Karl Popper.referat

O filozofiji velikg liberala i kritičara filozofskih korijena totalitarizma

Sadržaj: -Uvod-biografija Karla Poppera.....................................................................3-5 -Bibliografija......................................................................................................6 - Filozofija kritičkog racionalizma.....................................................................7-10 - Utopizam......................................................................................................10-12 - Spoznaja........................................................................................................13 - Svjetovi Karla Poppera..............................................................................14-15 -Odnosi između svjetova..............................................................................16-17 - Zašto baš 3 svijeta ?............................................................................................18 - O otvorenom i zatvorenom društvu ............................................................19-20 -Zaključak........................................................................................................21 -Nepoznate riječi..............................................................................................22 -Izvori..............................................................................................................23

~2~

Biografija: Karl Raimund Popper

Karl Raimund Popper roĎen je 28. jula 1902. godine u mjestu Himmelhof kraj Beča, u obitelji Dr. Simona Sigmunda Poppera, pravnika i slobodnog zidara i glazbeno nadarene gospoĎe Jenny. Do sedamnaeste je godine Karl Popper bio marksist, ali ga je ubrzo napustio i s vremenom postao jedan od njegovih najoštrijih kritičara.

~3~

Tridesetih je godina predavao matematiku i fiziku na srednjim školama, bavio se muzikom, socijalnim radom i filozofijom. Popper se oštro suprotstavljao vladajućoj neopozitivističkoj filozofiji Bečkoga kruga, a s obzirom da je ona predstavljala tadašnju modu ili vladajuću filozofiju, objavljivanje radova bilo mu je oteţano; njegovo prvo veliko djelo, "Logika istraţivanja" (1935.) drastično je skraćena verzija trotomne knjige čiji su ostaci kasnije objavljeni pod naslovom "Oba osnovna problema spoznajne teorije" (1979). Zbog nadolazeće opasnosti od fašizma, Popper 1937. emigrira na Novi Zeland i do 1945. na Canterbury University Collegu predaje filozofiju. U to vrijeme nastaju njegove najutjecajnije knjige Bijeda historicizma (1944-45) i Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji (1945) u kojima kritizira historicističku filozofija od Heraklita do suvremenih marksista i egzistencijalista. Godine 1946. na poziv F. Hayeka dolazi u Englesku i do umirovljenja 1969. predaje na Londonskoj školi ekonomije. Zbog antipozitivističkih uvjerenja, koja su se tada već proširila i na anglofone prostore, na najvećim britanskim sveučilištima nije bio omiljen. Unatoč osporavanju britanskih filozofa, prijevod Logike istraţivanja na engleski pod naslovom Logika znanstvenog otkrića (1959) u vanfilozofskim krugovima postiţe veliki uspjeh. Predgovorom tom izdanju, u kojem je kritizirao vladajuću filozofsku modu Oxfordskih filozofa, analizu jezika, ponovno je kao nekoć u Beču postao "sluţbena opozicija". Uz već spomenute knjige ranijih rukopisa, godine 1963. izlazi niz Popperovih članaka u knjizi pod naslovom NagaĎanja i opovrgavanja. Rast znanstvene spoznaje. Po umirovljenju intenzitet njegova rada ne prestaje. Objavljuje brojne knjige: Objektivno znanje. Jedan evolucioni pristup (1972), intelektualnu autobiografiju Beskonačno traţenje (1976), trotomno djelo Postscriptum Logike znanstvenog otkrića (1982-3), i niz članaka pod naslovom U traganju za boljim svijetom (1984). Posebno valja istaći njegova djela nastala u suradnji s Nobelovcima Johnom Ecclesom, Ego i njegov mozak (1977), i Konradom Lorenzom Budućnost je otvorena (1985), veoma utjecajne seminare i zbornike radova o evolucionoj spoznajnoj teoriji i izdanja polemičkih i teorijskih tekstova u kojima su mu sugovornici i protivnici bili Theodor Adorno, Jürgen Habermas, Herbert Marcuse, Thomas Kuhn, njegovi kritički učenici Imre Lakatos, Paul Feyerabend i William Bartley, kao i plodne rasprave sa brojnim značajnim misliocima poput Willarda van Orman Quinea, Hilary Putnama, Grover Maxwella, Herberta Feigla kao i priloge autora s različitih područja dvotomnome izdanju Paula Arthura Schilppa Filozofija Karla Poppera (1974). U brojnim intervjuima Popper je hrabar, originalan i kritičan prema društvenim, znanstvenim i vladajućim filozofskim rješenjima. Popperov značaj za filozofiju, politiku i znanost našega doba ne iskazuje se stoga samo prihvaćanjem njegovih rješenja, već i polemikama sa najznačajnijim misliocima našega doba i brojnim kritičkim raspravama u kojima dominiraju njegove ideje.

~4~

Preminuo je 17. septembra 1994. u 92. godini ţivota. O njegovu golemom utjecaju na znanost i politiku našega doba svjedoče izjave mnogih Nobelovaca i glasovitih političara. Sir Peter Medawar, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, izjavio je da je Popper najveći teoretičar znanosti koji je ikada ţivio. Slično su se o njegovoj filozofiji izrazili i drugi Nobelovci, njegovi bliski suradnici, koautori i učenici, biolog Jacques Monod, Konrad Lorenz, neuropsiholog Sir John Eccles, matematičar i astronom Sir Hermann Bondi, povjesničar umjetnosti Ernst Gombrich, knjiţevnik Isaac Asimov i mnogi drugi. O političkoj filozofiji Karla Poppera, za koju je odlikovan plemićkom titulom Ujedinjenog kraljevstva, najpovoljnijim su se riječima izraţavali mnogi ugledni politolozi, socijaldemokrat Bryan Magee, liberal Isaiah Berlin i konzervativac Friedrich Hayek. Njemački kancelari Helmut Schmidt (socijaldemokrat) i Helmut Kohl (konzervativac) napisali su predgovore za Popperovu knjigu odnosno knjigu o njegovoj filozofiji (Josef Strauss nije zaostao.). Jasnoća Popperove filozofije i jednostavnost njegova stila karakteristike su kojima plijeni paţnju široj čitalačkoj publici. MeĎu filozofima Karl Popper ostat će poznat kao kritičar pozitivističke i “retoričke” filozofije, a meĎu političarima i politolozima kao veliki liberal i kritičar filozofskih korijena totalitarizma. Zbog toga njegova filozofija u zemljama koje su se oslobodile komunističkih reţima, s velikim zakašnjenjem upravo danas doţivljava veliko uskrsnuće.

Glavna djela:     

Logika naučnog otkrića Otvoreno Društvo i njegovi neprijatelji Bijeda historicizma Objektivno znanje U potrazi za boljim svijetom

~5~

Bibliografija : 

 

                

The Two Fundamental Problems of the Theory of Knowledge, 1930–33 (as a typescript circulating as Die beiden Grundprobleme der Erkenntnistheorie; as a German book 1979, as English translation 2008) The Logic of Scientific Discovery, 1934 (as Logik der Forschung, English translation 1959), ISBN 0-415-27844-9 The Poverty of Historicism, 1936 (private reading at a meeting in Brussels, 1944/45 as a series of journal articles in Econometrica, 1957 a book), ISBN 0415-06569-0 The Open Society and Its Enemies, 1945 Vol 1 ISBN 0-415-29063-5, Vol 2 ISBN 0-415-29063-5 Quantum Theory and the Schism in Physics, 1956/57 (as privately circulated galley proofs; published as a book 1982), ISBN 0-415-09112-8 The Open Universe: An Argument for Indeterminism, 1956/57 (as privately circulated galley proofs; published as a book 1982), ISBN 0-415-07865-2 Realism and the Aim of Science, 1956/57 (as privately circulated galley proofs; published as a book 1983), ISBN 0-09-151450-9 Conjectures and Refutations: The Growth of Scientific Knowledge, 1963, ISBN 0415-04318-2 Objective Knowledge: An Evolutionary Approach, 1972, Rev. ed., 1979, ISBN 019-875024-2 Unended Quest; An Intellectual Autobiography, 1976, ISBN 0-415-28590-9 The Self and Its Brain: An Argument for Interactionism (with Sir John C. Eccles), 1977, ISBN 0-415-05898-8 In Search of a Better World, 1984, ISBN 0-415-13548-6 Die Zukunft ist offen (The Future is Open) (with Konrad Lorenz), 1985 (in German), ISBN 3-492-00640-X A World of Propensities, 1990, ISBN 1-85506-000-0 The Lesson of this Century, (Interviewer: Giancarlo Bosetti, English translation: Patrick Camiller), 1992, ISBN 0-415-12958-3 All life is Problem Solving, 1994, ISBN 0-415-24992-9 The Myth of the Framework: In Defence of Science and Rationality, (Edited by Mark Amadeus Notturno) 1994, ISBN 0-415-13555-9 Knowledge and the Mind-Body Problem: In Defence of Interaction, (Edited by Mark Amadeus Notturno) 1994 ISBN 0-415-11504-3 The World of Parmenides, Essays on the Presocratic Enlightenment, 1998, (Edited by Arne F. Petersen with the assistance of Jørgen Mejer), ISBN 0-415-17301-9 After The Open Society, 2008. (Edited by Jeremy Shearmur and Piers Norris Turner, this volume contains a large number of Popper's previously unpublished or uncollected writings on political and social themes.) ISBN 978-0-415-30908-0

~6~

Učenje : Filozofija kritičkog racionalizma Filozofija kritičkog racionalizma koju je zastupao i utemeljio Karl Popper nastala je kao reakcija na osnovne postavke neopozitivističke filozofije. Prema pozitivističkom kriteriju demarkacije racionalnosti i iracionalnosti, racionalne su samo one tvrdnje koje se mogu empirijski i logički provjeriti ili verificirati. Tvrdnje koje se ne mogu empirijski provjeriti su besmislene, a pojmovi kojima ne odgovara nešto iskustveno su bez značenja. Prema bečkim pozitivistima, meĎu empirijskim tvrdnjama, racionalnije su one koje imaju veći empirijski sadrţaj, odnosno one koje su više puta potvrĎene (konfirmirane) elementarnim, "protokolarnim", "atomarnim", “singularnim” ili “bazičnim”, iskustvenim rečenicama. U skladu s time, rast znanja opravdava se povećanjem iskustvenog sadrţaja u empirijskim generalizacijama, a do tog povećanja dolazi metodom indukcije. Popper na navedene probleme odgovara upravo suprotno. U skladu s Humeovom kritikom indukcije, po Popperu se indukcijom ne moţe povećati racionalnost empirijskih generalizacija, jer nije poznat broj instanci koji treba predstavljati apsolutnu potvrdu generalizacije. Isto tako, singularne ili elementarne iskustvene rečenice mogu potvrĎivati različite generalizacije, stoga veza izmeĎu atomarnog suda i generalizacije nije jednoznačna veza potvrĎivanja. Naprotiv, značaj elementarnih iskustvenih sudova za racionalnost neke generalizacije sastoji se u tome da one mogu opovrgavati (falsificirati) provizorne generalizacije, hipoteze ili zakone. Prema Popperovom naivnom falsifikacionizmu, uvećanje iskustvenog sadrţaja znanja postiţe se pronalaţenjem instance koja opovrgava provizornu generalizaciju ili hipotezu. Drugim riječima, umjesto empirističkog uzlaznog prodora od iskustva prema općim zakonima, prema Popperu treba krenuti od nagaĎajuće generalizacije i pokušati je opovrgnuti bar jednom instancom. Time će dokazivanje imati oblik deduktivnog zaključka. Da bude racionalna u metodološkom smislu, hipoteza mora biti opovrgljiva, tj. potencijalno opovrgnuta; zbog toga je potrebno unaprijed navesti instance (tzv. potencijalne falsifikatore) koje će je opovrgnuti ako se pokaţu istinitim. To se zove falsifikacionistički kriterij demarkacije racionalnog i iracionalnog. Umjesto induktivnog dodavanja empirijskog značenja, za Poppera je ključni test racionalnosti provjeravanje. Provjeravanjem se izbjegava empiristički problem što zapravo potvrĎuju elementarne rečenice. Pojedinačnim testom mogu se dokazati dvije stvari: ako postoji instanca za koju smo unaprijed rekli da će opovrgnuti hipotezu, hipotezu treba odbaciti. Ako se pak ne potvrdi postojanje opovrgavajuće instance, hipoteza ima veći stupanj potvrde (koroboracije), ali ona time nije potkrijepljena (verificirana), ona tim testom nije postala izvjesnija. Stoga se racionalnost sastoji u pronalaţenju falsifikatora, u kritici hipoteza ili nagaĎanja.

~7~

Ako se pak hipoteza opovrgne, nastaje novi problem: moramo pronaći hipotezu koja će objasniti (uklopiti) i pojedi-načnu instancu koja je opovrgnula prethodnu hipotezu i instance koje je objašnjavala prethodna hipoteza. Hipoteza koja će to moći, imat će veći empirijski sadrţaj od prethodne, a ujedno će biti i općenitija od prethodne. Za općenitiju hipotezu vrijedi ista norma racionalnosti kao i za prethodnu, i ona mora navesti potencijalne falsifikatore. MeĎutim, pronalaţenjem "posebnih slučajeva" koji se ne uklapaju u hipoteze, svaka sukcesivna hipoteza i teorija ima sve veći empirijski sadrţaj jer mora uklopiti i pre-thodne instance, stoga pronalaţenje općenitije generalizacije postaje sve riskantnije, a navoĎenje potencijalnih falsifikatora sve teţe. Postoje tri uvjeta za rast znanja:   

1. “Nova teorija treba proizaći iz neke jednostavne, nove, snaţne, objedinjujuće ideje o povezanosti dosad nepovezanih činjenica... 2. Nova teorija mora biti neovisno testirana, ona mora imati nove posljedice koje se mogu testirati i voditi do predviĎanja dosad neopaţenih stvari... 3. da proĎe neke nove ozbiljne testove”.

Umjesto “besciljnosti” nabrajanja empirijskih instanci kod pozitivizma, u kritičkom je racionalizmu rast znanja “ciljan” po tomu što traţimo upravo onu instancu za koja će opovrgnuti generalizaciju. Popperova shema rasta znanja je sljedeća: dokazivanje započinjemo problemom za koji predlaţemo neku hipotezu kao potencijalni odgovor. Opovrgavanjem hipoteze dobivamo nov problem, predlaţemo novu hipotezu s većim empirijskim sadrţajem, ponovno je opovrgavamo, dobivamo nov problem i tako dalje. Takvom evolucijom teorija (opisom, koji je postao temelj Popperove evolucione spoznajne teorije) izbjegavaju se loša rješenja jer spoznajemo kojim putevima više ne bismo trebali kročiti, ali ne moţemo spriječiti buduće zablude, jer svaka nova teorija postavlja pred nas nove probleme. Ciljevi znanosti i znanja su objašnjenje i predviĎanje dogaĎaja. Struktura objašnjenja i predviĎanja ima po Popperu (i Hempelu) oblik hipotetično-deduktivne metode, pri čemu objašnjenjem izvodimo zaključke o prošlim dogaĎajima, a predviĎanjem o budućim. Opća premisa sadrţi hipotetični zakon ili opće pravilo a partikularna premisa sadrţi “početne” uvjete; iz njih slijedi zaključak "prošli se dogaĎaj morao dogoditi" ili "budući se dogaĎaj mora dogoditi" ili “predviĎanje je (ne)istinito”. Naravno, uvijek moţemo ili moramo postaviti pitanje legitimnosti pretpostavljenog zakona i zadovoljavanja konkretnih uvjeta iz kojih deduktivno slijedi objašnjavalačka ili predviĎalačka konkluzija. Ali pod pretpostavkom istinitosti premisa, konkluzija o dogaĎaju nuţno slijedi. Zbog toga se takav Popperov model naziva hipotetično-deduktivnim modelom objašnjenja i predviĎanja.

~8~

Jedan od glavnih problema Popperove filozofije jest rast znanja. Znanje raste metodom pokušaja i pogrešaka, nagaĎanja i op-ovrgavanja. Navedena obiljeţja kritičkog racionalizma i evolucione spoznajne teorije meĎutim impliciraju još radikalnije tvrdnje. Ako je uvjet racionalnosti navoĎenje instanci koje će potencijalno opovrgnuti naše nagaĎanje, onda iz toga slijedi da je njihovo nenavoĎenje iracionalno. To znači da ne postoji apsolutno i neproblematično vrelo izvjesnosti i istine. Ne postoji teorija ili tvrdnja koju smijemo smatrati apsolutno neoborivom, tvrdnja koja će posluţiti kao apsolutni temelj zgrade znanja. Sve, a pogotovo takve navodno apsolutne tvrdnje, mogu se i moraju kritizirati i opovrgavati. Ne postoji teorija koja moţe opravdati i utemeljiti sve činjenice. Teorije koje to pokušavaju su u tom smislu iracionalne. To je osnovno polazište Pop-perova antifundacionalizma, odnosno njegove kritike teorija utemeljenja. Ali bez apsolutnih temelja znanja mi nikada ne moţemo biti sigurni u istinitost teorija. Popper upravo to i tvrdi. Ono što meĎutim moţemo učiniti jest da na opisani način poboljšavamo teorije, tj. da naše teorije budu sve bliţe ili sličnije istini. To je temelj Popperove doktrine o istinolikosti (verisi-militude). Prema tome, cilj znanja, znanosti i racionalnog postupanja stoga ne smije biti traţenje apsolutne istine (jer bi ona morala odstupiti od navoĎenja uvjeta vlastitog opovrgavanja); imperativ znanosti i znanja jest poboljšanje teorija kritikom i po-kušaj da se istini pribliţimo. U teoriji značenja, Popper je konvencionalist. Pojmovi su za Poppera čiste konvencije. Ne postoji apsolutni princip doznačavanja, odnosno odreĎivanja empirijskog značenja nekog pojma. Analiza jezika je stoga zanimljiva igra, ali nam ona ne pomaţe u spoznavanju jer spoznajni sadrţaj moţe imati samo sud o nečemu. Ali pored analitičkih igara sa značenjima, postoji i druga pogreška u vezi sa značenjem pojmova. Radi se o pogreški esencijalističke, platoničke ili srednjovjekovno realističke koncepcije koja pretpostavlja da ćemo poznavanjem pojmova ili ideja otkriti nešto o nuţnim svojstvima i o nuţnom ponašanju stvari koje opisuju pojmovi i ideje. Ona pretpostavljaja da će poznavanjem ideje, imanentnih svojstava stvari i odgovorom na "što-jest" pitanja, objasniti zašto se neka stvar ponaša na odreĎeni način. Prema Popperu naprotiv nema ničega u idejama što bi determiniralo i predviĎalo ponašanje stvari. Naše su ideje i pojmovi samo korisni, više ili manje precizni opisi i heuristička sredstva za kategorizaciju raznolikosti zbilje. Pa ipak, postoji svijet ideja. To je tzv. Popperov treći svijet. To je svijet nezavisan od naših psiholoških predodţbi i fizičke stvarnosti, to je svijet teorija, svijet jezika, umjetnosti i td. On je čovjekova tvorevina, ali nadilazi svoga tvorca. U tom svijetu zatičemo probleme koje tvore same ideje, probleme koje ljudi na odreĎeni način rješavaju, ali koji se ne iscrpljuju u tom dodiru s ljudima. Taj se svijet povješću i tradicijom umnaţa, jer sva rješenja pojedinih problema (i istinita i laţna) mogu postati problem za nekoga drugoga i time nadilaze svoje tvorce.

~9~

U tradicionalno-filozofskome sporu oko objašnjenja mišljenja, Popper je dualist, jer misli da se duh ne moţe svesti ili objasniti fizičkim i zbog toga što po njegovom mišljenju svijest moţe utjecati na promjene u fizikalnoj realnosti. Čak i kada bi se duševna stanja "u principu" uspjela reducirati na fizikalna, ostao bi jedan reziduum neobjašnjivog i slobodnog, jedan ontološki sloj bitno različit od fizikalnog, koji nazivamo duhom.

~ 10 ~

Utopizam Popper nekoliko puta spominje kako je njegovo bavljenje političkom teorijom bilo "slučajno". Unatoč tomu, svoju popularnost velikim dijelom moţe zahvaliti upravo tim teorijama. Popperova politička teorija proizlazi iz njegovih znanstvenih zahtjeva. Svi kriteriji racionalnosti teorija o kojima je bilo riječi, vrijede i za političke teorije. Ali u političkim teorijama pojavljuju se i njima svojstvene pogreške koje treba izbjeći. Mnogi filozofi od Platona do Marxa smatraju da ideja povijesti (esencijalistički) u sebi sadrţi ono što se na neki način mora ozbiljiti. Tako u ideji već postoji klica nuţnog budućeg zbivanja, ona ga determinira. Ako ideja determinira ono što se mora dogoditi, onda se konkretni postupci mogu prosuĎivati isključivo tako da vidimo usporavaju li ili ubrzavaju ostvarenje tog konačnog cilja. U skladu s tim, samo onaj koji zna taj cilj, jer shvaća ideju, ima pravo prosuditi koji postupak vodi k cilju, a koji ga od njega odvlači. Takvo prosuĎivanje meĎutim nije moralno. Ono je moralno samo po tome što sudi o postupku "iz budućnosti", prosudbom koliko je ubrzalo ili usporilo nuţni tok stvari, ali ono se ne moţe nazvati moralnim, jer za nj cilj opravdava sva sredstva. Takvu koncepciju Popper naziva moralnim futurizmom. Takvo "poznavanje" cilja ne smije se problematizirati, jer problematiziranje udaljava od cilja, takav postulirani cilj ne moţe se "u hodu" promijeniti jer ga odreĎuje nadljudska "ideja". Zbog toga se o njoj ne moţe raspravljati. Oni koji imaju oči da je vide imaju pravo nalagati drugima da čine sve što će je ostvariti, samo oni imaju pravo na "pravu prosudbu". Ali tko zapravo poznaje taj cilj? Tko ima pravo odlučivati o tome što racionalno vodi krajnjem cilju povijesti? Što se dogaĎa ako se ljudi ne slaţu oko toga što predstavlja taj krajnji cilj? Ako ljudi "vide" različite ideje, i u skladu s tim postavljaju različite krajnje ciljeve povijesti, onda meĎu njima nije moguć razgovor, jer je kriterij tog unutraĎnjeg "viĎenja" ideje već odredio i njihovo postupanje. To "viĎenje" ideje odnosno cilja povijesti Popper naziva "utopizmom", a postupanje u skladu s njim utopističkim inţenjeringom. Utopijski inţenjering, kojemu cilj opravdava sredstvo, ne moţe razlučiti pojedinačne postupke od cjelovitih namjera; on nije sposoban za problematiziranje pojedinih postupaka nezavisno od ideje, cilja ili svrhe povijesti, on procjenjuje postupke nezavisno od morala; stoga sukob dviju takvih ideja ili planova vodi u rat i totalitarizam. Osim što je nemoralna, takva koncepcija nije ni racionalna, jer ne dopušta postojanje instance na kojoj bi se o tim idejama moglo nezavisno raspravljati. Popper se stoga zalaţe za socijalni inţenjering. To je koncepcija u kojoj se cilj moţe u svakom trenutku napustiti ili raspraviti ako konkretni postupci za njegovo ostvarenje dovedu do neţeljenih posljedica. Mogućnost izbora cilja socijalnog inţenjeringa pretpostavlja da ne postoje univerzalni zakoni povijesti ljudskoga društva. Ali čak i kada bi ih netko poznavao, njegova sredstva ne bi smjela zaobilaziti moralnu procjenu. Poznavanje navodnih zakona povijesti koji su u uskoj vezi sa utopizmom, Popper naziva profetizmom, a njegove glasnogovornike (laţnim) prorocima. Poznavanje tih zakona je nemoguće, jer predviĎanje dogaĎaja mijenja i utječe na tok povijesti.

~ 11 ~

Dugoročnim prognozama Popper suprotstavlja tehnološke prognoze. To su predviĎanja koja imaju hipotetični karakter o kojemu smo govorili ranije; naime pod pretpostavkom da su neke zakonitosti istinite, moguće je stvoriti sredstva (izvesti zaključke) kojima bi se u slučaju njihove nepovoljnosti obranili. Mogućnost odbacivanja i problematiziranja naših ciljeva temelj je Popperove liberalističke filozofije. U njenom prvom planu je shvaćanje da je temelj djelovanja kritičko procjenjivanje i poboljšavanje naših filozofija. Ta je prosudba moguća prije samog djelovanja, ona predviĎa posljedice naših izabranih ciljeva i djelovanja, i time sprečava njihovo eventualno negativno ostvarenje. Ta tvrdnja moţe posluţiti i kao općeniti motto Popperove filozofije, koji sam autor u djelu Objektivno znanje naziva apologijom ili isprikom za filozofiju: „’Moja je isprika sljedeća. Svi mi imamo svoje filozofije, bez obzira jesmo li svjesni te činjenice ili ne; one ne vrijede mnogo. Ali njihov utjecaj na naša djelovanja i živote često je poguban. Zbog toga je nužno da ih kritikom pokušamo poboljšati. To je jedina isprika daljnjem postojanju filozofije koju sam sposoban pružiti.‟‟

~ 12 ~

Spozaja Ţivimo u doba u kojem je iracionalizam opet postao moda. Zato ovaj dio započinje izjavom da prirodoznanstvenu spoznaju drţimo najboljom i najvaţnijom spoznajom kojom raspolaţemo premda ni izdaleka jedinom. Glavne su značajke prirodoznanstvene spoznaje sljedeće: 1. Ona polazi od problema, i to kako od praktičnih tako i od teorijskih problema. Primjer velikog praktičnog problema je borba medicine protiv patnje koja se moţe izbjeći. Ta borba već je urodila velikim uspjesima, a eksplozija stanovništva jedna je od njezinih neţeljenih posljedica. To znači da je jedan drugi stari problem dobio novu teţinu: problem kontrole raĎanja. Jedan je od najvaţnijih zadataka medicinske znanosti da pronaĎe doista zadovoljavajuće rješenje tog problema. Na sličan način naši najveći uspjesi dovode do novih problema. Primjer velikog teorijskog problema u kozmologiji je daljnja provjera gravitacijske teorije i daljnje istraţivanje jedinstvenih teorija polja. Veoma veliki problem, vaţan podjednako teorijski i praktično, jest daljnje istraţivanje imunosti. Općenito govoreći, teorijski je problem zadaća da se neko teško objašnjivo prirodno zbivanje razumljivo objasni te da se teorija koja ga objašnjava provjeri pomoću predviĎanja. 2. Spoznaja je potraga za istinom potraga za objektivno istinitim, objašnjavajućim teorijama. 3. Ona nije potraga za izvjesnošću. Ljudski je griješiti: sva je ljudska spoznaja pogrešiva i stoga neizvjesna. Iz toga proizlazi da moramo oštro lučiti istinitost i izvjesnost. To da je griješiti ljudski znači da se uvijek iznova moramo boriti protiv pogreške, ali da ni uz najveću paţnju nikada ne moţemo biti posve sigurni da ipak nismo pogriješili. Kada je riječ o znanosti, pogreška koju činimo zabluda sastoji se u biti u tome da istinitom drţimo neku teoriju koja nije istinita. (Mnogo se rjeĎe sastoji u tome da neku teoriju smatramo laţnom, premda je istinita.) Boriti se protiv pogreške, zablude znači dakle tragati za objektivnom istinom i činiti sve kako bi se neistine otkrile i isključile. To je zadaća znanstvene djelatnosti. Moţe se dakle reći: naš cilj kao znanstvenika je objektivna istina; više istine, zanimljivija istina, razumljivija istina. Sa stajališta razbora naš cilj ne moţe biti izvjesnost. Ako uviĎamo da je ljudska spoznaja pogrešiva, onda takoĎer uviĎamo da nikada ne moţemo biti posve sigurni da nismo pogriješili. To bi se moglo formulirati i ovako: Postoje neizvjesne istine čak istiniti iskazi koje smatramo laţnima – ali ne postoje neizvjesne izvjesnosti. Budući da nikad ništa ne moţemo sasvim sigurno znati, onda nije ni primjereno tragati za izvjesnošću; ali je i te kako primjereno traţiti istinu; a to činimo uglavnom tako što tragamo za pogreškama da bismo ih ispravili.

~ 13 ~

Svjetovi Karla Poppera Popper je koncepciju triju svjetova prvi put izloţio na Trećem internacionalnom kongresu za logiku, metodologiju i filozofiju znanosti, 25. kolovoza 1967. Referat je objavljen u prilozima Kongresa, a potom i u Popperovoj knjizi "Objective Knowledge" pod naslovom "Epistemologija bez spoznajnog subjekta". U istoj knjizi objavljen je i drugi referat pod naslovom "O teoriji objektivnog duha". Prvi članak započinje sljedećim riječima: “One koji su čuli za moj neprijateljski stav prema Platonu i Hegelu zacijelo ću izazvati naslovima "Teorija platoničkog svijeta" ili "Teorija objektivnog duha". Glavna je tema ovog predavanja ono što često u nedostatku boljeg imena nazivam "trećim svijetom". Kako bih objasnio ovaj izraz, pri čemu riječi "svijet" ili "univerzum" ne smijemo shvaćati preozbiljno, reći ću da moţemo razlikovati slijedeća tri svijeta ili univerzuma: Svijet 1: svijet fizikalnih objekata ili stanja, Svijet 2: svijet svjesnih ili mentalnih stanja, ili možda sposobnosti za djelovanje, Svijet 3: svijet objektivnih sadržaja misli, naročito znanstvenih, poetskih misli ili djela umjetnosti.

~ 14 ~

Kao što je na prethodnoj slici vidljivo,tri svijeta su smještena tako da samo prva dva i zadnja dva mogu komunicirati; svijet jedan i svijet tri ne mogu meĎusobno komunicirati osim kroz posredovanje svijeta dva. Svijet tri sadrţi naše stečeno znanstveno znanje, koje je zatvoreno (ali se ne sastoji od) u ureĎaje koji ga pohranjuju. Popper je tvrdio da se aktivnost razumijevanja sastoji od poslovanja sa objektima iz svijeta tri, i opisao svijet tri kao arenu u kojoj se lingvistički oblikovane teorije mogu kritički razmatrati. MeĎu 3 svijeta postoje razne veze:   

Svijet 1 omogućuje samo postojanje svijetu 2. S druge strane, svijet 2 neprestano pokušava kontrolirati i regulirati svijet 1. Svijet 3 proizvod je svijeta 2, a istovremeno pomaţe u njegovom oblikovanju kroz edukaciju, učenje, razvoj, tj. znanjem sakupljenim u svijetu 3. Svijet 3 opisuje i pokušava predvidjeti svijet 1.

~ 15 ~

Odnosi izmeĎu svjetova Odnos između svijeta 1 i 2 Teorija povezanosti 1. i 2. svijeta je alternativna teorija za Cartesian dualism. Cartesian dualism je baziran na teoriji da se svemir sastoji od dvije esencijalne supstance: Res Cogitans i Res Extensa. Popperova kozmologija odbacuje taj esencijalizam, ali zadrţava pogled zdravog uma da psihička i mentalna stanja postoje i da su povezana. Povezanost svijeta 1 i 2 je takoĎer alternativa i za epiphenomenalism gdje su objekti i dogaĎaji iz svijeta 2 stvarni, ali nemaju posljedičnu akciju na 1. svijet.

Odnos između svjetova 2 i 3 Odnos izmeĎu svjetova 2 i 3 je baziran na teoriji da je Svijet 3 djelomično autonoman. Npr, razvoj znanstvenih teorija u Svijetu 3 dovodi do nenamjernih posljedica, gdje su problemi i kontradikcije otriveni 2. Svijetom. Drugi primjer je da proces učenja u Svijetu 3 uzrokuje da Svijet 3 promijeni Svijet 2. Treći svijet je nezavisan od naših psiholoških predodţbi i fizičke stvarnosti, to je svijet teorija, svijet jezika, umjetnosti itd. On je čovjekova tvorevina, ali nadilazi svoga tvorca. U tom svijetu nalazimo probleme koje tvore same ideje, probleme koje ljudi na odreĎeni način rješavaju, ali koji se ne iscrpljuju u tom dodiru s ljudima. Taj se svijet povješću i tradicijom umnaţa, jer sva rješenja pojedinih problema (i istinita i laţna) mogu postati problem za nekoga drugoga i time nadilaze svoje tvorce. Popper brani šest teza: 1. tradicionalna epistemologija usredotočila se na drugi svijet, na znanje u subjektivnom smislu. Ono je po Popperovom mišljenju za proučavanje znanja irelevantno. 2. Za epistemologiju je vaţno proučavati probleme i problemske situacije nezavisno od njihovih nosilaca. 3. Objektivistička epistemologija koja proučava treći svijet moţe objasniti mnoge pojave drugog svijeta, ali obrnuto ne slijedi: epistemologija koja se temelji na proučavanju svijesti ne moţe objasniti same sadrţaje problemskih situacija. 4. Treći je svijet prirodni proizvod čovjeka-ţivotinje, usporediv sa paukovom mreţom. 5. Treći je svijet uglavnom autonoman, premda se na njega moţe djelovati i premda on moţe djelovati na nas. On je autonoman unatoč tome što je naš proizvod i unatoč tome što djeluje na nas. 6. Objektivno znanje raste upravo zbog naše interakcije s trećim svijetom. Postoji analogija izmeĎu rasta znanja i biološkog rasta. U tradicionalno-filozofskome sporu oko objašnjenja mišljenja, Popper je dualist, jer misli da se duh ne moţe svesti ili objasniti fizičkim stanjem i zbog toga što po njegovom mišljenju svijest moţe utjecati na promjene u fizikalnoj realnosti.

~ 16 ~

Iako i kada bi se duševna stanja "u principu" uspjela reducirati na fizikalna, ostao bi jedan reziduum neobjašnjivog i slobodnog, jedan ontološki sloj bitno različit od fizikalnog, koji nazivamo duhom. Kao dokaz o postojanju trećeg svijeta Popper odmah potom navodi dva eksperimenta. Zamislimo, kaţe Popper, da se svi strojevi i sva oruĎa unište, da se uništi sve ono što smo naučili uključujući i naše znanje o strojevima i oruĎima kao i naše znanje kako se ona koriste. Zamislimo, meĎutim, da u tom općem uništenju opstanu knjiţnice i naša sposobnost učenja. Jasno je, nakon mnogo truda svijet bi ponovno profunkcionirao. U drugom eksperimentu pored strojeva i oruĎa, uništene su i knjiţnice. U tom slučaju meĎutim naša se civilizacija ne bi obnovila ni za mnogo milenijuma. Knjige koje po Popperu pripadaju trećem svijetu, prvenstveno su materijalni predmeti za koje vaţe fizikalni zakoni. One su takoĎer predmeti koje čitamo i doţivljavamo. One su stoga predmeti i prvog i drugog svijeta. Samo naša svijest moţe promatrati sadrţaje knjiga nezavisno od njihovih stvoritelja, od fizikalne predmetnosti i od nas kao akcidentalnih korisnika tih sadrţaja. Stoga je tvrdnja o tome da su knjige predmeti trećeg svijeta u najmanju ruku neprecizno formulirana. Bez obzira na veliku kritiku koju je pretrpjela njegova ideja o postojanju “trećeg svijeta” ona pokazuje da se odnos izmeĎu filozofije znanosti i same filozofije radikalno mijenja. Ne samo da filozofija, metafizika nije stavljene na marginu ozbiljnog promišljanja kako je to pokušao postaviti logički pozitivizam, nego se ona vraća na velika vrata sa konstatacijom kako promišljanje o znanosti mora uključiti i da su mnoga pitanja na koje znanost mora odgovoriti metafizičke prirode. Ne postoji, meĎutim, bilo kakve tvrdnje, pa odatle ni proturječnosti u Svjetovima 1. i2. Tvrdnje nisu materijalni objekti ni mentalni sklopovi. Njih mogu iskusiti različiti umovi ione cesto mogu imati posljedice, logičke, kao i neke druge, koje njihovi stvaraoci nisu ni namjeravali niti predvidjeli. Tvrdnje, drugim riječima, pripadaju Svijetu 3. a to je u osnovi razlog zašto on predstavlja ključ za kritički racionalizam. Popper je, ustvari poput Platona i Fregea, Svijet 3. uveo sa namjerom da riješi problem objektivnog znanja. MeĎutim, za razliku od njih, on nije znanstveno znanje smatrao izvjesnim. Za Poppera, problem nije bio u objašnjavanju kako bi objektivno znanje moglo postati izvjesno, nego u objašnjenju kako bi pogrešno znanje moglo biti objektivno. A ovdje je njegovo rješenje bilo u tome da se objektivnost znanstvenog znanja sastoji u njegovoj osjetljivost na kritičnost. Daleko od toga da Svijet 3. pruţa potporu znanstvenom polaganju prava na izvjesnost, kako bi pruţio sredstvo kojim se ono moţe racionalno kritizirati. Daleko od toga da je Svijet 3. vječan i nepromjenjiv nego je kao evolucionarni proizvod ljudskog duha i sam predmet daljnje evolucije.

~ 17 ~

Zašto baš 3 svijeta ? Zašto baš tri svijeta, a ne jedan? Prvo, zato što je Popper traţio formulaciju koja bi mu pomogla riješiti tijelo-um problem, a smatrao je da mu niti materijalistički monizam, ili bilo koja varijacija klasičnog kartezijanskog dualizma ne bi mogle pomoći. Za monizam, je zaključio da nema načina za obračunavanje pojava i činjenica uma i svijesti, odnosno pojavu kulture. Za dualizam, zaključio je da nema načina za obračunavanje tvrdnje da je um posebna vrsta nematerijalne tvari, te isto tako zbog toga nema načina za nastanak pojave u smislu prirodne selekcije, jer nematerijalne tvari, za razliku od apstraktnih objekata kao što su logički i umjetnički sadrţaj, ne mogu nastati iz materijalnih objekata i procesa putem prirodne selekcije. Drugo, Popper je takoĎer htio biti u mogućnosti analizirati interakciju izmeĎu materijalnog svijeta (svijet jedan), mentalnih procesa (svijet dva), te kulturnih dobara proizvedenih ljudskim umovima (svijet tri). On je vjerovao da su utjecaji samostalnog jezičnog, umjetničkog, dramatičnog i glazbenog sadrţaja, razni aspekti svijeta tri, na svijet jedan, koji djeluju kroz svijet dva vrlo stvarni i vrlo transformativni. Ali, takve interakcije se ne moţe analizirati, a da se prije svega ne prepoznaju te kategorije. Treće, Popper je takoĎer bio vrlo zabrinut zbog subjektivnosti vjerovanja znanju i porasta relativizma u 20. stoljeću. Neuspjeh fundacijskog kantizma i logičkog pozitivizma, paralelno s uspjehom američkog pragmatizma i njegovog kritičkog racionalizma, je diskreditirao Platonsku ideju znanja kao Justified True Belief (JTB). Popperov razlika izmeĎu svijeta dva i svijeta tri omogućila mu je rekonstrukciju pojma objektivnog znanja, ali ne kao JTB, već kao pogrešivih i djeljivih tvrdnji u svijetu tri, koji su podloţne poništenju od strane kritika i empirijskih testova, ali su prošle takve kritike i ispitivanja u vrijeme kada smo ih uzimali u obzir. S druge strane, naša uvjerenja, čak i ona za koja smo psihički sigurni, postaju subjektivno znanje u onom smislu da su nedjeljiva i neprepoznata. To nas dovodi do znanja, općenito, Popper, opet izričito razlikuje subjektivne i objektivne spoznaje pomoću ontologije triju svjetova, te u mnogim publikacijama i on navodi ili jasno implicira ideju da je znanje proizvedeno od strane ţivih stvari koje nemaju um i svijest, i da stoga ne čine uvjerenja svijeta dva ili proizvode svijeta tri. Takva znanja uključuju genetski sadrţaj, ali takoĎer i naučene predispozicije organizama, bez svijesti u svijetu jedan.

~ 18 ~

O otvorenom i zatvorenom društvu Svoju kritiku historicizma Popper pocinje od Heraklita i Platona kod kojih vidi filozofijske uzroke totalitarizma. Totalitarno društvo je zatvoreno društvo u kojem cilj opravdava sredstvo. Historicisticki su sustavi kroz nacela utopijskog društvenog inţenjeringa uvijek iznova nastojali interpretirati povijest kao spasiteljsku povijest. Jedini smisao povijesti za Poppera daje borba za otvoreno društvo. Svaka ideologija koja ţeli druge ljude usreciti je opasna, jer nas dovodi u napast da drugim ljudima nametnemo vlastite vrijednosti. Popperov kriticki racionalizam postavlja zahtjev za tolerancijom i odgovornošcu, slobodu mišljenja i pluralizam. U historicistickom sustavu pojedinac nije vaţan, nego voda. Tu je pleme sve, a pojedinac ništa. Kolektivizam je bitno svojstvo tribalizma. Fašizam zamjenjuje izabrani narod izabranom rasom, a marksizam izabranom klasom. Platonov politicki program ostaje na razini totalitarizma. U njegovoj drţavi svatko bi trebao gledati svoja posla, odnosno pravedno je ako vladar vlada, radnik radi, a rob robuje. Kriterij morala je sve ono što je u interesu drţave. To je nacelo totalitarne etike i spartanskog odgoja. Hegel je drţavu shvacao kao boţansku tvorevinu i organizam koji postoji zbog same sebe. Polazeci od platonizma Hegel insistira na apsolutnome moralnome autoritetu drţave. Hegelov historicizam je optimistican, jer je promjenljivi svijet u stanju ''emergencije'' i ''kreativne evolucije''. Duh naroda odreduje skrivenu povijesnu sudbinu svake nacije koja se potvrduje borbom protiv drugih naroda. Tu je Hegel slican Heraklitu koji uci da je rat otac svega. Poput njega, vjeruje u jedinstvo ili identitet suprotnosti kao znacajnu ulogu u evoluciji, odnosno dijalektickome napretku, dijalektickoj trijadi. Drţavi pripada pravo da odreduje što je to objektivna istina. Dok je Platon isticao da vladar treba vladati drţavom, nakon Rousseaua se tvrdilo da narod treba vladati, odnosno kolektivna volja. Moderni rasisticki mit povezan je dakako s Hegelovim teorijama, ali i s Haeckelovim upitnim znanstvenim postavkama. Fašisticka ideologija nastala je ''transupstancijom hegelovstva u rasizam''. Umjesto ''duha'' samorazvijajuca bit je postala krv naroda. Hegel je ustanovio teoriju da su ''cisti bitak'' i ''cisto ništa'' identicni.

Marxov historijski materijalizam poistovjecuje ''zbilju'' s materijalnim svijetom, a ''pojave'' sa svijetom misli ili ideja. Bitnu ili zbiljsku promjenu moţe stvoriti samo evolucija – socijalna revolucija. Svakom pojedinom razdoblju ekonomskog razvoja odgovara odredeni društveni sustav, a povijesno je razdoblje najbolje karakterizirano svojim društvenim sustavom klasa. Drţava je organ klasne dominacije, mašinerija

~ 19 ~

pomocu koje vladajuca klasa vodi svoju borbu. Demokracija je zapravo oblik klasne diktature, dok proleterska revolucija s jednom klasom stremi besklasnom društvu. Marx je skepticno gledao na liberalizam i parlamentarnu demokraciju u kojoj je vidio prikrivenu diktaturu burţoazije. Ekonomski historicizam je metoda koju je Marx primijenio na analizu postojecih promjena u društvu. Prorice transformaciju kapitalizma u novo razdoblje – socijalnu revoluciju. Marx je prema Popperu bio laţni prorok cija se prorocanstva o buducnosti nisu obistinila. Zatvoreno društvo je povratak u kavez sa zvijerima, smatra Popper. Historicist vjeruje da ''povijest sama'' svojim inherentnim zakonima determinira nas same, naše probleme, našu buducnost.

~ 20 ~

Zaključak :  Izašavši iz ''Bečkog kruga'' stvara svoju teoriju nauke –''kritički racionalizam(iliracionalizam)'' nastavljači:Lorenzen ,Stagmuller,Lenk  ''Princip falsifikacije'' - ne treba provjeravati (moţemo u beskonačnost) ,već treba pokušati nešto pobiti,opovrgnuti . Ako to ne uspijemo to trebamo prihvatiti kao istinito,treba kritički provjeriti sve,ni ako ne uspijemo opovrći nešto ne znači da je to konačna istina ,ali kao takvu je trebamo prihvatiti.  Moţemo li uopšte nešto znati ? – ''Moţemo učiti na našim greškama , pribliţavanje istini je moguće,ali nam je pouzdano znaje uskraćeno. Naše je znanje kritičko nagaĎanje,mreţa hipoteza splet slutnji''  ''Otvoreno društvo''-idealno društvo ,društvo bez ideologija,u njemu je ţiva samoracionalna kritika ,koriste se zanstvene hipoteze i uči se na greškama .On svoje djelo i objašnjenje historije posvećuje ţrtvama zbog zablude o neumoljivima zakonima povijesne sudbine.  ''Kritika historicizma'' – pod historicizmom podrazumjeva teţnju da se ostvari povijesno predviĎanje i koje vjeruje da se mogu otkriti ritmovi (obrasci,zakoni,trendovi...) koji leţe u osnovi revolucije historije čini mu se da je'„ Vjera u povijesnu sudbinu je puko praznovjerje‟ ‟ - tok ljudske historije nikako se nemoţe promjeniti  Cilj odreĎuje ideja i zbog toga se ne moţe promjeniti .Cilj mogu vidjeti samo oni koji poznaju ideju ,a oni imaju pravo nalagati drugima da čine sve što će je ostvariti,samo ti ljudi vide pravu ''pro sudbu'' .U slučaju da dva čovjeka vide različitu ideju onda te ideje vode ka različitim ciljevima te ta dva čovjeka ne mogu razgovarati .Ovo viĎenje ideja Popper naziva utopizmom .  Popper je na Trećem internacionalnom kongresu za logiku, metodologiju i filozofiju znanosti, 25. kolovoza 1967 izveo koncepciju tri svjeta ili univerzuma . Sve djeli na tri svijeta :Fizički ,Subjektivni i Matematički .IzmeĎu ova tri svijeta pravi veze tako da subjektivni svijet vezuje matematički i fizički ,dok ta dva svijeta ne dolaze u direktan kontakt.  Popper je izveo glavne značajke prirodoznanstvene spoznaje: teorijski je problem zadaća da se neko teško objašnjivo prirodno zbivanje razumljivo objasni te da se teorija koja ga objašnjava provjeri pomoću predviĎanja, spoznaja je potraga za istinom potraga za objektivno istinitim tj. objašnjavajućim teorijama i da ona nije potraga za izvjesnošću,ljudski je griješiti.

~ 21 ~

Nepoznate riječi: Historicizam - pojava u likovnoj umjetnosti 19. stoljeća nastala romantičarskim buĎenjem zanimanja za prošlost i intenzivne brige za čuvanje spomenika kulture. Pozitivizam - Pozitivizam je filozofski pravac koji ţeli ostati na "pozitivnim" (provjerenim) činjenicama, odnosno, ostati na naučnim osnovama, negira svaku metafiziku, te izbjegava objašnjenje i stvaranje hipoteza. Epistemologija - ili teorija znanja je grana filozofije koja se bavi prirodom i dosegom znanja. Demarkacija - razgraničenje, granica izmeĎu dvaju područja ili interesnih sfera. Kozmologija - grana astronomije koja se bavi porijeklom, svojstvima i razvojem svemira u cjelini. Esencijalizam - je filozofsko stanovište koje podrazumeva da stvari imaju odreĎena suštinska svojstva. Profetizam - Poznavanje navodnih zakona historije koji su u uskoj vezi sa utopizmom.

~ 22 ~

Izvori: http://www.scribd.com/doc/14499067/Darko-Polsek-Pokusaji-i-Pogreske-FilozofijaKarla-Raimunda-Poppera http://vannevar.blogspot.com http://www.knowledgejump.com/knowledge/popper.html http://hr.wikipedia.org/wiki/Karl_Popper http://ponude.biz/knjige/k/karl-roper%20-%20u-potrazi-za-boljim-svetom.pdf http://www.allaboutphilosophy.org/cartesian-dualism-faq.htm http://www.profil.hr/knjiga/otvoreno-drustvo-i-njegovi-neprijatelji/5488/ http://www.forum.hr/showthread.php?t=252528 http://serbianforum.org/domace-knjige/109694-karl-popper-u-potrazi-za-boljimsvijetom.html http://vannevar.blogspot.com/2009/05/experience-karl-poppers-three-worlds.html http://en.wikipedia.org/wiki/Popper%27s_three_worlds http://www.scribd.com/doc/14499067/Darko-Polsek-Pokusaji-i-Pogreske-FilozofijaKarla-Raimunda-Poppera http://kmci.org/alllifeisproblemsolving/archives/interpreting-poppers-three-worldsontology-for-knowledge-management-part-one/

~ 23 ~

~ 24 ~