje pomoćnog polja unutar entiteta osobnoga energetskog polja. Aura je proširenje osobnoga energetskog polja svakog bića koje zrači podalje od centara svijesti unutar osobnoga energetskog polja bića. Aura se može usporediti s atmosferom koja okružuje zemlju. Atmosfera nije sama zemlja, nego s njom uspostavlja blizak odnos, i međusobno utječu jedna na drugu. Atmosfera se prostire iznad planeta, a što je udaljenija, time je i čistija. Odbojnik je između okoliša, prostora i planeta. Aure se prostiru podalje od fizičkog i tananih tijela kao atmosfera, te služe kao odbojnici između čovjeka i okoliša. Utjecaj aura na zdravlje čovjeka ne bi se smio potcijeniti. Neobično je važno da su aure zdrave i uravnoteženo funkcioniraju jedna s drugom, jer tako osiguravaju zdravlje cjelokupnoga energetskog tananog sustava, te zdravu interakciju između čovjeka i okoline. Mnoge su kulture tisućama godina proučavale aure i njihovo funkcioniranje. U Babilonu, starom Egiptu, Kini, Indiji, Izraelu i Grčkoj, a i u većini primitivnih plemena, poznavali su zračenje, čovjeka, a osobito aure, koje su i simbolički prikazivali. Te prikaze nalazimo u načinu češljanja kose egipatskih svećenika, u aureolama svetaca i u prikazima Velikog Bude. I druidi su vjerovali u aure, pa su nakit simbolički posipali fluidom aura u toku bojenja kako bi njihov vlasnik sačuvao tu vitalnu tvar. Drevni su narodi vjerovali da je aura emanacija krvi. U simboličkom

ispijanju Kristove krvi prigodom pričesti simbolički se stapa polje aure vjernika s poljem aure Krista. Biblija vrlo često spominje polje aure. Kad se Mojsije spustio s brda Sinaj, njegovo je lice blistalo tako da ga Izraelci nisu mogli ni pogledati. Sv. Stjepan prvi je kršćanski mučenik koji je počeo blistati; njegovo je lice zračilo dok su ga kamenovali zbog njegove vjere. Autoriteti se slažu da postoje tri aure. Duhovna je aura spremište duhovne energije koja okružuje čovjeka. Jajolika je oblika i jednakomjerno se prostire u svim smjerovima i do osam metara od čovjeka. Mentalna je aura spremište mentalne energije, koja okružuje čovjeka. I ona je jajolika oblika i prostire se na dva i pol metra od čovjeka u svim smjerovima. Eterična aura spremište je energije astralnog tijela, eteričnog dvojnika i fizičkog tijela. Širi se u svim smjerovima u dosegu od 20 cm od čovjeka. Poput duhovne i mentalne aure, i ona je jajolika oblika i okružuje čovjeka. Valna je odlika eterične aure da unutar nje pulsira energija, te da je može aktivirati disanje. Cipravo zato čovjek i može pozitivno djelovati na stanje svoje eterične aure jogičkim disanjem. Svaki čovjek ima osobnu auru koja je spoj duhovne, mentalne i eterične aure. Osobne aure skupine ili mnoštva ljudi međusobno se spajaju; prevladava li neko raspoloženje ili osjećaj, održavat će ga aura cjelokupne skupine. Ta kolektivna aura može se doživjeti u gradu ili u bilo kojem području u kojemu obitava mnoštvo ljudi. Kolektivna aura što je stvara skupina uveliko utječe na čovjeka koji živi unutar nje, često ga obuhvati kolektivno energetsko polje, te na neki način i manipulira njime jer prisiljen je energetski i mentalno sudjelovati s grupom. U skupinama koje iskazuju privrženost ili ljubav, ta kolektivna aura može pojačati dominantno polje tako da ljude obuhvate više razine energije i stanje svijesti nego što je to uobičajeno. Ali, u gomili koju pokreće masovni osjećaj, u psihozi mase, čovjek mora imati veliku snagu kako bi se othrvao mentalnome i emocionalnom ulasku u negativno polje, te kako bi svoju auru očuvao od onečišćenja. Privlačenje i odbijanje Sposobnost vezivanja s drugim ljudima da bi ih se doživjelo energetski, osjećajući njihova energetska polja koja ih okružuju, prirođena je svim ljudima. Kad se energetsko polje primarno doživljava nesvjesno, tad poprima oblik nejasnoga pozitivnoga ili negativnog osjećaja, zbog kojega se osjećate dobro ili loše. Energetsko polje koje okružuje čovjeka, a tvore ga mentalna, duhovna i eterična aura, utječe na nas jer o njemu ovisi hoćemo li ga voljeti, osjećati se ugodno u njegovu društvu ili mu vjerovati. Ljude procjenjujemo po tome što za nas osjećaju, a ne po tom što čine za nas. Ljude međusobno privlače aure koje imaju sličnu rezonanciju. I, bez obzira na to koliko se čovjek pokušava sakriti svojim ponašanjem ili izgledom, njegovo će ga energetsko polje odati, te će ga prepoznati onaj, energetsko polje kojega rezonira istom frekvencijom. Istraživanja energetskih polja čovjeka pokazuju da ta polja zablistaju kad se spoje mentalne i eterične aure ljudi koji se vole. Utječu jedno u drugo, obje strane prožimaju dubokim osjećajem pripadanja, zbog čega i doživljavaju jedinstvo.

Morfogenetska polja Učenjak Rupert Sheldrake daje znanstveno objašnjenje ponašanja čovjeka i interakcije koja se temelji na energetskim poljima i auri čovjeka. Sheldrake energetska polja, a osobito energetska polja čovjeka, naziva morfogenetskim poljima. U svojoj Teoriji formativne kauzalnosti iznosi hipotezu da svi oblici života, od virusa do čovjeka, svoju strukturu duguju ne samo DNK ili poznatim fizikalnim uzrocima, nego i utjecaju nekadašnjih oblika (polja). Sheldrake taj utjecaj naziva morfogenetskim poljima (od grčke riječi morfo što znači "oblik,, i geneza što znači "početak,,). Prema Sheldrakeu, oblik i razvoj živih bića i tvari (kao što je nastanak kristala) obrazuju i odražavaju morfogenetska polja. Ta se polja preklapaju i rade na principu slično-slično. Polja namijenjena čovjeku nemaju nikakva utjecaja na štakore. Oblici života nastali na temelju utjecaja morfogenetskih polja fenomenima, Sheldrake naziva morfnom rezonancijom, vrstom priklanjanja nekadašnjim oblicima života. Morfska rezonancija ne ovisi ni o vremenu ni o prostoru. Tako, klas žita ne duguje svoj oblik DNK, nego svojem sudjelovanju u istim poljima svih prethodnih klasa žita. To ga polje vodi morfnom rezonancijom u toku njegova razvoja. Sheldrake opisuje taj proces kao "vrstu spojnog pamćenja između vrsta, kojemu pridonose svi članovi i iz kojega potječu.,, Znanstvenik smatra da postoji hijerarhija morfogenetskih polja. Za organizam čovjeka postoji jedno polje koje upravlja razvojem stanica, drugo vlaknima srca i jetre, a treće polje upravlja čovjekovim čitavim tijelom. Napokon, pretpostavlja da kozmičko morfogenetsko polje interpretira ta sva individualna polja, te da iz njega i proistječu svi oblici života. Sheldrake nadopunjuje tu ideju te kaže da postojanje morfogenetskih polja utječe (iako ne kontrolira) na ponašanje i razmišljanje. Kad se vrsta opredijeli za određenu ideju, ona postaje dio morfogenetskog polja te vrste. Poslije naraštaji lakše prihvaćaju određeni oblik ponašanja, pa čak i članovi vrste koji nisu imali nikakvog fizičkog kontakta s generacijom koje su i utemeljile to ponašanje. One ih jednostavno poprimaju ako ih prilike ili okolina nagna da se usklade s tim dijelom polja. Kad je Sheldrake počeo tražiti dokaze morfske rezonancije, prekopao je po opsežnoj literaturi o ponašanju životinja, koje se ispitivalo u laboratorijima. Ako je njegova teorija ispravna, i nađe li da su štakore naučili nekom triku u jednom dijelu svijeta, znao je da će i neki drugi štakori u laboratoriju u drugom dijelu svijeta lakše naučiti isti taj trik. Sheldrake se isprva dvoumio: ako je njegova pretpostavka točna, zacijelo su je već prije zapazili. Zamalo je odustao prije nego što je shvatio da mu je dokaz bio pri ruci, ali da su ga previdjeli. Napokon je otkrio seriju eksperimenata iz 1920. godine W. McDougalla s Harvarda, koji je nastojao dokazati hipotezu što se ponešto razlikovala od Sheldrakeove: da se znanje prenosi s roditelja na djecu genetski. McDougall ispitao je 32 generacije štakora. Svakoga je uronio u kadu vode. Izići je mogao samo jednim od dva mostića. Kad bi štakor prošao osvijetljenom stazom, dobio bi električni šok, ali to se ne bi ponovilo kad bi prošao neosvijetljenom. Prva je generacija učila vrlo

sporo; u prosjeku svaki je štakor napravio 56 grešaka. Ali njihovi su potomci griješili sve manje i manje, pa je posljednji naraštaj imao samo 20 grešaka. To je vrijedilo i za štakore koji su najsporije učili, kao i za one najpametnije. Mnogi su štakori iz kasnijih generacija bili oprezniji i više su oklijevali. Evidentan je prijenos nepoučenog znanja. Nedavno je psiholog Arden Mahlberg pokusom pridonio uvjerljivosti Sheldrakeove hipoteze. Studentima je pokazao test brzog učenja Morseove abecede i drugi test novih znakova, a tvorili su ga isti simboli. Studente je podijelio u nekoliko skupina, a svaku od njih testirao je u različito vrijeme. Prva je skupina najlakše naučila Morseovu abecedu. Novu abecedu, ako je točna teorija o morfogenetskim poljima, bilo bi naučiti mnogo teže. Ali, nju su lakše prihvatili; naučilo ju je mnogo studenata, te ju je i posljednja skupina brže naučila nego Morseovu. "Obje abecede,,, kaže Malberg, "dokazale su Sheldrakeov fenomen., Veza uma i mozga Rezultati nedavnih istraživanja prirode misli i veze između mozga i uma pokazuju da doista i postoje energetska polja, a osobito mozga i misli. Karl Pribram, znanstvenik sa sveučilišta Standford, počeo je 1946. godine proučavati vezu između mozga i uma u Yerkes Laboratory of Primate Biology, gdje je radio i Karl Lashley, fiziolog-psiholog. Lashley je izrezivao komadiće mozga štakora ne bi li pronašao određene tragove pamćenja, ili engrame u nekim dijelovima moždanog korteksa. Ali kad su njegovi dresirani štakori i dalje izvodili svoje zadaće unatoč tome što je uklonio velik dio njihova moždanog vlakna, Lashley je iznio sasvim neortodoksnu pretpostavku da sjećanje putuje mozgom. Tako je otvorio temeljno pitanje kao što je: gdje se svijest adaptira u mozgu? Ili, nalazi li se um izvan fizičkog mozga, je li on sasvim duhovne prirode? U kasnim šezdesetim godinama Pribram je sva ta pitanja slio u svoj holografski model mozga. Pretpostavio je da mozak uskladištava informaciju preko matematičkog koda, koji je sličan kodu holografa, fotografskom snimanju bez leća, što ga je izumio Dennis Gabor 1947. godine. Obična je fotografija dvodimenzionalna slika nekog predmeta, a hologram prirodnija trodimenzionalna slika koju stvara svjetlost. Njezin uskladišten kod na filmu nije nimalo nalik na vizualnu sliku, nego je to zapis razasutih struktura valova uz predmet. Zamislite da bacate dva kamenčića u jezero i da odmah zaledite površinu tako da struktura valova koji se preklapaju bilježi prolaz kamenčića kroz vrijeme. To je načelo holograma. Zrake svjetlosne energije - a najčešće je to laser - rascijepljena je u dva dijela, od kojih prvi izravno putuje u holografski film kao podsjetnik zrake, a drugi se najprije odbija od predmeta i takav fotografira. Te se dvije zrake zatim križaju na filmu, koji čuva interferentni model dvije fronte valova što se međusobno ispresijecaju: čist, neokaljani podsjetnik i njezinu zraku blizanku koju je poremetio predmet. Upravo i taj nered bilježi hologram, iako se na filmu vidi naizgled besmislena struktura vrtloga tame i svjetlosti. Ali kad je obasja zraka rekonstrukcije, pojavljuje se

trodimenzionalna slika. Kao da je zamrznuta fronta vala predmeta u vremenu na holografskom listiću, sve dok ga ne oslobodi svjetlost da bi mogao nastaviti svoj put do vašeg oka. Upravo na tome i Pribram gradi svoju teoriju da su sjećanje i slike pohranjeni u našemu mozgu. Možda, kad se prisjećamo nečega, pretpostavlja Pribram, koristimo se osobito zrakom rekonstrukcije da bi snimili podatak urezan u naše pamćenje. Usredotočio se i na drugu odliku holograma: da bilježi istu frontu vala po cijeloj površini, te je neprestano ponavlja. Razbijete li ili protresete hologram, te spasite samo djelić listića, bit će dovoljan da rekonstruirate cijelu sliku. Pribram pretpostavlja da razasuti kod mozga jednako tako dopušta sjećanju da preživi ponekad i strašno oštećenje. On iznosi ovu teoriju: to što nazivamo umom može biti usladišteno u tjelesnome mozgu kao neka vrsta duhovnog holograma - koji je smješten i svugdje i nigdje istodobno. U intervjuu 1982. godine Pribrama su zapitali može li um biti dio univerzalne cjeline, kozmičkog polja. Odgovorio je: svijet nije hologram, samo je jedan njegov aspekt, jedan red, holografski. No, područje holograma holističko je, ali u sasvim drukčijem smislu nego što gestalt-psihologija koristi tu riječ. Po njihovoj teoriji, cjelina je veća, a i razlikuje se od zbroja svojih djelića, dok je u hologramu svaki dio raspodijeljen po cjelini, a cjelina je zaogrnuta svojim djelićima. David Bohm, profesor teorije fizike pri Birkbeck Collegeu u Londonu i autor djela Cjelina i prirođeni red,, spoznao je isto na temelju kvantne fizike, što nas dovodi do znanstvenog razumijevanja duhovnog aspekta čovjekova iskustva. Prvi put u tri stotine godina znanost uvrštava duhovne vrijednosti u svoja ispitivanja.

Zdravlje osobnoga energetskog polja čovjeka (aure) i njegova sposobnost da zdravo djeluje s drugim energetskim poljima toliko je važno za nas u psihospiritualnoj integraciji da snagu i zdravlje aura ne možemo prepustiti slučaju. Moramo svojim aurama osigurati pravilno skladištenje i raspodjelu energije tako da energija iz njih i u njih može teći slobodno. Osim toga, naše aure moraju znati transmutirati nezdrave frekvencije energije u zdrave. Da bi unaprijedili zdravlje i ravnotežu aura i njihovu osjetljivost na vanjska polja, razvio sam tehniku koju nazivam jaje. Jaje uveliko djeluje na tanani energetski sustav, osobito na aure. Ojačava ih i pomaže im da sačuvaju svoj integritet, osobito kad se susretnu s poljima što bi ih inače poremetila. Snaga i integritet aura ovisi o kvaliteti i kvantiteti energije unutar njih, a i o njihovu pritisku. Pritisak energije u individualnoj auri čovjeka vrlo je važan jer odreduje vezu sa susjednom aurom. Pritisak u auri odreduje količina prane u aurama i sposobnost čakri da transmutiraju frekvencije energije koje ulaze i izlaze brzo i efikasno iz aura. Pritisak valja uzeti u obzir jer uveliko utječe na cjelokupnu snagu polja aura koje okružuju tijelo. Nedostatak volje prvi je ozbiljan znak poremećaja energije pritiska u aurama. Volju možemo promatrati kao da je ovisna o energiji. Što je integriraniji tanani energetski sustav, odnosno stoje manje blokada i što je jači i čvršći pritisak, to je jača i čvršća snaga volje čovjeka. 0 snazi volje čovjeka ovisi ulaz vaniske energije u osobni energetski

sustav, te o njegovoj sposobnosti da uđe u polje aure i pretače frekvencije energije. Drugim riječima, ne možemo je promatrati kao da je aspekt uma, nego kao integriranu funkciju našega, tananoga, energetskog sustava i mentalnog tijela. Pasivnost koja nastaje nedostatkom volje uzrokuje slab pritisak u polju aure. Da bi ojačali snagu volje i aure, osmislio sam vježbu jaje. Pomoći će vam da, ispravite energetske teškoće koje vas vode u pasivnost, i to otvarajući čakre, jačajući protok energije kroz nadilje ('povećavajući i regulirajući pritisak, u tananomu energetskom sustavu, osobito unutar aura. Jaje se izvodi u paru; jedan partner pomaže drugomu. Partnera koji ima, pasivnu ulogu nazvat ćemo pacijent, a onoga koji liječi iscjeljitelj. Da biste počeli, nađite udobnu prostoriju, ugodne atmosfere, tihu, gdje vas nitko neće uznemiravati. Pacijent neka legne na pod ili na jastuk, na trbuh, s rukama uz tijelo. Neka počne jogičkim disanjem opuštati i umiriti um. Pošto se opustio i osjetio ugodno, neka stavi jezik na, vrh usana, kako bi spojio glavne struje energije jina i janga, koje protiču njegovim tananim energetskim sustavom. Iscjeljitelj počinje liječenje kratkom meditacijom koja budi njegovu drugu pažnju i otvara čakre tako da može biti efikasni kanal energije. Najjednostavniji način da postigne pravu razinu svijesti jogičko je disanje, koje traje samo nekoliko časaka, dok sjedi na petama uz pacijenta i gleda na njegova stopala. Pošto se iscjeljitelj opusti, neka izbroji u sebi od pet do jedan, mentalno ponovi i vizualizira sebi svaki broj triput. Kad je dospio do broja jedan, neka ponovi u sebi: "Duboko sam opušten, svaki put kada dosegnem ovu razinu svijesti, učim doprijeti do dubljih i zdravijih razina.,. Tad neka polagano u sebi izbroji unatrag od deset do jedan, vizualizirajući kako se pri svakome silaznom broju spušta za stubu niže, sve dok ne dođe do broja jedan, koji je pri dnu. Kada dospije do dna, osjetit će mnogo dublju razinu svijesti. Osjetit će se lagan, poput perca, tako lagan da će mu se činiti kako lebdi. Tad neka otputuje do svojeg utočišta. Meka ostane ondje dvije do tri minute i doživi neizmjernu radost svojeg utočišta. Nakon dvije do tri minute neka se mentalno vrati u sobu i kaže sebi: " Postigao sam optimalnu razinu energije kako bih mogao raditi s...,, i neka izusti ime pacijenta. Tad neka polagano otvori oči, te neka ih ne usredotoči ni na što. Neka spoji jezik s vrhom usana dok izvodi jogičko disanje. Neka snažno protrlja ruke kako bi ih polarizirao, duboko udahne kroz nos i zadrži dah. Dlanove neka okrene prema tlu, vodoravno u ravnini tla, raširi prste te ih ispruži na deset centimetara od pacijentova fizičkog tijela, unutar njegove eterične aure. Počinje od stopala pacijenta s obje ruke unutar njegove eterične aure, neka neprestano klizi uzduž tijela pacijenta, od njegovih stopala do vrha glave. Tad iscjeljitelj treba izdahnuti kroz usta. Taj dio vježbe iscjeljitelj ponavlja još šest puta. Pošto je iscjeljitelj završio s brisanjem, što je tek prvi dio toga trodijelnog liječenja, počinje drugi dio. Najprije otkriva položaj prve čakre pacijenta. Zatim stavlja svoju pozitivnu ruku u auru pacijenta neposredno iznad njegove prve čakre. Duboko udiše kroz nos. Dok zadržava dah, iscjeljitelj pravi kružne kretnje u smjeru protivnome od kretanja kazaljke sata s rukama pet do šest centimetara iznad čakre pacijenta. Iscjeljitelj bi trebao zadržati dah sve dok mu to ne donosi neugodu. Zatim neka izdahne kroz nos. Bez stanke između udaha i izdaha, iscjeljitelj ponovo udiše kroz nos i zadržava dah dok opet ne

zarotira ruku. Tako dišući, povisuje se protok prane između iscjelitelja i pacijenta te pojačava osjetljivost iscjeljitelja, pa tako lakše može suosjećati s pacijentom. Iscjeljitelj nastavlja kretnjama ruku sve dok jasno ne osjeti da je pacijent primio energiju koju mu projicira. Kad iscjeljitelj osjeti da energija zrači kroz prvu pacijentovu čakru, može se posvetiti njegovoj drugoj čakri. Iscjeljitelj slijedi isti postupak sve do sedme čakre. Tad se pacijent obrne i iscjeljitelj nastavlja isitm postupkom, ali počevši od šeste čakre, duž pacijentova tijela, sve do prve. Jedino u ovom slučaju ruke rotira u smjeru kazaljke sata. Pošto je iscjeljitelj obradio prednji dio tijela pacijenta i završio kretnjama rotacije iznad svake čakre, može početi treći dio vježbe. Treći je dio jednak prvomu, osim što iscjeljitelj klizi od vrha glave do stopala pacijenta s prednje strane njegova tijela. Iscjeljitelj sedam puta briše tijelo pacijenta. Nakon toga, neko vrijeme sebe puni energijom, a pacijent ostaje u istom položaju i uživa u efektima tretmana. Da bi se napunio ponovo, iscjeljitelj skida ruke s pacijenta, nekoliko časaka sjedi mirno i diše jogički. Zatim vizualizira val energije kako protječe njegovim tijelom kroz krunsku čakru. Iscjeljitelj bi trebao osjetiti energiju kako protječe duž donjeg dijela njegove kralješnice, a zatim kako zrači u svim smjerovima, sve dok njegovo cijelo tijelo ne ispuni energija. Punjenje bi trebalo potrajati dvije do tri minute. Iscjeljitelj može pouzdano znati da je opet ispunjen energijom kad osjeti da mu više čakre blistaju energijom. Cjelokupna vježba, uključujući i vrijeme potrebno iscjeljitelju za ponovno ispunjavanje, ne bi smjela trajati duže od petnaest minuta. Tako se može izvoditi svaki dan, osobito kad ste vi ili netko u vašoj blizini iscrpljeni, depresivni, iznureni ili tjeskobni. Depresija, iscrpljenost, tjeskoba i mnoga druga stanja uzrokuju nedostatak energije u osobnomu energetskom polju. Jaje je izvrstan tretman koji ispravlja te probleme. Otvara čakre, pospješuje protok energije nadijima i povećava pritisak u aurama, jer ispunjava ih energijom.

XV. Nadiji Jahve, bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnu dah života. Tako postade čovjek živa duša. Knjiga postanka Riječ nadi potječe iz korijena nad, što na sanskrtu znači šupljikava trstika. Nadiji su kanali kojima se prenosi energija kroz tanani energetski sustav. Njihova je funkcija interdimenzionalna, a nalik su na arterije, jer vitalnu energiju prenose iz jednoga tananog tijela u drugo. Preko čakri nadiji jednoga tananog tijela povezani su s nadijima susjednog tijela. U Varatopanišadama piše da se nadiji protežu od nožnih stopala sve do vrha glave, a njima protiče prana, dašak života. Poprilično je neslaganja što se tiče nadija, što su oni zapravo i

kakva je njihova funkcija, više nego u pogledu bilo kojega drugoga organa tananoga energetskog sustava. Neki stari tekstovi govore da se poklapaju sa živčanim sustavom, a drugi tvrde kako odgovaraju meridijanima akupunkture. Unatoč svim tim nepodudarnostima, pouzdano znamo da ih je mnogo. Prema nekome starom tekstu 72.000 nadija nastaje dvanaest palaca ispod pupka u organu ovalnog oblika nazvanome kanda (čini se da kanda odgovara točki koju Japanci nazivaju hara). Prema drugim tekstovima ima ih više od 350.000. Sve nas te nepodudarnosti ne bi trebale isuviše zabrinjavati, jer od tisuća nadija kojima protječe prana tananim energetskim sustavom, svi se slažu da ima 72 najhitnija. Od njih nas osobito zanima deset nadija, a od tih su najvitalniji susumna, ida i pingala. Joga nam nudi svoj prikaz sustava energetskih kanala, a Kinezi i Japanci imaju sličan sustav. Nazivaju ga meridijanima, a oni su temelj stare kineske medicine. Po jogi, susumna teče središtem kralješnice. Početak joj je u posljednjemu donjem kralješku, a kraj u kruni glave, što je ujedno i najvažniji kanal. U japanskom umijeću iscjeljivanja jin shin jitsu, susumna odgovara središnjem meridijanu, velikome središnjem kanalu koji se sastoji od dva dijela: meridijan regulacije što počinje na jeziku, a silazi sredinom tijela preko spolnih organa sve do posljednjeg kralješka, gdje je povezan s meridijanom upravljanja, koji pak slijedi stazu susumne, osim što prelazi preko glave i nosa do vrha usana. Susumna je i staza kundalina, sklupčane energije zmije, smještene u korijenu kralješnice, koju joga drži najjačim izvorom čovjekove energije. Veliki središnji kanal ima podudarnu funkciju, jer glavni je izvor chi-energije u tijelu. Meridijan regulacije poznat je i pod nazivom veliki majčinski tok. Najvažniji je od svih meridijana jina. Najvažniji jang-meridijan je meridijan upravljanja, koji se još naziva veliki očinski tok. U jin shin jitsu, veliki središnji kanal smatraju toliko važnim za zdravlje fizičkog tijela i tananoga energetskog sustava da ga definiraju kao osnovni energetski kanal tijela i duše. Stari jogijski tekstovi uče nas da idš i pingalš, osim susumne, tvore osnovne nadije, te počinju na obje strane prve čakre (muladhara). Ida putuje lijevom nosnicom, a pingalš desnom. Neki autoriteti na tom području tvrde da se idš i pingala poklapaju sa simpatičkim živčanim sustavom jer nalaze se na obje strane leđne moždine, ali ta tvrdnja nije dokazana. Vjerojatnije je da odgovaraju meridijanima mokraćnog mjehura, lako postoje mnoge škole koje se bave proučavanjem nadija u jogi i meridijanima kineske medicine, svi se slažu da tim kanalima teče vitalna energija koju Kinezi nazivaju chi (ki), a jogini sutra prana. Nama su nadiji u procesu psihospiritualne integracije važni zbog dva razloga. Prvi je: udisanjem apsorbiraju pranu iz zraka, a izdisanjem izbacuju toksine. Tako se nadiji mogu usporediti s krvlju koja se opskrbljuje kisikom dok protječe plućima pri udisaju, a izbacuje štetne tvari pri izdisaju. Drugi je razlog taj što budi energiju zmije - kundalini. Riječ kundalini potječe iz kundala, što na sanskrtu znači prsten ili klupa. Simbolizira ga zaspala zmija kojoj je glava okrenuta u pravcu korijena susumne. Joga nas uči da disciplinom i vježbom učenik može probuditi kundalini tako što izokrene glavu zmije prema gore, uspravivši je

sve do krunske čakre. Kad se to postigne, probudi se kundalini, ida i pingala stapaju se sa susumnom i tvore jedan kanal kojim može putovati ta vitalna snaga što će prosvijetliti učenika. Da bi se sačuvao i pojačao protok energije kroz nadije, osobito kroz idu, pingau isusumnu, te da bi se odmotala sklupčana energija zmije koja leži u korijenu susumne, stari su jogini razvili vježbe disanja koje nazivaju pranajama. B.K.S. Iyengar kaže da se, na temelju pranajame odmotava kundalini. Zmija podiže glavu, ulazi u susumnu, te se uspinje svim čakrama redom kako bi dospjela do sahasrare,,. Disanje trbuhom Ova se vježba naziva disanje trbuhom. To je vježba pranajame, na sanskrtu kapalabhati. Kapala znadi lubanja, a bhati ulaštiti, očistiti. Kapalabhati doslovno znači očistiti lubanju. Vrlo je korisna za čišćenje zatvorenih nadija, osobito susumne, pingale i ide. Kad se oni pročiste, kapalabhati pojačava protok energije tananim energetskim sustavom. Na tjelesnom planu pročišćava nosnice, uši i dišne putove glave te pomaže boljoj opskrbljenosti krvi kisikom i ukljanjanju toksina. Disanje trbuhom sastoji se od tri dijela: naglo isključivanje, retencija i polagano izdisanje. Za razliku od normalnog disanja, gdje je aktivan udisaj a pasivan izdisaj, pri kapalabhati aktivno je izdisanje, a pasivno udisanje. Osim toga, u drugim vježbama disanja izdisanje se odvija sporije od udisanja (gotovo je dvaput duže). Kod ove je vježbe slučaj obrnut. Disanje trbuhom sastoji se od brzih izdaha, a nakon svakoga od njih slijedi pasivno udisanje. Kad se izvodi umjerenim tempom, vježbati se može u svakom položaju uspravnih leda. Ali zasad vam savjetujem da vježbate u stolcu s naslonom, stopala čvrsto priljubljenih uz tlo, s rukama u krilu, ili je pak možete izvesti zauzevši položaj lotos. Kad se usavršite u toj vježbi, izvodite je u položaju lotos. Iako prilikom izvođenja ove vježbe udišemo i izdišemo trbuhom, vrat ovdje ima odlučujuću važnu ulogu, jer mora ostati nepomičan. Vježbu počinjete tako što zauzmete udoban položaj uspravnih leđa i počnite jogičkim disanjem. Tako dišite dvije minute ili sve dok se ne opustite. Stavite pozitivnu ruku na trbuh i nekoliko časaka obraćajte pažnju na ritam disanja. Zatim duboko udahnite i ispunite trbuh zrakom. Pritom gornji dio tijela, grudi i vrat moraju ostati uspravni i nepomični. Opustite donji dio tijela, osobito trbuh, tako da se može slobodno širiti dok se ispunjava zrakom. Iz toga položaja naglo stegnite trbušne mišiće, osobito velike glatke mišiće. To će stezanje izbaciti zrak kroz nos. Kad istisnete zrak, odmah opustite trbuh, tako da se može opet lagano proširiti. Zrak će sam ispuniti pluća, bez ikakvih suvišnih napora. Zatim ponovite naglo stezanje vaših trbušnih mišića kako bi istisnuli zrak. Ovaj osnovni ritam morate slijediti u prvom dijelu vježbe. Prvi dio disanja trbuhom sastoji se od brze izmjene naglih ritmičkih izdisaja koje slijedi pasivno udisanje. U toku oasivnog izdisanja postupno opuštajte trbuh tako da zrak može polagano ulaziti. Jogijski tekstovi savjetuju da bi disanje trbuhom trebalo trajati oko dvije desetinke sekunde, dok bi udisanje trebalo trajati između osam i tri desetinke sekunde. Ipak, brzina pritom nije najhitnija. Mnogo je

važniji ritam i snaga istiskivanja, jer od toga čovjek i ima najviše koristi. Optimalno istiskivanje zraka možete postići tako da zamislite kako snažno pušete u trbušne mišiće u predjelu neposredno ispod pupka pri svakom izdisaju. Drugi dio vježbe počinje odmah nakon posljednjega snažnog istiskivanja. Tad duboko udahnite kroz nos i zadržite dah. Istodobno, maknite ruku s trbuha. Zadržavajte dah sve dok ne osjetite kako vašom kralješnicom nadire bujica energije od prve čakre kroz susumnu sve do vrha glave, sedme čakre. Čim energija dospije do glave, osjetit ćete kako vam glava postaje lakša, te možda čak i blagu vrtoglavicu. Čim se osjetite tako, odmah izdahnite kroz nos. Dok tako izdišete, vratite pranu, koju je oslobodila ova vježba, natrag tijelu, dok zrak istiskujete kroz nos. U toj će fazi dah biti čujan, poput uzdaha i disanja rvača suma dok se spremaju za borbu. Nakon prvoga dugog izdisanja bez stanke između izdaha i udaha, drugi put udahnite kroz nos. Nastavite tako sve dok vaše disanje ne postane normalno. Zatim pet minuta posvetite svim efektima koje ova vježba ima na vas, mentalno, emotivno i tjelesno. Nakon pet minuta mentalno potvrdite: "Svaki put dok izvodim disanje trbuhom, jačam svoj energetski sustav i on postaje skladniji i uravnoteženiji.,. Zatim polagano u sebi nabrojte od jedan do pet. Kada dospijete do pet, otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje nego prije. Kapalabhati možete izvoditi svaki dan. Najbolje će biti da tu vježbu izvodite ujutro, prije doručka. Kad izvodite seriju vježbi disanja, počnite disanje trbuhom. Nemojte vježbati nakon jela, jer poremetit ćete probavu, ali ni prije spavanja, jer vježba uzbuđuje živce i tanani energetski sustav pa izaziva nesanicu. Disanje trbuhom naporna je vježba: pluća se na nju moraju navikavati postupno, kao i tanani energetski sustav. Budući da se povećava i količina i pritisak prane koja protječe nadijima, pripazite da ne oštetite sustav suviškom energije. Naime, vaš sustav još nije dovoljno snažan da bi je mogao preraditi. Prvog tjedna izdahnite četrdeset puta u minuti. Nakon prve minute, odmarajte se trideset minuta dišući tiho i lagano. Ponovite zatim vježbu. Svaki tjedan dodajte deset novih izdisaja sve dok nećete moći izdahnuti stoput u minuti. Nakon svakih sto izdisaja, slijedi odmor od trideset sekundi. Da biste postigli željeni rezultat, dovoljno je pet puta sto izdisaja. Savjetujem vam da bez naprednijeg treninga ne idete dalje od te brojke. Budući da ova vježba budi kundalini, najsnažniji izvor energije tijela, a ujedno je i tako naporna, treba je izvoditi vrlo pažljivo. Svi oni koji pate od bolesti pluća ili bronhija ne bi je smjeli izvoditi. Oni pak koji pate od srčanih smetnji, neka se prije savjetuju s liječnikom. Mogu je izvoditi ljudi koji pate od emfizema, jer već oštećenim dijelovima pluća kapalabhati ne može više nauditi. Emfizem nas ipak upozorava da su pluća vrlo slabašna i potreban je oprez kako se stanje ne bi pogoršalo. Početnici bi morali pripaziti na ove moguće greške: grudi moraju ostati nepomične, jer ne sudjeluju u ovoj vježbi, ne smiju se podizati ramena, uvlačiti trbuh ili savijati kralješnica.

Prednosti vježbe Najviše koristi od ove vježbe imat će vaše fizičko tijelo i tanani energetski sustav. Na tjelesnomu se planu čisti sav zrak iz pluća i uklanjaju toksini. Čak ni potpuno jogičko disanje ne pročišćava pluća od ustajalog zraka koji preostaje iza svakog izdisaja. Brzom izmjenom naglih izdaha disanjem trbuhom pluća se čiste od toga preostalog zraka, te se tako potpuno pročiste. Jača dijafragma, jer i ona sudjeluje u vježbi, makar i pasivno. Ne pokreće je stezanje njezinih mišića, nego je naprijed i natrag potiskuje trbuh. Tim kretnjama dijafragma postaje pokretnija i laganija. Učenik ima veću kontrolu nad trbušnim mišićima, osobito velikim glatkim mišićima koji postupno ojačaju izvodi li se vježba redovito. Aktivni trbušni mišići uklanjaju masne naslage trbušne šupljine. To vrijedi i za probavni trakt a i za žlijezde koje se nalaze u tome predjelu fizičkog tijela. Probava postaje urednija. Disanje trbuhom djeluje i na simpatički živčani sustav jer smiruje ga hiperoksidacijom krvi i dišnog sustava. Ona je tonik za cijelo tijelo. Disanje trbuhom mijenja i koncentraciju O2 i CO2 u krvi. Čim počnete vježbati, opada razina CO2 u krvi. Nastavite li vježbati sljedeće dvije ili tri minute, pročišćava se cijeli krvni sustav. Ubrzo nakon prestanka vježbe, automatski se uspostavlja normalna razina. Prednost je ove vježbe u tome što trenutno snižavanje količine ugljičnog dioksida u krvi omogućava stanicama da ga eliminiraju i zamijene kisikom i većim količinama prarie nego što je to uobičajeno. Čim stanice krvi izgube ugljični dioksid, zasite se kisikom. Veća aktivnost stanica osobito je važna ljudima koji veći dio dana provode sjedeći. Tako disanje trbuhom stimulira respiraciju stanica. Kapalabhati omogućava vibraciju svih vlakana, cijeli organizam podrhtava zbog korisnog djelovanja kapalabhatia, a ujedno i pomlađuje fizičko tijelo i tanani energetski sustav.

XVI. Hara Ne umišljaj si da si mudar; boj se Jahve i kloni se zla, to će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. Izreke 3,7-8 Nikakva terapija energijom, uklanjanje energetskih blokada, otvaranje i uravnoteženje rada čakri, čišćenje aura itd. neće uroditi plodom ako čovjek nije svjestan toga gdje se nalaze i kad su uravnotežena tanana energija i fizičko tijelo. Većina ljudi ravnotežu nalazi u točki neposredno iznad ramena i tako vise kao lutke. Njihovo fizičko tijelo, njihov stav i način na koji se kreće odražava to stanje. Budući da je većina ljudi centrirana neposredno iznad glave, oni svi teže tome da svijet dožive nepravilno, odnosno mentalno. Budući da vise iz točke ramena kao lutke, postaju skloni svim teškoćama što nastaju u fizičkom tijelu i tananomu energetskom sustavu. Teškoće kao loše

držanje, kronično stezanje mišića, koje onemogućava protok prane kroz tanani energetski sustav, stegnuta i iskrivljena kralješnica, zgrčeni tjelesni organi i slaba cirkulacija krvi, svi ti simptomi mogu biti izravno povezani s neravnotežom. Neravnoteža steže zglobove i ligamente i pridonosi mentalnoj i tjelesnoj iscrpljenosti. Kad čovjek nije uravnotežen, onemogućen je i proces integracije jer blokirana je druga pažnja, koja je funkcija srca i centra ajna. Kao i mnoge druge teškoće od kojih ljudi danas pate, taj gubitak središta, nedostatak ravnoteže, bolest je civilizacije. Prije industrijske revolucije ljudi su se prema svijetu odnosili drukčije. Bili su integriraniji s okolinom i tako više usredotočeni. U modernom svijetu vlada racionalni um. Budući da su usredotočeni u ramenima i obožavanom racionalizmu (svijesti), ljudi su izgubili uvid u njihov pravi centar, pravo težište. Obuzmu li čovjeka njegove misli i dostignuća i zaboravi pritom da je njegov um ukorijenjen u mentalnom tijelu, a da je mentalno tijelo usidreno u ja jesam, izgubit će pojam o vlastitoj ličnosti jer uhvatit će ga u zamku svijest i ego. Da bi razbio blokade koje stvara ego zatočen u svijesti, mora pronaći svoj pravi centar... centar fizičkog tijela i centar tananih tijela. To se središte naziva hara; tjelesno je središte čovjeka, ali i mnogo više od toga: hara je stav, način postojanja, središte iz kojega se čovjek ljupko kreće i djeluje, iz kojega čini prave stvari u pravo vrijeme. To je točka ravnoteže iz koje čovjek mora teći ako želi ostati usredotočen u ja jesam. Budući da je neprestano usredotočen u hari, dostupni su mu energija i svijest njegovih tananih tijela, koji su mu dani rođenjem. Hara, središte čovjeka, nalazi se neposredno ispod pupka, točnije, tri prsta ispod njega. Iz Japana do nas dopire i najviše spoznaja o hari, a ta riječ na japanskom doslovno znači trbuh. Upravo u trbuhu čovjek nalazi svoju tjelesnu i energetsku ravnotežu. Prije nego što uspostavimo ravnotežu u fizičkom tijelu, moramo postati svjesni hare i razviti je. Najdjelotvorniji je način za to vježba hara-disanje. Evo što kažu taoisti. Nakon godina vježbanja hara-disanja i pošto se probudila ki-energija što je prirođena hari, majstori koji su se u njoj izviještili mogli su topiti snijeg sjedeći na njemu i plivati u oceanu zimi. I vi možete eksperimentirati s grijućim djelovanjem hare, koja se naziva zlatna peć. Može biti vrlo praktično, osobito zimi. Nađete li se vani usred zime a niste odjeveni dovoljno toplo, pokušajte s hara- disanjem. Otkrit ćete da ćete se ugrijati vrlo brzo. Hara-disanje Hara-disanje možete izvoditi u bilo kojemu udobnom položaju sve dok su vam leđa uspravna. Nemojte vježbu izvoditi nakon jela ili kad ste pospani. Kad se usavršite, možete vježbu izvoditi sjedeći ili stojeći - ali za početak vam savjetujem da je izvodite ležeći na leđima. Počnite s rukama uz tijelo, dlanovima okrenutih prema gore, blago proširenim prstima. Sklopite oči i olabavite vilicu kako bi se usne mogle lagano otvoriti. Iz tog položaja počnite jogičkim disanjem. Tako dišite sljedeće tri do četiri minute i mentalno ponavljajte: "Ja sam duboko opušten, osjećam se bolje nego prije.,, Kad budete pripravni, mentalnu pažnju obratite na haru koja se nalazi tri prsta ispod vašeg pupka. Ako kažem da obratite pažnju, ne mislim pritom da se koncentrirate. Koncentracija, kako je poima većina ljudi,

mentalni je proces u toku kojega čovjek pažnju usmjerava na samo jedan objekt i isključuje se iz svega ostaloga. Bolje je poslužiti se drugom pažnjom. Dok obraćate pažnju, dopustite svojemu svjesnom umu da slobodno luta. Pošto ste svoju drugu pažnju usmjerili na haru, za kratko vrijeme osjetit ćete senzacije što nadiru iz te vitalne točke. Učenici često osjećaju toplinu, žarenje, treperenje, hladnoću ili pritisak, he bi vas trebao zabrinjavati ni jedan od tih osjećaja: sve je to normalno. Nakon nekoliko časaka, kako biste još više probudili haru, stavite obje ruke na haru. Istodobno jezikom dotaknite prednje nepce neposredno iza zubi. Tako ćete povezati meridijan upravljanja i regulacije. U toj poziciji možete probuditi svoju haru jer povisit ćete razinu prane (ki) koja iz nje zrači i u njoj centrirati svoju svijest. Da biste probudili haru, duboko udahnite kroz nos iz hare sve dok ne nabrojite do pet. Dok haru ispunjavate zrakom, vizualizirajte da zajedno sa zrakom njome protiče i fluid, koji haru ispunjava energijom i svjetlošću. To je, dakako, prana. Zadržite dah dok ne izbrojite do pet, a pažnja vam je istodobno usredotočena na haru. U tom času svijest neka vam dopre do hare. To ćete najlakše učiniti zamislite li da osjećate i razmišljate iz te točke. Za vrijeme retencije osjetit ćete da se zagrijava zlatna peć kako se povisuje razina prane, ispunjavajući energijom organe i vlakna trbuha. Pošto ste dah zadržali sve dok niste izbrojili do pet, izdahnite kroz usta sve dok ne nabrojite do pet i jezik vratite u njegov normalni položaj. Između udisanja i izdisanja ne bi trebalo biti stanke. Prirodno se ritam narušava samo u roku retencije. Vježbu izvodite dva do tri puta u tjednu po 20 minuta, jer vrlo je važna u psihospiritualnoj integraciji. Usavršivši se u njoj, vraćamo se svojemu pravom središtu, a to je hara. Karlfried Graf von Durckheim kaže: "Dospjeti do pravoga, osnovnog centra može samo ustrajan i iskren čovjek, koji se ne boji boli i koji velikim strpljenjem svladava sve prepreke do hare, te unapređuje sve što izražava hara. Nemoguće je postati cjelovito biće da se ne postigne centar tijela i duše., Biti uravnotežen toliko je važno da nije dovoljno disati samo iz hare. Sve što čovjek čini mora biti ukorijenjeno u hari. U Japanu drže da je hara točka ravnoteže čovjeka. Kad čovjek pronađe haru, postiže cjelovitost. Tako se hara ne smatra samo točkom ravnoteže, nego i stanjem uravnoteženosti. Oni koji znaju japanski, mogli su zapaziti da se riječ hara uvukla i u jezične izraze: uzrečica kao hara no chiisai hito (čovjek malena trbuha) ili hara no dekite inai hita (čovjek nesavršena trbuha) u Japanu se odnose na nezrele osobe, kojima nedostaje uglađenosti ili ne mogu komunicirati s drugima te zbog svoje unutrašnje neravnoteže otuđuju druge ljude. Ali, kad ponašanje čovjeka izlazi iz njegova cijelog bića, to je odraz ja jesam, tad se kaže da ono dopire iz trbuha. Kad su misli čovjeka odraz ja jesam, Japanci kažu hara de kangaeru (misliti iz trbuha), ili kad zvuk čovjekova glasa odjekuje cijelim tijelom kao odraz njegove nutrine, Japanci govore hara goe (glas trbuha). Otkrio sam u praksi: to kako se čovjek izražava odraz je stanja njegovoga tananog energetskog sustava i razine integracije. Govor, stav, kretnja, razmišljanje, sve te radnje moraju biti usredotočene u hari ako čovjek želi postići cjelovitost. Važni su čak i ton glasa i njegova rezonancija. Da bi se mogla izraziti cijela ličnost,

čovjek mora biti usredotočen u hari u svakom trenutku. Kad glas ne dolazi iz hare, pojavljuju se velike teškoće jer postoji jaz između ja jesam i organa samoizražavanja. Kad se to dogodi, osjećaji dolaze iz svijesti, a ne iz ja jesam. Kad se pojave duboki osjećaji koji zrače iz ja jesam kroz nesvjesno, glas koji je zatočila svijest neće moći poslužiti kao sredstvo njihova izražavanja. Sretali ste ljude za koje vam se činilo da govore iz vrata ili glave, ili zvuče šuplje ili prazno kad su ljuti ili zabrinuti: hara goe, glas koji dolazi iz hare nepatvoren je, on odzvanja cijelim tijelom. Kad glas dopire iz hare, duboko odzvanja, ima težinu i snagu. Ljudi se nesvjesno osjećaju sigurni pokraj onih koji govore iz hare. U Japanu, ne govori li netko iz hare, smatraju ga neiskrenim, nepouzdanim i nezrelim. Prizvuk Pjevušenje prizvuka usredotočuje glas u hari. Stoljećima se pjevušenje prizvuka uvježbavalo i izvodilo na Tibetu, u sjevernoj Indiji, u nekim budističkim samostanima u Japanu, Kini, pa čak se i neka plemena Pigmeja koriste prizvucima. Stare narodne pjesme pjevali su s prizvucima i pjevači u južnoameričkim Andama. Prizvuci se uvijek pjevaju u toku vjerskih ili spiritualnih obreda. Gregorijanski srednjovjekovni korali izvrstan su primjer pjevušenja prizvuka. Istočni glazbenici i njihova publika svjesniji su prizvuka, oni drže da su naglašeni tonovi tek sredstvo da bi se razvili prizvuci. Tradicija tantre stoljećima je tajila znanje o jačanju snage i energije pjevanjem prizvuka. Pjevušenje prizvuka opet je postalo važno u Evropi pošto je nestalo sa zemlje proteklih osam stoljeća. Danas pjevušenje prizvuka čovjeku nudi ugodan način da se usredotoči u hari. Čovjek se prisjeća i obnavlja izgubljene dijelove svoje ličnosti. Tako otkriva glasove, tonove i frekvencije energije što ih je odavno zaboravio. Sve to ima vrlo utješno i umirujuće djelovanje na čovjeka, jer omogućuje mu da se potpuno opusti i preda ja jesam, jedinstvu svih ja. Slijedite li navedene upute, moći ćete bez teškoća uspješno pjevušiti prizvuke. Počnite s pjevušenjem prizvuka tako da zauzmete udoban položaj sjedeći uspravnih leda. Počnite jogički disati. Stavite vrh jezika na vrh usana dok udišete. Zatim izdahnite, neka vam se jezik savije, izdahnite tako da se to i čuje uz malu pomoć snage, ali bez pritiska na zubima. Vaša usta i jezik trebali bi biti smješteni tako da ostaje maleni otvor između donjeg dijela jezika i vrha usana. Vrh jezika usmjeren je prema natrag i rupa omogućava zraku da prođe kroza nj i upravo se tim prolazom i formiraju prizvuci. - Nađite najodgovarajući mogući prizvuk. Najbolje je ako je ton dovoljno dubok da odjekuje harom. - Neka rubovi vašeg jezika dodiruju zube. - Kako pjevušite, neka zvuk nastane u gornjem nepcu i nosu radije nego u grlu. - Kad nastane zvuk, neka jezik lagano klizi prema naprijed prema zubima i prizvuci će postati viši; klizi li prema natrag, prizvuci će se produbiti. - Možete i djelovati na ton, skupite li usne i mijenjate li položaj usana tako da ih naizmjence otvarate i zatvarate.

Kad individualno otpjevate svaki samoglasnik (u, o, a, e, i) otkrit ćete da svaki od njih rezonira iz drugog dijela tijela: U - u donjem dijelu kralježnice 0 - u trbuhu A - u srcu i grudima E - u grlu 1 - u trećem oku Hm - u kruni glave Savjetujem vam da prizvuke pjevušite svaki dan barem deset minuta. Otpjevajte svaki od vokala tako da svaki dio tijela osjeti vibracije prizvuka. Pošto ste prestali pjevušiti, opustite se deset minuta zatvorenih očiju, dišite jogički i pazite na to kako se osjećate tjelesno, emocionalno i mentalno. Nakon deset minuta ili kad se osjetite zadovoljno, izbrojite u sebi od jedan do pet. Kada dospijete do pet, otvorite oči, osjetit ćete se budni, potpuno opušteni i bit ćete usredotočeni u hari. Hazrat Inhalat Khan kaže nam: "Glazba je sklad svemira... upravo je i taj sklad manifestiran u čovjeku - koji je minijatura svemira. Najčarobnija je stvar da vas glazba - bez misli ili koncentracije može dovesti do meditacije. Glazba spaja svjesno s nesvjesnim, formu s bezličjem. Ima li ičega što se može realizirati sviješću a nema oblik - to je glazba.,.

XVII. Od jina i janga do tantre Stapanjem spoznajem tebe, sebe i sve druge, i ne znam ništa. Hermetička nas filozofija uči da je "rod u svemu; da sve ima svoj muški i ženski princip, da se rod očituje na svim razinama,,. Načelo roda i njegova odnosa prema zdravlju, odnosima s drugim ljudima i duhovnom razvoju za nas je osobito značajno. Rod se na tjelesnom planu očituje kao seksualnost. U najširem smislu, seksualnost je načelo kojim se stapaju muškarci i žene u cilju produženja vrste. Ali, seksualnost moramo promatrati kao dio šireg principa roda koji mnogostruko utječe na naše živote. Ne možemo više definirati čovjeka a da u obzir ne uzmemo njegov odnos prema rodu, kao što ne možemo definirati ni planet ako ne promotrimo odnos prema zvijezdi oko koje se vrti. Na Istoku, tvoj simbol predstavlja rod. Taj simbol predstavlja polaritet, odnos između muške (jang) i ženske (Jin) energije, svojstvene svemu.

Jin i jang Taoisti uče da je prije postanka manifestnog svemira postojalo ništavilo, a unutar njega ching shing li, kozmička energija (prana). U času nastanka ta se kozmička sila rascijepila na dva dijela, koje

Kinezi raspoznaju kao jin i jang. Sve što postoji u svemiru može se definirati odredenom ravnotežom jina ijanga. Jin je simbol ženstvenosti, tijela, duše, zemlje, mjeseca, vode, noči, hladnoće, tame, stezanja. Jang nosi oprečne odlike: to je muževnost, um, duh, nebo, sunce, dan, vatra, toplina, sunčeva svjetlost, širenje. Ipak, ništa po sebi nije jin i jang. Sve ima elemente oba. Ravnoteža u svemiru nastaje skladom protivnosti. Snage jina ijanga nisu statične, one se neprestano mijenjaju, kako po sebi, tako i u odnosu prema okolini. Suvišak jina postaje jang, a suvišak janga postaje jin. Za to nam izvrstan primjer daje voda; voda (Jin) zamrzavanjem jin) postaje led jang). Seksualnost čovjeka ne može se razumjeti ne uzmu li se u obzir jin i jang, i ne može se promatrati kao zasebna pojava u svemiru. Budući da su pojave tek točke interakcije između sila (energetskih polja) različita polariteta (koncentracija jina ili janga), seksualnost je odraz kozmičkih odnosa. Prema tantri, čovjek i veze koje uspostavlja zrcalo su svemira. Ili, bolje rečeno, cijeli je svemir u mikrokozmosu. Tantra svemir promatra kao jedinstvo muškoga i ženskog principa; ženski jin neprestano oplođuje muško sjeme jang). Stvaranje i seksualno zadovoljstvo što su svojstveni tom činu središnji su pojam tantre i njezina doživljaja cjelovitosti (prosvijećenosti). Tantra uči da svemir nastaje stapanjem opreka. Iskra koja pritom zablista istovjetna je iskri što je doživljava par koji vodi ljubav. Za tantru seksualnost nadilazi razinu običnog koitusa. Postaje sredstvo za doživljavanje cjelovitosti. Pri seksualnom stapanju dvoje ljudi ruši barijere koje ih odvajaju, pa se mogu sjediniti kako jedno s drugim, tako i s kozmičkim poljem. To je već u početku ovog stoljeća zapazio William Reich. Uvidio je kako je emocionalno zdravlje čovjeka povezano s mogućnošću da doživi kompletni orgazam. Izjavio je kako u praksi nikad nije naišao na neurotika koji bi bio u stanju doživjeti cjeloviti orgazam. Budući da blokira zračenje energije, neurotična osoba ne može doživjeti kompletni orgazam jer njegov strah isključuje predaju, a ona je nužna da bi slobodno mogla zračiti energija iz druge čakre. Za Reicha orgazam je mnogo više od ejakulacije, funkcije seksualnih organa i oslobađanja energije kroz drugu čakru. U toku genitalne ejakulacije, energija se gubi jer druga čakra upija energiju iz susjednih čakri, uvlači je u drugu čakru gdje je transmutira u seksualnu energiju. Takav orgazam ne zbližava partnere, nego ih udaljava. To se objašnjava tako što energija ne može zračiti iz svih sedam čakri istodobno. Napose je poremećeno zračenje treće i četvrte čakre. Remeteći slobodno zračenje energije kroz treću i četvrtu čakru, nema izražavanja nježnosti, ljubavi i bliskosti što je partneri osjećaju jedno prema drugomu. Nakon genitalne ejakulacije, partneri žele što prije pobjeći jedno od drugoga jer osjećaju se izdvojenima, što im zadaje bol. S druge strane, zdravi orgazam transmutira energiju druge čakre. Uzbuđenje partnera povisuje energiju druge čakre i tu povišenu energiju ne priječe blokade u energetskom sustavu ili napetost muskulature. Zato se može transmutirati u kompletni spektrum energije čovjeka, jer spušta se do prve čakre i uzdiže sve do sedme. Povišena prana zrači kroz nadije i uzbuđuje cijeli živčani sustav. Izravno djeluje i na tijelo, osobito na kožu, koja poprima rumenu

boju i postaje osjetljivija. Suvišak energije ispunjava aure i, kako se polja ispresijecaju, partneri doživljavaju potpuno sjedinjenje jedno s drugim, stoje sinonim za kompletni orgazam. CI trenu klimaksa, sedam čakri oba partnera istodobno eksplodira, stapaju ih na svim razinama i, zbog cjelokupnog orgazma koji doživljavaju, dobivaju više energije i osjećaju duboku bliskost i transcendentalnu ljubav. Platon je u svojoj "Gozbi,, zamolio Hefesta da postavi pitanje koje zadire u srž našega intuitivnog znanja o seksualnosti. Hefest je zapitao: "Ne čeznete li možda za savršenim, potpunim stapanjem, tako da se nikad ne razdvojite jedno od drugoga, da budete zajedno noć i dan? Žudite li za tim, stopit ću vas i sliti vatrom, u jedno biće, tako da postanete jedno umjesto dva prijašnja bića; tako sjedinjeni proživjet ćete svoj vijek...,, Psihospiritualna integracija kao što je tantra priziva onu energiju tijela, čovjeka koju su previdjele konvencionalnije spiritualne i psihološke škole. Ne samo što ih ne zanemarujemo, nego ih nastojimo njegovati. Svetac tantre antiteza je duhovnog bića. "On je toliko sretan, kažu,,, "da je nalik ludi; obrće očima, rumeni se od vina. Sjedi na svilenim jastucima, okružen umjetninama, a jede toplu svinjetinu s čilijem. Njemu slijeva sjedi djevojka obdarena umijećem ljubavi, s kojom pije i ekstatično vodi ljubav...,, Tantra nije jedina koja oslobađanje seksualne energije smatra osnovnim za doživljaj cjelovitosti. Alice Bailey kaže: "Gusta tjelesna eksternalizacija tog centra (druge čakre) nalazi se u spolnim žlijezdama, organima za reprodukciju - oni su temelj jedinstva, iako su danas izdvojeni zbog sadašnje dualnosti čovjeka. CIpravo i to izdvajanja nagoni k stapanju, a taj impuls nazivamo seks. Seks je instinkt k jedinstvu; prije svega, fizičko sjedinjenje. To je urođeno (iako ga često tumače pogrešno) načelo misticizma, a to ime dajemo potrebi jedinstva s božanskim.,, Seksualna energija, njeno pravilno izražavanje i transmutacija od temeljnoga su značenja za psihospiritualnu integraciju. Najprije moramo znati da je seksualna energija oblik prane. Ona je tek frekvencija unutar kompletnog spektra energije čovjeka. Ne može se iskorijeniti ni izobličiti, kao što se ni električna energija unutar tijela čovjeka ne može uništiti ili preobličiti u nešto drugo. Pojačavanje protoka Seksualna energija normalno teče (osim za orgazma) od druge čakre kroz susumnu prema kruni glave do sedme čakre. Kad protok zakoče strah ili zapreke tananoga energetskog sustava, nestaje, čarolije, i uzbušenja i strahopoštovanja koje smo poznavali u djetinjstvu. Jedan je od vrlo čestih problema poremećeni protok seksualne energije kroz tanani energetski sustav. Ujedno je i krivac za nastanak depresije. Depresija se normalno prvi put pojavljuje u pubertetu. Više je depresivnih žena nego muškaraca, jer njih društvo više priječi da slobodno izraze svoju seksualnu energiju. Mnoge žene zbog straha ili neznanja nastoje zakočiti seksualnu energiju kako ne bi zračila kroz drugu čakru, plaše se da će privući neželjenu vrstu pažnje. Nažalost, tako nesmotreno blokiraju protok seksualne energije prema gore. I muškarci remete tok, ali to čine mahnito vodeći liubav, te seks

tad postaje oblik ovisničkog ponašanja. Tako se rasipa energija druge čakre i ne može prirodno teći prema gore. Susumna-meditacija Seksualna energija, uspinjući se kralježnicom, natapa energijom svaku čakru kroz koju prolazi. Ova vježba, koju nazivam susumnameditacija, namijenjena je pojačanju tog protoka, te transmutaciji seksualne energije, dok se uspinje kralješnicom u više frekvencije. Zauzmite udoban položaj uspravnih leđa. Zatvorite oči i počnite jogičkim disanjem. Dišite dvije do tri minute, a zatim pažnju obratite na prvu čakru u korijenu kralješnice. Počnite disati iz prve čakre, a preko druge pažnje osjetite sve emocije koje se pojavljuju u drugoj čakri. Zatim iz prve čakre, centimetar po centimetar, polagano pomičite svoju pažnju i dah duž kralješnice. Osjetite energiju i emocije svakog kralješka sve dok ne dospijete do druge čakre, koja će zavibrirati kad se stimulira vaša mentalna pažnja i dah. Cl točki vibracije osjetit ćete emocije što se pojavljuju u čakri, te sljedeće dvije minute osjetite svu njezinu energiju. Nakon dvije minute, ili kad budete zadovoljni, svoju pažnju i dah pomičite kralješnicom, polagano, centimetar po centimetar, sve dok ne dospijete do treće čakre. Sljedeće dvije do tri minute osjetite svu energiju koja je prikupljena u trećoj čakri. Nastavite s istom vježbom sve do sedme čakre. Pojavi li se bol, pritisak ili pak ne osjećate ništa ni u kojoj točki, to upozorava na blokadu energije. Tad određeno vrijeme posvetite svojoj mentalnoj pažnji i tom predjelu iz kojeg dišete. Ali nemojte se napinjati ili naprezati kako biste osjetili nešto. Ako i nakon nekog vremena ne osjećate još ništa, nemojte prekidati. Pošto ste vježbu izvodili nekoliko dana, protok će ojačati, a blokada nestati. Nastavite tom vježbom sve dok ne dospijete do sedme čakre. Pošto ste završili, opustite se pet minuta ili toliko da budete zadovoljni, a zatim otvorite oči. Osjetit ćete se budni, posve opušteni i bolje no ikad prije. Tsing Seksualnu energiju na Istoku nazivaju tsing. Ta energija nastaje kad se u blizini nalaze muškarci i žene, iako nema tjelesnog dodira. Nju stvara urođena napetost jina i janga. Tri su razine tsinga, a svaka od njih snagom nadmašuje prethodnu. Razina tsinga proporcionalno raste u odnosu na razine jina i janga, koje postoje u žena i muškaraca. Kad se pojavi erotska privlačivost, par se polarizira, jer žena se osjeća ženstvenije, a muškarac muževnije. Tako se stvara više tsinga, i taj oblik prane može izmijeniti svijest i opiti muškarca i ženu. Elementarni oblik tsinga pojavljuje se kad muškarac i žena stupe u kontakt. Upravo zbog toga elementarnog oblika magnetičnosti čovjeka, mnoga društva strogo reguliraju ponašanje muškaraca i žena. "Nijedna žena ne smije posjetiti muškarca nije li u pratnji drugoga, osobito ako je prvi oženjen. To vrijedi za sve žene, jer seks ne poznaje dobne granice, a sagriješiti znači prekršiti ovo pravilo i na najnedužniji način., Prilikom tjelesne veze muškaraca i žena povisuje se razina tsinga. Veza može biti uspostavljena držanjem za ruke, zagrljajem ili poljupcem. Treća razina tsinga budi se prilikom spolnog čina kad se partneri obgrle. To je najviši stupanj što ga mogu doseći ljudi koji ne

poznaju transcendentnu prirodu seksualne energije. Oni koji drže kako je treća razina tsinga najviše što dvoje ljudi može osjetiti, te kako je spolni akt i najdublji doživljaj, nisu još spoznali pravo značenje bliskosti ljudi. Spolnim odnosom dvoje ljudi doživljava transcendentalno sjedinjenje jedno s drugim i s kozmičkim poljem. Tako doživljavaju cjelovitost i integriranost. Upravo se zato i štuje ljubljena osoba na Istoku, jer bliskom se vezom s njom doživljava jedinstvo najprije s drugom osobom, a zatim i s kozmičkim poljem. Predaja Želi li čovjek pojačati i poboljšati protok seksualne energije tananim energetskim sustavom, najprije se mora osloboditi tabua koje je društvo nametnulo na njegovo normalno i zdravo izražavanje. U korijenu seksualnih čovjekovih teškoća strah je od osobnog uništenja, koji nastaje seksualnim sjedinjenjem. Budući da dvoje ljudi zbližava energetski i tjelesno, te se njime stapaju, seks prijeti egu kojim dominira svijest. Pri pravoj seksualnoj bliskosti, trenutačno se briše izdvojenost i zamjenjuje osjećajem jedinstva. Svijest se služi strahom kako bi spriječila taj oblik sjedinjenja. Zbog straha čovjek se steže, a stezanje je antiteza predaje. Potreba predaje toliko je važna u međuljudskim odnosima, osobito u seksualnosti, pa se stoga preko nje ne može lako prijeći. Predaja kojom se postiže seksualno sjedinjenje može se usporediti sa smrću. U času stapanja i doživljavanja orgazma, čovjek nadilazi granice koje mu nameće fizičko tijelo i svijest i uz pomoć ljubljenoga postiže jedinstvo, a time transcendentnost. Učitelji tantre već su odavno upoznavali transcendentnu prirodu seksa, te bi vodili ljubav kako bi postigli sjedinjenje s kozmičkim poljem. Seks je postao izraz njihove transcendentne ljubavi... potpuno zračenje ja jesam na svim razinama kauzalnosti. Potpuno zračenje moguće je tek kad se oba partnera oslobode straha i na temelju povjerenja mogu slobodno zračiti. Povjerenje se i rađa kad čovjek smogne dovoljno hrabrosti i iskrenosti da bude to što i jest i da se osjeća "u svako doba u svojem tijelu,,. Kad to postigne, svijet će doživljavati preko druge pažnje, a um će mu biti spokojan. Otvaraju se sve čakre, a fizičko tijelo posve je opušteno. Ne osjeća li se tako jedan ili oba partnera, neće moći doživjeti punu bliskost jer neće se moći stopiti njihova osobna energetska polja. Osobito je važno da čakre budu otvorene pri intimnim odnosima. Blokada samo jedne čakre dovoljna je da onemogući potpuno sjedinjenje. Osim toga, blokada jedne ili više čakri jednog partnera remeti i odgovarajuću čakru drugog partnera i protok energije kroz nadije. Slabe polja aura i remeti se ravnoteža jin i jang-energije oba partnera. Blokada jedne ili više čakri uzrok je čestih seksualnih teškoća i poremećaja danas. Potpuno seksualno stapanje, osjećaj samopoštovanja i postizanje cjelovitosti toliko su važni u odnosu dvoje ljudi da se pravilno korištenje i zračenje seksualne energije za intimnog odnosa ne mogu prepustiti slučaju. Nepotpuno seksualno stapanje i zloupotreba seksualne energije uveliko šteti tananoj energiji, pa ćete zato na nekoliko sljedećih stranica naći vježbe koje je osmislio Otto Richter,

poznati terapeut kretnji. Njima se pojačava protok i zračenje seksualne energije kroz tanani energetski sustav u toku vođenja ljubavi tako da se doživi potpuni orgazam i sjedinjenje s partnerom. Vežbe se moraju izvoditi šest dana. Trebali biste ih izvoditi šest dana prije nego što ste naumili voditi ljubav. I. vježba - izoliranje dijelova tijela Vježbu izoliranje dijelova tijela izvodite uz glazbu sporog ritma, koja će vas opustiti. Počnite usmjeravati pažnju na glavu i vrat te disati otamo. Neka glazba ispuni taj dio vašeg tijela. Zatim drugu pažnju usmjerite na taj predio. Mičite glavom i vratom u svim smjerovima i neka ih ispuni svijest koja će početi zračiti iz njih. Ne možete li se opustiti ili slobodno zračiti, tad vas vjerojatno koče vaše misli. Podsjetite se da morate osloboditi um i doživjeti taj predio preko druge pažnje. Jer, tek ćete tad moći slobodno micati glavom. Nastavite disati iz tog područja sljedeće dvije minute. Drugu pažnju posvetite ramenima. Dišite i izdišite iz njih. Neka se ispune glazbom i počnite ih pomicati. Krećete li se slobodno, prema gore, dolje, naprijed i natrag? Nosite li ondje ikakav teret? Tad ih lagano protresite i oslobodite se bremena. Ispunite ramena svojom sviješću. Neka vaša svijest slobodno zrači iz njih sljedeće dvije minute. Sad pažnju usmjerite na laktove. Počnite disati otamo i na njih usmjerite svoju svijest. Osjetite kako ih ispunjava glazba. Obratite pažnju na sve emocije i doživljaje članaka. Najvažnije je da pritom budu fleksibilni. Kad to imate na umu, ispitajte koliko su vam razgibani laktovi. Rebra su osobito važna. Njih ne možete pomaknuti da pritom ne dišete, niti možete disati da ne mičete rebra. Promotrite taj proces. Usmjerite drugu pažnju na rebra. Dišite iz njih i ispunite ih glazbom i sviješću sljedeće dvije do tri minute. Pomozite si tako da ruke stavite na rebra kako biste otkrili kako se pomiču prema naprijed, natrag, lijevo, desno i kružno. Zatim pažnju usmjerite na zdjelicu i počnite disati iz nje. Osjetite glazbu u tom predjelu. Stavite jednu ruku na donji dio trbuha, a drugu u suprotnom smjeru i počnite pomicati bedra. Tako ćete osjetiti sve kretnje bedra i karlice, prema naprijed, natrag, ulijevo i udesno. Nakon nekoliko časaka ispunite taj predio sviješću i sljedeće dvije minute zračite otamo. Ako su vaša bedra i karlica stegnuti, vrlo je vjerojatno da susprežete i kočite svoju seksualnu energiju svjesno i namjerno. Tad karlicu možete stimulirati tako da je pokrećete u ritmu glazbe. Usredotočite se na kralješnicu. Usmjerite na nju drugu pažnju. Dišite iz nje. Počnite njome vijugati oponašajući kretanje zmije. Osjetite seksualnu energiju kako zrači iz donjeg dijela vaše kralješnice i slijedite njezin uspon leđima sve do vrata i glave. Dok se uspinje, osjetite kako zrači iz vaše kralješnice ispunjavajući tijelo toplinom i vibrirajućim žarom. Da bi se spontano mogli pokretati iz karlice, morate pokretati i druge dijelove vašeg tijela. Svoju svijest usmjerite na točku u kartici gdje nastaje seksualna energija i ondje je zadržite dvije do tri minute. Drugu pažnju usmjerite zatim na koljena, dišite iz njih i osjetite kako ih ispunjava glazba. Pokrećite se u svim smjerovima i ispunite taj predio svojom sviješću dvije do tri minute. Ponovite istu vježbu s

člancima, nožnim prstima, stopalima, ramenima, ručnim zglobovima, šakama i prstima ruke. Pošto ste izolirali različite dijelove tijela, svaki pojedinačno, i pošto ste osjetili kako iz njih zrači vaša svijest, sastavite sve dijelove. Počnite izolirati, pokretati i usmjeravati svijest samo na nožne prste i stopala. Zatim im pridružite članke i koljena. Koljenima pridružite bedra itd., sve dok vaša svijest ne počne zračiti istodobno kroz svaki dio tijela. Napokon, moći ćete micati vašim čitavim tijelom istodobno, slobodno ćete zračiti energijom i osjetit ćete da ste posve u svojem tijelu. Pošto ste pet minuta pokretali tijelo, zauzmite položaj za odmaranje i opuštajte se pet minuta. Obratite pažnju kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. Ovom se vježbom integriraju kretnje, energija i doživljaji fizičkog tijela i eteričnog dvojnika. Ona vas podsjeća da se tijelo može istodobno i cjelovito pokretati integracijom vlastitih centara svijesti. II. vježba - pomak karlice (uz glazbu naglašena ritma) Ovu vježbu počinjete u stojećem stanju. Stopala su na tlu, a koljena blago savijena. Karlicu njišite u ritmu glazbe. Obratite pažnju na kretanje karlice. Osobito je važno da osjetite kako se može gurnuti prema naprijed, a zatim zaljuljati prema natrag čim svinete kralješnicu. Pomozite sebi tako da stavite ruke na prednji i stražnji dio karlice, jer tako ćete lakše naći uporišnu točku tih kretnji. Usmjerite drugu pažnju na predio prve i druge čakre. Ne zaboravite, ovdje se nalazi energija zmije, kundalini. Da bi i kundalini i seksualna energija mogli teći pravilno, morat ćete dobro promotriti sve preduvjete za seks. Stari glasovi iz prošlosti progone vas mislima kao što su "ne kreći se erotski,, ili "nemoj se doticati ondje,,, "to je grešno,, ili "seks je prljav,,. Prava je istina malo drukčija: seksualna energija i kundalini velika su spremišta prane. Vrlo je važno da možete stvoriti i zračiti tom energijom primjereno svakoj situaciji. Čim ste jednom pokrenuli karlicu i osjetili se slobodnim, ruke izdignite ponad glave i opustite se. Zatim potisnite karlicu prema naprijed jer tako će kralješnica moći vijugati. Dok karlicu zaljuljate prema natrag, vaša će se kralješnica sama zavijugati. Neka zvuk prati svaku kretnju, pripazite da oni odražavaju tamošnje osjećaje i rezoniraju tijelom. Tako se krećite sljedeće tri minute i uživajte u tim kretnjama. Dok izvodite tu vježbu, osjetit ćete kako se oslobađa karlica. Mišići će se opustiti, a energija će lakše proticati. Kad završite vježbu, odmarajte se ležećki sklopljenih očiju sljedećih pet minuta i obratite pažnju na to kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. III. vježba - mačka u trku (u pratnji glazbe naglašena ritma) Ovu vježbu izvodite klečeći na koljenima i s rukama na tlu. Dok udišete kroz nos, kralješnicu svinite prema gore (kao bijesna mačka), bradu spustite na grudi, a karlicu gurnite prema naprijed. Sve te kretnje i disanje izvodite vrlo polagano. Pošto ste potpuno udahnuli, izdahnite kroz nos, isplazite jezik, a kralješnicu svinite prema dolje. Istodobno, karlicu zaljuljajte prema natrag, a glavu uzdignite što više možete, ali bez naprezanja. Dok izdišete, polagano izvodite sve te kretnje. Vježbu ponovite četiri do pet puta, sve dok se ne automatizira.

Zatim ubrzajte ritam. Sve kretnje treba izvoditi s aktivnom drugom pažnjom. Krećite se što brže možete barem jednu minutu, ili sve dok ih možete izvoditi, da pritom ne osjetite naprezanje. Usporavajte ritam i zaustavite se. Legnite na trbuh, ruke ispružite uz tijelo sljedećih pet minuta. Izvodite jogičko disanje i obratite pažnju na to kako se osjećate mentalno, emotivno i tjelesno. Ova vježba oslobađa energiju zatočenu u predjelu pleksusa solarisa. Oslobodivši tu energiju, imat ćete više povjerenja i bit ćete povezaniji s partnerom. Povežete li se iz ove čakre s partnerom, doživjet ćete dubok osjećaj pripadanja, a ono će omogućiti predaju nužnu da bi se doživjela potpuna bliskost i sjedinjenje. IV. vježba - zmijoliko gibanje Ležite na leđa, a koljena uzdignite, te stopala približite što je više moguće stražnjici. Stopala moraju biti na tlu, a ruke ispružene uz tijelo. Dok ste u tom položaju, počnite jogički disati. Najprije polagano odignite karticu, uzdižući kralješnicu od tla, pršljen po pršljen. Dok odižete karlicu, osjetite kako se rastežu mišići bedara i donjeg abdomena, te kako postaju elastičniji. Pripazite na to da su opušteni drugi dijelovi vašeg tijela dok rastežete mišiće nogu i trbuha. Dok potpuno dignete kralješnicu, sva će se težina sliti u stopala i ramena, a leđa će vam biti savijena u luk. Ostanite u tom položaju barem minutu, a zatim se polagano spuštajte na zemlju obrnutim redom, tj. počevši od vrata naniže. Kad završite, karlica će biti na tlu, u položaju za odmaranje. Ovu vježbu ponovite triput. Opuštajte se sljedećih pet minuta, ruku ispruženih uz tijelo, te obratite pažnju na to kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. Ovom vježbom tijelo uči kako da istodobno integrira žensku i mušku energiju. Jača mišiće rastezanjem i čini ih elastičnijima, čime postižete veću kontrolu nad vašim kretnjama. V. vježba - da, mudra Legnite na leđa, skupite noge a koljena svinite. Stopala koja su ispružena na tlu približite što više možete stražnjici. Ruke ispružite uz tijelo, a dlanove okrenite prema gore. Udišite kroz nos i pri svakom izdisaju sebi glasno recite "da,. Lagano razdvojite noge, dok stopala pritišćete jedno uz drugo. Nastavite ponavljati sebi "da,. Kako ponavljate tu riječ, postat ćete otvoreniji i prijemljiviji. Kad vam se noge potpuno prošire, koljena će vam doticati tlo, a opustit će se područje oko druge čakre. Pošto ste se potpuno opustili u tom položaju, odmarajte se tako pet minuta, a zatim polagano odižite noge sve dok vam se ne spoje koljena. Možete sebi pritom pomoći rukama. Opustite se pet minuta i obratite pažnju na to kako se osjećate tjelesno, emotivno i mentalno. VI. vježba - postati iskren Ove vježbe treba izvoditi naizmjence svakog dana, šest dana prije nego što ste naumili voditi ljubav. Toga se dana ispružite i odmarajte. Dok se tako opuštate, zapitajte se: '"Ima li išta što sam propustio reći svojem partneru? Jesam li iskren u ovoj vezi?,, Ta su pitanja neobično vaina, jer ako ste iskreni prema sebi, tad možete biti iskreni

i prema partneru. Nema li te temeljne iskrenosti, vaš će odnos biti ukaljan lažima. Čim se pojavi laž, nestaje bliskosti. iskreno iskažite sve svoje najdublje osjećaje prema partneru. Tome se možete posvetiti pošto ste završili prvih pet vježbi. Ne znači to da ćete odjuriti do telefona i istresti svu svoju ljutnju na partnera. Jednostavno, iskreno izrazite sve svoje misli i osjećaje u tom času te ih iskažite na najprikladniji način. Možete ih iskazati slikanjem, glazbom, opisati ih u pjesmi ili pismu (što ga nikad nećete poslati). Možete se poslužiti i drugom, vrlo djelotvornom metodom. Zamislite partnera kako sjedi vama nasuprot. Kad stvorite njegovu mentalnu sliku, recite mu iskreno kako se osjećate. Dakako, možete misliti da je najbolje razgovarati s njim uživo. Učinite ono što mislite da je najprimjerenije, ali kojim se god načinom poslužili, pazite da se izražavate iz srca, te tako da odzvanja duboko iz vas. Pošto ste šest dana izvodili ove vježbe, pripravni ste za vođenje ljubavi, na način koji propisuje tantra. Svrha je takvog načina vođenja ljubavi - a to nipošto ne smijete smetnuti s uma - trancendentalno jedinstvo koje je moguće postići tek kad se potpuno predaju oba partnera. Prema tantri, najpogodnije je vrijeme za vođenje ljubavi od sedam sati navečer sve do ponoći. Ljubav se ne smije voditi u sobi u kojoj vlada potpuni mrak. Tu prostoriju valja pripremiti prije, jer ona mora biti čista, ugodna i zračna. Na mekanu bi tkaninu valjalo izložiti simbolične predmete kao što su dvije čaše i vrč hladne, svježe pitke vode za piće, bocu vina ili omiljenog alkoholnog pića, dvije svijeće u svijećnjacima, esenciju mošusa, tamjana ili nekoga drugoga opojnog mirisa. Kad budete zajedno, prije no što počnete voditi ljubav, pet minuta sklopljenih očiju posvetite joqičkom disanju, a zatim probudite drugu painju. Pri transcendentlnom vođenju ljubavi, oba partnera moraju doživjeti potpuno jedno drugoga, stoje ostvarivo tek kad je aktivna druga pažnja. Zatim vizualizirajte intimni odnos sa svojim partnerom u omiljenom položaju - korak po korak, od prvog dodira sve do vrhunca. U dvije malene čaše uspite vina i ispijte ih zajedno. Kad ste popili vino, spremni ste za vođenje ljubavi. Prema tradiciji, muškarac razodijeva ženu dok stoji ponad nje. Zatim prstima miluje tijelo partnerice kako bi probudio pritajene moći. Dotiče srce, krunu glave, oči (simbolično oko u sredini glave), te nježno miluje cijelo tijelo. Žena ponavlja taj postupak. Kad prestane milovati muškarca, oboje bi, jedno pokraj drugoga, trebali bočni leći na postelju, disati ujednačeno i duboko te uskladiti ritam disanja da se ne dotiču pritom. Dubokim, opuštenim disanjem uzbuđenje se širi po cijelom tijelu, a ne zadržava se samo u genitalijama. Slike i kipovi tantre pokazuju mnoge položaje koitusa; najomiljeniji je sa ženom iznad muškarca. Mnogi smatraju kako je najugodniji bočni položaj. Bez obzira na to koji položaj zauzeli, važno je da se dotičete što više; sklopite oči, lica neka vam budu priljubljena tako da udišete dah partnera, a ruke i prste isprepletite pri potpunom sjedinjenju. Muškarac se ne bi smio pomicati li pritiskati ženu, nego je samo ispuniti snažnom muževnošću dok je hvata za bedra i ulazi u nju sve do korijena svojega spolnog organa. Muškarac mora osjetiti da posjeduje ženu, a da istodobno i ona posjeduje njega.

U očima se zrcali duša, pa stoga netremice promatrajte partnera. Tako ćete i zapaziti zadovoljstvo koje raste na njegovu licu. U ljubavi nema natjecanja i naprezanja. Kad je muškarac ušao u ženu, treba se prestati pomicati. Sve kretnje moraju biti unutrašnje. Ležite tako trideset minuta i vizualizirajte protok energije i ljubavi između vas. Povisit će vam se temperatura, a ona će biti najintenzivnija na mjestu gdje se spajaju genitalije, za koje će vam se činiti da su slivene zajedno. Doživite li u času klimaksa potpunu bliskost, nehotice će se stegnuti mišići oba tijela. Žareći potoci energije zračit će tijelom nogama do tabana, rukama do prstiju, i tijelom od korijena kralješnice sve do vrha glave. Tantre opisuju zasljepljujući bljesak sjedinjenja kao nadilaženje svih ćutila, kao da se odjednom spozna prava istina. Nestaje glasa, slike, vizije - osjeća se samo prisutnost svemira. Barijere vremena i prostora režu se kao laserom. Nema nikakve razlike između poznavaoca, znanja i predmeta učenja. Kako se obasjaju energetska polja oba partnera, nestaje svih ograda, pa se osjećate da ste vi, vaš partner i svijet sjedinjeni. Poništava seja, a ja jesam počinje zračiti svom silinom, te osjećate jedinstvo sa svime. U času ekstaze prisjećate se svega, trenutačno se sabirete i postižete jedinstvo. Ljubav teče u svim pravcima te obasjava sve čega se dotakne. Nakon vibrirajućeg vrhunca radosti, prazni se prijašnja ličnost. Nestaje sve prikupljene napetosti i doživljavate mir samadhia. Više ništa ne može pomutiti to spokojstvo. Ogoljeli ste do srži, na najmanji djelić bića.

XVIII. Pravila svakodnevnog ponašanja i zdravlje Cilj je medijalnog iscjeljivanja posvemašnje zdravlje, a ono znači kao što smo već ustvrdili - povratak skladu i ravnoteži. Dosad smo ovladali postupcima koji nam omogućavaju postizanje sklada i ravnoteže u našim višim tijelima i tananomu energetskom sustavu. Sklad i ravnoteža viših razina preobražavaju se zatim na tjelesnoj razini u dobro zdravlje. No, ne smijemo biti kratkovidni i pomisliti da, djelujući na višim razinama, možemo zanemariti važnost našeg odnosa s tjelesnim okolišem. Da bi čovjek uistinu postao zdrav, on mora biti u ravnoteži sa svojim tjelesnim svijetom, a takvu, jednom stečenu ravnotežu, mora čuvati želi li ostati zdrav. Nakana je ovog poglavlja da vam predloži neka pravila svakodnevnog ponašanja, koja će vam pomoći da održite sklad s tjelesnim okolišem i koja će vam sačuvati zdravlje obnovljeno postupcima medijalnog iscjeljivanja. Kao što vam je poznato, život nije statičan: on ritmički teče u pravcu zdravlja i bolesti. Dosljedno tome, nitko ne smije sebi dopustiti samozadovoljstvo stanjem svoga zdravlja. Ono što činimo, ili propuštamo učiniti na tjelesnoj razini, može značajno utjecati na tjelesno zdravlje i zdravlje viših tijela. (Držite na umu da se bolest, neovisno o mjestu svoga porijekla, prenosi na susjedno tijelo.) Mora nam stoga biti jasno da naše djelovanje i reakcije na tjelesni svijet kao i naš posvemašnji odnos s njim u obliku načina prehrane,

spavanja, odmora, rada itd. - mogu znatno utjecati na stanje našega zdravlja. Bolest, kakvu doživljavamo na tjelesnoj razini, uglavnom je znak dubljih poremećaja, porijeklo kojih je na višim razinama. Kad obrasci negativiteta jednom uhvate korijena u fizičkom tijelu, vlastitom inercijom loše utječu na zdravlje viših tijela. Ta vrsta negativnog uvjetovanja stvara negativne obrasce, a oni zatim stvaraju plodno tlo negativnim stavovima, lošim odnosima s ljudima, te negativan odnos prema stresu. Ti negativni obrasci moraju se pretvoriti u pozitivne stavove i odnose želimo li trajno sačuvati zdravlje. Je li stres neprijatelj? Promotrimo na trenutak doživljaj stresa. Godinama se stres smatrao nevidljivim neprijateljem dobroga zdravlja i pretečom bolesti. Ali, je li stres zaista naš neprijatelj ili za to treba okriviti naš stav prema stresu? Pogledajmo što o tome kažu neka suvremena istraživanja adrenokortikotropnog hormona (ACTH). Poprilično stručnjaka, koji su proučavali fenomen učenja, smatra taj hormon najvažnijim u ljudskome tijelu. Mnogi pokusi u posljednje vrijeme pokazali su da pojava stresa kod laboratorijskih životinja izaziva istodobno proizvodnju ACTH-a. Nadalje, istraživači su otkrili da ACTH stvara nove neuronske veze u mozgu pokusnih životinja. Neuronske veze maleni su mostovi što povezuju moždane stanice, a u njima je ključ sposobnosti učenja. Sto je štakor posjedovao više takvih veza, to je brže učio i više toga zadržavao u pamćenju. To isto vrijedi i za ljude. Kao posrednik pozitivne promjene, stres je u ovim pokusima pokazao da njegova istinska priroda nije jednostrana, nego polarna. Pokusima poput ovih utvrdili smo da su stresne situacije bitno subjektivne. Samo o čovjeku ovisi hoće li stres doživjeti pozitivno ili negativno. Nije stres, nego čovjekova reakcija na stres i negativitet onaj odlučujući činitelj u borbi između zdravlja i bolesti. Prihvativši urođenu odgovornost za vlastito zdravlje i dobrobit, počinjete uviđati značenje svojih postupaka i reakcija za sveukupno stanje svoga zdravlja. Da biste osigurali trajno zdravlje, svoju odgovornost morate shvatiti ozbiljno i poduzeti mudre korake kako biste unutrašnje zdravstveno stanje unaprijedili, poboljšavajući istodobno i stanje svog okoliša. Zato poštujte pravila svakodnevnog ponašanja koja će vam osigurati potreban protok energije tananim energetskim sustavom i održati skladan odnos između vaša četiri tijela. U ovom poglavlju ukratko ću izložiti neka pravila ponašanja za koja vjerujem da će vam očuvati zdravlje pošto ga obnovite iscjeljivanjem. Redovitost Prije više od dvije tisuće godina Hipokrat je opominjao ljude oko sebe kako je redovitost pokazatelj dobroga zdravlja, a da neredovitost tjelesnih aktivnosti i osobnih navika uzrokuje bolest. Gay Luce kaže: "Zdrava osoba živi u sladu sa svojim okolišem,,. Zatim dodaje: "Posve je jasno da zdravi ljudi ne posjeduju samo unutrašnji ritam; oni su usklađeni s ritmovima svog okoliša,,. Mnogobrojni dokazi upozoravaju na značenje pravilnog ritma za očuvanje dobroga zdravlja, pa zato svaki sustavan pokušaj kojim želimo unaprijediti zdravlje mora u sebi uključivati redovitost. Predlažem

da takav svoj dnevni program počnete ispitivanjem vlastitog načina života, načina na koji obavljate svoje poslove, te načina na koji se odnosite prema drugim ljudima. Provjerite nema li negdje kakva ugrađena neredovitost koja bi po sebi mogla biti plodno tlo za razvoj bolesti. Jednostavno, tjedan dana zapisujte sve djelatnosi kojima se bavite u toku dana. Zabilježite vrijeme odlaska na spavanje i vrijeme buđenja; vrijeme redovitih obroka i onih s nogu; vrijeme rada i odmora, te svih onih aktivnosti kojima se bavite na poslu ili za odmora. Trebali biste ubilježiti čak i vrijeme što ga provodite sami ili u krugu prijatelja i obitelji. Poseban stupac odvojite za bilješke o svakoj fazi pojedine aktivnosti. Osobito bilježite opažanja o tome kako se osjećate poslije završetka neke aktivnosti, odnosno dana. Vjerujem da ćete za dan ili dva uočiti pojavu svojevrsnog uzroka i izravnu vezu svog stanja s vrstom i redovitošću aktivnosti kojom se bavite. Možete otkriti, naprimjer, kako osjećate tjeskobu ako ste sinoć kasnim noćnim izlaskom poremetili prirodan uzrok spavanja, možete otkriti kako spavate bolje u dane kad je vaša prirodna kolotečina redovita i predvidljiva, a sutradan se budite osvježeniji. Općenito, mislim da ćete otkriti kako poštovanjem redovitosti pojedinih postupaka postajete djelotvorniji te se osjećate bolje i zdravije. Odnos između ritma, zdravlja pa i produktivnosti nije izbjegao brižnome znanstvenom istraživanju. Proučavan je ne samo u laboratoriju, nego i u zbiljskim situacijama prigodom odlučujućih nacionalnih i svjetskih događaja. Veza između vanjskog svijeta i čovjekovih unutrašnjih ritmova naziva se zeitgeber, što na hrvatskome znači vremenski automat. Ti vanjski otponci - često i sami ritmovi, kao što je ciklus dana i noći - navijaju tjelesni sat u nama, pa ga tako mogu i poremetiti. Hrana i piće moćni su zeitgeberi, kao što je to i stres. Na naše unutrašnje satove i ritmove utječe i prekid dnevnoga ritma, poput promjene radnoga vremena. Takav poremećaj dnevnoga ritma može izazvati pravu pustoš u čovjekovu osjetljivom unutrašnjem ustrojstvu, njegovu zdravlju, te općoj sposobnosti djelovanja. Primjer takva poremećaja znanstvenici su utvrdili u nezgodi atomskog postrojenja Three Mile Island, u kojemu su radnici svakoga tjedna mijenjali smjenu. To je značilo da su njihovi unutrašnji satovi najvećim dijelom radnoga vremena bili vremenski neusklađeni. Postoji li zaista izravna veza između produktivnosti, zdravlja i ritma, znanstvenici u takvu slučaju predviđaju da će radnici biti smeteni, često zaboravljati, pogrešno zaključivati i teško usmjeravati pažnju. Poremećenog ritma, oni će vjerojatno tromo reagirati u kriznoj situaciji. Istraga uzroka nezgode pokazala je da su se neposredno prije nesreće (oko četiri sata ujutro) u dnevniku rada radnika koji su promijenili smjenu pojavile manje greške, nastale prilikom očitavanja i tumačenja podataka. Prekoračenje vremenskih zona još je jedan od poznatih zeitgebera, za koji se zna da remeti čoyjekov unutrašnji ritam, te da ograničava djelotvornost i sužava moć suđenja. John Foster Dulles, ministar u vladi predsjednika Eisenhowera, htio je 1956. qodine u Egipat na pregovore s egipatskom vladom u vezi s gradnjom Asuanske brane. Neposredno nakon njegova dolaska razgovori su prekinuti. Ta velika greška, američke vanjske politike gurnula je Egipćane u sovjetsko naručje. Valja napomenuti da je Dulles počeo pregovore neposredno nakon slijetanja te da je svoju lošu procjenu situacije naknadno pripisao prekoračenju vremenskih zona u toku leta.

Kemijski odmor Još je Hipokrat tvrdio da je redovitost prvi korak u održavanju dobroga zdravlja. Vjerovao je, kao i mnogi suvremeni iscjelitelji, da je drugi korak odmor; ne samo tjelesni, nego i kemijski, koji je smatrao jog važnijim. Hipokrat je preporučao kemijski odmor suzdržavanjem od jela, što je tijelu omogućavalo da se pročisti i oslobodi nakupljenih štetnih sastojaka. Pritom nije mislio na nešto tako temeljito kao što je dugo i potpuno gladovanje. Naprotiv, on češće propisuje kraći ritmički post, koji je poželjniji jer može postati dio čovjekova dnevnog rasporeda. Prvi odmor koji bi trebao postati redoviti dio vašega zdravstvenog programa odmor je između večere i doručka. Istraživanja su pokazala da večer nije najpogodnije vrijeme za probavu i preradu velikih količina hrane. U pokusu koji je prije nekoliko godina proveo dr. Grans Halberg na Sveučilištu Minnesota, šestorici je dobrovoljaca u toku cijeloga dana posluživan samo doručak hranjive vrijednosti dvije tisuće kalorija. Nakon tjedan dana takve prehrane istim je ispitanicima posluživan također jedan obrok, ali u različito vrijeme. Sljedećih tjedan dana, umjesto ujutro, jeli su navečer. U prvom tjednu, hraneći se ujutro, sva šestorica izgubila su na težini. Ali, četvorica od te šestorice udebljala su se u toku drugog tjedna kad su jeli samo navečer. Preostala dvojica izgubila su na težini, ali manje nego prvi tjedan. Čini se razborito ograničiti uzimanje hrane navečer, kad tijelo ne treba velike količine kalorija. Suzdržavajući se navečer od jela, tijelu pružamo ne samo priliku da se ispava, nego mu omogućavamo i kraći kemijski odmor kako bi se oslobodilo otrovnih sastojaka. Kalorijska pothranjenost Kemijski odmor može zapanjiti svojim učinkom. Četrdesetih godina ovog stoljeća profesori A.H. Carlson i F. Holzel proveli su pokus sa štakorima kako bi ispitali učinak povremenoga gladovanja na njihov životni vijek. Skupinama štakora osigurali su visokohranjivu, kvalitetnu prehranu, koju su ovi mogli konzumirati u neograničenim količinama. Ali, svaka od skupina gladovala je u različitim vremenskim razmacima. Prva skupina gladovala je svaki drugi dan; drugoj skupini hrana je uskraćivana svaki treći dan, a treća je ostala bez hrane svaka četiri dana. Kontrolna skupina hranila se kao i preostale tri, jedino nije gladovala ni dana. U kontrolnoj skupini najduži životni vijek iznosio je 800 dana, a u skupinama koje su gladovale u prosjeku između 1000 i 1100 dana, što je povećanje od dvadeset do trideset posto. Daljnja istraživanja ograničenja u prehrani urodila su važnim spoznajama. Mnoga ispitivanja pokazala su kako ograničena konzumacija kalorija, naprimjer, čini štakore - dijeta kojih je dovoljno raznovrsna da ne izazove neishranjenost - kemijski mlađima nego što to pokazuje njihova životna dob. Pokusi dr. Richarda Weindrucka sa sveučilišta UCLA pokazali su da ograničenja u prehrani pomlađuju imunološki sustav. Cl poodmakloj životnoj dobi slabi sposobnost imunološkog sustava pri razlikovanju vlastitoga tijela od uljeza. Starenje obilježavaju reakcije koje štete tijelu, te njegova smanjena sposobnost da se bori sa stranim i štetnim tvarima. Imunološki sustav u starosti katkad oslabi dvadeset do trideset posto u odnosu na vrhunac njegove mladenačke moći.

Dijetalna ograničenja usporavaju taj nepovoljnan proces. Cl pokusima s odraslim štakorima, dijetalna ograničenja postavljena u njihovo zrelo doba urodila su značajnim i bitnim pomlađivanjem imunološkog sustava. Bitno su smanjene i reakcije koje štete vlastitom organizmu. Kakve su ostale posljedice kalorijske neishranjenosti? Pokusi provedeni s laboratorijskim životinjama upozoravaju na to da se bolesti poput raka, mrene na oku, suhe kože te bolesti bubrega i srca pojavljuju rjeđe kod životinja othranjenih pod dijetalnim kalorijskim ograničenjem, nego kod ostalih. Osim toga, ne samo što su bolesti rjeđe, nego se i pojavljuju u poodmakloj životnoj dobi. Pravilna prehrana Redovito (ritmičko) provođenje kalorijskog ograničenja u prehrani nedvojbeno pomaže zdravlju. Osim ritmičkog posta, važnu ulogu u održavanju zdravlja ima i konzumiranje raznovrsnih i ispravnih namirnica. Dr. Henry Bieler, jedan od prvih istraživača pravilne prehrane, tvrdi da su mogućnosti krvi mnogo veće od pukog hranjenja tijela. Krv može biti čovjekov najbolji lijek. Dr. Bieler veliki je zagovornik pravilne prehrane kao sredstva za borbu protiv bolesti. Uvjerljivo zvuči njegovo ponavljanje često zaboravljene istine da je osamdeset do osamdeset pet posto svih ljudskih bolesti ograničeno samo sobom: njihov razvoj teče svojim tokom, a pošto prijeđe vrhunac, bolesnik se oporavi. Ali, od sedamdesetih godina sve se više o hrani raspravlja u pojmovima rizika i koristi. To ne iznenađuje, jer šest najvećih ubojica u SAD, srčani udar i bolesti srca, rak, visoki tlak, šećerna bolest i ateroskleroza izravno su povezani s načinom prehrane. Unatoč preobilju raznovrsne hrane, suvremeni se čovjek rijetko koristi prednostima hranjivih namirnica. Kao što ističe dr. Henry Beigler: "Amerikanci žive od beživotne, prerađene hrane, prepune insekticida, zasićene otrovima takvih stimulansa kao što su kava, čaj, alkohol, čokolada, zaslađena kola-pića; jedu hranu s drogama koje podižu elan (pep-up drugs), a zdravlje im je takvo da jedva ostaju na životu,,. Bezvrijedne namirnice (namirnice male ili nikakve prehrambene vrijednosti) unose dvadeset šest posto kalorija koje konzumira suvremeni prosječni Amerikanac. Dr. Donald Davis s Kalifornijskog sveučilišta u Irvineu proveo je pokus u kojemu je izabranu skupinu štakora hranio po jelovniku sastavljenomu prema prosječnoj američkoj kuhinji. Na njemu su bili zastupljeni obogaćeni bijeli kruh, šećer, jaja, mlijeko, mljevena govedina, kupus, krumpir, rajčica, naranče, jabuke, banane i kava. Kontrolna skupina hranila se isključivo PURINA CAT CHOW-om, markom mačje hrane jednake kalorijske vrijednosti. U usporedbi sa štakorima kontrolne skupine, štakori na američkoj dijeti prošli su mnogo gore i zaostali daleko iza kontrolne skupine i po općemu zdravstvenomu stanju i po tjelesnom rastu. Kao što vidite, svaki pokušaj unapređenja i očuvanja zdravlja mora računati s pravilnom prehranom. Ona postaje još važnija prihvatite li propise kaloričkoga dijetalnog ograničenja. S manje kalorija na raspolaganju, ono što jedete mora biti izuzetne prehrambene vrijednosti. Premda se pojedinačne potrebe razlikuju, nije naodmet razmotriti prosječne prehrambene potrebe što ih čovjek mora zadovoljiti da bi ostao zdrav, a i namirnice kojih se može lišiti ili su mu izravno

škodljive. Jane Brody kaže: "Homo sapiens razvio se uz jelovnik bogat složenim ugljikohidratima i vlaknima (namirnicama što sadrže škrob, te povrćem i voćem), koji oskudijeva u bjelančevinama životinjskog porijekla. To je neizmjerno daleko od suvremene kuhinje koju odlikuje velika potrošnja mesa, konzerviranih slastica, oskudica vlakana, te preobilje prehambeno bezvrijednih masnoća, šećera i alkohola. Neobično je važno da svatko tko želi obnoviti ili sačuvati dobro zdravlje vodi računa o tome što unosi u tijelo, te poduzme mjere kojima bi iz jelovnika uklonio nedvojbeno štetne sastojke ili one koji to postaju pretjeranim konzumiranjem. No, moramo se pobrinuti da osiguramo nužne hranjive sastojke, vitamine i molekule prijeko potrebne tijelu. Ortomolekularni nutricionisti otkrili su da nedostaci u prehrani utječu na zdravlje u jednakoj mjeri kao i pretjerano uživanje pojedinih sastojaka. Hipoglikemija (niska razina šećera u krvi), naprimjer, može izazvati niz psihičkih simptoma, uključivši i psihozu. Jedimo kako valja U ovom poglavlju izložit ću tek obrise onoga što obaviješteni istraživači nazivaju dobrim osjećajem za prehranu. Taj osjećaj morate njegovati vlastitom naobrazbom i obraćanjem pažnje na svoje tijelo. Trebali biste pripraviti djelotvoran plan prehrane, koji će odgovarati vašem načinu života. Nekoliko je niti vodilja koje svi možemo slijediti. Čovjekova prehrana mora sadržavati raznovrsne namirnice, a nijedna od njih ne smije premašiti dvadeset pet posto dnevnoga obroka izraženoga u kalorijama. U protivnomu, velika je vjerojatnost da tijelo oskudijeva nekim nužnim hranjivim sastojcima. Takozvane pojačane namirnice i različiti dodaci jelima nipošto ne mogu nadomjestiti nepreradene, prirodne namirnice. Kemijske dodatke valja dosljedno izbjegavati, a i sol. Smanjite potrošnju rafiniranog šećera. Ograničite količinu masnih namirnica, osobito onih koje obiluju životinjskim masnoćama. Voće i povrće što češće jedite sirovo (kuhanje smanjuje njihovu hranjivost). Konzumirajte plodove kad su na vrhuncu prehrambene vrijednosti. Da biste uspjeli u tome, odaberite voće i povrće koje raste u vašim krajevima, a jedite ga u vrijeme njegove sezone sazrijevanja. Naposljetku, hranu kupujte često, tako da vam svjestan izbor namirnica bude uvjetovan tjelesnim potrebama. Osluškujući svoje tijelo, odabrat ćete namirnice što sadrže hranjive sastojke nužne organizmu. Hranjive tvari osiguravaju energiju i gradbeni materijal koji nas tjelesno održava. Naše je tijelo sastavljeno uglavnom od bjelančevina što se smatraju najvažnijom hranjivom tvari. Ali, suvremenom čovjeku potrebno je mnogo manje bjelančevina od količine koju konzumira. Teškoća s bjelančevinama u tome je što najviše namirnica bogatih bjelančevinama obiluje masnoćama i kalorijama u mnogo većoj mjeri nego što je to potrebno i zdravo. Umjesto toga, valjalo bi složenim ugljikohidratima, koji su često izvrstan izvor bjelančevina, zamijeniti bjelančevine životinjskog porijekla, masnoće kojih se talože u arterijama. Utvrđeno je da je kod vegetarijanaca, koji su životinjske bjelančevine zamijenili biljnima, krvni tlak niži, te da je u njih količina masti i kolesterola u krvi neizmjerno manja nego kod prosječnog čovjeka koji jede meso. Bjelančevine se sastoje od aminokiselina. U prirodi ima dvadeset

dvije aminokiseline. Ljudsko tijelo može ih samo proizvesti trinaest. Preostalih devet naziva se bitnim aminokiselinama, a čovjek ih dobavlja hranom. Nedostatak aminokiselina onemogućava proizvodnju stotina bjelančevina nužnih za opstanak. Naposljetku, nije ni važno kako čovjek pribavlja sve dvadeset dvije aminokiseline, važno je da ih pribavi. Većina bjelančevina životinjskog porijekla potpuna je, što znači da u sebi sadrži devet nužnih aminokiselina. Ali, s biljnim bjelančevinama stvar je drukčija. Njima uglavnom nedostaje jedna od devet bitnih aminokiselina, pa zato valja jesti raznovrsno bilje kako bi se dobila vrijednost potpune bjelančevine. Razborito je smanjiti potrošnju mesa, ali kad jednom odlučite životinjsku bjelančevinu zamijeniti biljnom, morate redovito osigurati sve nužne aminokiseline. Ne jedete li prilikom obroka meso i mliječne proizvode, morate ih zamijeniti komplemetarnim ugljikohidratima. Ugljikohidrate, pak, možete zamijeniti mesom, jer i malena količina mesa pribavlja aminokiseline koje nedostaju biljkama. Soja kao izvor bjelančevina jednaka je životinjskoj bjelančevini i njome možete bez straha zamijeniti meso i mliječne proizvode. No većini drugog povrća nešto nedostaje, pa ga valja nadopuniti širim izborom biljne bjelančevine kako bi se osigurale sve dvadeset dvije aminokiseline. Jedno praktično pravilo kaže da sve nužne aminokiseline dobivate kombinacijom bilo koje zrele mahunarke, kao što su tofu, grah i kikiriki, sa žitaricama poput pšenice, riže, ječma i zobi, ili sjemenkama suncokreta, bundeve itd. Na bjelančevine bi u skladu sa znanstvenim istraživanjima trebalo otpasti 10-15 posto dnevne potrošnje kalorija. Glavni izbor kalorija morali bi biti složeni ugljikohidrati, potrošnja kojih bi trebala iznositi 55-70 posto ukupne količine. Neko vrijeme složeni ugljikohidrati bili su na lošem glasu. Smatrani su namirnicama sirotinje, punima škroba od kojega se deblja. To jednostavno nije istina. Čovjek se ne deblja od krumpira. Maslac i kiselo vrhnje, kojim se prelijeva krumpir, izvor su kalorija bez prehrambene vrijednosti. Krumpir, tjestenina, crni kruh i grahorice bogat su izvor hranjivih tvari. Krumpir je pravi prehrambeni zlatni rudnik jedete li ga s korom: tad on zadovoljava pet posto čovjekovih dnevnih potreba za bjelančevinama, pet posto za željezom, osam posto za fosforom, deset posto za vitaminom BI, jedanaest posto za niacinom i golemih pedeset posto za vitaminom C. Složeni ugljikohidrati najbogatiji su izvor vlakana u našoj prehrani (riječ je o celuloznim vlaknima od kojih su načinjene stijenke biljnih stanica). Premda vlakna po sebi nemaju hranjivu vrijednost, bitna su jer potiču probavu. Ugljikohidrati su izvor osnovnoga tjelesnoga goriva. Teškoća je u tome što mi u svom obilju konzumiramo previše prerađenih namirnica u kojima je visok postotak rafiniranog šećera, preobilje kalorija, a nedostaju vlakna i hranjive tvari. Naša nezasitnost slasticama ne može se beskonačno zadovoljavati bez opasnosti. Prosječan Amerikanac konzumira na dan petnaest dekagrama šećera, količinu koja znači visok zdravstveni rizik. Prije svega, kad je riječ o šećeru, želio bih vas upoznati s gotovo nepoznatim podatkom: čovjeku šećer uopće nije potreban osigura li dovoljne količine škroba za svoje energetske potrebe. Nevolja sa šećerom leži u tome što on u sebi nosi prazne kalorije, kalorije bez prehrambene vrijednosti, koje nam nisu potrebne. Poznat nam je učinak praznih kalorija na pretilost i životni vijek, ali ima i čvrstih dokaza da velike količine šećera izazivaju

šećernu bolest u ljudi kod kojih za nju postoji nasljedna sklonost. Zaista nema razloga koji bi opravdali prisutnost neumjerenih količina šećera, osobito rafiniranoga, na vašem jelovniku. Treći su značajni izvor prehrambenih tvari masnoće. Dobavljamo ih iz biljnih i životinjskih namirnica. Biljne masti zdravije su jer probavljaju se lakše, pa su zato manji zdravstveni rizik od životinjskih masti. Masti su izdašniji izvor kalorija od bilo koje druge hranjive tvari, a procjenjuje se da četrdeset posto kalorija dobivamo preko njih. To je prehrambeno nezdrava situacija. I složeni ugljikohidrati i bjelančevine osiguravaju, uz jednaku količinu kalorija, mnogo veće postotke drugih bitnih prehrambenih tvari, vitamina i minerala. Gram masti daje dvostruko više kalorija od grama bjelančevina ili ugljikohidrata. Masnoće, a osobito masnoće životinjskog porijekla, povezane su s bolestima opasnima za život poput bolesti srca, pretilosti, te raka crijeva, grudi i materice. Pretilost je pak faktor rizika u bolestima poput šećerne bolesti i bolesti jetre. Štoviše, prekomjerne količine masnoće u prehrani štetne su jer u kombinaciji s ostalim namirnicama usporavaju probavu. Posljedica je toga trom metabolizam, pa se stanice prehranjuju presporo ili hrana do njih uopće i ne dolazi. Zanimljivo istraživanje koje je provela Američka mornarica podupire pretpostavljenu vezu između masnoća i bolesti. Godine 1977. proučavala je vezu između prehrane, osobito potrošnje masti, i tjelesnog zdravlja. Uspoređivani su zdravstveni kartoni vojnika koji su služili u Vijetnamu s kartonima onih koji su zarobljeni proveli više od pet godina u vijetnamskom zarobljeništvu. Utvrđeno je da su, u cjelini, tjelesno zdraviji bili bivši zarobljenici nego vojnici kontrolne skupine. Mornarica je njihovo dobro zdravlje pripisala niskoj razini masnoća i kolesterola u prehrani koja se sastojala od riže, povrća i povremeno ribe; alkohol i kava bili su im uskraćeni, a pušili su vrlo rijetko. Osim toga njihov dnevni raspored uključivao je naporne tjelesne vježbe. Tjelesno vježbanje i zdravlje Tjelesno vježbanje jedan je od bitnih dijelova dnevnog programa očuvanja zdravlja. Pod tjelesnim vježbanjem razumijevam sve, od šetnje do prvog raskršća, spremanja kuće i planinarenja, do jedrenja na dasci. Ima tjelesnih aktivnosti što odgovaraju svakom načinu života, a njihovo redovito provođenje pomaže čovjekovu zdravlju i općem stanju. Podsjetimo se da su ljudi svoj razvoj počeli kao lovci i sakupljači, te da su u pradavna vremena svaki dan provodili mnogo vremena u napornim tjelesnim aktivnostima. Te djelatnosti nisu bile nužne tek za opstanak, nego su održavale tjelesne funkcije savršeno djelotvornima. Jane Brody kaže: "Tjelesno vježbanje najdjelotvorniji je način da se dobije nešto za ništa, ili gotovo ništa, koji poznajem. Ono okrepljuje tijelo i dušu. Tjelesni i psihološki učinak vježbanja može uveliko smanjiti potrebu za medicinskom njegom, te unaprijediti kvalitetu života - vašeg života, bilo vam osam, osamnaest, četrdeset osam ili osamdeset osam godina.,

Godine 1700. John Dryden ispjevao je ove stihove: Da zdravlje ne plaćaš, po poljima lutat Više ti vrijedi, nego lijekove gutat. Mudrac, za kuru, vježbom se bavi. Da čovjek ga krpa, bog djelo ne spravi. Suvremeni istraživači otkrili su da redovito tjelesno vježbanje koristi čovjekovu zdravlju na mnoge dosad nepoznate načine. Mnogo je dokaza da redovito vježbanje smanjuje opasnost od srčanog udara. Ono poboljšava širenje kisika tjelesnim tkivom, što povećava čovjekovu radnu sposobnost. Kod ljudi koji se redovito bave napornim tjelesnim aktivnostima razina kolesterola niža je nego kod onih koji pretežno miruju. Dobro tjelesno stanje povećava vjerojatnost da će krv ukloniti ugruške koji mogu začepiti krvotok u srcu, plućima ili mozgu. Osim toga, redovito tjelesno vježbanje moze biti važno pomagalo u tretmanu šećerne bolesti. Nedostatak tjelesnog napora, s druge strane, uzrokuje gubitak kalcija u kostima, što povećava njihovu lomljivost. S godinama, sve je veća mogućnost pojave osteoporoze, trošenja kostiju uzrokovanog starošću. Daljnje koristi od redovitog tjelesog vježbanja vide se u povećanom osjećaju blagostanja, boljem mišićnom tonusu, zdravijoj koži, većoj koncentraciji i uvećanom samopoštovanju. Očuvanje zdravlja Svaki program, cilj kojega je unapređivanje i održavanje zdravlja, mora uzeti u obzir složenost ljudske prirode. On mora unapređivati ravnotežu i sklad na sve četiri razine; tanani energetski sustav mora održati zdravim, a osim toga, mora unaprijediti pozitivne stavove i odnose. Prije svega, iz svoje sredine morate ukloniti sve ono što vam ugrožava zdravlje. To se odnosi baš na sve, od sumnji i negativnih stavova do opasnih kemikalija. U tome bi vam mogao pomoći popis stvari za koje pretpostavljate da loše utječu na vaš život i tako pridonose razvoju bolesti. Zatim se prestanite zabrinjavati i umjesto toga počnite pozitivnim programiranjem preobražavati negativne misli. Poslužite se postupcima kojima ste naučili mijenjati negativne misli u pozitivne. Odaberite one teškoće kojima se možete suprotstaviti s malo napora ili bez njega i smjesta se posvetite tome. Nakon toga, usredotočite se na teškoće koje se teško prevladavaju, te ih počnite reprogramirati verbalnom afirmacijom i vizualizacijom. Naposljetku, promijenite svoj odnos prema onome što ne možete promijeniti. Ako se prilikom vožnje na posao, naprimjer, redovito nađete u prometnoj gužvi koja vas izluđuje, ponesite sa sobom kasetofon i počnite učiti strane jezike. Ne gomilajte stresne situacije i izbjegavajte ljude pod stresom, te ih se nastojte otarasiti što prije. Obratite pažnju na svoje tijelo i predahnite kad vas ono upozori znakovima kao što su bol u leđima ili glavobolja. Osim toga, nađite vremena za ono što vas opušta i što vam čini dobro. Ako vam je, čak, na raspolaganju samo nekoliko minuta, možete početi s joga-disanjem ili zaputite se u svoje utočište. Ali, najveći ste jamac vlastita zdravlja vi. Budite dosljedni. Svaki se dan pozabavite uravnoteživanjem čakri i neka vas to uvede u kraću meditaciju. Dvadeset do trideset minuta meditiranja dovoljno je za dobar

početak dana, a ako nakon meditacije obratite pažnju, uvidjet ćete kako je tad lako zadržati afa-stanje. Dio meditacije posvetite verbalnoj afirmaciji i vizualizaciji; dio odvojite za rješavanje kratkoročnih teškoća, a drugi za dugoročno reprogramiranje. Ostatak vremena provedite u utočištu. Zatim pojedite krepak i hranjiv doručak. Neka vam doručak bude najobilniji obrok u toku dana. Raspolažete li slobodnim vremenom između doručka i ručka, posvetite se mentalnoj projekciji. Izlazite li za radnog vremena, iskušajte ovu vježbu, koju nazivam joga-disanjem u hodu. Četiri koraka duboko udišite jogadahom, a četiri koraka izdišite. Bez stanke između udisaja i izdisaja dišite ovim ritmom sve dok ne zađete na alfa-razinu. Zatim povežite verbalnu afirmaciju s joga-dahom i u hodu se reprogramirajte. Cldišući, počnite afirmaciju: " Iscjeliteljska energija utječe u mene,,, a dovršite je izdišući: "i iscjeljuje me na svim razinama,,. Možete se poslužiti različitim iskazima, ovisno o tome kako se osjećate. Ručak bi po količini trebao biti drugi obrok, a valjalo bi ga konzumirati uvijek u isto doba dana. Zapamtite da redoviti obroci potiču tjelesne satove i održavaju im ritam. Opuštajte se neko vrijeme nakon obroka. Počnite i zabavite se onim što vam čini dobro. Tjelesno vježbanje svaki dan važan je dio programa očuvanja zdravlja, pa iskoristite svaku priliku da biste vježbali. Načinite tjedni raspored vježbanja. Da biste zadržali dobru kondiciju, ustrajno vježbajte (sve dok se ne oznojite) barem triput u tjednu. Ali, ljudi koji duže vrijeme nisu naporno vježbali, a i oni kojima je više od četrdeset, trebali bi najprije posjetiti liječnika. Stres-test otkrit će vam stanje vašega kardiovaskularnog sustava. Počnite vježbati polako, a zagrijavajte se uvijek i prije i poslije vježbanja. Posavjetujte se sa stručnjakom prije nego što se prihvatite opsežnog programa vježbi, ili nabavite neku od knjiga koje govore o tome. To će vam pomoći da spoznate što je dopušteno a što nije. Vrijeme nakon završenih radnih obaveza, pa sve do večere, najpogodnije je za opuštanje i dugu iscjeliteljsku meditaciju. Nastojte uoči večere odvojiti sat vremena za meditaciju i iscjeljivanje. U toku meditacije pozabavite se dugoročnim ciljevima, koristeći se verbalnom afirmacijom i vizualizacijom, te vježbajte disanje, izvodite postupke iscjeljivanja odsutnoga, a nakraju zaputite se u svoje samotničko utočište. Držite na umu da, iscjeljujući druge, iscjeljujete sebe. Ako ste prenapeti potkraj radnog dana zbog pritisaka na poslu ili zato što vas izluđuju djeca, svoju večernju meditaciju počnite uravnoteživanjem čakri ili disanjem iz trbuha. Oba ova postupka uvest će vas u alfa-stanje. Večernja meditacija savršeno je vrijeme za okupljanje obitelji, pa pokušajte prirediti obiteljsku meditaciju. Neizmjerno će vam koristiti zajedničko meditiranje i iscjeljivanje. Ne samo što će vas zbližiti, nego će vaše meditiranje i iscjeljivanje biti intenzivnije zbog djelovanja grupne dinamike. Večera bi trebala biti najoskudniji dnevni obrok. Ne zaboravite omogućiti tijelu kemijski odmor koji mu je nužan nakon večere. Pokušajte postiti jednom u tjednu, izbjegavajte stimulativna sredstva, a dovoljno dugim snom osigurajte tijelu prijeko potrebni odmor, izbor večernjih aktivnosti ovisi o vama. Jedino bih vas upozorio kako je zdravlju u opreci pretjerana aktivnost, a i one koje izazivaju ovisnost. Neprestano nastojte održati ravnotežu i, kao što mi je često govorio moj učitelj: "Obratite pažnju, sjetite se tko ste i budite zahvalni,,.