Katarina Mich - Test ljubavi.pdf

Fiorella & Glorij@

~1~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

~2~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

~2~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

1.

Tina Morgan zabaci glavu. Kroz poluzatvorene oči promatrala je ravnicu koja se prostirala pred njom. Bila je očarana zelenilom koje se prelijevalo u raznim bojama. Zemlju koju priroda nije podijelila, podijelio je čovjek. Bile su vidljive ograde koje su odvajale jedan dio zemljišta od drugih, označavajući teritorije različitih osoba. osoba. Tina se osmjehnula. Bio je to osmijeh koji nije izražavao zadovoljstvo ni opčinjenost prirodom. Čovjek je ograđivao ono što je bilo njegovo, ali je ograđivao i sebe. Tina je u posljednje vrijeme sve više uočavala kako ljudi postaju sve otuđeniji. Dugo očekivani odmor odlučila je provesti kod majke i očuha. Godinama su je pozivali, ali ona nikako nije mogla odvojiti dovoljno vremena da bi kod njih ostala nekoliko tjedana. Možda je razlog bio Tom, sin njenog očuha Patricka, a možda joj je on samo poslužio kao izgovor da ne ostane duže vrijeme. Okrenula se na peti. Pogledala je prema kući dok je vjetar plesao samo njemu znan ples njenom dugom tamnom kosom. Poput klisure izdizala se iz pitome prirode, ali njena ljupkost nimalo nije narušavala sklad kojim je ona bila okružena. To veliko kameno zdanje uvijek ju je ostavljalo bez daha. Kuća je bila građena za veliku obitelj, s bezbroj soba koje su se razmiljele na dva kata, a treći dio, prizemlje, bilo je mjesto u kojem se obitelj odmarala, jela, ali i imala prostorije za različite namjene. Tina se sjetila onog trenutka kada je prvi put kročila u tu kuću. Bila je skoro djevojčica na pragu punoljetnosti. Od tada je prošlo cijelo jedno desetljeće, a njoj se činilo kao da je prohujalo mnogo manje vremena. Fasciniranost starim predmetima kod nje je bila očita. Svaki od njih pogledala je s pomnom pažnjom, kao da je očekivala da će od njih čuti neke priče iz davnih vremena, ali se to nije dogodilo. Zato je imala svoju maštu, te je mogla predočiti mnogo toga što bi neki predmet povezivalo s nekim zamišljenim događajem. - Tina! - njena se majka pojavila na vratima. - Pobogu! - krik joj se oteo s usana. Osmijeh je uljepšao njeno još uvijek lijepo lice. Raširila je ruke i pošla prema svojoj kćeri. ~3~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Ti si izrasla u prelijepu mladu ženu - promatrala je svoju kćer s vidljivim ponosom. - U što sam trebala izrasti? - Tina se našalila. Pala je u zagrljaj svoje majke. Posljednji put ju je vidjela prije dvije godine, ali se od tada sve promijenilo. - Gdje su oni kilogrami koje si ti smatrala viškom? - majka se odmaknula od nje, promatrajući njenu vitku figuru. - Istopili su se u poslu - Tina se osmjehnula. - Patrick je nestrpljiv da te vidi. Upravo sprema kavu. Uzbuđen je kao da... - nije dovršila rečenicu, već je značajno pogledala u svoju kćer. - Idemo onda unutra - Tina je uhvatila majku za ruku. - Tek kada tebe vidim, postajem svjesna svojih godina go dina - njena majka je uzdahnula, ali je Tina znala da da to nije uzdah tuge, nego možda žal za mladošću koja je tako brzo prohujala. - Ali se nikada ne bih vratila u vrijeme mladosti zbog mnogo razloga. - A jedan od njih je i Patrick - Tina je znala koliko je njihov odnos bio čvrst i koliko je njihova ljubav bila posebna. Na njoj su joj mnogi mogli pozavidjeti, a da bi se vidjelo koliko je sretna, bio je dovoljan samo jedan pogled na njeno lice na kojem su se tek nalazili vjesnici bora. - Zadivljujuće je kako žena razumije ženu - majka je prasnula u smijeh. - Dvije generacije na istom mjestu - Patrick se stvorio gotovo niotkud i objema pružio ruku. Nakon toplog zagrljaja, odmaknuo se od Tine. - Lijepa kao i majka - uvijek je na prvo mjesto stavljao svoju suprugu, a tako je oduvijek i bilo, od prvog trenutka kada ju je vidio. Tina ga je pogledala s obožavanjem. Istina, on joj nije mogao zamijeniti oca, niti je to pokušavao, a ona je upravo to i cijenila. I njemu, kao i njenoj majci, bio je to drugi brak, ali i prva velika ljubav kakvu je rijetko sresti. Spoj razumijevanja, osjećaja, obožavanja i uzajamnog poštovanja bio je koktel koji je garantirao uspjeh braka. Dok je Patrick teatralno stavljao kavu pred nju, ona ga je promatrala. Imao je više od pedeset pedeset godina, ali ~4~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

je još uvijek bio lijep, muževan, a poljubac vremena kao da je dao posebnu privlačnost njegovom zrelom licu. Morala je čestitati svojoj majci na izboru. Bila je sigurna da su mnoge posegnule za Patrickom, ali je ona imala tu sreću da osvoji njegovo srce, i to zauvijek. - I Tom je stigao - Patrickove riječi su bile kao upozorenje. - Cijelo poslijepodne je proveo u polju. Nadgleda vinograde i poslove koji se u njemu odvijaju, i sudjeluje u radovima, naravno - Patrick je s ponosom izgovorio ime svojeg sina. Tina je bila mnogo manje oduševljena. Sama pomisao na to da će ga sresti u njoj je izazivala mješavinu odbojnosti, ali i radoznalosti. Je li se promijenio? Godinama ga nije vidjela i nije umirala od želje da ga vidi. On je za nju predstavljao sve ono što je ona željela izbjeći. Bili su dva svijeta, dvoje ljudi s različitim pogledima na sve i različitih svjetonazora. Tina se ukočila kada je čula da se vrata otvaraju. Samo nekoliko trenutaka kasnije njegova visoka i vitka figura sa širokim ramenima pojavila se na ulazu. Pogledala ga je ravno u oči. Kada je u njima vidjela podrugljivost, znala je da će se davno započeti rat između njih dvoje nastaviti. Nije bio iznenađen kada ju je vidio, a ako jest, to ničim nije pokazao. Koraknuo je prema njoj i hladno pružio ruku. - Gospođica je stigla? - podrugljivo je rekao. Tina je osjetila kako se u njoj podiže prava oluja koja je zahvatila cijelu njenu unutrašnjost. Jedva da je dotakla njegovu ogromnu i žuljevitu ruku. Nije ga gledala u oči, već je promatrala njegove pune usne. - Idem pod tuš - obratio se svojem ocu i njenoj majci. Kada je otišao, nastao je tajac. Tina je imala osjećaj da su svi u toj prostoriji osjetili netrpeljivost koja je vladala između njih dvoje. Znala je da su se svi sjećali burnih svađa prije toliko godina. Dan su počinjali njima, ali i završavali. Oboje su bili tvrdoglavi i nijedno nije htjelo popustiti. To je dovodilo do rata u kojem su se upotrebljavala sva moguća oružja. Bio je to rat dvaju spolova, odmjeravanje snaga na svim poljima, osim na onim fizičkim, jer je Tina znala da bi tu svakako izgubila. - Tom je tako predan poslu - Patrick je pogledao prema njoj. - Volio bih da se posveti i nekim drugim stvarima - Tina je znala što njegove riječi znače, ali je samo slegnula ramenima. - Mislim da ni tebi ne bi bilo na odmet da živiš za neke druge stvari, a ne samo za posao - ukorio ju je, ali dobronamjerno. ~5~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Ima vremena - Tina je odmahnula rukom. - Život je preda mnom - pogledala ga je u oči i pokušala mu se osmjehnuti. - Kako mladi razmišljaju na isti način - Patrick se okrenuo prema njenoj majci. - Emma - okrenuo se prema svojoj supruzi. - Zar si ti rodila ovu ratobornu mladu ženu? - nije se mogao načuditi. - Gotovo da se toga i ne sjećam - Emma je odmahnula rukom. - Osim ljepote, ništa drugo od tebe nije naslijedila - Patrick je to rekao s ponosom, kao da je ona bila njegova kći, a Tina je znala da je on na neki način i smatra svojom. Tina je znala da je to istina. Njena je majka bila tako blaga, nježna poput vihora i umiljata, a za razliku od nje, Tina je imala vatren temperament i nikada joj ne bi ni palo na um podrediti se nekomu. Cijenila je brak, ali je znala da to jednostavno nije za nju. Prilagoditi sve svoje navike nekomu, to joj se činilo nepojmljivim. Ona je bila žena koja je jurila za karijerom, a tako će i biti još mnogo godina. Jednom možda i promijeni mišljenje, ali to neće biti tako skoro. Kada dođe vrijeme da njen život uđe u mirnu luku, valjda će se i njene misli smiriti, isto kao i način života. - I to je već nešto - Emma je odmahnula rukom. - Odavno sam se prestala zamarati njenim temperamentom. Ona je sve ono što ja nisam, a željela sam biti, da budem iskrena majka joj je namignula jedva primjetno. - Ne može se jezero pretvoriti u divlju rijeku - Patrick je tim riječima opisao njen temperament. - Prestani s laskanjem - Emma je šaljivo zaprijetila sojem mužu. - Uskoro će i večera - Patrick ju je pažljivo odmjerio. - Znam da si umorna - s razumijevanjem je rekao. Ustao je i, uz nekoliko riječi koje ona nije razumjela, krenuo prema kuhinji. Čim je izišao, majka se okrenula prema njoj. - Nadala sam se da će neprijateljstvo između tebe i Toma prestati - rekla je s grimasom koju je ona mogla protumačiti i kao razočaranje. ~6~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Nadaj se i dalje - Tina se nije obazirala na njene riječi. - Tom je dobar poput oca... - Ima li netko tko je loš osim mene? - Tina ju je pogledala u oči. - Nisi ti loša, ali ja jednostavno ne razumijem što se to događa između vas. Nikada nisam ni razumjela. Ako pomislim da si ljubomorna, to nema nikakve logike. Mislim da si to odavno prerasla. To mogu odbaciti, ali ne znam što je u pitanju - majka ju je uhvatila za ruku. - On je tako... Uobražen, prepotentan, gleda u mene kao da sam ovdje uljez - Tina je planula. - Smiri se - majčin se stisak pojačao. - Valjda će netko od vas dvoje popustiti i odlučiti se ponašati onako kako dolikuje nekom tko je odrastao - njene su riječi značile da je ona odlučila promijeniti temu. A i pogled ju je odao. Promatrala je Tinu s posebnim sjajem, sjajem kakav bi netko imao dok bi iščekivao da mu netko oda nekakvu tajnu. - A ljubav? - šapatom ju je upitala. - Što s njom? - Tina ju je namjerno upitala. - Postoji li netko poseban u tvojem životu? - iskre su joj frcale iz očiju od radoznalosti. - Postoji - Tina je rekla nakon kratkog razmišljanja. Vidjela je kako se majka ukočila i kako joj je osmijeh zablistao na licu. - Tko? - nagnula se prema njoj. - Posao, ljubav prema poslu - znala je da će te riječi izazvati razočaranje kod majke, a to joj je i bila namjera. Malo se poigravala s njom. Ona joj je uvijek postavljala ista pitanja i uvijek je dobivala gotovo isti odgovor. Tinu je to u prvo vrijeme zamaralo, ali je sada to shvatila kao način da se malo našali s majkom. - Oh - njena je majka prinijela ruku grudima. - Uvijek dobivam odgovor koji ne želim - pojadala joj se. - Nadam se da će se to jednom promijeniti. Patrick i ja... ~7~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Vi imate nešto posebno - Tina ju je prekinula. - Nismo jedini. I ti bi trebala tomu težiti - majka ju je podučavala, očito zaboravljajući da je ona odavno odrasla. - Ja najprije trebam pogriješiti onako kako si ti pogriješila s mojim ocem, a tek onda pronaći ono o čemu ti govoriš - Tina ju je podsjetila na loš brak koji je imala s njenim ocem i svima je laknulo kada su se razišli. - Ja ne žalim zbog tog braka. Bila je to prelijepa greška majčine su riječi bile čudne. - Ne razumijem - Tina je odmahnula glavom. - Dobila sam tebe. Tvoje postojanje briše sve ono ružno što sam proživjela. I opet bih za tebe. Bio je to na neki način blagoslov, mada ti misliš da je bila greška, lako je svoje riječi popratila osmijehom, u njenim se očima vidio tračak tuge. - Večera! - Patrick ih je zovnuo. - Stižemo! - Emma je viknula. Obje su ustale. Tek je u tom trenutku Tina shvatila koliko je umorna. Duga vožnja u automobilu ukočila joj je udove, ali joj čula nisu otupjela, a najbolji dokaz je bio trenutak kada je pogledala u Toma. Prišla je stolu. Tom je već sjedio. Nju su posjeli nasuprot njega. Tina je osjetila koliko joj je neugodno. Nije znala kamo da pogleda. Nekako se nije mogla oteti dojmu da je višak i da remeti sklad obiteljskog okruženja, iako je znala da se njena majka, ali i Patrick s tim nikada ne bi složili. Patrick ju je smatrao svojom kćeri, a tako se prema njoj i ponašao. Bila je dijete žene koju voli, a tu je ljubav prenio i na nju. Obožavala je večeri koje bi provela u razgovoru s njim. On je bio tako svestran, pun informacija i s njim je mogla razgovarati o svemu što bi joj palo na pamet. Zanimao se i za njen posao. Za razliku od mnogih, on je volio slušati detalje, i to s toliko pažnje da je Tina dobivala poriv da samo priča, i to bez namjere da prestane. Spustila je pogled. Jelo koje se nalazilo na tanjuru primamljivo je mirisalo, ali je i izgledalo veličanstveno. No, ona nije imala teka. Sama pomisao na to da se nasuprot nje nalazi Tom bila je dovoljna da izgubi apetit. Nastavila je promatrati pribor za jelo, ali i stare porculanske tanjure koji su sigurno generacijama uljepšavali poglede, ali i jela koja su se nalazila na njima. Bili su vrlo vrijedni, isto kao i sve što ju je okruživalo. U ovoj kući vrijeme kao da je odavno stalo. Sve je ostajalo isto, samo su se ljudi mijenjali. Patrick je imao ~8~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

nasljednika, a sada je bio red na Toma da ga osigura. Obiteljska se loza morala nastaviti, a to je bilo neko nepisano pravilo kojeg su se svi pridržavali. Tom sigurno neće pronaći ženu medu lozom, pomislila je u sebi. Ta joj je misao izmamila smiješak. Uzela je pribor i prebirala po tanjuru. Nije željela biti nezahvalna, ali jednostavno nije imala teka ni nije običavala imati obilnu večeru. Njena se sastojala od salata i voća, a samo ponekad bi pojela još nešto što bi bilo lagano. - Što nije u redu? - Patrick ju je upitao. - Sve je u redu - Tina je rekla i podigla pogled prema njemu. - Nemaš teka? - Patrick je sa zanimanjem promatrao svaki njen pokret. - Umorna sam - pravdala se, iako je znala da on nikada neće povjerovati u taj izgovor. - I nemam naviku jesti ovako kasno - rekla je ono u što su svi povjerovali. - To je očito - Patrick je promrmljao tiho, ali su ga svi čuli. Ipak, Tina se potrudila pojesti barem nešto. Prisiljavala se na svaki zalogaj. Laknulo joj je kada je jelo odneseno sa stola. Rukom je obuhvatila čašu vina i prinijela je usnama. Samo malen gutljaj bio je dovoljan da osjeti kako je to vino iz njihovih podruma. Sva njihova vina su imala poseban i pun okus, zrelost koja je budila sva čula. - Ovo je fantastično - pogledala je prema Patricku. - Tom je zaslužan za to - Patrick se nasmiješio. - Emma i ja idemo u šetnju - dao je znak svojoj supruzi i ona je istog trenutka ustala. - Ovako trošimo kalorije - rekao je kao da se pravda, ali je Tina znala zašto su njih dvoje izišli. Namjera im je bila da nju i Toma ostave same, a tu su svoju namjeru i ostvarili. - Idemo do kamina - Tom je ustao i uzeo svoju i njenu čašu s vinom. Pričekao ju je i kad je ustala, Tina je neodlučno zastala. - Znam da ovo ne želiš, ali ni ja nisam oduševljen - Tom je kruto rekao. ~9~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Tina se trgnula. - Ponekad je bolje biti sam nego u neugodnom društvu njegove riječi raspirivale su njen temperament koji je počeo plamtjeti. - Onda ti idi do kamina, a ja... - Tina nije uspjela dovršiti rečenicu. Tom je spustio čašu i uhvatio je za ruku. - Ideš sa mnom - rekao je hladno. - Da. Baš sam se pitala što mi je to nedostajalo posljednjih godina. Tvoj sarkazam svakako, ali i ta umišljenost. Ponašaš se kao da zemlja treba biti tebi zahvalna zato što po njoj hodaš. Ja nisam jedna od tvojih loza da ostanem tamo kamo me postaviš. Mene ne možeš oblikovati prema svojim zamislima. - Loza daje plod, a... - Da se nisi usudio - Tina mu se unijela u lice. - I neću - Tom se nasmijao. Pustio je njenu ruku i uzeo čaše s vinom. - Uz kamin će biti ugodno, mada se to za društvo i ne bi moglo reći - dvosmisleno je rekao. - Onda idem na spavanje - Tina je ljutito rekla. - Ne - Tom je odmahnuo glavom. - Samo sam se šalio - pokušao joj je objasniti. - Nisam mogao odoljeti a da se ne podsjetim na sve one ratove. Zar nije vrijeme da se ponašamo onako kako nam priliči? - njegov lažan osmijeh je nije zavarao. - A kako nam to priliči? - Tina se izrazila ljutitim pitanjem. - Ovdje je udobnije - ponudio joj je da sjedne. Kada je sjela, pružio joj je čašu s vinom. Dok je ona promatrala igranje vatrenih plamičaka, diveći se njihovoj ljepoti, on je promatrao nju. Osjetila je njegov pogled, osjetila ga je cijelim svojim bićem. Nije se usuđvala pogledati prema njemu. Promatrala je njegove ruke koje su bile jake, ali i ogrubjele od rada po vinogradima. I noge su mu bile snažne, ali i mišićave. Sjetila se građe njegovog tijela, grubosti i sirove snage koja je izbijala iz njega. Kada ga je vidjela na ulazu, gotovo je ostala bez daha. Izgledao je doista prelijepo, muževno na neki čudan način. ~ 10 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Njegovo lice opaljeno suncem naglašavalo je plavetnilo njegovih očiju, a i tamna kosa upotpunjavala je taj kontrast. Imao je pravilne crte lica, pune usne i bio je lijep u toj svojoj sirovoj snazi koja je izbijala iz svakog njegovog pokreta. - Iznenadio sam se kada sam vidio koliko si mršava - i ona je bila iznenađena njegovim riječima. - Prava gradska djevojka - odmjerio je njenu odjeću. - Očito je da sam zalutala ovamo, ali samo privremeno, na sreću - nije odoljela a da mu ne uzvrati. - Doista rijetko zalutaš - imala je dojam da joj on prigovara. - Možda postoji razlog za to - Tina je otpila još jedan gutljaj vina. - Nije ga teško pogoditi. Ljubav prema majci bi trebala biti jača od mržnje koju osjećaš prema meni. Barem ja mislim da bi to tako trebalo biti. Izbjegavat ću te koliko god budem mogao - nije bio nimalo prijateljski raspoložen prema njoj, a nju je to doista pogodilo, iako joj je bilo teško priznati da je to istina.

~ 11 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

2.

Tina se durila. Lice joj je bilo poput maske, a ljutnja koja ju je obuzimala dobrodošla je jer ju je održavala budnom. Toplina iz kamina u spoju s umorom gotovo ju je tjerala da zatvori oči i prepusti se snu koji ju je počeo uzimati u svoje okrilje. No, budna stvarnost imala je oblik Toma. On ju je podsjećao na to da treba ostati budna i da joj sva čula moraju biti na oprezu. - Bilo bi najbolje da odmah počneš s izbjegavanjem uzvratila je povrijeđeno. - Nećeš me se baš tako lako riješiti - pogledao ju je s podsmijehom. - Nisam ni mislila. Zašto bi bilo jednostavno, ako može biti komplicirano? Odavno sam naučila formulu po kojoj se ti ponašaš prema ostalima, a pogotovo prema meni. Ponekad me gledaš kao da sam vrag s cvijetom u kosi. Znam da ja tebe nisam birala, niti si ti mene, ali smo dio jedne obitelji, barem bi to tako trebalo biti - uzvratila je pospano. - Trebaš me samo podnijeti nekoliko dana, bolje rečeno, tri tjedna - nije bila raspoložena za svađanje i jedino što je željela bilo je da se ova večer završi. - Gotovo cijelu vječnost - Tom je kruto rekao. - Trudit ću se biti što nevidljivija - napomenula je. - Teško će biti ne primijetiti te - Tom ju je pogledao u oči. - S obzirom na to da ovdje ne vrvi od djevojaka... podrugljivo ju je odmjerio. - Ali mislim da nisi u opasnosti - nadopunio se. - Ja volim osjetiti obline, a ne nekoga tko je vitak poput tebe očito ju je svojim riječima želio povrijediti, i na neki način je i uspio u tome. - Baš te sažalijevam zbog toga - Tina mu se nacerila u facu. - Nisam ono što tebi treba, ni ti nisi ono što je meni potrebno. Mislim da smo to riješili - uzela je čašu i prinijela je usnama. ~ 12 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Pokušala se smiriti. Ni sama nije znala zašto, ali je sama Tomova prisutnost bila dovoljna da bude ljutita, a za to nije ni trebao povod. Doista ju je iritirao, kako njegovo ponašanje, tako i riječi. - Da - Tom se složio s njom. - Barem privremeno - uz osmijeh je rekao. Tina je slegnula ramenima. Odložila je čašu i ustala. - Neću čekati majku i Patricka. Idem na spavanje - bio je to jedini način da ode od njega, a iako je umor uzela kao izgovor, doista je i bila umorna. - Nisam navikao da ti bježiš s bojnog polja. - Tom joj se narugao. - Ostala bih kada bih imala dostojnog protivnika. A budući da nemam... - slegnula je ramenima. - Možda zato što nisam jedan od onih nalickanih metroseksualaca. Ti si navikla na muške lutke, a ne na muškarce napomenuo je. - Hvali sebe, ako te već nitko ne hvali - narugala mu se. - I u pravu si kada si rekao da sam naviknula na muške lutke. Volim osjetiti mekoću muških dlanova, a kada bi me ti taknuo, sigurna sam da bih imala osjećaj kao da stijenama prelaziš po mojem tijelu. Malo je žena koje bi se usudile sanjati o takvom milovanju. Ja sigurno nisam jedna od njih. - O, lijepo rečeno. Svatko se tješi na svoj način - Tom joj nije ostao dužan. - Ovamo se nisam došla tješiti, nego biti sa svojom majkom. Da sam mogla ovo izbjeći... - Dovoljno dugo si izbjegavala - Tom ju je prekinuo. - I još ću duže - Tina je mahnula rukom i krenula prema sobi u kojoj je uvijek spavala kad bi dolazila u posjet. Pogledala je u svoje kofere. Nije imala nikakve želje raspakirati se. Odvojila je samo jedan kofer i iz njega izvadila spavaćicu te pribor za osnovnu higijenu. Sama pomisao na to da će se uskoro naći u kadi punoj mirišljave kupke oraspoložila ju je. Voljela se ovdje kupati. Od običnog kupanja bi napravila pravi ritual. Ovo je bio drugačiji svijet, drugačiji tempo života. Kao da je sve bilo usporeno, a to joj je trenutno i odgovaralo. Pobjegla je od gradske vreve, od neprestane trke da se uhvati korak s poslom, ali i ispune rokovi koji su ponekad bili gotovo nemogući, tako da ~ 13 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

je morala raditi i preko vikenda. Ipak, voljela je tu svoju samostalnost. Nije ovisila ni o komu i nije nikomu polagala račune. Bila je prava emancipirana mlada žena koja je imala svoje ciljeve i sve je radila da do njih i dođe. Istina, takav život je imao i svoju cijenu, ali ju je ona plaćala kao i svi drugi ljudi. Možda je samoća bila najveća cijena, ali ona nije imala razloga da se buni. Imala je prijatelje i povremeno neku vezu i svoj je osobni život ravnala prema poslovnom. Nije bila jedna od onih djevojaka koje su živjele u snovima, pomislila je dok je čekala da se kada napuni. Samo nekoliko trenutaka kasnije, skinula se i uronila u primamljivu i toplu kupku te uzdahnula od zadovoljstva. Ako izdvoji susret s majkom i Patrickom, to je bio ljepši dio tog dana. Nije ni željela misliti na Toma. Mrzila je njegovo ponašanje, riječi koje je izgovarao samo da bi naglasio svoju nadmoć, snagu koju je imao, ali ne i ona. Da nije sve u snazi, ona mu je namjeravala i dokazati. Otkad je svijeta, um je bio taj koji je carevao. Znala je da on nije glup, to nikako. Bio je jedan od najinteligentnijih muškaraca koje je poznavala, ali je bio samo muškarac, a to je bilo dovoljno da ona iskoristi tu njegovu slabost. Malo bi se mogla poigrati s njim. Sama pomisao na to izmamila je osmijeh na njeno lice. Pokazat će mu gdje mu je mjesto. Ona je bila žena i imala je oružje koje je bilo najmoćnije na svijetu. Imala je lijepo lice, mlado tijelo, obline koje su bile naglašene i malo flerta s njim će ga dovesti u neočekivan položaj. Samo pola sata kasnije spavala je, ali ne i Tom. On je i dalje stajao ispred kamina, buljeći u neodređenu točku. Znao je da Tina dolazi i bio je spreman na to da ponovno izbije rat između njih. Ona je jednostavno bila takva. Da se rodila u neko drugo vrijeme, sigurno bi bila ratnica bez premca. On je mrzio takvu vrstu žena. Oduvijek je mislio da će se oženiti nježnom i krotkom ženom, onom koja će biti potpuno različita od nje. Tina je i te kako znala pokazati svoje kandže, ali ih i zariti na bolno mjesto. Ni sam nije znao kako bi opisao odnos koji su njih dvoje imali. Onoliko koliko su se voljeli njena majka i njegov otac, toliko su se i oni... mrzili, ili se nisu podnosili... Nije pronalazio prave riječi. Kako je to bilo moguće? Ona kao da je iz njega izvlačila sve ono što je bilo najgore. A kako i ne bi? Bila je samouvjerena, puna sebe, ali i svjesna svoje ljepote. Iako je nije stavljala na prvo mjesto, to je bila kvaliteta koja je bila prva uočljiva. Bio je zbunjen u njenoj prisutnosti. To je otkrio tek tu večer. Tu svoju zbunjenost krio je iza sarkazma, hladnoće i riječi koje nikada nikomu nije ni ne bi uputio, osim njoj. Ponašao se ~ 14 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

čudno, a to je bio najblaži opis njegovog ponašanja. Još dugo vremena ostao je na istom mjestu. Sjećao se njihovog prvog susreta, prve svađe, ali i rivalstva koje nije trebalo postojati. Tina je bila tako divlja, ali je tu divljinu zamijenila profinjenošću s kojom nije znao izići na kraj. Već će pronaći način, pomislio je i ustao. I on je bio umoran. Radovi su bili u tijeku, a cjelodnevni boravak u polju uzimao je svoj danak. Pošao je na spavanje, ali do dugo u noć nije mogao zaspati. Sama pomisao na to da je Tina u sobi koja je bila nedaleko od njegove, budila je njegovu maštu. Kad se probudio, tama je povlačila plašt preko prirode, dajući joj tajanstven izgled. Uvijek je ustajao u cik zore. U vrijeme kada se budila priroda, budio se i on. Cvrkut ptica je bio najljepša muzika koju je mogao čuti kada bi ustao. Protegnuo je svoje vitko tijelo i izišao na terasu. Još uvijek omamljen od sna, pogledao je prema okućnici koja se nalazila ispred njega. Emma je uložila tako mnogo truda da sve izgleda savršeno i za razliku od Tine, voljela je ovu zemlju, njegovog oca, ali i život daleko od vreve grada. I on je volio svoju pomajku. Nikada mu nije dala povoda da pomisli drugačije. Bila je tako blaga, ali i ispunjena ljubavlju. Zašto Tina ništa od toga nije naslijedila od nje? Nije mu se nametala kao osoba od autoriteta, nego se ponašala kao prema nekom tko je bio ravnopravan s njom. Ako je u početku i gajio dozu nepovjerenja prema njoj, to je vrlo brzo nestalo. Kretanje na drugoj strani terase privuklo je njegovu pažnju. Bio je šokiran kada je vidio da je i Tina budna. Očekivao je da će ona spavati do podneva, ali nije. Nekada se samo izležavala, ali mu se činilo da je s odrastanjem promijenila i sve svoje navike. Nije ga primijetila. On se još dublje povukao u sjenu, ali je jasno mogao nazrijeti njeno prelijepo tijelo ispod prozirnog ogrtača koji je nemarno prebacila preko sebe. - Oh! - oteo joj se uzvik kada ga je vidjela. Pogledala je u njega s nelagodom. - Nisam znala da si tu. Odlazim - rekla je kruto, a izraz njenog lica jasno je pokazivao mržnju pomiješanu sa željom da što prije nestane iz njegovog vidokruga. - Ne smetaš mi - Tom je tiho rekao. Krenuo je prema njoj i ona je ustuknula. Zastao je i pogledao je kroz poluzatvorene oči. Nije mu bilo drago kada je vidio njenu reakciju. Srce mu je ubrzano lupalo. Nije bio slijep i vidio je koliko su zanosni obrisi njenog tijela. Mogao je priznati da imaju različite karaktere i da su se neprestano svađali, ali nije mogao poreći koliko je ~ 15 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

privlačna. Tijelo joj je bilo vitko, s dugim nogama, gotovo predugim. Lijepo zaobljeni bokovi, uzan struk, pune grudi, ali i prelijepo lice o kojem je mnogo puta razmišljao, bili su poput sna koji je prijetio da će nestati, a ako nešto ne poduzme, to će se i dogoditi. - Bio bi grijeh ne uživati u ovoj ljepoti - nadao se da će ona promijeniti mišljenje. - Onda uživaj - Tina je rekla i u samo jednom trenutku nestala iz njegovog vidokruga. Tom je ostao zaprepašten. Ona je bila puna iznenađenja i nije se ni trudila ponašati se drugačije. Vjerovao je da je to odraz njene osobnosti, ali i prkosa koji je očito on budio u njoj. Je li sve moglo biti drugačije? Sumnjao je u to. Kada bi on rekao da je dan vedar, ona bi ga pokušala uvjeriti da pada kiša, iako na nebu ne bi bilo ni jednog oblačka. Ponekad mu je bila smiješna u tom svojem nastojanju. Oboje su odrasli, ali se ništa nije promijenilo, samo što su njihove riječi postale opasnije i imale su veću težinu, ali i sasvim drugačije značenje. S Emmom je bezbroj puta razgovarao o njoj. Po opisu njene majke, ona je bila sasvim drugačija, ali on doista nije imao prilike upoznati to njeno umiljato lice. Otvoreno je pokazivala mržnju i netrpeljivost. Sve mu je to bilo čudno. Da se tako ponašala i prema njegovom ocu, nekako bi i razumio, ali je ona Patricka naprosto obožavala u svakom pogledu, isto kao i on nju. Uzdahnuo je i vratio se u svoju sobu. Ljepota kojoj se divio kao da je izgubila svoju draž. Kad je sišao, bio je mnogo pribraniji. Tina je već sjedila i on je nije ni pogledao. - Dobro jutro - rekao je sjedajući na mjesto na kojem je uvijek sjedio. - Rano si ustala? - ipak je promijenio mišljenje i obratio se Tini. Ona je samo slegnula ramenima. Tom je osjetio kako napetost između njih kulminira, ali mu se činilo da to svi osjećaju. Patrick je razgovarao s Emmom, ali je i Tinu uključivao u razgovor. On nije imao volje, ali ni želje da im se pridruži. Pojeo je svoj doručak i ustao. - Bilo bi lijepo od tebe da Tini pokažeš sve promjene koje su nastale otkada je ona posljednji put bila ovdje - Patrick je pogledao u svojeg sina s podsmijehom kojim mu je jasno davao do znanja da ga razumije, a koji žene očito nisu shvaćale. - Ja sam imala sasvim drugačije planove - Tina je odmah ustala i pokušala izbjeći neugodnu situaciju. ~ 16 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Koje? - Patrick ju je pogledao u oči. Tina je spustila pogled. Nije mogla dugo razmišljati jer bi otkrila koliko je neodlučna. - Nisam dugo vremena vidjela majku. Voljela bih biti s njom rekla je prvo što joj je palo na um, ali se Patrick samo nasmiješio. - Nas dvoje nećemo biti ovdje - rekao je uz osmijeh koji je istakao njegove bore, ali su mu tako lijepo pristajale da ga ne bi mogla zamisliti bez njih. - A kamo ćete? - Tina je osjećala da je upala u zamku. - Ovo smo isplanirali mnogo prije nego što si ti najavila svoj dolazak - pogledao je prema Emmi kao da traži podršku od nje. - Žao mi je, Tina - majka je pogledala prema njoj. - Ako se ne želiš ubijati od dosade, idi s Tomom - rekla je bezizražajno. Tina je vidjela koliko se ona trudi biti ozbiljna. Znala je da je ovo namještaljka, ali nije mogla biti sama protiv svih. - Onda idem s Tomom - rekla je suho. - Neće ti smetati? - okrenula se prema njemu. Uputila mu je osmijeh koji mu je jasno pokazivao da sve razumije. - Ne, nikako - Tom je sve shvatio. - Ima tu mnogo toga što treba pokazati - rekao je suho. - Mnogo toga je novog, i... - progutao je knedlu. Bojao se da se ne oda. Što ju je više gledao, stjecao je dojam da je sve ranjiviji. U njoj je trebao gledati buntovnicu, djevojku nemogućeg ponašanja i ne misliti na njeno tijelo ili na misli koje su ga opsjedale cijelo jutro. - Onda je u redu - Patrick se osmjehnuo. - Idemo, Emma - uhvatio je svoju suprugu pod ruku i krenuli su prema van. Uskoro su čuli kako se automobil pali i kako zvuk nestaje u daljini. Tom se okrenuo prema Tini. Kada je vidio izraz njenog lica, prasnuo je u smijeh. - Ovo je zavjera - Tom je jedva izgovorio. Oči su mu se napunile suzama. - Oni na sve moguće načine žele da se mi zbližimo. Zar bismo ih trebali razočarati? - Tom se nije prestajao smijati. ~ 17 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Što je tu smiješno? - Tina je planula. - To što se oni ponašaju kao da smo mi djeca - ponašao se kao da ne primjećuje da je Tina ljutita i da ga strijelja pogledom. - Ti se ponašaš kao dijete - Tina se okrenula od njega. - Ovo nema smisla. Imam način da se ne dosađujem. Ponijela sam knjigu i... - Ne možeš mi to učiniti - Tom joj je prišao. - Ponašamo se kao djeca. Doista je to istina. Ne znam zašto pokazuješ netrpeljivost prema meni, ali bi barem danas mogla zaboraviti na nju. - Ne mogu protiv sebe - Tina mu nije željela dati do znanja da je i ona svjesna kako je njihovo ponašanje smiješno. Kada je malo bolje razmislila, ona i nije mogla učiniti nešto da se promijeni. Protiv sebe jednostavno nije mogla. On ju je iritirao, izvlačio je iz nje samo ono najgore, a to nikomu nije polazilo za rukom, osim njemu. - Ne želiš - Tom je naslutio istinu. - Može i na taj način. Ne želim - Tina se pobunila. - A što ako te zamolim? - Tom ju je gledao čudnim pogledom. Tina je ostala bez daha. Licem joj je prošla sjena iznenađenja. Razmišljala je nekoliko trenutaka. - Nije li ovo izazov što ti predlažem? - Tom je ostao uporan. - Nijednu zajedljivu primjedbu ti neću uputiti. To ti obećajem. Spreman sam sklopiti primirje - dječački osmijeh koji joj je uputio podsjetio ju je na dane njihovih prvih susreta. - Primirje? - Tina se nasmiješila. - To zvuči... primamljivo - priznala mu je. - U nedostatku boljeg društva, trebala bih se zadovoljiti onim što imam - bilo je očito da popušta i da su njene riječi samo ostatci borbe koju je namjeravala voditi s njim. - Spremi se. Ova odjeća nije prikladna za šetnju vinogradima. Dok se ti spremaš, ja ću odnijeti hranu u automobil. Tina je slegnula ramenima. Pošla je prema svojoj sobi. Pogledala je u svoje kofere. Ona nije imala gotovo ništa što bi zadovoljilo Tomova očekivanja. Njena je odjeća bila skupa i ni u ~ 18 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

kojem slučaju nije bila prikladna za odlazak u vinograde ili kamo ju je već namjeravao odvesti. Napravila je grimasu, prigovarajući samoj sebi zbog popustljivosti. Ovo joj nikako nije trebalo. Otvorila je kofere i pogledala u odjeću. Odmahnula je glavom. Teško je bilo izabrati nešto prikladno, a nakon dugog pregledavanja odjeće, odlučila se za traperice i kariranu košulju. Kada se odjenula, zadovoljno je kimnula glavom. U najmanju ruku, izgledala je čudno u svakom pogledu. Na licu nije imala nimalo šminke, a to joj je i godilo. Lice se treba i odmoriti, a ona je ovaj odmor odlučila iskoristiti da se opusti, ali s obzirom na situaciju koja je vladala između nje i Toma, njena će namjera samo to i ostati. Kad je sišla, Tom ju je odmjerio. Bilo je očito da se silno trudi ne komentirati ono što je odjenula. Nije želio prekršiti dano obećanje, a to je bilo jedino što ga je i sprječavalo od izgovaranja zajedljivih primjedbi na koje je ona navikla. Jednom rukom je stavio šešir na glavu i napravio grimasu. - Ne možeš takva na sunce. Čak ti ni odjeća nije primjerena, a da o obući i ne govorim - odmjerio je njene čizme s dozom prijezira. - Onda ću ostati ovdje - Tina je spremno rekla. - Ne - Tom se nasmiješio. - Uzmi jedan od majčinih šešira. On će te zaštititi od sunca, a ono zna biti i te kako nemilosrdno - pokušao ju je savjetovati, ali ga je ona samo prostrijelila pogledom. - Vjeruj mi, znam što govorim - nakon te rečenice je zašutio. Tina je slegnula ramenima. Otišla je do majčine sobe i uzela jedan od njenih šešira. Kad se vratila, Tom je zadovoljno kimnuo glavom. - Izgledaš... - pažljivo je odmjerio njeno tijelo. - Ne može se gradska djevojka u jednom trenu preobraziti u seosku - obrecnula se. - Za početak ti dobro ide - Tom je krenuo prema automobilu. - Jedan dio puta ćemo se voziti, a drugi ćemo morati pješačiti. Tina nije ništa rekla. A što je i mogla reći? Sama je kriva zbog situacije u kojoj se našla, ali samo djelomice. Drugi dio krivnje snosili su Patrick i njena majka. Mrzila je situacije u kojima se osjećala kao višak, kao da ne pripada ovamo, a ovo je bez sumnje bila jedna od njih. Poslušno je išla za njim. Kad se smjestila u ~ 19 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

automobil, nije ni pogledala prema njemu. Nije ni željela. Bojala se da će na njegovom licu vidjeti pobjedonosni osmijeh, a to bi sigurno bio okidač za svađu za koju je ona bila raspoložena. - Bit će nam lijepo - Tom se ponašao kao da ne primjećuje njeno durenje. - Ovo bih mogao nazvati piknikom, a ne radom, jer ne namjeravam raditi. - Mene ne fasciniraju prirodne ljepote ni ono što bih mogla vidjeti - Tina se osmjelila reći. - Nisam ni mislio da će biti drugačije. Da se oko nas nalaze betonski neboderi, zvukovi bezbroj automobila i žamor prolaznika, mislim da bi time bila oduševljena. - U pravu si - Tina je rekla iako nije bio u pravu. Ona je voljela selo, ali će ta ljepota biti zasjenjena društvom u kojem je bila. Kad su stigli, Tom joj je pomogao da iziđe. Tina je zastala da vidi ono što ju je okruživalo. Gotovo je ostala bez daha. Beskrajna prostranstva kao da su se spajala s nebom, a to je na neki način i bila istina. Vinova loza zasađena u pravilnim redovima samo je doprinosila dojmu tog savršenstva. Nikada još nije bila ovdje i osjetila je žaljenje zbog toga. Da je njen i Tomov odnos bio drugačiji, možda bi ona i češće dolazila u posjet, ali to nije željela zbog njega. - Predivno je, zar ne? - Tom ju je pogledao ispod oboda šešira. - Da - Tina se okrenula prema njemu. - Lijepo je - prošaputala je. Tom je kimnuo glavom. Od nje nije ni očekivao veće oduševljenje. lako joj je izraz lica pokazivao da se slaže s njim, riječima mu se suprotstavila i pokušala umanjiti ljepotu pred kojom nitko ne bi ostao hladan. Dok je ona promatrala drugu stranu vinograda, Tom ju je pažljivo odmjeravao. Na sebi je imala čizme koje su sigurno bile basnoslovno skupe, ali je znao da će nakon ovog biti gotovo neupotrebljive za svrhu s kojom su kupljenje. Traperice su joj stajale božanstveno. Isticale su svaku oblinu njenih nogu, bokova i u njima nije djelovala mršavo kao u odjeći koju je nosila kada je došla. Košulja koju je odabrala bila joj je pripijena uz tijelo i isticala je punoću njenih grudi. Nije joj mogao vidjeti izraz lica, a nije bio siguran da to i želi. Znao je ~ 20 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

kako izgleda, privlačno i nekako odsutno. Ponekad je bila doista smiješna u nastojanju da održi napetost između njih. On bi davno odustao, ali nije mogao zbog nje. - Idemo - krenuo je prema njoj i uhvatio je za ruku. Tina ju je povukla kao da je dotaknula žeravicu. - Ne trebaš me držati, neću se izgubiti - odbrusila mu je. - Znaš li koliko si nemoguća? - Tom je osjetio navalu ljutnje. - Znam i uživam u tome. Ako ti ne odgovara, ti idi, a ja ću ostati ovdje - nije se dala zbuniti. - Ti si prelijepa žena u svakom pogledu, ali tu tvoju ljepotu kvari karakter koji je nemoguć. Ponašaš se kao da si djevojčica i kao da sam ti uzeo najdražu igračku. Nije mi to namjera. Ako ti moja prisutnost stvara problem, osjećaji su uzajamni. Umjesto da gubim vrijeme s tobom, mogao sam raditi. - Gubiš vrijeme? - Tina je planula. - Ovo nije bila moja ideja. Ako je itko žrtva, onda sam to ja njihovo krhko primirje bilo je narušeno i ona ga je pogledala s bijesom u očima. - Da te vratim kući? - Tom se više nije mogao suzdržavati. Tina je zastala u pola pokreta. - lako sam ti obećao primirje, ti ga neprestano kršiš. Odrasti, Tina - rekao je molećivim glasom. - Odrasla sam - odbrusila mu je. - To vidim po tijelu, ali ne i po ponašanju. - Idi do vraga - Tina se okrenula od njega. - Čuj - Tom ju je ponovno uhvatio za ruku. Stao je pred nju i pogledao je u oči. - Mi smo obitelj. Koliko god to čudno zvučalo, to je na neki način istina. - Trebala bih te smatrati bratom? - u čudu je upitala. - Ne - Tom je prasnuo u smijeh. - To ne bih ni želio. Moji osjećaji prema tebi nisu nimalo bratski. Ja sam muškarac... ~ 21 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- A što bih ja trebala? - Tina je ustuknula, izvlačeći svoju ruku iz njegove. - Ponuditi ti blagodati svojeg tijela samo da bih održala ovaj krhki odnos? Odavno je poznato da se ne slažemo, a mislim da ništa to ne bi moglo promijeniti. - Zamisao ti je odlična - odmjerio je njene grudi. - Ali neostvariva - Tina je prosiktala. - To će vrijeme pokazati. Nijedna djevojka sa mnom nije bila razočarana, i imam mnogo toga za ponuditi. Na taj način bismo mogli učvrstiti rodbinske odnose - u šali je rekao. - Vinogradi su bili samo mamac... - Ne, nego idealno okuženje koje budi sva čula - nastavio je istim tonom. - Pokušavam zamisliti kako bi bilo nalaziti se u tvojem zagrljaju - podrugljivo ga je odmjerila. - Žuljevite ruke na mojoj nježnoj koži, tvoje usne na mojima, tijela isprepletena... - Tina - Tom ju je upozorio. - Pazi što govoriš - glas mu je bio opasno tih. - Kažu da je između ljubavi i mržnje tanka granica i da ju je lako prijeći. Možda je to i kod nas u pitanju. Mržnja je samo maska iza koje skrivamo mjesta gdje smo ranjivi. - Tina! - Tom ju je opet upozorio. Tina se nasmiješila. Vidjela je gdje je njegova slaba točka. Isto tako je vidjela požudu s kojom je promatrao njeno tijelo. Ako je on imao mržnju kao oružje, ona će početi neku sasvim novu igru, onu u kojoj će se muškarac poput njega naći u bezizlaznoj situaciji. Vidjela je što je njegova slabost. Nešto nalik na likovanje zaiskrilo joj je u očima. Imala je iskustva s muškarcima. Oni su ponekad igrali važnu ulogu u njenom životu, ali nikada toliko bitnu da bi se odrekla svoje slobode. Njeno srce je još uvijek bilo neosvojeno, a mislila je da će tako i ostati. Odavno se odrekla maštanja o princu o kojem je sanjala dok je bila mnogo mlađa. Da se stvarnost razlikuje od bajki, odavno je shvatila. Bilo bi otužno da nije. - Samo pokušavam zamisliti kako bi to bilo - Tina je zatvorila oči. ~ 22 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Osjetila je njegove ruke oko svojeg struka. Privukao ju je naglo prema sebi. Šešir joj je pao s glave, ali joj to nije smetalo. Ruka mu se našla na njenom tjemenu. Samo nekoliko trenutaka kasnije, osjetila je njegove usne kako se spajaju s njenima. Ljubio ju je tako strastveno kao da je želio tim poljupcem nešto dokazati, a ona je znala da je to moguće, da je istina. Otimao je poljupce od nje, koristeći svoju snagu. A onda... Sve se počelo mijenjati. Pritisak je postao slabiji, a njegove su usne počele istraživati. Ni sama nije bila svjesna svojih postupaka. Uzvratila mu je poljubac. Nije to bila njena želja, nego želja njenog tijela. Još je nitko na takav način nije ljubio. Uzimao je i davao. Vidjelo se koliko je bio iskusan. Znao je što žene žele i kako osjećaje izvući na površinu. - Ovako bi bilo - Tom se iznenada odmaknuo od nje. - Samo ti olakšavam maštanje - okrenuo se od nje. Tina je osjetila njegovo ubrzano disanje. Pokušavao se smiriti, ali mu to očito nije polazilo za rukom. Isto je bilo i s njom. Nije mogla objasniti što se dogodilo. Ljubila se s bezbroj muškaraca, ali ni jedan nije uspio u njoj probuditi pravu oluju, i to samo jednim poljupcem koji je njemu poslužio samo da bi joj očitao lekciju. - Nisi imao pravo... - Nisi ni ti kada si me izazivala. Pobogu... - okrenuo se prema njoj. - Ja nisam od kamena. Nisam ni slijep. Vidim koliko si lijepa i koliko ti je tijelo božanstveno. Do sada sam se borio protiv tebe, a od sada ću morati i protiv sebe. Nisam ponosan na ovo što se dogodilo. Doista nisam. Htio sam ti dati lekciju, ali sam ostao zatečen. Bože, imam osjećaj kao da me je pogodila munja. Oprosti - izgubljeno je rekao. - To je bio samo poljubac - Tina je pokušala umanjiti važnost prethodnog događaja. - Ne, Tina. Bilo je to puno više od toga. - Ja se ne bih složila s tobom - pokušala mu je objasniti. - Tvoje tijelo bi se složilo. Zar ne vidiš da se odlično nadopunjavamo? Moje ruke jesu hrapave, ali srce nije. Ono osjeća, a čini mi se da uz tebe naprosto poludi. ~ 23 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

3.

- Čini mi se da se ovo moralo dogoditi - njegove riječi nisu zvučale kao pravdanje. - Idemo u šetnju - kao da je tim svojim riječima želio prekinuti čaroliju koja je još uvijek strujala između njih. Krenuo je prema automobilu i izvadio košaru. - Na neki način moramo utažiti glad tijela - našalio se. - Nije ono što bih htio, ali mi se čini da je jedino moguće pogledao ju je u oči. - Uvijek sam bio svjestan tvoje ljepote. Čini mi se da sam danas napokon shvatio i kolika je njena moć. Znaš... - zastao je, očito tražeći prikladne riječi. - Trebao bih ti se ispričati, ali mi nije ni na kraj pameti. Uživao sam, doista sam uživao. - Prisilio si me na poljubac - Tina ga je optužila. - Ako će ti savjest biti mirnija budeš li mislila na taj način, onda vjeruj da je to istina, Možda sam upotrijebio efekt iznenađenja, ali si me ti i te kako ljubila, privijala si se uz mene, a ja to ne zovem prisilom. - Ja... - Tina je zamuckivala. Doista je bila zbunjena. Nije znala što bi mogla reći. Sve što je Tom rekao bila je istina. Iznenađenje, a zatim prepuštanje osjećajima. Nije ju prisiljavao. Znala je da je tako. Ona mu nije odoljela i s tim se morala pomiriti. Možda ju je k njemu privlačila njegova sirova snaga. Ona je bila ono na što nije navikla, ali nije samo to bilo u pitanju. Lagala bi sebi kada bi pomislila da je tako. Tina nije bila od onih osoba koje bi se zavaravale ni iz kojeg razloga. Da, privlačio ju je, ali je tu privlačnost mogla staviti pod kontrolu. Znala je da to neće biti problem - Samo sam te iskušavala - rekla je oholo barem je tako mislila da bi trebala zvučati. - Pokušaj me opet iskušati - Tom joj se unio u lice. - Mislim da nema razloga da se zavaravamo - Nema razloga da budemo skupa - Tina je rekla prvo što joj je palo na um. ~ 24 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Nema - Tom je odmahnuo glavom. - I ja ponekad mislim da je tako. Ništa na ne veže. To sam mislio do prije kratkog vremena, ali sam svoje mišljenje promijenio. U meni si izazvala oluju strasti... - Kada si posljednji put spavao sa ženom - otvoreno ga je upitala. Tom se osmjehnuo. Mislila je da će tim pitanjem izazvati njegov bijes, ali zagonetan osmijeh nije očekivala. - Ne živim na kraju svijeta. Imam djevojku ako te je to zanimalo. Ne mislim je oženiti i to ne krijem od nje. Uzajamno se poštujemo i dijelimo lijepe trenutke. - Oh - Tina je bila šokirana. - A što si mislila? Da sam odvojen od svih užitaka? Oni su svugdje dostupni - likovao je kada je izgovorio te svoje riječi. - Zašto si onda navalio na moje usne kao da godinama nisi vidio ženu? - izazivala ga je. - Nemaju sve usne isti okus - Tom je uzvratio. - Po čemu se moje razlikuju? - zanimalo ju je. - Imaju okus po gradu, po životu koji ti živiš, a toga ovdje nema - rugao joj se. Tina je odmahnula rukom. I sama je uvidjela da nema smisla igrati se riječima kada je on u pitanju. Jedino joj je preostalo pomiriti se sa stvarnošću i pokušati zaboraviti onu scenu koja ju je uzdrmala u emocionalnom smislu. Krenuli su u šetnju. Bili su zabavljeni svojim mislima i nisu izazivali jedno drugo. Tom se vrlo brzo pribrao. Mogla mu je čestitati na tome. Muškarci su se uvelike razlikovali od žena. Nikakav osjećaj kao da ih nije dirao. Vrlo lako bi se budili iz stanja opijenosti i prelazili u stvarnost. Promjena kod njih je bila nevjerojatna. Ona se još uvijek borila s olujom u sebi. Zamijenio ju je bijes. Tina se trudila shvatiti što joj on objašnjava. Obrezivanje loze, cijeli postupci obrade zemlje, grožđe koje se pretvaralo u opojno vino... Sve je to slušala, ali ništa od toga nije zapamtila. Tom je bio nepresušan izvor informacija i njoj je bilo gotovo žao što ju je poljubio. Kad god bi pogledala u njegove usne, sjetila bi se poljupca. Svaki njegov pokret izazvao bi u njoj sjećanje na trenutke kada su njegove ruke bile ovijene oko njenog tijela. - I žene su poput loze - iznenadile su je njegove riječi.

~ 25 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Za njih se trebaš brinuti, njegovati osjećaje, i to svakodnevno. Jednom kada naiđe ona prava... - pogledao ju je sa zanosom. - Čini mi se da ćeš obrezati sve njene hirove i pretvoriti je u ono što ti želiš - Tina mu je prkosila. - Ne - Tom se nasmijao. - Volim kada ljudi imaju svoju osobnost. Mi smo dokaz da se različitosti privlače... - Okakvoj privlačnosti ti pričaš? - Tina ga je uzrujano upitala. - Želiš me, Tina - samouvjereno je rekao. - Možda te tvoje tijelo ne sluša, ali me ono želi. - Od svih muškaraca ti si posljednji kojeg bih poželjela planula je. - Možda - Tom je pomirljivo rekao. - Čini mi se da se tvoje prvotno oružje okrenulo protiv tebe. Što si mislila kada si me počela izazivati? Da neću prihvatiti? Da ću se mučiti pokušavajući te zamisliti u opisanim položajima? Ja sam samo posegnuo za onim što mi je bilo nadohvat ruke. Nisam želio zamišljati tvoje riječi, nego doživjeti ono što su one opisivale. Vrijeme je za užinu - spustio je košaru u hladovinu i raširio prostirku. Dok je on iz košare vadio jelo, ona je i dalje stajala. - Ovo nije zamka - nasmiješio se. - Mada... - odmjerio je slobodan dio prostirke. - Što? - Tina je sjela. Sada je ona bila ta koje će se poslužiti njegovim oružjem. Približila mu se i rukama obuhvatila njegovo lice. Isuse, pomislila je u sebi. Bio je tako lijep, prelijep. Nikada nije vidjela muškarca koji bi mu bio ravan ni u kojem pogledu. Dok je ona prstima prelazila preko ruba njegove brade, on nije ni trepnuo. - Ne igraj se sa mnom ako nisi spremna na posljedice odmakao se. - Pokušala sam zamisliti kako bi bilo voditi ljubav s tobom rekla je tiho. - Spoj strasti i mržnje, gradske profinjenosti i seoske krutosti... Imam dojam kao da bih se izgubila u tvojem zagrljaju. ~ 26 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Tom joj je odmaknuo ruku. - Ne izazivaj - zadihano je rekao. - Što ako ja to želim? - Tina se nije dala zbuniti. - Tina, jesi li svjesna posljedica? Ovo bi sve moglo promijeniti. - Na koji način? - zanimalo ju je. - Isuse, izluđuješ me - Tom je ustao. Nervozno je šetao pokušavajući se smiriti. Rukom je neprestano prolazio kroz svoju bujnu kosu koja je bila svijetla zbog izloženosti suncu. Kad ju je pogledao, oči su mu grozničavo sjale. - Samo zato što volim tvoju majku, ne želim ovo - priznao joj je. - Ali to ne znači da neću podleći iskušenju. Svim silama se trudim biti priseban, ali ti igraš neku svoju igricu. Znam što ti je namjera. Dovesti me do točke s koje neće biti povratka, a onda me odbiti. Nemoj to raditi, pobogu. Izluđuješ me - pokušavao se smiriti i imao je uspjeha u tome. I Tina je uvidjela da je pretjerala. Nije trebala postupiti onako kako je postupila. Igrala se s njim. Ili nije mogla odoljeti? Obje opcije su bile moguće, a njoj se činilo da je ova druga bila posrijedi. Mogla je misliti da ga mrzi, mogla ga je i mrziti, ali magnetizam koji je vladao između njih nije mogla poreći. - Jednom ćeš shvatiti koliko mi je snage trebalo da ti odolim. Stalo mi je do tebe... - zastao je, očito i sam iznenađen svojim priznanjem. - Nije u pitanju samo želja. Ona mi je najmanji problem. Na neki čudan način si zauzimala veliki dio mojih misli u posljednjih nekoliko godina. - Nije u pitanju ljubavna izjava? - Tina ga je upitala bez daha. - Ne znam što je u pitanju. Treba mi vremena da razmislim. Zatečen sam vjerojatno onoliko koliko si i ti. Znam da... Ne usuđujem se ni pomisliti. Ti nisi djevojka kakva bi meni trebala. Ne bi ostavila život u gradu da bi uživala u mojem zagrljaju, u grubim rukama dok bi milovale tvoju podatnu kožu. Vjerujem da bi se samo poigrala sa mnom, da bi bio još jedno tvoje iskustvo, ali ja nisam poput ostalih muškaraca. Kada nešto želim, onda želim to u potpunosti. Mnogo toga je nedorečeno između nas. Da bi se neki osjećaji iskristalizirali, potrebno je vrijeme, a ja ne znam ~ 27 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

imamo li ga. Cijenim te kao osobu. Znam da nisi onakva kakvom si se prikazivala u mojoj prisutnosti. Prihvaćao sam tvoju igru, ali mislim da je i tome došao kraj. Tina, želim te. To je istina, i nemam je namjeru skrivati pred tobom. Isto tako ne znam mogu li ti ponuditi više od tjelesnog užitka. Ne želim da ovo pokvari odnos između mene i Emme. Ona je predivna osoba. Ne želim te povrijediti... - Ne bi mi bio prvi muškarac... - Što time želiš reći? - Tom je sjeo. - Nisam nevina - rekla je ljutito. - Možda tvoje srce jest. To trebam imati na umu. - Ponašaš se kao da si upravo izbjegao mogućnost silovanja. Nije mi to bila namjera. Čak i ne znam što sam imala na umu. Očito si pokrenuo nešto što vlada nama. - Ti si to učinila - Tom je prošaputao. - Mada bih se složio da ti je ta lijepa glavica puna misli koje su nam slične. Vrijeme je za jelo - činilo joj se da se on opustio, ali njoj to nije polazilo za rukom. Jeo je kao da su netom prije toga razgovarali o padu dionica. Možda bi ga i taj razgovor uzbudio više od onog što se dogodilo između njih. - Zašto ne jedeš? - okrenuo se prema njoj. - Zato što... - Osjećaš li drugu vrstu gladi? - pogledom je klizio po njenom tijelu. - Nakon takvih riječi ne bih te poželjela ni da si Brad Pitt odbrusila mu je. - Dokazano je da on zna sa ženama, ali se to za mene ne bi moglo reći. Na sreću, ne poznaje te. Da se to kojim slučajem dogodi... - Ne želim razgovarati o njemu. Želim se vratiti kući - rekla je hladno. Hranu koja joj je bila u ruci odložila je netaknutu. - Pokvario sam ti apetit? - nasmiješio se. - Uskoro ćemo se vratiti. Ovo je trebao biti romantičan piknik, a pretvorio se u neočekivane izljeve strasti koja je ostavila ~ 28 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

neudata žena. Mogli bismo u grad na večeru? - bio je to poziv na izlazak, a ona jednostavno nije znala što da mu odgovori. Jedan dio nje želio je biti s njim, a drugi pobjeći što dalje od njega. Doista je bila u dilemi. Teško je bilo odbiti ga, ali je znala kolikom bi se riziku izložila ako bi prihvatila njegov poziv. - Ako nešto postoji između nas, ne iritira li to tvoju maštu? Zar ne želiš otkriti o čemu se radi? Ako je u pitanju samo strast, znat ću se nositi s njom, a što ako nije? - Što bi drugo moglo biti? - Tina ga je upitala. - Ljubav - Tom ju je pogledao uz osmijeh. - Nisi ni pomislila na nju? - gotovo ju je optužio. - Upravo razmišljam o večeri. Nakon tvojih riječi, čini mi se da ona nema smisla. Ljubav? - odmahnula je rukom. - Idemo - Tom je spremio hranu i ustao. Bio je pomalo ljutit, ali i razočaran. - Ponuda za izlazak još uvijek vrijedi - bilo je sve što je rekao na putu do automobila. - Zašto ne? - Tina ga je pogledala. - Barem ćeš mi na taj način utažiti jednu vrstu gladi - šalila se, iako joj nije bilo do šale. - Ipak ssam iznenađena svim ovim - priznao joj je. - Isto kao i ja. Što nam se događa? - upitala ga je. - Ne znam, ali ću otkriti. To ti obećajem. Upali smo u vrtlog i ne znamo kako izići iz njega. Možda to i ne želimo - logično je zaključio. - Kada malo bolje razmislim, ovo je bio prelijep dan - rekao je mirno. - Tko bi mogao i pomisliti da će se između nas upaliti plamen koji nećemo znati ugasiti? - okrenuo se prema njoj. - Pronaći ćemo način - Tina je kruto rekla. Cijelim putem je šutjela. Tom je nekoliko puta pokušao uvući je u razgovor, ali njoj nije bilo do toga. Prebirala je po mislima, pokušavajući shvatiti osjećaje koje je Tom u njoj probudio. Činilo joj se da ona nije bila jedina koja je zatečena. I on je bio, ali se on s tim nosio na sasvim drugačiji način. Sve bi dala da mu je mogla zaviriti u misli. Kad je on zaustavio automobil ispred kuće, pomogao joj je da iziđe. ~ 29 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Njenu je ruku zadržao mnogo duže u svojoj nego što je to bilo potrebno. Gledao ju je ravno u oči. Ponašao se kao da ne može odvojiti pogled od nje. - Drago mi je što si pristala izići - rekao je, puštajući njenu ruku. - Potrudit ću se da sve bude onako kako ti želiš. Večeras je tvoja večer, večeras ti postavljaš pravila - ukazao joj je povjerenje, ali ona nije bila sigurna da je ispravno postupio. - A što ako te poželim? - šapatom ga je upitala. - Ispunjavam sve želje kada si ti u pitanju - nešto nalik na osmijeh ukazalo mu se na licu. - Neće mi biti dovoljno da me poželi tvoje tijelo. Želim da me i srce poželi - nagovijestio joj je nešto mnogo ozbiljnije od onog što je ona imala na umu. - Sve ili ništa - rekao je kada se udaljio od nje. - To je ipak previše - prošaputala je, ali je bila sigurna da je on nije čuo. Kada je došla do svoje sobe, bacila se na krevet. Nije bila sposobna ni skinuti se. Sve je na njoj ostalo, osim čizama koje je izula odmah ispred vrata. Zatvorila je oči, pokušavajući razmišljati o svemu onom što se dogodilo između nje i Toma. U njegovom se naručju osjećala kao žena. Bio je to opis koji je bio jedini primjeren. Mislila se poigrati s njim, ali su se osjećaji poigrali s oboma. Poput groma iz vedra neba, tako je mogla opisati njegov poljubac. Bila je potpuno zbunjena, a vjerovala je da se ni on ne osjeća nimalo bolje. Kao muškarac, vjerojatno je na sve gledao na drugačiji način, ali je i on bio uzdrman iz temelja. Čak je spominjao i ljubav. On je to učinio, a ne ona. Očito je shvatio kolika je snaga osjećaja, shvatio je ozbiljnost situacije, a ona se bojala i pomisliti na to. Zatečena, to je bila najblaža riječ za sve. A zašto je pristana odlazak na večeru? Ni to joj nije bilo jasno. Ako je željela avanturu, njega je trebala izbjegavati. To joj je bilo jasno. Bojala se da je ona ono što njemu najmanje treba i da nikada ne bi mogla ispuniti njegova očekivanja. Kada je malo bolje razmislila, ona nije ni bila sklona avanturama. Imala je nekoliko veza, ali ni jedna nije bila ono što je njoj trebalo. Kada bi to shvatila, napuštala bi vezu. To joj je bilo sasvim logično. Kucanje na vratima prekinulo ju je u razmišljanju. Sjela je na krevet. ~ 30 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Ti si? - odahnula je kada je vidjela svoju majku na vratima. - Kada si se vratila? - postavila joj je pitanje samo da ona njoj ne postavi neko od pitanja kojih je sigurno imala cijeli repertoar. - Prije nekoliko trenutaka. Kako je prošla šetnja? - majka je sjela do nje. - Tom je tako... Ipak me je iznenadio. Čak me je pozvao i na večeru - priznala joj je. - Divan je on mladić, ali me čudi da to do sada nisi vidjela. Da sam imala sina, poželjela bih da bude poput njega. Tko zna... Možda... - majka ju je pogledala značajnim pogledom. - Odustani od te zamisli - Tina je ustala. - Bila sam pristojna pa sam pristala. To je sve - pokušala je ne davati veliku važnost tim riječima, ali je znala da ju je majka pročitala poput otvorene knjige. - Vjerujem ti - rekla je tiho. - Idem. Odmori se - ustala je i s nevjerojatnom lakoćom napustila njenu privremenu sobu. Tina je gotovo cijelo poslijepodne ostala u sobi. Odmarala se, ili je to samo bio izgovor da izbjegne Toma. On joj se nije pokušao približiti. To je nije nimalo čudilo. Znala je da će je izbjegavati koliko to bude moguće. Tek joj je predvečer rekao da bude spremna za sat vremena. Samo je pokucao i provirio u njenu sobu, rekao joj što je imao i to je bilo sve. Tina je ustala. Odmah je napunila kadu. Izabrala je odjeću, iako nije bila prezadovoljna s njom. Radilo se o. jednostavnoj haljini koju je uvijek nosila sa sobom. Odgovarajuće cipele, malo šminke, nekoliko kapljica omiljenog parfema i bila je spremna. Kada je sišla, nije mogla izbjeći Patricka i majku. - Izgledaš veličanstveno - Patrick je ustao. Uzeo je njenu ruku i galantno utisnuo jedan poljubac. - Moj je sin sretnik. Da nemam Emmu pored sebe, puknuo bih od zavisti. Drago mi je što je odlučio izvesti te - njegove su riječi imale dvostruko značenje i njoj je to bilo jasno pri samo jednom pogledu na njega. - I meni je drago - Tom se našao pored njih. Tina je podigla pogled. Ostala je bez daha. Sirova snaga upakirana u odijelo bila je neodoljiva kombinacija. Izgledao je fantastično, a to je bila najblaža riječ koju je mogla upotrijebiti. Svježe izbrijano lice, kosa koja se još uvijek sjajila od nedavnog tuširanja i opojan ~ 31 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

miris koji je širio oko sebe natjerali su je da blago zadrhti. Tom ju je uhvatio za ruku. Pozdravili su se s roditeljima i izišli. - Iznenađena sam tvojim izgledom - rekla mu je kada ju je izveo. - Volio bih zamisliti situaciju da me skidaš - našalio se. - Zaboravi - Tina je osjetila kako je njeno raspoloženje naglo splasnulo. - Možemo unajmiti sobu u hotelu... - bilo je očito da se šali. - Možemo, ali dvije - Tina je uzvratila. - Ovo je tvoja večer - pomogao joj je da sjedne u njegov automobil. - Hvala - nije znala što mu je mogla reći, ali je nešto morala, pa je kruto izgovorila ono što je smatrala da je pristojno. - Želio bih da se opustiš, a ne da budeš napeta poput strune. Isto tako bih želio da... - Ovo je večer mojih želja - prekinula ga je podsjetivši ga. Vožnja do grada trajala je jedva pola sata. Kada su ušli u restoran, konobar ih je odveo do stola koji je bio rezerviran za njih. - Kada si ti u pitanju, ništa ne volim prepuštati slučaju. Sve mora biti savršeno u nadi da će mi poći za rukom osvojiti te našalio se, ali je ona znala da u tim riječima ima i istine. - Već ti je pošlo - naručili su aperitiv i dok ga je ispijala, Tina nije skidala pogled s njegovog lica. - Voliš se poigravati drugim ljudima. Neke igre znaju biti i bolne, to ne bi smjela smetnuti s uma. Još bolnije može biti poigravanje sa stvarnošću. Cijelo poslijepodne sam razmišljao o tebi. Tražio sam razlog za mržnju koju smo osjećali jedno prema drugom, ali mi se činilo da u pitanju uopće nije bila mržnja. Samo smo se skrivali ispod te maske koja je pala jutros nakon poljupca. Očito je u nama postojao strah od onog drugog, strah da se ne razotkrijemo. Njena je ruka bila na stolu. Ispružio je svoju i obuhvatio njene prste. Gledao je njene njegovane ruke. Osmijeh mu je neprestano titrao na licu.

~ 32 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Da nisam zbunjen ovoliko koliko jesam... - njegovo ju je priznanje šokiralo. - I ja sam - priznala mu je. - Možda bismo nas dvoje mogli i uspjeti - očito se volio zanositi. - Sumnjam - Tina je odmahnula rukom. - Što će se dogoditi kada nestane strasti? Mogli bismo biti povrijeđeni, a ja se tako ne volim osjećati. Ovo je samo igra, otkrivanje nepoznatih detalja koji su nas do sada razdvajali, ali nas sada spajaju. Bila bih luda kada bih zanemarila želju koju moje tijelo osjeća. Iskreno ću ti priznati da mi to i nije namjera. Što god da se dogodi, odlučila sam biti iskrena. Ovo nas neće nikamo odvesti. Mogla bih dobiti dio tebe, a što ako me to ne bi zadovoljilo? Samo lutam istražujući ono što mi je nepoznato, ali do novih sanjanja nisam došla. Jesi li vidio koliko su nam roditelji napeti od nade? - promijenila je temu. Oboje su prasnuli u smijeh. - To bi za njih bilo idealno - Tom joj je uputio značajan pogled. - Ne - Tina je odmahnula glavom. - Nikada na veze nisam gledala iz te perspektive. Jednom, ako se doista udam, moja će majka morati prihvatiti moj izbor. Ako bude dobar meni, morat će biti i njoj - njen glas je bio tih, ali ga je Tom čuo. - Ima li ona povjerenja u tvoj izbor? - Tom se šalio. - Imat će ga - Tina nije pridavala značaj njegovim riječima. - Mogu li ja izreći svoje mišljenje? - pogledao ju je u oči. - Ne - Tina je prasnula u svijet. - Tvoj mišljenje me po tom pitanju ne zanima - rekla je opušteno. - A baš sam se ponadao da bih mogao utjecati na... - Zaboravi - prekinula ga je. Dijelovi večere počeli su stizati. Tina je samu sebe prisiljavala da nešto pojede. Ponašala se kao da na svijetu ne postoji ništa osim jela. Tek bi povremeno uhvatila Tomov pogled koji bi je zbunio. Dok je jela, razmišljala je o ostatku večeri, o njegovom izgledu koji ju je i dalje fascinirao. Doista je izgledao ~ 33 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

bolje od ijednog muškarca kojeg je poznavala. Dobro skrojeno odijelo nije moglo skriti njegove duge i mišićave noge, jaka ramena, ali je ono dokazalo da odjeća doista može sve promijeniti. Njoj je bio privlačan čak i u radnoj odjeći. Pristajala mu je na nevjerojatan način. - Prošao sam test kojem si me podvrgnula? - Tom ju je upitao nakon što je podigao pogled. - Još nije kraj večeri - njene je riječi on mogao protumačiti na mnogo načina, ali je znao da je ona uvijek spremna na postavljanje zamki u koje je on trebao upasti. - Zvuči obećavajuće - Tom ju je pogledao sa zanimanjem. - Ti znaš istaknuti sve prednosti koje kao žena imaš. Večeras si to napravila ciljano. Ja tebi uopće ne vjerujem - odgurnuo je tanjur, ali mu je izgled i dalje bio zamišljen. On je očito mislio ozbiljno ono što je rekao. Ona je došla do zaključka da on ne vjeruje sebi. To je sve mijenjalo. Koliko god da je imala poriv poigrati se s njim, znala je koliko je to opasno. Već tog dana je naučila lekciju. Sama je upala u zamku u koju je on trebao upasti. Nije očekivala da će tako reagirati na njegove poljupce. Što je više razmišljala o svemu, shvaćala je da je jedini izlaz prekinuti odmor. Ovo će biti sve prije nego opuštanje. Nije znala kako će majci to objasniti, ali će je ona bez sumnje razumjeti. - Mislim da ću se vratiti u grad - ona je bila ta koja je prekinula kratku šutnju. Tom se trgnuo. Lice mu je postalo potpuno bezizražajno, kao da je na njemu imao masku koju ona nije do tada vidjela. - Zašto? - kratko ju je upitao. Promatrao je svaki njen pokret, svaki izraz lica. - Ovo nema smisla. Između nas se nešto događa, a ja se bojim i pomisliti kako bi to moglo završiti. - Ne držiš me na distanci, pa ne znaš kako se ponašati ironično je zaključio. - To nije istina - Tina se usprotivila. - Zašto onda bježiš? - hladno ju je upitao. - Ovo nije bijeg - iako je znala kako će njene riječi zvučati, morala je izgovoriti nešto čime bi mu se suprotstavila. ~ 34 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Ja nisam dijete. Razumijem kako se ljudi ponašaju, a razumijem i strah. Zar misliš da se ja osjećam bolje od tebe? I ja sam zatečen jednako onoliko koliko si i ti. Između nas postoji fatalna privlačnost. Do sada je bila ogrnuta plaštem netrpeljivosti, ali više nema smisla da se ponašamo onako kako smo se prije ponašali. Odrasli smo. Što god da učinimo, znamo i da ćemo snositi posljedice za to. Što ako je u pitanju nešto mnogo više od tjelesne privlačnosti? - želio je saznati na koji ona način razmišlja. - Ti imaš djevojku - nije odoljela a da ga ne podsjeti. - To ti služi kao izgovor? - s nevjericom je odmahnuo glavom. - Najmanji problem je prekinuti vezu koja ionako nema budućnosti. To ti ne bi trebalo služiti kao izgovor. Ja sam barem bio iskren. Ti čak ni to nisi bila. Svoj osobni život držiš za sebe. Što ja znam o tome? - Tina je imala osjećaj da joj prigovara. - Najbolje će biti da pođemo - Tina je napravila kretnju kao da će ustati, ali ju je on zaustavio pokretom ruke. - Pričekaj samo malo - posegnuo je da plati račun. Tina je sjedila s rukama sklopljenima u krilu. Osjećala se poput djevojčice na prvom ljubavnom sastanku. Nije znala što je mogla očekivati ni kako će ova večer završiti. Kad su ustali, Tom ju je uhvatio za ruku. Običnom promatraču bi izgledali kao par, ali oni to nisu bili. Ako bi zanemarila trnce ugode što su joj prostrujali tijelom pri tom nevinom dodiru, sve joj je to sličilo na situacije koje je puno puta doživljavala, ali se ovo ipak uvelike razlikovalo. Nitko još nije tako djelovao na nju. To je bilo dovoljno da je obuzme strah. Njena odluka da ode postajala je sve čvršća. Očito je i on osjetio njene dvojbe. Nije ništa rekao, ali mu je tijelo bilo napeto. Ponašao se kao da ima nekakva prava na nju, barem je takav dojam ostavljalo njegovo tijelo. - Nećeš otići - rekao je kao da joj naređuje. - Shvaćaš li ti kako tvoje riječi zvuče? - planula je. - Izrazio sam svoju želju, a ti si shvatila kao naredbu pokušao joj je objasniti, ali je i ovaj put njena tvrdoglavost bila prepreka koju on nije mogao prijeći. Što god da je rekao, ona je shvatila drugačije nego što je on mislio. To ga je izluđivalo jednako koliko i njeno tijelo. ~ 35 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Ponestajalo mu je riječi da joj objasni ono što je osjećao, a kako joj je mogao objasniti kada ni on ništa nije shvaćao?

~ 36 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

4.

Tom je bez riječi krenuo prema svojem imanju. Tina se nadala da će sve proći bolje nego što je ona očekivala. Odvest će je kući, i to je to, pomislila je u sebi. Nije znala je li se iznenadila kada je on skrenuo na sporednu cestu. Očekivala je to, čak je i strepila od tog trenutka. Nakon samo nekoliko metara vožnje, on se zaustavio i okrenuo prema njoj. - Mislim da sam prerasla razvlačenje po automobilu - rekla je, nadajući se da se strah u njenom glasu ne osjeća. - I ja sam - nakon tih riječi je izišao iz automobila. Otvorio je njena vrata i pružio joj ruku. Tina je bila kao hipnotizirana. - Što ovo znači? - ipak ga je upitala. - Uskoro će tvoja znatiželja biti utažena - nije ispuštao njenu ruku iz svoje. - Samo mi vjeruj - šapnuo joj je u blizini uha. - To je ono što mi teško polazi za rukom - pokušala mu je objasniti. - Potrudi se - rekao je zadihano. Čak i po mraku kretao se lagano poput pantere. Bilo je očito da dobro poznaje predio kroz koji su prolazili. Nakon nekoliko minuta hoda on je zastao. - Pogledaj - rukom joj je pokazao prema nebu. - Čini mi se kao da se zvijezde mogu dotaknuti rukom. Ovo je nevjerojatan osjećaj. Često dolazim ovamo. Uvijek se iznova iznenadim pogledom. Pogledaj samo te zvijezde. Ponekad mi se čini kao da su nemarno razbacane po tom nebeskom sagu, ali to nije istina. Svaka se nalazi upravo na onom mjestu na kojem se i treba nalaziti. Iza tog prividnog nesavršenstva krije se fascinantna preciznost. Kakva bi noć bila da nema njih? One su nebeske princeze i kao da uveseljavaju ovu tminu te joj daju smisao. ~ 37 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Tina ga je slušala bez daha. Očekivala je da će je on pokušati zavesti, ali se to nije dogodilo. On je bio posljednja osoba od koje bi očekivala riječi koje je on izgovorio. Divio se nečem što ljudi i ne primjećuju. Zvijezde su za mnoge bile ondje i nije bilo razloga da im se dive. Bile su uobičajena pojava, a da to nisu, shvatila je iz njegovih riječi. Od njega je mnogo toga mogla naučiti. On je bio rođen da bude ovdje, kao da je srastao s prirodom. Ona za sebe nije to ni u jednom trenutku pomislila. - Zbilja se preda mnom nalazi lijep prizor - priznala mu je. - Misliš li na mene ili na zvijezde? - našalio se. Stao je iza nje i obujmio je rukama. Svoju je glavu naslonio na njenu. Bio je to lagan dodir i kao da joj je želio pokazati da je i ona dio savršenog svijeta, i to onog njegovog. - Na tebe, naravno - Tina se našalila. - Još dok sam bio dječak, obećao sam samom sebi da ću svoju djevojku dovesti ovamo. Nitko ne može biti ravnodušan na svu tu ljepotu. - I? - Tina se odmaknula od njega. - Što? - Tom joj se osmjehnuo. Bilo je dovoljno svjetlosti da ona taj osmijeh i vidi. Kada se oči naviknu na tamu, ona postaje pomalo prozirna, zaključila je s iznenađenjem. - Koliko je djevojaka bilo na ovom mjestu? - zanimalo ju je. - Nitko osim tebe - nerado joj je priznao. - To bi trebalo imati neko značenje? - izazivala ga je svojim pitanjem. - I ima - koraknuo je prema njoj. Obujmio ju je oko struka. Drugu ruku je stavio na njen potiljak. Dugo iščekivani trenutci u njoj su izazvali požudu pomiješanu sa strahom. Bojala se onog što bi moglo uslijediti. On je na nju djelovao tako pogubno da se bojala ček i običnog poljupca. Taj put joj je usne dotaknuo nježno, toliko nježno da je ona imala osjećaj da je dodiruju leptirova krila. A oni su i zaplesali svoj ples u njenoj nutrini. Doista je imala osjećaj kao da se u njoj nalazi cijeli roj leptira i da svojim krilima navješćuju navalu osjećaja. Najprije je to bio lagan ples, a sa svakim idućim ~ 38 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

poljupcem kao da se ritam pojačavao. Predavala mu se bez straha. On kao da se preselio k zvijezdama, a uskoro bi to mogla i ona, nošena krilima emocija. Njegove su ruke istraživale njeno tijelo, stvarajući joj nevjerojatnu ugodu. Najčudnije je bilo što ona nije željela da on prestane. O posljedicama će razmišljati kasnije, a u tom trenutku joj je bilo samo važno da se nalazi u njegovom zagrljaju, da je njegovo tijelo pripijeno uz njeno i da je želi jednako onoliko koliko je i ona njega željela. Kad je osjetila njegove ruke na svojim grudima, trgnula se. Bila je to nesvjesna kretnja izazvana hladnoćom njegovih ruku. - Ako ne želiš... - Tom je upitao hrapavim glasom koji je bio potpuno izmijenjen od požude. Nije mu odgovorila. Pustila je da to njeno tijelo učini. Nije mogla razmišljati, a nije ni željela. Nikada se još tako nije osjećala. Svaka stanica u njenom tijelu bubrila je od strasti, od želje da mu pripadne u potpunosti kao što još nikada nikomu nije pripala. Nije se bunila kada je skinuo haljinu s njenog tijela. Bilo joj je drago što je još jedna prepreka između njih nestala. Ni ona nije gubila vrijeme. Skinula je njegov sako, zatim hlače... Sve se događalo tako brzo i tako prirodno. Kad ju je spustio na svoj sako i kada su im se tijela spojila, Tina je doista vjerovala da se nalazi među zvijezdama. Njihova su se tijela savršeno nadopunjavala i nalazila su se ondje gdje su i trebala biti, baš kao i zvijezde. Kasnije, dok je ležala u njegovom zagrljaju, pokušala se što čvršće priviti uz njega. Njegove snažne ruke su je obujmile. - Ovo je bilo... neopisivo. Toliko puta sam vodio ljubav, ali ovo je posebno, kao da to radim prvi put. Volim te, Tina prošaputao je. Tina se trgnula. Srce joj je zaigralo u grudima. Nikada nije bila sretnija i nikada se nije bojala tih riječi kao što se tada bojala. - Hladno mi je - ustala je i počela se odijevati. - Povlačiš se? - i Tom je ustao. Odjenuo se, i kada je bio gotov, privukao ju je k sebi u zagrljaj. - Ovo je bilo neizbježno. Bježala si od ovog isto kao i ja, ali nismo mogli pobjeći. Pravo je čudo što se i ranije nije dogodilo. Ovo sve mijenja - šaputao je. - Ništa ne mijenja - Tina se prisilila da se odmakne od njega.

~ 39 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Osjetila je kako se ukočio. Ni njoj nije bilo lako, ali kako da mu objasni da se boji? Najbolje će biti pobjeći od svega, ali i najbolnije, zaključila je. - Rekao sam da te volim - Tom je ustrajao. - A što mi možeš reći nakon vođenja ljubavi? Da me mrziš? kiselo ga je upitala. - Zašto sve kompliciraš? Bilo je božanstveno. Nalazio sam se među zvijezdama. Nisu u pitanju samo strast i seks, nego ljubav, Tina. - Da - okrenula se od njega onoliko koliko je bilo potrebno da ne vidi njegovu siluetu. - Ovo je za tebe ljubav, a za mene? - upitala ga je. - Ovo je samo seks, dobar seks - uzvratila je hladno. - Ja nisam neuka budala i znam razliku. Istina je da si od mene napravila roba, a da si ovakva prema drugim muškarcima, ni jedan te od njih ne bi pustio. - Razlika je samo u tome što sam pod sobom imala tvoj sako i nad glavom zvjezdano nebo. Sve ostalo je isto - namjerno ga je željela povrijediti. - Sada znam da ništa ne razumijem - Tom je bio nemoćan. - Dobio si što si htio... - Oboje smo to htjeli - prekinuo ju je. - Ne očekujem gugutanje nakon onog što se dogodilo. Želim poći kući - rekla je hladno. Srce joj se cijepalo. Ovo je bio prvi put da se borila protiv sebe, protiv svojeg srca. Manje će boljeti ako sada ode. Preboljet će ga jednom, a možda i ne. To će vrijeme pokazati. Nije mogla ostati. Sagorjela bi u njegovom zagrljaju. - Hoću kući - rekla je. - U redu - i Tom je izgubio živce. - Tvrdoglava si. I ja to mogu biti, ali ja uvijek dobijem ono što želim i za što mislim da imam pravo - promrmljao je. - Na mene nemaš nikakvo pravo - Tina se pobunila. - Nije ovo jedina noć - gotovo joj je zaprijetio tim riječima. - Već sutra neću biti ovdje - Tina je uzvratila. Tom se trgnuo. Bio je tako bijesan. Taj bijes nije mogao kontrolirati. Napokon je ~ 40 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

pomislio da je njegova, a ona nikada to manje nije bila. Imao je njeno tijelo, ali je to bila privremena ugoda, a on se s tim nikako nije mogao zadovoljiti. Želio ju je pored sebe, i to zauvijek. Kako da je zadrži? - Kamo ćeš? - znao je da je to pitanje suvišno, ali ga je morao postaviti. - Što dalje od tebe - Tina je ljutito uzvratila. - A sada želim poći - s nestrpljenjem je rekla. Nije mu preostalo ništa drugo nego da ispuni njenu želju, iako bi sve učinio da je zadrži. Znao je kako je zbunjena, kako joj treba vremena da posloži sve dojmove, a on nije znao osjeća li kajanje zbog onog što je učinio ili bi doista trebao biti sretan. Imao ju je. Pripadala mu je srcem i dušom, a ne samo tijelom. Osjećao je to. Zašto je to negirala? Umjesto da se zbliže, ona je bježala od njega. Što ako ode? Neće joj to dozvoliti. Sve će učiniti da je zadrži, doista sve. Odvezao ju je do kuće i kada je zaustavio automobil, uhvatio ju je za ruku. Pokušavao je uhvatiti njen pogled, ali mu to nije pošlo za rukom. - Tina, ne bježi od osjećaja. Nikada ni jednoj ženi nisam rekao da je volim. Tebe doista volim cijelim svojim bićem. Čudno je sve ovo. Ne znam jesam li pogriješio? To možda nikada neću saznati, ali ako jesam, to je bila najljepša greška u mojem životu. Očito je da sam požurio, ali... Tko se može kontrolirati pored tebe? Srce je naprosto poludjelo. Opijeno ljubavlju... - Tvoje mi riječi ništa ne znače - Tina je uzvratila. - Sada ću se spakirati i ujutro putujem. - Tvoja majka će shvatiti, kao i moj otac - pokušao je zaigrati i na tu kartu. - Mogu shvatiti jedino da se ne podnosimo. - Volim te. Zar to nije dovoljno? - A što je sa mnom? Nisi me ni pitao što ja osjećam. - Pokazala si mi. Meni je to dovoljno - iako je želio zvučati samouvjereno, nije tako zvučao. Svoj bi glas prije nazvao očajnim. Doista je očajan i bio. - Bilo je prelijepo. Kada bih sada umro, ne bih požalio. Sreo sam osobu koju je moje srce odabralo. Učinilo je to i prije, ali ja nisam prepoznao znakove. ~ 41 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Imat ćeš vremena za uživanje u svojim znakovima. Ovo je bila greška... - Pobogu, volim te - ponovio je. Tina je osjetila kako joj se oči pune suzama. Suzdržavala se da ne zaplače. Nikada joj nije bilo teže. Lakša joj je bila njena borba s osjećajima nego činjenica da je slušala riječi koje je tako žarko željela čuti. Njihova je ljubav bila nemoguća. Kako to nije shvaćao? Volio ju je, pa što? Što da radi s njegovom ljubavlju? Da je dijeli s drugom ženom? Nije joj bilo ni na kraj pameti. Bio je u vezi, a to joj je neprestano odzvanjalo u glavi. Ona bi trebala biti jedna od dvije žene s kojima će provoditi vrijeme. To se nikako nije uklapalo u njenu viziju veze o kakvoj je ona sanjala. O čemu je on sanjao? To nije znala, a nije ni željela saznati. Razmišljanja muškaraca i žena oduvijek su se razlikovala. Dok su njima ljubavi bile samo epizode, ženama su bile cijeli život. - Samo želim biti što dalje od tebe - Tina mu je uzvratila. - Kako ti znaš reći prave riječi u pravom trenutku? To je naprosto nevjerojatno. Moram ti odati priznanje što u ljudima znaš pobuditi nadu. Mislio sam da je sve u redu. Još ti je tijelo toplo od mojeg zagrljaja, a ti sanjaš o odlasku? - očito nije shvaćao što ona želi i koliko god se trudio to shvatiti, nije mu polazilo za rukom. - To je jedino rješenje - Tina je kruto rekla. - Da. To je jedino rješenje - ponovio je njene riječi. - Samo kukavice bježe - povrijeđeno je rekao. - Ja nisam kukavica - Tina se pobunila. - Što si? Zašto bježiš? Što nije u redu? Bombardirao ju je pitanjima, ali mu ona nije imala namjeru odgovoriti ni na jedno. Što god on mislio da bi ona trebala napraviti, mišljenja su im se razilazila. - Ovo je bila pogreška - prošaputala je Tina, ali se nije usuđivala pogledati ga u oči. - Lakše je reći da je pogreška nego se suočiti s osjećajima. - Ne trebaju mi takve riječi. I sam znaš da ovo nema smisla. Tina je otvorila vrata i izišla. Odmah je krenula prema svojoj sobi. Koliko god on mislio da je ljubav svemoguća, ona je znala da to nije istina. On se otvoreno borio da ona ostane, ali to njoj nije ~ 42 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

bilo ni na kraj pameti. To bi možda bilo najbolje za njega, ali ne i za nju. Znala je da će doći kraj, a što više bude odugovlačila, bit će joj teže. Mrzila je sebe zbog toga što mu je popustila. To joj se još nikada nije dogodilo. Jedan izlazak i ona mu je postala ljubavnica. Ako izuzme da su se godinama poznavali, što ništa nije značilo, ponašala se kao da je djevojka lakog morala, kao da je jedva čekala da spava s njim. Skinula se i odbacila haljinu. Ona više neće biti dio njene garderobe. Koliko god joj je bila draga, nije ju željela. Uspomene koje su je vezivale uz nju željela je odagnati od sebe. Nije joj trebao podsjetnik na događaj koji je bio iza nje i koji će je cijeli život progoniti. Krenula je prema kadi. Željela je sa sebe isprati miris njegovog tijela, a tko će isprati emocije koje su je oplahnjivale iznutra? To je bilo nemoguće. Kad je izišla iz kupaonice, pogledala je prema koferima. Bilo joj je drago što ih nije raspakirala. Tako će ujutro uštedjeti na vremenu. Odmah nakon doručka reći će im da odlazi. Znala je da će njena majka biti razočarana, ali je to bilo najbolje za sve. Trebala je slušati razum, a ne srce. Ovo drugo nije smjelo ni progovoriti. Ako se to dogodi, u što će se pretvoriti njen život? Bilo bi lijepo ostati tu, biti s Tomom, ali je ta ljepota samo privremena. Znala je da je u pravu i da ispravno postupa. Cijelu noć prevrtala se po krevetu. Nije joj bilo nimalo lako. Lomila se u sebi. Dvojbe su je izjedale, ali je ona samu sebe pokušala uvjeriti da mora otići. Kad je ujutro ustala, svi su bili za stolom. Prisilila je sebe da nešto pojede, ne pridavajući značaj pogledima koje su joj upućivali Patrick i njena majka. - Lijepo ste se proveli? - majka ju je upitala. - Da. Bilo je lijepo. Drago mi je što ste svi tu. Iskrsnuli su problemi na poslu i moram se vratiti. Žao mi je. Planovi su mi poremećeni i umjesto da uživam u ljepotama koje me okružuju i ljubavi svoje obitelji, ja se moram vratiti poslu - nadala se da laže uvjerljivo, ali kada je pogledala u lice svoje majke, shvatila je da ju je ona prozrela. - Opet ste se posvađali? - nakon tog pitanja pogledala je prema Tomu, - Ne - oboje su rekli u isti glas. - Ako ona kaže da mora ići, onda mora - na njeno iznenađenje, Tom joj je pružio potporu koju nije očekivala. - Zašto ti ne vjerujem? - majka ju je upitala. ~ 43 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- Zato što to ne želiš. To je jedino objašnjenje. Nije isključeno da ću se vratiti. Čak mislim da hoću. Doista mi je žao - Tina ju je pogledala u oči. - Ja moram poći - Tom je ustao. Mahnuo im je i izišao. Tina je doista ostala bez riječi. Još jedno iznenađenje koje joj je priredio. Nakon svih uvjeravanja da je voli i da mu je stalo, nije se čak ni pozdravio s njom. Nizak joj je udarac zadao, ali će i njega preboljeti. Jedan više ništa ne znači, pokušala je utješiti samu sebe. Nije ga čak ni ispratila pogledom. Gledala je u hranu na tanjuru, dok joj je knedla zapela u grlu. Val razočaranja potpuno ju je zapljusnuo. Mogao je barem... Odmahnula je glavom. To ju je uvjerilo da postupa ispravno. Ono što se baziralo samo na tjelesnoj privlačnosti bilo je kratkog vijeka, a njegove riječi da je voli shvatila je kao želju da ona ostane, da mu prekrati vrijeme u ovoj pustoši koja se nije nalazila tako daleko od grada, ali joj se činilo da je ipak na kraju svijeta. - Vas dvoje se ponašate kao djeca - majka je ukorila njegovo ponašanje, ali su te riječi bile upućene i njoj. Tina joj se pokušala osmjehnuti. Da ih je sinoć vidjela, sigurno ih ne bi usporedila s djecom. Bolje da ne misli na to, uvjeravala je samu sebe. - Čini mi se da se to nikada neće promijeniti - Patrick ju je pogledao. - Nešto se između vas dogodilo. Mojem iskusnom oku to ne može promaći. Tom se ponaša kao da je sišao s uma, a ni ti ne zaostaješ za njim. Kada biste bili u stanju priznati da se ispod te netrpeljivosti krije nešto drugo, sve bi moglo biti mnogo ljepše. Prerasli ste takvo ponašanje, ali... Ja vam ne mogu naređivati - sa žaljenjem je rekao. - Ako je on uzrok što odlaziš, a ja vjerujem da jest... - On nije važan - Tina ga je prekinula, lako je znala da njeno ponašanje nije nimalo primjereno, nije žalila zbog onog što je učinila. Patrick joj je želio sve najbolje, ali mu to nije davalo za pravo da se miješa i komentira njihov odnos. Na sreću, samo je mogao naslućivati, ali ne i znati što se dogodilo s njima. Da je znao... Propala bi u zemlju od srama. - A tko jest? Ja? Tvoja majka? Ne, čini mi se da mi nismo važni. Koliko god ti posao poslužio kao izgovor, vjerujem da bi bilo najbolje da vas dvoje razgovarate. Ovo ne vodi nikamo. ~ 44 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Godinama nam nisi došla u posjet, a ako danas odeš, vjerujem da nećeš nikada više. Uvijek će postojati razlog i izgovori. Svi mi ovdje znamo tko je razlog i koliko su ti izgovori jadni. - Tom nije kriv - Tina je suho rekla. - Poznajem svojeg sina. Kada bi samo zagrebla ispod grubosti koju pokazuje prema tebi, vidjela bi koliko je on dobar čovjek i koliko je osjećajan. Voli te na svoj čudan način, mada mu nikada nije polazilo za rukom da te svoje osjećaje i pokazuje na primjeran način. Pomalo je zakinut u tome. Treba mu vremena da se otvori i da stekne povjerenje, a onda sve ide glatko. - Shvatila sam. Ali to ne mijenja činjenicu da bih trebala poći - ustala je i krenula prema svojim koferima. - Tina - majka ju je zovnula. Kada joj ona nije odgovorila, krenula je za njom. Naslonila se na vrata njene sobe, promatrajući njene bijesne pokrete. Sve je upućivalo na to da su se njih dvoje posvađali ili jednostavno žele pobjeći jedno od drugog. Kad god su bili skupa, iskre između njih su frcale, a oni su se ponašali kao da su najljući neprijatelji. Nešto u njihovom odnosu nije štimalo, i koliko god se ona trudila dokučiti što je u pitanju, mogla je samo nagađati. Oboje su se ponašali kao da su zaboravili na zdrav razum, a takvo ponašanje od Tine nije očekivala. Bila je bijesna. Svaki njen pokret odavao je ogromnu količinu bijesa. Nije se ni trudila sakriti svoje stanje, a možda nije ni mogla. - Ti i Tom biste bili idealan par - majka je prekinula tišinu, natjeravši je da se trgne. - Idila i vlada između nas - Tina se narugala. - Ne sanjaj otvorenih očiju. Znam da bi me željela pored sebe, ali je to nemoguće - Tina ju je upozorila. - Morala bih poći - uzela je kofere, i majka se odmaknula da bi ona prošla. Pomogla joj je da ih odnese do automobila i kad su ih spremile u prtljažnik, Tina je krenula prema kući. Pozdravila se s Patrickom, a zatim s majkom. Oči su joj se napunile suzama. Mrzila je rastanke, ali se barem nije morala pozdravljati s Tomom, a to joj je uvelike olakšalo situaciju. Što bi mu rekla? Zar riječi nisu bile suvišne kada su njih dvoje u pitanju? Sve su rekli jedno drugom, a ono što nisu, sigurno i neće. Tina je znala da će ga cijeli život izbjegavati. Pogriješila je i morat će se nositi s tom spoznajom. Sjela je za volan i pokrenula automobil. Mahnula je ~ 45 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

Patricku i majci. Pažljivo je vozila uzanim putem koji ju je vodio prema širokoj cesti. U glavi joj je vladao pravi kaos. Bila je razočarana sa svime, s događajima koji su je natjerali da se ponaša kao da je sišla s uma, ali i Tomovim ponašanjem. Zaustavila je automobil jer nije mogla proći. Opsovala je u sebi. Posred puta stajao je Tomov automobil, a on je stajao naslonjen na njega. Nije mogla proći i nije ga mogla izbjeći. Ugasila je motor i bijesno izišla. - Što ovo znači? - prišla mu je ljutito. - Nećeš otići dok ne razjasnimo neke stvari - i dalje je stajao s rukama prekriženim na grudima. - Zar ti nije sve jasno? Što još želiš? Da ponovimo ono od sinoć? - Ideja ti nije nimalo loša. Trebala bi vidjeti kako je to kada se gleda u vedro nebo, a ne samo u zvjezdano. No, ima vremena za to - mirno je rekao. Spustio je ruke i prišao joj. Lice mu je bilo poput maske. Uhvatio ju je za ruku i pogledao u oči. Dugo ju je promatrao, kao da je ona centar njegovog svijeta i kao da ništa drugo ne postoji. - Sanjaš - pokušala se otrgnuti, ali je njegov stisak bio jak. - Možda si u pravu. Sinoć sam doista sanjao, ali si me vrlo brzo probudila. Dok ti ne kažem što imam, nećeš otići. Mislio sam da se šališ, ali si ti kadra na sve kada je tvoja tvrdoglavost u pitanju. Što si željela postići svojim odlaskom? Povrijediti me? Uspjela si u tome, doista jesi. Oka nisam sklopio. Nakon onog što smo zajedno doživjeli, ti odlaziš? Jesam li ja toliko glup da ne mogu ništa shvatiti, ali je tvoje ponašanje glupo? Što sam ja? Igračka s kojom si se poigrala, a zatim joj iščupala srce i odbacila je? - nije skrivao bijes ni zajedljivost koja se nazirala u njegovom glasu. - Ja se s tobom poigrala? - Tina mu se unijela u lice. - Baš mi te je žao. Kako ćeš ovo preživjeti? Lice ti je tvrdog izraza, isto kao i srce... - Što ti znaš o mojem srcu? Što si mislila? Da ću tako lako otići i da se neću ni pozdraviti s tobom? Sigurno si likovala dok si promatrala moja leđa? - Nisam ni pomislila da ćeš lako odustati - Tina je prošaputala. ~ 46 ~ Knjigoteka 

Fiorella & Glorij@

- I neću. Nemam namjeru. Tina, volim te. Jedino što želim je biti uz tebe. - Oh. Moram priznati da sam iznenađena. Mene bi imao na Imanju, a kada odeš u grad, imat ćeš drugu djevojku - ljubomoru u svojem glasu nije mogla skriti. - O čemu ti to govoriš? Osjećam li to ljubomoru? - nije mu bilo jasno. - Osjećaš istinu, a ne ljubomoru - Tina je planula. - Istinu? - privukao ju je k sebi i pokušao poljubiti, ali je ona okrenula glavu. - Ne postoji druga. Nema je, Tina. Jučer sam je nazvao i prekinuo. Znao sam da se ne mogu zadovoljiti onime što mi ona nudi, i to puno prije nego što sam iskusio kakav je božanstven osjećaj biti u tvojem zagrljaju, kako je imati tvoje tijelo. Ipak, meni to nije dovoljno. Ja želim tebe, i to u potpunosti. Želim tvoje srce, tvoju dušu i svu ljubav koju si sposobna dati nekom muškarcu. Želim... Želim djecu s tobom, želim se ostatak života buditi uz tebe. Sve što sam imao, dao sam tebi. I posljednje mrvice sinoć si uzela. Ništa više nemam ponuditi drugoj ženi, niti to želim. Molim te... Udaj se za mene - bile su to riječi nade, ali i očaja zbog straha da ne bude odbijen. Tina je ostala bez daha. Opet se pokušala izvući iz njegovog zagrljaja, ali nije uspjela. Stisak mu je bio poput željeznog obruča. - Očito bi prije dobio odgovor od samog neba, nego od tebe razočarano ju je pustio od sebe. - Tvoja mi je šutnja dovoljno rječita. Trebao sam znati i otići u polje. Pobogu, nikada nisam ni pomislio da moja ljubav neće biti uzvraćena. - Prosiš me tek tako? - Tina još uvijek nije mogla doći k sebi. - A kako bih trebao? Poznajemo se godinama. Ako nisam u stanju prepoznati nešto posebno, onda ću zauvijek ostati sam ili ću se zadovoljiti nečim što me neće ispuniti... Kad malo bolje razmislim, od toga je bolje biti sam. Žao mi je što sam još jednom pokušao. Nisam imao što izgubiti, ali ni dobiti, što je očito iz tvojeg ponašanja. Oprosti. Sretan ti put - krenuo je prema svojem automobilu unamjeri da se pomakne i da je pusti da živi onako kako ona želi. ~ 47 ~ Knjigoteka