Katarina Spehnjak - Javnost i Propaganda

KATARINA SPEHNJAK

JAVNOST I PROPAGANDA NARODNA FRONTA U POLITICI I KULTURI HRVATSKE 1945.-1952.

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST DOM 1 SVIJET ZAGREB 2 0 0 2 .

SADRŽAJ UVOD

7

1. NARODNA FRONTA KAO MEDIJ POSREDOVANJA PARTIJSKE VOLJE 1.1. O legitimnosti i legitimaciji vlasti 1.2. Legitimiranje poretka u Hrvatskoj (Jugoslaviji) 1945.-1952 1.3. Narodna fronta u sustavu 'narodne demokracije' 1.4. Pregled razvoja politike Narodne fronte

13 15 20 51 61

2. NARODNA FRONTA I STVARANJE JAVNOSTI 2.1. O javnosti - pojmovno određenje 2.2. Sustav 'tvorbe' javnosti 2.2.1. 'Partijska javnost' 2.2.2. Državno-partijski model utjecanja na javno mnijenje 2.3. Uloga novina 2.3.1. Pregled novinstva u Hrvatskoj 2.3.2. Primjer Naprijeda i Vjesnika 2.3.3. Zakonski propisi o tisku 2.3.4. Zabrana novina i drugih publikacija 2.4. 'Ispitivanje' javnog mnijenja 2.5. Izbori u Hrvatskoj 1945.-1952 2.5.1. Izbori za Ustavotvornu skupštinu DFJ 1945 2.5.2. Izbori za Ustavotvorni Sabor 1946 2.5.3. Izbori za lokalne organe vlasti u Hrvatskoj 2.5.4. Izbori za Saveznu skupštinu Jugoslavije 1950 2.5.5. Izbori za Sabor NR Hrvatske 1950

85 87 90 91 92 102 104 109 119 121 123 127 128 135 141 147 152

3. NARODNA FRONTA I KULTURNO-PROSVJETNA POLITIKA . . . . 3.1. Prosvjeta u funkciji kulturne preobrazbe 3.2. Djelatnost Ministarstva prosvjete NRH 3.3. Školski sustav 3.3.1. Škole za pripadnike nacionalnih manjina 3.3.2. Vjeronauk u školi 3.3.3. Položaj učitelja i nastavnika 3.4. Pokret narodnog prosvjećivanja 3.4.1. Zadružni domovi 3.4.2. Rad kulturno-prosvjetnih društava 3.4.2.1. Hrvatsko seljačko prosvjetno društvo

163 165 172 177 184 187 197 208 217 220

"Seljačka sloga"

220

3.4.2.2. Srpsko kulturno-prosvjetno društvo "Prosvjeta" 238 3.4.2.3. "Društvo za kulturnu suradnju Hrvatske sa SSSR" .. 245 3.4.2.4. Kulturno-prosvjetna društva nacionalnih manjina .. 247 3.5. Odnos prema kulturnoj tradiciji 248 ZAKLJUČAK

273

PRILOZI

275

LITERATURA I IZVORI

295

SUMMARY

305

KAZALO OSOBA

309

BILJEŠKA O AUTORICI

317

7

UVOD Izbor naslova: "Javnost i propaganda. Narodna fronta u politici i kulturi Hr­ vatske 1945.-1952." proizlazi iz višegodišnjeg istraživanja Narodne fronte Hr­ vatske, političke organizacije koja je u djelovanju preuzimala i pronosila strate­ ške i taktičke ciljeve Komunističke partije. Polivalentnost njezina djelovanja, u kojem susrećemo najrazličitije sadržaje, mom je istraživačkom interesu ponudi­ la neke od, u dosadašnjoj literaturi, manje poznatih tema. Takva je njezina ulo­ ga u području političke i kulturne javnosti - ako pristupno odstupimo od stro­ gosti u definiranju. Naime, politološki gledano, o 'javnosti' u tom vremenu ne možemo govoriti. Govoriti se može, prije, o sustavima 'tvorbe javnosti' i o upravljanju njome. U radu ću pokušati objasniti koliko su neke od korištenih analitičkih kategorija uvjetne, ali mislim da ova 'rezerva', istaknuta na početku, neće čitaocu ponuditi zato ništa manje, nego što mi je bila namjera. Naime, že­ ljela sam pokazati djelovanje osnovnih institucija i Činitelja političke i kulturne javnosti, a i zahvatiti procese koji su se ipak odvijali i mimo 'agitpropovskih' di­ rektiva. Iako je htijenje osnovnog političkog aktera toga doba - Komunističke partije, polazilo od toga da se cijeli život zajednice može i mora oblikovati po jednom, po njezinom sudu 'najboljem' modelu društvene organizacije, građa pokazuje da to uvijek nije tako bilo, ili da je išlo teško. Namjera da se istraži ovo područje polazi i od mišljenja, da je potrebno potvrditi ili opovrgnuti neke od uobičajenih spoznaja, predodžbi ili čak stereo­ tipa dosadašnje literature. Također, smanjen istraživački interes zadnjih godina za ovaj segment domaće suvremene prošlosti ostavio je u javnosti - užoj, struč­ noj, ali i onoj Široj, dojam da je tu sve 'poznato' i osobito, da to razdoblje istra­ živačima jedino može biti zanimljivo s aspekta obrade njegovih 'crnih mrlja' dosad malo, ili jednostrano, obrađivanih. Ne sporeći i taj argument, mislim da je svako istraživanje toga doba dodatak slici vremena. Jer, svako vrijeme, ma ka­ ko 'olovno' bilo za jedne, a za druge euforićno nakon postignutog cilja, nikad nije potpuno prikazano ako svi segmenti ne budu istraženi. Izbor ove teme zahtijeva, dakle, i da se uvodno objasni i njezin povijesni kontekst, i da se definiraju osnovni pojmovi s tim u vezi. Politika Narodne fronte, kao dio povijesti demokratske Europe i svijeta i radničkog pokreta, ima svoje izvorište u reakciji na pojavu i uspon fašizma u Europi tridesetih godina ovog stoljeća. Potekla u europskim demokratskim kru­ govima, a formalno deklarirana i uobličena od međunarodne organizacije ko­ munističkih stranaka, Komunističke internacionale, uključivala je obranu te­ meljnih demokratskih tekovina europske političke tradicije, a borba protiv fa­ šizma trebala se ostvariti savezništvom svih naprednih, antifašistički orijentira­ nih snaga - komunističkih, socijalističkih i lijevih građanskih stranaka. Dogmatizam Komunističke internacionale, krovne organizacije komunistič­ kih stranaka, vezan uz taktiku "čiste klasne borbe", usporio je politička okuplja­ nja na antifašističkoj osnovi, pri čemu treba imah na umu i globalne proturječ-

8 nosti europske politike toga doba. Sedmi kongres Kominterne 1935. godine pro­ klamirao je politiku Narodne fronte, ali njezini su dometi bili uglavnom manifestacijskog značenja. Realno postignuće politike Narodne fronte zabilježeno je u nekoliko izbornih koalicija u Europi predratnog doba, što nije imalo utjecaja na rast fašizma i kataklizmu koju je on donio u predstojećem ratu. Komunistička partija Jugoslavije /dalje: KPJ/ kao članica Kominterne strate­ ški i taktički djelovala je sasvim u duhu njezinih odluka, što je određivalo i od­ nos prema fašizmu, i odnos prema poretku koji je tada postojao u Jugoslaviji. Međutim, 'Splitski plenum' Centralnog komiteta /dalje: CK/ KPJ, održan u lip­ nju 1935., mjesec dana ranije nego VII. kongres Kominterne, dao je jasnu i cje­ lovitu političku platformu na kojoj bi trebalo počivati antifašističko okupljanje na prostorima Jugoslavije. Fronta narodne slobode - kao oblik narođno-frontovskc politike, istaknula je uz demokratsko-socijalne ciljeve i potrebu rješava­ nja nacionalnog pitanja - na osnovici priznavanja ravnopravnog položaja svim narodima Jugoslavije. Uočavanje važnosti nacionalnog pitanja i uvrštavanje njegova rješenja u svoju političku platformu, imalo je stratešku važnost za dje­ lovanje KPJ u predstojećim događajima. U vezi s načinom ostvarivanja Fronte narodne slobode polazilo se od zami­ sli Kominterne: u okupljanju demokratskih snaga i nacionalno-oslobodilačkih pokreta usmjeravajuću ulogu trebala je imati Komunistička partija, a takav nje­ zin položaj imao se ostvariti "radom odozdo", a manje sporazumima s vrhovi­ ma drugih stranaka. Različiti pokušaji ostvarivanja politike Narodne fronte prije rata ostali su neuspješni, kako zbog otpora opozicijskih građanskih stranaka da surađuju po­ litički s jednom takvom grupacijom kao što je KPJ, tako i zbog ograničenja koja su svim komunističkim strankama nametnuta nakon potpisivanja sporazuma Sovjetskog Saveza i Njemačke. U toku rata KPJ/KP Hrvatske popularizirale su politiku Narodne fronte, ali ona je organizacijski uobličena tek 1944. godine. Sirenje oslobodilačkog pokre­ ta - koji je ona inicirala i vodila, KP shvaćala je kao prihvaćanje narođno-frontovske politike, kako one iz predratnog doba, tako i njezine razrade u doku.mentima novof ormi ranih organa vlasti pokreta (program oslobođenja zemlje, očuvanja Jugoslavije, stvaranja novog poretka na temelju ravnopravnosti svih naroda, proklamacija republikanizma, uspostavljanje 'narodne vlasti'). U politi­ ci Narodne fronte Komunistička je partija, dakle, vidjela mogućnost borbe pro­ tiv fašizma, ali i put za ostvarenje svojih revolucionarnih ciljeva. Preferirajući ci­ jelo vrijeme okupljanje "odozdo", kao i svoju dominantnu ulogu u njemu, KPJ krajem je rata - kada joj je vođenje oslobodilačkog pokreta i već položeni teme­ lji novoj vlasti davalo takve prednosti - organizacijski oformila Jedinstvenu narodno-oslobodilačku frontu/dalje: JNOF/, u kojoj je bilo neosporno njezino do­ minantno političko mjesto.

9 U konstituciji vlasti i njezinu legitimiranju nakon 1945. godine JNOF-a odno­ sno Narodna fronta odigrala je značajnu ulogu: široki pokret je, pretvaranjem u masovnu i politički monolitnu "jedinstvenu općenarodnu organizaciju", bio me­ dij putem kojeg se oblikovao projekt socijalističke transformacije društva. Potpuna politička i organizacijska instrumentalizacija Narodne fronte u pro­ cesu stvaranja 'nove', 'narodne demokracije' podrazumijevala je njezino ade­ kvatno programsko i strukturno oblikovanje: prihvaćenjem političke platforme Komunističke partije kao osnovice svog djelovanja, ona je postala otvorena u preuzimanju novih taktičkih i strateških smjernica partijske politike, a organ­ izacijski dovoljno široka da obuhvati što više segmenata društvenog života. Pokazati, kako se to ostvaruje u procesu legitimiranja vlasti, sadržajno i proceduralno, te u prostoru javnosti i kulture •- zadaća je ovog istraživanja. Pri tom se polazi od pretpostavke da je uspostavljanje i funkcioniranje tih 'podsistema' kao prostora kontrole Narodne fronte, uvijek u funkciji ostvarivanja podrške uspostavljenom poretku. Objašnjavanje događaja i argumentacija teza, istodobno nastoji uvažiti pro­ sudbe da je politika Narodne fronte bila i "strategija trojanskog konja"* - put za osvajanje vlasti, ali, i da je otvarala šanse da se i komunističke partije iskažu kao važan povijesni činitelj ako uoče presudne povijesne i nacionalne probleme.** 'Raspad komunističke utopije' i krah socijalističkih sustava - ponegdje u dramatičnim okolnostima, otvaraju nova pitanja na koja će trebati odgovoriti buduća historijska istraživanja, jaz koji je postojao između proklamiranih - i potpuno legitimnih - ideala slobode, pravednosti i solidarnosti, i drukčije povi­ jesne zbilje tih poredaka, recentne prosudbe objašnjavaju unutarnjom insuficijencijom tih sustava. U tom smislu, 'modernizacija bez modernosti' kao obiljež­ je tih tvorbi, odraz je njihove nemogućnosti izgradnje racionalnih mehanizama kojima bi se riješili, bilo latentno postojeći, bilo novi, problemi funkcioniranja. Kao jedan od presudnih, na prostoru bivše Jugoslavije, pokazao se nacionalni problem. Tom problemu u ovom se istraživanju - kako zbog definiranja teme, tako i zbog pristupa, ne obraća posebna pažnja, lako u to doba netransparentan, taj se problem zasigurno može uočiti u produbljenoj analizi proklamiranog federalizma i stvarno postojećeg rigidnog centralizma. Nedostatak zajedničkog identiteta, kao, također, jedan od bitnih uzroka unutarnjeg i vanjskog raspada države, naglašavaju neka od recentnijih stranih istraživanja. Konceptualizacija teme: javnost i propaganda. Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 1945.-1952.*** oslanja se na dosadašnje znanstvene spoznaje u * Ferenc FEHER, Agnes HELHR, Istočim ljevica, zapadna ljevica, Sarajevo, 1989., 10. ** Jorge SEMPRUN, Kakva lijepa nedjelju, Zagreb, 1988., 301. *** Tema je istraživana u sklopu šireg projekta "Uspostava partijskog monopola u Hrvatskoj 1945.-1952." prihvaćenog 1991. u Institutu za suvremenu povijest, sada Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu i predstavlja nešto izmijenjenu doktorsku disertaciju "Narodna fronta kao instrument partijskog monopola u Hrvatskoj 1945.-1952.", obranjenu na Fakultetu političkih znanosti u veljači 1996.

10 istraživanju povijesne prakse socijalističkih sustava tog razdoblja. Operativnim pojmom 'narodna demokracija' - u politološko-historiografskim analizama obi­ lježava se poseban oblik političkog sustava ('prelaznog karaktera') uspostavlje­ nog u zemljama u kojima se dominirajući položaj komunističkih partija ostva­ rivao putem istodobnog funkcioniranja tradicionalnih, parlamentarnih i revo­ lucionar nih-partijskih oblika političkog posredovanja - a kao odraz tada vladajućih doktriranih postavki u komunističkom pokretu, i povijesnog sklopa u ko­ jem su se te zemlje nalazile. Predmet je istraživanja dakle, proces konstitucije vlasti u Hrvatskoj (i Jugo­ slaviji). Izlaganje i objašnjavanje razvoja Narodne fronte, kao medija posredo­ vanja partijske volje, upotpunjuje se strukturalno-funkcionalnom analizom po­ litičke javnosti i kulturnog 'podsistema'. Osnovna istraživačka hipoteza jest da se svi oni javljaju kao instrument podrške uspostavljenom poretku. Povijesni događaji tog razdoblja analiziraju se s više aspekata i nastoje objasniti u socijal­ nom kontekstu u kojem su nastali. Pristup problematici uvažava osnove pristupa historijske znanosti: od događajne rekonstrukcije, analitičkog iščitavanja građe te kritike izvora do objašnja­ vanja društvenog konteksta relevantnog za povijesne Činjenice. Istodobno se nekim paradigmama strukturalno-funkcionalne analize upotpunjuje osvjetlja­ vanje procesa političke konstitucije: daje se opis strukture, registriraju stan­ dardna i nestandardna ponašanja, analizira obilježje i uloga ponašanja i djelo­ vanja relevantnih pojedinaca i grupa. Iako se mogu staviti zamjerke na izbor nekih analitičkih kategorija, u nedostatku odgovarajućih paradigmi za istraži­ vanje poratne povijesti, one, mislim, ipak zasad mogu biti jedna od mogućno­ sti u istraživanju. /Problemi u istraživanju poratne - i najsuvremenije prošlosti, odnosno soci­ jalističke povijesti, mimo problema ideologiziranosti pristupa, tiču se nedostat­ ka odgovarajućih, nepolemičnih i što je više moguće 'objektivnih' analitičkih kategorija - npr. što je 'socijalizam', što je 'komunistička partija' i si. - što bi do­ velo do toga da kritička prosudba o tom razdoblju polazi od adekvatnijih pola­ zišta, no što je ono koje npr. s drugih teorijskih i ideoloških osnova 'vrednuje' socijalističku praksu./ Politološko-historiografska literatura o poratnom razdoblju (1945.- 1952.) u Hrvatskoj i Jugoslaviji (odnos prema zajedničkoj prošlosti, time i metodološko pitanje o odnosu općeg, pojedinačnog i posebnog u proučavanju te povijesti, ostaje otvoreno pitanje, koje mogu razriješiti samo nova i što brojnija istraživa­ nja tog razdoblja) dosta je brojna. Ona je, međutim, različite kvalitete jer je ve­ likim dijelom ideologizirana. Jedno od obilježja politološke literature jest da ima, više ili manje uspješne, paradigmatske okvire, što u historiografiji nije slu­ čaj. Niz empirijskih istraživanja parcijalnih problema bez šireg društvenog kon­ teksta, ipak je osnova za daljnja istraživanja. Teorijske paradigme za proučava­ nje 'jugoslavenskog puta' (a kojemu je osnovna kategorijama odrednica ideolo-

11 gija, i to u fundamentalističkoj i pragmatičkoj funkciji) razvijene su u protustavu prema sovjetskom, ali teško dosižu do stvarne - prošle, društvene zbilje i, osobito, stvarnih i dominantnih društvenih Činitelja. Istraživanje novije povijesti i dalje je otežano odnosom prema izvorima: ia­ ko je u većini prijašnjih socijalističkih zemalja javnosti postala dostupna većina dokumenata, u skladu s općim normama u vezi s vremenskim granicama, naj­ važnija građa koja se tiče istraživanja socijalističkih sustava u cjelini, i parcijal­ no, tek je dijelom dostupna. Radi se o 'arhivu Kominterne', odnosno o njezinim najvažnijim i od javnosti najskrovitijim odjelima. Također, uz rijetke iznimke, kao što je to slučaj u Njemačkoj, još uvijek je u prijašnjim socijalističkim zemlja­ ma javnosti ostao zatvoren arhiv 'političke policije'. Iako je interes istraživača profesionalnih historičara, novinara i drugih, za proučavanje te problematike dijelom motiviran i 'komercijalnim' razlozima, pa time dokumentacija te vrste dobiva obilježje koje po sebi ne mora do kraja i opravdati, postoji potreba, da se uz jasne zakonske okvire - i uvažavajući i osjetljivo pitanje: koliko neka od tih društava baš danas, u doba velikih gospodarskih, socijalnih i političkih, pa i etičkih promjena, mogu podnijeti suočavanje s identifikacijama 'zločinca i žr­ tve' - regulira korištenje ove građe. Izvori pak, koji su dostupni, nisu od tako bitne važnosti - u smislu da bi pro­ mijenili teze verificirane u ranijim istraživanjima. Tu gradu karakterizira opsežnost i određena 'modelska' uobličenost pa se u istraživanju političkih aspekata povijesnih događaja ne nude mogućnosti većih istraživačkih i spoznajnih izne­ nađenja. Ali, ona otvara dobru osnovicu za proučavanje drugih segmenata, osim usko političkih, u tim porecima, jer sadrži niz naznaka o drugim aspekti­ ma života toga doba. Iako je politika u tim režimima bila sveprisutna, ipak je stvarni život tih društava ostao 'zamrznut' u slikama dosadašnjih istraživanja bilo onih koja su kao pristup rabili' totali caristički' model, bilo onih koji su apo­ logetski slavili utemeljitelje i vladaoce tih poredaka. Istraživanje razvoja Narodne fronte Hrvatske 1945.-1952. temeljeno je na svoj dostupnoj relevantnoj domaćoj građi državne i partijske provenijencije, te onodobnih novina i časopisa, kao i na spoznajnim rezultatima više znanstvenih disciplina. Argumentaciju nekih teza potkrepljuju i dokumenti iz Public Record Officea u Londonu. Osnovni cilj istraživanja, odnosno hipoteze koje su postavljene, utjecali su na odbir literature i rabljenih izvora. Njihova je zadaća bila da tvore analitički instrumentarij u objašnjavanju događaja te pruže informacije koje se najviše ti­ ču istraživačkih pitanja. Kritički pristup i građi i literaturi imao je na umu i mo­ guću jednostranost informacija, odnosno nastojanja koja žele "svoju prošlost prikazati u - svjetlu svoje sadašnjosti".**** **** Ljubo BOBAN, Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941-1943, Zagreb, 1985., 205..

12 Ponuđeni pristup naslovljenoj temi i objašnjenje jednog povijesnog isjecka, polaze, dakle, od toga da je "spoznaja prošlosti stvar koja napreduje, koja se ne­ prekidno mijenja i usavršava".*****

***** Mare BLOCH, prema: Mirjana GROSS, Historijska znanost, Zagreb, 1976., 192.