Karl May - Llano Estacado

Karl May - LLANO ESTACADO

BLOODY FOX Dva su čovjeka dojahali na vodu, bijelac i crnac. Bijelac je bio sasvim čudnovato odjeven, nosio je indijanske cipele i koţnate hlače, na sebi je još imao nekada tamno modar, a sada izblijedjeli frak s peševima, ramena su mu bila ukrašena naramenicama, a na svemu tome su se isticala sjajna i dobro očišćena dugmad od mjedi. Dugački skutovi visjeli su mu poput krila desno i lijevo s konja. Na glavi mu je sjedio golemi crni amazonski šešir koji je bio okićen ţuto obojenim, vještačkim nojevim perom. Ovaj omaleni i suhonjavi čovjek nosio je dvocijevku koja mu je nehajno bila prebačena preko leĎa, uza se je još imao noţ i dva revolvera zadjevene za pojas. O pojasu su mu još visjele osim toga mnoge kesice, zacijelo je tu drţao municiju i one mnoge malenkosti koje su čovjeku potrebne. Sada se, meĎutim, činilo kao da su prazne. Crnac je bio velik i širokih leĎa. Nosio je takoĎer mokasine i indijanske hlače od svijetla kalika. Njegova gornja odjeća nije bila u skladu s donjom, jer se sastojala od mundira nekog francuskog konjaničkog oficira. Tu je odjeću zacijelo ostavio neki Francuz, kad su te trupe prodrle u Meksiko, pa se tako nepoznatim putovima našla na tijelu ovog crnca. Kaput je ovom orijašu bio premalen. Nije ga mogao zakopčati, pa su se tako vidjela njegova široka i gola prsa; jahač nije imao košulje, jer na Divljem zapadu nema tko da pere rublje. Umjesto toga oko vrata je svezao neku golemu crvenu kockastu maramu. Vezao ju je sprijeda u ogroman čvor. Na glavi nije nosio šešira kako bi se svi mogli čuditi brezbrojnim sitnim masno-sjajnim kovrčama koje je sam sebi pravio. I ovaj je čovjek takoĎer imao dvocijevku, a osim nje i noţ, bio je to neki bajonet; za pojasom je imao konjaničku pištolju koja je izgledala kao da potječe iz pretpotopnih vremena. Obojica su imali dobre konje. Na konjima se vidjelo da dolaze izdaleka, ali su usprkos tome snaţno i veselo koračali kao da svoje gospodare nose tek nekoliko sati. Obale potoka bile su obrasle zelenilom koje se nije protezalo daleko. Nakon tog zelenog pojasa naišli su na suhu juku, mesnatu agavu i bivolju travu koje su duljinom peteljke i lišćem mogle odolijevati suši. »Loš predio!« reče bijelac. »Na sjeveru je bilo bolje. Je li tako, Bobe?« »Jest,« potvrdi upitani. »Massa Frank imati pravo. Ovdje ne sviĎati masser Bobu. Kad bi samo što prije došli u Helmersov dom, je masser Bob biti gladan kao kit koji progutati kuću.« »Kit ne moţe progutati kuću,« razjasni Frank crncu. »U njega je sasvim malo ţdrijelo.« »Neka otvori ţdrijelo kao što to masser Bob činiti kada jede! Koliko još ima do Helmersova doma?«

»Tačno to ne znam. Po opisu, koji smo danas ujutro dobili, morali bismo uskoro biti na cilju. Pogledaj, ne dolazi li ondje neki jahač?« Frank je pokazao na desno preko vode. Bob je zaustavio konja, zaslonio rukom oči da se zakloni od sunca, po svome je običaju otvorio usta kako bi što bolje vidio i nakon izvjesne stanke rekao: »Jest, čini se kao da je jahač, neki mali čovjek na velikom konju. On dolazi ovamo k masser Bobu i massa Franku.« Jahač, o kome su govorili, nailazio je u oštrome kasu, ali nije pošao pravo na njih, već se činilo kao da kani presjeći njihov put. Činilo se kao da ih i ne vidi. »Čudnovat je to momak!« mrmljao je Frank. »Ovdje na Divljem zapadu je čovjek radostan ako sretne nekoga. Ovome ovdje kao da uopće nije stalo da nas sretne. Ili je neprijatelj ljudi, ili je u njega nečista savjest.« »Hoće li masser Bob viknuti?« »Jest, zovni ga! Tvoju slonovsku trublju zacijelo će prije čuti negoli moje ćarlijanje zefira.« Bob je obje ruke stavio na usta i iz sve snage povikao: »Halo, halo! Stani, čekati! Zašto bjeţati pred masser Bob?« U crnca je bila takva glasina da bi bila kadra probuditi i mrtvog čovjeka. Jahač je zaustavio svoga konja. Obojica su se poţurili k njemu. Kad su mu se pribliţili, shvatili su da to nije čovjek malena rasta, već je to mladić, zapravo dječak. Poput kalifornijskih cowboya na sebi je imao koţnato odijelo koje je bilo sašiveno tako da iz šavova vire rese. Na glavi je imao sombrero širokog oboda. Oko pasa nosio je traku od crvene vune umjesto pojasa; visjela mu je s lijeve strane. U toj traci nalazio se bowie noţ i dva revolvera okovana srebrom. Na koljenima je drţao tešku dvocijevnu Kentucky pušku, a sa obje prednje strane sedla imao je štitove od koţe koji su mu po meksikanskom običaju zaklanjali noge braneći ih od strijela i udaraca kopljem. Lice mu je bilo tamno od sunca i usprkos njegovoj mladosti izbrazdano vjetrom i nevremenom. Na lijevoj strani čela, spram desnoga oka, spuštao se kao krv rumen, dva prsta širok oţiljak. To mu je davalo snaţan ratnički izgled. Uopće, nije odavao da je mlad i neiskusan. Drţeći tešku pušku lako u ruci kao da je od pera, gledao je otvorena oka obojicu; poput iskusnog jahača sjedio je u sedlu. »Good day, my boy!« pozdravio je Frank. »Poznajete li ovaj predio?« »Ponešto,« odgovori jahač, a pritom se ironično nasmijao zacijelo zbog toga jer ga je Frank nazvao dječakom. »Poznajete li Helmersov dom?« »Poznam.« »Koliko još ima do tog mjesta?« »Što polaganije, to duţe.« »Do vraga! Škrti ste na riječima, moj mladiću.« »Ja nisam mormonski ţupnik.« »Dakle, tako! Oprostite mi! Zacijelo se ljutite što sam vas nazvao dječakom.«

»Na um mi ne pada! Kad me nagovara svatko moţe činiti što hoće. Ali mora dopustiti i meni da i ja odgovorim kako hoću.« »Lijepo! Slaţemo se, dakle. SviĎate mi se. Eto moje ruke, ali odgovarajte mi sada kako to ljudima dolikuje. Ja sam ovdje stranac i moram do Helmersova doma. Nadam se da mi nećete pokazati krivi put.« Frank je mladiću pruţio ruku. Mladi mu je čovjek odvratio stiskom, preletio je veselim pogledom njegov frak i amazonski šešir odgovarajući: »Nitkov je tko ljude zavodi! I ja sam pošao u Helmersov dom. Ako ţelite poĎite sa mnom.« Govoreći to ponovo je potjerao konja, a Frank i Bob su pošli za njim obilazeći potok tako da je sada njihov put okrenuo prema jugu. »Htjeli smo poći kraj vode«, primijeti Frank. »Potok bi vas takoĎer doveo do Helmersa,« razjasni dječak, »ali biste izgubili mnogo vremena. Umjesto tri četvrt sata proteklo bi i dva sta prije no što biste ga našli.« »Prava je sreća da smo vas sreli. Poznajete li vlasnika?« »Veoma dobro.« »Kakav je on čovjek?« Oba su jahača stavili mladića meĎu se. Upitno ih je pogledao in objasnio: »Helmers ima dobro oko za nitkovluk i veoma pazi da mu je kuća uvijek čista.« »To mi se sviĎa. Mi se, dakle, nemamo čega bojati.« »Ako ste dobri ljudi, u pravu ste. On će vam svakako biti na pomoći.« »Čuo sam da takoĎer ima i radnju.« »Tako je, ali mu nije do zarade, drţi je samo da bi pomagao zapadnjacima koji naiĎu. U njegovoj radnji ima svega što je lovcu potrebno, a sve to prodaje za jeftinu cijenu. Onaj, meĎutim, koji mu se ne sviĎa, platit će dobru cijenu ţeli li nešto dobiti od njega.« »Prema tome on je u neku ruku čudak.« »Ne, ali u svakoj se prilici trudi da sve ono što Zapad čini nesigurnim drţi daleko od sebe. Uostalom, upoznat ćete ga. Još ću vam samo napomenuti da je Nijemac.« Frank se odupro o uzengije i povikao: »Što? On je Nijemac? Radujem se kraljevski što ću na rubu Llana estacada naići na sunarodnjaka.« Lice vodičevo bilo je veoma ozbiljno. Čak i smiješak je odavao kao da se ne zna pravo veseliti. Sad je, meĎutim ljubazno pogledao Franka i upitao ga: »Kako? Zar ste i vi Nijemac?« »Naravno! Zar to niste odmah vidjeli?« »Ne! Govorite egleski bez naglaska, a učinili ste mi se kao pravi Yankee kojega su nećaci izbacili kroz prozor.« »Grom i pakao! Što vam na um pada! Ja sam ono što sam rekao, a tko mi ne vjeruje prosvirat ću mu kuršum kroz tijelo.« »Za to je i noţ dovoljan. Ali ako je tome tako stari će se Helmers radovati.«

»I ja tako mislim. Čovjek takva podrijetla ne zaboravlja svoju domovinu. Dvostruko se radujem što ću naići u Helmersov dom. Zapravo sam mogao i pomisliti da je Evropljanin. Yankee bi svoju radnju nazvao ranch ili nekako tome slično. Ali Helmersov dom! Tako to kaţu samo stranci u ovoj zemlji. Stanujete li i vi u njegovoj blizini?« »Ne. Ja nemam ni rancha ni doma. Ja sam poput ptice u zraku ili ţivotinje u šumi.« »Zar tako mlad? Gdje su vam roditelji?« »Nikoga ja nemam!« »Hm! Kako se zovete?« »Zovu me Bloody Fox.« »Bloody Fox? To govori o nekom krvavom dogaĎaju.« »Jest, ubili su mi roditelje i čitavu porodicu prije u Llanu estacadu. Ostao sam samo ja. Našli su me razbijene lubanje. Bilo mi je tada oko osam godina.« »Svi vrazi! Tada ste odista siromah čovjek! Napali su vas da vas orobe?« »Jest.« »Preostao vam je samo ţivot, ime i strašna uspomena.« »Čak i to ne. Helmers me našao u pijesku, uzeo me na konja i donio svojoj kući. Čitave sam mjesece proveo u bunilu, a kad sam se probudio, ništa nisam znao. Zaboravio sam čak i kako se zovem i još se danas ne mogu toga sjetiti. Samo sam upamtio trenutak prepada. Bio bih sretniji da se i toga ne sjećam, tada me ne bi vruća ţelja za osvetom uvijek ponovo tjerala u tu strašnu pustinju.« »Zašto su vas nazvali Bloody Fox?« »Bio sam sav oblit krvlju, a u vrućici sam stalno spominjao riječ lisica. Zaključili su po tome da mi je to ime.« »Vaši su roditelji bili takoĎer iz staroga kraja?« »Zacijelo. Jer kad sam se osvijestio govorio sam engleski i njemački ali njemački sam bolje govorio. Helmers je postao moj drugi otac. Ali me ništa nije moglo zadrţati. Morao sam napolje u divljinu poput sokola kome su lešinari razderali roditelje, pa tako mora kruţiti oko krvavih mjesta sve dok ne naiĎe na ubojice.« Fox je škrgutao zubima i svoga je konja tako oštro podbo da se propeo. »Oţiljak na čelu potječe još iz onih dana?« »Jest«, potvrdi mladić mračno. »Ali, nemojmo više govoriti o tome. To me uzrujava, pa bi se moglo dogoditi da odem od vas i ostavim vas da sami poĎete do Helmersa.« »Tako je, razgovarajmo radije o vlasniku tog doma. Što je on bio u staroj domovini?« »Šumarski činovnik.« »Kako?« povikao je Frank. »I ja sam to takoĎer bio.« Bloody Fox ga je pogledao začuĎeno, a zatim ga je upitao: »I vi takoĎer? To je odista radostan sastanak.«

»Jest. Ali budući da je bio namještenik u tako lijepom zvanju, zašto je otišao?« »O jada! Bio je nadšumar. OdreĎena šuma bila je privatno vlasništvo, a vlasnik, je bio ponosit, bezobziran i prijek čovjek. Oštro su se sukobili, a Helmers je zbog toga dobio lošu svjedodţbu i nikako više nije mogao naći namještenje. Tako je dospio ovamo. Vidite li ondje prijeko crvenu i crnu hrastovu šumu?« »Vidim,« potvrdi Frank gledajući u pokazanom pravcu. »Ondje ćemo ponovo naići na potok, a iza šume počinju Helmersova polja. Dosad ste vi mene ispitivali, a sad mi kaţite nešto o sebi. Ne zove li se ovaj dobri crnac Sliding-Bob?« Sada Bob poskoči u svome sedlu kao da ţeli sjahati. »Ah! Oh! Zašto psovati massa Bloody Fox dobri masser Bob?« »Ne kanim te psovati ni uvrijediti«, opravdavao se mladić. »Drţim da sam ti prijatelj.« »Zašto nazivati masser Bob tako kako su ga nazvali Indijanci, jer masser Bob ne zna tada dobro jahati? Sada masser Bob jahati kao Ďavao.« Da to dokaţe podbo je konja i odjahao upropanj ka pokazanoj šumi. Franka je takoĎer začudilo to pitanje. »Vi poznajete Boba?« nastavio je. »To je gotovo nemoguće.« »Nije baš tako! Ja i vas poznam.« »Vidi, vidi! A kako se ja zovem?« »Hobble Frank.« » Grom i pakao! Tako je! Ali, momče, tko vam je o meni pripovijedao? Ja još nikada nisam bio u ovome kraju.« »Ah!« smijao se mladić. »Čovjek mora znati za tako slavnog zapadnjaka.« Frank se naduo toliko da mu je frak bio premalen govoreći: »Ja? Slavan? Već i to znate? Tko vam je to rekao?« »Neki moj poznanik, Jakob Pfefferkorn, kojega obično zovu Debeli Jimmy.« »Svi vrazi! Moj dobar prijatelj! Gdje ste razgovarali s njime?« »Prije nekoliko dana govorio sam s njime gore na Washita riveru. Pripovijedao mi je kako ste se dogovorili da ćete se naći ovdje u Helmersovu domu.« »Tako je. Hoće li doći?« »Hoće. Ranije sam pošao od njega i dolazim upravo odande. On će uskoro doći za mnom.« »To je divno, to je krasno! Dakle, on je vama govorio o meni?« »Pripovijedao mi je o vašem pohodu na Yellowstone. Kad ste mi ono prije rekli da ste bili šumar, odmah sam znao tko stoji preda mnom.« »Dakle, sad mi vjerujete da sam pošten čovjek?«

»Vjerujem vam, vjerujem i to da ste veoma dobra srca«, smijao se mladić. »Dakle me debeljko nije ocrnio?« »Kako da to učini! Zar da kleveće dobrog Franka?« »Jest, ali valja da znate da smo se mi katkada znali i porječkati oko nekih gimnazijalnih pitanja. Na svoju sreću je uvidio da smo jedan drugome nadmoćni i sada na čitavu svijetu nema boljih prijatelja od nas. Ali eto Boba, a eto i šume. Kamo da krenemo?« »Prijeći ćemo potok pa poći kroza šumu. To je najkraći put. Jahači poput Boba ne trebaju utabana puta.« »Tako je!« sloţi se crnac ponosito. »Massa Bloody Fox vidjeti kako masser Bob jahati. On jahati poput Indijanca. Masser Bob je kadar sve proći.« Prešli su vodu i jahali kroza šumu i ništa ih nije smetalo; prolazili su kroz polja kukuruza, zobi i krumpira. Ovdje je na mjestima bilo plodne crne zemlje kao i u Teksasu koja da je dobar urod. Potok je tekao sasvim kraj Helmersova doma, a iza te kuće nalazile su se brojne staje i gospodarske zgrade. Kuća je bila sagraĎena od kamena, bila je dugačka, duboka i bez gornjeg kata, ali su usprkos tome zabati imali dvije male izbe u potkrovlju. Pred vratima su se nalazili golemi hrastovi, bilo ih je četiri, a meĎu njima više jednostavnih stolova i klupa. Odmah se vidjelo da se desno od ulaza nalazi prostorija za stanovanje, a lijevo radnja o kojoj je govorio Bloody Fox. Za jednim je stolom sjedio postariji čovjek, pušio je lulu i ispitivački promatrao došljake. Bio je visok i snaţan, a lice mu je bilo preplanulo od sunca; nosio je gustu bradu i odavao je pravog zapadnjaka koji mnogo radi, a to se vidjelo po njegovim rukama. Kad je prepoznao voĎu ove skupine, ustao je i izdaleka povikao: »Welcome, Bloody Fox! Napokon te ponovno vidim. Imam novosti za te.« »Odakle?« pitao je mladić. »Odande.« Čovjek je pokazao rukom na jug. »Kakve su vijesti? Dobre?« »Naţalost nisu. Zacijelo su ponovo iskrsnuli lešinari. Ima ih ponovo u plainsu.« Llano estacado Amerikanci naime nazivaju staked plain. Oba naziva imaju isto značenje: stupovima označena ravnica. Vijest kao da je elektrizirala Bloody Foxa. Skočio je iz sedla, brzo pristupio čovjeku i rekao: »Odmah mi to moraš pobliţe reći.« »Ne znam mnogo, i lako ću ti kazati. Ali ćeš prije toga ipak biti toliko pristojan i saopćiti ovoj dvojici gentlemana tko sam.« »Već sam im to rekao. Ti si Helmers, vlasnik ove farme, a ova gospoda su Hobble Frank i masser Sliding Bob koji su došli k tebi da nešto kupe.« Helmers je promatrao obojicu i rekao: »Ţelim ih ponajprije upoznati prije no što s njima stupim u trgovinu. Još ih nikada nisam vidio.«

»Mirno ih moţeš zadrţati. Moji su prijatelji.« »Ako je tome tako, dobro su mi došli.« Helmers je Franku i Bobu pruţio ruku pozvavši ih neka sjednu. »Ţeljeli bismo prije svega spremiti naše konje, sir«, reče Frank. »Vi zacijelo znate što je prva duţnost zapadnjaka.« »Tako je! Po tome kako se brinete za vaše ţivotinje vidim da ste dobri ljudi. Kada kanite otići?« »Moţda ćemo biti prisiljeni da budemo kod vas nekoliko dana, jer očekujemo dobre prijatelje.« »Odvedite konje iza kuće i zovnite Herkulesa, crnca! On će vam u svemu biti na usluzi.« Obojica su uradili kako im je bilo rečeno. Helmers ih je promatrao mašući glavom; obratio se Bloody Foxu: »Čudnovate si mi ljude doveo! Nekog francuskog konjaničkog kapetana crne koţe i gentlemana od prije pedeset godina koji nosi nojevo pero za šeširom. To je i za Divlji zapad suviše.« »Nemoj se varati, starino! Reći ću ti samo jedno ime, pa ćeš im odmah povjerovati. Oni su Old Shatterhandovi dobri znanci i upravo njega čekaju ovdje.« »Što kaţeš?« povikao je Helmers. »Old Shatterhand će doći u Helmersov dom? Tko ti je to rekao? Zar ovi ljudi?« »Ne, to mi je rekao debeli Jimmy.« »Zar si i njega susreo? Dvaput sam ga sreo i rado bih ga još jednom vidio.« »Za to ćeš imati uskoro priliku. On i dugački Davy nalaze se u društvu koje ova dvojica očekuju.« Helmers je nekoliko puta snaţno povukao dim iz svoje lule, jer mu se upravo htjela ugasiti. Tada je povikao, a pritom mu se čitavo lice ozarilo radošću. »Kakve li vesele vijesti! Moram potrčati do moje stare Barbare da je obavijestim . . .« » Stani!« prekine ga Bloody Fox drţeći ga čvrsto za ruku. »Prije svega ţelim čuti što se zbiva u Llanu.« »Naravno, o zločinu je riječ«, odgovori Helmers okrenuvši se Bloody Foxu. »Kako te dugo nije bilo ovdje?« »Gotovo dva tjedna.« »Nisi, dakle, vidio u mene četiri porodice koje su htjele prijeći kroz Llano. Ima tome tjedan dana kako su otišli, ali se nisu probili kroz Llano. Wallace, vodič, vratio se odande. Oni bi ga morali sresti.« »Jesu li kolci bili u redu?« »U tome i jeste stvar. Da pustinju ne pozna već dvadeset godina i on bi bio izgubljen.« »Kamo je otišao?« »Leţi gore u maloj sobi da se smiri. Po svom dolasku bio je napola mrtav od iznemoglosti, ali usprkos tome nije ništa uzeo kako bi se mogao odmoriti.«

»Moram do njega i moram ga usprkos njegovoj iscrpljenosti probuditi. Neka mi sve ispripovjedi.« Mladić je uzbuĎeno otrčao i nestao u kući. Farmer je ponovo sjeo pušeći svoju lulu. Čudeći se ţurbi mladićevoj mahao je glavom. Tada mu se lice razvedrilo, počeo je na glas mrmljati za se: »Debeli Jimmy! Hm! Pa čak i Old Shatterhand! Hm! A takvi ljudi dovode samo ispravne momke! Hm! Doći će čitavo društvo! Hm! Ali zar nisam pošao da o tome obvijestim svoju Barbaru . . .« Helmers je ustao da to saopći svojoj ţeni, ali je stao jer se upravo iza ugla pokazao Frank. »No, sir, jeste li našli crnca?« upitao ga je Helmers. »Jesam«, odgovori Frank. »Bob je ostao s njime, pa sam im mogao povjeriti konje. Prije svega sam se ţurio do vas da vam kaţem koliko se radujem što sam naišao na kolegu.« Govorio je engleski, jer sve što se dosad govorilo govoreno je engleskim jezikom. »Rekoste kolegu?« pitao je farmer. »Gdje je taj kolega?« »Ovdje! Vas mislim! Bloody Fox mi je pripovjedač da ste bili nadšumar.« »Tako je.« »Mi smo, dakle, kolege jer i ja sam bio u mladosti poklonik šumarske znanosti.« »Zar tako? A gdje je to bilo?« »U Njemačkoj.« »Što? U Njemačkoj? Vi ste, dakle, Nijemac, zašto govorite engleski? Posluţite se svojim materinjim jezikom.« To je već Helmers progovorio njemačkim jezikom, a Hobble Frank mu odmah upadne u riječ: »Činim to s najvećim zadovoljstvom, gospodine nadšumaru. Kada je riječ o mome materinjem jeziku, tada sam odmah na biljeţi. Ponosno vam kaţem: bio sam šumarski pomoćnik u Moritzburgu kod Dresdena, znate li gdje se nalazi zamak sa čuvenim ribnjacima punim šarana.« Helmers je ponajprije bio ponešto iznenaĎen ovim govorom. Ipak je meĎutim 'gospodinu kolegi' prijateljski pruţio ruku i pozvao ga neka sjedne, ţeleći da tako dobije vremena, pa da izmogne skočiti u kuću da donese nešto za piće. Kad se vratio, nosio je u ruci dvije boce i dvije pivske čaše? »Svi vrazi, kako je to dobro!« poviče Frank. »Pivo! Jest, to mi se sviĎa! Pri tom plemenitom piću otvaraju se sve brane u govoru. Zar se i ovdje u Teksasu pravi pivo?« »Veoma ga mnogo prave. Valja da znate kako u Teksasu ima mnogo naših ljudi, a gdje je njih ondje je i piva.« »Tako je, hmelj i slad, neka ih bog poţivi! Zar sami pravite pivo?« »Ne! Dobavljam ga, već prema prilici, iz Coleman Cityja. Ali u vaše zdravlje, gospodine Frank.«

Helmers je napunio čaše i kucnuo se s Frankom. Ovaj zausti: »Molim vas, gospodine nadšumaru, nemojte se skanjivati i ničega se ne bojte! Ja sam sasvim običan čovjek. Nemojte me zbog toga nazivati gospodine Frank. Recite mi naprosto gospodine kolega! To će za obojicu biti najbolje.« »U pravu ste!« sloţi se Helmers nasmijano. »Vi ste čovjek koji mi se osobito sviĎa.« »Naravno! Ali gdje se djeo zapravo naš dobri Bloody Fox.« »Otišao je da vidi jednog našeg gosta i da od njega nešto sazna. Gdje ste ga sreli?« »Napolju, na potoku, sat odavde.« »Mislio sam da ste dulje vrijeme bili zajedno.« »Nije to bilo potrebno. Ja sam toliko privlačno simpatičan da se odmah sprijateljim sa čitavim svijetom. Mladić mi je pritom ispričao čitav svoj ţivot. Čak mi se i sasvim povjerio. Ne znate li ništa pobliţe o njemu?« »Ako vam je već on sve ispripovjedio, ja drugo ništa ne znam.« »Od čega ţivi Fox zapravo?« »Hm! Povremeno mi donosi zlato. Iz toga zaključujem da je negdje naišao na nalazište.« »To mu od srca ţelim: čini se da je i on podrijetlom iz našega kraja. Mora da je to strašno ne znati na kojem kraju ekvatora se čovjek rodio.« U tom se trenutku pojavio Bloody Fox; prilazio im je. Bio je još ozbilniji negoli prije i odmah se obratio Helmersu: »To je strašno što sam upravo čuo od Wallacea! Ni na što drugo ne mogu misliti već na te jadne ljude koje su ubili u Llanu estacadu.« »Zar su ubili ljude?« pitao je dobroćudni Hobble Frank, pun sućuti. »U Llanu? Kad se to dogodilo?« »To nitko ne zna. Prije osam dana otišli su odavde, ali nisu stigli na drugu stranu pustinje. Iz toga valja zaključiti da su nastradali.« »A moţda i nije tako. Moţda su odjahali u drugome pravcu no što su bili rekli.« »To baš i jest ono, čega se bojim. Odatle je samo jednim pravcem moguće prijeći Llano. Taj pravac je upravo toliko opasan kao da prelazite Saharu ili pustinju Gobi. U Llanu estacadu nema bunara, nema oaza a takoĎer nema deva koje su kadre izdrţati dugo vremena bez vode. To čini taj put veoma opasnim iako je kraći od onog afrikanskog ili azijskog. Ne postoji čvrsti put. Zbog toga su pravac kojim je jedino moguće prijeći Llano obiljeţili koljem. Zbog toga se tako zove ta pustinja. Tko se ne drţi u pijesak zabijenih kolaca, taj je izgubljen. Umrijet će od iscrpljenosti i ţeĎi. Vrućina i ţeĎ će ga ubiti. Takav čovjek gubi sposobnost mišljenja i tako dugo jaši u krugu dok mu konj ne padne, a čovjek više ne moţe dalje. Malo je ljudi koji Llano tako tačno poznaju pa se mogu snalaziti i bez tih oznaka. Ali šta je onda ako ubice krivo postave kolje?«

»Bila bi to Ďavolska stvar!« izusti Frank prestrašeno. »Tako je«, reče Helmers, a o tome je riječ. Ima razbojničkih skupina koje povade kolje iz zemlje i stavljaju ga u krivom pravcu. Tko tako slijedi te znakove, taj je izgubljen.« Znakovi se iznenada gube, a jahač se naĎe u nevolji i više se ne moţe spasiti.« »Zašto se ne vrati po istim znakovima?« »Za to je prekasno, jer on se već nalazi duboko u Llanu estacadu i više nije kadar dokučiti plodno tlo. Razbojnici ga i ne trebaju ubiti. Oni naprosto čekaju dok ga savlada ţeĎ i poslije toga orobe njegov leš. Tako se već mnogo puta dogodilo.« »Zar je nemoguće uništiti te momke?« Kad je Helmers upravo kanio odgovoriti na to pitanje, ugledao je nekog čovjeka koji je upravo nailazio pojavivši se iza ugla. Bio je odjeven sasvim u crno, a u ruci je nosio mali zaveţljaj. Njegova visoka pojava bila je sasvim uska, a njegovo lice mršavo i šiljato. Visoki cilindar, koji je zabacio na šiju, odavao je duhovno lice. Uza sve to nosio je i naočari. Pribliţavao se čudnovato hodajući i dotaknuvši lako obod šešira pozdravio je: »Good day, gospodo! Jesam li moţda stigao blagorodnom gospodinu Helmersu?« Helmers ga je promatrao pogledom koji je pokazivao da mu baš taj čovjek nije dobro došao, ali je ipak odgovorio: »Zovem se Helmers, jest, ali riječ blagorodni mogli biste lako izostaviti. Ja nisam mirovni sudac i ne volim da me stranci tako nazivaju. Jer to su, napokon, obične trule jabuke i gentleman ne voli da ga obasipuju time. Budući da znate moje ime, mogli biste mi reći svoje.« »Zašto ne, sir! Zovem se Tobias Preissegott Burton i misionar sam svetaca posljednjeg suda.« Stranac je to izgovorio pun samoljublja i čistunstva, ali sve se to nije dojmilo farmera, jer mu je Helmers odgovorio slijeţući ramenima: »Vi ste Mormon? Nije to nikakva preporuka za vas. Nazivate se svecima posljednjeg suda. To je nadmeno i preuveličano, a budući da sam ja obično ljudsko biće i nemam za te vaše stvari smisla, bit će najbolje da odmah zajedno sa svojim misionarskim čizmama odete odavde. Ne trpim prodavača duša u svome domu.« Bilo je to izrečeno veoma jasno, čak i uvredljivo. Burton je, meĎutim, i dalje bio ljubazan, nekoliko je puta taknuo obod šešira snishodljivo govoreći: »Varate se, sir, kad mislite da sam namislio obratiti stanovnike ove plemenite farme. Svratio sam k vama samo da se odmorim i da utaţim glad i ţeĎ.« »Dakle, tako! No ako samo to ţelite dobit ćete sve što vam treba pretpostavivši, naravno, da ste kadri i platiti. Nadajmo se da uza se imate novaca.« Helmers je ponovo razgledao lik strančev, učinio je to oštrim i ispitivačkim pogledom, a tada mu se namršti lice kao da nije ugledao nešto što

mu se sviĎa. Mormon je pogledao u nebo, nakašljao se i počeo objašnjavati: »Doduše nisam osobito obdaren blagom ovog grešnog svijeta, ali jelo, piće i krevet još mogu platiti. Nisam se baš spremio na takav izdatak, jer su mi rekli da je ova kuća osobito gostoljubiva.« »Ah! Tko vam je to rekao?« »Čuo sam to u Taylorsvillu odakle dolazim.« »Rekli su vam istinu. Ali čini se kao da su zaboravili pridodati da sam ljubazan samo s onim ljudima koji su mi dobrodošli.« »Zar ja nisam taj?« »Niste, da pravo kaţem niste.« »Ali ja vam nisam ništa učinio.« »Moţda. Ali usprkos tome, kad vas tačno gledam, čini mi se kao da biste mi mogli učiniti nešto naţao. Nemojte mi to uzeti za zlo, sir! Ja sam otvoren čovjek i običavam otvoreno kazivati svakome što o njemu mislim. Vaše mi se lice ne sviĎa.« I sada se činilo kao da Mormon nije povrijeĎen. I treći put je dotakao obod svog šešira, govoreći umiljato: »U tome ţivotu sudbina je pravednika da ga tek upoznaju. Što se tiče moga lica ja tu ništa ne mogu promijeniti. Ako vam se ne sviĎa nije to moja krivica.« »Vi dopuštate da vam se to kaţe. Mora da je u vas veoma debela koţa kad to mirno primate. Uostalom moram vam priznati da zapravo ništa nemam protiv vašeg lica. Način kako tim licem prolazite svijetom, to mi se ne sviĎa. A takoĎer mi se i čini kako to zapravo i nije vaše pravo lice. Čini mi se kao da vam je izraz sasvim drugačiji kad ste sami. A zatim ima i još nešto što mi se ne sviĎa.« »Smijem li vas zamoliti da mi to kaţete?« »Reći ću vam a da me ne morate moliti. Mnogo me smeta, naime, što dolazite iz Taylorsvilla.« »Zašto? Imate li ondje neprijatelja?« »Nijednog. Ali razjasnite mi kamo ste naumili poći.« »Kanim gore u Fort Elliot.« »Hm! Zar najbliţi put onamo vodi kraj moje kuće?« »Ne, ali čuo sam toliko dobra o vama da sam vas od srca ţelio upoznati.« »Nemojte to ţeljeti, mister Burton, jer to moţda ne bi bilo dobro za vas! Ali da nastavimo! Gdje vam je konj?« »Moj konj? Nemam konja. Došao sam pješke.« »Oho! Samo mi nemojte tako nešto pripovijedati! Konja ste negdje sakrili i ja mislim kako baš nisu čisti razlozi koji su vas naveli na to. Ovdje svatko ima konja, svaka ţena i svako dijete. Bez konja je čovjek ovdje, u tom predjelu izgubljen. Stranac, koji sakriva konja i to zatim niječe ne misli dobro.« Mormon je sklopio ruke i povikao: »Ali mister Helmers, kunem vam se da odista nemam konja! Hodam pješke zemljom; još nikada nisam sjedio u sedlu.« Helmers je ustao s klupe, pristupio strancu, poloţio mu svoju tešku ruku na rame i nastavio: »Čovječe, to vi meni govorite, meni koji tako dugo ţivim

ovdje na granici? Zar mislite da sam slijep? Ja vidim kako su vam hlače na unutarnjoj strani izlizane od jahanja. Vidim rupe ostruga na vašim čizmama . . .« »To nije dokaz, sir!« prekine ga Mormon u govoru, »kupio sam stare čizme. Rupe su već postojale.« »Tako, dakle! Koliko ih već nosite?« »Ima tome dva mjeseca.« »Rupe bi već davno bile ispunjene prašinom i blatom. Ili ih moţda iz vlastitog zadovoljstva svakog dana pravite? Prošle noći je kišilo. Toliko pješačenje bi vaše čizme već davno ispunilo blatom. To, što su toliko čiste, siguran je dokaz da ste jahali. Nadalje vonjate po konju, a ovdje, pogledajte samo! Kada budete još jednom ostruge stavljali u naprtnjaču, pobrinite se da ne vire napolje!« Pokazivao je pritom mjedenu ostrugu koja je virila iz strančeve naprtnjače. »Te sam ostruge sinoć našao«, branio se Mormon. »Trebalo je da ih ostavite, jer ih ionako ne trebate. Uostalom, to me se ne tiče da li jašete ili ne. Što se mene tiče mogli biste prolaziti svijetom na klizaljkama. Ako moţete platiti, dat ću vam jesti i piti. A zatim neka vas voda nosi! Preko noći vas ne kanim zadrţati. Primam ljudi koji u meni ne bude sumnju.« Helmers je pristupio prozoru, rekao nekoliko poluglasnih riječi, vratio se zatim na svoje mjesto i prividno se više nije brinuo za stranca. Mormon je sjeo za obliţnji stol, i poboţno priklonio glavu mirno čekajući što će mu donijeti. Odavao je čovjeka koji je nekriv bio osumnjičen. Hobble Frank je paţljivo slušao ovaj razgovor. Sada, kad je sve bilo gotovo, nije se više brinuo za Mormona. Sasvim drugačije se meĎutim ponašao Bloody Fox. Mladić je odmah po strančevu dolasku širom otvorio svoje oči i nije ga više ispuštao iz vida. Nije sjeo i naumio je da napusti farmu. Njegov je konj još bio kraj njega. Sad se uhvatio za čelo kao da se uzalud trudi kako bi se nečemu dosjetio. Spustio je potom ruku i polako sjeo kraj farmera, ali tako da moţe tačno promatrati Mormona. Trudio se da to nitko ne primijeti, ali nije mogao sakriti unutrašnju uzbuĎenost. Uto se pokazala postarija, punašna ţena. Donijela je kruha i pogolem komad pečena mesa. »To je moja ţena«, razjasni Helmers Hobble Franku njemačkim jezikom, s Mormonom je razgovarao engleski. »Ona govori njemački toliko dobro kao i ja.« »To me veoma veseli«, reče Frank pruţajući joj ruku. »Davno je tome kako sam poslednji puta s jednom lady razgovarao tim jezikom. Od srca vas pozdravljam, draga moja gospoĎo Helmers!« Dobra ţena nije znala što bi zapravo razgovarala s ovim momkom. Upitno je pogledala svojega muţa, a Helmers joj je pripomogao govoreći: »Gospodin je moj kolega, on je šumar, koji bi zacijelo u našem kraju daleko dotjerao.«

»Tako je!« prekine ga Frank brzo. »Šumarstvo je pravi put kojim bih se rukama i nogama uspinjao naviše samo da me nije sudbina zgrabila i povukla u Ameriku. Nadam se da ćemo se brzo i dobro upoznati, draga gospoĎo Helmers.« »Osvjedočena sam da će to biti tako!« odgovori mu ona. »Ali sada mi je stalo samo do piva. Mogu li dobiti još jednu čašu?« Uzela je njegovu čašu u ruku da je još jednom napuni. Usput je donijela Mormonu kruha, sira, vode i malu čašicu rakije. Ovaj je započeo jesti ne brinući se što nije dobio meso. Sad se pojavio Bob. »Masser Bob biti gotov«, javio je. »Masser Bob takoĎer jesti i piti.« U tom trenutku ugledao je Mormona. Zastao je, promatrao je čovjeka nekoliko trenutaka i tada povikao: »Što vidjeti masser Bob! Tko ovdje sjediti! To biti massa Weller, kradljivac, on pokrasti massa Baumann mnogo novac.« Mormon je skočio na noge buljeći prestrašeno u crnca. »Što si to rekao?« pitao je Frank poskočivši takoĎer na noge. »Taj čovjek da je onaj Weller?« »Jest, on biti! Masser Bob ga tačno poznavati! Masser Bob ga tačno tada vidjeti!« »Grom i pakao! Bio bi to prekrasan susret. Što vi kaţete na to, mister Tobias Preissegott Burton?« Mormon je savladao trenutan strah. Prezirno je odmahnuo rukom prema crncu i odgovorio: »Taj crnac nije pri zdravoj pameti. Ne razumijem ga. Ne znam što hoće.« »Njegove su riječi bile sasvim jasne. Nazvao vas je imenom Weller govoreći da ste njegova gospodara, nekog izvjesnog Baumana, pokrali.« »Moje ime nije Weller.« »Moţda ste se jednom tako zvali.« »Oduvijek se zovem Burton. Nigger čini se kao da me zamijenio s nekim.« Tada mu pristupi Bob prijeteći i poviče: »Što biti masser Bob? Masser Bob biti crnac, nikakav nigger. Masser Bob biti obojeni gentleman, ako massa Weller još jednoć Bobu reći nigger, masser Bob njega oboriti šakom kao massa Old Shatterhand.« Helmers je odmah skočio meĎu njih govoreći: »Bobe, samo nikakva nasilja! Ti optuţuješ ovog čovjeka za kraĎu. Moţeš li to dokazati?« »Jest, Bob imati dokaze. Massa Frank takoĎer znati kako massa Baumann biti okraden. On biti svjedok.« »Je li to istina, mister Frank?« »Jest«, potvrdi upitani. »Ja to mogu potvrditi.« »Kako se to zbilo?« »Moj prijatelj Baumann, kojega oni što ga poznaju nazivaju ukratko Lovac na medvjede, imao je prijeko u blizini South Fork od Cheyenne rivera

radnju, a ja sam mu bio drug u poslu. Ispočetka je posao išao veoma dobro, jer su ga mnogo posjećivali kopači zlata koji su se u to vrijeme sakupljali na Black Hillsu. Zaradili smo mnogo novaca i u nas je često bilo mnogo novčanica i zlatnih zrnaca. Jednoga sam dana morao otići na put da obiĎem kopače zlata kako bih utjerao dugove. Kad sam se nakon tri dana vratio, začuo sam da je Baumann za to vrijeme bio pokraden. Bio je sam u kući s Bobom i zadrţao je nekog stranca imenom Weller preko noći u kući. Idućeg jutra nestalo je Wellera, a takoĎer i novca: gonjenje nije posrećilo jer je nevrijeme izbrisalo tragove. Sada Bob tvrdi da u tom svecu prepoznaje kradljivca i ja ne mogu pretpostaviti da se prevario. U Boba su otvorene oči, a i dobro pamti ljude. To je već jednom dokazao. To je mister Helmers, sve što vam mogu reći.« »Vi, dakle, niste tada susreli kradljivca?« »Nisam.« »Prema tome niste kadri potvrditi da mi pred sobom imamo kradljivca. Bob je usamljen u svojoj tvrdnji. Što nam je činiti znate i sami.« »Masser Bob tačno znati što mu je činiti!« poviče crnac. »Masser Bob će momka izlupati na mrtvo ime. Masser Bob se ne varati.« Naumio je Helmersa maknuti u stranu kako bi se ponovo pribliţio Mormonu. Farmer ga je meĎutim zadrţao govoreći: »Stani! Bilo bi to nasilje, a ja to ne dopuštam u mojoj kući.« »Dobro. Masser Bob čekati dok momak ne napustiti vaše tlo. Tada će ga zgrabiti i objesiti na prvo drvo. Masser Bob ovdje sjediti i dobro paziti kada lopov otići.« Bob je sjeo, sjeo je tako da Mormona stalno ima na oku. Vidjelo se da je prijetnju ozbiljno namislio ostvariti. Burton je pun straha promatrao orijašku pojavu crnčevu; obratio se Helmersu: »Sir, ja sam odista nevin. Ovaj crnac me s nekim zamijenio, nadam se da se mogu pouzdati u vašu zaštitu.« »Nemojte se suviše pouzdavati u mene!« glasio je odgovor. »Nema dokaza, a ta me se stvar, uostalom, i ne tiče, jer ja nisam nikakva vlast. Dok budete ovdje, moţete biti mirni. Ja sam vam, meĎutim, već jednom rekao da odete što je moguće prije. Što će se tada dogoditi meni je svejedno. Ne mogu Bobu zabraniti da svoju stvar s vama riješi u četiri oka. Da vas umirim mogu vam rado obećati da neću pasti u nesvijest ako vas sutra ugledam obješena o najjaču granu.« Time je stvar zapravo bila završena. Mormon je ponovo započeo jesti, ali jeo je sasvim polako praveći velike stanke kako bi što dulje bio u sigurnosti. Bob ga nije puštao iz očiju, a Bloody Fox, koji je bio napadno miran, promatrao ga je jednako pozorno kao i prije.

HITAC U ČELO Sad je svatko bio zabavljen jelom i vlastitim mislima i razgovor je zastao. Kad je kasnije Frank započeo ponovo razgovor o Llanu estacadu, prekinula ga je u tome pojava jednog novog gosta. »Čini se da vašu kuću mnogi posjećuju, mister Helmers«, reče Frank. »Ondje ponovo netko nailazi, namislio je pravo k nama.« Gostioničar se okrenuo spram došljaka, prepoznao ga je i rekao ţivo: »To je netko tko mi je uvijek dobrodošao, te je dobar momak na kojega se čovjek u svakoj prilici moţe osloniti.« »Zacijelo je to neki vodič, kako se čini, koji se ţeli snabdjeti kod vas.« »Zar mislite da je tome tako budući da vidite na obje strane sedla goleme bisage?« »Jest.« »Varate se. On nije trgovac, on je jedan od naših najboljih izviĎača, čovjek, kojega morate upoznati.« »Moţda ga znam po imenu.« »Kako se zapravo zove ne znam. Svi ga zovu Juggle Fred, a to znači nešto poput maĎioničara; on umije da čini stotinu majstorija, a svaka će vas naprosto zadiviti. Stvari koje su mu zato potrebne drţi u bisagama.« »Čuo sam već nešto o njemu. On je putujući maĎioničar, a katkada je i vodič i tragač, nije li tako?« »Upravo obrnuto: on je izvanredan tragač koji svoje društvo povremeno zabavlja majstorijama. Čini se da je mnogo bio u društvu sa slavnim cirkusantima, a takoĎer zna i njemački jezik. Zašto je došao na zapad i zbog čega je ovdje ostao dok bi negdje drugdje svojom spretnošću postao bogat čovjek, to ne znam niti me se to tiče, ali sam osvjedočen da će vam se svidjeti.« Jahač o kome su govorili sada se pribliţio. Zaustavio je konja nešto ispred kuće i povikao: »Halo, stari krčmaru, imaš li još mjesta za siromašno potucalo koje nije kadro da plati ono što pojede?« »Za tebe u svako doba ima mjesta«, odgovori Helmers. »Samo doĎi! Sjaši sa svoje koze i raskomoti se! Naići ćeš na ugodno društvo.« Nekadanji opsjenar je preletio prisutne upitnim pogledom i rekao: »Tome se i nadam! Našeg Bloody Foxa poznam, o crncu ne brinem. Onaj drugi omaleni gentleman u fraku i ţenskom šeširu ne čini mi se lošim momkom. A onaj treći koji jede sir kao da brsti jeţevu koţu, no, hm, njega još ţelim upoznati.« Bilo je čudnovato kako je taj čovjek odmah bio oprezan s Mormonom. Pribliţio se i sjahao. Dok je Helmersa pozdravio poput starog prijatelja srdačno raširivši ruke, Frank ga je pozorno promatrao. Taj Juggle-Fred bio je čak i ovdje na Divljem zapadu naročita pojava. Prvo što je čovjek primijetio na njemu bila je prilično velika grba koja je nagrĎivala njegov inače sasvim lijep stas. Bio je srednje

visine, veoma snaţan; u njega nisu bile duge ruke a nije imao ni uske grudi ni kratak trup kao što je čest slučaj u svih grbavaca. Okruglo, puno, glatko i izbrijano lice njegovo bilo je veoma tamno, ali s lijeve strane na obrazu se vidio veliki oţiljak kao da je neka strašna rana bila nevješto sašivena. Najneobičnije je bilo to što su mu oči bile sasvim jasno različite boje; lijevo oko je bilo lijepe modre boje neba, a desno sasvim crno. Nosio je visoke čizme od bivolje koţe s golemim meksikanskim mamuzama i crne hlače od koţe, jednako takav kaput i prsluk u obliku košulje koji je bio od jake, modre čoje; opasan je bio širokim koţnim pojasom u kojem je bilo, pored metaka, noţa i jednog revolvera velikog kalibra, mnogo sitnica koje su potrebne svakom zapadnjaku. Novu kapu od dabrovine navukao je duboko preko čela, tako da mu se uopće nije vidjelo, a na zatiljak mu se spuštao dabrov rep. Helmers je njegova konja nazvao u šali kozom, a to baš i nije bilo bez osnova. Ţivotinja je bila neobično krakato i vjerojatno veoma izmoreno stvorenje. Batrljak repa bio je go i bio se sasvim ovjesio; na njemu je još bilo nekoliko kratkih dlaka koje mora da su bile izvanredno privrţene mjestu odakle su prije mnogo godina nikle. Da li je to kljuse nekoć bilo vranac, ili riĎan, ili lisac to se sada više nije moglo utvrditi jer je tom kljusetu na mnogim mjestima poispadala dlaka, pa se koţa sivjela toliko neodreĎeno kao da je to staro kljuse još u doba seobe naroda jahao neki Suev ili Gepid. Repu nije bilo ni traga. Neobično velika glava visjela je ţivotinji tako da je gubica gotovo dodirivala zemlju, a činilo se kao da jedva nosi dugačke debele i potpuno gole magareće uši. Pritom je ţivotinja imala zatvorene oči kao da spava i tako kako je ovdje stajala bila je prava slika gluposti i bespomoćnosti. Pošto je vlasnik toga konja Helmersu stisnuo ruku, zapitao je: »Za mene dakle ima mjesta? A ima li jela?« »Naravno! Sjedni! Ovdje je dosta mjesta i za tebe.« »Hvala. Sinoć sam pokvario ţeludac. Govedina mi je danas preteška. Radije bih pojeo mladu kokoš. Imaš li jednu?« »Zašto ne? Pogledaj! Ondje ima pohanaca čitavo mnoštvo.« Pokazao je pritom dva jata mladih pilića koji su se motali pod okriljem stare koke u blizini stola kako bi ugrabili pokoju mrvicu. »Lijepo!« sloţi se Fred. »Molim jedno. Neka mi ga tvoja gospodarica priredi. Očerupat ću ga sam.« Govoreći to podigao je svoju dvocijevku, nanišanio na jedno pile i opalio. Kad je hitac prsnuo, njegov se konj nije pomaknuo, a ni otvorio oči nije. Činilo se kao da je ukočen i kao da ga se ne tiče što je u njegovoj blizini prasnuo hitac. Pile je ostalo na mjestu mrtvo. Čovjek ga digne i pokaţe. Na sveopće začuĎenje na piletu nije bilo nijednog pera, tako da ga se odmah moglo peći. »Svi vrazi!« smijao se Helmers. »Mogao sam se odmah domisliti da ću biti svjedok nekoj tvojoj novoj majstoriji. Ali kako si to učinio?« »Dalekozorom.« »Nesmisao! Pucao si iz puške.«

»Naravno. Ali prije toga sam izdaleka promatrao sve vas iz daljine svojim teleskopom, a takoĎer i pile. Zbog toga sam odmah priredio sve kako bih se prikazao tvojim gostima kao maĎioničar.« »Da li bi čovjek mogao upoznati tvoje pripreme?« »Zašto ne? To je prava igrarija. Pušku valja napuniti grubom ţeljeznom pilovinom, umjesto kugle ili sačme, i valja ciljati tako da zahvatiš pticu straga, pa će tako perje, ako nije suviše jako, biti ptici gotovo obrijano. Eto, nije čovjeku potrebno da studira crnu ili bijelu magiju pa da bude takozvani maĎioničar. Ali, zapovjedi neka mi ispeku ptičicu! Nadam se da je dozvoljeno da i ja sjednem ovamo.« »Naravno! Oba ova gentlemana prijatelji su moji i Old Shatterhandovi kojega ovdje očekuju.« »Old Shatterhand?« nastavi Juggle-Fred. »Je li to istina?« »Jest. Doći će takoĎer i debeli Jimmy.« »Kakva li veselja! To je vijest da naprosto bolje nema. Već sam odavno ţelio vidjeti tog Old Shatterhanda. Raduje me što sam upravo u pravi čas došao ovamo.« »Radovat će te kad doznaš i to da je ovaj ovdje gentleman iz našega kraja. Zove se Frank i kolega je... « »Frank?« prekine ga maĎioničar. »Da to nije moţda Hobble Frank?« »Grom i pakao!« poviče mališan. »Vi znate moje ime? Kako je to moguće?« Juggle-Fred mu odgovori: »Ne morate se tome čuditi. Prije su bila druga vremena. Dogodila su se dobra i zla djela, a bilo ih je čitavo mnoštvo ovdje na dalekom Zapadu i zbog loših veza vijest, bilo kakva, polako se širila. Ali ako se sada nešto značajno dogodi, u tren oka se proširi tamo od vode sve do Meksika i od starog Frisca sve do New Yorka. Vaš hrabri pohod u Yellowstone već je poznat, a takoĎer i vaša imena. U svakoj tvrĎavi, u svakom okrugu i pri svakoj logorskoj vatri priča se o vašem pohodu i ne smijete se čuditi što znam vaše ime. Neki stupičar, koji je gore na Spotted Tail vodi razgovarao s Moh-Awom, sinom Oihtka-Petava, i sada došao prijeko u Fort Arbuckle pripovijedao je svima koga god bi sreo, a takoĎer i meni, čitavu priču; pripovijedao je to tako iscrpno kako ju je upravo on sam bio čuo.« »No«, reče Hobble Frank, »tko zna što su sve izmislili od Spotted Tail vode pa sve do Fort Arbucklea. Od miša postaje sjeverni medvjed, a od gliste golema zmija; obični lovac na dabrove postaje slavni Hobble Frank. Ja dopuštam da smo bili pravi Herkulesi i Minosauri, ali više od onoga što je prava istina ne dopuštam da se govori. Junaka resi krepost povučene skromnosti.« »Vaša skromnost puna je prednosti i ja sam veoma zadovoljan što sam vas ovdje upoznao. Molim vas, pruţite mi vašu ruku.« Juggle-Fred pruţi Franku desnicu. Mališan mu je čvrsto stisne govoreći: »Rado to činim, jer sam doznao od gospodina Helmersa da ste iskusan i dobar čovjek. Htio bih zapravo znati kakav vam je bio ţivot.«

»Lako je to ispripovjediti! Ponajprije sam polazio gimnaziju gdje sam... « »O, jao! To nije baš osobita preporuka.« »Zašto ne?« »Prema svemu što je nekad bilo u gimnaziji ja osjećam odbojnost. Ti ljudi sebe precjenjuju. Ti ljudi ne mogu shvatiti da je i šumar takoĎer mogao da postane učenjak. Već sam to nekoliko puta iskusio. A za me je bila djetinjarija da te ljude osvjedočim kako sam ja čovjek koji bih ih mogao staviti u mali dţep od prsluka. Dakle i takav mali studij ste i vi prošli.« »Jesam. Poslije gimnazije posvetio sam se, po savjetu mojih dobročinitelja, slikarstvu, pa sam polazio akademiju. Bio sam darovit poprilično, ali naţalost nisam izdrţao. Ubrzo sam se umorio i od prave umjetnosti spustio sam se do takozvanog ljubitelja umjetnosti. Bio sam spretan momak, ali u meni nije bilo snage i unutrašnje postojanosti. Jednom riječi bio sam lakouman. Tisuću sam već puta to poţalio. Što bi od mene danas bilo da sam bio čvršći.« »No, daroviti ste još i danas, odista. Počnite još jednom. « »Sada? Kad se izgubio mladenački ţar? Dragi moj Hobble Frank, nestalo je tih snova. Trudim se da ţivim u svome zvanju vodiča pošteno pa da budem mojim suputnicima od koristi. Ali nemojte me slati u školu, mene tako stara momka . . . Blago onome koji ne mora potkraj ţivota kušati ono što je propustio da učini u mladosti! Ali, molim vas, pričajmo radije o nečemu drugome.« »Jest, preĎimo na nešto drugo!« odvrati dobrodušni Hobble Frank ţivo. »Pričajmo o mojim prijateljima koje ću uskoro sresti, pričajmo o Old Shatterhandu, o dugačkom Davyju, o debelom Jimmyju, o Winnetouu, koji. . .« »Winnetou?« prekine ga Fred. »Zar mislite onog slavnog poglavicu Apaša? Gdje ćete ga sresti?« »On se dogovorio samo s Old Shatterhandom. Nadam se da će biti s onu stranu Llana estacada.« »Hm! Tada se i ja mogu nadati da ću ga vidjeti. Naumio sam, naime, prijeći preko Llana. Unajmili su me neki ljudi koje ću prevesti preko pustinje i otići s njima još do El Pasa. Oni su Yankeei, naumili su prijeko u Arizoni praviti dobre poslove.« »Moţda trguju dijamantima?« »Jest, upravo tu robu kane kupovati. Čini se da uza se nose goleme svote novca kako bi na licu mjesta kupovali drago kamenje.« Helmers je mahao glavom i upao u njihov razgovor: »Zar ti vjeruješ u takvo nalazište? Što se mene tiče čitavu tu priču smatram izmišljotinom.« Bio je u pravu. U to vrijeme pojavile su se nenadano vijesti, da su u Arizoni otkrivena nalazišta dijamanata. Čak su i bila poznata imena ljudi koji su u malo dana postali bogataši našavši dijamante. Pokazivali su čak kamenje, a bio je dobar broj i velikih koji su navodno ondje naĎeni. Vijest se proširila čitavom zemljom za malo tjedana, gotovo za malo dana. Kopači iz Kalifornije i iz svih sjevernih krajeva napuštali su svoja dosadašnja nalazišta i ţurili u

Arizonu. Ali već je i špekulacija naišla na plodno tlo. Navrat-nanos iskrsnula su društva kojima su bili milijuni na raspolaganju. Nalazišta dijamanata bit će kupljena kako bi se mogla eksploatirati. Nitko nije mogao dobiti claim. Agenti su naprosto letjeli amo tamo noseći u dţepovima pokusne primjerke kamenja što su ih bili tek površnim kopanjem izvukli na pojedinim mjestima. Preuveličavali su čitavu stvar i za kratko vrijeme je dijamantna groznica prerasla onu zlatnu od nekad. Oprezni su ljudi, meĎutim, pazili na svoje dţepove, a razočaranje, koje su predskazivali, uskoro je nastupilo. Čitava velika prijevara bila je izmišljena od nekolicine spretnih Yankeeja. Bili su se pojavili a da ih nitko nije poznavao; ponovo su nestali a da ih nitko nije upoznao. Zajedno s njima nestali su takoĎer i milijuni. Dioničari su uzaludno psovali. Većina ih je sada nijekala da u njih ima dionica, nisu dopuštali da im se još i smiju. Dijamantna nalazišta, koja su se bila tako brzo pročula, ponovo su opustjela, a razočarani kopači zlata vratili su se svojim nalazištima da ondje spoznaju kako su im drugi zaposjeli njihova mjesta, drugi koji su bili pametniji od njih. Time je stvar bila završena i nitko više nije govorio o tome. Bilo je to nedugo poslije početka groznice kad su se dosad opisani dogaĎaji odvijali ispred Helmersovih vrata. Farmer je bio jedan od onih koji nisu vjerovali u tu vijest. Juggle-Fred je naprotiv govorio: »Zasada, ne sumnjam u istinitost svega toga. Ako su dijamante našli negdje drugdje, zašto da ih ne bude i u Arizoni. Mene se sve to ne tiče. Ja imam drugog posla. Što vi mislite o tome, mister Frank? Sud čovjeka u kojega je tako bistar um, vaše iskustvo i znanje ne treba odbaciti.« Hobble Frank je primijetio laku, ali dobrodušnu crtu ruganja, ali je usprkos tome odgovorio: »Raduje me što ste mi se obratili s toliko vjere, jer ste se obratili na pravog čovjeka. Ja, naime, mislim da su dijamanti sasvim lijepa stvar; ali osim svega toga ima i drugih stvari koje su takoĎer lijepe. U trenutku velike gladi obična drinska kobasica milija mi je od najvećeg dijamanta, a ako sam ţedan, ţeĎ ne mogu utaţiti nikakvim brilijantom. A zar čovjek i moţe učiniti nešto više nego da se do sita najede i u potpunosti ugasi ţeĎ? Ja sam sobom i svojom sudbinom potpuno zadovoljan i ne trebam dragulja. Ili da njima okitim svoj amazonski šešir? Umjesto dragog kamenja ja nosim svoje pero i to mi dostaje. Kad bih znao da ću prijeko u Arizoni naći dragulj velik poput hajdelberške bačve ili u najmanju ruku kao dobro izraslu tikvu od tri stotine kila, ja bih pošao onamo i donio taj dragi kamen. Manjega, meĎutim, ne ţelim. Bilo bi mi inače suviše bijedno. Ali ako čovjek nikako ne zna hoće li uopće nešto naći ili je te sreće da iskopa kamenčić poput makova zrna, ne, nema toga čovjeka koji će me dovući na dijamantno polje. Mi smo Evropljani i nama nisu potrebni dijamanti, jer svaki od nas u srcu nosi dragulj.« »Lijepo ste to rekli!« poviče Helmers, pruţajući Hobble Franku ruku. »U pravu ste govoreći o dragulju u srcu. Ne trebamo se mi brinuti za dijamante koji

navodno rastu u Arizoni. Tvoji ljudi, Frede, koje valja da provedeš kroz pustinju, neće praviti baš osobite poslove. Bilo bi bolje u svakom slučaju kad bi ti ljudi sa svojim novcem ostali kod kuće. Mogu ga se riješiti a da i ne vide nijedno dijamantno zrno. Čini se kao da baš nisu mudri momci, jer su dopustili da se zna kako nose mnogo novaca uza se. To ne bih nikome svjetovao, a ponajmanje ovdje.« »Sutra poslije podneva sastat ću se ovdje s njima. Trebalo je da kupe još dva tovarna konja, a za to im treba pola dana. Zbog toga sam pojahao naprijed kako bih vrijeme do sutra proveo s tobom.« »Dobro si uradio, stari prijatelju. Koliko ih je?« »Šestorica su, a nekolicina od njih ponašaju se kao pravi zelembaći, ali meni je to svejedno. Čini se kao da dolaze iz St. Luisa i vjeruju kako će se vratiti onamo s milijunima.« »Hoće li naći put do moje farme?« »Zacijelo hoće, jer sam im ga tačno opisao i nemoguće je da skrenu. Ali stani, crnče, što ti je?« To je pitanje bilo upućeno Bobu. Dan se naime u meĎuvremenu gasio i nastupao je suton koji je u tom predjelu osobito kratak. Bilo se već toliko zamračilo da je vidik bio dosta slab. Bob i Bloody Fox su usprkos tome budno pazili na Mormona. Burton se trudio da se tako postavi kao da uopće ne pridaje vaţnosti razgovoru kako bi ostale zavarao da on kao Mormon, kojem je čitavo biće nalikovalo pravom Yankeeju, ne razumije njemački jezik ma kako oni glasno govorili i ma kako je bilo nemoguće da ne čuje svaku riječ. Kad je Juggle-Fred govorio o onoj šestorici koje će provesti kroz Llano estacado, Burtonove crte lica odavale su najveću napetost. Pri spomenu kako ta šestorica nose uza se mnogo novaca činilo se kao da je smiješak ozario njegove tanke usne, a što nitko nije mogao primijetiti zbog slabe vidljivosti. Od vremena do vremena podizao bi glavu kao da sluša, a pogled je nestrpljivo upravljao onamo odakle je bio došao. Znao je da je zapravo zarobljenik, jer ga oči ernčeve nisu ispuštale iz vida. Bivalo mu je iz minute u minutu sve neugodnije. Morao je razmišljati o Bobovoj prijetnji, a crncu nije vjerovao. Sada, kad se već gotovo sasvim smračilo, činilo se da će Burtonu biti moguće da brzo ustane i pobjegne odatle, što bi mu kasnije zacijelo teţe pošlo za rukom. Zbog toga je posegnuo za naprtnjačom što ju je bio donio; počeo ju je malo pomalo povlačiti k sebi. Naumio je tada nenadano skočiti na noge i brzim koracima zaviri za ugao kuće. Kad bude jednom ondje i kad bude nestao u grmlju, nije trebalo da se boji svojih progonitelja. Ali se prevario u Bobu. Ovaj je bio kao i svi crnci tvrdoglav u provoĎenju onoga što je naumio. Crnac je primijetio kako Mormon poseţe za svojim stvarima, pa je ustao upravo u trenutku kad je ovaj htio skočiti; učinio je to tako brzo da je gotovo oborio Helmersa. Zbog toga je Juggle-Fred upitao Boba što se

to zbiva ovdje. Ovaj je odgovorio: »Masser Bob vidjeti kako lopov htjeti otići. Već posegnuti za svoje stvari. Htjeti brzo pobjeći. Masser Bob će ga na drugom tlu sastaviti sa zemljom zbog toga poći s njim i ne pustiti ga iz očiju.« Pribliţavao se krajnjoj tački klupe, tako da se, usprkos tome što je Mormon sjedio kraj drugog stola, nalazio u njegovoj blizini. »Pusti ga neka ode!« reče Helmers. »Taj čovjek moţda i nije vrijedan da toliko paziš na njega.« »Massa Helmers imati pravo. On nije vrijedan, ali je vrijedan novac koji on ukrasti. On ne otići bez pratnje masser Boba.« »Tko je zapravo taj čovjek?« pitao je Juggle-Fred tiho. »Odmah mi se nije svidio. Izgleda kao neki vuk koji se prerušio u ovcu. Kad sam ga ugledao, bilo mi je kao da sam već tu oštru, šiljatu njušku negdje vidio i to u okolnostima koje ne govore o njemu ništa dobra.« Helmers mu je u po glasa razjasnio zašto ga Bob toliko promatra, nastavio je: »Bloody Fox takoĎer, čini se, pazi na tog čovjeka više no što dopušta da to primijetimo. Nije li tako?« »Well!« potvrdi mladić. »Taj čovjek je meni nešto učinio, a to nije bilo nešto dobro.« »Zar tako? Što ti je učinio? Zašto ga ne pitaš?« propitivao se Helmers. »Ja ne znam što je to bilo. Lupam glavu kako bih se dosjetio, ali uzalud. Čini mi se kao da sam nešto sanjao i pojedinosti sna ponovo zaboravio. A na temelju ovakvih nejasnih i maglovitih slutnja ne mogu navaliti na čovjeka.« »To ne razumijem. Ono što znam, to naprosto znam. O nekim maglovitim slutnjama u mene nema ni govora. Ali postalo je tamno. Hoćemo li prijeći u sobu?« »Ne, u kuću taj momak ne smije, a ja ga moram promatrati. Ja ostajem ovdje. Moţda ću se ipak dosjetiti kakav račun imam s njime.« »Tada ću se potruditi da donesem svjetlo kako se ne bi mogao odšuljati odavde.« Helmers je pošao u kuću i uskoro se vratio s dvije svjetiljke. Bile su to jednostavne limene petrolejske posude, a iz jednog otvora virio je jaki stijenj. Staklenog cilindra i zaklona nije bilo. Usprkos tome svjetiljke su obasjavale prostor sve do vrata. Upravo u trenutku kad je Helmers objesio svjetiljke, začuli su se koraci koji su dolazili odande gdje su se nalazila kukuruzna polja. »Moje se ruke vraćaju kući!« reče on. Amerikanac naime smatra rukama svaku mušku ili ţensku osobu koja se nalazi u njegovoj sluţbi. Ali Helmers se prevario. Kad se čovjek našao u krugu svjetla, vidjeli su da je to neki stranac. Bio je to neki dugački, snaţni, čovjek s bujnom bradom, odjeven na meksikansku, ali bez ostruga što je upadalo u oči. Za pojasom mu je virio drţak noţa i dva revolvera, a u ruci je nosio tešku pušku okićenu srebrnim prstenovima. Dok su njegove tamne oči oštro i prodorno promatrale prisutne, oni su imali utisak da pred njima stoji grub čovjek od kojega ne valja očekivati nikakve blagosti. Ugledavši Mormonovo lice nekako

je osebujno zatreptao očima. Osim Mormona nitko to nije primijetio. Bio je neki znak. »Buenas tardes senores!« pozdravio je. »Večer osvijetljena bengalskom vatrom. Vlasnik ove farme, čini se, kao da je neka poetska duša. Dozvolite mi da četvrt sata sjednem kraj vas i dajte mi gutljaj ako uopće ima nešto ovdje!« Govorio je nekom mješavinom španjolsko-engleskog jezika kojim se ljudi često sluţe na meksikanskoj granici. »Sjednite, senor!« ponudio ga je Helmers. »Što ţelite popiti? Pivo ili rakiju?« »Ostavite me na miru s pivom! Ne ţelim čuti za tu njemačku tekućinu. Dajte mi dobru čašu rakije, ali neka ne bude malena! Jeste li me razumjeli?« Njegovo drţanje i način kako je govorio odavalo je čovjeka koji nije navikao na šalu. Nastupio je kao da on ovdje zapovijeda. Helmers je ustao da donese što je stranac ţelio, a pritom je pokazao klupu gdje je učinio strancu mjesta. Ovaj je meĎutim mahnuo glavom govoreći: »Hvala vam, senor! Ovdje su već četvorica. Radije ću sjesti kraj onog caballera koji je osamljen. Navikao sam na široku savanu i nije mi drago da se tiskam.« Prislonio je pušku na stablo i sjeo kraj Mormona kojega je lakim pokretom ruke dotičući svoj sombrero pozdravio. Mormon je odvratio pozdrav jednako kao što je bio pozdravljen. Pričinjali su se kao da jedan drugoga ne poznaju. Helmers je nestao u kući. Ostali zbog pristojnosti nisu napadno promatrali stranca. To mu je dalo dobru priliku da prišapne Mormonu: »Zašto ne dolazite? Znate da su nam potrebne obavijesti.« Sada je govorio čistim američkim jezikom. »Ne puštaju me«, šaptao je upitani. »Tko vas ne pušta?« »Taj prokleti nigger ovdje.« »Zar taj što vas ne pušta iz očiju? Što ţeli?« »Tvrdi da sam pokrao novac njegovu gospodaru i kani me linčovati.« »Što se tiče prvog dijela njegove tvrdnje on je u pravu; onaj drugi dio neka sebi izbije iz glave ako ne ţeli da mu naši korbači do krvi išibaju njegovu crnu koţu. Ima li ovdje nešto novo?« »Ima. Šestorica momaka koji se bave dijamantima ţele s golemom sumom novca poći u Llano.« »Grom i pakao! Dobro došli! Zavirit ćemo im u dţepove. Ono poslednje društvo nije baš bilo bogato. Ali tiho! Dolazi Helmers.« Ovaj se vraćao s golemom čašom punom rakije. Stavio ju je pred stranca i rekao: »Eto, senor! Zacijelo ste mnogo jahali danas.« »Jahao?« odgovori čovjek. Pri tom je pola čaše istrusio. »Zar u vas nema očiju ili bolje rečeno zar ih imate suviše, pa vidite ono čega uopće i nema? Tko jaše, taj mora da ima i konja.« »Tako je.«

»A gdje je meni konj?« »Zacijelo ondje gdje ste ga ostavili.« »Boţe moj! Svoga konja zacijelo ne bih ostavio trideset milja daleko samo da u vas popijem čašu rakije, a koja zapravo ne vrijedi ni pet para.« »Ostavite je u čaši ako vam ne prija. Uostalom, ja se ne sjećam da sam govorio o trideset milja. Tako, kako vi ovdje sjedite preda mnom, vi ste čovjek koji u svakom slučaju posjeduje konja. Gdje je, to se mene ne tiče.« »I ja tako mislim. Uopće, nemojte se brinuti o meni. Jeste li me razumjeli?« »Zar mi osporavate pravo da se brinem o onim ljudima koji svraćaju na moju osamljenu farmu?« »Zar me se moţda bojite?« »Nesmisao! Htio bih vidjeti čovjeka kojega bi se Helmers bojao.« »To mi je drago, jer sam vas upravo htio zapitati da li bih mogao prespavati ovu. noć kod vas.« Govoreći to lukavo je gledao Helmersa. Ovaj je odgovorio: »Za vas nema mjesta u mojoj kući.« »Dovraga! Zašto ne?« »Sami ste rekli neka se ne brinem za vas.« »Ali ja još ove noći ne mogu trčati k vašem najbliţem susjedu. Prispio bih ondje tek sutra ujutro.« »Spavajte na otvorenom. Večeri su blage, zemlja je mekana, nebo je najlepši pokrivač što postoji.« »Vi me dakle, odbijate.« »Tako je senor! Tko ţeli biti moj gost, mora se potruditi da bude pristojniji no što ste to vi bili.« »Da bih smio spavati u nekom kutku vašeg dvorca, zar da vam pjevam uz gitaru ili mandolinu? Ali kako vam drago! Vaše mi gostoprimstvo baš nije ni potrebno; naći ću svagdje mjesto gdje ću, prije no što budem zaspao, razmišljati o tome kako da razgovaram s vama ako se još negdje jednom sretnemo.« »Nemojte u toj prilici zaboraviti razmišljati i o tome što ću vam ja odgovoriti na to.« »Zar je to moţda neka pretnja, senor?« Stranac je ustao i ispravio se u svoj svojoj veličini i širini suprotstavivši svoje tijelo Helmersovu. »O, ne, nikako!« smijao se Helmers bez bojazni. »Tako dugo dok nisam prisiljen da se nečemu oduprem, ja sam veoma miroljubiv čovjek.« »To bih vam takoĎer i svjetovao. Stanujete gotovo na rubu pustinje smrti. Preporuča se oprez, preporuča vam se da sa strancima budete u dobrim odnosima. Inače bi vas Sablast Llana estacada mogla naći.« »Znate li vi tu Sablast?« »Nisam je još vidio. Zna se da se Sablast najradije pojavljuje preuzetnim ljudima kako bi ih otpremila u vječnost.«

»Ne ţelim vam protusloviti. Moţda su svi oni ljudi, što ih je Sablast hicem u čelo otpravila na drugi svijet i koji su naĎeni u Llanu, nekoć bili preuzetni ljudi. Ali je zanimljivo da su ti momci gotovo uvijek u prosjeku bili razbojnici i ubojice.« »Zar doista?« pitao je došljak podrugljivo. »Moţete li to dokazati?« »Zapravo i mogu. U tih mrtvih ljudi uvijek je bilo stvari koje su prije pripadale ljudima koji su naĎeni ubijeni i opljačkani u Llanu. Zar to nije dovoljan dokaz?« »Ako je tome tako, ţelim vas prijateljski opomenuti: nemojte nijednog čovjeka ohladiti na vašoj farmi, inače bi i vas mogli naći s kuglom u čelu.« »Senor!« podigne Helmers glas. »Kaţite još samo jednu takvu riječ sastavit ću vas sa zemljom! Ja sam pošten čovjek. Sumnjiv mi je meĎutim svaki čovjek koji krije svoga konja da ga ne bi smatrali bravom već siromašnim i bezopasnim lutalicom.« »Zar se to mene tiče?« prosiktao je stranac. »Ako mislite da je tome tako ja se ne protivim. Danas ste već drugi koji mi laţe kako nema konja. Prvi je bio ovaj svetac ovdje. Moţda su vaši konji privezani jedan kraj drugoga. A moţda se u vašem društvu nalaze i ostali jahači koji čekaju da se vratite. Kaţem vam otvoreno, ove ću noći dobro čuvati svoju kuću, a pri prvoj danjoj svjetlosti očistit ću okolicu. Tada će se zacijelo pokazati kako su u vas veoma dobri konji.« Stranac je stisnuo obje pesnice, podigao desnicu na udarac i pristupio korak do Helmersa vičući: »Čovječe, zar odista tvrdiš da sam ja bravo? Reci to otvoreno ako se usuĎuješ! Tada ću te udariti. . .« Netko ga je prekinuo u govoru. Bloody Fox je pozorno promatrao strančevu pušku. Kad se stranac podigao i drvetu, kraj kojega je bila puška prislonjena, okrenuo leĎa, ustao je mladić, pristupio stablu kako bi mogao tačno razgledati pušku. Oči su mu sjale, a crta neke ţeljezne nemilosrdne odlučnosti počivala je na njegovim ustima. Obratio se strancu i stavio mu ruku na rame. »Što ţeliš, mladiću?« pitao je čovjek grubo. »Ţelim vam odgovoriti umjesto Helmersa«, odgovori Bloody Fox mirno. »Jest, vi ste bravo, razbojnik ste, ubojica! Čuvajte se Sablasti Llana estacada, jer običava svako umorstvo kazniti kuglom u čelo.« Orijaš je stupio nekoliko koraka unazad, mjerio je mladića začuĎenim i prezirnim pogledom, a tada se nasmijao podrugljivo: »Dječače, momče, mladiću, zar si poludio? Samljet ću te jednim jedinim stiskom u kašu.« »Nećete to učiniti! Bloody Foxa baš nije tako lako samljeti. Vjerovali ste kako moţete biti bezobrazni s ovim muţevima. A eto došao je mladić da vam dokaţe koliko vas se bojimo. Ubojica iz Llana estacada bit će kaţnjen. Kaznu će izvršiti Sablast Llana estacada. Vi ste ubojica i ja ću zamijeniti Sablast. Pomolite se! Uskoro ćete se naći pred vječnim sucem.«

Te riječi mladićeve, koji je još bio napola dječak, osobito su se dojmile svih prisutnih ljudi. Učinio im se sasvim drugačiji. Kako je ovdje stajao ponosno uspravljen, ruku prijeteći ispruţenih, očiju sjajnih i odlučnih crta lica, bio je pravi glasnik pravde, izvršilac pravedne kazne. Stranac je problijedio iako je mladića gotovo za glavu nadvisivao rastom. Ipak se ubrzo sabrao, glasno se nasmijao i povikao: »Odista, taj je mladić poludio! Buha ţeli objesiti lava! Tako nešto još nitko nije čuo! Čovječe, razmisli još jednoć kakav sam ja ubojica.« »Ne rugajte se! Što sam rekao, to će se desiti, na to se moţete osloniti! Čija je ono puška što je prislonjena na ono stablo?« »Naravno, moja.« »Otkada je ta puška vaše vlasništvo?« »Imam je već više od dvadeset godina.« Usprkos njegovu ruganju i njegovim riječima dječakovo drţanje toliko se dojmilo ovog golemog stranca da se uopće nije dosjetio da uskrati odgovor. »Moţete li to dokazati?« pitao je Bloody Fox. »Momče, kako da to dokaţem? Moţeš li ti dokazati nešto suprotno?« »Jest. Ta je puška bila vlasništvo senora Rodrigueza Pinta s Estanzie del Meriso prijeko kraj Cedar Grovea. Prije dvije godine posjetio je sa svojom ţenom, svojom kćerkom i tri vacherosa Caddo na Washita riveru. Oprostio se, ali se nikada nije vratio kući. Kratko vrijeme poslije svega toga našli su šest leševa u Llanu estacadu, a tragovi su odavali da su kolci bili krivo postavljeni. Ta puška je bila njegovo vlasništvo. Da ste tvrdili kako ste je pred malo vremena kupili bilo gdje, stvar bi valjalo ispitati. Ali budući da tvrdite kako je vaša već dvadeset godina, niste je mogli kupiti već ste sami ubojica i potpadate prema tome pod zakon Llana estacada.« »Pseto!« škrgutao je zubima stranac. »Zar da te smlavim? Ta puška je moje vlasništvo. Dokaţi da je pripadala onom estanzieru.« »Odmah ću to učiniti!« Mladić je uzeo pušku u ruke i pritisnuo neki mali komad srebrne pločice koji je bio na donjem dijelu kundaka. U tren oka se pločica pomaknula, a pod njom se ukazalo ime koje je prije bio spomenuo. »Pogledajte!« reče mladić pokazujući pušku ostalima. »Evo nepobitnog dokaza da je ta puška bila vlasništvo estanziera. Bio je moj prijatelj i ja je tačno poznam. Smatram tog čovjeka ovdje ubojicom i to mi dostaje. Trenuci njegova ţivota su izbrojeni.« »Tvoji takoĎer!« povikao je stranac poskočivši na tuţitelja kako bi mu oduzeo pušku. Bloody Fox je meĎutim poput munje poskočio nekoliko koraka unazad, uperio pušku na njega i zapovjedio: »Stani, inače pucam! Znam kako valja razgovarati s takvim ljudima. Hobble Frank, Juggle-Fred, uzmite ga na nišan i ako se pomakne sastavite ga sa zemljom.« Obojica su u tren oka podigli svoje puške i upravili ih na Meksikanca.

Bila je riječ o zakonu prerije koji ima jedan jedini ali veoma opširni paragraf. Ispravan zapadnjak u takvu slučaju ne krzma. Stranac je uvidio da je stvar ozbiljna. Riječ je bila o ţivotu, zbog toga je stajao ne mičući se. Bloody Fox je sada spustio svoju pušku, jer su ostale dvije bile upravljene na stranca, zaustio je: »Ja sam izrekao osudu koja će odmah biti izvršena.« »Kojim pravom?« pitao je Meksikanac, a glas mu se tresao od ljutnje. »Ja sam nevin i ne dopuštam da me se linčuje.« »Neću vas ubiti kao što krvnik ubija osuĎenika. Stat ćete mi okom u oko, sučelice, svaki će u ruci imati pušku. Vaši meci će me takoĎer moći pogoditi kao i moji vas. Neće to biti ubistvo već poštena borba. Stavit ćemo ţivot protiv ţivota iako bih vas mogao ubiti na licu mjesta, jer vi ste ubojica.« Mladić je stajao uspravno i samouvjereno pred strancem. Govorio je ozbiljno i odreĎeno, a ipak odlučno. Bravo je meĎutim odgovorio podrugljivo se smijući: »Otkako ovdje na granici nejaki dječaci vode glavnu riječ. Kad ne bi bilo tih ljudi, koji su u mene uperili svoje puške, već bih te ja udesio. Zakrenuo bih ti vratom kao što se okreće vratom vrapcu. Zar si odista tako lud i ţeliš se sa mnom mjeriti? Ako je tome tako ja se ne protivim. Moji meci će ti pokazati put kojim se ide u pakao. Ali opominjem te da se i svi ostali drţe svega onoga što su izrekla tvoja preuzetna usta. Traţim poštenu borbu, a za pobjednika otvoreno polje.« »Oho!« povikao je Helmers. »Tako se nismo pogodili. Kad biste čak i imali sreću u borbi, ima ovdje ljudi koji bi ţeljeli porazgovoriti nekoliko riječi s vama. Njima ćete morati da ostanete na biljeţi.« »Ne, tako ne!« prekine ga Bloody Fox. »Ovaj čovjek pripada meni. Nitko nema prava na njega. Ja sam taj koji ga je izazvao i ja sam mu dao riječ da će borba biti poštena. To obećanje morate drţati u slučaju da poginem.« »Ali, momče, razmisli...« »Ništa tu nema da se razmišlja! Ovaj nitkov je zacijelo pripadnik Lešinara Llana estacada i morao bi biti kaţnjen bez velikih ceremonija. Ali takvo mi se krvništvo ne sviĎa, ja ţelim borbu, a vi ćete mi sada obećati da će se ovaj čovjek nesmetano smjeti da udalji ako ja poginem.« »Ako je to doista tvoja ţelja, mi je moramo provesti. Ali ćeš ostaviti ovu zemlju pun prijekora, jer si se pobrinuo svojim neopravdanim milosrĎem da nitkov i dalje nastavi svojim zanatom.« »No, što se toga tiče, ja sam miran. Vidjet ćemo da li moje kugle samo zato počivaju u leţištu kako bi pravile rupe u zraku. Reci, dakle, momče, kakva ti udaljenost odgovara.« »Pedeset koraka«, izjasni se stranac, jer je njemu bilo upravljeno to pitanje. »Pedeset!« smijao se Bloody Fox. »Nije to baš suviše blizu. Čini se kao da vam je mnogo stalo do vaše koţe. Ali neće vam to mnogo pomoći.

Prijateljski ću vam nešto saopćiti, naime da ću i ja ciljati kao i Sablast Llana estacada, u čelo. Čuvaj, dakle, čelo!« »Samo ti pretjeraj, dječače!« škrgutao je zubima njegov protivnik. »Dobio sam ono što sam ţelio, obećanje da ću se moći udaljiti. Skratimo, dakle, stvar! Daj mi moju pušku.« »Kad budu završene sve pripreme, dobit ćete je, prije ne. Vama ne valja vjerovati. Neka Helmers izmjeri razdaljinu, pedeset koraka. Kad budemo zauzeli poloţaj, Bob će jednom svjetiljkom osvijetliti vas, a Hobble Frank mene, kako bismo tačno vidjeli jedan drugoga i kako bismo bili siguran cilj. Tada će vam Juggle-Fred dati vašu pušku, a Helmers meni moju. Helmers će dati znak, a od tog trenutka mi ćemo slobodno pucati, svaki dva metka; naše su puške dvocijevke. Tko napusti svoje mesto prije no što su ispaljeni meci, bit će ubijen od onog čovjeka koji ga osvetljava. U tu svrhu će Bob i Frank imati u ruci revolver.« »Lijepo! To biti veoma lijepo!« poviče Bob. »Masser Bob odmah dati lopovu kuglu ako on htjeti trčati!« On izvuče oruţje iz pojasa i pokaza ga strancu cereći se. I ostali su pristali na uvjete Bloody Foxa; pripreme su odmah otpočele. Svi su bili toliko zauzeti time da nikome nije na um palo da obrati paţnju na poboţnog Tobiju Preissegotta Burtona. Mormonu se, čini se, ta svaĎa veoma svidjela. Pomakao se polako sa svoga mjesta prema uglu klupe i izvukao noge ispod stola, tako da je u pogodnom trenutku mogao odmah potrčati. Sad su oba protivnika zauzeli svoja mjesta, udaljeni pedeset koraka jedan od drugoga. Pokraj stranca stajao je crnac drţeći u lijevoj ruci svjetiljku, a u desnici napeti pištolj. Pokraj Bloody Foxa stajao je Hobble Frank sa svojom svjetiljkom, a u drugoj je ruci drţao pištolj tek prividno, jer je bio uvjeren da ga neće morati upotrijebiti protiv poštenog mladića. Helmers i Juggle-Fred drţali su obojica napete puške u pripremi. I za te na borbu navikle ljude bio je to trenutak najveće napetosti. Dva plamena što su na vjetru podrhtavala obasjavala su čaĎavocrvenim, drhtavim sjajem obje skupine. Protivnici su stajali mirno, ali na nemirnom svjetlu činilo se kao da se i oni stalno pomiču. Pod tim je uvjetima bilo vrlo teško tačno nišaniti, pogotovu jer je osvjetljenje bilo tako oskudno da se nije moglo raspoznati ušicu ni prednji nišan. Bloody Fox je bio bezbriţan i hladnokrvan. Njegov se protivnik nalazio u sasvim drugačijem raspoloţenju. Juggle-Fred, koji mu je trebao predati pušku i stoga stajao sasvim blizu njega, vidio je kako mu oči gore mrţnjom, a ruke nestrpljivo podrhtavaju. »Jeste li spremni?« upita napokon Helmers. »Da«, potvrdiše obojica pri čem je stranac odmah ispruţio ruku prema pušci. On je zasigurno namjeravao da pretekne Bloody Foxa bar za polovinu sekunde.

»Ima li koji od vas neku ţelju u slučaju da pogine?« raspitivao se Helmers. »Neka Ďavo nosi tvoju znatiţelju!« poviče stranac uzrujano. »Ne«, odgovori mladić tim smirenije. »Ja vidim na tom čovjeku da on ne moţe ciljati. On sav drhti. Ako me ipak slučajno pogodi, naći ćeš u mojoj torbi na sedlu šta je potrebno da znaš. A sada daj znak da završimo time!« »No, dakle, ovamo s puškama! Dajte vatru!« Helmers pruţi Bloody Foxu pušku. Mladić je ravnodušno prihvati, odvagne je u desnoj ruci kao da ţeli vidjeti koliko teţi. Nije se činilo kao da mu ţivot ovisi o jednom sasvim kratkom trenutku. Drugi je svoju pušku naprosto oteo Juggle-Fredu. Okrenuo se tako da mu se vidjela samo lijeva strana tako da pruţi što je moguće manji cilj, i nanišani. Njegov je hitac prasnuo. »Halo! Dum!« zagrmi crnac. »Massa Bloody Fox nije pogoĎen! O, jao! O pleasure! O, happiness!« Skakao je s obje noge odjednom u zrak i plešući se vrtio oko sebe, ponašao se kao da je podivljao od sreće. »Hoćeš li se primiriti, čovječe!« zagrmi Helmers. »Tko da tu tačno nišani kad ovako vitlaš svjetiljkom.« Bob je u času shvatio da je njegovo ponašanje samo na štetu onoga kome ţeli pobjedu. U času se uspravio poput svijeće i poviče: »Masser Bob se umiriti! Masser Bob ne micati! Massa Bloody Fox brzo pucati!« Ali stranac nije spustio pušku s obraza. On ponovno opali i taj hitac promaši, iako je Bloody Fox stajao mirno kao i prije izlaţući protivniku svu širinu tijela i vaţući svoju pušku u ruci. »Prokletstvo!« prokune bravo. Bio je osupnut. Tada protisne još jednu kletvu, koju ne moţemo ponoviti, i poskoči ustranu u namjeri da pobjegne. »Stoj!« poviče crnac. »Ja pucati!« On opali. Ali nije samo njegov pucanj odjeknuo. U tom kratkom trenutku, dok je njegov protivnik okamenjen od straha stajao nepomično, iskoristio je Bloody Fox da podigne svoju pušku. Tako je brzo odapeo kao da i ne treba ciljati, okrene se tada na peti i po običaju ponovo napuni pušku. Tada reče mirno: »Dobio je svoje! OtiĎite tamo, Frank! Vidjet ćete posred njegova čela rupu!« Frank i Helmers poţure k mjestu gdje je pao stranac. Bloody Fox ih je polako slijedio pošto je ponovo napunio pušku. Tako je odjekivao slavodobitno glas crnca: »O, courage! O, bravery! O, valor! Masser Bob poubijati sve lopuţe! Ovdje leţati čovjek i ne micati se s mjesta. Gledati massa Helmers i massa Frank! Masser Bob pogoditi njega u čelo? Biti rupa jedna sprijeda, a druga straga! Oh, masser Bob jedan hrabri zapadnjak! On s lakoćom svladati tisuću neprijatelja.« »Da, ti si izvrstan strijelac!« potvrdi Helmers koji je kleknuo do mrtvaca i pretraţivao ga. »Kuda si zapravo ciljao?«

»Masser Bob ciljati tačno u čelo i njega tamo pogoditi. O masser Bob biti a giant, a hero; masser Bob biti invincible, masser Bob cant'be beaten, that's all!« »Šuti, crni! Ti niti nisi junak, niti veličina, a niti nepobjediv! Ti si pucao u bjegunca, a to nije nikakvo junaštvo. Osim toga nije ti na um palo da svojim starim topom ciljaš u čelo ovog čovjeka. Evo, pogledaj njegove hlače! Šta vidiš ovdje?« Bob osvijetli dolje i promotri mjesto koje je pokazivao Helmers. »To biti jeda rupa, jedan zarez«, odgovori on. »Da, zarez koji je učinila tvoja kugla. Ti si pucao kroz noge, a kaţeš da si ciljao u čelo. Stidi se! A uz to je razmak bilo manji od šest koraka!« »Oh, oh! Masser Bob se ne morati stidjeti. I Masser Bob pogoditi u čelo. Ali massa Bloody Fox takoĎer pucati i on pogoditi hlače. Masser Bob izvrsno pucati! Mnogo bolje nego massa Bloody Fox!« »Da, to nam je poznato. — Ali kakav pogodak, Bloody Fox! Teško će to netko iza tebe ponoviti. Nisam ni vidio da gaĎaš.« »Ja poznajem svoju pušku«, reče mladić skromno, »i znao sam da će se sve upravo ovako završiti, jer je momak bio previše uzbuĎen. On je drhtao. To je uvijek glupost, pogotovu kad čovjeku ţivot ovisi o dva metka.« Čovjek je bio mrtav. Okrugla, oštro omeĎena rupa kočila se posred čela. Kugla je straga izašla napolje. »Upravo tako kao što navodno puca Sablast Llana estacada«, reče Juggle-Fred zadivljen. »Uistinu, to je majstorski pogodak. Momak je primio svoju plaću. Šta da uradimo s njegovim lešom?« »Moji će ga ljudi sahraniti«, odluči Helmers. »Da nam mrtvac stoji stalno pred očima nije baš radostan pogled, a i najgori zločinac je ipak čovjek. Ali pravde mora biti, i tamo kamo sudska moć ne stiţe moramo sami stvar uzeti u svoje ruke. A ovdje, osim toga, nema ni govora o zakonu linča, jer mu je Bloody Fox postavio ravnopravne uvjete. Bog neka se smiluje duši pokojnika! A sada ćemo — šta se desilo?« Bob je glasno zavikao. On je sada bio jedini čije oči nisu bile upravljene na mrtvaca. »Heigh-ho!« odgovori crnac. »Massa Helmers neka pogleda onamo!« On pokaţe rukom u pravcu gdje su stajali stolovi i klupe. Tamo je sada bilo tamno pošto su se oba nosača svjetiljki sada nalazila kraj skupine. »Zašto? Šta je tamo?« »Ništa, baš ništa biti tamo! Ako massa Helmers i svi drugi masse tamo pogledati ništa neće vidjeti, jer Weller otići.« »Egad! Mormon je pobjegao!« poviče Helmers pošto je skočio od lesa. »Brzo ga slijedite! Moţda ga još uhvatimo!« Skupina se u času razišla. Svak je pojurio u smjeru kuda ga je slutnja tjerala. Samo je jedan ostao - Bloody Fox. Stajajo je nepomično i osluškivao u tamu noći. Tako je čekao sve dok su se ljudi vratili da jave, kako je i pretpostavljao, da nisu naišli ni na kakav trag bjegunca.

»Well, i mislio sam!« reče on. »Bili smo glupi. Moguće je da je taj navodni Mormon još mnogo opasniji čovjek od ovog mrtvaca ovdje. Pobrinut ću se da ga ponovo vidim i to doskora! Good evening, gospodo!« Podigao je pušku koja je ispala iz ruku mrtvog i zakoračio prema svom konju. »Odlaziš li?« upita Helmers. »Yes. Ja sam već odavno htio otići, ali sam s ovim strancem izgubio mnogo dragocjena vremena. Pušku ću uzeti sa sobom da je jednom predam zakonitim nasljednicima.« »Kada ću te ponovo vidjeti?« »Kad to bude potrebno. Ni prije ni kasnije.« Mladić uzjaše i odjuri, a da nikom ni ruku pruţio nije. »Čudnovat mladić«, mišljaše Juggle-Fred tresući glavom. »Ostavimo ga!« branio ga je Helmers. »On uvijek zna šta radi. Da, on je mlad, ali moţe se usporediti s mnogim starcem i ja sam uvjeren da će uskoro ščepati toga Tobiju Preissegotta Burtona!«

PUSTINJSKI LEŠINARI Otprilike dva sata prije no što su Hobble Frank i Bob susreli Bloody Foxa jahala su dva druga čovjeka iz pravca Coleman Cityja. Ali vjerojatno nisu svratili u to mjesto, jer njihov je izgled odavao da duţe vrijeme već nisu bili u blizini nastanjenih predjela. Jedan je od njih bio duga i mršava rasta, a jahao je jednu nisku, naoko slabu mazgu. Nosio je koţnate hlače koje su vjerojatno bile skrojene za neku niţu ali deblju osobu. Na bosim je nogama imao koţne cipele koje su toliko puta već bile krpane da su se i sastojale od samih zakrpa. Tijelo tog čovjeka pokrivala je košulja od bivolje koţe, ali prsa su mu bila gola jer nije imao ni dugmadi ni kukica ni vezica. Rukavi su mu sezali jedva do lakata. Oko dugačkog vrata ovio je pamučnu maramu čija se prvobitna boja više nije mogla raspoznati. Na šiljatoj mu je glavi bila neka stvar koja je pred mnogo godina bila vjerojatno sivi cilindar, ali danas se sastojao od neopisivo svinutog i izguţvanog tuljka i komadićka oboda koji je dugonji sluţio kao zaklon od sunca, a i pri snimanju tog čudnog pokrivala s glave. Umjesto pojasa imao je debelo uţe za što je zataknuo dva revolvera i bowie noţ. Osim toga bilo je na to uţe pričvršćeno mnoštvo kesica s potrebnim malenkostima. Na leĎima mu se nalazio gumeni kaput. Ali kakav! To se remekdjelo stisnulo i skorilo već kod prve kiše i sad ga je mogao nositi samo prebačena preko leĎa kao husarski kaputić. Poprijeko, preko dugačkih nogu, imao je sretni vlasnik prekrasnog gumenog kaputa jednu od onih pušaka kojom izučeni lovac skoro nikada ne moţe promašiti cilja. Drugi je jahač sjedio na jednom izvanredno visokom i jakom kljusetu. Bio je debeo i okrugao, ali tako malen da su njegove prirodno kratke noge mogle tek napola obuhvatiti strane konja. Iako je bilo toplo razdoblje, nosio je krzneni kaput koji je bolovao od pomanjkanja dlaka. Kad bi sakupili sve dlake, bilo bi ih jedva dovoljno da se pokrije koţa jednog miša. Glavu mu je pokrivao prevelik panama šešir, a ispod krzna virile su dvije divovske čizme s preklopima. Pošto su rukavi krznenog kaputa bili predugački, moglo se od čitavog tog čovjeka vidjeti samo dobro uhranjeno, crveno i dobrodušno lukavo lice. I on je drţao ispred sebe dugačku pušku. Sve ostalo oruţje pokrivalo mu je krzno. Ova dvojica bili su Davi Kroners i Jakov Pfefferkorn, posvuda poznati kao dugački Davy i debeli Jimmy. Obojica su bili nerazdruţivi i ţivjeli su već godinama zajedno na Divljem zapadu. Jimmy je bio Nijemac, a Davy Yankee, ali Davy je tokom vremena naučio od Jimmyja toliko njemački da se mogao sluţiti i tim jezikom. Predio u kome su se nalazili bio je kamenit i neplodan. Na tlu je raslo kvrgavo dţbunje izmiješano ponekad jukama i kaktusima. Izgleda da u blizini nije bilo vode. Povremeno se debeljko uspravljao u sedlu kako bi zadobio bolji pregled nad okolicom i uvijek bi se razočarano spuštao natrag u sedlo.

»Đavolski tuţan predio!« mrmljao je. »Tko zna hoćemo li još danas naći gutljaj svjeţe vode.« »Hm!« gunĎao je drugi. »Mi se upravo pribliţavamo području Llana estacada. Tu ne moţemo ništa bolje ni očekivati. Ili misliš li, debeli, da u pustinji ima izvora, punča s jajima ili masnoga mlijeka?« »Šuti, dugonjo, i ne pričaj kako mi sline ne bi dolazile na usta. Bojim se da ćemo biti prisiljeni uzeti sok od kaktusa protiv ţeĎi.« »To bogme ne! Još se ne nalazimo u plainsu. Helmersov dom, u koji ćemo tek sutra doći, leţi na nekoj vodi. Znači da plodna zemlja još nije iza nas. Nadam se da se naš današnji cilj, Old Silver nalazi usred nekog otoka drveća ili grmlja na koji se često naiĎe i u pustim predjelima. A ti znaš da me moje slutnje rijetko varaju, uvijek se nekako ovijaju oko stvarnosti.« »Ne bi li radije šutio o tome? Tvoje nas slutnje dosad nisu ničemu dovele. Stalno smo samo mislili na to da što brţe napredujemo i nismo se pobrinuli da se ogledamo za nekom pečenkom. Ne zahtijevam baš da to bude puran, ali prerijsku kokošku bih vrlo rado susreo. Moţda bi mi dozvolila da joj mojom puškom zaţelim »dobar dan«!« »Ti imaš suviše zamamljive misli, Jimmy! Ja bih bio zadovoljan kad bi jedan obični zec došao na pomisao da nam se pokaţe. Tada bismo — have care! Evo jednoga!« Jednim je pokretom zaustavio mazgu. Ţivotinja je stala nepomično. Upravo je ispred njih dvojice iskočio iz usamljenih čuperaka trave jedan zec. Davy je u trenu naciljao i odapeo. Zec se prevrnuo i ostao leţati. Kugla mu je probila glavu — majstorski pogodak kraj tako brzog gaĎanja. Teksaški zec velik je kao i naš evropski, nije rijetka divljač i ima vrlo ukusno meso. Ima veoma dugačke uši, poput mazge, pa ga i zovu mazgasti zec. Davy odjaše do mjesta gdje je leţao zec, podigne ga i, jašući pri tom dalje, reče: »Pečenka je ovdje, a ja se nadam da če se i vodica naći. Vidiš li da moje slutnje nisu uzaludne? Ali, slušaj! Nije li to bio pucanj?« »Da bio je. I moj ga je konj čuo.« Kljuse je nozdrvama njušilo zrak i striglo ţivahno dugim ušima. Oba su se lovca uspravila i gledala u pravcu odakle se čuo pucanj. Čuo se iz veće daljine no što je sezao njihov pogled; nalazili su se u jednoj maloj uvali. Ali Davy pokaţe gore u zrak gdje je polagano kruţila jedna velika ptica grabljivica. »Jastreb kokošar«, mišljaše on. »Zar ne, Jimmy?« »Ne. To je kraljevski orao, vidi se po šarenom perju. Sigurno je bio kraj neke strvine, jer se tako prejeo da jedva leti. Netko ga je pucnjem uznemirio i mi moramo vidjeti tko su bili ti ljudi. Svakako se ovdje isplati da znaš koga imaš pred sobom. U blizini Llana estacada nije baš sasvim sigurno. Tko to ispusti iz vida moţe lako postati hrana orlovima, a to ne smatram da je najugodniji osjećaj. Dakle, naprijed, stari Davy!« Podboli su konje. Ali poznato je da su mazge vrlo svojeglava stvorenja. Takvo se stvorenje ponajčešće, tada

kad nam je potrebna najveća brzina, neće da pokrene s mjesta. A tada odjednom, da to nadoknadi, počne ta ţivotinja galopirati upravo u trenutku kad je ţelimo zaustaviti. Davyjeva mazga nije bila nikakva časna iznimka. Tek što je osjetila ostruge stala je i ukočila sve četiri noge poput jarca za pilenje drva. On ju je još jače podbo ali rezultat je bio da je stavila glavu meĎu prednje noge, a straţnje je podigla u zrak, kako bi zbacila jahača. Ali Davy je poznavao svog dugogodišnjeg prijatelja tako dobro da se nije dao zbaciti iz sedla. »Šta ti pada na pamet, Old Joker?« smijao se on. »Odmah ću ti istjerati mušice iz glave.« Pomakao se prema natrag, uhvatio rep ţivotinje i jednim ga zamahom povukao prema naprijed. Mazga je smjesta poskočila sa sve četiri noge u zrak i tada zagrabila upropanj tako da ju je Jimmy jedva slijedio. To povlačenje za rep bilo je tajno sredstvo kojim se u trenu lomila tvrdoglavost ovog ljubaznog stvorenja. Kad su oba jahača napustili udolinu, spaziše na svoje iznenaĎenje u udaljenosti od otprilike šest milja neku čudnovato rastočenu uzvisinu koju nisu očekivali ovdje u blizini plainsa. U isto vrijeme spaziše skupinu jahača koja se zaustavila kraj nekog predmeta što je leţao na zemlji i to tako blizu da su ova dvojica trebala samo jednu minutu da stignu do njih. Odmah su zaustavili konje. Trebalo je ponajprije doznati da li će se ti jahači, njih šestorica na broju, neprijateljski odnositi. Spazili su došljake. Krug, koji su tvorila ova šestorica, otvorio se, ali nisu primijetili nikakve neprijateljske namjere. »Šta misliš?« pitao je Jimmy. »Da poĎemo onamo?« »Mislim da poĎemo. Već su nas vidjeli, pa ako su razbojnici, u svakom nam slučaju ne gine borba s njima. Ali moramo biti oprezni kako im ne bi uspjelo da nas okruţe. Bit ćemo spremni da pucamo.« »Ne vjerujem da su razbojnici. Više mi liče na ljude koji su radi zadovoljstva pošli na izlet. Njihova su odijela zasigurno još prije tjedan dana visjela u trgovini. Oruţja nose dosta sa sobom, ali to se tako svijetli i bliješti da nije moguće da su ga upotrijebili. Konjima se vidi da su svjeţi i hranjeni mljevenim kukuruzom, tako da mi se čini kako smo susreli neke bezopasne izletnike. Uvijek mi je draţi susret s takvim ţutokljuncima negoli s ljudima kojima je jedini zadatak da vlasništvo tuĎih ljudi pretresu u svoje dţepove. PriĎimo im, dakle!« Obojici nije ionako ništa drugo preostalo, jer su ova šestorica podboli konje i pojurili im ususret. »DoĎite bliţe!« povikali su Jimmyju i Davyju. »Vidjet ćete nešto!« »Šta to?« upita debeljko. »DoĎite samo! Poţurite!« Sad su se sreli. Lica ove šestorice, što su dosad bila ozbiljna i zabrinuta, odjednom su sasvim promijenila izraz. Dvanaest očiju upravilo se iznenaĎeno u oba lovca. Tada im je započelo nešto trzati oko usnica i na kraju prasnuše svi u zvonki šestoglasni smijeh.

»Egad!« poviče jedan. »Koga to vidimo? Dvojicu čudnovatih svetaca!« »Really wonderful fellows! Look at those chaps!« smijali su se i vikali svi od reda. »Molim vas, gospodo, dozvolite nam da vas pomno razgledamo!« reče kolovoĎa. »Nešto takva nismo još nikada vidjeli.« Lovci se dosad nisu ni pomakli. Ali kad se ovaj čovjek pribliţio dugačkom Davyju, potjera lovac svoju mazgu nekoliko koraka unatrag i upita: »Hoćete li mi ponajprije reći svoje ime, sir?« »Zašto ne? Zovem se Leader.« »Hvala! Dakle, mister Leader, ja vrlo rado činim svakome usluge. Zadovoljit ću i vas, ali moram vas upozoriti da moja puška lako opali.« To je zvučalo tako ozbiljno da je smijeh začas prestao. Leader odgovori: »Imate li moţda namjeru da se otarete o nas?« »Ni u kom slučaju! Tarite se sami ako ste prljavi i uzmite k tome dosta sapuna i vode!« Tada Leader posegne za svojim revolverom i zaprijeti: »Umirite se, sir! Moje kugle nisu uglavljene tako čvrsto kao što to vi mislite.« »Pah!« nasmija se Davy. »Ne budite smiješni. Vaša je prijetnja djetinjasta!« »Tako, dakle! Budite dobri i recite nam svoja imena kako bismo znali s kakvim slavnim junacima imamo posla.« »Ja se zovem Kroners, a moj saputnik Pfefferkorn.« »Na ta imena ne trebate sebi ništa umišljati, jer ovako se moţe zvati samo jedan Nijemac, a ljudi takvog podrijetla ne vrijede ovdje ništa.« »To je stanovište koje vam ne ţelim oduzeti. Ja nisam liječnik za luĎake. DoĎi, Jimmy!« Dugonja je pognao svoju mazgu, a debeljko ga je slijedio. Obojica nisu ni pogledali mjesto na kojem su stajali ovi ljudi; odjahali su onamo gdje su se stranci bili prije zaustavili. Tamo ih je dočekao jeziv prizor. Na zemlji su se vidjeli mnogi tragovi ljudi i konja kao da se ovdje odvijala neka borba. Uginuli konj leţao je ovdje bez sedla. Lešina toga konja bila je rastvorena i komadi ponutrice nalazili su se naokolo,bilo je to ogavno djelo lešinara što su ih Davy i Jimmy promatrali kako lete naokolo. Ali nije to bilo ono čega su se obojica prestrašili. U blizini uginula konja nalazio se leš bijelca koji je bio skalpiran. Lice mu je bilo unakaţeno rezovima bodeţa i tako potpuno nepoznato. Istrošeno odijelo odavalo je da je taj čovjek morao biti zapadnjak. Metak, što ga je pogodio pravo u srce, prouzrokovao je njegovu smrt. »Dobri boţe! Što se to moralo ovdje dogoditi?« povikao je Jimmy silazeći s konja i prilazeći lešu. I Davy je takoĎer sjahao i kleknuo kraj leša.

»Ima nekoliko sati što je mrtav«, utvrdio je pošto je rukom opipao mrtvom čovjeku prsa. »Hladan je, a i krv više ne teče.« »Pretraţi ga! Moţda ćemo nešto naći, neki predmet, koji će odati tko je taj mrtvi čovjek.« Davy ga je poslušao a učinio je to upravo u trenutku kad su šestorica jahača polako nailazili. »Stanite!« povikao je Leader. »Pretraga dţepova mrtvacu strogo je zabranjena. Ne dopuštam da se leš opljačka.« Zajedno sa svojim pratiocima sjahao je i pristupio lešu. Zgrabio je dugajliju za ruku i visoko mu je podigao, a Davy je to sasvim mirno dopustio. Oba trapera izmijenili su poglede, a tada Jimmy upita: »Kako ste uopće došli na tako mudru misao da ţelimo opljačkati ovog mrtvaca?« »Zar moţda niste posegnuli u mrtvačeve dţepove?« »Zar to ne bi moţda moglo imati i drugu svrhu?« »Što se vas tiče, zacijelo ne. Odmah je jasno kad vas čovjek pogleda kakva ste vi čeljad.« »U vas je odista veoma oštar um, mister Leader.« »Budete li drski, bit ćemo veoma kratki s vama! Uhvatili smo vas na djelu! Vaš drug je imao ruku u dţepu ubijenog čovjeka. To je dosta. Povlačite se oko mjesta zlodjela. To je sumnjivo. Tko su ubojice? Čuvajte se, inače biste mogli visjeti.« Davy je podrugljivo slegnuo ramenima, a Jimmy je nastavio: »Svi vrazi, vi ste odista strog čovjek. Ponašate se upravo tako da u vama valja poštovati najvišeg činovnika u Drţavama.« »Ja sam pravnik«, odgovori Leader ponosito i kratko. »Pravnik, dakle! Vi, znači, spadate u visoko učene ljude kojima je zadaća da se probijaju kroz paragrafe. Ja vam se divim, sir!« Davy je ironičnom kretnjom skinuo šešir. »Ne budite ludi!« prijetio je Leader. »Ja sam odista nešto kao notar, a znam sebi pribaviti poštovanje. Ova časna gospoda odabrala su me da budem voĎa. Dakle, to će vrijediti i za vas.« »Lijepo, lijepo!« slagao se Jimmy. »Mi se tome zapravo i ne protivimo. Budući da ste pravnik, vama će biti najlakše da ovo kriminalno djelo razjasnite.« »Tako je. Prije svega stojim na tome da se vi ne smijete udaljiti prije no što ja budem sve tačno razjasnio i istraţio i prije no što izdam odgovarajuću odluku. Slučaj bi vam mogao biti veoma neugodan.« »Oh, to nas ne brine, jer smo osvjedočeni da će vašoj mudrosti uspjeti da sve razjasni.« Leader je pretpostavljao da je bolje uskratiti odgovor ovoj novoj zlobnoj primjedbi. Umjesto toga zapovjedio je svojim pratiocima:

»Drţite njihove konje kako se osumnjičeni ne bi dosjetili da pokušaju pobjeći.« Oba trapera su i to mirno dopustili. Osobito su se zabavljali da promatraju kako će se ovi neiskusni ljudi ponašati. Pronaći skalpiran leš samo po sebi je već ozbiljna stvar iako su prerijski lovci i na takve stvari naviknuli. Ali prizor kao što je bio ovaj — to je bilo nešto strašno. A k tome valja pribrojiti i bojazan koju su osjećali Davy i Jimmy za same sebe. Bilo im je jasno da je to djelo učinio Indijanac, da je Indijanac bio taj koji je ubio i skalpirao mrtva čovjeka i budući da je valjalo pretpostaviti kako taj Indijanac nije sam, trebalo je očekivati čitavu skupinu Indijanaca kako se kreću okolicom. Valjalo je, dakle, biti veoma oprezan. Pravnik je sada počeo da pretraţuje dţepove mrtvom čovjeku. Nije ništa našao, a takoĎer ni za pojasom. »On je već opljačkan«, objasnio je. »Mi se, dakle, nalazimo pred slučajem grabeţnog umorstva i duţnost nam je da pronaĎemo ubojicu. Tragovi pokazuju da to djelo nije učinio pojedinac. Bilo ih je više i ako se sjetimo toga da loša savjest razbojnika uvijek dovodi na mjesto svog nedjela, pretpostavljam da ne moramo ići daleko kako bismo našli ubojicu. Gospodo, vi ste moji zarobljenici i pratit ćete nas do prvog naselja. A to je Helmersov dom. Ondje ćemo čitav slučaj podvrći najstroţoj istrazi.« Leader se, govoreći to, obratio dvojici zapadnjaka. »Predajte nam vaše oruţje!« nastavio je zapovjednim tonom. »Rado to činimo«, odgovori Jimmy. »Eto vam moje puške. Uzmite je.« Pritom je podigao pušku i nanišanio na Leadera. Povukao je kokote na pušci. Leader je poskočio prestrašeno ustranu i po vikao: »Nitkove! Zar se kanite odupirati?« »O, ne!« smijao se Jimmy. »O obrani nema ni govora. Samo vas ţelim zamoliti da mi pušku veoma paţljivo uzmete iz ruku. Mogla bi opaliti, a tada bi vaš pravnički poziv prestao. Uzmite je, dakle, ali veoma oprezno.« »Vi se još i rugate? Čovječe, zapovjedit ću da vas veţu, vezat ćemo vas tako da ćete se svijati od boli.« »Bit će mi to veoma ugodno, jer biti dobro vezan prava je radost.« »Ne budete li me slušali, zapovjedit ću da se puca.« »Oho! Toga ćete se maniti! Kaţem vam da će svaki koji nam se pribliţi na tri koraka odmah dobiti kuglu u glavu. Što ste vi ovdje na rubu Llana estacada, što je vas desetorica advokata protiv jednog jedinog iskusnog zapadnjaka! Vaše puškice ništa su spram našeg umijeća; a to valja da vjerujete. Ne trebamo mi pravnika s Istoka. Proučili smo mi prerijske paragrafe i znamo se njima sluţiti. Osim toga mi smo pošteni ljudi, a vi ste se u nama prevarili. Ali ne bismo vas htjeli razočarati, jer vaše nas je oštroumlje veoma dobro zabavljalo. Naţalost, vi ne znate što u takvom slučaju znače netaknuti tragovi. Svojim ste konjima izgazili sve tragove. Sad je gotovo nemoguće pročitati tragove na mjestu zločina. Mi ćemo usprkos tome pokušati da vidimo što se tu moţe učiniti. Razgledajmo naokolo. Davy, ti poĎi desno, a ja ću lijevo. Prijeko

ćemo se sastati.« Ovaj govor nije promašio svoju svrhu. Nitko se nije suprotstavio, čak je i Leader šutio. Stranci su još uvijek bili smrknutih lica, ali kad su se zapadnjaci sada udaljili svaki na svoju stranu, nitko se nije usudio da ih u tome spriječi. Svaki od ove dvojice, pomno tragajući po tlu, pošao je svojim putem odvajajući se od mjesta gdje se nalazio leš. Kad su se prijeko sastali saopćili su jedan drugome svoja otkrića i potom se vratili na mjesto zločina. Ovdje su pretraţili konja mrtvačeva, a zatim su pomno razmotrili izgaţeno tlo. Paţnja, kako su promatrali svaki ma i najmanji kamenčić činila se gotovo smiješna ostalima. Napokon su ponovo porazgovarali jedan s drugim dok se nisu u nečemu saglasili. Tada se Jimmy obrati advokatu: »Mister Leader sad smo vam kadri dosta toga razjasniti. Činjenica, što je ovaj čovjek skalpiran mora da vas je nagonila na to da pomislite kako je poginuo od Indijančeve kugle. Mi smo to takoĎer pomislili, a sada to moţemo i potvrditi. Uostalom, čini se da je to i zasluţio. Ispočetka smo ga ţalili, ali ipak bez razloga kao što se sada pokazalo. Bio je to zao momak, bio je saučesnik razbojničke bande koja ovdje hara. Njih vam se valja čuvati.« Njegov je govor začudio sve prisutne. »Kako?« pitao je Leader. »Zar ste sve to pročitali iz tragova?« »Pročitali smo mi još i više.« »To je nemoguće.« »Tako govorite vi, jer ste u takvim stvarima novajlija. Trag je moguće tako tačno pročitati kao slova na stranici knjige. Naravno, za to je potrebno da čovjek bude dobar niz godina na Divljem zapadu. Čovjek prije svega nije ubijen na mjestu na kome se sada nalazi. Jeste li primijetili da je metak prešao kroz čitavo tijelo izašavši na leĎima?« »Jesam.« »DoĎite časak ovamo.« Svi su pošli za Jimmyjem, a on se nakon nekoliko koraka zaustavio pokazujući na tlo koje je bilo od čvrsta kamena. Ovdje su naišli na veliku lokvu sasušene krvi. »Što ovdje vidite?« upitao je. »To je krv«, utvrdi Leader. »Zar vam ništa drugo na um ne pada?« »Ne.« »Tada u vas baš nisu osobite oči. Pogledajte trenutak tu malu stvar ovdje! Što je to?« Jimmy je pritom podigao označeni predmet iz lokve. Stvar je bila omalena, činila se kao da je kovani novac, a usprkos krvi na toj stvari, posjedovala je metalni sjaj. Svi su promatrali predmet, a Leader napokon reče: »To je olovni metak, samo je spljošten.« »Tako je, uostalom to je metak koji je usmrtio onog čovjeka. Pogodio ga je pravo u srce. U tren oka donio je smrt. Nemoguće je da se takav dovukao do

onog mjesta gdje se sada nalazi, zacijelo ga je netko drugi onamo dovukao. Priznajete li da je tako?« »Ovako kako vi to objašnjavate, zvuči sasvim uvjerljivo.« »Pogledajte sada ovo suho mjesto puno suhe trave koje se nalazi ovdje kraj ovog stjenovitog i krvavog mjesta. Što pak tu primjećujete?« »Trava je izgaţena.« »Tko je to učinio?« »Tko da to zna?« »Mi to znamo. Ovdje je leţao čovjek i kako je nemoguće otkriti ma i najmanji trag krvi, valja pretpostaviti da nije bio ranjen. Sasvim kraj tog mjesta primjećujemo crtu u mekanom pijesku. Ta crta je gore široka, a nadolje se suzuje. Čime je ta crta načinjena?« »Moţda petom čizme.« »Nije tako! Odmah ću vam i dokazati da je čovjek, koji je ovdje leţao, nosio mokasine, a ne čizme. Ta crta bi sasvim drugačije izgledala kad bi bila učinjena petom od čizme. Bila bi krupnija. A nama se čini više kao da je ugao kundaka. Budući da nije jednake debljine već nešto dublje počinje, a na drugom kraju izlazi u obliku kuke, sigurno je da nije učinjena polako, mirnom kretnjom već veoma ţurno. Napokon, pogledajte utisnuće ovdje, na donjem dijelu traga. Kakvoj okolnosti valja zahvaliti nastajanje tog utisnuća?« Tek pošto je Leader ovo mjesto tačno promotrio, zaustio je: »Čini se gotovo kao da se netko ovdje okrenuo na peti.« »Ovoga ste puta u pravu. Trag je osim toga dovoljno jasan. Ako tačno ispitate mjesto, morat ćete priznati da ovdje nema govora o peti čizme, već je to cipela bez pete, dakle mokasin. Ovdje je otisak samo jedne noge, ali ne i druge, iako je tlo podosta meko. Što slijedi iz toga?« »To ja ne znam.« »Brzina kretnje koju sam već bio spomenuo. Ovaj se čovjek ovdje u najvećoj ţurbi bacio na tlo, tako da mu je druga noga ostala u zraku i nije mogla ostaviti traga u pijesku. Da je taj čovjek imao vremena, pa da se u miru ispruţio po tlu, morali bismo svakako naći tragove obiju nogu. Valja, dakle, sa sigurnošću pretpostaviti da je bilo razloga zbog čega se nenadano bacio na tlo. A kakav je to mogao biti razlog?« Advokat se zamišljeno pogrebao iza uha. »Sir«, reče on, »moram priznati da nismo kadri slijediti vaše misli i račune tako brzo kao što mislite.« »To upravo dokazuje da ste zelembaći. U takvim prilikama ovisi ţivot o trenutku. Čovjek nema vremena da razmisli što će učiniti, riječ je o tome da mu pogled bude bistar, brz i siguran. Razjasnit ću vam šta se ovdje dogodilo. Ogledajte se oko sebe, i recite mi da li primjećujete nešto napadno ovdje u blizini?« Šestorica se ljudi počeli ogledavati, ali su ubrzo odmahnuli glavama. »Dakle«, nastavi Jimmy, »promotrite ovu juku. Kad je gledate, vi zacijelo nešto i opaţate.« Spomenuta biljka bila je vrsta juke gloriosa; nekako je zaostala u tom pjeskovitom tlu i nije se baš osobito razvila. Cvala je još i imala bijelo-purpuran

i prozračan cvijet. Mnogo njenih krutnih, uzanih, oduljih i modrozelenih listova leţalo je na zemlji. Nisu bili sami popadali. Netko ih je pokidao. »Netko je bio ovdje i poigrao se s ovom jukom«, utvrdi Leader vaţna lica. »Zar tako? A tko bi to mogao biti?« »To ja ne mogu znati.« »Moguće je to doznati, jest, čak i moramo to doznati. Čovjek taj nije dotakao biljku ali joj je izdaleka poslao kuglu koja joj je rasula lišće i učinila tu rupu kroz peteljku. Zar to ne vidite ?« Stranci su tek sada to primjetili. Jimmy je nastavio: »Nitko baš neće iz dosade nišaniti u neku biljku. Kugla je bila namijenjena onome tko se iza ove biljke bacio na tlo. Ako zamislimo liniju od ove juke od mjesta gdje se nalazio čovjek koji je pucao i ako tu pravu liniju produţimo, tačno ćemo znati odakle je pucano. Budući da je udarila o donji dio peteljke, cijev puške nalazila se poprilično visoko iznad razine zemlje, a vi biste mi sada mogli reći što valja zaključiti iz te činjenice?« Svi su gledali Jimmyja zbunjeno, ali ništa nisu odgovarali. On je ponovo nastavio: »Onaj, koji je pucao, zacijelo nije stajao na zemlji, već je bio u sedlu. Iz svega što smo ovdje našli valja zaključiti slijedeće: Jedan naoruţani Indijanac stajao je ondje gdje smo mi naišli na trag. Neki jahač, koji je dolazio otprilike sa sjeveroistoka, pucao je s konja na njega; Indijanac se pritom, a da ga kugla nije pogodila, u tren oka bacio na zemlju i to tako da je licem bio okrenut spram neba. Zašto je to učinio? Za to ima samo jedno razjašnjenje, naime: htio je dovabiti napadača; htio ga je tim poloţajem uvjeriti kako je mrtav. Jahač se odista pribliţio ...« »Kako to znate?« pitao je Leader začuĎen. »Pokazat ću vam to. Vratimo se na mjesto gdje leţi mrtvac!« Jimmy je poveo Leadera do leša i kraj njega k mjestu gdje se nalazila oskudna šumica niskog drveća i ponešto malih izdvojenih pjeskovitih površina. Tu se moglo vidjeti poveći otisak u pijesku i Jimmy upita kako je taj otisak mogao nastati. »Čini se kao da je i ovdje netko leţao«, reče Leader. »U pravu ste što tako mislite. Ali tko je to bio?« »Zacijelo onaj ubijeni, prije no što je umro.« »Nije tako, jer čovjek je tako dobro pogoĎen u srce da se više nije mogao micati. Bilo bi mu nemoguće da se dovuče dovde. Uostalom, morali bismo naći i krvi kad bi tome bilo tako.« »Tada je to bio Indijanac koji se već i ovdje bacio na zemlju.« »I to nije tačno. Nije bilo razloga da ponovi svoje lukavstvo. Mi smo nadalje već utvrdili da nije bio ranjen, dok je čovjek koji je leţao ovdje bio zacijelo teško ranjen. Mi zacijelo imamo posla s trećom osobom.« »Ali«, reče Leader veoma začuĎen, »taj pijesak je vama naprosto otvorena knjiga! Ja u toj knjizi ne mogu da pročitam ni riječi.« I svi ostali su takoĎer bili veoma začuĎeni. Sada Davy zausti: »Da se sve to pročita nije potrebno čovjeku da otvori ni usta, a ni oči, gospodo. Svi znameniti lovci sa Zapada zahvaljuju svoje uspjehe, uz hrabrost,

lukavstvo i izdrţljivost, takoĎer i okolnosti što je svaka stopa u zemlji jasno ispisano pismo koje odreĎen čovjek, a da to i ne sluti, ostavlja. Tko nema razumijevanja za takva pisma, taj će dobiti metak ili dobar ubod noţem i takav će čovjek na nekom mjestu istrunuti gdje neće biti moguće da mu se podigne spomenik. Moj drug je rekao kako ovdje nema lokve krvi; on je u pravu. Velike lokve zacijelo nema, ali ponešto krvi lako je zamijeniti. Ova mala tamna mjesta u pijesku potječu od krvi. Čovjek, koji je ovdje leţao, bio je dakle ranjen, bio je veoma teško ranjen, jer to je vidljivo iz traga kao da se od boli savijao na tlu. Pogledajte ovo grmlje pozornije, a pogledajte, takoĎer, i pijesak ispod grmlja. Jadni čovjek polomio je grane od muke, a takoĎer je i prste zabo u zemlju. Moţete li mi moţda reći u koji je dio tijela bio ranjen?« »Da to čovjek kaţe morao bi zacijelo biti sveznajući.« »Nije tako! Rana u glavi ili gornjem dijelu tijela jako krvari, a ovdje se to nije dogodilo. Taj čovjek je bio ranjen u donji dio tijela, a to se moţe zaključiti kad čovjek sagleda njegove boli. Pogledajte još nešto. Kako je grmlje ovdje ugaţeno i kako su grane polomljene sve donde gdje se nalazio neranjeni Indijanac. A pogledajte, zatim, ovaj gotovo nevidljivi predmet, što se nalazi ovdje na tlu, a koji vi uopće niste primijetili. Što je to?« Davy digne komadić koţe s tla. Ta koţa je prije bila svijetla, ali je od vremena potamnila, a bila je osim toga sva izbrazdana urezima i crtama koje su bile sasvim tanke. Šestorica je ljudi promatrala taj komadić koţe, a pritom su mahali glavama. »Taj komad koţe«, nastavio je Davy, »otrgnut je komad s indijanskih hlača. Ranjenik, koji je ovdje leţao, bio je dakle takoĎer Indijanac. Imao je na sebi indijanske hlače koje su bile uštavljene jelenjim mozgom. Od boli je zabo prste u svoje hlače i pritom otrgnuo komadić ove koţe. Hitac u donji dio tijela, kao što je poznato, veoma je bolan. Ako vam metak leţi u utrobi, savijat ćete se kao gujavica. Bio bih začuĎen kad se taj Indijanac već ne bi nalazio u vječnim lovištima. Da nastavi jahanjem to je naprosto nemoguće, a pritom bi morao da još s jednim čovjekom sjedi na konju.« »Zar je odjahao?« pitao je Leader. »I to s nekim drugim na jednome konju?« »Tako je, sir, upravo je tako. PoĎite komad puta odatle i poĎite u pravcu odakle su došli ovi ljudi.« Davy je napustio mjesto i pošao u pravcu sjeveroistoka. Ostali su ga slijedili radoznali što će im još pokazati. Otišao je do onog luka koji je već bio opisao. Ondje je zastao govoreći: »Gospodo, vi zapravo prisustvujete predavanju kako se čitaju tragovi. Ali pritom se moramo ţuriti, jer pred sobom imamo opasnu razbojničku bandu i valja nam spasiti jednog ili čak dvojicu Indijanaca koje ova banda slijedi. Ja ću zbog toga biti kratak. Ovdje, gdje se mi sada nalazimo, prolazili su Indijanci o kojima smo govorili; onaj ranjeni i onaj neranjeni Indijanac. Onaj prvi Indijanac nije zadobio ranu na onome mjestu gdje je leţao, on je već bio ranjen ovdje. To

zaključujem iz toga, jer su njihovi konji stajali privezani glavom o glavu, a to zaključujem iz tragova. Jahali su jedan kraj drugoga, a onaj neranjeni Indijanac vodio je drugog konja za uzdu. Drugome su ruke bile potrebne da ih stavi na ranu ili da se drţi u sedlu, jer je bio potpuno iscrpljen.« Vračajući se nekoliko koraka unazad i pokazujući tada na tlo Davy je nastavio: »Da su to odista Indijanci pokazuju tragovi konja. Oba su konja nepotkovana. Ovdje moţete vidjeti da je onaj konj, koji je nosio ranjenika, poskočio. Ovdje na tome mjestu pogodio ga je metak straga u slabine i prodro mu u prsa toliko duboko da je konj još mogao poći mali komad puta; pao je ondje gdje još i sada leţi. Pritom je ranjeni Indijanac bio izbačen iz sedla, pa se dovukao do grmlja.« Davy je pošao u desno i pokazao još jednom na tlo, pritom je nastavio: »Ovdje vidimo trag jednog jahača, onoga koji je pucao na konja, a takoĎer i na ranjenog Indijanca. Konj je bio potkovan; bio je, dakle, bijelac. Pucao je na idijanskog konja prije no što je došao dovde, a to bih vam mogao dokazati kad bismo imali vremena. Tačno s mjesta, na kojem mi sada stojimo, pucao je takoĎer i na zdravog Indijanca ...« »To baš ne moţete reći sa sigurnošću.« To je rekao Leader. »Pshaw, mogu se zakleti da je tako bilo! Pogledajte naprijed, pa ćete vidjeti da naše sadašnje stajalište leţi u pravoj liniji s mjestom na kojem se Indijanac bacio na zemlju iza one juke. Tu nema nikakve sumnje. PoĎimo dalje! Tek osam ili deset koraka odatle vidimo još jedan trag. Ovuda su prošli petorica bijelaca da se zaustave na mjestu koje je tako izgaţeno. A sad vas molim da još jednoć poĎete sa mnom, da se ponešto vratimo. Uskoro ćemo biti gotovi.« Nije ostale poveo na spomenuto mjesto, već je pošao komad puta dalje gdje ih je upozorio na tri traga od kojih se jedan odvojio u stranu. Za taj trag je Davy rekao: »Taj trag potječe od jednog jedinog konja, a pripadao je bijelcu. Potkove su se duboko utisnule u tlo; ţivotinja je bila tjerana u propanj. Konj, koji je udaljen dvadeset koraka od tačke na kojoj se nalazio i već trči u propanj, zacijelo je prinuĎen da to čini. Prestrašio se i pobjegao. Kad bismo ga slijedili, zacijelo bismo ga našli kako nosi prazno sedlo i kako pase. Ovdje, lijevo odatle, vidimo drugi trag. Miran je, a konj nije potkovan. Budući da je usprkos laganu hodu trag dublji no što je onaj trag indijanskih konja, ta je ţivotinja morala zacijelo nositi teţi teret no što je to bilo prije. Zdrav je Indijanac sjedio u sedlu, a svog ranjenog druga poloţio je preda se. A sada tačno pogledajte kraj ovog traga tragove petorice bijelaca. Oni slijede Indijančev trag, ne idu tačno za njim da ga ne bi izbrisali. Tako, sad sam gotov. A sada sve izbrojite, sve što ste čuli, i recite mi kako se odvijala ova tragedija ovdje.« »Oh, bit će najbolje da to prepustimo vama, sir!« reče Leader, a to baš nije bilo glupo. »Dakle«, nastavi Davy, »ja sam, čini mi se , bio dosta jasan. Naše istraţivanje nas je dovelo do toga: šestorica bijelaca susrela su se

sjevernoistočno odatle s dvojicom Indijanaca i zapodjeli s njima borbu; jedan je Indijanac pritom bio ranjen. Indijanci su pobjegli, a bijelci su se dali za njima u potjeru. Konji Indijanaca bijahu pritom nadmoćni konjima bijelaca i dobrano su im odmaknuli. Pogledajte onog konja koji ondje leţi! Taj konj je najfinije meksikanske pasmine i potječe zacijelo od andaluzijske rase. Totem, a to znači znak njegova vlasnika, urezan mu je na lijevoj strani vrata u koţu. Ranjeni Indijanac nije bio običan ratnik, jer samo poglavice i istaknuti muţevi iz ratnog savjeta smiju posjedovati totem. Samo jedna ţivotinja bijelaca bila je kadra da ostane Indijancima za petama. Taj ih je bijelac bijesno gonio. Usudio se da napusti svoje drugare, jer Indijanci nisu mogli ništa poduzeti, a zdravi je Indijanac morao štititi ranjenoga. Dva su jadnika vidjeli svoj spas samo u bijegu. Kad bih se ja našao u poloţaju zdravog Indijanca ja bih skočio sa sedla i tako bih dočekao bijelca da ga ubijem. Budući da to Indijanac nije učinio, mora da je bilo za to razloga; taj ja razlog ne mogu dokučiti; ili je taj Indijanac bio mlad i neiskusan. Briga za drugog Indijanca zacijelo ga je zbunila. Ali lukav i pametan bio je ipak kao što će se odmah pokazati. Bijelac je uza se imao dvocijevku. Pribliţio se Indijancima toliko da je, kao što sam već rekao, jednom kuglom usmrtio konja, a to se dogodilo na mjestu gdje smo se mi, nema tome dugo, nalazili. Konj je od bola skočio, trčao je još neko vrijeme i tada pao bacivši ranjenog jahača u grmlje; ondje je ranjenik i ostao. Drugi Indijanac je u tom trenutku potjerao svoga konja da zaštiti druga. Bijelac je i na njega pucao. Budući da se njegov konj nalazio u punom trku, nesigurno je ciljao i njegova je kugla pogodila juku umjesto Indijanca. Sada je Indijanac mogao upraviti pušku na neprijatelja. Ali bio je uzrujan: drhtao je od jada, brige i napora. Njegov ţivot je ovisio o tome kako će opaliti taj hitac. Upravo zbog toga nije pucao, već se pričinjao kao da je pogoĎen; bacio se na zemlju, ali je pušku čvrsto drţao u rukama. Pritom je kundakom zaderao u pijesak, a to smo već vidjeli. Čekao je sada bijelca kako bi ga pogodio usred srca iz najbliţe blizine. Bijelac je sjahao i poţurio ponajprije ranjenom Indijancu koji se pričinjao da je mrtav. Odatle je krenuo drugom Indijancu. Zdravi Indijanac je poput munje skočio, oborio neprijatelja na zemlju i pogodio ga u srce. Pritom je njegova cijev bila tako prislonjena o prsa bijelčeva da je čoja odjeće prodrla zajedno s metkom u tijelo, a metak je, izašavši iz tijela, ostao spljošten u kamenu. Prestrašen tim hicem bijelčev konj je pobjegao. Bjeţeći okrenuo je nadesno, a to smo vidjeli čitajući tragove. Indijanac je, meĎutim, odvukao leš bijelčev k svom ranjenom drugaru da i ovaj sudjeluje u osveti. Skalpirao je mrtvaca. U tom je trenutku primijetio kako se pribliţuju i ostali protivnici. Nije se smio dulje zadrţavati na ovome mjestu. Zbog toga je brzo ranjenika podigao na zdrava konja, i sam je zatim uzjahao i otišao. Kad su petorica progonitelja naišli, i ugledali svog mrtvog drugara, zastali su da se savjetuju. Ti su ljudi zacijelo Lešinari s Llana i on je bio pripadnik te razbojničke druţine. Moţda u blizini naiĎemo, a to bi moglo biti na Helmersovoj farmi, na ljude koji će prepoznati ovaj leš. Kad bi ga našli i prepoznali to bi moglo otkriti i njihovo prisustvo, a to su htjeli spriječiti. Zbog

toga su odlučili da noţem iznakaze njegov obraz. Vidjeli ste i sami kako su to strahovito uradili, gospodo. Prije toga su mu oduzeli sve što je imao uza se. I konjsku su lešinu takoĎer rasedlali, jer je oprema, budući da je pripadala istaknutom crvenom ratniku, veoma skupocjena. Otišli su s ovog mjesta da slijede tragove Indijanaca drţeći se u njihovoj blizini. Valja očekivati da će ih dostići iako su im konji slabiji od indijanskog konja, jer ovaj nosi dvostruk teret. Kad ste vi ovamo došli, mister Leader, već je jedna ptica napala konjsku lešinu. Potjerali ste je hicem iz puške. Taj smo hitac mi čuli. To nas je dovelo ovamo.« »Meni se čini«, reče Leader, »da se ta stvar odista tako zbila kao što ste je vi nama prikazali. Vidim da je u vas dobro oko, a da ste takoĎer i oštroumni.« »Što se moga oštroumlja tiče ja sam time zadovoljan i ne bih se htio ni sa kime mijenjati. Sad bih vas, meĎutim, htio zapitati što ste namislili uraditi u ovome trenutku?« »Baš ništa. Sve nas se to ne tiče. Ovdje je riječ o Indijancima.« »Zar samo o Indijancima?« upadne mu Jimmy u riječ. »Samo o tome? Zar Indijanci nisu ljudi?« »To ne mislim poricati. Ipak su toliko ispod nas da bi nas to vrijeĎalo kad bismo se izjednačivali s njima.« Jimmy mu je odgovorio suspreţući bijes: »Ako je tome tako, sir, tada mi odista nećemo biti u prilici da vas uvrijedimo, jer nam na um ne pada da vas usporeĎujemo s njima. Ta su se dvojica Indijanaca ponijeli kao junaci, u najmanju ruku jedan od njih, kojega smatramo mladim. Sasvim je nemoguće tako neiskusne ljude kao što ste vi uporeĎivati s njima. Ali za volju boţju ne smatrajte se boljim ljudima od njih. Bijelci su ušli u ovu zemlju da iz nje isteraju prave vlasnike te zemlje, naime Indijance. Čitave rijeke krvi i rakije protekle su, a zajedno s time ovdje se odvija pravo masovno umorstvo. Nasilje, prijevara, podlost, kršenje riječi - svega je toga ovdje bilo i sve to uništava plemena koja nastavaju preriju. Indijance tjeraju od mjesta do mjesta, s jednog područja na drugo. Čim im se dodijeli novo područje gdje bi mogli ţivjeti u miru i spokoju, odmah se pronalazi bilo kakav razlog da ih se potjera. Prodaju im prašinu umjesto brašna, tucani ugljen umjesto baruta, prodaju im i dječje puške uvjeravajući ih da su puške koje ubijaju medvjede. Ako to Indijanci ne dopuštaju, nazivaju ih buntovnicima i masovno ih ubijaju. Ako se predaju svojoj sudbini, nazivaju ih glupanima i zaostalim ljudima. Ako brane svoju koţu, nazivaju ih razbojnicima i ubojicama koje valja bez milosti i nemilosrdno iskorijeniti. Ovdje se zbiva nešto kao s divljim zvijerima: jedna uništava drugu, a onaj jači govori: 'Ja sam u pravu!' A ja vam, gospodo, kaţem da sam naišao meĎu tim prezrenim i gonjenim muţevima i na takve, koji više vrijede, koji deset puta više vrijede negoli vas šestorica i čitave stotine vama sličnih.« Debeljko se malo pomalo bio zagrijao, Leader mu je, meĎutim, ipak odgovorio tvrdoglavo:

»Mi vas nismo pitali za vaše mišljenje, mi smo slobodni, samostalni ljudi, koji i sami znaju što im je činiti.« »Ne čini mi se da je baš tako. Vi, na primjer, govorite, kako vas se ne tiče sve ovo što se ovdje dogodilo. Budete li tako mislili, mogli biste uskoro zagristi u ovu suhu travu gdje biste i poginuli.« »Oho! Moţda mislite da bismo se nečega morali bojati? Došli smo dovde čak iz St. Louisa, a nadam se da ćemo dospjeti i dalje.« »Došji ste iz St. Louisa?« smijao se Jimmy. »Zar je to nešto odista vrijedno? A ja vam kaţem da opasnost tek ovdje počinje. Nalazimo se na granici gdje svatko ţivi po svome ćefu i svatko se mnogo zanima za tuĎu imovinu i malo ga se tiče ţivot bliţnjega. S onu stranu Llana estacada prostire se područje koje nastavaju Komanči i Apaši. Tko lakoumno upadne izmeĎu ta dva mlinska kamena lako bi mogao biti samljeven. Ovdje na tom mjestu sastali su se bijeli razbojnici i crveni ratnici. Ako izuzmemo bijelce, mi se moramo zapitati što su ovdje htjeli Indijanci. Ako se dva Indijanca potucaju sami područjem, u deset slučajeva valja očekivati da su uhode koji pretraţuju okolicu i pripremaju neki ratni pohod. Meni se ta stvar ne čini toliko nevina kao što vi to mislite. Ja ne znam cilj i razlog vašem pohodu. Mi smo nakanili prijeći Llano estacado, a ovdje valja dobro otvoriti oči, inače bi se nekome lako dogodilo da naveče legne ţiv, a ujutro polazi kući kao ţalostan leš.« »Ako nas pitate o našem putu, i mi kanimo prijeći Llano estacado; pošli smo u Arizonu.« »Zar još nikada niste bili prijeko?« »Nismo.« »Čujte me, ne uzmite mi to za zlo, to je besprimjerna neopreznost! Vama se Llano estacado čini zacijelo kao lijepa i miroljubiva okolica, kojom čovjek valja samo da projaše.« »No, tako glupi zacijelo nismo. Upoznati smo s opasnostima o tome smo mnogo slušali, a takoĎer i čitali.« »Tako, dakle! Hm, hm! Čuli ste i čitali o tome! To mi se čini upravo tako kao da ste slušali i čitali o tome kako je arsen, na primjer, otrovan, a ipak mislite da biste ga mogli čitavu funtu progutati i ostati ţiv. Zar se niste dosjetili bar tome da najmite nekog vodiča koji je upoznat s putovima i opasnostima.« Jimmy je dobro mislio strancima. Leader je, meĎutim, ljutite povikao: »Molim vas da nam ne propovijedate! Mi smo muţevi, razumijete li? Uostalom, mi imamo vodiča.« »Zar tako? Gdje je taj čovjek?« »Pojahao je ispred nas.« »Čudnovat je to način voĎenja. Gdje vas čeka taj čovjek?« »U Helmersovu domu.« »Dakle, tako! Ako je tome tako onda je stvar u redu, Helmersov ćete dom lako naći. Ako ţelite mogli biste se nama pridruţiti, jer i mi kanimo poći k Helmersu. Da li bismo mogli doznati tko je vaš vodič?«

»To je poznati zapadnjak kao što su nam rekli. On je Llano estacado već nekoliko puta prošao. Njegovo pravo ime zapravo i ne znamo. Uvijek ga nazivaju Juggle-Fred.« »Grom i pakao, Juggle-Fred!« poviče Jimmy. »To je dobar momak i njega vam od svega srca preporučam. Radujem se što ću ga ponovo vidjeti. U svakom slučaju poći ćemo zajedno, jer i nas dvojica kanimo prijeći u Arizonu.« »Zar i vi? Zašto? Zar moţda zbog dijamanata koji su naĎeni ondje?« »Moţda«, reče Jimmy suzdrţljivo. »Mi, prema tome, ne moţemo putovati zajedno, jer i nas zanimaju dijamanti. Vi ste, znači, naši suparnici.« Leader je to rekao sasvim odreĎeno i pritom promatrao zapadnjake gotovo neprijateljskim pogledom. Jimmy se glasno nasmijao govoreći: »Stvar je naprosto vesela! Vi nas smatrate svojim suparnicima! To je ponovo dokaz kakvi ste zelembaći. Zar vi mislite da dijamanti u Arizoni leţe naprosto na zemlji i da čovjek ne treba da ništa drugo radi već samo da ih sagibajući se pobire? Kopači zlata se moraju uvijek udruţivati ţele li nešto naći, a traţioci dijamanata jednako tako. Pojedinac propada.« »Nas smo već šestorica i uza se imamo dovoljno novaca da ne propadnemo.« »Čujte me, tu stvar nemojte nikome reći. Mi smo pošteni ljudi kojih se ne morate bojati. Drugi bi se zacijelo potrudili da ne morate svoj novac dugo nositi uza se. To što ne ţelite našu pratnju nama je svejedno. Ali vam predlaţemo da budete s nama u društvu bar do Helmersova doma. To mjesto ne moţete danas dokučiti i morali biste prenoćiti ovdje. U tom slučaju je dobro da imate uza se ljude koji su na Divljem zapadu kod kuće.« »Kada vi polazite odatle?« »Naravno, odmah! A vi radite što vas je volja.« Jimmy je polagano pošao ka svom kljusetu i uzjahao. Davy je slijedio njegov primjer. Polako su pošli za tragom koji je vodio na zapad. Ostali su trenutak zastali da bi se svjetovali, tada su pošli za obojicom lovaca. Kad su ih stigli, okrenuo se Davy pitajući: »No, što ste zaključili?« »Poći ćemo s vama do Helmersova doma, ali samo do tog mjesta.« »To je veoma dobrohotno od vas.« Davy se ponovo okrenuo i od tog trenutka ponašali su se zapadnjaci kao da nitko nije kraj njih. Pognali su svoje ţivotinje brţe i sjedili u sedlu kao svi pravi zapadnjaci, pognuti spram naprijed, prividno pospani i tromi kao da zapravo ne znaju jahati. Ostali jahači trudili su se da se drţe u sedlu što ispravnije. »Pogledajte ove momke!« reče Leader svojim pratiocima. »Ne znaju jahati. To se jasno vidi. A htjeli bi biti zapadnjaci! Ja to naprosto ne mogu vjerovati.« »Ja takoĎer u to ne vjerujem«, reče jedan. »Tko tako sjedi u sedlu kao što to oni čine, taj neka mi se ne pravi da poznaje Zapad. Pripovijest o čitanju

tragova, koju su nam malo prije odglumili, bila je, obična prijevara. Sve je na njima loše i vonja po probisvijetu. I njima da čovjek povjeruje.« »O tome nema ni govora. I njih da uzmemo u Arizonu? Ta nismo budale! Momak se naprosto preobrazio kad je čuo da uza se imamo novaca. Prikazivao se poštenjakom, ali samo zbog toga, jer smo mi šestorica, a njih su samo dvojica. Kad budemo legli, valja pripaziti da ne pobjegnu s našim novcem, a mi da ne ostanemo leševi. Čitavo njihovo ponašanje dozvoljava da čovjek povjeruje kako ne prezaju ni pred čime.« Tlo se počelo uspinjati. Nailazili su na kamenje, a Jimmy i Davy su se sve niţe saginjali, jer više nije bilo lako razaznavati tragove. Uto debeljko iznenada zaustavi svoga konja, pokaţe rukom naprijed i reče: »Pogledaj onamo, starino! Kakva su ono bića ondje?« Davy je oštro promatrao označenu tačku neko vrijeme i tada rekao: »Dvije su to sasvim poznate vrste bića, naime pet konja i jedan čovjek, pri čemu su konji mnogo više vrijedni od čovjeka.« »Hm, pet konja! S njima su zacijelo i pet jahača, a budući da vidimo samo jednoga, zanima me gdje se kriju ostala četvorica.« »Čini mi se da nisu daleko. Ako se pribliţimo komad puta, mogli bismo ih moţda otkriti. Razdaljina je još prilično velika. PoĎimo još komad puta!« Dok je Davy ponovo pognao svoju ţivotinju, govorio je i dalje: »Pred nama se nalaze bijelci, jedan je od njih onaj ubijeni. A čini mi se kao da prijeko vidim na tlu nešto nalik na ljudsku spodobu. Razgledaj dobro one tačke ondje.« To što je nazvao tačkama bila su četvorica ljudi koji su sačinjavali pravu liniju i bili udaljeni jedan od drugoga u gotovo tačnom razmaku; polako su se pribliţavali napredujući u istom pravcu. »To su ona četvorica kojima pripadaju konji«, reče Jimmy. »Nalaze se na kamenitom tlu i traţe tragove Indijanaca koje su izgubili. Sudeći po prednosti koju su imali mora da se već dulje vremena bave tim poslom. To je siguran znak da baš nisu dobri čitači tragova. Primijetili su nas. Vidiš li kako se ţure k svojim konjima.« »Kako ćemo se mi ponašati?« »Hm! To su nitkovi; o tome nema sumnje. Zbog vlastite sigurnosti morat ćemo ih pripaziti na prste. Ipak mi se ne čini razboritim da se brinemo suviše za njihove poslove. Bit će bolje da ne primijete što mi mislimo o njima. Ako nam se ne suprotstave, mi bismo im mogli pokazati da smo miroljubivi. PoĎimo, dakle, naprijed! Čekaju nas.« Sestorica traţilaca dijamanata su takoĎer sada ugledali jahače, te su se sasvim priljubili zapadnjacima. Osjećali su se, dakle, ipak u njihovu društvu sigurniji negoli da su sami. Petorica stranaca stajali su kraj svojih konja pušaka spremnih za pucanje. »Stoj, inače pucamo!«

Davy i Jimmy su usprkos tome nastavili jahanjem. Leader i njegovi ljudi poslušno su zastali. »Stanite, kaţem vam!« ponovio je jedan od razbojnika. »Još jedan korak i mi ćemo pucati.« »Nesmisao!« smijao se Jimmy. »Valjda se ne bojite dvojice miroljubivih ljudi! Čuvajte metke! I u nas ima ponešto metaka.« Razbojnici nisu zapucali. Moţda zbog toga što i nisu bili zabrinuti, jer su svoju prijetnju samo olako izgovorili, a moţda i zato što ih se dojmio miran i siguran nastup obojice zapadnjaka. Dopustili su obojici da im se pribliţe, ali su još uvijek bili spremni da zapucaju. Onaj meĎu njima koji je govorio bio je veoma snaţna rasta. Gusta, crna i puna brada pokrivala je donji dio njegova lica, tako da mu nisu mogli vidjeti usne. Ali po njegovu izgovoru moglo se predmnijevati da mu je usna rasječena. Kad su se zapadnjaci zaustavili pred njime, rekao je ljutite: »Zar ne znate kako se valja ponašati na Zapadu? Tko biva zaustavljen, mora da stane. Jeste li me razumjeli? Vaš ţivot zahvaljujete samo našoj dobrohotnosti.« »Ne budite toliko oštri, čovječe«, odvrati mu Jimmy. »A kome vi zahvaljujete što još ţivite? I u nas su puške.« »Grom i pakao, vi nam prijetite? Mi smo kadri pogoditi muhu na stotinu koraka; to valja da zapamtite! Što vas goni da se krećete ovim krajem?« »Tome se moţete i sami domisliti. Htjeli bismo pogledati pomrčinu sunca koja je ovdje najvidljivija.« Čovjek s bradom nije znao kako da shvati ovaj ozbiljan odgovor. Začudio se i zapitao: »Kada će biti pomrčina?« »Noćas, u ponoć i pet minuta i jedanaest sekunda. Kaţem vam, takva pomrčina sunca u ponoći nešto je sasvim veličanstvenog.« »Čovječe, ţelite li nas vući za nos?« prasnuo je bradati čovjek. »Čuvajte se!« »Mi to zacijelo činimo«, smijao se debeljko. »Dugački Davy i debeli Jimmy su poznati kao oprezni zapadnjaci.« »Dovraga!« poviče crnobradi. »Čuli smo već za vas. Davy i Jimmy su par smiješnih momaka i uvijek sam ţelio da ih vidim. Nadamo se da ćete nam dopustiti da vidimo vašu smiješnu predstavu. Dobro ćemo vam platiti. Pet centi vrijedi čovjek, a jedan cent konj.« »To čovjek rado čuje! Takav prijem jedva da bismo mogli dočekati u tom cirkusu. Ali mi uvijek nastupamo samo kad je pomrčina sunca. Morat ćete, dakle, pričekati do ponoći. Ali ako ste nestrpljivi, u meĎuvremenu biste mogli i sami upriličiti predstavu. Da li čovjek moţda moţe doznati vaša časna imena?« Te riječi izgovorio je tako ljubazno da je crnobradi mirno odgovorio: »Zovem se Stewart, imena mojih drugara nije potrebno da spominjem. Odakle dolazite?« »Iz kraja koji se nalazi iza nas.«

»A kamo kanite?« »U predio koji se nalazi ispred nas.« »Tako! To je veoma mudro rečeno. Kako se čini naumili ste u Helmersov dom.« »Budući da ta kuća neće k nama, moramo mi pojahati k njoj. Hoćete li s nama?« »Hvala lijepo! Imamo mi drugog posla. Jeste li vidjeli tragove koji su vam bili pred nosom?« »Što nas se tiču tragovi! Potječu zacijelo od onih ljudi koji takoĎer idu u Helmersov dom. To ćemo mjesto i bez tragova naći.« »Jeste li naišli na leš?« »Jesmo.« »Što mislite o tome?« »Netko je mrtav. A kad je netko mrtav, taj nas više neće ugristi.« Stewart je obojicu zapadnjaka pogledao dugim ispitivačkim pogledom. Nije vjerovao toj hladnokrvnosti. Ali kad u njihovom otvorenom i poštenom pogledu nije primijetio ni traga nepovjerenju, nastavio je: »I mi smo vidjeli mrtvog čovjeka i mrtva konja. Bila je šteta da ostavimo sedlo i ormu da istrune. Zbog toga smo oboje uzeli.« »Da smo mi naišli na sve to prije vas, mi bismo takoĎer to isto učinili.« »U pravu ste. Slijedili smo poslije toga trag iako on nije vodio u našem pravcu. Tu smo ga izgubili i uzalud se trudimo da ga ponovo naĎemo. Uskoro će noć, pa smo odlučili da prestanemo s traganjem, poći ćemo ponovo svojim ranijim putem.« »Kamo kanite?« »Prijeći ćemo Llano estacado, idemo u El Paso, a poslije toga dalje u Arizonu.« »Pošli ste u potragu za dijamantima?« »Nismo. Ta nas groznica nije zahvatila. Mi smo pošteni i mirni farmeri, a prijeko nas čekaju roĎaci koji se trude da nam osiguraju dobru zemlju. ObraĎivat ćemo je. Drago kamenje neka traţi netko drugi. Farma donosi polaganije, ali mnogo sigurnije prihode.« »Svatko neka čini što ga je volja! Budući da ste farmeri, ne čudi me što niste kadri pronaći tragove. Sposoban vodič bi ih odmah našao.« »No, vi ste poznati kao dobri vodiči. NaĎite ih vi. Radoznao sam hoćete li uspjeti.« Crnobradi je to rekao podrugljivo. Ali Jimmy odgovori mirno: »Lako to moţemo učiniti, iako nas se ta stvar ne tiče. Vi ćete vidjeti da ćemo naći ono što traţimo.« Oba zapadnjaka su počeli obilaziti mjesto u dalekim krugovima. Tihi zviţduk dozvao je njihove konje i slijedili su gospodare kao psi. Njihovi pratioci su takoĎer u meĎuvremenu došli do mjesta sastanka, a za vrijeme razgovora su šutjeli slušajući. Sada, pošto su oba zapadnjaka otišli, upitao je Stewart:

»Došli ste zajedno s ova dva pokućarca, ali mi se čini kao da niste članovi njihova društva. Recite nam nešto o tome.« »Rado ćemo to učiniti«, odgovori Leader. »Susreli smo se s njima kraj leša, ali njihovo ponašanje nas nije obavezalo da s njima sklopimo prijateljstvo.« »Dobro ste uradili. Ta dvojica baš nisu na osobitu glasu. Naravno, to im nisam rekao u lice. Nas su već davno upozorili na to. Oni su neka vrst dobavljača razbojničkim bandama koje napadaju putnike u Llanu estacadu. Nedavno su ovdje u blizini opljačkane i ubijene četiri porodice. To, što se ova dva momka ovuda skiču, pokazuje da su i oni bili sudionici tog nedjela i da traţe nove ţrtve. Nas, meĎutim, neće oni uhvatiti.« »To sam odmah pomislio. Pri prvom susretu ja im nisam vjerovao. Nagovarali su nas neka poĎemo s njima.« »Kamo su vas zvali?« »Pozivali su nas da poĎemo do Helmersova doma, a tada kroz Llano estacado u Arizonu.« »Ostavite se toga, sir! Nikad ne biste stigli u Arizonu. Polazite li onamo da traţite dijamante?« »Mi ćemo dijamante kupovati, a ne traţiti.« Stewart je brzo pogledao jednog od svojih ljudi i potom je nastavio što je moguće ravnodušnije: »Nećete praviti velike poslove, sir. Onaj tko kupuje dijamante mora imati novaca uza se, mnogo novaca.« »Mi ga imamo.« »Ali veza izmeĎu Arizone i San Franciska veoma je nepouzdana. Naravno, pretpostavljam da vam novac dolazi iz San Franciska. Neće vam biti lako ako vam bude potreban. I mi moramo isplatiti velike svote za zemlju. Umjesto da nam dolazi novac iz San Franciska, mi smo ga radije ponijeli. To je sigurnije.« »Niste vi jedini koji tako mislite. I mi nosimo svoj novac uza se.« »Pametno ste uradili. Valja ga meĎutim dobro sakriti, jer čovjek nikad ne zna što se moţe dogoditi. Mi smo ga, na primjer, ušili u našu odjeću. Neka ga naĎe lopov iz Llana estacada! Kao što sam već rekao, ja ovoj dvojici skitnica ne vjerujem. Oni znaju kamo mi kanimo, pa će se poţuriti da to dojave svojoj druţini. Zbog toga ćemo biti toliko mudri, pa ćemo poći sasvim drugim pravcem. Savjetujem vam da i vi tako nešto učinite i da sebi naĎete dobrog i spretnog vodiča.« »Već smo to uradili. On nas čeka u Helmersovu domu.« »Tko je vaš vodič?« »Zovu ga Juggle-Fred.« »Juggle-Fred?« poviče Stewart dobro hinjenim strahom. »Jeste li poludjeli, sir?« »Zašto to mislite?«

»Taj čovjek je poznati lopov. Već vam i njegovo ime govori da je tome tako! On se sluţi svakojakim umijećima, a nadaleko i široko je poznat kao varalica. Kunem se čak da je i on saučesnik ove dvojice skitnica. Nalazi se u Helmersovu domu, a i oni kane onamo. Tada će poći s vama, a u Llanu estacadu će vas ubiti. To se nas ne tiče, ali duţnost mi je da vas upozorim.« Stewart je to rekao tako povjerljivo i zabrinuto da se Leader prevario i zamišljeno poniknuo glavom: »Stvar je svakako neugodna. Zahvalni smo vam što ste nas upozorili i vjerujemo da ste u pravu. Ali sad smo bez vodiča.« »Ja nikako ne vjerujem da biste morali poći u Helmersov dom. Koji bi čovjek sagradio farmu tako blizu opasnome Llanu estacadu! To, što je učinio taj Helmers, mora vas uvjeriti da je i on u savezništvu s razbojnicima koji uznemiruju Llano estacado. On posjeduje trgovinu i zacijelo kupuje njihov plijen i daje im sve što je pak njima potrebno. To je sasvim jasno. Nitko mene ne bi doveo u tu kuću koja se tako zavodljivo i nevino zove Helmersov dom. Iza te lijepe maske krije se čitava stvar te razbojničke druţine.« »Grom i pakao, sir, s te strane mi tu stvar uopće nismo razmatrali. Ne preostaje nam drugo već da se vratimo i da potraţimo sebi drugog vodica. O tom Juggle-Fredu ne ţelimo sada više ni čuti. Recite mi, imate li vi vodiča?« »Nama on nije potreban, jer se dva moja drugara sasvim dobro snalaze u Llanu estacadu. Na njih se moţemo osloniti.« »Well! Zar ne bismo i mi mogli pojahati s vama?« »Mogli biste, ali vas upozoravam da je i to nesmotrenost koju činite. Vi nas ne poznate.« »Oh, čovjek odmah vidi da pošteno mislite; dvojica skitnica, s kojima smo dojahali, nastojali su nas uvjeriti kako ste upravo vi razbojnici.« »Zar su to rekli?« »Jesu. Mjesto, na kojem smo naišli na leš, tačno su pretraţili. Rekli su nam da slijedite dvojicu Indijanaca. Jedan od njih je ranjen, a drugi je ubio vašeg drugara; vi ste, rekli su, tom lešu unakazili lice.« »Dovraga! Zar su to rekli?« pitao je Stewart začuĎeno. »A nama su govorili kako ih se leš uopće ne tiče. Eto vam dokaza kako tim laţovima ne treba vjerovati. Tako se tajnovito i podmuklo ne ponaša pošten čovjek. Sasvim smo slučajno došli do tog mjesta. To što smo uzeli sedlo i uzdu ne moţe nam nitko predbaciti; to je pravo u preriji. Vidjeli ste nas kako pretraţujemo tragove. To smo radili samo radi sigurnosti.« »Ne morate se braniti pred nama. Mi znamo da ste pošteni ljudi i potpuno vam vjerujemo. Recite nam hoćete li dozvoliti da poĎemo s vama?« »Hm!« mrmljao je Stewart zamišljeno slijegajući ramenima. »Bit ću otvoren. Mi poznamo vas jednako tako kao i vi nas. Nikada nije uputno ovdje na Zapadu sklapati brza i neprovjerena poznanstva. Raduje nas što nam vjerujete, ali je ipak bolje da mi poĎemo sami, a da vi takoĎer učinite tako. Ipak ću vam nešto dobro svjetovati. Namjerili smo se, nema tome dugo, na neko

brojno društvo izbjeglica koji su naumili prijeći Llano estacado da nešto ondje kupe. Većinom su to Nijemci. Sinoć su se odvojili od nas i zacijelo večeras ne logoruju daleko od nas, jer će sutra ujutro dobiti vodiča. On je najslavniji i najpovjerljiviji poznavalac Llana estacada; to je skroman i miran čovjek, a zove se Tobias Preissegott Burton. Priključite se tome društvu i bit ćete sigurni. Mnogo je naoruţanih ljudi u njih i nitko se neće usuditi da ih napadne.« »Mislite li? Hm! Neka bude tako! Ali kako da naĎemo te ljude?« »Sasvim lako. Budete li odatle pošli stalno na jug i budete li vaše konje ponešto potjerali, nakon pola sata ćete ugledati osamljenu uzvišicu pred sobom odakle istječe potočić koji se gubi dolje u malenoj pješčanoj ravnici. Kraj te vode logoruju izbjeglice. NaiĎe li u meĎuvremenu noć, nećete ih mimoići, jer ćete izdaleka vidjeti njihovu logorsku vatru.« »Zahvaljujemo vam, sir. Izbavili ste nas iz velike nevolje. Odmah ćemo poći kako bismo se priključili ovim ljudima.« »A što ću reći dvojici skitnica budu li me pitali kamo ste otišli?« »Recite im što vas je volja, recite im ono što vam padne na um.« »Dobro! Ţelim vas, meĎutim, ipak upozoriti da ih morate zavarati. Ne učinite li to oni će vas slijediti i ponovo ćete im pasti u šake. PoĎite, dakle, prividno ponovo istim putem dok nam ne izmaknete iz vida. Tada okrenite na jug. Budu li me pitali zašto ste se vratili, ja ću se već nečemu dosjetiti.«

GVOZDENO SRCE Tako se ta stvar završila. Obje strane su se tako srdačno oprostile kao da su dugi niz godina dobri poznanici. Kupci dijamanata su odjahali vraćajući se vlastitim tragom, a da nisu obojici zapadnjaka uputili ni jedan pogled i nijednu riječ. Kad su se toliko udaljili da više nisu mogli čuti Stewartove riječi, crnobradi se obratio podrugljivo i smijući se svojim drugovima: »Dobro sam ih svjetovao. Kupuju dijamante! Imaju uza se zacijelo najmanje pedeset tisuća dolara. Dobra je to svotica budemo li je imali u svojim dţepovima! A što kaţete o dvojici zapadnjaka?« »Lopovi!« reče jedan. »Tako je. Kako su se samo pretvarali! Ponašali su se kao da ne znaju nabrojiti do tri, a ipak su sve saznali čitajući naše tragove. Znaju čak i to da gonimo dvojicu Indijanaca, a znaju i to da smo unakazili našeg čovjeka. Njihovo oštroumlje moglo bi nam biti opasno. Moramo ih odstraniti.« »Ali kako, kada i gdje? Nemamo vremena. Mi moramo odatle da premjestimo kolce kako bismo zavarali izbjeglice.« »Hm, jest, mnogo vremena nemamo. Ali dopustimo li da nam ova dvojica pobjegnu, prepustit ćemo najljepšu priliku. U Helmersovu domu srest će se s Juggle-Fredom, a taj je čovjek naš najţešći neprijatelj koji je kadar da nam pečenku otme s tave.« »Ubijmo ih jednostavno.« »To bi bilo najbolje. Ali pogledaj onamo, pa ih pokušaj ustrijeliti! Radoznao sam kako ćeš to učiniti.« Pokazao je lovce koji su još uvijek neprestance traţili tragove praveći se kao da ne primjećuju ni Stewarta ni njegovu druţinu. Odlazak kupaca dijamanata činilo se kao da takoĎer nisu primijetili. »K vragu!« psovao je jedan čovjek. »U pravu si. Tek sad ih pozorno promatram i vidim kako se lopovi pametno vladaju da ih ne moţemo pogoditi.« »Jest, ţivotinje idu kraj njih, a nalaze se izmeĎu nas i njih i mi bismo pogodili njihove konje. Upravo tako nas obilaze. A ne vidiš li da im je desnica stalno na pušci dok ljevicom pretraţuju grmlje. Neka samo jedan od nas nanišani na njih zazviţdale bi u tren oka i njihove kugle. Prokleto su to lukavi momci. A njihove ţivotinje takoĎer. Čini se kao da konji znaju da moraju pokrivati svoje gospodare. Idu ukorak s njima i ni sekunde nas ne puštaju iz očiju.« Odista je bilo tako. Stewart i druţina nisu mogli zapucati. Kad su sada Davy i Jimmy završili svojom ophodnjom, svoje su puške još uvijek imali spremne u ruci i u tren oka su mogli i oni zapucati. Ţivotinje su ih ponovo slijedile poput pasa.

»Što ja to vidim? Momci su otišli!« poviče Jimmy začuĎen kao da je tek sada primijetio odlazak onih ljudi. »Davno su već otišli«, potvrdi Stewart. »Eno ondje se još vide kako odilaze.« »Ali zašto se vraćaju? Htjeli su s nama poći do Helmersova doma! Zašto se vraćaju?« »Jer su glupani. Takvu neopreznost čovjek naprosto ne moţe da shvati. Izgubili su novce koje su imali uza se.« »Ah! Zar su imali novaca uza se?« »Tako je! Jedan je od njih stavio svoju lisnicu u bisagu. Dok smo vas čekali, primijetio je da se rašila i da su mu ispali novci. Naravno, silno su se prestrašili. U tren oka su se okrenuli, a da s njima pravo nismo ni riječ prozborili. Odlazeći povikali su nam da vam kaţemo kako ćete se sastati sutra navečer ili najkasnije prekosutra oko podneva u Helmersovu domu, pa će potom odmah poći s Juggle-Fredom u Llano estacado.« »Dobro! O pravom razlogu njihova nestanka ne ţelim mnogo razmišljati.« »Mislite li, moţda, da su nam lagali?« »Nisu oni vama lagali, ali vi laţete nama. Nemamo volje da vjerujemo u priču o izgubljenoj lisnici. Osvjedočen sam da će poći sasvim drugim pravcem čim ih budemo izgubili iz vida.« »Sir, ponovo me vrijeĎate.« »Baš i ne! Kaţem vam samo ono što mislim. Uostalom, nešto bih vam savjetovao, mister Stewart. Budete li još jednom nekoga upućivali, a o čem drugi ne treba da znaju, nemojte mlatarati pritom rukama po zraku, jer u danim okolnostima su kretnje jednako tako razgovijetne kao i riječi.« »Kako? Kako vi to mislite?« »Lijevom ste rukom pokazali sprem juga, a desnom ste učinili kretnju kao da ţelite prikazati obrise nekog breţuljka. Tada ste ponovo lijevu ruku ispruţili ravno od sebe, što naravno znači dolinu. Kasnije ste pokazali spram istoka, a zatim ste ih uputili na jug. Sve je to, dakle, bilo toliko jasno da bih vam mogao o tom ispričati čitavu priču.« »Učinite to.« »Veoma rado! Momci su se vratili na istok i sad će zaokrenuti, kad ih ne budemo mogli vidjeti, na jug. Ondje se, nadesno, nalazi breţuljak, odakle se slijeva prostire dolina kamo momci moraju odjahati. Budući da su stranci ovdje, a budući da ste ih vi uputili usprkos nadolazećem mraku, ta dolina mora da nije daleko. Veoma bismo rado ove noći i mi ondje logorovali.« Jimmy je govoreći to oštro promatrao Stewarta. Čovjek se nije mogao savladati. Vidjelo se koliko se prestrašio. »Činite što vas je volja, sir, ali nam nemojte pričati nikakve romane!« poviče on grubo. »Recite nam radije jeste li pronašli tragove.«

»Naravno da jesmo. PoĎite s nama! Još je dosta vidljivo da ih i vi primijetite.« »Povedite nas.« »Učinit ću to. Ali Davy, moj drug, ići će posljednji.« »Zašto?« »Da pripazi kako vaše puške ne bi pokušale da učine glupost. Pripazite, dakle, na vaše pucaljke! Ako se jednoj puški svidi da okine, Davyjev metak će odmah pogoditi vlasnika te puške.« »Sir, odista ste neugodni!« »Ipak nisam! Ja vam ţelim dobro kad vas upozoravam. PoĎimo, dakle!« Jimmy je pošao prvi upravo u onom pravcu odakle su njih dvojica bili došli. Drugi su slijedili, a na koncu je išao Davy, puške spremne, promatrajući oštrim okom svaku kretnju petorice razbojnika. Nakon malo vremena Jimmy se zaustavio, pokazao je zemlju i upitao: »Mister Stewart, što vi vidite ovdje?« Imenovani se sagnuo promatrajući označeno mjesto; odgovorio je: »Ovdje se nalazio kamenčić na čvrstu tlu koji je konjsko kopito smrvilo.« »Zar bi takav kamenčić bio smrvljen kopitom koje je potkovano?« »Ne. Taj konj je bio nepotkovan.« »Bio je to, dakle, indijanski konj. PoĎite za mnom!« Takvih su kamenčića još našli nekoliko. »Eto traga«, reče Jimmy. Prava linija izmeĎu kamenčića pokazuje zapadni pravac. Onamo je, dakle, odjahao Indijanac.« »Indijanac? Kako moţete tako odreĎeno tvrditi da je to bio Indijanac?« pitao je Stewart. »Pshaw!« odgovori Jimmy. »Oni ljudi malo prije zacijelo su vam već rekli da smo vas prozreli. Ne treba, dakle, da i dalje igramo tu igru. Vi ste Lešinari s Llana, a mi smo pošteni lovci kojima vi ne moţete ništa učiniti. Kako ste uspjeli one momke prevariti, neću vas pitati. U svakom ste ih slučaju dobrano nalagali. Mi nećemo poći na jug da ih na vrijeme upozorimo. Da budu namamljeni u Llano i da budu ondje ustrijeljeni čini se da je za njih pravi uţitak, a nama na um ne pada da im taj uţitak oduzmemo. Našu smo duţnost učinili i valja nam se brinuti o sebi. Ovdje na tome mjestu naši se putevi razilaze. Ali vi ćete prije poći negoli mi, i to odmah! PoĎite za vašim Indijancem! Ali čuvajte se da podignete pušku na nas! Mi se razumijemo s ljudima vašega kova. Cijevi naših pušaka su podignute. Još samo jedna vaša riječ, ili kakav sumnjiv pokret, mi ćemo pucati! Okrenite se od nas, okačite vaše puške za sedla i uzjašite! Zbogom, čuvajte se da se ponovo ne sretnemo!« Stao je kraj Davyja, a obojica su podigli svoje puške. »Mister Jimmy!« povikao je Stewart Ijutito. »Valjda nas nećete ubiti? Mi smo ...« »Nitkovi ste vi!« prekinuo ga je Davy glasno. »U nas su četiri metka, a vas ste petorica; posljednjeg ćemo udesiti našim kundacima. Sad vam i ja

govorim: onome, koji će kazati samo jednu riječ, prosvirat ću metkom glavu! Dakle, poĎite! Ako vas još samo minutu vidimo pred sobom, dogodit će se ono što smo rekli.« Rečeno je to bilo tonom kojem nije bilo pogovora. Sva su petorica poslušali, okrenuli su se, puške objesili o sedla, uzjahali i šuteći se udaljili. Jedan je iza sebe imao pričvršćen jahaći pribor uginula konja. Pošto su ispočetka dobrano potjerali konje, sad su ih pognali korakom, a potom se i okrenuli. Ugledali su dvojicu zapadnjaka gdje stoje na istome mjestu, ali sa spuštenim puškama. »Prokletstvo!« škrgutao je zubima Stevvart. »Tako mi se nešto još nikada u ţivotu nije dogodilo. Petorica ljudi koji se ne boje ni samog Ďavla, pa da bjeţe ispred takva dva majmuna! Kad bismo samo znali što će sada započeti.« »Lako je to dokučiti«, reče jedan. »Pojahat će za onim ljudima, pokušat će ih ponovo opomenuti.« »Sumnjam u to, jer jednom su ih već opomenuli, a ovi ih nisu poslušali. Mi se, prije svega, moramo pripremiti. Okrenut ćemo na jug. Čim ugledamo logorsku vatru onih iseljenika, zaustavit ćemo se i postaviti straţu koja će propustiti samo našeg Burtona kada bude dolazio s Helmersova doma. Izbjeglice ne smiju primijetiti naše prisustvo. DoĎu li ova dva zapadnjaka, a ja u to sumnjam, morat ćemo ih naprosto ustrijeliti. Indijance valja, naravno, pustiti da pobjegnu, iako bih svakako htio imati njihova konja. Medu braćom vrijedi tri stotine dolara, a moţda i više.« » Zapravo je to bila ludost napasti Indijance zbog konja, Jedan je sada ubijen, a drugi je pobjegao. Samo zbog toga smo navukli na svoj trag te zapadnjake. Logorovat će u našoj blizini i sutra ujutro, čim se zadani, poći našim tragom. Naići će tako na izbjeglice i čitav naš posao će propasti.« »Ne, neće to oni učiniti. Oni momci su ih uvrijedili i oni se više neće za njih brinuti. U svakom će slučaju ponajprije otići do Helmersova doma gdje će ispripovjediti susret s nama. Što će biti ondje tada zaključeno ne moţemo znati. Ne preostaje nam ništa drugo već da zapovjedimo Burtonu neka poĎe rano ujutro i neka odvali danju dobar komad puta kako bi se izbjeglice što više udaljili od ovog mjesta. Mi ćemo nestati još mnogo prije.« Razbojnici su pojahali još komad puta na zapad, a tada okrenuli na jug. Jimmy i Davy nisu ispuštali puške iz ruku sve dok im se nisu jahači posvema izgubili iz vida. Tada razvuče debeljko svoja usta mnogo šire no što su inače bila široka i zapita smijući se zadovoljno: »No, stari moj Davy, kako ti se to sviĎa?« »Jednako kao i tebi«, odgovori upitani smijući se zadovoljno. »Misliš li da su oni momci odista izgubili svoj novac?« »Ni govora. Otišli su na jug. Zašto i zbog čega, to nas se više ne tiče. Mi smo ih upozorili. Za nas više ne postoje nikakve obaveze. Smatrali su sebe osobito pametnima i mudrima. Ne vidim zašto bismo se nametali. Drţim da je onaj jadni Indijanac potrebniji naše pomoći, a takoĎer i časniji.«

»Tako je! Hoćemo li ga, dakle, potraţiti?« »Jest. Znamo u kom se pravcu udaljio; pošao je na desno, a to je predio starog rudnika srebra. Ona varka s kamenčićima koje smo sami bili izgazili, posluţila nam je da prevarimo one lopuţe. Sasvim sam jasno vidio kaplje krvi i čudilo bi me da ne naĎemo Indijance u rudniku.« Napustili su mjesto, nisu uzjahali svoje konje, jer se veče veoma brzo spuštalo, a promatranje tla zadavalo im je mnogo muke. Kad su tako išli, ugledali su neki mali predmet kako leţi na zemlji. Bila je to crvena pomno izdjelana glava lule mira. Jimmy je digne, spremi je i reče zadovoljno: »Nalazimo se na pravome putu. Glava te lule ispala je Indijancu, a da to nije primijetio. Da li je pripadala starom ranjeniku ili mladom Indijancu to ćemo uskoro doznati.« »U svakom slučaju pripadala je starijem Indijancu. Teško da bi mladić, ovdje gore u Minnesoti, donio iz svetih kamenoloma zemlju od koje bi sačinio sebi lulu.« »Mogao ju je, takoĎer, i negdje zarobiti. Zarobljena lula smije se upotrebljavati, ali ona koju naslijediš ne.« »Zar je ikada neki Indijanac naslijedio lulu? Ona se uvijek ukapa u zemlju zajedno s mrtvim vlasnikom.« »Ima plemena koja tu stvar više ne uzimaju toliko ozbiljno. Uostalom, sudeći po totemu i po glavi ove lule, to mora da je neki poglavica Komanča. Dobro je što poznajemo njihov jezik.« Tlo se počinjalo uzdizati. Obojici je slijeva bio planinski zid, a zdesna se široko rasprostiralo golemo kamenje izmeĎu kojega jedva da bi se mogao probijati čovjek, a još manje konj. Ovdje, kuda su obojica prolazili, bilo je jedno jedino prohodno mjesto, tako da su sa sigurnošću mogli pretpostaviti da je takoĎer i Indijanac prošao ovim putem. Uskoro su se našli ispred neke visoke, tamne gomile gluhog kamena. Bili su to silni otpaci, izbačeni iz rudnika. Koliko je visoka ta gomila nije se moglo razabrati, jer je već bila pala noć. Zapadnjaci su nadugaćko svezali svoje konje pričvrstivši uzdu za dva teška kamena. Tada su se počeli uspinjati. Nisu se trudili da budu tihi, već su nastojali da se njihov korak što bolje čuje. Svakih nekoliko koraka oni bi stali i napeto slušali. Nastojali su doznati da li je netko gore tko ih je morao nagovoriti prije no što će se posluţiti puškom. Za vrijeme jedne takve stanke začuli su šum kamenčića što pada niz padinu. »Čuj!« šapnuo je Jimmy. »Bili smo u pravu što smo pretpostavili da su Indijanci ovdje gore. Na oprezu su. Ranjenik, ako je uopće i ţiv, leţi zacijelo gore u rudniku. Mladi Indijanac je na straţi. Reci mu nešto, Davy!« Davy posluša viknuvši razgovijetnim, ali ne preglasnim glasom u visinu: »Tuinuthpuk, kewanawuički, nennetpa haič - mladi ratnice, ne pucaj, mi smo tvoji prijatelji!« Čekali su da odgovori. Prošlo je neko vrijeme kada su začuli pitanje:

»Husihakart - tko dolazi!« Bile su to kratke riječi, ali su otkrile tko se gore nalazi; to su bile riječi narječja divljih Komanča, koji su se naokolo skitali. »Waha čat tabutawo - ovdje su dvojica dobrih bijelih muţeva!« odgovori Davy. »Minam mistisči - popni se gore!« začuli su nakon trenutka razmišljanja. Zapadnjaci su pošli gore. Kad su dohvatili gornji rub uzvisine, ugledali su, usprkos tami, ljudsku priliku gdje stoji uspravno pred njima; puška je bila uperena u njih. »Newarn, unmahkučine - stanite, inače pucam!« zapovijedi Komanč. Obojica su lovaca primijetili po Indijančevu liku kako su bili u pravu, jer pred njima se nalazio posve mlad Indijanac. Davy ga je umirivao. »Moj mladi crveni brat neka ne puca. Došli smo da mu pomognemo.« »Jesu li bjeli muţevi sami?« »Jesmo!« »Jesu li slijedili trag moga konja?« »Sasvim smo neočekivano došli na mjesto borbe i pročitali iz tragova što se dogodilo. Tada smo slijedili tvoj trag i trag tvojih neprijatelja kako bismo te zaštitili.« »Govori li bijeli čovjek istinu?« »Ne laţem. Kao znak da dolazimo kao prijatelji odloţit ćemo svoje oruţje kako bismo ti pokazali svoje prijateljstvo. Tada utvrdi da li ga moţemo ponovo uzeti.« Odmah su to i učinili. Indijanac je, meĎutim, ipak svoju pušku drţao spremnom govoreći. »Bijela lica puna su meda u ustima, ali ţuč im je u srcu. Odloţili su oruţje kako bi zadobili moje povjerenje. Tada će za njima doći tri njihova druga da donesu smrt.« »Smatraš nas, dakle, dvojicom od onih koji su te slijedili? Varaš se.« »Kaţite mi, dakle, gdje su ona petorica! Ako ste slijedili njihov trag, vi to morate znati.« »Naišli smo na njih kad su dolje u kamenju traţili tvoj trag koji su bili izgubili. Ispočetka smo ljubazno razgovarali s njima kako bismo ih prevarili. Nisu bili kadri ponovo naći trag. Mi smo, meĎutim, odmah našli krv iz rane tvog pratioca. Prešutjeli smo to i uputili ih na krivi trag po kojem su pošli na zapad. Rekli smo im da ih smatramo razbojnicima i ubojicama i uperili svoje puške na njih onako kao što ti sada drţiš uperenu pušku na nas. Tada su se morali povući.« »Zašto ih niste poubijali?« »Jer nam ništa nisu učinili. Ubijamo samo neprijatelja kad smo prisiljeni.« »U vas su riječi dobrih ljudi. Srce mi govori da vam povjerujem. Ali mi drugi glas nalaţe da budem oprezan.«

»Mi ti ţelimo dobro. Trag otkriva da je tvoj pratilac ranjen. Zbog toga smo došli ovamo da ti pomognemo. Ako ti naša pomoć nije dobrodošla mi ćemo se odmah udaljiti, jer nismo navikli da se bilo kome namećemo.« Malo je vremena proteklo, a Indijanac još uvijek nije ništa odgovorio. Činilo se da razmišlja. Tada reče: »Ne treba mi vaša pomoć. Moţete ići.« »Dobro, mi ćemo otići i ţelimo samo da ne poţališ to. « Ostavit ćemo ti još glavu lule što ste je bili izgubili, a mi smo je našli.« Uzeli su oruţje i počeli se spuštati niz padinu. Nisu se bili mnogo udaljili kad je Davy zastao i zapitao tiho: »Zar ništa ne čuješ, stari Jimmy ? Nekako mi se čini kao da se otkotrljao kamenčić nama zdesna.« »Ništa nisam čuo.« »Ali ja sam sasvim dobro čuo šum. Valja nam biti na oprezu.« Spuštali su se. Kad su došli na podnoţje padine, iznenada se pred njima ukazala neka tamna prilika. »Stoj, momče!« povikao je Jimmy podignuvši pušku. »Ni koraka da se nisi maknuo, inače pucam.« »Zašto da bijelac puca kad ja dolazim u prijateljskoj namjeri?« začuli su jedan glas. Jimmy je prepoznao glas mladog Indijanca s kojim su već bili razgovarali. »Zar si ti to?« pitao je. »Spustio si se zajedno s nama. Zbog toga je Davy čuo onaj kamenčić. Tvoja ga je noga pomaknula. Što ţeliš ovdje?« »Htio sam provjeriti da li govorite istinu. Budući da ste poslušali moj savjet, a da ništa niste poduzeli protiv mene izdrţali ste kušnju. Vi niste moji gonioci i ja vas molim da se popnete sa mnom kako biste vidjeli Tevua-šohe, a on je moj otac.« »Ognjena zvijezda, slavni poglavica Komanča je ovdje?« upitao je Davy začuĎeno. »Tako je, ali on je mrtav. Ja sam Siba-bigh, njegov najmlaĎi sin i krvavo ću se osvetiti njegovim ubojicama. Neka me bijela lica slijede.« Uspinjao se pred njima, a oni su pošli za njim ponovo istim putem. Gore je stupio na rub litice i ušao u neku udubinu u kamenju. Bio je to ulaz u stari i napušteni rudnik srebra. Rijetki dim ih je zapahnuo. Kad su se pribliţili još nekih trideset koraka, ugledali su malu vatru. Gomilica mučno sakupljena granja nalazila se kraj vatre. Plamen je bio zapaljen samo da obasjava mrtva poglavicu koji je sjedio leĎa oslonjenih na kameni zid. Gvozdeno srce je odloţio svoju pušku i sjeo sučelice mrtva poglavice. Gurnuo je glavu nad vatru, privukao k sebi koljena i poloţio bradu na njih. U tom je poloţaju netremice gledao bez riječi u leš. Oba su zapadnjaka stajali bez riječi. Poznavali su indijanske običaje i znali da bi samo povrijedili bilo kojom riječju ucviljenog sina. Lica obojice Indijanaca nisu na

sebi imala ratne boje, bio je to siguran znak da njihov pohod nije bio neprijateljske naravi. Mrtvac je bio lijep muţ, jer i Komanči i Apaši se odlikuju lijepom tjelesnom graĎom. Čak i u smrti njegovo se lice sjalo poput svijetle bronce. Oči su mu bile zatvorene, a usne čvrsto skupljene, jer je umro mučeničkom smrću. Donji dio njegove indijanske lovačke košulje bio je otvoren, tako da su vidjeli mjesto na njegovu tijelu gdje ga je pogodila neprijateljska kugla. Ruke su mu bile zgrčene i leţale su na natkoljenicama, bio je to dalji znak boli koje su ga mučile u posljednjem trenutku njegova ţivota. Tek nakon dugog vremena sjeli su takoĎer i Jimmy i Davy, učinili su to tiho, sasvim tiho kao da su se bojali da će mrtva poglavicu probuditi, ili omesti u njegovu miru. Blizina mrtva čovjeka djeluje uvijek. Tada je Siba-bigk podigao glavu, pogledao obojicu i rekao: »Zar ste već čuli o Ognjenoj zvijezdi, poglavici Komanča? Vi zacijelo znate da je bio hrabar ratnik.« »Jest«, potvrdi Jimmy. »Odmah smo prepoznali poglavicu čim smo ga ovdje ugledali. Upoznali smo ga prijeko na rijeci Boxo gdje nam je priskočio u pomoć kad su nas napali Pawnee Indijanci.« »Tada ste osvjedočeni kako će on u vječnim lovištima zapovijedati mnogim ratnicima. Manitou ga nije k sebi pozvao u boju. Poglavica Komanča je mučki ubijen.« »Kako se to dogodilo i kako ste vi zapravo ovamo došli?« »Nalazili smo se duboko u zemlji bijelih ljudi. Ratnici Komanča su zakopali svoju ratnu sjekiru i u poslednje vrijeme ţivjeli u miru s bijelcima. Nisu se morali ţacati da odilaze u gradove bijelih ljudi. Ognjena zvijezda je lovio sa svojim ljudima na rijeci koju nazivaju Rio Pecos. Ondje su naišli na bijele ljude koji su htjeli poći u daleki grad kojem je ime Memphis. Budući da su taj put ostali Indijanci ugroţavali, ovi su bijelci zamolili poglavicu Ognjena zvijezda neka im da dobrog vodiča. Odlučio je da će ih sam pratiti i mene uzeti sa sobom kako bih vidio gradove i kuće bijelih ljudi. Sretno smo došli u Memphis i sami se vraćali kući. Danas, kad je započinjala poslednja trećina dana, presreli su nas ubojice. Traţili su naše konje. Kad im to nismo htjeli dati, jedan je od njih zapucao na poglavicu. Poglavičin konj se prestrašio i otrčao. Morao sam ga slijediti, jer je bio ranjen, pa se tako nije mogao boriti s bijelim licima. Ako ste pročitali tragove, znate što se tada dogodilo.« »Tako je, ti si ubio jednog od njih i skinuo njegov skalp.« »Učinio sam to. Taj skalp visi o mom pojasu. Ali ja ću i skalpove ostalih ubojica zadobiti. Ove noći ću oplakivati svoga oca i zapjevati mrtvački pjev. Sutra ću ga zakopati predbjeţno ovdje, pa ću zatim poći po ratnike Komanča kako bismo junaku napravili grob vrijedan njegove hrabrosti. Čim sakrijem mrtvaca od sunčeva pogleda, potraţit ću trag ubojica i ja vam kaţem: Siba-bigk još nije slavan ratnik, ali on je sin slavnog poglavice i jao bijelom čovjeku koga on bude slijedio! Bit će izgubljen.« Ustao je, pristupio svome mrtvom ocu, stavio mu ruku na glavu i nastavio:

»Bijela lica se zaklinju: Komanč, meĎutim, govori bez zakletve. Upamtite moj govor: kada grob poglavice Ognjena zvijezda bude podignut, na čelu tog groba visjet će šest skalpova njegovih ubojica. Gvozdeno srce je rekao, a tako će se i dogoditi!«

UHODA Oko podneva idućeg dana sjedio je Helmers s Juggle-Fredom i Hobble Frankom opet za stolom ispred kuće. Bob, crnac, nije bio ovdje. Nalazio se s Herkulesom, crnim farmerovim slugom, u staji. Ova trojica, koji su od sinoć postali dobri prijatelji, zabavljali su se razgovarajući o jučerašnjem doţivljaju i o krvavu svršetku tog dogaĎaja. Tako nije bilo nikakvo čudo što su dotaknuli i mnoge stvari u vezi sa smrću, pa su se tako, napokon, u razgovoru, dotakli i sablasti. Helmers i Fred su se izjasnili odlučno kako je nemoguće da se duša mrtvačeva vrati i da bude vidljiva. Frank je branio vjerovanje u sablasti i kako su njegovi prijatelji bili uporni u svojoj sumnji, ljutito je povikao: »Vama se obojici ne moţe pomoći! Kad bih ja bio mrtvac, posjetio bih vas o ponoći. Drugačije biste vi mislili o svemu tome.« »Pruţi nam bar jedan jedini dokaz o svemu tome!« smijao se Fred. »Tada ćemo ti povjerovati.« »Dokaz? Nesmisao! Dokazi baš ništa ne dokazuju. Postoji riječ sablast, a to znači da je ima. To je jasno kao sapunica. Moj učitelj u Moritzburgu, kome zahvaljujem svoju izobrazbu, takoĎer je vjerovao u sablasti. Zbog toga moram i ja ...« Frank je zastao u riječi, jer je ugledao nekog jahača koji je nosio uniformu konjaničkog oficira iz Sjedinjenih Drţava.Jahao je upropanj pribliţujući se s juga; zaustavio je konja ispred trojice muţeva. »Good day, gentlemen!« pozdravio je. »Nalazim li se ja odista na farmi koju zovu Helmersov dom?« »Yes, sir!« odgovori Helmers. »Ja sam čovjek kome pripada ova kuća.« »Vi ste Helmers glavom! Radujem se što sam vas sreo, jer dolazim po neka obavještenja.« »O čemu je riječ?« »Nemoguće mi je to kazati u dvije tri riječi. Dozvolite mi da sjednem kraj vas.« Oficir je sjahao i sjeo kraj njih. Tačno su ga osmotrili. Bio je snaţan, a nosio je gustu i crnu bradu. Pogled mu je bio oštar i prodoran. Usnice su bile pokrivene gustom bradom i nisu se vidjele. »Ja sam kapetan Gordon Benyon, a ovdje sam u neku ruku izvidnica«, započeo je lako pripovijedati. »Nalazimo se u Fort Sillu, a kanimo u Llano.« »Zašto?« pitao je Helmers. »Savezna vlada je obaviještena koliko se nedjela zbilo u posljednje vrijeme u tome kraju. Sve to zahtijeva, napokon, najstroţu kaznu. Zločini su tako bjelodano povezani da valja pretpostaviti kako ovdje djeluje dobro organizirana razbojnička druţina. Valja je potpuno uništiti. Dva odreda konjanika su spremna da to izvedu i da očiste kraj od tog opasnog ološa. Poslali

su me da se obavijestim i da se sastanem sa stanovnicima. Naravno, osvjedočeni smo da će nas potpomagati svaki pošteni čovjek.« »To se razume, kapetane Benyone! Raduje me što sam ja prvi, a vi ćete se osvjedočiti da ću vas potpomoći koliko mi to snage dopuštaju. John Helmers je poznat kao čovjek na kojega se svaki dobar momak moţe osloniti.« »Čuo sam to i zbog toga dolazim ovamo.« Helmers je poklanjao oficiru svoje puno povjerenje. Ispripovijedio mu je odmah što je sve čuo od vodiča, a zatim ga je obavijestio o sinoćnjem dvoboju i o smrti došljakovoj. Benyon ga je paţljivo slušao. Crte lica mu se nisu pomaknule, ali su mu oči zasjale. Helmers je vjerovao da se to dogodilo zbog učešća vojnikova u pričanju. Paţljivi promatrač bi moţda primijetio kako taj sjaj očiju nije ništa drugo već bijes i mrţnja. Saka mu je stezala drţak sablje, a jednom se učinilo kao da škrguće tiho zubima. Inače je bio miran i nastojao je da se ponaša kao da sluša napetom paţnjom. Kad je Helmers završio svoju priču, nadovezao je govoriti o općem stanju u tome kraju, govorio je o opasnostima Llana estacada i zaključio svoje izlaganje kako misli da je veoma teško budu li se dva odreda konjanika morala kretati kroz pustinju. U ovom kraju nema stočne hrane, a što je najglavnije, taj kraj je bez vode. Ako bi vojska ponijela vodu, trebalo bi za taj podvig mnogo tovarnih konja koji bi oteţavali pohod. »Moţda ste u pravu«, saglasi se oficir. »Mene se to ne tiče, to je stvar zapovjedništva. Ali recite mi, sir, kako stoji stvar s pričanjem o Sablasti Llana estacada? Toliko sam toga čuo o tom nevjerojatnom biću, ali nešto tačnije mi nitko nije mogao reći.« »Vama se desilo isto kao i meni i kao i svim ostalim ljudima. Svatko je čuo o Sablasti, ali nitko ne zna ništa odreĎeno. Ono što znam mogu vam reći u nekoliko rečenica. Sablast Llana estacada je neki tajnoviti jahač kojega nitko nije vidio u svojoj blizini! Tačnije rečeno: svatko tko ga je vidio morao je to platiti glavom, jer ga je dostigao metak posred čela. Čudno je samo to što su ti mrtvi ljudi uvijek bili razbojnici koji su uznemiravali Llano estacado. Ta Sablast, čini se, netko je koji je sebi preuzeo da će kaţnjavati svaki zločin u Llanu estacadu.« »To je, dakle, neki čovjek.« »Sasvim jasno da je tome tako.« »Ali kako mu uspijeva da istovremeno bude svagdje, a da uvijek ostane neprimijećen? On mora da se negdje hrani i da pije, a mora, nadalje, hraniti i pojiti svoga konja. Odakle mu sve to?« »Eto, upravo je to stvar koju nitko ne razumije.« »Kako mu zatim uspijeva da ga nikad nitko ne sretne?« »Hm! Suviše me pitate, sir. Mnogi su ga pokušali promatrati, ali su to činili samo izdaleka. Ugledali su ga kako huji kao da ga nosi oluja. Često su pred njim primijetili iskre, a takoĎer i iza njega. Ja znam nekog svog poznanika

koji ga je sreo noću. Čovjek tvrdi da bi se tisuću puta mogao zakleti kako je glava Sablasti, ramena, laktovi, cijev puške, a takoĎer i njuška, uši i rep njegova konja, — kako je sve to bilo opšiveno plamičcima.« »To je glupost.« »I ja mislim tako. Ali moj poznanik je istinoljubiv čovjek koji nikada nije lagao niti je bilo u čemu pretjerivao.« Sad se Hobble Frank upleo u razgovor. »Tu smo!« povikao je. »Nitko ne vjeruje u stvarnost nečeg nestvarnog. Ja tvrdim: Sablast Llana estacada nije čovjek već neko biće koje tjeraju grčke furije i koje se povuklo u Llano estacado kao neki pustinjak u svoju izbu. Da bljuje vatru i iskre, ja u to rado vjerujem. Mi smrtnici duvamo duvanski dim. Zašto da Sablast ne izbacuje iz sebe vatru?« »Ali moţe li Sablast rukovati puškom?« pitao je Benyon, pri tome je Hobble Franka ošinuo prezrivim pogledom. »Zašto ne? Vidio sam jednom na nekom vašaru kokoš kako puca iz topa. Što moţe kokoš to moţe takoĎer i sablast.« »Vi se sluţite sasvim čudnovatim dokazima, sir. Mnogo pameti i razbora ti vaši dokazi ne odaju.« Te su riječi uvrijedile Franka. Oštro je odvratio: »Nema sumnje da je tako. Ali u mene je razlog što ne govorim učeno kako bih to zapravo morao. U vas je naime lice koje me ispunja zabrinutošću. Zabrinut sam, naime, da me ne biste razumjeli kad bih se pametnije izraţavao.« »Sir!« prasnuo je oficir. »Kako vam na um pada tako razgovarati s kapetanom koji pripada konjanicima Sjedinjenih Drţava.« »Pshaw! Nemojte se uzbuĎivati! Upravo ste vi započeli vrijeĎanjem, pa tako morate moj odgovor mirno trpjeti. Ako to ne ţelite ja sam spreman da tu stvar izgladim dobrim metkom.« Vidjelo se kako oficir krajnjim naporom suspreţe svoj bijes; uspjelo mu je da odgovori sasvim mirno: »Ţalim što bih vas morao sastaviti sa zemljom. Razumijem se sasvim dobro u pušku, ali nisam razbijač, a bijem se samo s oficirima. Uostalom, bila bi to neuviĎavnost spram mistera Helmersa kad bismo ovdje prolijevali krv. Namjeravam ovdje ostati dok ne doĎu moje čete, pa prema tome moram unositi mir u njegovu kuću.« »Zahvalan sam vam. sir«, nadoveţe Helmers! »Ako ţelite čekati kod mene spremit ću vam prostoriju, a vaš konj će biti smješten u staji.« Helmers je ustao, a takoĎer i oficir, pa obojica poĎu s konjem prema staji. Kasnije se gostioničar sam vratio govoreći dvojici prijatelja kako je Benyon ostao u svojoj sobi da se odmori. Helmers se radovao novome gostu i dolasku konjanika. Frank je mahao glavom i nastavio govoriti njemački: »Meni se taj čovjek ne sviĎa. U njega je lice koje mi razbija moj osjećaj njeţnosti. Njegove oči mi se čine kao dvije masne mrlje na posnoj kaši. Lukavo gledaju čovjeka, a iza svega toga nema ništa dobra. Htio bih ga iskušati da li je

on odista pošten čovjek. Ali ne vjerujem da bi bio kadar izgovoriti riječ 'Schiebebock'.« »Schiebebock? Zašto baš tu riječ?« pitao je Juggle-Fred. »Ti to, dakle, ne znaš usprkos tvojoj epidemijskoj naobrazbi? Riječ Schiebebock, koja zapravo znači kolica, bila je vaţna riječ u ono vrijeme kad su Huni cara Temistokla kanili osvojiti Elbu. Huni su vukli svoju opremu uvijek takvim kolicima. Kad su htjeli prijeći Elbu izdavali su se da su brazilijanski Arapi misleći tako da će biti neprimijećeni. Tu se, meĎutim, našao stari vojskovoĎa Dorfflinger kraj vode i zapovjedio svakom došljaku da izgovori riječ Schiebebock. Tko tu riječ nije pravilno izgovorio, jednostavno su mu odsjekli glavu. Huni nisu imali alata u glavi kojim bi pravilno izgovorili glas S, pa su tu riječ izgovarali Sibebock i tako gubili glavu.« Oba slušaoca su razrogačenih očiju promatrali Franka. Nisu znali da li da se smiju ili da tule. »Ali, Frank!« poviče Fred napokon. »Kamo si ti to zapravo otišao! Schiebebock! Ti zacijelo misliš na riječ Sibolet, što su je oni iz Galada govorili ljudima iz plemena Efraimova kao što stoji u Knjizi o sudijama?« »Tacet! Ali kako ti ne razumiješ hebrejski, reći ću ti jasnije: Zatvori svoj otvor kojim primaš hranu! Htio bih te upozoriti, Frede, ne budu li pomagale moje riječi, prijeći ću na djela. Još samo jedna uvredljiva riječ i ja ću te izazvati na dvoboj. Moji će te meci sastaviti sa zemljom, pa će ti biti kao i onome gornjobavarskom drvosječi koji se navečer vratio mrtav kući.« »Tog čovjeka ne poznam.« »Tako mi se i čini, jer ti uopće ništa ne znaš. Tog je drvosječu oborio neki hrast što ga je htio posjeći. Seoski stolar mu je sačinio spomen-ploču, lijepo ju je namazao zelenom bojom, nacrtao njega i hrast i napisao: U rano sam jutro Na posao pošo bezbriţan i sretan Tada me obori hrast, Jao, kao leš Vratih se kući oţalošćen. Frank se zahuktao u govoru i zacijelo ne bi prestao govoriti da nije bio prekinut. Helmers je, naime, pokazao spram sjevera i kad su ostala dvojica onamo pogledali, ugledali su nekog jahača. Hobble Frank je brzo ustao sa svog mjesta. »Old Shatterhand!« povikao je. Juggle-Fred je zaslonio rukom oči, oštro je pogledao namjernika i izustio radosno: »Dakle, ipak! Koliko sam samo ţudio da ga upoznam.« Ustao je kao i Helmers pozdravljajući pun poštovanja slavnog zapadnjaka koji je upravo sjahao sa svog prekrasnog pastuha. Stupio je odmah Helmersu, pruţio mu ruku i rekao: »Pretpostavljam da su vam rekli kako ću doći, gospodine Helmersu. Nadam se da sam dobro došao.« Helmers mu je stisnuo desnicu govoreći:

»Naravno, rekao mi je to Hobble Frank, a ta me vijest veoma obradovala. Vrata moje kuće su vam otvorena. Raskomotite se i ostanite kod mene koliko vam god drago.« »No, dugo neću ostati. Moram prijeko kroz Llano estacado kako bih se ondje sastao s Winnetouom.« »I to mi je takoĎer saopćio Frank. Htio bih ja i pojahati s vama da vidim poglavicu Apaša. Ali, kaţite mi, sir, odakle vi mene poznajete? Odmah ste izustili moje ime.« »Mislite li da je za to potrebna baš neka osobita pamet pa da vas čovjek prepozna? Odjeveni ste u domaće ruho i sasvim nalikujete slici kako su vas meni opisali.« »Znači da ste se zanimali za mene?« »Tako je. Na dalekom Zapadu je mudro što ranije upoznati ljude s kojima se čovjek kani sastati. Doznao sam da ste iz starog kraja i zbog toga sam vas nagovorio našim materinjim jezikom. Mogu li znati tko je ovaj gospodin kraj vas?« »Obično me zovu Juggle-Fred«, predstavi se nekadašnji maĎioničar. »Ja sam jednostavni prerijski lovac, sir, i ne nadam se da vam je moje ime poznato.« »Zar mislite? Tko toliko vremena provodi na Zapadu, taj je zacijelo već čuo o Juggle-Fredu. Vi ste izvanredan tragač, a što je još vaţnije dobar ste čovjek. Eto vam moje ruke, budimo dobri prijatelji dok nam bude dozvoljeno da budemo zajedno.« Iako na dalekom Zapadu nema razlike meĎu ljudima, ipak je običaj da se slavni lovci susreću osobitom paţnjom. Na ozarenom licu Fredovu zasjao je ponos kad je doznao kako Old Shatterhand zna za njega. Prihvatio je pruţenu ruku, srdačno ju je stisnuo i odgovorio: »Kad vi govorite o prijateljstvu, za mene je to čast koju valja zasluţiti. Ţelim još dugo vremena biti kraj vas kako bih od vas još štošta naučio. I ja kanim kroz Llano estacado. Ako mi dozvolite, da vam se pridruţim, bio bih vam zahvalan.« »Pristajem veoma rado, sir. Kroz Llano estacado čovjek najradije jaši u što brojnijoj pratnji. Naravno, pretpostavljam da nećemo morati čekati jedan drugoga. Kad kanite poći?« »Unajmili su me neki ljudi koji su pošli da kupe dijamante. Ti će ljudi danas doći. »To mi odgovara, jer sutra i ja kanim nastaviti put. Budući da govorite o ljudima koji kupuju dijamante, pretpostavljam da kane u Arizonu.« »Tako je.« »Vidjet ćete takoĎer i Winnetoua. Mjesto, gde ću se s njime sastati, nalazi se na vašem pravcu.« U tom je trenutku naišao sav razdragan crnac Bob pozdravljujući Old Shatterhanda; došao je da njegova konja odvede u staju. Tada su svi sjeli, a Helmers je pošao u kuću da naruči dobru hranu za svoje goste.

Piće je odmah donio, pa su tako svi sjeli da se porazgovore o dogaĎajima jučerašnjeg dana koje je valjalo svakako ispripovjediti. Onaj oficir je bio rekao da se ţeli odmoriti, ali to meĎutim nije činio iako su mu ponudili sobu. Zatvorio se u svojoj sobi šećući se zamišljeno po prostoriji. Soba je gledala na sjever, pa se desilo da je primjetio Old Shatterhandov dolazak. Stojeći na prozoru promatrao je lovca. Tko je taj čovjek i kamo kani? Pitao je to sama sebe. Po svim znacima i on kani u Llano estacado. To je sumnjivo. U njega je izvrstan konj i odaje pravog zapadnjaka. Ako naiĎe na tragove iseljenika, mogao bi nam lako pokvariti čitavu zamisao. Čovjek se valja već Juggle-Freda čuvati. Prava je sreća što kupci dijamanata nisu došli u Helmersov dom. Čekat će njihov dolazak tako dugo da nam više neće moći pomrsiti račune. Moram pokušati i ovog došljaka zadrţati ovdje sve dok ne izvedemo našu namjeru. Valja mi se nadati da ona dva momka od sinoć neće suviše brzo doći ovamo, pa da i oni sve pokvare! Benyon je još neko vrijeme čekao, pa je sišao iz sobe pridruţivši se ljudima koji su sada sjedili braheći se ispred kuće. Taj konjanički oficir zapravo je bio preodjeven Lešinar s Llana i nitko drugi već onaj Stewart koji je jučer sa svojim ljudima napao dvojicu Komanča i koji ih je slijedio, pa se zatim sreo s Davyjem i Jimmyjem. Old Shatterhanda su upravo u meĎuvremenu tačno obavijestili o jučerašnjim dogaĎajima, a Helmers je takoĎer spomenuo kako je na farmu stigao i neki oficir. U tom se trenutku pojavio Stewart i Helmers nastavi: »Eto upravo kapetana. Sam će nam ispripovjediti što ovdje radi. Hej, ţeno, još jedan tanjur za oficira!« To se ticalo domaćice koja se upravo pojavila na prozoru da pogleda goste. Tanjur su donijeli, a oficir sjedne da nešto pojede. Nemalo se prestrašio kad je čuo da za stolom sjedi Old Shatterhand, ali se savladao da to pokaţe. Oštro je promatrao slavnog zapadnjaka. Lovac je to naravno primijetio, ali se pričinjao kao da ništa ne vidi. Oficir je ponovio sve što je već bio rekao. Promaknulo mu je, meĎutim, da je Old Shatterhand svoj šešir dublje nabio na čelo i ispod oboda oštro promatrao govornika. Kad je ovaj završio, upitao ga je slavni lovac bezazleno: »Što ste ono rekli? Gdje se nalazi vaša jedinica?« »U Fort Sillu.« »Odande ste«pošli u izviĎanje?« »Jest.« »Prije mnogo godina bio sam jednom u Fort Sillu, tada je tim mjestom zapovijedao pukovnik Olmers. Kako se zove današnji zapovjednik?« »Pukovnik Blaine.« »Ne poznam ga. Rekli ste da će vaši konjanici ovih dana naići? Šteta je što već danas nisu ovdje, ili bar sutra! Mogli bismo s njima projahati kroz Llano estacado, a to bi bilo veoma dobro.« »Pričekajte ih! Jedan dan biste baš mogli izgubiti.«

»Jedan dan? Hm! Mislite li odista da je riječ samo o jednom danu? Tada nam se mišljenja razilaze.« » Kako ?« »Ja sam, naime, osvjedočen da vaši konjanici nikada neće ovamo stići. Ja znam da u Fort Sillu, ili kraj tog mjesta, nema nikakve vojske kojoj je zapovjeĎeno da poĎe u Llano estacado.« »Oho! Mislite li da laţem?« prasnuo je laţni oficir. »Jest, upravo to ţelim reći!« odgovori Old Shatterhand jednako miran kao i prije. »Svi vrazi! Znate li da je to uvreda koja se pere samo krvlju?« »Znam, zapravo bismo se morali potući. Naime, u tom slučaju, ako ste odista oficir Sjedinjenih Drţava.« »Čovječe!« povikao je Stewart, pritom je iz pojasa izvukao oba svoja revolvera. »Još samo jedna takva riječ i ja ću vas ustrijeliti.« Tu prijetnju još nije bio ni izgovorio već je Old Shatterhand stajao pred njim, oduzeo mu je revolvere iz ruku govoreći, ali ovoga puta sasvim drugačije: »Samo ne tako brzopleto, čovječe, inače biste mogli poţaliti! Ako vas štedim, to je zbog toga što vas ne mogu obijediti još ni za što. Za sada ću onesposobiti vaše pucaljke.« Tim je riječima ispraznio oba revolvera i nastavio: »Ţelim vam reći da upravo dolazim iz Fort Silla i da poznam zapovjednika. Prijašnji se zapovjednik odista zvao Blaine, ali su ga prije tri tjedna opozvali i zamijenili majorom Owensom, a što vi ne znate. Vi niste otišli iz Fort Silla prije tjedan dana, jer biste svakako morali poznavati majora Owensa. Kako to nije slučaj, vi zacijelo niste ondje bili i čitava pripovijest o vašim konjanicima i njihovu pohodu u Llano estacado je laţ.« Stewart se našao u velikoj neugodnosti. Pokušao je da to sakrije, pa je zaustio: »No dobro, priznat ću vam da se moji ljudi ne nalaze u Fort Sillu. Ali da li je to povod da se čitava stvar smatra kao laţ? Ja sam prisiljen da budem oprezan i ne smijem odati pravo mjesto na kojem se nalaze moji ljudi.« »Samo ne brbljajte gluposti! Uostalom, ja vas ne vidim prvi put. Nisu li vas moţda jednoć preslušavali u Las Animasu zbog napadaja na vlak? Uspjelo vam je pomoću nekih lopova dokazati svoj alibi. Bili ste, meĎutim, ipak krivac! Oslobodili su vas doduše i izbjegli ste pravednoj kazni samo brzim bijegom.« »To nisam bio ja.« »Nemojte lagati! Tada ste se zvali Stuart ili Stewart, tako nekako. Kako se sada zovete i čemu sluţi sadašnja odjeća to ne znam i ne ţelim istraţivati. Razokrijte vašu bradu. Osvjedočen sam da ćemo ugledati zečju usnu.« »Tko vas je ovlastio da me ovdje preslušavate?« pitao je Stewart gotovo onesvijestivši se od bijesa. »Sam sam sebe ovlastio. Uostalom, vaša usta ne moram ni vidjeti. Čovjek to odmah primijeti pri govoru, a ja znam na čemu sam. Eto vam vaših revolvera.

Gubite se što brţe odavde i budite veseli što ste ovaj put tako lako prošli! Čuvajte se, meĎutim, da vas još jednom sretnem!« Bacio mu je prazne revolvere pred noge. Stewart ih je podigao, stavio ih za pojas i rekao: »To, što govorite o meni, naprosto je smiješno. U svakom ste me slučaju zamijenili s nekim. Moje isprave se nalaze gore u sobi i ja ću ih donijeti.« Benyon se udaljio. »Kakva li nastupa!« uzrujao se Helmers. »Jeste li sigurni sir?« »Svakako«, odgovori Old Shatterhand. »Nisam li ja odmah to rekao?« reče Hobble Frank. »Momak mi je odmah bio sumnjiv. I ja sam mu već rekao svoje.« Nastavili su zabavljati se neko vrijeme i tada započeli ponovo govoriti o Llanu estacadu. Svatko je od njih znao po neku strašnu zgodu i oni bi se još dugo ovako zabavljali da napokon nisu stigli oba crnca. Herkules je zapitao svoga gospodara: »Massa Helmers pitati kamo mi staviti mnoge konje koji poslije doći? »O kakvim ti to konjima govoriš?« pitao je gostioničar. »Konji od vojnika, koje oficir dovesti.« »Ah! Zar je odjahao?« »Jest, on otići. Rekao nama da će dovesti mnogo jahača na Helmersov dom.« »Pobjegao je, dakle! To pokazuje kako mu savjest nije čista. Kamo je pošao? U kome pravcu?« »On staviti sedlo na konj, izvesti konja iz staja, uzjahati i obići staju i tada se udaljiti, onamo.« Crnac je pokazao na sjever. »To je opasno. Valjalo bi poći za tim momkom. Veoma bih ga rado zapitao zašto se udaljio bez pozdrava.« »Učinite to!« smijao se Old Shatterhand. »Nećete se mnogo udaljiti na sjever.« »Zašto?« »On nas je htio samo zavarati. Taj čovjek sigurno nema dobre namjere. Budući da smo ga prozreli, smatrao je da je bolje nestati, ali zacijelo ne u onome pravcu kamo zapravo namjerava. To što je pripovijedao o vojsci, to je bila obična laţ.« »Tako i ja sada mislim. Ali recite mi što ga je nagnalo da amo doĎe?« »Ja mogu samo naslućivati. Vidim samo to da je došao ovamo kao bi se o nečemu obavijestio, došao je da nešto dozna. Što bi to bilo? Vaš dom je za mnoge ljude polazište u Llano estacado. Ja mislim da je htio vidjeti ima li u vas ljudi koji kane poći u Llano.« »Hm!« mrmljao je Helmers. »Ja znam, vi tog čovjeka smatrate Lešinarom iz Llana estacada.« »Svakako.« »Nismo ga smjeli pustiti, valjalo ga je zadrţati. Ali bez dokaza to nismo mogli učiniti. Doznao je kako Juggle-Fred očekuje trgovce s dijamantima. Moţda je otišao da sve spremi kako bi ih napao.«

»To se i meni čini. Čovjek ovdje nije sam. Negdje su još ostali razbojnici koji očekuju njegov povratak. Mi mu ništa ne bismo mogli učiniti. Nisam ga smio zadrţati iako sam slutio da će pobjeći. Sada, pošto je pobjegao, osvjedočitću se da li sam u pravu. Poći ću za njegovim tragom. Kako je tome dugo da je otišao?« »Biti sat vremena i još pola sata moţda«, razmišljao je crnac kome je bilo upravljeno ovo pitanje. »Valja se poţuriti. Ţelite li poći sa mnom, gospodo?« Helmers nije htio napustiti farmu. Hobble Frank i Juggle-Fred su radosno pristali da poĎu, pa su tako uskoro sva trojica uzjahali i pošli za tragom ovog sumnjivca. Trag je samo kratak dio puta vodio na sjever, tada je skrenuo preko istoka na jug, pa je zatim vodio na jugozapad. Tako je Stewart projahao gotovo tri četvrtine kruga, a taj je krug bio veoma malog prečnika. Old Shatterhand je jahao prvi, duboko nagnut, kako bi mu trag bio stalno na oku. Kad se osvjedočio da trag vodi pravom linijom, zaustavio je konja i upitao: »Mister Fred, što vi kaţete na to? Zar da mu vjerujemo?« »Svakako, sir«, reče upitani koji je zacijelo primijetio da ga Old Shatterhand ispituje. »Sada je momak pokazao pravu boju. On jaši pravo u Llano estacado i. . .« Zastao je u govoru. »No, i. . .?« »Čini se kao da mu se veoma ţuri. Luk, kojim je objahao Helmersov dom, veoma je uzak. Nije sebi dopustio veći komad puta. A osim toga jahao je u propanj. Nešto ga je moralo vraški goniti.« »Što bi to bilo?« »Jest, kako da to znamo, sir? Tu sam završio. Moţda biste vi to mogli proniknuti?« »Ne bih se upustio u zagonetanje. Bolje je da poĎemo na sigurno. U nas je vremena, pa moţemo ţrtvovati nekoliko sati. PoĎimo za ovim tragom što nam je brţe moguće.« Potjerali su svoje konje u propanj. To su mogli učiniti, jer je trag bio veoma jasan. Uskoro su primijetili da se Helmersov dom nalazi na granici obradive zemlje. Predio je brzo mijenjao svoje lice. Na sjeveru su još nailazili na šume. Juţno je još bilo nekoliko stabala koja su, meĎutim, ubrzo nestala. Grmlje je bilo sve slabije i rjeĎe. Bivolje trave uskoro nije bilo, a umjesto nje nailazili su na medvjeĎu travu; to je bio siguran znak kako tlo postaje sve mršavije. Uskoro su naišli na goli, suhi pijesak i dosad talasasta površina stepe prelazila je u jednoličnu ravnicu. Sad su ugledali pijesak i posvuda pijesak, tek tu i tamo bi bilo ponešto trave. Na drugim mjestima nailazili su na povremene oaze zelenog pokrivača. Uskoro nije bilo čak ni te trave, već su nailazili sve češće na bodljikave kaktuse i dugačke biljke puzavice. Stewart je izbjegavao mjesta obrasla kaktusom, jer bi ta mjesta mogla konju biti opasna. Od vremena do vremena je

kratko vrijeme davao ţivotinji odmor da se izduva; tada ju je, a to su pokazivali duboki tragovi, ponovo tjerao u propanj. Tako se stvar odvijala. Protekla su bila dva sata pošto su trojica jahača napustili Helmersov dom. Prevalili su najmanje petnaest engleskih milja, a ipak im nije pošlo za rukom nadoknaditi prednost koju je imao Stewart. Tada su primijetili neku tamnu crtu koja se povlačila slijeva i kao neki šiljak ulazila u pjeskovitu ravnicu. Bilo je to neko uzdignuće što se sastojalo od ponešto boljeg tla na kojem je, meĎutim, ipak raslo pustinjsko bilje. Trag je vodio onamo. Trojica jahača će to mjesto dohvatiti za dvije minute. Old Shatterhand je u tom trenutku zaustavio svoga konja, pokazao naprijed i upozorio pratioce: »Oprez! Ondje su, čini se, ljudi. Jeste li išta vidjeli?« »Nismo«, odgovorili su Fred i Frank. »Meni se učinilo kao da se ondje netko ili nešto pomiče. Moj konj takoĎer nešto njuši. PoĎimo u lijevo da doĎemo iza raslinstva koje će nas štititi.« Pojahali su u luku oko tog otvorenog pravca, odakle su tačno sve mogli vidjeti. Kad su došli do grmlja, Old Shatterhand je sjahao. »Ostanite ovdje i pridrţite moga konja!« zapovjedio je. »Ogledat ću se naokolo. Uzmite oruţje u ruku i budite oprezni! Budem li morao pucati, doĎite odmah za mnom.« Sagnuo se i ušao u grmlje i odmah nestao. Nisu prošle ni tri minute, a on se vratio. Na usnama mu je poigravao zadovoljan smiješak. »Nije to onaj navodni oficir«, rekao je. »TakoĎer nisu ni njegovi drugari koji se nalaze s onu stranu grmlja. Sastat ćemo se sa dva dobra, stara poznanika, a s njima je i neki mladi Indijanac. Pripazite.« Old Shatterhand stavi u usta dva prsta i zazviţdi prodorno. Nitko mu se nije javio. »Suviše su iznenaĎeni«, reče. »Pokušat ću još jednom.« Lovac je ponovno zazviţdao i jedva se to dogodilo, a netko je glasno povikao: »Halo! Što se to ovdje zbiva? Taj zviţduk u samotnome Llanu estacadu! Je li to moguće? Old Shatterhand, Old Shatterhand!« »Jest, on je!« poviče drugi glas radosno. »PoĎi naprijed! Ja ću takoĎer doći. On je, a s njim je takoĎer i Hobble Frank. A onaj treći, no čini mi se da i njega poznajemo.« U grmlju je nešto zapucketalo, a dva zapadnjaka su izašli, Davy je išao prvi, a Jimmy za njim. Potrčali su Old Shatterhandu i zagrlili ga jedan sprijeda, a drugi straga. »Stanite, momci, smrvit ćete me!« branio se lovac. »Rado dopuštam da me netko grli, ali neka to bude pojedinac, a ne ovakva dva medvjeda odjednom.« »Nemajte brige! Nećemo vas smrviti!« reče Jimmy. »Uostalom, ja sad prelazim na Hobble Franka, a Davy neka ščepa svojim ručetinama

Juggle-Freda. Ali kako vam je palo na um da zviţdite? Zar ste moţda znali da se mi nalazimo iza grmlja?« »Znao sam. I vi ste mi neki zapadnjaci! Dopuštate da vas promatraju, a da to uopće i ne primjećujete.« Sad je takoĎer došao i Gvozdeno srce, mladi Komanč. Ugledao je Old Shatterhanda i zaustio pun poštovanja: »Ninanonton, Razbišaka! Siba-bigk, sin plemena Komanča, premlad je da u oči gleda tako slavnom ratniku.« Okrenuo je svoje lice kako to zahtijevaju indijanski običaji. Old Shatterhand mu se brzo pribliţio, stavio mu ruku na rame i rekao: »Čuo sam za tebe. Ti si sin moga prijatelja Tevua-šohe, poglavice Komanča, s kojim sam pušio lulu mira. On je hrabar ratnik i prijatelj bijelaca. Gdje se sada nalazi njegov šator?« »Njegov duh putuje u vječna lovišta kamo će tek doći kada Gvozdeno srce skine skalp s glava njegovih ubojica.« »Zar je mrtav? Ognjena zvijezda je mrtav? Ubijen?« poviče Old Shatterhand. »Reci mi tko ga je ubio?« »Siba-bigk neće o tome govoriti. Pitaj moja dva bijela prijatelja; oni su vidjeli njegov leš i danas ga ujutro sa mnom pokopali.« Indijanac se ponovo vratio u grmlje. Old Shatterhand se obratio Davyju I Jimmyju. »Čini se da ćete nam štošta pripovijedati. Na tome mjestu sunce je ţestoko. PoĎimo u hlad gdje ste već sjedili. Ondje ćete mi ispripovjediti što se to zbilo.« Pošli su u grmlje. Trojica su lovaca poveli svoje konje oko dţbunja. Ondje se već nalazio mladi Komanč; sjedio je. Bijelci su takoĎer sjeli, a Jimmy je započeo pripovijedati sve što su jučer doţivjeli. Kad je opisao sastanak s mladim Komančem, nastavio je: »Jutros smo pokopali poglavicu, ovdje će biti predbjeţno smješten sve do dolaska njegovih ratnika koji će ga pokopati kako to njemu dolikuje. Tada smo pošli za ubojicama.« »Mislio sam da ćete k nama u Helmersov dom«, primijeti Old Shatterhand. »Jest, ali htjeli smo vam pritom donijeti vijesti o svemu što smo ispitali; čini se da se nešto sprema u Llanu estacadu. Zbog toga smo prije svega pošli s Gvozdenim srcem za ubojicama.« »To je hvalevrijedno. Da li vam je uspjelo slijediti njihov trag?« »Jest. Ali ta stvar nije bila laka. Momci su najprije pošli na jug, pa su zatim obrazovali neku vrst poštanskog lanca. Zacijelo im je to bilo potrebno da promatraju neki logor koji se ondje nalazi.« »Tko tamo logoruje?« »To vam ne moţemo tačno kazati. Zacijelo su to izbjeglice. Vidjeli smo tragove volovskih kola i mnogo konjskih tragova. A ja mislim da je ljudi, koji su ondje proveli noć, otprilike bilo pedeset.«

»Zar više nisu bili ondje? Kamo su pošli?« »Spram jugozapada.« »Pošli su, dakle, u Llano estacado? S volovskim kolima? Boţe moj! Ili ih vode izvanredni vodiči, ili ih netko namjerava namamiti u stupicu. Što vi mislite, Jimmy?« »Ono drugo.« »Zašto?« »Ona petorica, koji su ubili Ognjenu zvijezdu, umiješani su u tu igru. I trgovci dijamantima takoĎer su otišli k toj karavani, koja, sudeći po tragovima, mora da je pošla odmah poslije ponoći. To je napadno. Pod svaku cijenu su ih htjeli odvratiti od Helmersova doma.« »Nadam se da ste slijedili karavanu.« »Ne, sir. Mi smo slijedili samo ubojice. Ovi se nisu, kao što to pokazuju tragovi, pridruţili karavani, već su odmah pošli na zapad. Njih mi slijedimo. Uostalom, naišli smo na trag jednog jahača, koji je još s večeri, a dolazio je od Helmersova doma, morao naići na karavanu.« »Tako, dakle! Još s večeri? To je u svakom slučaju onaj časni Mormonac Tobias Preissegott Burton. Čitava stvar postaje sve jasnija. Govorite dalje, Jimmy! Kako je bilo s vašim tragom?« »Momci su veoma brzo jahali, pa im je i trag bio jasan. Tada smo morali sebi razjasniti činjenicu da se jedan od njih odvojio. Trag mu je išao na sjever. Slijedili smo ga komad puta kako bismo bili sigurni u svoju stvar.« »Hm! Nad tim se valja zamisliti. Čini mi se da je ovdje riječ o onom oficiru.« »Oficiru?« pitao je Jimmy. »Nije u njih bilo nikakvih oficira.« »Znam već! Moţda su momci imali uza se uniformu. Sve će se to razjasniti. Razgovarali ste s tim ljudima. Nije li jedan medu njima bio čvrsta tijela, lica obrasla tamnom bradom?« »Opis se slaţe s njihovim voĎom, Stewartom.« »Sigurno je brkove puštao kao da ţeli sakriti usnu? Što se tiče njegovih usta niste li moţda primjetili nešto naročito?« »Jesmo! U njega je zečja usna. To se primjećivalo kad bi govorio.« »Lijepo! To je on! Odjahao je u Helmersov dom da dozna ne prijeti li mu odande moţda neka opasnost. Pričajte dalje!« »Zapravo ne bi trebalo da išta više kaţem. Da čovjek prizna vlastitu glupost, to nije osobita radost. Otvori radije ti svoja usta, stari moj Davy.« »Hvala lijepo!« reče dugajlija. »Tko je jeo dobro meso taj neka kuša i kosti. Zašto baš da ja počnem na onome mjestu gdje počinje glupost.« »U tebe je razvijen smisao da i stvar koja nije uspjela prikaţeš izvrsnom.« »Znam! Ja sam uvijek onaj koji... Ali budući da sam s tobom pušio lulu mira, bit ću dobar pa ću to pokušati. Dakle, gospodo, stvar je, naime, takva, da smo kasnije izgubili tragove i uza sav napor više ih nismo našli.«

»Nemoguće!« poviče Old Shatterhand. »Zar da su Davy i Jimmy izgubili trag? Kad bi mi to rekao netko drugi ja bih ga kaznio što laţe.« »Zahvaljujem vam što tako dobro mislite o nama, sir! Ali budući da vam to dugački Davy sam govori to morate vjerovati.« »Tako je. I što se onda dogodilo?« »Dogodilo se nešto najjednostavnije na svijetu. Ondje sprijeda, gdje prestaje grmlje, počinje stjenovito tlo koje se proteţe čitave milje spram istoka i juga. To tlo valja vidjeti, pa da čovjek shvati kako je lako izgubiti neki trag.« »Poznam taj kraj. Meksikanci, kojima je taj predio prije pripadao, nazivaju taj kraj El Plano del Diablo, Đavolja ravnica.« »U pravu ste! Taj kraj, dakle, poznajete. No, to me sada umiruje, jer nas nećete smatrati zelembaćima ako vam otvoreno priznam da nam je trag naprosto ispario.« »Hm! Ali četiri jahača ne mogu ispariti.« »Tako je. Ali ipak, ako konji na tako tvrdu i glatkom kamenju ne ostavljaju tragove, nemoguće ih je i vidjeti, sir. Naš Komanč je usprkos svojoj mladosti izvanredan tragač. Ali ja vam kaţem da je i on bespomoćan.« »Htio bih znati da li će i sa mnom biti tako.« »Eh, vi! Vi i Winnetou biste otkrili tragove kad bi ti momci čak i zrakom letjeli. A čovjek bi gotovo i povjerovao da su to učinili. Kaţem vam, nismo našli ni najmanju mrvicu smrskanog kamena, a ni najmanjeg zareza što bi ga potkova urezala u liticu. Naravno, učinili smo i to što bi svaki dobar zapadnjak učinio u takvu slučaju: odjahali smo čak i na rub tog predjela da naĎemo mjesto gdje su ti momci izašli iz tog stjenovitog kraja. To se, meĎutim, tako polako odvijalo da sve do sada nismo gotovi iako smo se našli već na sjevernom dijelu tačke odakle se jedan od te četvorice odvojio jašući u Helmersov dom, a što ste nam vi rekli. Ugledali smo takoĎer i jednog jahača, kad smo ono došli prijeko, koji je daleko napolju, u pravcu juga, jahao u propanj i kad smo došli do tog mjesta, primjetili smo da se zadrţao upravo ovdje gdje mi sada stojimo.« Old Shatterhand je napeto slušao. Činilo se kao da trenutak razmišlja, tada je ustao sa svog mjesta, pretraţio razne otiske kopita, koji su se nalazili na rubu grmlja, pa se zatim udaljio komad puta. Napokon su ga čuli gdje zove: »Mister Davy, jeste li vi ili Jimmy bili ovdje gdje se sada ja nalazim?« »Nismo, sir«, odgovorili su upitani. »DoĎite svi ovamo.« Poslušali su ga. Kad su se pribliţili, pokazao je neki grm govoreći: »Ovdje se sasvim jasno vidi da je netko ulazio u grmlje. Prelomljena je grančica, a mjesto prijeloma nije suho. Dogodilo se to, dakle, nedavno. PoĎite za mnom, gospodo.« Ulazio je sve dublje promatrajući svaku grančicu, i svaki pedalj zemlje, dok nije napokon stao na nekom pješčanom mjestu. To mjesto je bilo široko nekoliko koraka, a dugačko isto toliko; ovdje nije bilo nikakva raslinstva. Nije bilo vidjeti nikakve trave. Tu je kleknuo na tlo, pa se činilo kao da ţeli pretraţiti

svako zrnce pijeska. Napokon je ustao smijući se zadovoljno, a promatrao je takoĎer i ostale strane grmlja što je opkoljavalo mjestance. Pokazao je potom jedno mjesto govoreći: »Ovdje je takoĎer netko ušao u ovaj zaklon. Kladim se da je taj čovjek sjahao napolju na kamenitu tlu. Sada mi recite dvije stvari, mister Davy: juţno odavde se jedan od ove četvorice odvojio?« »Jugoistočno, sir.« »Lijepo. Da li je čovjek, kojega ste vidjeli da odjahuje, nosio uniformu?« »Nije.« »Po mom se mišljenju desilo ovo: voĎa ove petorice je, pošto je napustio ostale, ušao ovamo da uzme uniformu kako bi se preobrazio u oficira i tako došao u Helmersov dom. Tada je, kada je odande tajom otišao, ujahao ponovo na ovo mjesto gdje mi sada stojimo da zamijeni uniformu sa svojim pravim odijelom.« »Nije moguće! Drţite li ovo mjesto ovdje nekim ormarom za odijela?« »Jest, u najmanju ruku je to zaklon, skriveno mjesto koje lovci na dabrove nazivaju rupa u koju skrivaju koţe. Uzmite svoje noţeve i kopajte! Vidljivo je u pijesku da je prije malo vremena izravnan veoma pomno.« Odmah se Hobble Frank bacio na tlo i započeo tako ţustro raskapati golim rukama pijesak, kao da očekuje čitavo blago ovog svijeta. To je potaklo i ostale da i oni prionu na posao. Pijesak je letio na sve strane. Frank još nije dopro ni četvrt metra u dubinu kad je povikao: »Našao sam, Old Shatterhand! Prsti su mi zahvatili nešto tvrdo.« »Samo dalje, dalje!« rekao je Jimmy. »To tvrdo bi moglo takoĎer biti i kamen.« »Kopam ja kao krtica. Nije to kamen već drvo. Našao sam! Same tanke motke.« »To su zacijelo motke sačinjene od kaktusovih stabljika«, razjasni Old Shatterhand, »koje su tako meĎusobno povezane da sačinjavaju široku udubinu i prema tome su ujedno i skrovište.« To se mišljenje pokazalo tačnim. Motke su bile tako isprepletene da su sačinjavale četverouglastu posudu. Ta rupa u zemlji bila je dva lakta dugačka i toliko široka, a bila je puna do ruba raznih predmeta. Prvo što su ugledali bila je sablja i uniforma, povrh koje se nalazio izguţvani komad starog novinskog papira. »Svečana uniforma oficira i njegova sablja!« čudio se Frank izvadivši je iz toka i mašući njome po zraku. »Kad bi lopuţa bio ovdje, ja bih ga ...« »Molim, dragi Frank, papir!« prekinuo ga je Old Shatterhand. »Odmah, eto! Svoj ču govor odrţati kasnije kad budemo ispraznili ovu razbojničku rupu.« Pruţio je Old Shatterhandu list papira. Ovaj je rastvorio novinski papir i pronašao olovkom ispisanu cedulju. Lovac je pročitao: »Venid pronto a nuestro escondite! Precaucion! Old Shatterhand esta in casa de Helmers.«

»Šta to znači?« pitao je Fred. »No, Frank, ti si poznavalac jezika.« »Tako je«, odgovori ovaj. »Riječ je o Old Shatterhandu i Helmersu. Ali taj hebrejski jezik okićen je indijanskim riječima, a takoĎer i indogermanskim, pa mi se odmah pri prvim riječima srce u tijelu preokrenulo. Perem svoje ruke i radije ću se pozabaviti vojničkom odorom.« Započeo je pretraţivati dţepove odore. Old Shatterhand je preveo španjolske riječi: »DoĎite brzo u naš zaklon! Oprez! Old Shatterhand se nalazi kod Helmersa!« Odstupili su načas od toga da razjašnjavaju te riječi. Svi su htjeli znati što se sve nalazi u rupi. Bilo je tu iznesene, ali još uvijek upotrebljive odjeće raznih oblika boja i veličina. Bilo je pušaka, revolvera, noţeva, metaka, limenih posuda i kapsula, pa napokon i neko burence do polovine ispunjeno barutom. Svi su dţepovi u odjelima bili prazni. Bilo je tu čak i indijanske odjeće. »Odjeću ćemo spaliti«, odluči Old Shatterhand. »Sve ostalo je dobar plijen i svatko neka uzme što mu treba. Ostalo ćemo otpremiti Helmersu. Osvjedočen sam da Lešinari s Llana još imaju nekoliko takvih skrovišta gdje skrivaju svoje zalihe. Odora pripada zacijelo nekom oficiru, a indijanska odjeća uroĎeniku kojega su razbojnici ubili. Od svega toga za mene je najvaţnija ova cedulja. Što biste vi zaključili iz sadrţaja, mister Fred?« »Dvije stvari«, odgovori upitani. »Prvo, da se taj momak silno vas boji. On bi zacijelo dulje bio ostao u Helmersovu domu da vas nije tamo zatekao.« »A drugo?« »Drugo je da iza njega nailaze njegovi drugari koje upozorava ovom ceduljom. I oni idu u Llano estacado; i oni će doći ovamo i otvoriti ovo sklonište. Naručuje ih da poĎu na neko mjesto koje označava skloništem. Kao što mi se čini, on misli na neko zborno mjesto.« »Vaše su slutnje jednake mojima. Vidljivo je iz razvoja ove stvari da ne moramo traţiti izgubljene tragove. Taj čovjek se zacijelo vraća onoj četvorici svojih drugara. Da bih došao k njima valja slijediti samo njega. Njegov će trag biti jasan. On zacijelo vodi u sklonište o kojem je riječ na cedulji. Lako vam se domisliti zašto on svoje ljude upućuje onamo.« »Tako je! S njima će napasti izbjeglice.« »I ja tako mislim. On zacijelo to namjerava veoma brzo učiniti kao što to dokazuje njegova ţurba. On se mora bojati da ćemo mi poći za njim i u tome ih spriječiti. Zbog toga će svoj naum što brţe izvesti.« »Tada se i mi moramo poţuriti, sir! Ne bi li moţda bilo najpametnije da odmah poĎemo za tim momkom! On je voĎa, duša je pothvata. Kad ga uhvatimo, spriječit ćemo zlodjelo.« »Teško!« reče Old Shatterhand. »On je vodio glavnu riječ izmeĎu te petorice. Da li je odista on pravi voĎa Lešinara s Llana to mi ne znamo. Uništimo li njega, još dugo nećemo uništiti i ostale. Osim toga ne vjerujem da

bismo ga dostigli. Naši su konji umorni, a sunce će ubrzo sjesti. Prije no što ga uhvatimo, nastupit će noć. Ne, pustimo ga za danas. Trag ćemo naći i sutra. Vi ostanite ovdje na tome mjestu, svi, kako biste došljake, kojih se tiče ta cedulja, zarobili, ukoliko doĎu. Ja ću sam poći u Helmersov dom, odnijet ću sve te stvari i vratit ću se s Bobom. Dvojica neka mi posude svoje konje. U osvit zore bit ću ovdje. Tada ćemo poći, a ja drţim da naš pohod neće biti uzaludan. Bit će nas sedmorica i ja se nadam da ćemo biti kadri izaći na kraj s Lešinarima.« Svima se svidio taj prijedlog. Svatko je potraţio nešto oruţja ili municije. Razastrli su odjeću po tlu i zapalili je s pomoću suhe trave. Ostatak su omotali na Frankova i Fredova konja. Gomila pepela je još tinjala kada je Old Shatterhand napuštao mjesto. Obećao je da će se pobrinuti za hranu i vodu a još je primjetio na odlasku pokazujući na zapad: »Čini mi se da odande nešto nailazi. Nešto nalik na nevrijeme. To je pravac odakle dolazi nevrijeme, ali koji ipak Llanu estacadu naţalost nikada ne donosi kišu.« Tada je pojahao na sjever. Ostali su gledali, upozoreni na to mjesto, zapadno nebo, gdje se preko sunčeve kugle nadvio laki zastor; bio je boje rumenosive, a protezao se poput prstena posred kojega se nalazio zlatni kolut sunca. To se ljudima nije činilo opasnim. Smatrali su Old Shatterhandove riječi običnom primjedbom koja je zapravo beznačajna. Samo je Komanč zamišljeno promatrao oblačak i mrmljao preda se: »Ekapuštke-tupa, usta munje!«

DOLAZE SABLASTI Poslije Old Shatterhandova odlaska svi su ponovo posjedali i započeli razgovarati. Doţivljaje u Helmersovu domu pogotovu su podrobno raspravili. Vrijeme je brzo pretjecalo i nitko nije pazio na nebo koje se potpuno promijenilo u boji. Samo je Komanč, koji je šuteći sjedio u prikrajku, tačno promatrao tu promjenu. Mali prsten od oblaka dolje se otvorio poprimivši oblik potkove koje su se krakovi produţili, tako da su obrazovali dva isturena kraka ispruţena skoro do sjevernog ruba horizonta. IzmeĎu njih se vidjelo čisto i jasno nebo. Jedan bliţi krak se nagnuo, pa se juţni horizont obojio sivonarandţastom bojom. Činilo se kao da ondje bjesni nevrijeme i da se pijesak diţe do neba. Istok je bio zamračen kao da je prekriven teškom parom, a ipak nije se vidjelo oblaka. Komanč je odjednom skočio i povikao zaboravivši na najveću odliku Indijanaca; pokazivao je pritom crni zid na istoku: »Pijanowit-načo — Sablast Llana estacada!« Ostali su se prestrašili i jednako kao i on skočili na noge. Tek su sada primijetili promjenu na nebu. Pogledi su im se ukočili od uţasa. Prividno čitave tri ljudske visine iznad linije horizonta jurio je neki konjanik. Crni zid je pokazivao, na onom mjestu gdje se lik nalazio, neku okruglu i svijetlo obasjanu mrlju koja se pomicala s jahačem jednakom brzinom, tako da se čovjek i konj pokazivao kao neka tamna, pokretljiva sjena u svijetlom okviru. Oba lika bila su nadnaravno velika. Svi udovi konjanika bijahu jasni. U desnici je drţao uzdu, kosa mu je vijorila, a na glavi je nosio ukras poglavice. Puška na njegovim leĎima spuštala se i dizala pri jahanju, griva i rep konju vijorili su kao da ih oluja vitla. Sablasna ţivotinja je letjela kao da je sam pakao goni. A sve se to zbiva za bijela dana čitav sat prije sunčeva zalaza! Na gledaoce je sve to činilo neopisiv i strašan utisak. Nitko nije izustio ni slovca. Crni zid je nestajao na jugu gotovo oštro i odječeno. Tome se mjestu pribliţavao jahač. Pribliţavao mu se na očigled. Još deset skokova, još pet, još tri, još jedan — ţivotinja je iskočila napolje, u prazninu, i nestala zajedno s jahačem. Svijetlog ruba takoĎer više nije bilo. Ljudi su još uvijek stajali bez riječi. Čas su gledali onamo, odakle je pojava niknula, a čas su gledali jedan drugoga. Tada se strese Jimmy kao da mu je hladno i zausti: »Svi dobri dusi! Ako to nije bila Sablast Llana estacada ja svoj obraz više neću prati! Uvijek sam mislio da je čitava ta priča nesmisao; sad bi čovjek morao biti lud, pa da ne povjeruje. Meni je u duši sasvim neprijatno. Kako je u tvom srcu, stari moj Davy?« »Upravo tako kao da sam neka stara lisnica, u kojoj nema ni marijaša. Prazan sam, potpuno prazan, samo koţa i zrak! Ali, pogledajte kako se nebo brzo mijenja! Tako se nešto još nikada nije dogodilo!« Gornji rub već

spomenutog crnog zida postao je rumen poput krvi. Munje su sijevale. Jedan krak, na nebu vidljive potkove, počeo se spuštati, i što se više spuštao postojao je širi i tamniji. Na jugu je vrilo kao kad vrije more bičevano olujom, prepuno dima i prašine. Nevrijeme se pribliţavalo sve bliţe i bliţe. Sunce je bilo zastrto tamnim zastorom koji je svake sekunde postojao sve viši i širi. Činilo se kao da s neba naprosto padaju čitavi slojevi oblaka. U tren oka su prestrašeni ljudi bili obavljeni nevjerojatnom hladnoćom. U daljini su začuli oštro zavijanje. »Za ime boga, ka konjima!« povikao je Juggle-Fred. »Brzo! Inaće ćemo ih izgubiti! Oborite ih na zemlju! Moraju leći! Drţite ih čvrsto, ali i sami legnite na zemlju!« Sva su petorica potrčali k trima konjima koji su u strahu frktali i nisu se odupirali kad su ih povukli na zemlju. Priljubili su se uz grmlje gurajući glave meĎu granje. I jedva da su se ljudi bacili na zemlju oluja je započela. Bio je to zviţduk, uzdisanje, urlik, prasak, blijesak, i mrmor, a za što sve nema riječi. Ljudima se činilo kao da na njih pada stotine kilograma teţak pokrov. Bili su bačeni na zemlju takvom silinom da bi im bilo nemoguće dignuti se kad bi to baš i ţeljeli učiniti. Kroz kosti ih je proţela silna hladnoća. Oči, nos, usta i uši bijahu im nenadno zapušeni. Nisu mogli disati, bili su blizu tome da se uguše. A tada ih je zapahnuo ponovo vruć zrak, a oni strašni glasovi Llana estacada orili su se u daljini. Konji su skočili na noge i glasno njištali. Tamu, duboku i stravičnu hladnu noć, naslijedila je ţiva toplina jasnog sunca. Ljudi su mogli otvarati usta; mogli su ponovo disati. Pet se prilika ponovo počelo pomicati. Oslobodili su oči oštrog pijeska gledajući oko sebe. Na sebi su imali debelu naslagu hladnog pijeska. To je bio onaj pokrov što ga je tornado bacio na njih. Jest, bio je to tornado, jedan od onih srednjeameričkih ciklona što ih snagom nijedan vjetar ne moţe nadmašiti. Razorna moć takva kovitlaca je strašna, gotovo nevjerojatna. Kreće se brzinom i do stotinu kilometara na sat, skopčan gotovo uvijek s pojavama elektriciteta što se dugo zadrţava u zraku. Čak i samum iz afričke pustinje nije takve snage, pa se čak ni pješčana ili snjeţna oluja divlje pustinje Gobi ne moţe mjeriti sa snagom takva jednog tornada. Petorica su ljudi ustali i stresli pijesak sa svoje odjeće. Grmlje je pješčanom oblaku stvorilo prepreku, tako da je sad predstavljalo dva lakta visok pješčani nasip. »Hvala bogu da je sve tako milostivo završilo!« mišljaše Jimmy. »Jao onima koji su se zavrijeme tornada nalazili u otvorenom Llanu. Bili su izgubljeni.« »Nije to tako sigurno, kao što mislite«, odvrati Fred. »Te strašne oluje nasreću su često široke tek pola engleske milje. Ali to im jača snagu. Taj pobješnjeli vjetar nas je samo zahvatio jednim svojim pokrajnim krakom. Da smo se nalazili u sredini razbješnjela elementa, tko zna kamo bi nas odnio zajedno s konjima; negdje bi nas zacijelo razbio.«

»Tako je!« sloţio se Davy. »Poznam ja tu stvar. Dolje na Rio Conchos sam jednoć vidio šta je uradio pravi tornado. Kroz prašumu je takoreći učinio pravu ulicu. Orijaška stabla, koja su bila široka i do dva metra, bila su istrgnuta iz korijenja i leţala na tlu. Ta čudnovata prosjeka, na kojoj nijedno stablo nije bilo pošteĎeno na svojim je stranama imala tako oštru granicu da su lijevo i desno stabla bila sasvim lako oštećena. Yankee nazivaju takvu nepogodu uragan, pa tako zovu i ovakvu ulicu posred šume.« »Bilo je to dovoljno strašno!« javio se Hobble Frank. »Ponestalo mi je zraka posvema, a moj je klarinet zviţdao svojom posljednjom rupicom. U mojoj domovini takoĎer duvaju katkada takve oluje, ali nešto tako divlje i neugodno kao ovo ovdje još nisam doţivio. Orkan u mojoj domovini je spram ovog amerikanskog tormenada prava dječja igra, pravi majski vjetrić koji je upravo kadar da rashladi vruću kavu. A pritom me Davyjev magarac gotovo ubio. Pri svršetku nije htio leţati i moju je plemenitu spodobu smatrao ...« »Htio si reći mazga«, prekine ga Jimmy. »Ne, ja kaţem magarac! Tko po meni tako često gazi najveći je magarac na kugli zemaljskoj. Zapravo bih Davyja morao tuţiti za odštetu, ali čovjek koji tako osamljen ide svijetom tome je nemoguće nadoknaditi štetu.« Sunce koje je prema tome dugo bilo još potpuno zastrto, sada je ponovo sjalo punim sjajem. Ipak je taj sjaj bio čudnovate boje, bio je gotovo ţut poput šafrana. Nebosklon se gubio u toj boji, a zemlja se činila kao da se u krugu izdiţe. Pričinjalo se kao da se ova petorica ljudi nalaze u najdubljoj tački nutrine neke goleme, šuplje kugle. Konji se još uvijek nisu umirili. Frktali su prestrašeno i udarali kopitima. Htjeli su se kretati, a bili su čvrsto svezani. Nešto je bilo u zraku od čega su se pluća branila. Nisu to bili mikroskopski mali i fini dijelovi pijeska, već nešto, što se nije moglo opisati. Komanč je svoj pokrivač razastro na pijesak i legao. Svoje uzbuĎenje, pošto je vidio Sablast Llana estacada, uspio je brzo obuzdati, pa čak i sada, poslije takve elementarne nepogode, bio je šutljiv i povučen kao što to i dolikuje Indijancu. Četiri su bijelca sjeli kraj njega, a Jimmy ga upita: »Je li moj mladi crveni brat već doţivio kada ovakvu oluju?« »Nekoliko«, odgovori upitani. »Gvozdeno srce je jednom bio zahvaćen takvim ubilačkim vjetrom koji ga je pokopao u pijesku; ratnici su ga Komanča ipak našli. Vidio je iščupana stabla koja bi jedva šestorica ljudi opasali.« »Ali Sablast Llana estacada zacijelo nisi još nikad vidio.« »Gvozdeno srce je i Sablast sreo, bilo je to prije tri zime kad je jahao sa svojim ocem kroz Llano. Čuli smo hitac. Kad smo se pribliţili mjestu gdje smo ga čuli, ugledali smo Sablast kako dolazi na crnom konju. Na mjestu gdje se čuo hitac leţao je neki bijelac. Posred čela je imao rupu od metka. Poglavica Komanča je prepoznao mrtvog bijelca. Bio je to neki ubojica.« »Kako je izgledala Sablast?« »Glavu i trup je imao poput bijelog bivola, oko čijeg vrata se vijorio kitnjast rep. Strašno ga je bilo vidjeti. Usprkos tome to je dobar duh inače ne bi

sebi uzeo lik te svete ţivotinje. Osim toga Komanči sasvim bjelodano znaju da ubija samo loše ljude i svi su dobri pod njegovom zaštitom. Gvozdeno srce pozna dva Komanča koji su zalutali u Llanu estacadu i bili sasvim blizu da skapaju od ţeĎi. Sablast je došla noću, dala im mesa i vode i uputila ih na pravi put.« »Da li je taj duh razgovarao s njima?« »Govorio je jezikom Komanča. Dobar duh govori sve jezike, jer ga je tako naučio veliki Manitou. Howgh!« Gvozdeno srce je okrenuo glavu. S riječju »howgh« naznačio je, da je dosta govorio i da ţeli šutjeti. Sad je Hobble Frank ponovo zaustio obraćajući se Fredu: »Što ti zapravo kaţeš o toj pojavi? U po bijela dana vidjeti pravu sablast to mi naprosto ne ide u glavu. Najeţio sam se od glave do pete.« Upitani se nasmijao: »Uţas baš ne mora biti tako golem. Tu bismo pojavu sasvim lako mogli prirodnim načinom rastumačiti. Sjeti se samo fata morgane koju su mnogi ljudi sasvim jasno ugledali.« »Ja to takoĎer znam. Fata morgana je zračna pojava, napola ozon, a napola kisik. Takva se stvar vrlo lako desi u atmosferi. Ali ovdje u Llanu estacadu riječ je o pravoj sablasti. Vidjeli smo je kako jaše, naprosto na nebu. Nije to bio zrak, nije to bila magla, već opipljiv lik nekog nadnaravnog bića. Kako da ovdje govorimo o optičkoj varci?« »Hm! Ja sam ranije kao maĎioničar proizveo mnogo i mnogo umjetnih duhova.« »Bilo bi bolje da o tome šutiš, jer praviti umjetne duhove je obična opsjena! A kako si to zapravo radio?« »Ili s pomoću koso poloţena stakla ili kamerom obscurom.« »To znam i ja. I ja sam sebi sačinio jednom takvu kameru procuru. Često mi je to polazilo za rukom, ali sam, naţalost, zaboravio zatvoriti rupu u koju se stavlja leća. Uostalom ni u jednog povrtljara nisam mogao dobiti takvu vrst leće, pa sam tako čitavu stvar zapustio.« Fred, Jimmy i Davy su prasnuli u tako glasan smijeh da se ozbiljan Komanč u tren oka okrenuo gledajući ih začuĎeno. Frank se meĎutim naljuti i stade vikati: »Silicijum! Šutite! Ako vaš smijeh u tren oka ne prestane, okupat će se vaše bratstvo u potoku krvi kao što je to učinio Muhamed II s Pariţanima. Kako se usuĎujete smijati mojoj kameri procuri. Bila je sasvim pravilno konsternirana, ali ja kao namještenik u šumariji nisam imao vremena da uzgajam leću. Uostalom napuštam vas i odlazim na čišćenje pijeska iz svojih cipela. Vaše ruganje zahtijeva osvetu. Ja odlazim, ali — manu manim lavendat, a to naški rečeno znači: moja će vas ruka već oprati, oprat će vam ona vaše glave lavendulom. Ho — ho — ho — howgh!« Frank je tu posljednju riječ izgovorio i poţurio da nestane iza grmlja kako bi ih kaznio što jasnije svojim odsustvom. Ostali se baš nisu suviše uzbudili

njegovom osudom, jer su poznavali malog čudaka. Ponovo su razgovarali o tornadu i o čudnovatoj pojavi Sablasti Llana estacada. Sva trojica baš nisu bili neobrazovani ljudi; pogotovu je Fred mnogo toga znao. Bili su osvjedočeni da je riječ o optičkoj pojavi, ali nikako nisu mogli shvatiti i čitavu stvar razjasniti naučno. U takvu razgovoru prolazilo je vrijeme, pa je nastupila i noć. Bilo je tako tamno da se nije vidjelo ni pet koraka daleko. Sada se i Frank vratio. U takvoj tami, na takvu mjestu, nije htio biti sam. Ali bijes ga još nije bio minuo. Šutio je i legao ne kraj ostalih već u izvjesnoj udaljenosti od njih, ali je ipak paţljivo slušao što govore. Po njegovim kretnjama su čuli da je ţelio protusloviti kad god bi netko nešto rekao, a za što je mislio da bolje zna i razumije. Ali ipak nije progovorio. Ţelja da prkosi bila je ipak veća negoli nagnuće da se pravi vaţan svojim znanjem. Zrak se u meĎuvremenu pročistio i bolje se disalo negoli prije. Laki povjetrac digao se s jugozapada i poslije dnevne ţege bio veoma ugodan. Nekoliko se zvijezda pojavilo na nebu po kojima su noćnici znali koliko je sati. Nisu više razgovarali jedan s drugim već su nastojali da zaspu. Smetnju s bilo koje strane nisu očekivali, a Old Shatterhand još nije mogao doći. Bijelci su odista, zaspali. Samo je Komanč otvorenih očiju gledao u nebo iako ni prošle noći nije oka sklopio. Smrt, ili bolje rečeno ubistvo njegova oca, zaokupljala je njegovu dušu ţeljnu osvete. Tako je proteklo neko vrijeme. Tada su spavači začuli glasan povik Indijančev koji ih je probudio. Sjeli su. »Mabuni - namachzo - pogledajte onamo!« rekao je pokazujući na jug. Usprkos tami pogledali su u tom pravcu. Ondje, na horizontu, pokazala se neka svijetla mrlja, činila se kao dugi i uski šiljak. Ta stvar im se učinila savim bezazlena, ali su je ipak pomno promatrali. »Hm!» mrmljao je Jimmy. »Kad bih to ugledao na istoku, pomislio bih da smo dugo spavali i da je to zora.« »Ne«, reče Davy. »Cik zore je savim drugačiji. Granična crta tog svijetlog mjesta je suviše oštra.« »To je zbog toga što je noć tamna.« »Iako je noć tamna, jutro je veoma daleko. Dan i noć ulaze jedno u drugo. Ondje su rubovi sasvim jasni.« »To mora da je vatra.« »Vatra u Llanu estacadu, gdje uopće nema drva? Hm! Što bi tu moglo gorjeti? A to svijetlo mjesto postaje sve veće. Pritom osjećam i vjetar. Ispočetka je dolazio s jugozapada. Sada duva pravo sa zapada i postaje snaţniji i hladniji. Što to znači?« »Polarno svjetlo nije«, razjasni Fred. »A o juţnom polarnom svjetlu ovdje još nikada nije bilo riječi.« Frank je još uvijek šutio. Sada je, meĎutim, morao govoriti, inače bi mu srce prepuklo.

»To svijetlo mjesto nešto znači«, reče on. »Sve je to u vezi sa Sablasti. Prije toga je Sablast Llana estacada otišla na jug. Moţda ondje stanuje i sjedi sada pri logorskoj vatri.« Ostali bi se najradije ponovo nasmijali; savladali su se. Fred je upitao: »Misliš li da sablasti pale sebi logorsku vatru ?« »Zašto ne? Pri takvu hladnu vjetru kao što sada duva?« Odista postajalo je sve hladnije. Vjetar se pomicao sve više k sjeveru, a ondje dolje na jugu svjetlost je postajala sve viša. Činilo se kao da se ondje uzdiţe golema ploha neke ogromne zvijezde. Sve je poprimalo oblik polukruga, a posred toga se nalazilo rumeno jezgro kao da je od krvi; prema stranama postajalo je sve svjetlije, a sve je obavijala neka kruţna linija oko koje su se miješale tamne mase oblaka s prštećim vatrenim kuglicama. Sve je to bilo stravično lijepo. Sva petorica su bili zapanjeni. Jedva su se usudili govoriti. Vjetar je sada duvao tačno sa sjevera. Pomakao se u vremenu od četvrt sata za devedeset stupanja. Ipak nije se čulo nikakvo zavijanje ni zviţdanje. Prolazio je čudnovato tiho pribliţavajući se rasvijetljenom nebu. Pritom je bilo strašno hladno. »To bi valjalo da vidi Old Shatterhand!« prekine Juggle-Fred šutnju. »Naţalost on se ne moţe vratiti, jer je tek ponoć.« »Ponoć.« šapne Hobble Frank. »To je saf duhova. Ondje gdje gori odvija se nešto strašno.« »Što ondje, osim vatre, moţe biti strašno?« »Ne pitaj tako ludo! Oko ponoći se otvara orkus, a duhovi izilaze. Pritom plešu čitav sat. Kao što svaka zemlja i svaki narod ima svoj karakter, tako i sablasti svakog predjela imaju svoje osobine. U nekom kraju zavrću ljudima vratove, a drugdje guše ljude na raskršću. Tko da zna kakvi običaji vladaju ovdje? Moţda su to najopasniji i najgori duhovi. Zbog toga mora da smo na oprezu — za ime boţje zar nisam bio u pravu? Pogledajte onamo! Eno Sablasti.« Frank je te riječi izgovorio uţasnut. To, što se sada zbilo, moglo bi prestrašiti i najhrabrijeg čovjeka. Sablast Llana estacada još se jednoć pojavila. Kao što je već bilo rečeno ono čudnovato svjetlo obrazovalo je golem polukrug na juţnom nebu. Ondje, gdje je luk tog polukruga zahvaćao lijevi rub horizonta pojavio se sada nenadano lik ogromnog jahača. Konj je bio crn, jahač bijel. Bio je to lik bivola. Sasvim jasno su vidjeli glavu s dva roga, šiju, odakle je vijorio rep, i trup koji se napokon sljubljivao s konjem. Rubovi čitave te slike bili su opšiveni iskričavom linijom. Konj je silnim skokovima trčao u propanj i zapravo nije trčao u pravoj liniji, dakle nije presijecao polukrug, već se uspinjao po unutrašnjoj strani luka i jurišao dalje.

Tako se ta pojava uspinjala po nebu sve do najviše tačke da se poslije toga po desnoj strani uţarenog polukruga ponovo spusti. Ondje je nestala nenadano kao što se i pojavila. Usprkos hladnom vjetru gledaocima je bilo vruće. Zar da se pomisli na obmanu? Ne, bila je to stvarnost. Čak i šutljivi Komanč bio je izvan sebe i povikao nekoliko puta uf uf uf! Stajali su i čekali hoće li se pojava još jednom ponoviti, ali uzalud. Neko vrijeme lebdio je polukrug jednako sjajan, tada se počeo na vrhu gubiti, gubio je na oštrini i sve je nestajalo. Tada su začuĎeni ljudi začuli lak udar kopita u pijesku. Jahači su naišli, zaustavili se i sjahali. Bili su to Old Sharterhand i Bob; vodili su Frankova i Fredova konja, a zajedno s tim konjima i dva ostala. »Bogu budi hvala da ste ţivi!« povikao je lovac. »Smatrao sam vas izgubljenima i bojao sam se da ću vaše leševe morati pokopati.« »Tornado nam nije naudio«, odgovori Fred. »Jednim nas je krilom dotakao. Mora da ste se veoma ţurili. Nismo vas još očekivali.« »Jest, jahali smo veoma brzo, jer smo bili zabrinuti za vas. Tornado je prošao tik kraj Helmersova doma. Vidjeli smo sve i po pravcu, koji je nevrijeme imalo, s sigurnošću smo utvrdili da je i vas zahvatilo. Na sreću sve je bilo u redu.« Fred je slavnom lovcu ukratko ispripovjedio kako su dvaput ugledali Sablast Llana estacada, zatim je nastavio: »Ovo, što vam pripovijedam, sir, deset je očiju vidjelo. Ali shvatiti i razjasniti tu stvar ne mogu. Ne znam da li postoji čovjek koji bi bio kadar reći da li smo ţrtve obmane ili da je ovdje rijeć o pravom biću.« »Postoji takav čovjek, ja sam taj!« reče Hobble Frank. »O varci nema govora. Sablast je nadljudske biće koje jaši zrakom. Nalazimo se u tom trenutku posred sata kad svijetom vladaju duhovi, a taj sat Yankee nazivaju ghostly-hour. Ta stvar razjašnjava sve i najsigurniji je dokaz da je riječ o zalutaloj duši koja se javlja s onu stranu nebeskih krajeva. Ne vjerujem da će mi se itko suprotstaviti u mišljenju.« Prevario se, jer ga je Old Shatterhand potapšao po ramenu govoreći ljubazno: »Što da čovjek očekuje kad bi vam protuslovio, dragi Frank.« »Hm, riječ je o osobi. Freda i Jimmya bih na primjer svojim dokazima naprosto smrvio. Ali ako biste vi imali kakvo nevino malo pitanje, iznimno sam spreman da vam po mogućnosti svojom dobrotom ... ali dovraga eto pripovijesti opet.« Svjetlo na jugu sve se više gubilo i blijedilo. Činilo se kao da potpuno nestaje. Nekoliko trenutaka pričinjalo se kao blijedi odsjaj na horizontu. Tada je nenadano postalo svjetlije i počelo se pomicati, ali ne onako visoko kao ranije; svjetlost je jurila kao da je zapaljen neki upaljač, što izbacuje iskru, jurila je

stalno na zapad. Zaustavila se ondje i pretvorila nevjerojatno brzo u plameno more što osvjetljava pola neba. »Takav sat duhova još nikada nisam doţivio«, poviče Frank. »Te vatre su nadnaravna porijekla, jer...« »Nesmisao!« prekine ga Old Shatterhand. »Čitavu stvar je veoma lako razjasniti. Ono ondje je obična i prava vatra.« »Što ondje gori?« »Suha kaktusovina. Kao što je poznato u Llanu estacadu ima čitave milje suha kaktusa, što ih nijedan jahač ne moţe prijeći. Ako je taj kaktus suh, dovoljno je jedna obična iskra pa da se u tren oka vatra pretvori u čitavo more plamena.« »Istina je«, sloţio se Fred, »a ja znam da na jugu i na zapadu ima mnogo suhog kaktusa.« »No, eto nam razjašnjenja za vatru, a ove sablasti ćemo uskoro ščepati.« »Oho!« poviče Hobble Frank. »Vi mislite da ih nije bilo? Bile su to prave sablasti. A kako dolazite uopće na pomisao da ih je bilo više?« »Sudim to po obličju. Prva sablast, koja se javila danju, moţda je bio onaj takozvani oficir preodjeven u sablast. No, vidjet ćemo. Tko je bio onaj drugi jahač, naravno, ne mogu reći. Ne poznam nikoga koji nosi bijelo bivolje krzno na sebi.« »Pustite me, molim vas, na miru, Old Shatterhande! Nijedan čovjek ne moţe jahati po nebu, a to se ipak zbilo. Eto nas petorice koji smo to vidjeli.« »Jest, slike su se pomicale u zraku; original je, meĎutim, jahao po zemlji.« »Slike? No sada prestaje sve! Još u svom ţivotu nisam čuo da bi slike letjele i jahale i to u atmosferi! Kako su nastale te slike, molim vas?« »Pri svakoj vatri postoji nekoliko raznih toplih slojeva.« »Dakle, tako! Slike, znači, nastaju u zračnim slojevima? To je nešto novo za mene. Dosad sam vjerovao da slike nastaju pomoću olovke, kista, ili pomoću fotografije!« »A zar niste čuli za zrcalo?« »Jest, to sam zaboravio.« »No, zrak u datim okolnostima moţe zamijeniti zrcalo.« »Dakle, tako! Ponešto mi sviće, jer u nauci o odbljescima zraka najbolji sam od svih majstora.« »Lijepo! Dopustit ćete da su sablasti naprosto ljeskanje zraka, upravo kao... « Old Shatterhand je stao u riječi. Paţnju mu je privukla vatra što je stala tamno ţareći se na nebu, a iznad sebe je imala pokrov oblaka. A povrh oblaka, ali s onu stranu vatre, slobodno lebdeći u zračnom prostoru, odvijala se sada obrnuta slika crvenog predjela. Sasvim lijevo, ondje, gdje je slika počinjala, izlazio je neki jahač iz tame, onaj isti, kojega su ljudi prije vidjeli, bio je

odjeven u bivolju koţu, ali, kao što je već bilo rečeno, jahao je tako da mu je glava bila okrenuta dolje. ».. . upravo kao ona ondje!« nastavi Old Shatterhand pokazujući na sliku u zraku. Još nije sve to ni izgovorio, svi su ugledali još jednog jahača koji je gonio onog prvog. »Grom i pakao!« povikao je Hobble Frank. »To je onaj što smo ga vidjeli poslije podne, onaj koji je iskrsnuo za vrijeme tormenada.« »Zar je on to?« upitao je Old Shatterhand. »No, sad se moţete i sami osvjedočiti da je riječ o dvije različite prilike. A eto ih još nekoliko.« Iza posljednjeg lika slijedilo je još šest jahača. Svi su jahali u propanj, ali slika je bila obrnuta, glave su im bile okrenute nadolje. »Sad mi je sve to preglupo!« rekao je Hobble Frank. Zahvaljujem se na svemu tome! Ja sam odista čuo o sablastima što jašu kroz noć, a glavu drţe pod pazuhom; ali da jašu glava okrenutih dolje to mi se čini preglupo.« »Nema u tome ništa strašno. Prijašnje slike zrcalile su se nekoliko puta, a ova ovdje samo jednom. Zbog toga je vidimo okrenutu. Uostalom, mi ćemo se uskoro upoznati s ovim sablastima. Skočite na konje, gospodo! Zacijelo je onaj prvi jahač takozvana Sablast Llana estacada. Ostali je gone i budući da je on dobar momak zauzet ćemo se za njega.« »Jeste li poludjeli?« povikao je Frank. »Bila bi to prava uvreda za svijet duhova. Sjetite se što o tome kaţe besmrtni Goethe!« »Čovječe, ne kušaj bogove Ne poţeli nikad da vidiš Sablasti s njihovom djecom i ţenama.« Ostali ga nisu slušali; izvršili su Old Shatterhandovu zapovijed. »Hoćemo li uzeti i tovarne konje?« pitao je Davy. »Jest, teško da ćemo se vratiti.« Tovarne su konje poveli za uzdu. I Frank je pojahao, iako je protuslovio. Skupina je krenula jašući pustom ravnicom. Čim su jahači napustili ovo mjesto, nestala je i prikaza u zraku. Vidjeli su još samo visoki plamen vatre. Old Shatterhand je jahao prvi. Nije se uputio u pravcu vatre već je pošao ponešto na zapad. Imao je za to razloga. Morao je pronaći svoj cilj, a to je bilo prilično teško. Odraz je nestao, a jahači, koje je traţio, kretali su se velikom brzinom naprijed. Proteklo je još deset minuta. Tada Old Shatterhand nešto poviče i digne ruku pokazujući na desno. Odande su nailazile dvije tačke, sprijeda neka svijetla tačka, a za njom tamnija. Dalje su ugledali još nekoliko tamnih tačaka, što su nastojale, da se kreću jednakom brzinom kao i one dvije. Bili su to jahači. Sjaj vatre ih je sa strane obasjavao, pa se raščupan lik onog prvog mogao već jasno razaznati: Old Shatterhand je zaustavio svoga konja i sjahao. »Sjašite i vi!« povikao je ostalima. »Budući da dolazimo iz tame, još nas nisu vidjeli, dok, naprotiv, mi njih jasno vidimo u svjetlu. Naši konji neka legnu. Ali čim ja uzjašem učinite to i vi.« Prisutni su ga poslušali.

Old Shatterhand je iskusno odabrao ponešto uleknuto mjesto što se nalazilo u sjeni. Kad su konji polegli i jahači se sakrili, iza njih nije bilo moguće, nekome tko dolazi iz svjetlosti, jasno vidjeti što se ovdje zbiva. Ovi, naprotiv, što su leţali u udubljenju, sasvim su razgovijetno promatrali ravnicu pred sobom. Prvi jahač bio je udaljen moţda pet stotina koraka. Pola te razdaljine iza njega slijedio ga je drugi jahač, a u jednakoj udaljenosti i ostali. »Što ćemo uraditi s njima, sir? Hoćemo li ih posmicati?« pitao je Davy. »Ne, ništa nam nisu učinili, a ja ne prolijevam ljudsku krv ako na to nisam natjeran. S ovim prvim goniteljem htio bih progovoriti nekoliko riječi. Pustite me da tu stvar sam svršim. Vi nećete ništa drugo uraditi već otjerati odavde one ostale.« Slavni lovac je odriješio laso što ga je nosio oko pojasa. Jedan kraj lasa pričvrstio je za sedlo svome konju koji je mirno leţao. Drugi kraj je oblikovao u prsten dovoljno velik da u njega uĎe tijelo čovjeka. Preostali dio lasa, što je bio dug dvadeset lakata, omotao je oko palca i kaţiprsta, pa zatim oko lakta, uzevši ga u lijevu ruku dok je prednji dio lasa zadrţao u desnici, tako da je prsten drţao palcem i kaţiprstom. Sve se to odvijalo tako brzo da je sve bilo spremno još prije dolaska prvog jahača. Sad su začuli topot konja. Ţivotinja je bila visok pastuh. Jahač je na glavi imao bijelo bivolje krzno odakle se rep vijorio sve do konjskih sapi. Obraz mu je bio pokriven bivoljom lubanjom i tog se čovjeka nije moglo prepoznati. Kad je bio udaljen nekih deset koraka od udubljenja, Old Shatterhand je ustao. Jahač ga je u tren oka primijetio, ali nije bio kadar zadrţati konja, stao je tek onda kad je naišao sasvim do Old Shatterhanda. »Stoj! Tko si?« pitao je veliki lovac. »Sablast Llana estacada«, čuli su taman glas ispod bivolje lubanje. »Tko si ti?« »Old Shatterhand. Sjaši mirno! Mi ćemo te zaštititi.« »Sablast Llana estacada ne treba zaštite. Zahvaljujem vam.« Tim je riječima zakukuljeni čovjek potjerao konja. Taj razgovor je potrajao nekoliko trenutaka. Uto je naišao i progonitelj. Old Shatterhand je stao iznad tijela svoga konja, jednu je nogu imao s jedne strane, a drugu s druge strane sedla, laso je drţao u pripremi. Tihi zviţduk i Hatatitla je skočio na noge. Konj i jahač su iskrsnuli kao da su niknuli iz zemlje. Progonitelj se prestrašio ugledavši pred sobom lik koji kao da je niknuo iz zemlje. I on, takoĎer, nije mogao zaustaviti konja. Vladao je svojim konjem mnogo slabije negoli 'Sablast' svojim. Gotovo je natrčao na Old Shatterhanda. »Stoj!« zapovijedi lovac. »Tko si?« »Prokletstvo! Old Shatterhand!« pobjegne progonitelju. »Neka vas Ďavao nosi!« Podbo je svoga konja u namjeri da pobjegne. »Rekao sam vam da stanete!« zapovjedi lovac. »Htio bih vaše indijansko lice malo bolje razmotriti. Tko zna što se krije iza crvene boje.«

»Bit će to kasnije, kad mi se bude svidjelo.« To govoreći neznanac je nastavio da jaše. Ali Old Shatterhand je bio za njim. Kad je jahač to izgovorio, mladi Komanč je skočio na noge. »Uf!« povikao je. »To je glas bijelca, a ja znam tko je taj čovjek. I Gvozdeno srce ţeli razgovarati s tim čovjekom.« Podigao je pušku, nanišanio, ali ju je uskoro odloţio govoreći: »Old Shatterhand ga već ima.« Jedva da je bjegunac učinio deset koraka konjem zavitlao je Old Shatterhand, koji mu je bio za petama, nekoliko puta svoj laso iznad glave i dohvatio njime jahača. Laso je poletio, a omča je bjegunca zahvatila tačno posred prsiju. Gonitelj je odmah zaustavio svoga konja. Budući da je laso bio pričvršćen za sedlo, remen se brzo zategnuo, omča se zategnula oko jahača i on je pao s konja. Old Shatterhand je u tren oka sjahao i potrčao. Uhvaćeni čovjek se uzaludno trudio da se oslobodi. U meĎuvremenu su naišli i ostali progonitelji, a bila su šestorica; i oni su bili preodjeveni u Indijance. Prijatelji Old Shatterhandovi su pojahali svoje konje. Šestorica progonitelja zastali su prestrašeni. Okrenuli su u stranu kako bi pobjegli. Ugledali su, meĎutim, da je onaj drugi jahač, a bio je to nedvoumno njihov voĎa, uhvaćen lasom. Izmiješali su se i nastojali pobjeći u raznim pravcima. Pustili su ih da pobjegnu i svi su sada prišli uhvaćeniku. Old Shatterhand je u meĎuvremenu razoruţao zarobljenika. Veliki mu se lovac obratio: »Kaţite mi tko ste? Zašto ste se preodjenuli? Niste valjda mislili ozbiljno da će vas Old Shatterhand smatrati indijanskim poglavicom. Kome ste samo oduzeli ta lijepa orlova pera?« Upitani nije odgovorio. »Zar mi nećete odgovoriti! Ne smatrate se sigurnim. Sam ću vidjeti tko ste.« Zgrabio je palog čovjeka i snaţnim ga rukama postavio na noge okrenuvši njegovo lice spram svjetla poţara. Tada je zgrabio njegovu kosu skinuvši mu je jednim potezom s glave. »Dovraga!« povikao je Juggle-Fred. »To je onaj oficir! Šta taj čovjek radi u odjeći Indijanca? Radujem se da smo se ponovo vidjeli! Vaš ormar za odijela ovdje u grmlju pronaĎen je i ispraţnjen. Loše ste ga sakrili. Pronašli smo takoĎer i vašu oficirsku odoru. Što kaţete na to? Što da radimo s vama?« »Ništa mi ne moţete učiniti!« reče čovjek bijesno. »Tko mi od vas moţe dokazati da sam bilo kome od vas nešto učinio?« »Jest, samo se na to oslanjajte. Nama još niste ništa učinili. Planovi, meĎutim, koje ste smišljali, bili su zli i već na temelju toga bismo vas mogli po zakonu prerije sasvim pristojno kazniti. Ali mi nismo krvnici, pa ćemo vas pustiti.« »To morate učiniti, jer mi ništa ne moţete dokazati.«

»Oh, mogli bismo mi vama štošta dokazati. Ali to nije potrebno. Kaţem, dakle, da ćemo vas pustiti, naime, mi bijelci. Ali kraj nas stoji Indijanac koji s vama ima da izravna neki račun. Pogledajte ga.« Komanč istupi. Čovjek ga je gledao i rekao: »Tog Indijanca ne poznam.« »Ne laţi, lopuţo!« poviče Davy. »Zar moţda ne poznaš ovog debeljka ovdje? Zar niste moţda napali dva Komanča bez razloga, jednoga ste ubili, a drugoga slijedili dok mi nismo uspjeli da vas skrenemo s njegova traga? Skrati sve i priznaj svoju krivicu.« »Ne znam ja ni za kakvu krivicu!« branio se zaraobljeni bijelac. Tada mu Old Shatterhand stavi svoju tešku ruku na rame govoreći: »Vidite i sami kako stvari stoje, a čini mi se da znate kako sam ja čovjek s kojim nema šale. Što ste naumili s izbjeglicama koje će onaj Mormon, Tobias Preissegott Burton, voditi kroz Llano? Gdje su sada ti ljudi i zašto ste zapalili kaktuse? Ako mi odgovorite istinu na ta pitanja očekujte milostivu presudu.« »Ne znam što ţelite. Tog Indijanca ne poznam, takoĎer ni ova dva čovjeka ovdje, a ponajmanje čovjeka kojega vi nazivate imenom Tobias Preissegott Burton. O nekim izbjeglicama takoĎer ništa ne znam.« »Zašto ste gonili Sablast Llana estacada?« »Sablast? Smiješne li stvari! Taj momak je običan lopov koji je, nema tome dugo, posred nas ubio našeg čovjeka, metak mu je ušao pravo u čelo.« »Ništa nam drugo ne kanite reći?« »Ne.« »Tada sam i ja završio s vama. Vaše ćemo planove osujetiti, jer ćemo zaštititi izbjeglice. Laţete na vlastitu štetu. Sada neka mladi crveni brat kaţe za što optuţuje ovog čovjeka.« »Ovaj bijelac je poglavicu Ognjena zvijezda, moga oca, ranio i od te je rane poglavica umro. Howgh!« »Vjerujem ti. Od tog časa ubojica pripada tebi. Učini s njim što te volja.« »Grom i pakao!« poviče zarobljeni bijelac. »Nije to baš odviše slavno djelo što ste ga učinili. Ja sam vezan lasom. Ovom će lopovu biti lako da me ubije.« Komanč je podigao svoju ruku prezirno. »Gvozdeno srce ne ţeli da mu se poklanja skalp. On će suditi ubojici, ali će pritom raditi tako kako to dolikuje hrabrom ratniku. Moja će braća izgubiti malo vremena.« Poţurio je u tamnu noć i uskoro se vratio sa Stewartovim konjem. Konj se bio zaustavio u blizini, a oštra čula Indijančeva znala su gdje će ga naći. Sada je Gvozdeno srce odloţio svoje oruţje i zadrţao samo noţ u ruci. Pojahao je konja govoreći ostalima: »Moja braća neka odveţu ovog čovjeka i neka mu u ruku stave noţ. Tada neka uzjaši na svoga konja i neka odjaši kamo ga je volja. Gvozdeno srce će ga slijediti i boriti se s njime. Oruţje je jednako; noţ protiv noţa. Ako se Gvozdeno

srce za sat vremena ne vrati, bit će zacijelo mrtav negdje u Llanu estacadu.« Po nepisanim zakonima savane morali su ga poslušati. Stewart je dobio svoj noţ, oslobodili su ga, pa je zatim uzjahao. Odjahao je vičući: »Halo! Nisu baš svi glupani! Moje planove nećete poremetiti! Vidjet ćemo se opet a tada neka vam se bog smiluje!« Gvozdeno srce je kliknuo oštar bojni zov Komanča i podbo svoga konja koji je poletio poput strijele. Ostali su tiho ostali na svojima mjestima. Doduše, bila je izgovorena poneka glasna riječ, ali strahota ih je sve pritiskala, pa su svi šutjeli. Četvrt je sata proteklo, pa još četvrt sata. Vatra se na horizontu pojačala. Tada su lovci začuli konjski kas; kasala su dva konja. Komanč se vraćao vodeći za uzdu konja svog neprijatelja. O pojasu mu je visio svjeţ skalp. Bio je neozlijeĎen. »Jednog je ubojicu Gvozdeno srce poslao svome ocu«, rekao je spokojno pristupajući lovcima. »Ostali će ga slijediti. Howgh!« Bio je to krvav svršetak ovog ghostly houra.

SUMNJA Ondje gdje jugoistočni ugao New Meksika ulazi u područje Teksasa nalazi se jedan od najopasnijih kutova dalekog Zapada. Ondje se dotiču područja Komanča i Apaša, a to je razlog što je taj predio uvijek nesiguran. IzmeĎu ta dva plemena, ukoliko još uopće i postoje, nikada ne moţe doći do pravog i iskrenog mira. MeĎusobna mrţnja je suviše duboka, pa čak i u vremenima kad je ratna sjekira zakopana, tinja zapretana vatra u pepelu i uvijek je kadra da zaplamsa ma i na najmanji povod. Neprijateljstvo, koje bi se smirilo na kratko vrijeme, traţi većinu ţrtava, naravno ondje gdje se oba područja sastaju. Granica nije neka prava crta. Zapravo nikada i nije bila tačno utvrĎena. Stoga su meĎusobne optuţbe zbog povrede granica veoma česte, pa tako i puške progovaraju same od sebe da se posluţimo izrazom starog Bismarcka. 'The shears' zove zapadnjak taj opasni predio i to je dobar izraz. Granične crte su pomične. Otvaraju se i zatvaraju kao oštrice u škara, a onaj tko se naĎe meĎu njima moţe govoriti o sreći ako izaĎe čitave koţe. Bijelac, koji se ondje naĎe, ili je veoma hrabar ili veoma neoprezan čovjek. U oba slučaja iznad njegove glave kruţi lešinar smrti. Sjeverno od tačke gdje je ulijeva Toyah creek, dolazeći iz Apaških planina u Rio Pecos činila je rijeka Pecos tada granicu izmeĎu područja Komanča i Apaša. Zapadno odatle uspinje se zemlja tvoreći Salt Plaine Mountains ulazeći k Sierra Guadelup i Sierra Blanca dok se na istoku prostiru Staked Plains - zloglasni Llano estacado. Llano estacado, meĎutim, ne počinje odmah na obalama Pecosa. Odijeljen je planinskim lancem koji se mjestimično pruţa poput obične visoravni, ali često se rasprostire u mnogostrukim redovima spram jugoistoka. Ti visovi zatvaraju dugodoline koje su većinom tuţna izgleda, a ispresijecane su uskim, dubokim poprečnim dolinama što se otvaraju u Llano estacado. Blizina rijeke čini da je to tlo obraslo gustim raslinstvom. Riječ pustinja, jednako kao i u pustinji Gobi i Sahari, nije baš prava riječ za taj predio. Ondje gdje zapadni rub Llana estacada izdiţe k spomenutim planinama ima ponešto omanjih potoka koji se doduše većinom gube u pijesku, ali na svom putu donose toliko vlage da to granično područje toliko natapaju da tu ima grmlja, pa čak i stabalja. Ta zelena mjesta čine čitave poluotoke ili dugačke jezike u pustinjskom moru Llana i sačinjavaju izmeĎu sebe šire ili uţe, dublje ili pliće krajeve gdje trava i raslinstvo nailazi na dovoljno hrane. Postoji čak i priča da se pored Llana estacada nalazi jak izvor s odličnom pitkom vodom što izvire iz zemlje i čini malo jezerce na čijim se obalama nalaze mnoga stabla s dobrom sjenom. Stari lovci su o tome govorili, ali nitko to jezero nije vidio. Učenjaci, koji bi čuli za to, mislili su da je voda posred Llana estacada nemoguća stvar. Na obali rijeke Toyah sjedila su četiri čovjeka kojih izgled baš nije bio osobit i nije ulijevao povjerenje. Kosa njihova i obrazi,

zarasli bradom, bili su veoma neuredni. Odjeća im je bila u takvu stanju koje bi svaki krojač okrstio beznadnim; smeĎe ruke i vjetrom isprano lice je odavalo da već čitave mjesece nisu znali za vodu. Ti su ljudi, meĎutim, bili dobro naoruţani, jer je svaki uza se imao pušku, a osim noţa i dva revolvera za pojasom. Trojica su sasvim sigurno bili Yankee. To su pokazivali njihovi likovi, njihov spram naprijed nagnut gornji dio tijela i oštre crte lica. Ali kojem narodu je pripadao onaj četvrti to je bilo teško reći. Čovjek je bio zdepasta, široka lika. Imao je veoma velike i široke ruke, a takoĎer široko lice s velikim klapavim ušima. Tko bi ga površno i nakratko pogledao, lako bi ga smatrao crncem, jer lice mu je bilo crno ili, bolje rečeno, modro crno, ali samo do predjela očiju. Običavao je svoj šešir duboko navući na čelo. Ali kad bi ga potisnuo na šiju, vidjelo se da mu je koţa na obrazu sve do korijena nosa bijela. Čovjek je očito bio opečen barutom. Usprkos svemu tome njegovo lice nije odbijalo. Tko bi ga tačno promotrio zacijelo bi se osvjedočio da pred sobom ima dobrog momka. Jednako je tako bilo i sa ostalom trojicom. Tko bi ih u današnju njihovu stanju sreo u civiliziranu kraju, zacijelo bi im se micao s puta, ali kad bi ih bolje upoznao njegove bi bojazni nestalo. Četiri su konja pasla travu koje je bilo dovoljno u blizini. Vidjelo se da su veoma omršavjeli. Orma i sedlo bilo je staro i na mnogim mjestima za silu okrpljeno. Gospodari su upravo jeli. Sudeći po razbacanim kostima valjalo je pretpostaviti da su ispekli rakuna na maloj vatri koja je još uvijek tinjala. Dok su se zabavljali, neprestance su promatrali okolicu svojim oštrim pogledom. Nalazili su se upravo u onim 'shears', a tu je valjalo biti na oprezu. »Došlo je vrijeme da se odlučimo«, počeo je jedan Yankee, a činilo se da je najstariji meĎu njima. »Budemo li pojahali kroz Llano, bit ćemo prije na cilju. Ali ćemo naići na mnoge opasnosti, a ovaj rakun ovdje je poslednje meso za dugo vremena. PoĎemo li preko Rio Pecosa nećemo trpjeti ni glad ni ţeĎ, ali taj put je veliki gubitak vremena, gotovo čitav tjedan. Što ti misliš, Blounte?« Blount, koji je sjedio kraj njega, pogladi se zamišljeno po bradi i odgovori: »Kad sve tačno odvagnem, predloţio bih da poĎemo kroz Llano, a ja se nadam da ćeš se sloţiti sa mnom, Portere.« »Čujmo tvoje razloge.« »Tjedan dana je mnogo vremena, a to ne bih htio izgubiti. Na Rio Pecosu naići ćemo na Apaše i Komanče, a toga se valja bojati; u Llanu ima Lešinara. To se podudara. Mi, uostalom, ne moramo prelaziti čitav Llano estacado. Budemo li se drţali istoka, nekako oko Rio Concha naići ćemo na karavanski put što vodi s Fort Leatona u Fort Mason, pa ne trebamo očekivati ni sastanak s razbojnicima, a nećemo trpjeti ni glad ni ţeĎ. Tako ja mislim. Što ti kaţeš, Falsere?« »Slaţem se s tobom«, reče Falser, treći Yankee. »Uostalom, drţim da Llano estacado ni upola nije tako opasan kao što se čini. Tko ga je jednom

prošao taj prikazuje opasnosti u njemu kako bi se prikazao junakom kao da je ondje pravi pakao. Bio bih zadovoljan da upoznam taj kraj.« »To govoriš upravo zato što ga ne poznaš!« reče Porter, prvi Yankee. »Jesi li ga ti moţda upoznao?« »Nisam. Ali sam čuo ljude, u čiju istinoljubivost ne valja sumnjati, kako govore o Llanu tako da mi se kosa dizala na glavi. Sada, kad se nalazimo na granici, uviĎam kakav je podvig pred nama. Nijedan od nas ne pozna Llano. Budemo li se izgubili, ne budemo li imali dovoljno vode, budemo li...« »Budemo li, budemo li i opet budemo li!« pekinuo ga je Blount. »Tko toliko sumnja u pothvat, taj neka ga uopće ne poduzima. Ti si inače hrabar čovjek. Zar se moţda bojiš?« »Da se bojim? Ne pada mi na um. IzmeĎu opreza i bojazni postoji razlika i ja mislim da me niste nikada vidjeli da se nečeg bojim. Nas smo četvorica. Onome što zaključi većina ja ću se pokoriti. Prije no što čovjek nešto odluči valja da o tome razmisli. Dvojica su rekli svoje mišljenje. Odlučili su da poĎu kroz Llano. Sad kaţi ti, New-Moon, da li se ti pridruţuješ ili ne.« To je pitanje bilo upravljeno čovjeku u kojega je bilo iznakaţeno lice. On je stavio svoju ruku na rub šešira pozdravljajući kao vojnik koji stoji ispred oficira odgovarajući: »Na zapovijed, mister Porter! Ja polazim bilo kamo, pa makar to bila i Ďavolja kuhinja.« »Time nisi ništa rekao. Ja hoću odreĎen odgovor. Hoćemo li preko Rio Pecosa ili kroz Llano estacado.« »Molim da se poĎe kroz Llano, ako vam je to drago. Ja bih htio tu staru pješčaru takoĎer jednom vidjeti.« »Pješčaru? Ne varaj se, stari mjesečev ujače! Zar sebi moţda umišljaš da ćeš s jedne strane skočiti u nju i da ćeš na drugoj odmah izaći? Stvar je nešto veća no što se čini da je ti zamišljaš. Moţeš jahati četiri, pa i pet dana prije no što ostaviš za leĎima to bure pijeska. I upravo ako budemo prelazili juţni dio, vjerojatno ćemo naići na Indijance.« »Neka samo doĎu! Nikada još nisam nijednom Indijancu učinio bilo što naţao; tih se, dakle, ljudi ne moram bojati. Budu li se ponašali neprijateljski spram nas, u nas je dobro oruţje. Četiri snaţna momka, koji su već onjušili toliko baruta kao mi, kadri su se uhvatiti u koštac s dvadeset i više Indijanaca.« »U pravu si. Što se tiče baruta ti si ispred nas čitavu duţinu konja. Mora da je ispred tvog lica odljetelo u zrak čitavo bure baruta.« »Gotovo da je tako.« »Kako se to dogodilo? To nam još nisi ispripovjedio. Da li je riječ o nekoj tajni?« »Nikako. Ali ja ne govorim rado o toj stvari. Radilo se tada o mome ţivotu. U najmanju ruku trebalo je to da me stoji očiju i da nije bilo mog starog prijatelja Juggle-Freda bio bih sada slijep ili čak mrtav.« »Kako? Ti poznaš Freda? Mnogo sam čuo o tome čovjeku.«

»Bili smo dobri prijatelji i mnogo smo toga preturili preko glave nad čime bi se drugi ljudi zaplašili. Rado bih ga ponovo vidio. Mnogo toga moram zahvaliti njemu još iz onog vremena kad je omeo plan Stealing- Foxa.« »Stealing-Fox?« pitao je Porter iznenaĎen. »Ti si se, znači, sreo i s tim ozloglašenim momkom?« »Naţalost, jesam! Upoznao sam ga tačnije tek onda kad je to moglo biti prekasno. Momak se zvao Henri Fox, bar se tako predstavljao. Da li je to bilo njegovo pravo ime, ne znam, jer valja pretpostaviti da je imao nekoliko imena. Gdje god bi se on pojavio, čovjek nije bio siguran za svog konja, za svoje koţe, uopće, nije bio siguran u bilo što svoje i nikad nikome nije uspjelo da mu dokaţe njegov posao, jer je bio lukav, a u lukavstvu mu nije bilo ravna. Tako bi brzo nestajao kao što bi se i pojavljivao. Ako ga jednom sretnem, ja ću ... Ali, čujte!« New-Moon je zastao u govoru, napola se podigao slušajući u stranu, uzvodno. I konji su podigli uši. Čuli su kako im se pribliţuju jahači. Četiri su čovjeka skočili na noge i uzeli puške u ruku. »Jesu li to moţda Indijanci?« šapnuo je Bound. »Ne, nailaze dva bijelca«, saopći New-Moon, koji se bio sakrio u jedan grm, odakle je promatrao došljake. »Odjeveni su na meksikansku. Zastali su i promatraju naše tragove; slijedili su nas, čini se.« Porter mu se pribliţio da i on vidi pridošlice. Sjedili su na svojim konjima duboko nagnuti naprijed promatrajući tragove u travi. Bili su odjeveni i naoruţani kao Meksikanci; imali su široke hlače, šarene zobunce, kratke, široke srebrom izvezene kapute, oko vrata su imali crvene vratne marame, a takoĎer oko pojasa jednake marame odakle su virili dršci revolvera i noţ; na glavi su imali šešir široka oboda, a takoĎer, to ne valja zaboraviti, na petama ogromne ostruge. Konji su im bili, kako se činilo, u izvrsnu stanju, a to je na tom mjestu bilo nešto što začuĎuje. »Tih se ljudi ne trebamo bojati«, reče Porter tiho. »Meksikanski cabalerosi koje moţemo podzraviti dobrodošlicom.« Stupio je iza grma i povikao: »Ovdje su oni ljudi koje traţite, gospodo. Nadamo se da naše tragove ne slijedite u lošoj namjeri.« Meksikanci su se vidljivo prestrašili kad su začuli glas i ugledali dugu priliku pred sobom. Trgnuli su brzo svoje puške iz leţišta u sedlu. »Ostavite se toga!« branio se Porter. »Mi smo pošteni ljudi kojih se ne morate bojati.« »Koliko vas je?« upitao je jedan. »Nas smo četvorica! Puške vam ne bi koristile ako biste bili voljni da nas napadnete. DoĎite mirno k nama.« Stranci su tiho izmijenili nekoliko riječi i poslije toga pritjerali polako konje. Tek kad su ostale Yankeeje ugledali i razmotrili, nepovjerljivo, mjesto, sjahali su. »Đavolski ste oprezni, gospodo«, reče Porter. »Zar moţda izgledamo kao razbojnici?«

»No«, zausti jedan došljak smijući se, »ne ulijevate baš osobito povjerenje svojom odjećom. A što se tiče vaših konja teško biste se probili do cirkuske predstave. Caramba, prilično ste iznureni, senores!« »Zar biste mogli u tom kraju očekivati nešto drugo? Čovjek mora jahati do prvog naselja gotovo čitav tjedan. Kad je čovjek tako dugo na putu kao mi, nije baš odjeven tako da bi mogao poći u pohode predsjednikovoj ţeni u Washington. Ako nam usprkos tome ţelite pruţiti ruku, dobrodošli ste nam!« »Susret s poštenim ljudima uvijek je ugodan, makar to bilo i u takvu opasnu kraju. Rado vam pruţamo ruku. Reći ćevo vam čak i naša imena. Mi smo braća i zovemo se Pellejo. Mene zovite Carlos, a moga brata Emilio!« Yankeeji su takoĎer rekli svoja imena i pruţili došljacima ruku. Porter je ponovo zapitao: »Mi dolazimo iz Kalifornije i kanimo u Dallas, senores. Moţda bismo mogli doznati što vas dovodi u blizinu Llana estacada?« »Mi se ne kanimo tek pribliţiti Llanu estacadu, mi ćemo tu pustinju prijeći. Namješteni smo u nekoj firmi blizu San Diega kao čuvari stoke, pa nas je vlasnik zamolio da prijeko u Greenvillu utjeramo neke dugove. Opasna je to stvar, zar ne? Zbog toga smo pošli u dvoje.« »Opasno će tek biti na povratku kad budete uza se imali novac. Teška je to zadaća drugim ljudima nositi novac kroz Llano estacado. To, što smo zaštedjeli u Kaliforniji i što sada imamo uza se, naše je. Mi, dakle, nismo nikome odgovorni i u boljem smo poloţaju od vas. Usprkos tome smo se teško odlučivali, nije li moţda bolje poći drugim putem. Vas dvojica kanite kroz pustinju. To je smiono.« »Ne baš odviše, senor«, odgovori Carlos. »Poznate Llano estacado?« »Nitko od nas četvorice još nije bio u tome kraju.« »Sad razumijem vašu bojazan. Tko Llano ne pozna taj neka ne ulazi u njega. Nas smo dvojica taj kraj već gotovo dvadeset puta projahali i tako ga dobro znamo da o nekoj opasnosti ne moţe biti govora.« »Ah, to je nešto drugo! Vi kanite u Greenville? To je upravo u našem pravcu! Mogli biste se nama priključiti ako nemate ništa protiv tome.« Kad je Porter prije neoprezno pomenuo novac, oba su Meksikanca izmeĎu sebe izmijenili brz pogled. Sada je Carlos brzo odgovorio: »Slaţemo se s vašim prijedlogom. Dobrodošli ste nam, jer što nas je više to ćemo se bolje moći braniti naiĎu li opasnosti.« »Dobro, senor! Poći ćete s nama i nećete se pokajati. Kako stoji stvar, meĎutim, s današnjim danom?« »Naumili smo poći do Rio Pecosa, a moţda čak i do početka Yuafkaia.« »Što je to?« »To je riječ iz plemena Utaha i znači nešto kao Dolina što pjeva. Govori se da se noću u toj dolini čuju nadzemaljski, sasvim neobjašnjivi glasovi. Nas dvojica, meĎutim, koliko smo god puta projahali kroz tu dolinu, nismo nikad čuli bilo kakav glas. Vi ste se već spremili za noćenje?«

»Ne. Bio bi to nesmotren gubitak vremena. I mi kanimo doći do Pecosa, a moţda ćemo poći i tokom te rijeke da zaobiĎemo Llano. Budući da smo vas sastali i vi nas uzimate sa sobom, poći ćemo i mi kroz pustinju. Mislite li da bismo mogli naići na Indijance?« »Teško. Takva se susreta moramo više plašiti ovdje nego u pustinji. Budući da dosada nismo sastali nijednog Indijanca, ne treba očekivati da ćemo ih i nadalje sastajati. Ti momci se ne pojavljuju, jer je, nema tome dugo, zakopana ratna sjekira.« »To se rado čuje. Ali kako stoji stvar s takozvanim Lešinarima iz Llana? Čini se da su oni mnogo opasniji od Indijanaca.« »Nesmisao! Ne vjerujte tome. Znate i sami koliko smo mi puta bili u Llanu, ali nam nikad nije posrećilo da vidimo ma i jednog od tih Lešinara koji ţive samo u fantaziji glupih i bojaţljivih ljudi.« »A što je s takozvanom Sablasti Llana estacada?« »To je takoĎer izmišljotina kojoj nema ravne. Obična je to dječja priča! Llano je pustinja kao i svaki drugi takav kraj. U tom je kraju mnogo pijeska i malo vode. Tlo je tako neplodno da u tom kraju ne mogu rasti ni sablasti. Što se tiče vode, tome je lako doskočiti jer ima dovoljno kaktusa koji sadrţe u sebi pitki sok. Dakle, nema nikakve bojazni da se čovjek ne bi usudio ući u tu pustinju.« »Meni su, naprotiv, govorili sasvim suprotno. Ali budući da vi poznate kraj, naravno, ja vjerujem vašim riječima. Ako se ne kanite zadrţati ovdje, mi smo spremni da poĎemo.« »Bit će najbolje da odmah krenemo. Nadajmo se da će vaši konji izdrţati.« »Mnogo su bolji no što izgledaju. Zbog njih ne trebamo odlagati put.« Izgled obojice Meksikanaca nije dopuštao da se u njih posumnja. Ipak valja smatrati neopreznošću to što su Yankee odlučili poći s njima bez ikakva ispitivanja. Samo jedan meĎu njima nije bio toliko povjerljiv, bio je to, naime, New-Moon. To je ime dobio zbog toga što je njegovo okruglo lice podsjećalo na mjesec. Vjerojatno je bio iskusniji i oštroumniji od svoje trojice suputnika. Kad su se jahači spustili niz rijeku, jahao je posljednji prateći neprestano pogledom Meksikance. Nije imao nekog očiglednog razloga da sumnja u njih, ali neki neodreĎeni osjećaj govorio mu je da mora biti oprezan s njima. Tako su pošli niz desnu obalu rijeke Toyah. Nije se osjećala blizina Llana estacada. Bilo je dosta trave, grmlja i drveća. Čak su predvečer ušli u predio gdje je drveće bilo tako gusto da je tvorilo neku malu šumicu kojom je rijeka slala svoju vodu u Rio Pecos. Rječica Toyah nosila je sa sobom mnogo pijeska i zemlje i sve je odlagala u Rio Pecos. Od toga se stvorio pravi sprud u vrijeme kad je u Rio Pecosu bilo malo vode. Taj se sprud prekidao samo na nekoliko mjesta da propusti vodu, tako da se po njemu vrlo lako prelazilo, jer se samo nekoliko uskih rukavaca moralo preplivati.

Još nije nastupilo kasno poslijepodne, pa su zaključili da prijeĎu još danas rijeku i da poslije toga zanoće. Konji su izvanredno plivali, pa su ljudi smočili tek nogavice. Pojahali su na sjever i dotaknuli mjesto gdje danas teksaška pacifička ţeljeznica prelazi preko Rio Pecosa. Malo se društvance zadrţalo na nekoj uzvisini gdje je na podnoţju bilo mnogo zelenila, a vrh te uzvisine bio je potpuno go. Ondje se otvarao procijep, a posred procijepa tekao je uski, plitki potok. U taj procijep su ušli Meksikanci. To mjesto je bilo duboko, ali se nije strmo uzdizalo i voda nije imala velik pad. Tlo je bilo pokriveno travom, ali je s obje strane po stijenama bilo dosta trnometa, siguran znak da su se pribliţavali predjelu u kojem nije bilo bilja. Kasnije su se rastvarale stijene doline, dno je bilo pokriveno rijetkim šljunkom i samo kraj vode bilo je slabog busenja. »Ne bi li bilo bolje da prenoćimo dolje u dolini Pecosa?« pitao je Blound. »Ondje bismo našli hrane za konje, a takoĎer i suhog granja za vatru. Ovdje, u tom prosjeku, čini se da svega toga ima sve manje što mi dalje ulazimo.« »Strpite se, senjor!« umirivao ga je Carlos Pellejo. »Nešto više postoji mjesto koje je veoma pogodno da se logoruje. Za nepuna četvrt sata bit ćemo ondje.« Nakon toliko vremena dolina se nenadano proširila stvarajući gotovo neki okrugli kotao koji je u promjeru bio širok moţda tri stotine metara. To mjesto je bilo opkoljeno strmim litičastim zidovima, a činilo se da odatle nema prikladna izlaska. Uskoro su, meĎutim, Yankee primijetili kalo se upravo spram njih proteţe uska i duboka pukotina kroz koju se lijepo moglo proći. Ovdje u tom kodu izvirao je potok. Mjesto odakle je izbijao izvor iz zemlje nalazilo se nešto niţe od okolice, pa je tako voda činila mali ribnjak koji je opkoljavao gustiš. S onu stranu tog ribnjaka, u blizini straţnje strane litica, ugledali su neko čudnovato raslinstvo. Bili su to dva do pet metara visoki primjerci raslinstva što nalikuje na goleme svijećnjake. Te biljke kao da nisu imale ni granja ni lišća, a njihova uspravna stabla bila su načičkana kvrgama nalik smokvi. Bili su to kaktusi kojima je plod nalikovao na smokvu, a mogao se jesti. Emilio Pellejo pokaţe onamo govoreći: »Okitit ćemo stol za večeru, a oko jezerca ima dovoljno trave i zelenog lišća za naše konje. PoĎite, senores!« Potjerao je svog konja i odjahao k vodi; ostali su ga slijedili. Bili su nekih šest konjskih duţina udaljeni od grmlja kad su začuli kako ih preseće ljudski glas vičući: »Stoj!« Odmah su zaustavili svoje konje. »Tko je tamo?« pitao je Porter napeto gledajući u mjesto odakle je zaorio poklič. »Bijeli lovci«, glasio je odgovor. »Tko ste vi?« »Putnici.« »Odakle dolazite?« »Iz Kalifornije.«

»Kamo kanite?« »Idemo prijeko u Teksas, kanimo u Dallas.« »Zar preko Llana estacada?« »Jest.« »I mi ćemo vam se pridruţiti, gospodo!« Grmlje se razmaknulo. Ugledali su dvije puščane cijevi, a zatim su dvojica istupili; njima su pripadale puške. Jedan čovjek je bio široka rasta, a imao je punu bradu; drugi je bio plav, golobradi mladić kojem zacijelo još nije bilo ni dvadeset godina. Sličnost je govorila da su to zacijelo otac i sin. Odjeća im se sastojala od koţe, a na glavi su imali šešire sa širokim obodom sačinjene od dabrovine. »Svi vrazi!« čudio se Porter. »Koliku ste momčad sakrili ovdje kraj vode?« »Nikoga, sir.« »Zar ste sami?« »Jesmo.« »Usudili ste se šestoricu dobro naoruţanih ljudi presresti?« »Pshaw!« odgovori stariji. »U nas su dvocijevke. Četvoricu od vas bismo skinuli sa sedla, a za preostale imamo revolvere. Budite mirni i doĎite k vodi.« Šetorica došljaka učinili su to i sjahali na obali jezerca. Tu su već pasli konji obojice stranaca, jer je ovdje bilo dobre trave. Mjesto, na kojem su još ugledali pepeo, pokazivalo je da je tu gorjela vatra. Kraj tog mjesta su ona dvojica sjeli. Nisu odavali da su novajlije na dalekom Zapadu. Na ocu se vidjelo da je iskusan, odvaţan lovac, a na licu mladićevu počivala je mirna, razborita ozbiljnost; sve je to odavalo da je usprkos mladosti prošao dobru školu. Ostali su ih promatrali napola radoznalo, a napola nepovjerljivo. Potom su sjeli kraj njih i izvadili hranu koja se sastojala od sušenog mesa. »Biste li nam htjeli reći, sir, kako ste već dugo ovdje?« pitao je Porter koji je tim riječima preuzeo voĎenje razgovora. »Ovdje smo od sinoć«, odgovori stariji lovac. »Zar tako dugo? To govori o tome kao da kanite ovdje dulje ostati.« »Tako je.« »Ali, sir, taj predio je opasan! Nije baš pogodan da se na tome mjestu razapne wigwam.« »Nama se to mjesto sviĎa. Prijeko, u planinama, imamo sastanak. Oni ljudi koje čekamo dolaze iz Llana i proći će ovom dolinom. Budući da smo došli ranije, bilo nam je dosadno, pa smo pojahali našim prijateljima ususret.« »Kada će doći?« »Za dva ili tri dana.« »Budete li ih tako dugo čekali, mogli biste se u meĎuvremenu upoznati s nekoliko Apaša ili Komanča.« »To nas ne brine. S tim plemenima ţivimo u miru. A uza se imamo nekoga tko vrijedi više od čitava plemena.« »Dakle, ipak niste sami, već vas je trojica! Gdje je taj čovjek?«

»Odjahao je da prošvrlja okolicom. Uskoro će se vratiti.« »Rekoste da je vrijedan čitava jednog plemena? Mora da je to veoma slavan lovac, nešto kao Old Shatterhand. Poznajete li tog lovca?« »Poznam. Ali nije on taj čovjek.« »Tko je, dakle?« »Vidjet ćete kada doĎe. Neka vam se sam predstavi. Ja se zovem Baumann, a ovaj mladić je Martin, moj sin.« »Hvala vam, sir! Budući da ste vi rekli nama vaše ime, čut ćete kako se mi zovemo. Ja se zovem Porter; ova dvojica su Blound i Falser, a ovaj tamni obraz nazivamo New-Moon. Meksikanci su nam se danas u podne pridruţili. Dolaze s neke farme što se nalazi u okolici San Diega i kane prijeći Llano estacado gdje će ubrati novac za svog gospodara; u njega su čuvari stoke. Zovu se Carlos i Emilio Pellejo.« Čim je izrekao neko ime pokazivao je nosioca tog imena, a Baumann je takva čovjeka tačno promatrao. Njegov se pogled najduţe zadrţao na obojici Meksikanaca. Obrve su mu se skupile i brk mu je ponešto zadrhtao. Obratio se Carlosu: »U blizini San Diega nalazi se vaš posjed? Mogu li znati kako se zove?« »Estanzia dell Cuchillo.« »A vlasnik?« »Zove se senor . . . senor Montano.« Zastao je u riječi prije no što će izgovoriti ime svoga gospodara, zastao je kao da se mora prisjetiti tog imena. Baumann je pitao, ne odajući svoju sumnju, i dalje: »A vi ste nadzornici ili obični čuvari stoke sefiora Montane?« »Jest.« »Ima li on još mnogo takvih momaka?« »Ne, samo smo nas dvojica.« Baumann je sada trgnuo revolver iz pojasa kao da se ţeli igrati njime, a njegov je sin učinio to isto, rekao je: »Ja mislim da vi laţete, ljudi.« Na te su riječi oba Meksikanca skočili na noge vadeći noţeve. »Opozovite to na ovome mjestu, senor!« poviče Carlos prijeteći. Baumann je i dalje mirno sjedio, ali je cijev pištolja uperio na govornika: »Ne pribliţujte mi se ni korak, senor Pellejo? Inače će vas pogoditi moja kugla, a vašeg brata kugla mojeg sina. Budete li se latili revolvera, budete li učinili bilo kakvu sumnjivu kretnju, bez posljednje pomasti ćete napustiti ovaj svijet. Zovem se Baumann, to ime vam je zacijelo nepoznato. Siouxi me nazivaju Matopoka, Komanči Villa-yalo, Apaši Šošinsisk, lovci koji govore španjolski nazivaju me El cazador del oso, a engleski se moje ime izgovara Bear-hunter; sva ta imena znače Lovac na medvjede. Moţda ćete se sada sjetiti da ste čuli o meni.«

»Kako? Što? Vi ste lovac na medvjede, sir?« poviče New-Moon. »Ja, naime, mislim na onog čovjeka koji je prijeko u blizini Crnih brda imao svoju kuću i koji je toliko zagorčao ţivot grizzlyjima.« »Jest, to sam ja.« »Mnogo sam o vama čuo. Nisu li vas moţda Siouxi zarobili i odveli na vruća vrela u Yellowstonu?« »Tako je. Ali Old Shatterhand i Winnetou su me spasili. Moj sin je bio s njima.« »Čuo sam o tome pripovijedati. Radujem se što sam vas sreo i nadam se da će se moći izravnati ovaj nesporazum izmeĎu vas i ovih Meksikanaca. Moţete li dokazati ono što im predbacujete?« »Mogu. Farmer nikada neće svoje najbolje ljude slati u Llano estacado. Na to se moţete osloniti. Jedan od njih mora uvijek biti na dobru. Ako drugi odista mora utjerati novac, s njime će poći zacijelo nekoliko vacherosa. Osim toga mi smo se upravo sada nekoliko tjedana zadrţavali u kraju koji se nalazi izmeĎu El Faza i Albuquerque. Ulazili smo u svaku estanziju i haziendu, ali upravo kraj San Diega nismo naišli na Estanziju dell Cuchillo niti smo naišli na ime Montana.« »Zacijelo ste mimoišli naše dobro«, reče Emilio. »Ne vjerujem da je tako. Kad bi to i bila istina, čuo bih o vama i o vašem gospodaru. Spremite vaše noţeve i mirno sjedite! Ne dopuštam da mi itko prijeti. Ne tjeram vas iz mog logora, jer ste došli s ljudima koje smatram poštenim svijetom. Kako se budete ponašali tako ćete i proći. Na rubu Llana estacada čovjek nikada nije dovoljno oprezan i svatko zna da se ovdje valja više čuvati bijelaca negoli Indijanaca.« »Smatrate li nas moţda Lešinarima Llana estacada?« »Na to ću vam pitanje odgovoriti kad se budemo rastali. Upoznat ću vas tada; moj se sud sada temelji na pretpostavkama. Ako ste dobri ljudi, a to od sveg srca ţelim, rastat ćemo se zasigurno kao prijatelji.« Meksikanci su upitno pogledali jedan drugog. Kako bi izveli svoje tajne namjere bilo je preporučljivo da se prikaţu miroljubivi. Zbog toga reče Carlos: »Vaše posljednje riječi su ispravile sve što se prije dogodilo. Budući da smo pošten svijet, mi ćemo se umiriti u uvjerenju da ćete vi uskoro uvidjeti kako niste bili u pravu što o nama tako sudite.« Carlos je ponovo sjeo, a njegov brat takoĎer. Baumann je poslao svog sina do onih kaktusa neka ubere nekoliko plodova koje će pojesti poslije jela. Za vrijeme jela pala je i noć i ljudi su upalili malu vatru. Drva je bilo dovoljno. A sada su doţivjeli jedno od čuda Doline što pjeva. Kotao u dolini, kao što je već rečeno, bio je odijeljen od ravnice visokim stijenama. Struje zraka, što su se napolju mogle razvijati punom snagom, sa tri su strane nailazile na otpor. Samo s četvrte strane, odakle su došli Yankeei i Meksikanci, mogla je poneka atmosferska struja doći u kotao, a to je bilo samo tada moguće duva li vjetar upravo iz tog pravca i ako je dovoljno jak da ne prestane u donjem dijelu

doline. Pošto je nastupio sumrak, pojavio se vjetar koji je upravo dolazio iz spomenutog pravca. Uspinjao se uz stjenovit zid i samo mali dio zraka mogao je naći prolaz kroz usku pukotinu koja je sačinjavala izlaz iz doline u pravcu Llana estacada. Taj udar zraka nije dolazio na mahove, već ravnomjerno. Sasvim su ga jasno razaznali, ali još nije bio tolike jačine da bi zatalasao plamen vatre. Nisu ga ni čuli, nije zviţdao ni zavijao poput oluje, a ipak je bio jasan i zametljiv uhu. Pritom bi pluća disala sasvim drugačije negoli prije, da li je bilo teţe disati, ili lakše, čudnovato, to se nije moglo reći. Kaktusova ploda je nestalo i sin Lovca na medvjede poĎe da ga ponovo ubere. Čim se udaljio od grma, ostali su ga začuli gdje govori: »Što je to? DoĎite ovamo, gospodo! Tako nešto još nikada nisam vidio.« Pošli su za njim. Kad su prošli izmeĎu dţbunja i vode, iznenadi ih prizor. Čitav kotao u dolini bio je u dubokoj tami, jer sjaj male vatre nije prodro kroz ţbunje. Ondje, meĎutim, gdje su se nalazili kaktusi s plodovima ugledali su brojne plamičke koji su sjali čudnovatim blijedim i bezbojnim svjetlom. Tvorili su neko plameno pramenje. Svaki takav svijećnjak od bilja imao je na sebi nekoliko pramenov; svaki krak kao da je imao po jedan plamičak na svome vrhu. Bila je to prekrasna, gotovo sablasna pojava. »Što bi to bilo?« pitao je Porter. »Ja, takoĎer, tako nešto nisam još nikada vidio!« odgovori Falser. »Čovjek bi se gotovo mogao i uplašiti.« Tada su začuli iza sebe dubok i jasan glas. »To je Kisniribisazhe-ko, pramičak Velikog duha koji on pali kada svoju djecu ţeli na nešto upozoriti.« »Caspita! Tko je to iza nas?« poviče Emilio Pellejo prestrašen. »Nalazimo li se moţda u stupici?« »Ne«, umiri ga Lovac na medvjede. »To je moj prijatelj kojega očekujem. On je, kao što mu je to i svojstveno, došao, a da ga nitko nije primijetio.« Okrenuli su se. Odista, posred grmlja, upravo kraj vatre, stajao je jahač. Kako je mogao doći u sredinu tog mjesta, i to na konju, a da ga nitko nije čuo? Sjedio je na prekrasnom vrancu koji je bio osedlan na indijanski način. I odjeća na tom čovjeku bila je indijanska, indijansko je bilo njegovo lice koje je bilo sasvim golobrado. Preko leĎa mu se spuštala valovita, gusta i crna kosa. U ruci je drţao dvocijevku kojoj su drveni dijelovi bili okićeni srebrnim čavlićima. Yankeei i Meksikanci su začuĎeno kliknuli. »Tko je taj Indijanac?« pitao je Porter. »Ima li ih još ovdje?« »Ne, on je sam ovdje«, odgovori Baumann. »Ime mu je Winnetou, poglavica Apaša.« »Winnetou, Winnetou!« razlijegalo se iz svih usta. Apaš je sjahao, a da nije pridavao nikakvu paţnju čuĎenju, istupio je iz grmlja, pokazao plamičke i rekao:

»Bijelci se nalaze u tom zatvorenom prostoru, u dolini, pa tako nisu primijetili što se napolju dogodilo. Da to doznaju, Veliki Manitou im šalje ovaj plameni totem. Winnetou ne zna jeste li kadri da ga pročitate.« »Što se dogodilo?« pitao je Blound. »Nekate n'yul ilči prešao je Llanom estacadom. Winnetou ga je vidio na sjeveru. Jao onome koji ga je susreo! Smrt ga je pojela.« »Tornado, uragan?« pitao je Lovac na medvjede. »Kojim je pravcem išao?« »Upravo na istoku odavle podigao se pijesak u zrak, tako da je ondje bilo tamno kao usred noći. Sunce je bilo zagrljeno tamom i sjalo je krvavim sjajem. Ta noć se naglo pomicala spram sjeveroistoka gdje ju je Winnetou ugledao da prolazi.« »Tornado je, dakle, išao pravo s juga na sjever.« »Moj brat pravo kaţe.« »Boţe moj! Valjda nije tornado pogodio naše prijatelje!« »Winnetouove slutnje su crne kao što je crno lice oluje. Naši prijatelji su mudri i iskusni, a Old Shatterhand zna značenje svakog daška. Ali tornado dolazi nenadno i ne šalje glasnike. Nijedan konj nije dovoljno brz da pobjegne. Old Shatterhand bi morao upravo danas doći u Llano estacado i potkove njegova konja upravo su u tom kraju dotaknule pijesak kamo je taj vjetar — lešinar, poletio. Moţda je krvni brat Winnetouov zajedno sa svojim prijateljima pokopan gomilom pijeska.« »Bilo bi to strašno. Moramo poći onamo. Smjesta! PoĎimo ka konjima!« Winnetou ga zaustavi rukom. »Neka se moj brat ne ţuri suviše! Ako se Old Shatterhand našao posred tornadova puta, on je mrtav i naša pomoć dolazi prekasno. Ako se, meĎutim, našao sa strane, on je neozlijeĎen i prijeti mu samo da zaluta, jer je oluja sasvim promijenila lice Llana. Mi moramo poći u susret Old Shatterhandu, ali ne noću, jer i nas Llano gleda drugačijim očima i vodič nam moţe biti samo danje svjetlo. Tko ţeli pronaći onoga koji je zalutao, mora paziti na to da sam ne zaluta. Zbog toga neka moja braća sjednu k vatri. Prvi cik zore ugledat će naš polazak.« Ispruţio se kraj vatre, a ostali su učinili isto. Pritom su svi i nehoteći legli u izvjesnoj udaljenosti od njega. Bila je to posljedica slave koju je imao taj slavni poglavica. Zbog toga su svi neko vrijeme šutjeli. Napokon je New-Moona pobijedio poriv da nešto čuje o Apaševim prijateljima koje su čekali. Obratio se Baumannu: »Kao što sam čuo Old Shatterhand je čovjek koji će se sastati s vama, sir?« »Jest, on je; ali nije sam. Dovest će i još neke ljude.« »Tko su ti ljudi?« »Debeli Jimmy i dugački Davy, čija ste imena već zacijelo čuli.« »Naravno da znam oba ta zapadnjaka, doduše samo po pričanju drugih. Da li je s Old Shatterhandom još netko?«

»Jest. Još su dvojica s njime, a moţda i njih već znate budući da ste čuli o Shatterhandovu pohodu u Yellowstone, naime to su Hobble Frank i crnac Bob. Winnetou nas je, svojevremeno, kad se odvajao od nas na Yellowstone rijeci, pozvao da jednom kasnije doĎemo na pašnjake Apaša. Ja sam se odazvao tom pozivu, zajedno sa svojim sinom, prije od ostalih, jer sam se nalazio prijeko u Sierra Verde. Sad će doći Old Shatterhand s ostalima i kao što ste čuli mi znamo njegov pravac i vrijeme.« »Šteta, vječna šteta, što nas šestorica već sutra ujutro nastavljamo put! Toliko bih htio upoznati vaše prijatelje.« »To nije moguće, jer vi idete prijeko u Dallas. Uostalom, i mi polazimo u cik zore. Ali«, nastavi Baumann, »recite mi, sir, kako ste dobili to svoje crno lice i čemu zahvaljujete svoje ime ?« »Obje te stvari zahvaljujem najvećem lopovu koji postoji na dalekom Zapadu, naime Stealing-Foxu.« »Zar tome nitkovu? Ah! Dugo vremena već nisam ništa čuo o tom momku. Htio bih ga sastati.« »Zar ste već i vi imali s njime posla?« pitao je New-Moon. »On sa mnom. Ukrao je jednom moju blagajnu i odnio svu moju ušteĎevinu. Nazivao se Weller. Ali iz mnogih stvari, koje sam kasnije čuo, zaključio sam da je to zapravo Stealing-Fox. Nikada se nisam namjerio na njegov trag, ali sam, nema tome dugo, čuo u New Meksiku da još uvijek ţivi. Sad se zove Tobias Preissegott Burton i u maski poboţnog mormonskog misionara htio je neke ljude namamiti u Llano estacado. Jedan ga je od tih ljudi prepoznao i pozvao na razgovor, a razbojnik je na to pobjegao.« »Dovraga!« poviče New-Moon. »Da sam samo ja bio prisutan! Rado bih obračunao s njime.« »Zar vam je radio o glavi?« »O glavi i o imetku. Bilo je to, naime, prijeko u Coloradu, na Timpas rijeci. Došao sam iz Arizone gdje sam kao kopač zlata u Navajos springsu sklopio prilično dobar posao; uza se sam imao priličnu svotu novaca u što sam pretvorio prašinu i zrnca zlata. Na putu mi se pridruţio neki stupičar koji je kao i ja išao u Fort Aubrey što se nalazi na Arkansasu. Izgled i nastup toga čovjeka činio mi se vrijedan povjerenja i budući da čovjek nikada ne ţeli biti sam na Divljem zapadu, njegovo mi je društvo dobro došlo.« »Jeste li mu moţda rekli da je u vas mnogo novaca?« pitao je Baumann. »Ni govora. Ali momak je to dokučio, jer sam ga noću zatekao kako oprezno pretraţuje moje dţepove, a ja sam se nasreću probudio. Izgovorio se da sam u snu toliko stenjao da mi je kanio otkopčati kaput kako bih lakše disao. Naravno, nisam mu vjerovao i od tog sam trenutka bio oprezan. Što se tada dogodilo moţete i sami zamisliti.« »Naravno! Čovjek se nalazi s takvim lopovom, u divljini. Čovjek ţeli i mora spavati, a sva mu je paţnja uperena na to da se ne dogodi nesreća. To je teška zadaća. Udarac noţem, metak — pa ţivota i imetka više nema.«

»Hm, momak je u biti bio kukavica. Krasti i varati, jest; ali proliti krv, to nije bio kadar. Na rijeci Timpas smo zastali. Bio je vruć dan, ali je duvao jak vjetar i vrućina je bila podnošljiva. Strastveno sam pušio i ponovo sebi napunio lulu, znate, to je kratka lula s izrezbarenom glavom u koju je moglo stati gotovo četvrtina kese. Odabrao sam sebi tako veliku glavu lule da je ne moram uvijek iznova puniti. Kad sam htio zapaliti, reče mi pratilac kako je začuo glas nekog tukana u grmlju. Odmah sam odloţio lulu, posegao za puškom i otišao da moţda ubijem pticu. Ali ptici nije bilo ni traga, naišao sam, meĎutim, na oposuma kojeg sam i ubio. Kad sam se vratio, bilo je proteklo nekih pola sata. Momak se odmah dao na posao da otvori ţivotinju i da joj skine koţu. Ja sam, meĎutim, dohvatio lulu u namjeri da je zapalim. To mi nije polazilo za rukom zbog vjetra. Legao sam, dakle, na zemlju koliko sam dug, licem okrenut zemlji, namjestio šešir spram pravca vjetra i zapalio lulu. Ovoga je puta uspjelo. Pritisnuo sam gubu na duhan, povukao nekoliko puta - nešto je zašištalo, nešto je zapraskalo, vatra mi je navrla u lice i glavu. U tom trenutku me momak zgrabio iza leĎa, pritisnuo mi glavu na dolje, a drugom rukom pošao u dţep. Bio sam toliko prestrašen da mu je uspjelo izvući moju lisnicu. Ja sam ipak zgrabio njegovu ruku drţeći je čvrsto. Bio sam jači od njega, ali ništa nisam vidio. On je drţao lisnicu čvrsto u ruci. Ja sam je takoĎer zgrabio. On je vukao na jednu stranu, a ja na drugu. Lisnica se razderala. Pali smo svaki na svoju stranu. On je u ruci drţao jednu polovicu lisnice, a ja drugu. Tada sam skočio na noge i povukao noţ. Na sreću, kad me onaj j plamen liznuo po obrazu, ja sam na tren zatvorio čvrsto oči, inače bih oslijepio. Kapci su mi ipak bili ranjeni. Mogao sam ih tek malo otvoriti. To je bilo dovoljno da vidim momka. Ustremio sam se noţem na njega. To ga je ohrabrilo da zgrabi i svoju pušku s tla kako bi je uperio na mene. Silna bol razdirala je moje oči. Bio sam izgubljen. Pao je hitac, ili, bolje rečeno, jedan hitac je pao, ali na moje začuĎenje nisam ja bio pogoĎen. Obrisao sam oči, otvorio ih s puno muke — i više ga nisam vidio. Pritom sam začuo s druge strane vode glas kako zapovijeda 'stoj, ubojico!' nato sam začuo topot konja koji se udaljavao. Lopuţa je sjeo na svoga konja i pobjegao s polovicom lisnice gdje se nalazilo pola mog imetka.« »Čudnovata stvar!« reče Baumann. »Netko ga je, dakle, omeo u poslu.« »Jest«, reče New-Moon. »To je poznat zapadnjak, Juggle-Fred, našao se u blizini, čuo je moj hitac kad sam ubio oposuma. Pošao je za hicom i upravo nas otkrio u trenutku kad je lopov navalio na mene. Fred je opalio na njega i pogodio ga u ruku na što je taj lopov ispustio pušku i potrčao svojem konju da što brţe pobjegne. Juggle-Fred je doveo svoga konja i došao k meni. O gonjenju razbojnika nije moglo biti riječi, jer ja nisam mogao poći na put, a Fred me nije smio ostaviti; moje je lice trebalo kvasiti danju i noću hladnim oblozima. Čitav tjedan smo logorovali na toj rijeci. Izdrţao sam silne boli, a izgubio sam takoĎer i golemu svotu novca, ali sam usprkos tome bio veseo što sam spasio vid.« »Kako se taj čovjek nazivao pred vama?«

»Henry Fox. Kasnije sam doznao u Fort Aubreyu da je bio zloglasni Stealing-Fox.« »Zacijelo je za vrijeme vaše odsutnosti napunio lulu barutom.« »Jest, jest. Da me prevari posuo je nešto duhana na površinu. Da dobije vremena rekao mi je kako je začuo tukana: Znao je da ću odmah potraţiti pticu, jer sam bio bolji lovac od njega. Bio je on neki dugački, mršavi čovjek, a crte mu lica neću nikada zaboraviti. Znam da bih ga odmah prepoznao ako ga jednom sretnem.« Meksikanci su za vrijeme te priče napeto slušali svaku pojedinu riječ. Često su jedan drugoga pogledavali, mislili su da ih nitko ne vidi. Ipak je tu bio netko tko ih je promatrao-Winnetou. Sjedio je očiju prividno uperenih ravnodušno u valovitu površinu jezera. MeĎutim, od vremena do vremena bacio bi ispod svojih dugih i gustih trepavica oštar pogled prema Meksikancima. Apaš im nije vjerovao. To je bilo sigurno. Sin lovca na medvjede htio je, nema tome dugo, donijeti one plodove kaktusa, ali je ugledavši čudnovato svjetlo, bio spriječen u tome. Meksikancima je to bilo drago. Nastojali su da tajnom progovore nekoliko riječi jedan s drugim, a to je bilo moguće samo u tom slučaju ako se udalje od vatre. Zbog toga je Emilio Pellejo ustao govoreći: »Htjeli bismo još nekoliko plodova ubrati; mladić ih nije donio. Ideš li i ti, Carlos?« »Naravno«, odgovori upitani ustajući brzo. »PoĎimo.« Lovac na medvjede ih je htio spriječiti. Dokučio je kako namjeravaju razgovarati nasamo. Htio je to osujetiti. Već mu je na usnama bila riječ, ali Apaševa kretnja mu zapovjedi neka šuti. Braća su se udaljila. Jedva da su zamaknuli za grmlje Winnetou je tiho rekao: »Tih ljudi pogled nije pošten, a misli su im zle. Winnetou će doznati što kane.« Sasvim tiho nestao je u grmlju. »Zar im i on ne vjeruje?« pitao je Porter. »Kladim se da su to pošteni ljudi.« »Ti bi zacijelo izgubio okladu«, odgovorio je New-Moon. »Čim sam ih ugledao, nisu mi se svidjeli.« »To ništa ne znači. Sumnjati u čovjeka valja tek onda kad postoje dokazi da je on zasluţio da se u njega posumnja.« »Ta dvojica upravo to i zasluţuju,« razjasni Lovac na medvjede. »Nijedan gospodar neće svoja dva najbolja čovjeka istovremeno poslati na put. Pogledajte njihove konje, sir! Zar su to konji koji su prevalili put od San Diega dovde? To mjesto je odatle udaljeno, ako pravo sudim, najmanje tri stotine engleskih milja. Konji, koji bi takav put prevalili u potpuno divljem kraju, drugačijeg su izgleda. Ja sudim da su ti konji bili nedaleko odavde dobro sklonjeni, i kladio bih se za tisuću dolara da ta dvojica nisu ništa drugo već provodiči za Lešinare Llana estacada.«

»Svi vrazi!« poviče Porter iznenaĎen. »Zar odista tako mislite, sir? Dospjeli bismo odista u dobro društvo! Ti bi nas ljudi, naime, vodili kroz Llano. Moguće je da ne zasluţuju naše povjerenje.« Tada su začuli i glas Martina Baumanna koji je zbog svoje mladosti dosada šutio: »Oni to zaista ne zasluţuju, mister Porter. Kadar sam im to i u lice reći.« »Zar tako? Kakve razloge imate što tako loše mislite o njima, mladi čovječe?« »Zar niste primijetili kako su se gledali kad se pripovijedalo o Stealing-Foxu?« »Nisam. Slušao sam priču i nisam gledao ljude oko sebe.« »Ja sam ih tačno promatrao budući da je moj otac nepovjerljiv spram njih. Lako sam to činio, jer tako mladom i neiskusnom čovjeku kao što oni misle o meni, nisu poklanjali nikakvu paţnju. Primijetio sam kako se gledaju i zaključujem po tome da Stealing-Foxa sasvim dobro poznaju.« »To je vrijedno paţnje. Hm! Taj se lisac sada, dakle, ovdje nalazi i dovlači ljude u Llano estacado? Momci ga, znači, poznaju? Iz svega toga bi čovjek mogao satkati dobru rimu, iako ona ne bi lijepo zvučala. Čini mi se da spremaju stvari koje bi nam mogle nauditi. I oni tajnoviti plamičci ondje meĎu kaktusima i ta mi se stvar ne sviĎa. Nisam praznovjeran, ali takve pojave mi se ne sviĎaju. Uvijek to nešto znači.« »Što bi to bilo?« »Atmosfera je zacijelo puna električne napetosti.« »Elektrika? Napetost? Ne razumijem to. To mi je suviše učeno. Doduše, znam da se čovjek moţe elektrizirati; ali vatra, plamen, i to na kaktusima? Zar moţda kanite taj elektricitet dovesti u svoje cipele?« »Tako je, mister Porter. Zar moţda munja takoĎer nije plamena pojava?« »Itekako.« »No, uzrok munji je elektricitet, a tu stvar ne treba objašnjavati. Što se tiče tih plamičaka, što smo ih, nema tome dugo, vidjeli, njih mornari primjećuju na jarbolu, kriţevima i na produţetku katarke. Takve plamičke moţete vidjeti i na vrhovima crkvenih tornjeva, u krošnji drveća i na šiljku gromobrana. Takvo svjetlo se naziva takoĎer i Kastor i Poluks. Nastaje strujanjem elektriciteta. Vi ste već zacijelo čuli o Sablasti Llana estacada.« »Više no što mi je to drago.« »Jesu li vam pripovijedali kako je lik te čudnovate prikaze noću katkada opšiven plamenim rubom?« »Jesu, ali ja u to ne vjerujem.« »Mirno moţete tome povjerovati. Jednom sam se našao prijeko u Montani, na nekoj širokoj ravnici, a bilo je noću. Slijevalo je naokolo, ali nije došlo do nevremena. Tad su se iznenada na vršcima ušiju moga konja pokazali plamičci. Ispruţio sam ruke, pa sam primijetio na svojim prstima takoĎer slične plamičke, pričem sam osjetio sasvim nešto čudnovato u prstima. Jednako je tako i s onom Sablasti. Kad jaše kroz Llano, njegovo je tijelo najviša tačka u ravnici.

Ako je pritom noć i ako ima dovoljno električne napetosti u atmosferi, to je njegovo tijelo takoĎer obavijeno plamičcima.« »Vi, dakle, vjerujete, da postoji Sablast Llana estacada?« »Vjerujem.« »Smatrate je čovjekom?« »A što drugo da mislim?« »Hm! Mnogo sam o svemu tome čuo, ali se nisam nikada potrudio da o tome razmislim. Ali sada kad se Llano estacado nalazi preda mnom rado bih znao što da zapravo pomislim o svemu tome. Moţe se desiti da nam se ukaţe baš zavrijeme jahanja. Što da čovjek učini u tom slučaju?« »Kad bih se ja sastao s tom Sablasti, ja bih tom čovjeku pruţio ruku i pozdravio ga kao dobrog momka. Stvar je, naime . . .« Baumanna je nešto prekinulo u riječi. Winnetou se vratio. Ţurio je, ali je ipak išao bezglasno šuljajući se poput zmije; sjeo je na svoje mjesto. Prije toga je, dok su Meksikanci polako koračali, u tami otpuzao na rukama i nogama, udaljivši se izvjestan komad puta od njih, a zatim se uspravio i brzim trkom otrčao do kaktusa. Zbog svojih mekanih mokasina i zbog velike vjeţbe nitko ga nije ni čuo ni vidio. Cilj je dosegao prije Meksikanaca, pa se ondje sakrio i oni ga nisu mogli vidjeti. Osim toga bilo je tako tamno da su Meksikanci morali brati plodove samo pipajući. Plamičci su, naime, već bili nestali. Upravo kad se Winnetou sakrio, došla su braća. Razgovarali su. Winnetou je čuo svaku riječ. Već su, idući onamo, započeli razgovor, jer to što su sada govorili bio je tek nastavak već započetog razgovora. »Onom takozvanom Lovcu na medvjede platit ću ono uvredu«, prijetio je Carlos. »U svakom slučaju posao neće biti lak kao što smo pomislili. Apaševa pojava dala je čitavoj stvari drugačiji pravac.« »Naţalost, u pravu si! Jer toga čovjeka neće moći zavesti u bludnju krivo postavljenim znakovima.« »Najpametnije je pustiti ove momke neka zaspu, pa ih zatim ohladiti.« »Misliš da li je to moguće? Ne vjeruju nam. Na oprezu su. Ne vjerujem da će jedan od nas dvojice dobiti koju straţu.« »Sad si pak ti u pravu; toga će se čuvati. Ali ćemo se potruditi, da ipak izvedemo naš plan. Ništa ne moţemo sada utvrditi. Ako nam uspije da se osiguramo, valja nam raditi samo noţevima, tiho i bez šuma, valja udariti posred srca.« »A ako nam taj plan ne bude moguće izvršiti?« »Bilo bi to glupo! Pomisli samo, sedam konja; pritom ona prekrasna Apaševa ţivotinja, a zatim oruţje i čitav novac! Samo bismo nas dvojica dijelili! To bi bio plijen! Ako nam ne uspije, moramo naše ljude zvati u pomoć. Winnetou ide s ona oba Baumanna k svom prijatelju Old Shatterhandu, a Yankee će se zacijelo njima pridruţiti kada nas budu izgubili kao vodiče. Pojahat ćemo ispred njih do našeg skrovišta gdje ćemo zacijelo naići na našu straţu, a taj će nam čovjek dovesti naše ljude. Tada ćemo momke dobiti u svoje

šake, a takoĎer i Old Shatterhanda i sve ostale koji jašu s njime. Vratimo se, meĎutim, da sumnja bude što manja. Moj šešir je pun plodova.« »Moj takoĎer! Hajdemo!« Pošli su; ali još prije njih šmugnuo je Winnetou odatle i u luku se vratio i sretno prispio do vatre gdje je, kao što je već bilo rečeno mirno sjeo i nitkovi nisu nikako mogli slutiti da ih je netko čuo. Dijelili su sada plodove. Svi su uzimali samo Winnetou to nije učinio. Winnetou je odbio ponuĎeni plod govoreći: »Poglavica Apaša ne uzima nikada ovaj plod.« »Kakav je to plod?« pitao je Emilio Pellejo začuĎen. »Zar ne poznajete ovaj plod, pa ste ga moţda zamijenili nekim otrovnim?« »Winnetou taj plod smatra otrovnim.« »Otrov? Zašto da sada taj plod odjednom postane otrovan?« »Jer se nalazi u rukama koje donose nesreću i smrt.« Winnetou je te teške riječi izgovorio tako mirno kao da je to najobičajnija stvar. »Ascuas!« poviče Emilio. »Zar da to dopustimo? Traţim da povučete tu riječ.« »Pshaw!« Apaš je samo odmahnuo rukom. U toj riječi kao i u tom pokretu bilo je toliko samosvijesti da su Meksikanci shvatili kako je bolje da popuste. Kad bi poglavica bio sam kraj njih ne bi se osudili stupiti s njime u otvoren boj. Tu su još bili i ostali koji bi se zacijelo našli na Apaševoj strani. Zbog toga je Carlos rekao svome bratu umirujući ga: »Umiri se! Zašto da stvaramo nesporazum! Riječi jednog Indijanca ne valja stavljati na vagu.« »U pravu si. Pretpostavljam svemu mir i smatram kao da ništa nije rečeno.« Winnetou nije ništa odgovorio. Legao je u travu, zatvorio oči i pričinjao se kao da kani zaspati. Ta kratka svaĎa, iako je sada bila završena, na sve ostale je djelovala veoma uznemirujuće. Ako Winnetou govori takve riječi, zacijelo je čuo nešto zlo od ove obojice. Šta su to samo naumili? Ništa nije govorio. Bio je to dokaz da ovog trenutka ne treba očekivati nikakvu neprijatnost. Ali sumnja se ipak povećala, a svemu tome bila je posljedica to što se nitko nije osjetio ponukanim da započne razgovor. Svi su zašutjeli, iako su prije toga mnogo govorili, jer je svatko osjećao da bi izrekao neku sumnju. Lovac na medvjede i njegov sin učinili su kao i Winnetou; takoĎer su legli. Ostali su se poveli za njihovim primjerom. Za kratko vrijeme činilo se kao da svi spavaju. MeĎutim, nije bilo tako. Meksikanci, slijedeći svoj plan, a i zbog sumnje koju su osjetili, bili su budni.

DOLINA ŠTO PJEVA Tako je prošlo više od pola sata. Ljudi ne bi mogli, pa da se i meĎu njih nije uvukao crv sumnje, još uvijek zaspati. Napetost oko njih porasla je. Grmlje je tiho, jedva čujno zaškripalo. Podigao se tihi povjetarac koji je postajao sve jači; pomicao je grane i one su se doticale. Činilo se kao da male, jedva primjetljive iskre skaču s jednog šiljka grančice na drugi. Odjednom su svi skočili na noge. Zaorilo je nešto, bio je to sasvim čudnovat glas kao zvono kojega se glas razlijegao visoko iznad njih. Trajalo je to pola minute, pritisnulo je, sve više rastući, tlo, razlijegajući se iznad vode. »Što je to?« pitao je New-Moon. »Zar ima tu neka crkva sa zvonima? Kad ne bih znao ...« Zapadnjak je zašutio. Začuli su drugi glas, viši od onog prije. Činilo se kao da dolazi od neke snaţne trube, rastao je polako da počne padati; nestao je u takvoj tišini da to ni najvještiji umjetnik na trublji ne bi mogao izvesti. »To je Yuaf-kai-umpare, glas Doline što pjeva«, razjasni poglavica Apaša. »To je, dakle, to!« reče Lovac na medvjede. »Čujte!« Zrakom se provlačio neki tihi uzdah. Taj uzdah poprimao je odreĎen glas izvanredne čistoće. Boja tog zvuka bila je jednaka osmoglasnom glasu orgulja, trajao je neko vrijeme, nadošao je zatim drugi, njeţniji, koji je trajao, a onaj prvi se više nije mogao čuti. Ti glasovi su bili sasvim čudnovati. Čovjeka bi mogao spopasti uţas, a ipak je sve to bilo toliko njeţno da je ganulo ljude. Činilo se kao da neki nevidljivi trubač okušava svoj instrument, zacijelo je to bio instrumenat što ga ni u kakvu orkestru nema. Ljudi su tiho slušali hoće li se to čudo još jednom ponoviti. Odista! Kroz grmlje se provlačio ponovo duh vjetra donoseći sobom čitav niz glasova koji su u svojoj čistoći bili sasvim različiti. Oni dublji glasovi trajali su nešto dulje obrazujući s onim višim harmonijski slijed i tvoreći iz istih tonova naravnu tonsku ljestvicu, a mogli su se razlikovati troglasi, sedmeroglasi i deveteroglasi. Nije bilo ničega što bi se moglo usporediti s tim glasovima. Nijedan poznat instrument nije mogao proizvesti tonove takve miline, kojima su se pridruţili i drugi, a činilo se kao da proizlaze iz najnjeţnijeg grla i da ih pjevaju najnjeţnije usne. Uskoro su začuli u tempu najdubljeg maestosa zvuk kao da dolazi iz najvećih orgulja. Glas se uzdizao visoko, njeţno i jasno kao glas pravde, a izmeĎu svega u raznim visinama začuli su prodoran zvuk korneta, pozaune, pa zatim viole i na kraju akordeona. Uskoro su ti zvuci bili otvoreni i jasni da se potom priguše. Ali svi ti umjetnički izrazi nisu kadri podati jasnu sliku o prirodi,

boji i djelovanju tih tonova što su ispunjali dolinu, a koji su, sjedinjeni u dubokoj i uskoj struji, odlijetali. Ljudi se nisu usudili izgovoriti ni riječ. Čak i oba Meksikanca bili su osvojeni tom glazbom što dolazi iz noćnog neba koje kao da nosi okolne litice što streme u vis. Pa i najsurovija priroda ljudska nije se mogla oteti svetom uzbuĎenju. Svemu se tome pridruţila još jedna pojava, koja se nije ticala ušiju, već očiju. Činilo se kao da se nebo podiglo, kao da se udaljilo. Ono malo zvijezda, što su stajale na svodu, činile su se manje no što su to bile obično. Na tom nebu, ovdje, što spram juga, čini se, kao da počiva na liticama, pojavila se nenadano svijetlo-ţuta i jasna ploha koja je bila velika kao pun mjesec. Ta ploha je bila oštro omeĎena i činila se kao da izrasta iz svijeta zvijezda i kao da pravom crtom sve brţe i brţe nailazi u dolinu. Pritom se stalno povećavala i bila sve jasnija, vidjelo se da to nije ravna ploha već puna kugla. Obris te kugle je polako gubio oštrinu. Iz te kugle su izbijale, poput munje, zrake, oblikovao se rep koji je bio mnogo jasniji i ţivlje je sjao od bilo kakva repa neke komete. Kugla više nije bila tako ţuta kao prije. Činilo se sve više kao da se sastoji od tekuće vatre čiji pokretni ţar sjaji u svim mogućim bojama. Ljudi su vidjeli kako se ta kugla okreće oko svoje osi. U najmanju ruku ove ţive boje su govorile da je tako. Brzina se silno povećavala. Tada se učinilo kao da je u letu zastala upravo posred doline. Začuli su lom kao da su odjednom svoje hice ispalili mnogi topovi. Kugla se raspala u bezbroj komada što u padu gube svoje svjetlo. Rep su još nekoliko sekunda vidjeli. U jezerce je nešto pljusnulo i voda je visoko briznula kao da je u nju palo nešto teško i iz velike visine. Ljudi su bili potpuno mokri. Nebo je sad bilo ponovo sivo kao i prije. Vidjeli su ponovo zvijezde kao male tačkice, a iznad glava ljudi razlijegao se pun i snaţan glas što se sastoji iz samih oktava. Bili su prestrašeni. Samo Winnetou je bio miran kao i do sada. Nije bilo tog dogaĎaja koji bi njega pokolebao u njegovu miru. »Ku-assi-nih, ognjena kugla«, rekao je. »Veliki ju je Manitou bacio s neba i razbio na zemlji.« »Ognjenu kuglu?« pitao je Blound. »Jest, sve je to imalo oblik kugle. Ali jeste li primijetili rep? Bio je to zmaj; bio je to zao duh koji se javlja oko ponoći.« »Schi-išklo - ja se smijem tome!« odgovori Apaš prijezirno okrećući se od tog praznovjernog čovjeka. »Jest, duh je bio!« saglasi se Porter sa svojim prijateljem. »Nikad ga još nisam vidio, ali sam čuo gdje drugi o tome govore.« »Nemojte dopustiti da vam se smijemo, sir!« uplete se Lovac na medvjede u razgovor. »Ne ţivimo više u tamnom srednjem vijeku kad se

vjerovalo u zmajeve i sablasti; glupci su dobrim dijelom pridonijeli tom vjerovanju da bi lukavci brali plodove njihove gluposti.« »Čega je bilo prije, to postoji i sada! Ili mislite biti mudriji od mene?« pitao je Porter oštro. »Boţe moj! Ne umišljam ja sebi ništa. Prije su sve pojave, koje čovjek danas lako raznjašnjava, smatrali Ďavoljim stvarima. Sada je, meĎutim, znanost toliko napredovala da se Ďavao mora povući zajedno sa svojom bakom.« »Tako dakle! Vi, takoĎer, spadate u red onih mudraca koji sebe nazivaju učenjacima?« »Nisam ja učen čovjek. Ali da ognjena kugla nije Ďavao, to znam.« »Šta je, dakle?« »Ništa drugo već dio nekog zapaljenog nebeskog tijela koje je moţda i u nastajanju, ili upravo nestaje, a put ga je naveo blizu zemlje, pa ga je ova privukla.« »Nebesko tijelo? Dakle, vi mislite zvijezdu? Tko vam je to objasnio?« »Objasnio? Nitko! Ali mi je to pričao nitko manji već sam Old Shatterhand. Kad smo jednom navečer sjedili kraj logorske vatre, pričali smo često o takozvanim nerazjašnjenim stvarima i pojavama, a za sve takve stvari je on našao prirodno objašnjenje. Zar niste čuli da je upravo kraj nas nešto palo u vodu?« »Čuo sam, vidio, a takoĎer i osjetio. Bili smo svi dobrano mokri.« »Dakle, po vašem mišljenju, ovdje je u jezero pao sam vrag, i budući da smo propustili da ga spasimo, on se zacijelo utopio.« »Neće se taj utopiti. Zavukao se on odmah u pakao.« »Ondje će se, dakle, osušiti na vatri, jer se i on smočio, kako ne bi zadobio prehladu i tako obolio. Ne, sir! Kad bismo mogli isušiti jezero, našli bismo rupu na dnu u kojoj se nalazi aerolit, to je komad gvozĎa nekog meteora, a to je bila ta ognjena kugla.« »Komad ţeljeza? Hm! To nas je moglo ubiti.« »Nema sumnje. Sreća je što je taj komad upravo pao u jezero.« »Hm. Da li vam je moţda Old Shatterhand razjasnio i one glasove koje smo malo prije čuli?« »O Yuaf-kaiu nismo razgovarali. Ali se jasno sjećam kako je on govorio o poznatom Sackbutskom prijevoju koji leţi prijeko u planinama Rettle snake. Ako vjetar prolazi odreĎenim pravcem kroz usku i duboku provaliju, čuju se zvuci pozaune. Taj procijep je instrumenat, a vjetar glazbenik.« »To objašnjenje je odista vjetrovito, ali ja se ne ţelim s vama prepirati. Vjerujte vi što vas je volja, a ja mislim ono što je mene volja.« »Lovac na medvjede je u pravu«, potvrdi Winnetou. »Ima mnogo dolina u kojima se čuju takvi glasovi, a poglavica Apaša je takoĎer vidio komade ţeljeza što ih veliki Manitou baca s neba. Dobri Manitou je svakoj zvijezdi dao svoj put i kada ognjena kugla izgubi svoj put, mora nestati. Pokušat ću otkriti trag ţeljeza u vodi.«

Winnetou je te riječi izgovarao čudnovato povišenim glasom. Tada se udaljio idući kraj vode i nestajući u noćnoj tami. Ostali su ponovo sjeli i čekali da se vrati. Nitko nije govorio. Samo je Martin Baumann zašaptao svome ocu: »Što je to s Winnetouom? Toliko je glasno govorio kao da još netko treba da čuje njegove riječi. To, što je pošao po svemirsko tijelo, zacijelo je neka izlika.« »Tako je!« reče Lovac na medvjede. »Kladim se da se ublizini nalazi netko tko prisluškuje. Koliko poznam Apaša, on ga je primijetio i otišao da ga uhvati. Pričekajmo!« Ljudi nisu morali dugo čekati. Nakon nekoliko trenutaka začuli su neko kretanje u grmlju kao da se neka ţivotinja provlači kroz dţbunje. Začuli su kratki i preplašeni uzvik, a uskoro potom je Winnetou donio nekog Indijanca iz grmlja. Kakvo je moralo biti oko koje u tami noći otkriva u grmlju prisluškivača! Samo jednom čovjeku to moţe poći za rukom, a taj je čovjek Winnetou, da se uhodi pribliţi i da ga uhvati bez ikakva otpora. Obojicu su opkolili svi prisutni ljudi. Zarobljenik je imao samo noţ uza se: Winnetou mu ga je bio oduzeo; rasta je bio omalena, a lice mu nisu razaznavali zbog tame. Winnetouove oči su bile naviknute na noć. Znao je tko je pred njim. »Zašto moj mladi crveni brat nije otvoreno pristupio k nama?« pitao je on. »Mi bismo ga ljubazno dočekali.« Zarobljenik nije odgovarao. Apaš je nastavio: »Moj brat je sam tome kriv što je uhvaćen. Ipak mu se ništa neće dogoditi. Eto, vraćam mu noţ. Neka ode k svojima i neka im kaţe da su nam dobrodošli i da se kraj nas mogu odmoriti.« »Uf!« poviče zarobljenik uzimajući svoj noţ. »Odakle znaš da su naši ratnici u blizini?« »Winnetou bi morao biti dječak kad to ne bi znao.« »Winnetou, poglavica Apaša?« začudi se zarobljenik. »I ti mi vraćaš noţ? Drţiš li me Apašem?« »Ne. Moj mladi brat nije obojen ratnim bojama; pretpostavljam, meĎutim, da je pripadnik plemena Komanča. Jesu li moţda tvoji ratnici iskopali ratnu sjekiru protiv Apaša?« »Nisu. Šiljci ratnih kopalja zabodeni su u zemlju, ali izmeĎu naših plemena, usprkos tome, ne vlada prijateljstvo.« »Winnetou je spreman da zapali vatru ovdje i da s vama popuši lulu mira. Ne pitam zbog čega su tvoja braća došla u ovu dolinu. Tvoja braća znaju da svatko tko naiĎe u ovu dolinu logoruje kraj ove vode. Zbog toga su zastali i tebe izaslali u izviĎanje da vidiš ima li koga. Je li tako? »Jest«, potvrdi Komanč. »Budeš li još jednom u takvoj prilici leţao u grmlju i budeš li promatrao strane ratnike, zatvori očne kapke; oči su te odale! Koliko ima tvojih ratnika?«

»Dva puta po deset.« »PoĎi k njima i reci im da ih čekaju Winnetou i osam bijelaca i da će biti primljeni kao prijatelji. To, da te Apaš uhvatio moţeš prešutjeti. Ja o tome neću govoriti.« »Dobrota velikog poglavice razveseljuje moje srce. Ništa neću prešutjeti, već ću reći istinu kako bi moja braća bili osvjedočeni da ćete ih primiti kao prijatelje. Biti otkriven od Winnetoua nije sramota. Zapamtit ću savjet koji sam sada čuo.« Krug se otvorio i Komanč odbrza. Bijelci su, a pogotovu dvojica Meksikanaca, vjerovali kako je to ipak smiono dvadesetoricu Komanča bez daljega primiti u svoj logor. Poglavica je Apaša, meĎutim, vrlo odrešito rekao: »Winnetou zna što čini. Ako ratnici Komanča dolaze u ovu dolinu, taj pohod nije uperen protiv Apaša. S onu stranu doline nalazi se grob jednog njihovog velikog poglavice. Oni ga zacijelo ţele pohoditi kako bi jednom u godini otpjevali ţalobnu pjesmu. Zapalit ćemo vatru kako bismo mogli promatrati njihova lica što jasnije. Da bismo bili što sigurniji, primit ćemo ih napolju, izvan grmlja.« Zapalili su novu vatru. Za to vrijeme je Winnetou poveo Lovca na medvjede i njegova sina Martina u stranu govoreći im tiho: »Meksikanci nisu ono za što su se prikazivali. Pripadnici su Lešinarske bande iz Llana estacada i kane nas umoriti. Winnetou misli da Komanči kane u Llano estacado. Meksikanci to ne smiju znati, zbog toga sam pričao kako se s onu stranu doline nalazi grob, ali to nije istina.« Više nije mogao govoriti, jer su i ostali naišli pošto su zapalili veliku vatru, a svjetlost je probijala kroz grmlje obasjavajući veliku vatru. Naravno, svi su nosili svoje oruţje uza se za slučaj da se Komanči ne bi ponašali onako kao što je to očekivao Winnetou. Uskoro su začuli topot konja. Indijanci su se pribliţavali. Stali su nadomak mjestu. Njihov voĎa je sjahao pribliţavajući se polako. Winnetou mu pristupi pruţajući mu ruku. »Ratnici Komanča su nam dobro došli«, reče on. »Winnetou ne pita što oni ovdje rade. On zna da ste nakanili poči na grob svoga poglavice i da ćete se zatim mirno vratiti u svoje wigwame.« To je glasno rekao, ali je tiho odmah nastavio: »Neka to potvrdi moj brat. Winnetou će mu to kasnije objasniti.« Snalaţljivi Komanč je na to odgovorio: »S radošću primam Winnetouovu ruku koji je najveći ratnik plemena Apaša, a ipak je uvijek poglavica mira. Mi smo spremni popušiti lulu mira s njime, jer se ne nalazimo na ratnom pohodu već ţelimo odati počast medicinama mrtvog poglavice.« »Winnetou vjeruje u riječi svoga brata i poziva njega i njegove ratnike neka sjednu kraj vatre i neka popuše s njime lulu mira.« Oba su poglavice jedan drugome stisnuli ruku. Bio je to dokaz da Komanči ne namjeravaju učiniti ništa

zla. Njihov voĎa je dopustio da ga Winnetou doprati do vatre, Komanči su ih slijedili. Raspodijelili su se oko malog jezerca gdje su privezali svoje konje da mogu pasti i piti. Tada su pristupili k vatri. Kraj vatre je bilo prilično tijesno, jer slobodna prostora izmeĎu grmlja i vatre nije baš bilo mnogo. Valjalo je sjesti sasvim gusto kako bi se obrazovao krug posred kojega su se nalazili Winnetou i voĎa Komanča. Jedan Komanč se dulje bio zadrţao od ostalih. Sad je i on naišao. Prije no što će sjesti pogledao je ljude naokolo. Kad mu je pogled pao na braću Pellejo, trgnuo se poput munje i povikao: »Uf! Husihakard tsari ordietza ihkard -kakvi se to psi nalaze ovdje!« Budući da još krug nije bio obrazovan i svatko je bio još zauzet samim sobom, svi nisu čuli taj povik. VoĎa Komanča ga je čuo. Brzo se uspravio i upitao svog ratnika: »Unoso mabuni husihakard — koga si ugledao?« »Ojet, pijanovit, wuapo-u-sap — njih, Lešinare Llana estacada.« »Ordietza hak - gdje su?« »Eh, ojet vutaivo - ondje sjede.« Govoreći to pokazao je oba Meksikanca. Budući da su ta pitanja i odgovori izrečeni glasno i ljutito, svi su čuli. Čuvši riječi 'Lešinari Llana estacada' Komanči su ponovo skočili na noge. Prijeteći su se mašili svojih noţeva. Stanje sada nije bilo više tako dobro kao dosad. Bijelci nisu razumjeli što se govori, jer su Komanči govorili svojim jezikom. Ali budući da su primijetili kretnje Indijanaca, ustali su i oni i mašili se za oruţje. Samo je Winnetou mirno sjedio i rekao odrešito: »Neka se moja braća ne uzbuĎuju! Ako su moja crvena braća primijetila svoje neprijatelje meĎu nama, ja ih uvjeravam da ti ljudi nemaju s nama ništa zajedničko. Neka se zbog njih ne prolije ni kap krvi meĎu nama. Što ţele reći ratnici Komanča protiv one dvojice?« Govorio je to mješavinom španjolskog, engleskog i indijanskog narječja. Komanč mu je istim govorom odgovorio, a to su svi razumjeli: »Lovio sam prijeko u Apaškim planinama i pritom primijetio tragove dvojice jahača koje sam slijedio. Kasnije sam ih ugledao gdje sjede pod stablima i prišuljao sam im se da čujem što govore: razgovarali su o Llanu estacadu, a kroz taj kraj će proći mnogo bijelih ljudi. Lešinari Llana estacada će se sakupiti i napasti ove bijelce. Po riječima ove dvojice shvatio sam da i oni pripadaju bandi Lešinara: pitao sam svoju dušu da li da ih ubijem. Mudrost mi je zapovjedila da ih ostavim ţive, jer samo tako sam mogao ...« Htio je nešto reći što Winnetou nije ţelio da Meksikanci saznaju. Zbog toga je govornika prekinuo: »Winnetou zna šta moj brat ţeli reći i dosta je čuo. Jesi li ove ljude prepoznao i nisi u zabludi?« »To su ti ljudi!«

»Što bijelci kaţu na sve to?« »To je glupa laţ«, branio se Carlos Pellejo. »Mi uopće nismo bili u onim planinama.« »Oni su«, nastavio je voĎa Komanča, »jer mi smo ...« »Neka me moj brat pusti da ja govorim«, prekine ga Winnetou brzo kako bi izbjegao da se Indijanac izlane. Komanč se naljutio što ga prekidaju, jer to baš po indijanskom običaju nije bilo uljudno. Nije bio dovoljno mudar da shvati razlog tome, pa je povikao ljutito: »Zašto da ne govorim? Tko ubojice trpi kraj sebe i sam je sumnjiv! Zar nas je moţda poglavica Apaša domamio da nas izda?« Tada Winnetou odloţi svoje oruţje, ustane i reče: »Zar je moj brat ikada čuo da je Winnetou izdajica? Apaška riječ je kao pećina na kojoj je čovjek siguran. Neka me moj brat otprati komad puta i neka zadrţi svoje oruţje. Howgh!« Otputio se iz kruga i polako hodao spram slobodnog prostora. Komanč je razmišljao trenutak pa pošao za njim. Napolju ga je Winnetou uzeo za ruku, poveo ga komadić puta u stranu, tada je stao i rekao: »Moj brat me nije razumio. Winnetou je već logorovao ovdje kad su bijelci došli. Promatrao ih je i doznao da su Meksikanci odista pustinjski Lešinari. Ja se slaţem s ratnicima Komanča. Ali zašto da te otrovne zmije doznaju da smo ih prozreli? Morali bismo ih ubiti, a ipak je mudrije da neko vrijeme ţive. Neka povjeruju kako Komanči ţele poći na poglavičin grob. Meni moj brat moţe reći zbog čega ih slijedi.« Komanč je bio posramljen. »Ognjena zvijezda, poglavica Komanča,« započeo je, »jahao je s Gvozdenim srcem, svojim sinom, spram istoka gdje stanuju bijelci. Vraćali su se kroz Llano i nalazili se posred pustinje. Mora da su naišli na Lešinare, a ovi su ih zacijelo napali. Zbog toga smo brzo krenuli i pošli im u susret da ih zaštitimo. Obojicu ovih bijelaca ostavili smo ţive kako bismo po njihovim tragovima naišli na Lešinare. Na rijeci Toyah njihov se trag sjedinio s četvoricom bijelaca koje smo takoĎer morali smatrati Lešinarima. Sad smo naišli na Winnetoua. Što poglavica Apaša kani?« »Poći ću s vama, jer i ja očekujem prijatelje koji dolaze iz Llana estacada i pojma nemaju što su Lešinari naumili. Razbojnici logoruju u jednom skrovitom mjestu. Budući da ne znam gdje se to mjesto nalazi, pustit ću oba Meksikanca kako bi me oni a da to i ne znaju, doveli onamo.« »Tko su ljudi koje očekuješ i kako se zovu?« »Dolazi Old Shatterhand, a s njime i nekoliko bijelaca.« »Old Shatterhand, slavni poglavica bijelaca? Ako nam dopustiš mi ćemo poći s tobom.« » Winnetou te čak moli da poĎeš s nama. Čini se da je sve do sada razjedinjena skupina Lešinara ovog puta sjedinjena i da kani poduzeti nešto ozbiljno. To valja iskoristiti kako bismo ih jednim udarcem uništili. Mislim ... «

Zaustavio se u po riječi, jer se iz grmlja začula glasna vika. Palo je nekoliko hitaca, a Winnetou je začuo brzi kas konja koji su se udaljavali. Odmah su potrčali onamo. Prodirući kroz dţbunje ugledali su ţivopisnu sliku. Komanči su upravo namjeravali u najvećoj brzini pojahati konje. Meksikanaca više nije bilo. New-Moon, Porter, Blound i Falser su stajali kao da ne znaju što da učine. Lovac na medvjede je, a tako i njegov sin, mirno sjedio kraj vatre i povikao Winnetouu: »Momci su utekli.« »Kako se to dogodilo?« pitao je Apaš. »Tako su nenadano skočili na noge i uzjahali svoje konje da nismo mogli na vrijeme podignuti puške i ubiti ih. Po svim su znacima još prije dolaska Komanča nanjušili opasnost, jer konji su im bili spremni za polazak.« »Ostavite ih! Jašu u svoju propast, a zajedno s njima i njihovi drugovi. Neka ratnici Komanča takoĎer sjašu i neka ostanu ovdje! U cik zore ćemo napustiti ovu dolinu i poći u lov na Lešinare Llana estacada.«

MASKA PADA My darling, my darling, My love child much dear, My joy and my smile, My pain and my tear! tako je odjekivala stara ljupka uspavanka s jezera Tennessi tihim jutarnjim zrakom. Činilo se kao da se grane obliţnjih badema i lovorovih stabala klate zajedno s tom pjesmom, a stotine je kolibrića skakutalo poput šarenih iskara oko stare crnkinje koja je posve sama sjedila kraj vode. Sunce se već bilo pokazalo iznad niskog ruba neba, a zraci su sjali na jasnoj površini vode. Kraljevski orao kruţio je visoko gore u zraku. Dolje na obali vode paslo je nekoliko konja traţeći kao prvi sladokusci osobito sočne vlati trave, a na vrhu nekog čempresa sjedio je drozd Mockingbird, osluškujući nakrivljenom glavicom pjesmu crnkinje i ponavljajući, kad bi ova pjesmu završila, poslednje riječi strofe: »Mittir -mittir - mittir!« Iznad golemog lišća niskih palma što su se ogledale u vodi, visoki su cedrovi i faraonske smokve širili svoju zaštitničku krošnju, a ispod njih su golemi, sjajni i šareni konjici gonili muhe i druge sitne insekte, a iza kućice, što se nalazila kraj vode, otimao se čitav čopor patuljastih papiga za zlatasta zrna kukuruza. Izvana se nije moglo vidjeti odašta je kućica sačinjena, jer su joj i sve četiri strane i krov bili potpuno prekriveni gustim puzavcem s bijelim cvjetovima čiji su ţuti, slatki plodovi, nalik na kokošja jaja, ţivo sjali izmeĎu proderanih listova. Sve je ovo nalikovalo na neki tropski kraj. Čovjek bi mogao pomisliti da se nalazi u nekoj dolini juţnog Meksika ili u srednjoj Boliviji, a ipak se to jezero i to raslinstvo nije nalazilo nigdje drugdje već posred strašnog Llana estacada. Bila je to ona tajnovita voda, o kojoj su mnogi pripovijedali, a da je ipak nitko nije vidio. My heart-leaf, my heart-leaf, My life and my star, My hope and my delight, My sorrow, my care! pjevala je crnica dalje. »Mikker - mikker - mikker!« rugala se ptica oponašajući posljednje riječi. Ali pjevačica nije marila za to. Upravila je svoje oči na neku staru fotografiju što ju je drţala objema rukama ljubeći je poslije svakog stiha. Mnogo, mnogo suza palo je na tu sliku, a jednako toliko poljubaca gotovo ju je ispralo, pa je samo oštro oko moglo razaznati koga ili što predstavlja ta slika, naime, da predstavlja neku crnicu koja drţi crno dijete u rukama. Glave mališan gotovo više nije imao na slici. Poljupci su je izbrisali i suze isprale. »Ti biti moj dobar, dragi Bob!« govorila je crnkinja njeţno. »Moj little Bob, moj small Bob. Ja biti tvoja majka. Missus biti dobra i ljubazna i učiniti sebi sliku, a kad fotograf doći napraviti takoĎer sliku od Sana i mali Bob. Kada Missus umrijeti, Massa prodati Bob. Oh, Massa biti zao Massa! Sana mnogo plakati kada Massa reći Massa ţeli prodati my darling. Sana mnogo moliti za mali dragi Bob, ali Massa reći: »Zašto da glupa

crnica ima malo dijete?« Zli Massa odjahati na konju i uzeti my darling! Majka Sana imati još samo sliku od svoga Bob. Zadrţati je kad i nju prodati; zadrţati je kada dobri Massa Bloody Fox dovesti ovamo, majka Sana tu sliku zadrţati sve do smrti, a ne vidjeti Bob koji sada biti velik i jak crnac i nikada ne zaboraviti svoju dobru majku Sanu.« Stajala je i podigla glavu slušajući, a njene potpuno sijede i kovrčave kose odudarale su od tamne boje njenog lica. Netko je nailazio. Ustala je, sakrila fotografiju u dţep i povikla: »O, kako Sana biti vesela! Fox napokon opet doći. Dobri Bloody Fox opet tu. Dati mu odmah mesa i ispeći mu kolač od kukuruza.« Poţurila je u kućicu, ali još nije došla do nje kad se pojavio Bloody Fox. Bio je blijed i umoran. Konj je bio okupan u znoju i teško je išao spotičući se. Jahač i njegov konj mora da su ţestoko brzali. »Welcome, Massa!« pozdravila ga je starica. »Sana odmah donijeti jelo. Sana brzo napraviti.« »Ne, Sano«, odbio je pridošlica vinuvši se iz sedla. »Napuni mješine, sve! To je najnuţnije što se sada mora učiniti!« »Zašto mješine? Za koga? Zašto Massa Fox ne jesti? On mora biti mnogo gladan.« »Naravno, gladan sam. Ali ću sam uzeti što mi treba. Ti nemaš vremena. Moraš napuniti mješine, a ja ću odmah odjahati.« »Opet otići? Zašto stara Sana biti uvijek sama u velikom, širokom Llanu?« »Ako ne odem, skupina će stranih izbjeglica poumirali od ţeĎi. Ljudi su zavedeni, a to su učinili Lešinari.« »Zašto ih Massa Fox nije bolje vodio?« »Nisam mogao k njima, jer su ih opkolili brojni Lešinari; nisam se usudio da im se pribliţim.« »Tako će Lešinari ubiti siromašne dobre izbjeglice.« »Neće. Dolaze hrabri i snaţni lovci sa sjevera; na njihovu pomoć sa sigurnošću računam. Ali kakva korist od te pomoći ne budemo li imali vode! Ljudi će poumirati od ţeĎi budemo li ih i oslobodili iz pandţa Lešinara. Dakle, vode, vode, Sano, brzo! Natovarit ću sve konje mješinama. Samo ovog vranca moram poštedjeti. Suviše je umoran.« Fox se uputi u kućicu. Unutrašnjost se sastojala od jedne prostorije. Zidovi su bili sačinjeni od rogoza i finog mulja izvaĎenog iz jezera i pokriveni dugačkom suhom trskom. Iznad ognjišta, sačinjenog od zemlje, bio je dimnjak takoĎer od mulja ispod kojeg je visio kotao od gvozĎa. Na svakom od preostala tri zida bio je po jedan mali prozor na kojima nije bilo biljke puzavice. Ispod krova su visjeli komadi suhog mesa, a na zidovima oruţje, bilo ga je svih vrsta kakva ima na Zapadu. Pod je sav bio pokriven koţama. Dva su drvena kreveta od koţe bila pričvršćena na kolčiće, a preko njih je bila prebačena medvjeĎa koţa. Najveći ukras sobe predstavljala je koţa nekog bijelog bivola obrasla gustom dlakom samo bez lubanje.

Visjela je spram vrata. S obje strane koţe u zid su bili zabodeni mnogi noţevi, preko dvadeset, na čijim su dršcima od drveta ili roga bili urezani različiti znakovi. Stol, dvije stolice i jedne ljestve, što su dopirale do stropa, bilo je sve što je još sačinjavalo tu kuću. Bloody Fox je pristupio bivoljoj koţi, pogladio je rukom, mrmljajući: »Maska 'Sablasti', a kraj nje noţevi ubojica koji su pali od njenih metaka — dvadeset i šest razbojnika. Kada ću otkriti onog koji zasluţuje smrt više od svih njih zajedno? Moţda nikada! Pshaw, još uvijek se nadam, jer ubojica običava, tjeran svojom savješću, uvijek dolaziti na mjesto zločina. Sad moram nešto pojesti i odmoriti se.« Dohvatio je komad osušena mesa, halapljivo ga pojeo, legao je zatim na svoj log i zatvorio oči, ali zacijelo ne da spava. Kakve su slike prolazile dušom ovog mladog čovjeka? Nakon pola sata ušla je crnkinja Sana i javila mu da su mješine pune. Fox je skočio s leţaja i maknuo s tla neku koţu. Ispod koţe nalazilo se omaleno, sakriveno udubljenje odakle je izvadio limom optočenu škrinju. Ovdje se nalazi municija, pa je napunio svoju naprtnjaču. Zatim se ponovo ljestvama popeo u vis kako bi se snabdio mesom. Poslije toga je otišao do jezera kraj kojega su se nalazile mješine što bijahu dvije po dvije vezane remenjem. Sadrţajem iz tih mješina Bloody Fox je već mnogog putnika spasio od sigurne smrti. Pet se konja nalazilo kraj jezera. Jednog je osedlao skinuvši sedlo s umornog vranca. Ostali su konji morali nositi mješine i to tako da je remenje bilo prebačeno preko konjskih leĎa, a svaka je mješina visjela s jedne i druge strane. Konji bijahu vezani jedan za drugoga sačinjavajući karavanu, a predvodio ih je jahaći konj. Bloody Fox se vinuo u sedlo. Crnkinja mu je spretno pomagala. Nije to bilo prvi put što to čini. Zaustila je: »Massa Fox jedva doći i ponovo otići u opasnost. Što biti od stara dobra Sana ako Massu Fox jednom ubiti na mrtvo i on se ne vratiti.« »Vratit ću se, Sano«, umirivao ju je. »Moj ţivot štiti jedna snaţna sila. Kad toga ne bi bilo, ja već davno ne bih ţivio, vjeruj mi!« »Ali Sana biti uvijek sama! Nikoga ona nemati s kim razgovarati osim sa konj i s papagaj; imati samo sliku od little Bob.« »Moţda ću, kad se vratim, dovesti društvo. Susrest ću se s ljudima kojima bih htio pokazati moj dom, iako sam to do sada tajio. S njima je takoĎer i neki crnac, ime mu je Bob, zove se kao i tvoj dječak.« »Crnac Bob? O, boţe, boţe! Ako on imati uistinu majku koja se zvati Suzana, a koju moţda zovu Sana.« »To ja ne znam.« »Da li njega prodali iz Tennessija u Kentucky?« »Nisam ga to pitao.« »Zar to moţda biti napokon moj little boy?«

»Kako to misliš da je baš on tvoj Bob? Nemoj radije misliti na to! Ali kao što sam već rekao moţda ću ga dovesti, pa sama razgovaraj s njime. Zbogom, Sana! Pobrini se za vranca!« »Zbogom, Massa! O, boţe, boţe, sada Sana biti opet sama! Dovedite mi crnac Bob, dovedite ga!« Prijateljski joj je kimnuo glavom i pokrenuo svoju karavanu i brzo iščezao ispod drveća. Čempresi, borovi i platane kraj vode bili su veoma stari. Bajame i lovore posadio je Bloody Fox jednako kao i šumicu kestenova, bajama i naranača, a kroza sve to je sada jahao. Zatim je naišao pojas gustog grmlja što veoma brzo raste, a sve je to oazu štitilo od vjetra i prašine. Mladi je čovjek od jezera do šumice iskopao uske jarke da bi je navodnio: ondje, gdje je vlaţno tlo prestajalo, rasle su puzavice, a iza njih su slijedile gole i puste pjeskovite površine Llana estacada. Ondje, gdje je mogao razviti nuţnu brzinu, potjerao je Fox svoju karavanu u propanj i tako je, pretvarajući se u tamnu tačku, nestajao u daljini. Pola dana jahanja na sjeverozapadu od kolibe, koja je sva obrasla bijelim puzavcima, o podne se kretala u isto doba jedna povelika četa konjanika idući Llanom estacadom u pravcu sjeveroistoka. Prvi je jahao Winnetou zajedno sa poglavicom Komanča, za njima je bio Lovac na medvjede sa svojim sinom Martinom. Slijedili su ih New-Moon, Porter, Blound i Falser, a skupina je završavala ratnicima Komanča. Jahali su šuteći. Oči bijelih lovaca i ratnika Komanča traţile su na lijevo i na desno promatrajući ispitivački pješčanu ravnicu. Ipak, medu tim, preteţno su gledali obojicu voĎa, a osobito Winnetoua koji je tako sjedio u sedlu kako bi, nagnut ustranu, tačno mogao slijediti tragove koje su traţili. Bio je to trag braće Pellejo koji će ih dovesti do skrovišta Lešinara. Uto je Winnetou nenadano zaustavio svoga konja i sjahao. Na tlu su se u lakom pijesku razaznavali mnogi tragovi. Činilo se kao da je ovdje mnogo jahača jahalo u krug. Bilo je vidjeti i stopala. Jahači, koji su bili ovdje, bili su sjahali da tačno razgledaju neki trag. Dok su ostali jahači stali, Winnetou je istraţivao svaki korak. Tada se udaljio, polako nagnut naprijed, komad puta udesno. Kad se vratio, rekao je poglavici Komanča, rekao je to tako da su svi mogli čuti: »Ovdje su bijelci naišli na neki trag, pa su sjahali da ga istraţe. Ovdje je bilo pet konja koji su povezani i čine malu karavanu. Kad bi ljudi jahali na njima, ţivotinje ne bi bile vezane jedna za drugu. Bila je to, dakle, karavana od pet konja, a samo s jednim jahačem koji je jahao na čelu. Taj jahač je projahao ovuda prije tri sata. Meksikanci su naišli na njegov trag prije dva sata; pošli su za njim. Moja će braća vidjeti da su rubovi tragova na mjestima oštri, a na mjestima već izblijedjeli. Poglavica Komanča, koji je takoĎer bio sjahao kako bi i on istraţio tragove, sloţio se s Winnetouom. Sad je i Baumann, Lovac na medvjede, sjahao. Duboko nagnut koračao je polako naokolo idući oko mjesta, pošao je najprije u desno, pa zatim sve dalje

doprijevši mnogo dalje od Winnetoua. Na jednom je mjestu gotovo dotakao zemlju kao da kani neko mjesto tačno promotriti. Mahnuo je potom Winnetouu pokazajući mu pijesak. Jahač je bio sjahao. Zašto je to učinio? Winnetou je promatrao trag koji je vodio udesno, govoreći: »To je neki bijelac kao što vidim po tragu. Zacijelo je to neki mladić. Izgubio je nešto vode kao što se vidi na zemlji. S toga mjesta, pa sve naprijed, taj gubitak više nije zamjetljiv. On je, dakle, ovdje sjahao da začepi bačvu ili mješinu koju je nosio uza se; zacijelo mu je posuda propuštala.« »Misli li moj crveni brat da je taj čovjek imao uza se samo jednu bačvu ili jednu mješinu?« »Propuštala mu je samo jedna posuda, ali je uza se zacijelo imao osam mješina, četiri su konja bila natovarena mješinama, na onom prvom je jahao.« »Zašto tolika voda? Za sebe i za svog konja mu to nije potrebno?« »Ne. On zacijelo ide na neko mjesto gdje mnogi trebaju vodu. Ili je Lešinar, koji ostale razbojnike i njihove ţivotinje snabdijeva, ili je pošten čovjek koji je nosi ostalim poštenim ljudima. On zna da su ti ljudi u Llanu. Tko su ti ljudi?« »Moţda je to ona skupina bijelaca koje kane napasti Lešinari.« »Moj brat je u pravu. Moramo pojahati i slijediti oba traga koji su se ovdje sjedinili.« Ponovo su pojahali i brzim kasom nastavili da slijede sjedinjeni trag, koji, meĎutim, nije više vodio na sjeveroistok, već pravo na sjever. Oko njih je bio sam pijesak i uvijek ponovo pijesak, a tragovi su bili veoma jasni. Tek tu i tamo bi jahači naišli na mjesto gdje se go kamen pokazivao. Llano estacado je izgledao kao da je prije mnogo stoljeća na tom mjestu nestalo mora. Od vremena do vremena bi primijetili, na lijevo na desno, u daljini tamnu crtu. Bili su to kaktusi, a kroz taj predio bilo je nemoguće jahati. Tako je to bilo neprestance. Trag je postajao sve svjeţiji, a bio je to siguran znak da su se progonjenim ljudima sve više pribliţavali. Kad je već poslijepodne bilo pri kraju, naišla je ova skupina na mjesto kad su se tragovi ponovo umnoţili, ali ne zbog toga što su se novi tragovi pridruţili starima, već zato jer su oni ljudi na ovom mjestu stali. Winnetou je sjahao da ponovo razgleda tragove. Udaljio se komad puta prema sjeveru i kad se vratio, isti je komad puta učinio spram istoka; vrativši se rekao je: »Čovjek koji je nosio vodu odjahao je na sjeveroistok. Meksikanci su na tom mjestu razmišljali o tome hoće li ga slijediti, ali su pošli na istok. Koga da mi nastavimo slijediti?« »Poglavica Apaša će to najbolje znati«, odluči voda Komanča. »Winnetou će, dakle, reći što misli. Oni ljudi kojima se otputio bijelac nalaze se na sjeveroistoku. Nema sumnje, on je dobar čovjek koji ţeli pomoći. Mogli bismo ga slijediti kako bismo ga upozorili. Ali budući da su Meksikanci tako odlučno odstupili s njegova traga, mora da se njihovo skrovište nalazi u blizini. Pošli su onamo da se sretnu s Lešinarima i da ih obavijeste kako su

primijetili trag čovjeka koji nosi vodu. Oni će poći za njim kako bi ga spriječili u njegovoj namjeri da spasi ugroţene bijelce. I mi ćemo poći k sastajalištu Lešinara, pa prema tome moramo poći za Meksikancima. Je li to mome bratu po volji?« Komanč se sloţio i Winnetou okrene na istok. Da je potjerao svoga konja i konje svojih prijatelja, uspjelo bi mu zacijelo da se brzo domogne Meksikanaca. To, meĎutim, nije bila njegova namjera. Što bi ih prije dohvatio to se manje morao nadati da će doznati gdje se nalazi njihovo sastajalište. Zbog toga je stalno drţao istu razdaljinu. Nešto više od dana jahanja sjeveroistočno od kućice obrasle bijelim puzavcem kretala se duga povorka dubokim pijeskom Llana estacada. Povorka se sastojala od dvanaest volovskih kola što se kreću u odreĎenom razmaku, a prate je naoruţani jahači. Bila su to čvrsta kola, a u svaka je bilo upregnuto osam volova što svoj teški teret polako vuku. Ţivotinje su bile umorne i iscrpljene. Konji su takoĎer bili veoma slabi i jedva su nosili svoje jahače. Jezici su im virili iz gubica, a pjena im je tekla po prednjim nogama. Vodiči kola hodali su iznureno i spoticali se kraj svojih volova. Spustili su glave i činilo se kao da jedva imaju snage mahati golemim bičem kako bi ţivotinje natjerali da posljednjim snagama napreduju. I ljudi i ţivotinje pokazivali su sve znakove potpune iscrpljenosti od ţeĎi. Onaj razgovorljivi advokat Leader, koji se zajedno sa svojim pratiocima priključio povorci, sad je takoĎer bio veoma tih i skroman. Samo konj voĎe pokazivao je svjeţinu. Jahač je, meĎutim, takoĎer teško sjedio u sedlu, bio je nagnut naprijed kao i ostali kao da i on trpi od nepodnošljive ţeĎi. Kad bi se poneka ţena ili neko dijete oglasili vapeći za vodom, vodič bi se i nehotice uspravio, a na njegovim bi se ustima ocrtao smiješak Ďavolskog zadovoljstva. Taj je čovjek bio odjeven u tamno odijelo od koţe, a na glavi je imao šešir široka oboda; svemu tome nije osobito pristajao častan obraz i naočari na nosu. Bio je to nitko drugi već Tobias Preissegott Burton, toboţnji mormonski misionar. Nametnuo se karavani da im bude vodič i sad se gorljivo trudio da povjerene ljude odvede u sigurnu propast. Jedan od prednjih jahača je podbo svoga konja, a ovaj je posljednjom snagom dokasao do Burtonova konja. »Tako to dulje neće moći da traje«, rekao je. »Ljudi od preksinoć nisu dobili kapi vode, jer smo svu vodu dali našim ţivotinjama. Od jučer ujutro mi više nemamo vode, jer su nam poslednje dvije bačve neshvatljivo iscurile.« »Svemu je kriva vrućina«, reče Burton. »Čepovi ne drţe, jer su se skupili od vrućine.« »Ne, nije tako! Pretraţio sam bačve. Dok vode ima u bačvama, čepovi čvrsto drţe. Probušeni su tako da je voda noću tiho i neprimjetno istekla. Netko je meĎu nama koji nas ţeli uništiti.« »Nemoguće! Tko bi dopustio da voda isteče, taj bi i sam umro od ţeĎi.« »Tako sam nešto i sam sebi govorio, ali usprkos tome tako je. Tu stvar nisam nikome rekao da ne pogoršam općenitu zabrinutost. Promatrao sam tajom

svakog pojedinca, ali nisam ništa našao na temelju čega bih mogao zaključiti tko je to učinio. Naše će ţivotinje lipsati. Jedva da mogu naprijed. Ţene zapomaţu, djeca traţe vodu, ali uzalud. Mi više nemamo ni kapi. Pogledajte u vis! Ondje se već skupljaju ptice kao da znaju da ćemo im skoro postati plijen. Jeste li sigurni da smo na sigurnu putu?« Burton je bio taj čovjek koji je noću probušio bačve. Pritom se napio, a napojio je i svoga konja. Napunio je, osim toga, golemu limenu kantu koju je briţljivo zavio u koţu i privezao je za svoje sedlo kako bi se noću ponovo napio, a zatim napojio svoga konja. »Naravno da jesam!« odgovorio je pokazujući na kolce koji su se protezali ispred njih. »Zar ne vidite putokaz; na to se moţemo sa sigurnošću osloniti.« »Sa sigurnošću? Svi smo mi čuli da Lešinari Llana estacada katkada izvuku kolce i da ih stavljaju u onome pravcu koji putnike vodi u sigurnu smrt od ţeĎi.« »Jest, bilo je toga, prije; ali sad se te stvari više ne dogaĎaju, jer tih lopova više nema. Osim toga ja sasvim tačno poznam predio i znam da putujemo dobrim pravcem.« »Rekli ste danas ujutro kako se nalazimo u najstrašnijem dijelu Llana estacada. Zbog čega su ti kolci postavljeni baš u tom predjelu! Da smo pošli drugim pravcem zacijelo bismo došli do kaktusovih polja, gdje ima dovoljno vlage, pa bismo se i mi i ţivotinje mogli okrijepiti.« »Bio bi to golem zaobilazak. Da vas umirim uvjerit ću vas kako ćemo mi, poţurimo li se samo malo, naići navečer na jedno takvo polje. Sutra ćemo se naći na izvoru i tu će biti kraj svim našim mukama.« »Kad bismo se poţurili! Zar ne vidite kako je nemoguće brţe se kretati.« »Zastat ćemo, da se odmorite.« »Ne, ne, to ne smijemo učiniti. Ako zastanemo nitko više neće pokrenuti ţivotinje. Ako legnu neće više ustati. Moramo ih podjedno tjerati neka se kreću sve dok ne doĎemo do kaktusa koje spominjete.« »Kako vi ţelite, sir! Ja sam jednako ţedan kao i vi, ali umiruje me činjenica što su drugi ljudi, nema tome dugo, prošli ovim putem. Zar niste vidjeli tragove na koje smo danas ujutro naišli! To je veoma brojna skupina koja se zacijelo ne bi usudila poći ovim pravcem kad ti ljudi ne bi znali da je dobar. Ničega se ne moramo bojati. Sutra u to doba bit će sve dobro.« Burton je, govoreći to, bio u pravu, jer po njegovu računu u to doba će već uslijediti namjeravani napadaj. Da se ona skupina jahača sastoji od njegovih drugara, koji su kolce postavili u krivu pravcu, to, naravno, on nije rekao. Smijuljio se u sebi kako je ovog jahača svojim riječima uvjerio i umirio. IzmeĎu već nekoliko puta spominjane kućice i skrovišta Lešinara protezalo se nekoliko sati hoda dugačko i jednako toliko široko i neprohodno polje kaktusa. Nijedan konj i nijedan konjanik nije mogao proći ovuda. To je bio razlog što Bloody Fox nikada nije pošao tim pravcem i što takoĎer nikada

nije naišao na kotlinu. Ţurio se sada zapadnim rubom tog polja prema sjeveru. Da je pošao sjevernim rubom na istok, neminovno bi naišao na uleknuće koje je već mnogima došlo glave. Znao je da se oni ljudi, koje kani spasiti, nalaze na sjeveroistoku od njega, pa je tako pošao, ostavivši kaktuse iza sebe, tim pravcem. Sunce je ţestoko palilo. Fox je osjećao kako mu toplina prodire kroz odijelo i kako ga umara. Konji su se znojili; on ih, meĎutim, nije štedio. Promatrajući neprestance rub toga polja on je napredovao. Uskoro su ondje, gdje se na sjeveroistoku nebo spaja sa zemljom iskrsnule brojne raspršene tačke. To mora da su izbjeglice! Potjeralo je svoga konja, a takoĎer i tovarne konje, tako da su poput vihora poletjeli ravnicom. Fox je doduše primijetio nakon kratkog vremena da su to jahači i da nema kola, ali je povjerovao da je to prethodnica one skupine izbjeglica, pa je nastavio da im se pribliţuje. Tek kad im se dosta pribliţio, ne samo da mu je upalo u oči njihovo ponašanje, već i njihov broj. Oni su takoĎer primijetili njega. Umjesto da mirno čekaju da im se on pribliţi, razdijelili su se u tri skupine. Jedna je stala, a obje druge su se razmjestile jedna desno, a druga lijevo nailazeći na Bloody Foxa kao da ga ţele opkoliti i odsjeći mu odstupnicu. Visoko se uspravio u sedlu da razmotri poloţaj. »Grom i pakao!« povikaoje. »Njih je više od pedesetak. Tako jaka ne moţe biti prethodnica onih ljudi! Kraj njih su tovarni konji što nose kolce. Dovraga! To su Lešinari, a ja sam im upao u klopku! Ţele me uhvatiti. S tolikima se ne mogu upustiti u bitku. Moram pobjeći.« Bloody Fox je naglo okrenuo konja i potjerao natrag. Sa svojim privezanim konjima nije mogao razviti ţeljenu brzinu, a osim toga su ţivotinje već bile ponešto umorne. Gonioci su mu se brzo pribliţavali. Tjerao je svoga konja koliko je to bilo moguće, ali su ga smetali tovarni konji. Počeli su se opirati. Vukli su remenje i uzde i ometali ga u jahanju. Zastajao je, a to je moglo biti kobno, jer prvi gonioci su mu se pribliţili već i na puškomet. Tada je nenadano popustio remen na svome konju, za koji je bila privezana uzda prvog tovarnog konja, i četiri konja, zajedno s mješinama, skrenuše u stranu. »Izgubljeni su, a s njima i voda!« škrgutao je Fox zubima. »Ali odmah ću to i naplatiti.« Zaustavio je konja. Dvocijevku je prinio licu i nanišanio. Hitac, zatim još jedan, i prva dva gonioca pali su s konja. »Samo naprijed! Sad mi se više neće pribliţavati. Za one jadnike više ne mogu ništa učiniti već da poĎem ususret Old Shatterhandu, pa da njega dovedem na njihov trag.« Govoreći to sam sebi jahao je u propanj na sjever. Lešinari su ga slijedili još neko vrijeme bijesno vičući. Kad su uvidjeli koliko je njegov konj nadmoćan njihovim konjima, vratili su se do onog mjesta na kojem su pali njihovi drugari. I opet, otprilike dan jahanja daleko od kućice obrasle bijelim puzavcem, ali na sjeveru od nje, pojavila se još jedna grupa jahača koja se kretala prem

jugu. Slijedila je tragove, a bili su to tragovi Lešinara koji su se kretali ispred karavane pomičući stupove i vodeći ovu u propast. Prvi je jahao Old Shatterhand. Kraj njega se nalazio Gvozdeno srce, mladi Komanč. Slijedili su ih Hobble Frank s debelim Jimmyjem. Posljednji su bili Davy, Fred i Bob. Old Shatterhand i Gvozdeno srce su šutjeli ne puštajući iz vida tragove i daleku tačku kamo su oni vodili. Ostali baš nisu bili šutljivi, a najglasniji je bio Frank. Razgovor se vodio o nekoj stvari za koju je on pokazivao ţivo zanimanje, a o toj je stvari njegov susjed, čini se, mislio sasvim drugačije, jer mali je Saksonac počeo ovako mudrovati: »Što se tiče pitanja znanosti ti si uvijek na krivom putu, pa čak i na sasvim nesigurnom tlu. Takvo mišljenje, kao što je tvoje, nešto je nečuveno. Svijetla kugla, što smo je vidjeli, pa da padne iz neba! Kao da nebo nema drugog posla već da osvjetljava tvoja mračna duševna stanja uţarenim kuglama i raketama.« »Razjasni nam to!« podbadao ga je Jimmy smijući se. »Ne pada mi na um!« »Zašto ne?« »Zato što bih te tako ponovo učinio pametnijim za nekoliko Celsijevih stepeni, a ti mi ne bi bio zahvalan.« »A moţda ti i sam ne znaš razjasniti tu stvar.« »Oho! Ako tako o meni misliš radije ću ti objasniti. Takva svijetla lopta duguje svoj opstanak sumporastom spajanju izmeĎu fosfora i nečega.« Prekinuo ga je Old Shatterhandov povik. Lovac je pokazao na jug govoreći: »Nailazi neki osamljeni čovjek. Jahati sam to je hrabrost koja govori da taj čovjek izvanredno pozna Llano estacado.« »Tko bi to mogao biti?« pitao je Fred. »Čini se kao da jaše pravo k nama.« Old Shatterhand zaustavi svoga konja, izvadi iz jedne bisage dalekozor i upravi ga na jahača koji mu se brzo pribliţavao, spusti ga i reče: »To mora da je Bloody Fox, o kome ste mi pričali. Pričekajmo ga ovdje.« Poslije malo vremena prepoznao je Fox ljude iz skupine. Podigao je ruku na pozdrav i već izdaleka povikao: »Kakve li sreće što sam na vas naišao, gospodo! Molim vas za brzu pomoć!« »Kome?« pitao je Old Shatterhand. »Riječ je o povorci izbjeglica koje će najvjerovatnije još danas napasti Lešinari.« Govoreći to pribliţio im se, zaustavio je konja i pruţio Old Shatterhandu prvom ruku. »Neću se prevariti«, nastavio je, »ako pretpostavim da se preda mnom nalazi Old Shatterhand. Radujem se, sir, što sam vas upoznao. Ja sam Bloody Fox.«

»Napokon mogu i ja pruţiti vama ruku«, odgovori veliki lovac pozdravljajući ga. »Mnogo sam o vama čuo. A što se tiče izbjeglica, to su zacijelo oni ljudi koje i mi traţimo. Gdje su?« »Jugozapadno odavde. Čini se da će se zaustaviti ispred velikog kaktusova polja.« »Ne poznam to mjesto.« »To je najveće polje kaktusa u Llanu estacadu. Nabrojio sam preko trideset Lešinara, a dvojicu sam ubio. Izvukli su kolce i postavili ih u pravcu tih kaktusa ponovo. Odande nema povratka. Lako je zaključiti da će ondje izbjeglice propasti.« »Koliko moramo jahati da doĎemo do tih ljudi?« »Budemo li jahali u propanj, trebat će nam više od tri sata.« »Dakle, naprijed! Ne smijemo gubiti vrijeme. Razgovarati moţemo i u toku jahanja.« Sad je mala skupina ljudi poput vihora poletjela ravnicom. Bloody Fox je jahao kraj Old Shatterhanda pripovijedajući mu o svom susretu s Lešinarima i o tome kako je izgubio četiri konja. Veliki ga je lovac promatrao sa strane i rekao značajno se smijući: »Pet ste konja imali, Fox. Hm! Ovdje, posred Llana estacada? Da li je moţda uz vas i taj konj na kojem je, nema tome dugo, projahala i Sablast Llana estacada?« »To je šesti, sir!« potvrdi Fox. »To sam i mislio.« »Ja vam vjerujem, mister Shatterhand. Tajnu više ne mogu čuvati, jer ćete zacijelo vidjeti i gnijezdo u kojem Sablast ţivi. A više mi i neće biti potrebno da budem tajnovit, jer će nam se, nadam se, posrećiti da čitavu bandu do posljednjeg čovjeka iskorijenimo. Nedostaje mi još samo jedan: voĎa njihov iz onog vremena kad sam ja jedini ostao ţiv.« »Tko zna gdje mu trunu kosti! Fox, vi ste, usprkos vašoj mladosti, pravi junak! Divim vam se! Kasnije biste mogli sve tačno pripovijedati. Ali već sada znam kakav ste čovjek i s kakvim ste opasnostima izašli pobjednikom. Budući da posjedujete tolike konje i budući da ste kadri po volji nailaziti i nestajali, mora da imate posred Llana estacada neko mjesto gdje ima vode, stabalja, paše i plodina.« »Tako je. Stanujem na nekom jezeru s onu stranu velikog polja kaktusa.« »Ah, na jazeru? Dakle, ona stara priča nije bez osnova? Molim vas opišite mi to mjesto.« Bloody Fox je to učinio, a Old Shatterhand je zaključio u sebi da će neko vrijeme čuvati tu njegovu tajnu. Upravo kad je sunce sjedalo naišli su na tragove iseljenika, a vodili su pravo na jug. Mogli su ih ugledati, jer je tanki mjesečev srp obasjavao zemlju. Tada, pošto su jahali još jedan sat, Old Shatterhand je nenadano zaustavio svog vranca pokazujući pred sebe.

»Eno iseljenika«, reče on, »eno njihovih kola. Ostanite ovdje, prišuljat ću se i donijeti vam vijesti.« Sjahao je i nestao. Prošlo je nekih pola sata dok se vratio. Javio im je: »Dvanaest golemih volovskih kola sastavljeno je u četverokut, u sredini se nalaze ljudi. Nemaju šta da jedu, a nemaju ni vode; nemaju ni drva da zapale vatru. Vodiči su ih izdali inače bi morali sve to imati uza se. Volovi leţe na tlu i dašću. Svi su na rubu propasti. Ono malo vode što imamo uza se neće dostajati da ugasimo ljudima ţeĎ. Da pomognemo ţivotinjama moramo napraviti kišu.« »Kišu?« pitao je Hobble Frank. »Mislite li da to moţete učiniti ovdje posred Llana estacada?« »Mogu.« »Kako? Što? To mi ne ide u glavu. Vi ste sjajan čovjek, ali da po volji navlačite oblake to vam ipak ne vjerujem. Čime ćete dovući oblake?« »Elektricitetom. Nemam vremena da vam to sada razjašnjavam. Da bih učinio kišu trebam vatru, po mogućnosti veliku, veliku površinu vatre. Bloody Fox govori o kaktusovu polju, što se nalazi blizu. Nadam se da ću vam napraviti za kratko vrijeme dobar pljusak. PoĎimo!« Old Shatterhand je ponovo uzjahao svoga konja i pojahao ka kolima. Svi su ga radoznalo slijedili. Kola su bila tako zbijena da jahač nije mogao unići. Ipak su primijetili došljake. Došljaci su sjahali ispred kola. Začuli su kako je iz sredine netko povikao: »Čujete! Došli su neki ljudi, zaboga, hoće li nam donijeti pomoć? Ili su to moţda razbojnici?« »Mi nismo razbojnici. Donosimo vam prije svega vodu«, odgovori Old Shatterhand glasno. DoĎite i pustite nas unutra.« »Dovraga!« povikao je netko nevoljko. »Da nije ... čekajte ja ću pogledati.« Čovjek je istupio, nagnuo se preko rude i zapitao: »Tko ste vi, stranče?« »Zovu me Old Shatterhand, a ovo su moji prijatelji, pošteni ljudi.« »Old Shatt. . . neka te Ďavo nosi.« Čovjek, koji je spasioce ovako primio, umjesto da se tome raduje, bio je onaj časni vodič. »Ah, vi ste to, mister Tobias Preissegott Burton, reče Juggle-Fred posprdno. »Radujem se osobito što sam vas našao ovdje.« Ali Burtona više nije bilo. Shvatio je da ne smije ostati ni trenutka. Zbog toga je šmugnuo na drugu stranu gdje se nalazio njegov konj, pomaknuo je u stranu rudu jednih kola, da napravi mjesto, bacio se u sedlo i odjahao. Iza sebe je čuo vesele povike ljudi kojima je spremao propast. »Samo pričekajte!« škrgutao je zubima. »Uskoro ću se vratiti, vi ćete biti izgubljeni zajedno sa svojim spasiocima.« Nije trebalo da dugo jaši. Poslije četvrt sata jahanja naišao je na svoje drugare.

Nisu bili razočarani što je Old Shatterhand naišao. Radovali su se, jer su se tako nadali još većem plijenu. Da im naum neće uspjeti, o tome nisu uopće mislili, iako su znali da svoje ţrtve neće savladati bez borbe. I Meksikanci su već bili došli. Naišli su u sastajalištu na straţara koji ih je doveo ovamo. Pripovijedali su o doţivljajima u Dolini što pjeva, a da slutili nisu kako ih Winnetou i Komanči slijede. Apaš je došao do sastajališta Lešinara, ali ondje nije naišao ni na koga. Bilo je to neko uleknuće, a na dnu te udoline bilo je nešto mutne vode. Zacijelo je ta vlaga dolazila s Foxova jezera. U svakom slučaju voda, iako je bila mutna, bila je u pustom Llanu estacadu velika vrijednost, tako da su je Lešinari upotrebljavali kao svoje sastajalište. Koliko bi se god puta udaljili u pustinju, uvijek su se vraćali ovamo, a jedan je uvijek ostajao da bude glasnik. Danas se i on udaljio i zbog toga Winnetou nije našao nikoga. Njegovo oštro oko mu je odmah pokazalo kamo da poĎe. Slijedio je trag trojice ljudi i naveče otkrio mjesto gdje su logorovali pustinjski Lešinari. Valjalo je zastati. Apaš je legao na tlo i tiho se šuljao k razbojnicima. Lopovi su se preodjenuli u Indijance. Vidio je Burtona, izdajničkog vodiča, gdje dolazi. Naţalost, Winnetou se nije usudio toliko pribliţiti i nije mogao čuti što govore. Uspjelo mu je, meĎutim, da ih prebroji. Tada se vratio. »Trideset i pet Lešinara,« obavijestio ih je. »Sutra u to doba njihovo će meso raznositi pravi lešinari.« »Što su naumili?« pitao je New-Moon. »Navalit će na plijen, a plijen se nalazi na sjeveru odatle, jer su Meksikanci išli u tome pravcu, a upravo se sada vratio glasnik i po kretnjama zacijelo javlja da razbojstvo moţe početi. Moja braća će sada poći sa mnom prema sjeveru gdje ćemo zacijelo naići na ljude koje su Lešinari naumili ubiti i opljačkati.« Ponovo je pojahao i učinio veliki luk da ga nitko nije mogao primijetiti. Tada je pošao odreĎenim pravcem. Poslije nekog vremena ugledali su u tami logor s kolima. Naišli su na straţu. Old Shatterhand je bio oprezan. Kad je straţa glasno povikla, Winnetou je odgovorio: »Bijeli se ljudi nemaju čega plašiti. Ovdje je Winnetou, poglavica Apaša; dovodim pomoć.« Njegov se jasan glas razgovijetno čuo. Nije još bio izgovorio ni posljednje riječi, kad se iz sredine kola začuo Hobble Frankov veseli povik: »Winnetou? Sama pobjeda bubnja i zviţdi, jer gdje se Apaš nalazi ondje mora da je takoĎer i Lovac na medvjede sa svojim sinom Martinom! Pustite me napolje, moram ih zagrliti.« Iskobeljao se iz kola, ali je zastao začuĎen kad je pred sobom ugledao Komanče. »Dovraga, šta li je to?« pitao je. »To mi je sumnjivo. DoĎite mister Shatterhand, i pogledajte ove duhove što se motaju na konjima.« Ali već je

Martin Baumann visio na njegovu vratu, a tada ga je zagrlio i Lovac na medvjede. Winnetou je takoĎer pozdravio stare prijatelje: »Ovdje mora da je Old Shatterhand, moj dragi brat. Zar nije čuo moj glas?« »Čuo sam te! Eto me!« povikao je Old Shatterhand koji je s pomoću svojih drugara brzo razmaknuo dvoja kola; dolazio je da pozdravi svog velikog crvenog prijatelja. Za njim su nailazili i ostali. Jimmy, Davy i Juggle-Fred. Svi su pitali i odgovarali, pruţali jedni drugima ruke, ali sve su to radili bez buke kao što je to zapovijedala situacija. Ozbiljan i ţalostan stajao je Gvozdeno srce kraj svojih Komanča koji su, začuĎeni, čekali ugledavši njega ovdje. Pripovijedao im je o pogibiji njihova poglavice, svoga oca. Slušali su ga šuteći, a u dubini srca počivala je smrtna osuda za Lešinare. Pošto su se pozdravili počeo je, doduše tih, ali veoma ţiv posao oko logora. Proširili su logor kako bi i Komanči našli mjesta unutra. Lešinari nisu smjeli izdaleka primijetiti da će naići na toliko protivnika. Uvukli su u unutrašnjost i konje. Komanči su razdijelili svoje meso, a dali su iseljenicima i vode, što su je imali u svojim posudama, jer Old Shatterhand je obećao da će uskoro biti vode dosta. Usprkos tome nisu mogli utaţiti ţeĎ siromašnim ljudima. Bilo je pri tom susretu još mnogo šta neočekivanog, kao na primjer trenutak kad je New-Moon prepoznao Juggle-Freda koji ga je ono bio spasio iz šaka Stealing-Foxa. Uskoro je zavladala tišina. Naravno, nitko nije spavao. Ali ljudi, koji su toliko imali da kaţu jedni drugima, govorili su šapćući, tako da se nije čula nijedna glasna riječ. Old Shatterhand je preuzeo vodstvo. Sjedio je kraj Bloody Foxa koji mu je tačno opisao predio gdje se sada nalaze. Po mogućnosti nijedan Lešinar nije smio pobjeći kako bi se napokon stalo na kraj njihovim zločinima. Old Shatterhanda je osobito zanimalo da čuje kako se kraj velike juţne poljane kaktusa, istočno, nalazi još jedna koja je doduše mnogo uţa, ali mnogo dulja negoli prva. Fox mu je govorio kako se izmeĎu obje poljane provlači prilično uzak predio pijeska spram juga, a ovuda se moţe doći do njegove oaze. Ulaz tvori krivudava staza, tako da svatko, tko nije ovdje kod kuće, mora drţati kako se neće moći probiti. Zbog toga se nitko dosad još nije usudio poći tom uskom stazom. »Dobro!« reče Old Shatterhand. »Nijedan od ovih lopova neće nam pobjeći. Ako našu premoć primijete prerano, ili ako pobjegnu nakon prvog pokušaja, natjerat ćemo ih meĎu ta dva polja kaktusa, pa ćemo ih zapaliti. Tako ćemo dobiti i vodu.« »Ali tada će Lešinari naići na moje jezero, pa će odatle pobjeći.« »Ne, Fox, jer ćete vi odmah s deset Komanča poći onamo kako biste momke, koje budemo tjerali pred sobom, uhvatili. Polako ćete doći onamo, jer kladim se da će nas napasti tek ujutro.« Taj su plan odmah izvršili. Otvorili su još jednom prolaz da propuste Foxa i Komanče. Tada je zavladala tišina.

Straţe su bile isturene, a zapovjeĎeno im je bilo neka, čim primijete pribliţavanje neprijatelja, brzo i tiho nestanu i neka se povuku u unutrašnjost logora. Konji su bili osedlani kako bi bili spremni za gonjenje, a svaki je jahač imao odreĎenu duţnost. Tako je protekla noć. Na istoku se probudila prva zraka sunca, a obrisi kola postajali su jasniji. Nije bilo traga jutarnjoj magli. Polako je postajalo svjetlije i uskoro su ugledali Lešinare; bili su udaljeni nešto preko tisuću koraka. Razbojnici su pomislili kako je došlo njihovo vrijeme, pa su potjerali svoje konje. Pribliţili su se jašući u propanj; naumili su zauzeti logor na juriš. Straţe su se povukle, a svi su ljudi bili na onoj strani logora odakle je dolazio napadaj. Sad su Lešinari bili udaljeni stotinu, pa osamdeset, pa pedeset koraka. »Pali!« povikao je Old Shatterhand. Palo je više od trideset hitaca. Skupina napadača se u tren oka pretvorila u ludi kovitlac. Mrtvi i ranjeni su popadali s konja. Konji bez jahača trčali su naokolo. Druge su pak konji, a bili su to ranjenici, vukli naokolo. Preostalo ih je jedva još desetak. »Hura! Hura! Old Shatterhand i Winnetou!« vikao je Hobble Frank. Kad su Lešinari sada začuli i Apaševo ime i kad su spoznali kolike imaju gubitke, brzo su se okrenuli i počeli bjeţati spram juga. »Napolje! Svatko na svoje mjesto!« zapovjedio je Old Shatterhand. Brzo su razmaknuli svoja kola, tako da su svi mogli proći. Izbjeglice su navalili, tačno po zapovijedi, na mrtve i ranjene. Svi su se ostali dali u potjeru za bjeguncima pri čemu se nisu svi jednako ţurili. Samo su Davy i Jimmy potjerali svoje konje, a upravili su ih spram jugozapada sa zadatkom da zapale kaktusovo polje. Dio gonilaca, s Winnetouom na čelu, pošao je na istok da zatim skrene na jug kako bi ondje bjeguncima zatvorili put i natjerali ih da krenu meĎu oba polja. Old Shatterhand je s ostalima jahao spram juga goneći Lešinare. Razbojnici su bili bjesni što im pothvat nije uspio. Jahali su tiho ne govoreći jedan s drugim. Samo su psovali. Tek kad su došli do svog sastajališta, zastali su. »Što sada?« pitao je Burton, koji je sjedio, snaţno dišući, na konju. »Ovdje ne moţemo ostati, jer nas oni psi gone.« »Naravno!« sloţio se Carlos Pellejo, koji je, zajedno sa svojim bratom, bio neranjen. »Pravo kroz kaktuse takoĎer ne moţemo. PoĎimo na desno! Hajde!« Pošli su u tome pravcu, ali su uskoro ugledali gust dim. »Tisuću mu gromova!« psovao je Burton. »Pretekli su nas, zapalili su kaktuse! Natrag!« Lešinari su se ponovo vratili, projahali su kraj svog sastajališta i upravili na istok. Poslije jedva desetak minuta primijetili su, na lijevo, Old Shatterhanda

koji je koso nailazio na njih. To ih je prestrašilo. Lešinari su podboli svoje konje kako bi pobjegli, a to se činilo kao da će im uspjeti. Banditi su se htjeli probiti sa strane. Uskoro su, meĎutim, spoznali da je to nemoguće, jer su ugledali drugu polovicu gonilaca koja se nalazila daleko napolju zatvarajući im put. »Svi su Ďavoli danas protiv nas!« povikao je Emilio. »Moramo se probiti meĎu kaktuse.« »Ima li puta odande? Nije li to moţda ćorsokak?« pitao je Carlos. »Ne znam. Nikada nisam bio ovdje. Ali nam ne preostaje ništa drugo.« »PoĎimo, ali brzo; moramo izbjeći vatri.« Tako su, napokon, pošli na jug upravo onamo kamo je ţelio Old Shatterhand. Sad je on podbo svoga konja. Slijeva je nailazio Winnetou sa svojom skupinom, desno su se nalazili Davy i Jimmy, koji su izvršili zadatak, pa su tako svi jahali u propanj iza Lešinara, pribliţavajući se dalekom gnijezdu Sablasti Llana estacada. Carlos Pellejo je bio u pravu kad je upozoravao na vatru. Vatra je nailazila ispočetka polako, ali tada sve brţe. Godinama su suhi kaktusi leţali na tlu od vremena do vremena tjerajući nove izdanke. Bilo je to nešto poput gube. Plamen je ispočetka bio lagan. Tada se razmahao, sunuo je u vis i bio visok poput kuće. Uskoro su se čitave površine našle u plamenu, a prasak plamena odjekivao je kao daleka grmljavina. Vrućina, koja se dizala u vis, prouzrokovala je strujanje zraka koje je bivalo sve veće promećući se u pravi vjetar. Što je vatra više uzimala maha, i što je više zahvatala juţnu stranu, da bi ondje pokrila površinu od nekoliko kvadratnih milja, utoliko je očevidnije nailazilo ono što je Old Shatterhand očekivao. Nebo više nije bilo modre boje, postalo je ponajprije blijedoţuto, zatim sivo, pa sve mračnije i odista, navukle su se teške i mračne mase, a to više nije bio dim. Sad već snaţni vjetar sabijao ih je u guste oblake, a činilo se da će ti oblaci zahvatiti postepeno čitavo nebo. Struja zraka bila je veoma vruća; pijesak kao da je gorio. U oblacima su se vidjele munje; pala je pokoja kap, a zatim ih je bivalo sve više; uskoro je padala prava kiša, bila je sve jača, sve dok se nije, napokon, pretvorila u pravi pljusak. Izbjeglice su ranjenike naprosto pobili, imetak su njihov prisvojili, a konje stjerali u čopor. Valjalo je samo čekati povratak prijatelja, ali... nije bilo vode! Sad su ugledali vatru. Primijetili su stvaranje oblaka, osjetili su prve kapi kiše. Napokon ih je skropila prava kiša, a zatim je naišao pljusak; iznijeli su sve posude što im je bilo pri ruci i punili ga kišnicom. Volovi, napola lipsali, ponovo su oţivjeli. Od radosti su mukali; valjali su se u kiši; bili su napojeni; sve je bilo spašeno, blago, a sa svim tim i imovina njihovih gospodara, koji bez ţivotinja ne bi mogli poći dalje. Nakon svanuća Bloody Fox je stigao do kućice obrasle bijelim puzavcem. S njime su bili i Komanči. Sana se nije prestrašila; radovala se napokon što ponovo vidi ljude, ali je svog mladog gospodara odmah upitala gdje je crnac

Bob. Odgovorio joj je neka se strpi i ušao u kolibu. Kad je ponovo izašao, na sebi je imao prebačenu bijelu bivolju koţu. »Pijanowit načo - Sablast Llana estacada!« povikao je Gvozdeno srce, jer je i on bio u tom odredu Komanča. I ostali su buljili u rješenje ove zagonetke, o kojoj su mnogo slušali, ali su šutjeli. Bloody Fox je uzjahao i pojahao zajedno s njima napuštajući oazu i zauzimajući na jugoistočnom uglu kaktusova polja poloţaj. Gledao je na sjever. Sada se ondje gore podigao neki tamni zid, a ispod njega je plamsao jasan plamen. »Vatra će nam nagnati Lešinare«, rekao je Gvozdenom srcu. »Moţda će moj crveni brat meĎu njima naići na ubojicu svoga oca.« Obojica su uzeli puške u ruke. Oblaci su se pribliţavali. Ali prije njih je nailazila vrućina. Zrak je svakog trenutka postajao teţi. Dovde vatra nije mogla doprijeti. Zaustavit će se na rubu kaktusa. »Uf!« povikao je Indijanac pokazujući na sjever. »Nailaze!« Jest, nailazili su Lešinari. Bila su još samo trojica. Ostali su putem poginuli od svojih gonilaca. S konja se cijedio znoj. Lešinari su se jedva drţali u sedlu. Komad puta iza njih nailazio je Old Shatterhand s Winnetouom, a ostali su ih slijedili. Divlji se lov pribliţavao. Old Shatterhand i Winnetou nisu više tjerali svoje konje. Preostalu trojicu Lešinara prepuštali su Bloody Foxu i njegovim Komančima. Prvi je nailazio Burton, bio je daleko ispred ostale dvojice. Ugledao je stabla, pravo čudo u Llanu estacadu, i upravio pravo ovamo. Fox je digao pušku i nanišanio. Kad ga je Mormon ugledao, povikao je od uţasa i podbo svoga konja u namjeri da dosegne zelena stabla. Sad su se pojavili i ostali Lešinari. Morali su proći kraj Gvozdenog srca. Prepoznao ih je; sudjelovali su u ubistvu njegova oca. Odmah je podigao pušku. Planula su dva hica i oni su pali s konja. Pojahao je k njima da im uzme skalpove. Za to vrijeme je Bloody Fox gonio Burtona, najgoreg od svih Lešinara; gonio ga je prema drveću i izmeĎu drveća; gonio ga je sve do kućice. Ta hajka je bila toliko bjesomučna da je Fox izgubio svoje bivolje krzno. Pred kućom je razbojnikov konj naprosto pao, a Burton je izletio iz sedla. Istog trenutka Fox je bio kraj njega, trgnuo je noţ i zamahnuo njime da ga usmrti. Odjednom se meĎutim trgnuo i uzviknuo od uţasa. Pri padu se Burtonova duga crna kosa pomakla s lubanje; pokazalo se da je imao vlasulju, a ispod vlasulje se sada vidjela njegova prava, kratko striţena, svijetlocrvena kosa. Lice mu je bilo izobličeno i podbulo od napora, a oči su mu bile ukočene i staklaste; mrtvo su buljile u mladog čovjeka. Burton je bio slomio vrat. Bloody Fox je sada prepoznao Stealing-Foxa, ubojicu svojih roditelja. Za vrijeme napada čuo je kako netko zove njegovo ime i to je bilo jedino što je upamtio. Sad su se pribliţili i ostali gonioci, a Fox je ponovo uzjahao konja vraćajući se po svoje bivolje krzno. Uzeo ga je, ponovo stavio na glavu i

ramena. Svi, osim Old Shatterhanda, bili su začuĎeni ugledavši Bloody Foxa ovako preodjevena. »Sablast. . . Sablast Llana estacada ... To je Bloody Fox . . . Dakle on, on je to bio!« povikali su gotovo svi prisutni. Fox nije mario za to. Pokazao je Burtonov leš i rekao: »Tu je, ubojica! Zbog toga mi je bio sumnjiv! Sad je mrtav, a ja neću doznati tko su bili moji roditelji!« New-Moon je takoĎer ugledao mrtvog Burtona: »Stealing-Fox! Napokon je dolijao. Šteta što je taj lopov slomio vrat. Nisam mu nikada vratio dug.« »Blago njemu što je mrtav!« reče Old Shatterhand ozbiljno. »S njim su nestali svi Lešinari, a sad će biti dugo vremena mir u Llanu estacadu. Ako bi se pojavio poneki razbojnik bit će lako poći u lov za takvim čovjekom. Nitko ne bi pomislio da postoji takva oaza u toj pustinji.« I Bob je, naravno, takoĎer, bio ovdje. Nije se brinuo ni za mrtvog razbojnika, a ni za Sablast Llana estacada. Ugledao je crnkinju, a ona njega. Potrčala je k njemu pitajući ţurno: »Biti ti crnac Bob?« a kada je on potvrdio, nastavila je: »Zvati tvoja majka Sana? Vidjeti ti ikada ovu sliku sa Sana i sa njezin mali Bob?« Pokazala mu je staru fotografiju. Pogledao je sliku i vičući od radosti skočio s konja. Zagrlili su se i nisu se mogli rastati. Malo se još toga moţe reći. Lešinari su pobijeĎeni, a Komanči su otišli da dovedu izbjeglice. Ljudi će se ovdje odmoriti, a zatim će ih netko odvesti kroz Llano estacado. Vatra se napolju ugasila budući da je naišla na pijesak. Ali u gnijezdu Sablasti Llana estacada bilo je veoma ţivo. Bloody Fox je bio junak dana. Svoj čudnovat ţivotni put morao je ispripovjediti. Njegovo se pričanje sastojalo iz škrtih podataka. Usprkos tome je čvrsto odlučio, da uvijek ostane ovdje kako bi Llano estacado stalno branio od Lešinara. Sana i Bob su se izjasnili da će i oni ostati kraj njega. Njegovo je pričanje zapadnjake toliko zanimalo da je čak i govorljivi Hobble Frank šutio. Kad je poslije toga mališan šetao sa Jimmyjem, Davyjem i Fredom oko jezera, upitao ga je Juggle-Fred: »No, Frank, eto nas napokon i u zemlji duhova. Tvrdiš li još uvijek da je Sablast Llana estacada odista duh?« »Šuti!« branio se on. »Ovdje sam se doduše prevario, ali negdje drugdje ima sablasti dovoljno!« »Jest, ti i tvoj kraj puni ste takvih sablasti.« »Makni mi se s puta, lijepo ti kaţem, stari maĎioničaru! Ne poznaš ti mene dovoljno. Moja osoba na koncu ipak prisiljava svakoga da je štuje. Je li tako, Jimmy?« »Tako je!« potvrdi debeljko tiho se smijući. »Jesi li čuo! Zapravo, sve to morate meni zahvaliti, jer da se nisam, prijeko, u Helmersovu domu, sastao s Bloody Foxom nikada ne biste otkrili Sablast Llana estacada. To priznanje moram bezuvjetno već sada traţiti.

Kasnijim pokoljenjima preostaje da mene, zajedno sa Sablasti, odlije u gvoţĎu ili da me izdjelja u mramoru kako bi moje ime sjalo zlatnim slovima prijeko u Nacionalnom parku gdje će se, nadam se, uskoro, čitav svijet diviti tome spomeniku.«

KRAJ ŽELEZNI www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net